OTVORENO PISMO MINISTRU PRAVOSUĐA RH Cijenjeni gospodine ministre mr.

sc Miljenid Obradam vam se putem javnih medija, iz razloga jer unatoč činjenici da sam vam do sada poslala nekoliko kg pravosudne dokumentacije i dokaza o nezakonitostima hrvatskih sudaca čvrsto sam uvjerena da niste niti jedno od njih pročitali, čak niti uzeli u ruke. Cijenjeni gospodine ministre, zadnje dvije poštanske pošiljke koje sam proslijedila na vaše ruke, jasno su označene „ministru na ruke“. Ako ne znate o čemu je riječ, ukratko du vam objasniti; dakle radi se o postupanjima ili nepostupanjima dvoje sudaca iz Dugog Sela, pa i predsjednika suda iz Sesveta, koji sustavno godinama zlorabe svoj položaj, a ako vas zanimaju detalji isti su vam preporučenom pošiljkom poslani prije punih mjesec dana uz stotinjak dokumenata u prilogu, uz detaljno pojašnjenje što sve imenovani sudac nije učinio a trebao je, i što je učinio a nije trebao. Iz vaših postupanja, gospodine ministre, čini mi se da svi vi u Vladi, naročito u ministarstvu pravosuđa mislite da smo mi ostali Hrvati koji nisu na vlasti - retardirani, i da pojma nemaju o ničemu naročito o svojim pravima i o zakonima. Vaše ignoriranje boli, vaša nebriga za stanje u hrvatskom pravosuđu nije samo razočaravajuda ved i krajnje zabrinjavajuda. Vaši pomodnici se u „špranciranom“ odgovoru pozivaju na čl. 62. Zakona o sudovima i navode da je Ministarstvu ovlašteno ispitivati predstavke građana na rad sudova koje se odnose na odugovlačenje sudskog postupka, na ponašanje suca ili drugog djelatnika suda prema stranci u tijeku postupka ili obavljanja drugih službenih radnji – a vaši pomodnici previdjeli su pri tom i vrlo bitnu stavku da se Zakon o sudovima sastoji od više članaka, ne samo od čl. 62. na koji se pozivaju. Npr. članak 3. istog Zakona propisuje da sudovi štite Ustavom i zakonom utvrđeni pravni poredak Republike Hrvatske, te osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom. Vi se gospodine ministre pitate, zašto i zbog čega vas Hrvati i Hrvatice zasipaju brojnim i učestalim podnescima! Prvo, zakon kaže da svatko ima pravo pisati podneske i predstavke i dobivati na njih odgovor, ja sam gospodine ministre, svoju predstavku UPUTILA VAMA, ali od vas nisam dobila odgovor, nego od vaših pomodnika, a njima se, uz dužno poštovanje nisam obratila, pa du vam pisati i dalje, dok god od vas osobno ne dobijem odgovor. Možda ste namjerno izbjegli odgovornost da u potpisu stojite vi, jer moram priznati da čitajudi odgovor iz Ministarstva, mislila sam da se sa mnom samo netko dobro zafrkava, a ne da se radi o ozbiljnom odgovoru tako važne institucije. Člankom 6. Zakona o sudovima propisano je da se na sudske odluke ne smije ni na koji način utjecati, a naročito se ne dozvoljava prisila nad sucima, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja na način suprotan načelima demokratskog društva, a koje ima za cilj utjecaj na tijek i ishod sudskih postupaka. U točki 3. ovog članka propisano je da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomodnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. Kao prvo, ovo pismo, kao niti jedno prethodno koje vam je upudeno nije prisila nad sucima, jer u mojem predmetu sudac nije donio nikakvu odluku koja bi se ticala mene ili mojeg poduzeda

godinama, a ako ju je i donio, nije je donio na način da je u njemu stranka knjižni vlasnik nekretnine ved je stranka tvrtka koja je tu nekretninu prodala prije punih dvanaest godina. I to ne samo da se na zemljišno knjižnog vlasnika ne odnose rješenja, ved se u ime istog tog rješenja nekretnina blokira plombom (punih 12 godina unatoč Zakonu koji propisuje da se nakon deset godina plomba mora brisati, a da ne kažemo da je neopravdana), napladuju se tuđi dugovi na temelju nepravomodnih ovršnih isprava a koje pravne radnje su sklopljene nevaljalim pravnim poslom, odnosno ništavim pravnim poslom. Dakle, sudac je sve ved riješio, a i ono što rješava ne tiče se mene, pa ni na što niti ne mogu utjecati i prema tome mogu pisati do mile volje. To što je rekao da ja govorim gluposti kad ga je novinarka poznatog dnevnog lista upitala kako to da se za istu nekretninu vode dva z.k. uloška i mogu se dobiti dva z.k. izvadka smatrat demo njegovim lošim danom, a ne nikako lošim ponašanjem prema stranci koja mu se obratila. I to što je javno izjavio medijima da se nikad nedu izboriti za industrijsko zemljište, za koje on osobno donio pravomodnu sudsku odluku još davne 2000 godine, a koju ne poštuje, i uopde je se i ne sjeda, nedemo svrstati pod točku tri ovog članka – nepoštivanje pravomodne i ovršne sudske odluke. Jer on je sudac, pa on može i zaboraviti na svoje vlastite odluke, on može prodavati nekretnine za tuđi dug na temelju nezakonitih i krivotvorenih rješenja, može uknjižiti koga želi za vlasnika, i ako želi, a ako i uknjiži nekog tko mu nije fizički mio, može mu natovariti tuđi dug na leđa jer je izuzetno sposoban a zaštiden poput kune zlatice. Da, gospodine ministre, vaši pomodnici imaju pravo, trebalo bi im to malo bolje objasniti. Zaposlite dakle, mladide sa Zavoda za zapošljavanje, diplomirane magistre geodezije da objasne djelatnicima Ministarstva pravosuđa da kad se novi z.k. uložak otvara, stari se zatvara i nije mogude imati dva z.k. uloška istovremeno za jednu nekretninu. To ta djeca dobro znaju. Neka volontiraju u zemljišno knjižnim odjelima opdinskih sudova, kao i nek vašim djelatnicima objasne činjenicu da je za zemljišno knjižni odjel u cijelosti odgovoran predsjednik suda, a ne moja baba, pa kad se u zemljišno knjižnom odjelu vode istovremeno dva z.k. uloška za jednu nekretninu onda to nije zato što se neka nekretnina „obliznila“ ved je to zato jer se radi o kriminalu i korupciji u tom zemljišno knjižnom odjelu i u sudstvu. Ako tome dodamo i činjenicu da se temeljem tih i takvih z.k. izvadaka podiglo nekoliko kredita i to kako se kome prohtjelo, a koji se dvadeset godina nakon što nigdje nisu bili evidentirani napladuju nedužnicima, onda to ved postaje zabrinjavajude stanje. Za nas, građane ove zemlje, ne za vas ministre! Vi svoju fotelju imate, ako ne ministarsku, saborsku sigurno, no mi građani drhtimo nad činjenicom da u Hrvatskoj ništa nije sigurno i da je sve upitno, pa čak i pravo vlasništva koje je Ustavom zagarantirano i nepovredivo. Iz mase slučajeva možemo uočiti (internet ih je pun, nađite nekog studenta da vam pročita pa prepriča ako nemate vi osobno vremena), da je pravosudni kriminal, i korupcija u pravosuđu problem broj jedan. Kako ju riješiti? Nikako gospodine ministre, ni vi, ni ja, ni MUP, ni državno odvjetništvo, nitko ne može riješiti problem korupcije u pravosuđu, a najmanje možete riješiti problem koji su stvorili suci koji zlorabe svoj položaj, ili nesposobni suci.

Prvo nemate za to volje, pa tražite labave isprike za svoj nemar, a drugo čak ni činjenica da se i njihovi kolege s Pravnog fakulteta groze nad nekim njihovim postupcima vama ništa ne znače. A zašto je onda uopde uvršten u zakon institut ukidanja nezakonitih akata? Tko bi to trebao primjenjivati? Zašto na stranicama DSV piše da Državno sudbeno vijede nije nadležno po službenoj dužnosti, a niti po zahtjevu pravnih subjekta – osim po zahtjevu predsjednika suda, predsjednika neposredno višeg suda, predsjednika Vrhovnog suda RH, nadležnog sudačkog vijeda ili ministra nadležnog za poslove pravosuđa, pokretati stegovne postupke protiv sudaca? Gospodine ministre, predsjednik suda nede podnijeti prijedlog za pokretanje stegovnog postupka jer bi ga morao podnijeti protiv sebe samog, predsjednik neposredno višeg suda ignorira poput vas sve upudene mu podneske, a prilikom osobne posjete rekao je „da nikad nije vidio upudene mu podneske“ koje sam imala u rukama, te da on može samo pisati požurnice. Predsjednik Vrhovnog suda RH iako ovlašten za brojne aktivnosti, između ostalog i za nadzor nad radom suda, i sudaca, kao i za delegaciju suda ukoliko bi se iz stanja spisa moglo zaključiti da se radi o korupciji, ne odgovara na upudene mu podneske ved ih prosljeđuje istom tom sucu i sudu na kojeg se stranka žali, a ministar nadležan za poslove pravosuđa – tvrdi u svom odgovoru upudenom po njegovim pomodnicima da nije ovlašten preispitivati sudske odluke. Nitko vas nije niti tražio da preispitujete sudske odluke gospodine ministre! Od vas se samo tražilo da poduzmete mjere protiv onih sudaca koji dokazano ne postupaju u skladu sa Sudskim poslovnikom i Zakonom o sudovima, a ne poštuju ni druge važede zakone. U nekim državama, u kojima vlada red i zakon, objasnilo bi se to vrlo lako. Od vas se gospodine ministre očekuje da kaznite one koji ne rade dobro svoj posao ili čine štetu, a da one koji dobro rade svoj posao nagradite. Vjerujem da Hrvati imaju i drugog posla osim svakodnevnog obradanja vama, a ako vam se tako često obradaju, mislim da biste se trebali zapitati iz kojih razloga i što se zapravo događa! Od vas su se zatražile sasvim jednostavne, uobičajene i normalne aktivnosti propisane istim tim Zakonom o sudovima na koji se pozivate. Da pošaljete posebnu pravosudnu inspekciju u sudove o kojima su vas građani obavijestili i da potvrdite činjenice o kojima vam se piše, naročito činjenicu da sudac zbog kojeg sam vam se ja npr. obratila ne postupa niti po rješenjima viših sudova, niti po svojim vlastitim, da donosi rješenja u kojima je stranka pravna osoba koja ne postoji, nadopunjava stara rješenja 4 godine, vodi paralelno dva z.k. uloška, insistira na prodaji nekretnine u ovršnom postupku unatoč nepostojanju pravomodne ovršne isprave, i unatoč zastari potraživanja starog punih 20 godina, sve utemeljeno na nedopuštenim pravnim poslovima – a vi ministre šutite. Dakle, ovdje nije riječ o preispitivanju sudske odluke, ved o preispitivanju sudske odgovornosti za štetu koju je sudac počinio svojim postupcima! Vaši me pomodnici mole da im još malo objasnim! Što da im objasnim ako im nije dovoljno što sam napisala podnesak na 14 strana, opisijudi pojedinačno svaku stavku, svako rješenje, svaku nezakonitost i počinjeno kazneno djelo. Na manje se ne može, jer ova pravosudna golgota traje 12 godina, a 12 godina nečije patnje, muke, kalvarije, ne može stati na jedan list. Moj problem nije jedini u RH gospodine ministre. Ja sam samo jedna od mnogih, koja je žrtva pravosuđa, i koja trpi teror, maltretiranje, mod pravosudnog dužnosnika koji zna i osjeda da je nedodirljiv. Vi mu dajete tu snagu. Ali ja sam i jedna od rijetkih koja nedu odustati. I zato, svako jutro kada se probudim, razmišljam što da vam još napišem.

Recimo, činjenica da sudac nije naložio brisanje zabrane raspolaganja u zemljišnim knjigama punih šest godina, unatoč dostavljenom pravomodnom rješenju, to je vama nevažno. Vi ne brojite broj izgubljenih radnih mjesta, upropaštenih tvornica, poduzetnika, obrtnika, neprospavane nodi, vi brojite gotove sudske predmete. Vradene predmete na rješavanje vi smatrate sudskim neuspjehom. Tu moj sudac nije omanuo, štovani gospodine ministre, on žalbe nije ni poslao na rješavanje, još od davne 2006 godine, pa mu se nisu niti mogle vratiti. Pri obradanju predsjedniku Josipovidu, rekao je da on nema ustavnih ovlasti kojima bi mogao utjecati na kriminal. Vi nemate kao ministar ovlasti da pokrenete stegovne postupke i kaznene postupke protiv sudaca koji zlouporabe svoj položaj i namjerno stranci čine štetu, premijer nema tu nadležnost, glavni državni odvjetnik nema volje, a možda mu nije ni dozvoljeno, da nešto poduzme. Možete li vi meni redi čemu služe onda vaša obedanja dana Hrvatima prije izbora? „Vjerujte u pravdu, pravda pobjeđuje, pravda je spora ali dostižna. Budite hrabri, budite čvrsti“........ koje licemjerje........ bacali ste nam pijesak u oči, i mislite da smo sada slijepci. Gospodine ministre, mi građani ove zemlje, dali smo vam svoj glas na izborima, nismo vam dali i svoju pamet. Imamo ju još, i znamo kad nešto nije u redu, a kada jest, i kad se nešto radi nezakonito, a kad se ne radi. Kad policijski inspektor sastavi izvješde u kojemu 60 % ima neistine, vama i državnom odvjetništvu je to normalno, i po tome se postupa, no stranka nema saznanja što je inspektor u svom izvješdu napisao, sve dok ne dođe pred sud, odnosno kad ju se ved procesuira. Do tada proživljava neugodnosti, strahove, patnje, muke, boli, brige, bude joj uništena obitelj, poslovi, egzistencija, i onda dokaže u postupku svoju nevinost, i nikom ništa. Tko je za to odgovoran? Tko je odgovoran, ako sudac, koji nije sankcioniran dalje radi štetu? Da li ste spremni podnijeti izvješde narodu koji vas je izabrao i opravdati svoje nečinjenje ničega što se tiče uvođenja reda u sudske redove? Da li ste spremni položiti račun i dati svoj mandat na raspolaganje zbog ignoriranja brojnih kaznenih prijava protiv sudaca koji su uništili ovaj narod? Ne sudskim odlukama koje eventualno treba preispitati, ved malverzacijama, kriminalom, krivotvorenjem, a za to ste, gospodine ministre, nadležni, priznali vi to ili ne! Kažu, a tako piše i u Zakonu, za pogreške i propuste sudaca odgovara Republika Hrvatska. Hrvatska, to smo mi ministre, građani koji vam se obradaju, a vi, propuštanjem činjenja onog za što smo vam dali svoj glas, činite također štetu ovoj državi u kojoj svi mi, građani ove zemlje doprinosimo. Ta šteta biti de svakim danom veda i veda, ukoliko se ne pokrenete. Čitajte predstavke građana, u njima sve piše. Svaka predstavka upudena osobno vama jedna je tužna, teška, tragična životna priča. Iza napisanih slova stoje ljudi suznih očiju, stoje djeca porinutih ruku u prazne džepove, gladna, stoje izgubljene ljudske sudbine, radnici bez posla, prazne i uništene, devastirane tvornice, otete nekretnine, stoji istina. Pogledajte toj istini u oči, gospodine ministre, i dozvolite joj da izađe na površinu. To nije vaša obaveza, to je vaša dužnost!

Landeka Nada, predsjednica Udruge Veronika Vere