Professional Documents
Culture Documents
Finansijski MenadzmentUpravljanje Zalihama
Finansijski MenadzmentUpravljanje Zalihama
PREDMET:
Mentor:
Student:
SADRZAJ
SADRZAJ....................................................................................................................................2 1.Uvod..........................................................................................................................................3 2. Pojam i vrste zaliha..................................................................................................................4 3. Troskovi zaliha........................................................................................................................7 4. Just-in-time system upravljanja zalihama...............................................................................8 4. Kada pribavljati zalihe.............................................................................................................9
1.Uvod
Za veliki broj preduzeca zalihe predstavljaju izuzetno znacajnu kategoriju poslovnih ulaganja. Zalihe predstavljaju znacajan deo ukupnih poslovnih sredstava u znatnom broju preduzeca, zbog cega zahtevaju i srazmerno velika novcana ulaganja. Da ta ulaganja ne bi postala nepotrebno i neopravdano visoka, zalihama se mora upravljati efikasno. Zalihe predstavljaju ulaganja u fazu nabavke potrebnih sredstava za obezbedjivanje kontinuiranog procesa reprodukcije i/ili uskladistene proizvode koji nastaju kao rezultat obavljanja poslovne aktivnosti preduzeca. Shodno tome, osnovne vrste zaliha bi bile:sirovine i materijali, nedovrsena proizvodnja, gotovi proizvodi.
3. Troskovi zaliha
U prethodnom delu je vec konstatovano da racionalno gazdovanje zalihama implicira ,,cost-benefit analizu troskova i koristi od posedovanja zaliha. Zapravo, utvrdjivanje ,,pravog volumena zaliha zahteva balansiranje troskova i rizika drzanja zaliha sa koristima koje se mogu izvuci iz raspolaganja tim zalihama. Ako povecamo nase zalihe, moramo dostici izvesnu tacku kada dodatni troskovi koji su uslovljeni tim povecanjem premasuju dodatne koristi koje se iz toga mogu dobiti. To znaci da se optimalnim volumenom moze smatrati samo onaj nivo zaliha koji prouzrokuje najnize ukupne troskove njihovog posedovanja. Sa stanovista racionalnog upravljanja zalihama, ti troskovi se dele na: troskove pribavljanja zaliha, troskove drzanja zaliha, troskove nedostatka zaliha, cija struktura i karakter mogu da budu predstavljeni na sledeci nacin: a) Troskovi pribavljanja zaliha 1. troskovi ispostavljanja porudzbine, ukljucujuci i troskove pripreme proizvodnje 2. troskovi prijema, istovara, kontrole i smestaja zaliha 3. propusteni kolicinski troskovi b) Troskovi drzanja zaliha 1. troskovi vezivanja kapitala 2. troskovi uskladistenja 3. troskovi osiguranja 4. porez na imovinu 5. troskovi amortizacije i zastarevanja c) Troskovi nedostatka zaliha 1. propusteni prihodi od prodaje 2. gubici zbog neizvrsenja planova proizvodnje 3. gubitak reputacije (goodwilla) od strane kupaca
Postavlja se pitanje koji od tih troskova su relevantni za donosenje odluka o zalihama. S obzirom da se te odluke odnose prevashodno na povecanje ili smanjenje zaliha, ocigledno je da su za potrebe upravljanja zalihama interesantne samo diferncijalne odnosno dodatne komponente pomenutih troskova. Naime, potrebno je utvrditi one troskove koji variraju sa obimom zaliha, odnosno one troskove koji rastu sa povecanjem zaliha ili se snizavaju sa njihovim smanjenjem. Pri tome je irelevantno da li se radi o realnim ili oportunitetnim diferencijalnim troskovima. Ovo zbog toga sto su u strogo ekonomskom smislu propusteni prihodi ili ustede od alternativne upotrebe ogranicenih finansijskih sredstava isto toliko troskovi kao i realni novcani izdaci.
Ako preduzece zna da je potrebno deset dana da ispostavljena porudzbina sirovina ili materijala stigne do dobavljaca, odnosno da se zavrsi porucena kolicina gotovih proizvoda i da se dnevno utrosi ili proda 5 jedinica zaliha, onda momenat za plasiranje porudzbine dospeva kada zalihe padnu na nivo od 50 jedinica. Naime, cim se zalihe spuste na taj nivo, trebalo bi plasirati porudzbinu za kolicinu koja je jednaka optimalnoj velicini porudzbine s obzirom da bi ta kolicina bila primljena tacno u trenutku kada postojece zalihe budu potpuno iscrpljene.
10
Ovaj koeficijent pokazuje da se zalihe obrnu i reprodukuju 4,0 puta prosecno godisnje, odnosno da rashodi realizovanih proizvoda u toku godine, iznose 400% u odnosu na prosecnu vrednost zaliha, sto znaci da na svakih 4,0 dinara periodicnih rashoda na ime realizacije jedan dinar ostaje vezan u vrednosti zaliha. Takodje je potrebno naglasiti sa se u proizvodjackim preduzecima cesto srece praksa da se koeficijent obrta ukupnih zaliha rasclanjava na parcijalne koeficijente obrta pojedinih vrsta zaliha.
11
LITERATURA:
Doc. dr Goran B. Andjelic, Osnove finansijskog menagmenta Novi Sad, 2007.
12