You are on page 1of 15

solarni kolektori

prirunik za samogradnju

1.

Krajnji je tren za solarizaciju Hrvatske!


Drage korisnice i korisnici ove broure, ukoliko se slaete s ovom tvrdnjom, a elite i osobno sudjelovati u solarnoj energetskoj budunosti, vjerujem da e vam informacije o tome kako sami napraviti svoj solarni kolektor biti od koristi. Autor ovog novog izdanja broure o samogradnji solarnih kolektora, Bruno Motik iz Zelene mree aktivistikih grupa (ZMAG), potrudio se nadopuniti tekst prethodnih izdanja i prilagoditi ga novim uvjetima i dostupnim materijalima na naem tritu. Energetski sektor, baziran na klasinim gorivima i tehnologijama, jedan je od glavnih izvora oneienja. Na globalnoj razini emisije ugljinog dioksida, kao posljedica koritenja fosilnih goriva, doprinose 61% ukupnih emisija staklenikih plinova, gurajui svijet u klimatsku katastrofu. Slubena europska statistika navodi kako, uslijed lokalnog zagaenja zraka, prosjeni graanin Europske unije ivi 8,6 mjeseci krae. Prelazak na zelenu energetiku, dakle bitno uinkovitije koritenje energije i to iz obnovljivih izvora energije poput sunca, vjetra i biomase, postalo je nunost, ali i mjera tednje i otvaranja novih produktivnih radnih mjesta. Sve skuplji fosilni energenti ine energetski neuinkovite nacionalne ekonomije jo nekonkurentnijima na meunarodnom tritu. Posebno vaan gospodarski efekt veeg koritenja domaih obnovljivih izvora energije je njihov vei potencijal otvaranja produktivnih radnih mjesta u odnosu na klasine izvore energije. Prema studiji UNDP-a Potencijal zelenih radnih mjesta u energetici procijenjeno je da bi primjena tri jednostavne mjere koritenja OIE i energetske efikasnosti u Hrvatskoj moglo otvoriti ak i do 70 000 radnih mjesta (13 000 izravno i 57 000 neizravno, inducirano)! Zelena akcija, od svog osnutka 1990., zagovara vee koritenje domaih obnovljivih izvora energije i posebno nam je vano da ih koristimo na decentralizirani nain, uz pomo domaih tehnologija i pomou postrojenja u vlasnitvu lokalnih zajednica. Ovo izdanje broure, tiskano u okviru projekta Poticanje samozapoljavanja u koritenju solarne energije i uz pomo donacija Open Society Institute-a i Swedish Airclim-a, namjeravamo distribuirati polaznicima naih edukativnih radionica samogradnje i srednjim kolama u Hrvatskoj, a svim zainteresiranima je dostupna besplatno u prostorijama Zelene akcija i na naoj web stranici: www.zelena-akcija.hr Toni Vidan Voditelj energetskog programa Zelene akcije
Ova publikacija tiskana je u okviru projekta Poticanje samozapoljavanja u koritenju solarne energije uz pomo donacija OPEN SOCIETY INSTITUTE i AirClim - Air Pollution and Climate Secretariat. partner na projektu:

www.zelena-akcija.hr

IZDAVA: Zelena akcija FOTOGRAFIJE, CRTEI I AUTOR TEKSTA: Bruno Motik

2.

3.

Uvod
Prolo je etiri godine od izdavanja prve broure i gotovo osam od izrade prvog eksperimentalnog solarnog kolektora u Zelenoj akciji. Za nama su metri i metri bakrenih cijevi i limova, a s njima i kilovati energije koji nisu morali biti proizvedeni u nekoj termo ili nuklearnoj elektrani. Sunce, na najpouzdaniji energent, i dalje nas iz dana u dan asti besplatnom energijom, a sve smo blie vremenima u kojima e sunce, vjetar i biomasa preuzeti vodstvo pred zastarjelim oblicima proizvodnje energije koji ugroavaju na opstanak. Uistinu, da bismo opstali potrebno je da to prije reagiramo na prijetnju klimatskih promjena i to prvenstveno u podrujima vezanima za energiju. Skeptici e rei da nije mogue svu energiju koja nam je potrebna dobiti iz obnovljivih izvora energije. Ta tvrdnja sama za sebe najvjerojatnije je i istinita, no esto zaboravljamo da imamo jo mogunosti na raspolaganju. Primjerice energetska efikasnost je jedna od strategija koja nas moe djelomno osloboditi okova velike potronje energije. Prostora za njenu implementaciju moe se nai u svakom kuanstvu. Nadalje, bitno je da se postupno odmaknemo od zastarjelog centraliziranog naina proizvodnje i distribucije energije. Da bismo se odrali, velike elektrane trebaju postati stvar prolosti, a svaki dom, krov i okunica trebaju postati mini pogoni za proizvodnju energije; za vlastite potrebe, ali i za distribuciju preko mree. U toj misiji vjetar i sunce su odlini saveznici jer su, za razliku od fosilnih goriva ili urana, prilino pravedno rasporeeni itavom povrinom zemaljske kugle. Da bi se takav scenarij ostvario trebaju nam tehnologije - jednostavne, efikasne i lako primjenjive krajnjem korisniku. Solarne fotonaponske elije jedna su od takvih tehnologija. Lako se montiraju, ne trebaju odravanje, nemaju pominih dijelova i vrlo su praktine. No unato padu cijena, fotonaponi su i dalje skupi, a proizvodnja je relativno komplicirana. Jo kad tome pridodamo da nakon radnog vijeka ostajemo sa hrpom elija koje se ne mogu reciklirati, a sama proizvodnja takoer zagauje, pitamo se je li to rjeenje? Fotonaponi svakako imaju svoj potencijal, no to nije jedina tehnologija za decentraliziranu proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te ne treba tu stati. Ovdje svoju ulogu svakako imaju i kolektori za zagrijavanje potrone tople vode. To je jednostavna i pouzdana tehnologija koja bi trebala nai svoje mjesto pod suncem u svakom domu, hotelu, restoranu ili industrijskom postrojenju u kojem se troi topla voda. Da bi taj solarni san zaivio, odluili smo kao svoj doprinos uiniti ovu tehnologiju malo dostupniju ljudima bez dubokog depa. Samogradnja solarnih kolektora omoguuje nam velike novane utede i to smo dokazali i u praksi. Unato poveanju cijena bakra, na kolektor je i dalje najmanje dvostruko jeftiniji od kupovnog, dok je efikasnost tek neto nia od tvorniki proizvedenih kolektora. I dalje velik problem predstavlja skupoa ostale opreme. Solarni spremnik, pumpe, elektronika, ekspanzione posude i sl. i dalje su oprema koju moramo kupiti. U ovom izdanju prirunika dotaknut emo temu samogradnje solarnih spremnika kako bi se otvorio prostor za dodatnu novanu utedu. Izrada samog kolekora manje vie ostaje nepromijenjena jer se dizajn pokazao pouzdanim.

Sustavi za zagrijavanje sanitarne vode u kuanstvima uz pomo suneve energije


Posljednjih godina upotreba tehnologija solarnih kolektora postala je uobiajena u zemljama EU i drugim zemljama koje obiluju sunanim danima tijekom godine. I u Hrvatskoj, posebno u njezinim junim krajevima, solarni kolektori se u posljednje vrijeme poinju stidljivo koristiti. Meutim, potencijal ove tehnologije jo uvijek je daleko vei od iskoritenog. U sunanim krajevima mogue je utedjeti do 80% energije za toplu vodu, ponekad i vie, dok u onim manje sunanim uteda moe iznositi od 50 do 60%. U Austriji na primjer, gdje sunanih dana ima mnogo manje nego kod nas, drava iznimno pomae ugradnju solarnih kolektora. Solarni sustav za zagrijavanje vode sastoji se od solarnog kolektora (ili vie njih), spremnika topline (toplinski izolirani bojler s izmjenjivaima topline) i ostale opreme (pumpe, termostata, cijevi, itd.). Solarni kolektor je vrlo jednostavan ureaj - izolirana kutija s jednom prozirnom stranicom ispod koje se nalazi reetka cijevi kroz koje prolazi voda. Na cijevi su spojeni limovi tzv. krilca koja povezuju itavu povrinu unutranjosti kolektora. Cijevi su najee od bakra jer je s tim materijalom lako raditi, a ima jako dobra svojstva u smislu prijenosa topline. Krilca od aluminijskog lima obojana su crnom bojom tako da se maksimizira upijanje sunevog zraenja koje prolazi kroz prozirnu stranu kolektora. Sunevo zraenje (svjetlost) kada udari u crni lim pretvara se u toplinu. Ova toplinska energija se s limenih krilaca prenosi na cijevi (jer su fiziki spojeni) i grije vodu koja prolazi kroz njih. Zagrijana voda odvodi se u spremnik gdje se toplina akumulira. Vano je da i spremnik i kolektor budeu dobro izolirani jer se tako smanjuje gubitak energije. Temperatura koja se postie u kolektoru ovisi o godinjem dobu i koliini sunevog zraenja na tom podruju. Tijekom prosjenog sunanog ljetnog dana temperatura u kolektoru dosegne od 60C do 80C, za vrijeme hladnog, ali sunanog zimskog dana, temperatura se kree 50C do 65C, a tijekom toplog i oblanog dana se dosegne od 20C do 30C. Za oblanih i hladnih dana temperatura iznosi od 10C do 15C . Dokle god je temperatura u kolektoru via od temperature koja dolazi u kolektor ostvaruje se uteda energije. Topla voda zagrijana u kolektoru koristi se u kuanstvu uobiajeno: za pranje posua, rublja, pranje i tuiranje. Za potrebe jednog kuanstva dostatan je manji solarni sustav koji se sastoji od 2 do 6 m2 povrine kolektora te spremnika za vodu veliine od 200 do 300 litara. Meutim, isplati se instalirati i vei sustav od npr. 10 m2 do 12 m2 povrine kolektora sa spremnikom od 750 do 1000 litara. Takav sustav moe i zimi akumulirati dovoljno energije da se moe spojiti na centralno grijanje pa je mogue zagrijavati i prostor, naroito ako je objekt dobro izoliran i postoji dodatni energent npr. drvo (biomasa), plin ili slino. Ovakav nain grijanja zove se aktivno solarno grijanje i moe znatno smanjiti raun za grijanje. Jednostavniji solarni sustavi tzv. termosifonski mogu se izraditi vrlo jednostavno, i to je iznimno vano - jeftino.

4.

5.

solarni spremnik

topla voda

to

la

vo

da

hladna voda
e ol kt or

solarni kolektor
az a hl dn e

e od

ul

Sl: Termosifonski princip

domainstvo jo uvijek kota od nekoliko prosjenih plaa pa na vie, to je jo uvijek mnogo za prosjenog graanina. to je sustav vei i bolji razmjerno raste njegova cijena. Jo jedan vaan razlog za koritenje solarnih kolektora je ouvanje okolia. Veliko smanjenje emisije CO2 smanjuje utjecaj na klimatske promjene. Koritenjem solarnih kolektora trolana obitelj moe godinje utedjeti oko 2000 kWh (ovisno o klimi i potrebama za toplom vodom) to znai vie od pola tone CO2. Za proizvodnju 1 kWh elektrine energije u Hrvatskim elektranama 2005. je bilo potrebno emitirati 325 grama CO2 prema energetskom miksu Hrvatske. (izvor: HEP d.d.). Primjeri iz drugih zemalja pokazuju da su prepoznale vanost obnovljih izvora energije pa pomau pojedincima da poetnu novanu prepreku lake savladaju. Meutim, u Hrvatskoj zasad jo nema kontiniuiranih subvencija za nabavku solarne opreme, to ne znai da nam solarni kolektori moraju ostati nedostupni. Jedan od naina da se doskoi ovom problemu je da se sami pokuamo upustiti u gradnju kolektora. Na taj nain moe se ostvariti velika novana uteda jer jednu komponentu solarnog sustava izradimo sami, a ostatak opreme kupimo. Dobro izvedeni samoizgraeni kolektori mogu biti jednako efikasni kao i prosjeni modeli kupljenih kolektora. Najvanije, mogu se izgraditi uz pomo jednostavnih runih alata.

Izrada ploastog solarnog kolektora


Postoje brojni naini za izradu solarnog kolektora u kunoj radinosti. Ovdje emo prikazati dizajn koji smo preuzeli od Centra za alternativnu tehnologiju CAT (Centre For Alternative Technology) iz Walesa u Velikoj Britaniji. Iako dizajn nije savren te smo i sami uvidjeli mnoge mogunosti za unapreenje, smatramo da je postupak izrade prilino jednostavan i prikadan za ljude bez ikakvog prethodnog iskustva. Kolektor koji emo izraivati ima povrinu malo manju od 2 m2. Za toplu vodu u kuanstvu najvjerojatnije e vam trebati dva ili tri pa je najbolje odmah kupiti materijale za izradu svih planiranih kolektora. Ako ete ostatak solarne opreme kupiti, instalater solarnog sustava znat e procijeniti koliko velik sustav vam treba i kolika je odgovarajua povrina kolektora. NAPOMENA: Za jednostavan izraun broja kolektora tj. povrine koja vam treba u kuanstvu moe se primijeniti sljedee. Zima: povrina kolektora = broj osoba (m2) Ljeto: povrina kolektora = broj osoba/2 (m2) Npr. za kuu u Zagrebu ili okolici koja ima 4 ukuana zimi e biti potrebno najmanje 2 kolektora (ako svaki ima 2 m2), a ljeti e potrebu za toplom vodom osiguravati i jedan kolektor. Naravno, ovaj izraun je napravljen na temelju prosjenog umjerenog koritenja tople vode, i sa koritenjem solarnih kolektora srednje efikasnosti. Tona procjena radi se na osnovu individualne potrebe za toplom vodom, geografskog poloaja tj. prosjene godinje osunanosti, efikasnosti sustava i udjelom solarnog grijanja.

Termosifonski solarni sustav koristi prirodnu pojavu podizanja toplijeg fluida (u ovom sluaju vode ili medija) tako da tim sustavima nije potrebna pumpa koja tjera medij kroz kolektore, ali se spremnik topline mora nalaziti iznad solarnih kolektora (cca 60 cm). Na ovaj nain ostvaruje se znatna uteda jer se izbjegava kupovina pumpe, automatike i solarnog spremnika. Zelena akcija je zajedno sa udrugom ZMAG izradila takav sustav 2004. godine, a od tada ga je obnavljala i poboljavala. Ovo je dio naeg iskustva u gradnji solarnih kolektora.

Samogradnja solarnih kolektora


Ako se uzme u obzir trenutana cijena fosilnih goriva (nafte, plina i ugljena) i elektrine energije SVAKO novano ulaganje u ugradnju solarne opreme e se isplatiti. Ukoliko je solarni sustav pravilno dimenzioniran prema potrebama potroaa, i pravilno instaliran, moe se isplatiti ve za 3 do 5 godina na obalnom dijelu Hrvatske te za 5 do 7 godina na kontinentu. Prema dosadanjim pokazateljima solarni sustavi imaju vijek trajanja i preko 30 godina (izvor: UNDP). Ako se uzme u obzir poskupljenje energenata koje nas eka u blioj budunosti, vrijeme povrata investicije e se jo smanjiti. Pitate se, ako je ova tehnologija toliko isplativa, zato nije vie rasprostranjena? Najvea prepreka za brzo irenje solarnih sustava je razmjerno veliko poetno novano ulaganje. U ovom trenutku na tritu se nude razni tipovi kolektora i solarnih sustava. Cijenom variraju od jeftinijih i manje efikasnih (npr. obini ploasti kolektori) pa do skupljih i vrlo efikasnih (npr. cijevni vakumski kolektori). Meutim, prosjean solarni sustav za

6.

7.

Potrebni materijali i alat


materijal
obraena drvena daska (jela, bor) aluminijski lim aluminijski L profil (kutni profil) kaljeno staklo (po mogunosti solarno) alu folija (bez plastike!) bakrene cijevi bakrene cijevi bakreni T fitinzi elektriarska ica vijci za drvo vijci za drvo kamena vuna crna mat boja za metal (otporna na visoke temperature ili Sunselect solarni premaz) zatitna boja za drvo (lazurni premaz) brusni papir ljepilo za drvo ica za meko lemljenje pasta za lemljenje silikonski kit - prozirni silikonski kit otporan na visoke temp. 3 mm 1/4 role 1/4 kutije 1/2 tube 1 tuba

alat
dimenzije (mm)
2000 x 100 x 20 2000 x 1000 x 0,5 20 x 20 mm 1985 x 985 x 4 debljina 0.1 mm 22 15 T 22/15/22 2.5 mm (ili slino)
2

koliina
3 kom. 2 kom. 6m 1 kom. 2 m2 2.5 m 10 m 10 6m 8 kom. 80 kom. 2 m2 1/4 tegle

60 x 5 15 x 3.5 debljina 50 mm 200 g

elektrina builica ili mala baterijska builica precizna stolarska runa pila za drvo (ili ubodna pila) krini odvija (ili krini nastavci za baterijsku builicu) kutnik pilica za metal eki gumeni eki metar kare za lim klijeta za vaenje avala skalpel reza za bakrene cijevi kistovi brener za lotanje bakrenih cijevi (s kartuom ili spojen na plinsku bocu) ica za ienje bakrenih cijevi borer za drvo: 25 mm borer za metal: 3 mm alat za izradu utora na bakrenim krilcima: drveni ostatak oko 700 x 120 x 50 mm ostatak bakrene cijevi 15, 700 mm elini profili 50 x 50 x 700 (ili slino), 2 komada elini plosnati profil (flah) 30 x 5 x 76, 2 komada

500 g vie vrsta

1/4 tegle

Sl: Gumeni eki

NAPOMENA: Najee neete biti u mogunosti kupiti materijale tono zadanih veliina. Na primjer, veliina limova moe varirati kod razliitih dobavljaa, a isto vrijedi i za staklo. S obzirom na to da je cilj da na kraju ostane to manje otpada treba pripaziti kod kupnje materijala. Zato u postupku izrade kolektora nismo dali fiksne mjere i veliine pojedinih komponenti jer ete ih trebati precizno izraunati u skladu s materijalima koje moete nabaviti. Dizajn je takoer prilagodljiv pa ete uz pomo malo raunanja moi iz kupljenih materijala izvui maksimum.

Sl: Alat za meko lotanje: runi brener s kartuom, lem ica i ica za ienje bakrenih cijevi

Sl: Reza za bakrene cijevi

8.

9.

Pregled projekta
Prije nego to krenemo sa izradom kolektora dobro je da se upoznamo sa cijelim projektom tako da znamo emu svaki korak slui. Slika prikazuje sastavne dijelove kolektora:

Jo jednom radi boljeg pregleda ovdje je prikaz kolektora (staklo i aluminijski okvir su dignuti, a prednja strana drvenog okvira je skrivena.)

aluminijski okvir aluminijski okvir solarno staklo

solarno staklo limena krilca

drveni okvir bakrena reetka limena krilca bakrena reetka kamena vuna Al lim (poleina)

Izraun
Prvi i najvaniji korak je precizno izraunati mjere svih dijelova. Ako radimo sa staklom, dimenzije kolektora i sve ostale dimenzije u kolektoru ovisit e o dimenzijama stakla koje uspijemo nai. Solarno staklo je kaljeno, to znai da je toplinski obraeno tako da se postigne visoka vrstoa stakla, kako bi se postigla otpornost na tuu i bilo kakve druge mehanike udarce. To takoer znai da ga ne moemo rezati niti prilagoavati. Dimenzija s kojom mi u Zelenoj akciji najee radimo je 1985 x 985 mm. Najprije trebamo izraunati dimenzije drvenog okvira. Kako je prikazano na slici, staklo sjedi na drvenom okviru tako da sa svake strane ima 5 mm prostora tako da se staklo moe iriti i sakupljati uslijed zagrijavanja i hlaenja.

solarno staklo

kamena vuna drveni okvir Al lim (poleina) drveni okvir

10.

11.

Ako koristimo drvene daske debljine 20 mm i staklo dimenzija 1985 x 985 mm, onda dimenzije drvenog okvira trebaju biti kao na slici:

Bakrena reetka sastoji se od raznih komada cijevi i T fitinga. Sljedei crte prikazuje nain na koji se cijevi spajaju u reetku:

C
bakrene cijevi 15

A B B B A
T - fizinzi 22/15/22 bakrena cijev 22

Obratite pozornost na to da je bitno spojeve dasaka izvesti tako da due daske eono nalijeu na krae to jest bone daske idu preko poprenih. Prema unutranjim dimenzijama drvenog okvira odrediti e se dimenzije ostalih dijelova. Zato je potrebno zapisati unutranje dimenzije drvenog okvira koje su u naem sluaju 1955 x 955 mm. Takoer trebamo zapisati dimenzije dasaka za izradu drvenog okvira: 1995 mm, 955 mm No u ovom trenutku je najbitnije zapisati UNUTRANJE DIMENZIJE drvenog okvira jer nam te dimenzije trebaju za izraun svega ostalog.

Apsorber
Gradnju solarnog kolektora zapoinjete izradom samog srca kolektora solarnog apsorbera (upijaa energije). Solarni apsorber je kljuni dio kolektora i preko njega se suneva svjetlosna energija pretvara u toplinsku. Sastoji se od bakrenih cijevi tj. bakrene reetke (slika na sljedeoj stranici) i aluminijskih limenih krilaca. U poetku smo za izradu krilaca koristili bakreni lim jer je meki pa je s njim jednostavnije raditi. Takoer ima neto bolju toplinsku provodljivost od aluminija, a najvanija je jednostavnost izvedbe spoja cijevi i krilca - mekim lemljenjem. No bakar je posljednjih godina toliko poskupio da smo primorani koristiti aluminij kako bi se samogradnja naeg kolektora isplatila novano. Odluili smo malo rtvovati efikasnost kako bismo znaajno pojeftinili ukupan troak za izradu kolektora. Primjetite da i komercijalni proizvoai takoer koriste aluminij, a bakar se koristi vrlo paljivo zbog skupoe.

Slovima A, B i C oznaeni su komadi cijevi koje trebamo izrezati. Komadi A i B izrezuju se od cijevi promjera 22 mm, a C komadi izrezuju se od cijevi promjera 15 mm. Duina A komada je 220 mm. Za cijeli kolektor potrebna su nam 4 komada. Ovo su upravo cijevi koje e na zavrenom kolektoru predstavljati ulaze i izlaze na kolektoru. Duina B komada rauna se na sljedei nain: Uzmemo unutranju irinu okvira (u naem sluaju 955 mm) i umanjimo za 10 mm (to je rastojanje od ruba, 5 mm sa svake strane). Dobivenu vrijednost (945 mm) podijelimo s 5 (ispada 189 mm). Od te vrijednosti oduzimamo 17 mm. Dobivena brojka je dimenzija B komada (u naem sluaju ispada 172 mm). Za cijeli kolektor potrebno nam je osam B komada. Duina C komada rauna se tako da se od unutranje duine drvenog okvira (u naem sluaju 1955) oduzme 70 mm. Potrebno nam je pet C komada.

Sl: Nain na koji se spajaju T fitinzi tako da cijev djelomino ulazi u fiting

12.

13.

Rezaem izreite bakrene cijevi na mjeru. Reza za bakrene cijevi jednostavan je za koritenje i zapamtite - nikad ne koristite silu jer bi se cijevi mogle izvitoperiti. Na veem stolu ili podu sloite bakrenu reetku. icom za ienje bakrenih cijevi oistite sve dijelove gdje cijevi ulaze u bakrene fitinge. C komade oistite po cijeloj duini. Takoer oistite unutranju povrinu svih T fitinga gdje ulaze cijevi. Zatim moete poeti sa lotanjem. Ovo bi poetnicima mogao biti najtei dio izrade kolektora. Ako imate mogunosti, bilo bi dobro da nauite lotati uz nekog tko ima iskustva (npr. vodoinstalater) ili kod nas na radionicama. Ako nemate, eksperimentirajte s ostacima bakrenih cijevi i pokuavajte dok ne dobijete spoj koji ne puta vodu. Lotanje: 1. Pastom za lotanje namaite oiene spojeve. Nemojte krtariti na pasti jer o njoj ovisi kvaliteta spoja, a premala koliina paste moe dovesti do spojeva koji putaju. S vremenom ete shvatiti koliko paste je dovoljno. Najbolje je koristiti pastu koja sadri i sam lem jer je jednostavnija za koritenje i mogunost pogreke je manja. 2. Osigurajte da su sve cijevi do kraja umetnute u fitinge. 3. Plamenikom grijte cijev koju treba zalotati. Ne prelazite plamenom direktno preko budueg spoja jer e se pasta spaliti. Umjesto toga plamen usmjerite tik do spoja. Ovisno o vanjskoj temperaturi bit e dovoljno zagrijavati otprilike manje od jedne minute (u poetku malo vie, kasnije sve krae). 4. icu za lotanje prislonite uz spoj. Ako je cijev ispravno zagrijana ica e se rastaliti i ui u pore izmeu bakrenih cijevi. Spoj je zalotan kada se pojavi kapljica na dnu spoja. Nakon to zalotate sve spojeve, potrebno je provjeriti puta li negdje reetka. Priekajte da se zadnji spoj ohladi te ulijte vodu u reetku i provjerite sve spojeve. Ako je mogue, provjerite reetku pod pritiskom iz slavine ili pomou pumpe: dva izlaza zaepite bakrenim epovima, a na trei spojite cijev s vodom. prvo ispunite reetku vodom pa zaepite i posljednji otvor (pomou ventila).

Sl: Rezanje lima - rukavice obavezne!

Sl: Limena krilca pripremljena za savijanje

Utore po sredini krilaca nainit ete pomou posebnog alata za utore koji izraujete posebno za ovu funkciju. Jednom kad ste ga izradili, moete ga koristiti nebrojeno puta. Alat za utore na krilcima sastoji se od postolja i nabijaa: 1. Postolje se sastoji od dvije eljezne kvadratne cijevi (oko 50 x 50 mm) koji su postavljeni na udaljenost od 16 mm i fiksno spojeni u toj poziciji (mogu se zavariti ili vijcima spojiti na drvenu ili metalnu podlogu). Postolje je dugako koliko i krilca no moe biti i malo due.

Limena krilca
Sljedei korak je izrada limenih krilaca. Krilca su pravokutnici izrezani iz aluminijskog lima s utorom u sredini. Ona se slau na bakrenu reetku tako da utorom prijanjaju uz bakrene cijevi. U jednom kolektoru imamo 15 krilaca. Dimenzije raunamo tako da unutranju irinu drvenog okvira smanjenu za 10 mm (u naem sluaju 955 i 10 = 945 mm) podijelimo s 5. Dobivena vrijednost (189 mm) treba se uveati za 10 mm da bi se kompenzirao gubitak koji nastaje savijanjem krilaca (tako irina naeg krilca ispada 199 mm). Duina krilca rauna se tako da se unutranja dimenzija drvenog okvira umanjena za 90 mm (u naem sluaju 1865 mm) podijeli s 3 (ispada 621 mm). Krilca reemo iz limene ploe pomou kara za lim.

2. Nabija se sastoji od komada tvrde daske duine 700 mm na koji je vijcima privrena bakrena cijev promjera 15 mm.

14.

15.

Sljedei korak je spajanje krilaca na bakrenu reetku. Radi jednostavnosti ovdje emo prikazati kako se krilce spaja na jednu pojedinanu bakrenu cijev. Taj isti princip primijenite na sva krilca i cijelu bakrenu reetku. Tankim borerom (3 mm) izbuite rupe na krilcu kao to je prikazano na slikama.

Sl: Savijanje limenih krilaca

Sl: Zavreno krilce

Sa spremnim alatom za utore, moete oblikovati sva limena krilca. Savijanje je prilino jednostavno izrezani komad lima poloite na postolje tako da budui utor bude tono na sredini po duini krilca. Na lim stavite komad za nabijanje (s cijevi prema dolje) i gumenim ekiem udarajte dok se u limu ne stvori otisak bakrene cijevi utor.

Obratite pozornost na to da smo na ovim primjerima umjesto kupljenog aluminijskog lima koristili reciklirane ploe za ofsetni tisak koje se mogu vrlo jeftino kupiti u otkupnim stanicama za metal. To je takoer legitimna metoda kojom se moe ostvariti dodatna novana uteda. Dakle izbuite etiri rupe sa svake strane utora i napravite ukupno osam rupa uzdu cijelog krilca (po etiri sa svake strane) kao to je prikazano na slici:

Sl: Zavreno krilce

16.

17.

Zatim okrenite krilce i utor napunite silikonom otpornim na visoke temperature. Silikon nanesite samo po sredini. Iako aluminijsko limeno krilce treba to bolje prijanjati uz cijev, uvijek postoji ansa da izmeu cijevi i lima ostane malo prostora. Da bi pospijeili prijenos topline sa lima na cijev koristimo termo otporni silikon. Silikon nije idealan materijal za tu svrhu jer ima daleko manju toplinsku vodljivost od bakra i aluminija, ali i dalje ima 10 puta veu vodljivost od zraka tako da ga se ipak isplati ovdje koristiti kako bi se poboljala uinkovitost prijenosa topline. Nakon to ste nanijeli silikon, krilce spojite sa bakrenom reetkom (na slici radi jednostavnosti prikazana samo jedna bakrena cijev). Cilj je koliko je god to mogue to vie istisnuti zrak koji se nalazi izmeu krilca i cijevi. Nek vas ne brine to e se lim pomalo izvijati dok ga budete stiskali klijetima. Na kraju e se manje vie ispraviti kada proete cijelu duinu. Sljedei korak je da pripremimo iice kojima emo krilce trajno spojiti za cijev. Uzmite obinu elektriarsku icu promjera 2.5 mm2 i nareite je na komade duine oko 10 cm. Narezanim komadima skinite izolaciju i savinite ih u obliku slova U.

Kako bi se poboljao spoj izmeu krilca i cijevi, klijetima za vaenje avala stisnite lim tako da se jo dodatno savine oko krilca. To morate napraviti po cijeloj duini krilca. Pazite da ne probuite lim, dovoljno je samo malo stisnuti tako da se lim svine uz krilce.

Komadi ice utaknite kroz rupe sa stranje strane krilca.

18.

19.

Solarni apsorber je jo malo - pa gotov! Potrebno ga je jo obojati crnom mat bojom koja mora biti otporna na visoke temperature. Boja se samo ona gornja strana apsorbera tako da cijevi budu direktno izloene suncu. Boja se brzo sui i nakon to se prvi sloj osui, kistom popunite mjesta koja nisu potpuno pokrivena bojom.

Sl: Zavreni apsorber

Zatim svaku iicu klijetima zavrtanjem stegnite tako da se lim priljubi uz cijev te vikove ice odreite kako je prikazano na slikama. Na kraju moete icu savinuti tako da ne stri nego da bude priljubljena uz cijev. Postupak ponovite za sva krilca tako da svako krilce bude povezano na najmanje etiri mijesta.

Drveni okvir i poleina


Sljedei korak je izrada drvenog okvira. Trebate izraditi drveni okvir kao na slici na str 11. Dimenzije smo ve izraunali (takoer na str. 11). Spojeve je najbolje privrstiti vijcima (60 x 5 mm ili slinim) i ljepilom za drvo. Prije spajanja dasaka vijcima dobro je tankim borerom proi mjesta gdje dolaze vijci kako bi se sprijeilo raspucavanje daske. Gotovi drveni okvir premaite zatitom za drvo. Koristite lazurni premaz koji moe biti bezbojan ili u bilo kojoj boji. Potrebna su dva nanosa. Nikako nemojte koristiti lakove (npr. za parkete ili za amce) jer e se raspucati pod utjecajem UV zraenja. Kao i svu drvenariju koja je izloena vremenskim utjecajima, okvir solarnog kolektora potrebno je odravati tako da ga se svake dvije godine izvana premae lazurnim premazom u dva sloja. Kako biste odravanje kolektora sveli na minimum, mogue je izrezati komade aluminijskog lima istih dimenzija kao to je drvo te ga prekriti i dodatno zatititi od atmosferilija. Takav kolektor bit e puno trajniji i nije ga potrebno farbati zatitnom lazurom svake dvije godine. Nakon to ste napravili okvir i ljepilo je malo stegnulo, postavite sa stranje strane aluminijski lim koji e sluiti kao poleina. Drveni okvir najprije namaite silikonom, zatim uz njega pritisnite aluminijski lim. Privrstite ga manjim vijcima za drvo (20 x 4 mm) na svakih 20-tak cm. Vijke prvo lagano zabijete ekiem da probijete lim do drveta, a onda zavinite.

Izolacija
U drveni okvir umetnite mineralnu vunu debljine 5 cm. Vunu je najjednostavnije

20.

21.

rezati skalpelom te tako prilagoditi dimenzijama okvira. Pri radu s vunom obavezno koristite zatitne rukavice zato to kamena vuna iritira kou. No jo vanije je da korstite zatitnu masku za disanje (to bolju!) kako bi se sprijeilo udisanje tetne praine. Kamena vuna je inae prirodan materijal i po kemijskom sastavu nije otrovan, ali industrijskom preradom prelazi u neprirodan oblik zbog kojeg se siuna vlakna vune ire prostorom im dotaknemo vunu. Ako dospiju u plua, ta siuna vlakna mogu biti vrlo tetna. Preko izolacije stavlja se zatitna aluminijska folija (debljine 0.1 mm) koja se za drvo spaja klamericom ili avliima s velikom glavom.

Sada apsorber moete fiksiratim trokutastim komadima koje smo prethodno izrezali. Trokutasti komadi se zalijepe za okvir.

Spajanje okvira i apsorbera


Sljedei korak je da apsorber umetnemo u drveni okvir. Najjednostavnije je gotovi apsorber prisloniti uz okvir i oznaiti toke na kojima emo buiti rupe za izlazne cijevi. Borerom promjera 25 mm trebamo izbuiti etiri rupe na mjestima gdje e izlaziti cijevi. Zatim trebamo izrezati trokutaste komade drveta kako je prikazano na slici. Trokute reemo SAMO NA JEDNOJ STRANI KOLEKTORA. Nakon to ste izrezali trokutaske komade, utaknite asporber u drveni okvir, a trokutaste komade ljepilom za drvo nazad zalijepite na mjesto gdje su i bili.

Sl: Rezanje trokutastog komada

Sl: Spajanje staklene ploe pomou aluminijskih L profila (na slici se vidi i zavreni spoj sa trokutastim komadom)

Prozirna ploa
Posljednji korak izrade solarnog kolektora je postavljanje staklene prozirne ploe. Ako ste sve dobro izmjerili i izrezali, vanjske dimenzije prozirne ploe trebaju biti neto manje od drvenog okvira tako da ploa sjeda na okvir ali ne potpuno do ruba. Prostor za mogue irenje i skupljanje stakla uslijed zagrijavanja i hlaenja trebao bi biti najmanje 5 mm sa svake strane. Drveni okvir treba premazati obinim, prozirnim silikonom i zatim na njega postaviti prozirnu plou. Staklo emo uvrstiti aluminijskim kutnim profilima. Al profili se lako reu pilom za metal ili kutnom brusilicom (fleksericom), a privruju se za boni rub pomou malih vijaka za drvo. Nakon postavljanja prozirne ploe rubove izmeu stakla i aluminijskih profila morate dobro zabrtviti silikonskim kitom.

25

estitamo! Va solarni kolektor je gotov!!!!

22.

23.

Montaa kolektora
Da biste sakupili najvie sunevog zraenja kolektor treba okrenuti prema jugu i po mogunosti izabrati mjesto koje nema hlada. Kut nagiba okvirno se izraunava tako da ako koristite kolektor vie po ljeti, nagib je geografska irina - 10 stupnjeva, znai oko 35 u naim krajevima, ili zimi geografska irina + 10 stupnjeva, znai oko 55. Ako se koristi cijele godine, stavljamo srednju vrijednost to znai otprilike kut koji odgovara vrijednosti geografske irine. Razlog tome je to je prividna putanja ljetnog sunca via i kut upada je vei pa kolektor moramo vie polegnuti. Isto je i sa zimskim suncem gdje je putanja nia i moramo kolektor vie nagnuti. Kolektori se najee montiraju na krov pomou jednostavnih metalnih nosaa, ali nisu rijetka niti rijeenja gdje se kolektori nalaze na podu, primjerice ispred kue. Pogotovo ako ste se odluili koristiti sustav koji koristi efekt termosifona, ima smisla kolektore postaviti negdje na tlo jer se na taj nain moe osigurati da spremnik bude montiran na vioj toci od kolektora. U svakom sluaju sve ovisi o specifinoj situaciji i terenu. Spajanje kolektora sa spremnikom je dosta sloeno (osim ako ste vrlo vjeti s instalacijama) pa je najbolje da ga prepustite profesionalcima, pogotovo ako spremnik i ostalu opremu kupite. Na tritu se mogu nai solarni spremnici i sva ostala oprema od domaih proizvoaa, ali i iz uvoza. Kolektori se najee spajaju paralelno to znai da se gornja izlazna cijev prvog kolektora spaja sa gornjom izlaznom cijevi drugog kolektora, a donja s donjom. Ulazi i izlazi koji se ne koriste jednostavno se zaepe tako to se na kraj cijevi zalota bakreni ep.

Samogradnja solarnog spremnika


Kada ste napravili vlastite kolektore, sljedei logian korak je napraviti i vlastiti solarni spremnik. Dio opreme ete svakako morati kupiti (pumpa, elektronska automatika...) osim ako napravite sustav koji koristi efekt termosifona. Komercijalni solarni spremnik je skup prvenstveno zbog toga to mora moi podnijeti visoke pritiske koji se mogu pojaviti u solarnom sustavu. Voda koja dolazi u naa kuanstva dostribucijskom mreom ve je pod pritiskom. Najee je taj pritisak oko 2 bara, ali moe i dosta varirati, ovisno o lokaciji. Uslijed zagrijavanja pritisak jo dodatno raste i solarni spremnik mora biti dovoljno vrsto izraen da bi podnio sva ta naprezanja. Zbog toga solarni spremnici moraju biti od relativno debelog materijala. Zbog visokog pritiska takoer je bitan oblik spremnika stranice moraju biti zaobljene. Sve u svemu, tlani spremnik kao to ga proizvode komercijalni proizvoai je nemogue izraditi u samogradnji. Postoje primjeri samogradnje tlanog spremnika od starog hidrofora ili elektrinog bojlera, ali problem je u tome to su takvi spremnici najee relativno malog volumena da bi bili dostatni za ozbiljan solarni sustav. Neki su tom problemu pokuali doskoiti tako to su povezali vie takvih spremnika u jednu jedinicu. Takav sustav bi imao smisla ako spremnike moete dobiti besplatno. U protivnom ete potroiti previe novca na same spremnike i na kraju ete imati isti troak kao da ste kupili gotov solarni spremnik to je naravno jednostavnije. Rjeenje koje mi ovdje predlaemo je potpuno eliminirati pritisak iz sustava to jest napraviti niskotlani - otvoreni sustav. Na taj nain otvaraju se opcije za koritenje puno veeg sprektra gotovih bavi i tankova koje moemo ovdje iskoristiti. Ovdje emo predstaviti dva modela kako bi se to moglo napraviti. To svakako nisu jedini naini za samogradnju solarnog spremnika, ali se nama ine kao dva najjednostavnija rijeenja: Drveni solarni spremnik Solarni spremnik moe se izraditi u obliku drvene kutije koja je iznutra obloena vrstom plastinom folijom koja se inae koristi u graditeljstvu, za jezerca ili bazene.

24.

25.

Solarni spremnik od bave Drugi nain da se napravi solarni spremnik je pomou metalne bave. Bava moe biti od nehrajueg elika (npr. za vino). Druga, manje poeljna opcija, je koristiti obinu elinu bavu koja je iznutra tretirana zatitnim slojem. Na bavu je potrebno tvrdo zalotati ulaze i izlaze. Tvrdo lotanje je metoda spajanja raznorodnih materijala na viim temperaturama od mekog lotanja dodavanjem dodatnog materijala (u ovom sluaju ipke na bazi srebra). Plinski plamenik za tvrdo lotanje troi mjeavinu kisika i propan-butana ime se postiu vrlo visoke temperature. Ovom metodom mogue je jednostavno na postojeu bavu dodati mjedene fitinge koji e nam sluiti kao ulazi i izlazi vode i medija u spremnik. Ako e se sustav koristiti zimi (a nadamo se da hoe!) kroz kolektorski krug prolazi medij za prijenos topline umjesto vode. Kao medij najee se koristi ekoloki antifriz; propilen-glikol. Nemojte pasti u napast da zbog nie cijene koristite obian antifriz za automobile (etilen-glikol) jer je izrazito toksian. Propilen glikol je bioloki razgradiv, nekodljiv i danas se standardno koristi za solarne sustave. Budui da za prijenos topline iz kolektora u spremnik koristimo medij, moramo izraditi izmjenjiva topline koji e biti uronjen u solarni spremnik kako bi se omoguilo da medij zagrije vodu u bavi. Za tu potrebu mogue je napraviti zavojnicu od bakrene cijevi koju emo spojiti na mjedeni ulaz i izlaz na bavi. Savijanje cijevi zna biti teko jer je bakar mekan i lako doe do cvikanja cijevi, pa preporuujemo da je savijate oko nekog valjkastog predmeta kao to je prikazano na slici:

Na slikama je prikazano jedno od moguih rijeenja kako bi drveni spremnik mogao biti izraen. Desna slika prikazuje jezersku foliju instaliranu u spremnik. Materijal koji preporuamo je TPO (termoplastini poliolefin). Takva folija je na bazi polipropilena koji je relativno inertan materijal i pogodan je za kontakt sa ak pitkom vodom. Debljina folije je 1.2 do 1.5 mm. Posuda svakako mora biti dobro toplinski izolirana, a budui da su stranice ravne, najjednostavnije je koristiti ploe ekspandiranog polistirena (stiropor). Izmjenjiva topline za solarni krug sustava moe se napraviti ili od bakrenih cijevi meko zalotanih pomou standardnih koljena pod pravim kutem ili od polietilenskih cijevi (Okiten).
Sl: izmjenjiva topline

Na kraju je potreno napraviti poklopac koji takoer treba biti izoliran. Ulazi mogu jednostavno biti postavljeni tako da kroz poklopac ulaze i izlaze iz spremnika. Potronja tople vode funkcionira tako da se u spremniku nalazi mala potopna puma koja se aktivira kada troimo toplu vodu. Druga opcija je spojiti spremnik na mali hidropak sustav koji onda pomou pritiska distribuira vodu cijevima.

Kljuna razlika izmeu nae bave koju koristimo za akumulaciju i komercijalnog spremnika je u tome to komercijalni spremnici funkcioniraju pod visokim pritiscima. Na spremnik od bave funkcionira bez pritiska. To je tzv. niskotlani sustav. Vodu dovodimo u spremnik pomou ventila s plovkom za wc kotlie kakav je prikazan na slici desno. Taj ventil nam omoguuje da razina vode u spremniku uvijek bude konstantna. Mana ovog sustava je to to voda nije pod pritiskom pa se moramo snai kako da vodu distribuiramo do troila. Jedan nain je da spremnik pozicioniramo visoko u objektu i vodu distribuiramo slobodnim padom. Neki su taj problem rijeili i tako da su na izlazu iz spremnika povezali mali hidro-pak koji stvara pritisak vode na izlazu. Danas se mogu kupiti vrlo jeftini mali hidro-pak sustavi, a cijena komercijalnog solarnog spremnika je toliko velika tako da se ak

26.

27.

i ovakva investicija isplati. Nakon to spojimo sve ulaze i izlaze nau bavu potrebno je dobro tpolinski izolirati tako da to dulje uva prikupljenu toplinu. To je najlake izvesti sa spuvom debljine najmanje 10 cm. Najbitnije je da nema prekida u izolaciji tako da je izolacija dobro priljubljena sa svih strana uz bavu. Ovdje je vrlo pojednostavljeni prikaz solarnog spremnika izraenog od bave:

28.

29.