RI ZN ICA ZNANJA

lBN KAJJJ MEL- DZEV'llJJE

RIZNICA ZNANJA

BOOKUNE 0.0.0.
Za
Edin
Prijevod djela:
Ismet
Urednik:
Hans Grabus
Redak-tor:
dr. Zuhdija
Korektor:
dr. Zuhdija
urednik i dizajn:
Suhejb Demaili
tampa:
Bemust. Sarajevo
Za tampariju:
M usta fa
IBN KAJJIM EL - DEVZIJJE
RIZNICA
ZNANJA
SARAJEVO , 20 O6.
PRVO
POGLAVLJE
ll
RIZNICA ZNANJA/ 7
VJEROVANJE
OOLO\LIK I
1
RVI:
ISTINSKA PREDANOST A!LAllU
U Allaha Uzvienog: "I nepostoji nita riznice Mi ne
posjedujemo ... " skrivena je mudrost neprocjenljive vrijednosti, a to je
da se svaka potreba trai samo od onoga koji posjeduje njene riznice, a
tih riznica dri u svojim rukama. Traiti to od nekoga drugog
jeste traenje od i onoga koji nije za to sposoban.
Drugi ajet "1, doista, kod Gospodara je tvog-a (el
sadri veliku mudrost, a to je da je svaki cilj, ukoliko
nije radi Allaha i nije u vezi s Njim, gubitak i propast, jer i
kraj nisu kod ostvarenja tog cilja. je kod Onoga gdje se sve
zavrava i sve rjeava, gdje sve ovisi o Njegovom stvaranju, htijenju,
1
El-Hidr, 21.
1
ElAfllllltha u arapskom povrat::! k, kraj, cilj (op. pre")
' En-Nedm, 42.
8/ Ibn Kajjim cl Dievzijjc
mudrosti i znanju, zbog roga je On cilj svake elje. Sve to srce vol.i, ako
n.ije radi Njega zavoljeno, tn ljubav jeste samo tereti patnja. Svako djelo
koje nije u Njegovo ime bezvrijedno je i propalo. Zate svako srce pati
ako ne dosee do Njega i lieno je svoje i uspjeha.
Sve to se trai od A.lhlha, sabrano je u Njegovim "I ne
postoji nita riznice Mi ne posj edujemo ... "
4
a sve to se radi
Njega, spomenuto je u Njegovim "1, doista., kod Gospodara
j e tvoga (el-munteha).
Ne postoji neki cilj od Allaha, pa da se k njemu tei, niti pored
Njega postoji cilj kod kojeg je kraj i
DRllGI:
RELAKSACJ.JA SllCA ITIJELA JESU UPOKOilAVANJU ALLAHU
U tome je skrivena velika imanska tajna, a to je da srce
smirenost, spokoj i stabilnost osim po uspostavljanju veze s
Gospodarom. Sve to se eli ili voli mimo Allaha zapravo se eli i voli
radi izvan toga, a samo se jedan voli i eli radi sebe samog. To je
ljubav prema Onome kod Koga je kraj. je da kraj bude kod
dvojice, kao to je da je nastanak stvorenja
od dvojice. Onaj ljubav, elje, htijenje i pokornost zavre kod nekog
drugog mimo Allaha, doista mu to propasti i nestati u onom
kada mu je najpotrebnije. A onaj ljubav, strah, nada i cilj bude Allah
Uzvien.i ostvarit svoju blagodat, slast, vedrinu i
El-1:-hdr, 21.
RTZrHCA ZNANJA l 9
ODREDBE (AIIKAJ\IUL-EVAMIR)
LODilEDllE SUDIHNE

Stanje je roba stalno uvjetovano njegovim odnosom prema dvome:
odredbama vjere i odredbama sudbine. U izvravanju odredbi vjere robu
je potrebna i podrka (el-avn), to je za njega nuno. A u
odredaba sudbine, on iziskuje blagost i samilost (el-lutf).
Pa koliko je rob ustrajan i dosljedan u izvravanju odredaba vjere,
toliko zasluuje i dobiva blagosti i milosti pri odredbama sudbine.
Ukoliko ispotuje sve odredbe vjere, formalno i sutinski, tada mu se
daruje blagost i samilost (el-lutf) , formalno i sutinski. ako
odredbe vjere izvri samo formalno, njihovu sutinu i
bit, tada je samilost koju dobiva samo na formalnost, dok u
sutini njeo u*caj biva zanemarljiv.
UNUTRANJA lLI SUTINSKA BLAGOST (EL-LUTF EL-BATIN)
Ako se pita ta je to unutranja ili sutinska blagost, moe se
da je to onaj smirenosti i spokoja koji srce pri odredbi
sudbine, te nestanak straha, *skobe i izgubljenosti iz srca koje se tada
ponizi i pokloni pred svojim Gospodarem, u Njega. Rob se
duom i svojom nutrinom prikloni Gospodaru, i, obuzet promatranjem
Allahove blagosti prema njemu, zapostavlja bola i tegobu koja
ga je zadesila. A spoznaja da ga je njegov Gospodar izabrao kao
roba da na njemu sprovede Svoje odredbe, zadovoljio se
on time ili rasrdio, jo vie doprinosi da ne primijeti bol i nezgodu.
Ako sa zadovoljstvom prihvati odredbu, bit Allahovim
5
Odredbe vjere; sve ono to \jera n:u:eduje ili zabranjuje, a pod odredbama sudbine misli se
Illi ono to bilo to dobro jJi loe, "en-nevaziJ", u jednini: "en-nazile":
nezgoda. (op. prev.)
lO l fb o K3JJim el- Dcv7.iJJC
zadovoljstvom. A u da se rasrdi, bit mu srdbom.
Ova unutarnja blagost jeste plod re unutarnje aktivnosti, te se shodno
njezinom odnosno u obratnom smanjuje.
6
OOLOliAK TllE(:J:
OBA\"EZE PRIZNAVANJA ALLAHOVE
Blago onome koji bude pravedan prema svome Gospodaru,
pa prizna svoje neznanje i pored onoga to poznaje. Prizna mnoge
manjkayosti u svojim djelima, mahaoe, propuste u obavezi prema
Allahu i nepravedan odnos prema Njemu ...
Ako ga Allah kazni zbog grijeha, u tome vidi Njegovu pravednost.
A ako mu oprosti, kroz to spozna Njegm'U blagost i dobrotu. Kada
uradi neko dobro, zna da mu je to sadaka i blagodat od Allaha. A ako
mu to djelo jo i prihvati, to je druga, jo jedna, sadaka i blagodat. U
da AUah odbije djelo, to je iz razloga to takvo djelo- ne
dolikuje da se radi Njega Kada uradi loe djelo, u rome prepozna da
ga je Allah, s pravom, ne nasilja, ostavio i podigao Svoju zatitu
sa njega, pa na osnovu toga rob shvati da je ovisan o Allahu i da je sebi
nasilje i ako mu Allah, nakon svega, opet oprosti, to je samo iz
Njegove plemenitosti, i dobrote.
Sutina i tajna ovog pitanja jeste to da rob stalno vidi svoga
Gospodara kao a sebe kao grenika, prestupnika ili
nemarnika, da sve to ga sretnim i radosnim vidi kao Allahovu
blagodat i a sve to mu je mrsko i tegobno vidi kao
posljedicu svoj ih grijeha i Allahovu pravednost prema njernu.
Enes b. 1\f:tlik, r.a., prenosi d:t je Posl:uuk, s.:t.v.s, rekao: nagrade srnzmjcrn:t je
ISkuenja. K:tda All:!h 73voli neki narod, On ga sCJvJ nn ISkuenje; pa ko ga prihvati
s:t zadovoljstvom bh-n n.'lgt:tdcn zadovoljst\om., a ko se rasrdi, zasluuje srdbu." Er-Tirm.izi;
2404, Ibn 4031. Sened h:tdisa ocijenjen je kno hasen, dobar.
na wbv bez iskrcnt1sri ili uz neki grijeh. (op. prcv.)
RIZ N l CA ZNANJA/ ll
OOLO.\L\ fiTI:
ALLAHOVA OBJAVLJENA l \'ASIONSKA PORUKA
Gospodat Svevinji u Kur'anu poziva Svoje mbove da Ga upoznaju
na dva
- promatranjem Njegova djelovanja,
- onoga to je objavio.
Prvo su vidljivi, vizuelni, znakovi, a drugo su pojmljivi,
znakovi.
Za primjer ptvog spoznaje navest Milostivog:
"Stv:uanjenebesai Zemlje, smjena i dana, kojamoremplovi
s korisnim tovarom za. ljude, kia Allah sputa s neba, pa tako u
ivot zem)junakonmrtvila njezina- pokojoj jerasijao svakojaka
iva promjena vjetrova, oblaci koji neba i Zemlje lebde
- doista su dokazi 7..a. one koji imaju pameti"
8
ili Njegove "U
zaista, znamenja za.
razumom obd:uene. "9 ajeta u Kur'anu ima doista mnogo.
Kada je o drugoj metodi, spomenut Uzvienog: "A
zato oni ne raz:misle o Kur' anu?"
10
; "Zato oni ne razmisle o ovim
..."" ili: "Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da
hi oni o njezinim razmislili. . . "'
2
I ovakvib ajeta ima veoma
mnogo.
Stvorenja na djelovanje, a djelovanje nkazuje na
osobine Stvoritelja. Stvoreno na onoga koji ga je stvorio, a to
nuno podrazumijeva postojanje Stvoritelja, te da On posjeduje snagu,
EJ-Bekara, 164.
Alu Immn, 190.
111
En-Nisa', 82.
11
El-l\fu'minun, 68.
11
Sa'd, 29.
12 l lb u KajJim el - Dienijje
htijenje i znanje. Zato tO je da slobod11o tjjeloJ'aJy'e
13
potekne od
onoga koji ne postoji, ne posjeduje snagu, ivot, htijenje i :tnanje.
Zatim, raznovrsne odlike stvorenja na htijenje Stvoritelja
i da Njegovo stvaranje ruje na pa da
to bude samo jedna vrsta pored koje ne moe stvoriti drugu.
Interesi, mudrosti i pozitivne svrhe stvorenja na mudrost
Svevienjeg Stvoritelja.
Koristi i dobra stvorenja na milost Stvoritelja.
Srdba i osYetoJjubivost stvorenja na srdbu Stvoritelja.
Gostoprimljivost, panja j briga stvorenja na ljubav
Stvoritelja.
odbacivanje, omalovaavanje i odricanje stvorenja
na prijezir Stvoritelja.
ivotni vijek stvorenja, koji od slabosti i manjkavosti, pa
se razvija do stanja snage i potpunosti, a zatim ide ka i smrti,
na dan povratka.
A stanja stvorenja; bilja i ivotinja i kruenje vode na
povratka.
tragova Njegove milosti i blagodati prema stvorenjima
ukazuje na istinitost vjerovjesnika.
Upotpunjenje osobina stvorenja, koje bi bez upotpunjenja bile
manjkave i bezvrijedne, na da Onaj Koji ih je
upotpunio posjeduje pravo da bude potpun i savren.
Zato su Allahova stvorenja najbolji pokazatelj Njegovih osobina
(sifata) i potvrda istinitosti onogo tO Njegovi poslanici kazuju
o Njemu.
Stvorenja i objavljene, ajete i
na dokazivanje istine vizuelnim ajetima.
13
Slobodno djelo\anje: osobma onoga kop meli m kada 1 kako
RIZN lCA ZNANJA/ 13
Uzvieni je Allah rekao: "Mi im pruati dokaze Nae u
prostransnima svemirskim, a i u njima samima, sve dokimnehude
sasvim jasno da je Km' an istina. Azru: nije dovoljno to to je tvoj
Gospodu svjedokom Uzvieni obavjetava da je nuno da
im putem svemirski h vizuelnih znakova dokae istinitost objavljenih,
ajeta.
Zatim, na kraju ajeta, Uzvieni obavjetava, na osnovu iznesenih
dokaza o iskrenosti Svoga Poslanika, s.a.v.s., da je Njegovo
dovoljno kao potvrda ispravnosti Njegove objave.
Njegovi znakovi o istinitosti Njegovih a On preko
Svojih znakova o istinitosti Poslanika, s.a.v.s. Allah je svjedok, i
Njega sve On ukazuje i sve ukazuje na Njega. On je dokaz sam
po Sebi. O tome neki poznavaoci (arijin) kau: "Kako da traim dokaz
za Onoga Koji je dokaz svega drugoga? Kakav dokaz t raiti o Njeguvom
postojanju, kadjeNjegovo postojanje jasnije od svakog dokaza!"
Zato su poslanici govorili svojim narodima: "Zarse moe smnnjati
uAllah.a?! "s On je poznatiji od svega poznatoga i jasniji od bilo kojeg
znaka ili dokaza. U zbilji su sve stvari preko Njega upoznate i otkrivene,
iako smo, kroz promatranje i dedukciju, kroz stvari i Njegovo djelovanje
na njih
1
upoznali Njega.
ODL011AlC I'ETI:
SPOZNAJA ALLAHA KROZ NJEGOVU LJEPOTU
Jedna od najuzvienijih vrsta spoznaje jeste spoznaja Allaha
Svevinjega kroz Njegovu Ljepotu. To je spoznaja odabrane skupine
'" Fussilet, 53.
15
lbrnhim, 10.
Njt:govih stvorenja. Svako stvorenje upoznalo Ga je preko neke
Njegove osobine, ali najpotpunija je spoznaja onih koji su Ga upoznali
preko Njegovog savrenstva, i ljepote. Nita nije u
bilo kojoj Njegovoj osobini. Uz pretpostavku da su sva stvorenja na
istom stupnju ljepote, poput r1aj lj epeg to je Allah srvotio, a zatim
da su njihovu ljepotu usporedili s ljepotom Gospodara
Uzvienog; razlika bi bila mnogo od slabe s
uarenim suncem.
Za Njegove ljepote dovoljno je kazati da bi blisca,-ost
Njegovog lica, u podizanja zastora (bir/aba), spalila sve st'lorcno
do bi dopro Njegov poglcd.
16
D ovoljno je napomenuti da je svaka unutarnja i vanjska ljepota, na
dunjaluku i ahiretu, nastala upravo Njego"Vim djelom. Pa kakva je tek
ljepota Onoga Koji je izvor i uzrok poznate ljepote::>
Kada govorimo o Njegove ljepore, dovoljno je navesti
da Njemu pripada sva sva sva plemenitost, svako
sve znanje i svaka dobwta. Nurom Njegovog lica
rasvijetljene su emine, kako navodi Vjerovjesnik, s.a.v.s., u svojoj dovi,
prilikom povratka iz Taifa: "Traim zatitu u num (sjaju,) Tvoga lica. kojim
su rasvijetljene tmine i. uspostavljena dobra dunjalttka i ahireta . ..,i
Abdullah b. Mesud, r.a., veli: "Kod vaeg Gospodara ne postoji dan i
jer su i svjetlost nebesa i Zemlje od S\1edosti, aura, Njegovog lica."
18
1
'" Po predanju Ehu .i\Iusna lll-E"arip, koje je zabiljeio 1mam Muslim u wom Sabi/m, 293.

ll ndis su zabiljeili Et-Taberi u "/ini/)1(, 2/.344, kao murscl-predanje. Er-T:1bcrnm u EI

Mu'dzmml-lubim, 1.3/181, u predanju od Abdullalu b. DZ:Ifcra, :ili zbog Ibn lshnko,og
pn:nocnja s "nn", zn koga F.l Hejsem1 arm da sp:1da u mudelbsc, one koji sc sluie obmn.nom,
lud1s se ne pnhvam. El-Bcjhcld gn btljc1 u djelu Drloiltm-lllt!JIIJ'I'I1,2/415, kao murscl-prcdnnje
od Ez-Zuhrijn. N:t osnont spome:nuwj{, hadis nije ispravan.
"E1-Taberaru u F./-,\fu'd:{_alllllktbim, br. 8886, a auror u svom djelu iJ!afllijta
navodi da ga je l':tbiljci1o E1 Tnbemm u &-!itmJit, naj,jero,almje, drugim ruzom prcnosilacn.
Ibn Tejmijjn u djelu 6/::191, ocjenJuje badis Ispravnim i docbjc: "Potvrdeno je
od Ibn l\lesud:t" (nnvod1 hadis).
RIZNICA ZNANJA/ 15
Allah Uzvieni jeste svjetlost nebesa i Zemlje, i na Sudnjem danu, kada
da presudi stvorenjima, sva Zemlja Njegovim nurom zablistati.
Jedno od Njegovih lijepih imena jeste El-Demil (Lijepi). U
Muslimovom Sahihtt, stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v:s, rekao: "Allah je
zaista lijep i voli ijepotu! 9
r'illahovu ljepotu moemo podijeliti na nivoa, a to su: lj epota
Zata ljepota osobina (.rifata), lj epota djela i lj epota imena.
Sva su Njegova imena Jjjepa, osobine savrene, a djela mudra,
korisna, pravedna i milostiva.
to se ljepote Zata, Njegovog Uzvienog to je ono
to razum ne moe niti ga neko, osim Njega, moe pojmiti.
Stvorenia o Zatu imaju samo izraze, pa oni kojima On
ukae preko njih dolaze do Njegove spoznaje j otkrovenja. Ta Ljepota
je od izmjena, skrivena iza zastora i Plata, kako nam
Poslanik,, s.a.v.s., prenosi u hadisi-kudsiju: jeMoj a je
Mojplat!'':o S obzirom da je obuhvatnija i ira osobina od
imala je prioritet da bude nazvana: koji je od plata, jer je
On, El-Kebir Ef-Mtttea/ (Veliki, nad svim Uzvien). I On je
EI-AI!Jj EI-A{jtn (Visoko iznad svega,
Abdullah b. Abbas, r.a., veli: "Svojim osobinama prekrio je Zat, a
osobine je prekrio Svojim djelima!
Pa moe li se i zamisliti Ljepota, Koja je prekrivena apsolutno
savrenim svojstvima j skrivena iza opisa i uzvienosti?!
Kroz ova izlaganja moemo razumjeti neka ljepote
Njegovog zata, jer .rob se, doista, spoznajom Njegovih djela, uspinje na
stepen upoznavanja Njegmrib osobina, a zatim, Njegove
osobine podie se na stepen upoznavanja Njegovog zata.
,., l'nbih11 i\lutlitn, u predanju od Abdullaha b. M es uda, br. 91.
u :llrmudu, 2/ 248, Ebu Davud ll Smm nr, br. 4090, i Ibn iVfada ll Smmnt, br. 2174, u
prednoju od Ebll Hurejre, r.:1., s ispr:1vnim senedom.
16/ Ibn Kajjim el-Devzijje
Kada rob primijeti neke ljepote Njegovih djela, to mu postaje
dokaz o ljepoti Njegovih osobina, a potom ljepotom Njegovih osobina
dokazuje ljepotu Njegovog zata.
Na osnovu spomenutog, postalo je jasno da svaka zahvala (el-hamd)
pripada samo Njemu, Uzvienom, i da Ga nijedno stvorenje ne moe,
na Njemu pohvaliti ili Mu se u potpunosti zahvaliti. On
je onakav kako je Sebe pohvalio. Zbog samoga Sebe, On posjeduje
apsolutno pravo da bude oboavan, voljen i hvaljen. On, Svevinji,
voli Sebe, pohvaljuje se i zahvaljuje Sebi. I ta ljubav, pohvala, zahvala j
jeste upravo stvarna ljubav kakvu zasluuje, stvarna
pohvala, zahvala i stvarno priznavanje Njegove
On je onakav kako se pohvalio i On je iznad onoga kako Ga hvale
Njegova stvorenja. On, Svevinji, kao to voli Svoj zat, voli i Svoje
osobine i djela. Sva su Njegova djela dobrai lijepa, iako od djela stvorenja
koja stvara i doputa poneto prezire i ne voli. Ali od Njegovih djela
nita nije prezrena i
Ne postoji nita to se, samo po sebi, voli i hvali, osim Allaha
Uzvienog. Sve drugo se poklanja ljubav i panja, ako nije u sklopu
ljubavi koja se Njemu Svevinjem poklanja i ne voli se radi Njega, to je
bezvrijedna i nitavna ljubav.
Ovo je sutina Boanstva, jer se samo Istiniti Bog voli i hvali zbog
Sebe Samoga. I ako na to jo dodamo i Njegovo prema
stvorenjima, blagodati, Njegovu blagost, oprost, ne kanjavanje zbog
grijeha, milost i dobrotu, oboavanje postaje nunije!
Obaveza roba jeste da zna danema drugogboga osim Allaha, pa Ga,
zbog toga i zbog Njegovog savrenstva, voli i hvali. treba znati
da u stvarnosti ne postoji koji obasipa raznovrsne vidljive
i nevidljive blagodati osim Allaha, pa Ga zbog Njegovog
i blagodati voli i zahvaljuje Mu se. Jednom obaveza je roba da
RIZN [CA ZNANJA l 17
voli svoga Gospodara u oba zbog Njegovog savrenstva i zbog
Njegovog
Kao ro Allah nije rako i ljubav prema Njemu ruje
nekoj drugoj ljubavi. Ljubav lu:urusana jeste ubud!Jjet - ibadet
radi kojeg je Allah stvorio sva stvorenja. On se ogleda kroz ispoljavanje
beskrajne ljubavi koja uzrokuje totalnu poniznost Ovakav ibadet dolikuje
samo Allahu Uzvienom. Pripisivanje suparnika Allahu u ovome jeste irk,
koji On oprostiti, a uz to ni sva druga djela uvaiti.
Hvaljenje Allaha (el-hamd) podrazumijeva dvije stvari: prvo:
spominjanje Njegovih lijepih osobina i svojstava savrenstva, i drugo:
ispoljavanje ljubavi prema Njemu na osnovu tih osobina i svojstava.
Naime, onaj ko govori o ljepoti bez ispoljavanja ljubavi prema
njemu nije ga pohvalio. A onaj ko voli nekoga, ali ne kazuje o njegovoj
ljepoti, ne smatra se, od onih koji hvale voljenoga. Potrebno je
objediniti obje stvari: ljubav i lijepo spominjanje.
Allah Uzvieni pohvaljuje se Svojim i onim Ga
hvale pohvalnici: meleki, vjerovjesnici, poslanici i robovi pravovjerni.
U biti, Allah se u oba osobno pohvaljuje, jer njihova pohvala
kojom Ga hvale jeste uz Njegovu dozvolu, htijenje i stvaranje. Ta On
je pobvalnika pohvalnikom, muslimana muslimanom,
pokajnika pokajnikom. Blagodati od Njega i Njemu
se Dolaze uz Njegovu hvalu i koriste se uz Njegovu pohvalu.
On roba Svoga nadahnjuje pokaj an jem, a zatim s velikom prima
pokajanje. Ono spada u Njegovu dobrotu i plemenitost. On roba Svoga
nadahnjuje i dobrim djelima, a zatim ga pomae u tome,
pa ga na kraju nagradi. Sve je to od Njegovog dobra i plemenitosti.
Allah je Svevinji apsolutno neovisan (EI-Gan!iJ) o bilo kome, a sve
dtugo mimo Njega jeste potpuno ovisno ifekir) o Njemu, u svakom
smislu. Rob je ovisan o Allahu u svim svojim ciljevima i uzrocima koji
J8 / [b n Kajjim e1 - Dievztjje
ga pribliavaju ciljevima, jer ono to Allah ne dadne, ni biti, a ono
to nije radi Njega, koristiti.
OIILO.\L\ 1\ ESTI:
DOZVOLJENO UKfu\AVANJE
Allahovo g Poslanika, s.a.v.s: ffAllahje. u isti nn. lijep i voli ljepotu ..,,
podrazumijevaju ljepotu i urednost to je bilo i povodom izricanja
ovog hadisa. teksta ne poimanje
drugih vrsta ljepote, kao to se navodi u hadisu:

U Muslimovom je Sabih11 zabiljeeno: ''Allah je dobar. i od djela samo dobra


U zbirkama sunncta navodi se: ''Allah zaista voli da vidi trag
Svoje blagodati na Sl'ome robuf"J+ Od Ebu el-Ahvasa cl-Duemija, r.a, se
prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v:s., vidio je na meni istroenu,
staru pa me upitao: 'Da li ima imetka?' 'Da', odgovorio sam. A
on oper upita: 'ta posjeduje?' Rekao sam: 'Od svega po neto. Ovaca i
kamila koje mi je Allah podario.' Na to mi Poslanik, 'Neka se
onda na tebi vidi Allahova blagodat i plemenitost koju ti ukazttje! '"s
Allah Uzvieni voli da sc na Njegovom robu vide tragovi Njegove
blagodati. To je ljepota koju On voli, i time Mu se zahvaljujemo na
11
rz,or hadisa spomenuli smo u prethodnom odlomku.
.u l bclis je ,eoma slab. Er-TirmJZJ u S11nt1111, br. 2799, i kae da u senedu hadisa ima mahana.
Ibn EI-De\'Zi u djelu El-lltMIIIIIICIIohija, 2/ 223-224, o hadisu k:te: "Hadis nije sspra,an." A
Ibn EI-H:tdcr u djelu F!I-Mtlolibul-olfjt ', u \'czi s hadisom navodi: "U senedu hadisa spominje
sc r!nlid b. l jj as, :t on je ocijenjen kao sl:!b prenosilac.

un u predanju od E bu H ure j re, r.n.. H adis br. 1015.
z Et-Tirmizi, br. 218, El-Tnj:tlisi, hndis br. 2261, A11med, h:tdis br. 678, Et-Hakim,
4/135, 1 be da je sahih. Svi su h:tdis prenijeli nizom do Amra b. uajb:t, od njego,og oca, od
djeda. u 3/142, o senedu haclisa kae: "Prenosioci do Amra dobri su i
u S11hilm. Hndis je hnsen .
.b En-Nesa1, hadis br. 5238, Ebu Davud, h:tdis br. 4063, Ahmed. 3/473 i EI-Hnkim, 4/ 181. A
sened h!!rusa je ispnl\-:m.
RIZNICA ZNAKJA l 19
ukazanim blagodatima. Zahvala na blagodatima jeste unutarnja,
sutinska ljepota. On voli da na Svome robLI vidi vanjsku ljepotu, u
blagodarima, i unutarnju ljepotu, u zahvalnosti na tim blagodatima.
Zbog ljubavi prema ljepoti i ukraavanju Allah Svevinji darovao je
robov1ma Svojim koja ukraavati njibO\u vanjtinu, tijelo. A
darovao im je takvaluk, bogobojaznost, da ukraava njihovu unutranjost,
srce i duu. U tom kontekstu, Uzvieni je objavio: " O sinoviAdemovi,
dali smovam koja pokrivati stidna mjestava a, a i 1askona
odijela, ali (bogobojaznosti), to je on o najbolje. ''
26
O scanovnicilna Denneta Allah je rekao: "Blaenstvo i radost im
d:uovati i Dennetom i svilom ih, za ono to su t rpjeli, nagnditi. "
2
'
Lica im uljepati blaenstvom, srca a tijela svilom.
Allah Uzvieni kao to voli ljepotu u djelima,
i 1zgledu, tako isto prezire sve ono to je runo: ruan goYor, djela,
i izgled. Allah prezire i one koji je predstavljaju, a voli
ljepotu i one koji se njome kite.
\llSTE lJEPOTE
U objanjavanju ljepote i ukraavanja susret sc s dvije
skupine koje su zapale u zabludu. Prva skupina zagovara da je sve to
je Allah stvorio lijepo i da On voli sve to je stvorio. Zbog toga kau:
''olimo sve to je On stvorio, i nita od toga ne preziremo." Sva
Njcgo\'a srvorenja koja vidimo smatramo lijepim. U tom kontekstu,
njihov je pjesnik spjevao:
'1 stvorm!)a knd zapazif, Ol1akta knkta jesu,
Znaj ljepotom da St'e 11pojotlfiOIII svijetu!"
ll El-E'raf, 26.
'E!-lns.m, 11-12.
2,0/ lb.n Kajjim e i - DevzijJc
Svoju tvrdnju dokazuju Uzvienog: n koji sve savreno
stvara. "
8
, zatim: "To jeAllah.ovo djelo, Koji sve savl"eno stva.ra. "9 i
ajetom: "Ti u onome to Milostivistvarane vidi nikakvanesklada!"3o
Arif (onaj koji je dosegao spoznaju) njihova reda zastupa ideju o
apsolutnoj ljepoti, po kojoj u stvorenom svijetu ne postoji nita runo.
Oni su izgubili ljubomore, mrnje i neprijateljstva radi Allaha.
Ne od loih djela. Za njih ne postoji borba na Allahovom
putu, niti Njegovih kaznenih mjera (bududo) . Ljudsku
tjelesnu ljepotu smatraju ljepotom koju Allah voli, pa sc bez
pogledom, stnatraju6 co jo ibadetom. Ekstremisti njima
smatraju da se Allah utjelovljuje u likove stvorenja, i na taj se otkriva
i pokazuje. A oni koji podravaju ideju ittihadd
1
kau: "Stvorenja su
raznolike manifestacije Boga, i nazivaju ih "manifestacijama Ljepote".
Druga skupina zanemaruje vanjsku ljepotu i ukraavanje, te kae: '1\llab
Uzvieni pokuruo je vanjsku tjelesnu ljepotu i konstituciju. O muna1icima
je rekao: ' Kada ih pogleda, njihovte izgled '
32
U drugom ajetu
rekao je: 'A koliko smo Mi prije njih naroda unitili koji su i
izgledom divljenje izazivali. "'
33
U komentaru ajeta, Hasan el-Basri kae
da se "izgled" odnosi na njihove likove i tjelesnu vanjtinu.
34
U Muslimovom Sabihu zabiljeene su Vjerovjesnika, s.a.v.s.: "Allah
negled.a u likove i imetke vae, nego gleda u vaa srca i u ono to radite. Js
Oni vele: "Poznato je da Allah ne osporava pogled i
promatranje, pogled i ljubavi. Allah nam zabranjuje
:.e Es-Sedid:t, 7.
11
En-Ne.ml, 88.
El-Mulk, 3.
11
lttihad: sjedinjenje Boga sa stvorenim (op. prev.)
1.! EI-Munnfikun. 4.
11
Merjcm, 74.
" Tif.rir lbn Kesira, 5/252-253.
'\ Sobi/J/t badis br. 2564.
RIZNICA ZNANJA J4l
nosenje svile i zlata i koritenje zlatnog i srebrenog a to spada u
najvrednije ukrase i ljepote. U Kur'anu je objavio: 'I nikako
ne gledaj dugo ljepote ovog-a svijeta, koje Mi kao uitak raznim
kategorijama nevjernih pruamo, da ihtime na kunju stavimo. '
36
A u badisu stoji: 'Skromnostje od vjere. '3-t Allah kudi one koji pretjeruju.
Ptetjetivanje moe biti u hrani i ali i u odijevanju i ukraavanja."
Da bismo p rekinuli raspravu ove dvije zalutale skupine, kazat
"Ljepota tijela i izgleda moe se podijeliti u tri vrste, a
to su: pohvalna ljepota, i neutralna ljepota.
Pohvalna ljepota ili ukraavanje jeste ona koja je radi Allaha, koja
na pokornost Allahu, izvrenje Njegovih imperativa i odazivanje
Njemu. Poslanik, s.a.v.s., ukraavao se za delegacija.
38
To je poput
odorezaboj, svile u ratuili oboli bod i prikazivanje
pred bitku. Sve spomenuto pohvalno je ako je s ciljem uzdizanja Allahove
pomaganja Njegove vjere i izazivanja gnjeva Njegovih neprijatelja.
ljepota ili ukraavanje jeste ona koja je radi dunjaluka,
vlasti, ugleda i udovoljavanja prob*vima i strastima. To je ljepota
koja je postala cilj i svrha za jer neke ljudske due, zaista, i ne
posjeduju dtugu brigu i cilj do pukog ukraavanja.
A vrsta ljepote jeste ona koja se ne moe podvesti ni pod jednu
od prethodne dvije vrste, jer ne posjeduje k-arak-teristike nijedne od njih.
Ono to je zanas vano u vezi s hadisom: "Allahje. uistinu, lijep i voli
jeste to da hadis otkriva dva velika principa u vjeri. Prvi govori o
spoznaje Allaha, a drugi je prirode. Prvi nas
da spoznamo Allaha Uzvienogkroz Njegovu ljepotu, po kojoj Mu niko
nije ravan, a drugi nas da Ga oboavamo putem ljepote koju
"'Tn-Ha, 131.
r Lbn br. 4118, EI-H:ildm, 1/ 9, Ebu Davud, hadis br. 4161, svi ga biljee u
predanju od Ebu U mame, r.a, s senedima koji se medusobno osnauju.
"'U Buharije\om Snhib11, h adl s br. 848, navodi se da je Omer, r.a, Poslaniku, s.a. v. s, donio
od brobm, re mu rekao: " Kupi ovo da se njime ukrasi za Bajram i delegacij:t.."
2.2./ Ibn Kajjim ei - Dcvzijje
voli u djelima i karakteru. Allah Svevinji voli da Njegov rob
uljepa svoj jezik srce ljubavlju i tevekulom,
da organe uljepa ibadetom, tijelo Njegovim blagodatima dostojnom
i od svega runog, i neugodnog.
39
Na takav rob spoznati svoga Gospodara kroz ljepotu,
jednu od Njegovih osobina, i oboavat Ga putem ljepote, sutine
Njegove vjere i Vjerozakona.
Tako je badis obuhvatio oba principa: spoznaju i praksu.
ODLOMAK SEn.\11:
SPOZNAJA ALLAHA U PRIMJERU VJERNIKA I
Spoznaju Allaha Uzvienoga dijelimo na dvije vrste. Prvavrsta jeste
spoznaja priznavanja Allahovog postojanja, i u ovome se svi ljudi slau:
dobri i loi, pokorni i grenici. A druga vrsta spoznaje jeste ona koja
obavezuje na stid od Allaha, ljubav prema Njemu, vezivanje
srca za Njega, za susretom s Njim, strah od Njega, oslanjanje na
Njega, smirenost uz Njega i bjeanje od svijeta u Njegovo okrilje. Ovo
je posebna vrsta spoznaje o kojoj govore pobonjaci i zahidi.
Razlike ljudi u pogledu ove spoznaje mogu izraziti samo
oni koji su ih sami spoznali i je srcima otkrivena spoznaja koja je
drugima skrivena. Svako o ovoj spoznaji kazuje srazmjerno visini svoga
stepena, mekama, i u onolikoj mjeri koliko mu je spoznaje otkriveno.
Onaj s spoznajom o Njemu, Uzvienom, rekao je: "Ne
mogu Te pohvaliti kako Tebi dolikuje. Ti si onakav kako si se pohvalio."
40
Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je da ga Allah na Sudnjem danu
nadahnuti pohvalama koje u ivotu ne moe

.l? Neugoda: rezanje noktiju, higijensko obrezivanje brijanje pubesa i pazuh:t.
""'Dio koji je zabiljeio t>.luslim u svom Snhi!JII, u predanju od Aie, r.a., br. 496.
JI Aludira n.'l h:tclis o zagovornirvu na Sudnjem danu. Pogledaj: Snbi/;11 Muslim, hadis br. 193.,
i Sabih11I-Buhari, hndis br. 4206 .. u predaoju od Enesa b. r.a.
RIZNICA ZNANJA / 23
llllTEVISPOZNAJE
Do stjecanja ove spoznaje vode dva iroka puta. Prvi se ogleda u
razmiljanju i promatra nju svib kur'anskih ajeta, i u posebnom izvrsnom
razumijevanju Aliahovih i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Drugi put, podrazumijeva razmiljanje o Allahovim
svemirskim znakovima, traenje mudrosti koju je u njima utkao,
zapaanje Njegove snage, milosti, pravedno s ti i pravednog
odnosa prema onome to je sr\orio.
Sve to objedinjuje razumijevanje Allahovib lijepih imena,
njihove savrenosti i shvatanje da samo On posjeduje takva
tmena se odraavaju na sudbinu stvorenja i propise koje
im objavljuje. Spoznaja zahtijeva da rob razumije Allahove naredbe i
zabrane, da razumije sudbinu i odredbe, da razumije Allahova imena i
osobine, da razumije odredbe vjere i odredbe sudbine i stvaranja.
"To je Allahova blagodat koj u dati onome kome On a u
Allahajeblagodat velika. q
2
OOLOllAK OSm:
RAZLIKAMEDU LJUDLMAPO STEPENU
UALLA IlOVU
Yjecovanje u Allahovu ili revhid jeste veoma osjetljiYa,
bistra i jasna stvar. Svaka sitnica moe ga potresti, raniti, ukaljati
i ostaYiti traga na njemu. Vjerovanje je poput izrazito bijele na
kojoj se primijeti i najmanja ili kao blistavo ogledalo na
kojem i najblai dodir ostavlja mrlju. Zbog toga vjerovanje u AUahovu
moe biti okaljano u jednom trenu, jednom ili jednom
" E.l-HadJJ, 21.
Ibn Kajjim
prikrivenom Pa ukoliko se rob prene i pouri s dobrom koje
izbrisati biljeg grijeha s vjerovanja- dobro i jeste, u suprotnom trag
se urezati i postati biljeg, a kasnije ga bici mnogo ree odstraniti.
Od ovih tragova i biljega koji vjerovanje, neki se brzo
pojave, ali brzo j nestaju. Drugi se brzo pojave, a sporo prolaze. Ima ih
koji se rijetko jave, ali brzo nestaju. A neki se sporo javljaju, ali sporo j
prolaze.
OVJEROVANJU OALLA.UOVU l Glll.JESIAIA
Ima ljudi je vjerovanje i veliko, pa kada takvog pogodi
i mnotvo sitnica koje kaljaju vjerovanje, njihov trag nestane u
vjerovanja, poput koja sc pomijea s velikom
vode, pa se i ne primijeti.
43
U takvog Allahovog roba ugleda se
sa slabijim vjerovanjem, te pomijea svoje slabo vjerovanje s onim to
je pogodilo vjerovanje prvoga, pa mrlje i biljezi do izraaja koji se
nisu primijetili na i vjerovanju.
nositelj izrazi to vjerovanja primi jeti na svaki
utjecaj i mrlju, te ih s odstrani, to uspjeti onaj je
imao slabiji, jer u mrlja se primijetiti, pa kako
ih onda
Dodajmo ovome da ukoliko je snaga 'ierovanja doista
odstranjuje i savladava sve to je loe, to nije sa slabim imanom.
Zatim, vlasniku dobrih osobina oprostit se nenamjerni grijeh,
dok se tako postupiti prema onome koji isti prestup, ali ne
posjeduje dobre osobine. Pjesnik je rekao:
"Ibn TcJmjjn u kontekstu ovOgJJ izj:wio je: "Mnot\o grijeha uz ispra\'0 vjero\'anje bolje je od
mnio grijeha uz b.-varoo vjerO\":lnje."
RIZNICA ZNANJA / 25
se desi da J;o!Jemjedrm
slo isprika :{fl 1!}ega
Cz to, iskren trud, snaga volje i potpuna vjersb predanost sve
loe pojave i prepreke usmjeravaju ka snazi koja poziva ka vjerovanju
u kao to la, loa namjera i slaba vjerska preda
nost usmjeravaju dobra djela i lijepe ka snazi koja poziva zabludi
i loem. Primjer toga jeste kao primjer izraene koja
dobrom ishranom u prvobitno stanje.
ODL0\1 0(\ ET!:
l AHIRETSKE KORI STI VJEROVANJA
UAtLAIIOVU
Vjerovanje u Allahovu ili tevhid jeste pribjcitc AJJahovih
dobrih robova, ali i Njegovih neprijarclja. Njegovi neprijatelji u tevhidu
trae zatitu i zaklon od tegoba i "Kad se u
ukrcaju, iskrenose moleAllahu, a k.'ld ih Ondo kopna dovede,
odjednomdruge Njemuravn i m smatraju.
Medutim, Njegovi dobri robovi, evlije, u tevhldu trae zatitu od
svih i ahiretskih tegoba i Zbog toga je zavapioJunus,
a.s., pa ga je Allah izbavio iz tmina mora i utrobe kita. Na isti
su traili sljedbenici poslanika, a.s., pa ih je Allah zatitio od svib
patnji koje je pripremio idolopoklonicima na dunjaluku i ahiretu.
A kada se faraon uvjerio u svoju smrt i pocopljenjeJ
5
,
zavap1o je i od Allaha prizivati, ali mu to nije koristilo, jer
se \jerovanje u takvom stanju ne .
.. El-Ankebut, 65.
; Auror aludirn na ajcl:"l Miprevedosmo preko mor a s inove I srailove. a za pet:ulll\ SU im bili
faraon i vojnici nj eb"'' -i ila ni krive u i d uJIC. A on , kad se davit i, uzviknu:
'ja vjentjem dn nema dnt.gog bog:t osim On og:t u Koga 'jernju Ri110 vi Israil ovi. i j a se
pokoravam!' 'Z:u sada. a prije si n eposlu:uabi o i razdor sijao?! Danas u baviti samo
tijelo tvoje da bi bio primjer onima poslije tebe'. ali mnogi su lj udj r avJaodu. ni
prema Naim pou.kamaJ'' Junus. 90-92.
2.6/ Ibn Kajjim ei-Devzijje
VJEROVANJE ll ALLAIl OVU U JESTE PUTSPASA l USPJEIIA
Ovo je Allahova zakonitost koja se sprovodi nad Njegovim tobo
vima. Zbog toga sc svaka tegoba najlake otklanja i ublauje
vjerovanjem u Allahovu tevhidom. Iz toga razloga, dova za
otklanjanje teke muke (duauf-kerb) je

pa je i dova
Junusa, a.s.,
47
kojom nije molio niko ko se naao Ll nevolji, a da iz nje
nije izbavljen, ispunjena tevhidom.
U velike nevolje dovodi samo irk, pripisivanje Allahu sudruga, a
izbavlja i spaava samo tevhid, vjerovanje u Allahovu Tevhid
je i pribjeite svib stvorenja, snaan zaklon i potpora.
A Allah na Pravi put izvodi i podrku u dobru daje!
ODLOMAK DESETI:
OBAVEZA POKOUNOSTI (UBUDIJJETA) TNJENI STEPENI
Allah Svevinji kod Svoga roba. ima tri stvari: obaveze koje mu pro
pisuje, sudbinu koju mu i blagodat kojom ga obasipa. Od
ovoga troga rob ne moe
Sudbina jeste dvostruka: kunje i ljudske slabosti.
Rob je obavezan pokotiti se Allahu i dokazati svoj NbHd!Jjet u svemu
od prethodno spomenute tri stvari, a to su ujedno i stepeni pokornosti.
Najdrai rob Allahu jeste onaj koji spozna svoju obavezu pokornosti u
sva tri njena stepena i ispuni je. Takav je rob najblii svome Gospoda.tu.
4(, "La iL'lbe ilicllah, el-azimul-halim, la ilahe ilieUab, Rabbul-ari'l-azim, la ilahe illelbh, Rabbus
sem:wati, ve Rabbul-erdi, ve ("Nem:t boga osim Allaha, Velikoga i Blagoga,
nema osim Allaha, Gospodara .t\ra Velikoga, nema boga osim Allaha, Gospodru:a nebesa
i Zemlje, Gospodara Ara plemenirogl'/ El-Bu hari, 7/154, i Muslim, 4/2092 (op. prev.)
,- Dova Junusa, a.s., u utrobi kita: " La ilahe ilia Eme, subhaneke, inni kunru minez-zalirnin.
(Nema boga osim Tebe, slavljen Ti si! Ja sam se prema sebi ogrijeio.") Er-Tirmizi, 5/529,
pogledaj: Sabib Et-Tirmizi od Albanija, 3/ J 68. (op. prev.)
RIZt\ICA ZI'\At\jA / 27
1\ najudaJjcni rob od Allaha jeste on.'lj koji ne sazna i zanemari
svoju obavezu pokornosti u njena tri stepena.
Pokornost Allahu u obavezama koje On propisuje ogleda sc kroz
njihovo izvravanje s i po uzoru na A.Uahovog poslanika Mu
hammeda,s.a. v.s., ako se radi o imperativu, ili kroz sustezanje iz potivanja i
ljubavi prema Allahu i straha od Njega, ako je obaveza u formi zabrane.
Pokornost Allahu u k-unjama s udbine zahtijeva strplji\'O
podnoenje te sudbine. Prihvatiti s zadovoljstva
jesec jo vii stepen pokornosti od stepena strpljivosti. A stepen iznad
toga jeste popratiti zahvalom Allahu Ovaj
stepen dolazi tek onda kada se u srcu roba ljuba'" prema Allahu
UzYienom i kada rob spozna da mu je Allah dobar izbor napravio i Lime
mu dobrohotnost iskazao, kad rob spoznada tom Allah iskazuje
Svoju blagost i makar i prezirao i iskuenja.
Pokornost Allahu kod i spoljavanja slabosti zahtijeva uurbano
pokajanje od te slabosti i ponizno traenje oprosta, se u
pods,ijesti da ga samo Allah moe u tog grijeha i
ga od njegovog zla. Jer ukoliko se grijeh ne 7.austavi, udaljit
roba od Allahove blizine i otjerat ga s Njegove kapije. Zbog toga rob
gleda na grijehe kao na tetu koju ne moe otkloniti niko drugi
osim Allaha. eera koju oni uzrokuj u za njega je i od svake druge
qclesne tete i povrede.
Zato rob trai zatitu u Allahovom zadovoljstvu od Njegove srdbe,
u Njegovom oprostu od Njegove kazne. Trai kod Njega od
Njega. Rob se sklanja kod Allaha i Njemu pribjegaYa. Zna da ako ga t\Jlah
napusti i prepusti samome sebi, da ponoviti iste grijehe i jo gore.
s,;estan je da ne postoji sustezanja od grijeha i pokajanje osim uz
.r\llahmu uputu i podrku, jer to je u Allahovoj a ne u roba.
l Ibn Kajjim ei-Dievz1jjc
Rob je toliko slab, i mali da ni sam sebe ne moe upraviti
ka pravoj srazi, niti zadobiti zadmoljstvo svoga Gospodara bez Njegove
dozvole, htijenja i podrke. On mu je Njemu sc predaje. Pred
Njim je skruen, ponizan i Potpuno je ovisan o Njemu.
Pred Njegovom kapijom ivi. Pred Njim je najponizniji, najslabiji
i Allah mu je nada i elja. A od njega, roba
slabanoga, nita ne zavisi. On nita ne posjeduje i ne na bilo to.
Svako je dobro kod Allaha, u Njegovim rukama. Dobra su od Njega
i s Njim. Allah je vlasnik svih blagodati roba. On mu ih od Sebe daje,
mada ih ne zasluuje, On mu ih konsramno daruje, iako Ga rob svojim
odmetanjem, nemarom i grijehom
Allahu pripada samo pohvala, zahvala i a robu
manjkavosti i mahane, i On je uzeo za Sebe pohvale, hvale i
a prepustio robu korenje, manjkavosti i mahane. Svaka zahvala pripada
samo Njemu. Svako je dobro kod Njega. Dobrota je u Njega. Svaka
pohvala i slava jeste za Njega, a i svaka je blagodat samo od Njega.
On robu ukazuje dobro, a rob loim. Oo se robu pribliava
blagodatima, a rob, kroz grijehe, pokazuje prezir. On savjetuje roba, a
rob Ga, u svom odnosu prema Njemu, pokuava prevariti.
Pokornost Allahu kroz blagodati kojima obasipa Svoga roba
zahtijeva, prije svega, pdznanje da je tO Allahov dar i traenje Njegove
zatite da nelci dio te blagodati u svome srcu ne pripie nekom drugom
pored Allaha Uzvienog, makar neko i bio povodom u njenom
stjecanju. Allah je stvarni i darovatelj blagodati. Blagodati
su u svakom smislu samo od Njega Svevinjeg. Zatim, druga obaveza
glede ovog pokoravanja jeste zahvala Allahu i iskazivanje ljubavi zbog
ukazane blagodati, da bi rob zasluio Allahovu podrku u iskoritavanju
darovane blagodati u onome Mu pokornost iskazati.
RIZNICA ZNANJA/ 29
Jedna od lijepih stvan u vcz1 s ovim stepenom pokornosti jeste
smatrati i male blagodati velilcim, i omalovaavati zahvale zbog
darovane blagodati, ma koliko sc zalwaljivali. Naime, rob mora znati da
mu je blagodat dola od Njegovog Gospodara bez ikakve nadoknade,
bez njegovog uzroka i zasluge. Treba znati da ona u stvarnosti pripada
Allahu, a ne robu. Konstantno obnavljanje blagodati kod roba treba
prouzrokovati sve i pokornost, poniznost i ljubav prema
Darovatelju. Kada god se blagodat obnovi, rob uzvrati obnovljenom
ljubaYlju, i A kada god Allah uskrati blagodat,
rob uzvrati zadovoljstva i smirenosti. Kada mu Allah odredi
grijeh, rob uzvrati pokajanjem i traenjem oprosta. To je pnm1er
razborira roba (kejjis), a lahkouman (ad:iji) daleko je od

A Allah u dobru podrava!
JEilANAESTI:
UALLAHOVU I (URUDUJET)
U Ahmedovorn 1\lfusnedu i E bu Hatemovom S ahi hu navodi se
predanje od Abdullaha b. Mcsuda, r.a., u kojem stoji da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nijednog roba briga ili tuga, a da mu
Allah to ne otkloni i ne zamijeni ako pri takvom stanju zamoli
'"Moj Boe, ja sam Tvoj rob! Sin roba Tvoga i robinje Tvoje!
Moj je .ivot'
19
u Tvojoj Ruci. Tvoja se odluka nada mnom sprovodi,
a pravedna je odredba Tvoja! Molim Tc svakim Tvojim imenom,
" Prenosi se od eddnda b. Evsn, r.a., da je Poslanik, s.:'l.v.s., rebo: ''R:'Izborit (hjjis) jeste onaj
ko sc i radi za ivot poslije smrti, a lnhkoumnn (nd:(j::() jeste onaj ko duu prepusti
Str:lsnma a od Allaha se dobru nada!" Er-Ticmizi, hadis br. 2461, i Ibn i\l::u:la, hadis br. 4260. U
scncduludisa navodi se Ebu Bckr b. Eb1 Merjem koji je okamkrenS:Ill k:'lo s!:'lb prenos1l:tc.
"'t_; hmlisu se navodi: " ...11a.ryrtr... ",to buk\alno "moje k1b, :tu lime
alud1ra tb je cijeli odnosno njegov ivot u Allahovoj vl:tsti. (op. prev.)
3o/ Ibn Kajjim ci - Oicvzijje
kojim si Sebe nazvao, ili ga u Svojoj knjizi objavio, ili ga nekom Svom
stvorenju obznanio, ili ga u znanju gajba kod Sebe ostavio, da Kur'an
srca moga, S\jetlom grudi mojih, lijekom ruge moje i
odnosiocem moje brige i more!' Prisutni upitae: 'O Allahov
li ih On, im odgovori: 'Svakako! Svako ko ih
treba ib i

Ovaj hadis sadri mnoge koristi vezane za spoznaju,
tevhid, vjerovanje u Allahovu i ubudijjct, robovanje Allahu.
Od toga izdvajamo: da rob svoju molbu 'Boe mt?},
ja sam Tl'o/ rob! Sin roba Tvoga i robi1!}e Tvoje!: a one podrazumijevaju sve
i majke koji su mu prethodili, i Adema, a.s., i njegovu
suprugu Havu. To predstavlja i dodvoravanja Allahu, kao i
potpunu poniznost pred Njim. Zatim tu je priznavanje da je on Njegov
rob kao i njegovi preci, te da robu ne preostaje nita drugo do stajanje
pred vracima svoga Gospodara, Njegova dobrota i jer
ako ga njegov Gospodar ostavi, propast Niko ga prihvatiti i na
njega se saaliti, se beznadno izgubiti.
Kroz spomenute iskazuje se veliko priznanje roba da ni koliko
iznosi treptaj oka on nije neovisan od svoga Gospodara, nici pored
Njega, je on rob, ima neko drugo i pcibjeite.
se kroz njih iskazuje priznanje roba da ima Gospodara,
Koji se brine o njemu, Koji mu sve zabranjuje i I
u skladu s tim, postupci roba su normama ubud!Jjeta, a nisu
preputeni njegovoj sJobodnoj volji i izboru.
Ovo se ne odnosi samo na zemaljske robove, obuhvata i vladare
i slobodne ljude. A pravi istinski robovi jesu oni su djela usmjerena
"' Ahmed u Mrm1tdn, 1/391, Ibn Hibban, had1s br. 972, i El-l lakim, 1/ 509-510, s ispra,nim
senedo m.
RIZNI CA ZNANJA / 31
b su[inskom ubHd!i}et11, robovanju. To su oni pokorni i posluni robovi
koje Allah vezuje za Sebe, rekavi: Ali, ti, doista. imati nikakve
vlasti nad 1ohovima Mojim! "
51
, ili u ajetu: "Arobovi Milostivoga j esu
oni koji po Zemlji mirno hodaju. "
52
Drugu skupinu robova neposluni robovi. Oni se vezuJU
za t\JJaha kao to se druge pripisuju Allahu, tj . u Njegovoj su
Ylasci, dok sc ranije spomenuti vezuju za Allaha, kao ro sc yezuje i
Bejtuilah (Ka'ba), ili deva, ili Dennet, ili kao ro se Hb11djjjel Poslanika,
s.a.\'.S., pripisuje Njemu: '"A ako sumnjateu ono to objavljujemo r obu
SYome... "
53
ili: "'Hvaljen neka j e Onaj Koji j e u j ednom
preveo Svoga robau Hram daleki. "
5
J, ili: "Akad jeAllahov rob ustao
da Mu se pomoli. "
55
ODtO\IH. 11\'\\ \ESTI:
ZN POKORl\OSTI l NJENO [S PO lJAVANJE SAMO ALLAII U
S ciljem potvrde ''Ja sam Tvoj rob"
56
sc obavezuje na
pokornost Allahu koja podrazumijeva: poniznost, poslunost,
Allahu, izvravanje Njegovil1 naredbi, potivanje zabrana, stalna ovisnost
o Njemu, pribjegavanje Njemu, oslanjanje na Njega, traenje i
kod Njega, zaklanjanje iza Njega, te da se njegovo srce,
Ljubavi, straha ili nade, ne vezuje ni za koga drugog pored Allaha.
U navedeno se uvrtava i to da bude istinski poko rni
rob, u pravom smislu te u mladosti i starosti, za ivota i u
51
EI-Isrn, 65.
EI-Furk:m , 63.
Sl El-BekRr:l, 23.
l.
. El-Dtna, 19.
Dio prethodno cioranog hadisa.
Ibn Kajjim el-Dicvzijjc
smrci, u pokornosci i grijehu, u sigurnosti i u iskuenju, duom
i srcem, jezikom i cijelom.
To podrazumijeva da imetak i ivot roba pripadaju Allahu, jer rob i
sve ono to on posjeduje pripadaju njegovom vlasniku.
U to se ubraja i priznanje roba da su sve blagodati koje uiva
Allahovi darovi Svome robu.
tu je i priznanje roba da raspolaganje svime: imetkom i
ivotom biva po Allahovim nalozima, kao to u sistemu
rob ne raspolae osim uz doz\olu svoga vlasnika, i priznanje da
svojom ne moe sebi korist priutiti, ni nakoditi, te da njegov
ivot, smrt i proivljenje nisu u vlasti njegovoj.
Pa ukoliko rob sve ovo istinski onda je s pravom izjavio:
"Ja sam Tvoj rob!"
Zatim rob, u nastavku dove, kae: "Moj je ivorS' u Tvojoj ruci",
tj. Ti upravlja mojim ivotom onako kako eli, a ja nemam nikah.rve
vlasti nad sobom.
A kako bi i imao upravu i vlast nad sobom kad mu je ivot u posjedu
Gospodara, njegova kika u Allahovoj ruci, a srce Njegova
dva prsta!?
58
Njegov ivot i smrt, ili zdravlje i
iskuenja, sve to pripada Allahu Uzvienom. Rob nema nikakva utjecaja
na to. Cijelo je roba u ruci njegovog Gospodara. On je slabiji od
svakog ponienog roba sluge. Njegova je !cika u ruci Silnog
Gospodara, njegovog Vlasnika, u Njegovoj i upravi. Zapravo, taj
odnos ne moe se oi opisati!
Uonom trenutku kada rob da su njegova kika i lcike svih
drugih ljudi samo u Allahovoj ruci, pa On njima upravlja kako od
' U hadisu se Ollvodi: " . ..nns!Jtti", to bukvalno "moje "kikn", ali se cime
aludir:t d:-a je cijeli odnosno njego, hot u Allahmoj vlas d. (op. prev.)
"' Alud1ra na hadis koji je ?.a biljeio l\ l u slim u Sahi/m pod brojem 2.654, u predanju od AbduU:tha

!UZNJCA ZNANJA/ 33
tada se vie ne pL1i ljudi, niti se od njih nada. Ne uzdie ih na
poloaj vladara i vlasnika, na stepen pokoreni h i robova.
A Onaj Koji nad njima stvarno upravlja i sve im nije od njih.
srce ovo i ugleda ovakav prizor, njegova nunost
za Gospodarom i ovisnost o Njemu postat mu stalna osobina.
A kada spozna ljude, zasigurno ovisiti o njima niti svoje nade i
vezivati za njih. Tada upotpun.iti svoje vjerovanje u AJJahovu
ostvarit tevekkul, pouzdanje, i ispunit svoj ubuclijjet,
pokornost Allahu.
Zbog toga je Hud, a.s., rekao narodu svome: "Ja se uzdam u
Allaha, u mog'a. i vaega Gospodara! Nema nijednog ivog koje
nije u vlasti Njeg'Ovoj. Gospodar moj zaistapostupapravedno! "
59
Potom u dovi slijedi izjava: "Tvoja se odredba nada mnom sprovodi,
a pravedna je odluka Tvoja!"
61
', a ona ukazuje na dvije stvari. Prva od
njih jeste primjena Allahove odredbe nad Njegovim robom, a druga
stvar jeste Allahova pravednost i zahvala koju Mu iskazuje rob. On je
stvarni Vladat i Njemu pripada zahvala.
Istu poruku nalazimo u Huda, a.s., koje prenosi Kur'an:
"Nema nijednog ivog koje nije u vlasti. Njegovoj"
6
', a zatim
dodaje: "Gospodarmoj zaistapostupa

eli nam iako

je Vladar, Snani, i iako su ivoti i sudbine svih stvorenja u Njegovoj
ruci, On je pravedan. Pravedan u Svojim djelima, odredbi
sudbine, naredbama i zabranama, nagradi i kazni. Sve to kae, istina je!
Sve to odredi, pravedno je! Sve to naredi, korisno je! Sve to zabrani,
tetno je! Koga nagradi zbog dobra, to je iz Njegove milosti i dobrote,
a koga kazni zbog grijeha, iz pravednosti i mudrosti je to
Hud. 56.
'" D10 hndisa u predanju od Ibn l\lesuda, r.a, koji je autor naveo.
''
1
Hud, 56.
l.:! flud, 56.
On \ESTI:
POSM.ATRAKJE KAOEilA. ODilEDBE. D\'IJE KRAJ !OSTI:
PRETJERI VANJA IZANEMAIUVANJA
Allah Uz\ieni pravi razliku dvije srv::tri: odluke (bllkllla)
i odredbe (katlat;). Karnkteristika je odluke primjena., a karakteristika
odredbe jeste praYednost. Pod Njegove odluke un-tavaju se erijarske
odluke (/mkJ/1 Jer'!iJ-din!iJ) i odluke sudbine i stvaranja (hilkiJI keJill!Jj
koder!JJ). Obje odluke se roba, i nad njim se sprovode. On nema
svog izbora glede njih. One se primjenjuju bez obzira da li ih rob
prihvatao ili odbijao. Odluke sudbine rob ne moe krici, ali erijatske
odluke ponekad i kri.
Koda ili odredba upotpunjenje ili dopunjavanje a to
nastaje tek nakon njegma ispunjavanja i izvrenja. Rob u dovi izja,ljuje:
"Tvoja se odluka nada mnom sprovodi, a pravedna je odredba Tvojal"
63
,
to TYoja odluka koju sada upotpunjuje kroz odredbu pra,edna
je prema meni.
A to se Allahme odluke (hukmo), ponekad je sprovesti j
primijeniti, a nekada to i ne Ako je o vjerskoj odluci, ona za
roba vai i nad njim se primjenjuje. Ali ako se radi o odluci sudbine; u
da je Allah primijeni, onda se dogodila i prola, a u da je
ne primijeni, rada je nju i njene posljedice otklonio od roba.
Allah Uzvieni spro,odi i ispunjava ono to odredi, ali svi dugi
min1o Njega odrede neto, ali to ne mogu sprovesti i ispuniti.
On, odreduje i ispunjava, jer Njemu pripada
svaka odredba i svako ispunjenje.
Izjava: "Tvoja se odluka nada mnom sprovodi, a pravedna je odredba
Tvoja!" podrazumijeva sve odredbe koje se roba, S\'a stanja koja
'
1
Autor n:tstadja s komentarom hndisa koji prenosi 1\bdullah b. r.:t.
RIZNICA ZNANJA J 35
odredba prouzrokuje: zdravlje i bolest, bogatstvo i siromatvo, uitak i bol,
ivot i smrt, kaznu i oprost itd. Uzvieni je rekao: "Kakva vas godbijeda
zadesi. to je zbog g1ijehova koje ste zaradili, a Onl1llloge i oprosti! "
64
Udrugom a jeru rekao je: "Akadgazadesi kak-va zbogo11og-a to
su m-adile ruke njegove, on da blagodati n e priznaje.

Zato je svaka Njegova odredba glede roba apsolutno pravedna!
STAY0\'1 OPITANJO KAOERA, ODREIDBE
U prigovora: Tvrdite da je i grijeha uz Allahovu
odredbu! Kako onda dokazati Njegovu pravednost ako kazni roba zbog
grijeha koji je odredio?, da je ovo veoma vano pitanje. Zbog
njega su zalutale mnoge skupine. Jedni su kazali: Samo je pravednost
Njemu Nepravdu (:(!dm) je pripisati Allal1u, jer
je nepravda, po svojoj definiciji, upravljanje ili raspolaganje onim to
pripada drugom, a Allah je vlasnik svega. Na osnovu toga, Njegovo
upraYljanje onim to je stvorio jeste apsolLltnO pravednoh>
66
Druga skupina
67
kae: Pravednost nalae daAllah ne kanjava zbog
onoga to je odredio r.obu. A s obzirom da smatramo da je Allahovo
kanjavanje roba zbog grijeha Njemu (!Jasen) djelo, to da
grijeb nije propisan Njegovomodredbom. Stoga je Njegovo kanjavanje
zagtijeh, bilo to na dunjaluku ili ah.i.retu, potpuno pravedno!
Nijedna od tih grupacija o.ije uspjela
68
usaglasiti vjerovanje u kader i
Yjerovanje u .AllahO\'U pravednost. Smatraju da onaj ko potvrdi kader ne
' 8-Surn, 30.
00
E-Sura, 48.
Ov(J 1e smv diebrija, koji smao:aju da nema slobode izbora i da je na sve prisiljen
\:aderom.
oni negiraju knder.
nastavlja govorid o mu'tezilama.
36 l Ibn Ka jji m cl- Oievzijjc
moe dokazati AllaboV1.1 pravednosL, bo to onaj koji vjeruje u Allahovu
pravednost ne moe prihvatiti i dokazati AllahO\ kader, odredbu.
nisu uspjeli usaglasiti vjerovanje u Allahovu
ccvhjd, i Njegovih osobina (sijala). Zagovaraju da sc ne
moe dokazati r\llaho,a osim uz negiranje osobina.
69
Njihov
tcvhid okarakterisan je negiranjem sifata, a Allahova pravednost koju
zagovaraju poticanjem odredbe, kadera.
Za razliku od prve dvije skupine, sljedbenici eWu-sunneta
oboje: i odredbu i AlJahovu pravednost. Oni nepravdu (r;dm)
definiu kao ili runog, npr. kao to je kanjavanje
poslunoga ili onoga koji nije grijeh. Allah je Uzvieru od
ovakvih postupaka, to se u Kur'anu naglaava na vie mjesta. Ako
1\llah Svevinji i odvede u zabludu onoga koga i odredj grijeh
kome to je oper apsolutna pravednost, jer je co odredio onima
koji to zasluuju. Kako da takva odredba ne bude pravedna, a jedno
od Njegovih lijepih imena jeste i 'El-Adl: Pravednj''', su sva djela
mudra, ispravna, s mjerom i pravilna.
1\llah Uzvieni pokazao je Pravi put, poslao je poslanike, objavio
Svoje knjige, odstranio prepreke i priliku svakome da
posredstvom vida, sluha i razuma putem upute i pokornosti. To
je Njegova pravednost. Pored toga, nekome ukae jo ,-je panje i
potpomogne ga u dobru. To je od Njegovih blagodati i
Neka stvorenja, koja ne zasluuju Njegovo i podrku,
zapostaYi i prepusti ih samima sebi. Ne ukae im Svoje i
ostavi ih bez podrke, ali ostaje pravedan prema Njima.
" Kliu: "Ako t\Jillhu prip1cmo osobine, onda G:. uporcdiri s:. to nije
(op. pre\.)
-., Imam Ebu Abdullah AUah mu se smilov:.o, u svojoj knjiz.i 'EI-F..ma ji
Wllltil!llbifhll.rtl:l, kae: "Allah Uzvieni vch: rvoga Gospodarn su istine i
prnvde.'(EI-En':.m, liS.), p:1 nko su Njegove prnvda, ond:. je On
RIZNICA ZNANJA f 37
OVIJEVRSTE LJUDI ALLA ll OSTAVLJA BEZ PODllSKE
Prva vrsta jesu oni koje Allah Uzvieni zapostavlja zbog njihovog
odmetanja od Njegove vjere, zbog p:retpostavljanja pokornosti ejtanu
nad zbog saveznitva s Iblisom i zbog
zanemarivanja zik.ra, Allaha, i nezahvalnosti Njemu. Takvi
zasluuju da budLl zapostavljeui i preputeni samima sebi.
Druga vrsta zapostavljenih jesu oni koji ne zasluuju
Allahovu podrku i je:r Allah Uzvieni zna da oni ne bi
cijenili blagodat upute, ne bi zahvaljivali. On zna da Ga ne bi
niti bi Ga zavoljeli kako to Njemu Svevinjem dolikuje. Iz tog razloga
Allah im i ne ukazuje blagodat jer je nisu dostojni.
Allah Uzvieni veli: " ... i iako Mi jedne drugim.a isk-uavamo dabi
nevjernici rekli: 'Zar suto oni kojima j e Allah, nas, milost
ukazao?' A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni?! "
71
U
drugom ajetu, Svevinji veli: "DaAllah zna da odnjih moe biti :ikakva
dobra, hi da "
72
Ako Allah Uzvieni na osnovu ovoga nekome i odredi zabludu i
grijeh, to je apsolutna pravednost. Primjer ovoga jeste poput Njegove
pravedne odredbe koja naL'le da se ubijaju bijesni psi, zmije i korpioni,
iako su ove ivotinje stvorene s osobinama zbog kojih se ubijaju.
73
., EI-Eo'am, 53.
' r:.J-Enfal, 23.
, Imam EI-Buhari u svom Sohihu biljei hadis (1830) u predanju od Abdullahn b. Mesud:t, r.a,
u kojem sroj1 da su sjedi li u drutvu Allahovog Poslanik:!, s.!l.v.s., u na i\lini, kad na llj ih
ustkta zmija, a Poslanik, s.a.v.s., "Ubijte je!" A to se ubijanja bijesnog psa i korpiona,
u Muslimovom Sabihu (hadis br. 1200) i u EI-Buharijevom Sohih11 (hadis br. 1829), u predanju
od Hafse, u., stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko ubije neku od pet nsta ivotinja
biu ukoren ...":t od njih je spomenuo bijesnog psa i korpiona. lmam Malik u El-i\11111etlo11,
1/357, be: "Bijesan pas jeS[e svaka ivotinja koja onpada i zastrauje ljude poput lava, tigra,
pumet vub."
38 l Ibn KAJJilll cl-Dienijjc
O oYome smo opirnije govorili u knjizi o odredbi i

Allahovog Posl::tnik:l, s. a. v. s., iz ranije citiranog hadisa:
"Tvoja. se od/.uka nada mnom sprovodi, a pravedna je odredba. T11oja.f"
pobijaju stavove obje zalutale skupine o piatnju Allahove odredbe i
praYednosti.
Hadis pobija staY kaderi ja, koji osporavaju utjecaj Allahove odredbe
na djela robova, da djela robova ne i ne stvara Allah
Uzvieni, da sc kader, odredba, odnosi samo na Allahovo
htijenje da roba\; ispotuju Njegove naredbe i zabrane.
Hadis pobija i stav debrija, koji smatraju da je sve ro je
pravedno. U com Poslanika, " ... a pravedna je odredba
Tvoja!" ne bi imale nikal"Va smisla. Debrije definiu pravednost kao
djelo koje Allah moe uracliti, a nepravdu, zulm, po njihovoj definiciji,
je pripisati Allahu. Prema rome, rijeCi Poslanika, s.a.v.s .., ... a
pravednaje odredba Tvoja! .. ruma bi se kao da je izjaYio: a odredba se
Tvoja sprovodi! prethodna hadisa uptavo je ovah."'Ve
formulacije.
OIILOliAK
POSREDNITVO(TEVESSUl) ALWIOVTM IMENIMA
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Molim Te svakim Tvojim imenom
kojim si Sebe nazvao ... ..-
5
pa nadalje, ukazuju na posredruI:\'o (tnesSJI1
kod Allaha Njegovim lijepim imenima koje je rob saznao i onima koje
ne poznaje. Ovo je Allahu najd1ae posrednitvo; jer su Njegova djela i
osobine sredstvo posredovanja, a njih izvodimo iz Njegovih imena.
-. Pogledaj: .fijmd-<Jiil, 2/271-279.
-, ;\uwr n:.s t:wlja kazi,an o had1su u prcd:.nJU Abdullah:. b. )\fcsuda, r.a.
RIZNICA Zt\AKJA / 39
A u vezi s Poslanikovim " ... da Kur'an
srca moga i s1jetlom gmdi mojih" podsjetit da se izraz (u
arapskom tekstu: n:bi') odnosi na kiu koja oivljava zemlju. Vjerovjesnik,
s.ax.s., usporedio je Kur'an s kiom, kako ga i Allah opisuje, jer on
oiYija\'a srca. Zatim da je Poslanik, s.a.v.s., u dovi spoj io
d\ijc stvari: kiu, koja donosi ivot, i svjetlo, koje razgoni Lamu i obasjava,
poput njihmog spomena u Allahovim "Onsputakiu s neba,
pa rijeke tel'U koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju
po povrini. I ono to ljudi tope 11a vatri u elji da dobiju nakit ili
una otpatke, onbua"7
6
, ili u ajctu: su
onima koji potpale vatru. i kad ona osvijetli njihovu okolicu, Allah
imoduz.me svjetlo.... "- , a zatim kae: ..... ili, Olrisunaliknaone koji
zHlijeme silnog pljuska s n eba... "
78
ili u Allahovim "Allal1
jeiz"or svjetlostinebesaiZemlje!"
79
, a onda u nastavku sure: "Zar ne
ndi da Allah r azgoni oblake. a onda il1 spaja i j edne nad drugilna
gomila, pati vidi kiu kako U. njih pada. n l!(l
Dova je fokusirana na traenje oivljenja srca s "kur'anskom
proljetnom kiom" i na os,jetljcnje prsa nurom
81
Objave, spajaju6 na raj
blagodat ivoca i blagodat nura. Allah Uzvieni veli: "Zar je onaj
koji jebiouzabludi, a kome smo Mi dali ivoti svjetlo
medu ljudima kao onaj koji je u tminamaizkojil1ne izlazi?"
82
S obzirom da su prsa od srca, svjetlo koje im je darovano
prelijeva se u srce; jer su i prsa mala da prihvate toliku blagodat svjetll\.
u vidu da ivot rijela i sv.ih organa u njemu ovisi o ivoru
srca. duh ivota se iz srca u prsa, pa se iz prsa iri na ostatak
ErRa'J, 1- .
- EI-Bekam, 17 .
., Hebrn, 19.
. , En Nur, 35.
l:n Nur,43.
\.ur S\iello. (op. pre\:)
:Hr n'am, 122.
40/ Ibn Kajjim el-D!evzijje
tijela, Poslanik, s.a.v.s., u dovi traio je oivljenje srca proljetnom kiom
koja je u osnovi izvorna i supstanca %ivota.
113
i\ uz da tuga, briga i mora priguuju srce i njegmo
bljeravilo, Vjerovjesnik, s.a.v.s., u dovi trai da njihovo odstranjivanje
bude putem Kur'ana, jer se tako tee mogu ponovno vratiti .
ako budu odstranjene na neki drugi kroz zdravlje, dunjaluk, vlast,
ugled, uz suprugu, djecu itd., opet se iznova s nestankom toga.
koje napadaju srce jesu: tuga, mora i briga. Ako se radi
o to je prolo, onda srce pati od tuge. Ako sc radi o
trenutno aktuelnom, onda srce pati od more i misli. J\ ako je u pitanju neto
to dolazi u tada srce pati od brige.ll-l A Allah najbolje ma!
OIJL0\1 \K \ESTI:
STATUS SLOOOONE VOlJE l PRISILE
D:fphili, nepoznavaoci J\llaha, Njegovih imena i osobina, koji ih
iskrivljujui odbacuju, i ne omraavajuAllaha, d.., Njegovim
stvorenjima. Prekidaju im put Njegove ljubavi i udobrovoljavaoja kroz
poslunost.
Navest neke primjere.
Oni u srca slabanih Ljudi ulijevaju ideju da je Allah Uzvieni
takav da pokornost, ma koliko se rob trudio da je ispotuje formalno i
sutinski, i ma koliko ona drugo trajala, nimalo ne koristi. Tvrde da rob
nije siguran od 1\llaha i Njegove odmazde. Govore iro da Nlah veoma
lahko moe pokornoga roba izvesti iz mibraba u mejhanu, iz
Rl " ... i da Mi od vode sve iho s tvaran10. (EI-Enbija, 30.-op. prev.)
"' Rob od Gospod:trn putem dove tr:tii z.ariro od sve tri koje srce, kako
bi njegovo srce bilo Njemu u S\'tm smnjima; u \' Czi :. onim to je prolo, u sadanjosti
i
RIZNICA ZNANJA J 41
vjerovanja j zikra odvesti ga u irk i muzil.:.u, a njegovo srce s cistim
ima.nom uputiti u kufr, nevjerstvo!
S"oje ideje ispravnim predan jima od Poslanika, s. a. v. s.,
koja nisu razumjeli, i neistinama koje nije izrekao Jepogreivi. To jo
smatraju sutinom tevhida, vjerovanja, j u kontekstu toga citiraju
Uzvienog: "On biti pitan za ono to radi"
85
; "Zar oni mogu hiti
sigurni od Allahove kazne? Allahove se kame n e boji samo narocl
komepropastpredstoji! "
86
; " .. i nekaznate daseAllah
"
8
' Primjer Iblisovogprokletstva uzimaju za dokaz
svoje tvrdnje, da je on bio meleksk.i paun.HS Jo dodaju da nema
pedlja na Zemlji, ni na nebu, a da Iblis na njemu nije seddu ili
tuku, ali ga je pokosila ruka sudbine i odredba se nad njim sprovela, te se
njegovo plemenito pretvorilo u najruniju stvar! Neki "pobonjaci"
iz njihovih redova govore: Mora strepiti od Allaha kao to strepi od
lava koji te napada bez ikakva povoda ili grijeha.>>
Od hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., navode: "Doista neki od
vas raditi djela koja vode ka Dennetz.t. sve dok njega i Denneta ne
bude koliko jedan lakat, a onda ga sudbina, te raditi djela
koja vode ka vatri, i u nju biti uveden! ''
89
Od nekih predstavnika sele fa
spominju izjavu: je grijeh hiti siguran od Allabove odmazde i
izgubiti nadu u Njegovu milost.>>
90
Imam Ahmed b. Hanbel navodi od Avna b. Abdullaha da je ovaj
nekog kako moli: <<Boe, nemoj me zatititi od Svoje
El-Eobij:t, 23.
EI-E'mf, 99.
.. El-Eofal, 24.
"Sva predanja o ovome sbba su, pogledaj: Tifsir Ibn ebu Hacem, 365.
" Biljei ga hadis br. 3208, i Muslim, hadis br. 26+3, u predanju od AbduUaha b.
Mt!.'iudn, r.n.
12jaru o:rodi Es-Sujuri u djelu Hd.OIImtiIIMI.rttr, je nekolicini predstavnika selefu.
42 l Ibn K3Jjl1n cl - Dicn1jjc
odmazde!, pa mu je i\vn to osporio, rekavi: Reci: 'Boe moj, ne
da budem od onih koji su sigurni od Tvoje odmazde!'
Sve su ovo usvojili se na pogrean princip, poricanjem
mudrosti, razloga i povoda u 1\Jlahovim djelima, da On,
Sve\-lnji, ne radi nira s razlogom i iz mudrosti!, nego da su Njegova
djela liena mudrosti, povoda i razloga! Nita ne radi i
zbog Kau da nije da Bog najteom kaznom kazni
pokorne, ili da velikom nagradom nagradi grenike i Svoje neprijatelje.
Obje su za Njega podjedrutke. Zapreku neke
moemo saznati samo putem Boijeg Poslanika, i tada bi znali da On
neku uraditi, ne zbog toga to je d:ua sama
po sebi neprihvatljiva ili nepravedna, nego zbog dojave da
to On jer je nasilje, zulm, samo po sebi, u Boijim djelima
nepojmljivo i nasilja u Njegovim djelima jeste
poput nalaenja jednog tijela na dva mjesta u isto vrijeme,
ili spoja dana i u istom \remenu, ili
postojanja i nepostojanja neke srvari ili pojave u jednom vremenu!
Q,TO je njihovo poimanje nepravde. Pa kada se trudbenik osobno
zapita: Onaj postupci nisu uravnoteeni i stabilni, od odmazde
nisi siguran, kako onda da budem pouzdan u pribli7.avanju Njemu?
Kako uzvratiti na pokornost i iz,Tavanje Njegovih naredbi, a mi
ne posjedujemo nita drugo do ovaj kratkotrajni ivot?
Ako u ivotu odbacimo uitke i prohtjeve, a obaveemo
se bremenom ibadeta, bez ikakve garancije da nam vjerovanje
zamijenio ncvjersrvom, tevhid sa irkorn, pokornost s
s razvratom, zatim nas za stalno kazni, onda smo St\'atni
gubitnici j na dunjaluku j na aruretu!
RIZNICA / 43
u da sc ontk-vo U\' jerenje usmu u njihO'\im srcima i 7.at\ori u
njihovim duama, knda se pozovu na pokornost ili odricanje uitaka, bit
pnput koji savjetuje svoga si na Ako budd posluan
sYom sve zapisivao i ne protivio mu sc, moda te opet kazniti.
:\ako bude neposluan, nepaljiv i lijen, mo7.da tenagraditi i
se poslije ovakvih ne nada da obracici panju na
prijetnju kaznom ili na njegovo nagrade.
Kada poraste i stasa da sam i ophodi sc prema
drugima, kae mu: <<0\'0 je upravnik naeg grada, on izvodi lopova iz
tamnice i postadja ga na mjesto minisrra doupravitelja, a razbo1irog i
potenog doivotno baca u tamnicu, ga i ubija! Te
napmio jaz i upravitelja. biti siguran od uprmiteljevog
postupka, u njegovu pohvalu ili prijetnju. ga voljeti, nego ga se
bo1ao kao silnika koji kanjava bezgrene i
Zbog roga ovaj siromah, da djela ne koriste njti tete,
posr:m gubitnik, ne dobra koja bi ga tjeila, niti loa zbog
kojih bi strahovao.
Moe li se na gori udaljiti od Allaha i omraziti NjegO'\a vjera?
Da su se prkosni nevjernici ma koliko trudili, ne bi mogli u ovoj mjeri
udaljiti ljude od Allaha i ogrditi im Njegovu vjeru.
ove ideje misli da kader i tevhid, pobija stavove
novotara i osnauje Allahovu vjeru!
Tako mi Allaha, razborit je neprijatelj manje tetan od prijatelja
neznalice. l SYe Allahove objavljene knjige, a Kur'an, i NjegO\-i
poslamei prociv ovakvih ide j a.
Kada bi daije, u Allahovu vjeru, slijedili metod kojim su
pozivali Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., u islam; doista bi svijet osvanuo
u dobru Iza kojeg ne bi bilo smutnje!
44 / lbn Kajjim el - Dicvzijjc
Allah Uzvieni obaYijestio nas je, a On govori istinu i
ispunjava, da se prema ljudima odnosi spram njihovog truda, a
ih spram njihO\ib djela. se ne treba bojati
nepravde ili zakidanja, otete ili globe. Allah Milostivi ni u kom
obez\Tijedici djela On zakinuti roba ni za trun
dobrog djela, niti bi mu za toliko nasilja U Kur'anu je objavio:
"'Allah nikome ni trunku nepravde dobro djelo On
od Sebe nagradu veliku dati!"
91
Kada bi dobro
djelo bilo zrna gomice, Allah ga nebi zanemario, nego bi mu i
za njega nagradu dao. Oo za jedno dobw djelo deset puta vie
a nekada nagradi i do sedam stotina puta vie, pa i preko toga.
Allah Svemilosni popravlja ljude loe priziva srca odmetnika,
oprata grenicima, zalutale, izbavlja propale,
neznalice, rasvjetljava razum izbezumljenima, nehajnike
i prua bjeguncima! A kada kanjava, Njegova kazna slijedi
tek onda kada rob pokae svoje jasno odmetanje i opiranje. Oo
spustiti kaznu prije nego to pozove roba da Mu se vrati i dokae mu
Svoje pravo na njegovu pokornost, jer je On njegov gospodar. Tako
vie puta, pa kada nada da se rob odazvati pozivu i
priznati Allal1ovu tevhid i Njegov poloaj gospodara, rttb11bjjjet,
Allah kazni roba za dio njegovog nevjerstva, odmetanja i bal1atosci.
Tako postupa iz razloga da rob ne bi mogao prigovoriti da mu je njegov
Gospodar nasilje nego da prizna i shvati da sam sebi nasilje
nanosi. U tom kontekstu, Allah Uzvieni o stanO\rnicirna Vatre kae:
"l oni priznati da su bili nevjernici, pa, stanovnici Dehennema
ognjenog daleko bili!"
92
O onima koje je na dunjaluku unitio, Allah,
"' En-Nisa, 40.
''
2
EI-Mulk, 11.
ICA Zl'<Ai\JA l 45
d.., njihov vapaj, bda su jasne znakoYe ugledali i kaznu
OSJetih, objavio je: ''Teko nama! , oni bi govorili: ' Mi smo, zaista,
ne,jernici bili! ' I kukali bi tako sve dok ih ne bismo kao
ito ponjevena, "'
93
A vlasnici \'rta koji je Allah u
umtio, kada ga ugledae, rekoe: '' 'HYaljen n eka je Gospodar na!'
rekoe, 'nu smo, uistinu, nepravedni bili!'"'l4 Hasan el-Basri u vezi
s ovim kae: <<Uli su u Vatru, a u srcima im stoje zahvale Allahu,
ali nemaju povoda i da se u tom stanju obrate Allahu! Zbog toga
Allah Uzvieni u a jeru kae: ... i zameo bi se tragnarodu koj i j e
zlo, i neka je hvaljen Allah. Gospodru svjetova!' '
15
, rj. neka nestane
spomena o narodu koji je zlo a sva hvala opet Allahu pripasti.
Nj ihovo unjtenje Mu nita nije umanjilo dostojnost pohvale. I pored
tog;t to nekoga kazni ili uniti, Njemu sc, Gospodaru Uz,ienom,
i dalje zahYaljuje i ha!JJd, pohvala, jer su Njego,a mudrost i
pravednost apsolutno savreni. Njega hvalimo jer je kaznu spustio na
one koji je istinski zaslu7.uju. Poznavalac kanjenih kazao bi: 'Oni samo
kaznu zasluuju, i kazna samo njima dolikuje!'
Zbog roga Allah Svevinji, nakon kaziYanja o presudi
rob0\1ma na Sudnjem danu, kada sretnici bici ka Dennetu,
a nesretnici ka Vatri, kae: "... i svilna se po pravdi presuditi i
se: ' Hvaljennekaje AUah, Gospod:u s'\jetova! "'
96
U ajetu J\llah ne
spominje ko izjaviti pohvalu, nego koristi pasivni oblik;
da sva stvorenja, kada vide pravednost i dobrotu, poYikati:
''Hvaljen neka je Allah! Iz isrog razloga, Allah Uzvieni koristi
pasivni oblik u Vatre: "I se: 'Ulazite
'El 14-15.
"' f:I-Kalc:m, 29.
hl-l:n':tm, 45.
Ez-Zumcr, 75.
46 l Ibn Kajjim el- DcvziJJe
na dehennemske kapije ... . ,.,,- kao da sva snorenja u7viknuti ove
i tjelesa ncsremika i njihove due uz,-ikivati ove l
nebo iznad njih i zemlja na kojoj stoje uzvilcivati ove
A na drugoj strani, 1\1\ah I\filostiYi obavjetava da Svoje
i odabranikc prilikom kanjavanja Svojih neprijatelja. ih
ka7.11iti kada Yolja Njegova bude da kazni r jegove neprijatelje.
Kada je Nub, a.s., z:tmolio Allaha da mu spasi sina, On ga je
obaYijestio da ga pocopici zbog nevjerstva i loeg postupanja, a nije
rekao: Potopit ga jer to elim! Bez grijeha i razloga!>>
Allah Uzvieni garantuje dodatnu i postojaniju uputu borcima na
Njegovom putu, a nije rekao da ih u zabludi ostaviti i djela im unititi.
Milostivi dodatnu postojaniju uputu
bogobojaznima koji Njegovo zadovoljstvo trae, a naglaava da ne
ostavlja nikoga u zabludi osim gresnike koji prekJdaju ugovor s Njime,
nakon sto su ga s prilwatili. On u zabludi ostavlja samo
onoga koji stranputici daje prednost nad uputom, i cakvome On sluh i
srce
Od Sebe srce onoga koji odbija uputu kada mu u
Njega ne vjeruje i odbacuje w. Allah mu vid i srce kao kaznu
to Ga odbacuje i ne prihvata ono to je spoznao i u Njega se uvjerio.
Da Allah zna da u tim tjelesima, kojima je zabludu i
odredio, ima ikak,a dobra, On bi ih urazumio i uputio, ali ona ne
zasluuju Njegovu blagodat i nisu dostojna :0Jjegoye
Allah otklonio je sve prepreke, podigao dokaze, olakao
put upute i pojasnio njene uvjete. Obavijestio je ela u zabludi ostavlja
samo mzvratnike i silnike. Ne srca nikome drugome osim onima
koji granice U smutnju baca samo licemjere zbog djela
r LzZumer, 72.
RIZNICA Z!\Ai\jA /47
njihmih. s,,e je onako kako je u Svojoj knjizi kazao: ''A nij e tako (kako
go,ore)! Ono io su radili, pre.la:ilo je srca njihova. t\ o jevrejimn
je obpvio: .. ... i ta su govorili: Naa su sr ca okorjela l' Allah im j e,
zhogne\'jerovanja, njili.ova sr ca '"'
1
Za onoga koga je Pravim putem upnl\'io, Allab kae da ga
u zabludu odvesti dok mu ne pokae se treba pa on
sobom, zbog svoje loe prirode i izabere zabludu nad upuwm,
srranputicu nad Pravim putem, te sa ejmnom svojim i Allahovim
neprijateljima stane p:rociv Gospodara svoga.
0111.0\IAK
.\LL\IIOYO NA SPLETKARENJE- J11EKRliLLIII
.\Itkr (spletka, zamka) koji Allah pnptsuje Sebi jeste Njegovo
posredstvom poslanika i odanika na spletke i obmane
\':tr:ilica. taj .t\llah njihO\e loe spletke suzbija s,ojirn dobrim
zamk:tma. Njihove spletke su neto najrunije i podlije, a Allahove
zamke su neto najbolje i najvrjednije; zato to su pravedne i s ciljem
je i Allahova IIJf!IJoda'o (prc,ara, obmana) odgovor
i nevjernicima na njihovo varanje Allahovih poslanika i
dobrih robova. Tako moemo ustvrcliri da ne poscojc bolje zamke i
obmane od Njegovih.
1110
lt
En-Nts:1, 155.
' Allah u Kur'anu navod1 primjeri! splerk:trcnjn (rmkra) i njihove pre,':\re (mlfbadmt),
tc S\'oje mkiMj:tnjc njihovih spletki 1 prcvarn korisci iste termine: (Ailaho"a splet kn)
l!Mkul;a/ullob (AllabO\':t nbm:tnn). Pogledni inorni 1cksr sum: El-F.nf.d, 30., EI-E'r:tf,
99, En::-\l!':t, 142. Spletka JC pogrdnn i zll ud strane ko je prvi, bez flO\'IJda, uko )C
ncpmcdn:t. ;\lcr1utim r\ll:th, d.., iako konsu 1so temun, On n:1 spletkareale i obmanu
1 ::-..Jcg<J\' n1<kn '"''""da,, pra\cdni su. (op. pre,.)
48/ Ibn Kajjim el-DcV7ijjc
A to se onog koji radi dobra djela, sve dok
njega i Denneta ne bude koliko jedan lakat, pa ga pretekne propisana
sudbina, moemo kazati da je on u ljudi radio djela stanovnika
Denneta. da su co u srvarnosti bila djela koja uvode u
Dennet, AHab bi ga i njin"le zadovoljan bio, i ne bj mu unitio
ta dobra djela.
A u Yezi hadiskog navoda: " ... sve dok izmedu njega i Denneta ne
bude koliko jedan lakat"
1111
, nekima prcdscadja problem,
kaemo da je nesretnik u sebi nosio skrivenu mahanu koja ga je pri
kraju ivota upropastila i iznevjerila u presudnom 't-.'fahana ga je
prevladala i svoja je djela po njoj uskladio. Da u njemu nije bilo tc
mahane i utajene obmane, Allah ne bi njegov iman. Njegova
dobra djela, uz iskrenost i predanost, dovela su ga u ljudi do
Denneta. Uz njih nije bilo nikak-va pmoda zbog kojeg bi mogla biti
unitena. Allah je u sve tajne Svojih robova
koje oni ne vtde i ne poznaju.
Ako u razmatranje uzmemo i Iblisov Allah Svevinji kazao je
melekima: "Jaznamono to vine znate!"
102
Gospodar Uzvieni znao je
kakvo se nevjerstvo, zavist i oholost krije u Iblisovom srcu, ali to meleki
nisu znali. I kada im svima bi da Ademu, a.s., naklon
u srcima se meleka potaknula Ljubav, srrahopocovanje, poslunost i
predanost, te su pohrlili izvrio 1\llahovu naredbu. A na drugoj strani,
u srcu Allahovog neprijatelja razotkrila se oholost, obmana i zavist, te
je odbio posluati naredbu i je nevjerstvo.
to se straha Allabovib odabranika, evlija, od Njegovog mekra, i
on je s pravom. Oni sc boje da ih Allah Uzvieni zbog njihovih grijeha i
111
' Izvor i ocjeru1 hatlis.1 su r:truJc.
1
"! El-Bekara. 30.
RIZK I CA / 49
prijestupa ne odbaci, pa im bude u Njihovi su
grijesi izvor njihovog straha, a Allahova milost izvor je njihove nade.
A Uzvienog: "Zar oni mogu biti siglUni od Allahovog
mekra (kazne)''
103
odnose se na velike grenike i neYjernike, dok je
poruka ajeta da niko ne moe gri jeiti, a u isto vrijeme biti siguran
da mu Allah na spletkarenje i obmane uzvratiti Svojim mekrot/1
(zamkama), osim onih kojima propast predstoji.
Ono se plae vjernici u vezi s Allahovim mekron1, jeste to da im
On ne odloi knnu za prijestupe koje su pa sc time zanesu i
naviknu na grijeenje, a onda im iznenada nakon nekog vremena stigne
Albho\"a kazna.
A druga stvar koje se boje jeste zanesenost i zaborav na Allaha, pa
da i njib Allah zbog toga zapostavi j napusti, i tada ih nevolje i
smutnja, da Allahov mekrprema njima bude njjhovo zapostavljanje.
stvar koje se boje jeste da ne primijete j ne upoznaju sve
svoje mahane i grijehe, koje Allah poznaje i vidi, pa zbog toga iskuse
kaznu AUahovog 111ekra i ne zato ih je to snalo.
stvar koje se boje jeste da ih Allah Uzvieni ne iskua onim
to ne mogu strpljivo podnijeti, pa klonu pred iskuenjem. To bi
da su kanjeni 111ekro111.
ODLOIIAK SEOA.\INAESTI:
VJEROVANJA UALLAHOVE OSOBI NE. S!FATE
Kur'an je Allahov govor i u njemu se Uzvieni otkriva Svojim ro
bovima. Ponekad sc otkriva u dominantnosti, i
od se glave robova povijaju ka zemlji, due ponizno priklanjaju,
El-Eh(, 99.
50/ Ibn KajJim el-Dien1jjc
glasova nestaje, a oholost i gordost rastapaju se kao to se so rastapa u
vodi. Drugom prilikom Allah UZ\ieni otkriva Se u osobinama ljepote
i savrenstYa. Otkriva Se u Svojih imena i ljepoti
osobina.
Ljepota Njegovih djela kazuje o ljepoti .. "jegovog zata Pa
kada Ga rob upozna, neodoljiva ljubav prema Njemu iz srca roba iscrpi
S\ru snagu voljenja. l scrpi je za onoliko koliko rob upozna od osobina
Njegove ljepote i savrenosti. I kada Ga srce roba istinski zavoli, ono se
oslobodi od svake druge ljubavi i elje. Ako bi neko i pokuao tu ljubav
usmjeriti na drugu stranu, srce i sve njegove pore bi to odbacile,
upravo onako kako pjesnik opisuje:
<(Od srca se !raff da 11as zaborcmi,
al' llfll'ikc tijela tla lo IJeprisflfJii!J>
Tako ljubav prema Njemu u srcu roba postaje navika, a ne oba,eza!
Kada se Uzvieni otkrije u osobinama milosti, plemenitosti, bla
gosti i kod roba se probude nade i njegova
ambicija. Tada rob, nadom, krene svome Gospodaru i sve
to su nade trud roba bolji je i je rataru koji sve
to se Yie nada boljem rodu, vie se trudi oko obrade usjeva, ali kada
njegova nada klone, nevolj an je u obradi usjeva.
Kada se Svevinji otkrije u osobinama pravednosti, srdbe, ljutnje
i Onoga Koji strogo kanjava, tada se ljudska dua, koja na zlo,
prene, i splasne njena pobuda za zabavom i nedoputenim, oslabi njena
snaga strasti i srdbe, nestane njene gluposti i bezbrinosti,
a obuzme je strah, uznemirenost i panika.
Kada se Gospodar otkrije u osobinama Onoga Koji
i zabranjuje, uzima zavjere i alje poslanike, objavljuje knjige
i propisuje norme ponaanja, u dui se probudi za izvravanjem
RfZI'ii CA Zi'\ A!\ JA / 51
!\jego"ih njihovim prenoenjem drugim
ljudima. Probudi se mierenosri u istinitost toga, cc elja za
i ostavljanje zabranjenog.
Kada se l\filostivi otkrije u osobinama Onoga Koji sve i sve
vidi, kod roba se probudi stida. Stidi se da ga njegov Gospodar
vidi u onome to prezire, ili da od njega ono to ne voli, ili da u
srcu svome pritaji ono to Ga
U takvom stanju, pokreti roba, njegove i misli nisu zapostavljeni
i preputeni volji strasti i naravi, nego bivaju po erijatslcim
nalozima.
Kada se Svemilosni otkrije u osobinama Opskrbitelja i Onoga Koji
je dovoljan zatitnik i Onoga Koji udovoljava sve ljudske
porrcbe, otklanja od ljudi, pomae i titi Njemu odane, uz koje
On stalno stoji, kod roba se pojavi tevekkula, iskrenog oslanjanja
na Allaha, prcpusranja Njemu, zadovoljstva uz Njega i zadovoljstva
svim onim to Svom robu.
Tevekkul, pouzdanje u Allaha, se, u sutini, iz saznanja roba
da mu je njegov Gospodar dovoljan, da mu Oo najbolje odabire i
ce iz povjerenja u Njega i zadovoljstva u ono to On radi i
odabire Svom robu.
Kada se Allah otkrije u osobinama i smirena dua
roba dariva cijelu svoju poniznost Njegovoj svu
skruenost Njegm;oj potpunu pokornost Njegovoj gordosti,
i bogobojaznost srca i tijela rob poklanja samo Njemu. Tada stanje
smirenosti i dostojanstva obuzme roba, ispuni njegovo srce, jezik i
druge dijelove tijela i dojmi se u njegovoj pojavi.
/ Ibn KaJj im el Oenijje
ALLAUOVE OSOBJNE BOANSTVA (Sif.l7'ffl-l1Wif!j}E)
l .\LLAlJO\'E OSOBINE (SIFATl'R-Rl'lJl!Jf}}E}
Jednom Allah Uzvieni otkriva sc Svojim robovima nekada
kroz osobine Boansna, a nekada kroz osobine gospodarsrva. Prizna
vanje Allahovib osobina Boanstva kod toba mora probuditi posebnu
ljuba'' prema Allahu, za susretom s Njim, smirenost i radost uz
Njega, zadovolj stvo u Njegovom sluenju, natjecanje u Nje
gove blizine, elju za udobrovoljavanjem Njemu kroz pokomost, ustraj
nost u Njegovom i elju za udaljavanjem od ljlldi radi osame
s Njim, da samo Allah, pored svega drugoga, postane elja i cilj roba.
A kada cob prizna Allahove osobine gospodarstva, to mu nalae da
sc pollZda u Njega, pokae svoju ovisnost o Njemu, od Njega
trai, pred Njim se ponizi i Njemu pokori.
Upotpunjenje i kruna svega spomenutog jeste priznanje Allahovog
gospodarstva u Njegovim odredbama i odlukama (kadai-kadem); prizna
njer jegovog u iskuenju, Njegovih darova u oskudici, Nje
gove milosti, dobrote i blagosti u nadziranju i izdravanju svih stvorenja,
Njegove pravednosti u kazni, Njegove plemenitosti i dobrote u pratanju
i prikrivanju sramota i grijeha, zatim priznanje Njegove mudrosti i blago
darja u naredbama i zabranama, Njegove u srdbi i zadovoljstvU,
Njegovog dostojansMI u kazne, Njegove plemenitosti u pri
hvatanju i Njegove neovisnosti u odbacivanju
KUJrANA \'Oill KA SPOZNAJJ MILOSTIVOG
Ako dobro promatra kur'anske ajete, ih od iskrivljivanja,
ideja i usiljenih miljenja, oni ci prikazati
Vladara iznad sedam nebesa na prijestolju Njegovom, koji upravlja
RIZNI CA l S3
stanjima Svojih robova; nareduje i zabranjuje, alje poslanik(;, objav
ljuje knjige, dariva Svoje zadovoljsrvo nekima, a na druge sc srdi, prua
postoJanost, kanjava, daje i uzima, uzvisuje i poniava, podie i sputa,
iznad sedam nebesa sve vidi i poznaje tajne i javu, ta
svnkim savrenstvom, od svake mahane, ni praka, a
i ono od nje, ne pomjeri se bez dozvole Njegove, ni list ne opadne,
ada On za to ne zna, niko se pred Njim ne zauzima za drugoga ostm uz
doputenje Njegovo, i robovi Njegovi, pored Njega, drugog zatttnika
i nemaju!
ODLO\l \K OSAMNAESTI:
KliH'ANSKA METODA U OPISIVANJU MILOSTIVOGA
Promatraj kur'ansku retoriku, zapazit Vladara, Koj i u potpunosti
svim dada. Njemu pripada svaka zahvala, a konci svih srvari i odredbi
u Njegovim su Rukan1a. Od Njega i Njemu sc naposljetku
Uzdigao se iznad prijestolja Svoga i nita mu nije skriveno
od "zemalja" Njegovog kraljevstva. On poznaje sve to je u duama
Njegovih robova, zna njihove tajne i javu. Samostalno upravlja Svojim
kraljevstvom: sve vidi i sve daje i nagraduje i kanjava,
ukazuje i poniava, srvara i opskrbljuje, oivljuje i
i
Sve odredbe; velike i male, sputnju se od Njega i Njemu se
Praka sc ne pomjeri bez dozvole Njegove, niti list opadne, a da to On
ne zna.
54/ Tb11 ei-Dievzijjc
ALL\JJO\:\
Razmisli kako Allah Svevinji hvali Sebe, Sebe i pohvaljuje,
kako savjetuje Svoje robove, ih na ono u je njihova
i uspjeh i ih na to, te ih upozorava na ono m im teti i unitava
ih, kako im otkriva Svoja imena i osobine, kako im pokazuje Svoju
ljubav i blizinu kroz darivanje blagodati, i im ono
kod Njega upotpunjenJe blagodati, kako ih upozorava na Svoju
srdbu i kaznu, i ih na koje im je pripremio ako 1\tiu sc
pokore ili na kazne ako pokau neposlunost, zatim kako im
ta je uradio sa Svojim e!'I!Jama, a ta s neprijateljima, ce
kakvo je bilo i jednih i drugih.
AJhh SveYinji najljepim opisima hvali Svoje odabranike zbog
njihovih dobrih djela, a kudi Svoje neprijatelje njihovim najrunijim
osobinama zbog njihovih hrdavih postupaka. On navodi primjere,
dostavlja raznovrsne dokaze i argumente, i na najljepi odgovara
na sumnje i dileme Svojih neprijatelja. Allah Uzvieni potvrc:luje istinu
iskrenoga, a proziva i razotkrin neistinu laljivca. Govori istinu,
na Pravi put, poziva u Dennet, mira, njegove
ljepote, blagodati i dobrotu, kao to od Dehennema,
propasti, njegove patnje, boli i neugodnost On
Svoje robo,e na njiho,u potpunu ovisnost i zavisnost o Njemu, tako da
se ni za treptaj ob ne mogu osamostali ti od Njega. Njihov Gospodar
spominje im Svoju samostalnost i neovisnost od njih i od bilo
drugoga. On ni od koga ne zavisi, a sve mimo Njega ovisi o Njemu.
Allah ih da niko ne okusi ni koliko trun dobra j vie, a da to
nije NjegO\om i niti neko osjeti koliko trun
zla ili vie od toga, a da to ruje po pravdi i mudrosti Njegovoj!
RIZNICA ZNANJA l .55
OALL\IIlll NJEGOVIM IWUOVDIA
u kur'anskoj retorici zapaziti kako Allah kori Svoje
milJeOlke na bhtg i dostojanstven ali, i pored ukora, On im prata
greke, prelazi preko njihovog spoticanja, trai im isprike, popravlja
llJiho,e mahane i manjkavosti, titi ih, brani i potpomae. On im je
zagarantumo svako dobro, izbavlja ih iz tekih muka i ispunja,a Svoje
prema njima. On im je istinski zatitnik, pored koga nemaju
drugog zatitnika, i On ih protiv njihovih neprijatelja potpomae. Divan
li JC On zatitnik i divan
Pa kada srca i u Kur'anu upoznaju Lijepog, Plemenitog,
Milostivog i V ladara, Koji ovako postupa, kako onda da
Ga ne zavole? Kako d.t sc ne u stjecanju Njegove blizine? Kako
da ne utroe s,oje uzdahe u dokazivanju pred Njim radi Njega. Kako
da im On ne bude drai od svega drugoga, a Njegovo zadovoljstvo
prioritetnije od zadovoljstva svib stvorenja?
Kako, onda, da srce ne ustraje u Njegovom i spominjanju,
a da ljubav i prema Njemu i smiraj uz Njega ne postanu hrana,
snaga i lijek srca? 1\ko pak rob to izgubi, srce se k.vari i umire, i vie mu
imr nita ne
ODlll\1 \K llEYETN,\ ESTI:
SH SU llLAGOOATl OD ALLAHA. AGRIJESI OD
Razmiljao sam o ivotu, pa sam da je
snha ivljenja priznati da su sve blagodati san10 od Allaha; bilo da
sc radi o blagodatima pokornosti Allahu ili o blagodatima uivanja, a
zatim traiti od AUaha da nam podari kojim se
svih podarenib blagodati i, na kraju, biti M u zahvalni n::t njima.
56/ Ibn Ka jJ im el - Oicvzijjc
Allah je Svevinji rekao: "Od Allaha je svaka blagodat koju
uivate. a vas nevolja kal...-va zadesi, opet od Njega glasno
traite. "
104
U drugom ajetu rekao je: r neka su vam zato uvijek na
runu AllallO've blagodati, da biste postigli ono tobudete eljeli. "
1115
l
kazao je: " ... i budite zahvalniAllahuna blagudatima Njegovim, ako
se samo Njemu klanjate. "
1116
da je Allah izvor svih tih blagodati, koje samo zbog dob
rote Svoje daje, u tom spominjanje blagodati i zahvala na njima
sc samo uz Allahovu i uputu.
Glli.IESl SU PROPAST l PONIENJE
Grijesi su posljedica .t\llahovog naputanja i ostavljanja roba bez
ga samome sebi. I ako Allah Uzvieni ne oslo
bodi roba takve sudbe, oo to samostalno U takvom
stanju rob je u neophodnoj potrebi da preklinje i ponizno moli Allaha
Uzvienog da od njega otkloni povede i uzroke grijeha kako ih vie ne
bi
U da se grijesi odredbom kadera i zbog slabosti ljudske
due oper ponove, rob je u neophodnoj potrebi da preklinje Allaha
Uzvienog i moli Ga da od njega otkloni posljedice grijeha i kaznu za
njih propisanu.
Rob se nikada ne moe osloboditi neophodne pocrebe i ovisnosti
od ove tci stvari, niti bez njih uspjeh doivjeti zahvalu AUahu, traenje
zatite od grijeha i iskreno pokajanje .
,,. En-NahJ, 53.
111
' El -E'r:tf, 69.
"En-Nnhl. 114.
RLZNfCA ZNANJA l 57
\ADA lSTRAIIOI'OTOU.NJE KAO PRJNUI'I
Zatim sam nadalje razmiljao, pa sam primijetio da sc sve pret
hodno spomenuto temelji oa principu strahopotoYanja i nade. I\li ni
ovo dvoje nije u vlasnitvu wba, nego je u rukamn Onoga Koji uprav
lja src1ma stvorenja, pa ih usmjerava kako On On SYome robu
dodjeljuje podrku, njegovo srce k Sebi i ispunjava ga nadom i
strahopotovanjem. Ali ako napusti roba i prepusti ga samome sebi i ne
upuo njegovo srce k Sebi, rob i zabora,iti to traiti i moliti od Allaha.
Sto Allah to bude, ali ono to se ni dogoditi.
l'ZROCISTJECANJA ALLAHOVE PODRKE l UPUTE (TEif/K-1}
Razmiljao sam da li Allahova podrka i uputa (tet:fik) i Njegovo
naputanje i ostavljanje roba (hi!{jrm) imaju neke povede ili se deavaju
po praviUma Allahovog htijenja, nevezano za neki povod?
Medutim, spoznao sam da se deavaju po principu podobnosti stvore
nja za jednu ili drugu sudbu. Allah Svevinji je da se snrorenja
uveli ko razlikuju po i prihvatanju i\tfrtva pri
roda ne posjeduje snagu prihvatanja koju imaju iva Zatim se i,a
opet, mnogo razlikuju po snazi prihvatanja; razumna
imaju znatno snagu prihvatanja u odnosu na nerazumna
u snazi prihvatanja jeclinkama
jedne vrste, ali sc nijedna vrsta toliko ne razlikuje koliko je
primjctna u ljudskoj vrsci.
Ukoliko je rob podoban prihvatiti bh1godat; cijenit je i,
je na doputen zahvaljivat Darovatelju, hvalit Ga i
Priznat da je blagodat od Allahovog neizmjernog dobra, a ne njego
va zasluga. da blagodat ne pripada njemu i da nije plod
58/ Ibn KnJJim el-Otevzijjc
njegovog Lruda, nego da pripada Allahu i da je samo od Njega. Zbog
svoje iskrenosti prema Allahu 1 jcgovu Iz za
hvale Allahu iskoristit blagodat u onome je On zadovoljan.
lz dostojnosti prema Allahu da su blagodati samo od
Njegove plemenitosti, a uz to upoznati svoju slabost, ne
marnost i nedosljednost u zahvali na ukazanim blagodatima. Pa ako
mu Allah stalno alje blagodati, to je, u svakom samo All ahova
sadaka, i plemenitost prema robu. A ako mu Uzvieni
uskrati blagodati, to je ono to zasluuje i to mu dolikuje.
Kako mu Allah Uzvieni blagodati, on svoju
poniznost i predanost Allahu. Jo vie pokazuje svoju pokornost i za
hYalu Allahu, da mu Allah ne uskrati blagodati zbog toga
to sc nije dovoljno zahvalio, kako to je uskratio Svoje blagodati on
ima koji ih nisu priznali i ispunili svoje obaveze spram njih. Jer onaj
ko ne bude zahvalan na blagodatima i prihvati ih na
Allah Uzvieni mu ih, bez sumnje, uskratiti. je rekao: "I
tako Mi jedne drugima i skuavamo da bi nevjernici r ekli: 'Za1 su to
oni kojima j e AllaJt, nas, milost ukazao?' A zar Allah dobro
ne poznaje one koji su zahvalni?!"
107
A "zahvalni", to su oni koji su
saznali vrijednost blagodati, pa su ih kao takve s prihvatili,
Darovatelju pri tome i Mu svoju ljubav i zah
valu. Uzvieni je objavio: "A kada njima dokaz dolazi, oni govore: 'Mi
vjerovati sve dok se i nama ne da neto onome to je
Allahovim poslanicuna dano.


,,,.. El-En'am, 53.

ElEn'am, 124.
Rl ZN !CA ZNANJA/ 59
l'ZROCJ \I.L\110\'0G N.\PUHNJA l OST.\\'IJA \JA ROB.\ (lf!ZL t.\)
Uzrok Aliabovog naputanja roba jeste u pokvarenosti i nepodo
bnosri roba da prihYata blagodati. Kada bi mu se ukazala blagodat,
rekao b1: '' Ovo je moje, a dat o nu je jer ja t o zasluuj em i meni to
O tome je Uzvieni objavio: '"Ovo to ja i mam stekao sam
znanjem svojim!', govorio je on "
11
tj. znanjem koje je Allah ,rjdio 1'),
kod mene, a ono kod Njega zavrednjuje i obnvezuje sputanje blago
dati. El-Fcrra u vezi s ovim ajetom veli: "Stekao sam vdinama svojim,
zato to zasluujem blagoda ti!"
110
A Mukatil kae: "Govorio je: 'Stekao
sam to dobrotom svojom koju je Allah ,,idio u meni!"'
Allahov poslanik Sulejman, sin Davuda, a.s., kada je pobrojao bla
godati i kraljevstvo koje mu je r\ Uah dao, citirao je Uzvienog:
"Ovoje blagodat Gospodan moga, Kojime isl.-uava dali zahvalan
ilinezaJwalanbiti."
111
Nije rekao: "Ovo je zbog moje plemenitosti!"
:\ pocom u ajeru slijedi spomen Karuna i njegovih '"Ovo to ja
imam stekao sam znanjem svojim!"
112
Poruka glasi da je Sulejman,
a.s., S\'e blagodati pripisao Allahu, Koji ga iskuava li biti zahvalan
na njima ili ih dok je Karun, na drugoj strani, smatrao blago
dati S\'Ojom zaslugom i trudom.
U tom su kontekstu i Milosti,og: "Ka.da ga obasp emo
Naom, poslije koja ga zadesi , on govori: ' Ovo sam
i zaslui io! ""
113
, tj. blagodat meni pripada i ja sam je zaraclio. Ona mi je
svojstvena kao to vlasniku pripada njegov posjed.
\'jernik zna da su blagodati vlasnirvo njegovog Gos
podilra i koje, bez obaveze, ukazuje Svom robu. To je
-r.
.llr."mlVtr'an, 2/ 311.
111
40.
u: El-1'-am. 77.
rnsilet. 50. l
6o/ Ibn Kajjim cl - DicV7ijJc
milostinja koju Allah dariva SYome robu. On je U7 puno pr:n-o moe i
uskratiti, a da to i ni, nita ne bi uskratio robu to oo zasluuje.
U da rob prcvidi i ne ovu istinu, nego misli da on
zasluuje i blagodati, se samome sebi, vrijednost
blagodati i za poviicom, sve to mu blagodati donijeti jeste
umtljenost i razmcdjivosl. 1\llah Svevinji o rome We: "Ako
milost Nau pruimo, pa mu je poslije uskratim o, onpadau
i postaje ne7.ahvalan. Aakogablagodatimaobaspemo, poslije nevolje
koja ga jezadesila, on sigurno 'Nevolje su me napustile!" On
je doistaumiljeni razmetljiv."
114
Kada ga Allah iskua neimatinjom
i oskudicom, pokaic sc u loim osobinama: nezahvalnosti i a
kada ga Allah iskua u blagostanju, on bude umiljen i razmetljiv. Kada
mu Allah otkloni nevolje, umjesto da Mu sc zahvali, Ga i hva
li, on gmori: "Nevolje su me napustile!" A kamo da je kazao:
"Nevolje su me Allahovom i dobrorom napustile!", rada ne bi
ukor zasluio, nego bi pohvalu dobio. No, on je, poto su nevolje od
njega otile, zaboravio na Darovatelja blagodati, i sam odlazak nevolja
nevoljama pripisuje, a zatim se i umiljenost pokazuje.
I kada Allah u srcu Svoga roba vidi ove osobine, to je uzrok
da ga napusti i ostavi, jer takav rob nije podoban za prihv::ttanje upot
punjene i blagodati. Uzvieni je rekao: Najgora
kod Allaha j esu ona koja su gluha i nijema, koja da
Da Allah zna da od njih moe biti ikal.. -va dobra, hi da
a da je i da oni bi se opet okrenuli, jer oni i glave


Allah Svevinji obavjetava da takvi nisu podobni prihvati ci
Njegovu blagodat, ali, i pored tog uzroka, oni imaju jo jedan uzrok
'" Hud. 9-10.
11
EI-Enf:u, 22-23.
RIZNICA Zi\ANJA l 6t
koji da im Allahova blagodat bude data, a to je njihovo
usiljeno odmeranje i okretanje kada blagodat dobiju i upoznaju je.
Potrebno je znati da su svi uzroci Allahovog naputanja i ostav
ljanja roba (bi':jtm) mijck skriveni u i dolaze od njega, bez
obzira na ljudsku narav s kojom je rob semren i slabosti i ma
hane, dok su uzroci Allahove upute i podrke (le1jik) od Njegovog dob
ra 1 milosti, rime to nekoga podobnim za prihvaranje Njegove
blagodati. Allah stnra i daje i jedno i drugo, kao w je stvorio cijelu
zemlju, pa da jedna bude podobna za sjehru, a druga nepodob
na. On je snorio i pa su neka stabla podobna za izbacivanje
plodova, a druga su nepodobna. Stvorio je Nekima od njih dao
je da iz trbuha svojih med, ali je uucoYima uskratio
tu podobnost. Shorio je sve due. Neke su podobne prihvatiti blagodat
Njegovog i zahvale, ljubavi, slavljenja, uzdizanja,
Njegove jed i izvravanja ibadeta, ali druge, loe due, nisu podo
bne za ro, nego im je prikladnije i blie sYc ono to je suprotno rome.
A On je Mudri i
OPL0\1 \K DV\II ESETI:
OPSKRUA l SMRTI (EJJEf1
Usmjeri svoje misli na brigu o onome to ti je a ne
upoljaaj ih onim to ti je zagarantonno. Znaj da su opskrba i
smrti zagarantovani i veoma blizu. Sve dok smrtni, ne
opskrba pristizati.
Ako ti iz mudrosti Svoje zatvori neki put opskrbe, budi uyjercn da
ti iz milosti Svoje otvoriti i ukazati korisniji put od prethodnoga.
62 l lb n Ka jj tm el-Devzijjc
Razmisli o zametku u matedci, dok je jo ugruak, kako mu putem
dospijeva potrebna hrana. Pa kada se dijete rodi, taj se put
ishrane zatvara, ali mu se otvaraju dva druga puta ishrane iz kojih
ukusnija i ljepa opskrba nego prije; cisto i pitko mlijeko. I bda se i 0\a
d,a puca ishrane, po zanetku dojenja, zatvore, Allah mu otvara
nova i potpunija puta opskrbe. Allah mu daje dvije vrste hrane i dvije
vrste doputa mu da jede stolni i bilje, a poji ga mlijekom i vodom,
a uz ovo jesu i mnogi drugi ukusni dodaci. Zatim, kada umre,
prekidaju se ova puta opskrbe.
Allah Svevinji otvara mu, ako je od sretnika, osam pute
va opskrbe, osam vrata Denneta, pa da na koja god
Ovako postupa Gospodar Nikada ne uskrati Svome
robu neto od dunjaluka, a da mu to mnogostruko, i za roba korisnije,
ne nadomiri.
UOro- NAGilAOAVJERNIKA
Takve privilegije imaju samo vjernici, s obzirom da Allah vjernicima
ne daje mizerni i malen udio, jer On, Svevinji, nije zadovoljan da to pri
padne vjerniku, eli da mu dodijeli plemenit i vrijedan udio.
rob, ne ta je bolje i korisnije za njega i ne Allahovu
plemenicost, mudrost i milost, ne moe ni pojmiti razliku i omjer vrijed
nosti onoga to mu je na dunjaluku i onoga to mu
je pripremJjeno i na ahiretu. No, je plahovit u za
brzim uitkom, makar on bio i mizeran, a nemaran je u
stjecanju ahiretskih uitaka, makar bili i
Da je rob pravedan prema svome Gospodaru, no, k.t-lko da to bude?!,
zaista bi se uvjerio da je Allahova dobrota prema njemu u onome to
RIZi\I CA Zi\ ANJA l 63
mu je uskratio od dunjaluka mnogo u s dobrotom koju
mu je ukazao kroz ono to mu je podario na dunjaluku. Sve to mu je
Allah uskratio na dunjaluku, to je s ciljem da mu dadne na abiretu. Stav
lj:t ga na ispit da bi ga Iskuava ga, da bi ga
ga, da bi ga oivio. ga je na OYaj SY1jet kako bi ga pripremio za
povratak Njemu, i da bi krenuo putem koji Njemu vodi. "On da se
i dan smjenjuju, to jepouka za onog'a koji razmisliti ili eli
bitib1agodaran"
116
, "Ali nevjernici samo

)Jeka nam Allah pomogne!
POUKE
-Ko upozna svoju duu zapostavit mal1anc i trudit se
da )t: popravi!
- Ko spozna svoga Gospodara odbacit hirovc svoje due u
zanosu za Njim!
- Najbolje je ono djelo u kojem tc predanost odvoji od a
Allahme blagodati odvoji te od sopstvene due, pa u
njemu, onda, ne sebe niti druge!
OilLU 0\'AnESET l P R\'1:
SUTIXA OSL\NJAN.JANA ALUJlA
l sn:utt\OST OLAKANJA l OPUTENOSTI
Ko se odabiranja i planiranja kod nadanja ili kod
straha od gubitka, ili kod traenja zdravlja, ili kod bjeanja od bolesci;
EI-Furkan, 62.
' PJ-bn, 99.
da je Ailah sve da On jedini posjeduje pra,o oa
odabiranje i planiranje, te da je Njegovo planjranje korisnije i bolje za
roba od onoga to on za sebe planira, da Oo bolje poznaje od
roba ta je za njega najkorisruje, da je On od roba da mu priuti
i dadne blagodati koje treba, da je On dost robu nego to je to rob
sam sebi, da je milosti,iji prema robu od milosti roba prema samom
sebi, da mu je nego to je to rob za sebe;
uz to da ne moe i jedan korak bez Njegovog planiranja, niti
ga od onoga to mu je Gospodar planirao moie neto niko
mu ne moe korist priutiti, niti nauditi, osim onoga to je Allah
odredio i propisao; potom sc pred Njim, sve
odredbe Njemu, i\Iu se poput najslabijeg kupljenog sluge
pred vladarom koji s,im kako upravlja, a sluga samo
upradja dijelom onoga to mu vladar dopusti, ako tako
postupi, doi,jer olakanje i oputenost od svih briga, misli,
i tegoba, a svoju slabost, potrebe i koristi prepustit Onome Kome
nita nije teko, i Koji se zbog toga ne uzrujava. On co rijeiti umjesto
roba, mu Svoju blagost, milost i i traiti
od njega nikakvu brigu, trud ili panju. Zbog toga to je rob svu svoju
panju usmjerio i predao Njemu, Uzvienom, On je, da bi ga nagraruo,
od roba preuzeo njego,e brige, potrebe i koristi, ih
iz njcgma srca. A kako je lijep takav ivoti Ima li ita ljepe od takvog
srca, i ima Jj radosti i od one koju to srca uiva?!
U da rob ne prihvata nita drugo osim da se sam o sebi brine,
sobom sve planira i stara se sam o svom ivotno-sudbinskom udjelu,
ne Allahovo pravo u tome, Allah ga ostaviti i prepustiti
onome to je izabtao. Dat mu brige, patnju, umor, strah,
i teko stanje; pa se srce roba i odmoriti, posao ka
RIZNICA ZNANJA/ 6,5
dobru zavriti, nadu ugledati, bezbrinost i olakanje ostvariti i slast
neku tavie, izgubit radost, veselje i zadovoljstvo due, i
morat se boriti za ivot poput zvijeri, ali mu ivot pruati nade
niti u njemu neto zaraditi za dan povratka.
STANJE ROBA IZMEDU AtLAi lOVE NAREDBE I GAIU\NCIJE
Allah Uzvieni propisao je Svojim robovima obaveze i dao im je
garancije. Ako rob s zadovoljstvon1 i
u granicama svojih ispotuje Allahove naredbe, Uzvieni
uzvratiti onim to mu je i zagarantovao. Pwit mu opskrbu,
zatitu, ako se u Njega pouzda i zatrai, ako
muJ\llah bude cilj i tenja, oprost, ako se za grijehe pokaje, i udovoljit
mu sve potrebe, ako je njihovo stjecanje vezao za Allaha,
se u Njegovu dobrotu i plemenitost.
Razborit i mudar rob brine se kako da ispotuje i izvri Allahove
naredbe, a ne brine se o onome to mu je Allah Uzvieni jer On
govori istinu i ispunjava. A ko to bolje od Allaha svoj zavjet
ispunjava?!
PREDZNACI
p.redzoacima za roba jesu njegova zaokupljenost
Allahovim naredbama i bezbrinost prema Njegovim garancijama, dok
su predznaci propasti i Allahove blagodati zaokupljenost
roba Allahovim garancijama, nemarnost srca prema N jegovim
naredbama i gubljenje strahopotovanja i ljubavi prema Allahu
Uzvienom. Neka nan1 Allah bude na
66/ [b n Ka jji m el- DtcvzJjjc
Bir b. ei-Haris
118
veli: "Tri su vrste ahiretskih sretnika: pobo7.njak
(abid), koji robuje Allahu uz prihvaranje blagodati,
asketa koji oboava Allaha uz odbacivanje blagoclari
i istinoljubivi (.riddik) koji se Allahu pokorava uz Njegovo zadovoljst,o i
pristanak. Ako mu Allah Uzvieni dadne znak da prihvati dunjaluk, on
ga i prihvati, a ako ga uputi da ga se odrekne, on tako i postupi!
001.0\IAK 0\.\0[SET l DIHIGI:
VRSTE TEVEKKULA. OSLANJANJA NA ALLAJI A
Dvije su vrste oslanjanja na Allaha.
Prva vrsra jeste oslanjanje na Allal1a u ivotnih potreba i
elja ili u otklanjanju i nevolja.
Druga vrsta jeste oslanjanje na Allaha u ispunjavanju onoga to
Allah voli i je zadovoljan: poput imana, uvjerenja, borbe
na N jegovom putu, poziva u islam itd.
ove d\ije nste tevekkula postoji ogromna razlika u
vrijednosti koju ne moe precizirati i znati ni ko drugi osim Allaha
Uzvienog. Kada se god rob istinski osloni i pouzda u Allaha u drugoj
vrsti tevekk:ula, Allah Svemilosni zagarantuje mu i dodijeli podrku i u
prvoj vrsti. A kada se rob osloni na Allaha samo u prvoj v rs ci tevekkula,
ALlah mu Uzvieni opet zagarantujc i dadne podrku i u drugoj vrsti,
s cim to u ovom rob gubi nagradu onoga koji se oslanja na
Allaha u onome to On, Svevinji, voli i je zadovolj an.
11
"' PoznaLi!' bo Bir EI-Haf1 (Bosonogi), umro 117. god. po Hidiri.
RIZNICA ZNANJA / 67
\AJ\'llEDNIJEOSLANJANJE
Najn:ednije oslanjanje na Allaha jeste ono oslanjanje kada se
rob prepusti Allahu u uputi, Njegove
Poslanika, s.a.v.s., i borbi protiv neistine. Ovo je oslanjanje
poslanika, a.s., i njihO\ih odabranih sljedbenika.
Oslanjanje moe biti neophodno i s ciljem ostvarenja pri
rob ne nalazi drugog izlaza i sklonjta osim u oslanjanju na Allaha,
bda nestane i za izbavljenje i spas, kada sam
sebi teret postane, i uvjeri se da ne postoji pribjeire i sklonite od
Allaha, osim u bjeanju i privijanju Njemu.
Ovakvo oslanjanje na Allaha, bez imalo sumnJe,
osigurava olakanje i spas.
t; drugom oslanjanje na Allaha jeste snar izbora, a ne
neophodne potrebe. To je oslanjanje uz postojanje i poznavanje uzroka
ko1i dovode do eljenog cilja. Ukoliko je uzrok koji vodi do cilja opravdan
i 'lcrski njegovo izostavljanje ukor. utim, ukoliko
rob slijedi uzroke, ali pri tome izostavi oslanjanje na Allaha, opet je
zasluio ukot, jet to je, po konsenzusu islamskog ummeta i kur'anskjm
tekstovima erijarsk.a obaveza i dunost. Obaveza je slijecliti uzroke i
oslanjati se na Allaha bez njihovog razdvajanja.
PIISEl.\NJE ZA UZilOWL.\
Ukoliko je neki uzrok nedoputen, robu je zabranjeno slijediti ga,
i ostaje mu samo da se osloni i pouzda u Allaha Uzvienog, jer drugi
uzrok i ne postoji. Treba znati da je oslanjanje na Allaha jedan od
uzroka u osnarivanju elja i otklanjanju Zapravo, to je,
bt:z pramca, i najdjelotvorniji uzrok i
68 l [bn Kajjim ci-Dicvzijjc
Ako je uzrok doputen, treba pogledati da li njegovo i
koritenje slabi san1o oslanjanje na Allaha Uzvienog ili ne?!
U da uzrok slabi oslanjanje na i \llaha, teti srcu i zasjenjuje
nakanu i cilj, onda ga je bolje izostaviti.
ako uzrok ne reri oslanjanju, bolje ga je prihvatiti, jer
je mudrost Najpravednijeg da pasivni uzroci budu vezani za
Njegovo htijenje. Zato ne treba, koliko god se moe, :lapostavljati
mudrosti koje je On ureclio. ako se to racli s ciljem pokornosti
Allahu Uzvienom. Srce pokazuje svoju poko.rnost putem oslanjanja na
1\llaha, a tijelo putem uzroka koje olakava pokornost.
KAKO TEVEKAYl
Te11ekklll se ostvaruje preko i upranjavanja vjerom
uzroka, pa ko ih zapos tavi, njegovo oslanjanje na Allaha
biti ispravno, upravo kao to uzroka koje vode ka stjecanju
nekog dobra ostvaruju nadu u Allahovu milost, dok nada onoga ko
ih zapostavi biti puko matanje. Zbog toga zapostavljanje uzroka
oslanjanje pa onda slabost postaje oslanjanje.
Tajna i sutina oslanjanja na Allaha jeste totalno pouzdanje srca
u Allaha. Tada mu tetiti i upranjavanje uzroka, jer sc
srce ne oslanja i ne pouzdaje u uzroke, niti im je podlono, isto kao
to ne koristi izjava: "Oslonio sam se na Allaha!", a uz to se
pouzdaje u drugoga i njemu vjeruje.
OSLANJANJE JEZIKOM I OSLANJANJE
je jezikom jedno sranje, a oslanjanje srcem drugo, ba
kao to je pokajanje jezikom jedna stvar, a pokajanje srcem, makar
RIZNICA ZNANJA l 69
se jezikom i ne prelomile druga stvar. Zbog toga su ti roba:
"Oslonio sam se na Allaha!", uz oslanjanje njegovog srca na neto drugo
pored Allaha, poput onoga koji kae: "Pokajao sam se Allahu!", a
jo uvijek gri jeh i ne prolazi ga se.
ODLO,UAK

l
UVJERENJE UUSLJANJE DOVE
Temelj svakoga dobra jeste znati da ono to Allah to i bude,
aono to On ne eli, ni biti! Na osnovu toga rob treba biti
m1eren da su sva dobra djela koja zapravo od Allahovog dobra,
pa Mu se na tome b:eba zahvaljivati i ponizno Ga moliti da mu ih ne
uskrati i prekine. loa su djela znak Allahovog naputanja i
ostavljanja roba, i u tom Ga stanju rob treba moliti i preklinjati da ga
grijeenja i da ga u dobra i ostavljanju loeg ne prepusti
samome sebi.
Sloili su se poznavaoci znanJa da je osnova
svakog dobra Allahova podrka i uputa, a temelj svakog zla i propasti
jeste Allahovo naputanje i ostavljanje roba.
POIMANJE J'EVf1KA, ALLAHOVE POURKE IlOHU
Saglasni su da je tevjik, Allahova podrka robu, da Uzvieni ne
prepusti roba samome sebi, a da je bi;dan, Allahovo odbacivanje roba,
ustvari Njegovo preputanje roba samome sebi. Ranije smo rekli da
je osnova svakog dobra u Allahovoj podrci robu, a podrku samo
Svevinji daje i prua, a ne robovi, dok je za stjecanje Allahove
podrke iskrena dova, priznavanje ovisnosti o Allahu, predano rraenje
70/ lb Ll Kn Jj im cl- Dicvzijjc
kod AJiaha, ljubav i strahopotovanje prema Njemu. Kada god
Allah sudbinom podari robu ovaj to da mu eli O!Yoriti
riznice s,oga dobra. A kada god mu uskrati ovaj to da su
Allahova vrata dobra pred robom zatvorena.
pra,ovjernih Omer b. el-Hattab, r.a., veli: "Ja se ne brinem da
li mi dova bid primljena. Mene brine kako dovu uputiti, pa ako mi
Allah dadne u dovi, znam da mi i dova biti primljena!"
PODRKA. JE NUETU
Srazmjerno nijeru, te ambiciji i roba, Allah
Uzvieni mu prua i podrku. Allah Svevinji dijeli Svoju
podrku robovima proporcionalno njihovim tenjama, postojanosu u
\' jeri, ljubavi i scrahopormanju prema Njemu. A na takav ih i
ostavlja bez podrke i preputa samima sebi.
Allah Uzvieni , a On je najmudriji i u sve to postoji,
Svoju podrku daje onima koji je a zapostavlja one koji to
zasluuju. On je i
ZAHVALA ZA DOBfiO l DOVA
Niko nije iskusio neku a da uzrok tome nije njegovo zapos
tavljanje zahvale Allahu na dobrima, poricanje svog poloaja ovisnosti
o Allahu i zanemarivanje traenja od Njega. A niko nije nita stekao
uz Allahovo doputenje i osim putem zahvaljivanja Allahu na
dobrima, iskrene dove i priznavanja svoje ovisnosti o Njemu.
svega spomenutog jeste u strpljivosti, jer je poloaj strpljivosti
u imanskom zdanju poput poloaja glave spram tijela.
119
Ako glava bude
odvojena od rijela, ni tijelo ne moe opstati!
119
L' predanju kao 11mfit prenosi se od Poslnnika, s.l\.\".S., nero ovom
nmodu, ali je predanje sl:!bo.
RIZNICA ZNANJA / 7 1
OllLUII OrAIJESET l [ETYilTI:
PROMJENA l SNAGA SAMO Sl l'Z .\LIAll\
U pojavnom realnom svijetu ne postoji nici jedan uzrok koji
samosrnlno djeluje i ni utjecaj, nego ro bi,a uvijek uz jo neki dodatni
uzrok i uklanjanje smetnji za njegovo djelovanje. Ovo je zakonjtost koja
\':li za jasne i okom vicUjive uzroke.
UZROCI
to se ili apstraktnih uzroka, poput u*caja
s,jedosti i toplote na biljke i ivotinje, i odraavanje njihovog
uqecaja zahtijeva mnoge uzroke kao to je, naprimjer, postojanje
adekvatnogobjekta uz druge dodatne uzroke, ili kao to je djeteta,
pri se, pored spolnog odnosa, uvjetuje postojanje i drugih uzroka.
To nj i za sve ostale uzroke koji su neodvojivi od posljedica.
Svako stvorenje koga se pribojava, ili se u njegn. uzda, najvie
to moe jeste da bude dio nekog uzroka koji, opet, ne djeluje
samostalno.
Nema uzroka koji je samostalan u utj ecaj u, nego uvijek ovisi o
uqecaju nekog drugog uzroka, osim Allaha, jednog i Zbog
mga se strahopotovanje samo Njemu ukazuje i samo se od Njega
dobru nadamo.
NAIJA l STIL-Vl
Ovoje eksplicitan i neoborivdokazda je ukazivanje strahopotovanja
1 vezivanje nade za nekoga drugog pored Allaha Uzvienog, zaista
neispravno uz pretpostavku da je neki uzrok samostalan u i
72/ Ibn Kajjim el - Dievzijjc
tada njegov utjecaj na neto ne bi bio od nego od
- onoga koji je potakao dati uzrok. Uzrok sam po sebi nema snagu
kojom bi utjecao na neto. Samo Allah Svevinji posjeduje snagu i On,
u stvarnosti izmjenjuje stanja. U Njegovoj je ruci sva snaga i S\'aka
promjena. Snaga i izmjena nekog stanja, koja se i nada od
stvorenja, u stvarnosti pripada Allahu. Zbog toga se postavlja pitanje:
kako da se nada u onoga koji ne posjeduje snagu niti promjene?!
NEKi UZrtOCI ALL\II OVE PODRKE
strahopotovanja prema nekom stvorenju ili polaganje nade u
njega zaista je jedan od razloga zbog kojih AJJah Svevinji propisuje Svome
robu i mu Svoju podrku i Onoliko koliko rob
ukae scrahopoto,anja nekom stvorenju, za toliko ga Allah Uzvieni
ponizi pred stvorenjima. A onoliko koliko rob poloi nade u neko od
stvorenja, u toj mjeri mu Allah uskrati od Svoje i podrke.
Ovo je Allahova zakonitost koja vai za sva Njegova stvorenja,
iako njih to stvarno ili ne zna. Ono to Allah to
se, bez imalo sumnje, i desiti, a ono to On, Svevinji, ne eli, to
ni biti, makar sc sva stvorenja trudila to ostvariti!
ODLO)IAII 0\
1
AOESET l PETI:
POTlVANJE l ALLAHA
nepravda i jeste traiti od ljudi uvaavanje i
potivanje, a u srcu ne nikakva uvaavanja i potivanja prema
Allahu Svevinjem. To je zato to uvaava stvorenje
se da ga ne vidi u stanju, a uz to, bez uvaavanja, ne strahuje
RIZNICA ZNAl\ jA / 73
da ga Allah Uzvieni vidi u tak\om stanju. SYc,inji je u Kw-' anu rekao:
120
"ta nm j e, zato se Allahove sile 11e bojite?! .. , tj. zato sc prema
NJemu ne ophodire kao prema onome koga uvaavate j cijenite?!
(uvaavanje) i U tom kontekstu Allah za Poslanika,
k
d li v t J" !?l Lf l B fr
azc: ... 1 a gave ea e. r: asan e- asn, r.a., u tum:lccnJu
prethodnog ajeta, rekao je: "ra vam je pa ne poznajete sYoju ob:wezu
prema Allahu i ne zabvaljujete Mu?!" Mudahid, r.a., kazao je: "Kako
to o t\llahovoj ne promiljare?!" Ibn Zejd, UL, pak veli: "Zar
ne smatrale da Allahu morate biti pokorni?!" A Abdullah b. 1\bbas, r.a.,
veli: "Zar ne poznajete Njegovo pravo uvaavanja i

s,a spomenuta miljenja ukazuju na istu stvar: da su uvaavali i
Allaha Uzvienog, te upoznali Njegovo pravo na i uvaavanje;
zasigurno bi priznali Njegovu pokorili Mu se i bili Mu zahvalni!,
jer su pokornost osravljaoje grijeha i stid od Allaha srazmjerni
uvaavanja j potivanja prema Allahu u srcu roba. Zbog toga su
neki nai dobri prethodnici, Allah im sc smilovao, govorili: "Neka vae
uvaavanje i Allaha u srcu bude veliko do te mjere da Ga ne
spominjete u situacijama, da uz Njegovo ime ne spominjete
neto runo i bijedno, poput 'Allah je psa, svinju i smrad doista
runim i odbojnim I ovo spada u uvaavanje i r\llaha."
PRIZNAV.\N.IE ALLAIIOVE JESTE VIJ) NJEGOVA POTfVANJA l
Potivanje i Allaha jeste ne Ga s nekim od
Njegovih stvorenja, bilo u govoru, poput 'Tako mi Allaha i tvoga
ivota!'; ja nemam nikoga osim Allaha i tebe!'; 'to Allah i ti!', ili u
u Nuh, 13.
"' El-feth, 9.
l!! Poglechj: 1Hsir Ed-D11rml-tlltniiir (Rnasuto biserJe), 1/516.
74/ Ibn Kajjim eiOievztJje
ljuba\-i, sladjenju, ili u pokoraYanju: iZ'.ravati naredbe i kloniti se
zabrana nekog stvorenja, kao to se postupa prema AllahoYim naredbama
i zabranama, ili cak i dosljednije, kako to silnika i razuatnib, ili
u strahopotovanju i nadi Allahov nadzor i promatranje.
U potivanje i Allaha spada i neomalovaavanje Njegma
prava, '7\l.lah sve oprata!", zatim, ncdavanje prednosti
stvorenjima nad Allahorn, za Allaha samo ostatke i ono to
potrebe; potom, ne Allaha i NjegO\ogPoslanika,
s.a.v.s., na jednoj strani, a ljude na drugoj, pa da Allahova strana i strana
Njegovog Poslanika, s.a.v.s., bude ispod strane ljudi . U ovo
spada i to da se u ljuclima ne daju srce i razum, a u sluenju
Allahu samo tijelo i jezik, bez st:ca i razuma, kao i to da i elje
SYoga tijela ne stavi ispred onoga to Allah Uzvieni eli.
Sve navedeno ukazuje na nepostojanje potivanja i Allaha
u srcu, a ako neko bude Allah u srca ljudi spustiti
potivanje i uvaavanje prema njemu. Naprotiv, Allah Uzvieni unitit
u njihovim srcima potivanje i uvaavanje prema njemu. I ako mu
uvaavanje i iz straha od njegove zlobe, budu i ukazivali, to je
prezirno uvaavanje, a ne iskreno uvaavanje iz ljubavi.
U uvaavanje i Allaha spada i to da se rob stidi zbog
spoznaje da mu Allah Uzvieni gleda u duu i tajne srca, pa u njima vidi
ono tO prezire.
to je i da Ga se rob stidi u vie nego to se stidi u
drutvu uvaenih i najuglednijih ljudi.
VEZA lZM.EOU ALLAHAJ POTfVANJA NJEGOVI II STVOllENJA
Kako onaj koji ne uvaava i ne Allaha, ne postuje Njegove
objavljene znanje i mudrost kojima ga je obdario, moe
i trajti od da ga potuju i uvaavaju?
RfZl'\I CA ZKA!\JA / 75
[,ur'an, znanje i upute Poslanika plemenitog, s.a.v.s., jesu veze s
istinom, te upozorenja, prijetnje i ukori koji se dostavljaju.
SiJede vlasi u njegO\oj glavi ga i trijezne. Ali ono to mu se
dosradja nije ga opametilo, a ono to je na njemu nije mu dovoljno kao
s;wjcr bilo! on, oper, poredsvega toga, trai od ljudi da mu potivanje
1 ukazuju! Takav je onome koji je kakvu doivio,
ali ga ona nije trezvenosti vratila, a trai od drugih koji ga promatraju da
Iz roga pouku izvuku. Udarac sudbine nije ga osvijestio, a trai od onih
koJI udarac vidjee da opomenu uzmu!
O oaj ko o patnji, kazni i Allahovim znakovima, koj i su sputeni
na nekoga, nije isti kao onaj koji to svojim vidi, a ne ela usporedi s
onun koji je to i doivio. "Mi impruati dokaze (znakove) Nae
u prostnnstvim.a svemirskint, a i u njiJna samima! "
123
Znakovi u svemiru jasni su i a znakovi u samom
vidljivi su i osjetilni, pa neka nas Allah Uzvieni od
Njegovog naputanja i ostavljanja roba na cjedilu. On je rekao: "A
oni na kojima se ispuni Gospodara tvoga zaista 'jerovati,
makar im doli svi dokazi, sve dok ne doive patnju nesnosnu!"
114
U drugom ajetu, reba je: "Kad bismo im meleke poslali, i kad hi
im nutvi progovorili, i kad bismo pred njih sve dokaze
sabrali, oni opet ne hi vjerovali, osim ako hi Allal1 htio."
125
OSOBINE RAZBORITOG ROUA
Razwnan i razborit rob koji uiva blagodat Allahove podrke uzet
pouku i s mnogo manje truda i dokaza od ovoga, ce vrlinama
- fu<silc:t. 53.
' Junus. 96-97.
!.!:' EI-En'am, Ill.
1
76 l Ibn Kauim el-Dcvzj j c
islamskog morala i dobrim djelima upotpuniti mahane svoje prirode.
Onoliko koliko se koji trag rnahane izbrie iz njegove prirode, za toliko
se uree i trag imana. Kada se god smanji njegova tjelesna
snaga, se snaga imana, uvjerenja i za susretom
s Allahom i za ahiretom. Ako stanje roba ne bude ovako, onda mu je
smrt boljn od ivota, jer on onda preivljava patnju i nalazi
se na stupnju iskvarenosti, ne u obzir mahane
i manjkavosti koje mu s nastavkom ivota produavati i dodatno
donositi brigu, bol i Dug ivot jeste pohvalan i koristan samo
u da rob prihvati opomenu, pokua proputena dobra
i iskreno se pokajati, kao to je Uzvieni objavio: "A zar vas nismo
ostavili da ivite dovoljno dugo da bi onaj koji je1rehao razmisliti
imao vremena da razmisli... "
126
Kome dug ivot ne poslui u ispravljanju mahana, sustizanju
proputcnog i iskoritavanju preostalih uzdaha, na oivljeaju
svoga srca i stjecanju blagodati, takvome njegov ivot
ne vrijedi.
PRillLIAVANJE ROBA OENNIITU ILI OEIIENNEMU
Rob je u neprekidnom putovanju; pribliava se D ennetu ili
Dehennemu. Ako mu bude darovan dug ivot, a njegova djela
kreposna, onda je njegovo dugo putovanje dodatna blagodat kojom
vredniji uitak i dobro. to sc putovanje vie produava,
spremite dobrih djela roba je i vrednije. Ako se ivot roba odulji,
a njegova djela budu onda je njegovo dugo putovanje samo
patnje j kazne, i poniranje u provaliju. Svaki putnik ka
tZI Farir, 37.
RIZNICA ZNANJA/ 77
ahiretu ili se uspinje ili ponire. U meif" predanju navodi se: "Najbolji
vama jeste onaj koji dugo ivi a radi dobra djela, a najgori
vama jeste onaj koji dugo zivi, a Loa djela!"
1
T
POSTUPAK lSKilENOGTRAGAOCA ZA AIII RETOM
Kada god iskreni tragalac za ahiretam osjeti slabost duba ili tijela,
to mu bude razlog za dodatno oivljavanje srca i due; kada izgubi neto
od dunjaluka, to poviicom za ahi.ret; kada mu bude
neto od uitaka, to prihvati kao slasti na ahirctu;
kada god ga spopadne briga, tuga, alost i nedoumica, to
i na ahiretu!
Stradanje tijela, gubitak dunjaluka i njegovih uitaka, nestanak vlada
vine i ugleda, ukoliko bude radi zamjene i nadoknade svega toga na ahire
tu, to je onda dobro za .roba i iz milosti prema njemu, dok je u protivnom
to milosti prema robu i kazna zbog tajnih iu javnih grijeha, ili
zbog zapostavljanja javne ili rajne obaveze. Gubitak i ahi ree
skih dobara posljedica je nekog od ova prijestupa.
Neka nas Allah Svemilosni podri u dobru!
ODLOMAK l ESTI:
POSLANIKOVO ZAGOVORNITVO, EFAAT,
POSTIE SE NJEMU
S obzirom da je Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., izvrio
upotpunio obaveze koje zahtijeva poloaj ovisnosti o Allahu
ll' BiiJei.l ga lbn Hibban, h:tdis bc. 483, Ibn Ebu Se1ba, 13/254, EI-Bczzar, hadis br. 1971,
Ahmed, 2/235, u od Ebu l lurejrc, r. a., u verziji: "Nnjbolji medu ,ama jeste onnj koji
rujdu?.di\>1 i rad1 najbolja djela!"
78 l Ibn KajJim ci - Oievzijje
(/J/eka;;ml-[ftik{IIJ, Allah Uzvieni je da sva druga St\'orenja, i na
dunjaluku i na ahiretu, imaju potrebu za Poslanikom,


Potreba st"Yorenja za Poslanikom, s.a.v.s., na dunjaluku je od
njihove potrebe za hranom, i disanjem; a bez toga ne bi mogla
ni i\ieti.
Njihova porreba za Poslanikom, na ahiretu ogleda se u rome
da ljudi traiti od svojih poslanika, a.s, da se zauzimaju kod Allaha da ih
On izbavi iz tegobe koja ih je snala, ali svi ustuknuti od zagovornitva,
a istupit Muhammed, s.a.v.s., i on se za sve zagovarati. On za sve
dennetl.ije traiti ot\aranje kapija uivanja.
Olll0\1 \K OHOEST l SEII\11:
POSTOJANOST VJERNIKA G
Izgovaranje ehadera: "La ilahe illcUab" ("Nema boga osm1
Allaha''), u snu-mom zaista ima utjecaj na brisanje i
pratanje grijeha; jer je to roba koji je uvjeren u ehadet i koji
poznaje ta on i podrazumijeva. Zbog ebadeta je 1.mu:la njegova
strast i smekala njegova jogunasta i buntovna dua; pa se povela za
dobrom nakon odbijanja, p civila se nakon odmeranja, pokorila se nakon
gordosti, nestalo je njene tenje za dunjalukom i njegovim bezvrijed
nim ukrasima, najskruenije se ponizila pred Gospodarom, Stvaraocem
i Istinskim Vladarem svojim za oprost, milost i prelazak preko
hrdavih djeJa. 1z rc due izvilo se Allahove koje od
bacuje sve uzroke irka uz znanje da je i.t:k potvora i la.
Kada se dua od tih zabuna kojima je bila zaokupljena, a
pocom svezala svoje misli za. Onoga Kome se, bez sumnje, kada
w Nn dunjaluku im ie porreban tl:t lm pojasni propbe .\llahme ' ' jere, a na ahireru im treba
zagovornistvo kod Albh:t (cra:n) .
RIZI\ICA ZI\ANJA /79
je rob okrenuo svoje lice Allahu Uzvienom, Mu svoje srce,
duu j misli; kada se formalno i sutinski predao Allahu, pa njegova java
j osama postale "La ilahe illellah!", iskreno iz
srca koje se ni za koga drugog, pored Allaha, ne ,-ezuje i ne pouzdaje,
rada 1e sm dunjaluk izaao iz srca roba, a srce se ispelo na put
povrntka Allahu, ugasio sc plamen strasti, a dua se ispunila irinom
ahircra samo u njega, dok je dunjaluk bacila iza
Tada je iskreni ehadct bio zannica dobrih djela roba koji ga je
od grijeha i izveo pred Gospodara njegoYa, jer je ro iskreni i
predam ebadet, se sutina ne razlikuje od forme, i tajna mani
festaci ja od javne.
Kada bi ovakav chadet rob doivio u periodu zdravlja i snage, doista
bi se na dunjaluk"U i njegm1.m stanovnicima usamljeno. Pob
jegao bi od ljudi Al.lahu Uzvienom, smiraj samo uz Njega.
rob izgovara ehadet, a srce mu je ispunjeno strastima,
ljubavlju prema ivotu i onome to ga ukraava, dok
dua vrvi od stjecanja uspjeha i zagledanja u ono to je
snorcno na Stvoritelja.
Da se srce i dua oslobode SYojih tereta kao u pred smrt,
doista bi imali drugu zbilju i ivot od ovog ivotinjskog!
Neka nam Allah bude na
ALL\111 ROB
ta posjeduje onaj je kika u ruci AJiahovoj, a i njegov ivot?!,
je srce dva prsta Njegova, pa ga usmjerava kako Oo


je ivot u Allahovoj ruci, i smrt, i ili su pokreti,
u Kako sc navodi u hndJSu koj1 prenosi Abdulbh b. Amr b. El-A:;, r.a., a gn je
hm, hadis br. 2.654.
So/ Ibn Kajjim el-DcvzijJe
mirovanje, djela i uz dozvolu i htijenje Njegovo; pa se ne osim
uz doputenje Njegovo i nita ne radi osim po htijenju Njego,ru?!
Ako ga Gospodar njego,- prepusti samome sebi, prepustio ga je
slabosti, propasti, grijehu i grekama.
Ako ga prepusti nekome drugome, prepustio ga je onome koji mu
ne moe korist pribaviti niti tetu otkloniti, ne moe mu ivot dati ili ga
oduzeti, nici ga poslije smrti oiviti.
Ako ga Allah Svevinji ostavi, zaposjedne ga njegov neprijatelj
13
t' i
ga svojim zarobljenikom!
Rob se ni za treptaj oka ne moe osamostali ci od svoga Gospodara,
mu je On, uz svak; njegov uzdah, formalno i sutinski, uvijek nuno
pocreban. ovisnost o Allahu jeste apsolutna, no
se opet od AJLaha, suprotstavlja 1'VIu se i Ga svojim
grijesima. I pored svoje ogromne potrebe za Allahom Uzvienim, rob
zaboravlja na Allaha i zapostavlja Ga!, a Njemu sc vratiti j pred Njim
za svoja djela polagati!
ODL0\1 \1\ 0\'.\DESET l OSm:
OSTVAllAr\JU ADEMA, A.S.
Prva st\ar koju je Allah Uzvieni stvorio bilo je pero (kolem)
131
, da
bi zapisala sudbinu svih st\rorenja prije njihovog srvaranja.
Adem, a.s., bio je, posljednje Allaho,o stvorenje
132
, u
se nazire ,-ie mudrosti:
- boravita za Adema, a.s., i njegove potomke prije nego
to u njemu budu nastanjeni;
'" ejtnn i nj!:gOVi sn veznici (op. pre")
"'Pogledaj: El-Emil' od Ibn Ebi A:ilmn, bmj l, 2 i 3, sa komenr:u-om od l\luhnmllleda Nasira
EI-Admija.
m Q,o je sa st:movtln poredcnJa :;vth nst:. stvorenja, ne jedinki u Jednoj vrsti.
1
RIZNICA ZNANJA J 81
- radi stvorena su druga stvorenja: nebesa, Zemlja, Sunce,
Mjesec, kopno i mora ... ;
- naj\ietiji tvorac zavrava svoje djelo najljepim i najvrednijim
ba kao to vjeto i temelje i osnove tog zavrnog
- sva i gledaju uvijek na ishod i zavrnicu. Iz tog
je razloga Musa, a.s., rekao sihirbazima: "Bacite ono io elite da
bacite! "l33, pa kada ljudi vidjee ta ovi napravie, s stadoe
ono to slijedi;
- Allah Uzvieni objavio je na kraju vijeka najvredniju
Knjigu, poslao najodabranijeg Poslanika i izveo najbolji ummet, a
ahiretski ivot je boljim od prolaznog
Zavrnice su potpunije i savrenije od A koliko je tek
vremena proteklo od Dibrilovog Allahovom Poslaniku,
CL
v.ta. J"
s.a.v.s.:
"UvJCi
J , a
p
OSlillu , s.a.v.s., o
d
govara:
''J
a ne znam cttatl
..,"
,
do objavljivanja ajeta: "Sada sam vamvjeru vau usavrio... "?!
134
;
- Allab sabrao je u Ademu, a.s., sve ono to je razasuo
svojim nebrojenim stvorenjima, ga malim svijetom u
kojem ima sve ono to ima i u velikom svijetu;
- Adem, a.s., jeste najbolje stvorenje, a njegov poloaj u ruzu
stvorenja jeste poput lijepog ploda na drvetu, pa je bilo prigodno da
njegovo stvaranje poslije stvaranja drugih srvorenja;
koje je Ademu, a. s., ukazao njegov Stvoritelj, jeste
uredenje svib uvjeta, pomagala, potreba i interesa koji su mu potrebni
za ivor. Adem, a.s., nije ni podigao svoju glavu nakon stvaranja, a sve
to bilo je spremno i
- Allah Svevinji elio je ukazati vrijednost i prednost Adema, a.s.,
nad drugim stvorenjima, pa je iz cog razloga sve drugo stvorio prije
1
" 'Eu:\r:l', 43.
1
" l:Ud!l, 3.
82/ Ibn Kajjim el - Oie vzjje
njega. Meleki su govorili "ta god da srvori na Gospodar, stvoriti
nita plemen.itije i vrednije kod Njega od nas!" kada je Allah
Uzvieni stvorio Adema, a.s., i naredio melekima da mu se naklone,
oni uvidjee da je Adem, a.s., zbog znanja koje mu je dato plemenitiji i
vredniji od njih. A kada Adem, a.s., grijeh, meleki pomislie da
su mu plemenitost i vrijednost oduzeti. No, oni nisu bili upoznati sa
skrivenim ibaderom pokajanja, pa kada se Adem, a.s., pokaja svome
Gospodaru i pokaza taj vid ibadeta, meleki saznae da Allah Uzvieni u
Svojim stvorenjima ima tajne koje ne poznaje niko drugi osim Njega;
- Allah Uzvieni je stvaranje svijeta stvaranjem pera
(kalc111a), i doista je bilo najprikladnije da stvaranje stvaranjem
jer je pero sredstvo za stjecanje znanja, a usvaja i nosi
znanje, pa je zbog toga Allah Uzvieni pokazao melekima prednost
Adema, a.s., nad njima, mu znanje koje oni nisu posjedovali.
ODI.OllAK DnOESET l DE\UI:
ODNOS IBLISA PREMAADEMU, A. S.
Razmisli kako je Allah Svevinji odredio i zapisao ispriku Adema,
a.s, prije nego to ga je i spustio na Zemlju. Podsjetio je meleke na
njegovu vrijednost i plemenitost. Aludirao je na Adema, a.s., prij e nego
to ga je i stvorio: "Ja naZemlji namjesnika postaviti! "
135
Razmisli kako mu dodjeljuje namjesnit:vo, h.ilafet, prije nego to ga
je i stvorio. Iznalazi mu ispriku za grijeh prije nego to ga spustiti na
Zemlju, na ro Njegove " ... naZemlji. .. " Onaj ko dariva
svoju ljubav nekome, on mu pronalazi isprike prije nego to i
m EI-Bekam, 30.
Hl ZN ICA ZNANJA J 83
grijeh. Kada je Allah Uzvieni oblikovao .Adema, a.s., ostavio ga je na
ulazu u Dennet godinau
6
, jer je zaljubljenika da stoji na
vracima onoga koga voli. Zatim ga je Allah podsjetio na fazu n.icavnosti
kroz koju je proao: " .. .kad nije bio spomenavrijedan.!"
137
lblis je prola;rjo pored Ademova cijela i u je govori o: "Zaista
si radi stvoren?!" Zatim bi ulazio na njegova usta i izlazio na
anus, "Kada bi men.i bio preputen, bez sumnje bi tc
savladao! A ako ti bude men.i ja ci se

ne
da zbog tog stvorenja zasluiti propast!
Iblis je v.id.io gomilu zemlje pa ju je obezvrijedio, a kada je ona
oblikovana, pozavid.io joj je, a kada u zemljani lik dua bi udahnuta,
Iblis doivi propast i prokletstvo!
Kada Allah Uzvieni ukaza Ademu, a.s., izvede pred njega
sva stvorenja, a zatim one koji su osporavali Ademm'U
"A mi Tebe i hvalimo!", privede sudu: "Obavijestite Me!", ne
im dokaz njegove "I On Adema!" Tada meleki
"glave optube" oborie na " prsa priznanja", i glasnik, koji je ranije
pravio, povika kroz mei eks ke skupove : "Nakloni te se!"
1 se od prljavosti prigovora: ''A m.i Tebe i hvalimo ... "
vodom isprike iz posude. ".Nfi znamo samo ono si nas Ti
l meleki pokornost pokazae, dok se Iblis u stranu izdvoji i ne
htjede sc Ademu, a.s., nakloniti, jer je Iblis ukaljan
odbijanja Boije zapovijedi Njegova nije se mogla odstraniti
'' Predanje Ibn Dzerir et-Tabcri u svom Tt.ftim, pod brojem 606, 1 u svojoj HistoJfji, 1/99,
u predanju od Abdulbha b. Abbasa, r.a. Ahmed ak-ir u komentu:u spomenurog Tt.ftim ne iznosi
ocjenu precbnj:t, i."lko je u tom Tifsim osporio mnije predanje br. 137, s Jsum senedom k:to i citimno
predanje. Ibn Kesir u svom Tt.ftim spominje isto predanje, 1/107, od Ibn Dicnm u nero duoj
verziji od 0\dje cirimne, n 1zn pred:tnja dodaje komenmr: "Lannc predanja je i n!"
1
' Dio ajem: "Zar jet o davno bilo kad njje bio pom ena vrijedan?!" (EI-lns:m, 76.)
Ovo JC n:ISt:avak prerhodno spomenurog predanja ko1c JC Ibn Diem et-T:tberi.
84/ fbn Kajjim el-Dievz.ijje
jer je njegova stvarna i prirodna, a ne Kada
je Adem stvoren, je: '1\Iora se pokazati ruglo onoga koji se ne
pokori naredbi: 'Naklonite sei', te sudbina odredi da padne grijeh kako bi
se dokazala iskazivanja poniznosti u ibadetu."
POUKE
- O Ademe, da ti je bio oproten taj zalogaj sa zabranjenog stabla,
zavidnici bi kazali: 'Kako je nad nama pokvarenjak, onaj
koji se nije mogao strpjeti ni od plodova jednog stabla?!"
-Da nije tvoga sputanja na Zemlju, ne bi bilo ni onih koji se duboko
uzdiu ka nebu!, niti bi se poruke Boanske sputale: "Ima li
onoga koji neto trai?!"
139
Ne bi se ni najljepi mirisi irili: "Zadah iz
usta kod Allaha ljepe mirie od mirisa miska!"'
140
, to dokazuje da
zalogaj sa zabranjenog stabla nije bio iz pokvarenosti!
- O Ademe, tvoja radost u Dennetu bit samo tvoja, ali tvoje
plakanje na dunjaluku i nama je koristilo!
- Koga slomi Moja snaga, mu koditi ako ga popravi Moja
dobrota!
- Plat naj bolje dolikuje skruenom tijelu!
-Ja sam s onima su se srca slomila radi Mene!
-Taj zabranjeni zalogaj pratio je Adema, a.s., i na Zemlji, sve dok
bolest koju je nosio u sebi ne zarazi i njegove potomke. Ali Blagi i Onaj
o svemu Obavjeteni posla im lijek s dua: "Od Mene vam_
uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju zalutati i
nesretan biti.

su ih zatitili od zabranjenog, njihovu
139
Ukazuje na hadis o r\llahovom spuranju na ovozemno nebo u zadnjoj pri
Uzviseni govori; " [ma li onoga koji neto trai, d:t mu udovoljim?!, i onoga koji oprost ite, dn
mu oproscim?!" Ovnj je badis prenesen u mutevatiJ-predanju.
1
"'' Biljee ga El-Buhari, hadis br. 1903, i h:tdis br. 1151, u predanju od Ebu Hurejre, r.n.
141
Ta-l-l:!, 123.
RrzNJcA zNANJA 1s
5
snagu putem nared enog, te loe i pokvareno s tevbom. Pa zdravlje
i sa svake strane!
Gubitnik je onaj ko uniti snagu, a ne je, onaj ko u bolesti
svojoj dobro i loe pomijea a ne zatiti se, ko strpljivo podnosi
jer takav kao da blizinu unitenja, a bolest je korak
do propasti!
- Ako bi te sudbina potpomogla, pa da kroz zatitu od
strasti prui podrku u iscjeljenju svoje due, zaista bi ti raznovrsni
uici i slasti bili dati. magla strasti prekrila je razuma, pa si
pomislio da je mudro prodati Boije za novac.
-O kako je dua slijepa; izgubila je nadu da izdri jedan a onda
se obremenila podigla se stjecati dunjaluk, a s
njega zasigurno odlazi, i prekinula je put ka ahiretu, a njemu, doista, u
susret ide!
-Kada vidi da skupo bezvrijedno i prodaje vrijedno
za nitavno, znaj da je to bezumnik!
DRUGO
POGLAVLJE
ll
RTZNICA ZNANJA/ 89
O KUR'ANU I TEFSIRU
ODI.Ol\IAK l' liVI:
ODNOS LJUDI PREMA KUR'ANU
Mnogobrojni su izbjegavanja i odbacivanja Kur'ana, i ovdje
nabrojati neke od njih:
prvi izbjegavanje sluanja j predanosti Kur'anu, j nevjerovanje
u nJega;
drugi nepostupanje po kur'anskim odredbama, te odbacivanje
njegovih granica doputenog i zabranjenog makar ga i vjero
\1aO u n jega;
odbijanje i izbjegavanje kur'anskog suda i presude
u sporovima oko temeljnih i sekundarnih pitanja vjerske prakse i
vjerovanja ili vjerovanje da njegovi ajeti nemaju osobenost eksplicitnog
i neosporivog dokaza, nego da su samo formalni dokazi na
osnovu kojih se ne moe ustanoviti
90 l fbn KajJim eJ- Dicvzijje
zaposmvljanje ca?.miJjanja o kur'anskim ajetima i njihmog
te saznanja ta je GoYornik Svojom porukom htio
peti izbjegavanje svih bolesti i slabosti srca Kuc' anom,
lijek u drugom pored njega.
Kur'anski ajet: '"Poslanik j e rekao: "Gospodaru moj , narod
moj ovaj Ku.I"' an izbjeg-ava!'", podrazumijeva sve spomenute
odbaci,anja i izbjegavanja Kur'ana iako su neki blai od drugih.
imamo vie vrsta tegoba koje nastaju u grudima zbog
objavljivanja i postojanja

kao npr:
- tegoba zbog objavljivanja Kur'ana i zbog roga to je on istina koja
dolazi od Allaha Uzvienog;
- tegoba zbog onoga koji izgovara Kur'an, ili to je taj Allahovo
stvorenje koje je i druga stvorenja da ga izgovaraj u;
- tegoba zbog miljenja da je Kur'an dovoljan ili nedovoljan za uputu;
da nije dovoljan ljudima da se uprave na pravoj stazi nego su im pored
Kur'ana potrebne neke filozofije, logike, ili politike;
- tegoba zbog kur'anski.h indicija i ispravnosti formalnog
njegovih tekstova koji sc ne mogu dvosmisleno i iskri.vljivati;
- tegoba zbog toga to Kur'an prihvatanje formalnog
stvarnog ajeta, iako sc iz konteksta nekih ajeta moe pomisliti
da je tO samo radi. osiguravanja neke koristi.
Svi oni Kur'ana tegobu u svojim grudima, i njima je
tO jasno jer se tako i
ada u svojim grudima ne
tegobu zbog onih kur'anskih ajeta koji osporavaju njegovu novotariju,
kao to vidjeti nepravedna vladara ili razvratnika a da u
.\utor aludtra na kur'ansk1 :lJCI: '"ObjaYljuje ti se Knjiga- i nekau grudima tvojim ne bude
ni.ka.IC\e tegobe 7boguje da njome opominje i da 'jendc.i.Jnn.bude pou.ka. EI-E'rtf. 1.
RIZNICA ZNANjA /91
svojim grudima ne nosi tegobu i nelagodnost prema onim ajetima koji
se suprotstavljaju njihovim postupcima.
Razmotri ovo to smo naveli, a zatim odluo gdje svrstati svoju
duu!
ODLOliAK DllllGI:
NEKE TAJNE f SA DRAJI SURE EL-FATIJ1A
ima dvije sposobnosti: sposobnost spoznaje i razumijevanja
i sposobnost djelovanja i izbora. Njegova stvarna se ostvariti
osim uz upotpunjenje obje ove sposobnosti.
Upotpunjenje spoznajne sposobnosti bit uz spoznaju
njegovog Stvoritelja i Opskrbitelja, te upoznavanje Njegovih imena i
osobina, zatim upoznavanjem puta koji vodi ka Njemu i opasnosti koje
\'rebaju na tom putu, a i upoznavanjem svoje due i mahana
koje ona nosi.
Upoznavanjem ovih pet osnova upotpunjava SVOJU
spoznajnu sposobnost. A ljudima jeste onaj koji je
najbolje upoznao ove osnove i najbolje ih razumije.
Dok se sposobnost djelovanja i izbora upotpuniti
bez izvravanja dunosti i obaveza prema Allahu Uzvienom,
ih jskreno radi s primjerno, na
uputu Poslanika, s.a.v.s., te kroz to Allahove
blagodati, i svoje propuste u izvravanju dunosti prema
Allahu Uzvienom, se stidi tak-va djela izloiti Allahu Uzvienom,
jer zna da nisu dostojna i dovoljna za udovolj avanje Allahovog prava.
On zna da ne postoji da upotpuni svoje dvije sposobnosti osim
92 l Ibn Kajjim ci - Dcvzijje
uz Allahovu podrku. On je u neophodnoj potrebi daga Allah Uzvieni
izvede na Pravi put, na koji On izvodi Svoje i odabranike, i
da ga zatiti od skretanja s tog puta; da ne iskvari svoju sposobnost
spoznaje, pa zapadne u zabludu, ili da iskvari sposobnost djelovanja i
izbora, pa izazove Allahovu srdbu i prokletstvo.
TEMElJI UPUTE SADRANI U SURJ EL-FATllJA
abseci"SVOJe savrensrvo r srvamcr a.Ko u pocpu
nosti ne ispuni ove uvjete. Svi oni su sadrani u suri El-Fatiha
i poredani savrenim redoslijedom. U Uzvienog: "Tebe,
Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog Samilosnog, Vladara
Dana sudnjeg!" sadran je prvi temelj: spoznaja Gospodara Uzvienog,
Njegovih imena, osobina i djela.
Allahova imena koja su spomenuta u ovoj suri, zapravo su temelj
mnaui-htmJa, Boijih lijepih imena, a to su: Allah (Bog, Oboavani), Er
Rabb (Gospodar) i Er-Rahman (MJ.lostivi).
Ime Allah na osobine boanstvenosti.
Ime Er-Rabb na osobine gospodarstva.
Ime Er-Rahman na osobine dobrote, i bla
gosti.
A svih Boijih lijepih imena vezuju se za ove tri osobine.
Uzvienog: "Tebi se klanjamo i od Tebe traimo!"
podrazumijevaju upoznavanje puta koji vodi ka Allahu Svevinjem. Taj
put jeste iskreno pokoravanje Allahu (ibadel) onim to On voli i je
zadovoljan, od Njega da nas pomogne i podri na tom putu.
Uzvienog: "Uputi nas na Pravi put!" pojanjavaju da rob
doivjeti stvarnu osim preko ustrajavanja i uspravljanja na
RIZNICA ZNANJA/ 93
Pravom putu, dok je skretanje s Pravoga puta u neku stranu zapadanje
u zabludu, koja podrazumijeva iskrivljenost u vjerovanju, ili izazivanje
Allahove srdbe, to opet iskvarenost namjere i djela.
sure jeste milost, sredina uputa a kraj blagodat.
POLOAJ ROBA UPUTE l BLAGODATI
Udio roba u blagodatima jeste spram njegovog udjela u uputi,
a njegov udio u uputi ravan je njegovom udjelu u Allahovoj milosti.
Cijela stvar vezana je za Allahovu milost i blagodat, a i jedno i drugo
osobenosti su Allahovog gospodarstva (rubub!jjeta). Gospodar je Onaj
Koji je milostiv i Koji blagodati daje. A gospodarstvo
iziskuje i obavezuje na pokornost i oboavanje Allah je
istinski bog, makar to poricali nevjernici i druge s Njim
idolopoklonici.
143
Onaj ko sazna, primijeni i doivi sva sure El
Fatiha zaista je dosegao najvii stupanj ljudske savrenosti, a njegovo
pokoravanje Allahu Uzvienom vie nije ibadet, nego je na
stepenima onih koji su visoko iznad ibadeta pobonjaka.
A Allah u svemu podrku daje!

ONl KOJI SE ALLAHOVIH AJETA
O Uzvienog: "I oni koji, kada hudu opomenuti
dokazima Gospodara svoga, ni giuhi ni slijepi ne ostanu!"
144
Mukatil,
141
Aludir:l na njer. ffHvaljen neka jeAllah, Koji j e nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo
dao, pa opet oni koji ne vjemju- drn.,e s G<>spodaromsvojim n (EI-En'am, l.)
"' EI-Furkao, 73.
94/ Tbn Kajjim ci-DevujJC
r.a., kazao je: "Kada ih Kur'an opomene, oni ne budu gluhi i slijepi,
nego ga posluaju, se i povjeruju u njega."
r\bduUah b. Abbas, r.a., o istom ajeru veli: "Nisu bili gluhi i slijepi prema
Kur'anu, nego su ga sa strahopotovanjem i prihvatili!"
Imam El-Kelbi, r.a., u ,ezi toga veli: "Sluh i vid svoj predaju
kur'ansk.im ajetima."
145
A El-Ferra, La., pak kae: "Kada im sc kur'anski ajeti oru ne
postupaju kao nekada kada su se pretvarati da ne njegovo

ZA.KL.J UCAK
Na osnovu spomenucog ajet Pri sluanju ku.r'anslcih ajeta
nisu ostajali ra,noduni kao da su slijepi i gluhi.
Ez-Zeddad, r.a., o ajem iznosi: "Kada im se ajeti,
oni u padaju, pomno i tj . onako kao
im se i
A Ibn Kutejba, r.a., kae: "Nisu zanemarivali Kur'an kada im se
kao da su gluhi, pa ga i ne i slijepi, pa ga i ne vide."
PJTANJE l NEDOUMICA
U ajetu se kae: " ...ni giuhi ni slijepi n e ostanu!", da li se pod
tim misli na pokornost srca ili tijela?! Da li to da se srce odazvalo,
pa nije ostalo gluho i slijepo, nego se pokorila, ili se u stYarnosti tijelo
naklonilo neposlunost koja se ogledala u tome da sc pretvara
da se ne i ne vidi? Ili je ovo samo izraz nevezano za
iskazivanja pokornosti prema ajetima koji se
;. Poglcdnr F.d-Durrttllllttlslfr, 6/184. i T 11/51.
141
' i\lrnuii-Kur'au, 2/274.
RIZNICA ZNANJA l 95
cm RTl:
OSYilT SVHl KAF
PUTitEilNI UYJETI UA lli SE OKORISTiti KUR'ANOM
1\ko sc eli okoristiti Kur'anom, onda priberi svoje srce pJ:i sluanju
i Kur'ana. Predaj mu sav svoj sluh i koncentrii se rako kao da
si ci onaj kome se Allah Uzvieni u datom aenutku, jer Kur'an
1e u stvarnosti AllahoYo tebi preko Svoga Poslanika, s.ax.s.
s,evinji je rekao: ''U tome j e, zaista, pouka za onogako r azumima ili
ko slua, a prisebanje! "
147
S obzirom da je potpuni utjecaj na sluaoca uvjetovan posrojanjem
u[jccajnog objektom podobnim da prihvati utjecaj
uvjetom za ostvarenje utjecaja i nepostojanjem neke prepreke za
djelovanje utjecajnog ajet je sabrao sve spomenuto i na
najlaki i najjasniji sve to objasnio.
U Uzvienog: "U tome j e, zaista, pouka... ", na
sadraj sure od samog pa nadalje pronalazimo utjecajni
Uzvienog: " ... zaonogakorazumima, ... "govore o objektu
podobnom da prihvati utjecaj a to je ivo srce koje razumije
i Allahovu poruku, kao to je Allah Uzvieni objavio:"O"o je
samo pouka - Kur' anjasni, da opomen e onogako ima pameti . .. "J-IS,
tj. onoga je srce ivo.
A Uzvienog:" .. . ilikoslua, ... . , odnosese na koncentrisanje
sluha na ono to se govori, a to je uvjet za ostvarenje utjecaja.
I na kraju, Njegove .. .aprisebanje" odnose sc na pribranost
i prisustvo srca.
Ibn Kutcjba, r.a., rekao je: "To je onaj koji pomno, prisusrvom srca
i razuma, slua Allahove knjige, ne u nemar i odsutnost.
,,. K.11. .3"'.
" Ja-Sm, 69-70.
96 l I bn Ka jjim cl - Devzijjc
Ajet ukazuje na prepreku koja ostvarenje utjecaja, a to je
odsutnost i nemar srca prema onome to mu se kazuje, pa ga
je srce rakvo ne razumije i ne razmilja o njemu.
Ako se utjecajni a to je Kur'an, pa podobni objekat za
pri hvatanje utjecaja, a to je ivo srce, zatim se ispuni uvjet, a to je pomno i
predano sluanje, i na kraju ne bude to bi moglo osporiti i omesti
u*caj primjera radi da srce bude zaneseno drugim, pa
ne razmilja o koje mu se - tada se utjecaj
ostvariti, a to je okoritavanje Kur'anom i prihvatanje opomene i pouke.
rETJ:
IVO SRCE J KUR'AN
Ako kaemo da se stvarni utjecaj postie uz ispunjavanje svih ranije
spomenutih uvjeta, zato se u ajetu spominje veznik 'ili': " . ..ili ko slua
. .. "iako se u kontekst ajeta bolje uklapa veznik ' i ', koji podrazumijeva zbir
navedenog, a ne veznik 'ili', koji na izbor jedne od dvije stvari?
ODGOVOR NA PITANJE
Kazat "Ovo je veoma dobro pitanje", a odgovor navesti.
Veznik 'ili' upotrijebljen je zbog slualaca kojima se Knr'ao
jer ima ljudi su srca iva i razumna, a uz to je i njihova priroda
ili narav neiskvarena i potpuna. Ako u takvom stanju aktivira i
uposli svoje srce i razum, oni mu pokazati istinitost i ispravnost
Kur'ana. Srce i prihvatiti ono to Kur'an iznosi, a Kur'an
za takvo srce biti svjetlost koja upotpunjuje svjetlost zdrave ljudske
prirode. Ovo je osobina onih o kojima Knr'an kae: " Oni kojima je
RIZK ICA l 97
dato znanje dobxo znaju da j e ono to ti se objavljuje od Gospodara
noga istiua.. ,
149
A u drugom ajetu, Uzvieni je o njima kazao: "Al
lah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjellosii Njegove
jeste udubina u zidu u kojoj j e svjetiljka. s'jeiiljka j e u ka:ndilju, a
k.andilj je kao zvijezda blis tava koja uie blagoslovljenim dJ:vetom
maslinovim. i i zapadnim, ulje gotovo da sija kad ga
vatra ne doi akne; sama svjetlost nad Allah vodi ka svjet
losti Svojoj onoga koga On '
1511
S\]ETlOST
Ovo je spoj svjetlosti zdrave ljudske prirode sa Objave, a
to JC zapravo stanje onoga koji posjeduje ivo i razumno srce.
Vlasnik ivog srca spaja svoje srce s porukama i
Kur'ana, takav kao da je sam Kur'an ispisan u
nJegovom srcu, pa ga i iz svoje memorije.
ima i onih ljudi koji nisu spremni prihvatiti svjetlost
Kur'ana, ne posjeduju razumno i por:puno ivo srce, cc im je dodatno
potreban dokaz koji razdvojiti istinu od lai. Njihova srca nisu dosegla
onaJ scepcn razboritosti i svjetlosti koji uivaju vlasnici potpuno zivog
i razumnog srca, niti je njihove prirode kao u onih iz pr ve sku
pine. Njihov put za stjecanje Boanske upute, hidajeta, zahtjeva da sluh
uposle pomnim Objave, a srca razU!l"lljevanjcm i razmiljanjem
o Obja\'C, pa na taj saznati da je Kur'an istina.
Prva JC skupina jasno i prepoznala ono u to se poziva i
o Objava obavjetava.
" s.,b",6.
' En-Nur, 35.
98 l lbu KajJlm ei-DieniJJC
Druga skupina, medutim, pr\'O upoznala ono o Objava
govori, a zatim sc u to i uvjerila. Oni su na stupnju imana, vjerovanja,
dok su pripadnici prve skupine na stupnju ihsana, perfekcije u vjeri.
151
Njihova su srca bi la na stupnju pouzdanog znanja (il!mt!jckill), a zatim
su dosegL'l stupanj U\'jercnja (qpmljeki11) . No, pripadnici
druge skupine samo su ostvarili stabilno vjerovanje koje ih je izvelo iz
tmine nevjerstva i uvelo u svjetlo islama.
OCEVIIJNU UVJERENJE (. 1./NlfL-./hf..lJ\V
uvjerenje dijelimo na d,rijcvrste: jedno je na dunjaluku, a
drugo na ahirctu. tn'jerenje na dunjaluku za srce predstavlja
isto to dokaz i jasan znak predstavlja za oko. Ono to su poslanici,
a.s., nagO\jetavali i go,orili o gajbu, skrivenom, na ahireru se ,-jdjeti
a na dunjaluku se to vidi srcem i razumom. A u oba to je
mjerenje, ajnlll-jekin.
OOLO)I \K ESTI:
ZNAKOVI UPUTE USURI KAF
Ova sura sadrii taliko temelja vjerovanja a to je dovoljno da se
zanemari svako teorctisanje teologa i umovanje razboritih i mudrih.
Sura govori o priznavanju nastanka stvorenja i njihovog povratka
Allahu, zatim o Allahovoj poslanstvu, vjerovanju u meleke, o
podjeli Jjudi na: propale, nesretnike i sretnike, uspjele, te o osobinama
svake kategorije.
1 1
Autor na Dtbrilot u koJem sroji: "(...) 'Ob:tdjesu mc o ibJOJ/11 (perfckciji u
r\ Posbnik, s.:u,s., n:t to mu odgovon: robuje .\11:\hu bo G:t tidi, P"
t;tko ti l\.jega ne ttcltS, On tebe, z:usr:t, tidt!"' (op. pret.)
RIZNICA Zt\Ai'IJA /99
U smi je sadrano po!:vraivanje 1\Jlahovih svojstava savrenstva,
kf111ala, i negiranje s,ih mahana i manjkavosti koje bi mogle osporiti
:\1egmo savrenstYo.
U suri su spomenuta dva kijameta: Yeliki i mali, i ahiretski.
Zacim se spominje Sr\'aranjc njegova smrt i ponovno
oi\'ljenje. GoYoti sc o stanju u srnrci i poslije coga, do
Doma proivljenja. Sura kmwje o Allahovom obuhvatanju sa svih
stran.'1, te da On poznaje i ono na to nagmara njegova dua.
Surn kazuje o pratiocima, melekima, koji pobrajaju i svaku
n1egovu o na Sudnjem danu biti obavijeten, kada imati
smg i svjedoka koji i sve ono to je
urndio. Kadaga Yodi do,ede do m jesta kazat "Ova j , pored
mene, spreman je!"
122
, tj. ovaj za koga sam zaduen da ga dovedem,
em ga, tu je! Ja sam izvrio naredeno. A onda biti bzano: '' Baci u
Dehennem svakog ne7.ahva.lnika, inadijul "
153
, kao to sc prestupnik
izvodi pred \'ladara, pa se kae: "Ovo je taj i taj, doveo sam ga!" A vladar
naredi: "Odvedite ga u pri tvor j kaz rute ga onako kako je zasluio l"
O STV1\RANJU l PllOl\'LJENJU LSUlU KAF
Ra7Jnisli kako ova sura jasno i konkretno govori da Allah
Uzvieni oiviti O\'O isto cijelo koje je grijeilo ili pokoravale se.
Zatim Allah Uzvieru nagraditi ili kazniti tijelo kao to i due
koJC su boravile u tim tijcl..iirul nagraditi za vjerO\anje iii kazniti zbog
ne\jerscva. Allah Svevinji stvoriti neke nove due pa ih kazrnti
ili nagraditi, kako to zagovaraju oru koji ne poznaju m arno oivljenje
koje su nagovijesrilj Allahovi poslarnci, a.s.l Oni zagovaraju da Allah
. kif.23.
'Kaf,U.
100 / Ibn Kajj1m c i-Dtevt ijjc
Uzvieni stvoriti neko novo ljudsko tijelo, ne ovo pa
co tijelo uivati nagradu ili kaznu. I smatraju da je dua samo
s\ojsrvo cijela, a ne samostalni bitak, pa cime bici stvorena i nova dua
kao i novo cijelo. ovakva zagovaranja suprotna su istovjemim
nagovjetajima poslanika, a.s, i onome na to Kur'an, sunnet
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i druge nebeske objave.
U stvarnosti, ovakva su zagovaranja poticanje proivljcnja
i slaganje s izjavama Javnih poricatclja pro7.ivljenja. Oni ne
Allahovu da srvori nova tijela, ne ova koja nagraditi
ili kazniti, jer svakodnevno postepeno stvaranje i razvijanje u
ljudskoj vrsti! U svakom trenutku Allah stvara nove due i
tijeL'l pored onih koja su smrt okusila. Kako bi sc mogli i onome
to svojim vide?! No, njima je i nepojmljivo da oni s
ovim tijelima, budu proidjeru i izvedeni pred sud Boiji!
Zato su, kako Kur'an prenosi, rekli: "Zar kad poumll-emo ika.dkos1i
i zemlja postanemo, zar mi , zaista, biti oivljeni?!"
154
, a u
drugom ajetu rekli su: "Nezamisliv j e t o


U da nagrada ili kazna bude vezana za neka druga tijela, to
onda nije njihovo proivljenjc niti povratak, nego stvaranje. Tada
"Mi mamo ta od njih zemlja oduzeti, u Nas je
Knjig-a, u kojoj se sve

ne bi imale nikakva smisla. Allah Uzvieni

objavio je ove kao odgovor na pitanje koje sc moe postaviti,
da je On da razdvoji i sabere rastvorene dijelove
tijela koji su se izmijeali sa zemljom i razloili u supstance
koje sc zasebno ne mogu prepoznati. Allah Uzvieni zna ta zemlja
uruciti od njihovih tjelesa, kostiju i kose. Kako su mu poznati ti
dijelovi cijela, On Uzvieni je sabrati ih nakon njihovog
Es-SJff:u, 16.
m Kiif, 3.
IS/o K:if,-1.
RIZNICA ZNANJA/ lOJ
razlaganja i iznova ih sjedini u cijelo. J\llnh SYevinji snnenstvom Svoje
mudrosti, Svoje i Svoga znanja istinitost proivljenja. A
dileme i sumnje poric.'ltcljn proidjenja temelje sc na tri srvari:
prva: sjedinjenje dijelova tijela sa zemljom, tako daje
i prepoznati dijelm'c jednog od dijelova drugog;
druga: Allahova ne moe se povezati s tim;
nemanikak"Ve koristi od ponovnogproivljenja. Mudrost je htjela
da ljudska vrsta ivi skupina iza skupine. Kada god izumre jedna
generacija naslijedi je druga, i tako unedogled. da izumre cijeli
ljudski rod, a zatim da bude oivljen, to zaista nema nikakve mudrosti!
llOKAZIVAN.IA PROIVLJEN.JA
Dokazi o istinitosti proivljenja u "Kur'anu zasnivaju se na tri principa:
prvi princip: savrenstva Allahovog znanja, kao to
sc navodi u ajetu koji odgovara na pitanje: "' Ko oiviti kosti, kad
budu trulue?! ' Reci: ' Oivit .il1 Onaj Koji ili jeprvi put stvol'io. On
dobro zna sve to je stvorio!

Na drugom mjestu, rekao je:
oivljenja zacijelo zato ti velikoduno oprosti, Gospodar ivoj
sve stvam i Onje "
158
I je objavjo: "Mi znamo to
od njili zemlja oduzeti!"
159
;
drugi princip: savrenstva Allahove kao u
"Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar
stvoriti njima

ili u ajetu: Mi moemo stvoriti
jagodice prstiju njegovil1 ponovo",
161
ili u drugom ajetu: " ... zato to
Allah postoji, i to je On kadar da mrtve oivi, i to Onsve moe. "
162
,,. )l-Sin, 78-79.
11
' lJ-Hidr, 85-86 .
.. IGf, 4.
'"Ja-Sin, 81.
1
" El-Kijrurtn, 4.
EI-Had7.di, 6.
102, / fbn Kajjim cl - Denijje
All ah U;wien.i spominje obje Svoje osobLnc u ajetu: zarOnaj Koji
j e stvorio nebesai Zemlju nijekadar stvoriti 11jima Jeste. On
sve stvara i Onje
princip: savrenstn Allahove mudrosti, kao u
Uzvienog: "Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono to je
izmedu njih dabismo se igrali"'
16
\ ili u Njegovim "Mi nismo
uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono to j e n j ih.. ,
165
K a drugom
mjestu pak stoji: "Zar misli da sam sebi p1eputen hiti, da
odgovarati?'"
166
, ili: Zat ste mislili da smo vas uzalud stvorili i
da Nam.se natiti? I neka jeuzvien Allah, Vladru istiniti!""o,
ili u drugom aje tu: "Misle li oni koji zla djela da s njima
postupiti jednako kao s onima koji vjeruju i dohxa djela da
imivoti smrt hiti isti? Kako loe rasuduju! "
168
Zbog svega ovoga proi,ljenje je i razumom, pored
njegove potvrde Obja\rom, kao to savrenstvo Gospodara Uzvienog,
re savrenstvo Njegovih imena i osobina i nuno obavezuju
proivlj enjc. A Allah Uzvieni je od svega onoga to iznose i govore
poricatelji proivljenja, kao to je On, Uzvieni, od svih mahana i
nedostataka.
Allah U zvi eni obavjetava nas isto tako dasu poricatclji proivljenja,
nakon to su odbacili istinu, postali izbezumljeni i izgubljeni: "Oni,
medutim, Istinu koja im dolazi i smeteni su"
169
, tj . sve su
pomrsili i nikako da sc priberu.
11
'
1
J:t-Sin, SJ.
1
" 12d-Duh:tn, 38.
IM S:t'd, 27.
lt.! El-Kijama, 36.
1
El-i\lu'minun, 115-116.
1
"' El Di.:lsija, 21.
1
'" KM, 5.
RlZNlCA ZNANJA/ t03
Zatim Allah Uzvieni poziva pocicatelje proivljenja da promatraj LL
nebeski svijet: kako je pocUgnut, lijep i cjelovit. Zatim
da pogledaju u zemaljski svijet: kako je Zemlju uredio pogodnom za
sve to je njenim sranovo.icima potrebno. On je kopno brdima
a onda po njemu razasuo mnoga dobra i dao da naraste mnogovrsno
korisno bilje boja, osobina, kvaliteta, oblika i
To je doista dovoljan znak i pouka. Kada Allahov predani rob razmisli
o svemu rome, on prihvati pouku i kroz to se prisjeti onoga o su
kazivali poslanici, a.s., vezano za Allahovu i Dan proivljenja.
Pomn.i Allah ovih nebeskih i zemaljskih znakova prvo primijeti
znakove, a zatim se podsjeti i pouku primi. No, ovo doivjeti samo
istinski rob koji je svoje srce 1tijelo predao Allahu Uzvienom.
Allah Uzvieni zatim poziva poricatelje proivljenja da razmisle o
osnovnoj materiji svoje opskrbe, hrane, plodova, i vrtova. Nije
li to voda koju Allah Uzvieru blagoslovljenu sputa sa neba pa daje
da uz njenu izniknu vrtovi i plodova: i bijelog,
i crvenog, i crnog, i utog, neki slatkog a neki kiselkastog okusa?! I
jo mnogo, mnogo toga, vrsta i oblika. kiu Allah
Uz.. iz zemlje izvodi raznovrsne itarice po k-valiteti, koristi,
osobinan1a, i oblicima. Onda, svih plodova, izdvaja
palmu kao poseban znak i pouku koju primijetiti svaki

"Allahvodu s neba sputai njome ivot mrtvoj zemlji
171
Poslije toga, Uzvieni iznosi ".. . tako biti i
oi.vljenje!"
172
, tj . kao to iz zemlje izvodimo plodove, bilje, ito i
tako i vas izvesti i oiviti nakon to ste se u zemlji raspali .
Potom Allah Uzvieni prelazi na vjerovjesnirva,
o tome na jednostavan i najljepi koji svaku
ro Aurer govori o ajetim:t iz sure pogledaj :tjete 9-1 J.
171
65.
n lGf, ll.
104 l Ibn Kajjim cl- Dicvzijjc
sumnju i dilemu. On navodi da je i7.aslao poslanike Nuhovu narodu,
Semudu, t\du, Lutovom narodu i faraonu, alJ ih oni u la ugonie. Zbog
toga ih je Allah na kaznio prijetnju
kojom su ih upozoravali njihovi poslanici <lko ne pmjeruju. Q,o je
pornda vjerovjcsnitva tih poslanika kao i potnda vjerovjesnitva
onoga koji to o njima prenosi, iako to on nigdje nije od nekoga
ili iz neke knjige a iznosi rako precizne i opirne vijesti
pJctbodnicima, koje sc slau s navodima sljedbenika Knjige.
Ovako neto ne moe biti upitno i sporno, osim od oholih koji
i nunu istinu, pa da kau da se od toga nita nije desilo
ili konsratuju da je spomenute narode unitila katastrofa kao to se ro
deavalo i drugim narodima!
onaj ko ovako postupi u dubini svoje due zna da se
uzdie nad istinom i i koje se
i prenose s generacij e n a generaciju. Njegovo je
poricanjc poput negiranja postojanja nek1h poznatih vladara,
ili nekih dalekih zemalja.
ODLO.II AK SED m:
v
POJASNJENJE POJMA El-I}JLZ SURE KAF
Zatim se Uzv1eni ponovo na proivljenja,
'Pa zaJ. smo prilikompnrogstvaranja malaksali?"n
U ajctu se kae: Efe ajiina, od el-ijj, to nemaLi sn:1gc ili
za netO. U tom kontekstu navodi se i drugi ajet: "Zar ne znaju
da je.Allah Onaj Koji jenebesai Zemljustvorioi Koji nije.
.
il1, uuemog-ao ...
Kiif, 15.
17
' 33.
lUZ!\ ICA l 105
Abdullah b. Abbas, r.:-t., o ajem: "Zar smo malaksali?!"
kaie: <<!.ar smo t\ isto miljenje zastupa i Mukatil.
je miljenje da sc spomenuto izraza el-ijj odnosi
samo na dok je njegova sutina mnogo
i ira od roga.
:\ rapi koriste isti izraz kada ele da neto ne mogu
ilt kada neto ne :tnaju i nisu vjeti come.
OvaJ 1zraz u navedenom ajetu nije upotrijebljen u umora
ili malaksalosci, kao to to misle oepoznavaoci Kur'ana, jer
je to Allah Uzvieni odbacio od Sebe na kraju sure Ki'if, kada
je rekao:"... i nije Nas ophrvao nikakav umor: n
ll nastavku ajeta i\llab Uzvienj obavjetava: " ... oni u ponovno
sn'aranje sumnjaju, tj. oni su zbunjeni od coga da se sl:\orenja mogu
ponovo o1viti.
Potom Allah Uzvieni na znak Svoje
dokaz Svoga gospodarstva i najsnaniji argument
ponovnog oivljenja, a to je stvaranje - jet on je od najboljih
dokaza Allahove i ponovnog oidjenja.
KoJI JC to dokaz m'jerljiviji i jasniji od obukovanja i stvaranja oval-.,og
lika: sa svim tim dijelovima, snagom, osobinama, sa mesom i
kostima, ;u-terijama, vezama, otvori ma, sa svim
spoznajom, htijenjem, ... stvorenogodzanemari ve kapi sjemena?!
Kamo da je rob pravedniji i realniji prema svome Gospodaru, doista
bi mu bilo dovoljno od dokaza da samo bolje razmisli o sebi. To bi mu
dokazalo i postojanost svega drugoga, o su govorili poslanici, a.s.,
uvc:zi Alb ha Uzvienog, Njegovih osobi na i imena.
Zn tim Allah Uzvieni u suri govori da On Svojim znanjem u potpunosti
obuh\'ara eak poznaje i ono na to ga njegoya dua nagmara.
- Kif, 3ll.
106 / rbn Kajj1m el - Dicvzijjc
Onda naglaaYa koliko je Svojim znanjem i blizu robm-ima.
Blii im je od vratne ile kuca\ricc, koja je u njihovim tijelima.
Na n. u vezi s ajetom: ... j er Mi smo njemu blii od"Tatne
ile k-uca,i ce"
17
- kae da sc pod tim misli se na blizinu meleka, kao to
je u ajetu: ''A kada g-a ti prati njegovo"
178
, rj. kada ga
Na izaslanik melek Dibril
On veli: <<A dokaz da sc ajet odnosi na meleke jesu Uzvienog:
' Kad se dvojica saslatm... w
9
jer je Uzvieni spomenutu 'blizinu
uyjccovao sasrajanjem dvojice (meleka).
U da se ajet odnosi na blizinu Allaha Uzvienog, tada
'blizina' ne bi bila uvjctmana vremenom susretanja dvojice meleka.
s
1
Tako

i 11111otile
1
ne mogu koristiti ajet za dokaziYanje
svojih tvrdnji.
ooJ.0\1.\K osm:
VELIKI! MALJ SMAK (KIJAMET)
Zatim Allah Uzvieni u suri obaYjetaYa da se s desne i lijeve strane
nalazi po jedan melek koji pise njegove i djela.
Allah Uzvieni naglaava zapisivanje u odnosu na djela, jer je
broj djela mnogo manji u s izgoYorenim i djela su
mnogo od Zapravo, djela su krajnji cilj i govora.
Potom, Allah Uzvieni u suri govori o malom smakusvijeta, odnosno
o smrtnim mukama koje zbilja To je susret s Gospodarom
n Sc:jhul-islam Ibn Tcjmijja.
,- Kiif, 16.
I "R El-K:.ijnrna, IS .
...., Kiif, 1-.
1
"'' Otli koji pm.ivnju sjedinjenje Boga sa srnm:njem.
101
Oni koji negiraju d:1 Albh ima osobine.
RIZNICA ZNANJA / 107
UZ\icnim, izlazak pred Njega i izlaganje due pred Njim, tc dodjela
nagrade ih kazne prije nego to nastupi \eliki smak svijem.
Nakon roga, Allah Uz,-ieni spominje veliki smak svijeta: "I u r og
se puhnuti - to je Dan kojim se prijeti. "
162
A onda gov01i o stanjima ljudi u tome danu, te da svaki
a uz njega biti njegov i svjedok koji proliv njega
Ovo je posebno ne ono njegovog
poslaruka i vjernika. Allah Svevinji protiv ljudi uzimat za svjedoke
poslanike, meleke pratioce, mjesta u kojima su radili dobro ili loe i
njihove koe u kojima su prema Njemu grijeili. im presuditi
samo na osnovu Svoga znanja, jer Oo je najpravedniji sudija.
Zbog toga je i Njegov Vjerovjesnik, s.a.\cS., kazao da ljudima sudi
po njihovim priznanjima i dokazima koje od njih

a ne na osnovu
onoga to poznaje. Odakle onda pravo sudiji da na
osnovu S\'Oga pozna,anja parnice, ne dokaze i priznanja?!
Zatim Allah Uzvieni oba,icrava da ne mari za pona\'nim
oivljenjem, iako je taj vrijedan spomena, sjebnja i panje.
L7.\ieni je rekao: "Ti si n emaJ p rema ovome pokazivao... "
1
11-1 a nije
Ti si ovo zanemario. je rekao: " ... jer oni swnnju
premanjemu mnogo iskazuju"
185
, a nije rekao: ... jer oni u njega mnogo
sumnjaju. Uzvieni je u obje konstrukcije ajeta koristio infinitiv, a
ne gbgol s ciljem da naglasi da su nemar i sumnja i potekli
u samom robu, bez nekog vanjskog uzroka. Ono to je rrcbalo bici
izvor i uvjerenja postalo je izvor nemarnosti i sumnje.
Zatim Uzvieni obavjetava da zastor nemara i sumnje biti
uklonjen s poricatelja u tom danu, kao to se zavjesa sna podie
''Kaf. 20.
"
1
l-..1ko te u koji prenosi Ummu r.n: "Jn vam n:t osnovu onog:t
to od \':t.li!" l l:JdJs su zabiljeili EI-Buhnri, hndJs br. 6967. i Muslim, hnd1s br. l 7 l 3 .
. 1-.::ii, 22.
' llud, l 10.
108/lbn KajJim ei-Oicvzijje
sa srca, pa sc budi i ustaje, a oko sc Ot\ara. Podizanje zastora sa
srca poricatelja, u onom kada istina postane u odnosu na
stanje prije toga, moe sc usporediti s naspram stanja sna.
001.011 \h UE\ nl:
PRATILAC l NJEGOVO RASPRAVLJANJE S
Zatim Allah Uzvieni obznanjuje da pratilac:, melek
koji ga je pratio u ivoru i zapisi,ao njegoYe i djela,
na Sudnjem danu kazati "Ovo si mi povjerio na dunjaluku.
Ja sam ti donio i danas to tebi pxedajem!"
1
g
6
Ovo je miljenje Mudahida, dok l bn Kutejba

tla ajet
"0\o su ojegoye i djela koje san1 zapisao i pobrojao, spremno je
kod mene!"
moemo konstatovati da ajet govori o dvije stvari: o osobi
za kojLt je zaduen melek i o njenim djelima koje je zabiljeio. Nakon
toga bit kazano: "Baci'
88
u Dehennem svakog nezahvalnika.
. d'. 1"189
ma n..JU.
O"aj je imperativ, moda, i prati ocu na
Sudnjem danu, ili pak meleku zaduenom za kanjavanje privedenog.
lako je imperativ u ajctu spomenut u obliku dvojine, moe se odnositi i
na jednog meleka., jer je takav naredbe poznat u govornoj praksi
Arapa, ili je harf Elif u glagolu (elkija) u slubi potnde glagolske rad
nje, a ne u slubi dvojine.
as,, ,\uwr o 23. aJCtu sure "A drug njego' 'o-aj , pored men e. sp ren1a,n
je!"' (op. prev.)
..- Vie v.: Ibn Kurejb:t, Trri/11 nmlkiliiKIIr'.m, srr. 422.
'" lmper:ui\ je bl'omenut u oblaku dvojine: '\las dvojica baci te . . . (op. prev.)
"'' I"1f, 24.
1
RIZN I CA ZNANjA/ 109
IISillllNE lNAUIJE (EL-AEFfiRLZ- i.\'1/lj
Pos!Jje roga Uz,ieni pobraja osb10e pti,edenog koji biti
u Dchenncrn, i njima izdvaja est osobina:
prva osobina: on Allahmc blagodati i Njegova praYa.
Allahovu vjeru, Njegovu lijepa imena i savrene osobine. Ne
''jeruje u Allahove poslanike, a.s., Njegoye meleke i u susret s i\llahom;
druga osobina: on i iz prkosa odlncuje isti nu;
osobina: on da se dobra djela;
samome sebi rako to zapostavlja pokornost i pribliavanje Allahu Uzvi
enom, a i prema drugim st\rorenjima ne nikak-vo dobro. Beskoristan
je za sebe a i za druge ljude, k.-1.0 to je to stYorenja;
osobina: on je, pored toga to cinjenjc dobra, nasilan
prema ljudirn..1.. Svojim jezikom j rukama im nepravdu j tiraniju;
peta osobina: on je podozriv i i kao takav prihvara svaku
sumnju;
esta osobina: uz sve navedeno, on u dtuga boanstva pored Allaha
*ruje. Njima se poklanja, ljubav daruje, radi njih voli ili prezire, njihovim se
imenima zaklinje j njima zavjet daje. A na Sudnjem danu nevjernik inad7jja
prepirat se sa svojim s udrugom odejtana svoju odgovornost
na njega, i da ga je on u zabludu i stranpuricu odveo. Na to se
njegov sudrug AJJ.ahu Uzvienom obratiti: Ja nisamimao nikakve
nad njime pa daga zavedem, 'samje n velikoj zabludi bio!''9 je
krivi put, nadistinom, izabrao.>> Sudrug govoriti poput Iblisa kada se
stwovnicima D ehennema obrati: "Ali, janisamnikakve,iastinadvama
imao. samo sam vas pozivao i vi stent.i se odazh'ali! ' '
191
U ovom sudrug (el-karin) jeste ejtan koji prati i
njih d,ojica .raspravljati pred Gospodarom Sve\'injim.
KM,27.
1
lbuhirn, 23.
no/ lbo KajJim cl l)c\'ZiJJC
KO .J ESHUHUG(EL-IVI!!
Jedni kau da je gudrug u ovoj suri melek koga privedeni optuuje
da mu je dopisao neka djela koja nije pa mu je rako nepravdu
Zagovara da je melek pourivao sa zapi sivanjem njegovih djela
ne mu vremena da sc pokaje za ono to je Na to
melek odgovoriri: <<Ja nit a nisam dodao na ono t o j e stvarno
uradi o, niti sam poruivao s biljeenjem djela prije n ego to se on
pokaje. No, ' sam j e u velikoj zahluclihio!'"
192
Na to Allab Uzvieni
prepirite se preda Mnom!''
193
r\ o raspravljanju nevjernika i ejtana pred Allahom
Uzvienim govori sc u surarna Es-Saffat i El-E'raf
O raspravljanju ljudi pred Njim Allah Uzvicnigovod u
suri Ez-Zwner, dok o raspraYljanju stanoYnika D ehennema
u DchennemuAllah Svevinji govori u surama E-ua.ra i Sa'd.
PllmUENA ZADATE!UJE(! KOD .\LUJL\
Zacim Allah Uzvieni govori da On Svoju ne mij enja
1
9-l, a to
se, kako je kazano, odnosi na ajet: "I ispunit Gospoda.Iatvog-a:
' Napunit zaista, Dehennemdinovima i ljudima - zajedno!' "
1 5
, q
kao i na Njegovo vjemicima da ih u...-esri u D ennet. Q,a
se ne mijenjaju i bici iznevjerena. Abdullah b. Abbas,
r.a, veli: "Ajet ':Moje pokornima, a i grenicima bit
ispunjeno!"' A Mudahid ajet ovako: "Ja sam odredio kako
biti!"
196
1'-'if, 27.
1
"' ""; f, 28.
1
"' Autor o 29. :11eru sure Kaf i kae d:1. 3Jc:t " "od Mene se ne mijenja!'' (op.
prev.)
1
'' l lud, ll').
' "" j Dmlliul-brjnll j1 lfj.ririi-IVtr'nll, 26/167-168.
RIZKICA Zt\AKJA / til
Ovo su dva najispntYnija spomenutog ajeta. l\fada se uz
nj1b spominje jo jedno koje glasi: Laima i pod\alruna
biti promijenjena kod Mene kao to se
to pred 7.Cmaljskim vladarima i kraljevima! Po ovom miljenju
koje cl-fcrrn i Ibn

sc odnosi na raspravljanje
i njcgmog sudruga ejtana.
El-Ferra kae da ajet ima preda l\fnom se ne
moe slagati jer Ja poznajem sve skriveno.
AIbn Kutejba veli da ajet kod Mene se ne moze
iskri\'itl, neto dodati ili oduzeti od njega! A dokaz za ovakvo
Ibn Kurejba nalazi u istorn ajetu, i kae: "AlJah Uzvieni je rekao: 'J.:.od
se ne mijenja', a nije rekao: 'Moja sc ne mijenja."'
sklop aJeta jeste poput izjave: "Preda mnom sc ne moe slagati!"
Na osnovu prvog ci Uzvienog: rJa nisamp1ema
rohoYhna Svojim

bit nastavak Njegovim
":\[oja se ne mijenja", koji zaokruuje jedno tj. ono to
sam rekao i Svojim robovima to se mora ispuniti, i to je pra,cd
no, bez imalo nasilja ili nepravilnosti.
Na osnovu drugog Allah Uz,ieni opisuje sc s dvije
osobine:
prva osobina: da Njegovo apsolutno znanje poznavanJe svega
da ili budu izmijenjene pred Nj im ili
da la i obmana imaju kod Njega;
druga osobina: da NjegoYa apsoluma pravednost nczavjsnost od
stvorenja da On i nanese nepravdu Svojim stvorenji
ma.
Mraml-&r'o11, 3/79. 1 Trri/11 lllll.fki/ii-J\11rim, 423.
1Gf,29.
112/ Ibn KajJIID ci-Oievzijje
Potom Uzviseni gO\ori o prostranstYu Dehennema i da SYaki pur
kada neka skupina bude u njega, on '"lmalijo?!.. ''J'l
J\ pogrijeili su oni koji rvrde da je ovo pitanje u smislu negacije:
"Zar ima jo?!", kao tla se Dehennem napunio. To miljenje
opovrgava

OU LO ll U. DESETI:
OSOBlKE

U nastavku sure Allah Uzvieni govori o primicanju Denneta
bogobojaznima i o osobine kojim.a se odlikuje
dennewm:
prva osobina: on je rl-t'I'I'Ob, tj. onaj koji sc nakon grijeha
pokornosti 1\llabu Uz\icnom i iz gaHcta Allahovom
Ubejd b. Umejr \'CU: "cl-Evvab (povratnik Allahu) jeste onaj koji se
pri sjeti svojih grijeha, pa za njih trai oprosta od J\llaha Uzvienog."
A Seid b. el-Muscjjcb kae: "To je onaj kojj sc kaje iza
grijeha, pa ako novi grijeh, opet obnovi svoje pokajanje";
druga osobina: on je el-baji'.(j tj. onaj koji se i pazi.
Abdullah b. Abbas, r.a., kae: "Cuva i dri obaveze koje mu je A.lliJ.b
Uz,rieni povjerio i propisao.''.!
02
I'"J-::i(,JO.
;, t\utor najvjerovarnijc nlud1r:t na hnths koji zabiljeio imnm El-13uhnri, hadis br. 4.568, ll
rrcunnju od Ebu ll urejre, T.rl., u kujem stoji dn je \0erO\itsnlk, S.:l.V.s., rebo: "Dehennem
b1Li upiwn: 'jesi li se nnruniu?'11n odgovori tL 'Im:t li jo?!' Zarim Gospodar \'eheansncn1
Sl:l\ ill S"oje sropnlo nn Dehennem, n un udgovoritl: 'Dosta je! Dosrn JC!'" J\ l u slim n:!\'odl
ISto prcd:mje u nd1o JZnlJCOJC!'I1tiJ verziji, p<.lglcd:!J hadis br. 2.846.
)'
1
:\uwr go,on o 32. i 33. ljetu J...:.'lf (op. pre,:)
ovo misljenJc, a i dru)..r:t, u dJelu P.d-Durmi!Htnntr, 1/604.
Zt\AI\j'\ /n3
K:wtda o OYOj osobini kae: "Pazi na Allahovo pnl\'O i
Njegove blagodati koje mu je povjerio.''
S obzirom da ljudska dua ima dvije tdnjc: tdnju za postizanjem j
tenju za suzdravanjem, prva osobina Dennctom (t:l-tJJ'Ob)
odnosi sc na tenju postizanja kako bi sc povrario Allahu,
pokornosti i zasluio Allahovo zadovoljscvo, dok se druga osobina
nagradcnog D ennetom (el-baji{) odnosi na tenj u za suzdravanjem
kako bt sc su;r.drno od grijeha i Allabovib zabrana.
bl-hafiz jeste onaj koji sputa\'a svoju duu od onoga ro je Allah
Uzvie::ni zabranio. A e/-cJIJa/J jeste onaj koji sc posredstvom dobrih djela
Allahu Svevinjem;
osobina: spomenuta je u OJecumt Uzvienog: " ...koji se
Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio"
2
m, a podrazumijeva priznavanje
A.lhhmc gospodarstva, sveobuhvatnog znanja i
powa\'anJa svih pojedinosti sranja roba, kao to podrazumijeva priznavanje
Allahovih objavljenih poslanica, Njegovih poslanika, a.s., zabrana i naredbi,
Njegove kazne i susreta s Njim. Bojaljivost od .Milostivoga ne
moie sc oSt\ariti drugim osim uz prethodno pobrojano;
osobina: spomenuta je u Uzvienog: ...i koji je sr ce
odano donio.


Abc.l ull.ah b. Abbas, r.a., ovaj ajet, veli "Koji sc prolazi
onoga ro je Allah zabranio, prihvata pokornost Allahu, voli Allaha
CzYJenog i Njemu uri."
Potom All.ah Uzvieni spominje nagradu onoga koji sc odlikuje
mim svojstvima: u nj , u miru, ovo je dan U njemu
imati to god zaele-a od Nas i vie."
2113
'''KM. H.
K.if. 33.
Kaf, 34-35.
114/ Ibn Kajjim c i -Dcvz.ijje
rULAIIOVO
Zatim Allah Uz,,ieni zastrauje robove da ih zadesiti propast,
kao to je zadesila one prije njih, iako su ovi bili mnogo od
njih, ali njihova ih nije mogla zatititi od propasti Oni su zemljom
hodili i traili spasa. A ima li i sklonita od kazne Allahove?!
Karada je rekao: ''Allahovi neprijatelji bjeali su i sluivali se, ali su
se uvjerili da ih Allahova odredba ipak sustie!"
Ez-Zeddad veli: "Bjeali su i traili zaklona, ali vidjee da od
smrti nema spasa!"
Sutina njihovog truda jeste da su tra7.ili spasa od smrti, ali ga ne

Nakon ovog kaz1vanja, Allah Uzvieru iznosi "Utomeje,
zaista, pouka za onoga ko razumima ili ko slua, a prisebanje.
Potom Allah Uzvieru obznanjuje da je stvorio nebesa i Zemlju i
ono to je njih u est vremenskih razdoblja, a nije se umorio ili
klonuo, izjave Svojih neprijatelja jevreja koji su rekli da se
Allah Uzvieni sedmi dan odmarao!


ESTRPLJ
A onda Allah Uzvieru Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da
se potpomogne zbog koje protiv njega iznose
neprijatelji, kao to je i On, Uzvieni, strpljivo sluao klevete jevreja:
"On se sedmi dan odmarao!" "A niko strpljivije ne podnosi uvrede koje
do Onl"
208
Kiif, 37.
go\'Orl o 39. i 40. ajeru iz Kiif.
20
.; H:tdlS je zabiljeio 1mam I\Iuslun, had1s br. 2.804., u pred:tnJu od Ebu EI-E':trija,u
UIZNICA ZNANJA J 115
Zatim VjerO\iesniku, s.a.\'.s., da Ga i zahvaljuje r..ru
prije izlaska sunca i prije zalaska, i i poslije obavljanja namaza, jer
mu to olakati i osnaiti strpljenje.
Namaz na koji se odnosi ova naredba, po miljenju jednih, jeste
vitr-namaz, a dtugi vele da je to akamski sunnct.
Abdullah b. Abbas, r.a., zastupa prvo miljenje, a IZa drugog
miljenja stoji Omer, Alija, Ebu Hurejra, Hasan b. Ali i Abdullah b. Ab
bas, r.a., po drugoj \'erziji.
Od Abdullah b. Abbasa, r.a., prenosi se i verzija, a to je da se
to odnosi na zikr poslije svih pet propisanih namaza.2l
19
11.\X POYRATKA
Allah Uzvieni zavrava suru I-3if na Dan povratka
i poziv glasnika da se due vrate u svoja tijela kako bi sc ljudi sabrali
na maheru. Allah Uzvieni kazuje da poziv glasnika biti iz mjesta
koje je blizu i svako ga ... Dan kada oni istinitgi as"
2111
za proivljcnje i susret s Allahom. Na dan kada se zemlja nad njima
rascijepi kao to se rascjepljuje nad biljkan1a koje ljudi iz
grobova pohrliti urno, bez zastajanja i oklijevanja! To je oivljenje za
Allaha lahko!
Zatim Allah Uzvieni obavjetava da On zna ta govore Njegovi
neprijatelji, a ro nam ukazuje na Njegovo prelaenje preko onoga to
oni govore, jer to Allahu Uzvienom nije skriveno i On spominje Svoju
i znanje kako bi ih kasnije kaznio.
Nakon toga Allah, Uzvieni navodi da Njegov Poslanik, s.a.v.s., nema
nikakve i dasci nad nevjernicima, te da on nije poslnn da ih silom
T:dDIIrmlllll:ll.fllr, 7/ 610-611., Tifsim lim Kuir, 7/386-387. i Ttj.rirllm 7/610-611.
K5f, 42.
1
ld)/ Ibn Kajjim c i - Di.cvzijjc
uvede u islam, nego mu On da Kur'anom opomene onoga koji
sc i\Uahovt.: prijetnje boji, jer samo takvim robovima koristi opomena.
onaJ ko ne Yjcruje u susret s Allahom ne boji se Njegove
prijetnje, niti sc nada Njegovoj nagradi, pa takvom opomena
koristiti!
UliLO .JEO.\
KUil'ANSKOG IZIJ\GANJA
U Kur'anu sc na vie mjesta spominje da su aktivnosti
srca i akti\'nosti razlogom upll[e ili :cablude. Neka
i djela su znakovi upute ili zablude, ba kao to svaki
uzrok kao rezultat ima posljedicu, ili kao to svaki iza sebe ostav
lja trag. Plod dobrih djela jeste uputa, a sve to ih je vie, uputa je
i postojanija. Loa djela imaju isti samo u drugom pravcu. To
je zato to Allah Uzvieni voli dobra djela i za njih uputom i
uspjehom, a prezire loa djela i za njih kanjava zabludom i
Dodajmo ovome da je jedno od Allahovih imena EI-Berr
On voli e i njihova srca dri u Svojoj blizini
na onom stepenu koliko vrijede njihova dobra djela koja su uradili.
Allah Uzvieni prezire loa djela i one koji ih i njihova srca udal
java od Sebe onoliko koliko su zapali u grijeh i zlo.
O pnom temelju, odnosno o vezi
dobrih djela i upute, Allal1 Uzvieni kae: "Elif- Lam- Mim! Ovo jeKn
jiga., u koju nema :n:i.kak-ve sumnje, uputstvo j e svima onima koji se


a to ukazuje na dvije
21
EI-Bek:to, 1-2.
RfZN ICA ZNANJA J 117.
prva Allah Uzvieni Kur'anom onoga ko sc i prije
objavljivanja Kur'an:t bojao i da ne izazove AUnhovu srdbu; jer
su lj udi, bez obzira na nj ihovih vjera i pravaca, znali da Allnh
Uzvient ne voli nasilje, nepravdu, razvrat, reda na Zemlji.
tc da prezire one koji tako postupaju. A voli pravednost,
plemenitost, istinu i popravl jnnje stanja na Zemlji, tc da su Mu d agi
oni koji k.'t ovome tee. Pa kada je Uzvieni objavio Kur'an, zbog dobra
i pokornosti, On je nagradio podravi ih da povjeruju
u Njega. A na drugoj strani, Uzvieni je osta,io aktere zla, razyr:ua i
nasilja, ne da sc s takvim nedjelima domognu upute;
druga kada rob pO\jeruje u Kur'an i ga prihvati za
svoju uputu, njegove naloge i u ono o go
voLi; to biva za stjecanje druge detaljnij e i poqJt.mije upute, jer
JC uputa stanje. Ma koliki stepen upute da postigne neki
rob, iznad toga je, opet, neki vii srcpen upute, i tako u nedogled.
ODNOS BOGOBOJAZNOSTI! UP OTE
Kako raste bogobojaznost roba p:red njegO\rim Gospodarom, tako
sc rob uspinje na vie stepene upute. Robu se stalno upu
ta, sve dok on bogobojaznost.
Uvijek kada rob propusti priliku da svojLI bogobojaznost,
u tolikoj mjeri izgubi i udjel u uputi. Kada god se njegova
bogobojaznost, se i uputa, a kada se uputa, se
i bogobojaznost. Uzvieni je rekao: "Doao vam je poslanik Na da
vam ukae na mnogo tog"a to "''i iz Knjige lo-ijete, i preko mnogo
i A od Allaha vam dolazi svjeti osE Knjig-a jasna kojom
Allah na puteve spasa one koji nastoje zadovoljstvo
118/ Ibn KajJim ei-Dev7.ijjc
Njegovo i izvodii11, po volji Svojoj , iz. trnb'la na svjetlo i na Pravi put
imukazuje. '"
212
On je rekao: '"AllahodahirezaSvoju''jeru onoga koga
On i npn u nju onog-a ko Mu se isloeno obuti. "
213

je rekao: "Dozvat se onaj koji se Allal1a boji!''
214
Njegme su
i ove: "One koji vjeruju i dobra djela Gospodar njiJ10v na
Pravom putupodrati ; zato tovjeruju! "
215
Allah ih je prvo uputio <.la povjeruju, a kada su On ih
postepeno ka nm-im i ,-iim imanskim uputama.
O istoj stvari govori i kur'ansk.i ajet: "A onima koji su na P1avom
putuAllah njihovuuputu

kao i ajet: "'O'"jenlici, ako se
budete Allaha bojali, On vam sposobnost. darovati, pa istinu
odneistine rastaviti. ""
21
- t; taj dar, kako ga neki moe se
ubrojati svjedo koje J\Uah daje vjernicima, pa njega raspoznaju
istinu od zablude, kao i i snaga putem kojih vjernici uspijevaju
odrati istinu i savladati la.
Uzvieni je objavio: HTo je, zaista, pouka svakom robu koji je
odan. "
218
A u surama: Lukman, Ibrahim, Sebe i E-ura, On je rekao:
"To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zalwalnog."
21
?
Allah Uzvieni naglaava da vidljivi i Njegovi znakovi koriste
samo strpljivima i zahvalnima. Zatim ukazuje da kur'anski imanski
znakovi, opet, koriste samo bogobojaznima, odanima i onima koji
trae Allahovo zadovoljsrvo. Iz tih znakova, kako Uzvieni kae, pouku
uzimaju samo oni koji Ga sc iskreno boje: "Ta-Ha! Ne objavljujemo
m El-l\l:!idn, 15-16.
11

1
Es-ur3, 13.
21
EI-E'b, JO.
m Junus, 9.

l\lcqem, 76.
21
- El- Enfnl, 29.
m Sebe!, 9.
21
" Lukman, 31.; Tbr:thlm, 5.; Sebe, !9. 1 E-ura, 33.
RlZNICA ZNAI'\JA /119
Kur'an da se da bude pouka onome koji se boji. "
2211
A u
dr ugoj suri On je rekao: "Tvoja opomena ko1istiti samo onome
koji Ga se bude bojao. "
111
t\o, onome koji ne vjeruje u Sudnji dan, ne nada mu se i ne preza
od n1ega ne koriste ni Yidljivi dokazi i znakovi, niti oni kur'anski
Zbog toga je Uzvieni, nakon ro je Ll suri Hud spomenuo kaznu i
ponienja koja su na dunjaluku zadesila prijanje natode koji su poricali
i u la ugonili Al1'lhove poslanike, a.s., kazao: 'Toj e pouka za one koji
se plae patnje na onom svijet u. 2:!2
Ali za one koji ne vjeruju u drugi svijet i ne boje se kazne ah.iretske,
ra kazivanja biti pouka i znak upozorenja. I ako ta kazivanja,
oni "I pored tih mi u svijetu nalazimo i dobro i loe,
1 blagodati i bijedu, i sretne i nesretne?!" A moda sve navedeno
prip1saci "viim silama" i psiholokim
ALLAIIOVE .J EDNO \rllHUNAt JE ZAII VA LNOSTI (llf{f!A)
Strpljivost i zahYalnost, za onog ko ih posjeduje, uzrok su prihva
tanj:t pouke iz r\llahmih znakon i ajeta, jer je illla11, upravo, utemeljen
na ove osobine. Vrhunac zahvalnosti jeste iskazivanje Allahove
tevhida, a vrhunac strpljivosti jeste ogluivanjc na pozive
strasti. Zbog toga se za murika, mnogoboca, koji slijedi svoje strasti
ne moe kazati da je jedan od zahvalnih, niti strpljivib robova. Iz tog
razloga, Allahovi znakovi i ajeti njemu nisu od koristi, nici u njemu
pobuditi za vjerovanjem.
!. Ta-Ih, 1-3.
ua Er '\aziat, 45.
:n Hud, 103.
l fb n Kajjim cl Devzijjc
A to se p;1k drugog temelja, odnosno
veze izmedu razvrata, oholosti, grijeha i lai, s jedne stmne, i zab
lude, s druge strane; Kur'an o tome govori na vie mjesta. Uzvieni je
rekao: "Tim On JlUl.oge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi pu1
ukazuje; ali. u zabludi os1avlja sa:mo velike grenike. koji kre
obavezu i prekidaju ono to jeAllah
nax-edio da se i prave nered na Zemlji; oni nastradati. " :!2.1
Rekao je: "Allah vjernike postojanom i na ovom
i na onom svijetu, a nevjernike u zabludi ostaviti; Allah radi to


Rekao Je: "Zatosepodvajatekadasuu pitanjulicemjerikoje
jeAllah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih?! n:m Rekao je:
"Oni govore: 'Naa su srca okorjela!' A nije tako, neg'O je Allah njih
prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vj e
ntju. "
216
On je rekao: ..... i da Mi srca njihova i njihove
i da vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali... ?2r
Allah Uzvieni kazuje da je kaznio nevjernike jer su odbacili vjero
vanje kada im je ono i i<.c'lda su ga upoznali. On im je srca
i a njih i vjerovanja pregradu postavio. U vezi s
tim Uzvieni veli: "O vjernici, oda.zovite se Allahu i Posla:n.i1.-u kad od
vas zatrai da ono to vam ivot osigurati; i neka. znate da se
Allah izmedu i srcanjegova. "
22
ij .Allah Uzvieni poziva ih
da se odazovu Njemu i Poslani ku Njegovu, s.a.v.s., kad ih on poziva u ono
to za njih ivot predstavlja. Potom ih Allah UZ'ieni upozorava da ne
zakasne u odzivu, pa da to bude razlog da im On srca zapebci. Uzvieni
lli EI-Bck:lrn, 26-27 .
.w lbrnhtm, 27.
u. En-Nis:t, 88.
Uto EI-Bck:tr:l, 88.
EI-En':tm, 110.
ll EI-EL1f:tl, 24.
RIZ'\ ICA Z:\AKJA / 1'21
je rebo:"I kad oni skrenue u stranu. a Alla.h da i sJca njiltova u
stranuskreJm, a Allah ukt7.ati na Pravi put narodu koji jeogrezao
ugrijehu..21'J je rebo: '"Anije tako! Ono to su radili prekrilo
je srca njihova.

Allah Uzvieni pojanjma da su djela nJih(wa zasjerula
nJihova srca i ih da eru ju u Allahove a jete i makove, pa su 7.a
ObJavu go'orili: "To su samo i7.mlljotine naroda dantanjih! '"
31
Allah U2''1eni o kae: "Zaboravljaju Allaha. pa j e i
On njih "
232
On im na njihovo zaboravljanje Svojim
nije se ccsjetio" da im ukae Svoju uputu i milost. Uzv1cni
je da sami sebe zaboran?-3
3
, rako da ne korisno znanje j ne
Cine dobra djela: a te dvije stvari, zapravo, predstavljaju samu uputu i -vjeru
istinsku 1\llah je Uzvieni, zbog toga to su Ga zaboravili, da zabo
rave na ove dv1je sMtri: na ljubav prema njima j na njihO\'U spoznaju.
Uzvieni 1e rekao: ..To su oni je srcaAllah i oni koji
se 7.<4 strastima svojim povode. A one koji s u na Pravom putu On i
dalje voditi i bog-obojaznos t im " 23-1 Nevjernicima je spojio
strasti 1 zabludu koju, upravo, uzrokuje i donosi za
strasuma, dok Uzvieni vjernicima dariva i spaja uputu i bogobojaznost.
ll'liT\ JE PRATILAC LOSTI. AZABLUDA PRATIL\C
Kao to Uzvieni povc:wjc i zajedno spominje uputu i bogobo
j:.znost, zabludu i zlo, rut isti povezuje i zajedno spominje uputu
i milost, te zabludu i O prYom primjeru Uzvieni je rekao:
bSaft', 5.
!' El Mutaffifun, 14.
m El En'am, 25.
:.z 6-.
:
1
u sun 19.
!" 16-17.
122 l Ibn Ka jJ im cl - Di evzijjc
"Njima Gospoda1 njil10v na Pravi pu1 uka.za1i i oni ono to
ele ostval'i ti. "
135
I rekao je: ''Njih oprost od Gospodara njihova
i milost ; oni su na Pravom puttt! "
236
O vjernicima, On je obj:nio: "Gospodaru na, n e dopusti sr cima
naim da slcrenu kad si nam na Pravi put ukazao. i dantj nan1
Svoju milost: Ti si , uistinu, Onaj Kojinmogo daruje!":!.'" vjer
n.ici skriveni u zavapili su: "Gospodaru na, daruj nam Svoju
milost i prui namu ovo1n. postupk"ll naem prisebnost . "
2311
U d rugom
ajetu Uzvieni veli: "U kazivanjima o njima pouka je 1.a one koji su
raztunom obdareni. Kur' an nije izmiljena besjeda, on priznaje da
su istinite lmjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz
je i milost nru:odu koji vjeruje. m je rekao: ''Mi tebi objav
ljujemo Knjigu da hi imobjasnio ono oko se nzilaze, i da hude
vjernicima uputa i .milost. "
2411
U istoj suri veli: "Mi t ebi objavljujemo
Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputtt i milost i radosnuvijest za
one koji j edino u Nj ega vjeruju. ''
24 1
I On je rekao: "O ljudi, vant
je stigia poruka od Gospodrua vaeg i lijek za vaa sr ca i upuistvo i
milost "\jer.nici.ma. "
242
Zatim Allah Uzvien.i nakon prethodnog ajem
u suri Junus nanovo spominje zajedno uputu i milost: ' 'Reci : 'Neka
se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to
m El Bekarn, 5.
!"' El-Bckarn, 157.
l .r Alu lmr:tn, 8 .
.!.'q El-Kehf, 10 .
.!J Jusuf, ll l.
z,. ,En-Nahl, 64.
En 'Jahl, 89.
lJ
1
s-.
! JI Jllnll$, 58.
RIZNICA ZNANJA/ 123
f'IOL (\LIAUll\:\ ll OllflOTA) l 1\ll LOST
su izrazi naih dobrih prethodnika, telljiiJ-salihfl, u
Allahove dobrotc,fod/tt i Njegove milosti. N::tjispravnije ova
dva pojma jeste da su to: uputa i blagodat; Allahova dobrota -jad/ je
!\rcgova upura, a 1 jegova milost jesu Njegove blagodati.
Zbog toga Allah Uzvieni povezuje uputu s blagodatima kao u
l'\jcgo\im u suri El-Fatiha: ''Uputi nas na Pravi put. na put
onih kojima si milost Svoju daro,ao.

Primjer za to jesu i Uzvienog kad Svoga Poslanika,
s.a.Y.s., na blagodati kojim ga je obasuo: "Zal nisibio patije On
pruio, i zapravu vjeru nisi znao, pa te j e na Pravi put upu
tio. i siromall si bio, pa t e je "
245
Uzvieni spominje
upuru uz blagodati koje mu je dao: imetak i
U tom kontekstu moemo spomenuti i r uha, a.s.: "'O J1a
rode moj'. govorio j e on , da vidimo! Ako sam ja na j asnom putu i
'"
246
ako mi j e On od Sebe milost ukazao...
Kao i uajba, a.s.: '"0 narode moj' , gnvorio je on , 'shvatite da
je menij asno ko j e Gospodar moj i da 1ni j e On dao svega u obilju." ' :!-1
.\llah Uzvieni, u kazivanju o .Musau, a.s., i Hidru, kae: ''I
jednog-a Naeg r oba kome smo milost Nau darovali i onome t o smo

Mi znali

Svome Poslaniku, s.a.v.s., rekao je: "Mi ti dati sigm nu

pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije lcri.vice oprostio, a da hi
blagodat Svoju tebi potpunom da bi te n.a Pravi put nplltio i
" 6-7.
1
' Ed-Duh.1. 6-8.
""Hild,28.
:< lhid, 88.
: Ef. I,chf, 65.
124 l TIHI Kajjam cl - DicnJJC
da biteAllahpobjedonosnom pomogao. ''
24
q je rekao:
"Tebi Allah objavljuje Knjigui mudrost i te onome to nisi znao;
velika j e Allahova blagodat prema tebi. 2>"
Uzvieni je rc:kao: "A da nije Allal10ve dobJoie prema vama i
milosti Njegove, nijedanse odvas ne bi nikad od gdjeha ''
2
'
1
I z prethodnih ajeta da je J\IJahO\a dobrotaJadl. upum
koju daje s,ojtm robovima, a 1'\jegma su miJost blagodati,
i dobra kojima ih obas1pa.
Allah Uzvieni veli: ''Od Mene vam uputa dolaziti. i onaj ko
hude slijedio uputu Moju zalutati i biti.


Allahova uputa da roba od znblude, a Njegova mil ost
da robu odrediti u
Ovo je Allah Uz,ien.i spomenuo i na sure Ta-Ha: "Ta
Ha. Ne objavljujemo Kur'an da se

Poslaniku, s.a.v.s.,
dva dobra: objmlji,anje Kur'ana njemu i da biti jedan od
nesretnih. J\ na kraju ove sure Alla.h Uzvieni govori o sljedbenicima
Njegovog Poslanika, s.a.v.s.: "... zalutati i hiti. "
254
UPUTA l BL\GODATI
Allabma Uputa, dobrota, blagodati i milost nerazdvojnesustvan koje
nuno idu jedna uz drugu, isto kao to su zabluda i nerazd,ojne
i idu jedna uz drugu. S\evinji je objavio: ' 'Gre1ricisu doista u zabludi
j u ognju biti. ''
255
Oganj u kojem bici teka je kazna, a to je vrhunac
1
, EI-Felh, J-3 .
.!.> En- Nisn, 113.
nl En-Nur, :!l.
m T:a-Ha, 123 .
.!5
1
T:t-Ha, 1-2.
1
"' T:a-H:a, 121
55
El-Kamc::r, 47.
RIZNICA Zl\Ai\jA / 125
ponienja i Uzvieni je rekao: "Mi smo za Deheunemnmoge
dinove i ljude stYorili ; oni pameti imaju. a njima n e n, oni
imaju, a njima ne vide. oni ui unaju, a njima ne oni su kao
stob, i gori - oni suzaista nemarni. "
25
" U drugom ajctu, Uzvieni
JC o njima rcbo: r 'Da smo sluali ili raz:xuiljali. ne bis mo
medu stanovnicima Dehenneman ognju bili!"'
25

U primjere povezanosti Allahove upute i Njegovih blagodati spada

i spominjanje upute s irokogrudnosri i smirenosti i UJeptm
ivotom, te spominjanjem zablude s i tegobnim
itYOtOm na drugoj strani. Uzvieni je rekao: "Onome koga Allah eli
uputiti. On srce (grudi) njeg-ovo prema islamu raspoloi, a onome
koga eli u zabludi ostaviti, Onsrce (grudi) njegovo stegne i mnomim
:!Sl; je rekao: "'lar je isti onaj je srce (grudi) Allah
sklono islamu, pa onslijedi svjetlo Gospodara svoga? ... "
25
'
1
AlL'lh Svevinji, uz Svoju upuru koj u dariva robu, spominje i osobinu
pnklanjanja i Njemu. On rekao: "Allah odabire za Svoju
'jeru onog-a koga On i u nju onoga ko Mu se isloeno
obrati. "
26
u A u drugom ajetu Uzvieni je rekao: ''Tes"ko onima su
srca neosjetljiva kadse spomeneAllah. oni sn u pravoj zabludi! ' '
21
'
1
ST\\IE ROBA PltiLIKOM DARI\:\NJA UJ
Allahova uputa i milos t, i sve ono to ide uz njih od Allahove dob
rote i blagodati, potpadaju pod Allahovo svojstvo darhanja, a zabluda i
: 1:1 E'mf, 179.
: lO.
1!. 1'1-E.n':un, 125.
L Zumer,22
13.
lM E.z-Zumer, 22.
126 l fbn K3jjim ei - Oievzijje
kanjavanje, j sve ono to ide uz njih, u'rtavaju se u AllabO\o svojsno

Allah Uzvieni mijenja stanja Svojih robova na osnovu ova dva
svojstva: darivanja i a svaka promjena je iz
mudrosti i s u apsolutno Allahovoj \"lasti, uz
potpLulu hvalu koja Mu dolikuje, i zato da nema drugog
boga osim Allaha Jedinoga.
OOL0.\1 \K 0\'\
ODAZI YANJE ALLAHU I NJEGOVOM S.A.V. S.
Allah UzYieni veli: ovjexnici, odazovite se Allahu i Poslanik-u
kad vas pozove u ono to vam ivot osigurati; i neka znate da se
Allah izmedu i srca njegova, i da se svi pred Njim
sakupiti. "
262
Ovaj ajet na vie stvari.
Ptvo je da se koristan i vrijedan ivot postie putem odazivanja
Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., dok onaj ko se ne odazove on u
stvarnosti i ne ivi makar i proivljavao onaj ivot koji proivljavaju i
najprezrenije ivotinje. Jer pravi j ugodni ivot jeste onaj iivot koji je
javnim i unutarnjim odazivanjem Allahu i Poslaniku Njegovu,
s.a.,r.s. Ljudi koji ive takav ivot hri su i poslije svoje smrti, dok su
drugi mrtvi makar njihova tijela bila iva.
Na osnovu ovoga, najpotpuniji iivoc imali su oni koju su se najbolje
odazivali pozivu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer sve u to je pozivao
bilo je od za ivot j upotpunjavale ga je. Onaj ko bi propustio
neto od Poslanikovog poziva, propustio bi dio ivota, a ivot mu je
YJ El-En fal, 25.
RIZKICA Zf\ANJA f 127
b10 porpun i nije<.lan u onolikoj mjeti koUko se odazivao na poziv
plemenitog Poslanika, s.a.v.s.
i\fudahid, ajet: " ... kad vas po1.ove u ono to vam
ivot osigurati"', kae: "Kad vas pozove u isrinu."
A Karada smatra da se to odnosi na Kur'an, jer on donosi ivot,
po,jcrcnje, spas i zatitu na dunjaluku i ahircw.
Es-Suddi veli: "To je islam, jer i b je Allah njime oivio nakon to ih
je savladala smrt nevjerstva."
lbn Ishak i Urva b. ez-Zubejr, a citat je od drugoga, kau: "Ajet:
. .. to vam ivot osigurati' odnosi se na ratovanje kojim vas je
Albh uzdigao nakon ponienja, osnaio nakon slabosti i zatitio od
neprijatelja koji vas je u prolosti ugnjetavao."
263
SYa jamom i unutarnjem prihvatanju
iizvrmaoju svega onoga s je doao Allahov Poslanik, s.a.v.s.
El-Vahidi veli: smatra da se U:tvicnog: ' ...
odnose na dihad, borbu naAllahovom putu.
To je stav Ibn Ishaka i miljenje jezikoslovcima."
2
6-l
El-Ferra je u vezi s ajetom rekao: "Kad vas pozove da oivite
srojc sranje putem borbe s vaim neprijateljem, sc da je
snaga skrivena u borbi i dihadu, pa ako muslimani zapostave i napuste
diihad, postat slabiji i opast im poloaj, te se neprijatelj lahko
odYaiti da ih napadne.
265
Dihad je djelo koje najvie oivlja\a muslimane, kako na dunjaluku,
tako i u berzahu i na ahiretu. Snaga muslimana na dunjaluku i njihovo
predadavanje neprijatelja jesre kroz dihad. Za sranje vjernika u
bt:mthu Uzvieni je rekao: "Nikako ne smatraj :mrtvi.ma onekoji su na
Pogledaj: Tifsirut-To/Jm, 13/..J63-467.; Trjim1 lb11i Kmr. 3/574. 1 Ed-DurmiI/1(//JI/r, ..J/ 41-.
[;J. rfnrul-zwl, 2/ 4 52.
:!> .\ltaniiKIIr'nu, 1/407.
!bu Kajjim cl - Dicnijjc
AUa.hovom putn izginuli! Ne, oni sn ivi i u obilju su kod Gospodara
svoga. "
21
'b A na ahiretu ehidi 1 borci na Allahovom puLU imati
najpotpuniJe iivorc 1 ujYat i najbolje blagodati, za razl.lku od
drugih vjernika u Dennetu. Zbog ovoga je Ibn Kutejba rekao da se ajet:
... to vam iYot osig,uatf' odnos1 na pogibiju na Allahovom puru.
Neki mufessiri pak smatraju da se ajet: " ... kad vas pozove u OllO
to vam ivot osigurati" odnosi na Dennet, odazovire se onome
co vam Dennet osigurati, jer to je stvarna ivota u kojoj je
ivot ugodan i vjecan. Ovo je miljenje iznio Ebu .t\Jj el-Durdaoi.
Kazat dn ajet podrazwn1jcva i obuhvata sva ova miljenja,
jer i vjerovanje, i obredoslovlje, i Kur'an i dihad; sve to oivljava srca i
os1gura\a ugodan i lijep ivot. ujvan1e i i\'Ota bir
u Denneru, a Poslanik, s.a.v.s., poziva u vjerovanje i poziva u Dennet.
On poziva u lijep i ugodan JYOt na duojaluku i na ahi retu.
ima neophodnu potrebu za dvjema vrstama ivota:
Za i,otom tijela posredstvom kojeg razlikuje korisno od tetnog, i
uzima koosno, a odbacuje tetno. Kad god mu oslabi ova vrsta i,ota,
spopadne ga bol i slabost u onolikoj mjeci za koJiko mu je oslabio
ivot rijela. Iz tog je rvJoga ivot bolesnika, i runog, i zabrinutog, i
uplaenog, i siromanog, i ponienog, i slabiji od ivota onoga
koji je spaen od ovih iskuenja; i on je u neophodnoj potrebi za
ivotom srca i due posredstvom kojeg raspoznaje islinu od lai, Pravi
put od zablude, uputu od scranputic<.:, a parom izabire istinu nad s\im
onim to joj Ova \'rsta ivota daje raspoznavanja
korisnog od tetnog u raznim znanostima, djama ili stremljenjima i
djelima. Ona osnauje vjerovanje i elju i ljuba\' za istinom, te
na prezir i mrnju zablude i lai.
:. Alu lmran. 169.
RIZN I CA ZNANJA/ 1:29
i njegova sposobnost raspoznavanja, zatim ljubav
prema istini i prezir zablude bit izraeni onoliko koliki je njegov
udio u ivotu srca i due. Kao to ivo tijelo potpunije i
ono to mu koristi ili nanosi boli, pa na osnovu toga vie i tei ka
korisnom i kloni se bolnog, a sve to ovisi o ivota tijela, potpuno
1sto se i sa ivotom srca i due. U da oslabi ivot srca,
oslabi i sn.aga raspoznavanja srvari. Ako u srcu i ima ivota,
to je nedovoljno da bi utjecalo na izbor korisnog nad tetnim. Znamo
da je tijelo u utrobi majke beivotno sve dok melek, Boiji
izaslanik, u njega ne udahne duu, nakon zametak postaje iv,
a do c.ada je bio u skupini mrtvih. U istom su stanju srce i dua sve
dok Allahov Poslanik, s.a.v.s., u njih ne udahne duh onoga to mu je
objaYljcoo. Uzvieni je rekao: "On alje meleke s Objavom (bir- rubi
nrinemrih.i), povolji Svojoj,

l rekao je: ".. . koji alje Obj<wu, Svoje (er- ruha min emrilti),
kome od robova Svojih. "
268
je rekao."Na ta.k.w
Mi i tebi objavljujemo ono to ti se objavljuje (ruhanminemrina).
Ti nisi znao taje Knjiga niti si poznavao vjerske pmpise, ali smo j e
Mi svjetlom kojeg one robove Nae koj e
elimo. "
269
AHab Uzvieni pojanjava da je Njegova objava ruh (duh)
i s'ietlo. Zbog roga su ivot i osvjetljenje uvjetovani udahnjivanjem
mclekskog i ljudskog Boijeg izaslanika. Onaj ko doivi udahnjivanje od
oba Boija izaslanika uivat blagodat oba ivota: tjelesnog i
dok onaj ko doivi samo melcksko udahnjivanje, ali ne i ljudsko, ivjet
samo jednu vrstu ivota, a druga ga
Uzvieni je rekao: "Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo
Mi dali ivot i svjetlo kojegse kao onaj
) En-Nnhl, 2.
Gafir, IS.
) B-ur:1, 52.
130/ Ibn Kajjim el- Devzijje
koji je u (minama i z kojil1 ne iilazi ?!"'n
1
Allah Svevinji vjernicima
daje i spaja :livor i svjetlo, a onima koji se od Njegove vjere
spaja emine s mrrvilom srca.
AbduUah b. Abbas, r.a., i svi mufesiri
271
u vezi s ovim ajetom vele da
ajet bio je nevjernik izgubljen u zabludi, pa smo ga Mi uputili.
A Uzvienog: " ... a komesmo Mi
kojegse .. . " podrazumijevaju vie St\'ari:
prvo: on se svjetla ljudima, dok su oni u
tmjnama. Njihov primjer je primjeru skupine ljucli koji su bili na
putu, a onda ih i oni se izgubie i nikako puta da nadu, dok
je pored nj ih koj i ima svjeriljku pa se nje putem;
on \'idi stazu i vidi sve ono se treba na njoj;
drugo: on se njima svjetla koje ima, a oni se
dijelom koriste njegovom zbog njihove neophodne poaebe
za istim svjetlom;
on na Sudnjem danu, svjedosci koj u ima, bez
po Siratu, dok se i licemjeri zbog svojih
djela izgubiti i ostati u tminama.
A to se Uzvienog: " ... i neka znate da se Allah
i srca njegova ... ":m, poznato i
ovog ajeta jeste to da se "uplitanje" odnosi na .Alla.hovo
vjernika da nevjersno i na nevjerniku da
prihvati Allahovu vjeru, kao to Njemu pokorne da
grijeh i oteava grenicima da Mu pokau pokornost. Ovo je stav
Abdullaha b. Abbasa, r.a., i mufessira.
273
"'' EI-En':un, 1:!2.
:'t Vise": 6/ 141-142.; i\'or;pmd-durtr, 7/252-253., i RI-Balmtlnmbil, 4/213
214.
n EJ-Eof:tl, 24.

1
\ rte \',: T;d-DIIt711111twmr. V
RIZNICA ZNANJA/ I31
O istom ajctu postoji i drugo koje kaie da se to oJnosi
na J\Jlahovu blizinu do srca roba, mko da mu od tajm srca
nita nije skriveno. On je izmedu roba i njegovog srca. Ovo navodi el
Vahid?' ga Kacad1.
Kao da JC ovo pnkladnijc kontekstu ajeta, jer se odazivanje
na poZI\; odnosno prihvatanJC u osnmi vezuje za srce, tako da
nema nikak\c korisu od [jclesnog odazJ\ anja ako u tome izostaje srce. Allah
je Uzvieni Svoga roba i njcgmog srca, pa zna da li I\fu se njcgmo
srce odaZ\alo tlt nije?! Da li srce skrna iskreno odazivanje ili ne?!
Na osnovu prvog miljenja, veza prvog dijela ajeta i
njcgo,og zavretka glasila bi: Ako vam je teko odaz,au se na poziv
Allaha i poziv Njegovog Poslanika, s.a.v.s., onda ne budite sigurnj da
sc Allah uplesti vas i vaih srca, nakon vam vie
pruiti priliku da sc odazovete kao vid kazne zbog roga to se ste istinu
jasno i nakon upoznavanja ostavili i oJbili. Bila bi u kontekstu
L;z\'Ienog: " ... i da Mi SI'Ca njihova i njihove
i da vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali . . . ?" i Njegovih
.. . i kad oni skrenue u stranu, a Allah da i srca njihova
u stranu skrenu''-, kao i Njegovih ... ali oni nisu htjeli
po'jeroYati u ono u to pl'ije nisu vjer ovali.''
2
"
6
Ajet upozorava na zaposta\'IJanjc odazivanja srcem, mak.-u se rob
cijelom i odazvao.
(PREOOIIIlEOENJA) l EiliJATA{V.JERSKIII NALOGA)
Ovaj aJet sadri i jo jednu tajnu, aroje da je Allah Uzvieru u njemu
spopo i uvezao dvije stvari: crijat, vjerske naloge i propise, koje obave
''\..,am !:,r:l pron:t5ao u knpz1 1?.1-Ttftimf.mtt.
r: hSJff, 5.
r 1'1 E'raf, 101.
132 /lbn Kajjim cl - Dicvzijjc
zuje s,ojim robovima, a to je ustvari odazivanje spomenuto u ajetu,
i kader, u koje moraju povjerovati. To je kao u ajeru:
" ... onome od vas koji da je na Pravom putu, a vi ne moete
1tita htjeti ako to AllaJ1. Gospodar svjetova,

ili u
Uzvienog: , ....i ko naumu ga imati, a na wnu ga imati
samo akoAllahbudehtio. ''
278
1\ Allah Uzvi eni najbolje zna!
OOtOM H. TIIINAESTI:
AJETA: "NEVJERNTK JE EJTANOV
PROTIV NJEGOVOG GOSPODARA."
Uzvienog: "Nevjernik je ejtanov protiv
njegovog Gospoda.ra":!
79
zaista su iz reda blage J...-ur'anske retorike i
najjasnije i kur'anske semantike, koje da je vjernik,
uvijek uz svoga Gospodara, u stalnoj borbi protiv sebe, svojih strasti,
svoga ejtana i ncp1ijarelja svoga Gospodara. To je zapravo pojanjenje
robove pripadnosti Allahovoj sttani211C
1
, i da je on od Njegovih vojnika i
odabranih robova, evlija. Rob se uz svoga Gospodara boci protiv svoga
unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Rob se radi AJlaha Uzvienog bori
protiv njih, ophodi se neprijateljski i prezire ih. Primjer dobrog roba koji
se boci uz svoga Gospodara jeste kao p1imjer osobne i najblie kraljevske
svite koja se boci uz svoga kralja, dok sc oni drugi, koji su daleko od
kralja, ne bore uz njega i ne brinu sc o tome, dok je nevjernik uz svoga
;; Gt-Tchir, 28-29.
i\luddcssir, 55-56.
l' El-Futk:tn, 55 .
...., K:tko se navodi u UX\isenog: je nji mnzadovoljan. a ioni
Njime. Oni su na Alla.lto,oj strani. a oni na Allahovoj strani uspjet sigurno.'" (El
l\ludi:tdcla, 22.)
RIZNICA ZNANJA/ 133
ejtana, svojim i hirovima u borbi protiv svoga Gospodara.
ovog ajeta od naih prethodnika, selefa, ne izlaze iz
okv1ra ovog

Ibn Ebu Harem u predanju od Ataa b. Dinara navodi da je Seid b.
Dubejr, u vezi s ajetom rekao: Ne'\jerniksvojimneprijateljstvolll i
irkom potpomae ejt;ma proti v njihovog Gospodru:a."
Lejs o ovome prenosi Mudahida: ''Nevjernik pomae
ejtanu u neposlunosti prema AllaJm Uzvienom."
Zejd b. Eslem ,.sudrug" ("zahirell'), rekao je da ro
ustvari i saveznik.
kazati da je nevjernik saveznik Allahovog neprijatelja u
pokazivanju neposlunosti prema Allahu i pripisi,anju Allahu suclruga.
On potpomae Allahovog neprijatelja u izazi,anju Allahme srdbe.
POJANJENJEALLAHOVE BUZINE l PANJE PREMA VJERNI KO
Allahova posebna blizina i panja prema vjerniku kod nevjernika
i razvratnog grenika pretvorila se u blizinu sa ejtanom,
due i strastima; pa zbog toga prethodno citirani ajet i
Uzvienog: "Umjesto Allahu oni se klanjaju onima koji im nisu u
stanju nekukorist pribaviti ni od njih kakvu t etu otkloniti. "
282
To njihovo klanjanje, ibadet nekom drugom pored Allaha, jeste
iskazivanje saveznitva, ljubavi i zadovoljstva onima kojima se klanjaju,
to podrazumijeva posebnu vrstu bliskosti i panje nevjernika
i njihovih lanih boanstava. Time oni pomau Allahove neprijatelje
u mrnji prema Allahu Uzvienom, u susp.rotstavljanju Njemu i u
Vie v.: 19/26-27. i F.d-Dumtl-lllmmr, 6/ 267.
Al EI-Furk:m, 55.
1111
134/ Ibn Kajjim ci - Dievzijjc
izazi\'anju Njegove srdbe . Allahov i miljenik uvi
jek je uz svoga Gospodara se protiv prohtjeva svoje due, svog
ejtana i svojih strasti.
Ova poruka i za onog ko ih razumije i shvati, uistinu je
veliko bogatstvo iz riznice kur'anskog blaga.
r\ Allah ka dobru vodi!
Olli.O)I.\K
SLJEDBENICI UPrTE l SLJEDBENICI ZARLUDE
Allah Uzvieni veli: "Tako Mi potanko izlaemo dokaze, i da bi
bio put kojim idu grenici. ..
283
I rek:.'\o je: "Onoga ko se
suprotstavi Posla.niku, a poznat mu j e Pravi put, i koji putem
koji nije put vjernika, pustit da to "
284
Allah Uzvieni pokazao je u Svojoj knjizi jasno i precizno put kojim
idu vjernici i put kojim idu nevjernici. Obavijestio je o ju i rezultatu
i jedne i druge skupine, kao to je precizirao djela i jednih i drugih. On je
ukazao na zatitnike i saveznike obje skupine. Zarekao se da prvu skupinu
podravati; o uvjetima kada ukazuje Svoju i podrku, a
drugoj skupini uskratiti Svoju i ostavit ih na cjedilu .
.JASNOST PUTA UPUTE l PUTA ZABLUDE
Allah Svevinji u Svojoj knjizi sasvim je bjelodano pojasnio, otkrio
i ukazao na oba puta, tako da ih ljudska srca, bez mogu vidjeti
kao ro njihove vide svjetlo i tamu.
:llll EI-En':tm, 55.
En-Nis:t, 115.
RIZN ICA ZNANJA/ 135
Oni koji poznaJu Allaha Ui'\' tsenog, knjigu i vjeru, detaljno
su upoznali pur vjernika i pur nevjernika. Oba su im puta potpuno
i:tsna, kao to Je putniku jasan pur koji ga vodi do cilJa, i pur koji ga
moe odvesti u propast.
Tak,, su ljudJ medu stvorenjima, naj,ieim koriste 1najbolje
ih mogu posa\iCtO\rati. Oni su i ka Pravom putu.
\ ASll \8.\
Otuda se i vrijednost i dwgova Allahovog Posla
nika, s.a.v.s., nad svim drugim ljudima koji iza njih do Sudnjega
dana. Ashabi, Ul., odrasli su na putu zablude, nevjerstva, mnogoborva,
i na putevima koji \'Ode u propast. Sve su ih potanko upoznati, a onda
im je doao Poslanik, s.a.v.s., koji ih iz tih tmina izvodi na put upute i
nl Allahovu pra\' U stazu. Izali su iz mrklih tmina u potpuno svjetlo, i:l
prazno,jcrja i mnogoborva u vjeru monoteizma, iz neznanja u znanje,
iz zablude u uputu, iz nepravde u pravednost, iz izgubljenosti i sljepila
u razboritost i otkrovenje. Time su saznalJ onoga to su dobih,
i bcznijednost onoga na su bili, jer se ljepota zapaa kroz
njegovu suprotnost. To saznanje im je ljubav i za onim
to su prihvatili. Pri hvatanjem islama, imana i ' ' jerovanja u jednog Boga
postati su najvoljeniji i naJdrai ljudima, jer u detalje po;maju oba
puca. A bez ovoga oni su najomraeniji kod ljudi.
Pl'T IUZ\'R.XrNIKA l PUT \]EilNIKA
A tO se onih koji su doli poslije ashaba, r.a., neki od njih, iako
su odrasli u islamu, nisu u potpunosti upoznali ono to mu je suprotno.
Zbog toga su im ostale nejasne neke pojedinosti puta kojim idu vjernici
ih s putem koji slijede razvratnici. OvakTe stvari deavaju se u
t36/ Ibn KaJJlm cJ-DtcvzlJjC
situaciji kada poznavanje oba puta ne bude upoq.)uojeno, ili jednog od
njih, ba kao to je rekao Omer b. el-Hattab, r.a.:"Islam nestajao S\' C dio
po dio kada u njemu budu uzrastali oni koji nisu upoznali d7.ahilijcc."
Ovo je primjer Omecovog upocpunjenog znanja, r.a., jer onaj ko ne
poznaje dahilijet i njegovu stvarnost, a to je sve ono to je suprotno
Objavi, koja je dostavljena Nlahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sam takav
pripada dahilijetu. Dahilijet se vezuje za d7.ebl, neznanje, a sve
to je suprotno uputama Allahovog Poslartika, s.a.v.s., zapravo je dehl,
neznanje i zabluda.
Onaj ko ne poznaje pur razvrarnika, i on mu ne bude sasvim jasan,
je da pomisli da su neka njihova djela ili dio puta koji su izabrali
ustvari put koji slijede vjernici.
Mnogo roga se i desilo sljedbenicima ovog um meta. Kada je u pita
nju vjerovanje, islamsko znanje i praksa, da su nepoznavaoci
puta razvratnika, nevjernika i neprijatelja Allahovih poslanika, a. s., prih
vatili mnoge od ovih stvari pod izgovorom da ro spada u praksu i put
vjernika. Takvi muslimani pozivali su u prihvataoje svega toga: tavie,
oni su proglaavali nevjernikom svakog onoga ko bi co odbacivao, i
prema takvom odobravali su ono to zabranjuje Uzvieni
Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Taho neto deavalo se novarora
u ovom ummetu; poput debmija, kaderi ja, haridija, ija, ra&dija, i nji
ma koji su dolazili s novotarijama i u njih pozivali, a poricarelje
i novotarija proglaavali su otpadnicima od islama.
Po poznavanja puta vjernika i puta raZ\'tatnika i ne,;ernika,
ljude moemo podijeliti u skupine:
prva skupina: oni koji su jasno i u detalje, teorerski i upo
znali put vjernika i put razvratnika i nevjernika. I ovo su
medu ljudima;
RIZNICA ZI\ANJA / 137
druga skupina: oni koji su, poput stoke, totalno slijepi prclllil oba puta,
mada su blii i privreniji putu raznatni.ka i ne,iernika;
skupina: oni koji su svu panju usmjerili na upoznaYanjc puta
viernika upoznavanje puta razvratnika i nevjernika. Oni
samo poznaju ono ro je suprotno puru \'jcrnika, da
sve to je suprotno Pravom putu zapravo samo zabluda, pa makar stvar
koju odbacuju i ne poznavali potanko. Kada neto to se kosi s
pucem ,jernib, oni gla\'e od roga i ne zamaraju se da to shvate
i upoznaju razlog njegove pokvarenosti i tetnosti. Oni su onome
koji je strastvenih prohtjeva due te mu to nikada i ne pada
na um, niti ga Jua k tome poziva, za razliku od onih iz prve skupine;
oni poznaju ono tee i naginju njihove due, ali ih oni spuLavaju
u rome i bore se protiv njih da sc radi Allaha Uzvienog odreknu tih
prohtje\'a i elja.
Omer b. el-Hattabu je pismo u kojem su ga pitali koji je
od dYojice ljudi bolji: kome strasti ne naumpadaju, niti o njima
razmilja, ili koga njegova dua poziva na strasti, a on ih ostavlja
r:tdi Allaha Uzvienog? Omer, r.a., u odgovoru je napisao: "Onaj
dua za grijesima, a on ih radi Allahova zadovoljstva ostavlja za
ISta je od onih ' ... je srcaAilal1 prekalio u bogobojaznosti. I njih
op1ost. i nagrada velika. "'
285
To je s onim koji poznaje novotarije u vjeri, ono to vodi u
irk, zabludu i puteve koji vode k njoj, pa sve to zamrzi, sc roga,
druge na to upozorava, odbacuje to od sebe i ne doputa da ti grijesi os
krnave lice njegovog imana, ili da mu u srcu izazovu sumnju ili dilemu.
Naprotiv, upoznavanjem tih stvari on jasnije Yidi uputu i vie se vezuje
za nju, kao to se njegov prezir i od tih grijeha.
>' El-1-ludurnt, 3.
138 l Ibn Kauim ei - Dzcvzijje
Takav rob bolji je od onoga kome spomenuti grijesi nikada i ne padaju
na um niti mu kroz srce prostruje. Kada god sc ovom robu
ti grijesi i kada ih osjeti, njegoya ljubav prema Istini tom se, a
spoznaja o Njegovoj proiri. Jo vie osjeti smirenost uz t\jega,
Uzvienog, a iman mu dodatno
!sci je i s onim robom kome grijesi i strasti naviru u misli, ali
ih on odbacuje ono to je njima suprotno; pa se time
njegova elja, i nastojanje za dobra.
Allah Uzvieni nikada nije iskuao Svoga roba vjernika ljubavlju pre
ma strastima i grijesima, i naginjanjem njegove due k njima, a da ga time
nije elio uputiti ka boljoj, ljepoj, trajnijoj, i za roba korisnijoj, ljubavi;
da bi se rob borio protiv svoje due te da svu svoju ljubav rezenie za
Allaha Svevinjega. Taj vid borbe roba dovodi do Onog Kome
se dariva ljubav. Kada god dua roba posegne ka strastima, i porasre
njena elja i za njima, rob preusmjeri tu elju i ljubav ka
uzvienijem, i vrednijem. U takvom stanju dua s mnogo
vie posegne ka Voljenom i uz dosta potpuniju marljivost.
takvo neto ne deava se kada je u pitanju hladna i nemarna dua koja je
osiromaena od osobina prethodne due. Iako ova dua, ima za cilj ono
najvrednije, ipak je ogromna razlika njenih elja i elja prethodne
due. Zar ne da je onaj koji po eravici i trnju hrli svom
voljenom bolji i vredniji od onoga koji to jau6 na kamili?!
Nisu jednaki onaj ko daje prednost voljenome uprkos stremljenjima
ega (nefta) i onaj ko daje prcdnostvolj enomc, a ego ga ne poziva
drugom. Allah Uzvieni zbog dva razloga iskuava Svoje robove stras
tima; d:-t bi na caj nekome oscao skriven i nepoznat, ili da nekoga
zakloni i dO\ede u Svoju blizinu, zadovoljstvo i
RIZNICA ZNANjA / 139
skupina: skupina koja je detaljno upoznala put razyrata, gti
jcha, novotarija i nevjersrva, a put vjernika samo Ovo je
s onima koji su zapali u iskuenje raznih beskorisnih teorija i polemika
koje bolje poznaju od onoga s je doao Allahov Poslanik,
Kome su dostupne njihove knjige moe sc u to jasno u'ierici.
U istoj je poziciji i onaj ko potanko poznaje put zla, razvrata, nasilja
1 nereda, jer je ro pa se pokajao i vratio putu pravo,rjernih; on
nedovoljno i samo poznavati put vjernika, a ni u kojem slucaju
kao onaj koji je cijeli svoj ivot proveo u praktikovanju i izvravanju
djela koja se snstavaju pod put vjernika.
Cilj ovog po braj anja jeste elja da ukaemo da Allah
da ljudi upoznaju put nevjernika kako bi ga prezirali i njega se klonili, i da
upoznaju put vjernika kako bi ga prihvatili i u skladu s njim postupali.
Upoznavanjem ova dva puta pred robom otvaraju se vrata tajni
i koristi vrijednost ne poznaje niko osim Allah Uzvieni. I'-roz
ro dolazimo do spoznaje o Allahovom apsolutnom gospodarsrvu i
mudrosti. Do spoznaje o savrenstvu Njegovih imena i osobina koje se
odraavaju i ostavljaju prepoznatljiv trag na stvorenjima. To su doista
znakovi Njegovog gospodarstva, vlasti, Boanske prirode, lju
bavi ili prezira prema stvorenjima i Njegove nagrade iti kazne.
A Allah, opet, najbolje zna!
RAZliKA IZ'IEOLI ALLAIIO\"fll l AllAJ10VIII NEPRIJATELJ.\
Oni koji imaju neku potrebu stoje na vratima Vl::tdara i mole da im
tc potrebe budu udovoljcne.
A oru odabrani, je elja, preokupacija i ljubav
usmjerena samo prema Vladaru i koji su stalno uz Njega i u Njegovom
140 l lbn Kajjim el - D evzijj e
drutvu, kada nekom od njih On da udovolji neku potrebu, On
dopusti da se jo neko iz reda odabranika zagovara za onoga koji je
traio udovoljenje potrebe; kako bi ovome bila ukazana to milost,
dok je zagovorniku to i potovanje, drugi ljudi bivaju
odbijeni s vrata 'Vladara.
ODLO)IAK I
1
ETNAESTI:
O TO ROB VOLl fLI PREZIRE
Uzvieni je rekao: "Propisuje vamseborba,madava:rnnijepovolji!
N e volite n eto, a onomoebiti dobroza vas; netovolite, a onoispadne
zlo po vas. -Allah zna, a vi ne znate. "
2
1!6 U drugom ajetu Uzvieni veli:
"A ako prema nj:il:na odvratnost osjetite, je da je ba u onome
prema odvratnost Allah veliko dobro dao. "
287
Prvi ajet govori o borbi na Allahovom putu kroz koju se is polj avaju
mrnje i prezira.
Drugi ajet govori o vezi kroz koju se ispoljavaju
strasti i uivanja.
Rob iz straha za svoj ivot prezire, svojim srutgama srdbe, susresti
se sa svojim neprijateljem, iako je stvar koju prezire za njega pozitivna
u ovozemnom ivotu, a i poslije smrti i oivljenja. Rob voli
i ostavljanje obaveza, iako je to za njega pogubno i tetno kako na
dunjaluku tako i na abiretu.
Desi se da rob prezire i ne voli svoju suprugu zbog nekih
njenih osobina ili svojstava, pa joj daje razvod iako mu je u
ivotu s njom zapisano svako i ah.iretsko dobro. Ili pak voli
ZHfi El-Bebra, 216.
En-Nisa, 19.
RfZN!CA ZNANJA/ 141
neku enu, a u ivotu s njom za njega se krije veliko zlo koje
ne moe ni zamisliti.
je ba onakav kakvim ga je opisao njegov Stvoritelj:"Aonje,
zaista, prema sebi nepr avedan i lahkomislen. "2llli Zbog roga
ne treba uzimati kao mjerilo ono to mu teti ili ko6sti, zatim svoje
Jjubavi ili prezira prema ili na osnovu onoga
naginje ili od preza. Njegovo mjerilo dobrog i tetnog creba biti
ono na to ga AJlah Uzvieni obavezuje ili ono to mu zabranjuje.
Najkorisnijeza u svakom smislu, j cs re pokazivao je pokornosti
srcem i tijelom svome Gospodaru, dok je za njega bezuvjetno najteto.ije
iskaztvanje neposlunosri srcem i tijelom prema svome Gospodaru.
Ukoliko s ispuni svoju obavezu pokornosti i
oboavanja prema Allahu Uzvienom, rada u svemu onome to ga
sudbinom zadesi od onoga to prezire i ne voli biti dobro za njega. Ali,
ako sc oglui o obavezu pokornosti i robovanja premaAlla bu Uzvienom,
tada sve ono to voli postati loe za njega.
Ko ispravno upozna svoga Gospodara i pravilno razumije Njegove
savrene atribute i lijepa imena, uistinu saznati da koje ga
zadese i iskuenja koja proivi sa sobom donose koristi i dobra koja ne
moe u cijelosti spoznaja i razmiljanje. Bez imalo
sumnje, koristi i dobra u onome to prezire i ne voli mnogo su
od koristi i dobara koje mu dolaze u onome to on voli.
OSVHTANJE NA ISU OH l llEZUJ:rATE
koristi i dobara due jesu u onome to ona prezire, kao to
je tete i razloga propasti due upravo u onome to ona voli. Po
gledaj u nekog iskusnog i vjetog vrtlara koji je zasadio vrt, a zatim ga
1>.0 El-Ahz:tb, 72.
142 l Ibn Kajjim el- Dcnijje
je natapao \'odam i urediYaO sve dok nisu izbili izdanci usjeva. Nakon
toga vrtlar je i razdvajao spojene mladice i kresao kronje; jer
zna da mladice kao takve ne bi donijele ukusan i dobar plod, pa je oka
lemio mladice s poznatog stabla koji daje lijep plod. Pa kada su se
mladice stopile i sjedinile s kalem.ima i donijele pne plodove, vrtlar je
isjekao zakrljale i slabe grane koje ugro:lavaju i usporavaju rast stabla;
bol i tegobu stablu, ali s ciljem razvoja i dobra za samo stablo
kako bi se njegov] plodovi mogli iznijeti i pred kralja. Zatim je ntlar
zalijevao stablo vodom, ali se nije obazirao na stalnu potrebu stabla za
vodom, nego ga je napajao s vremena na vrijeme, iako bi se uz stalno
prisustvo vode stablo bre razvijalo, i listovi bi mu bili zeleniji i svjeiji.
Zatim je vrtlar oduzeo stablu njegm ukras; pokidao mu je mnogo
jer je uz njihovo prisustvo oteano potpuno sazrijevanje plodova, kao
u sa vinmom lozom. Vrtalar je sjekao stablo i oduzimao dio
njegovih ukrasa, ali sve je to radi koristi i dobra samog stabla.
Kada bi stablo imalo poput kakve ivotinje, pomislili bismo da
je to nanoenje tete i stabla, sve ro je vrtlar
zaista je suta korist i dobro za stablo.
U istom je poloaju brini otac prema svome djetetu i on najbolje
po:tnajc ta je dobro za dijete. Ako da je putanje stare krvi za
njega dobro, on mu nekoliko posjekotina na koi iako je to bolno
za dijete. Ako ''idi da je lijek za njegovo dijete amputacija nekog dijela
tijela, otac ga i amputira. Sve to iz milosti i brige za svoje dijete.
Ako otac primijeti da je za njegovo dijete najbolje da mu uskrati
novac i darove, on mu to i tc mu ne daje vie od potrebnog,
jer je S\jestan da su novac i darovi uzrok njegovog stradanja
i kvarenja. mu neke uitke i zabave, ne iz krrosci
prema njemu, u cilju njegovog dobra i zatite.
Rf ZN l CA ZNANJA J 143
Kada Najpravedniji j Najmilosciviji, Koji je prema
robO\ima Svojim milosciYiji i od njihovih majki i njih samih prema
sebi, odredi Svojim robovima ono to preziru i ne vole, to je za njih bolje
nego da ih je mimoilo, jer to je Allahovo dobrotinsrvo j panja prema
njima. Kada bi lj udima bilo ostavljeno da sebi biraju dobra j koristi, za
ISra bi i znanjem, i htijenjem i djelom posusraJj j klonuJj u izboru toga.
No, .Allah Uz,ieru ostavio je da On po Svome znanju, mudrosti i mi
lasa dobra Svojim robovima, bez obzira se njima izbor
ili ne. Q,a je poznata ocima koji su razwnjeli Allahova lijepa
imena i Njegove savrene osobine. AJj oni drugi pokuavaju oduzeti
.\lJahu UzYienom dobra robovima, osporavaju Njegovu
mudrost, ne povode se za Njegovom presudom, te sc svojim iskvarenim
razlllllima, neosnovarum promiljanjima i nepravednim postupcima su
protst:wljaju Allahovoj odredbi. Nisu upoznali svoga Gospodara, ruci su
neku kOL-is r i dobro privrijeclili. A Allah Uzvieni daje podrku za dobro!
Kada rob dosegne ovu spoznaju, doivjet blagodac smiraja
i postojanosti na dunjaluku, prije one stvarne blagodati na ahiretu, u
dennetu, kojem ne nijedna druga blagodat osim
Denneta. U takvom stanju rob bici zadovoLjan uz svoga
Gospodara, a zadovoljstvo je dennet i odmaralite onih koji
su spoznali Gospodara Uzvienog. Rob je smirene i dobre due bez
obzira ta mu sudbina donosila jer je svjestan da ga Allah Uzvieni
time samo kua. Zatim njegova dua sa zadovoljsrvom i
prihvata i vjerske obaveze koje nalae Allah i tak-vo stan
je moemo opisati kao stvarno zadovoljstvo roba kojim prihvata da
mu Allah Uzvieni bude gospodar, islam ,jera, a i\Iubammed, s.a.Y.s.,
poslanik. Slast imana, iskrenog vjerovanja u Allaha Uzvienog, doista
okusiti onaj ko ne dosegne O\'aj stepen.
144/ Ibn Kajjim el-Dievzijje
zadovoljstva koje uiva rob bit srazmjema njegovoj
spoznaji Allahove pravednosti, mudrosti, milosti i ljepote Njegove
odredbe i odabira prema robovima. to spoznaja roba bude toliko
bici zadovoljniji svojim Gospodarom. Odredba Gospodara Uzvienog
koja se odnosi na Njegovog roba ne izlazi iz okvira osobine:
Allahove pravednosti i milosti prema robu, dobrobjti za njega i Allahove
mudrosti. U svakoj odredbi Uzvienog prema robu neminovno se po
javljuje neka od spomenutih osobina, to se u kontekstu Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., moe i zapaziti: ,..Boe. ja sam Tvoj rob! Sin roba Tvoga i
robinje Tvoje! Mojje u ntci. Tvoja se odlttka nada mnom sprovodi.
a pravedna je odredba Tvoja! Molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe
nazvao, ili ga u Knjizi Svojoj objavio. ili ga nekom Svom stvorenju obznanio, ili
ga u znanju neiskuswenog (gajba) kod Sebe ostaPio daKur an
srca moga, svjetlom grudi mojih, /.ijekom tuge moje i odnosiocem moje i
more!' Prisutni upitae: 'O Allahov li ih On
im odgovori: svakako! Svako ko ih treba ih i
Allahovog Poslanika, s.a.\r.S.: " ... a pravedna je odredba Tvoja!"
odnose se na svaku Allahovu odredbu koju sudbinom propie Svome
robu; bilo da to bude kazna ili bol, kao to Uzvieni prepie i uzrok
te Jer Allah Uzvieni propisuje i uzrok i posljedicu, i On je
pravedan u svemu to propie i odredi Svome robu. Ovakvo poimanje
Allahove odredbe vjerniku donosi samo dobro, a sve to Allah odredi
za vjernika je uvijek samo dobro, to je i Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
potvrdio svojim mi Onoga u je ruci moj ivot,
Allah nikada ne odredi neku stvar, a da to za vjernika nije dobro. Ali to
je samo za vjernika!"
290
Vl" Hadis je sahih. Ranije sm<1 spomenuli njegot izvor.
"'" Au[or je nnjvjerov:mlije prenio hadisa, ne njegov izvorni tekst. PogledllJ
hadis u ovom komeksru u djelu S<1hib11 111uslim, h:tdis br. 2.999.; od Ahmedn b.
RIZNICA ZNANJA / 145
Pitao sam svog "Da li Allah Uzvieni odreduje i grijeh
Svome robu?!" A on mi je odgovorio: "Da, ali pod uvjetom!''
Pod uvjemm da grijeha osrndja robu da
se pokaje Allahu Uzvienom za taj grijeh, da Mu se vrati, pred Njim
ponizi, iz strahopotovanja i tome i ona djela koja
su draga Allahu Sve\rinjem.
ODI.0.\1 \K .ESNAESTI :
AJ ETA: "NE VOLITE NETO,
A ONO MOE BITI DOBRO ZA
Uzvieni je rckao:"Ne volite neto, a ono moe hiti dobro zavas;
neto volite. a ono ispadne zlo po vas. - Allal1 zna, a vi ne znate. ''
291
Ovaj ajet sadri mnoge mudrosti, tajne i koristi za predanog
Allahovog roba.
Ako rob spozna da ono to prezire i ne voli sa sobom donosi
i ono to mu je drago i milo, dok ono to voli i prieljkuje ponekad
prouzrokuje i ono nevoljno i nepoeljno, onda u takvom stanju oJkad
nije siguran da ga od eljenog i dragog zadesiti i neka nevolja, kao
to gubiti nadu da mu se i prieljkivano pojaviti od onoga
to ne voli. A to sve iz razloga to rob unaprijed ne poznaje
i zavretak stvari. Samo Allah Uzvieni poznaje kako zavriti stvari i
stanJa, a o tome rob nimalo nije obavijeten.
Ova obavezuje roba na
Hmbehl, 3/ 11 7 i 3/ 184.
:'11 El Bekara, 216.
146/ I bn Kajjim cl-Devz.ljjc
ISPtl l.JA\'A JE ALLAII 0\"111 N.lREIJBI
Robu nita korisnije od ispunjaYanja Allahovih naredbi, makar u
toku neke ruu:cdbc i nailazio na jer zavrnb
i posljedica tal...vog djela jesu samo dobro, radost, uitak i
Nasuprot toga, nema nita retnije i pogubnije za roba od
grijeha, makar dua naginjala i za njim, jer kraj i zavrnica tak-vog
samo su bol, tuga, pamje i zlo. Osobina razboritosci ogleda se u
podnoenju malog kratkotrajnog bola radi nemjerljivog dobra i velikog
uivanja koji uslijecliti, i odricanje kratkotrajne i bezvrijedne i
uivanja zbog neizdrive patnje i zla.
Pogled neznalice, zalutaloga, zadrava se na formama stvari ne
do njihove sutine, razborit i mudar rob kroz zastor
formalnosci i privida stvari gleda u njihovu sutinu i posljedice kOJC
mogu prouzrokovati. On iza zastora formalnosti viru sve pogubne i
loe posljeclice stvari i djela. On Allahove zabrane doivljava
kao naizgled lijepu i ukusnu branu koja je pomijeana sa smrtonosnim
otrovom. Kada god ga njen ukus pozove da je kua, svijest o
zatrovanosti te brane sputa ga da je okusi, dok Allahove naredbe
doivljava kao neprijatan lijek koji donosi iscjeljenje i zdravlje. Kada
god ga neprijatnost lijeka odvrati od njegovog uzimanja, njegova korist
i djelotvornost potaknu ga na koritenje lijeka.
ovakvo ponaanje i odnos prema stvarima zahtijevaju
posjedovanje blagodati znanja putem kojeg rob kroz formu stvari
spoznati njihm'U sutinu i krajnju svrhu, kao i posjedovanje strpljivosti
koja zbog onoga se rob nada, osnaivati i bodriti njegovo
cijelo na podnoenje svih i iskuenja na Pravom putu. U situaciji
kada rob izgubi jekin, uvjerenje, i osobinu strpljivosti, onda mu
cilj postaje nedostian. A u situaciji da mu se jckin i strpljivost ustale
RJZJii!CA ZNANJA / 147
i tada mu sve prepreke i tegobe na putu stjecanja
dobra i uivanja postati bezvrijedne i zanemarive.
PREPPTANJE ST\!VU ALLAHU
Navest neke od mudrosti i tajnj sadranih u ovom ajetu.
Ajet roba da sve to ga se prepusti Onome Koji po7.naje
kako se stvari zauiri, te da bude zadovoljan onim to mu On izabere i
odredi; zbog toga to se rob nada Jjj epoj i za njega radosnoj zavrnici.
Ajet na to da rob ne predlae svome Gospodaru ta da mu
odrcru, da svoj izbor ne stavlja ispred izbora koji mu kaderom Njegov
Gospodar daje, da od Njega ne trai ono o nema znanja i upute;
jer to moe biti razlogom njegove propasti, a da co i ne osjeti. Rob ne
treba ispred Allaha Uzvienog izabirati ono to on voli, nego moliti svoga
Gospodara da mu dadne ono to je najbolje za njega, pa da ga zado
,oljnim onim to mu je izabrao i odredio, jer je za roba ro najkorisnije.
Ajet, na to da ako rob prepusti stvari svome Gos
podaru i zadovolji se Njegovim izborom i odredbom, Gospodar mu za
nagradu dariva snagu, i strpljivost u prihvatanju onoga to mu
je odredio, i otklanja od njega mahane i slabosti koje su nuna poslj edica
kada rob, mimo Allahovog izbora, izabire sudbinu za sebe. A povrh
svega, Allah Svevinji ovakvom predanom robu ukazuje i dariva lijep
zavretak onoga to mu je izabrao i odredio, a to rob, da je sam sebi
izabirao i sudbinu, ne bi nikada, pa ni postigao.
OSLOBADANJE SHCA OD SVEGA TO GA ZAOKUPLJA
Ajet ukazuje na to da Allah Uzvieni roba od zamara
razmiljanja u vezi s mnogobrojnim i odabirima i odredbama
148/ Ibn Kajjim ei - Dcvzijje
koje se roba, i njegovo srce od i
koji bi ga doveli do nesavladivih prepreka.
Ali, i pored svega toga, rob ne moe od onoga to mu je
i Ako sc zadovolji onom to mu je AJ1ab Uzvieni
izabrao, kada ga zadesi Boija odredba, bir zahvalan a ona m:J
bici blaga i lahka. ako bude nezadovoljan, Allahovu odtedbu
ceko prihvatiti, bez blagosti i jer je on ostao uz svoj izbor.
Kada rob iskreno prepusti stvari AJlahu Uzvienom i zadovolji se
onim to mu On, tada kroz tu odredbu uiva bla
godat dvije Allahove osobine: milost i blagost. Tada rob ivi
AJlahove milosl.i i blagosti. Njegova milost titi ga od onoga se
pribojava, a Njegova mu blagost ublauje ono to mu je
Kada se kader, Boija odredba, sprovoditi nad robom,
razlog njenog potpunog ispunjenja jeste upravo pokuaj roba
da izbjegne i odbaci tu odredbu, zato je najkorisnije za roba potpuno se
predati odredbi i poput strvine baciti se pred ono to mu je
jer zvijeri ne mare za jelom leine!
001. 0.\IAK SEDAliNAESTI:
v y
VELIKI DZIIIAD- BORBA SPROHTJEVIMA DUSE
Uzvieni je rekao: "One koji se budu zbog Nas borili Mi
sigmno, putevimakoji Nama vode uputiti. "
292
Allah Uzvieni uvjetovao je uputu borbom na Njegovom puw;
zbog toga su robovi upravo oni koji se najvie bore.
Za roba je najobaveznija borba- dihad, borba sa svojim strastima,
borba s egom, borba sa ejtanom i borba s dunjalukom. Ko bude u
:!'>l EJ-Ankebut, 69.
RIZNICA ZNANJA/ 149
stalnoj borbi protiv ova neprijatelja, Allah mu ukazati puteve
Svoga zadovoljsrva koje ga dovesti do Njegovog Denneta. S druge
strane, onaj ko zaposravi OYU borbu, propuscit onoliko upute koliko
bude tu borbu.
Dunejd
293
je, ovaj ajet rekao da je njegovo
Koji se pokajanjem budu borili protiv svojih strasti, Mi sigurno,
putevima iskrenosti i predanosti Nama uputiti. Onaj ko ne savlada
svoje unutarnje neprijatelje ne moe se boriti ni protiv stvarnih
vanjskih neprijatelja. Ko savL'lda svoje unutarnje neprijatelje savladat
i vanjskoga. A koga pobijede njegovi unutarnji neprijatelji, pobijedit
ga i vanjski.
OSA.II NAESTI:
DOVA EJJUBA, A.S.
Uzvieni je objavio: "I Ejjuhu se, kada je Gi>spodaru svome
zavapio: 'Menej e nevoljasnas1a, a Ti siodmilostivihnajmilostiviji',
odazvasmo! "
294
U ovoj se dovi zajedno spominje iskazivanje stvarnog i iskrenog
pcizoavanja Allahove levhida, i pokazivanje ovisnosti i potrebe
roba za svojim Gospodarom. Zatim se u dovi nazire i predane
ljubavi roba u dodvoravanju prema svome Gospodaru, re priznavanje da
je On Uzvieni milostiv, i to najmilostiviji od sYih drugih. Spominje se,
zatim, posredovanje, roba kod Allaha Uzvienog putem Njegovih
''Umro je 298 god. po 1-Iidri. Njegovu mozete vidjeli u djelu 1-fi!Jrtlfltl!/!ja', l 0/255.
Jedna ad njegovih iuek:t jesle i ova: "Nae znanje omedeno je Kur'anom i sunnewm, pa onaj
ko ne poznaje Kur'an 1 ne zapisuje h:tdis 1.1j 1 ne poznaje: \' jeru. l rakav se ne shjec!L" U drugoj
tzred swji: "Nne znanje vezuje se za had ise Allahovog Poslanib, s.a.v.s." Pogledaj djelo Jjjtm
J'tilllnnnubda, 14/67 .
.:oEt-Enbija", 83.
150 l Ibn Kajjim el - Devzijje
savrenih osobina, kao to se kroz dovu ovisnosti roba o
Allahu Svevinjem i robova malenkost pred Gospodarom
U svakoj situaciji kada iskuani rob u svojoj dovi i odnosu prema
Allahu Uzvienom doivi i osjeti ove osobine, teret iskuenj a u istom
trenutku nestati.
Iz iskusrva se navodi da onaj ko ovu dovu sedam pura, a
uz ovakvu spoznaju i ove osobine, Allah Uzvieni orklonit
mu odmah i iskuenje.
295
ODL01L\K OE\ EUAESTI:
y v
TUMACENJE AJETA: 'Tl Sl ZASTITNlK MOJ
NA OVOM l NA ONOMSVIJETU."
Allah Uzvieni p renosi dovu Svoga poslani ka J usufa, a.s.: "Ti si
Zatitnikmojnaovominaonomsvij etu;daj daumremkaomusliman
i pridr ui me oni makoji su dobri. "
296
Spomenuta dova sadri priznanje Allahove preputanje
Jedinom Gospodaru uz naglaavanje ovisnosti o Njemu i odricanje
svake ljubavi i privrenosti nekom drugom pored Njega Uzvienog. U
dovi se i da je urruijeti kao musliman elja i cilj roba, ali
da je to samo uz Allahovo odobrenje, a ne po volji Zatim se u
dovi navodi priznavanje drugog ivota poslije smrti i molba za
pridruivanje sretni cima.
297
!'J; Ne postoji dokaz iz Kur' ana ili sunnet.'l za ovakvu tvrdnju ...
Z"< jusuf, 10 1.
]!{' Imam es-Sa'di u svom Ttftim u vezi s ovim ajetom kae: me muslimanom u ivotu 1
podri mc u ' ' jeri sve do k me smn ne zatekne u 1akvom stanju."
U 0\oj dov1 ne pouruje se smn kako su to neki razumJeli. ,\ "sretnici" odJlOsi se na
poslanike 1 pr:wovjernike.
RIZNICA ZNANJA l 151
DY\IIESHI:
AJETA: "ONVAMJE ZEMLJTI POGO UNOM
Uzvieni je rekao: "On vam j e Zemlju pogodnom pa
hodajte p1edjelima njezinim, i hranite se onim to On daje, Nj emu
poslije oivljenja odgovarati. "
296
Svevinji nas u ovom ajetu obavjetava da je On Zemlju
pogodnom. Pogodna je za kretanje po njoj, za usjeve, za iskopavanje,
za gradnju na njoj, i ruje je i da se na
njoj ne mogu izvoditi spomenuti poslovi.
UzYicru nas da je Zemlju za nas posteljom, j
mjestom za odmor, i prostranom, i stabilnom i sabiralitem za sve ono
ro nam je potrebno.
Oo nam obznanjuje da je Zemlju ravnom i pogodnom za
kretanje.lz nje je izveo vodu i panjake. ju je brdima, a zatim
kroz nju staze i puteve proveo. Po kori zemaljskoj je rijeke razveo i
nela poredao. Na Zemlju je blagoslov Svoj spustio i odredio gdje
koji plodovi nicati.
U blagoslove Zemlje spada i to da je sve to je na njoj ivo stvoreno
od zemlje i od plodova koji na njoj i kojima se svi oni hrane.
U blagoslove Zemlje spada i co da u njenu oranicu bacamo samo
jedno zrno, a ona nam mnogo vie zrna vrati.
U blagoslove Zemlje spada i to da ona na svojim nosi svu
i zlobnost stvorenja, ali iz utrobe svoje ona im izvodi najljepe
i najkorisnije stvari. Zemlja skriva ono to je runo, a jz utrobe svoje
izvodi im ono co je prijatno.
U blagoslove Zemlje spada i ro da ona sakriva sramote i
izmet skriva ga i upija u sebe, a zatim izbacuje njegovu
152/ Ibn Kajjim ei - Dievzijjc
ukusnu hranu i Zemlja najvie trpi ljudske uvrede, a najvie im
koristi donosi.
Ta stvorenja od praine, od njih boljeg stvora nema; ka dobroti
najblii su, a od loeg najdalji sul
ZEMlJA JE POPUTKAMILEPOSLUNE
Allah Uzvieni je da nam Zemlja bude poput kamile
poslunc, kamo god da je usmjerimo ona nam se predaje.
Doista je lijepo ... pa hodajie po njezinim.
U ajetu je umjesto 'putevima', predjelima, upottijebljen izraz
"po ("menakibiha"), jer je zemlja ranije u ajetu opisana kao
pogodna, pa onaj koji po njoj bodi kao da po zemlje, a
to je njeo najuzvieniji dio.
Zbog ovoga su "Zemljina kao njena brda, jer je
co naizrazicije i najuzvienije na Zemlji, kao to su najuzvienija i
najdominantnija kod
Mufessi.ri jo kau: "Ovaj izraz indirektno da je kretanje
kroz doline i ravnice Zemlje lake od kretanja po brdima."
D ruga skupina smatra da se pod spomenutim pojmom
misli na strane zemlje, pa su i naz\ana tim imenom jer se
nalaze na desnoj i lijevoj strani cijela.
prevladava miljenje da se pod pojmom misli na
uzvisine, jer do po kojem stvorenja hode jeste najuzvieniji dio zemlje
u odnosu na onaj njeo suprotni ili unutranji dio. Naime, povrinski dio
zemlje jeste oajiscureniji i kretanje zemljom podrazumijeva kretanje po
l?'l U prijevodu Kur'ana od Besimn Korkuta stoji:" ... pa hodajte prcdjelliJta njezinim.",
sura EL-Mulk, 15. Korkut 'menakibiha' ili ramenima njezmim/ pre\odi kao
'predjelim.1 njezmim'. (op. prev.)
RIZNICA ZNANJA/ t $3
njenoj povrini, i zbog toga je upotreba "mcnak.ib" ("plebt")
u opisu povrine zemlje veoma prikladna, a to je zemlja u
ajetu prije toga opisana kao 'zelu!', ponizna, pokorna ili mirna.
U ajetu koji slijedi Allah Uzvieni Svojim robovima da
jedu plodove koje je On po Zemlji razasuo. I na raj On im je
Zemlju pogodnom i kroz nju im je puteve razveo
i uredio kako bi njome mogli putovati. Zatim navodi kako im je uredio
Zemlju kao mjesto za ivot; da se po njoj na njoj i
)tdu od onoga to odredbom Njegovom iz zemlje
PllOIVLJENJE l POVRATAK ALLAHU
Zatim Uzvieni kae: ,. I Njemu seposlijeoivljenja vratiti! " .300
To da u ovom zemaljskom stanitu mi nemamo status stalnog
boravka, smo samo putnici prolaznici. Zbog toga ne da se
prema ovom boravitu odnosimo kao prema stanitu i domovini.
Na dunjaluk smo doli samo da pripremimo to vie dobtib djela radi
ahiretskog boravita. Dunjaluk je samo prolazna stanica, most i
na putu do abireta, a nikako mjesto stalnog ivljenja.
ZNAKOVI ALLAHOVE TEVIIIDA
U ajetu su sadrani dokazi Allabovog gospodarstva,
mudrosti, zatim blagosti i milosti prema robovima. Ajet na
mnogobrojne Allahove blagodati, na Njegovo te nas
upozorava da se ne prepustimo dunjaluku i prihvatimo ga kao jedino
t stalno mjesto naeg ivljenja, nego da na njemu uurbano radimo i
hrlimo ka abiretu i dennetin1a Njegovim.
EJ-,\Iulk, 15.
154./ fb n Kajjim el - Dicvzljje
Slavljen neka je J\llah Uzvieni, ovaj ajet doista sadri putno toga o
spoznaji Allaha i Njegovoj ce na Allahove blagodati,
na pourivanje Allahu i ptipremanje za susret s Njime i izla
zak pred Njega. Ajer nas obavjetava da Allah unititi ovaj
svijet kao da ga nije ni bilo, te pocom oiviti stanovnike cog svijeta
nakon njihove smrti, a onda svi pred Njim okupiti!
\K DrA DESET l PR\'1:
SURE ET-rEKASOR
Uzvieni je objavio: "Zao.l'llplja vas nastojanje da to
budete! ... "
301
Ova se sura striktno odnosi na prijetnju i upozorenje!
Onom ko je shvati sasvim je dovolj na kao opomena.
Uzvienog: " ... zaokuplja vas ... ", vas obuzetirn i
uposlenim u tolikoj mjeri da za to biti nikakav izgovor.
Zaokupljenost u arapskom ilho, zapostavljanje svega drugog.
Ako zaokupljenost proistekne iz ljudskog htijenja, tada za sobom
erijatsku odgovornost, a u da zaokupljenost bude nenamjerna,
kao to se desilo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u vezi zavjese s izvezenim
arama, kako se navodi u predanju Aie, r.a., u kojem stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., o tome rekao: ''Ona me je malo prije zaokupila u namam!"
302
, tada
zaokupljeni ima erijarsku ispriku jer je co jedna vrsta zaborava. U jednom
had isu Allahovo g Poslanika, s.a.v.s., stoji: " . .. pa je Poslanik, s.a.v.s.,
zapostaYio ('Fcleha anis-sob!JjFjl
03
Arapi kau: "Leba /;i f&i11"
("zaokupiti se a "leha an ejj'in" zapostaviti neto.
Et-Tekasur, 1.
1!1.1 El-Buhari, 373 J 556 1 62 u predanju od Ale, r.a.
EI-Buhnn, 6191 i Muslim, 2 149 u predanju od Sehl:l b. Sa'da, r.a.
RiZNICA ZNANJA l 155
Izraz: lehz' (zabavljanje) odnosi se na apstrakme radnje srca i razuma,
a izraz: le'ib (zabavljanje, igra), odnosi se na radnje tijela. Zbog
roga se u goYoru ova dva izraza i spominju zajedno.
RAZLIKA fZ)JEOU ZAOK[PIJENOSTI l ZAUZETOSTI (ACl)
Uzvieni je u ajetu kazao: "Zaokuplja vas (e/haklu/l) nastojanje da
to budete!", a to je mnogo dojmljivije u pogrdi
i nego da je rekao: "Zauzeti ste (fcgalekflm) nastojanjem", jer
moe i obavljati neko djelo, ali da njegovo srce ne bude
,ezaao za njega, dok izraz lehu zapostavljanje i okretanje od svega
zbog nekog cilja.
POKUDENOST ZAOKUPLJENOST! IMETKOM
je svaka zaok'Upljenost; bilo da se radi o zaokupljenosti
gomilanjem imetka, o zaokupljenosti ugledom, enama, ili i
sakupljanjem hadisa3tH ili neke nauke, a pogotovo ako za tom naukom ac
postoji potreba. Zatim ru je i zaokupljenost sabiranjem knjiga i zbirki, ili
zaokupljenost teorctisanjem i raznim pitanjima, te njihovim
i izmiSljanjem nerealnih i ncsrvamih dilema i problema.
Zaokupljenost u suci: Et-Tekasur, nastojanje
da irna vie od drugih. Takav je postupak osim ako
se radi o pokornosti Allahu Uzvienom, kada se zaokupljenost iskazuje
u rutdmetanju u dobra.
'L' \'CZI s nm hafiz hndis:1 Ez-Zehebi na\'odi nnm primjer u djelu Sfjrm alalllinllllbfln ', 18/ ISO,
u btogrnliJt Hnmze EJ-Kinanija, koji je rekao: "Zabiljeio snm Jedan hndis Allnhovog
Posl:uuka, s.a.v:s., predanjem od oko d1ije sroune prenosilac:t, pn sam zbog roga bio
1romasreL1n i to me zadivila. Nakon toga usnio sam J:!hJ:t:l b. Meina QsL"Iknuti h.1diski
1 pa sam mu rekao: 'O Ebu Zekerijja, zabiljeiio sam hndis putem dvije srodne
ni:zovnl' On je nakratko zautio, n zncim mi 'Bojim sc da ne bude od onih
ko11 su spomenuti u ajctu: "Zaokuplj a vas n aslo j anje za sabiranjem
156 / Ibn Kajjim el - Dievlijje
TA TO USTVARNOSTI POSJEDUJE
U Muslimovom Sahih11 navodi se prcdanje
3115
od AbdulJaha ibn e
ihhira, r.a., u kojem stoji da je bio do VjeroYjesnika, s.a.v.s., kada je
on suru pa je, nakon to je ajet: "Zaokuplja
vas nastojanje da io budete!", rekao: "Sin Adem ov govori:
'Ovo je imetak moj, ovo je blago moje!' A da li od imetka svoga ima
ita drugo do ono to si udijelio kao sadaku, pa ti to traje, ili to si pojeo
pa izbacio, ili obukao pa iznesao?!"
OllLOMAK ll VA OESET l OR UG I:
PRVI ll AJETA SURE EL-ANKEBUT
cjhul-islam Ebul-Abbas Ibn Tcjmijja, Allah mu se smilovao, rekao
je: "Uzvieni je objavio: 'Elif-lam- m.i.Jn. Misle li ljudi da biti os
tavljeni na miru ako kau: ' Mi vjerujemo! ' , i da u islruenje
biti dovedeni? AMi smo u iskuenja dovodili i one prije njih, dabi
Allah sigurno Ukazao na onekoji govore istinui na one koji lau. Z:rr
misle oni koji zla djela rade da Nama Loe
Onaj ko se boji susreta s Allahom, pa, sigurno, Dan
a On sve i sve znar A onaj ko se bori - bori se samo za sebe,
jer Allah sigurno moe bez svih svjetova biti. Onima koji vjeruju i
dobra djela sigurno, preko vih postupaka nji
hovil1, i za ono to su radili, doista, ih najljepom nagradom
nagraditi. Mi smo svakog zaduili da bude dobar prema
roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga
ravnim smatra, o kome ti nita ne zna, onda ih ne sluaj. Meni

Hnclis br. 2.958.
RIZNICA ZNANJA l 157
se vratiti, pa vas Ja o onome to ste radili obavijestiti. One
koji vjeruju i dobra djela sigurno one koji su dob1i
unstiti. Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha', akad neki zbog
Allalta bude na muke stavljen, ondri da je ljudsko isto to
i Allahova kazna. A ako pobjeda od Gospod<u:a tvoga, sigurno
oni 'Bili smo uz vas!' A zar Allah ne zna dobro ono to je u
grudima Allah dobxo zna onekoji vjerujui dobro zna one koji
su "'
306
U drugom aje tu, U zvi eni je rekao: "Zar vi mislite da
u De1met, a jo niste iskusili ono to su iskusili oni koji su
prije vas bili i nestali? Njih su satirale nematina i bolest. i toliko
su bili uznemiravani da bi poslanik, i oni koji su s njim vjerovali
uzvikivali: 'Kada jednom Allahova Eto, Allahova
je zaista blizu!"
307
A nakon to je u suri En-Nahl spomenuo
odmetnika od vjere i onoga koji je primoran da vjerovanje:
"Onogakoji Allaha, nakon toje u Njega vjexovao, osimako
bude primoran, a srce mu ostane u vjeri. .. "
3
"
8
Uzvieni kae:
"Gospodar tvoj onima koji se isele, nakon to suzlostavljani bili,
pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, Gospodar tvoj im,
poslije toga, doista, oprostiti i samilostanhiti. "
309
Kada nekom narodu poslanik, oni imaju jedan od dva izbora:
da kau: ''Povjerovali smol", ili da ne izgovore te nego da nastave
loa djela. Onoga koji kae: ''Povjerovao sam!" Allah Uzvieni stav
lja na iskuenje i ispit, kako bi se iskreni odvojili od onih koji to lano za
gO\araju. A oni koji ne kau: "Povjerovali smol" neka ne misle da mogu
Gospodaru jer Njemu niko ne moe
'" ElAnkebur, 1-11.
' EI-Bek:trn, 214.
,.. 106.
1111
En-Nnhl, llO.
158/ Ibn Kajjim ei - Dievzijjc
Ovo je zakonitost koju je Allah uspostavio. Oo alje izaslanike Svoje
ljudima, ali ih ljucli u la ugane i na muke stavljaju. Uzvieni kae: "Tako
smo svakom vjerovjesn.ik"U neprijatelje odredili, ejtane u viduljudi
i dinova .. . "
310
U suri Ez-Zarijat rekao je: "l tako j e bilo, tri onima
prije ovih nije doao nijedan poslanik, a da nisu r ekli:
j e!', ili: 'Ludje!' "
311
A u u drugom ajetu On kae: "Tebi se
nitato nije poslanicima prije tebe.


Onima koji povjeruju poslanicima, a.s., i pokore im se nevjernici
pokazati svoje neprijateljstvo i stavljat ih na muke. Bit iskuani
patnjama i bolom, ali ako ne povjeruju u poslanike, a.s., opet biti
kanjeni, ali mnogo bolnije i kroz cijelu
Svaka dua mora okusiti bol, bez obzira povjerovala ili ne, ali
vjernik okusiti bola samo na a zatim na kraju
doivjeti uspjeh i uitak, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu.
ZAKON 1SKUENJA l POSTOJANOSTI NA ZEMLJI
Pitao je neki imama E-afija: "O Ebu Abdullah, ta je
bolje za da mu Allah dadne postojanost ili da bude stavljen
na iskuenje?!" Na to mu imam E-afi odgovori: "Niko zadobiti
postojanost prije nego to bude iskuan. Allah je doista iskuao Nuha,
Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, s.a.v.s. Oni su strpljivo podnosili
iskuenja, i tek onda Allah im je dao postojanost. Neka niko ne misli da
se na dunjaluku zauvijek moe rijeiti bola i patnje."
1111
EI-Eo'am, 112.
"' Ez-Zarij:u, 52.
"J Fussilet, 43.
RIZNICA ZNANJA / 159
KO IL\ ll lALL\110\'0G ZADOVOlJSTVA NE ZA SllOBOl\1 LJUlli
Ovo je jedno od temeljnih pravila koje razborit mora
poznavati. Svako je u prilici da ga primijeni, jer je po svojoj
prirodi drutveno i neophodno je da ivi u zajednici s drugim
ljudima. A ljudi, opet, imaju zasebne volje i poglede, i trai se od svakog
pojedinca u drutvu da prihvati volju i poglede tog drutva. U
da to neko odbije prihvatiti, onda ga drutvo kanjava i
No, ako prihnci njihovu volju i poglede, onda opet biti izloen bolu
i neprilikama; nekada od drutva, a nekada od nekog drugog.
Ako bi se osvrnuo i promotrio svoje stanje i stanje drugih
ljudi, zaista uvidjeti mnogo toga od ovoga o govorimo.
Spomenut primjer onih koji odobravaju i nasilje i nemoral,
da bi opravdali svoja djela, oni iznose lai o vjeri ili i irk.
Oni zapadaju u neke od onih grijeha koje je Allah Uzvieni spomenuo
u ajetu: "Reci: ' Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i
grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da AllaJm. smauate ravnim
one za koje On n:ikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govoxite
ono to ne znate! "'
313
Oni su poput ljudi u nekoj prostoru, koli,
selu, oblasti ili u gradu, a s ajima ima i drugih koji ne rade
njihova djela. Oni ne mogu raditi sve te poasti osim uz dopust ovih
drugih ili uz njihovo i od rib djela.
Oni od ovih drugih trae dopust ili utnju, pa ako im ovi dopuste ili
preute njihova nedjela oni su se spasili njihova zla pri tom iskuenju.
Ponekad oni koji nasilje i nemoral prevladaju nad onom drugom
skupmom, te se nad njima uzdiu i kanjavaju ih mnogo nego to
su se ovi i pribojavali njihovog nasilja. To se moe usporediti s primjerom
m EI-E'raf, 33.
160/ Ibn Kajjim cl-Dcvujje
onih koji trae od nekoga da lano ili da zabludu i laz stavlja
pod okrilje vjere, ili da s njima u nasilju i razvratu, pa ako ovaj taj
po7..iv odbije, oni ga ugnjeta\aju i neprijateljski se prema njim u odnose. A u
da im se odazove i pokori, rada jo ,;e ovladaju njime i jo mu vie
nasilja nanose, a u protivnom bude kanjen od nekog drugog pored njih.
Nna je obaveza da postupimo onako kako se navodi u hadisu od
fue, r.a., koji je ona poslala u oporuci .Muaviji, r.a., a hadis je prenesen
kao njezine (11Jettk/(Jj i kao Poslanika, (meif11), a u njemu
sroji: "'Ko udovoljiAll.ahu time srdibu ljudi, Allah ga zatititi
od ljudskog prijekora. '"
314
U drugom predanju stoji: " ... Allah njime biti
zadovoljan i da i ljudi budu zadovoljni njime. A ko udovolji ljudima.
a tim erasrdiAllaha. niko ga nemoe zatititi odAllaha. "'
315
U drugoj ,erzi ji
ovog predanja stoji: ... onaj ko ga je h1>alio ga kuditi. "
3111
Ovo se onima koji podravaju vladare i predvodnike u
njihovim isk.-varenim ciJjcv:ima, kao i onima koji podravaju novatore,
koji prizivaju znanje i privrenost vjeri u svojim novotarijama.
Ali oni koje je Allah uputio i na pravoj stazi ih osnaio odbijaju
ono to je zabranjeno, i strpljivo podnose nasilje i neprijateljst\o
pokvarene skupine. Zbog takvog postupka oni zasluiti uspjeh
na dunjaluku i na ahiretu. To se obistinilo poslanicima i njihovim
sljedbenicima u odnosu s njihovim neprijateljima. A tako su uspjeli
i muhadiri u ovome ummetu i oni pobonjaci, trgmci i
predvodnici koji su bili stavljeni na kunju.
1
" Er-Tirmizi, 2414 i EI-Begnvi u mcrfu-predanju od Aie, r.a., ali u njihovom senedu ima
ncpozn:na osoba, zbog je prec:bnje obezvrijedio EI-Lr:tki u djelu TaiJI7dt;t rbadi.rillija, 366.
Hndis je mkoder zabiljeio GlTirmizi, 2414 i Ibn El-Mubarek u djelu Ez-Zubd. 200, ali kao
me\kuf-pred:mje od Aie, r.n. t\ mz prcnosilaca u O\"Om jsprav:m je.
11
; Ibn 1-libb:m, 276 j El-K ucini u djelu Mumnllli-Jihab, 499 j SOO, u merfu-predan1u od Aie, La,
n ntz prenosu:lc.'l dob:tt je.
Ibn Ad1jj u djelu El-Kami/, 5/1898 i EI-Ubjli u djelu Ed-Duafa, 3/343 u mcvkuf-pred:mju
koje je ocjenjeno kao slabo.
RIZNICA Zl\ANJA / t 6 t
U nekim situacijama i prilikama eti jarski je doputeno da vjernik
formalno pokae svoje slaganje s nekim grijehom, a u srcu je protiv
roga. Kao primjer moemo uzeti onoga koji je prisiljen izja,iti ili
nevjerstvo, a ima mnogo knjiga koje ovo pitanje opirnije razmatraju.
ovdje elimo ukazati na da su iskuenja koja sa sobom
nose i nepravdu prema dwgim lj udima neizbjena, a kamoli da sc
njci onog Iskuenja koje samo njega
Zbog toga u Kur'anu nalazimo kako Uzvieni na vie mjesta govori
da je neminovno da ljudi budu iskuavani, a iskuenja mogu biti i u do
bru i u zlu. mora biti iskuan i onim to mu donosi radost, a i
onim to mu bol. Zbog toga ima potrebu da bude od
onih koji puno crpe i od onih koji mnogo Allahu zah\'aljuju.
Uzvieni je rekao: "Sve to j e na ZemJji Mi smo kao uloas njoj
stvorili da iskuamo ljude ko se od njihljepe vladati. .w
U drugom ajetu Uzvieni je objavio: "I u dobru i u zlu plovjexa
vali smo ilt da hi se opametili. "
31
Y
je rekao: '"Od Mene vam uputa dolaziti, i onaj ko
bude slijedio uputu Moju zalutati i nesretan hiti. A onaj
ko okrene giavu od Knjige Moje, taj tekim ivotom ivjeti i na
''
319
Sudnjem danu ga slijepimoiviti.
Usuri Alu Imran On je rekao: "Zar mislite da u Dennet, a da
Allah ne ukae na one od vas koji seborei na onekoji su izdrljivi?! no
Aprije toga usuriEl-Bckara, koja jegotovo ucijelosti objavljena prjjc
sure Alu 1mran, On je rekao: "Zar vi mislite da u Dennet. a
jo niste is.k"Usili ono to su iskusili oni koji suprije vas bili i nestali?
7.
EI-E"raf, 168.
1
Ta-Ha, 123124.
. \lu 142.
162/ Ibn Kajjim ci-DicvziJjC
Njih su satirale nematina i bolest, i toliko su bili uznemiravani da
hi i poslanik, i oni koji su s njim vjeroYali - uzviknuli: ' Kada
jednom Allahova Eto, Allahova je zaista blizu! ''J
11
To je zato to se ljudska dua popraviti i sve dok ne bude
potresena iskuenjima. Ona je poput zlata koje se odvaja od drugih
materija samo pod jarom mijeha.
Ako je ljudska dua i sklona nepraYdi, ona je kao taha
izvor svakog zla i koje se Zlo doista
dolazi samo od njega samoga. O rome je Svevinji objavio: "Dobro koje
ti se dogodi odAllaJ1aje, a kojate zadesi samsi zasluio. "
322
Uzvieni je rekao: ''Za! - kadvas jesnala nevolja kojuste vi njima
dvostruko nanijeli. moete ' Otkud sad ovo?!' Reci: 'To je od
vas samih! '"
323
I On je rekao: "K.'lkva vas god bijeda zadesi, to je zbog
grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.

je rekao:
"To jezato toAllah liiti blagostanjanarodkome gajepodmio
sve dokse onsamne pronrijeni. "
3
:!5 ''AkadAllah dajedmt narod
kazni, niko to n e moe osim nema mu zatit nika .."
326
Allah Uzvieni u Kur'anu navodi kazne kojima je kanjavao narode
od Adema, a.s., pa do naeg vremena, pri tome da su [i
narodi biti nepravedni prema sebi. Oni su nanosili nepravdu, a nepravda
nije njima nanoena. Takvo ponaanje priznaje ocac i majka cijelog
ljudskog roda, a Kur'an nam to prenosi: '"Gospodatu na', r ekoe oni,
sami smo sebi Ja'ivi, i ako nam Ti n e oprosti i ne smiluje na.Jll se.
ea El-Bekar:t, 21-t
u. En-Nisa', 79.
111
t\Ju 165.

E-ura, 30.
u EJ-Enf.ll, 53.
IZ' Er-Ra'd, ll.
RIZNICA ZNANJA/ 163
sigltrno biti izgnbljeni. "'
3
::- A Uzvieni u ti ma koje je uputio
Ibhsu kae: "Sigurno svima, tobom i onima k oji se budu poveli
1.a tobom, Dehennem napuniti! "
3
1!! A iblisa zap raYo slijede samo
zabludjeli. Uzvieni je o rome prenio izjavu Iblisa: '"Gospodaru moj' ,
' zato to si me u zabludu doveo, ja njima na Zemlji po1oke
lijepim predstaviti i potrudit se da il1 sve zavedem, osim
njilll.a Tvojih robova i skrenih. .L"9 r\ Uzvieni je rekao: "Ti
imati nikakve vlasti n ad r oboviJna Mojint, osim nad onima koji te
budu slijedili, od onih zalutalih. "
3311
A zabluda, u arapskom el-gaj;,
jeste strasti i hirova due.
O ovome i velikani urnmeta: Ebu Bekr, Omer i Ibn
Mesud, r.a., koji su u svojim fetvama gmorili: "O tome kazati svoje
miljenje, pa ako bude ispravno, LO je od Allaha, dok ako pogrijeim, to
je od mene i od ejtana prokletoga, a Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s.,
su od toga!"
331
U hadisi-kudsijju koji od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prenosi
Ehu Zerr, r.a., stoji: o robovi Moji. to su samo vaa djela koja vam
sabrati. a zatim vas spram njih nagraditi: pa kome bude ukazano dobro.
neka zahvaljuje Alahu, a kome ono bude neka nikoga ne kori do
samoga sebe! "
332
u:: El E'raf. 23.
. Sa'd,SS.
ll< El lhdr, 39-40.
" El H1dr, 42.
111
Ibn Abdulberr u djelu Df;jullitt btjnnil-i/111i l't fitdlibi, k:lo munll:tk. t\ ovo predanje prenosi
b. u djelu F.I-Hudddu aftf.JmJk.tllidi.n. Pogledaj Et-Trlbi.wl-bn!Jir,
-!/195.
m 2.577.
lat!JESI. NJili OVI UZllOCI. KAI-.0 SE OO NJili. TE POSLJEDICE Glti,JEEN.JA
U pouzdanom hadisu navodi se: "Naj!Tedniji istigj'ar jeste da rob kae:
Allahu moJ. Ti si moj Gospodar. nema boga osim Tebe! Ti si me stvorio i ja
sam Tvoj rob. ja ispunja1am svojza1jet i oba1ezu prema Tebi onoliko kolikoje
u mojoj. Od Tebe traim zatitu od zla koje sam Priznajem
Tvoje blagodati prema meni i priznajem svoje grijehe. zato mi oprosti jer
grijehe ne rnoe niko oprostiti osim Tebe!' Ko izgovori ovaj istig{ar ujutro.
u njega. i tL tom danu umre. u Dennet. A ko ga izgovori
u njega. pa u LOJ umre, u Dennet. m
U predanju od Ebu Bekra, r.a., koje od njega navodi Ebu Hurej.ra,
r.a.,
334
i Abdullah b. J\mr, r.a.,
335
a u kojem stoji da ga je Allahov Poslanik,
s.a.,:s., koje izgovarati ujutro, i kada legne
u postelju: mOJ. nebesa i Zemlje. tajnogi jave.
Gospodam i s1ake swari, da nema drugog boga oStm Tebe!
Tebi se odzla samoga sebe, od zla ejtana i njegovognevjerstva. I Tebi se
da sebi neku, tetu ne nanesem ili da je uzroku jem nekom muslimanu."
Izgovori oYe kada osYaoe, kada omrkoe i kada u postelju.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., govorio je u svojim hurbama: "Zahvalapripada
Allahu,, od Njega traimo i Njemu se kajemo. Njemu se od zla
samih nas i zla naih l.oih postupaka. "
336
Vjerovjesnik, rekao je: "ja ''as drim za krajeve vae da.
ne ttpadnete u vatnz. ali se l'i u. nju strovaljujete kao to leptirovi na1aljuju na
"
337
On ih porcdi s leptirovima zbog njihovog neznanja i brzog
m 111-Buhaci, 6.306. 1 6323., u predanju od edcbcb b. Evsa, r.a.
" ' Et-T3jalisi, 2582; Er-TtrmiZI, 3.992; El-Buhan u UJCiu Haiku if'alifibatl, 138, u predanju od
Ebu l lurejre, r.a. Sened je dob:tt.
n.; Et-Tirmi71, 3.529; 1::1-Buhari u F.I-F.df{lllflllltjrrdu, 1.204. i El-Bejhaki u F.d-1Jaiul11, 30, u
pred:tnju od Abdullaha b. t\mr:l, a :;ened je dobnr.
"'' 868 u predanju od Ibn Abbas:t, u.
n 111-Buh:lrl, 6A83., 1 l\luslim, 2.284., u predanju od Ebu l lurcJre, r.n.
RIZK ICA ZI\ ANJA l 16
5
kretanja, jer su leptirovi mali, nema1u zn.'lnJa o tome da ih svjetlost
moe spriti, a uz ro brzo na nju.
U hadisu se navodi: "Primjer prel'rtljil'osti srca jeste kao pnmjer perke
na pustu zemlju. nil U drugom h adis u stoji. "Srce je prel'rtljiriJe od
kljucanja u "
33
''
Nije nam nepoznato kako sc perka lahko na vjetru ili kako
voda u a u prevrtljivosti ljudskog srca tu ulogu ima
neznanje, debi. lz tog razloga se kae da je onaj ko sc nekome pokori
u zabludi, zaveden od onoga kome se pokorava. UzYieni je o faraonu
kazao: ''I onzavede narod svoj, pa mu se narod pokori...,.:n
Uzvieni je objavio: "A ti hudi strpljiv! Allahovo je
zaista. istina, i neka te nikako ne obmanu oni koji ne
\jeruju. "
341
Naime, slabaan i nestabilan lahko moe pokleknuti
i biti obmanut. A onaj koji vjeruje kae sc da je na )Ckimt, to
da se iman i djelom ustalio u njegovom srcu, jer nekada se
moe desiti da znanje roba bude i dobro, ali da njegova
dua bude slabana i nestrpljiva prilikom udara iskuenja, pa se rob
prevroe i odleti poput perke.
SRDllA JE OD EJTANA
Hasan el-Basri veli: ''Ako onoga kome je dara uputa,
ali mu nedostaje strpljivost, lahko ga Ako onoga
"'Ahmed, 4/408 i 419; Ibn Mada, 28; Ibn Ehu As1m u djelu F!J.Jmmo, 227 l 228; El-Bcgavi u
dido rrlmJ-Jttnttt, 14; Abel b. Humcjd, 352: Er-Rut:tni u svom i\1Jmtrth1, 568, u pn:dantu Ehu
d-E.''nrija, HadJs je prenesen preko vie nizovn, neki od njih su ocijenjeni kao sahih li zatibi.
11
' Ibn Ebu Astm u dtelu f;Hmmn, 226; Er-Tabcrnm, u djelu hi-MH'dmml-hlm71, 20 rom, bad is
br. 599; EI- Kudai, u /llllmtdlli-Jihobu, 1.37 1, u predanju od b. E,,eda, r.a., :1 sencd
je: hadJSa ispr:wnn.
10
' Ez 54.
'" Er-Rum, 60.
166/ Ibn Kajjim el-Dicvzijje
kome je data snpljivost, mu je uputa, i njega Lahko
Ali ako prona6 onoga kome je data uputa i ko je strpljiv,
to je onda teko. A za rak\'e je Uzvieni rekao: 'Izn1.edn njih smo Mi
vode i oni s u, se zapovijedi Naoj , na Pra"i
put jer su strpljivi bili i u dokaze nae vjerovali.
I:.r. tog se razloga dua u svojim radnjama, srdbi i unitavanju sebe i
drugih, poredi s vatrom. Strasti due su od vatre - usiljenosti i vreline,
a i ejtan je stvoren od vatte."
U

se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Srdba
dolazi od ejtana. ejtan je .stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Pa kada
se neki od vas rasrdi. neka se abdesti." U drugom hadisu stoji: "Srdba
je l'amica koja se pali u prsima sina A demova. Zar niste vidjeli uarenost
njegovih i nabubrenost vratnih arterija?! 3-14 To je zapravo uzavrelost
krvi u srcu radi osvete. U hadisu koji je ocijenjen kao lllltltq(ektm aldhi
navodi se: "Zaista ejtan kola tijelom popttt krvi. "
345
U oba Sahiba navodi se da su se dvojica ljudi izgrdili u prisustvu
Allahovog Poslanika, pa je jednog od njih spopala velika srdba,
te je Poslanik, s.a.v:s., na to rekao. "Zaista poznajem jedntt kada bi je
ovaj izgovorio, nestalo bi ovo to Da samo kae: 'Euzu billahi mine

346
ejtanir-radiim!' se Allahu od ejtana prokletoga!')
Uzvieni je rekao: "Dobro i 7lo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati,
pa ti duma.n:in tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu
samo strpljivi; to mogu samovrlo A kad ejtan
Es-Scddn, 24.
'" Ebu Dwud, 4.784, EI-Bulmi u djelu EtTarihulhbir, 4/ l i 8; Ahmed, 4/226; Abdur-Re=k,
20289 1 El-Taber:mi u djelu 17 tom, pred.mje br. 443, u predanju od Ao[jc
cs-Sa'dtja.
w Ovaj 1e had1s slab, hafiz El-baki ocijenio ga je slabun u djelu 3.088.
'" El-Buhan, 1.930., i Mushm, 2.1 75. u pred:mju od Safijje bint Hujejj, r.a.
l4r EI-Buhnri, 3.108., i Mushm, 2.610., u predanju od Sulejmana b. Sureda, r.:l.
RIZN ICA ZNANJA/ 167
pokua na zle misli navesti te, ti "Zatrai u Allaha, jer On,
uistinu. sve i zna sve!"J-1
7
je SYeYinji rekao: "Ti sa svak:Un - lijepo! I trai da se
dobra djela. a neznalica se kloni! A ako te ejtanpokua na zlo
navesti, ti potrai u Allaha, On uistinu sve je i zna!

A u drugom ajetu, On je rekao: "Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro
znamo ta oni iznose, i reci: "Tebi sej a, Gospodaru moj , za
zatitu od ejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj ,
da me od njihova prisustva zatiti.!""
349
llt\OESET l TIIEI:I:
.JECAt\'JE PRI SLUANJU KUR'ANA
Jecanje, u arapskom ehka, prilikom sluanja Kur'ana ima svoje
razloge:
prvi razlog: da prilikom sluanja Kur'ana bude ukazao poloaj
i S[epen koji on ne zasluuje, pa ga to razdrai i smiri, i dovede u situa
ciju da zajeca. To je "ehkatu evk", jecaj
drugirazlog: daseu toj prilici prisjeti grijeha koje jenekada
pa iz straha i tuge zajeca. To je "ebkatu haje", jecaj strahopotovanja;
razlog: da se prilikom sluanja Kur'ana prisjeti neke svoje
mahane koju ne moe pa ga to nagne na jecanje. To je "ehkatu
hazen", jecaj tugovanja;
razlog: da se u stanju sluanja Kur'ana podsjeti na
apsolutnu savrenost Onoga Koga iskreno voli, ali pred sobom vidi
zatvoren put do Njega, pa mu ro uzrokuje jecaj alosti i tuge;
""Fussilet, 3+36 .
... EI-E'r:tf, 199-200.
u El-Mu'mmun, 96-98.
168 l lbn Kajjim ci-D:ievzijjc
peti raz.log: da je potpuno zaboravio na Onoga Koga treba
voljeti i On mu je u potpunosti skriven, pa ga sluanje Kur'ana podsjeti
na Njega. U tom stanju mu se ukae Njegova ljepota pred kapija
do Njega otvorena, a put k Njemu jasan i prohodan, te iz radosti
i zajeca.
U svakom jecanje je snaga i koji
tijelo ne moe podnijeti. Ali treba bici snaan pa tu snagu i
prikriti i ne dopustiti da se manifestuje vani na tijelu,
nego ga usmjeriti da popravi stanje unutranjosti, jer tako due trajati
i biti efikasniji. ako ga pusti da se manifestuje vani, njegov
utjecaj bit slab i brzo ga nestati.
Ovdje smo spominjali samo jecanje iskrenih i p,redanih robova s
obzirom da se jecanje pojavljuje kod trojice: iskrenoga, i
lopova.
/
TRECE
POGLAVLJE
ll
RIZ NICA ZNANJA/ 171
O HADISU ALLAHOVOG
POSLANIKA, S.A.V.S.
PRrl:
TAKVALUK. BOGOBOJAZNOST. JESTE U SRCU
Ebu ed-Derda, r.a.,rekao je: 'Divanlijesanijedenjerazboritih! Kroz to
se dobro Pidi glupost rada i posta gltbpaka! I trun dobra koji bogobojazni
rob bolji je od ibadeta velikog poput brda koji obmanjen i rob! ''
350
Ovo su zlatne koje najbolje ukazuju kako su ashabi, r.a.,
dobro razumijevali vjeru i zbog su oni u svakom dobru ispred
svih drugih generacija koje dolaze iza njih.
I dobro znaj da rob na svom putovanju ka Allahu Uzvienom iz
jednog stepena u drugi, prelazi svojim srcem i ambicijom, a ne svojim
cij elom i izgledom.
Ahmtd b. Hanbel u djelu EzZIIhd, 137-138.
STVARNOST1/\KYALUKA - BOI;OOOJAZNOSTI
Et-takva, bogobojaznost jeste u stvari bogobojaznost srca, a ne
bogobojaznost tijela i organa. Uzvieni je rekao: "Eto toliko! Pa ko
potiva Allahove propise - znak je (bogobojazna) srca. "
351
Zatim, u nastavku sure, Uzvieni veli : "Do Allaha doprijeti
meso njihovo j lo-v 11jihova. ali Mu islo:eno dobra
djela (bogobojaznost) vaa. "
352
A Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je:
"Bogobojaznost je ePo ovdje!'". pokazavi na grucli.
353
Razuman i razborit rob svojom ispravnom odlukom, visokom
ambicijom, i s malo dobra prevali mnogo vie puca
ka Allahu Uzvienom od onoga koji ulae mnogo truda i napora i
zamara se na tom putu, ali ne posjeduje ona djela. To je zato to
ljubav j odluka za postizanjem otldanja tegobu j teret, te
putovanje ugodnijim.
MUHCUA (ll/AlAIA) l lSKRENA ELJA (!IJIMJA) ZA POSTIZANJEn'f ClLJA
Napredovanje na putu ka Allahu j bre stizanje do cilja postie se
visokom ambicijom, iskrenom tenjom i odlukom. Onaj koji
posjeduje ambiciju, i pored malo djela, daleko je u prednosti ispred
onoga koji mnoga dobra djela, ali ne posjeduje ambiciju.
ako se ovaj zadnji u ambiciji i tenji s prvim, onda ga na
putu ka Allahu svojim djelima.
Ovo tematika zahtijeva opirnije pojanjenje j elaboraciju jer su u
njoj islam i ihsan
;;, El-Hadd, 32.
m El-Hadd, 37.
m Muslim, 2.564, u predanju od E bu Hurejre, r.!l.
ODlll\1\k 111111:1:
UPUTA NA.JPOTPUNUA JE UPUTA
Najpotpunija uputa jeste uputa Aliahovog Poslanika, s.a.v.s. On je
u potpunosti udovoljio svim uvjetima islama i ihsana. On JC, i port:d
svoje ljudske savrenosti, za Allahom, i poznatim odnosom
prema Njemu Uzvienom, stajao na namazu roliko da su mu
stopala otjecala. Postio je mnogo da bi govorili: ''Nikada i ne mrsi!" Bo
no se na Allahovom putu. Druio se sa svojim as ha bima, r.a., i od njih
sc nije skrivao. l nije proputao neku nafilu ili dova u prilikama
kada se one 1\ toliko je mnogo tih nafila koje je i dova koje Je
uCio da to cjelokupna snaga ljudskog roda ne moe podnijeti.
OBA\'EZE l
1
ISWIU
Allah Svevinji narcilio je Svojim robovima da izvre
obaveze islama u onoj ,idljivoj i rransparcntnoj formi, a da stvar
nost imana, vjerovanja, proive duhovno i srcem, osobno u svojoj
unutranjosti. Ali kod Allaha ovo dvoje jedno bez drugoga biti
samo zajedno: islam i iman.
U ivl11snedu imama Ahmeda navoili se kao merfu-predanje da je
Vjerovjesnik, rekao: "Islamje ono to se javno manifestuje, a iman
je usrcu! '"
354
Ni potpuna primjena islamskih obreda dovesti do
marnosti unutarnjeg vjerovanja srcem, imana, tj . takav islam na ahirctu
'"Ahmed, 3/ 135; Ibn Ebu Sejbn, u djelu l;I-MuJmmif, 11/11. 1 u djdu T:lllllan, str. EI-Be:nu,
20 l fun Ebu Adijj u djeJu FJ-1\,uni/, 5/ 1850, u predan tu od Enesa, r.:t. L nnL1z1 se
Ali b. /\!.esada, a on je nk.1okrl'risnn kno iskren prenosil:tc, :ili ponebd mijda prednnJ:I. Zbog lflgll
su nelu OCJ)c:nili k:Jo slab, :1 nekt k!tz;th d:1 je dobar. Ja n!lginJcm miljenju cb je dob:ar.
lnum E_,.Subki u djelu TtJbrhrt r/-Jafiijjr tf.}.JJbm za CJ\-:Ij hadis be: "Q,o je dobar hndis.'
174 / Ibn Kajjim ei-Die,zijjc
koristiti sve dok se uz njega ne neto od unutar
njeg vjerovanja, odnosno imana.
lsco tako, unutarnja ili sr...-arnost vjerovanja koristi
ako uz to ne i:tvr:lva obrede islama. Takav iman koristiti
ma koliki bio, makar se srce i cijepalo od ljubavi ili straha, ako
uz to ne slijedi izvravanje islamskih obreda, ro spasiti od
dehennemske vatre. Ovo je kao i u da pak izvra,a sve
islamske obrede, ali u sutini toga ne postoji iman, vjerovanje, to
ga ne moe zastititi od dehennemske vatre.
VRSTE PUTNIKA KA AUAJILI
Ako smo razumjeli prethodnu onda putnike ka Allahu
moemo podijeliti u dvije kategorije:
prva kategorija: oni koji svoje slobodno vrijeme, nakon izvrenih farzo
va, troe na tjelesne na file, dobrovoljne ibadere. To je njihova
praksa i oni se ne na ispunjenje i manskih radnji i djela, na
stepene i propise uvjerenja, s tim to posjeduju osnove toga. No, njihova
tenja i elja samo su usmjerene na gomilanje dobrih djela;
druga kategorija: ro su oni koji svoje slobodno vrijeme, poslije
izvrenih farzova i sunneta, troe na brigu o popravljanju stanja srca, na
njihovom vczivanju za Allaha, sve misli .i elje
srca ka Allahu Uzvienom. Oni teite svog robovanja Allahu sta,ljaju
na aktivnosti srca; poput ljubavi prema Allahu, straha i
nade od Njega, pouzdanja u Njega i predanja Njemu itd. Oni smatraju
da je u srcu, koji im Allah Uzvieni daje zbog njihovog truda,
mnogo vredniji od mnotYa tjelesnih dobrovoljnih ibadeta. Kada neki
od njih osjeti pribranost pred Allahom, i uz to m Lt se u srcu jo poja,i
RIZNrCA ZNANJA J 175
1 i ljubavi prema Allahu, ili ugodnosti zbog Alla
ho,e blizine, ili poniznosti i malenkosti; co ni u kojem ni
s ne bi mijenjao, osim da nasrupi vrijeme odaziva na neki Allahov
pa ako uspije raj zadrzaci i dalje, LO i a ako ne
moe, onda se pokorno odaziva Allahovoj naredbi makar izgubio taj
mili
\'IU.JEDNOST N.\FILl OOIJRO\'OLJNIJIJBAOETA
ako u takvom stanju naviranja dodc vrijeme za
neku na6lu, pobYalno dobrovoljno djelo, kako posrupiti?! Ako bi se ta
nalila uspjela izvriti bez prekidanja blaenog to je zaista naj
bolje, ali ako to situacija ne doputa, onda se gleda koje je djelo vrednije
i Allahu drae. Da li izvrir:i tu nafilu pa makar i nestalo, kao
da se odazove onome koji vapi za da uputi izgubljenog, neto
spasi od propadanja, poslua znanje koje mu koristiti za ''jeru itd?!
U ovom potrebno je dati prednost nafili koja je korisnija i
vrednija od blaenog i ako dadne prednost nalili nad
onim to i co uradi radi Allaha Uz,ienog, radi pribliavanja
Njemu i radi stjecanja Njegovog zadovoljstva, zaista mu Allah
Uzvieni u nekoj drugoj prilici nadoknaditi raj u kojem
mnogo uitak nego onaj koji je radi Allaha prekinuo.
U da je koji zbog ibadeta nalazi u SYom srcu
i vredniji od date nafile, onda je razumnije da ne prekida taj
radi nafile, jer za neko nijeme nestati, a vrijeme i pri
lika za iz-rcnje nafile ne mogu nestati.
Ovakva pitanja zah tijevaju dobro razumijevanje i pozn:wanje puta
koji \odi ka Allahu, kao j vrsta i stepena djela koja Njemu pribliavaju,
176/ Ibn Kajjim e i -Dzevzijjc
da bi se nekom djelu mogao dati prioriter nad nekim drugim djelom, i
da bi se ibadetske radnje mogle rangirati.
Samo Allah :Niilostivi na co dobro, nema boga osim Njega
i samo je On Gospodar!

OPROST UlliTKI NA BEDRU
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Omeru, r.a.: "A ta zna, moda
je All.ah pogledao Bitke na Bedru. pa kazao: ' Radite ta Ja
san1 van1. sve oprostio!?"'-m mnogi nisu mogli razwnjeti, jer njihovo
formalno na doputenost svakog djela, i na izbor
bilo kojeg djela od u bitki! A to je nedoputeno.
U vezi s ovog badisa, jedna skupina kae, a nji
rna je i Ibnul-Devzi : ' Radite ta ... ' ne odnose se
nego na prolost, ta god da ste prije Ja sam vam
to oprostio." A na ovo ukazuju dvije stvari:
prva: da se date odnose na u hadisu bilo bi
"Ja vam oprostiti!"
druga: to bi bilo doputenje za grijeha, a takvo je neto ap
surdno.
Sutina ovog glasi: Ja sam vam ovom bitkom oprostio
sve prijanje gL-ijehe! ono je slabo iz dva razloga:
prvi razlog: zato to "Radite ... " osporavaju takvo
jer se takva glagolska konstrukcija odnosi na vrijeme, a ne na
prolo. Zatim " ... Ja san1 oprostio!" ne podrazumijevaju
nuno da "Radite ta ... " odobravaju slobodno
.m EI-Buhari,4. 890, i (vluslim, :!.494, u od r\lija b. Ebu T:iliba, r.a.
RIZNICA ZNANJA / 177
grijeha u a to je zato to "Ja sam vam oprostio!"
ukazuju da oprost tek usli jediti kasnije. Ovakav izraavanja
istovijetan je sa kur'anskim, kao u Uzvienog: "Allahova j e
mhedba dola!"
356
, tj . ona ili: "I Gospodar j e tvoj doao!"
357
,
i Gospodar tvoj (na mjesto
drugi razlog: zato to sam hadis osporava takvo jer je po
vod izricanja ovog hadisa bio Hatiba, r.a., koji je pijunirao Vjero
vjesnika, s.a.v.s.
358
, i njegov se grijeh dogodio poslije Bitke na Bedru, a
ne prije nje. Zbog toga je Vjerovjesnik, i izrekao re i one
se, bez sumnje, odnose na Hatiba, r.a.
A ono to ja smatram u vezi spomenutog badisa, a Allah najbolje
zna, da se on odnosi na tu skupinu za koju Allah Uzvieni u Svom
znanju poznaje da svi njeru pripadnici ostati postojani
u vjeri i da s njom i Lunrijeti, ali neke grijehe koje i drugi
ljucli, ali Svevinji dopustiti da oni ustraju u tim grijesima, nego ih
uputiti na iskreno pokajanje, traenje oprosta i dobra djela koja izbrisati
grijehe. I ova se odlika odnosi samo na njih, a ne i na druge
ljude, jer im Uzvieni garantuje tu te su im stoga grijesi oproteni.
Nema nikakve zapreke da neki grijeh iako se uz njih vezuje
i razlog koji im brie te grijehe, kao to im taj razlog, zbog kojeg im
grijesi biti oproteni, ne doputa da zapostave erijatske obaveze, far
zove. Ako bismo rekli da im je oprost zagarantovan i bez kasnijeg kon
stantnog izvravanja erijatsk.ib obaveza, onda vie ne bi imali potrebu
za namazom, postom, zekatom, hadom, borbom na Allahovom putu;
a to je nezamislivo.
w. En-N:thl, l.
ll" EJ-Fedir, 22.
ll Kada je, se za oeke od svojih rodaka u poslao pismeou pon1ku Mekelijamn da
se t\llnbov Poslanik, s.:tx.s., sprema z:t pohod n:1 Meku. (op. pre\:.)
178/ Ibn Kajjim el-Devzijje
U obaveze u islamu spada i pokajanje nakon
grijeha, jet garancija Ailahovog oprosta ne podrazumijeva
zapostavljanje uzroka Njegovog oprosta.
ovome jesu i Allab.ovog Poslanika, s.a.v.s.: "Rob grijeh
pa kae: 'Moj Gospodam, sam grijeh. pa mi oprosti!'. pa muAUah op
rosti grijeh. Zatim neko vrijeme, koliko Allah pa rob opet dmgi.
grijeh, te kae: 'Moj Gospodam. samgrijehpa mi oprosti!' l Allah mu op
rosti i taj grijeh. Iza toga neko vrijeme, koliko Allah pa rob opet
nolli grijeh, te kae: 'Moj Gospodam, sam grijeh pa mi oprosti!' Na to
Allah Uzvieni kae: 'Moj rob ma da ima Gospodara Koji pratagrijehe i kanjava,
zbog njih. Zaista sam Ja oprostio robu Mome. pa neka radi ta

Ova konstatacija nije i ne da Allah Svevinji doputa
Svom robu da grijehe i zlodjela, nego ukazuje da On pratati
grijehe sve dok se rob bude kajao.
Ovaj rob ima poseban tretman, a to je garancija da mu
Allah Uzvieni oprostiti grijehe, jer Uzvieni zna da on ustrajati
u gr.ijeenju, nego se nakon svakog grijeha pokajati, mada se ovo
postupanje odnosi i na svakog drugog roba stanje bude istovjetno
stanju roba spomenutog u badisu, s tim to je njemu zasigurno zagarao
tovan oprost kao i Bitke na Bedru.
Isti je i s onim ashabima, r.a., koje je Allahov Poslanik, s.a. v. s.,
obradovao D ennetom ili ih obavijestio da im je Allah oprostio gri
jehe. Niko od njih, niti neko drugi od ashaba, r.a., nije razumio da im
se time odobrava gtijeha ili izostavljanje farzova. Naprotiv,
oni su, nakon to su datom garancijom bili obradovani, bili jo mar
ljiviji u ibadetu, jo vie su strahovali i bojali se Allahove kazne negoli
pr.ije tog radosnog nagovjetaja, kao u deseter.ice obradovan.ih
Dennetom.
l$? El-Buhari, 7.507, i 1\fuslim, 2.758, u predanju od Ebu Hurejre, r.a.
RIZNICA ZI\Al\JA l 179
Ebu Bekr es-Siddik, r.a., bio je konstantno u stanju straha i bojazni,
kao i Omer b. el-Harrab, r.a.; jer su bili svjesni da radosni nagovjetaj o nji
hovom ulasku u Dennet nije bezuvjetan, nego je uvjetovan
uvjetima koje trebaju ispuniti, i na njima ustrajati do smrti, i nepos to
janjem to bi raj nagovjetaj moglo anulirati. Niko od njih nije
razumio iz tog nagovjetaja da slobodno moe bilo kakva djela.

LIJEPO J STJECANJE DOBARA
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim "Bojte seAllaha i na lijep
dobra!'' pravi spoj i ahiret
ske koristi za jer se blagodati i uici ahirera zasluuju samo
preko bogobojaznos ti.
Smirenost srca i tijela, te od briga, i pohlepe za
dunjalukom, zatim od umora, patnje i muka u stjecanju
koristi; sve se to postie lijepim i
Zbog toga, onaj ko se bude bojao Allaha Uzvienog zasluit
blagodat i uitak ahiretslci, a ko na lijep i bude i
stjecao dobra bit od briga i patnje na dunjaluku.
A Allah u svemu pomae!
'Vmyal11k o sebi istin11 zbori.
Kada bi bilo o11ib k.oji
'Koliko sigumib 11 ::f!vol lfnitib,
I onih !to ;dliraj11, od blaga ras/avih/"'
180 l l b n Kn jjim c l - Devz.iJic
OOI.OJJU, I'I:TI:
MOHAL ALLAII OVOG POSLANIKA. S.A.V.S.,
l BOGOBOJAZi\OST
Allahov Poslanik,s.a.v.s.,posjedovao je najvii stepenbogobojaznosti
i bio je najljepeg morala. Bogobojaznost, el-takvo, i popravlja
odnos roba i njegovog Gospodara, a lijep moral l
popravlja odnos i drugih ljudi.
Bogobojaznost stoga donosi Allahovu ljubav; a Lijep moral
obaezuje ljude da zavole onoga ko ga posjeduje.
001.03LAII ES11:
SUNI\fETA, PHAKSE ALLAHOVOGPOSLANfKA, S.A.V.S.
Zdrav i slobodan razum dolazi do da je ono s je
poslao Allahov Poslanik, istina koju prihvata razum i logika.
zaslijepljen i zaveden razum smatra da se vjera kosi s
tazumom, a ecijat s logikom.
VRIJEDNOST SLUEOENJA SUNNETA
Najbolji i najblii put koji vodi ka Allahu Uzvienom jeste dosljedno
sunneta, pridrava se tog puta formalno i sutinski, a zatim
stalno pokazivanje ov1snosti o Allahu i tenja stjecanjem Njegovog
zadovoljstva i djelom.
Niko od purnika ka Allahu Uzvienom ruje zasluio Njegovo
zadovoljstvo osim uz ova tri uvjeta, kao to niko nije ni zastranio s
RIZNICA ZNANJA/ 181
Pravog pura i udaljio sc od Allaha Uzvienog, osim uz izostavljanje
ovoga ili nekog od ta tri uvjeta.
KJIOZ SUPilOTNOSTIIlASPOZNAJU SE STWdll
Tri su temelja za koje se Yezuje i uspjeh roba, a svaki od ta
tri temelja ima svoj u suprotnost. Pa ko izgubi neki temelj zapada u
njegovu suprotnost.
Nasuprot tevhida
1
priznavanja Allahove stoji firk,
pripisivanje Allahu druga.
Nasuprot .rmmeta, prakse AJJahovog Poslanika, stoji f101
1
ofa
rija, inoviranje vjerovanja i vjerskih propisa.
Nasuprot pokornosti Allahu stoji grijefer!}e i nr:po.rlufuosl Njemu,
Uzvienom.
A nasup:rot ovoga troga stoji jedna stvar koja je sa svakim
temeljom zasebno, a to je opustjelost srca od elje za Allahom i onim to
je On pripremio za odane robove, i opustjelost srca od strahopotovanja
prema AlJahu i od straha od Njegove kazne.
v
CETVRTO
POGLAVLJE
ll
lllZt\TCA ZNANJA / 185
O METODOLOGIJI
ISLAMSKO G PRAVA

OOL0\1 I'R\'1:
ZAPOSTAVWANJE NAREOENOG
JE GRIJEH OD ZABllANJENOG
Sehl b. Abdullah veli: "Zapostavljanje Allahove naredbe, farza, tei
je grijeh od krenja neke zabrane; jer je Ademu bilo zabranjeno jesti
plodove drveta, pa kada je to prekrio, a zatim se poka
jao, Allah mu je op.rostio, dok je lblisu bilo da naklon
Ademu, pa to nije i Allah mu co nije oprostio!"
Ja kaem: Ovo je veliko i veoma vano pitanje, tj. da je izostavljanje
kod Allaha grijeh od krenja zabranjenog. To je iz
vie razloga:
prvo: zato to je ta konstatacija u kazivanju o Ademu, a.s.,
i Iblisu;
186/ Ibu Kajjim el - Di.evzijjc
drugo: zato to se u prekraj zabranjenog iz
strasti i nekog duevnog poriva ili potrebe, dok je grijeh prouzrokovan
izosravljanjem nastao iz oholosti i uzdizanja. U Dennet
onaj ko u svom srcu bude imao i koliko jedan trun oholosti
300
,
ali u Dennet onaj ko umre kao musliman, makar blud
ili ukrao
36 1
;
zato to Je Allahu Uzvienom drae izvrenje
od OS[avljanja zabranjenog, kako se navodi u mnog1m erijatskim
tekstovima, kao i u hadisu Allahovog Poslanika, "Najdrae
djelo Allahu Uzvienom jeste obaviti namaz u njegovo prvo vrijeme! "'
362
, ili u
had isu: da vas obavijestim o vaem najboljem djelu i
kod Allaha, koje vas uzdie na najvie stepene?! Ono je za vas bolje od susreta
s nep1ijateljem, pa da vi njih uda.rate po ijama i oni vas. Prisutni rekoe:
o Allahov Poslanik, s.a.v.s., 'To je zikrultah,
Allaha!'"
363
, ili u hadisu: "Znajte da je namaz jedno od vai.h
najboljih djela/ "'
364
, kao i mnogim drugim tekstovima.
Izostavljanje zabrana jeste djelo, ali se ono ogleda u sustezanju
od i zato je Uzvieni uvjetovao Svoju ljubav prema robu
izvravanjem nog, kao u Njegovim "Allahvoli onekoji
se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem

ili
Kako se nnvodi u hadisu koji je zabiljeio Muslim, br. 91 i 148, u predanju od Abdullaha b.
l\Iesuda, L:t.
361
Kako se navodi u hadisu koji su zabiljeili El-Buhari, br. 5.388, i i\Iuslim, br. 94, u predanju
od E bu Zerra. r.a.
lt.l EI-Buhari, 1.782, i Muslim, 85, u predanju od Abdullaha b. Mesuda, r.a.
'"
1
Ahmed, 5/195; Er-Tirmizi, 3374; lbn Mada, 3.790, i EI-Hakim, l/496. Za hadis je kaz:to
da je ispr:l\"an, a Ez-Zchcbi je njegovu ocjenu potvrdio. I-ladis su zabiljeili u predanju od
Ebud-Derdaa, r.a.
J6.l Di(J hadisa koji je Ahmed, 5/282: Ed-Dari l / 168; 'Er-Taberani u djelu EJJ(fbir,
1.444, i Ibn Hibban, 1037, u predanju od Sevbana, r.:1., a scned je hadisa dobar.
11
'
5
Es-Saff, 4.
RIZNICA ZNANJA / 187
u :lJcru: ''AADaJl voli one koji dobra djela

ili u drugom ajetu:
" .. .i budite pravednj; Allah, zaista

ili u suri Alu

lmr:m: "AAllah izd.Ii.J.jive voli! "
368
A u ajetima koji govore o zabranama najvie nailazimo na spomen
o Allahove ljubavi onima koji neke grijehe, kao u
Uzvienog: "A Allili ne voli n ered! '',
36
'> ili: "Allah ne voli
nikak"Ve razmetljivce, hvalisavce",m iU: "Allah, doista, ne voli one
koji zapodijevaju kavg1t" ,
371
ili: "Allah n e voli da se o zlu glasno go
' 'ori, to moe samo onaj kome j e nepravda ,n ili: "Allah,
zaista, uevoli one koji se ohole ihvaliu

i rome
Drugom prilikom Uzvieni obavjetava da On ne voli takva djela
i da ih prezire, kao u Njegovim "Sve j e to runo, Gospodaru
home urrsko! "
37
d, ili u ajetu: "To biti zato to su ono to izaziva
AllaJ1ovu srdbu slij edili. "
3
'
5
Ako smo ovo razumjeli, onda trebamo znati da su djela koja Allah
voli, sama po sebi svrha i cilj ljudskog djelovanja. Otuda Allah Uzvieni
i ukazuje na ono to ne voU i prezire, jer sc time izdvaja i razjanjava sve
ono ro On Svevinji voU. Isto tako, Allah odredio je gri
jehe, nevjerstvo i razvrat, jer se na taj suprotnim slijedom, izdvaja
ono to O n voli, poput: dihada, izabiranja ehida, tevbe od
roba, ponizno Njemu, a kroz to dolazi do Njegova
v.o Alu !mon, 134.
\\" El-lludunu. 9.
lmr:m, 146.
"'' ElBekm, 205.
1-'lH:tdid, 23.
'"
1
ElBt:br:t, 190.
r.: En-:'>!1sa, J48.
,... En 36.
" El-lsr:t, 38.
n 28.
188/ Ibn Kajjimel - Devzijje
pravednost, milost, gordost i veli6na. Zatim uvezivanje prijateljstva
raru Njega ili uspostavljanje neprijateljskih odnosa zbog Njega kao i
mnoge druge stvari koje su rezultat i posljeruca Allahovog
onoga to On ne voli, a te su Mu stvari drae utoliko to je povod zbog
kojih se i
Allah Svevinji nije naglasio ono to voli, kao to je naglasio ono
to ne voli, jer bi naglaavanje onoga to voli vodilo ka onome to
On Uzvieni ne voli i to prezire, pa se iz toga moe da je
izvravanje onoga to Allah Uzvieni voli Njemu drai postupak od
ostavljanja onoga to On prezire. Ovo pojasniti:
razlog: zbog toga to je djelo svrha samome sebi,
dok izostavljanje zabranjenog ima za svrhu samo da upotpuni neko
djelo. Zabranjena stvar ili postupak jesu, zapravo, zabra
njeni zbog toga to naruavaju i oslabljuju djelo koje je
Primjer za to nalazimo u naznaci Uzvienog kada govori
o zabrani alkohola i kocke, jer ta dva loa djela ustvari od
namaza i slavljenja Allaha Uzvienog.
376
Ono to je erijatski zabranjeno ili oteava
izvravanje eri j atskih naredbi. Zabrane su zbog nekog drugog
interesa nevezanog za same zabrane, dok su naredbe striktno
zbog interesa vezanog za te naredbe.
Ovo dodatno razjasniti kroz:
peti razlog: zbog toga to se naredbe izvravaju s ciljem i
afirmacije snage imana, dok se zabrane ostavljaju kao preventiva od
onoga to bi moglo ugroziti snagu imana i usmjeriti je na stranputicu.
i afirmacija snage su preventive, jer snaga koliko god
postaje isto toliko ona i odbacuje po nju tetne tvari. A u
171
' Knko se navodi u 91. ajetu sure EI-Maida.
RIZ N ICA ZNANJA l 189
da snaga oslabi i klone, onda je lahko saYladavaju re teme rvan. Pre
ventiva Jma za cilj da tititi neku vrijednost, a nije cilj za sebe; tj. ona ima
za cilj tititi razvoj, napredak i opstanak snage imana.
Zbog toga kada god snaga imana i posrane ona od
sebe, srazmjerno svojoj ili slabosti, odbacuje truhle i loe rvari i
ne dopusta im da je savladaju. Ali kada snaga imana oslabi, onda je loe
tvari lahko napadaju i Zato dobro razmis li o rome;
esti razlog: zbog toga to iznavanje erijatskib naredbi predstavlja
ivot srca, njegovu hranu, ukras, zadovoljstvo i uitak, za razliku
od ostaYljanja zabrana koje same za sebe, bez izvravanja
nita ne predstavljaju i srcu ne donose nikakvu radost. Jer kada b.i se
proao svega to je zabranjeno i to ne a uz to nije ispunio
u\iere VJerovanja, illlalla, izvravanjem djela, ro mu nita ne
bi korisrilo na ahirctu, i zasluio bi u vatri. Ovo dodatno
pojasnm;
sedmi razlog: zbog toga to onaj ko izvrava erijatske naredbe, a
uz ro kri erijatskc zabrane, on uspjeti i biti spaen ako pretegnu
njegova dobra djela, ili biti spaen nakon to provede jedan period u
\'llrri, i pra,rda bude udovoljena, jer su pretegnula njegova loa djela, no
opet je uspio zbog toga to je izvravao Ali onaj ko ne izvri
i ne kri zabranjeno uspjeti i biti spaen, jer je uspjeh
zagarancovan samo onima koji iz\'re erijarskc naredbe, tj. koji ispune
uvjete letJhida, priznavanja Allahove
C da neko prigovori: "Takav je rob zasluio u vatri
zbog krenja zabranjenog, a to je irk, pripisivanje Allahu sudruga", na
O\'aj prigovor, odgovorit Za ahiretski neuspjeh, odnosno
u Yatci dovoljno je da se izostavi erijatska naredba lf11hida, priznavanja
.\llahovc makar rob i ne irk koji je stvarna
190/ Ibn Kajjim el -Devzijje
suprotnost tevhida. Jer ako je srce od vjerovanja, te11hida, kao
takvog na ahiretu ga propast i neuspjeh, bez obzira robovalo ono
nekome pored Allaha ili ne. U da rob izostavi naredbu tevhida, a
uz to jo prekri i zabranu irka, onda biti kanjen zbog obje stvari.
Ovo jo bolje ra7.Umjeti kada sagledamo:
osmi razlog: zbog toga to se onaj ko bude pozvan da u
Allaha, pa na taj poziv odgovori: 'ja to ne prihvatam, ali i ne
Ne volim to, ali i ne mrzim! Ne robujem Allahu, ali ni nekom drugom
pored N jega!" smatra nevjernikom samim odbacivanjem i ostavljanjem
onoga to mu je za razliku od onoga roba koji na poziv kae:
"Ja vjerujem Allahovom Izaslaniku, volim ga i izvravam ono to mi
se od Boga ali mi strast, moja priroda i htijenje ne doputaju
da se okanim onoga to mi Allah zabranjuje. I ja znam da mi to On
zabranjuje i znam da to O n prezire, ali ja nemam strpljivosti da odolim
tome!" ovakav rob se ne smatra nevjernikom, i njegov nije kao
onog prvoga. Ovaj je rob, u smislu, pokoran Allahu, dok
potpuno izostavljanje erijatskih naloga ni u kojem ne moemo
nazvati
deveti razlog: zbog toga to se pokornost u osnovi vezuje za
djela, a zabranjena se djela uvjetno uvrtavaju pod termin pokornost.
Pokorni je onaj koji izvri a grenik o naj koji ro odbije. Allab
Uzvieni veli: " ... koji se onome to im Allah zapovijedi opi
rati. "
377
A Musa, a. s., rekao je bratu svome: "ta te je kad si
ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi poao? Zato nisi
moje posluao?!" U tom kontekstu, Amr b. el-As, r.a., rekao je na smrt
noj postelji: "Ja sam onaj kome si Ti naredbe obavezao, pa sam, eto,
neposluan bio. A1i da nema boga osim Tebe!"
'
1
" Et-Tah rim, 6.
RIZN I CA ZNANjA/ 191
Pjesnik je rekao:
'Naredih ti strogo) al' ti se ogr!Jefi!"
Cilj slanja poslanika, a.s., jeste da se ljucli pokore Onome Koji ih je
poslao, a pokornost se moe ostvariti jeclino putem izvravanja Njegovih
naredbi, dok je izbjegavanje i ostavljanje zabrana stvar koja upotpunjuje
izvraavanje naredbi. Zbog toga, ako se rob bude klonio zabrana, ali ne
iz,rava ono to mu je ne moe se ubrojati u pokorne, nego je
nepokoran, grenik. Ali u suprotnoj situaciji, ako izvrava naredbe a uz to
kri zabrane, on se uvrstiti u pokorne iako uz to nosi i epitet grenika
zbog zabrana koje je prekrio. Ali se onaj koji samo ostavlja zabrane a ne
i?.YraYa naredbe nikako ne moe nazvati pokornim;
deseti razlog: zbog toga to je izvravanje naredbi pokornost, odnosno
ibadet Allahu Uzvienom, robovanje i upotpunjavanje vjere, zbog
Je stvoren. Uzvieni je o tome objavio: "Ljude i dinove srvorio
sam samo da Mi se pokoravaju!"
378
Uzvieni nas obavjetava da je ljude i
dinove stvorio racli ibadeta Njemu, i iz istog je razloga On ljudima slao
izaslanike i dostavljao im poslanice; da bi samo Njemu robovali.
Ibader ili robovanje jeste cilj zbog kojeg su ljucli stvoreni, a to nam
govori da nisu stvoreni da bi samo izbjegavali i ostavljali ono to je zab
ranjeno. Izbjegavanje ili ostavljanje nije ciljana radnja, pa zbog
toga ono ne predstavlja neku vrijednost ili savrenost, za razliku od
iz,rravanja koje je ciljana radnja, a njeno ostvarenje
se i zahtijeva od roba.
To nam razjasniti:
jedanaesti razlog: zbog toga to se u zabrani zahtijeva nekog
djela, pa rako u izvrenju zahrjeva zabrane ne postoji
radnja, a u naredbi se pak zahtijeva vrenje nekog djela, te u izvrenju
' Ez-Zarijat, 56.
192 / Ibn Kajjim ci - Den.1jj e
tog zahtjeva zapravo postoji radnja. Tako se naredbe
vezuju za i radnju, a zabrane za neto to
ne postoji, to je van ljudske to u obzir, neto
to oe postoji ne moe predstavljati vrijednost osim ako je
snarnom radnjom, jer snrar nema svoju vri
jednost i ne predstadja korist, osim ako je vezana za neto to pos
toji, a ta popratna sl:\ar, opet, treba biti poeljna i
Iz ovoga da je sutina zabrane opet vezana za naredbu.
Naredba koja sc indirektno zahtijeva kroz zabranu jeste ust
vari ta stvar za koju od roba trai da je ispuni.
Ovo jo pojasniti i:
dvanaesti razlog: zbog toga to su se raziJj u miljenju o
pitanju zahtjeva kojeg rob treba da ispuni glede erijarskili zabrana, a tu
postoje miljenja:
prvo miljenj e: to je uzdravanje i sustezanje roba od definisanog
u datoj zabrani, a sustezanja jeste radoja jer se
tek/if(erijatskopravna sposobnost) vezuje za i djela,
dok je nepostojanje van granica ljudske sposobnosti i
Ovo je stav
drugo miljenje: Ebu Haim d-D ubbain i neki drugi o ovom pitan
ju kau: "To je djela definisanog u zabrani. Zbog toga
zahtjev zabrane biti udmoljen ako rob ne ciljano, ne prak
tikuje radnju dcfinisanu u zabrani, a da ne govorimo o tome ako jo uz
to ima i konstantnu odluku da tu zabranu izbjegava i zaobilazi.
Da se pak zahtjev zabrane odnosi na ciljano sustezanje od djela defin
isanog u zabrani, onda bi rob bio grean u situaciji kada zaboravi na
odluku o sustezanju od zabrane. U praksi ljudi jeste da h,ale onu osobu
.-.. lsmknuu muu:zilijskog pr:wca u :tbidu.
RIZNICA ZNANJA l 193
koja ne runo, makar ta osoba u podsvijesti i nemala namjeru sus
tezati se i izbjegavati runo."
Ovo je jedno od dvamiljenja kadije Ebu Bekra el-Bakillao.ija. Zbog
ovog miljenja on je prihvatio tezu da njenje djela ulazi u
domen ljudskih radnji, pa se kao takvo uvrtava u ljudska djela
za koja odgovarati. On kae: "Cilj zabrane jeste zadravanje statusa
temeljnog a to je u domenu ljudskih radnji";
milj enje: zabrane jeste izvrenje djela koje je supremo
onome koje je definisano u 2abrani, jer je ro radnja
i cilj Onoga Koji je naloio zabranu. Zakonodavac je zabranio blud,
zabranio je nasilje, pravednost;
zabranio je la, iskrenost. Na ovaj moemo pobro
jati sve zabrane.
Kod predstavnika ovog miljenja, sutina je zabrane zah*" za
njenom re kroz ovo ukazuju da se zahtjev zabrane vezuje
za izvravanje koji se indirektno kroz formu
zabrane.
Nakon svega iznesenog, moemo konstatovati da imamo d'rije
vrste zahtjeva: zahtjev koji ima zasebnu svrhu i cilj, a to su erijatske
naredbe, i zahtjev koji ima za cilj anuliranje onoga tO se suprotstavlja i
kosi s onim to je a tu se uvrtavaju erijatske zabrane.
Ako erijatskom obavezniku, muktllefit, zahtjevi zabrana ne padnu
na um i dua ga ne poziva na njihovo ispunjenje, nego je njegov odnos
prema zabranama na onda on zbog toga
biti za razliku od onoga koji je svjestan zahtjeva erijatskih
zabrana i radi Allaha odbacuje i izbjegava zabranjenog, jer je
njegov postupak stvarna i radnja, a nagrada je vezana
za i stvarna djela, a ne za Onaj ko iz
194 l Ibn Kajjim el-Devzijje
ostavi zabranjeno, ali ima odluku da prekri zabranu,
bit kanjen zbog odluke i nepokolebljive nakane da preki
zabranjeno, jer je vanjskim uzrokom bio od prekraja, mada
njegova kazna biti blaa od kazne stvarnog prekri telja zabranjenog.
Ovo mnogi erijatski tekstovi, a na manji broj tekstova
koji to formalno ne podravaju se ni osvrtati.
3
so Uzvieni je
rekao: "Pokazivali vi ono to je u duama vaim ili to krili Allah
vas zato pitati; op1osti.t onome kome On a kaznit koga On
"
381
O onome koji prikriva i On je rekao:
" ... srce njegovo hiti greno! "
382
je rekao: " ... ali vas
kazniti ako pod zakletvom neto namjerno

U drugom
aje tu stoji. " .. .onog-a Dana kada hudu ispitivane savjesti! "
384
A Alla
hov Poslanik, sa.v.s., u hadisu kae: ':Ako dvojica muslimana
jedan proti.vdrugoga, i ubica i tLbijeni u vatru! Ashabi, r. a., rekoe: 'jas
no nam je za ubicu, ali zato ubijeni?!" Poslanik, s.a.v.s., na to odgovori:
"]erje i on htio ubiti svoga suparnika!"
385
U drugom hadisu navodi se: " ...
i koji je kazao: 'Da i ja irnam imetka kao taj i taj. postupao bih kao on!'
Pa i ovorne biti po namjeri, nije tu. i obojica nose isti. grijeh. "'
386
Miljenje onih koji kau da je zahtjev zabrane ispunjenje ili izvrenje
djela suprotnog od onoga koje je definisano u zabrani, nije jer se
zahtjev zabrane odnosi na tri stvari; na ostavljanje zabranjenog, zatim
38IJ Jer je broj tekstova koji iznesenu rezu tako veliki da samu rezu preobraavaju u
pravilo. A oni tekstovi koji se kose s dacom rezom, zapravo, od teze zbog
ili povoda koji Li teksmvi tematski
3St El-Bek:u:a, 284.
1112
EI-Bekara, 283.
383
El-Bekara, 225.
'IS Er-Tarik, 9.
385
El-Buhari, 3 1 i 6.875, i Muslim, 2.888, u predanju od Ebu Hurejre, r.a.
186
Ahmed, 4/230 i 231; Ibn Mada, 4.428; El-Tirmizi, 2.427; Et-Taberani u djelu EI-Mu'dmmf.
hbir, 22/285, i E l-Bcjheki, 4/189, u predanju od Kebe EI-Enmadja. Sened je hadisl
ispravan.
RIZK ICA ZNANJA f 195
tspunpvanje djela suprotnog od onoga koje je zabranjeno i na ptipremu
svega onoga to koristi i pomae u izvrenju zahtjeva zabrane. Tako
mtr ili djelo bez kojeg se ne moe ispuniti neki zahtjev ne potpada pod
pnobimi zahtjev zabrane, bez obzira to pod taj potpada djelo
suprotno od onoga na ro se odnosi zabrana i ono to
njegovo ispunjenje.
Zabrane su kao preventiva i sredstva u ostva
renju nekog cilja, a naredbe su s namjerom njihovog
osrmri\' anja, jer one predstavljaju krajnje vrijednosti i cilj.
A to se stava i Ebu Haima: ''A u praksi ljudi jeste da
h\'ale onu osobu koja ne runo, makar ta osoba u podsvijesti i
nemala namjeru o sustezanju i izbjegavanju runog!", ako pod hvalom
mtsL da ga ljudi ne kore zbog ta1.""Vog ponaanja, jeste ali ako
misli da ga oni hvale, vole i da na osnovu takvog ponaanja
on zasluuje nagradu, to je onda pogreno. Jer impotentnu osobu ljudi
ne hvale zbog toga to ne blud, niti nijemog to ne zapada u grijeh
ogovaranja i vrijedanja, je njihova pohvala usmjerena ka onome koji
1ma i povoda neki grijeh, ali se od njega sustee.
Zatim, tu je stav kadije Ebu Bckra el-Bakillanija, koji kae da sc
zahtjev zabrane odnosi na temeljno a to ulazi u
domen ljudskih radnji, pa ako cime misli na osobno sustezanje
i sputavanje roba od zabranjenog, onda je to ali ako
ttme misli na i i nenamjeravano izbjegavanje
zabranjenog, onda je to pogreno.
To nam pojasniti i razlog:
trinaesti razlog: zbog toga to je naredba slijedom nune
logike, a ne obligacionim zahtjevom, ustvari zabrana onoga to je u
suprotnosti s Smisao jeste izvrenje
196 / Ibn Kajjim el - Oievzijje
traenog ali ako naredba podrazumijeva i izbjegavanje i ostavljanje
onoga to je u suprotnosti s njom, onda ostavljanja nije radi sebe,
nego zbog drugog.
Ovo je ispravan stav u vezi s pitanjem da li je naredba is
tm-remena i zabrana onoga to mu je suprotno?
To jeste zabrana na osnovu principa nunosti, ali ona nije ciljana
i namjeravana. Ista stvar deava se kada je u pitanju zabrana
Zahtjev zabrane ima za cilj da se prestane i prekine neka radnja, ali
vrenje suprotne radnje u odnosu na onu koja je definisana u zabrani
dolazi uzgredno i kao nuna posljedica. Zakonodavac zabranjuje ona
djela koja se kose sa onim to On kako smo to ranije
obrazloili, pa kao da je u oba i kod naredbi i kod zabrana,
svrha i cilj, zapravo, ono to Zakonodavac Svojim robovima.
Sutina ovog pitanja moe se konstatacijom da je
obavezivanje ustvari, obavezivanje radi izvrenja i ispunjenja
toga i svega onoga to ta obaveza nuno podrazumijeva, dok je zabrana
zahtjev za ostavljanjem j izbjegavanjem i svega onoga
to ta zabrana podrazumijeva. A stvar u oba jeste
postojanje radnje i njenog izbjegavanja, a to oboje predstavlja

razlog: zbog toga to su naredbe i zabrane u zahtjevnom
isto kao to su porvrdni i oblik u izjavnom Poh
vala sc ne moe kroz ili negacijski uz to mora
i potvrdni jer je negacija konstatacija da neto ne postoji ili
da nije prisutno, a u "tome nema nikakve pohvale niti savrenstva, ali
ako uz negaciju i potvrda, onda ro predstavlja pohvalu, kao to
je negiranje zaborava, koje podrazumijeva apsolutno znanje, ili negi
ranje umora j koje podrazumijeva apsolutnu snagu i ili
RIZNICA ZNANJA J 197
negiranje sna i drijemea, koje podrazumijeva apsolutnost ivota, svjes
nosti ili budnosti, ili negiranje potomstva i druge, koje podrazumijeva ap
solutnu neovisnost, vlast i gospodarstYO, ili negiranje s udruga, zatitnika
i zagovornika bez Njegova doputenja, to podrazumijeva apsolutnu
samostalnu upravu, vlast i Boanstvenost; ili negiranje nepravde, koje
podrazumijeva apsolutnu pravednost, ili negiranje da Ga
neko vidi na dunjalu1..1l, to podrazumijeva apsolutnu On je
da bi se mogao osjetilima spoznati, a i kada bi se mogao
vidjeti, to bi ostao, jer da Ga se ne moe vidjeti sama po sebi
ne predstavlja pohvalu, kao ro je i s onim to ne postoji.
Ako smo ovo razumjeti, onda ostavljanje onoga to se trai u zahtjeV\.1
zabrane, ako uz to ne postoji i izvrenje neke potvrdne radnje,
ne moe biti pohvalno zbog samog ostavljanja i izbjegavanja re stvari, niti
se na osnovu toga moe nagrada, kao to ne moemo nekoga hvaliti
samo zbog toga to su u njegovom opisu negiraju neke osobine;
petnaesti razlog: zbog roga to Allah Uzvieni za izvrenje neke
naredbe deset puta v.ie, ali za ostavljanje neke zabrane
nagrada nije a to ukazuje da je izvravanje naredbi
Allahu Uzvienom drae od ostavljanja zabranjenog. A da je suprotno,
onda bi nagrada za izbjegavanje zabranjenog bila deset puta a
nagrada sa dobro samo jedna ili bi bile
esnaesti razlog: cilj izricanja zabrana jeste izbjegavanje i iskorjenjiva
nje djela definisanih u zabranama iz stvarnog ivota, bez obzira da li rob
to, s namjerom ili bez nje, izbjegavao, i bez obzira da li toga bio svjestan
ili ne. Cilj je da takvih djela ne bude u stvarnom ivotu. u
naredbi, cilj njihovog izricanja jeste izvravanje i djela
spomenutih u naredbama u i stvarnom ivotu s namjerom
pcibliavartja i pokoravanja Allahu Svevinjem.
198/ Ibn Kajjim ci - DievziJJC
Tajna ovog pitanja krije se u ela je Allahu Uzvienom drae
izvrenje onoga to je traio da se izvri, nego nepostojanje onoga to je
zahtijevao da se ne pojavi u stvarnosti. Neizvrenje onoga to je traio
da se izvri, Njemu je omraenije od postojanja onoga co je traio da
se ne pojavi. Njegova ljubav prema onome to je traio da se izvri
je od Njegovog prezira prema onome to je traio da se ne pojavi.
Ovo pojasniti i
sedamnaesti razlog: zbog roga to je izvrenje robu
pri izvrenju naredbe, zatim nagrada i sve pohvale i uzdizanja stepena koji
slijede uz to, sve je co izraz Allahove milosti, dok su onoga to
je Allah zabranio, zatim kazna j sve pogrde i ponienja koja slijede uz to
izraz Allahove srdbe, a Njego'-a je milost pretekla i nadvladala Njegovu
srdbu.
311
- Sve to potpada pod NjegoYu milost, to i nadvladava ono
to potpada pod Njegovu srdbu. Allah je Svevinji konst.wtno milostiv,
i milost je od nunih osobina Njegovog poput Njegovog znanja,
vida, sluha, i drugih osobina, tako da je
da to bude za razliku od Njegove srdbe, jer ta osobina nije od
nunih osobina Njegovog je da Onstalno, bez prestanka,
bude srdit. Njegovi izaslanici, oni koji Ga najbolje poznaju, kazivat na
Sudnjem danu: ''Moj se Gospodar, zaista, danas tako mnogo rasrdio kao
nikada do sada, i nikada se poslije ovog Dana tako rasrditi!"
388
Allahova je milost obuhvatila sve stvoreno, ali Njegova srdba nije
tako opisana. On, Uzvieni, stavio je Sebi u obavezu da bude milostiv, ali
nije se obavezao da bude j srdit. On Svojim znanjem i obuhvata
sva stvorenja, ali nije kazao da i Svojom srdbom i kaznom sve obuhvata.
,,- navodi u hadisim:t koje su zabiljeili EI-Buh:ui, 3.194, i Muslim, 2.751. u predanju
od Ebu llurejre, r.;t.
'-"R Dio h:tdisa koji go,ori o zagovornirvu na Sudnjem d:mu, prenosi Ebu Hurejre, L:t., :t
znbiljeili su ga EI-Buh:tri, 3.1 62, i i\luslim, 193.
RIZ!'\ ICA Zi\AI'\jA l 199
Allahova .Milost, i sve to slijedi u;:: nju, pretckla je Njegovu srdbu,
njene tragove i ono to slijedi uz nju. djela koje je uzrokovano
je drae od onog djela koje je rezultat straha
od Njegove srdbe.
Zbog toga je Allahu draa milost negoli kanjavanje, a pratanje
Mu je drae od odmazde. Prisusrvo onoga to On voli Njemu je drae
od izbjegavanja i ostavljanja onoga ro On prezire. Ako u izbjegavanju
onoga to prezire, kao nuna posljedka, bude izbjegnuto i ono to On
voli, tada On prezire izostavljanje tih Njemu dragih posljedica,
kao to prezire samih zabranjenih uzroka;
osamnaesti razlog: zbog toga to se posljedice koje se pojave nakon
prekraja zabrane lake i bre briu onim to AIJah voli od brisanja i
nestanka posljedica i tragova dobrog djela zbog onoga co Allah
ne ,oli. Allahov prezir brzo nestane. Nekada to bude zbog Njegovog
oprosta i samilosti, nekada zbog pokajanja roba, nekada zbog
dobrog djela, nekada zbog pretrpljene i iskuenja, nekada zbog
zagovornicva i dove itd. Dobra djela briu loa, i kada bi loa djela roba
dosegla do neba, a zatim sc taj rob pokajao i zatraio oprosta
od Allaha, On bi mu ih oprostio. Kada bi rob susreo Allaha Uzvienog
s teretom loih djela Zemlje, ali ne Mu sudruga,
Allah bi ga s toliko oprosta Allah Svevinji oprata grijehe
makar i veliki bili, i to Mu ne predstavlja teret. On uz najmanji trud roba
i iskreno pokajanje brie njegove grijehe i posljedice i tragove tih gri
jeha. To iz razloga ro On, Uzvieni, voli pokajanje roba, njegovu
pokornost i tevhida. To ukazuje da su Allahu Svevinjem
te stvari najdrae i da ih prihvata sa zadovoljstvom.
Ovo pojasniti i razlog.
2,00/ Jbn Kajjim cl - Devzijje
devetnaesti razlog: zbog toga to je Uzvieni odredio i ono
to ne voli i to prezire s ciljem da robovi izvravaju Njegove naredbe
koje Oo voli. Allah se vie obraduje pokajanju Svoga roba nego to se
obraduje onaj koji izgubljeno, ili osoba koja nije mogla imati di
jete, pa joj ga Allah podari, ili edni koji vodu.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., naveo je primjer za Allahovu radost zbog
pokajanja Njegovog roba, i zaista nema boljeg primjera koji bi
te radosti.
389
Uzrok te radosti jeste pokajanje, koje se ubraja u ono to je
Allah Svevinji naredio. On je odredio i definisao grijeh zbog toga to
on dovodi do pokajanja koje izaziva tako veliku radost Uzvienog. I
Njemu je pokajanja drai od nepostojanja razloga za pokajanje, a
pokajanje je bez postojanja razloga za pokajanje, a
to je grijeh. Ovo da je postojanje onoga to Allah
voli Njemu drae od izostavljanja onoga to On prezire.
To ne da je svako djelo koje je Allahu drago Njemu drae od
izostavljanja onoga to On prezire, pa da kaemo da su dva reka ta duha
namaza Njemu draa odizostavljanja i izbjegavanja ubistva muslimana.
Izvravanje djela, Allahu Uzvienom drae je od
izostavljanja onoga to je On zabranio, isto kao to se daje prednost
mukarcima nad enama, ili ljudskoj vrsti nad melekima. Vrijednost se
odnosi na skupinu, rod ili vrstu, a ne na sve jedinke ponaosob.
Ta radost zbog pokajanja roba, kojoj ne nijedna druga radost,
da je to djelo, pokajanje, Allahu drae od izostav
ljanja zabranjenog djela s kojim ne bi bilo ni pokajanja niti onoga to
ono ima za posljedicu.

Auror aludira na hadis u kojem stoji: "Allah se doista obradujepokajanju Svoga roba vie negoLi
koji je izgubio svoju jahalicu u pu.srinji, paje. nakon to je izgubio svaktt n.a4n,
RIZNICA ZNANJA l 201
Ako bi neko pngovono: "Radost zbog pokajanja jeste tolika jer
to ostavljanje i izbjegavanje zabranjenog djela, pa je tako radost
llZtokovana ostavljanjem, a nekog djela", odgovmit S
tim se sloiti, jer ostavljanje grijeha ne uzrokuje ovoliku
radost, ni nagradu ni pohvalu. A pokajanje se ne moe posmatrati
kao ostavljanje ili izbjegavanje, iako je ostavljanje grijeha njegova nuna
posljedica. Ono je radnja koja obuhvata povratak, pribjega
vanjeAllahu i pokoravanje samo Njemu. Jedna od nunih posljedica toga
jeste ostavljanje onoga to je zabranjeno. Zato je Uzvieni rekao: " ... da
od Gospodara svoga op1osta traite, a zatim se pokajete! "
390
Pokajanje povratak od onoga to Allah Uzvieni prezire ka
onome to On voli, pa prema tome pokajanje ne predstavlja samo ostav
ljanje i naputanje grijeha. Zbog toga onaj ko samo ostavi i napusti neki
grijeh, ane vrati se Allahu, nije se ni pokajao, jer je pokajanje ostavljanje
grijeha, povratak Allahu i iskreno preputanje Njemu Uzvienom, a ne
samo puko naputanje grijeha;
dvadeseti razlog: zbog toga to kada rob propusti i ne izvri neku
naredbu, onda je propustio i izgubio smisao onoga to ga okrepljuje
i odrava u ivotu, jer je Uzvieni kazao: "O vjernici, odazovite se
Allahu i Poslanikukad od vas zatrai da ono to vam ivot
osigtuati. "
391
A u drugom aje tu, On je rekao: "Zar je onaj koji je bio
u zabludi, a kome smo Mi dali ivoti svjetlo kojegse
ljudima kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?! "
392
O
nevjernicima Allah je objavio: "Oni su mrtvi, nemaju ivota!"
393
, a u
drugoj suri stoji: "Ti ne moe mrtve dozvati! "
394
l'lo' Hud,3.
"''El-En fal, 24.
192
El-Eo'am, 122.
111
En-Nnhl, 21.
!'lJ En-Neml, 80.
202/ Ibn Kajjim ei - DtcvzijJC
A to se zabranjenih st\-ari, ako se one mogu donijeti
samo bolest, a ivot i s opet je bolji od smrti i mrtvila.
Ako bi neko k'tl zao: "A ta je s nekim zabranjenim djelima koja
uzrokuju propast, kao to je irk, pripisivanje Allahu s udruga?", odgovori l
Propast je uzrokovana izostavljanjcm priznavanja i
Allaho,-e cevhida, koji robu donosi i osigurava ivot. Pa kada
je te,:hid izostao iz prakse roba, u tom je on doivio propast- Propast je
uslijedila samo kao posljedica izostavljanja djela koje je
Ovo je dvadeset i prvi :razlog u vezi pitanja o kojem raspravljamo, a
on glasi da izostavljanje nekih djela uzrokuje propast i
roba, a to nije s djelima koja je Allah Uzvieni zabranio;
dvadeset i drugi razlog: zbog toga to izvravanje djela, ako
su izvravana s radi Allaha i po uzoru na praksu NjegO\og
Poslanika, s.a.v.s., roba trebaju odvracici od onoga to je Allah
zabranio, jer je Uzvieni rekao: "Obavljanje namaza doista
od runog i razvarata! "J
95
, dok ostavljanje i izbjegavanje
zabranjenih djela ne roba na djela, ruci to
podrazumijeva;
dvadeset i razlog: zbog toga to su djela koja Allah Uzvieni voli
vezana za Njegove osobine, sifate, dok su djela koja On prezire od
onoga to je zabranio vezana za ono to Allah stvara.
Ovo je veoma precizna i osjetljiva razlika, te je potrebno da je do
datno pojasnimo.
Zabranjena djela jesu zla i vode ka zlu, a su djela
dobra i vode ka dobru. Svako je dobro od Allaha i u N jegovim
rukama, a nijedno :.do se ne moe Njemu pripisaci
396
, niti se zlo uvrtava
w; EI-Ankebut, 45.
'""Na om uknuje Allaho\og Poslanik.'!, s. :t.\:S., u kojem stOJi: "Zlo nije od Tebe!" Had1s
je ispravan, a Muslim, br. 77, u predllllju od Alije, r.a.
RIZ!\ICA Z!\ANJA / :w3
u :.:,cgo\'c osobine, imena ili djela . .t\ ro se prisuscva ll onome
tO JC ,\llah stvorio, to je zlo samo U odnosu prema robu, au ll odnosu
prema Allahu ro nije zlo. Krenje onoga to je Allah zabranio u krajnjoj
konsekvenci donosi zlo samo robu, aU u odnosu prema Allahu to nije
zlo. Medutim, u situaciji k::tda neka naredba bude izostavljena, onda
dobro koje je sadrano u njoj bude proputeno, a slijedi i nastaje zlo
kao nuna posljedica i suprotnost datom dobru. to je neko dobro
drae Allahu Uzvienom, rime njegovo izostavljanje predstavlja i do
nosi zlo, kao to je, recimo, izostavljanje vjerovanja ili prizmt\anja
Allahove tevhida.
Sutina svega izloenog sadrana je u da All ah Uzvieni
voli da se izvrava ono to je naredio, a prezire onoga tO je
zabranio, ali Mu je drae onoga to voli nego
onoga to prezire, a izostavljanje onoga to voli Njemu je mre od
onoga to u osnovi prezire.
A Allah Uzvieni, oper, najbolje zna!
PETO
POGLAVLJE
ll
JUZNI CA ZNANJA / 2.07
O ZNANJU I
OOLOJIAK Pflrl:
VRIJEDNOSTI ZNANJA l VJEROVANJA
Najbolje to su due privrijedile, srca u sebi pohranila, a robovi
time stekli ugled i na dunjaluku i ahiretu, jesu znanje i vje
rovanje, iman. Zbog toga je Uzvieni ove dvije vrijednosti i spomenuo
zajedno u ajetu: "A oni kojima je dato znanje i vjerovanje: - Vi
ste ostali, premaAllahovoj odredbi, sve do Dana proivljenja!
17397
A
u drugom ajetu, Uzvieni je rekao: " ... i Allah navisoke stepene uz
dignl,tti. one medu vamakoji vjerujui kojimaje dato znanje. "
398
Takvi robovi predstavljaju najodabraniju sb..'Upinu svim stvore
njima, oni su njihova i pripremljeni su za visoke stepene i pozicije.
ljudi grijei u nazivanju i poimanju znanja i vje
rovanja kao dvije vrijednosti koje njihovom imaocu donose i
Er-Rum, 56.
1
"" El-i\Judndela, ll.
lbn Kajjim el-Devzijje
napredak. Svaka skupina koja se po razlikuje od druge smatra da
zapravo ona posjeduje pravo znanje i vjerovanje kojima se
Ali ustvari nije tako, jer u te skupine ne posjeduju
pravo vjerovanje koje garantuje niti znanje koje osigurava
ugled i napredak. Nasuprot tome, oni su sebi put stjecanja
pravog znanja j vjerovanja s kojima dolazi Allahov Poslanik,
k tome cijelo A upravo se toga pridravao
Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, r.a., poslije njegove smrti, kao
i one prve generacije koje su uslijedile odmah iza njih.
RAZLIKA IZM EDU STVARNOG ZNANJA l fSPRAZNOG TEORETISANJA
Svaka skupina smatra da posjeduje pravo znanje, i zbog toga se
raduje: "Aoni suseupitanjimavjeresvojepodijelilinaskupine, svaka
strankaradosna onim to ispovijeda. "
399
Najvie se spomenute
skupine bave jeste, ustvari, samo teoretisanje, miljenja
i dok je stvarno znanje, kako kae Hammad b. Jezid, iznad
toga. On veli: Pitao sam Ejjuba: 'Da li se danas ljudi vie bave znanjem
nego prije? l' A on na to odgovori: 'Danas ima vie govora, a prije je bilo
vie znanja!'
Ovaj vrsni znalac pravi razliku stvarnog znanja i pukog
teoretisanja. Danas imamo mnotvo knjiga, puno teoretisanja, rasprava
racionalnih pretpostavki, a stvarno je znanje podalje od svega toga.
Znanje je u onome to je donio Allahov Poslanik, s.a.v.s., od Gospodara
Uzvienog. U Kur'anu je objavljeno: "Aonimakojisestohomonjemu
huduraspiavljali, poto si pravuistinu (znanje) saznao ... "
400
a na
drugom mjestu stoji : "Aakohiseti poveozaeljamanjihovim, nakon
wJ El-l\lu'minun, 53.
"'" r\lu rm ran, 61.
RIZNICA ZNANJA l 209
znanja koje ti dolazi... n.ut J 1 Uzvieni pojanjava da s Objavom dolazi
znanje: "Allah daje i stina ono to ti objavljuje, objavljuje
ono to jedini On zna! "
402
Odmicanjem vremena mnogi ljudi su sc udaljili od ovog znanja i
prihvatili su bezvrijedna miljenja i isprazne ideje kao znanje. Zatim su,
velike napore i vrijeme, o tome napisali i knjige. Listove
su napunili tintom, a srca crrulom zablude, i mnogi od njih, nakon toga,
povikali su: U Kur'anu i sunnetu nema nikakva znanja! I kur'anski
ajeti nemaju snagu neoborivog dokaza na osnovu kojeg se
uspostavljaju sudovi i znanje. ejtan je njima razglasio ovu tvrdnju,
pa su je zatim loi prenosili jo gorima, a srca su ostala ogoljena od imana
i znanja ba kao to se zmija ogoli od svoje kouljice ili tijelo od
Kazivali su prijatelji kako su upoznali neke i sljedbenike
gore spomenutih Vidjeli su da se zanose
djela, a o Kur'anu nita ne znaju, pa su im govorili: <<.Da ste
makar Kur'an prije to je A oni su odgovarali: Zar u
Kur'anu ima nekog znanja?!>)
sam neke predvodnike takvih kako govore da ne sluaju
hadisc Allahovog Poslanika, s.a.v.s., radi stjecanja znanja, nego zbog
blagoslova, jer su ranije generacije iscrpile sve to se moglo iscrpiti iz
toga, pa su nas toga oslobodili, i oni slijede i prihvataju ono do su
ovi doli i kako su razumjeli.
Be:l sumnje da je onaj je znanje i shvatanje na ovakvoj razini
poput pjesnika koji kae:
011i su odrje/i 11
Upleme11u Bmu Halima,
A jo 11 pJIStqj dolini,
EI-Bothi dalekoj!"
'
1
El-Bekara, 120.
l hnNis:t', 166.
2,10/ Ibn Kajjim c i - Devzijje
Jednom prilikom mi je moj o nJima rekao: "Obili su
predstavnike svib pravaca i koli, a na kraju nita vrijedno nisu imali."
Dovoljno nam je kao dokaz njihove da stanje u kojem
se nalaze: rasprave, prepirke, kontradiktornosti njihovih miljenja i tvrdnji
itd., kod onih koji znanje uzimaju iz Objave. Uzvieni o
tome kae: "Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno hi u
njemu nali mnoge

Ovo nam dokazuje da ono
to dolazi od Allaha ne moe bici u a ono to se kosi i
ni je od Njega, Uzvienog. Pa kako mogu razne ideje, pusta
miljenja i ljudska biti ideologija ili uvjerenje na osnovu kojih
se Allahov govor i Uputa Njegovog Poslanika, s.a.v.s.?!
Slavljen neka si, moj Gospodaru, ovo je, zaista, velika potvora!
Znanje o kojem su ashabi Allal1ovog Poslanika, s.a.v.s., govorili
ga irili nije ono znanje o kojem i te
razjedinjene skupine, o nas obavjetava El-Hakim
405
, a prilikom
izlaganja biografije Ebu Abdullaba e1-Buharija, on kae: <<Kada bi se sastali
drugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bi jedni druge na Knjigu
njihovog Gospodara i sunnet njihovog Poslanika, s.a.v.s. i o tome bi
Ni o nisu na osnovu miljenja ili analogije.
Doista je pjesnik lijepo rekao:
ZNanjeje pravo: !Allahje 'Poslanik
:Ashabi tvrde!' - i gn1ke nema!
Dok !{!Janje nije da svojofl/
1
Podr:fjmifenje alima 11ekog
Ako s hadisom to sklad11o njje!
"" Ebul-1\bb:ts ibn Tejmijja.
"'J.l En-Nis:t', 82.
'"'
3
Zove se Abdullah, a umro je 405. god. po H. Njegova biogmfija navodi se u djelu u -S ijak li
!mihi str 15-17, od aurora Abdui-Gafira EI-Farisija.
RIZNI CA ZNANJA l
Ili ela ospori osobine Bo!(jje,
Kako Mu m bi iz,icao,
Ili sa sfl;oretjetll l'{jegap01'Bdio. )>
ODLO.\IAK OR.UGI :
STEPENl ZNANOSTf
ambicija u traenju znanja jeste Allahove knjige
i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., zatim tazumijevanje onoga to je
Allah objavio i upoznavanje propisa Njegove vjere.
A najbezvrednija je ambicija traiti i nestvarna i iznimna
pitanja kojima se Objava ne bavi, ili pak ulaganje truda u
saznavanju razilaenja i njihovih stavova, bez namjere da se
i sazna ono to je ispravno u vezi s tim.
Rijetko se desi da takva osoba ima neke koristi od onoga to je

pak i najbolja ambicija u vezi s ljudskom tenjom
i djom jeste ulaganje truda u stjecanju Allahove ljubavi i ispunjenje
Njegove elje u onome to trai od Svojih robova.
Najbezvrednija ambicija s obzirom na njegovu tenju
i elju jeste, da njegova ambicija bude vezana za prohtjeve due i onoga
sto on eli od Allaha. Ovakva osoba oboava Allaha da bi postigla ono
tei, a ne da bi udovoljila onome to Allah trai od
njega.
Prva osoba tei ka Allahu i trudi se da udovolji onome to Allah
od nje trai.
Druga osoba samo trai od Allaha, ono to Allah
zahtijeva od nje.
/ lbn Kajjim el- Dievzijje
TRE(:I:
YHSTE ZNANOSTI
Znanje je prenoenje saznanja o predmetu u unutarnju
spoznaju, dok je primjena znanja ili ljudsko djelovanje, prenoenje,
ili ispoljavanje unutarnjih spoznaja u vanjsku praksu. Ako ono to je
memorisano u unutarnjoj spoznaji bude sukladno onome to je u real
noj stvarnosti, to je onda ispravno i pravo znanje. se u unutarnjoj
spoznaji saznanja koja nemaju svoju osnovanost u pojavnoj stvar
nosti, a onaj koji ih nosi u svojoj unut.'ltnjoj spoznaji misli da posjeduje
znanje, no u biti je to samo iluzija bez stvarnog postojanja.
VRSTE ZNANJA
je ljudskog znanja iz reda irealnih saznanja, a ono znanje
koje je sukladno realnoj stvarnosti dijelimo na dvije vrste.
Prva vrsta jeste znanje se stjecanjem usavrava ljudska dua
i ponaanje, a to je znanje o Allahu, Njegovim imenima i osobinama,
Njegovim djelima, poslanicima, propisima koje objavljuje itd.
Druga vrsta jeste onoznanje stjecanjem ljudska dua nenapreduje,
niti ono na ponaanje. To je svako znanje nepoznavanje
ne donosi tetu, a njegovo poznavanje ne pribavlja korist.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., traio je da ga Allah Uzvieni i zatiti od
znanja koje ne koristi.
406
Takav poloaj imaju mnoge moderne znanosti,
nepoznavanje nimalo ne teti kao to je poznavanje
astronomije, poznavanje najmanjih detalja tog znanja, poloaja
svemirskih tijela, njihove broja nebeskih tijela itd. ili poznavanje
vrsta planina. njihovog sastava, povrina i
40f Pogledaj pred:mje koje je zabiljeio imam Muslim, badis br. 2.722.
RIZNICA ZNANJA l
VRIJEDNOST ZNANJA MJEHI SE ONOGA TO l ZOG\VA
Vrijednost nekog znanja mjeri se onoga to
i potrebom ljucli za tom naukom. Na osnovu toga, znanje o Allahu i
onome to se vezuje za to znanje na ljestvici vrijednosti daleko je iznad
svakog drugog znanja.
A to se mabane znanja, ona se ogleda u tome da neko znanje
ne bude podudarno i u skladu s onim to Allah Uzvieni eli i voli.
Ponekad je razlog tome u samom znanju, zbog njegove neosnovanosti
i a nekada zbog pokvarenosti namjere onoga koji posjeduje
znanje.
Neosnovanost znanja po kojem se postupa moe biti u dva
da nosi uvjerenje da je postupanje po znanju erijatski
utemeljeno i drago Allahu, a u stvarnosti to nije tako. A drugi
jeste da smatra da ga postupanje po nekom znanju pribliava
Allahu Uzvienom bez obzira to to znanje nije erijatski utemeljeno i
propisano, ili makar i nepoznavao da li je to znanje utemeljeno ili nije.
Pokvarenost namjere jeste u tome da koji posjeduje
znanje svojim znanjem ne tei za stjecanjem Allahovog zadovoljstva i
na ahiretu, nego mu je namjera da tim znanjem
koristi i pokazuje se pred ljudima.
NHKE MAJ lANE ZNANJA f NJEGOVOG PH.AKTIKOVANJA
To to smo prethodno spomenuli predstavlja dvije velike mahane
vezane za posjedovanje znanja i primjenu datog znanja, a one
se ne mogu savladati drugim osim putem upoznavanja i usvajanja
onoga o govori Allahov Poslanik, s.a.v.s., u vezi sa znanjem i
spoznajom, te u vezi sa eljom i namjerom za Allahovog
zadovoljstva i na ahiretu. Kada rob zapostavi tu spoznaju i izgubi
Kajjim cl- Devzijje
tu namjeru i elju, neminovno je da kao posljedica toga usli jedi propast
njegmrih djela i bezvrijednost njegovog znanja.
Iman i uvjerenje donose ispravnost namjere i htijenja, a
uvjerenje i ispravna namjera iman i osnauju ga.
Kroz to se moe sagledati odstupanje ljudi od imana,
i ispravnog vjerovanja, jer oni ne posjeduju ispravnu spoznaju,
niti ispravnu namjeru.
UPOTPUNJENi IMAN
Iman se ne moe upotpuniti os1m preko crpljenja
spoznaje iz znanja, namjeru i htijenje
od svih natruha strasti i tenje za ukrasima. U takvom
postupku, spoznaja i znanje roba bit s izvora Objave, a njegovo hti
jenje i cilj samo Allah Uzvieni i dobro na ahiretu.
Ko tako postupi nosit najvrednije znanje i najbolja
djela. Bit od predvodnika, imama koji po Allahovoj odredbi
lj ude na dobro, i od nasljednika, halifa Allabovog Poslanika, s.a.v.s., u
njegovom ummetu.
ODLOMAK
SE TREBAPLAITI ZAMKI
I ZAI'JESENOSTI
Svaki koji zavoli dunjaluk i dadne mu prednost nad ahi
tetom, mora u svoj im fetvama, presudama i prenoenju znanja iznijeti
neistinu o Allahu Uzvienom, jer mnogi propisi Allahove, d.., vjere
ne poklapaju se s prohtjevima i eljama ljudi, a sa eljama
vlastodraca koji slijepo slijede svoje strasti. Takvi ne mogu ostvariti
RIZNICA ZNANjA / 215
svoje elje i udovoljiti svojim prohtjevima osim uz krenje i odbacivanje
Al.lahoYih propisa i odmetanjem od Njega.
Ako sc desi da i vladar zbogsvojih strasti vole predvodnit'.o
i Ylasr, oni ne mogu ostvariti svoje elje osim da odbace istinu, a
ako im se kakva sumnja. Tada se sumnja sjedinjuje sa a
due uzavru, re sc pravda a lice istine prekriva.
U da istina bude jasna i da se ne moe dovesti u pitanje
iznoenjem neke sumnje Lli dileme, onda oni svjesno kre i sukobe se s
istinom, Imamo izlaz u pokajanju!
O takvima i njima Uzvieni je rekao: "Anjih smijenie
zli potomci , koji molitvu napustie i za poudama

A
u drugom ajetu Uzvieni je za njih kazao: "I poslije njih ostala su
pokoljenja koja su Knjigu napustila i koja su kupila mrvice ovoga
prolaznoga svijeta, i gov01ila: ' Bit nam oprot eno! ' A ako bi im
opet dopalo aka tako ne1o, opet bi to Zar od njih nije uzet
za,jet u Knjizi, a oni ono to j e u njoj, da o Allalm samo
istinu govoriti. Onaj j e svijet bolji za one koji se grije1u klone;
opametite sei "
408
Uzvieni obznanjuje da su oni uzimali ono to je manje vrijedno, j
pored znanja o tome da im je to zabranjeno, re su govorili; To nam
biti oproteno! A da im se ukae prilika da isti takav grijeh, oni se
ne bi i sustezati. Oni su ustrajni u takvom ponaanju j to ih
naYodi da daju izjave za koje i sami znaju da su pogrene i bezvrijedne.
A to se bogobojaznih, oni znaju da je za njih ahirerski ivot
bolji i vredniji od ivota. Zato ih vlast i pouda ne
mogu navesti da dadnu prednost dunjaluku nad ahirctom. Da bi se
:'lleqem, 59.
,. EI-E'caf, 169.
/ Ibn Kajjim cl - Devzijjc
zatitili od tak-ve poasti, oni dosljedno slijede K ur'an i sunnet Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., potpomau se namazom i i trezveno
razmiljaju o prolaznosti i bezvrijednosti dunjaluka, i skotom nastanku
ahiretskog ivota.
Ali, ona druga skupina, pored grijeha, mora u vjeru
uvesti mnoge novotarije, time dvije loe stvari; jer
strasti j pouda zasljepljuju vid srca, pa ono ne prepoznaje sunnet od
novotarije, ili sve vidi naopako: novotru:ij u smatra sunnetom, a
sunnet novotarijom!
Ovo je bolest kada se predaju dunjaluku, teiti
za poloajem i udovoljavanjem strasti i pouda. O njima je Uzvieni
objavio: "I kai im vijest o onome kome smo dokaze Nae dali, ali
koji se od njih udaljio pagaejtandostig'ao, i onje zalutao. A da smo
htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se onovomsvijetupriklonio
i za svojom krenuo. Nj egov je kao psa: ako ga
potjera, on isplaena jezika a ako ga se okani, on opet


Ovo je primjer pokvru:enog koji radi suprotno
onome to je Razmisli samo o brojnosti pogrda i ponienja
kojima se opisuje u ajetu:
prvo: da je zapao u zabludu nakon to mu je dato znanje, i svjesno,
a ne iz neznanja, izabrao nevjerstvo nad imanom;
drugo: da je odbacio vjerovanje tako agresivno da ne postoji nada
da mu se nekada vratiti, jer je on od sebe odbacio Allahove dokaze
poput zmije koja odbacuje svoju kouljicu. da je bat dio
Allahovih dokaza dopirao do njega, on ih ne bi tako odbacio;
da ga je ejtan dos tigao, savladao i ulovio kao plijen. Zbog
toga je Uzvieni i rekao: " ... pa ga ejtan dostigao", a nije kazao:
..1? EI- E'raf, 175-176.
ZNANJA/
"... slijedio", jer je prvi izraz mnogo s obzirom da
i nekoga;
da je od zalutalih, ga11i11, iako je prije toga bio A
"el-gajj" zapadanje u zabludu u vezi sa znanjem i zbog krive
namjere. Ovaj se izraz vie koristi za zabludu u djeli ma, dok
se izraz "cd-dalaJ" koristi za ideoloku i zabludu. Ako se ova dva
izraza spomenu zajedno, tada svaki od njih ukazuje na svoje
ali ako se spominju zasebno, onda svaki od spomenutih izraza
podrazumijeva drugi koji nije spomenut;
peto: da ga Allah Uzvieni nije htio zbog znanja koje
posjeduje, pa je to znanje bilo razlog njegove propasti, jer znanjem nije
bio uzdignut, pa mu se ono vratilo kao loe. Da nije bio to bi za
njega bilo bolje i blae bi bio kanjen;
esto: da Allah Uzvieni razotkriva njegove loe i bezvrijedne
namjere i ambicije, jer je takav dao prednost bezvrijednom i
prolaznom nad vrednijim i
sedmo: da njegov izbor bezvrednijeg nije posljedica nagovora
due i udovoljavanja njenim zbog tenje njegovog
cjelokupnog za ivotom na Zemlji;
osmo: da je odbacio Allahovu uputu, a odazvao sc pozivu svojih
strasti. Njegove su mu strasti vodilja i ono to dosljedno slijedi;
deveto: Allah Uzvieni poredi. ga sa psom (k.elb), a pas je najpoznatija
?.ivotinja po samoljublju, krtosti i pohJcpi, pa se zbog roga u arapskom
jeziku izraz "kelb" koristi i za onoga koji pohlepno i bez dostojanstva
uri za
deseto:Allah Uzvieni je pohlepu t.'tkvog za dunjalukom,
njegovu nestrpljivost pred izazovima, elju za stjecanjem
dobara i tugu za njihovim pomanjkanjem i gubitkom nazvao
dahtanjem. Pas kada ga gone i tjeraju, a i kada od njega
l lbn KaJjtm el - OicvziJJC
odsuranu. Isti je i sa zaslijepljenim dunjalukorn. Ako
ga neko opomene i posavjetuje, on i pored toga za dunjalukom,
a ako ga ostavi po strani i okani ga se, on opet, poput psa,
Ibn Kutejba je rekao: "Svako stvorenje stenje ili zbog gladi
ili osim psa. On j ll muci i u blagosmnju, kada je edan i kad
je napojen. Allah Uzvieni poredl o\og ne,jernika s psom; ako bude
opomenut, oo opet ll zabludi srlja, a i ako bude ostavljen, opet je samo u
zabludi. Zaista je poput psa koji i kad ga gone i kad ga se

Allah Uzvieni pok-varenog nije usporedio s bilo kojim
psom, nego s onim koji to ukazuje na dodatnu pogrdnost i

OPOBOl\'JAKU NEZNALICI I RAZrRXrSIKU
Ovo prethodno ukazuje na stanje koji daje prednost
dunjaluku nad ahirctom. A to se pobonjaka neznalice, njegova
je mahana to zapostavlja znanje i propisa vjere, te to u
praktikovanju vjere kod njega preovladava mata, due, intuicija
i ono ga srce poziva. Sufjan b. Ujejna i drugi govorili su: "Pazite
da vas ne zavede razvratnik ili pobonjak neznalica, jer oni su
uzrok svake zablude: pobonjak sYojim neznanjem od znanja i
onoga na ta znanje poziva, dok svojom poziva
na grijeenjc."
O ovoj drugoj skupini Allah Uzvieni navodi primjer u Kur'anu.
On je rekao: su ejtannkadakau ' Budi nevjenllk! ',
pa kad on postane nevjernik. on onda relate: 'Ti se mene vie ne
ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim! Obojicu il1
Tr iilio!IJJiki/iiKIIrim, srr. 369.
RIZNICA Zl\ANJA /219
na kraju vatra, u kojoj boraviti, a to hiti kazna
za sve nevjernike. "
411
Kazivanje u vezi s ovim ajetom dobro nam je


A onaj ko utemelji sYoju vjeru na oboavanju Allaha uz
neznanje, pa ga ejtan osokoli i odvede ll nevjerstvo, cakav je
prcdvodoik svakog pobonjaka neznalice koji zapasti ll nevjerstvo
a da i ne osjeti, i ptedvodnik je SYakog poharenog koji
izabrati i dati prednost dunjaluku naspram ahireta.
Allah Svevinji je, zadovoljstvo i smirenost
dunjalukom, te odmetanje od upoznavanja Njegovih ajeta, njihove
prln1Jene i razumijevanja povodom propasti i
U srcu onoga koji vjeruje u dao povratka Allahu i nada se susretu
sa Gospodarom svojim ne mogu se dvije stvari: zadovoljstvo i
naklonost dunjaluku i zapostaYljanje J\.Jlabmrih ajeta. U protivnom,
da rob Yjeruje u dan po,ratka, nikada se ne bi zadovoljio
ivotom, u njemu ne bi pronaao smiraj i zasigurno ne
bi okrenuo Allahovim ajetima.
Ako bi bolje razmotrili skupine i kategorije ljudi, doista bi
da je onih koji se baYe LLljepavanjem dunjaluka ponajvie, a najmanje
je onih koji poznaju stvarnu vrijednost dunjaluka. Oni su pravi
u mnotvu pohlepnika za dunjalukom. Oni se zanimaju jednim, a ovi
drugim srYartma. Njihovo znanje, put i pravac, njihove elje, razlikuju se
od ?.nanja, puta i elja robova. Uzvieni je o onima koji su se
predali dunjaluku rekao: "Onima koji n e da pred Nas stati i
koji su zadovoljni ivotom na ovom svijetu, koji su u njemusmireni.,
i onima koji su prema dokazima Naim ravnoduni - prebivalite
njihovo bit Dehennem, zbog onoga to su radili.

A zatim
Svevinji spominje i stjecite onih koji su postupali:
' EI-Har, 16-17.
-.: Odnost se nn kazt\'rulje o pobonjnku Beresisi koje se U\Tta,a u red tsratlt):tt:L
"
1
Junus, 7-8.
/ lbo Ka jji m el - Oicvtijje
"One koji vjeruju i dobra djela Gospodar njihov na pravom
putupodrati, 7.atotovjeruju. Rijeke is prednjihu d.ennetima
7..adovoljstva. "
414
Njihovo vjerovanje u Allaha i Njegovih ajeta nije
im dopustilo da sc predaju dunjaluku, da se u njemu smire i zadovolje.
To su plodovi vjerovanja u dan povratka AIJahu, a ono ranije plodovi su
nevjerovanja u taj dan i rezultat njegovog zanemarivanja.
0Dl011AK rETI:
OSOBINE POKVAilENIJI
Pokvareni sjede na vratima Denneta i svojim
pozivaju ljude u Dennet, a svojim djelima pozivaju ih u Vatru. Kada
god izuste poziv ka Dennetu, njihova djela Ne sluajte ih!
Da je istina ono u co vas pozivaju, oni bi se prvi tome odazvali! Oni se
prikazuju u likovima a ustvari su drumski razbojnici.
Ako ti je jedina elja i cilj Allah Uzvieni, onda te i na dunjaluku
slijediti sva dobra i blagodati, i dodatno se ih
birati i uzimati ta od toga.
Ako ti elja i cilj budu na blagodati i dobra koja ti Allah
dadne, onda si sebi uskratio to dobro i blagodati, jer je to dobro u
Njegovoj ruci i ide uz Njegovo djelo, a ako neto i dobije od toga,
dobio si ga samo usputno zbog nekog djela za koje se to dobro vee.
Ali, ako ci elja i cilj budu samo da ci Allah Uzvieni dadne neko
dob.ro ili blagodat, onda izgubiti i Allahovo zadovoljstvo i Njegove
blagodati, jer ako si Ga ranije upoznao i u Njegovom drutvu bio
smiren i zadovoljan, a onda se okrenuo i predao traenju blagodati, On
ti, kao kaznu, uskratiti dobro onoga to trai. A time izgubiti i
Allaha i Njegove blagodati.
Junus. 9.
RfZNICA ZNANJA/
OIILOliAK ESTI:
TEMELJ ISTINSKE
Kada se neto daje iti rtvuje radi nekog cilja pored Allaha, tada se
tegoba i bol, ali kada se neto daje ili rtvuje iskreno i predano iz
srca, samo radi Allaha tada se ne bol, niti tegoba, osim u prvom
trenutku odricanja kako bi se razaznala da li je to iskren rtvovanja ili
je pretvaranje. Ako osoba strpljivo podnese taj prvi momenat iskuenja,
onda se bol i tegoba pretvaraju u radost i uitak.
Ibn Sirin veli: sam urejha kako se zaklinje Allahom da nijedan
rob rtvovati neku stvar radi Allaha, a zatim osjetiti nedostatak
onoga to je rtvovao."
I doista suistinite tije6 onoga koji je kazao: "Ko se odrekne
radi Allaha, Allah mu to boljim nadomjestiti!"
415
A Allah Uzvieni na
vie nadomjeta i robu ono se Njegov rob odrekao, a
najvredniji i najbolji jeste smirenosti, zadovoljstva, snage,
marljivosti i u srcu uz Allal1a Uzvienog i ljubavi prema Njemu.
Najgluplja je ona osoba koja zaluta na kraju puta, kada je bila
nadomak cilju.
416
ODLOMAK SEDMI:
v
UMJERENOST SERUATA
Ljudsko ponaanje irna svoje granice i zah*ve. Kada granice budu
prekrene, onda je to nepravda, a kada zahtjevima ne bude udovoljeno,
onda je to manjkavost i ponienje. Granica srdbe jeste pohvalna
m Ovo je verzija vjerodostojnog hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
""Govori o onima koji pri kraju svog:J ivom prodaju uputu u z:unjenu za zabludu. Nek:! nas
Allah od t:tkvog postupka.
222 l fbn KaJJ im el - Dievzijje
hrabrost i sustezanje od nedostojnih djeh To je zapravo saneno kon
o:oliranje srdbe, pa onaj ko prekri ru granicu nasilje j ne
pravdu, a onaj koji je nedo,oljno ispolji kukavica je i ne mari to
ono to ne dolikuje.
tenja ima svoju granicu, a to je :ladovoljici se
dobrima onoliko koliko je potrebno. Pa kada
tu granicu, onda je to slijepa pohlepa j udnja za stjecanjem
a kada tenja nije dovoljno izraena, onda se izlae
omalovaavanju i gubitku materijalnih dobara.
VHSTE ZAVISTI
I zavist ima svoju gianicu, a to je natjecanje u postizanju savrenstva
u ljudskim Sav gubitak za onoga koji se jeste to
da ga pretekne njegov suparnik. No, ako on granicu zavisti, onda
je nepravdu i nasilje da njegov suparnik izgubi tu blago
dat ili da mu se desi neto loe, a u da mu zavist nije dovoljno
izraena, on je manjkavih ambicija i maloduan. Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao je: "Nema zavisti u dvome: prema kome je Allah dao
imetakpaga on troi u dobru. i prema kome jeAllah dao mudrost pa
on po njojpostupa i druge ljude njoj
41

0vo je zavist na*canja, pri zavidnik tei da i sam postane

kao onaj kome zavidi, a to nije zavist mrnje, pri se zavidnik nada
da onaj kome zav-idi izgubi dobro koje posjeduje.
I strast ima svoj u granicu, a to je da srce i um ne OSJeCaJu na
por u pokoravanju Allahu i stjecanju plemenitih vrijednosti, i da se
strast ispoljma u ovome. No, kada tu granicu, onda strast
w EI-Buhan, 4.738, 6.805 1 7.090, u precbnju od Ebu Hure1re, r.:1.
RLZNICA ZNANJA/ 223
postaje nezasitnost i razbludnost, a pada na nivo ivotinja. U
kada strast nije dovoljno izraena i kada je ne ispolj ava u
postizanju savrsenstva i plemenitih vrijednosti, onda on postaje
i bezvrijedan.
I odmor ima svoju granicu, a to je oputanje i relaksacija due i in
rclek.tualnih i 0elesnih snaga racli postizanja spremnosti da se bude po
komo Allahu, d.., i da se dobra i plemenitosti, kao i da se sabiru
snage duha kako ga oe bi zammile tegobe i na putu pokornos
ti. ako se ta granica, onda odmor postaje lijenost,
nemar i gubljenje vremena, a koristi i dobra mimoilaze tak-vog U
situaciji da ne ispotuje zahtjeve odmora, onda to biti upropatavanje
duha i tijela i svih ljudskih sposobnosti, pa moda i ostane bez njih, poput
"isetpljenog koji niti zemlju prelazi, niti jahalicu
I dareljivost ima svoju granicu. Kada granica bude
onda to postaje rasipanje i pregonjenje, a kada dareljivost nije dovolj
no izraena, to predstavlja krtost i
I hrabrost ima svoju granicu, pa kada granica bude prekrena, onda je
to nepromiljenost, a neudovoljavanje zahtjevu hrabrosti predstavlja pak
i nesposobnost. Granica hrabrosti jeste istupanje i odvanost
upoziciji kada je to potrebno, a sustezanje i u kada je to
vrednije i bolje, kao to je Muavija kazao Amru b. el-Asu, r.a.: Pokai mi
da znam jesi ]j hrabar ili kukavica?! Ponekad tako djelo da kaem:
'Najhrabriji si!' A nekada, opet, pokae se kukavicom da kaem: 'On je
kukavica!' Na to mu Amr, r.a., odgovori:
<rHrabar scz1n ako n1e prilika na hrabrost zot;e,
A kukat,ica kadptilika hr-abrost ne po{!/ajeb>
I ljubomora ima svoju granicu. Ako se granica onda to
postaje potvora, loe miljenje o nevinoj i dui, a u prilici kada se
Ibn Kajjm el - Die vzijje
nedovoljno ispolji, ro predstavlja nemarnost i nemoralnosti
druga.
I skromnost ima svoju granicu, pa kada granica bude prekrena, to
predstavlja samoomaloYaavanje i ponienosr, a druga krajnost vodi ka
oholosti i hvalisanju.
A i ponos ima svoju granicu, te ako se granica
to postaje oholost i runo ponaanje, a kada se ne udovolji zahtjevu
ponosa, tada zapada u i ponia,anje.
ZLATNA SREDINA
Sva prethodna ponaanja mogu se kontrolisati jednim
uvjetom, a to je pravednost: kretanje sredinjim putem s
bez pregonjenja i bez nemarnosti. Na ovom pravilu sva dobra,
i alliretska. Zapravo, tijelo ne moe opstati i
ivjeti osim uz pridravanje ovog pravila, jer kada god spram
svoga tijela pretjera u ili nero zapostav], u tolikoj se mjeri to
odrazi na njegovo tijelo, i zdravlje.
To se odnosi i na sve prirodne potrebe, poput spavanja, budnosti,
jela, spolnogodnosa, kretanja, aktivnosti, boravka u drutvu
ili izolovanja i tome Ako u svemu tome sredinu
dvije krajnosti, onda je spoznao nit umjerenosti i
ravnotee. Ali ako ponaanje nagne ka nekoj strani, co onda
predstavlja zastranjivanje i manjkavost, i takvo ponaanje ne moe
rezultirati drugim osim i
RlZNICA ZNANJA J
ZNANJE
najbolja i znanja spada i znanje o granicama stvari,
a iz toga posebno izdvajamo znanje o erijatskim granicama, o grani
cama i zabranjenog. ljudima jesu oni koji
najboije poznaju propise o granicama, kao ne bi uvrtavali u granice
ono to nije od njih, ili pak odbacivali ono to njima pripada. Uzvieni
je rekao: "Beduini su n evjernici i najgori licemjexi, i razum
ljivo je to ne poznaju propise, gTanice, kojeAllah Svome Poslaniku
objavljuje.

Najpravedniji jeste onaj koji spozna i djelom ispotuje
moralne, vjerske i granice, odnosno propise.
A od Allahove podrke zavisi uspjeh.

Et-Tevba, 97.
v
S ESTO
POGLAVLJE
ll
RIZNICA ZNANJA J 229
O SRCU I NJEGOVIM RADNJAMA
ODLO'IIK l'llrt:
KORI STf BOGOBOJAZNOSTI, TAKVALUKA
Ibn Avn ispratio je nekog na put pa mu je rekao:
ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije
usamljen!
Zcjd b. Eslem veli: Upamtio sam da su ranije govorili: 'Ko se boji
Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje.'
Es-Sevri rekao je Ibn Ebu Zi'bu: Ako se bude bojao Allaha, On
re zatititi od ljudi, ali ako se bude bojao ljudi, niko te, ni u
zatititi od Allaha.
Sulejman b. Davud, a.s., rekao je: <<Dato nam je ono to je dato
ljudima, a i ono to je njima Allah nas je onome
je i druge ljude, ali nas je i onome to njih nije.
nisam pronaao nita ljepe od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od
praYcdnosti u srdbi i smirenosti, i umjerenosti u siromatvu i bogatstvu.
23o/ Ibn Kajjim e i - Die,zijje
U djelu Ez-Zubd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je
Gospodar Uzvieni ka;;mo: Nijedno stvorenje sc ponizno vezivati
za neko drugo stvorenje pored l\Ienc, a da muJa uskratiti i nebeske i
zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od !\!ene neto zatra:i.i,Ja mu dati.
r\ko dovu uputi, ja mu se odazvati. r\ko oprosta zatrai, ja mu
oprostiti. I ni jedno stvorenje sc vezati za Mene, sva
druga stvorenja, a da mu Ja osigurati i zemaljske i nebeske razloge
opskrbe. Ako od Mene neto zatrai, ja mu to dati. Ako r.rc zamoli,Ja
mu se odazvati. I ako oprosta zatrai, Ja mu

OllL0\1 \K OR liGI:
PRIJESTOLJE MILOSTIVOG l SRCE ROBA
najsvjctl.ije, najuzvienije, najplemenitije,
najprostranije stvorenje jeste Arur-Rabman, Prijestolje Milostivog, i
zbog toga je bilo pogodno da se nad ojim lv!ilostivi

Sve to je neko stvorenje blie Prijestolju, ono je svjetlije, i
plemenitije u odnosu na ona stvorenja koja su udaljenija od Prijestolja.
Zbog toga je Firdcvs naj uzvieniji, najbolji, najsvjetlij i i najcjenjeniji
svib osam denneta, zbog njegove blizine Prijestolju Milostivoga,
zapravo Prijestolje je pokrov Firdevsa.
421
"
1
" Nisnm pronasno ovo prednnje u Ez-Zadii, ali gn n:wodi Es-Sujut:i u djelu
2/123, i EI-Muueki El-ll indi u djelu Km'{fillllllllittl, 8.512, u prednnj u od Alije, r.a., i bze da
If.\ je zabiljeio EI-Askeri. Pronano sam sened O\'Og predanja koje je zabiljeio i E-Sederi u
djelu F.lllolii-itdzni, l /223. u prijepisu cog djela od Dafern b. Muhammeda, no taj je pnjepas
Pogled.'lj F.f.JGmnl, 2/558 od Ibn Adijjn,1 2/104, od lhn
''' Autor aludira n:1 ajet: se nad Arom uz,isio!" Ta-Ha, 5. (op. pre,:)
m U had1su se navod1: " Kada od Allaha t:rniite, rr:tlte FtrdC\'S. On je u sreditu S\'ih denneu,
denner 1 ispod njega izbijaju izvori dennetskih rijek:t." El-Bu hari, 7.423.
RIZNICA ZNANJA / 231
Sve to je udaljenije od Prijestolja manje je i tamnije. Zato je Esfelu
satilin>>, Najnia dubina (dehennemska provalija), najgore i
mJesto svakog dobra.
Allah Uzvieni stvorio je srca i odredio je da sc u njima sabire
spoznaJa o Njemu, ljuba'' i za Njim. Srce je stoga prijestolje
naj uzvieniji b i najplemenitijih osobina i ideala: spoznaje Allaha, ljubavi
i prema Njemu. Uzvieni je kazao: "Oni koji u onaj svijet n e
ljeruju loih su osobina, a Allah una svojstva najuzvienija, On je
silan i mudar! "
422
je rekao: "On je Taj Koji iz stvara i
On to ponovo Onj e uzvien i nanebesimai na Zemlji. On
je silan i mudru!"
423
A u drugom ajetu scoji: "Niko nije kao On! "
424
To su te plemenite vrijednosti i dobre osobine koje ovladavaju
srcem \'jcrnika jer je srce njihovo prijesrolje.
425
Ako srce nije najplemenirije, najsvjedije i najudaljenije
od svake pogani i onda ono nije podobno da njime ovladaju
plemenite nijednosri spoznaje, ljubavi i U tom srcem
ovladavaju bezvrijedne osobine: ljubav i prema
dunjaluku i vezivanje za njega. Tako srce, u tom postaje grubo,
tijesno i tamno, daleko od uspjeha i savrenst\'a.
Po osobinama i vrijednostima koje ovladavaju srcem dolazimo do
toga da imamo samo dvije vrste srca.
U prvu vrstu spada srce koje je poput Arur-Rahmana, Prijestolja
Milostivog, koje je ispunjeno svjetlom, ivotom,
,edrinom i svekolikim dobrom.
Sa druge strane, imamo srce koje je poput aru-ejrana, cjtanskog
pri jestolja, a ono je jspunjeno tjeskobom, tamom, m.rtvilom, tugom,
- 60.
e E.r-Rum, 27.
! E-urn, ll.
t :I!Jsli na spoznnju i Njemu, k:!ko je 10 auror ranije i pOJ:Isnio.
432./ Ibn Ka jj im el - DZevzijje
brigom, Takvo srce tuguje zbog onoga to je prolo, brine se za
onim to i izbezumljeno je onim to trenutno i proivljava.
Et-Tirm.izi je zabiljeio predanje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
u kojem stoji: ""Kada svjetlost u srce. ono se rairi i razvedri!" Prisutni
upitae: 'A kako to prepoznati, o Allahov On i.m
za svijetom sustezanjem od svijeta obmana i pripremom
za dan smrti prije nego to on "
426
Svjetlost koja ulazi u srce zapravo je trag plemenitih vrijednosti
koje ovladavaju srcem, i zbog toga se srce rairuje i razvedrava. Ali ako
se u srcu ne spoznaja Allaha, ljubav i prema Njemu, onda
je unutar srca samo tama i
ODLOllAK
STABLO SRCA
Godina je poput stabla mjeseci su poput stupaca stabla, dani
su poput grana, sati poput listova, a uzdasi u tom vremenu,
poput su plodova. uzdasi budu u pokornosti Allahu, plodovi nje
govog stabla slatki su i uskusni, a aji uzdasi budu u grijeenju, plodovi
njegovog stabla gorki su. A neto kasnije, u sezoni ubiranja plodova, na
dao susreta s Gospodarom Pravednim raspoznat kvalitet plodova:
da li su slatki ili gorki?!
Ih/as, iskrena predanost Allahu, i tevhid, priznavanje Allahove
jesu jedno stablo u srcu roba, stupci tog stabla njegova su
djela, a plodovi pak lijep i ugodan ivot na dunjaluku i blagodat
na ahiretu.
z Hadis se ne nalazi u Jm1tt111 C[-Tirimizija, knko navodi El-Albani u djelu E.r-Sil.silctud-dnija,
2/387, gn slabim.
RIZNI CA / 233
Kao to su dennetski plodovi trajni i takvi su i plodovi
ihlnsa i ce,ruda na dunjaluku.
irk, pripisivanje 1\llahu sudruga, la i pretvaranje
predstavljaju jedno stablo u srcu Njegovi plodovi na dunjaluku
su: srrah, briga, tuga, tjeskoba u grudima, zatamnjenost srca, a njegovi
:thlrCtSki plodovi jesu: zekkNill i neprekidna patnja.
Allah Uzvieni oba ova stabla spomenuo je u suri l brahimY'
ODLOIIAI\ (ETrllTI:
KRUTOST SRCA J NJEGOVO PROSVJETLJENJE
-Nagore rob moe biti kanjen jeste krutost srca i udaljenost
od Allaha Uzvienog.
- Dehennemska vatra stvorena je radi rastapanja krutih srca.
-Najudaljenije srce od Allaha jeste kruto i okorjelo srce.
- Kada srce postane kruto, tada i oko presui.
- Krurost srca nastaje kada se pretjera u nekoj od stvari: jelu,
govoru ili druenju s ljudima.
- Kada tijelo oboli, vie mu ne koriste hrana i a tako je i sa
srcem: kada ga strasti shrvaju i bol mu nanesu, tada mu vie ne koris te
savjeti i upute.
- Ko eli svoga srca, neka mu Allah bude ispred
njegovih strasti i prohcjeva.
-Srca koja su vezana za strasti daleko su od Allaha, onoliko
koliko su vezana za strasti.
: On je rekao: ''Zar ne ' i d i kako Allalt navodi primjer - lijepa j e kao lijepo drvo:
korijen muj e u zemlji. a grane prema nebu: ono plod !!'oj daje u S\--ako doba koje
Gospodar njegov odredi , aAllaltljudimana,odj pri mjere da bi pou.l...-uprimiJj.
j<' bo runo drvo: dn-etu s po-vrine zemlje n e ma opsta.nka. " Tbmhim, 24-26.
/ Ibn Kajjim c l - D7.evzijjc
- Srca su Allahove posude na Zemlji, pa Njemu najdra srca jesu
ona i najmeka.
428
- Njihova srca zauzeta su dunjalukom, a da su ih uposlili
ua 1\llaha i razmiljanjem o ahiretu, ona bi doista dopda do
Njegovih objavljenih i vidljivih znakova, te bi se vratila svojim vlasnicima
sa mudrostima i koristima.
- Ako srce bude nahranjeno na Allaha, napojena
razmiljanjem o AJJabovim znakovima i od mahana i
nedostataka, onda dosegnuti najuzvienije stepene j bit mu
darovana mudrost.
- N ije svako ko je dosegao spoznaju i mudrost, i krenuo putem
toga, od njenih stvarnih vlasnika. Stvarni vlasnici spoznaje i mudrosti
jesu oni koji su oivili svoja srca suzbijanjem svojih strasti. oni
koji su umrtviti srce, a oivili svoje strasti, njihova spoznaja i mudrost
ogoljene su na njihovim jezicima.
- Propast srca jeste u njegovoj sigurnosti od Allal1a i nemarnosti
prema Njemu, a ivot je srca u strahopotovanju prema Allahu i
na Njega.
- Kada se srca odreknu trpeza, onda budu pozvana,
sa svim uglednicima, za ahiretske trpeze. A u da se zadovolje
trpezama, onda im promaknu one bolje, ahiretske.
- za Allahom i susretom s Njime jeste miomirisni
koji odgoni blistavu zavodljivost dunjaluka.
- Ko svoje srce nastani kod Allaha smirit se i bit u sigurnom
susjedstvu, dok onaj koji svoje srce prepusti ljudima zapasti u nevolje
i brige.
Ul Autor aludira na hadis All:thovog Poslanika, s.a.v.s., Ll kojem se kaze: "Allah doista na Zemlji
im:t Svoje posude. Posude vaegGospodam jesu srca Njegovih dobrih rolbova_ A Njemu najdraia
srca najmeki;a su i n:tjljepn!" je sa senedom naveden u djelu Fis-Sil.rilall.r-sa}Jiba, br. 1.691.
RIZK ICA ZNANJA J 235
-Allahova ljubav u srce koje voli dunjaluk, osim ako sc ue
kroz iglene ui.
- Kada Allah zavou nekog roba, On ga odgaja za Sebe, izabire za
s,oju l1ubav i ga za pokornost Sebi. Allah njego,u misao uposu
razmiljanjem o Njemu, njegov jezik na Allaha, a njegovo
tijelo podredi sluenju Njegove vjere.
-Srce oboli jeva kao co oboli jeva i cijelo, a njegov je lijek u pokajanju
i urnom dobra. Srce se prija kao to se prlja i ogledalo, a sc
1 i slavljenjem Allaha.
429
Srce moe bici bez kao
i tijelo, a i ukras srca jeste bogobojaznost. Srce glad i
poput tijela, a njegova hrana i jesu spoznaja Allaha, ljubav prema
Njemu, oslanjanje na Njega, pribjegavanje Njemu i stalna budnost u
pokornosti Njemu Uzvienom.
ODLUlm PETI:
KORISTI ODBACIVANJA NAVIKA
Dolazak do cilja U\'jecovan je s dYijesrvari: odbacivanjem
navika i savladavanjem prepreka.
navike jesu tenja ka oputenosti i nemaru, i zanesenost
ljudi stanjima ili djelima koje im se a koja smatraju
rako vrijednim i neophodnim kao da je to erijar, koji se mora sujcditi.
Naime, te su navike kod njih iznad erijata, jer oni k.ritikuju onoga
ko ih izostavlja i kri, a tako ne postupaju prema onome ko kri neku
erijarsku naredbu. Onoga koji kri ponekad proglase
f'nko se na\odJ ll hnd1su koj1 n:wodi Ibn Sn hin ll djelu F.z-Zikr, i k:to to je navedeno u f:/.
bL 3924.Tnkoder gn prenosi Ibn Adijj u djelu F.I-Ku111il, 1/258, i lbn El-Devzi u djelu
EJ-llf/, LJ senedu hndisn nnln?i Ibrahim b. Abdussebm, n on je ocijenjen kao
prenosibc. Pogledaj 1/ 141.
l Ibn Ka jj im cl- DZ.evzjje
nevjernikom, ili novorarom, ili zalutaJjm, ili ga pak odbace i kazne
jer je prek.rsio ustaljeni obicaj. Zbog rib i ceremonijala oni
su zapostavili sunner Allahovog Poslanika na to mjesto
na osnovu kojih nekoga prihYacaju ili odbacuju. Dobro je kod
njih ono to se slae s a loe ono to se s njima kosi.
Ti obicaji i ceremorujili zavladali su mnogim skupinama
1\demovog potomstva: kraljevima, razrum predvodnicima
namjesnicima, sufijama, siromasima, dobrotvorima
ljudima. Djeca se tim a stariji po njima
ive. Oni su postali put kojim se ide, tavie to za ljude predstavlja vie
od dobre prakse koje se treba pridravati.
Ko odobrava te postaje njihov a ko ih se
pridrava je svakog dobra. Oni donose samo nevolje, i zbog
njih je zapostavljen Kur'an i sunnet. Ko brani takve kod Allaha
je bezvrijedan, a ko se za njima, pored Kur'ana i sunneta, povodi, Allah
"
prihvatiti njegova djela.
Ovo je prepreka i zastor roba j njegove blizine
Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v:s.
A to se prepreka, to su, raznorazni grijesj, i tjelesni,
koji oteavaju srcu kretanje ka Allahu. Oni mu presijecaju i zatrnjuju
taj put. Ima ih tri vrste: irk, novotarija i neposlunost. Prepreka irka
nestaje iskrenim tevhidom, priznavanjem Allahove Prepreka
novotarija nestaje primjenjivanjem Poslanikovog sunneta, a prepreka
neposlunosti brie se iskrenim pokajanjem.
Ove prepreke rob upoznati sve dok se ne zaputi na put j smjelo
krenuti stazom Allahovom koja vodi ahiretu. Tada
rob primijetiti ove prepreke i osjetit njihovu u onolikoj mjeri
koliko bude snaan na svom putovanju ka Allahu j koliko bude iskren
na rom putu. U suprotnom, sve dok sjedi, rob osjetiti te prepreke
niti znati gdje su skrivene.
i
RIZ!\ ICA JA / 237
ODLO ESTI:
SUKO JE SHCE ZA i\ETO \'EZ.\r\0
co se onoga za to se srce yee, pa to je svaka srvar, pored
Allaha 1 Poslanika, s.a.\'.s., koja zaok-uplja panju src'l; bilo da Je
o uicima, vlasa, druenju s ljudima i No, src<.. sc
ne moe oslobod1tJ od O\'C rri yeze osim snanim YeziYanjcm 7.a
Allaha Uz..icnog, JCr srce ne moe ostaviti ono to voli i za
osim da pronade neto vrednije i bolje, to vie zavoljeti. l sve co sc
srce vie vee za ono to voli, time slabi njegova veza za onim manje vri
jednim od volj enoga. Ali i za suprotan sUjed stvari vai ista zakonitost.
Vezivanje srca za ono to je vrijedno predstavlja njegove
elje za dosegom tc vrijednosti, a to je pak uvjetovano
spoznaje srca date vrijednosti, vrijednosti i njenim kvalitetom
u s drugim srvarima.
SEOIIJ:
lTJEC.U MISLil IDEJA
Svako teoretsko znanJe i slobodno svojeYoljno djelo proi7.\'0d je
misli i ideja, jer ro dvoje donosi i uokviruje ,-iziju, a vizija volju
ili htijenje na realizaciju, a \'Olja pak rezultira ostvarenjem i
izvrenjem djela, dok mnotvo ponavljanja jedne radnje ili djela stvara
naviku, odnosno radnju.
lspravnostspomcnutogslij cda, odnosno faza, uvjetovana
misli i ideja, a hrdnvost faza vezana je za misli i ideja.
Ispravnost misli ostvMuje se putem njihovog Onome
Koji ih u stvarnosti posjeduje, njihovom Bogu i Gospodaru; putem
238 l Ibn KaJJim el - Devzijje
njihO\og uspinjanja Njemu, ih NjegO\om zadovoljstYu 1
onome ro On voli, jer kod Njega je svako dobro, spas i uputa. On daje
podrku za kretanje po pravoj stazi. Kada On pod Svoju zatitu uzme
roba, rob je tada u potpunoj sigurnosti, a kada ga On odbaci i napusti,
rob zapada u svaku zabludu i Rob biva obdaren uputom,
i svakim dobrom u onolikoj mjeri koliko se oko njegmih
misli skonccmrie na promatranje Allahovih znakova, blagodati,
Njegove i robovanja Njemu, uz svijest roba da je Allah
uvijek uz njega, da ga promatra, vidi, prati, da poznaje njegove mish,
namjere, elje, htijenje i U takvom stanju rob se stidi svoga
Gospodara, srami se da On kod njega vidi neto to skriva i od
stvorenja, ili da u njegom umu vidi misao zbog koje se rasrditi.
Kada rob dosegne 0\akvu spoznaju o svome Gospodaru, On,
Uzvieni, ga na visoke stepene i staviti u Svoju blizinu. Ukazat
mu ga jednim od Svojih izabranika i
Onoliko koliko iznosi spoznaja roba, toliko rob biti udaljen od
mahana, poniavanja i i srazmjerno tome bit od Loih
misli i bezvrijednih ideja.
Isto tako, koliko se rob udalji od Allaha Uzvienog, toUko biti
blii zlu, i loem. Bit svakog savrenstva i ljepote, a
sklon svim manjkavostirrul i poastima.
je najbolje stvorenje kada je u \'ezj j blizak sa svojim
Stvoriteljem, kada izvrava Njegove naredbe j kloni se onoga to mu
je On zabranio, kada sc trudi zadovoljstvo svoga Gospodara i
Njemu daje 1ncdnost nad svojim strastima i prohtjevima.
U protivnom, je najgore stvorenje kada se udalji od svoga
Storitelja, a srce mu ne kuca radi pribliavanja i pokornosti Njemu da
bi zasluio Njegoyo zadovoljstvo.
RIZNICA ZI\AJ\jA /239
Onog kada rob i:.!abere pokornost i pribli7.aYanJe
Allahu :::,,.e, injcm, }.[u prednost nad S\ojim egom i strasuma,
rob JC sYom srcu. razumu i i manu dao vlast nad sYojjm egom i cjtanom.
Zabludu JC SVOJOj razboritosti, a Str:lSt SYojoj upur1. Ah kada
rob izabcn: udalja,anje i zapostavljanje Allaha UzYicnog, onda je
smmc egu, strasuma i ejtanu osr:wio upra\'U nad svoJim razumom,
srcem i
EJT\ IJO \I'T\\1\JE l E .\liSU
Znaj da ono to donosi doaptavanjc i prolazne misli vodi kn dubokim
mislimn i razmiljanju, zatim tc duboke misli du i
paznjc, a odntle icle do htijenja i volje, a volja ga prenosi Jo
tijela, a onda pretvara u stvarno djdo. Zatim se ral\o djelo ponavlja vie
pura, a onda prerasta u na,1ku. Zbog toga je odbacivanje doaptavanja i
prohznih m1su na samom mnogo lake i jednosta\'OIJC od borbe
s njihovim posljedicama nakon to osnae i upotpune se.
JC da niJe dara da uniti i u pmpunosti sc
oslobodi prolaznih misli i doaptavanja, jer oni runiru poput naka koji
nas okruUJe, s tim da snaga iman a 1 razuma pomae da odabere
lijepe 1 dobr<.. misb koje zadran, zbog kojih je on drag Allahu, a da
od sebe odbaci i odagna one rune koje prezire i ne ,oli, zbol?; kojih
biri omra'l.cn kod Allaha, ba kno to su ashabi, r.a., pimlt ,\Uahovog
Poslanika, s.a.\.s.: "'0, Allahov neki od nas ponekad u scbi
OSJlli pomisao zbog koje bi radije da izgori i postane ugarak, ncgoli
da to obznani i iskae?!' Poslanik, s.a.v.s., upita: 'Zar to
'Da', odgovorie! A on, na lo uzvr:ui: 'To je istinitost intanaf'"
1
3f' r\ u
.\hmcd. 2 456. Ibn l hbb:m, 146, 1 l!l ' J 2401 Scncd je haclisa :1 u \'Crlljl k<IJI
su 7.3btl)cith ''li je imana!"
240/ Ibn Ka jj tm el Dievzijje
drugoj verziji s roj i: 'Htala AlLahu. Koji je ejtan ovu spletku samo
doaptavanjem!
U vezi s Poslanikovih imamo dva miljenja:
prvo: da sc istinitost imana ogleda u odbijanju i odagnavanju tih
misli i doaptavanja;
drugo: da su prisusrvo ta!Gih misli i ejtansko doaptavanje znak
istinitosti imana u srcu roba, jer je ejtanski napad uslijedio s ciljem
oslabljiva.nja i unitenja ima.na.
Allah stvorio je duu nalik na mlinsko kameno kolo koje
melje .i nikada ne staje. Uvijek se u njega neto ubacuje da melje, pa ako
se ubaci ito, kolo ga samljeti, a ako sc ubace zemlja ili
kolo i njih samljeti.
Misli i doaptavanja koja kolaju umom jesu poput ita koje se ubacuje
u mlinsko kolo, a ono uvijek melje .i ne zaustavlja se, pa se u njega stalno
mora neto ubacivati. Neki ljudi u svoje mlinsko kolo ubacuju ito, pa ono
melje i izbacuje brano koje koristi njima, a i drugim ljudima, dok
ljudi u svoje mlinsko kolo ubacuje kamenje, pijesak i blato. No, kada
vrijeme spravljanja hljeba, svako uvidjeti ta je, ustvari, mljeo.
OOLO)JAK OS\11:
USTRAJNOST U ZDRAVOG SRCA
Ako uspije odbiti prolaznu misao ili doaptavanje, odbio si sve
koje bi kasnije mogle uslijediti. Ako takvu misao prihvati, ona
prerasta u duboku misao koja prelazi u razmiljanje, a onda razmiljanje
nadvladava volju i htijenje, pa upoljava tijelo u djelu. U
" '
1
Ahmed, l / 235 i 240, Ebu 03\'Ud, 5.112, i Ibn H1bb:m, 146, u predanju od Abdullaha b.
Abbasa, r.a. Sened h:uhsa ispra\'an je.
RIZNICA ZNANJA/
da se cijelo u tom vremenu ne moe uposliti, onda se misao
u srce i razbuktava nadu, i strast, a srce usmjerava ka ostvarenju
cilja.
PozMto je da se prolazne misli mogu Jake popraviti nego
duboke misli i razmiljanje, dok je popravak dubokih misli j razmiljanja
laki u odnosu na popravak htijenja i volje, a ovo je dvoje nero lake
popraviti od i loih djela, mada je i to lake uraditi nego to je
prekidanje i odbacivanje loih navika i
Najbolji lijek jeste da uposli svoju duu i razum razmiljanjem i
mislima o onome to te se jer su razmiljanje i misao o onome to
se ne zaista vrata svakog zla. A onaj ko misli i razmilja o
onometo ga se ne propustit ono to ga se i izostavit ono
to mu je najkorisnije zbog beskorisnog.
je popraviti svoje misli i razmiljanje, svoju volju
i brigu, jer ovo su tvoje stvari, tvoja stvarnost kojom se pribliava
ili udaljava od svoga Gospodara, Boga, a tvoja je samo u Nje
govom zadovoljstvU tobom i tvojoj blizini do Njega. A svake
jeste tvoje udaljavanje od Njega j Njegova srdba prema tebi.
Ko u svojim mislima i razmiljanjima bude nizak, bezvrijedan i prez
ren, pa i u svim drugim svojim djelima i postupcima nije nimalo
se da ejtan ne provali u tvojih misli i volje, jer ti
je unititi rako uasno da ju je veoma teko poslije toga popraviti. On
ti donijeti bezbroj sumnji i pogubnih ideja. se
tebe i korisnib misli i razmiljanja. No, ti su mu najvie pomogao da se
domogne rvog srca i misli, pa je preko toga tobom ovladao. Tvoj prim
jer sa ejtanom primjeru vlasnika mlina koji melje kvalitetno ito,
ali mu s tovarom pijeska, balege, uglja, i trulei da
to samelje u mlinu, pa ako ga vlasnik mlina odbije i ne dopusti mu da
l [bn K3jjim ci - Dievztjjc
istrese tovar u mlinski nastavit i dalje mljeti ono to mu koristi,
ali ako mu dopusti da tovar istrese u mlinski pokvarit mu ito,
a brano biti neupotrebljhol
Ono to ejtan doaptava i ubacuje ll njegove misli nije nita
drugo do misli o onome to postoji kako bi pak sve to i7...glcdalo naopako
i suprotno, ili misli o onome to i ne postoji, kako bi bilo kada bi ll St\'ar
nosci i postojalo, ili misli o haramjma i nemoralu koji se moe umom pret
postaviti i nasW-.ati, ili misli o .i.realnim stvarima koje su samo plod rn.'lre,
ili misli o grije5enju i zlu, ili misli o onome to um ne moe oi pojmiti, o
je znanju i spoznaji ostao ejtan to sve llvee u misli koje
doaptava a koje on i ne pobraja niti im .irna kraja,
misao j razmiljanje na tom polju izmiljotina i obmana.
Cijelo to stanje obmane i zavaravanja moe se i popra\;ci
upoljavanjem misli i razuma korisnim naukama i poimanjem stvari:
upoznavanjem obaveza vierovanja j poimanjem njegO\e St\'amos
ti, razmiljanjem o smrti i onoga to slijedi iza nje do ulaska ljudi u
Dennet ili vatru, poimanjem i promatranjem greaka na putu prak
tikovanja vjere i traenjem da se to izbjegne, a u domenu ljudske
volje i namjera, da usmjeri svoju volju ka onome to mu koristiti, a
odbaci naginjanje volje ka onome to mu tetiti.
Oni koji su istinski upoznali svoga Gospodara smatraju da je gore
i tetnije po srce da razmilja i nada se pwnevjed Allahove obaveze od
samog pronevjere, a kada srce nema priliku pronevje
ru, tada je ono zauzeto tom nadom j svaki su mu cilj i elja da je i
U srvarnom ivom, kada ima neko u kraljevskoj sviti i njegovoj
posluzi ko je nevjeran kralju, on kralju i dalje slui j obavlja poslove za
njega, mada su mu srce j misao obuzeti pronevjerom i izdajom. Kada
kralj otkrije njegovu tajnu i namjeru, rasrdi se na njega i kazni ga onako
RIZNICA ZNAI'\JA / 243
kako rabima i dolikujc.lzdajnik je omraeni ji kralju i dalje je od njegoye
milosti nego bilo koji drugi kada uradi neki grijeh prema kralju,
koji je daleko od kralja, ali je srcem i tijelom predan kralju, jer
on ne za izdajom i ona mu ne predstavlja nikakav cilj.
kralje\ sluga se prolazi izdaje jer je izYriti je, ali ona iYi i
buka u njegovom srcu. Ovaj drugi je neki grijeh i neposlunost
prema kralju, ali to nije dragog srca i s ciljem izdaje. On je u
boljoj situaciji, i njegov je zavretak sigurniji od situacije i zavretka
kr::tljcvog sluge -ako ga otkriju.
srce je uvijek zaokupljeno nekim mislima; SYOJIID
ob:wczama prema ahiretu i onim to mu tamo koristiti i dobro
bitima dunjaluka i ivota na njemu, ili je pak zaokupljeno ejtanskim
dosaptavanjem, bezvrijednim i loim nadama .i matarijama.
Ranije smo govorili da je dua poput mlinskog kola koje melje ono
to se u njega ubaci; ako se u njega ubaci ito, to i mljeti, a ako se u nj
ubaci staklo, kamenje i balega, to i samljeti. Allah Uzvieni jeste vlas
nik, obdritelj i tim mlinom, zato je pored njega posta,.rio me
leka koji u mlinsko kolo ubacivati ono to biti od koristi, i ejtana
koji ono to tetiti. Ponekad melek nadvlada ejtana, a
nekada ejtan u kolo ubaci vie od mcleka.
432
ito koje ubacuje melek
jeste dobra i poziv na vjerovanje, a ito koje ubacuje ejtan
prijetnja je siromatvom i te poziv na nijekanje povratka
Allahu Uzvienom. Brano biti spram ira koje je ubacivaoo. Nosilac
loeg ita ne moe ubaciti nita od svoga tovara, osim ukoliko je mlinski
prazan, a vlasnik mlina ga zapostavio i okrenuo se od njega. Tada
ovaj urno nastoji ubaciti neto od svoga loeg tovara.
1: L' \"C:ZI :. mim n:l\'odi se mcrfu predanje, ali ono nije ispra,no. je zabiljeito Er
1irmi7.t, :!988,1bn Hibban, 997, En-, esai u F.t-Ttflim, 71, i Ebu U senedu predanJa
'J'<'miOJe se Am h es-Saib, a on je dobio ocjenu muhtrlit, mijea predanja.
244/ Ibn Kajjim eJ - Dievz.ijJC
Jednom ako se vlasnik mlina ne brine o svom mlinu, nje
govom odravanju i popravku, a u mlinsko kolo ne ubacuje dobro i
korisno ito, neprijatelj imati slobodan i orvoren put da uniti mlin i
u njemu melje neto od onoga to sa sobom nosi.
Osnova po kojoj mlin uvijek biti ispravan jeste da se njcgmr
vlasnik bavi onim to ga se a upropastit ga ako se bude zanimao
onim to ga se ne
Doista je neko lijepo kazao:
<(Kada sam vidio da mnoga dobra
ko 111eta stqje pred i}tbon;
I Ipazih da prola:{?ZOII .me da pomete,
okrmuh Ie od '!}ih bez imalo ft1g,e
Ka Onom, !to ratjJ11mi nitJJalo ne spore
daje nqjbofji udio, dobra trgotlinah>
A Allah daje podrku za dobro!
llE\'ETI OllLOllAK:
USTRAJNOST NA PRAVOM PUTU
Ko eli svoju visoko, neka dobro urvrdi j uveie
njene temelje i neka se o dobro j stalno brine, jer je posto
janost u srazmjeru s i postojanosti njenih temelja.
Dobra djela i stepeni jesu a ajen je temelj iman. Ako
je temelj i stabilan, biti stamena, i moe se podizati
i u visinu. U da se neto i obrui od to nije teko
popraviti. ako temelj nije stabilan i biti
postojana i se podizati u visinu. l ako se obrui dio temelja,
pasti ili postati nestabilna.
RIZNICA ZNANJA l
Rob koji je spoznao svoga Gospodara brine se da popravi i
temelj svoje dok neznalica podie bez ikakvih
temelja. Za malo vremena njegova se sruiti. Uzvieni
je rekao: "Da li jeholji onaj koji je temelj zgr ade svoje postavio n a
strahu od Allaha i u elji da Mu se umili - ili onaj koji j e temelj
zgrade svoje postavio n a rub podlokane obale koja se nagnula, da se
zajedno s njimu vatru deh ennem sk:u strui . "
433
Temelj na koji se redaju i gomilaju dobra djela za ta ista djela predstavlja
isto ono to snaga predstavlja za tijelo. Ako je snaga velika, lahko nosi ti jelo
i od njega odbija mnoge bolesti i slabosti. ako je snaga slaba, ne
moe nositi tijelo, i ono postaje podlono za svaku bolest i manjkavost.
Zato podii i nosi svoju na snazi imana, pa ako neto
i padne s vrba ili se otkine neki dio, to je lake popraviti i
urediti negoli doivjeti pucanje i raspadanje temelja.
Temelj in1ana sastoji se iz dvije stvari:
prvo: ispravne spoznaje Allaha Uzvienog, Njegovih lijepih imena i
savrenib atributa, zatim poznavanje propisa Njegove vjere;
drugo: potpune i besprijekorne predanosti samo Allahu Uzvienom
iNjegovom Poslaniku, s.a.v.s.
Ovo je najpouzdaniji i temelj na kojem rob moe uzdignuti
svoju i srazmjerno postojanosti ovog temelja se
uzdie u visinu.
Zato dobro temelj, snagu i budno ga brani. Ako u svom
tijelu osjeti promjene, izbaci to iz sebe. S tei samo svome
cilju, ostvarit ga! U protivnom, ako snaga bude slaba, tijelo klonulo, a
ono loe to te ne odbacuje od sebe, onda posluaj pjesnika:
"U emanet se/am ostavi
jer :ijvot ti rastanak br:(} nagot!)esti!"
Jn Et-Tevba, 109.
246 l l b n Ka jJ im el - Dievzijje
1\ kada sazida, onda je lijepim ahlakom i
prema svim stvorenjima u bijelo oboji. Zatim je zatiti ogradom
opreznosti koju provaliti neprijatelj, ruti se iza nje otbivan
tvoja intimnosr. Nakon toga, na vrata i prozore svoje postaYi
zastore, a glavnu kapiju utnjom o onome od strepi u
a onda izradi od zikr:a, i spominjanja Allaha
Uzvienog, kojim i kapiju. Tako izgraditi
koja te zakloniti od neprijatelja. i ako pok-ua
nekuda prodrijeti i prevaliti, puta i naCina da dospije do
tebe, pa u i nadu izgubiti da ti moe nauditi
Kako vrijeme prolazi, tako odravaj i obnavljaj svoju jer
ako je neprijatelj izgubio nadu da prevaliti kapiju, onda pokuao
da do tebe prorovi i provali kroz zid, i odjednom ga ugledati pored
sebe u a rada ti biti veoma teko otjerati ga. U takvoj situaciji
postoje tri da te on savlada i preuzme upravu da
sc nastani s tobom u ili da te svojim dolaskom obuzme i odvede
od onoga to ti koristi, to ti je od ivotnog interesa, pa se zaposli
popravljanjem i tamo gdje je provaljena.
Ako uspije prevaliti u ro ti donijeti tri neugodnosti
problema: unitenje onoga to si stekao i zaradio,
te lopova i kradljivaca svoje vrste na tvoju slabost. Poslije
toga bit stalno u iskuenjima od mnogih navala i 5\-e dok
te upotpunosti ne oslabe i unite tvoju ambiciju i elju za borbom, te
napusti i prepusti je njima.
ljudskih dua i srca proivljavaju ovakavu situaciju sa svojim
neprijateljima, pa ih moemo ,;djeti kao svoga Gospodan1
S\'ojirn prohtjevima, ili udovoljaYaju onome ko
je stvoren poput njih samih, a taj im nikakvu korist ne moe priutiti
RIZNICA ZNANJA / 2.47
nici od njih neko zlo odagnati. Blago ptaktikovanjem vjere oni
upropatavaju radi blaga i novca. Unitavaju svoje due onim
to im ostati i potrajati, strasti prigrlili su ivot, oslanjaju se
na dunjaluk, a ne se smrti! Na umu su im strasti i
pri\idnedobrobiti, a zaboravljaju ta .imAllah Uzvieni na ahiretu.
Zaokupljeni su onim to im Allah Svevinji garantuje, a zapostavljaju ono
to im je naredio. Raduju se dunjaluku i tuguju kada ih neko
dobro dok ne tuguju za gubitkom Denneta i onoga to je u
njemu. Ne raduju se .imanskoj slasti i okusu kao to se raduju zveckanju
dinara i dirhema. Svoju istinu unitavaju obmanom, a uputu zabludom.
Dobra djela kaljaju lo.im, iman zamjenjuju svojim miljenjima, a halal
mijeaju s haramom. u nedoumici svojih misli i stavova,
Allahovu uputu koju im On bez naknade poklanja.
je kako ovaj neprijatelj iskoritava samog vlasnika
tako da on svojim rukama potkopava i unitava ono to je tako
i dugo gradio!
ODLOliAK DESETI:
BfTI S DVA DENNETA
Onaj ko ostavi i odbaci poziv strasti radi Allaha, zagarantovana
mu je zatita od Allahove kazne i zasluio je Njegovu milost.
Allah Uzvieni ne doputa da rob osjeti slasc Njegovog blaga i darova,
ljepotu Njegovog drutva i blizine, j zadovoljstvo uz Njega, ako
u srcu roba postoji veza s jo nekim pored Allaha Uzvienog, pa mabr
taj rob bio i pobonjak, j zahid, isposnikl Naime, Allab Uzvieni
odbija da u srce koje nije san1o Njemu predato, koje svoju panju jo
nekome daje, spusti blago riznica Svojih. Allab Svevinji sputa blago
248/ Ibn Kajjim e l - Dzcv:z.ijjc
riznica Svojih u ono srce koje uz Njega i siromatvo smatra bogatst
vom, a bogatstvo bez Njega, siromatvom, koje slavu bez Allaha smatra
ponienjem, a uz Njega i ponienje vidi kao slavu, koje uivanje bez
Allaha doivljava kao patnju, a patnju uz Njega kao uivanje.
Jednom kazano, On darove Svoje daje onom srcu koje ivot
vidi samo uz Njega j s Njim, a bez Njega ivot mu je poput smrti;
ispunjen bolom, brigom, tugom i
Ovakav vjernik biti s dva denneta:
dennetom, koji brzo osjetiti, i onim ahiretskim Dennetom, na
Sudnjem danu.
JEDANAESTI:
VRSTE ZUHDA, SUSTEZANJA RADI AlLAHA
Zuhd dijelimo na vie vrsta:
- zuhd prema haramu, i on je obavezan za svakog pojedinca;
- zuhd prema sumnjivim stvarima, i on moe biti obavezan ako je
sumnja velika ili pohvalan ako je sumnja manja, tj. erijatsko bavljenje
ovom vrstom zuhda bit spram sumnjive stvari;
- zuhd prema svemu bespotrebnom i suvinom;
- zuhd prema govoru, pogledu, potraivanju, susretu i drugim
stvarima koje donijeti nikakve koristi;
- zuhd prema druenju s ljudima;
- zuhd prema svome egu i svojim proh*vima, odnosno da tadi
Allaha zapostavi svoj ego;
- i zuhd koji obuhvata i podrazumijeva sve prethodne vrste, a to je
odricanje od svega drugog to roba obuzima pored Allaha.
RIZNICA ZNANJA /249
\\J\ REIJ\IJI ZLIIU
zuhd jeste onaj kOJI rob prikriva. A najtei zuhd jeste
zuhd u odncanju od poloaja i blagodati koje se robu nude.
RAZLIl\ IZ.\IEOUZUIIOA (SUSTEZANJA) l \ (ODlUCANJA)
Zuhd JC sustezanje od svega onoga to koristiti na
ahtretu, a odricanje od onoga za to posroji strah da moe tetiti
na ahJictu.
Nije valjan ni zuhd ni vere one osobe je srce prisno vezano za
strasti.
Jahja b. Mu'az rekao je: Tri vrste ljudi me koji se
svojim djelima prikazuje pred poput njega, da
ta djela radi Allaha, koji krtari svojim imetkom: AJiah od
DJCga zajam trai, a on Mu ga ne da, zatim koji rei biti u drutvu
s ljudima i da ga oni vole, a ne mart to ga Allah poziva u Svoje druno
i u SvoJu ljubav."
SEDMO
POGLAVLJE
ll
RIZNICA ZNANJA f

O IMANU I KUFRU

ODL0\1 PR\ 1:
\'JEROVM\JA
Iman ima S\'Oju vanjsku, formalnu, stranu i onu drugu, unutarnju,
sutinsku. Vanjska d1mcnzija imana jeste vjerovanja jezikom
i potvrda dobrim djelima. A njegova je sutina iskreno uvjerenje u
ljubav i povodcnje. Vanjska dimenzija nema snhe i ne koristi bez
sutine, iako su po izjavi vjerovanja imetak i ivot izjavitclja.
Isto tako, sutina koristiti ako je ne prati vanjska strana vjerovanja,
osim kada vanjska dimenzija izostane zbog prisile, ve
likog straha ili opasnosti po
Ako djela ne prate izjavljeno vjerovanje, a ne postoji nikakva zapreka
za njihovo izvravanje, to je znak pok-varenosti i bezvrijednosti sutine
koja je opustjela od i mana. Oskudnost dobrih djela na oskudnost
l Ibn Ka.ijim e l - Devzijje
i slabost imana, dok, na drugoj strani, isto tako, brojnost djela i stabilna
vanjtina go,ori o stabilnosti j snazi sutine, odnosno vjerovanja.
lman je srce islama i njegova sr, a jekjn, uvjerenje jeste srce
i sr imana. Zato kaemo da je svako djelo koje ne snagu
imana, j dodatno ne jekjn, bezvrijedno, kao to je svaki iman
koji ne na dobrih djela bezvrijedan.
OIJI.Ol!Aii ORUI;I:
SVl TVHDE DA VJERUJU
to se samog,ierovanja, irnana, ljudi tvrili da posjeduje iman
i da vjeruje: "A ljudi, makoliko ti elio, biti vjernici!

dio ' ' jetnika samo ili u globalu vjeruje, ali ono
i detaljno vjerovanje koje podrazumijeva prihvatanjc s
poznavanjem, znanjem, ljubavlju, potivanjem i uvaavanjem svega
onoga s je poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ono to
je prezreno i takvo vjerovanje posjeduju samo odabnmi u
ovom ummetu, odabranici Poslanika, s.a.v.s., kao to je bio Ebu Bekr cs
Siddik i kao to su bili oni koji pripadaju skupini istinoljubi,;h, sidihm.
Neki ljudi svoj iman zaokruuju na samo jedan dio imana, a to je
priznavanje da postoji Stvoritelj svijeta, Koji je sam stvorio nebesa i
Zemlju i ono to je njih. Ali treba naglasiti da ovo nisu poticali
ni oboavaoci kipova u Meki, Kurejije i druga plemena.
Zatim imamo one koji smatraju da je iman samo izgovaranje d\'a
ehadera, bez obzira da li poslije toga praktikovao vjeru ili ne, re
li srce tu izjavu iskreno potvrditi ili je
Tu su i oni koji misle da je 'ierovaoje samo puko priznavanje Allaha
kao Stvoritelja svjetova i Muhammcda, s.a.v.s., kao Njegovog poslanika,
""' 103.
RfZN!CA ZNANJA/ 255
makar to ne izjavili i ne potvrdili dobrim djelima. tavie, oni
smatraju da onaj koji i psuje Allaha Uzvienog i Njegovog Pos
lanika, te velike grijehe, ako u srcu prizrutje Allahovu
i poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., da je i takav pravi vjernik!
Jman je kod nekih poricanje i\llahovih savrenih osobina, sifata,
poput Njegovog uzdizanja na Ar, govora koji je kazao ili u Svojim
knjigama objavio, Njegovog sluha, vida, htijenja, ljubavi, srdbe
i drugih osobina kojima je Sebe opisao ili Ga njima opisao Njegov
Poslanik, s.a.v.s. Njihovo vjerovanje svodi se rut poticanje istinitih
se za sumnjama i neodumicama maloumnika koji
se razilaze u miljenju j kri tikuju, za onima o kojin1a Omer
b. el-Hattab, r. a., j imam Ahmed kau: "Oni se oko Allahove knjige
razilaze, Allahovoj knjizi oponiraju i sloni su u odbacivanju Allahove
knjige!"435
skupina smatra da je iman robovanje Allahu Uzvienom
po propisima i uputama koje nalau njegov unutarnji
srca, zeuk
1
i duhovni zanos, uedd, bez prethodnog njihovog podvrga
vanja sudu onoga s je doao Poslanik, s.a.v.s.
Zatim dolaze oni koji kau da je iman ono na su zatekli svoje
i pretke bez obzira ko su oni bili . Njihovo vjerovanje zasniva se
na dvije pretpostavke:
prva pretpostavka: to su govorili nai preci i prethodnici;
druga pretpostavka: ono to su rekli je istina.
Zatim, tu je j skupina koja smatra da je iman lijep ahlak, dostojno
i uljudno vedrina i osmjeh na licu, lijepo miljenje o sva
kome, te zanemarivanje ljudski h mahana i pogreaka.
'
1
; Predanje od Omera, r.a., zabiljeio je lbo Veddah, u djelu F.J-13idm mJ-nrlju anba, citat br.
3. A predanje imama Ahmeda nalazi se u uvodu njegovog djela E.r-&ddu alrldzi'biiJijja, str. 85.
Poglednj i djelo E.f-Sm:a'ilwl-llumrlo, od lbn Kaj jima, 3/928.
256 l Ibn Kajjim cl - Dievzijjc
Spomenut i one koji smatraju da je iman odbacivanje dunjalu
ka i prekidanje veze s njim, tc izbacivanje iz srca SYega to je
i potpuni asketizam i odricanje od blagodati. Kada
koji ispunjava ove uvjete, uzdiu ga na stepen predvodnika u
vjeri, makar znanjem ili praksom bio daleko od biti imana.
Stepen dalje od ove prethodne skupine jesu oni koji smatraju da jeiman
samo spoznaja koja nije uyjetovanje imana.
Sve spomenute skupine nisu spo;male sutinu imamt, nisu ispunile
njegove uvjete niti su ga doivjele. A moemo ih podijcuti i ovako:
oni koji su iman djelima koja ga, ustvari, anuliraju i briu;
oni koji u iman uvrtavaju ono to nije od njega;
oni koji za iman dre neki od njegovih uvjeta, ali to nije dovoljno
da bi se iman i upotpunio;
oni koji kao uvjete imana postavljaju ono to je suprotno sutini
imana i to ga brie;
oni koji su za iman postavili uvjete koji nisu od imana.
Stvarni iman daleko je od svega toga. Iman je kompleksna stvar
nost sastavljena od poznavanja onoga s je doao Allahov Posla
nik, s.a.v.s., zatim prihvatanje roga s uvjerenjem, potom izja\
ljivanje toga pa za tim s ljubavlju i te
izvravanje svega to nalae, formalno i sutinski, i na kraju pozi\- u to
shodno
A iman se upotpunjuje na principu ljubavi i prijateljstva u tme
AJiaha, te pokazivanju prezira i neprijateljstva radi Njega, kao i davanja
ili u Njegovo ime
4
3(j, i na tome da samo Allah Uzvieni
bude Bog, Kome sc rob klanja .
,.., K:tko se nnvodi u h:tdisu Allahovog Poslanikn, s.a.v.s.: "Ko z:tvoli ili z:tmrzi u ime AUaha,
d:tdne ili uskrnti meli Njegn, laj je upotpunio svoj imnnl", a zabiljezili su ga Ebu D:wud,
Et-T:lber:tni, u djelu El-Krb1r, 76!3, 1 El-Bega\-i u dJelU triJIIs-smmo, 3469, u predanJU od Ebu
Unmme, :t njegov je niz prenosilac:t dobar.
RJZ!'\ ICA Zf\7Al\JA J
Put koji vodi ka J\JJahu Svevinjem ogleda sc ll neptikosnovenom
pokoraYanju i za Allahovim Poslanikorn, s.a.v;s., sutinski i
formalno, zatim ll zatvaranju oka srca od gledanja iu okretanja prema
nekom drugom pored Allaha
A od Allaha zavisi svalci uspjeh!
Ko se Allahu preda i zbog obuzetosti ibadetom zaboravi na sebe i
svoje potrebe, Allah Uzvieni preuzet brigu o tom robu. Ko se obuz
me Allahom Uzvienim, a zaposravi ljude, Allah Svemilosni preuzet
sve njegove obaveze prema ljudima, dok onaj ko se obuzme samim
sobom Allaha Uzvienog, On ga prepustiti samome
sebi, kao to i onoga koji se zabavi ljudima, a zaboravi na Allaha
Svevinjeg On prepustiti ljudima.
437
OOI.O)IAK
TEMELJI KUFRA - NEVJERSTVA
Kufr ili nevjerstvo temelji se i nastaje od jedne od ove stvari:
oholosti, zavisti, srdbe i strasti.
Oholost se i
Zavist se pri hvatanjem i davanjem savjeta.
Srdba se
I strast se ibadetu.
Kada rob savlada temelj oholosti, lahko mu biti pokoriti se i
pmesti se za Poslanikom, s.a.v.s. Kada savlada remelj zavisti, bez
problema prihvatati savjete i dijeliti ih. Kada savlada temelj
srdbe, bez bi ti pravedan i skroman. Kada savlada temelj
strasti, jednostavno biti strpljiv, i Allahu pokoran.
,,. U ovom n:IVodi se i badis, n mi smo ga ranije spomenuh s njegovim 1zvorima i
ocjenom.
:458 l Tbn Kajjim e i - Dicvzijje
ko bude iskuao s O\"e osobine Jake i brda
pomjeriti nego to uspjeti promijeniti se i osloboditi se od ove
osobine. ako sc ti temelji izraze i uznapreduju, pa oYladaJu
ljudskim osobinama i karakterom. U takvoj situaciji sva djela
roba, zaredom, biti kod Alhha, a dua mu se
i pros,ijecliti, i pored ojegO\og truda. Kada se god rob potrudi i
neko dobro djelo, spomenuta temelja kufra, koja posjeduje,
pokvacit ga i obezvrij editi.
Sve i problemi se iz ove osobine. Kada se one
nastane u srcu i njime ovladaju, prikazuju mu zabludu i la u liku istine,
a istinu u liku zablude, dobro djelo u lJku loeg, a loe u liku dobrog, te
mu omile dunjaluk, a ahiret omrznu i udalje od njega.
Ako razmotrimo nevjerstvo prijanjil1 naroda, zapazit da
su zapali u zabludu upravo zbog ove osobine. Zbog tih osobina
sputa se i kazna je srazmjerna manifestovaoja datih os
obina. Ko otvori vrata svoga srca pred ovim osobinama otvorio je vraca
wakom zlu i kako na dunjaluku, tako i na ahiretu; jer te osobine
za Objavom, iskrenosti, pokajanjem, pre
davanjem AJJahu, prilwatanjem istine, sluanjem savjeta, skromnosti i
umjerenosti pred Allahom s,evinjim i Njegovim stvorenjima.
Ove osobine sc iz neznanja o Allahu i neznanja o samome sebi
i osobinama due, jer ako rob upozna svoga Gospodara
438
preko Njego
vih lijepih i savrenih osobina, i primijeti svoje manjkave i nesanenc
osobine, u tom se obojjti, uzdizati i nekome zavidjeti na blagodatima
kojima ga je Allah obdario. Zavist je, ustYari, jedan v:id borbe i protivljenja
''-' Prenosi se u h:tdisu: "Ko upozna sebe (svoju duu), upoznat i S\'oga

i\lcdulim, O\'O predanje ne pozn:tjemo kao izreku Allahovog Posl:tnik:t, s.:t.v.s., nego sc ono
prenosi kao izreka Jnhj:m b. i\luaza cr-Razija. Tnko stoji u djelu str. 198, od
es-Seh:wij:t. Pre<hnje je 1 Ebu Nuajm u djelu F.I-Hi1Jl1, l0/208, u prechnju od Sehla
er-Tusrcnja.
RfZN!CA ZNANJA l 259
Allahu Uzvienom, jer predstavlja preziranje blagodati u rukama,
a t\llah Uzvieni i voli da ona bude tu. Zavidnik eli da blagodat nes
tane, a Allah i voli da ona traje tamo gdje ju je spustio. Na taj
zavidnik pokazuje neprijateljstvo prema Allahu Svevinjem u onome to
On voli i Kroz ovo da je Iblis stvarni Alla
hov neprijatelj, jer je njegov grijeh proistekao iz oholosti 1 zavisti.
iskorjenjivanje ove dvije pogubne osobine putem upoznavanja
Allaha Uzvienog i Njegove putem zadovoljstva Njegovom
odredbom i pribjegavanja Njemu predstavlja iskorjenjivanje srdbe iz
srca putem upoznavanja osobina due kojoj ne dolikuje da se srdi i sveti
radi sebe, jer to da ona daje prednost svojim nad onim
to eli i voli njen Gospodar.
Najbolji za ove bolesti jeste navikavanje due da se
srdi i pokazuje zadovoljstvo radi Allaha Uzvienog i onoga to On voli.
Kada.god se dua rasrdi radi Allahovog prava ili pokae zado
voljstva radi Njega, u istoj tolikoj se mjeri dua od svoje pogubne
srdbe. Ova zakonitost vai i u potpllilO suprotnoj situaciji, no tada je i
rezultat potpuno suprotan.
A to se strasti, ona se ispravnim znanjem i spoznajom
da kada god dua udovolji svojim strastima, za toliko joj bude
uitak i slast stvarnih ahiretskih strasti. Kada god se dua sustegne od
strasti, to se pretvara u njen doseg ahiretskih uivanja. Kada god dua
otvo1i kapjje svojim strastima, time sebi zatvara i ahiretske
kapije uitaka, a kada ih zatvara tada se pred njom otvaraju putevi
uitaka i slasti.
Srdba je poput pobjenjele zvijeri, ako je pusti, pnro tebe na
pasti.
Strast je poput vatre, ako je razjari, prvo tebe spriti.
2,6o / Ibn KaJJim el - Dienijje
lspol)avanjc oholosri jeste kao da nekom kralju dira u n1cgom
kml)e'srvo: ako tc ne ubije, onda e te zas1gurno proqcr:ltl.
A lspol):t\':tnJC z:wisri jeste kao da se bori s nc.:k1m ko je snaniji i
j a i od tebe!
Ko s:wlnda S\'oju srdbu i strast, ejtan se boji i njcgo\'c sjene. A
koga savlada njcgo,a srdba i strast, onda se on boji i SYOJC fikcije.
OSMO
POGLAVLJE
ll
RIZ!\ ICA Z\A1\ JA / 263
O UZROCI MA, POSLJEDI CAMA I
GRIJ EHA

OOL0\1 PR\ 1:
ll\ZLOZI
Osnovni razlozi grijeha, i velikih i malih, vezuju sc za tri
stvari:
- ovisnost i vezivanje srca za nekoga mimo Allaha Uzvienog;
- pokoravanje snazi srdbe i
- pokora\aoje snazi strasti.
Drug1m kazano; to Je 1rk, pripisiYaoje Allahu druga, nasilje
i nemoral.
Krajnja posljedica vezivanja srca za nekoga pored Allaha Uzvienog
jeste irk, prizivanje nekoga drugog pored Allaha.
Krajnja poslj edica pokoravanja snazi srdbe jeste ubistvo
nedunoga.
Krajnja posljcdic.'l pokoravanja snazi strasti jeste blud.
Zbog toga je Uzvieni spomenuo sva tri grijeha u jednom ajetu.
On je rekao: "I oni koji se robno Allaha drug-om bogu ne klanjaju, i
koji one, koje j e Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahti
j eva, i koji n e "
439
JEDNI GRIJESI ORUGIUIA
Kada sc neki od ovih grijeha, on poziva na
irk poziva nn nasilje i blud, kao to tcvhid, priznavanje Allahove
i ihlas, iskrenost, brane vjerni kn od nemorala i nasilja. Uzvieni
je o tome rekao: " ... tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud,
j e1 je on uistinu bio Na iskreni rob. "
4411
S druge strane, nasilje poziva na irk i nemoral; a irk je
nasilje i nepraYda, kao to je tevhid najpravednija stvar. Pra,Tednosr JC
sudrug tevhidu, a nasilje je sudrug irku, pa ih zbog toga UzYicni i
spominje zajedno.
Spomen pravednosti i tevhida nalazimo u Svevinjega:
"Allal1 da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i
i da On postupa pra,edno. "
441
Spomen irka i nepravde nalazimo u Njegovim
"Mnogobotvo j e, zaista, "'elikanepravda!"
442
A nemoral poziva u irk i nepravdu, ako pouda za
nemoralom bude snana, a ne moe joj se udovoljiti na neki drugi
osim uz nepravde i nasilja, a pored toga potpomognura
je sihirima i cjmoom.
'l'l El-Furbn, 68.
""'Jusuf, 2-t
41
Alu lmmn, 18.
.u.: Lukman, 13.
RIZ N lCA ZNANJA f
Allah Uzvieni spominje blud i irk zajedno u ajetu:
"'Bludnikse ne treba eniti osim bl udnicomili 1UJ1ogohokinjom, a
bludnica ne treba hiti poeljna osim bludniku ili mnogobocu , to je
zabranjeno vjernicima. "+1
3
SLUJOST TE\riiiDA U SRCU
Ova tri grijeha pozivaju i vode jedan ka drugom. Zbog toga ako je
te-vhid u srcu roba slab, a irk postojan, onda rob sve vie i vie zapa
dati u nemoral i ljubavlju vezivati se za ono strastveno
udi.
U tom kontekstu slijedi kur'anska poruka: "Sve to vam je dato
- samo je uivanje u ivotu ua ovom svijetu, a ono to je u Allaha
bolje jei trajnije za one koje vjeruju i u Gospodara se svoga uzdaju;
za one koji se klone velikih grijeha i razvTata i koji, kad il:1 ko ras
rdi, opntaju. "
444
Allah Uzvieni obavjetava da je kod Njega za one
koji vjeruju i koji se na Njega oslanjaju dobro, a to je tevhid,
priznavanje da je Allah samo jedan.
Uzvieni je u aje tu rekao: " ... za one koji se klonevelilihgrijehai
razvrata", a to na izbjegavanje poziva strasti. A zatim Uzvieni
u nastavku ajeta kae: " .. . i koji, kad ih ko nsrdi, oprataju", a to
predstavlja odbacivanje poziva srdbe.
Uzvieni je u ajetu spomenuo tevhid i a na kraju spominje
i pravednost koja podrazumijeva oboje prethodno i u sebi nosi svako
dobro.
"' Eo-Nut, 3.
Es- um, 3(i-37.
'2.66/ Ibn K3JJ1Dl cl-Dievzijje
UIII.U\1 11111 t; l:
h\KO EJTAN i\APADA
vaki rob razumom obdaren zna da ga eJtan moe napasu samo s
Jeune od tri strane:
prva strana: pregonjenje ili prerjeri,anje. Kada god jek u
pn.:de mJeru, zapadne u suYino, a co je seJtanO\ ud1o 1 put koj1m on
ulazi u srce.
Da bi sc pretjerivanja, potrebno je zadovoljiti duu i tijelo
svim onim to trebaju: hranom, odmorom, u%icirna... i kada
osigu m to, bit od napada svog ncpri jnrcl.ja;
druga strana: gaAet ili nemarnost. Onaj koj i je stalno budan i spomi
nje Allaha Uzvienog nalazi se u utvrdi zikra. Ali kada zapadne u nemar
i zaborav, tada je otvorio vrata svoje urvrde kroz koja napada njego,
neprijatelj, a onda mu je teko i da ga IZ nje istjera;
strana: bilo ro ga sc ne
OOL0\1 TRf(l:
IL\ZLOZI
Rob ne ono to mu je zabranjeno osim iz jednog od dva raz
loga:
prvi razlog: loe miljenje roba o njegovom Gospodaru, da ako
sc pokori Allahu Uzvienom i ne grijeh, da mu On
dati bolje dobro i ui tak od onoga to je nakratko osjclio u grijehu;
drugi razlog: da rob zna da mu AJhl h Uzvieni moe dati LIimk i
bolje dobro, jer onaj ko se odrekne radi Allaha, Allah Uzvieni
mu l O mnogostruko

nad robom je prevladala
" R.lnlJI.' naveli had1s koji go\ori o OYome.
IHZN!CA ZNANJA/ 2.67
njegova strast, pa se nije mogao suzdrati grijeha, a njegov razum zas
jenila je pouda.
Rob u ptvom grijeh zbog pomanjkanja svoga znanja,
a u drugom grijeh zbog slabosti svog razuma i nedovoljne
razboritosti.
Jahja b. Muaz veli: Kome Allah Uzvieni pribete njegovo srce dok
dovu, On mu tu dovu odbiti!"
Ja kaem: Ako srce roba bude pribrano, njegova ovisnost i potreba
za Allahom iskrena, a nada i pouzdanje u Allaha takvom robu
gotovo svaka dova biti usliana.

BOLNA ZAVRNICA KOJOJ VODE GRIJESI
Ljudi ulaziti u dehennemsku vatru zbog jednog od tri razloga:
prvi razlog: sumnja koja je izazvala nepovjerenje prema Allal1ovoj vjeri;
drugi razlog: strast koja za posljedicu ima davanje prednosti poudama
nad Allahu Uzvienom i Njegovim zadovoljstvom;
razlog: srdba koja donosi neprijateljski odnos prema Allahovim
stvorenjima.
A uzroci svih greaka i grijeenja jesu:
-oholost, za koju znamo kako je odvela Iblisa;
- pohlep a, koja je Adema, a.s., izvela iz D enneta, i
- zavist, koja je ponukala jednog od Ademovih sinova da ubije
svoga brata.
Ko bude od ove tri osobine je od svakog zla, jer se
ne,1erstvo iz oholosti, grijesi iz pohlepe, a nasilje i nepravda iz zavisti.
lun KaJJim ei - Dievzijje
UIIL0\1 \1\ PFll:
O l TIL.\GO\tL\H ISTINE l L\l
(u,aj sc lai jer la unitava predsraYu srYarnosti i onoga to
t:tko da je kasnije teko prenijeti istinu i nekoga njoj
Laljivac ono to ne postoji predstavlja u realnoj otjelovljenoj slici, a
ono to nusta i postoji on predstaYlja kao i realno. On
isLinu protura kao la, a la protura kao istinu. Dobro izlae kao zlo,
a zlo izlae kao dobro. U tab.-vorn stanju Jaljivac gubi prcdstaYu o
stvarnosti, spoznaja mu se zamuti, i to mu bude kazna. No, zatim, on
to predstavlja i izlae sagovorniku koga je zaveo, pa i njemu
stvarnu, realnu spoznaju stvarnosti .
Dua laljivca bjei i se od ive stvarnosti, naginje
i preferira zabludu. Kada se sve to pohari i poremeti
kod laljivca, i on postane pra,i laljivac, onda sva njcgo\'a
eljela budu laim.a i kao to je njegov jezik
i prepoznatljiv po laima. Poslije toga mu jezik nikakve korisa
priutiti, niti mu djela od koristi biti.
Zbog toga je la osnova s,akog razvrata i grijeha. O rome je AlL'lbm
Poslanik, s.a.,:s., rekao: "A la doista vodi ka grijeenju i razttratu. a raz1'Tat
Podi ka vatrif"-l-l
6
U La izlazi iz due ka jeziku, i onda ga okalja
i pokvari, a zatim ide ka ostatku cijela i unitava dobra djela koje tijelo
kao to je jeziku unitila govor. Zatim la ovlada djelima
i stanjem a onda se nad njim nadvije propast i zaposjedne ga.
Bolest la%i iri se sve dok u potpunosti ne uniti osim ako Allah
Uzvieni daruje Svoj lijek istine koji iz korijena ib..1pati materiju lai.
ZalO nas ne da je osnova i temelj svih dobcib djela
istina i istinoljubivost, a temelj i osnova loih i djela poput:
" 6.094,1 2.606 i 2.607, u pred:1.11ju od Abdull:tha b. i\lesuda, r.:L
RIZ!'\ ICA ZNANJA / 269
pretvaranja, sarnodivljenja, oholosti, hvalisanja, uzdizanja, nasilja, zla,
tijenosri, omalovaavanja i come jeste la.
Svako dobro djelo, ili djelo srca, proizlazi iz istine.
Svako loe djelo, ili djelo srca, proizlazi i"; lai.
J\llah Svevinji kanjava hl7.ljivca, tako to ga zavcd<: i udalji od
onoga to mu koristiti, a iskrenoga, tako to gn na
dobrobit i ono to mu je korisno u i ahirctskom ivotu.
L'isrinu, nita rako ne donosi dobro za i na dunjaluku i na
ahiretu kao istina i iskrenost, a, opet, na drugoj strani, nita tako ne
i ne donosi loe poput lai. Uzvieni je rekao: "O vje1nici , bojte
se Allaha i budite s onima koji su iskreni! "
447
Zatim je kazao: ''Ovo
je Dan u kojem islaenima od koristi iskrenost njil1ova biti.

U
drugoj suri stoji: "Akadaj e b01ba propisana, bolje bi imbilo da su
premaAllahui skreni. "
449
Potom, u suri El-.Maida, On kae: "Dolazili
su i neki beduini koji su se i zvinjavali i traili doput enje daneidu,
i tako su izostali oni koji s u Allahu i Nj egovom Poslaniku lagali; a
teka patnja pogodit one njim.a koji nisu vjer ovali. "
450
0111.0.11 \K ESTI:
OD GRIJEIIA
Pravi vjernik koji je spoznao svoga Gospodara ne nareduje ljudima
da ostave dunjaluk, jer oni nisu sposobni co nego im
da, na dunjaluku, ostave grijehe. Ostavljanje, od
dunjaluka, jeste pohvalno i vrijedno, ali ostavljanje grijeha obavezno je i
" llt-Tcvb3, JJ9.
"' El Mnida, 11 9.
21.
' 'Et-Tc:,ba, 90.
2.70/ Ibn KaJjtm ei - Dievzijje
nnn.:deno.\knko onome koji ne izHa,n obm ezu moemo narediti da
ono sto JC pohvalno?!
\ko tm JC teko da se i grijeha klone 1 oncJa sc potrudi da
im. spominjanJem A \.J.InhoYih blagodao prema nJima 1 '\.)egO\ th sa\fenih
i liJcpth s\ojsr:wa, omili Allaha L Z\;cnog, pa da Ga za, ole, Jer srca su
srYorena da 'ole Allaha. to je u njihO\oj pnrodt. Ako srca za\ole \lbha
Uzvienog i za t\jega se pmeu, onda im bici lahko t Jednostavno da se
okane 1 predu grijeha. Jahja b. ;\[uaz veli: Stjecanje dunjaluka od
nog<t bolje je i vrednije od odricanja i ostaVlJanja dunja luka od neznalice!
Vjernik koji je spoznao svoga Gospodara po%iva ljude J\Uabu i
olakava im pri hvatanje poziva, dok

poziva ljude All ahu pn:ko
ostavljanja i ocJ rj caoja od clunjaluka, pa im teko pacln ela prihvate taj
poziv. Odbijanje od dojenja jeste teko, jer onaj koji cijelo vrijeme
doji ne mo7e shYatiti da to moze ostaviti, pa ako sc dojenje ne moe
prekinuti, zato onda ne ponuditi najbolju doJilju, jer mlijeko
ima velikog utjecaja na prirodu, psihu i ponaanje Glupost
doJilje odrazit se na a najhalirermjc 1 pravo dojenJe JCSte
ono zbog gladi Ako trna snagu da savlada preki
danje dojenja, to je uspjeh, a u protivnom neka dojt s mjerom jer i
prej<:dan1e nekad zna biti pogubno.
SE0\11:
ZN;\(:AJSUSTEZANJA OD GRIJEHA
Neka je slavljen Allah, Gospodar svjetova. Da u ostavljnnju grijeha
loih djela nema nikakve korjsci osim dokazivnnj:1 lije

1
OnaJ koJi se dunJaluka rndi AJhh:t Uzdenog. (op.
'' 1'1 5.102, 1.455, u predanju od \t;:e, r.;t., ud1e se kize: "Pr.l\u jr dc:>JCOJe
gbdt." U h:tdtsu se mtsil da je pra,o dojenje; n:t kojeg 'e utvrduje srvdstvo po
mh)cku, ono kuje je osno\'na djctcro,a JShr:tn:l.
RIZNICA ZNANJA /271
pog ugleda, i imetka od kojeg zavisi i ahiretski
uspjeh, to bi zaista bilo dovoljno. u ostavlj anju grijeha ima
mnogo vie koristi od toga to smo spomenuli. Ovdje nabrojati
neke koristi i dobra koje dobiva rob koji radi Allaha ostavlja grijehe, a
co su: stjecanje ljubaYi od drutva i smjelo druenje s ljudima; lijep i
ugodan ivot; oputenost cijela i srca; due, blagost u
srcu i irokogrudnost; sigurnost od napada i uvreda grenika i razvrat
nika; briga, tuge i alosti; dui od poniavanja; zat.ita
nma od tmina grijeha; izlm!: iz svake krize, od su
grenici i razvratnici; olakana opskrba koja dolazi odakle se rob i ne
nada; zatita od patnje koja grenike i razvrarnike; olakana
izrravanje ibadeta; olakana saznavanje i nauke; lijep poloaj i
uvaavanje ljudima; lijep spomen u dovi drugih; vedrina i ljupkost
na licu; ugled i uvaavanje u srcima ljudi; i zatita od ljudi ako
bude izloen napadu i nasilju; odbrana ako ga neko kleverom ili
ogovaranjem pokua okaljati; brzo usliavanje njegove dove; podizanje
pregrade i doivljaj oputenosti u drutvu Allahovom; bliskost s mele
kima; udaljenost od ejtana, ljudskih i dinskib; natjecanje ljudi da ga
uslue i rijee neku ojegm:u potrebu; ljudi za njegovim drutvom
i straha od smrti; veselo glasnika
smrti jer se cime seli svome Gospodaru, u Njegovu blizinu; bezvri
jednost dunjaluka u njegovom srcu; spoznaja prave vrijednosti ahiteta;
briga za velikim posjedom ahiretskim; uspjeh na ahiretu; slasti
pokoravanja Allahu; slasti imana; dova Ar5a i drugih
meleka oko njega za oprost grijeha; radost dva meleka pisara koji za
pisuju njegova djela; znanja, spoznaje, imana i razuma; posti
7.anje Allahove ljubavi i blizine; Allahova radost pri svakom .istigfaru i
pok::tjanju... Sve ovo mb doiivljavati s posebnom vrstom neopisive
radosti koju nikada ne moe ili osjetiti u grijehu.
Q,-o su samo neke bJagodari i koje dolaze kao rezultat os
rmljanja grijeha na dunjaluku.
A kada takav rob umre, meleki mu donose radosnu Yijcst od
Gospodara svjetova, a to je da je svojim djelima znsluiio Dennet,
da za njega nema seraha i da ne treba tugovati. Rob biva prenesen
iz zatvora
153
i u neku dennctsku gdje
do Sudnjeg dana. U tom danu ljudi biti izloeni suncu i
vrelini, se u znoju, a ovaj rob biti u hladovini

Pa kada
ljudi budu ka S\'Ojim sranitima, AJJah ga izdvojiti u desnu
stranu sa svim SYojim odanim robovima i s onima koji su uspjeli: ''To je
Allahova milost koju On daje konl.e a u Allaha milost jevelika

m O rome je All:tho\ Poslamk, s.ax.s., rek:lo: nunjaluk )t zanor za VJernika, a D!enner m
nevJernika." ZabilJeio gn je 2.956, u predanju od Ebu Hurcjre, r.:1.
; O (l\'ome zabiljeen je batHs, El-Bubari, 660, J .423 i 6.806, i Muslim 1.031 .
., El Duma, -1.
DEVETO
POGLAVLJE
-
RIZNICA ZNANJA l 275
O PUTNICIMA KA ALLAHU
ODLOll \K PRVI:
POTREBE ZA PUT DO VELIKOG CILJA
Najvii cilj roba, postizanje AlJahovog zadovoljstva, ostvaruje
dvoga: uz visoku ambiciju ili elju i ispravnu namjeru, dok
onaj ko ne posjeduje ovo dvoje nikada ni do cilja.
Osoba velike ambicije i jake elje vezala je svoje srce za Allaha
Uzvienog, a ako uz to jo posjeduje i ispravnu namjeru, onda kre
nuti putem koji vodi ka Allahu. Namjera ili rujet put do cilja,
a ambicija j elja sam cilj. I onog kada se elja i namjera ujedine
i krenu ka jednom cilju, onda je sva briga roba da dosegne i postigne
postavljeni cilj.
ako je ambicija roba mala i slaba, ona se vezivati za
bezvrijedne stvari, a zaboravit na najvii cilj kojem
276/ Ibn K3jjim ci - Oicvzijjc
treba teiti. U da namjera nije ispravna, onda rob slijcdiri onaj
put koji ne vocli ka cilju. S\a stvar vezana je za ovo dvoje: ambiciju roba
i njegovu namjeru. To dvoje trae se i zahtijevaju od roba da ih ispuni,
a on to iiipuniti dok ne ostavi j zapostavi troje:
prvo: drutvene ceremonije i navike koje su ljudi izn1-islili;
drugo: otklanjanje svib prepreka koje mu ometaju da svoju ambiciju
usmjeri ka eljenom cilju j da krene putem koji je izabrao svojom iskre
nom namjerom;
prekidanje svih veza kojima se srce a koje ga sputavaju
da se usmjeri i ve:.wjc samo za svoj cilj.
Razlika prepreka (avaik) j veza (alaik) jeste u tome to su
prepreke vanjski odnosno a veze su unutranji odnos
srca prema doputenom.
Osnovno pravilo u od ovih zamki na putu do
cilja ogleda sc u rome da rob ostavi i napusti sYe nepotrebno to ga
zaokuplja i odvodi od ostvarenja njegovog cilja, bez obzira radilo se co
o jelu, odmoru, snu, druenju s ljudima i Rob od svega
toga uzeti onoJjko koliko mu je potrebno da bi mogao nastaviti na putu
ostvarivanja svog cilja, a odbacit sve ono to ga u ostvarenju
cilja ili slabi njegovu snagu i kretanje ka cilju.
A Allah daje podrku za dobro!
Oll UGI:
NAJVREDNIJI ZIKH- l StAVLJENJ EALLAHAUZVIENOG
Neki zakici svoj zikr samo jezikom i bez prisustva srca.
Zatim ne prestaju Allaha Uzvienog sve dok se i srce ne probudi
RIZ N ICA ZNANJA / 277
1 pribcre, a onda se zikr jezika sjedinjuje sa zikrom srca, pa zaJedno slave
1 hvale Allaha
Drugi zalciri ne tako. Oni ne s Allaha
sve c.lok se srce ne sabere i bude prisutno, a onda sa
1\llaha Uzvienog. Kada se srce zanese i utone u zikr, onda
mu sc pridruuje i jezik, te zajedno slave Allitha :r-.1ilostivog.
Prvi zakiri prenose zikr s je7Jka na srce, a drugi sa srca na jezik,
tako da srce nikada nije odvojeno od zikra. Prvo se smiruju i ptizivaju
budnost, sve dok ne osjete apat srca u zik..ru, a onda taj prenose
na jezik. Kada se jezik i srce stope u jedan zikr i udube se 1.t nj, onda
polahko prenose raj na ostale dijelove tijela, sve dok cijelo tijelo
ne zikr.
Najbolji j najkorisnjji zikr jeste onaj u kojem se sjedine jezik i srce,
a kojima se slavi AJlah Uzvieni u takvom zikru budu iz sunneta
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te da zakir uz to proivljava i
onoga to izgovara.
Olli.OliAK
NAGWA ZA ALLAJllJ
Kada rob osvane ili omrkne, a njegova jedina briga koju nosi u
srcu bude samo Allah Uzvieni, tada Allah na Sebe preuz
me rjeavanje svib njegovih potreba. Oslobodi ga svih problema koji
ga dok njegovo srce isprazni j pripremi za ljubav prema Allahu,
jezik rezervje za zikr, a ostatak tijela za ibadet i pokornost Njemu
kada rob osvane ili omrkne, a sva njegova
briga bude san1o dunjaluk, Allah Uzvieni narovari ga njegovim briga
278 l fb n Kajjim el - Dievzijje
ma, mukama i patnjama, a zatim ga prepusti njemu samome. Umjesto
da isprazni njegovo srce za ljubav prema Njemu, Uzvienom, O n ga
isprazni za ljubav prema stvorenjima, jezik njegov rezervie za spomi
njanje ljudi, a ostatak tijela za pokornost i uslugu ljudima. U takvom
stanju pati i ulae velike napore drugima i
oa ivotinju koja cijeli ivot samo drugima koristi. Zapravo, on je poput
m jeha se koa rastee, a on od toga nema nita.
Svaki onaj ko se odbije pokoriti Allahu Uzvienom i Njega voljeti,
bude iskuan iskazivanjem ljubavi i sluenjem stvorenjima
kao to je i on. Uzvieni je rekao: "Onome ko se hude slijepimpravio
da ne hi Milostivog Mi ejtananatovariti, pa muon
nerazdvojni drug postati! "
456
Sufjan b. Ujejna veli: '"Kaite mi bilo kakvu izreku ili pouku
poznatu Arapima, a ja vam to u Kur'anu! ' Neko je od
prisutnih kazao: 'Gdje se u Kur'anu spominje neto poput izreke: 'Daj
svom bratu hurmu, pa ako je odbije, ti mu dadni uarak!?" Na to mu
Sufjan odgovori: 'U Uzvienog: ' Onome ko se hude slijepim
pravio da ne bi Milostivog Mi ejtana natovariti! ""m

ZUJlD - SUSTEZANJE OD DUNJALUKA
Rob u svom srcu osjetiti i elju za ahiretom sve dok se
ne sustegne od dunjaluka. A zuhd, sustezanje od dunjaluka, biti
ispravan dok rob ne shvati dvije stvari:
prvo: dok ne shvati da je ivot kratak, a dunjaJ.uk prola
zan, da je dunjaluk bezvrijedan i nitavan, da se ne vrijedi boriti za njega
,
31
Ez-Zuhruf, 36.
' '" Ez-Zuhruf, 36.
RIZN[CA ZNANJA/ 2.79
ili za njim tugovati, da je on pun bola, patnje i tuge. A zadnja
stvar od svega toga jeste gubitak dunjaluka i njegov kraj. Onaj ko
i tei za dunjalukom nikada se ne rjeava okova brige; brine se prije
nego to ostvari neto od dunjaluka, brine se kada ga ostvari i osvoji, a
na kraju tuguje i bol kada ga izgubi.
Ovo je jedna stvar koju rob mora shvatiti;
drugo: da shvati da ahiret dolazi i pribliava se, da je neizbjean i da
se ostvariti, da je ahlret i ga nestati. Da njegove
ljepote, dobrote i ono se srca raduju. Zatim, da shvati ogromnu,
neuporedivu razliku dunjaluka i onoga to irna na njemu, s
jedne strane, i ab.ireta i onoga to je u njemu, s druge strane. Ahiret je
onakav kako ga Uzvieni opisuje: "Aonaj svijet bolji je i

Tamo su sva dobra; savrena i a sve to je na dunjalL1ku samo je
privid, i to manjkav, bezvrijedan i kratkotrajan!
Ako rob dobro shvati ovo dvoje, dat prednost onome to je
razumnije i a sustegnut se od onoga to zuhd zahtijeva da
se zanemari.
Ljudska je priroda tak-va da se ne trenutne koristi i prisutnog
uitka radi neke daleke koristi i uitka, osim ako se ispostavi
da je ono bolje i vrednije od trenutnog, a u srcu se probudi
elja za boljim. Ali ako ipak, dadne prednost onome trenutnom
i prisutnom, iako je manje vrijedno, onda je to zbog toga to
mu vrijednost koristi nije bila dovoljno jasna, ili zato to nije
mario i za boljim.
Bilo koji razlog zbog kojeg je dao prednost manje vrednijem uitku
i koristi na slabost imana i pomanjkanje razuma i razboritosti.
Onaj koji za dunjalukom i tei za njegovim stjecanjem ima dvije
da prizna da su ahiretsko bogatstvo i nagrada bolji i vredniji
'-R El-E'la, 17.
280/ Ibn Kajjim <>1-Dcnijjc
od svega da to porekne. Ako porekne tu onda
je apsolutno od imana i pravi je nevjernik, no ako prizna da jt.: S\'C
ahiretsko bolje i vrednije od nli mu, i pored priznanja, ne
daje prednost, onda je to pokazatelj slabosti njegovog razuma i mahana
njegovog izbora.
Ovo je stvarna j nuna podjela od koje nijedan ne moe
ili je na jednoj ili na drugoj strani. Davanje prednosti dunjaluku
nad ahiretom jeste posljedica iskvarenosti imana ili pomanjkanja
razuma. A kako je to samo pojava?! Zbog toga su i\llahO\
Poslanik, s.a.v.s., i njegovi drugovi, u1., odbacili dunjaluk i svoja srca
okrenuli od njega. Oni dunjaluku nisu davali vanost, nisu ga voljeli.
Napustili su ga j nisu za njim teili. Dunjaluk su smatrali zatvorom,
a nikako mjesrom za uivanje. Prema dunjaluku postavili su se kao
pravi zahidi. A da su samo eljeli, mogli su imati sve to
poele, jer su Poslani ku, bili i riznica
i blaga, ali ib je on, odbio. Potom se blago izlilo pred
ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ali su oni dali prednost ahircru.
Nisu htjeli prodati svoje ahitetsko dobro u zamjenu za
Znali su da je dunjaluk samo prolazna i prijelaz do i
pravog boravita. Bili su uvjereni da je dunjaluk trenutno sjedite,
a ne ui,ranja i radosti. Vjerovali su da su dunjaluk samo ljetni
oblaci, koji sc ubrzo i nestati, i privid duge, koju samo to nisi
dosegao, a ona dalje.
Allahov Poslanik, s.a. v.s., veli: "ta ja imam od dunjaluka?! Moj
ivot na dunjaluku primjeru putnika koji se sklonio pod hlad dn1eta u
poslijepodnevnom odmoru, a, zatim ustao i otiao dalje! "
459
A u drugom hadisu
Et-Tirmizi, 2.483, Ibn Mad:t, 4.109,Ahmcd, l /391 t441, i El-H akim, 4/310, u prccbnju od Ibn
Mcsuda, s rim d:1 sc u nizu nalll2i EI-Mesudi kojt je ocijenjen kao 1/IUbta/oJ, mije:to je
Medurim za ovo prcd.1njc im:uno Jahitl. potpOru, u dntgom nizu prcnosiL1ca koji je z:tbtljcito
Ahmed u MJmJtrl!t, 1/301, t u djelu Et:Zubd. str. 3; z.1tim El-l lakim, 4/309, Lbn Hibb:m, 6352, i
Abd b. Humjed, 599, u predanju ocllbn r\bbasa, r.:t., a je ocijenjen k:to sahih.
RIZNICA Zt\Al\JA /281
Poslaruk, s.a.Y.s., Yeli: "Dunjaluk spramahiret4jeste kao kad neko od l'OSgum-e
prst u more. a zatim ga izvadi, pa neka pogleda koliko se umanjilo more! ..
Allah UzYieni veli: ivot na ovom svijetu j e bilju
zenutljskomnakoje Mi spustimos nebakius kojimse ona izmijea,
kojim se onda luane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja uJaasi svojim
ruhom i okiti, i kadstanovnici njezini pomisle da su tog'a gospodari,
zapovijed Naa, ili danju, i Mi to pokosilno, kao da prije
nije ni bilo. eto, tako Mi potanko :izlaemo dokaze narodu
koji da rannisli. Allah poziva u mira i ukazuje na pravi
put onome kome On "
461
l rekao je: "Navedi im kao pximjer da je ivot ua ovom svijetu
kao hilje, koje i poslije 11atapanja vodom, koju Mi s neba sputamo,
ipak, postane suho, i ''jetrovi ga raznesu. AAllahsve moe! Bog'atstvo
i sinovi ukras suu ivotu na ovom svijetu.. a dobra djela, koja
ostaju, hit od Gospodara tvoga bolje i ono u to se
moe pou.zda1i. "
462
l rekao je: "Znajte da ?..ivot na ovom svijetu nije nita ruugo do
igra, i razonoda,i uljepavanje, i hvalisanjei nadmetanje
imecima i brojem djece! Primje1 za io jeste hilje poslije
kie oduevljava nevjernike, ono zatim huja, ali ga poslije vidi
poutjela, dabi se nakraju skrilo. Anaonomjesvijetu tekapatnja
i Allahovoprost i zadovo}j stvo; ivot naovom svijetu samo je varijivo
nasladivanje.

l rekao je: "Ljudima se da je lijepo samo ono za ude:
ene, sinovi, gomile zlata i sxebra, divni konji, stoka i usjevi. To
"'" 2.858, u pred:mju od El Musrevridn b. eddada.
""
1
Junus, 24-25.
EJ.J<chf, 45-46.
..., El l bdid, 20.
l Ibn Kajji m ei-Dicvzijjc
su blagodati u na ovom svijetu; a najljepe mjesto povratka
jeste u Allaha. Reci: li da vam kaem ta je bolje od toga?
Oni koji se buduAllaha bojali i grijeha klonili imat u Gospodara
svog-a dennetske kroz koje rijeke u njima
boraviti, i ene, i Allahovu naklonost' , a Allah dob1o poznaje
robove Svoje.

I rekao je: "Oni se raduju ivotu naovomsvijetu. a ivot naovom
svijetu prema onomsvijetusamojeprolazno uivanje. ''
41
'
5
I rekao je: " Onima koji ne da pred Nas stati i koji
su zadovoljni ivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i
onima koji su prema dokazima Naim ravnoduni - prebivalite
njihovo bit Dehem1em, zbog onoga to suradili. "
466
I rekao je: '' O vjernici, zato ste neki oklijevali kad vam je bilo
'Krenite u borbu na Allahovu putu!' Kao da ste za zemlju
prikovani? Zar vamje drai ivot na ovome svijetu od onoga svijeta? A
uivanjena ovomsvijetu, prema onomnaonomsvijetu. nije nita....u;
1 rekao je: "ta ti misli, ako im Mi doputamo da godinama
uivaju, i naposljetku ih ono im se p1ijeti, zru imati
ta odslatkog ivota koji su provodili."
468
l rekao je: "A onoga dana kada doive ono im se prijeti,
imse da su ostali samo jedan dalla. I dosta! Azar ko
drugi biti uniten do narodraskalaeni! "
469
l rekao je: "Pitaju te o Sma1..-u svijeta:- Kada se dogoditi! Ti
11e zna, pa kako da o njemu zbori, o njemu samo Gospodru tvoj
Alu [m ran, [ "" [ 5.
.; Br-lb'd, 26.
"" Junus, 7-8 .
..- El-1e\b:t, 38.
"' E-u'ara, 205-207.
"" rl \hkaf. 35.
RIZNICA ZNANJA/
zna. Tvoja opomena koristiti samo onome koji g-a se bude bojao,
a njima se onoga dana, kada ga doive, da su samo jednu
ili jedno jutro njezino ostali.

I rekao je: "A na dan kad nastupi oivljenja, se
zaklinjati da su u grobovima samo jedan ostali.! "
471
I rekao je: '"Akoliko ste godina na Zemlji p1oveli?', upitat
On. 'P1oveli smo samo dan ili samo dio dana' , odgovorit oni,
'pitaj onekoji su biojali.' 'Pa da, kratko ste p1oveli', On, 'da
ste samo

I rekao je: "Na dan kada se u rog puhnuti. Tog-a dana.
nevjernike modJe sakupiti, i jedan dlrugom tiho govoriti: 'Niste
ostali vie od deset dana.' Mi dobro znamo o oni govoriti
kada najrazboritiji1ekn.e: ' Ostali. ste samo dan jedan!' "
473
Neka nam Allah pomogne, mi se u Njega uzdamo!
ODLOliAK I'ETI:
VEZIVANJE ROBAZA SVOGA GOSPODAHA
Rob nastojati da bude u stalnoj vezi sa svojim Gospodarom sve
dok njegova ljubav j htijenje ne dosegnu do Njegovog Uzvienog lica.
Ovo da se rob vezuje samo za Allaha
svoju ljubav jedino prema Njemu, zatim da njegova spoznaja
Allahove sijale, savrene osobine, esmaul-husna, Njegova lijepa imena,
i ef'aleblll-adilc, Njegova pravedna djela, u tolikoj mjeri da ta spoznaja
rn En-Nazint, 42-46.
"'
1
Er-Rum, 55.
r! EJ-Mu'minun, 112-114.
'"''Ta-Ila, 102-104.
284 / lbu Kajjim e i - Uien i jje
bude tako da j t: ne uL-lija ta 'tila, negiranja nekih Alla
hovih imena, atributa ili djela, isto onako kao to je rob zatitio svjetlo
svoje ljubavi prema 1\llabu Uzvienom od tmina irka, potom da zikr,
Allaha Uzvienog od roba, otkloni zastor nemara i zaborava
koji je ranije stajao roba i njl!govog U takvom
stanju rob stalno misliti na svoga Gospodara i Njega a djela
mu biti ,-ezana za ono to Allah Uzvieni ili zabranjuje;
jer mu to nalae njegov Gospodar, Koji voli pokornost,
a ostavljat i izbjegavati zabranjeno jer je ga je na to oba\ezao On,
Koji prezire loeg.
POSTUPCI ROBA JENJA NAREOENOG l OST.\\lJANJA ZABilANJENOG
Prethodno spomenuto predstavlja pojanjenje kako se rob treba
ophoditi prema narcdenom i zabranjenom, a sutina tog odnosa jeste
u nestanku poticanja na izvrenje ili ostavljao ju zabranjenog
radi nekog brzog dobitka. Nakon toga rob dosegnuti i
stepen pouzdanja i oslanjanja na Allaha Uzvienog; pri
biti smiren i zadovoljan Allahovom odredbom, ne se i ni
kada ne svoga Gospodara za neko stanje koje mu je odre
dio. A onda slijedi i stepen pokazivanja ovisnosti i potrebe za Allahom
Uzvien.im, sve drugo mimo Njega. Zatim rob
i doivjeti i druge stepene: strahopotovanje pred AUabom, nadu u
Njega, radost, smirenost i zadovoljstvo uz Njega; sc bojati nikoga
osim Njega, sc nadati nekoj dobrobiti ni od koga osim od Njega i
se radovati ni s kim drugim osim s Njim i uz Njega.
Ako uz neko srvorcnje i osjeti radost ili ro nije ona pm
puna radost i stvarna u kojoj srce nalazi smiraj i uitak, jer se ono
RfZNlCA ZNAKJA/ 285
smiruje samo uz Allaha Uzvienog, dok sve drugo ne moze donijeti
smiraja osim ako ne pomae srcu na putu do Allaha i smiraja
uz Njega. A u da srce bude pa ne dosegne do svoga
Gospodara, iako je tuno, usamljeno i izgubljeno zbog Njegove odsut
nosti, opet je da se srce Njemu raduje i nada. nego da trai smiraj
i uitaknegdje drLlgo pored Njega.
Srce smiraja i uitka osim uz Allaha Uzvienog i u
onim djelima koja ga pribliavaju Uzvienom. SveYinji nas u Kur'anu
obavjetava da ne voli one koji se raduju ukrasima i
njegovom Ljepotama
474
, da se vjernici raduju Allahovoj
milosti i Njegovoj blagodati; islamu, imanu i Kur'anu, kako su blagodat
ashabi Allahovog Poslnika, s.a.v.s., i tabiini.m
elimo kazati da onaj ko dosegne spomenute stepene kod Allaha
Uzvienog dosegao je cilj, a u protivnom je daleko i odvojen je od
svoga Gospodara, vezan za svoju duu i ciljeve, je
spoznaje o svome Gospodaru, neiskrene elje za stjecanjem Njegovog
zadovoljstva i ncpotpunog ponaanja i djela.
ESTI:
MALOBROJNOST PUTNIKA KA A PROPALIH
Ako su Allah U zvi seni i NjegovPoslanik, s.a.v.s., najednoj strani, dobro
pazi da ti ne bude na drugoj, jer takav postupak vodi ka suprotstavljanju
i neprijatdjstvu prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.
476
'" Uzvleoi je rekao: "Ne raduj se (blagtL koje ii j e elaU>), jer Allalt ne voli one koji se
(drmjaluk-u) raduju!" (El-Kasns, 78.)
""
5
Uz,icni je rekao: "Reci: 'Neka se zato AllaJwvoj blagodati i miJosti raduju, to je bolje od
onoga to gomilaju!" Qunus, 58.)
'""'' OZ\ieni je rekao: " ... a onoga ko se suprotst.wlja Allahu i Poslani.ku Njegovu, Allalt
z:usta s1rano kazniti!"' (El-Ent":! l, 13.). U drugom ajem Uzvieni je rek:lo: "OJJj koji su
286/ Ibn l<aJjim ei - Devzijje
OYO nipodatavati jer ce i pni korak na com puru
pribliava krajnosti, a malo zastranjivanje ka velikom. Budi na
strani na kojoj su Al.lab Uzvieni i Njegov Poslanik, s.a.v.s., makar svi
ljudi bili na drugoj, suprotnoj, strani, jer na kraju imati pohvalan
i zavidan rezultat, zapravo najbolji. A robu nita nije i vrednije,
kako na dunjaluku, tako i na ab.iretu, od toga da bude na strani na kojoj
su .Allah Svevinji i Njegov Poslanik, s.a.v.s.
KAKOSU POSTUPALI NEPRIJATElJI A.LLAlJ OVIII POSLANIKA. A.S.
Naalost, je ljudi na suprotnoj strani, u pogrenom safu, a
ako uslijede bolna iskuenja vjernicima ili se dunjaluk ot\ro
ri nevjernicima. Gotovo da nikoga ko je na strani AUaha
Uzvienog i Njegovog Poslanika, a.s. Ako bi neko i stao na ispravnu
stranu, ljudi bi ga smatrali maloumnim, nezrelim, pa i To
je, ustvari, nasljedan postupaki stav neprijatelja Allah ovih poslanika, a.s.
Oni su vjernike, koji su stajali na strani istine, u vrijeme kada su svi drugi
ljudi bili na drugoj, pogrenoj, strani, nazivali ludacima. No, onaj ko se
biti na strani Allaha Uzvienog i Njegovog Poslanika, s.a.v:s., treba
se dobro pripremiti i onome s je doao Allahov Poslanik,
s.a.v:s., od svoga Gospodara, kako bi u to, bez imalo sumnje, bio
mieren, i potrebno je da se naorua uz koju pod
nijeti neprijateljstvo anili koji mu ga pokau i podrugivanja i
podrugljivih. A ovo dvoje upotpuniti osim uz odluku
i elju za Allahom Uzvienim i ivotom ahiretskim, rako da mu ahiret
bude miliji i vredniji od dunjaluka, a Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s.,
drai od svega to je na dunjaluku i od samog duojaluka.
Na samom za oema nita tee od ovoga jer ga
njegova dua, strast, pouda, ejtan, pomdica, prijatelji j drugi pozivaju ka
neposluni Allah u i Poslanil. "u 'jegovu bi1 5.)
dunjaluku i njegovim uicima. Ako im se suprorsravi, oni se
pred njim sa zastavama rata i neprijateljsrva. Ali ako co podnese i prevlada
njegovo strpljenje, onda zadobiti i Allahovu pa reko i
postati lahko i drago, jer je Gospodar Plemeniti zalwalnn, .fckt11; dat
da rob okusi slast i uitak tenje i bdjenja ka Njemu i Poslanik u Njegovu.
Ukazat Svome robu kako bi se njegova radost i
a srce osjetilo veckinu i olakanje. Rob biti porpomognur Allal1ovom
snagom, obasut i koju samo On daje, pa ga neprijatelji
potovati, bojati ga se, podizati zastavu pomirenja, uzmicati ili mu nuditi
Vojska roba a vojske neprijateljske snagu izgubiti.
POSLJEDICA RAZILAENJA SLJUDIMA
Nemoj da ti teko pada to to se suprotstaviti i s ljudima
se Allahu i Njegovom Poslaniku, pa makar bio i sam,
jer je uz tebe Allah On motri na tebe, pod Njegovom si
zatitom i On ci je oslonac. On samo kua tvoju iskrenost, tvoje uvje
renje i tvoju strpljivost.
Najvie ti, poslije Allahove podrku daci
od straha i pohlepe za dunjalukom, jer kada se oslobodi ovoga dvoga,
lahko ti bici da se nakloni Allahu Uzvienom i Njegovom Poslaniku,
s.a.v.s., da se pridrui Boijoj strani i da mrijek bude na njoj.
OSLOHADANJE OD POflLEPE ZA
Sve dok kod tebe postoji strah i dok i tei za dunjalukom,
nemoj pomiljati da uspjeti na stranu Allaha Uzvienog i
Poslanika Njegova, s.a.v.s. Ako se pak pita kako savladati tu pohlepu
i tenju za dunjalukom, odgovor je
l Ibn Ka1j1m cl - Dievzijjc
rstim VJC!OY:-tnjem u Allaha Uzncnog, \'Jcrmnnjcm u 1\Jcgmu
pouzdanjem u i oslanjanJem nn 0:Jc.:ga, zaum
U\'JCrcnJCm da s\ako dobro daje samo Allah Uz\'lscm, i da S\'C loe
i resko otklanJa samo On, rc posrojamm 'jcrO\anjcm da
Allah Uz\'icni svim upradja i o syemu mko drugi, pored
lO mje u stanju.
DESETO
POGLAVLJE
ll
R.IZNICA ZNANJA J 491
v
O DUBINAMA DUSE
ODLO,\IAK PR\'1:
KAKO POPRAVITI SVOJESTANJE
Pouri da kod Allaha i da, bezbrian, bez tegobe i ikakve patnje
i brige, bude u Njegovom susjedstvu u Dennetu, Darus-selamu,
mira. Pouri i to na najbri i najlaki jer pred tobom su dva
vremena. U stvarnosti, pred tobom je tvoj ivot; jedno vrijeme koje je
prolo i proteklo, koje si proivio, i drugo vrijeme koje ono to
preivjeti. Vrijeme koje je prolo popravljaj iskrenim pokajanjem i
stalnim istigfarom. To je veoma lahko, posao bez ikakve tegobe ili napo
ra. To je djelo srca; suzdri se od grijeha u i u tome
smiraj i odmor. To nije nikakav posao ili djelo koje zahtijeva
aktiviranje i radnje tijela, samo odluka da grijehe, koja
tvom tijelu, srcu i razumu donijeti smiraj i to je proteklo od
.Zivota, poptavljaj pokajanjem, a to dolazi, valjanim, odlu
kom, ispravnom namjerom i suzdravanjem od grijeha.
2.92/ Ibn Kajjim el-Dievzijje
to se pokajanja za proteklo vrijeme i odluke o
sustezanju od gt-ijeenja u tijelo nema nikakva
zamaranja spram toga, tu se radi o tvome ivotu: o dva
vremena: proteklom i vremenu koje dolazi; ako ih upropasti, onda si
unitio svoju i uspjeh. Ako ih i popravi na onaj
kako smo to ranije kazali, tada si uspio i zasluio i
uitak.
vremena koje dolazi jeste mnogo tee od popravljanja
pokajanjem i kajanjem vremena koje je prolo, jer vremena
da prisili duu na ono to je za nju bolje, vrednije i korisnije na
putu ka stjecanju
DANI SU TVOJA AJHRETSKA ITNICA
Ljudi se uveliko razlikuju o pitanju koje smo prethodno razmatrali.
ivot je doista samo skup dana koji prolaze, a u njima sakuplja
svoju za ahiret, na osnovu koje zasluiti Dennet ili zara
diti Dehennem.
Ako se rob u ivotu opredijeli za put koji vodi njegovom Gospodaru,
zasluit i u ovome kratkom ivotnom periodu
koji se vrijednosno ne moe ni usporediti s
ako u svome ivotu dadne prednost strastima, uicima,
odmoru, igri i zabavi, to brzo a uslijedit bol i patnja
nesnosna to je mnogo tee podnositi nego.li odoliti onome to je
Allah Uzvieni zabranio na dunjaluku, ili ustrajati na pokornosti Njemu
Svevinjem i suzbiti pozive strasti radi Njega.
RIZNlCA ZNANJA l 293
OOLO\IAK OllliGI:
UITAK DOLAZI S LJ t: BAVLJU
U:l..itak dolazi s ljubavlju; raste kako raste ljuba,, a slabi sa
slabljenjem ljubavi. to je za stizanjem do voljenoga i
slast pri susretu s ojim potpun.ija je i snanija. A ljubav i slast zajedno
dolaze nakon pravog i potpunog upoznavanja voljenoga. l sve to je
poznavanje voljenoga i potpunije, time je ljubav izraenija i
Pa ako znamo da sc brojnost ahiretsk.ih blagodati i uivanja
vezuje za ljubav prema Allahu j njegovu spoznaju Uzvienoga,
onda onaj koji bolje poznaje Allaha Uzvienog, Njegove osobine
i imena, vie Ga i voljeti, a njegovo u:livanje i slast prilikom susreta
sa svojim Gospodarom, prilikom gledanja u Njegovo lice, prilikom
sluanja Njegovog govora, biti j potpuniji. A ako bismo usporedili
sve blagodati, uivanja, slasti, radosti i to u odnosu na
ahiretsko uivanje i slast ne predstavlja ni koliko jedna kap u moru.
Kako onda onaj ko irna razum moe dati prednost slabom
kratkotrajnom uivanju, koje je s bolima, nad velikim,
neprekidnim i uitkom?!
Rob biti savren i potpun u onolikoj mjeri koliko je velika njegova
spoznaja o Allahu Milostivom i koliko pokazuje ljubavi prema Njemu
Uzvienom. Najvrednije znanje jeste znanje o Allahu Svevinjem, a
naplemenitija ljubav jeste ljubav prema Njemu i radi Njega. i
trajnost uitka uvjetovana je s ovo dvoje: spoznajom i ljubavlju.
A od Allaha traimo i podrku!
Ibn KaJJim ei-Dievz.jje

OSODJr\E STVAfu\E lJUDSKE PLEMENITOSTI! SAVRENOSTI
Stvarna sanenost koja se trai postie se ispunjavanjem
dva uvjeta:
prvi uvjet: da djela, elje i spoznaje na njemu odaju sliku
utemeljene i stvarne savrenosti;
drugi uvjet: da sama djela, elje i spoznaje po svojoj biti budu osobine
savrenosti, jer u protivnom ne mogu predstavljati savrenost, niti je
proizvesti.
Onome koji tei ka savrenosti ne dolikuje da se natjece radi
nekih ciljeva ili dobara, ruti da se alosti ako ga neto od
dunjaluka ne moe sanenost drugim
osim putem upoznavanja svoga Gospodara, Stvoritelja i Istinitog Boga.
se ne moe popraviti, i,ieti, uivati, osim putem upoznavanja
svoga Gospodara, zatim elje za stjecajem Njegovog zadovoljstva i
pridravanjem puta koji Njemu vodi. Kada to postane navika,
njegov put i svakodnevna praksa, tada njegova djela odavati sliku
stvarne i od njega neodvojive savrenosti. A sve to je pored toga, bilo da
je o spoznajama, eljama i volji ili o njegovim djelima,
to se uvrtava u jednu od dvije kategorije: ono to ne koristi
i ne pribliava ga savrenosti i ono to mu teti, nanosi bol i vodi ka
manjkavosti i mabanama. ako takva djela postanu
ustaljena prAA.sa, onda on zbog nji b pati onoliko koliko ih
A to se pak nekih stvari odvojenih od a koje
dopunjavaju njegovu osobnu savrenost, poput
jabalice, stana, ugleda, imetka i tome to je, ustvari, samo
pozajmljena blagodat na neki period koja se na kraju Onome od
RIZNICA ZNANJA l
Koga je pozajmljena. Zbog te pozajmljcnc blagodati dua pati
i bol onoliko koliko se ljubavlju vezala da daru blagodat. Patnja
1 bol bit izraeni u kada je blagodat bila
cilj ljudskog usavravanja. Dua zbog date blagodati
neopisiv bol, manjkavost i nedostatak.
IZBOR [Ll PATNJE
Ko eli biti sretan, onaj koji uivati kroz neka dobro
razmisli o prethodno izloenom pitanju, jer ljudi svojim pos
tupcima sami sebi Allahovu milost, a dui nanose bol i pat
nju. Oni zapravo misle da svojim ponaanjem i uitak, no
i uitak uvjetovani su spoznajom Allaha Uzvienog, ljubavlju pre
ma Njemu i lijepim ponaanjem, a i patnja roba srazmjerne su
njegovoj udaljenosti od ovih stvari.
Kad rob izgubi ove tri vrijednosti, onda kod njega ostaje samo
na snaga i pouda, on prekomjerno jede, pije, eni se, srdi se
i druge i ivotne uitke. S te strane, rob ne moe
neki ugled ili dobrotu, nego ga to vodi ka manjkavostima i prezrenosti.
Ako rob na tome ustraje, onda pada na ljestvicu ivotinja, jer je
ponaanje ivotinjske prirode. Ponekad i pretjera u trci
za uicima, pa nadmai i samu ivotinju; jer svaka ivotinja zna svoju
mjeru, i nikada sebi ne prouzrokuje tetu, za razliku od
Prema tome, i ivotinje se s u utrci do savrenosti,
ga i nadmae u tome, te sretnije i sigurnije od
Zbog toga je da odbaci takvu vrstu natjecanja i okrene
se ptavoj i stvarnoj ljudskoj savrenosti pored koje ne postoji neka dru
ga ljudska savrenost.
A svaki uspjeh zavisi od Allaha Uzvienog!
2.96 / Ibn Kajjim el - DievziJje
Ont.Ull \l\ (ETVIITI:
KORISTIISKHENOSTI
Ne postoji nita korisnije :.ea roba od njegove iskrenosti prema
svome Gospodaru u svim srvarima, ako se tome jo doda i iskrenost u
namjerama. Ovo da rob rrcba biti iskren u onome to namjerava
raditi i iskren prilikom rada i izvravanja naum ljenog djela. Uzvieni je
rekao: "A kada jeborba pr opisana, bolje bi im bilo da su prema
Allahuiskreni!nm
roba krije se u iskrenim namjerama i iskrenim djelima.
Iskrena namjera podrazumijeva i nepokolebljivost,
koju poljuljati oklijevanje ili prijekor lj udi. Kada rob ostvari
iskrenost u svojim namjerama, preostaje mu jo jedan uvjet, a to je
iskrenost u djelima.
Iskrenost u djelima podrazumijeva ulaganje napora i svih
pri nekog djela, zatim da formalno i sutinski ne
izostavi nita to bi moglo ugroziti potpunost djela. Tako iskrena
namjera roba da izgubi interes ili volju zaizvrenjem djela radi
Allaha, a iskrenost u djelu t ga od lijenosti ili odustajanja.
Ko bude iskren prema Allahu Uzvienom u svim djelima, Allah
ukazat mu koju ne ukazuje svakome.
Iskrenost crpi svoje iz ispravne predanosti Allabu i
stvarnog pouzdanja u Njega. Zato je najiskreniji onaj koji je
najispravnije predanosti i najstvarnijeg pouzdanja u Allaha Uzvienog .
-, Muhammed, 21.
RIZNICA ZNANJA/ 497
OOLO,IAII. PETI:
NA PUTU KA ALLAUll UZVl ENOM
Onaj koji trai put do Allaha i udi za ahiretskim boravitem, a to se
odnosi i na svakog o:agaoca za znanjem, ili nekim
kako bi bio predvodnik u tome, za kojim se drugi povoditi; potrebno
je da bude hrabar, odvaan, neumiljen, od stega m.ata.renja,
zahid prema svemu drugom osim prema onome za udi, ljubavlju
srca vezan za ono to ga usmjerava ka cilju, poznavalac Pravoga puta
kojim treba i puteva koji ga odvode s prave staze, visoke ambicije koja
ga gurati ru1prijed, karaktera kako ga od cilja ne bi odvratila
kritika ili osuda onih koji da ne govori mnogo, dugog
razmiljanja, neosjetljiv na pobvale ili pogrde, brian
prema onome to mu je potrebno kao i opskrba na putu do
cilja, gluh prema onima koji mu se suprotstavljaju ili se s njim ne slau.
Njegov je: strpljivost! Odmara se u zamaranju, voli plemenita
svojstva i lijepo ponaanje, pazi na svoje vrijeme, s ljudima se ne drui
osim uz opreznost, a njima je poput ptice koja uzima zrnevlje.
478
Svoju duu odgaja strahom od Allaha i ljubavlju prema Njemu. eli biti
najbolji ljudima. Svoje misli ne puta da besciljno lutaju prostran
stvima svemira.
stvar, koja upravlja i regulie sve spomenuto, krije se u
odbacivanju ruJ.vika i te prekidanju veze stea koja se
i njegovog ostvarenja cilja.
Kod svijeta vai pravilo: ustrajnost u moralu i etid makar
i bez druenja s ljudima bolja je od druenja s ljudima bez prisustva
moralnosti!
,..,. Oprezan, brz, uvijek spreman da se ima S\'Oj cilj i ne gubi vrijeme uzaludno! (op. prev.)
298 l l b n Ka jji m cl- Oeni jj e
ODLO,L\1\ ESTI:
\"OLJAROGA IZMEDU POH\hlE l POGRDE
Gospodar, Koji po Svojoj volji sve obavezuje Svoga roba,
kome je ostavio slobodnu volju, obavezama; pa ako mu Gospodar, po
volji Svojoj, bude elio uspjeh, nadahne ga i dadne mu podrku, pa rob
izvri ono ga je njegov Gospodar obavezao, ali ako ga napusti i
prepusti samome sebi i slobodnoj volji njegovoj, tada rob izabrati
nita drugo do ono za mu dua i njegova priroda rei.
samo po sebi tei udovoljiti svojim strastima, pa ga zbog roga Allah
Uzvieni i spominje u Kur'anu kao takvog u negativnom kontekstu,
a kada ga Uzvieni hvali, hvali ga samo onda kada se izdigne iznad
tog insanskog nivoa; u kada se predaje Allahu, kada pokazuje
strpljivost, zahvaljuje, boji se Allaha i tome
VANOST TEVFfKA- ALLAIlOVE UPUTE
dobrih djela ne samo uzdizanje iznad nivoa
drugih ivih i ispravnost njegove volje, nego se m nazire prisus
tvo i a to je tev.fik, Allahova uputa
479
, bez koje on, i
pored dobre i ispravne volje, ne bi mogao dobra djela, kao to je
npr. i s okom, iako je ispravno, ne vidi ako nema svjetlosti koja je
odvojena i nema nikakve veze s okom.
,..., K:to to pjt:Sntk k:1e: "'Ako odAllaha foljtkllllt rt!u,nt, odnWJ no lr71fla najpfijt dn Jlmtla!"
RIZNICA ZNANJA/ 299
UOI.OIIAI\ SE0\11:
PREPREKE MPUTU
Kada rob krenuti putem ka Allahu Uzvienom, pred
njim se zamke obmane i sputavanja. Prvo mu sc
zamke obmane: strast, poloaj, uici, i lijepa odora.
Ako zapadne u ovu zamku, njegov je put ka .Allahu Uzvienom
prekinut.
No, ako savladu tu prepreku, onda bici iskuan mnotvom
sljcdbenika
480
i onima koji ga podraju na putu koji je izabrao: ljubljenje
ruku, pravljenje mjesta u sijelima, lijepo spominjanje u devama i
Ako rob ne savlada ovu prepreku, njegov je pur ka Allahu
Uzvienom prekinut. Sve to imati od svoga truda je tog
iskuenja koje nije pobijedio .
.Ali ako rob savlada i ovo iskuenje, onda biti iskuan kcramet:ima
i otkrovenjem znanja.
481
U da padne na ovom iskuenju, rob do svoga
Gospodara. Sve to je postigao samo je njegov udio u kerametima.
Ali, ako savlada i to iskuenje, bit iskuan prcputanjem srca
Allahu i njegovim reze1-visanjem samo za Njega.
Padne li na ovom iskuenju, prekinut svoj put ka Allahu
Uzvienom, i ostvariti svoj cilj.
ako uspjeno prebrodi i ovo iskuenje, onda svojim
gledati u ono to Allah Uzvieni od njega trai i eli, i je
""Abdullah, sin IIDama je u djelu F.l-llel t't l!lafijfltlr-rid:f.tJ!, 2/17; & je Asim
b. Damrn vidio nekog koga je slijedila velik:! sk-upina, je nn tO knz:to: "To je doisra
m:th:tna z:t predvodnika, a isk-uenje za sljedbenike!" U F.I-Mwtedrtku, 4/279; se u predanju
od AbcluUaha b. Amra, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v: s., prezimo da mu neko ide iza leda, nego
1e volio da on ide s njegove desne ili lijeve so-and [rnam El-l'dunavi u djelu Fr;dul-kodir, 5/243,
prokomenmrisao je spomenuto predanje. Oo kae: "To je radi poniznosti i malenkosti pred
Allahom Svevinjim!" Pogledaj F.J-SiiJiftiiiJ-Jobiba od EI-Alb:mija, b:tdis br.l.239.
"
1
i\ Inda se mnogim ro samo
3oo/ Ibn Kajjtm ci Dicvzijje
zadovoljan. Tako uvijek udovoljiti Njegovim zahtjevima i
Njegovo zadovoljstvo, ma kakav god to zahtjev bio i ma gdje god da
se rob zadesio; iziskivalo to napor ili ne, uivao u tome ili bol
bilo da taj Bo%anski zahtjev odvaja roba od ljudi ili ga poziva na izlazak
k njima. Rob u takvom stanju odabrati nita za sebe osim ono
to mu njegov Gospodar i \lla.dar: odabire. Ustrajavat u izvravanju
Allahovih zahtjeva shodno svojim Za roba je njegov
ego manje vrijedan od toga da njemu da prednost nad onim je
Allah zadovoljan i to On, Uzvieni, voli.
Ovo je primjer roba koji je naao put do svoga Gospodara i stigao
pred kapiju Njegovu, roba koga nije nita omelo i prekinulo na putu
kojim je hodio. A od Allaha Uzvienog zavisi svaki uspjeh.
ODLOJIAK OS,II:
KAKO UPOZNATI SVOGA GOSPODARA
Kako onaj ko ne poznaje samoga sebe upoznati svoga Stvorite
lja?! Znaj da je Allah Uzvieni u tvojim grudima stvorio Ta
jeste tvoje srce.
U tvojim je grudima postavio prijestolje, ari, na koji se uzdie
najuzvienija vrijednost, a i Gospodar se, odvojen od
stvorenja, Svojim nad Arom uzdigao.
Najuzvienija vrijednost predstavljena kroz spoznaju Allaha,
priznavanje Njegove .i ljubavi prema Njemu Uzvienom,
uzdie se na prijestolje srca. Preko prijestolja prostrt je
zadovoljstva, a s desne i lijeve strane prijestolja razgranate su tijeke
Boijih erijatsk.ih zahtjeva. Ispred prijestolja Allah je Uzvieni otvorio
RIZNICA ZNANJA / 3ol
dennetslv-1 vrata Svoje milosti, dennetska vrata za Njegovim
susretom i smirenosti u drutvu Njegovom. Srce je potom napojio
obilnom kiom Svoj in to je u njemu probudilo i dalo da iznikne
mnogo mirisno bilje i plodonosne a plodovi njihovi sve sami
ibadeti i zikr: "subhanallah", "la ilahe illellah", "el-hamdu lillahi",
"Allahu ekher" ... Usred vrta izraslo je drvo spoznaje, koje,
voljom Gospodara svoga, u periodima daje plodove ljubavi,
pokornosti, priklanjanja, oslanjanja, strahopotovanja, radosti i
zbog blizine Njegove. A potoci vode tevhida, razumijevanja Allahovih
ajeta, razmiljanja o njima i njihove primjene i slijevaju se b
drvetu spoznaje. Rob se opskrbljuje hranom s " ... blagoslovljenog
drveta maslinovog, i i zapadnog, ulje g-otovo da sija kad
ga vatrane dotakne."
482
POJ)RAVAK SVOGA STANJA
Zatim je Allah Svevinji ogradio i vrt, odnosno srce, da budu
od svih mahana, bolesti i pokvarenjaka. Ko pokua unititi vrt
ne moe mu nakoditi. Pored i vrta postavljeni su meleki straari
koji ih dok je rob budan, kao i kada spava. Uzvieni je
vlasnika i vrta ko se treba nastaniti u tim ljepotama, pa se vlasnik
stalno brine o i popravku svoga stanja i koju nosi u
grudima, se da njegovu ne napusti njen stanovnik. Divne li
i divna li stanovnika!
Slavljen neka je Gospodar svjetova! Kolika je samo razlika ove
li jepo i koja je opustoena j unitena, pa je nastanjuju
gmizavci i insekti. U nju prolaznici odlau i a neki vre i
'"ll En-Nur, 35.
3o2/ Ibn Knjjim ci-Dicvzijje
nudu, jer je naputena, niko u njoj ne ivi, niti je ko Ta kao
da je namijenjena i ba odgovara za vrenje nude; je, neugodnog
mirisa, sva obruena, puna i i samo je nastanjuju oni kojima
takvo to odgovara: ogavni gmizavci, en-i i insekti.
ejtan sjedi na prijestolju te a preko prijestolja prostrt je
neznanja. Oko prijestolja, poput sujcpih mieva, lete neutoljive
poude. S desne i lijeve strane prijestolja granaju se rijeke strasti. Ispred
prijestolja orvorcna su vrata koja vode u vrt ponienja, jezive
pustoi, nezasite vezanosti za dunjaluk, pouzdanja u dunjaluk i zuhda
prema ahirecu. Vrt je napojen obilnom kiom neznanja, strasti, hirova,
irka i novotarija, te iz njega trnovi ti i gorki plodovi; razni grijesi,
harami, inovirani zasljepljivanja, nasmijavanja i
oputanja, koji od pokornosti Allahu Uzvienom i pozi,aju
na neposlunost i uivanje na dunjaluku.
POGUBNOST NEPOZNAVANJA GOSPODARA SVEVINJEGA
U sredini nta raste drvo neznanja i okretanja od Allaha. Ono u
periodima daje plodove grijeha, razvrata, zabave, igre, nemo
rala, strasti i tome Okus plodova donosi brigu, tugu,
boli i aJj se taj okus ne osjeti zbog zanesenosti roba igrom i za
bavom. No, kada se svijest i trezvenost povrate, rob osjeti bola,
brige, tuge, kajanja i tegobna ivota.
Ka drvetu tek-u rijeke nade u dug ivot, za strastima i
obmane tprividnim sjajom, te se drvo neznanja napaja
tom vodom.
Zatim je ta naputena; ostavljena u tminama, ot\orenih kapija
i ograde, pa u nju slobodno mogu svaki po.l-varenjak i
ivotinja, i moe se odlo.iti i
RIZNICA ZNANJA/ 3o3
Slavljen neb je Onaj Koji u grudima roba podie lijepu ili runu
Onaj koji prepozna kakvu nosi u svojim grudima, re sagleda
sva ta bogatstva, vrijednosti i koje su postavljene u toj
doista lijepo ivjeti i okoristit se time. onaj kome to
znanje i spoznaja budu unitit sebe i svoju
A od Allaha Uzvienog zavisi svaki uspjeh!
SAM SEBl TETU
Pitali su Sehla et-Tusterija: "ta kae o koji samo jednom
dnevno jede?!" On "To je jdo istinoljubivih!" Upitae: ''A ta kae
za onoga koji jede dva puta dnevno?!" On odgovori: "To je jelo pravih
'1ernikal" Zatim upitae: "A ta kae za koji jede tri puta dnevno?!"
Naovaj upit, Sebl "Kaite njegovoj porodici da mu napravi jasle!"
\
7
RUEDNOST NAMAZA
El-Esved b. Salim veli: ' 'Draa su mi dva koja Allahu kla
njam od Denneta i svega to je u Njemu!" Prigovorili su mu na ovu
izjavu: "To je pogreno!" A on uzvrati: "Vi tako mislite! No, Dennet
je blagodat koja meni ptiutiti zadovoljstvo, a dva rekata su radi za
dovoljstva moga Gospodara. A zadovolj stvo moga Gospodara meni je
drae od moga zadovoljstva!"
VJERNIK KOJI JE SJ>OZNAO SVOGA GOSPODARA (Afl!F)
Vjernik koji je spoznao svoga Gospodara, arij; jeste poput mirisne
iz D enneta. Kada onaj koji tei ka Allahu (muriel) osjeti njen
miris, njegova dua poeli za dennetskim vrtovima.
3o4/ Ibn Kajjim ei - DevziJjc
LJUBA\' PREMA ALL\li U
Srce zaljubljenika stoji ispred i ljepote Voljenoga, pa kada
opazi Njegovu zastrepi pred Njim i slavi Ga, a kada vidi
Njegovu Ljepotu, zavoli Ga i s dan kada se s Njime
sreso.
OOLO)I \1\ OEYETI:
FOKUSIRANJE PANJE SAMO NA ALLAHA UZVIENOG
Znak ispravne namjere i elje jeste da se rob samo interesira
zadovoljstva svoga Gospodara, pripremom za dan knda
pred Njega stati, kajanjem za vremenom koje nije utroeno radi
stjecanja Njegovog zadovoljstva i tugovanjem za
Njegove blizine i uivanja u drutvu Njegovom.
Sve spomenuto moe se nadoknaditi i ako rob osvane i
omrkne, a nema druge brige osim da udovolji svome Gospodaru Ple
menitom!
OOW,\IAI\ DESETI:
PRIZNAVANJE l ALLAIIOVIHBLAGODATI
Od neprimjetnih greaka roba jeste i to da mu Allab Svemi
losni podari neku blagodat i odabere je za njega, ali ta blagodat robu
dosadi, pa on, zbog svoga neznanja, da je neto drugo bolje za
njega, trai od Allaha da mu zamijeni tu blagodat
drugim. Ali AJlah, iz milosti Svoje, ne protjeruje roba
Svoga iz dobrote podarene blagodati, nego mu pronalazi ispriku u
RIZNICA ZNAl\ jA J 3os
njegovom neznanju i loem izboru. kada robu dodija ta bla
godat, kada je zamrzi, kada mu postane teret; Allah je Uzvieni
od njega i oduzima mu je. A kada rob postane svjestan svog loeg iz
bora i manjkavosti onoga to je traio, pokaje se i urno trai povratak
na prijanje stanje koje mu je .Allah odabrao.
Ako Allah Uzvieni eli dobro i uputu Svome robu, On ga
zadovoljnim i sretnim zbog blagodati u kojima uiva. Podari mu
zahvalan jezik i srce da Mu zahvaljuje. A kada ga dua nagovara na
promjenu, onda rob, svoju slabost i neznanje, kroz istibara
namaz pita svoga Gospodara ta je za njega bolje, odluku
i izbor Allahu da mu odabere najkorisnije.
ALL\JIOVE BLAGODATI
Za toba nema nita pogubnije od omalovaavanja i
Allahovih blagodati, jer tada rob blagodati smatrati darom, se
zbog njih Allahu zahvaljivati, niti im se radovati. Naprotiv, rob ih
prezirati, traiti mabane, smatrati ih i teretom, a te blagodati
su, zapravo, Aliaho\ri darovi robu.
sc ljudi neprijateljski odnosi prema Allahovim blagodatima,
i ne da im je Allah Uzvieni otvorio vrata Svojih blagodati.
Oni se, zbog svoga neznanja i nasilje, trude da odbace, vrate i
ne prihvate te blagodati. Koliko je samo blagodati pred nekim od njih
bilo otvoreno da ih uzme, a on se, Nlahove darove, trudio
odbiti ih?! I koliko je samo blagodati nekom od njih bilo podarene, a
on se, zbog svoga neznanja i nasilje, borio da ih odagna od sebe
i uniti.
3o6/ Ibn KajJim ci - OieniJje
PRAVILO PROMJENA
Uzvieni je rekao: "To je zato to Allah liiti blagostarlja
narod kome ga je podario - sve dok se on sam n e p1omijeni, a Allah


A u drugom ajeru, On Yeli: "Allah izmijeniti
j edan narod dok on sam sebe ne izmijeni. "4&1 Niko ne pokazuje
neprijateljstvo prema blagodatima od tako da zajedno
sa svojim neprijateljem, nasilje samo sebi. ejtan,
neprijatelj, baca uru:ak na Allahove blagodati, a onda pue u
njega i vatru raspiruje. Sam doputa da ejtan baci uarak na
blagodati, a zatim mu pomae da se vatra razjari i rasplamsa. No, kad se
vatra razbukta, priziva u a na kraju kori sudbinu.
"Nepro1m'ffjen potezpnlikc ubija,
Kad fansa kori se mdbi11a.'"
OllLO.\I AK
OSOBINE VRlJEDNE I MAitLJIVE DUE
ekik b. Ibrahim
485
veli: <<r_judi su sebi uskratili Allahovu podrku
za uspjeh, cevfik, zbog est stvari: Zbog njihove zauzetosti blagodatima,
su zaboravili da zahvale Allahu na njima; zbog njihove tenje za
stjecanjem znanja, njegovo primj enjivanje kroz praksu;
zbog olahkog i brzog grijeha, a pokajanje; zbog
samoobmanjivanja druenjem s dobrima i
za njihovim lijepim djelima; zbog prolaska dunjaluka i
odmicanja od njih, a oni za njim hrle i i zbog pribliavanja i dolaska
ahireta, a oni se od njega i bjee!


EI-Enf:ll, 53.
"' Er-lb.'d, l l.
.,.; To je ekik EI-Belh1, umro 1e 194. godine po l liclri. Opsimiju b1ogmfiju pogledaj u djelu
Symllnlolllitr-nubtlo, 91 / 313-3 l 6.
RIZ N ICA ZNANJA/ 3o7
Osnova takYog ponaanja iz bezbrinosti od Allahove
kazne i nehajnosti prema ahirerskim a co zajedno na
slabost imana. A slabost imana proizlazi iz nerazumnosti i trezvenosti,
a nerazumnost pak dolazi samo od bezvrijedne i mizcrnc due koja ono
to je dobro mijenja za ono to je loe, jer da je dua plemenita, i
vrijedna, ne bi prihvatila ponienje i bezvrijednost.
l PLmlENfTA DUA
Osnova svakog dobra, uz AUahoYu podrku i Njegovo htijenje, jeste
plemenitost, i due, dok je osnova za svako zlo podlost,
mizerija, malenkost i pokvarenost due. Uzvienj je rekao: "Uspjet
samo onaj ko je a hit izgubljen onaj ko je na stranputicu
odvodi!"
486
Ovo da uspjeti samo onaj ko svoju duu okiti,
oplemeni, i odgoji u pokornosti Allahu Uzvienom. A propast
onaj ko svoju duu obezvrijedi, omalovai i ukalja grijesima i
prema Allahu
due nisu zadovoljne drugim osim najvrednijim,
najboljim i za zavrnicu naj zahvalni jim stvarima, dok niske i bezvrijedne
due krue samo oko i ba kao to i muhe padaju
samo na leinu i balegu.
SUSTEZANJE OD NASilJA l
i plemenita dua odbija nasilje i nemoral, ili krasti i
iznevjctavati, jer je ona uzvienija i dostojnija od takvih djela.
niska i bezvrijedna dua nije tal,..va, nego je puka suprot
nost plemenitoj i dui. Zapravo, sve vrijedno i plemenito tei ka
.. E-ems, 9-1 O.
3o8/ I bn Kajjim clDievzijje
onome to mu odgovara i to mu je ravno. Na to upozorava i kur'anski
ajet: " Reci: 'Svako postupa po svom

tj . onako kako
mu odgovara i to je njemu dostojno. Svako se ponaa onako kako
dolikuje njegovom moralu i prirodi. Svaki radi po onome to
je to mu odgovara i kako je navikao: grenik slijedi svoj
koji sc odlikuje po okretanju od Blagodavaoca i grjjesima
na Njegove blagodati, dok vjernik postupa na kako to njemu i
dolikuje: zahvaljuje BJagodavaocu, voli Ga, hvali, stidi se pred Njim,
trudi se da Ga zadovolji i stalno je S\1estan da ga Gospodar njegov prati
i vidi, te Ga stoga on hvali i
ODLOliAI\ 0\"ANAESTI:
UPOZNAJSEDE PONAJPRIJE
Rob se okoristiti Allahovim blagodatima, imanom i znanjem,
sve dok ne upozna svoju duu i sebe samoga, a zatim stane kod granice
koja mu je zacrtana i ne je. Blagodati mu koristiti onda kada
ne bude govorio: "Ovo je moje! To sam ja stekao i zaradio!", kad bude
uvjeren da je sve od Allaha Uzvienog, da je sve Njegovo i da
sve Njegovom dozvolom dolazi. Allah od samog
sve daje i davat bez ikakvog povoda ili razloga, bez zasluge roba
za blagodati kojima ga obasipa. Kada rob, zbog blagodati koje mu
Allah Uzvieni daje, bude tako ponizan, malen, skroman, ne vidjevi u
sebi i svojoj dui nikakvu snagu ili dobro, da je sve od Allaha
Uzvienog, u Njegovoj vlasti i po Njegovoj odredbi, zatim kada blago
dati roba tako poniznim Allahu Uzvienom da se to ne moe ni
opisati, i svaki put kada nova blagodat, poruenje roba i njegova
' ' El lsr:t, 84.
RIZNICA ZNANJA / 309
predanost Allahu Uzvienom postane sve i ljubav i nada
prema Allahu porastu, a strah od Njega se
Takvo stanje jeste rezultat dvije spoznaje roba, a to su:
istinska spoznaja Gospodara; Njegovog savrenstva,
dobrohotnosti, neovisnosti, plemenitosti, i milosti, zatim
spoznaja da je svako dobro u Njegovim Rukama, da On njime upravlja,
pa od njega daje kome a kome Zbog toga Njemu
pripada svaka zahvala, a zahvala s takvom spoznajom jeste najpotpunija
i zahvala;
spoznaja svoje due i samoga sebe, te prihvatanje te spoznaje
koja robu ne doputa da svoju granicu; prihvatanje da je njegova
dua nesavrena, sklona nasilju, bez znanja i da u njoj nema dobra, ne
daje dobro i ne uzrokuje ga. Ona zapravo nita ne posjeduje, a tako
i osobine koje nosi u sebi nisu savrene, potpune, nego manjkave i
.. A nita nije tako porazno i bijedno kao neposjedovanje
Dua samim svojim postojanjem ne nosi dobro, ne uzrokuje ga,
i ono ne zavisi od nje.
Pa kada ove dvije spoznaje postanu istinske nerazdvojive osobine
due roba, ne osobine koje se njegovim jezikom, tada dua,
bez dvojbe, znati da zahvala pripada samo Allahu, da je sve po Njegovoj
odredbi, da je svako dobro u Njegovim rukama, te da Njemu dolikuje
samo zahvala, slava i pohvala, a dui pogrda, mahane i prijekor.
Kome promaknu ove dvije spoznaje, njegova djela, i stanja
bit i raznolikil1 boja. Ona mu donositi nestabilnost
i nepostojanost u bodu, i nikako se Pravome putu, koji vodi ka Allahu
Uzvienom, upraviti. Rob put do svoga Gospodara
samo uz teoretsko i posjedovanje ove dvije spoznaje, a zalutat
i udaljit se od Allaha Uzvienog ako ih ne bude imao.
310/ Ibn Kajjim ei - Di.evzijje
U izreci: "Ko spozna sebe, spoznat i svoga Gospodara!" saeta
je poruka o te dvije spomenute spoznaje. Ko spozna svoju duu i sebe
osobno uvidjet da njemu pripada samo neznanje, tenja ka nepravdi,
mahane, nesavrenost, ovisnost, ponienje, siromatvo, neimatina i sl.,
dok njegovom Gospodaru pripada sve ono to je suprotno rome. U tom
zastati tan1o gdje mu je mjesto i svoju ulogu. A s druge strane,
donekle zahvaliti i svoga Gospodara onako kako Mu dolik-uje.
Time rob svoju ljubav, nadu, strah, pouzdanje i predanost usmjeriti
samo ka Allahu Rob najvie voljeti Allaha, od Njega
najvie strahovati i Njegovoj milosti se najvie nadati. A to je zapravo
stvarnost ubudijjeta, robovanja i pokoraYanja Allahu Uzvienom.
A od Allaha i podrku traimo!
Prenosi se da je neki mudrac na vratima svoje napisao
poruku: "Mojom se okoristiti svako onaj ko je upoznao
samoga sebe, pa ne prelazi preko granice za njega Ko je
takav neka u protivnom neka se vrati dok to ne postigne!"
ODLOJIAK TRINAESTI:
TO JE ALLAH, PA KAKO DAGA NE ZAVO U
stvar jeste da Ga upozna, a zatim Ga ne zavoli; da
Njegovog glasnika kako tc poziva, a zatim odloi S\'Oj odziv;
da zna kako je vrijedna i unosna trgovina s Njime, a pocom trguje
s nekim drugim!; da zna Njegove srdbe, a nakon toga Mu
se suprotstavlja!; da poznaje usamljenosti u gr.ijeenju pre
ma Njemu, a zatim ne tei za lijepim i prijat
nosci u pokoravanju Njemu; da osjeti rjeskobu i potirenost srca kad
ne slua Njegove ili o Njemu, a potom ne za
RIZNICA ZNANJA/ 3u
irokogrudnosti i smiraja Ga. i da iskusi i
reret vezivanja srca za nekoga drugog pored Njega, a onda ne bjei od
toga ka blagosti i prilikom preputanja i okretanja k Njemu.
A od svega toga jeste tvoja spoznaja da ti On treba, da
o Njemu ovisi, a ti, i pored toga, od Njega se i brli za onim
to te od Njega udaljava!

VRSTE LJUBOMORE
Postoje dvije vrste ljubomore: ljubomora za i ljubo
mora prema Ljubomora za onim to se voli jeste
udnja za tim, dok je ljubomora na ono to nam nije drago strah od sud
jelovanja drugoga u blagodati koju uivamo. Ljubomora prema voljenom
ne moe se zamisliti bez postojanja i one druge vrste ljubomore; ljubo
more prema suparniku. Ljubomora prema voljenom jeste pozi
tivna ako se radi o voljenom koji ne prihvata suparnitvo u ljubavi kao
to je ljubav stvorenja. ako se radi o voljenom kome
ljubav moe poklanjati vie osoba, kao to je to ljubav prema Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., a i ljubav prema Najvoljenijem, prema Gos
podaru Svevinjem; u ovom je ljubomora na nekoga,
odnosno na suparnika koji dadva istu ljubav kao i svi drugi koji vole
datu osobu. ako, i pored toga, u darivanju ovah.'Ve ljubavi pos
toji nepr:ijateljstvo ljudima, onda je to zavist, a ne ljubomora.
Pohvalna ljubomora koju rob u ljubavi prema svom
Gospodaru jeste ljubomora prema ljubavi koju poklanja Allahu
Uzvienom, pri se rob boji da tu ljubav ne pokloni nekome
drugom pored Allaha Svevinjeg. Zatim, to je ljubomora kroz koju rob
312 l lbn Kajjim el-Devzijje
pokazuje svoju zabrinurost da njegovu ljubav prema Allahu Uzvienom
neko drugi od stvorenja ne otkrije, pa mu je pokvari, ili strah da u
toj ljubavi ne bude to Voljeni prezire, kao to je prikazivanje
pred ljudima, rijaluk, samodivljenje, elja da neko stvorenje vidi njegova
dobra djela, ili da zaboravi na blagodati koje mu Allah Uzvieni daje.
Jednom kazano, ljubomora koju rob u ljubavi prema
Allahu Uzvienom, podrazwnijeva da sva djela roba, njegovi poslovi
i stanja budu samo radi Allaha Uzvienog. Rob isru ljubomoru
prema vremenu koje mu je Allah Svemilosni darovao, se da mu
koji ne u onome njegov Gospodar nije zadovoljan.
Ovo je ljubomora koju rob sa svoje strru1e, a to je ljubomora
prema "suparniku" koji bi ga mogao i omesti u postizanju
zadovoljstva Najvoljenijeg.
A to se ljubomore koju pokazuje voljeru prema onome koji ga
voli, to je bojazan da srce onoga koji voli bude okrenuto od
voljenoga ka nekome drugome, pa time srce onoga koji voli i njegova
ljubav ne budu rezervisaru samo za voljenoga.
Zbog toga se ljubomora koju Allah Uzvieni pokazuje prema
robu iskazuje kroz prezir Uzvienog da rob ono to mu je On,
Svevinji, zabranio. Zbog Svoje ljubomore, Allah Uzvieni je zabranio
nemoral, i javni i rajni.
488
On je zabranio razvrat jer su sva stvorenja
Njegovi robovi i robinje. Tako je Allah ljubomoran na Svoje robinje
kad blud, kao to je vlasnik ljubomoran prema svojim slukinjama
kad rade taj nemoralni a Allahu pripada najvii primjer. Allah je
Uzvieni ljubomoran prema Svojim robovima kad oni svoju ljubav
nekom drugom pored Njega darivaju, pri ih ta ljubav zanosi, pa
padaju pred stvorenin1 licima. ne se ni od bluda.
-s Kao to se navodi u hadisu u predanju od Abdullaha b. Mesuda, r.a., a badis je znbiljei1u
EI-Buhari, USS, i Muslim, 2.760.
RIZNrGA ZNANJA/ 313
-Ko svojim srcem poruje Allaha Uzvienog i Njegovu pa
zbog toga bjei od grijeha, Allah Uzvieni u srce ljudi usadi potovanje
prema Njemu i zatiti ga od njihovog poniavanja.
-Ako neko usadi mladjce spoznaje u zemlju svoga srca, iz njega
drvo ljubavi, a kada ono dat plodove pokornosti, a
zatim to drvo u svako vrijeme, dozvolom Gospodara svoga, davati
dobre plodove.
puta Alla hovih robova zacrtan je u aje tu: "IAllahamnogo
spominjite, jutrom i Njega "
489
Sredina njihova puta
spominje se u aje tu: "Oni meleki Njeg-ovi salavat donose navas, dabi
vas On iz tmina izveo na svjetlo. "
490
A njihov se put zavrava u onom
ku koji opisuje ajet: "A na Dan kada Ga sretnu, njihovpozdravbit
"
491
- Zemljafttre, ljudske prirode,prhka je i pogodna za svako sjeme
koje se u nju baci. Ako se u nju posadi drvo imana i bogobojazoosri,
plodovi bici slatki za cijelu ako se u nju posije drvo
neznanja i strasti, svaki plod bit gorak i neukusan.
-Vrati se Allahu Uzvienom, i neka on bude u tvom oku, Ll tvom
sluhu, u tvom srcu i na jeziku tvome. Nikada nemoj ova
odvojiti odNjega, Uzvienog, jer se iz zablude niko nije vratio, Njegovom
dozvolom i osim ova niti je neko zastranio
i zalutao osim udaljavanjem ovih od Allaha Svevinjega. Onaj koga
Allah Milostivi uputi on slua, vidi, govori, se i rukama uzima uz
svoga Gospodara.
492
onaj koji je u zabludi; slua, vidi,
govori i radi po svom i svoje strasti.
'"" EI-Ahzab, 41-42.
El-Ahzab, 43.
<?l EI-Ahzab, 44.

Kako se navodi u hadisi-kudsijju o Allahovim evlijama, a hndis je zabiljeZio El
Buhari, 6.970, u predanju od Ebu Hurejre, r.a.
- Primjer pokornosti, njegovog napretka i sjemenki
koja se usacli u zemlju, a zacirn iz nje iznikne stabljika, potom stablJika
daruje plod, a nakon toga pojede plodove i nanovo zasadi sjeme. l
sve tako, kako stablo dadne plod, tako pojede plod i clio njegovog
sjemena ponovo zasadi. Isti je primjer i s grij esilllil. Jedan grijeh vodi
ka drugom i Razuman dobro razmisliti o ovom primjeru,
jer nagrada za dobro jeste novog dobra, a kazna za grijeh jeste
zapadanje u novi grijeh.
- I ije da je rob ponizan pred Allahom UZ'-ierum, da Mu
se pokorava i da ne posustaje Njemu; jer rob ovisi o svome
Gospodaru, nego je da se Vladat svega mnogobrojnim
blagodatima umiljava Svome tobu i pokazuje mu Svoju ljubav kroz
razna iako je On neO\ '.isan o Svome robu.
'Vo1'o!}noje za tebe, da rob si li l'{jmm,
J doJ;o!Janje po11os tebi, da On h'OJ)e Gospodar!"
ODLOMAK rETNAf:STI:
NASTANAK DOBilA l ZLA
Svako dobro i zlo nastaje razmiljanjem, jer je razmiljanje prva
faza htijenja i elje za odricanjem i ostavljanjern ili pak ljubavi
prema odnosno mrnje prema tome. Najbolje razmiljanje
jeste o onome ro koristi na ahiretu i stjecanja tih koristi, zatim
razmiljanje o onome ro teti na ahiretu i kako se od toga zatititi. Ovo
su najbolja razmiljanja.
Iza njih slijede jo korisna razmiljanja.
Jedno od njib jeste razmiljanje o onome to koristi na dunjaluku
i kako to te razmiljanja o onome to teti na dunjaluku i kako
se od roga zatititi. Oko ovih osam razmiljanja koncentriu se misli i
razmiljanja mudrih i pametnih.
RTZNfCA ZNANJA /31$
RAZMI LJANJE O l STVORENJIMA
Osnova prvog razmiljanja jeste razmiljanje o Allahovim blagodatima
iNjegovim stvorenjima.
493
Ovorazmiljanje roba dovodi do spoznaje Allaha
Uzvienog i ljubavi prema Njemu. Kada rob razmilja o abiretu, njegovoj
i vrijednosti, te o dunjalul-u, njegovoj prolaznosri i bezvrijednosti,
to kod njega izazove za ah.iretom i odricanje od dunjaluka. to rob
vie razmilja o ivota, i s ti vremena to doprinosi njegovoj
marljivosti, ozbiljnosti i trudu za to boljim iskoritavanjem vremena.
Oval-va razmiljanja ambiciju i oivljavaju je nakon
mttvila i plutanja po nizinama.
Ovakva razmiljanja da tob bude na jednoj strani, u jednom
stanju, a ljudi na drugoj strani, i sasvim drugom stanju .
Nakon ovakvih razmiljanja spomenut bezvrijedna
razmiljanja koja kolaj u u srcima i umovima lj udi.
Takva su razmiljanja o onome o razum nije obavezan
razmiljati, nici je data snaga i da o tome moe ispravno
razmiljati. To su razmiljanja o nekorisnom i znanju,
npr: razmiljanje o Allahovog i N jegovim osobinama, to
razum svojim nikako ne moe
POKUDENA
- Razmiljanje o finim od kojih nema koristi, nego vie
tete, kao to je razmiljanje o muzici, ahu, slikama i raznovrsrum
skulpturama.
'''
1
U hadisu je da je Alhhov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Razmiljate o Allahovm1
stvorenjima, a nemojte rnmiljaci o Njegovom Ovaj hadis spomenut je i u djelu E .r
Silriktu.r-sobil;o, od El-Albanija, hadis br. 1.788.
3!6/ Ibn Kajjim ci - Denijje
- Razmiljanje o znanostima koje su utemeljene i ispravne, ali
one ne donose neku ili savrenost, kao to su: logika,
matematika, fizika i filozofskih grana. Ako bi ih neko do la:aja
i upoznao, to mu znanje ne bi donijelo nikakvu potpunost, niti
bi njima svoju duu.
- Razmiljan je o strastima i uicima, te njihovog stjecanja.
[ako ovo razmiljanje donekle donosi korist, jer slast,
ipak, takvo postupanje na kraju donosi i tetu na dunjaluku, a
na ahireru, i to mnogostruko vie.
-Razmiljanje o onome to ne postoji i o tome kako bi bilo kada bi
bilo. Naprimjer da razmilja da je kralj, ili da je naao blago, da je
naao neto izgubljeno; kako bi u ta1:vim situacijama postupao: davao,
uzimao, kanjavao i
- Razmiljanje o stvarima i stanjima ljudi: kako ive, ta rade, se
bave i tome razmiljanja kojima se bave ljudi pokvarenih srca koja
su zaboravila Allaha Uzvienog, Njegovog Poslanika, i ahiret.
- Razmiljanje o sitnim spletkama, podvalama i domiljanjima
putem kojih ostvaruje neke ciljeve, bez obzira bilo to
dozvoljeno ili zabranjeno.
-Razmiljanje o pjesnitvu, hvalospjevima, pogrdama, anegdotama
i jer sve to od razmiljanja o onome to mu
koristi i to mu donijeti smiraj i
- Razmiljanje o nekim prerposcavkama koje u stvarnosti i ne
postoje, niti su one od koristi za ljude. Takvih pretpostavki imamo u
svakoj nauci: u fikhu i njegovoj medicini, itd.
Sva ova razmiljanja vie donose tete nego koristi. A da su
terna, dovoljno je to to ta razmiljanja odvode od razmiljanja
o onome to je za njega korisnije na dunjaluku i na ahiretu.
JEDANAESTO
POGLAVLJE
ll
RIZJ\ICA Zl\ANJA / 319
IZ IVOTA DOBRIH
PRETHODNIKA

PR\1:
SKROMNOST PRILIKOM POBJEDE I OSVAJANJA
Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., rijeio opsade neprijatelja, naao
se u opsadi pobjede. Njegove izaslane jedinice konjanika nosile su po
bjedu na sve strane fu::abijskog poluotoka. O Allahovom Poslaniku go
vorilo se na svakom mjestu, a ljudi su spram njega zauzimali jedan od
tri stava: jedni su povjerovali u njega, drugi su s njim sklapali mirovne
sporazume, a su strepili i strahovali od njega.
Allah je u polje islamskog poziva ubacio sjeme strpljivosti: "Ti
izdrl i kao to su izdrali poslanici! "
494
Nakon toga, iz zemlje
su iznikle mirisne stabljike koje su nosile poruku: " ... a i u svetinjama
''
11
EI-Ahkaf, 35.
3201 Ibn KajJim ci - Devzijje
vrijedi

pa je Allahov Poslanik, s.a.... kao
ponosno uao u 11eku. Uao je u i\feku kao niko do tada, niti sc ro
dogoditi nekome poslije njega. Oko njega su bili muhadiri i ensarije, i
on se tek malo isticao njima. Ashabi su bili poredani u safove, a
iznad n jihovih glava lebdjeli su meleki DibriJ je u to vrijeme prenosio
poruke izmedu Allaha Uzvienog i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Svevinji
je dopustio Svome Poslaniku, da u Harem, Svetu zemlju,
u vojnoj odori, koja je do tada bila zabranjena i od svake
vojske. Kada uporedimo dan osvajanja Meke s danom za koji Uzvieni
kae: " ... i kad su ti nevjernici zamke nzapinjali da hi te u tamnicu
bacili ili da hi te ubili ili da hi te

pa su ga pro*rali s
drugom njegovim, vidjet kako N lahov Poslanik, s.a.v.s., ulazi u
Meku, na svojoj devi, sputene glave, bradom
svog sedla, pokoran i ponizan pred Onim Koji ga je odjenuo u odoru
i slave. Zbog te odlike sva stvorenja uprla su svoje poglede k
njemu, a vladari i kraljevi pred njim povijaju SYoje vratove.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., uao je u Meku kao kralj, kao pobjednik
potpomognut od Allaha a peta Bilalova stade povrh Ka'be,
iako se nekoliko godina ranije vukla kroz vreli pijesak, kada je bio iskuavao
zbog svoje vjere. Onda je Bilal, r.a., glasno ezan na koji se
mnoga arapska plemena sa svib strana, odazvae i u skupinama prihvatie
AllahO\u 'ieru. No, prije toga islam su prihvatali samo pojedinci.
MINBEll SLAVE l DOSTOJANSTVA
Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., 1speo na minber slave i
dostojanstva, mada nikada nije bio ni ponien, vladari su mu pokorno
El-Bebrn, 194.
"' EI-Enf:U. 30.
RIZNICA ZNANJA/
naklon; nck1 su mu od njih nudili SYOJih gradova, nek1
su traili priptcljstvo i mir, neki su pristali da ponieni daju dizju, a
neki pak stadoe spremati vojsku protiv Allabovog Poslanika, s.a.v.s., ne
da pnprcman1em vojske samo pripremaju rarn1 plijen i sunjeve
Posl:mikovo1 VOJSCI.
UPOTPUNJENJE POIJ.J EDE l DENNETA
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iz,ojevao svoju pobjedu, dostavio
Allahovu poslanicu i upotpunio svoju obavezu prema ljudima, doao
je proglas: "Mi ti dati sig"Urnu pobjedu da bi ti Allah ranije i
kasnije laivice oprostio, dabi blagodat Svoju tebi potpunom
da bi te na Pravi put uputio i da bi teAllah pobjedonosnom
pomogao!"
49
" Zatim je uslijedio potpis Boijeg proglasa: " ... k.'lda
Allahova i pobjeda dodu, i vidi ljude kako u sk""Upinama u
Allaltovuvjeru ulaze. "
49
ll Zatim je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., doao
izaslanik Gospodara svjetova, Dibril plemeniti, a.s., mu
na dunjaJuku ili susret s Gospodarom Milostivim. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., iz ljuba,J i prema svome Gospodaru, 1zabrao je susret s
0-JIID, Uzvierum.m
Dennet sc uljepao za Poslanikove plemenite due mnogo
bolje i ljepe nego to se okiti neki grad za svoga kralja.
Ako sc Ar, Prijestolje Milostivog, zatresao zbog smrti nekih
ashaba, r.a.,s i iz radosti zbog dolaska njihovih dua, pa ta sc onda
' PI-Feth, 13.
' 1-2.
''" Kako sc navocl1 u hadisima. Pogledaj SmummNt.rf/i, hnclis br. 730; Tif!ir od 1'.1
Taberija, 30/225, f'./.Jifuiltr"mlkcllir od 12[-T:tberanija, hadis br. 11.904, u predanju od Ibn
,\bbasa, r .. :t, koje JC OCIJC:njeno kno dobro.
'' Knko na,odi EI -Buh:m, 3.803, i :'\lushm, 2.466 1 2.467, u predanJu od Dabtra b. Abdullnh:t,
r.a.
111
Ibn KaJJIIll cl -Dievzijje
zbili s Arom kada se pred njim rreba dua mtJboljeg stvorenja,
Posbnika, s.a.,.s.?!
O n koji si izabrao neki drugi put pored ovoga, 1 neku drugu stranu
pored srrnne AllahO\og Poslanika, s.ax.s., znat na kakYom poloaju
bio na Dan okuplJanja ljudi, .. kadabudu ispitivane sa, jesti!"""
11
ontou \k nnu. t:
VRLINE EBLI BEKRAES-SIDDIKA, R.A.
Nakon prisege koju su Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dale Me
dim:lijc na Akabi u Meki
502
, 1\llahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je svojim
ashabima da se iseljavati u Medinu. Kurejije su tada shvatili da
sc broj Poslanikovih pristalica i da ga oni tititi, te su sa
brali svoje glaveine i mudrace da smisle neku zavjeru protiv Allahovog
Poslanika, s.axs. Jedni su predlagali da ga uhapse i li e slobode, a drugi
su bili miljenja da ga je bolje prognati. o, na kraju su sc saglasili da je
za nj1h nat bolje da ga ubiju.
Nebeski je glasnik tu ,-ijesr dostaviO do t\llahovog Poslanika,
s.a.v.s., naredi,i mu da promijeni mjesto svog U Poslaniko
\'Oj postelji, te je r\li b. Ebu Ta!Jb, r.a.
U tsto vrijeme Ebu Bekr es-Siddik, r.a., spremao se uveliko za put s
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., ka Medini. Kada su izali IZ Meke, Ebu
Bckra, r.a., obuze neki strah za ivot Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zbog
kurej ij ske potjere za njima dvojicom. Kada bi sc prisjetio iao
bi iza Poslanika, s.a.v.s., a kada bi mu naumpala zasjeda, iao je ispred
njega. Pomalo bi iao s njegove desne, a pomalo s lijeve str::tne, sve dok
nisu stigli do
" '
1
Et-T:mk, 9.
!imtu Ibn H1:un, 2/ 41. i tm-mb,yn od Ibn 3/ 60.
RIZK ICA Zl\At\JA /323
U je prv1 stupio Ebu Bckr, r.a., kako bi zatitio Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., ukoliko u unutranjosti bude neke opasnosti i
onoga to im moe nauditi. Na samom ulazu u Allah Uzvieni
je da iznikne bun koji prije nije tu bio.
5
"
3
.bun je prikrio Al
lahovog Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bckra, r.a., a zbunio je i zaveo nji
hove progonitelje. Zatim je doao i pauk koji je na ulazu ispleo
mrcu
504
, pa je to zbunilo i krufa
505
koji je izgubio tragove. Potom je Al
lah Uzvieni poslao goluba i golubicu, pa su savili gnijezdo pred ulazom
koje je i ometalo poglede progonitelja.
Ove mnogo i dojmljivije pokazuju Kurejija
da uhvate Allahovog Poslanika, nego da ga je, na putu do pra
rila i titila vojska.
I kada su Kurejije stigli do i zaustavili se na ulazu u nju,
a Allahov Poslanik, s.a.\'.S., i njego\' drug, njihov razgovor, Ebu
Bckr cs-Siddik, r.a., uznemirio se i kazao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.:
Kada bi se nekj od njih samo malo sagnuo, mogao bi nas vidjeti. Na
ove Allahov Poslaruk, mu odgovori: "Ebu Bekre.
ta misli o dvojici s kojima je Allah "
506
I kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio zabrinutost Ebu Bekra,
r.a., a on se nije brinuo zbog sebe i svoga ivota, sc brinuo za ivot
Posh10ika, s.a.v.s., obradova ga jo jednom, dodatnom, porukom: "Ne
h1ini se, Allahje s nama! "
507
Tajna Poslanjkove veze s Ebu Bekrom, r.a., krije sc u
Uzvienog: " ... s nama! ... ", to se kasruje a i
potvrdilo, jer su ljudi govorili: <<Allah ... Poslanik... i sudrug Allaho1og
Poslanika. tj. Ebu Bekr. r.a.
je predanje apokrifno. N:wodi ga lbn Sn'd u djelu Ht-To/Jnkot, 1/229, El-13ezzar u svom
Aftmttdu, 20/299, te Et-Tabemni u djelu EI-Mu'rlnmt!-kebir, 20/ 443 i drug1.
s" Pogledaj prethodnu podnonu n:.pomcnu.
;.,; Onaj koji u pijesku.
"" EI Bllhari, 6.353, 3. 922 i i slim, 2.381, u predanju od Ebu Bckm, r.a.
Et-Tevba, 40.
l Ibn Kajjim el- Devzijje
Poslije smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Ebu Bekra, r.a., oslovl
javali su sa halifettt resulillab, nasljednik Allahovog Poslanika. A kada je
Ebu Bek.r, r.a., umro, su muslimana oslovljavali drugim nazivom,
a to je emiml-m11'111inin, predvodnik pravovjernih.
U su njih dvojica, po odlasku odsjeu jo
tri dana, a zatim su izali i krenuli ka Medini. Sudbina ih je pratila i ponav
ljala: <<Vi u Medinu sigurno kao to u nju do tada, prije Poslanika,
niko nije uao, niti poslije njega neko u Medinu tako
Kada se u otvorenoj pustinji, sustie ih Suraka b. Malik, i
kada bijae tik nadomak njili, Allahov Poslanik, s.a.v.s., odape strijelu
dove na njega, pa noge njegovog konja do stomaka propadoe o
pijesak.
508
I kada Suraka vidje da ili se ne moe Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., da bi se izbavio iz nevolje koja ga je snala, nuditi
imetak, a on Poslanik, s.a.v.s., odbi riznica koji su
mu od Allaha

Nudio je hranu sitome, koji kae: "Ja
boravim kod Gospodara svoga; On me hrani i poji!"
510
Blagodat poruke: ".. .kad je s njim bio samo drug njegov"
511
je za Ebu Bekra es-Siddika, r.a., pored svih drugih ashaba.
On je drugi po redu prihvatio islam, odmah iza Allahovog Poslanika,
s.a.v:s. Bio je uvijek uz samog Allahovog Poslanika, s.a.v:s., u svemu: u
portvovano s ti, u u sustezanju oddunjaluka, u prijateljstvu,
zatim je naslijedio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u ummeta,
i po starosti je bio iza Poslanika, s.a.v.s. Umrli su obojica zbog istog
uzroka, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro od posljedice otrova, a
tako je i Ebu Bekr, r.a., zavrio svoj ivot.
512
50
" El-Bu hari, 3.908, 1\fuslim, 2.009, u predanju od EI-Be.raa b. Aziba, r.a.
Ibn Hadier uknzao je u djelu Rl-haba, na ovo predanje, 3/42; a prije njcgn je to i Ibn
Abdulbe.rr n djelu EI-IItiob, 2/581.
;
1
'
1
El-Buhnri, 1.102, i l'v[uslim, 1.103, u predanju od Enesa b. Mlilik:t, r.a.
511
Et-Tevba, 40.

U djelu Tobt-k.attl !bn Sa'd, 3/198, mvodi se u predanju od Ez-Zuhrija da su Ebn Bekr i
EJ-Haris b. Keldn, r.n., jeti neku hranu koja je bib poklonjena Ebu Bekru, r.a. El-Haris bio
RIZNICA ZNANJA/
Ebu Bekrovim trudom islam je primilo vie od deset ljudi, a
njima bili su: Osman b. Affan, Talha, Ez-Zubejr, 1\bdurrahman b. Avf,
Sa'd b. Ebu Vekkas, r.a.
Na dao kada je Ebu Bekr, r.a., prihvatio islam, imao je
hiljada dirhcma, pa ih je sve potroio za potrebe islama. Zbog coga je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nijedan mi imetak nije koristio vie
nego imetak Ebu Bekra!"
513
Ebu Bekr, r.a., bolji je od vjetni_ka iz faraonove porodice, jer je ovaj
prikrivao i tajio svoje vjerovanje
51
J, a Ebu Bekr, r.a., obznanio je svoje
prihvatanje islama.
Ebu Bek.r, r.a., bolji je od vjernika koji se spominje u suriJa-Sin
515
,
jer se taj vjernik borio za islam samo jedan a E bu Bekr, r.a., rtvovao
je cijeli svoj ivot za islam.
Ebu Bek.r es-Siddik, r.a., "idio je jednom pritikom <<pricu gladi i
si_romatva kako krui iznad zrnevlja davanja prednosti drugima nad
sobom (isary, glas: "Ko j e taj koji Allahu drage volje zajam
dati?!"
516
, pa joj je on prosuo ita u vrtu zadovoljstva, a zatim je bez
imetka legao na postelju siromatva. Ptica je zrnevlje ita odnijela do grla
u kojima se dobra djela a zatim je s kronje drveta zacvrkutaJa
pjesmu zahvale i pohvale. Iza toga je s minbera islama ajet:
"... a od nje daleko biti onaj koji se Allaha bude bojao, onaj koji
bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se "m
je pa je Ebu Bekru, r.a.: "Podigni svoju ruku! Tako mi AUah.1 ja u njima kao
da '1dlm godisnjeg otrova." Tako je i bilo. Obojica su oko
godinu aana 1 u jednom su danu obojicn umrli. No niz prcnosibcn ovog predanja prclunut je.
Ibn Mnda, 94, Ahmed, 2/253, lbn Ebu ejb:t, 12/6-7, En-Nesn1 u Er-Suumul-kubru, 9, i Ibn
l libban, 6.858, u prcdnnju od Ebu Hurcjrc, r.:t.
m Kako se navodi u suri Gafir, 28.
m Kn ko se navodi u suri Ja-Sin, 20-29.
516
EI-Beka.ra, 245.
w EI-Lejl, 17- 18.
326/ !bn Kajjimel Di e vz ijje
O vrlinama Ebu Bekra es-Siddika, r.a., kur'anski ajeti i
mnoga predanja. l\fuhadiri i ensarije nisu se razili prilikom njegovog
izbora za prvog halifu poslije smrti Allahmog Poslanika, s.a.v.s. Pa ta
onda misle oni koji ga preziru i u se srcima raspline
neprijateljstvo kada se spomene ovaj plemeniti asbab, r.a. O rafidije
51 8
,
nevjernici
519
, zar niste Uzvienog:" ... kadj e (u s njim
bio samo dJ-ug njegov. "
5211
Kada je Ebu Bekr, r.a., pozvan u islam, nije se premiljao niti opirao,
prihvatio je islam i dosljedno je slijedio njegov put. Na tom putu nije
zastajao niti je posnao. Cijelog svog ivota strpljivo je podnosio sve
tegobe i napade. Nije gledao koliko udjeljuje i daje za islam, uvijek je to
bilo mnogo. Tako je postupao sve dok ga nije zatekla smrt.
Ko je drugovao s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u djetinjstvu?!
Ko je to od ashaba p.rvi prihvatio islam?!
Ko je to u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., imao da
daje fetve?!
Ko je to prvi klanjao s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.?!
Ko je to od ashaba predvodio namaz, a iza njega u safu stajao
Nlahov Poslanik, s.a.v.s.?!
Ko je to nakon Poslanikove smrti legao do njega u kabur?!
Zbog svega toga, moramo priznati puno pravo Poslanikovom
susjedu, r.a.!
U vrijeme smutnje i otpadnitava nekih plemena od islama
nakon Poslanikove smrti, Ebu Bekr, r.it., jedini je imao pronicljivosti
i razumijevanja za taj problem. Samo je on iz Allahove knjige mogao
koje ne mogu primijetiti ni oni koji dugo i predano
zagledaju u ajete Objave.

R.1ndi je su jedna iitsk:t seklll (op. prev.)
"" Autor nevjernicima one ekstremne mfidije koji ash:tbe proglaavaju nevjernicima.
Slo Et-Tevba, 40.
RIZNICA ZNANJA
Onaj koji voli Ebu Bekta, r.a., u srcu radost kada slua o
vrlinamaovogplemenitogashaba, dok onaj koji ga prezire, kada neku
vclinu Ebu Belcra, r.a., srce mu se ispuni mrnjom i
Raficlije bi najvie voljele sa sijela u kojem se kazuje o Ebu
Bektu, r.a., ali gdje da pobjegnu?!
Koliko je samo puta Ebu Bekr, r.a., svojim imetkom i ivotom
zatitio Alla hovog Poslanika, s.a. v. s.?!
Ebu Bek.r, r.a., bio je najblii i najprisniji sa Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s., a nakon Poslanikove smrti, Ebu Bekr je ukopan do Poslanikovog
kabura.
Vrline Ebu Bekra, r.a., jesu tako jasne i u njima nema nikakve
smutnje ili Doista je da u pola bijela dana oko ne vidi
svjetlost sunca!
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v. s., u pratnji E bu Bekra, r.a., doao do
na njihovom putu za Medinu prilikom Hidre, Ebu Bekra, r.a.,
obuzela je neka jeza se pa mu je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "ta misli o dvojici s kojima je Allah Te ulile
su smirenost u srce Ebu Bekra, r.a., i nestalo je straha. Zabrinutost je
a u postalo je uitak.
Nakon toga, vjesnik pobjede pronosio je glas kroz gradove i nase
lja: " . ..kad je (u s njimbio samo drug njegov. "
521
Ljubav prema E bu Bek.ru, r.a., tako mi Allaha Uzvienog, znak je is
pravne i prave vjere, a prezir prema njemu, ukazuje na loe
Ebu Bek.r, r.a., najbolji je ashabima i rodbinom Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Dokazi koji to neosporivi su i veoma jaki.
Da izbor Ebu Bekra, r.a., za prvog halifu poslije Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., nije ispravan, Muhammed b. Ali el-Hanefijja, r.a., ne bi kazao:
"Polahko s izjavama da u vama ne bi krv rafidija!"
522

Et-Tevba, 40.
m On je sin Ali b. Ebu Taliba, r.a., od f-l:nle bint Dia' je dopala Aliji, r.a., k:lu rarni
l lb u Ka jj im el-
Tako mi Allaha, mi ne volimo Ebu Bekra, r.a., zbog svojih hirova,
nici nekoga drugog zbog njega omalovaavamo. Mi se samo povodimo
za Alije, r.a., a to nam je dovoljno kada je on za Ebu Bekra, r.a.,
kazao: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je zadovoljan da nas ti predvodi u
naoj vjeri52.l, pa zar mi biti zadovoljni tobom da nas predvodi
u naim ovosvjetsk.im poslovima?!"
Tako mi Allaha, rafidijama se treba osvetiti, jer nas pravo Ebu
Bekra kod nas, obavezuje na rakav postupak. Duni smo hvaliti ga i mi
priznajemo sve koje pripadaju Ebu Bekru, r.a., a onaj koji ga
odbacuje neka sebi pokua ispriku.
OOI.O)IAK
KAZIVANJE O ISLAMU SELMANA EL-FAR1SIJA, R.A.
Kada neto treba da se desi, sve prilike za to budu olakane, dok
onaj kome se elje ostvariti, kao da je u okove vezan. Vihor sudbine
po pustinji ljudskih ivota; i sve se promijeni, samo dobro
ostaje postojano. Kada se vihor smirio na horizontu, vidjeli smo Ebu
Taliba, Poslanikovog amidu, kako se davi u moru zablude, dok Selman
el-Farisi stoji na obali spasa. Velid b. el-Mugira predvodi svoj narod
u hitanju ka Vatri, dok Suhejb er-Rwni dolazi Allahovom Poslanika,
s.a.v.s., s karavanom iz Bizantije. Negus u dalekoj Abesiniji izjavljuje:
Odazivam ti se, moj Gospodaru, odazivam! Bilal, r.a., ezanom poziva:
Namaz je bolji od spavanja!, dok Ebu Dehl u postelji snuje zavjere!
U kadera bilo je zapisano da Selman el-Farisi, r.a., prihvatiti
islam, pa se njegov ka uputi uzdigao iznad njegovih koji
plijen s Jemame u nijeme hil a feta Ebu Bekra, r.:t.
>ll Misli na namaza prilikom Poslanikove bolesti, pa je jedan namaz i sam Posbnlk,
s.a.v.s., klanjao za Ebu Bekrom, r.a. (op. prcv.)
RIZNJCA ZNANJA l 329
su se kJanjati vatri, pa je zbog toga i raspradjaci sa svojim ocem
o vjeri koju su oni ispovijedali. Nakon to ga je Selman, r.a.,
pobijedio u raspravi, njegovom je ocu preostaJe samo da ga vee i lii
slobode, a to je odgovor svih nasilnika na dokaz istine jo od onog
dana kada su iskrivili Allahovu pravu vjer u. Tako je fataon odgovorio
Musau, a.s.: "Akobudekaobog'aJ1ekogdrugogosimrneJte J>riznavao,
sigurno t e u tamnicu baciti!"
524
Na isti su dehmije odbacile
argumente imama Ahmeda, kada su ga patnji podvrgnuti, ili kao to su
postupili zacitnici novocarija kada su Ibn Tejmijju u tamnicu bacili. l
tako to biti sve do Sudnjeg dana!
Na vrata Selmanove sudbine pokucao je gost: "Mi vas
pxovje1avati sve dok ne ukaemo na boxce i postoja:ne
vama . .. "
525
, pa je zbog i gostoljubivosti prema gostu
dosegao stepen: "Sellnan je od nas, Ehlul-bejtal":-
26
Selman je da se
neki karavan sprema na pur, pa se isk.rao od svoga oca, a to je doputena
za koju oije propisan hadd, pa je na odluke odjahao u
potrazi za Zaronio je u more potragc kako bi dok:ucio
bJscr svih stvorenja. Ponizno je sluio i koji su
mu mogli ukazati na put do onoga to trai. A kada se vrijeme primakla
i isposnici koji su bili na pravoj vjeri Isaovoj, Selmanu predadoe bajrake
sa znacima o novom Poslan.iJ,.-u, s.a.v.s. Rekoe mu: Vrijeme
njegovog dolaska primakla se, pa nemoj zalutati! Potom je Selman, La.,
nastavio put s druinom koja mu ne ukaza gostoprimstvo, ga kao
roba: " ... prodadoe za jeftine pare, z.a nekoliko g1oa!''
52
' Kupio ga
: Euam, 29.
i\luhammed, 31.
\ll, Ovo je ispravno mevkuf-predanje od Alije, r.a., :1 z:1 biljczio ga je EI-Fcscvi, u djelu EI-Mo'r!fttu
l'fit11rih, 2/540, i Er-Tabernni u djelu predanje br. 6.041. (sto predanje su
nek1 zabiljeili kao merfu, ali kno t.,kvo nije Pogledni Tflhimi-Musttdrek, od Ez
Zehcbljn, 796, i Af11htuam lblllll,\lttltk.kill, kao 1 E/.,\ ftd:f/llr od EI-Hejst:mija, 6/ 130.
!!'Jusuf, 20.
33o/ Ibn Kajjim cl - Dievzijje
neki jevrej iz 1\fedine, pa kada Selman opazi grad, obradova se onome
to gn je snalo. Njego\' dasnik ruje znao koga je uveo u svoju a
clman je s dolazak to rndosr u srca
ulijeva. l kada se s.axs., pojavio, Sclman JC b1o na srablu palme,
1 umalo da iskae svoju i elju, ali za \icrom ga je stiala,
ba kao to se desilo i majci 1\fusaovoj: " ... i umalo g11 ne prokaza, da Mi
srce njeno nismo Tada Selma n, r.a., urno side s palme da
donosioca radosti, s.a.v:s., a njegovo ponaanje sricalo je stih:
<f Pr!Jate!Ji moji iz dalekog Nedda,
Zastanite na brtJff'!Jkll 10111,
jer nam sl!Je:fj sa te stra11e p11le.)>
U to otrim glasom povika njegov vlasnik: ta je s tobom?! Vrati
sc na posao!" A Selman mu utnjom poruku posla:
"Kako da se vrati111, a rt t
1
aetJJ gradujtl posoo i!llam?/J
A u svom usplahirenom stanju on stihove ali kad bi gluhi
samo mogli
((Pratioci dragi, 11e, tako mi Boga,
ja /IC za t'aJ kad arko
Izpiemma Alu Lejla preda 11mom zablista/J>
I kada je Selman, r.a., usporedio opise svojih s
likom l\Iuharnmeda, s.a.v.s., vidje da se potpuno podudaraju.
<(Niuhammede, prie!Jkl!}e ima11 od E/)11 Taliba,
a Mi da Se/man pOJjert!Je.
Kada bi Ebu Taliba pitali o njegovom imenu, odgovorio bi: Abdu
Mcnaf! Kada bi ga pitali o porijeklu, on bi sc hvalio i ponosio svojim
pradjedovima. A kada bi se govorilo o imetku, on bi zbrajao svoje
kamile!
.. S :IS, l o.
RIZ!\ ICA ZI\A:\jA / 33t
Kada bt Sclmana cl-Farisija, r.a., pirali o njegovom imenu, on bt
kazao: "Ja sam Abdullah, Allahov rob!" Kada bi ga pitali o porij{;klu,
rekao bi: "Ja sam sin islama!" Kada bi ga pitali o 1metku, rekao bt:
je imetak stromano!" Kada bi ga pirali o njegovoj rck:lo
bt: ''Diamip re moja Kada bi ga pitali o njegovoj rekao
bt: ".Moja je bogobojaznost i skromnost!" Kada bi ga pttalt o
njegovoj postelji, rekao bi: "Budnost je postelja moja!" Kada bt ga
pit.-ili o ponosu, rekao bi: "Selman je od nas, Ehlul-bejtal"
529
Kada $U ga
pitali o tome ta mu je cilj u ivotu, rekao je: " ... koji ele naklonost
Njegovu

Kada su ga pitali o njegovom putovanju, rekao je:
"Putujem ka Dcnnctu!" A kada su ga pitaJi o na putovanju,
rekao je: "lmam svih stvorenja, ummctal"
"Kadpo koraMil puslii!JOIII se
.filii rm je ako =(!lode da si tipred '!}im!
."iko S puta zaiiii01JJ0
1
dol'Ofja!lje
To stjetlosti sa h'og lica to tlanJ arko !Ja!"m
ODLOll H. lET\ RTl:
ISKR.\ IZ IVOTA OMERA B. ABDUL\ZIZA
Ibn S'ad u djelu Et-Tabakai'
32
navodi da bi Omer b . .t\bdulaziz
prekidao svoj govor s minbera kada bi se pobojao samodivljenja, a kada
bi pisao neko pismo, pa se pobojao samodivljenja, pocijepao bi pismo,
Ranije smo spomenuh 17\'0r i ocjenu 0\'0g predanja.
'"' EI-Kehf, 28.
m o islamu Sclmana EI-Farisijn opirnije u djelu F.I-M11mcd C)(l amnmn
Ahmecl'l, 5/441-444; Usd11l1!,nbaod lbnui-Esir:a, 2/417-419: Sirtl11 lbn H ia m l
f>oJ/aniku/ . 1/ 214-221, Toribu, Bo,gdnd, 1/ 164-169, 1/ 57.
u F.t-Tab,tlt:nt, 5/ 332, u pred:1nju od Ed-D.1hhaka sroji: ''\'idJo sam Omera b. Alxluluin
k.1ko se unio u gO\'Oru s mmbera, :1 num se u u:eourku pnbrn, pa '&taglirull:lh,
e51:lgfirull:ah!"'
332 / lbn Ka jj im ei - Dcvzijje
Gospodaru moj, od Tebe traim zatitu od zla moje dueh>
Dobro znaj da kada rob neki posao ili gO\o.r, cime
Allahovo zadovoljstvo, da mu J\llah Uzvieni, zbog
iskrenog ni jeta, ukae S\oju pocL:ku i blagodat, da to rob, zapravo,
uz 1\llahovo doputenje i snagu koju mu je On podario, a ne svojom
snagom i sposobnostima, ili svojim znanjem i inteligencijom. Allah
podario je robu sve to posjeduje: i jezik, i srce, i razum, i
i ui. Onaj Koji je sve to stvorio i darovao robu, On mu je podario
i snagu da neko djelo ili govor!
/\ko ova bude prisutna u pogledima i vizijama roba
i u vidokrugu njegovog srca, onda ga ophrvati i napasti
samoclivljenja. A klica i osnova samodivljenja se od onog trena kada
rob samoga sebe, a gubiti prisustva svoga
Gospodara, prisustva Njegove pocL:ke i blagodati. Ako rob
uznapreduje u tak-vom stanju samodivljenje se, uistinu, i dogoditi,
a djelo ili govor roba bit upropateni. Ponekad Allah Uzvieni, iz
milosti Svoje, ne dopusti da rob privede kraju to djelo, koje ga je bacilo
u samodivljenje, kako rob u potpunosti ne bi zaboravio na Allahovu
pocL:ku i blagodati. Ponekad Uzvieni dopusti da rob to djelo privede
kraju, ali mu uskrati njegove plodO\e. Nekada mu podari i neto plodova,
ali su oni slabi i nedovoljni za ostvarenje eljenog cilja. U nekom
dato djelo vie teti nego to koristi robu. Djelo zbog kojeg je rob zapao
u grijeh samodivljenja donosi robu onoliko tete koliko se rob u tom
djelu udalji od Allahove podrke i blagodarja i za onoliko koliko
rob u tom djelu ili govoru vidi sebe kao j
Kroz prizmu ovoga, Allah Uzvieni popravlja i djela
Svoga roba. On mu djela dobrim i plodonosnim, ili ih uniti i
pokvari. Doista nema nita pogubnije za dobra djela roba od njegovog
samoclivljenja i pripisi\Tanja njihovog i uzrokovanja sebi.
RIZNlCA ZNANJA/ 333
Kada Allah Uzvieni eli dobro nekom Svom robu, Ondadne da rob
primijeti i Allahovu podrku, blagodati i koju mu On
ukazuje u njegovim i djelima, pa u takvom stanju rob ne zapada
u zamku samodivljenja. Zatim Allah Uzvieni dadne da rob ptim.ijeti i
svoju i propuste u odnosu prema Allahu Svevinjem,
pa ga time navede na pokajanje i istigfar. Potom se rob stidi traiti nagradu
od Allaha Uzvienog za svoja manjkava i mala djela. ako Allah
zamagli pogled roba pa on ne primijeti sve ovo spomenuto, a, s
druge strane, u svakom svom djelu vidi samo sebe, i to potpunog i sasvim
zadovoljnim onim to je uradio, ondamu ta djela biti kod
Allaha Uzvienog, niti pobuditi Njegovu ljubav i zadovoljstvo.
Pravi vjernik koji je spoznao svoga Gospodara dobra djela
radi Allaha Uzvienog stalno se da je to, opet, uz Allahovu
podrku, i odobrenje, ispriku kod Njega od Njega
zbog svoje slabosti da neto i bolje, se pred Allahom
Uzvienim ako ne udovolji Njegovom pravu u tom djelu.
neznalica radi djela zbog sebe, svojim
prohtjevima i strastima, kroz svoja djela u sebe. On, zadovoljan
s onim to svojim djelima prkosi Allahu i
Njegove blagodati!
Eto, to je primjer pravog vjernika, a ovo je primjer neznalice,
ne'iernika!
DVANAESTO
POGLAVLJE
ll
RIZN ICI\ ZNAl\ ji\ l 337
POUKE I SUPTILNOSTI
OIIL0\1 l'lt\ 1:
ZA\:! ETA DATOG ALLAHU UZVIENOM
Kada rob dosegne punoljetnost, budemu predac i zav1cr '
koJI JC ranije dao AJlahu Uzvienom, sYom iscinskom Vladaru. P:. ako
za,jct prihvati smjelo i s namjerom da ga ispotuJe, rob
je ispuruo preduvJet da dosegne srepene i poloaje koji su namiJenjeni
onima koJI zavjete s,oje ispunjaYaju.
Tada rob prodrma svoju duu i ukae joj na ozbiljnosr situaciJe,
Spreman sam da ispotujem svoj za,iet Allahu! Ima li neko
od mene c.la lO ispotuje, prihvaci obavezu i shvati je?!
Zatim, prije svega, rob shvati svoju obavezu prema Allahu
Uzvienom, i upozna sc s preporukama i porukama koje mu Gospodnr
alje. Potom sc pripremi d:t ispotuje i izni sve ono to sc od njegn
nnJ)l rodr.I7UnlijC:V:l 17\' C;wanje erij:nskih obavez:L
338 l fb n Kajjim e l - Dievzijje
u zavjetu trai; srca u stvarnost i bit samog zavjera,
sto u njemu pobuditi novu snagu i polet od onoga to je
kao prije sputanja zavjeta. Tada se osloboditi od
izmaglica, i slijepog obib1ja i
navika. braniti svoje odluke. Skinut zastor tmine
i ka svjetlu jekina. A kroz snagu svoje strpljivosti i truda
otkrit ljepotu blagodati koje mu Allah Uzvieni dariva.
Prvi stepen istinske krije sc u pomnom sluanju i razumijevanju
onoga to uho Nakon ro uho saslua poruku, a razum je shvati,
rob pred sobom ugledati jasan put kojim treba Na njemu
vidjeti putokaze i znakove, a s njegove desne i lijeve strane primijetit
ljudi koji su skrenuli sa staze prave. To mu biti dodatni poticaj
da, bez posrtaja, ustraje na Pravom putu, da ne bude s onima koji su
zbog odbacivanja zavjeta zalutali i skrenuli s puta, ili su ga i
s prezirom prihvatili, ali nikada sebi nisu stavili u obavezu da posluaju
i razumiju zavjet, a potom postupaju po njemu. Kada im je zavjet bio
oni se nisu oslobodili Jahkomosti, vjere i
onoga to su naslijedili od ranijih pokoljenja. takvo ponaanje
nije dovoljno da bi se razumio zavjet, a potom praktikovao kroz ivot.
U takvom stanju, istinski rob, koji je prihvatio zavjet, se kao
da je samo njemu zavjet s porukom: Razmotri ono to je u
njemu, zatim shodno tome postupaj u ivotu!
Ako rob na ovakav ne prihvati zavjet od Boga, nastavit
ivjeti na kako je ivio do svoga punoljetstva; savladat ga
i praksa njegove powdice, prijatelja, komija i sunarodnjaka. Ako uz
to pokae j dodatnu ambiciju, onda svoj cijeli ivot, ne
se na zavjet j ne ga, dati nasljedstvu ranijih generacija,
se da mu vjera bude i navika pradjedova.
RfZN ICA ZNANJA l 339
Kada ga ejtan zarrujc i primijeti koliko su u stvarnosti vrijedni
nJegova ambicija i stremljenje, ga na zamku plemenskog zanosa
i nacionalizma mu da je to jedini ispravni put, a da je
sve drugo zabluda i neispravno. K..roz plemenski zanos i nacionalizam,
ejtan mu prikazivati zabludu u svjetln upute, a pravu uputu u svjetlu
zablude, kako bi se zadovoljio da u dobru i zlu, pravdi i nepravdi
bude sa svojim sunarodnjacima. Uputa mu biti a Allah
Sve,inji prepustit ga onome u to je sam zapao. Ma kakva uputa
da mu ako je s onim na je narod njegov, on tO
smatrati najgorom zabludom!
Ako pak ambicija roba bude od plemenske pripadnosti i
dosljednosti ako rob bude duhom plemenitiji, a poloajem
od svega toga, on s prihvatiti zavjet, ga i
razumijevati, pa kroz to spoznati da Onaj Kome se zavjetovao ima
i vaniji poloaj od svega drugog. Iz tog razloga rob se obavezati
da kroz sam zavjet upoznati Onoga Kome se zavjetovao. Upoznat
Njegove osobine, imena, djela i zakone. Rob kroz zavjet upoznati
Onoga Koji sam po Sebi opstoji, Koji je neovisan o bilo kome, a sve
drugo pored Njega ovisi o Njemu i uz Njega opstoji. Upoznat Onoga
Koji se, iznad s'rih Svojih stvorenja, nad Prijestoljem uzvisio, Onoga koji
sve i sve vidi, Koji zadovoljstvo Svoje ukazuje robovima, a na neke
se sreli, Koji jedne voli, a druge prezire. Upoznat Onoga Koji sam
upravlja kraljevstvom svojim, Koji govori, zabranjuje, Koji
izaslanike Svoje alje u sve krajeve k.raljevstva Svoga, pa oni dostavljaju
poslanice Njegove onima koje On, Uzvieni, izabere robova
Svojih. Upoznat Onoga Koji uz pravednost stoji i pravdu dijeli, Koji
za dobro jo dobrom a za loe loim kanjava. Upoznat
Blagog, 1vGlostivog, Plemenitog, Zahvalnog, Kome
340/ Ibn Knjjirn e l -Denijje
pripada svako sanenstvo, od mahana i nedostatakft, Onoga s
Kim se niko ne moze uporediti.
Rob se kroz za\jer o Njegovoj mudrosti kojom
je uredio kraljevstvo Svoje, u kojem samovoljno vlada i
pra\cdno i mudro, sudbine srvorenja. Tada se kod roba probuditi
m:tum i Jitra, zdrava priroda, i poprimi t poruke erijata, pa sc ovo
troje i ukhpati.
Rob razumjeti ono se njegov Gospodar Uzvieni opisao u
Svojoj knjizi; spoznat stvarnost Njegovih imena zbog kojih
je i objavio Knjigu, obratio se stvorenjima, zbog njih propise postavio
i sud odredio, preko kojib se predstavio Svojim stvorenjima, pa razum
potvtdio Njegovo postojanje i vlast, a due to prihvatile.
Kada rob ostvari spoznaju svoga Gospodara i povjeruje
u Njegove sifate, to mu rasvijetliti srce, pa iman doivljavati kao
da ga pred sobom gleda. Zapazit kako sc Allabovi atributi
reflektiraju u st\orenorn svijetu koji se stalno razvija, kako se
kroz materijalni i kroz duhovni svijet, kako na stvorenja:
kolektivno i zasebno, ili davanjem, pribliavanjem ili
udaljavanjem od milosti... Rob svojim srcem gledati kako Allah
UZ\'ieni uspostavlja pravdu, i ukazuje milost.
povjerovati u covjekovu odgovornost pred Bogom i pored njegove
sudbini. Upoznat Allahovu snagu i koje prati
Njegova pravednost i mudrost. Shvatit da je Allah Uzvieni visoko
iznad svih Svojih stvorenja, ali da il1 On, sve prati, vidi i On im
je blizu. Saznat da je Allah Uzvieni uzvien,
da kazni, uniti i pokae Svoju gordost, ali da je i milostiv, blag,
plemenit i eljan da prata. sumnjati u odgovornost
za svoja djela i pored djelovanja kadera, Allahove odredbe, od koje
RIZNICA ZNANJA/ 341
nijedno stvorenje ne moze Vidjet kako se uklapaju i sjedinjuj u
Allahovi sifati, te kako se Zapazit kako sc
mudrost, kao vrhunac i krajnja vrijednost, proima kroz kade1; odredbu,
koja, s druge strane, predstavlja i svake stvari, kako se
razgranjavanje i razvijanje kadera na osnovnu odredbu, a
prvi prikazi mudrosti ka njenom zavrnom i vrhunskom odjeku. Imat
stvarni dojam da su sve odredbe kadera po principu pravednosti,
mudrosti, i milosti, tako da nijedna
stvar odredbe ne izlazi iz tih okvira sve dok ne nestane ovog svijeta, a
ljudi stanupred sud pravedni, kada se obistiniti i sasvim jasno pokazati
Allahova pravednost i mudrost, kada se potvrditi istinitost Njegovil1
poslanika, a. s., i onoga to su o Allahu Uzvienom stvorenjima:
ljudima i dinima, vjernicima i nevjernicima.
Tada sva stvorenja vidjeti i shvatiti Njegovih atributa
i savrenost Njegovih osobina, to do tada nisu poznavali . i na
poslanik Muhammed, s.a .. v.s., koji Ga je najbolje poznavao, u tom
Ga danu i hvaliti onim osobinama i izrazima koje nije poznavao
na dunjaluku.
534
Sdrnge strane, kako je stvorenjimapokazano ovo, bit im pokazani
i razlozi zbog kojih su mnogi zapadali u zabludu, skrenuli s Pravog
puta i prekinuli put ka Allahu Uzvienom. Razlika spoznaje
stvarnosti Allahovib atribnta u tom danu i njihovog poznavanja na
dunjaluku jeste kao razlika o poimanju D enneta i D ehennema na
dunjaluku i njihovog na ahjretu, ili je i
Iz zavjeta rob razumjeti kako Allahova lijepa imena i savrena
Kltko se navodi u haclisu o zagovomitvu Allahovog Poslanik:!, s.a.\"S., kod AUaha Uzvienog,
gdje stoji: "Zatrait dozvolu da sc obraLim svome Gospodaru, pa mi biti dozvoljeno. Tada
me nadahnuti pohvalama kojima Ga hvaliti, a koje sada ne poznajem, pa Mu se Lime
obmtiti!", El-Buha.ri, 7.072, i Muslim, 193, u predanju od Enesa b. 1\ l:tlika, r.:1. U Muslimovoj
verziji stoji:". . . pa Ga hvaliti pohvalama koje sada nisam sposob:m
344/ lb n Kajjim cl - Dievzijje
svojstva ukazuju na potrebu slanja poslanika, a.s., da stvorenja ne bi
bila preputena sama sebi, kako ukazuju na potrebu posrojanja zabrana
i naredbi, nagrade i kazne, te povratka Allahu Uzvienom.
Shvatit kako su to nune posljedice Njegovih lijepih imena i
savrenih svojstava, i da je On, od potvora i zagovaranja
nevjernika koji negiraju ove Rob kroz zavjet vidjeti
sveobuhvatnost i potpunost Allahove nad stvorenjima, tako da Mu
ni najmanji trun ne moe i biti van Njegove kontrole. Rob se
uvjeriti da kada bi pored Allaha Uzvienog postojao jo neki bog, ovaj
bi se kosmos raspao, a nebesa i Zemlja s onima koji ive na njima bili
bi uniteni. Ako bi Allahu Uzvienom ptipisali san ili smrt, ovaj cijeli bi
se svijet zatresao i ne bi se mogao ni za jedan trenutak odrati i smiriti.
Rob kroz zavjet vidjeti kako se islam i iman, koje Allah Uzvieni kao
vid robovanja Njemu obavezuje svim Svojim stvorenjima, proimaju i
oslikava j u u Njegovim svetim i savrenim atributima, zatim kako ti savreni
i sveti atributi podrazumijevaju nagradu za odane i kaznu za nepokorne,
kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. Zatim rob da potivanje
zavjeta biti od onih koji poreknu neke Allahove savrene
atribute poput: Njegovog govora, ke/ama, uzvienosti nad stvorenjima,
ulttvva, ili od onih koji negiraju stvarnost, hakikat, nekih Njegovih atributa
poput: Njegovog sluha, sem'a, vida, besa1-a, volje, iradeta, ivota, hqjata,
kudreta... Ta.kv:i zapravo odbacuju i ne prihvataju zavjet, a i oni od
njih koji ga prihvate to samo
A od Allaha Uzvienog zavisi svaki uspjeh!
RIZNICA ZNANJA l 343
ODLOll ORIIGI:
UITAK JE SPRAM AMBICIJE
Svaki pojedinac slast i uitak srazmjerno svojoj ambici
ji, \'olji, sposobnosti i duha i ljudima
imaju i udio u slasti spoznaje Allaha Uzvienog, u ljubavi pre
ma Njemu, u za susretom s Njime, u udobrovoljavanju Njemu
raznovrsnim ibadetima i onim to On voli i je zadovoljan. Slast i
uitak roba krije se u okretanju i bdenju .Allahu Uzvienom i vezivaoju
ambicije i volje za Njega.
Ispod ovog stepena nalaze se mnogobrojni stepeni broj poznaje
samo Allah Uzvieni, i tako se stepeni sputaju do onog najnieg ste
pena, se slast vezuje za najmizernije i bezvrijedne stvari od i
nemorala, bilo to u djelima, ili mislima. Ako bi kojim
onom robu koji je na naj,,iem stupnju uivanja bilo da kua
uitak i slast onog posljednjega, on bi to odbio i ne bi se na to ni os
vrnuo, jer to njegova dua i volja ne bi prihvatili, bi, moda,
zbog toga osjetio i nelagodu i bol. U supromoj situaciji, kada bi onom
na najniem stepenu uitka ponudili da kua uitak on bi to
odbio i ne bi za tim mario, jer mu to njegova niska dua i volja
ne bi dopustile, nego bi ga od toga udaljile.
uitak i slast oni koji su uspjeli sjediniti uitak srca,
due i tijela. Oni ustvari kuaju i doputeni uitak
u potpunosti, a da im se zbog toga nita ne oduzme na ahiretu, ili da
njihov uivanja u spoznaji Allaha u ljubayj prema
Njemu, u odnosu s Njim bude prekinut. To su oni za koje
je Allah Svemilosni kazao: "Reci: ' Ko j e zabranioAllahoveukrase, koje
je On zarobove Svoje stvorio, i ukusnajela?' Reci : ' Onasu zavjern ike
na ovom svijetu, a na onom svijetu samo su za njil1! '"
535
m El-E'mf, 32.
344/ lbo Kajjim c i -Devzsjjc
A najbezvredniji i najmizerniji uitak kuaju oni kojima tlkav
uirak kuanje ahiretskih uitaka i slasti. To su oni kojima
na Sudnjem danu biti "Visie u svomivotunaZemljisvesvoj e
naslade iskoJistili i u njima uivali! s.36
I jedna i druga skupina kuala je slasti i uivala u njima, ali se razlikuje
po uivanja. Vjernici su uivali u slastima na doputen te
su zbog toga i i ahiretskim uivanjem i slastima,
dok su nevjernici uivali u slastima svoje strasti i hirove, bez
obzira bilo im to doputeno ili zabranjeno. Zbog toga im je dunjalucko
bilo umanjeno i na kraju ukinuto, a ono ah.iretsko uivanje
im je upotpunosti. Tako im, eto, ni uivanje i
nije trajalo dugo, a ahireLsko nisu ni zasluili.
Ko eli uitak i neka naslade
putem koji ga dovesti do ahiretskib uitaka i slasti_ Neka
se potpomogne tako to podredici svoje
srce Allahu Uzvienom, Njegovoj volji i ibadctu. Neka kua dunjalucke
slasti s ciljem da mu one budu samo snaga i potpora u ostvarivanju
svoga cilja, a nikako kao krajnji i najvii vid uivanja i udovoljavanja
strastima. U da mu budu uici i
slasti, neka to prihvaci kao dodarak i nadoknadu u ahiretskim
uicima. Tako rasteretiti i odmorici svoju duu na dunjaluku kako bi
je u cijelosti mogao zadovoljiti ahiretskim uicima i nasladama.
uici i blagodati najbolja su potpora i snaga onome koji
se predaje Allahu Uzvienom i priprema se za ahi ret, sc elje i nade
vezuju za ono to je vjernicima pripremljeno u Dennetu. A ruan li je
put i postupak onoga kome stjecanje uitaka i kuanje naslada na dunja
luku bude i cilj, koji k come stremi i za rim
Sll EJ .r\hkaf, 20.
RIZNICA ZKA!'\JA /345
S druge sn:ane, uitaka jeste
najbolji oslonac da se preda Allahu UzYicnom i od Njega n:ai
ahirerske uitke, a ruan li je put i postupak onoga koji sc protiYi Allahu
Uzvienom i trai da i na dunjaluku okusi slast i u7.itak.
Ko se dobrima i uicima bud(; okorist.io na da
mu tO ne umanji uitak i naslac1ivanje na ahiretu, taj je onda u cijelosti
iskoristio i i ahirctsku blagodat, a onaj ko tako ne postupi
izgubit dobro i uitak na oba svijeta.
ODLO\!AK
KADA BI ISTINSKI POZNAVAOLJUDE, NE Bl SE NJIMAALIO
Neznalica se ljudima ali na Allaha Uzvienog. To je stvarno
ncpozna,anje Onoga na koga se ali i onih kojima se ali, jer da sn'ar
no, istinski, poznaje svoga Gospodara, ne bi se na !\:jega alio, a da
istinski poznaje ljude, ne bi se njima alio.
Neki od prethodnika vidio je kako se zbog
siromatva i bijede jada drugom pa mu je rekao: <<Tako mi
Allaha Uzvienog, samo si se poalio na Onoga Koji ti milost Svoju
ukazuje, onome koji ti milost ne moe darovati!
O tome je pjesnik kazao:
Kada se 11a netopoalif,
tad se nemilosrdnom na SL,emilosnog III:?Jfb>
Pravi vjernik, koji je spoznao svoga Gospodara, ali se samo Allahu
A najbolji vjetnik jeste onaj koji se Allahu Uzvienom
ali na sebe, ne na ljude. On se ali Allahu na svoje ma
hane koje izazi,aju ljudske najezde protiY njega. On se ugleda na ajet:
346/ ibn Kajjim el-Di.evzijje
"... a k oja te zadesi sam si zasluio!"
537
i Uzvienog:
"Zar - kadvas j e snal a nevolja koju st e vi njima dvostruko nanijeli,
moet e ' Otkud sad ovo?!' Reci: 'To j e od vas samih!"'
538
Postoje tri vrste albi ili jadanja. Najmizemija i jeste
aliti se ljudima na Allaha Uzvienog, a najbolja i najpohvalnija jeste
aliti se Allahu Uzvienom na samoga sebe, a toga je aljenje
Allahu Uzvienom na ljude.
0Dt031AK
DUNJALUKSE MIJENJAI PROLAZI
Dunjaluk je poput bludoice koja se ne moe smiriti uz jednog
mua, ih stalno mijenja da bi se pokazala lijepom. No, ahiret prema
dunjaluku ne doputa takvo brakolomstvo i nevjeru.
<<Ljepotu njen11 izvagah s cf;eli11la,
pa fjNpkost ueprevlada
Klela se da zatjet iznevje1iti,
A' ko da .re klela da ga prekritib>
Potraga za s*canjem dunjaluka na hod kroz umu punu
zvijeri, a plivanje u moru dunjaluka jeste kao plivanje u punoj
krokodila. Ko je radostan u stjecanju dunjaluka on je zapravo predmet
aljenja, jer se boli iz njenih uitaka, a
tuga iz njenih radosti.
<<Neka tjje/a 11 mladosti nam .re .r!atka
1
U starosti to s11 sa;no velika bol i patnja!
Ptica ljudske naravi pred sobom vidi ukusno zrno, dok oko razuma
iznad toga vidi zamku, ali je oko strasti, u svemu tome, zaslijepljeno!
;" Eo-Nisa, 79.
515
r\lu Imran, 165.
RIZNTCA ZNANjA l 347
<c0ko zado!lo!Jstz'a sliJepo pred lilahallO/JI SPakO!JI,
Dok oko prezira lllat!)kal'osl svak11 L'idi!
Strasti su se uljepale za ljudske naravi, ali pred njima svoj pogled
obaraju oni koji vjeruju u gajb, dok su se oni drugi to ih pogledima
prate izgubili u pustinji kajanja i Ovima prvim bit
Njihov Gospodar njima na Pravi put ukazati, i oni onoto el e
ostvariti! "
539
, a ovim drugima bit kazano: "Jedite i se,
ali za kratko! Vi ste, zaista, grenici! "
540
Kada su, Allahovom voljom i shvatili koliko je
bezvrijedan i kratak ivot, umrtvili su svoje sttasti u pottazi i
za ahire ts kim ivotom. Kada suse probudili iz sna gaf!eta
i nemara, pokuali su povratiti ono to im je neprijatelj
oduzeo u periodu nerada i lijenosti. Kada im se put dalekim,
su sebi cilj i njegovu vrj jednost, pa im je ono to se
dalekim postalo sas,im blizu. Kada god im ivot nanese bol
i oru sc razgale i zaslade Uzvienog: "Evo, ovo je va
dan, vama
1

<fKolona strijela to ide
kroz f17111C lttrkfe razaJIIfC.
uzpoklik
A radost 11 :?;tvi sat110
ZviJezde ih tJode ci!/11 koje11t id11,
lv/jesec i Sir!Jus :{!!Oke im a!;i1.
Kad pomlll 11 bici zbilJe,
Kop!Je dobrote bacqju nagr!l(/i,
Gmdi urlina, dobra
;Jo 5.
;.., EI-Murselnt, 46.
,., EI-Enbija, 103.
348/ Ibn Kajjim ci - Devzijje
Oll LO.\IAK PETI:
ALLAI-IOVA MlJDROST USTVARANJU
Allah je Uzvieni Svojom svakom organu u
tijelu dao funkciju, pa ako se mgao ispravno koristi, to pred
stavlja i marufestuje njegovo savrenstvo. Oko slui za gledanje, ubo za
sluanje, nos za mitisanje, jezik za govor, spolni organ za odnos,
ruka za hvatanje, noga za kretanje, srce za spoznaju i vjerovanje, dua
za ljubav i razum za razmiljanje i promatranje vrijednosti
stvari, i vjerskih, tc davanje prednosti onome to koristi, a
zapostavljanje onoga to sreti.
Najloiju i propalu trgovinu vode oni koji zbog svojih
zaboravljaju na Allaha Uzvienog, a gori od njih jesu oru koji, zbog
interesovanja o stanjima i drugih ljudi, zaborave na sebe.
U Es-Sunemt
1
kao merfu-predanje Ebu Seid el-Hudri, r.a., navodi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada sin Ademov osvane, svi se
njegovi organi pokore jeziku i govore mu: 'Boj se Allaha, jer mi smo
vezani za tebe! Ako se ti upravi na Pravom putu i mi a ako ti
zastrani, i mi zastraniti!'"
542
Organi svakog jutra pokazuju svoju pokornost jeziku, jer je on
glasnik srca i njegov zastupnik, on je veza srca i svih drugih
organa u tijelu.
A izjava organa jeziku: <<Nli smo vezani za tebe!
na uspjeh ili propast ovisi o tebi, to nastavak izjave: A.ko
se ti upravi na Pravom putu, i mi a ako ti zastrani, i mi
zastraniti.
542
Et-Tirmizi, 2.407, i\hmed, 3/95-96, Et-Tajatisi, 2309, Ebu Ja'b, 1185, i El-Begavi u djelu
J'Prbu.r-sunnn, H-/ 316. Niz prenosilac:1 hadisa jesre dobar.
RIZNICA ZNANJA / 349
ODLOll H. ESTI:
OBAVEZEORGANA
Allah Uzvieni odredio je svakom organu u cijelu neku
obavezu, da ispuni neku naredbu j ispotuje neku zabranu. Svaki organ
jeste jedna od Njegovih blagodati i u njima rob ima korist i uitak.
Ako rob ispuni svoju obavezu prema Allahu Uzvienom u
organu svoga tijela, zatim ispotuje Njegovu zabranu u tom organu,
cime je zahvalio .AJJahu Uzvienom na ukazanoj blagodari i moe teiti
ka potpunom iskoritavanju tog organa i slasti koja se krije
u njemu. A u da rob ne ispuni svoju obavezu prema Allahu
Uzvienom organom i prekri Njegovu spram tog
organa, onda mu Allah uskraciti da sc koristi tim organom
i ga razlogom patnje i boli.
U svakom trenutku Allah Uzvieni kod Svoga roba 1ma pravo
pokornosti kroz koju Mu se pribliavati, pa ako rob iskoristi svoje
vrijeme u pokornosti Allahu Uzvienom, pribliit Mu sc, a ako vrijeme
utroi u zadovoljavanju strasti, uivanju, odmoru i onda
nazadovati i biti daleko od Allaha Milostivog.
Rob je u stalnom napredovanju ili nazadovanju, nema
stanja na putu ka Allahu Uzvienom. Gospodar Ara veli: "Ljudimaj e
opomena, onome vas koji eli uznapredovati ili onome koji
eli nazado,ati!

;n 37.
35ol Ibn Kajjrm el - Oievz.ijje
Olll.Oll Sf:ll\11:
DESET STVARI
Postoji deset stvari koje su propale, a onome ko ih posjeduje
koristiti:
- znanje koje se ne primjenjuje;
-djelo koje nije u skladu s praksom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i
u kojem nema iskrenosti;
- imetak koji se ne troi, tako se njime okoristiti njegov
niti ga taj imetak voditi ka ahiretskom dobru;
- srce u kojem nema ljubavi prema Allahu Uzvienom, za
Njim i boravkom u Njegovoj blizini;
- tijelo koje se ne pokorava Allahu Uzvienom i ne slui Njegovu
VJeru;
- ljubav kojom se ne pokazuje pokornost Voljenome i izvravanje
Njegovih naredbi;
- vrijeme u kojem rob ne pokuava nadoknaditi proputeno ili
uradi ti neko dobro ili ibadet Allahu Uzvienom;
- razmiljanje o onome to koristiti;
- sluenje nekoj osobi koje te pribliiti Allahu Uzvienom, a
oi donijeti korist;
- strah ili nadanje od onoga je kika u Allahovoj ruci, koji je
u Njegovoj vlasti, koji sam sebi ne moe korist priutiti,
od sebe otkloniti, koji ne posjeduje ni ivot, oi smrt, ni
proivljenja.
A propast od svega spomenutog jeste gubljenje vremena i
upropatavanje srca. Upropatavanje srca s davanjem prednosti
dunjaluku nad ahirctom, a vrijeme se gubi nadom u dug ivot.
RIZNICA ZNANJA J 3$1
Svako zlo se krije u strasti i nadanju u dug ivot, dok
JC svaki uspjeh vezan za jasne upute i pripremanje za dan
povratka Allahu
A od Allaha stie i podrka!
Zaista je kad ima neku potrebu, on svu svoju elju
i brigu usmjeri ka Allahu da mu On, Uzvieni, rijei
taj problem, ali se nikada ne brine o ivotu svoga srca, nici od Allaha
Uzvienog trai da njegovo srce od smrti neznanja i zablude, i
da ga od bolesti strasti i sumnji. No, kada srce umre, i ne
da grijeh!
ODtoliAK OS)(f:
UVIJEK TEI KA l VREDNIJEM
Kada vidi bezvrijedne i nemarne due, nevoljne da rade a tee za
velikim vrijednostima, kako ih je zaokupio niski svijet, a one
se prepustile njemu, onda ih pusti, jer njima to, zbog njihove
i pokvarenosti, i dolik-uje. Ne pokuavaj s njih skinuti jer tragovi
mkvog pokuaja brzo nestanu. Njihovo vezivanje za svijet,
nakon njegovog uzmicanja pred njima, za njih predstavlja bol, patnju i
jad u onolikoj mjeri koliko je jako to njihovo vezivanje. U duama uvijek
ostaje da ivi ta strast i elja za uicima, i nakon to se u potpunosti
prekine njihov uitak koji se nakon toga vie ne moe obnoviti.
Razuman kada sagleda tu bol, patnju i jad, pouri da prekine
takvu vezu kao to uri od sebe odbaciti tetne materije. Ali, i pored
svega, imati svoj udio i Ll tome, dok su njegovo srce, volja i
misli vezani za cilj.
A Allah Uzvieni u dobru pomae!
Ibn Kajjr rn ci - DienijJe
001.0\1 Ilo. OEHTI:
L TJ ECAJSTilASTl
Sustezanje od strasti mnogo je lake od podnoenja posljedica
udovoljavanja strastima, jer se posljedice manifestuju kroz bol i patnju,
kroz nekog i porpurujcg uitka, kroz gubljenje ne
mena za koje sc kajati, kroz naruavanje bsti, kroz gubljenje
imetka, koji bi na drugi bolje koristio, kroz opadanje
ugleda, kroz neke blagodati koja je za bila vrjedni
ja i pruala mu je uitak od uitka strasti kojima se odao. Zatim se
posljedice mogu odraziti kroz prigovaranje i dobacivanje od ljudi koji
prije nisu imali prilike niti smjelosti da takvo to spram ovoga koji
je sada zapao u zamku strasti, ili da kao posljedica uslijedi neka briga,
tuga, nevolja, strah, a to je mnogo od bilo kakvog uirka
strasti, ili da posljedica bude zaborav znanja, ili rastuivaoje prijatelja,
a obveseljavanje neprijatelja, ili gubljenje neke blagodati ili
stjecanje neke trajne mahane koja se ne moe
Znaj da djela svom u nasljedstvo ostavljajLl osobine i
moralne karakteristike.
OOL0\1.\K llESETI:
SUSTEZANJE OD DUNJALUKA l OKRETANJE ALLA liU UZVIENOM
Ako se ljudi oslone i pouzdaju u dunjaluk, ti se osloni i pouzdaj u
Allaha. Ako se raduju dobrima, ti se raduj Allahovoj nag
radi. Ako su sretni u drurvu svojih prijatelja, ti budi sretan u drutvu
svoga Gospodaca. Ako se predstavljaju svojim vladarima i uglednici
ma, i na razne im se pribliavaju kako bi uz njih zadobili ugled,
RIZNICA ZNAt\JA / 3
5
3
i snagu, ti se predstavi 1\llahu tei za Njegovim
zadovoljsrvom i ljubmi, Njemu se pribliavaj, cime vrhunac
ugleda i
Neki od zabidaveli: Svaki koji za D ennet i D ehennem
ne bi trebao dopustiti da mu mu ijedan a da u njemu ne
pokae svoju pokornost Allahu Uzvienom, biJo da khll1ja namaz,
zikir, Kur'an ili ukazuje nekome Na ove neki
povika: a zahid mu na to uzvrati: Vrednije
ti je da se smije, a da priznaje svoje gri jehe, nego da i bude
zadovoljan onim to radi, jer onaj ko je zadovoljan svojim djelima,
njegova dobra djela ne uzdiu se dalje od njegove glave! ove
zatrai od zahida: mi neko dobro! A zahid mu
<<Ostavi dunjaluk onima koji za njim ude, kao to su i oni ostavili
ahiret onima kojj ga istinski ele. l budi na dunjaluku kao ako
jede, jedi samo lijepo! Ako nekoga nahrani, nabrani ga lijepim! A ako
se na neto sputa, nemoj w slomiti i unititi!

GIUJEHA
O ti nadama obmaojeni! Iblis je proklet i protjerao s poloaja
zbog samo jedne izostavljene seddc! Adem je izveden iz D enneta
snmo zbog jednog zalogaja koji je probao. Ubici je zabranjen D ennet
samo zbog ake nedune krvi koju je prolio! Bludnik se na jezivi
ubija samo zbog koliko vrh prsta, svoga spolovila u
znbranjenu rodnicu! je da se klevetnik samo zbog jedne
po kao i onaj koji samo kap alkohola svojom voljom
okusi! Zbog tci mizerna, ali ukradena dirhema ruka se odsijeca! Zato
354/ Ibn Kajjim ci - Dzevzijje
nemoj biti siguran da te Gospodar zbog i jednog grijeha u
Dehennem baciti: " . . . n e zbog tog-a od odgovornosti !

"'Zbog je ena 1wedena tt vatm! "
5
H, i: "Zaista nekada izga
!'On ne pridaje nikakva. pa zbognje bude u 11atru tako
duboko. vie nego to je razdaljina. istoka i zapada! "'
546
, i: "Doista
biti ljudi koji se po ezdeset godina. pokoravati Allahu. a zatim
nepravdu. u opomci, pa ivot zavriti s Loim dje/,om i Lt vatru!
547
- ivor se procjenjuje po zavrnici, a dobra djela po njihovom

- Ko izgubi abdest u namazu prije predaje selama je i ono
to je do tada klanjao; ko se omrsi prije zalaska sunca, post cijelog dana
mu je uzaludan, a ko uradi loe djelo pri kraju svoga ivota, s tim djelom
pred svoga Gospodara!
- Ako udijeli i jedan zalogaj brane, ga, ali ci, isto
tako, koditi i najmanje zlo.
-Koliko je sevapa hi talo tebi, a onda su biti zaustavljeni pred tvojim
vratima, vratio ih je vratar: Sutra (( r i <d'Jadmn se do
- Kako da uspije, a okruen si nepotpunim imanom, pretjeranom
nadom, za koju ne postoji ljekar niti posjetilac, budnom
i uspavanim razumom, a i ti osobno drijema u nemaru, mahmura u
pijanstvu, pliva u moru neznanja, strano ti je drutvo Gospodara, a
drago prijateljstvo s ljudima. U i spominjanju ljudi nalazi slast
i snagu. a u Gospodara i NjegoYom spominjanju vidi svoju
tamnicu i smrt. Allahu daje, a i to samo prividno, svoj mali dio, a svoje
srce ijekin nekome drugom.
su E-Sems, 15.
"
1
EI-Buhari, 3.318, i 2.242, u predanju od Abdullaha b. Omem, r.a.
El-Buhari, 6.478, 1 1\luslim, 2.988, u predanju od Ebu Hure1re, r.a.
._.. Ebu Davud, 2.867, ct-Tirnuzi, 2.118, Ibn Mad:a, 2.704, Ahmed, 2/278, u prednnju od Ebu
1-lurcjre, r.a. ll nizu prenosilaca hadisa spommje se Sehr b. H:web, a njegova predanja nagtD)U
kn slabosti.
RIZt\ICA Zt\At\JA / 3s5
0111.0 \1 \K 0\'ANAESTI:
KADASE UIVANJE. LEZZET, SMATHA
Uivanje ili slast, u arapskom lezzet, samo je po sebi lijepo i ono je
kao stanje poeljno za i ne samo za nego za sve to
ima duu. Ono po svojoj biti nije osim kada je njegovo os
radjanje i proputanje korisnije od prihvatanja i doivljavanja, u onom
kada se zbog tog trenutnog uivanja proputa neko i pot
punije uivanje, ili kada dato uivanje ima za posljedicu bol i
koje su od bola i zbog njegovog proputanja.
U ovak,im situacijama prepoznaje se razwnan i razborit i
razdvaja se od neznalice i glupaka. Kada razum shvati razliku
d,a uitka i dvije boli, to se, ustvari, ne moe ni usporediti, tada mu
b1ri lahko propustiti manji uitak radi i podnijeti manji bol da bi
bio od i
Ako se uspostavi ovakav rezon, lahko je da je ahirecsk:i
uitak i trajniji, a manji i Takav je odnos i
ahiretskog j bola i patnje. A sve to vezano je za iman j
;ekm. Ako je jek:in jak i prome se srcem, tada rob lahko dati pred
nost ahireru nad dunjalukom, o pitanju uitaka, i strpljivo podnositi
manju bol radi zatite od i trajnije.
A Allah u svemu podrku daje!
356 l Ibn Kajjim e l - Dievzijje
11111.0\1 \I.STI:
ST\'.\Ht\0 T \LLAIIA
Spomenut neke ejha ,\lija:s-4
11
- mi je u snu, a sam sc kao da sam budan, ili u
budnosti, a kao da me drijeme sadadao: 'Ne pokazuJ svoju potrebu i
O\'isnosc o nekome drugom pored Mene, pa da ci, zbog tvoje nemar
nosti u potpunom pokoraYanju Meni, stromatvo i bijedu!';
- iskuao sam te siromatvom da bi posmo kao zlato, zato
nemoj da sc pokvari nakon ukrasnog oblikovanja!>>;
- <<Odredio sam ti siromatvo i ovisnost, a Sebi bogatstvo i neovis
nost, pa ako se za Mene vee, Ja te vezivati za bogatstvo, ali ako
sc drugome preda, ja ti, tc s Mojih vrata, uskratiti Svoju

- <<l'-e predaji se pored Nas, jer to tc umtiti i
ako sc preda sYojim djelima, Mi ti ih oclbacin!; ako se preda
spoznaJi, i\li ci je zamutiti!; ako se preda Mi
cc u zamku propasti ako sc preda znanju, iv1i te
njime u napretku zausnn-ici!; a ako se preda stvorenjima, Mi te
njama prepustiti! Nae je zadovoljstvo da ti budemo gospodarom, a ti
sc zadovolji da bude Naim robom!
'" da se r:tdi o Aliju b. Sehlu EI-Asbahnniju, je biogrnfiju znbtljefjo Ebu
Nu:tJm u dtelu Zikr. lhbari os/Jahan, 2/14, a u djelu lliljttul-nlijll, l 0/404 n:tvodi vte pred:tn]a
o njemu. i'.nbiljeieno je d:t je rekao: "Haram JC onome ko je Allaha Uz\'Icnog, Ja
smtr:tt l u drugom pored Njega!", b ko se n:woclt u djelu l ii/JrJ:ilfUIIIIfi.Jfn, 234, od
h
RIZNfCA ZNANJA / 3
57
0111.0.\UK
BRIGA O SJlCU l HTUENJU
Kod pobonih prisutna je obuzetost vanjtinom, a zapostaYljanje
unutarnjeg stagniranje, jer je robu da vrijeme koje
provede u obuzetosti vanjtinom iskoristi ll nekom ili tjeles
nom dobrom djelu, u spoznaje ili ll proirivanju konkret
nog imana. To je zato to ljudska dua biti proivljena u liku svojih
djela: spram spoznaje koju je i svog htijenja j volje,
dok tijelo biti proivljeno prema svojim djelima: lijepim i runim.
Kada se rob preseli s ovog svijeta, ovo Spram
blizine njegovog srca Allahu Uzvienom, rob biti daleko od drutva
ljudi i njihovih nastambi. A srazmjerno njegove unutranjosti,
srca i htijenja, rob biti u Allal10voj zatiti.
uspjeha za roba.i postizanja takvog stanja vezan je za ispravnost
tevbida, vjerovanja, za pravu spoznaju puta kojim se treba kretati, zatim
za ispravno htijenje ili volju roba i, na kraju, za ispravna djela.
A ponajvie se i pazi da ti lj ucli svojim okretanjem i panjom pre
ma tebi ne pokvare namjeru i cilj kojem tei. To bi bila propast!
ESTI:
S VJERNICIMA
s vjerrucJma moe se izraziti na vie
suOSjeCaJnOst putem materijalnog pomaganja, putem ugleda,
tijelom ili uslugama, putem savjeta i upute,
putem dove i istigfara, putem boli i brige o njima itd.
358 l !bo Kajjim el- Dicvzijje
jeste sprarn i snage imana. Sto je
iman je a to je iman slabiji, je
manja. Od svih ljudi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokazivao je najvie
prema svojim ashabima, r.a., i vjerojcima na svaki gore
spomenuti I Poslanikovi kasniji sljedbenici uivaju
njegovu u onolikoj mjeri koliko su dosljedni njegovom
sunnetu.
Neki su u veoma hladnoj uli kod Bira el-Ha6.ja
549
, pa su ga
zatekli bez tople i deblje kako se trese od pa su povi
kali: ta je co Ebu Nasre?! A on im odgovori: Sjetio sam se siromaha
i njihovog podnoenja Nemam nita bih im mogao
pa sam htio da na ovaj s njima.
550
OOI.OlL\K ES\' \ESTI:
TRI VRSTE ALLA IIOVIH BLAGODATI
Postoje tri vrste Allahovih blagodati koje rob uiva:
- blagodat u kojoj rob uiva i svjestan je njenog prisustva;
- blagodat koju rob i nada joj se;
- blagodat koju rob uiva, ali nije svjestan njenog prisusrva.
Kada Allah Uzvieni eli upotpuniti Svoju blagodat prema robu,
On dadne da rob primijeti i upozna blagodat kojom ga je On, Uzvieni,
obdario. Zatim mu dadne snage da se zahvali na toj blagodati kako je
ne bi izgubio, jer blagodati nestaju zbog grijeha, a traju zbog zahvale.
Porom ga Allah Svemilosru uputi na neko djelo koje prouzrokovati
je Bir El-Haris, umro je 227. po 1-lidin. Pogledaj nJegovu biografiju u djelu T
1/ 274, i u djelu F.u-Nud'"'"'Zzllhiro, 2/249.
11
'' Sccijat ne ovakav nego se ispoljava na neki
be..: izlilgaoj:t tijela bolesti ili srmchtnju.
RIZNICA ZNANJA/ 359
dolazak blagodati i ukae mu na razloge i puteve koji
vaju dolazak blagodati i dokidaju ih. Nakon toga mu Milosti,i podari
snage da se kloni rib razloga i puteva. I u tome, robu stie
blagodat u najpotpunijem obliku. I na kraju, Allah uputi
roba i na one blagodati koje on ne poznaje i nije ih svjestan, a uiva u
njima, kako bi se na sven1u tome zahvalio Allahu Uzvienom.
Pripovijeda se da je neki beduin doao kod halifc Haruna er-Reida,
pa je kazao: 0 pravovjernih! Neka ti Allah, tvojom stalnom
zahvalom, blagodati u kojima uiva. Neb ti, tvojim lijepim
miljenjem o Njemu i stalnom podari one blagodati koje
eli i i neka te uputi na one blagodati u kojima uiva, a ti ih
ne prepoznaje, da bi Mu se zbog njih zahvalio! Ovo je zadivilo Ha
runa, pa je uzvratio: Divno li si blagodati poclijcEo!
ODLO)IAK
STEPENI SPOZNAJE ALLAHA UZVIENOG
Spoznaja Allaha Uzvienog kod nekih ljucli vezuje se samo za
Allahove osobine plemenitosti, i dareljivosti. Neki svoju
spoznaju o Njemu vezuju za Njegove osobine milosti, pratanja i prelas
ka preko greaka i grijeha. Zatim su neki svoju spoznaju o Njemu vezali
za Njegove osobine kanjavanja i odmazde. Drugi su Ga spoznali kroz
Njegove osobine znanja i mudrosti. Tu su i oni koji su Ga spoznali kroz
osobine uzvienosti, i gordosti. Potom slijecli skupina koja Ga je
spoznala kroz Njegove osobine blagosti, samilosti i dobrote. Imamo
i one koji su Ga spoznali kroz Njegove osobine vladanja i
Zatim dolaze oni koji su Ga spoznali kroz Njegove osobine usliavanja
molbi i neophodruh potreba.
36o/Jbn cl-Dcvzijje
Ali najbolju spoznaju o Kjemu imaju oni koJi su Ga spoznali kroz
1
Jcgm go\'or. Oni su spoznali da On ima S\ a apsolutno najlJepa i pot
puno saHena SYojsna. je od sup:umlYa 1 nema J\lu pnmJera. On
JC sve Oo s,-e obdria\ a. 1zabmnJUJC- G m-orom
poslanice spura i snara ta cl..t. \'cc1 je od S\ega st\ore
noga, a j ljepi je od S\ega On je najm1losrivjji od sv1h milos
ti,ih, najsnaniji je od svih to snagu imaju j On je najpr:\\'edniji sudac.
Kur'an je objavljen kako bi uputio ljude na Njega 1 na spoznaju
o Njemu, tc da im ukae na Pra,i put, koji k Njemu \'Odi i obav
ijesti ih o zavrnom stanju onih koji su sc predali Allahu
Uzvienom.
11111.0\1 \ll OS \\1
t\EZNANJE DONOSI
Neznanje o Pravom putu, o mahanama i preprekama na njemu i o
samom cilju, zaista donosi Yelike robu prilikom kreranja ka
'\lbhu UZ\'Ienom uz samm malo koristi. u takvom sran ju, rob se,
trudl ti u stjecanju naft/a, dobrmolJnih djela, a zaposta,ljat far
zore, obavezna djela, ili ulagati trud u tjelesne lbadecc, :tli koji biti
srca. Moda se koncentrisati na ibadete,
:tli da u formalnoj praksi i ponaanju odudara od Poslnnikove, s.a.v.s.,
upute. Moda teiti ka nekom djelu, a jo nije sagledao njegovu svrhu i
cilj, ili sc predali nekom djelu, ne i ne se na
tclnc posljedice tog djela prilikom njegovog izvravanja ili
t\foda posegnuti za djelom, ne na Allahovu blagod:u i
pri njegovom izvravanju, pa na kraju, dobrolu rog pripisati sebi,
RIZt\ICA ZI\'At\JA / 36r
rh sc prilwaciti nekog dJela ne S\'Oju nl:dosljednosc i pro
puste u njegovom rzna\ anju, pa se na koncu bptci i trazrtr ispnku.
.Moda sc pred.ui nekom djelu koje s i na najbolji
izYrm, a drzar da je perfektno oba,io.
Sve spomenuto, i pored ulaganja velikog cruda i napora, umanJuJe
plodO\c dobrrl1 dJela!
A od Allaha Uzvrcnog zavisi svaki uspjeh!
OOLO\m IlE\
STAJANJE ROIIA PHEO ALL\JIOM UZVIENIM
Rob u dvije silUacijc neposredno stoji pred Allahom Uzvienim:
jednom u namazu, a drugi put na dan susreta sa svojim Gospodarom.
Ko u prvoj situaciji udovoljivi zahtjevima mjesta stane pred
AUahom Uzvienrm bir mu olakane stajanje pred u drugoj
situaciji. ko omalovai stajanje u prvoj situaciji i ne udovolJI
zahtje\'lma mjesta, drugo stajanje pred Uzvienim brt veoma teko 1
je objavio: "l radi Njega
namaz obavljaj, .i dugo Ga hvali! Aovi, oniivotnaovom5'ijetu
'ole doista, a nita ihse ne dan tegobni, koji ih
1
OllL011 ll\ \IIESr.TI:
TlU KORISTI
- Udovolji ti obavezama uz crud i tetu, s jedne strane, i udo
voljici obavezama s i bez ikakve tete, s druge stran<.:, zaista
predstavlja dvije udaljene krajnosti.
1
Ed Delu, 26-27.
/ lbn Kajjim cl - Oicvzijje
- "Zaista je Moj potpuno odani i Meni predani rob svaki onaj koji
Me se i pri susretu svog suparnika na bojnom polju: ' O vjenrici,
kad se s kakvom sukobite, smjeli budite i n eprestano Allaha
spominjite da biste postigli ono to elite!"'
552
- N ije kad zdrav, sposoban i nezauzet rob slui Allahu
Uzvienom, je kad slab, bolestan i poslovima zauzet rob,
se stanje iz u mijenja, svojim srcem stoji na usluzi Allahu, d..,
pri ga ni sudbina koja ga je zadesila nije omela u pokornosti.
l PnVI:
STALNI l)UTNICI
Od kada su ljudi stvoreni, stalno su u kretanju i putovanju. Oni
sa svojih jahalica osim u Denneru ili Vatri.
Razuman je putnik svjestan da je putovanje zapravo izlaganje
i neprilika. je u tak-vom stanju
uitak, odmor i lagodnost. To se moe po zavretku
putovanja.
Poznato je da vrijeme putovanja prolazi i da svaki putnik odlazi, pa
tako i mukellq
353
, Allahov rob, ide, ne zaustavlja se. Isto tako, svaki putnik
treba se pripremiti za putovanje na koje ide; treba ponijeti dovoljno
opskrbe i opreme koja mu je potrebna na tom putovanju. A kada se
odmara ili spava na samom putovanju, to u granicama koliko mu
doputa priroda njegovog putovanja i u omjeru svoje spremnosti za
nastavak puta.
551
El-Enfal, 45.
55
' erijarski obaveznik (op.
TRINAESTO
POGLAVLJE
-
RIZ['{ ICA ZNANJA / 36s
O SUPROTNOSTIMA
OIIL0\1.\ K 1' 11 \'1:
NEKI ZNAKOVI AIIIHETSKE rPROPASTI
U znakove ahjrecske j uspjeha spada i to da kada god sc robu
njegovo znanje, mu se skruenost i sam1losc prema
stvorenjima. Kada god se njegov trud, mu sc strah od
Allaha 1 opreznost u postupcima. to rob vie ulazi u godme 1 starost,
time S\'C manje za dunjalukom. Kako mu sc Imetak,
tako se i njegovo udjeljivanje i Kako raste nJe
gov ugled i poloaj, tako sc njegova bliskost ljud1ma; vie im
koristi j rjeava njihove potrebe.
Jedan od znakova ahirctske i propasti jeste i to da kada god
sc robu njegovo znanje, mu se oholost i bahatost. Kada
god sc njegov trud, mu se ponos: jo vie omalovaava
ljude i dodatno poraste njegov ugled u sopst\enim to rob
vie ulazi u godine i starost, time vie rei za dunjalukom i stjecanjem
366 l Ibn Kajjtm cl - Dicnijje
dobara. Kako mu sc imetak, rako se nj egova krtost
i Kako raste njegov ugled i poloaj, tako se njegova
gordost i uzdiz::tnjc nad ljudima.
Spomenuta su stanja iskuenja kojima Allah Uzvieni provjerava Svoje
robove, pa jedni i a drugi propast i prokletstvo.
KEilAMETI, ALLA IIOVIM OOAJ1RANICIM.A
su i kerameti, koje Allah Uzvieni dariva Svojim iskrenim
i odanim robovima, cvlijama, iskuenja poput iskuenja vlasti, ili
imetka. Uzvieni Allah u Kur'anu prenosi Svoga vjerovjesnika
Sulejmana, a.s., kada je ovaj pred sobom ugledao prijestolje kraljice
Belkisc: "Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskuava da li
zahvalan ili nezahvalan biti!"
554
ALLAHOVEBLAGODATI
Blagodati su, isto tako, iskuenja putem kojih se pokazuje zahvala
vjernika i nezahvalnost nevjernika, kao to su i koje zadese
iskuenja. Allah Uzvieni iskuava robove Svoje blagodatima, isto kao to
ih iskuava i patnjama. Uzvieni je rekao: kada ga
Gospodar njegov iskuati, pa mu ukae i blagodatima ga
obaspe, rekne: ' Gospodar je moj prema meni plemenito postupio!'
A kada mu, da bi ga iskuao, opskrbu njegovu osk'lldnom
"'
555
onda rekne: 'moj me omalovaio! Ajet nije
svako kome Allah Uzvieni blagodat ukae i opskrbu mu obilnom
time kod Allaha, niti je svako kome je Allah Uzvieni opskrbu
oskudnom ponien i zaboravljen kod Njega.
SS4 En-Ncml, 40.
;;_ El-Fedir, 15-16.
RIZNICA Zi\ANJA / 367
lllllfGI:
KALEMI
Tenja b Allahu Uzvienom jeste kalem i mana, pa kada se to dvoje
sjedini, njihov je plod dobro djelo.
Lijepo miljenje o Allahu Uzvienom jeste kalem ovisnosti i
neophodnog pribjcgavanja Njemu, pa kada se to dvoje sjedini, njihov
je plod usliavanje dove.
Strahopotovanje prema Allahu Uzvienom jeste kalem ljubavi
prema Njemu, pa kada se to dvoje sjedini, njihov je plod
predvodnirva u vjeri. Uzvieni je rekao: njih Mi smo
i oni su, se zapovijedi Naoj, na Pravi put
jer su strpljivi bili i u dokaze Nae vjerovali! "
556
Dosljedno prakse Allabovog Poslanika, s.axs., kalem je
iskrenosti, pa kada se to dvoje sjedini, njihov je plod prihvatanje dobrih
djela.
Peaksa je kalero znanja, pa kada se to dvoje sjedini, njihov je plod
uspjeh i na ahiretu, ako se ne sjedine, se jedno
pojavi bez drugoga, zasebno koristiti.
Pronicljivost je kalem znanja, pa kada se to dvoje sjedini, njihov
je plod ugled na dunjaluku i ahiretu, i se okoristiti znanjem
U da sc ne sjedine, se jedno poja,i bez drugoga,
ni koristi niti biti okoritavanja.
odluka jeste kalem pa kada se to dvoje sjedi
ni, rob time dobro dunjaluka i ahireta, i svojom ambicijom
dosegnut same vrhove u svakoj prilici i na svakom mjestu, jer je
ncdostinost i nepotpunost u svemu, zapravo iz razloga nepostojanja
upute ili odluke.
11
" Es-Scdida, 24.
368 l Ibn Knjjim el-Denijje
Li jep cilj jeste kalem ispravnog razmiljanja, pa ako rob izgubi ovo
dvoje, lien je svakog dobra, a ako ih sjedi bit potpomognut i uvi
jek Ako mu ovo dvoje.: bude onda za posljedi
cu slijedi poraz i ponienje. Ako pak rob bude imao samo miljenje ali
bez hrabrosLi, tada mu sc pie i . . u
da posjeduje samo hrabrost bez miljenja, onda zapasti u s:rljanje i,
na kraju, u propast.
Strpljivost je kalem upute, pa ako se sjedine, u tom je svako
dobro.
Hasan el-Basri veli: onoga ko je pron.icljiv, ali
mu nedostaje strpljivosti, lahko ga Ako onoga
kome je dara strplji,osr, ali mu je pron.icljivost, i njega
lahko Ali ako onoga kome je data i pron.icljivost
i strpljivost, to je onda veoma teko!"
5
,..
Savjet je kalem razumnosti, pa to je savjet bolji, time je i razum
nost snanija i daje svjetlije plodove.
i razmiljanje, svaka od ovih radnji jeste kalcm drugoj,
a kada se sjedine, njihov je plod sustezanje od dunjaluka i tenja ka
ahiretu.
Bogobojaznost je kalem oslanjanja na Allaha Uzvienog, pa kada
se sjedine, srce se na Pravom putu.
Kalem pripremanja za D an povratka jeste nenadanje u dug ivot,
pa ako se to dvoje spoji, u tome je sabrano svako dobro, a u njihovom
razdvajanju lei svako zlo i teta.
Kalem visoke ambicije jeste ispravna namjera, pa ako se to dvoje
spoji, rob ono to eli.
' Q,o je u djelu F.z-Zuhrl, str. 13.
RIZNICA ZNANJA / 369
ODI.OliAK TilEt. l:
NAJKORJSNUII NAJTETNIJl
Za tebe je naj korisniji onaj koji ti dopusti da u njemu pos!je
sjeme dobra ili da mu neko dobro, jer on ti je, u tom
najbolji u onome to ti koristi i to te vodi ka upotpu
njenju. Korist koju kod njega ista je kao .i njegovo o kori tavanje
dobrom koje si mu ili i
A za tebe najtetniji jeste onaj koji ti dopusti da u njemu
posije sjeme grijeha. On te, ustvari, potpomae u onome to ti tetiti
i to te obezvrijecliti kod ljucli i kod Allaha Uzvienog.
ODLOMAK
VRSTE ZARADA rNJIHOVOG ULAGANJA
Postoje vrste novca:
- novac koji je uz potpunu pokornost Allahu Uzvienom, a
zatim je i utroen u ono to Allah Uzvieni voli. To je najbolji novac;
- novac koji je uz grijeenje prema Allahu Uzvienom, a
zatim je i utroen u grijeh. Ovo je najgora vrsta novca;
- novac koji je uz nanoenje tete muslimanu, a zatim je
i utroen u ono to teti muslimanu. Ovaj se novac smatra kao i pre
thodno spomenuta vrsta novca;
- novac koji je na dozvoljen a zatim je utroen u
doputene prohtjeve. Ovaj novac niti teti olti koristi.
Ovo su osnovne vrste novca, zarada i njihovog ulaganja, a iz njih se
granaju sve druge vrste, od kojih neke spomenuti:
37o l fb n KaJjim el - Oicvz.ijje
- novac koji je na doputen a zatim utroen u grijeh;
- novac koji je u grijehu, a zatim je utroen u korisnu stnr,
to kao vid iskupa;
- novac koji je na sumnjiv a je iskup da se
utroi u pokornosti Allahu Uzvienom.
Nagrada ili kazna i pohvala ili pogrda vezuju se za svrhu u koju
su novac i zarada utroeni; s druge strane, sve to se, po istom mjerilu,
vezuje i za novca i zarade: kako je novac i u to
je potrocn!m
ODLO.\IAK 1
1
ETI:
fZMEDU EJTANA l
Allah Uzvieni u Kur'anu nepdjateljstvo meleka
i ejtana, zatim neprijateljstvo razuma i strasti, te neprijateljstvo
due koja nagovara na zlo i zdravog srca. U svemu
come, rob je na ispiru i iskuenju. On se nalazi u okruenju tih stvari, a
svakoj od dvije strane Allah Uzvieni dao je i surad
nike. Rat njih ne jenjava, nego je u stalnom jeku sve dok jedna
strana ne pobijedi i savlada drugu koja vie imati utjecaja.
Ako pobjeda pripadne srcu, razumu i meleku, rob uivati u
blagodatima, uicima, radosti, veselju, smirenosti, bezbrinosti i
bogatstvu plijena.
ako pobjedapripadne pokvarenoj dui, seras tima i ejtanu,
to donijeti brigu, tugu, more, neprijatnosti, tjeskobu u grudima i
tjeranje meleka.
r\utor uk:tzuje na hadis: "Rob se pomjerici s na Sudnjem dnnu sve dok ne bude
upiun za stvari ..." a hndis je ocijenjen kao dobnr.
RIZNICA ZNANJA l 371
ta misli o kralju koga je pokorio njegoy neprijatelj?! O kralju
koga je neprijacelj procjerao s njegovog prijestolja, okovao ga u lance i
robom! Neprijatelj ga je odvojio od njegovog blaga,
i posluge, a zatim to sve podredio sebi! I pored svega toga, kralj se
ne priprema za osvetu niti trai od prijatelja koji bi ga mogli
izbaviti iz ropstva i osloboditi ponienja!
A iznad ovog ponienog kralja postoji Kralj i Vladar, Koji
a Njega niko ne moe pobijediti, Koji poniava, a Njega
niko ne moe poniziti, Koga niko ne moe On
alje poruku poraenom kralju: <<Ako od Mene zatrai, ja ci
Ako Meni zavapi, Ja ti se odazvati! Ako pribjegne Meni, Ja
tvoju osvetu naplatiti! Ako kod Mene zatrai, Ja
da pobijedi svog neprijatelja i da ti njega zarobi.
Ako kralj na ovaj poziv odgovori: Doista me neprijatelj
moj i s okovao i u lance privezao. mi
je kretanje, pa kako da pribjegnern Tebi i pobjegnem u Tvoju zatitu?!
Ako poalje mo Svoje vojske da me izbave iz okova i lanaca i spase
ropstva, u tom bih mogao stati pred kapiju Tvoju. U protivnom, ne
mogu se izbaviti iz ropstva i osloboditi okova!"
Ako su to kojima kralj omalovaava
Vladara i znak prihvatanja stanja u kojem se naao
kod svog neprijatelja, onda mu 'Vladar uskratiti i pre
pustit ga samome sebi i situaciji u kojoj se naao.
ako to kralj kae, s ovisnosti o
Vladaru i kao izraz svoje i ponienja, da
je mnogo slabiji i i od toga da sam, sobom, krene u
Onome Koji ga moe zatititi i pobjegne iz neprijateljskog pritvora,
da bi se Vladara prema njemu
372./ [bo Kajjim el-Dienijje
upotpunila, pored slanja poruke, kada bi mu On poslao
vojsku i koji bi ga i;r.bavili i oslobodili ropstva j pritvora,
pa ako \nadar to i time je upotpunio Svoju blagodat
i prema pokorenom kralju. Ali, ako mu poslije poruke
ne ukae dodatnu On mu time nije nepravdu i nasilje,
niti mu je uskratio neko pravo koje ovome pripada. Tako je Njegova
mudrost i nalagala, a ako Vladar zna da je
pokoreni kralj sam dopustio da bude zatvoren j ponien, ako zna da
je neprijatelj koji ga je porazio zapravo samo jedan od kraljevih sluga
kojim kralj moe upravljati i nad njim vladati. Sam je kralj svjestan da
mj sluga nita ne posjeduje, da sam ne moe nita preduzcti, da opet
naredbe od kralja, a kralj ga se ne boji, jer zna da ne moe nita
Kralj zna da on upravlja tim slugom, i njegova kika je u ruci
kralja, a onaj ko upravlja, pa od njega strahuju njemu
od njega dobro njemu u pribjegavaju, od njega
trae i mole... Ako kralj shvati ovu i bude svjestan toga, tada
mu i podrka, j on pobijediti.
ODLOMAK ESTI:
SIN ADEMOVIZMEU UUGLEDAl PONIENJA
Tijelo sina Ademova stvoreno je od zemlje, a njegova je dua s
neba. Potom su tijelo j dua spojeni u jedno, pa ako sin Ademov izgladni
tijelo, izmori ga u dugom bdijenju j trudu za vjeru, njegova dua
osjetiti polet, i snagu, te teiti za onim visokim mjestom
odakle j za svojim visokim svijetom.
ako sin 1\demov pretjerano nahrani svoje tijelo, ugladi ga, umrtvi ga u
spavanju i uicima, onda tijelo za cijeli svoj ivot prilijepiti za zemlju,
RfZNICA ZNANJA l 373
mjesto odakle tijelo i a dua propasti s njime i bit okovana
a tamnici materije.
Da se dua nije svikla na tijelo, tu tamnicu koja ju je zarobila, ona
bi vritala i traila zbog svoje odvojenosti od visokog i lijepog
svijeta u kojem je i stvorena, ba kao to i beznadnik priziva za spas.
l POKRETLJIVOST TUELA l NJENOST l DUE
sve to je tijelo lake i pokretljivije, dua je njenija i
meka, i vie tei i za svojim visokim svijetom. S druge strane,
sve to je tijelo tee i vie tromo, i to se vie vezuje za zemlju, uitak i
strasti, time je dua sporija i vie udaljena od s\roga visokog svijeta. Ona
pada nie i poprima zemaljske bezvrijedne osobine.
Tako moemo sresti koji hoda po zemlji, tu pored nas, ali dua
je njegova u visokim sferama u blizini Gospodara Ara plemenitog. On
spava na postelji, a dua mu je kod Sidretul-munrehaa i krui oko Ara.
Drugog vidi kako izgara u slubi svoga tijela, a dua mu je
nisko, zabavlja se i mizerijom. Zato kada dua napusti tijelo,
odlazi u visoke sfere do poloaja u drutvo najodabranijih, ili
pada u nizine do granice ponienja, u drutvo najponienijih.
U drutvu najodabranijih, kod Allaha Uzvienog, rob uiva sve
blagodati: zadovoljstvo, radost, smirenost, lijep ivot, uitak, dok
u drutvu najponienijih rob samo tugu, brigu, jad,
uznemirenost, bijedu i tegoban ivot. Uzvieni je u Svojoj
knjizi objavio: "A onaj ko olcrene giavu od Moje knjige, taj tekim
ivot omhjeti!"
559
Allahova k'!}iga, to su Njegove koje je objavio,
a okretm!Je od l.01jige nerazmiljanje i nerazumijevanje Njegovih
509
Ta-Ha, 124.
374/ Ibn Kajjtm cl-Dcvzijje
i poruka, te naputanje njihove primjene u praksi. Pod
... tehk ivot... Kur'ana smatra da se time misli na
kabursku patnju. To zastupaju: Abdullah b. Mesud, Ebu Hurejra, Ebu
Seid ci-Hudri, Abdullah b. Abbas, r.a., i drugi, a u vezi s tim zabiljeene
su i Poslanika, s.a.v.s.
5611
TEGOBNOST. DANA'
Dank u arapskom jeziku tegoba, tjeskoba i teko stanje.
Izraz se koristi za 1JJenzillln dank, tijesna i a.Jflm dank, teak
ivot.
Tegoban ivot dolazi kao posljedica razuzdanosti due i njenog
pretjeranog oputanja u uicima, strastima i odmoru, jer dua sve to
vie uiva, time sve vie gui i sputava srce, dok se ivot ne pretvori u
tegobu j Nasuprot tome, sve to se dua vie stee i
time se vie srce iri, smiruje i odmara.
Tegoban ivot na dunjaJuku uzrokovao
lagodnost i u berzahu i na ahiretu, a ugodnost i lahak ivot
na dunjaluku uzrokovan strasti tegobu i u
berzahu i na ahiretu.
RTVOVANJE RADI BOlJEG l LJEPEG IVOTA
rtvuj sc i dadni prednost boljem i Jjepem ivotu u i
napati tijelo radi uitka due, a nemoj patiti duu radi uivanja tijela, jer
uitak ili patnja due mnogo due traju i su u odnosu na uitak ili
patnju tijela koji su i zanemarivi
A od Allaha Uzvienog traimo u dobru!
Yt biljeio g:t j.: 12L-T:tbcri u svom Tefmu, predanje br. 20.771, kno i El- Bejhcki u djelu T.rbntu
9., u predanju od t\bdullah:t b. Mesuda, r.:t.
RlZNICA ZNANJA/ 375
OPI.O'IAI\ Sf:ll,ll:
VANOST ZIKRA. ALLAHA UZVIENOG.
l UKRA,
Cijela vjera utemeljena je na dva fundamentalna z.ikru i ukru.
Uzvieru je rekao: sevi Mene, i Ja sevas sjetiti, i zahvaljujte
Mi, i na hbgodatima Mojim nemojte n eblagoda.rni biti! "
561
Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je Muazu, r.a.: "Tako mi Allaha, ja te uistinu volim.
Nemoj zaboraviti poslije svakog namaza da kae: 'Allahu moj. pomozi mi da
Te slavim. da Ti zahvaljujem i da Ti na najljepi robujem!'''
561
Pod zikrom, i slavljenjem AJlaha Uzvienog, ne rrusti se
samo na zikir jezikom, se tu podrazumijeva i predani, zikr
cijelim
Zikr obuhvata spominjanje Allahovih lijepih imena i savrenih
atributa, spominjanje Njegovih naredbi i zabrana i Njegovih
To, prije svega, podrazumijeva spoznaju Allaha Uzvienog, te
vjerovanje u Njegova lijepa imena i savrena svojstva, a zatim pohvale
i zahvale Njemu. Rob to osim uz ispravno
ispovijedanje te11hida, Allahove Istinski zikr, Allaha
Uzvienog, zahtijeva sve spomenuto, kao to zahtijeva i spominjanje
Allahovih nebrojenih blagodati i Njegovog prema
stvorenjima.
to se fukra
1
zahvale Allahu Uzvienom, to je pokazivanje
porpune pokornosti Njemu, i pribliavanje Njegovom
zadovoljstvu s raznolikim, i vanjskim j unutarnjim,
dobrim djelima koje On voli.
561
EI-Bebra, 152.
D:l\'Ud, 985. Ahmed, 4/338, En-Nes:u, 3/502, Ibn HuzeJma, 72-i, i l / 267,
u predanju od :-.luaza b. Debel:t, r.:1. llndts je ocijenjen k:10 snhih.
376 l Ibn Kajjim cl Dicvzijje
Ova dva u sebi saimaju cijelu vjeru; zikr, Allaha
Uzvienog, nuno priziva na spoznaju, dok uktj zahvala, nuno
poziva na pokornost. Zbog ova dva uistinu su stvoreni ljudi,
dini, nebesa i Zemlja. Zbog njih je nagrada i kazna, zbog
njih su sputene objave i izaslani poslanici, a.s .. Ta dva zajedno
istinu, el-hakk, radi koje su stvoreni Zemlja, nebesa i sve to je
njih. Nasuprot ova dva stoji zabluda, La i obmana, od
je Uzvieni Gospodar, a to Mu neprijarelji ipak pripisuju.
Uzvieni je kazao: " Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono to
je njih; tako misle nevjenricil"56.' I On je rekao: " Mi nismo
stvorili nebesa i Zemlju i ono to je njih da bismo se igrali.
Mi smo ih stvorili s ciljem, ali ovih ne znaju! "
564
I rekao je:
"Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je njih mudro stvorili.
oivljenja zacijelo "
565
Na sure Junus, nakon ro
je spomenuo neka Svoja znamenja i dokaze ljudima, Uzvieni kae:
"Allahje to s ciljemstvoriol"
566
I On je rekao: "Zarstemislilidasmo
vas uzaludstvorili i daNamse vratiti?! "
567
I rekao je: "DiDove
iljude stvorio samsamo dami robuju! "
568
I rekao je: "Allalt jesedam
nebesai isto tolikozemaljastvorio; Njegovo se na svenjih
odnosi, a neka znate dajeAllahkadru sve i daAllah znanjemSvojim
sve obuhvata! "
569
l rekao je: "Allalt je da Kaba, hram,
bude p1eporod za ljude, a tako i sveti mjesec ikurballi, oni
ogrlicama zato da znate da jeAllahupoznato ono to je na
nebesima i ono to je na Zemlji, daAllah, zaista, sve zna. "
570
"' Sn'd, 27.
Y. Ed-Duhnn, 38-39.
;r.; Ed-! lidr, 85.
SMJunus, 5.
56
El-l\!u'minun, 115.
5<A fu-Z:Icijnt, 56.
'"' Et-T:tlak, 12.
>' El-1\l:lidn. 97.
RIZNICA ZNANJA/ 3
77
lz navedenih ajeta da je cilj stvaranja i objavljivanja
poslanica i spominjanje Allaha, zikr, i zabvalji,anje Njemu
Uzvienom, ukr, da se stalno i spominje, bez zaborava na Njega,
i da Mu se zahvala bez poricanja i omalovaavanja Nj egovih
darova.
571
I\llah UZ\rieni se onih koji se Njega i koji Ga
i Oo, Uzvieni, zahvalan je onome koji Njemu zahvaljuje.
Allaha, zikr, jeste razlog da se i Allah roba, a zahvaljivanje
roba Njemu razlog je Njegove blagodati prema robu. Plodovi
Allahovog zikra, roba, odnose sc na jezik i srce, tako da ova
dva organa onda ne posustaju u u Allaha, a i ukr, zahvala Allahu,
odnosi se, i na jezik i na srce: u srce se ulijeva ljubav i
za Allahom, a jezik samo hvalu i pohvale Allahu, a svi ograni,
odnosno cijelo cijelo, predaju se pokornosti i slubi Uzvienom.
ODLO\IAK OSli l:
POSUEDICE GRIJEHA l DUGA
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u dovi trai od Allaha Uzvienog da ga
zatiti od dvije stvari koje spominje zajedno: od grijeha i duga. To je
stoga to grijeh ima za posljedicu kajanje i na abi retu, a dug ima
za posljedicu na dunjaluku.
572
n U O\'Om oa\och se 1 precbnje od Abdullaha b. Mesuda, r.a., koje su zabiljeili Et
Tabemni u djelu flf.J\l!t'd&Jmlktbir, predanje br. 8.503, i El- l lakim u djelu (;/-Musttdrtk, 2/ 294.
A mz prenosibca predanja ocijenjen je kao ispravan.
sn J ladis u vezi s ovim zabiljc:Wi su EI-Buhnri, 832, i Muslim, 589, u prcdnnju od A ie, r.a.
Onn kae: "Posbmk, s.:t.\':S., molio je u n:.mazu: ' ... Allahu moj, od Tebe 7.aliru trai1m od
grijeha i duga!, pa je oeko upit:to: 'O Allahov zaist.1 se puno od duga'!' A
Po$bmk, s.a.,.s., odgO\'Ori mu: 'K:.da se zaduii, on zabrn gO\ori, pa zatim
pn izne\'jeri! "' (op. prev.)
378 l Ibn KaJJllll ci - Dienajje
OllUl\1 \J., Ill:\ Hl:
IL\ZLII(\ IZMEDO HALUA l UITKA
Zabranjeni uitak jeste doista ruan pri samom njcgO\om kuanju,
a nakon kratkotrajne naslade on donosi bol i Zato kad osjea
poz1v i Yeltku elju za kuanjem zabranJenog unka, pnsJCO se njegO\e
kratkottajnosci i bola koji donosi. Zanm napravi usporedbu
tzmedu zabranjenog uitka i halala, i pogledaj koliko se samo razlikuju
i kolika je udaljenost njih.
Umor i tegobu koju rob prilikom pokoravanja Allahu
Uzvienom razgaljuju i umanjuju ljepota kojLI pokornost nosi u sebi, te
slast i smirenost koji se na kraju pojavljuju kao plodovi pokornosti. Ako
se pokornost nekada kao teret dui, razmisli o
njene ljepote, uitka i koje ona dariva. Potom co sve izvagaj i
uporedi, i dadni prednost boljem nad loijem.
CLOG.\ IL\ZDl\
Uloga razuma jeste ea da pri izboru jedne od d' lJe nejednake ko
ris tl, pri jedna bici izgubljena, uputi na korist i dobrobit
za roba, kao i da potakne na podnoenje slabijeg bola i manje tete radi
izbjegavanja bola i tete.
POZNAVANJE UZilOKA l POSLJEDICA
Da bi rob mogao dati prednost vrcdruj cm i boljemm, potrebno je
da poznaje uzroke i posljedice stvari i da posjeduje razum koji dati
1
Autor n:madja go,oric o usporedbi zabranjenog ui1tk:t i i d;mtnJa pred nos n Jednome
(op. pre\'.)
RIZNICA ZNANJA l 379
prednost vrijednosti i korisnijem. Pa kome bude podarena takvo
znanje i spomenuti razwn doista odabrati vrednije i aliti da
se zbog njega i rtvuje, dok onome kome bude i znanje i
razum, ili jedno od toga; njegov izbor biti pogrean.
Ko dobro promisli o dunjaluku i ahitetu da se nijedan
od ta dva izbora ne moe drugim osim uz veliki trud i
napor. Zbog toga treba podnijeti teret i uloiti napor radi onoga to je
vrednije i bolje od ovoga dvoga.
OOLOllAK DESETI:
IZVOR DOBRili 1 IZVOR LOIH OSOBINA
Izvor svih loih osobina jeste oholost i niskost a izvor svib
lijepih osobina jeste bogobojaznost i uzvienost ciljeva.
Iz oholosti se pretjerani ponos, omalovaavanje ljudi,
nost, samodivljenje, zavist, razuzdanost, gordost, nepravda, grubost,
drskost, odmetanje od dobra, neprihvatanje savjeta, odmazda, za
ugledom, poloajem i prihvatanje laskanja i tome
la, podlost, izdaja, prevara, pretvaranje, spletkarenje,
obmanjivanje, pohlepa, strah, krtost, lijenost,
poniznost pred ljudima, zamjena boljeg zaloije, i tome p.toizlaze
zapravo iz niskosti i malodunosti.
A to se plemenitih i lijepih osobina, poput strpljivosti,
hrabrosti, pravednosti, ljudskosti,
i ugleda, plemenitosti, dareljivosti, blagosti, pratanja,
lijepim, podnoenja, davanja prednosti drugima nad sobom, uzvienosti
due nad niskostima, skromnosti, zadovoljstva, iskrenosti, predanosti,
38o / lbll Kajjm el - Dienijje
na dobro dobrim ili jo boljim, prelaenja preko ljudskih
ispada i pogreaka, neosvrtanjc na ono to ga se ne
srca od loih namjera i osobina i tako dalje, sve ove osobine
proizlaze iz skruenosti i uzv1enosci ciljeva.
SKRUENOST ZE.\ILJE
Allah Uzvieni govori u Kur'anu o skruenosti Zemlje i njenoj
pokornosti Njemu Potom Oo na nju sputa kiu, pa se
ona pokrene i uzbuja, ukrasi se plodovima i onim to iz nje A tako
se i sa stvorenjem koje je od zemlje stvoreno ako mu sc Allah
Uzvieni smiluje, pa ukae na Pravi pue.
NARAV VATRE
A to se naravi vatre, ona se odlikuje
nereda i unitavanjem onoga se domogne, a nakon toga
se smiri i splasne, pa bude tako poniena i mizerna, a takva je priroda
i stvorenja koja su od nje stvorena. Vatra je u stalnom kretanju
dvije krajnosti: uzdizanja, kada se razbukta i razjari, i niskosti,
kad splasne i sagori.
Loe osobine vezuju se za vatru i stvorenja koja su od vatre stvore
na, a dobre i plemenite osobine vezuju se za zemlju i stvorenja koja su
od zemlje stvorena.
Onaj dua tei i uzdie se ka visokim vrijednostima, taj sc oki
tio svim lijepim osobinama, dok onaj elje i tenje budu niske i
bezvrijedne, i u njegovoj dui nasilje prevlada, taj se ogrnuo svim Loim
i bijednim osobinama.
RIZE\ ICA Zt\ <\!\]A/ 381
ODL0\1 \ k JF.D
KAKO ISKilENOST. IIILAS
U srcu se ne moe spojiti iskrenost s ljuba\ Iju za polwabma i zah
valama i za onim to je u posjedu ljudi, osim u onolikoj mjeri
koliko sc mogu spojiti voda i vatra, ili susresti kit i pustinjski guter.
Zato, k:tda te dua nagovarati na uzgajanje iskrenosti u srcu,
prvo uzmi !lo pa zakolji pohlepu. Potom se okreni pohvalama i
zahvalama pa im pokai svoj odricanje, ba kao to sc
zaljubljenici u ovaj svijet, ahireta. Kada uniu 1 pohlepu,
1 odricanjem savlada ljubav prema pohvalama 1 zahvalama, onda
lahko iskrenost u svom srcu.
lJUB,\\' PRBIA POllVALII
Ako sc pita: ta mi olakati unitenje pohlepe i i odri
canje od ljubavi za pohvalama i zahvalama?!, odgovorit da ci
unitenje pohlepe i olakati spoznaja da je sve ka
tei, za i vapi, u Allahovim riznicama, i samo Allah
Uzvieni robovima Svojim od toga daje koliko niko drugi pored
Njega.
A to se odricanja od ljubavi za pohvalama i zahvalama, u come
ci spoznaja da pohvala i zahvala, niti pogrda i izru
givanje, ne koristi, odnosno ne teti, osim Allahove pohvale ili
gove pogrde, kako je Allahov Poslanik, s. a.v. s., pojasnio bedumu koji
je kazao: Moja je pohvala korisna, a pogrda tetna!, pa mu je Allahov
Poslanik, s.a.v:s., rekao: "To samo Allah moe
S' Et lirmtZt, 3266, u predanJU od b. ,\ztba, r.a. Ntz prenostbc:t prcd:10ja octjenjen
je kao tspra\-m.
382 l Ibn Kajjim el- Dzevzijje
ODNOSPRmiA ONil\IAKOJIII \:\LE l ONDIA KOJI KUDE
Odreci se pohvala onih ti pohvale ne mogu koristiti, i ne
se na pogrde onih ti pogrde ne mogu tetiti . Tei ka pohvalama
Onoga u kojima su svako dobro i ljepota sadrani, a se Njegovih
pogrda u kojima je stvarni prijekor sadrao. I dobro znaj da to
drugim osim uz strpljivost i uvjerenje. A kada
god izgubi jedno od toga dvoga, bit poput onoga koji bez
eli pregaziti more. Uzvieni je rekao: "A ti budi strpljiv! Allahovo je
zaista, istina, i neka t e nikako ne obmanu oni koji
ne vjen1ju! "
575
A u drugom a jeru On je kazao: "Izmedu njih smo Mi
vode i oni su, se zapovijedi Naoj , naPravi put
jer su strpljivi bili i u dokaze Nae vjerovali! "
576
OlllOll \K II UNESTI:
SRCAJTIJELA ZA ALLAHA UZYIENOG (IT!KAF)
Priklanjanje i predavanje jeste i'tikaf srca, odnosno njegovog veziva
nja za Allaha Uzvienog, isto kao to mu'tekif, privee svoje tijelo
za boravak u damiji u danima mjeseca ramazana.
Stvarnost ove vrste, i'tikafa, jeste da rob privee svoje srce za ljubav
prema Allahu i Njegov zikr, Allaha spominjanjem Njegove
uzvienosti i svetosti, zatim da svoje tijelo, kroz iskrenost i dosljedno
sunneta, privee za pokornost Uzvienom. AJj onaj koji svoje
srce ne vezuje za Allaha Uzvienog vezuje ga za mnoge druge idole i
kumire, kao to je predvodni k vjere Ibrahim, a.s., kazao svom na
rodu: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i klanjate?! "
577
Tako
S"l Er-Rum, 60.
s Es-Sedzd:1, 24.
s- EI-Enbijn, 52.
RIZNICA ZI\ANJA / 383
se Ibrahim sa svojim narodom raziao u i'likaj11, vezivanju, on sc vezao
za Gospodara svjetova, a njegov narod za mrtve kumire.
Kada se srce vezuje za ne5m drugo pored Allaha UzYienog i time
se zaok-upi, to je onda naginjanje i predavanje tim kumirima koji su
zaposjeli srce, a okretanje od Allaha Uzvienog. Tako se dogodilo s
onima koji su se klanjali kipovima. Njihov i rk, nevierstvo, ogledao se u
rome to su im kipovi zaposjeli i srca i misli, i elje i nade. Kipovi su ih
zapravo porobili. Zbog toga je AUahov Poslanik, s.a.v.s., idolopolclonike
i nazvao njihovim robovima i oboavateljima, im propast i
Poslanik je, s.a.v.s., rekao: "Propao je rob dinara! Propao je rob
dirhema! Propao je i nesretan. l od uboda trna ne moe se
Svi ljudi na ovom svi jetu jesu putnici, a svaki putnik do
svoga cilja j odsjesti kod onoga koji se raduje njegovom dolasku. Onaj
koji za ah.iretskim ivowm i susretom s Allahom UzYienim on
zapravo putuje Allahu ma gdje da bio, a kada Ga sreme, kod Njega
odsjesti. Sva briga ovog putnika jeste u tome kada i
svoje putovanje: "A ti, o duo smirena, VI"ati se Gospodaru svome
zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa udi robove Moje, i
9
udi u Dennet Moj !"
5
- ena faraonova molila je: "Gospodaru moj,
sagradi mi kod Sebe u Dennetu!"
580
Traila je da joj sagradi
kod Njega, prije nego to je traila da bude u Dennetu, jet
se prvo trai komija, a potom podie
,.. EI-Buhari, 2.887, u predanJU od Ebu Hurejre, La.
1
..., EI-Fedir, 27-29.
ll; Et-Tahrim, ll.
384/ Ibn KaJJlm ei-Oicvzljje
Tlli\1.\ESTI:
.UUJI t\IJEDNOM DVA SRCA UNJEUIUMA
NJEGOVIM Di\0!..
5111
Da bi se neto pohranila u prvo se mora isprazniti od
onoga to ne odgovara eljenom pohranjiva.nju. Ovo se odnosi na ma
terijalne i opipljive stvari, ali tak-va zakonitost vlada i u onim apstrakt
nim idejnim stvarima.
Ako je srce ispunjeno zabludom koju s ljubavlju prihvata i u nju
vjeruje, onda u njemu oema mjesta i volje za istinskim j pravim
uvjerenjem. Ako jezik o nckorisoom, onda nema da
govori o korisnom sve dok ne :-.:avri kazivanje o onom prvom.
U istoj su poziciji ruke i noge na tijelu: ako su obuzete
nekim poslovima koji nemaju veze sa ibadetima, ne mogu se predati
pokornosti i ibadetu sve dok ne prekinu onaj prvi posao. srce
koje je obuzeto nekim stvorenjem, njegovom ljubavlju, za njim
i uivanjem u njegovoj blizini, ne moe se predati Allahu Uzvienom,
voljeti Njega, za susretom s Njime i radovati se boravku u Nje
go,oj blizini, sve dok sc ne oslobodi one prve veze. Jezik se ne moe
predati zikru, a organi tijela pokornosti i sluenju, sve dok se jezik
ne oslobodi spominjanja morenja, a organi od pokornosti j sluenja
stvorenjima. Ako srce bude zauzeto stvorenjima i onoga to
ne koristi, se obuzeti Allahom Uzvienim i Njego
vih imena, osobina i propisa.
Tajna uspjeha glede spomenutog jeste u tome da srce pomno slua
ba kao i uho, pa ako pored Allahovih slua neto drugo, onda
nici Allahove niti ih razumjeti. Ako ljubav srca nagne


121-Ahzab, 4.
RIZNICA ZNANJA J 385
nekom stvorenju, onda u njemu ostati mjesta za ljubav prema
Allahu Uzvienom. Ako srce spominje neko stvorenje, u njemu
ostati mjesta za zik.r, spominjanje Allaha, isto kao u jez1ka. U
tom kontekstu u Sahihu se navodi da je Allabov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Da se prsa nekog od vas napune gnojem, pa ih on upropasti, bolje mu
je nego da se napune (nemoralnim) pjesn.itvom"
582
Allahov Poslan
ik, s.a.v.s., konstatuje da se prsa mogu napuniti pjesnitvom,
to da se mogu napuniti i drugim: sumnjama, nedoumi
cama, matom, mislima, onim to u stvarnosti i ne postoji, nekorisnim
znanostima, alama, i tome
Kada se srce napuni time, mu kur'anske istine i
znanje koje oplemenjuje i vodi ka ljudskoj savrenosti, ali ne
mjesta niti dobrodolice u srcu. Onda ga i odu tamo gdje se mogu
smjestiti. Kada tako ispunjenom srcu bude savjet, ono ga ne
prima i savjet na njega ne nego ga bez imalo zadravanja.
Zbog toga je pjesnik kazao:
<(Od dntgih, srce odt;o;i za
Podrku nau spremni smo dati!
saburje tit blaga nae vaze,
Ko titom se blagoje dobiob)
A od Allaba Uzvienog zavisi svaki uspjeh!
ODLO.IIAK
PRAVOG PUTA DO ALLAHAUZVIENOG
Onaj ko trai Allaha Uzvienog i eli abiretski ivot,
pravi put do svog cilja sve dok spram svog srca, jezika i tijela ne ispuni po
;gz El-Buhari, 6.155, i 1\[uslirn, 2.257, u predanju od Ebu Hurejre, r.a.
386/ Ibn Kajjim el-Dcvzijjc
dva uvjeta: da panju srca okrene i koncenttie na svoj cilj i da mu
osvrtanje i gledanje u neto drugo pored eljenog cilja; da jezik uposli
Allaha i onim to mu spoznaju o Uzvienom i
iman, a mu da govori o beskorisnom; da svoje tijelo uposli
izvravanjem obaveza i pohvalnih djela, a mu Cinjenje grijeha i
za strastima. U ovak-vom stanju rob treba ostati sve dok ne
sretne svoga Gospodara, pa ga On, Uzvieni, rastereti i oslobodi stega tih
uvjeta, i s tjesnaca puta kojim je hodio uvede ga u prostrahnosc i ljeporu.
Ako rob ne uspije ispuniti ova dva uvjeta spram svojih organa i
prepusti se prostranstvu strasti, po odlasku s ovog svijeta uslijedit taj
strani i rugobni tjesnac i prjrvor, jer svaki koji napusti dunjaluk
ili se stega i obaveza ili ulazi u ahiretski
pritvor i
A Allah daje podrku za dobro!
ODLO)JAK PETNAESTI:
TABOR l TABOR GRENlKA
Allah Uzvieni kroz Objavu Svojim stvorenjima i zabra
njuje, a kroz kadclj odredbu, On im daje i pa su se Njegova
stvorenja spram toga podijelila u dva tabora:
- tabor koji ostavlja, a zabranjeno uzima, koji na darovima
ne zahvaljuje, a zbog srdi se i prigovara. To su Allahovi
neprijatelji i oni Mu pokazuju onoliko neprijateljstva koliko se loe
odnose prema Njegovim naredbama i zabranama;
- drugi tabor predstavljaju oni koji Allahove zapovijedi prihvaraju
l\tfi smo T\'oji robmi! r\ko nam nareru, urimo da to
RIZNICA ZNANJA / 387
ispunimo! Ako nam zabrani, ostavljamo zabranjeno i suzdrajemo
se od njega! Ako nam blagodat ukae, mi Ti zahvaljujemo! A ako
nam neto uskxati, mi potrebe svoje ponizno od Tebe traimo i Tebe
oh>
ovakvih robova i njihovog ulaska. u Dennet jeste samo
zastor ivota, pa kada ga smrt podigne, oni se samo
premjeste u blagodat i neprekidni uitak. kad je
o pripadnicima prvog tabora, Dehennema i njihovog ulaska u
njega, stoji samo zastor ivota, pa kada ga smrt podigne,
oni se u jadu, bolu i
Kada se dva tabora, dvije vojske, ahiretska i sukobe
u tvom srcu, pa htjedne saznati na si ti strani, pogledaj samo
kojoj vojsci naginje i u borbenom stroju stoji, jer ti zapravo ne
moe biti neutralan, ne moe stajati po strani ili dvije vojske.
Zasigurno biti na strani. Tabor pokornih u strastima je vidio
prevaru i obmanu, pa su ih se klonuli. Ob.t:atili su se razwnu za savjet, pa
su savjet i prihvatili. Srca su uposlili razmiljanjem o cilju i svrsi njihovog
stvaranja. Svoja su tijela zaposlili dobrih djela koja su im
Svoje su vrijeme troili na ono to .im koristiti na ahiretu.
Brzi prolazak ivota preduh.itrili su powivanjem
dobta. Borave na dunjaluku, ali im srca putuju ka ahiretu. Nastanili su se
na ahiretu, prije su u njega zagazili. Zaokupljeni su Allahom Uzvienim
i onoliko koliko potrebe za Njime. Za ahi:ret se
pripremaju onolik okoliko u njemu boraviti. Na ovo im je Allah
Uzvieni jo u ivotu uzvratio blagodarjem iz D enneta
i njegovim mirisima: u srca im je ulio smirenost, ljubav prema Njemu i
za susretom s Njim, a oslobodio ih je onoga je napunio srca
poklonika dunjaluku: od ljubavi prema dunjaluku, od briga za njegovim
388 l Ibn Ka JJ lm el- Dicvzijje
nestankom i od tuge za njegm'im prelaskom. Njima je bilo lahko ono
to je ras1pnicima i ljubiteljima sjaja bilo teko i crnovito.
Om su ul\alJ u onome ta je neznalicama strano 1 ncpmmato. Tjehma
su b1li na dun1aluku, a duama kod dennetsklb kap1ja.
v
CETRNAESTO
POGLAVLJE
ll
RIZNICA ZNANJA l 391
RAZNOVRSNE PORUKE
ODLO \l \K PR\'1:
l SlGESTUE
- Kada je Adem, a. s., prihvatio potpunog robovanja i
predanosti Allahu Uzvienom, vie ga nije kaljao grijeh!
- 0 sine Ademov, ako Me (na Sudnjem danu) sretne s grijesima
poput Zemlje, a pri tom Mi nisi pripisao sudruga, Ja ci
uznatiti s isto roliko oprostah>
583
Kada Allah Uzvieni vidi da Njegov rob ne grijeh zbog prkosa,
niti radi omaloYaavanja Njegove mudrosti u onome to stvara i daje,
On, Svemilosni, roba kako da se pokaje: "I Adem primi neke
od Gospodara svoga, pa mu On oprosti! "
584
"'' koja Je zabiljeIO Et-Tirmizi, 3.540, i Ebu Nuajm u djelu F.I-HiiJo, 2/231, u
pretbnju od Enesa b. Malika, r.a. Sc1h Ah EI-K:m u djdu EI-F.rba ln F.lkutUfJJO, hadis br. 31, za
0\'0 predanje kae da je hasen -dobro.
37.
392/ Ibn Knjjim el-Dtevzijje
ROB l N.J Et;OVIGRUESI
Rob se svojim grijeenjem ne eli suprotstaviti i opirati Gospo
daru niti mu je cilj pokazati se odvanim spram Njego
vih zabrana, prevlada ga njegova priroda i narav, ejtansko
uljepavanje grijeha ili uljepavanje due, prevlast strasti, pouzdavanje ll
Boiju milost i nada ll Njegov oprost. Sve je ovo od roba.
A to se utjecaja sudbine, kadera, na postupke roba, u njegovom
grijeenju ogleda se sprovedba Allahovog htijenja i pokazuje se
Njegovog gospodarstva i bijeda robovanja. U tome se
\idi ovisnost roba o J\llahu Uzvienom i se tragovi i utjecaj
Njegovih lijepih imena, poput: milosti, blagosti i pratanja,
za onog roba koji sc pokaje za grijehe, ili osvete, tekog
kanjavanja i pravednosti prema onom robu koji ustraje u grijehu.
On, Uzvieni, eli pokazati Svom robu da je samo On savren, dok
je rob nepotpun i ovisan o Njemu. On eli da rob savrenost
Njegove i snage, potpunost Njegovog oprosta j milosti, potpunost
Njegovog i blagosti prema robu, kao i potpunost Njegove
zatite i prikrivanja ma hana i sramota roba. Uzvieni da rob shvati
da je Njegova milost koju mu ukazuje, ustvari, koj im ga
dariva, a ne dobrim na dobro, i ako mu Allah Uzvieni ne
ukae Svoju milost i dobrotu, on bez sumnje, propasti.
Slavljen neka je Allah, koliko samo ima mudrosti u
grijeha?! Koliko u tome, pored pokajanja roba od gri jeha,
ima koristi i milosti za njega?!
Pokajanje nakon grijeha je pijenju lijeka nakon
pojave bolesti. A koliko ima bolesti koje na kraju zapravo
donesu zdravlje?!
<d\ rekodtl posrtry donese 11spjeh,
o i bolesti tfjelo
RIZNICA ZNANJA/ 393
-Da nije grijeh, bi unitilo samodi\'ljenje!
- Grijeh koji poniznim, Allahu je drai od pokornosti
koja na kraju odvede u grijeh!
- Allahove zasvijetlit u poniznosti.
- doista ne oplemenjuje svoju duu onoliko koliko je moe
poniziti, ne uzdie je onoliko koliko je moe baciti u nizine, ne daje joj
odmora koliko je moe umoriti, upravo kao to pjesnik kae:
Zamoril SI'Ojll dl(fit ili se od111orili,
Ponier!)e d11fe biva kad se ona
ne S\'Oju duu onoliko koliko je moe izgladojeti,
ne osigurava je onoliko koliko je moe zastraiti, ne dovodi je u blizinu
Gospodara Svevinjega koliko je od Njega moe udaljiti i ne oivljava
je koliko je moe umrtviti! U pjesmi stoji:
Nakon s!llrti due da :(ive,
Ko eli :(jl!}eli neka onda umreh>
- je strasti slarko, ali se njime lahko davi!
- Kad vrabac vidi zrno na zubima zamke, lahko se slasti jela!
-O zapleteni u mreu strasti, brzo se na nove korake, eto
poderao si mreu!
- Odredbe sudbine ispunit se neminovno, zato ptibjegni primirju!
-Allahu pripada vlasr nebesa i Zemlje. Od rcbe u zajam trai samo
jedno zrno, a ti si ga uskratio. On je stvorio sedam mora, od tebe
trai samo jednu suzu, no tvoje su ostale suhe!
- Bezobzirno i slobodno gledanje u srce urezuje sliku
Srce je, ustvari, kao Kaba, a Onaj Kome se treba robovati ne doputa
da oko Kabe budu poredani kipovi i kumiri.
- uici poput su crrula koje Je prevladalo u tijelu,
a dennetske hurije se kako je prihvatio loiji izbor.
394 l Ibn Kajjim
vihor strasti kad puhne u razuma, nabaca pijeska, i slika
Pravog puta izgubi se.
- Slavljen neka je Allah Uzvieni! Dennet se kao djevojka okitio
za prosce, pa se oni u visini mehra. Gospodar se
preko Svojih lijepih imena i savrenih atributa predstavio onima koji
su Ga zavoljeli, pa oni urno rade za dan susreta, ti si zauzet
leinom!
- Spoznaja je sag na koji staje samo Allahu bliski rob, a ljubav je
pjesma koju pjeva samo zaljubljeni eljan drutva voljenoga!
-Ljubav je izvor u pustinji do kojeg nema puta, zbog toga malo ko
s izvora pije!
- Zaljubljenik se u osamu da bi se predao voljenome; o njemu
mislio i njega spominjao, ba k.:'lo to dijete uri majci ili riba vodi!
<<Uda(jim se od !atora 11 osamu- sat11,
Da o 11 sreti - t!ll!JY;>
- Pobonjak odmora osim u hladu drveta Tuba, a
zaljubljenik se smiriti osim u danu poviice (el-1m;:dd).
- Predaj se Allahu Uzvienom u ivotu, On uz tebe biti poslije
smrti!
- zar predaje svoj ivot za grijeh i okretanje od Allaha
Uzvienog?! Doista sebi nanosi tetu nego to ti je nanose
neprijatelji!
((Ne mog11 d11.fmani flettkom
!tete llan!Jeti
koHko moe on som sebi.>>
- Visoka ambicija jeste pripremati se za susret s Voljenim i poraditi
mnoge stvari prije samog susreta. Ko tako postupi, onda se moe
radovati kad ugleda kraj svoga puta: " . .. a pripremite ta i za due
RTZNlCA ZNANJA/ 395
svoje. I bojte se Allaha i znajte da pred Njega stati. A ti obraduj
prave vjernike! "
5115
- Tako mi Allaha neprijatelj te napasti dok te
ne napusti Zatitnik. I nemoj misliti da te ejtan savladao! Ne, nego se
Zatitnik od tebe okrenuo!
SA\]ET DUI
- se zla svoje due (nefta), jer te nijedna nije snala, a da
je nije izazvala tvoja dua. Nikada s duom nemoj sklapati miri Tako mi
Allaha, onaj ko ne ponizi svoju duu nije joj pokazao nikakve niti
ju je uzdigao onaj ko je nije prizemljio, niti ju je odgojio onaj ko je nije
salomio, niti ju je odmorio onaj ko je nije umorio, niti ju je osigurao onaj
ko je nije zastraio, niti ju je obradovao onaj ko je nije rastuio!
-Slavljenneka je Allah Uzvieni! Tvoja vanjtina je
bogobojaznosti, ali tvoja je nutrina poput zemljanog u kojem se
nalazi vino strasti. Kako god ugladi i nan1jesti vanjtinu, ispod
zaudara smrad vina; od tebe se udalje istinoljubivi, a okrue te grenici
i pokvarenjaci!
- Dok se predaje ibadetu u kutu damije, prilazi ti lopov strasti
i da ga ne odgoni. On biti uz tebe da te
odvrati od dobra sve dok te i ne izvede iz damije!
- Budi iskren u onome to trai i za udi, jer uskoro
stie!
-Neki se obratio Ma'rufu
586
, rekavi: me iskazivanju
ljubavih> Ovaj mu <<Ljubav se ne postie
EI-Beknro, 223.
w. 1\la'ruf umro 200. god. po H. Pogledaj njcgo,u u djelu Hi!Jetul-edfin,
8/ 360, i u djelu Tnrihlll3o._Jt,dad, 13/199.
396/ Ibn 1\ajJllll el - Dtcvzijje
To)t do se sretntf s On illi Koga s/ramo toh!,
Od J111rtij e 011a gorio kad !Jubal' lit lif"Odlf,,
da Yjeroici Uzvienog vole: " ... i koji

vole!"",
ali je 1 diYom praYa da On, UZ\ieni, voli nj1h: " ... koj e On voli! .. ,.
da siromah prosjak \'OU koj1 mu
udjcljtqc, al1 JC da voli tog siromaha!
Olli.U\1 n. nnt l:J:
KORI STI l MUDROSTI
- Kada su srcem daJekovicli vidjeli kako je dunjnluk ovladao svojim
stanovnicima, kako nada izdaje one koji su sc na nju oslanjali, kako je ejtan
vlast preuzeo i due ustrojio, kako dua koja na zlo nagovara pobjeduje;
oni su sc okrenuli i sklonili u predanosti Bogu i preklinjanja za
spas 1 milost kao to se prestraeni rob sklanja u harem S\'Og vlasnika.
- strasti i izazovi jesu poput oputanja u macarenJU.
Pogled neznallce zadra,a se na ,anjtini i 1zglcdu stvari, dok razuman
rob 'idJ i ta se sk.riYa iza zastora!
- Blle su im strnsci, pa kada su pruili ruke da ih kuaju,
razuma zapazile su zamku, pasu na krilima opreza poletjeli u drugu stranu
i popravili cilj svog putovanja: "Kamo da narod moj zna!"
583
- Neki su razmotrili stvarnost ivom, pa su mzumjciJ njegov cilj.
Pripremili su se za odlazak prije odlaska i su krenuli
stawm pravom. Neki ljudi obuzeti su nitarijama, dok ovi prcvaljuju
pustinjc do svoga cilja, a njihovi vrapci s trasi i u nHciu samo
dan klanja!
' t\uwr go\"On o :lJetu: "Allah sigurno umjesto nj ih cJmcati ljucJr l..oj c On ' 'OU i koji
,oJe ... !"' (EI-Ma"id:t, 54.)
J:l !:lm, 26
RIZNICA ZNANJA l 397
- Dvije se lisice uhvatile u zamku, pa jedna pita ch:ugu: Gdje
se sresti poslije ovog?! A ova joj odgovara: <<Za dva dana u koari!
-Tako mi AUaha, dani su za njih bili samo san, a kada su se probudili,
ih je uspjeh!
- Ono to je proteklo od ivota, postalo je samo san, a ono to se
jeste, ustvaJi, nada. A toga dvoga troi ili gubi
svoje vrijeme!
- Kako da uspije onaj prema kojem njegova supruga
nema milosti, djeca ga ne potuju, od komije nije siguran, prijatelj ga
ne savjetuje, partner u poslu mu nepravdu, neprijatelj ga stalno
proganja, dua ga poziva na grijeh, dunjaluk ga izaziva svojim ukrasima,
strast ga unitava, pouda ga savladava, srdba ga ejtan mu
zabludu uljepava, a slabost ga je gotovo ophrvala?! Ako mu Allah
Uzvieni ukae Svoju milost i ga Sebi, onda savladati sve
spomenuto. ako ga prepusti samome sebi i napusti ga, onda
se sve spomenuto udruiti protiv njega i na kraju ga unititi!
ONJ KOJJ ODBACUJU SUD KUR'ANA l SUNNETA
Kada su ljudi odbacili sud Kur'ana i sunneta i prestali se
ovom sudu, povjerovali su da Kur'an i sunnetnisu dovoljni ili kompetentni
da ukau na pravdu, pa su se okrenuli ljudskim miljenjima, logici,
racionalnim prosuclama i stavovima Tak-vo ponaanje iskvarila
im je zdrave naravi, unijelo tamu u srca, zamutilo stavove i razmiljanje i
donijelo prazninu u razum. To ih je zaslijepila i u tolikoj mjeri da
su na tim k-vazivrijednoscima odgajana nova pokoljenja, a odrasli zapadali
u duboku starost, i to za njih nije predstavljalo nita loe. Zatim je dola
druga vlast, podignuta druga drava u kojoj su novotarije zamijenile sunnet,
398/ Ibn Kajjim el - Dienijje
ego zamijenio razum, strast zamijenila razboritost, zabluda zamijenila
uputu, grijeh zamijenio dobro, neznanje zamijenilo znanje; prctYaranje
zamijenilo iskrenost, la zamijenila istinu, nepravda zamijenila pravdu,
ulagivanje zamijenilo savjetovanje, te su trijumf i pobjeda pripali ovim
pseudovrijednost:ima. U nosioce se 7.ablude sada s potovanjem uptre
prstom, a nekada se upiralo u pronositelje dobrote i
Kadavidi daneka drava, u kojoj se ovakve stvari napreduje,
kada se njene :tascave na koelja uzdignu, kada se njena vojska sakupi i
pokrene, tada je, tako mi Allaha Uzvienog, bolje bici pod zemljom nego
njome hoditi, vrleti plani.na bolje su od prostranih raYnica, j boraviti u
drutvu zvijeri tada je sigurnije od boravka u drutvu lj udi.
Zemlj a se najeila, a nebo i pojavio se nered na kopnu i
moru zboggrijeha raz\rratnika. Nestalo je blagoslova, dobro se smanjilo,
ivotinje su a ivot je zbog nedjela nasilnika postao turoban.
I svjetlost dana i tmine zbog nedjela i ljudi.
Meleki pisari i pratioci ale se svom Gospodaru zbog prevladavanja
razvrata, nemorala i zlodjela.
Tako mi Allaha Uzvienog, to je opomena pred dolazak teke
kazne koja samo to nij e izbila. To je proglas to nosi
koja je svoje tmine razasula! Zato uz iskreno pokajanje skreni sa
puta dok jo nije kasno. Pouri s pokajanjem da ne bude od
onih p red kojima su vrata pokajanja zatvorena, kojem je grijeh jedina
sudbina, a Uzvieni "A mnogoboci sigurno saznati u
kakvu mu.l..'ll zapasti! "
589
- Kupi svoju duu danas; pijaca je jo tu, cijena je poznata, a i novca
ima. Roba je jeftina, ali dan kada biti pijace ni robe, niti
se u tom danu ita, bilo veliko ili malo, kupiti i nabaviti. "To biti
5
"' E-Su:ua, 227.
RIZNICA Z!\ANJA l 399
dan u kojem vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli! "
591
' "Dan
kad ne'\jernikbude prste svoje gr.izao!-'
5
"
1
':-iko ode! bfzprtfiaga; prare tjere 1 1111a11a,
Na IJ/ahem ugledat om kqji prtfiag nose.
Zaalit zalio i li ni.ri .rprema11 kao oni
Zafto nisi Jt!a.._t!,(IO i !tedio kao 111nogil"
Djela bez iskrenosti i za Poslanikom, s.a.v.s., Jesu
beskorisna kao ro se putnik okoristiti od svoje u koju trpa
pijesak, nego mu samo postati tea!
- Ako svoje srce optereti brigama, a zaposta\i
njegove duhovnu hranu, ro za njega predstavlja ivor i snagu,
onda si poput putnika koji pretovari svoj u jahalicu, a zaboravi na njenu
hranu. Doista mu ona brzo stati!
<fBez cifia nekoggodine troi
11e tidi nadu, ni u.rpjeh neki
Da li brzi :zyta kuda hodi,
jer ne ide brzo karat'all svaki.
U.rpo1i malo, glcdqj kuda kroli!,
stopaTJJa suojiTJI po 111rtvima gazi!))
Kome se ukae slast ugodnog ivota lake podnosi
strpljivosti!
- Cilj je prva st\ar kod procjenjivanja, ali se posljednji pojavljuje.
Cilj je prva stvar i u razmiljanju, ali zadnja faza u
ostvarivanju.
- se navikao i kroz svakidanju pmksu da kae za
neto da je neostvarivo, ali ako bi njegova ambicija malo porasla, s
S'>!> 9.
EIFurklln, 27.
400 l Ibn Kajjim el - Devzijje
visokih i do tada ciljeva bi prodirati svjetlost
odluke za ostvarenjem cilja.
-Ljudi se razlikuju po svojim ambicijama i eljama, a ne po likovima
i izgledima.
- Slaba ambicija sputa smedjara i u jarak s ljudskim
- tebe i onih koji su uspjeli nalazi se brdo strasti. Oni su
odsjeli ispred brda, a ti iza njega. Napusti svoj poloaj i stignut
karavan uspjelih.
- Dunjaluk je sedlo za ivotinju. Od mnotva natjecatelja
podigla se praina i jo se ne vidi pobjednik, mada ima ljudi koji jau na
konjima, a neki na magarcima, dok su neki ostali i bez svojih jahalica, pa
idu pjeke.
((Kadpraina na zemfju se sleg11e,
zamjjetit jesi li kory'a ili magarcajaho!JJ
- U naravi ivi osobina pohlepnosti, ali suzdrljivost vodi
ka boljem
- Lopov pohlepe hodi samo kroz tamu strasti!
- Zrno ljudskih elja stavljeno je pod zamku unitenja, pa razmisli
o takvoj smrti, zar nije lake braniti se
- Snaga elje za ostvarenjem nade na ulaganje
napora u ostvarenje cilja i poziva na opreznost kako nada ne bi bila
upropatena!
- krtac je siromah koji imati nagradu za svoje siromatvo!
- Treba se su-piti na za nanoenjem tete i ne piti sa strehe
prigovaranjal
- ena bit i gladna, ali prodavati svoje tijelo.
- Kad trai, trai od svoga Gospodara, jer ako rob trai od nekog
drugog, pored svog vlasnika, to je ponienje i
RIZNICA ZNANJA/ 401
- t>.fladicc daju plodove dobrog drutva.
- Udalji se od onoga to potrajati, a potrai drutvo u
onome to sc od tebe nikada odvojiti!
- Osamljivanje neznalice jeste propast, a kad se osami, pa
on ima SYoju spremu i moe se braniti!
592
-Ako se u (srcu) spoje razum i uvjerenje, a potom
ih poprati zdravo razmiljanje, pa se dozivaju i savjetuju,
onda:
<Siufal idgotor, dosadno li biti,
Jto skladom sto;im dragost izaziva.
Kado se d11fo !Jeti Njega, neslane bola,
s lill/Oma srca briga od111tiiJ spodneb>
- Ako iz usta tvog neprijatelja nepromiljena nemoj
na nju istom da se ne bi razmnoila, jer potomstvo
rasprave i svade jeste pogrdno potomstvo!
-Tvoja strastvena odbrana i privrenost dui odraz je tvog neznanja
o njoj, jer da svoju duu istinski poznaje, udruio bi se sa svojim
protivnikom protiv due svoje!
- Kada se vatra osvete raspali iz vatre srdbe, prvo izgori onaj koji
na taj vatru raspiruje!
-Privei svoju srdbu u okove mudrosti i blagosti, jer je srdba kao
lav, ako se otrgne, sve uniti!
- Kome bude on na dobro makar
to od njega i ne traili!
- Kada Allah Uzvieni uputiti nekog roba, On u njegovo srce
ubaci sjeme uspjeha i podrke, zatim ga zalije vodom elje i straha,
potom ga kroz vie faza promatra i prati, a onda pored njega do uroda
: Autor je upotriJebio 12 hadisa u kojem stoji da kada su pitah AIL1ho,og Poslamka,
o izgubljenoJ kam1h, d:1 li je moe pos\ojici je on je odgo,ono ona
1m:t svoje napajanje (Ima rezene ,ode u elucu) 1 moe se brnruo (od zn)cn)!"
l Tbo jji m e l - Oievzijje
postaYi - znanje, kad domalo iza toga vidi biljku kako se na
stabljici svojoj izdigla visoko.
-Kada se zvijezda ambicije pojavi u tminama nemarnosti, a
zatim se pojavi i mjesec tada zemlja srca zablista svjetlom
Gospodara SYoga.
- Kada se razastre, san ili budnost ovlada ljudima; opreznost
i elja za ostvarenjem cilja vlada na samom logora budnosti, dok
sporost i lijenost vladaju u nemarnosti. Pa kada krene u
napad i navali s boka na neprijatelja, tada vojske vremena budu
poraene, i dan ne osvane a da ratni plijen ne bude podijeljen
ratnicima.
- Putovanje podnosi samo onaj koji je spreman i glad podnositi;
na da budu najbolje kamile, a na one to potreptine nose.
- Nemoj da ti dosadi stajati pred vratima, makar bio i odbijen.
Nemoj prestajao da se izvinjava, makar bio i Kada vrata
budu otvorena drugima, pored tebe, i ti poput laca koji se
svijetom poput parazita i prui ruku "l udijeli
nammilostinju! "
593
- O ti to vrata opskrbe otvara bez bogobojaznosti, kako
samo puno grijeha, a ali se na oskudnu opskrbu?!
- Kada bi rob udovoljio uvjetima bogobojaznosti, nijedna mu
elja ne bi bila
- Grijesi suavaju i zatvaraju vrata opskrbe, i doista biva
neka opskrba zbog grijeha koji je

Nisafll va111 doao ti pog'et;
flego rm put ovuda flanese.
Od tJrata vaih, 11isam se okren'o
osim zbog grijeha, zbog t!}ih i posmuhb>
sol Jusuf, 88 .
.l'l U istom navodi sc i merfu-pred:tnje, s rim d:t je ocijenjeno k:lo slabo.
RIZNICA ZNANJA / 403
- Due su smjetene u likove kao to su ptice smjetene u
al' onaj ko je namijenjen da se gnijezdi, nije kao onaj koji je namijenjen
da se u dobru
- Ko od posluge eli znati svoj poloaj kod vladara neka pogleda u
poslove koje mu vladar povjerava i zbog kojih ga dri!
- Budi sin ahireta, a ne sin dunjaluka, jer dijete svoje porijeklo
vezuje za majku.
-Dunja! uk nije vrijedan ni jednog tvog koraka, pa kako onda moe
iza njega?!
- Dunjaluk je poput leine, a i lav se sustee da jede tako neto!
- Dunjaluk je prolaz, a ahiret je stvarna domovina i boravite, pa
kako onda svoje potrebe da trai negdje drugdje osim u domovini?!
SUSRETI l DRUENJA S
Susreti i druenja s mogu se podijeliti na dvije vrste:
prva: susreti tadi zabavljanja i troenja vremena, i ovo druenje vie
teti nego to koristi. A najmanja teta koja se pojavljuje jeste da takva
druenja umrtvljuju srce i beskorisno odnose vrijeme;
druga: druenje radi potpomagaoja u vjeri i pokornosti, radi
savjetovanja i istine i strpljivosti. Ovakva su druenja
pravi ulog i zarada, ali i ona imaju tri mahane:
-Da ljudi jedni drugima uljepaju postupke i stanja;
- prelaenje granice u govoru i druenju;
- da takva druenja postanu i prerastu u strast, pri se
gubi i nestaje cilj radi kojeg se sastaje.
Jednom kazano, druenja ili susreti jesu kalerni za duu
koja nagovara na loe, ili kalemi za srce i duu smirenu.
595
A plod
;o; O \' tSrnma k:llemn, autor je govorio rao ije.
404/ Ibn Ka jji m el- Devzijje
kalemljenja bit poput kalema: ako je kaJem dobar, i plodovi biti
dobri. Dobre due uzimaju svoje kaleme od meleka, a loe due uzimaju
svoje kaleme od ejtana. A Allah Uzvieni, iz mudrosti Svoje, je
dobro za dobre, a loe za loe.
Tfi E(: I:
RAZNOLIKl SAVJETI
- Kloni se onoga koji odbacuje Kur'an i sunnet Allahovog Posla
nika, s.a.v.s., kako ti ne bi nauclila njegova propast.
- se dvojice neprijatelja, zbog kojih je stradala svijeta:
onoga koji lijepim i svojim sumnjama od Pravoga puta
i onoga koji je zaveden svojim poloajem ili dunjalukom.
- U kome je stvorena snaga i spremnost za neto, on uiva kada
svoju snagu koristi u onome za to je spreman Uitak onoga
kome je data snaga i spremnost za spolni odnos jeste u troenju svoje
snage u tom Kome je data snaga i spremnost za ljutnju i srdbu,
on uiva u koritenju svoje snage i spremnosti u srdbi i ljutnji. Kome je
data snaga i spremnost za jelo i on uiva u koritenju svoje snage i
spremnosti u jelu i Kome je data snaga i spremnost za traenjem
znanja, on uiva u troenju svoje snage i spremnosti u traenju znanja.
Kome je data snaga i spremnost za ispoljavanje ljubavi prema
Allahu Uzvienom, za okretanjem Njemu i vezivanjem srca za Njega,
on uiva u koritenju svoje snage u tome. A svi drugi uici, koji nastaju
koritenjem snage i spremnosti, pored ovog uitka, bezvrijedni su i
kratkotrajni. A najbolje nakon til1 malih uitaka jeste da rob
makar zbog njih ne bude natovaren grijesima, ako time nita ne

RIZNICA ZNANJA/ 405
ODLOllAK
IMANSKE PORUKE
- Nemoj zaboraviti na Onoga Koji je tvom ivotu kraj odredio, a
tvojim danima i uzdasima rok i broj . Od svih drugih moe biti neo
visan, ali o Njemu ti ovisi i On ti neminovno treba.
- Ko izbor dobara i njihovu poviicu, ili traenje
vlasti i ugleda, ili od neprijatelja ili rjeavanje pomanjkanja
dunjaluka, prepusti Allahu Uzvienom, se na Njega i
se u Njegovu odredbu i lijep izbor, predaju6 Mu se u
potpunosti i se onim to On presudi, bit
od svih briga, tuge, boli i jada. onaj ko ne postupi
ovako, nego se zadovolji da sam sebi odredi i izabere najbolje, zapast
u brige, tugu, teret i jad.
U tal.-vom stanju ivot izblijedjeti, srce radost izgubiti, trud
neplodan biti, nada a smiraj i odmor nestati. Allah Uzvieni
olakao je Svojim stvorenjima put do Njega, ali se Svojim odredbama,
kaderom, zaklonio od njih. Pa onome ko se preda Allahu Uzvienom,
prihvati Njegovu odredbu i zadovolji se njome, Allah otkloni taj zastor
Sebe i roba, i tad srce .roba pohrli Njemu i uz Njega se smiri!
- onaj koji se oslanja na Allaha Uzvienog, ne trai nita
drugo osim od Allaha, ne pogovara Allahu zbog onoga to On odredi,
i uz Allaha, on nita ne ostavlja i ne tedi za sutra.
- Ko se sobom zabavi zaboravi na sve drugo. A ko se zabavi svojim
Gospodarom, On da se ne zabavi samim sobom!
-Iskrenost ili ihlas ne poznaje melek pa da je zapie, niti neprijatelj,
pa da je uniti, niti se njen vlasnik s njome divi, pa je tako upropasti.
-Zadovoljstvo je smirenost srca u odredaba kadera.
406 l Ibn Kajjim
- Ljudi na dunjaluku pate onoliko koliko su vezani za dunjaluk.
-Srce ima est stani sta po kojima kola, i ne postoji sedmo zasigurno.
Tri stanita plemenita su i a tri su niska i bezvrijedna.
Bezvrijedna stanita jesu: dunjaluk koji se srcu uljepava, zattm
dua koja mu doaptava i neprijatelj koji ga obmanjuje. Ovo su stanita
niskih i prljavih dua. One ru borave i ne odlaze dalje.
A plemenita i stanita srca jesu: dobra djela, koja vidi, razum,
koji ga vodi i Bog, Koga oboava. Dobra srca borave ova tri
stanita.
- strasti i nada u dug ivot povod su svake propasti, jer
strasti zasjenjuje spoznaju i istine, dok nada u dug
ivot baca ahiret u zaborav kao i pripremanje za njega.
- osjetiti ni miris iskrenosti sve dok obmanjuje sebe ili
dok obmanjuje druge!
- Kada Allah Uzvieni eli dobro svome robu, On mu ukae na
njegove grijehe, a da se ne na grijehe drugih. On da
rob ne mari za bogatstvom onoga to posjeduju ljudi, nego da dijeli
ono to posjeduje i da trpi uvrede od drugih. A kada On eli loe robu,
sve mu ovo
- Visoka ambicija roba stalno krui oko tri stvari:
oko spoznaje neke nove osobine Uzvienog, kako bi se dodatno
ljubav roba prema njegovom Gospodaru;
oko Njegovih blagodati, kako bi rob dodatno
zahvaljivao Uzvienom i vie Mu se pokoravao;
oko grijeha koje je rob kako bi se rob opet
pokajao i dodatno pokazao strahopotovanje prema svom Stvoritelju.
Ali, ako se ambicija roba privee za neto drugo pored ovoga troga,
onda doista samo krui po dolinama opasnosti i ejtanskog nagO\araoja.
RIZNICA ZNANJA l 407
-Ko se zaljubi u dunja! uk on pogleda u svoj poloaj kod tog roba pa
ga ponizi, i porobi, a kad se rob okrene od dunjaluka, on pogleda
u poloaja rog roba, pa mu se pokori j stavi na uslugu.
- Putnik do svoga odredita ako se dri pravoga puta j
prevaljuje razdaljine, no ako skrene s puta i cijelu provodi u snu,
kada onda do svoga cilja?!
OIILO\L\1\ I'ETI:
SAVJETI l POUKE
-Ko u drutvu ljudi ne nalazi smirenost j zadovoljstvo, a nalazi ih
u osamljivanju iskren je, ali slab. Ko smirenost i zadovoljstvo
u drutvu ljudi, a ne pronalazi ih u osamljivanju, bolestan je ili manjkav.
Ko ne smirenost i zadovoljstvo ni ljudima ni u osam
ljivanju taj je onda mrtav i dok onaj koji pronalazi smirenost
i zadovoljstvo u drutvu ljudi i u osamljivanju jeste iskren i on dariva
svoju ljubav, a ujedno je i jak u cijelom svom stanju.
Ko osjeti slast i imana u osamljivanju, to je jedini njegov
za postizanje tog Ko osjeti imana u druenju
s ljuclima, u njihovom j savjetovanju samo na taj i
pronalazi ti taj dok onaj koji slast i porast imana prilikom
izvravanja Allahovih naredbi, rna gdje da bio, on pronaJaziti taj
j u a i kada je u drutvu s ljudima.
stanje za roba jeste ono koje mu Njegov Gospodar
odrecli, zato prihvati ono to Allah Uzvieni od tebe, a nemoj
traiti od Allaha Uzvienog ono to ti svojom duom eli.
-Svjetiljke srca po svojoj prirodi svijetle i prije nego to ih Objava
oplemeni: " ... ulje gotovo da sijakad gavatra ne dotakne! "
5
%
En-Nur, 35.
408 J Ibn Ka jj im el - Dievzijje
- Kuss
59
- je prihvatio islam iako nije ni vidio Poslanika, s.a.v.s., a
Ubejj5
9
ll nije vjerovao, iako je s Poslanikom, s.a.v.s., klanjao u damiji!
- U kaderu je davno zapisano da Musa biti poslanik, a Asija,
ena faraona, muslimanka. Tabut s bez majke, doao je do
njenog dvorca, do ene koja nije imala djecu.
Tako ti Allaha, koliko samo ovo kazivanje nosi poruka i pouka?! Koliko
je faraon pokJao djece Musaa jo kao ali jezik sudbine kao
da je govorio: <<Nii ga i odgojiti osim u tvom krilu!
- Zul-Bidadejni
599
bio je Odgajao ga je njegov amida, pa
ga je dua zvala da p cihvati islam. Ali kada htjede Poslaniku, s.a. \ '.S.,
ga bolest amjde, pa je ostao uz njega. A kada se ovaj oporavi,
kod Z ul-Bidadcjoa nestade strpljivosti, pa m u <<Alnida moj, dugo
sam da prihvati islam, ali ti nita ne poduzima! Na ove
amida uzvrati: <<Ako prihvati isL'lm, ja ti oduzeti sve to sam ti dao!
Zul-Bidadejna kao da Pogled u lice
Mubammedovo drai mi je od dunjaluka i svega to je na njemu! <<
Da je Mednun bio pitao:
Lej/11 il' dunja/uk
s 11krasima wi1ll
Zasigm7tO rekao bi:
Ta prafina s nanu/a
kqje Lejla sada nosi
draa mije od onoga
flo Illi za t?)u vi fllldite!'J>
I kada je Zul-Bidadejn krenuti Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., amida mu je sve oduzeo, je s njega skinuo i pa
... Zvao se Kuss b. S:tida El-ljadi. Ibn Kesir u djelu HI-Bidojo t'ln-nihojo, spominje neka predanja
u vezi s ovim 2/230-237.
To je Abdullah b. Ubejj, pred,odnik munank3.
"" Z\-ao se Abdullah b. Abdunuhm, u dobu zvali su ga Abduluz-z.'l. Pogledni
Uirbtl1:. 1(}bo, 3/ 227.
RIZNICA ZNANJA/ 409
mu je njegova majka dala neko prugaste platno koje su zvali bidzatF
11
\
pa ga je on rasplovio; jedan clio je ogrnuo oko pasa i nogu, a drugi je
koristio kao gornji A kasnije, nakon prihvatanja islama, kada je
glasnik dihada pozvao u pohod, on se odazvao medu prvima
biti u skupini odabranih. Kada je kao ehid preselio na ahiret, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., spustio se u njegov ka bur otvor Jahdac.c
11
,
"Boe, ja sam omrknuo, a bio sam njime zadovoljan, pa budi
i Ti njime zadovoljan!"6A'
2
Na ovo je Abdullah b. Mesud rekao: Kan1o
da sam ja bio na njegovom mjestu!
- O ti Na ahovskoj tabli pjeak, pijun, jeste najslabiji, ali
kada se na neprijatelja, postaje kraljica.
- Neki su mudraci vidjeli kako napaja mazgu, pa su kazali:
Da je ona brza, svi bi je jahali!
- Teke situacije ili prepreke samo su iskuenja u kojima se
raspoznaju iskreni od laljivaca, pa kada teku situaciju dobro
iskoristi, ona mu postane podrka do ostvarenja eljenog cilja.
OIII.OJIAK ESTI:
OPORUKE l PODSTICAJI
se grijeha, jer grijeh je poniavanje Allahove naredbe:
"Poklonite se. .. "
603
i on prekidanje blagodati:" .. .ivite!"
604
- O kakav je to trenutak zbog kojeg se Adem kajao hiljadu godina?!
605
NJol Zbog togn je i prozvan Zul-13id:ldejn- s prugnsta platna.
""' Bocno kllbura kako bi se mejjtt u njeg:t stavio. (op. prev.)
'"
1
Predanje je zabiljeio Ibn Ishak u djelu Jmt11 lb" Htlof!l, t Ebu Nuajm u djelu EI-HiiJt,
1/122. Sened predanja je munkati, isprekidan, kako navodi El-Hafiz u djelu FJ-lsabo, 2/330,
dok Ez-Zehebi u djelu tllltais-sahabn za sened be d:t je ispravan, l / 168.
1111
Kako se navodi u ajcru: "A kad r ekosmo melekima: ' Poklonite se Ademu!' . oni se
pokJonie, ali Tblis n e htjede, onse uz.oltol i i postade (EI-Bek:u:a, 34.)
"" Mko se n.'!vodi u ajeru: " l Mi r ekosmo: "O Ademe, ivi.f e, ti i eJU hoja, u Diennelu... "
(EI-Bekarn, 35.)
r<ll 1\Jisli na grijeh zbog kojeg je Adem izveden iz Dennet.'l. (op. prcv.)
410 l lb n KaJJim el- Oicvzijje
- Adem nije prestajao krvlju kajanja pisati poruke svoJe tuge i
aljenja, sve dok nije dola porvrda od Gospodara svjetova: " ... patnu
On oprosti! "
6416
- Iblis se obradovao i\demovom sputanju na Zemlju, ali je
zaboravio da se ronilac u potrazi za biserima poslije sputanja na dno
mora ponovo uzdie.
- Koliko je proteklo nemena od onog kada je Allah Uzvieni
objavio melekima:

i Njegovog
lblisu: "' Odlazi!', On, ' Onima koji se za tobom hudu
poveJiitebi - kazna dehennemska hit vampuna kazna.? I'
- Ono to se desilo Ademu, on je radi toga i stvoren: ccKada vi ne bi
grijeili, Allah bi doveo novi namd koji bi grij eio, da bi im On mogao
p rastati !"6('
9
- Ademe, nemoj tugovati i patiti zbog Mojih "Izlazi iz
njega!"
610
, jer Ja sam Dennet stvorio za dobro tvojih potomaka!
- O Ademe, dolazio si kod Mene kao to kralj dolazi kralju, ali
danas dolazi k Meni kao to rob dolazi svome gospodaru!
- O Ademe, nemoj tugovati zbog posr taja koju si ispio, jer ona
je bila Iazlogom tvoga izala je iz tebe bolest samodivljenja,
a obukao si plat pobonosti i robovanja: "Ne voliteneto, a ono moe
hiti dobro zavasi "
611
- O Ademe, rvoje mjesto u Dennetu nisam nikome drugom dao,
nego sam tc iz njega izmjestio da bi ga dodatno uljepao i upotpunio, i da
Mi radnici (vjernici) poalju svoju "Bokovisenjihovipostelja
liavaju i oni se Gospodam svome iz straJ1a i elje klanjaju... "
612
El-Bekam, 37.
"
17
El-Beka m, 30.
1114
EJ-Isra, 63.
10
" Muslim, 2.749, u pred:mju od Ehu H uretre, La.
.,.. El-E' raf, 18.
Mt El-Bekara, 216.

Es-Sedda, 16.
ICA Zf\Af\JA l .p l
- Kada je Adem, a.s., grijeh nije mu konstila
"Poklonite se... 61J, m ugled: "I On Adema ... !"
1
'
1
\ ni odlika:
" ... to sam rukama Svojim stvorio!''
6 15
, ni ponos: " .. .i u njeg'a od
mha Svoga udahnem!"
61
", mu je koristila skruenost i poniznost:
'"Gospodaru na', r ekoe oni, 's:uni smo sebi lo'ivi!


Kada rob tit \'jerovanja, tevhida, na cijelo koje
zahvaljuje, neprijateljska strijela ga i pogodi, ali ne pogubi, samo
ram. Potom rob na sYoju ranu stavi mehlem poniznosti, pa rana zactjeli
kao da je nije ni bilo, a ranjenik usrane kao da boli nije n1
SEnm:
l FrNESE
- Ko se ne okoristi svojim vidom mu koristiti ni sluh!
- Izmeau roba i njegovog Gospodara postoji zavjesa, kao to
posro1i za,jesa izmeau roba i osmlih ljudi. Onaj ko razotkrije zastor
izmedu sebe i svoga Gospodara, Gospodar razotkriti zastor koji je
izmedu tog roba i drugih ljudi.
- Rob ima Gospodara, Kome se vratiti i u koju se
nastaniti, zato treba zadovoljiti svoga Gospodara prije nego to Mu se
nau i urediti svoju prije nego to se u nju nastani.
- Gubljenje vremena gore je od smrti, jer gubljenjem vremena rob
kida svoju vezu s Allahom i ahiretom, a on samo kida svoju vezu
sa dunjalukom i onima koji na njemu jo ostaju.
- Ounjal11k od svog posranka pa do u kojem biti uniten ne
''
11
El 13ekara, 34.
" EJ Bekara, 3 l.
S1'd. -s.
El lltdr, 29.
w HI E'raf, 23.
4I:Z l [bo Kajjim ci-Dievzijje
vrijecli ni koliko jedan sat brige, pa kako se onda o njemu brinuti cijeli
ivot?!
- Ono to je danas drago sutra donijeti brigu, a ono to je danas
mrsko sutra donijeti radost!
- Najbolja zarada na dunjaluku jeste uposliti svoju duu cijelo
vrijeme u onome to joj najvie koristiti na ahiretu.
- Kako se za onoga koji je prodao svoj Dennet za jedan uitka
i strasti moe kazati da je razuman?!
-Vjernik napustiti dunjaluk, a se zasititi dvjema svatima, a
to su oplakivanjem svog stanja i pohvale svoga Gospodara!
- Kada se boji nekog stvorenja, bjei od njega i ne se
ugodno u njegovoj blizini, a kada se rob boji svoga Gospodara, on mu
se pribliava i se ugodno u Njegovoj blizini.
-Kada bi koristilo znanje bez djela, Allah Uzvieni ne bi pokuclio
ehlul-kitaba, a da koriste djela bez isktenosti, Allah Uzvieni
ne bi pokudio munafike.
- Kada ti neto naumpadne, pokuaj to odbaciti od sebe, jer ako ne
uspije, to postati razmiljanje. Zatim pokuaj odbaciti to razmiljanje,
jer ako u tome ne uspije, ono postati Potom se bori protiv te
jer ako u tome ne uspije, ona postati nakana i odluka.
Nakon toga bori se protiv te nakane i odluke, jer ako to ne uspije, one
se pretvoriti u djelo. A ako i djelo ne mogne odaciti od sebe, ono
prerasti u pa ti biti veoma teko osloboditi ga se.
- Takvaluk ili bogobojaznost ima tri stepena:
prvi stepen: srca i drugih organa od barama i grijeha;
drugi stepen: srca i drugih organa od stvari i
stepen: srca i drugih organa od nekorisnih djela i onoga
to te se ne
RIZNICA ZNANJA l 413
Prvim stepenom rob sebi garantuje ivot, drugim garantuje zdravlje
i snagu, a radost, zadovoljstvo i
- Koga je Allah Uzvicm stvorio za Dennet, ncprcsrano mu stiu
Njegovi darovi kroz ono to prezire i ne volt, a koga je stvorio
za Dehennem, neprestano mu stiu Allahove blagodari kroz strasti i
zabranjeno.
- Kada je Adem, a.s., traio u Dcnnetu kroz plod
zabranjenog drveta koji je kuao, protjeran je iz Denneta, a kada
je Jusuf, a.s., traio izbavljenje iz zatvora preko kojem je
san, ostao je u zatvoru jo nekoliko godina.
OlltO.IIAK OS)II :
PRI UDARCIMA
Kada roba neka teka i njemu nevoljna odredba sudbine,
duan je u toj odredbi ispuniti est (fehadeta):
prvi ehadet: da Allahovu (Jehadetut-lethid), da je
Allah Uzvieni po Svojoj volji to odredio i dao da sc dogodi. to On
to biti, a to On to se ne moe ni desiti!;
drugi ehadet: da Allahovu pravednost da se
Njegova odredba sprovodi nad robom i da je ona pravedna;
ehadet: da Allahovu milost (Iehadelur-rahma), da
prizna da je Njegova milost u onome to je odredio Svom robu
od Njegove srdbe i kazne, tc da je sama bir odredbe zapravo milost
za roba;
ehadet: da Allahovu mudrost (Iehadctlll-hikllle), da
je Njegova mudrost iziskivala takvu odxedbu, tj. da On, Uzvieni, datu
odredbu nije bez cilja ili iz zabave odredio;
414./ Ibn Ka jj im el- Dicvzijje
peti ehadet: da da Allahu Uzvienom uvijek pripada
svaka hvala j pohvala (ehadet11/-bamd), da Njemu zbog odredbe koju je
dodijelio Svom robu pripada potpuna zahvala u svakom pogledu;
esti ehadet: da da samo Njemu Uzvienom dolikuje da
se ljudi klanjaju i pokoravaju (lehadetu/-nblfdjjjc), da mu se on pokorava u
svakom smislu i da se nad njim sprovode Njegove odredbe, jer je Allah
Uzvieni njegov Gospodar j Vlasnik. Oo nad njim s pravom sprovodi
Svoje erijatske odredbe i odredbe kadera.
ODLOJIAK DEVETI :
POSLJEUJCE GRIJ EHA
posljedicama grijeha jesu: pomanjkanje Allahove podrke u
dobra, bezvrijedno promiljanje, zamagljivanje istine, kvarenje
srca, opadanje ugleda, gubljenje vremena, izbjegavanje grenika od lju
di, roba i njegovog Gospodara, oeusliavanje
dove, krutost srca, blagoslova u opskrbi i ivotu,
znanja, ponienje, omalovaavanje grenika od njegovog
neprijatelja, tjeskoba u grudima, zapadanje u loe drutvo koje na
iskvarivanje srca i gubljenje vremena, naviranje dugotrajnih briga j tuge,
tegoban ivot i razotkrivanje sranja grenika.
Iz grijeha se nemarnost prema spominjanju i Allaha
Uzvienog, kao ro iz zemlje koja se natopi vodom bilje, ili kao to
se javlja pepeo iz sagorijevanja vatre. A ono to je suprotno nemarnosti
i nehaj u se iz pokornosti Allahu Uzvienom.
RIZe\ ICA Zl\'AKJA l 415
OIlLO\! Hi DESETI:
POGKE l SAVJETI
O ti koji sc odvaja i osamljuje, se pronicljivosti bogobo
jaznoga, jer on Yidi skxivenu stranu tvojih djela iza zastora: se

618
pronicljivosti 1>jemika!
Slavljen neka je Allah Uzvieni! U ljudskom egu (nejs11) skriva se
Iblisova oholost, KabilO\a zavist, bahatosr Ada, zabludjelost Semuda,
odvanost Nemruda, uzdizanje faxaona, gordost Kaxuna, drskost Ha
mana, strast Bel'ama,
619
obmane onih koji su se o subotu ogrijeili,
prkos Velida
620
i neznanje Ebu D chla.
U egu su skrivene j neke ivotinjske osobine, kao, naprimjer:
upornost gavrana, pohlepa psa, lahkownnost pauna, mizernost noja,
prevrdjivosr gutera, mrnja kamile, napast tigra, borbenost lava,
tetnost mia, zlobnost zmije, igrarija majmuna, stjecanje j sabiranje
mrava, podlost lisice, lagahnost leptira i san medvjeda.
stalnim vjebanjem i ulaganjem truda i napora mogu
se te loe osobine. ko se prepusti svojoj naravi i pri
rodi on pripada tamo naginje njegova priroda, i nije podoban
za sklapanje ugovora: "Allah je od vjernilca kupio ivote njihove i
imetke njihove u zamjenu za Dennet! "
621
Allah Uzvieni ne kupuje
robu osim onu koju je iman uljepao je iz njene prirode u zem
lju onih koji se Njemu iskreno kaju i predano pokoravaju.

Hadts je slab. Neki su ga pokuali oojeniti kao isprnvan, ali im dokazi nisu pomogli u tome.
se spominje u isr.Uiijaoma u tefsiru ajeta: kai un ijest o onome kome smo dokaze
Nde dali, ali koji se od njih udaljio, pa ga ejtan dostigao. i on zalutao" (El-E'rnf, 175.).
Pogledaj TifjimiTobni, 13/252, i njegovu Hisloriju, l /226-228.
lobt Misli na Velida b. El-l\lugiru, o kome je Uzvieni obj:wto: "Meni ostavi onoga kog:. sant
Ja izuzetkom .. . " ll.), b ko navode El-Haktm, 2/507, i El-Bejhcki, u
DdailmHIIJbmro, 1/556, u predanju od Abdull:!ha b. Abbasa, ea. El-H:tkim zn ovo prednnje
kae da je ispr:wno, to je porvrdio t Ez-Zehebi. Es-Sujuti u djelu LJ,babimllllkul, o 0\'0m
prednnju pod brojem 1.142, kae: "Predanje je 1spramo po uvjetima El-Buharijn."
(.JI El-Tc,ba, Ill.
416/ Ibn Kajjim cl - Oievzijje
-Predaj robu kupcu prije nego se ona poh.vari u tvojim rukama,
je niko htjeti primiti!
-Kupac je saznao za manjkavost robe, ali ju je opet kupio, i ne brini
se da ri je vratiti!
- Vrijednost robe raspoznaje se po vrijednosti onoga koji je kupuje,
po cijeni koja je za robu data i po onome ko razglaava robu za prodaju.
Ako je kupac potovan, cijena a prodaje ugledan,
onda je roba zasigurno vrijedna.
- ubraja se u one koji imaju iskustvo, a zna li koliko vri
jedi tvoja dua?! Sve to je stvoreno, to je radi tebe!
622
- O ti to si zadojen i previjan paljivim rukama!
Sve pored tebe jeste drvo, a ti si plod. Sve osim tebe je formalnost, a ci
si sutina! Sve je, usrvaci, koljka, a ti si biser! Sve je trina, a ti si sjeme!
- Ono to se od tebe trai sasvim je jasno, ali tvoj je trud ,-eoma
malen!
- Kada Me poeli, trai Me u svojoj blizini! Trai Me kod sebe, Ja
sam pored tebe! Ne trai Mc preko drugih, Ja sam ti blii od njih!
- Kada bi poznavao svoj poloaj kod Nas, ne bi se poniavao u
grijehu! Mi smo prognali Iblisa kada ti se nije htio naklonuci, a ci si tada
bio u svog oca Adema! Veliko je kako si se pomirio s Ibli
som, a Nas si napustio?! Da u tvom sccu ima ljubavi prema Nama to bi
se odrazilo na tvome tijelu!
<<Kado somjoj fj11bau svoj11 iskazao,
Ona fJii otro lAe!
To tf;elo tvoje nifllalo ne
Ako se srce nahrani ljubavlju, izgubi debljinu strasti!
<(Da si brazda 110 1/JOIJJ prst11, ne bi debeo bio,
Od !;itbavi najelo ti bi zaborauioh>
r,:z Uzvieni je rekao: "On j e za vas S\ ' C il to pos toji n a Zemlji stvor io!" (EI-Bek:tta, 29.)
RIZNICA ZNAI'iJA / 417
-Da je tvoja lj ubav iskrena, bi se neugodno u dxurvu onih
koji te ne na voljenoga!
- je to da tvrdi da Ga voli, a potreban ti je neko ko te
na Njega
- Najmanje to ljubav sa sobom nosi jeste da ti ne doputa da
zaboravi na voljenoga!
-Kada zaljubljenik krene na put radi susreta s voljenim, s njim se za
puti i njegova vojska. Ljubav je na vojske, nada pak pjesmom pred
vodi vojsku, za susretom tjera je i pom-uje, a strah ili neizvjesnost
dxi vojsku na okupu. Kada se priblie boravitu voljenoga, predvodnici
ili glasonoe zaljubljenika zbog skorog susreta ispred vojske.
<(Lijek mi gotki df!)te !!Jelo da
Prevarit ne mogu, srce oh!adite.l
Zbog dagznetvqje nemqj da sabmim,
j er sttpgillost moja tJjje postqjana!
Iz (jubatJi tebi srce svoje fayem
Dolazi ti s prihvatiga k sebih>
Kada zaljubljenik stigne do voljenog, biva obasut raznim darovima,
kao iskuenje da li se tome zadiviti i okrenuti, pa da to bude nagrada
za njegovu ljubav, ili se okrenuti onome koji ga darovima obasipa?!
- Napunili su srca robom koja biti izloena za prodaju pred
samim Kraljem. Kada je zapuhao vjetar, su zaplovile i zora
se nije ni pojavila, a su stigle do svoga pristanita.
- Na nogama ozbiljnosti pregazili su pustinju strasti i brzo su
zavrili svoje putovanje. Na putu do eljenog susreta su smiraj i
zadovoljstvo, a kada su stigli do ciljanog grada, uli su u njega, a uspjeh
im je bio dodijeljen.
- N elci su ljudi svoja srca ispraznili od svega to ih za
okuplja, u njima atore ljubavi ptema l\II.ilosnome, a potom su
418 l Ibn Kajjim el-Dievzijje
obaveza)j da bdiju nad acorima; pa ih a suzama
zalijevaju!
- Satori se Ljubavi ne mogu osim na praznom i pros-
Wthnorn predjelu!
<(Od dmgih, srce odvoji za nas,
podrik11 uaf11 sprelllni S/IJO datif
Saburje tit blaga nae veze
ko titom se bra11i) blagoje dobio/J)
- Saberi koliko si dobra propustio, a zatim za svim onim to
ci je promaklo!
- Ako ode iz blizine onih koje voli, od svog udaljavanja od njih
napravit kabur.
- Kada bi malo udisao zraka prije zore, zasigurno bi se probudilo
tvoje rnahmu.rno srce!
- Ko pur pred sobom vidi dalekim, njegov hod postane trom!
<rDo vo/jenog ako kae:
'Ro.stau!fo 11os 111110go i p11Stit?}a/;>
- Zar ne zna da iskreni, kada neto naumi, ispred svojih stavi
odluku u koju gleda i za njom se povodi!
- Kada se u srce spusti vrelina, oko oblake kie!
623
- je mnogo lake bdjeti kada znaju da njihov glas
dopire do Kralja!
- Ko sebi sliku ahireta, lahko mu je napustiti dunjalukl
- Kada soko ugleda plijen, zaboravi na branu koju jede s dlana
svoga vlasnika!
- O noge strpljivosti, izdrite, nije jo puno preostalo!
- slasti vezanosti i dolaska do cilja olakava
truda i napora!
loJ.\ Auror nllSii na toplinu i razbukt:tlosr iman:t koji u oku izmamliute suze.
RIZNICA ZNANJA l 419
- Saznao si gdje je stanite, pa zapje\'aj pjesmu poleta
62
.: da
lake do cilja!
- ambicija jeste ona koja SYoga vlasnika potakne na spre
manje za susret s voljenim, pa on prije samog susreta sve uredi i pripremi
za susret, te zbog toga bude sa zadovoljstvom od voljenoga:
" ... a pripxemite t o i za due svoje! "
625
-Dennet biti zadovoljan da te ptilwati ako izvri svoje obaveze,
Dehennem te se ako se suzdri od grijeha, a ljubav biti
zado\oljna robom sve dok za nju ne rtvuje i svoju duu!
-Tako ti Allaha, kai mi ima li ita ljepe od vremena u kojem noge
pokornosti hitaju po zemlji za susretom?!
- Kada su ljudi prcdaU svoje due erijatskom odgajatelju, on ih je
kako da uspiju i pobjede raznolikost i tenje naravi, tako da su,
se ueta pokornosti, uvijek bili postojani na Pravom putu
ma gdje da su se nali!
ODLO)(Al\ JEDANAESTI:
BTSEIU I POUKE
NEKE IZREKE ABDOLLAIIA 8. MESUDA, R.A.
Neki je u drutvu Abdullaha b. i\lesuda, r.a., kazao: Ne
elim biti iz skupine ashabuljemi!l
16
, elim biti u skupini el-mllkar
rebitul27 Na ove Abdullah b. Mesud, r.a., Ovdje ima jedan
je elja da ne bude proivljen kada umre, na sebe.
'l' Pjesmn poleca, hida, ili cimovnni sci hovi koje k:Jr:wnne ponn\"lj:t i pjevui dn
bi i uredio hod k:tmiln. (op. pre\:)
ro1; El-Belmra, 223.

Sretnici u DzenneLu- oni strane. Pogledaj suru El- Vnk1:1. (op. prev:)
t.r Oni AJbhu bliskt, u Njego,oj blizini, mkoder se spominJU u sun 1:::1-V:tkm. (op. pre,:)
420 l Ibn Ka jj im cl- Oi.cvzijje
Jednom prihkom izaao je Abdullah b. Mesud, r.a., a za njim krenu
skupina ljudi. On ih upita: Imate li neku potrebu?! A oni rekoe: Ne,
nego elimo s tobom i biti u tvom drutvu! Na to im on Ne
slijedite me, jer co je ponienje za vas, a iskuenje za mene!>>
Za sebe je on rekao: <<Da me poznajete kao ro ja sebe poznajem,
doista bi mi glavu pijeskom posipali!
je kazao: Eh da nam je nero to ne volimo: ili smrt ili
siromatvo! Tako mi Allaha, moe biti ili siromaan,
a meni je sYejcdno bib od roga dvoga bio isk-uan. Ako bih
bio ro bi mc pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio
siromaan, to bi me pozvalo na strpljenje.
Obratio sc ljudima, pa kazao: <<Doista vam dani i prolaze,
ivota vam manje ostaje, vaa se djela zapisuju, a smrr iznenada!
Ko posije uskoro ubrati a ko posije zlo uskoro
kajanje i njeti. Svaki ubrati ono to je posijao. Sporom
ne moe njegov udio, niti marljivi i briljivi moe ugrabiti ,-ie od
onoga to mu je propisano!
628
- Kome bude dato dobro, pa Allah mu ga je dao, a ko bude
od zla, pa Allah ga je od zla
- <<Bogobojazni su ugledni, erijatsk.i pravnici, predvodnici
su, a druenje s njima je uvijek korisno.
Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste
Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Jv[uhamedova, s.lu:s., a
zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug ivot, i neka
vas nada ne zaokupi, jer sve to zaista je blizu, a daleko je samo
ono to se ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je jo
h2l< Er-Taber:mi u djelu 8553, Ebu u djelu 1/132-134,
i EI-Bejheki, u djelu EI-Mnlbal, -+39. u djelu 1/733, u vezi s (Wim
pred3njern k.'lie: Prcnostoo su pouzdlni.
ICA ZI\ jA/ 421
zapisana u utrobi njegove majke, a src t ni k onaj ko uzme pouku iz ivota
drugih?! Doista je oruani sukob s muslimanom nevjerstvo, a
je muslimana veliki grijeh. Nije doput<.:no muslimanu izbjegavati svoga
brata muslimana vie od tri dana, je obavezan poselamiti ga kada
sc sretnu, da mu sc odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga
abide ako se razboli. Nema sumnje da je la najgori govor. La oc
dolikuje da se .ni u zbilji oi u ali, i da neto
svome djetetu pa co ne ispun.i. La zaisca \'odi ka razvratu, a razvrat
mdi ka vatri. Istina sigurno ,odi ka a vodi
ka Dennetu. Za iskrenog na Sudnjem danu biti kazano: Istinu je
govorio i A za laljivca biti bzano: 'Lagao je i
razwat irio!' Muhammcd, s.a.\r.S., kazivao nam je da govoriti
istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan iskrene, a drugi pak
lagati, sve dok kod t\llaha ne bude upisan
Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a veza je bo
gobojaznosti. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa
praksa s.a.\'.S. Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika,
a.s. Najbolji je govor zikr, Allaha. Najbolje kazivanje jesce ka
zivanje Kur'ana. Najbolji clio posla jeste lijepo Najpogubnijc
su novotarije. i\ifalo i dovoljno bolje je od mnotva koje zavede.
Dua koju moe popraviti bolja ti je od bogatstva koje ne moe izbro
jati. Najgore praYdanje jeste ono pri smrtnom a najgore je kajanje
ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Naj
bolje je bogatstvo bogatstvo due. Najbolja sprema za putovanje jeste
bogobojaznost. Najbolje to se u srcu moe posaditi jeste vjero
vanje i sumnja u pozi,e ne,iersrva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca .
.... Ct T:tbc:r:mi. ss-. l .\bdurrc:zz:tk, 20.086. Dajclova ovog predanja zabiljee m !'U u jo nekim
izvonm:t i preneseni su k:tu mcrfu.
l Ibn Ka jj im el - Devz.ijjc
Alkohol je majka svih zala. ene su ejtanska uad. Mladost je jedan
stepen ludosti. A naricanje za umrlim jeste dahilijjetska praksa.
Neki ljudi na dumu dolaze samo da stignu na namaz i Allaha s
i rijetko spominju. je grijeh laz. Ko svoju
i i Allah ga zatititi. Ko svoju srdbu gui, Allah ga
nagraditi. Ko praha ljudima, Allah njemu oprostiti. Ko se su-pi u
iskuenju, Allah mu na kraju to platiti. Najgora zarada jeste zarada
od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jet:ima. Dovoljno
je nekom od vas ono malo se zadovolji dua, jer svi se selimo u
duine samo 4-5 arina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra
djela po onome u Najbolja smrt jeste pogibija na
Allahovom putu. Ko se oholo uzdie, Allah ga prizemljiti. A ko
grijei prema Allahu, pokorit se ejtanu.
63
u
Hafiz Kur'ana treba se prepoznavati po namazu,
dok svijet spava, a danju po postu, kada drugi jedu. Treba se prepozna
vati po tuzi, dok se svi drugi raduju, i po dok se svi drugi smiju.
Treba se prepoznavati po utnji, kad drugi ljudi o svemu i po
bogobojaznosti, dok drugi ne zaziru od grijeha.
Hafiz Kur'ana treba biti smiren, milostiv, mudar, s izrazom tuge na licu
i suzom u oku. Ne treba biti grub, tur, grJat, nemaran, otar i brbljiv.
631
- Ko se iz oholosti i obijesti uzdie, Allah ga poniziti, a ko se iz
bogobojaznosti poniava i pokazuje skromnost, Allah ga

- I melek i ejtan nagovaraju melek nagovara na
dobro i pri hvatanje istine, pa ko to od vas osjeti neka zahvaljuje Allahu,
dok ejtan nagovara na grijeh i poticanje istine, pa ko to od vas
osjeti neka trai od Allaha zatitu od ejtana!
633
1
'
30
E1-Bejheki u djelu EI-Mtdbal, 796, Ebu N uajm u djdu El-H ilJa, 1/ 138-139, i Ebu Davud u
djelu E z-Zuhcl, 170.
""Ahmed b. Hanbe1 u djelu Ez-Zubd, 162.
"'
2
El-Veki u d jelu EzZIIIJd, 216.
r.ll Radi se o ashaba.
RIZNICA ZNANJA/
- Ljudi veoma lijepo govore, pa onaJ se djela podudare s
zaista je dobio veliki udio, a onaj se djela razlikuju od
njegovih taj sam sebe i sramotil
634
-Ne navikavaj te sc da vam tijela budu poput leine
635
,
a da danju budete kradljivci svoga dobra.
634
- D oista mrzim vidjeti koji se oe zanima; niti
za ahiret, niti za dunjaluk!
637
- Koga njegov namaz ne poziva na dobro i ne od loeg,
onda ga samo udaljava od Allaha!
638
-Od ispravnog jeki na, vjerovanja, jeste i co da ne udovoljava
ljudima Allahovu srdbu, da ne zahvaljuje nikome na onome
te je Allah opskrbio, da nikoga ne kori zbog onoga to ti je Allah
uskratio; jer Allahovu opskrbu ne moe b.rinost marljivoga,
niti je moe umanji ti prezir zavidnika. Doista je Allah Uzvieni iz Svoje
mudrosti i pravednosti da i smiraj dolaze sa zadovoljstvom
i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom.
639
- Sve dok si u namazu ti kuca na kapiji Vladata Velikoga, a onaj ko
kuca na kapiji, bit mu ocvorenal
640
- Smatram da kada zaboravi neko znanje koje je posjedovao,
da je to zbog grijeha koji je

1
El-Veki u djelu F.z-Zuhd, 266, 1 El-Buhari u djelu Et-Tarihlll-kebir, 6/414.
t.;l! Podst1ce namaz i prekidanje snn. (op. prev.)
" Er-Tabernni u djelu F..I-MIId:(}l!ml-lubir, 9/152, i Ebu u djelu El-Hi/Jo, 1/1.30. U
predmju ima i dodaci: "Neko je: upitao: 'A ko je to kradljivac svoga dobra?!' On rece: 'Onaj ko
pro1odi cio dno u razgovoru i besjedi!"'
,..,- Ibn Ebu ejbn, 8/ 164, i E bu Davud u djelu F..zZIIhd, 184.

Ebu Davudu djelu Ez-Zubd, 134, i Et-Tnberani u djelu F..I-J\1udelllul-lubir, 9/103. Scncd je
prednnjn ispra1:1n po ocjeru El-lmkija u l/ 134. No pogled lj 1 u djelu Jil.silelud
ddifo od El-Albanija, br. 2
w Hennad u djelu Ez-Zuhd, 536, i Ibn Ebu Dun'ja u djelu F..ljtkin, 23. \enija)
"'" i\bdurcezzak u svom EI-JIIuJolllltjir, 3/47.
'"' Ebu 1-lajsema u djelu F..l-'/1111, 14- 141, 1 El-l l:ttib u djelu lktidoul-ilmil-owl, 96.
42.4/ [bn Kajjim e l - Di.evzijje
- Budite izvori znanja, upute, zvona i Budite
snanih srca, trone Budite poznati stanovnicima neba, a
nepoznati iteljima Zemlje!
642
- Srca nekada pokazuju elju snagu, a nekada i
nezainteresiranost; zato ib iskoristite kada pokau elju, a pustite ih
kada su nezainteresirana.
- Nije znanje znati puno predanja. je znanje biti bogobojazanf6+
3
- Vi smatrate da je nevjernik najzdraviji tijelom a najbolesniji srcem. a
da je vjernik najzdraviji srcem. a najbolesniji tijelom. Tako mi Allaha. kada
bi vam srca bila bolesna, a tijelo zdravo, doista kod Allaha ne biste vrijedili
ni koliko pustinjski gmizavac!
644
- Rob stvarnost imaoa dok ne spozna njegov vrhunac,
a spoznati vrhLmac imana dok mu siromatvo ne bude drae od
bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu
iste vrijednosci!
645
- Doista nekada iz svoje sa svojom vjerom, a
zatim se bez vrati. On poput njega, koji ni sam sebi
ne moe koristiti nici od sebe tetu odagnati, pa mu se Allahom kw1e:
Ti si ovakav i ovakav! Zatim se vrati, a nikakvu svoju potrebu nije
rijeio, a 1\llab se na njega rasrdio!
646
- Kada bih se ismijavao i psu, bojao bih se da me Alia b ne pretvori
u psa!
647
- Grijeh prvo kao m.isao pada na srce. a kada baci svoj pogled,
ejtan gleda da to iskoristif
6
-1
8
""
2
Ed-Dnrimi Es-Stmm, l/IlO, i Ibn Ehu Dun'ja u djelu Et-Tnadullrtl-hutmt!, ll.
r..u EI-Bejheki u djelu El-Mn/hol, 485.
M Ahmed b. Hanbel u djelu E'-Zuhd, J63, i Hennad, 427.
'"
5
Ahmed b. Hanbcl u djelu EzZIIhrl, l / l 06, i Ebu Nuajm u djelu El-Hi/Jo, l l 132.
,,..,,El-H akim, 4/ 437, i Et-Taberani, 9/112.
,,..-Ibn Ebu cjba, 8/790, i Hcnnad, 1193.
MS Hennad u djelu F.'-ZIIhd, 934, i Er-Taber:mi u djelu EI-Alll'dmml-kebir, 9/163.
RIZNI CA ZNANJA / 425
-Nakon radosti slijedi pad, i u ne veselje. a da nakon toga ne
dode iskuenje!
649
- Svaki je od vas kao gost, a vai su imeci kao posudba; gost odlazi,
a se

- Pred Sudnji dan pojavit se ljudi najbolja djela biti
prepiranje i korenje, a sebe nazivati el-mtan,

-Ako eli biti pravedan prema sebi, neka odlazi kod onih
koje voli da i oni njemu dolazel
652
- Istina je teka, ali pitka, dok je la lahka, ali gorka!
653
- Strast donese dugotrajnu alosti
- Na Zemlji ne postoji nita to bi tako dugo trebalo drati u
p1itvoru kao jezik!
654
- Kada se u nekom naselju pojavi blud i kamata, to je znal'- njegovog
unitenja!
-Ko moe svoje bogatsvo na nebo, gdje ga ne mogu
crvi i pokrasti lopovi, neka to jer je srce vezano za njegovo
bogatstvo!
655
- Neka se niko od vas u vjeri slijepo ne povodi za nekim
ako on vjeruje, i ci vjerovati, a ako on uznevjeruje, i ti nevjerstvo
A ako se za nekim morate povoditi neka to budu oni koji su
umrli, jer od ivih niko nije od iskuenja i smutnje!
656
- Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunisti Neko
upita: A ko je to?! To je onaj koji govori: ja sam kao i ostali ljudi!

t\hmed b. Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 163, i Veki, 507.
(.Sit El-Bejbelci u Suob11, 10.644, i u Ez-Zuhr/ul-ktbim, 579.
651
Ehu D:rvud u E z-Z"hdu, 192.
m Ibn Ebu Sejba u E/-lvfwomuifiJ, 8/ 164.
;; Ihnul-l\{ubarek u EZ:Zuhdu, 98, i Hennad, 499.
6
;; Ibn Ehu Asim, 23, i EI-Fesevi u djelu EI-Jodo'riftllll'tt-torib, 3/1 89.
655
Ibn Ehu cjba, 8/ 159, i Ehu D:wud u EZ:Zuhdu, 177.
liSf Ebu Da\>ud u EzZllbdu, 140, Et-Taberani u djelu E l-ll'!u'dmml-h bir, 9/ 152, i Ebu Nuajm
u djelu El-f-!i!Jo, l / 136.
42.6/ Ibn Kajjim cl - Di.evzijje
Ako su na uputi, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja s njima zalutati!'>>
Naviknite svoje due da ako ljudi nevjerstvo, da vi to ne

-Neki je Abdullahu b. Mesudu, r.a., rekao: me nekim
sadrajnim i korisnim On mu Oboavaj Allaha i ne
pripisuj Mu sudruga, dri se Kur'ana, onako kako on propisuje i prihvati
istinu ma od koga dola, makar i od nepoznatog i turskoga, a odbaci la
i zabludu ma od koga dola, makar i od blinjega i dragogb>
658
- Na Sudnjem danu bit doveden rob pa mu se Vrati
ono to ti je povjereno! Rob kazati: Moj Gospodaru, gdje da to
vratim kad vie nema dunjaluka?h> Potom ono to mu je povjereno
biti stvoreno u D ebennemu, pa rob u Dehennem, a zatim
se sa svojim bremenom uspinjati, pa kada pomisli da iz
D ehennema, ispast mu tovar, pa on opet za njim pouriti, i tako
se strovaliti u vatru za cijelu
- Potrai ivost svoga srca u tri situacije: prilikom Kur'ana,
u drutvu u kojem se Allah i u pa ako ga tu ne pro
onda trai od Allaha da ti podari ivo srce, jer ti si ga, izgubio!
Dunejd je rekao: Uao sam kod nekog pa me on upitao
o pokajanju, a ja sam mu odgovorio. Zatim me upitao o stvarnosti
pokajanja, a ja rekoh: 'To je da stalno vidi svoj grijeh sve dok ti ne
smrti', pa me on prekide i 'Dostal Nije to stvarnost pokajanja!'
Na to sam ga upitao: 'A ta je to kod tebe stvarnost pokajanja,
On 'Da zaboravi na svoj grijeh!' Zatim me je ostavio i otiao. 'Pa
ta ti o tome kae, Ebul-Kasime?!'
659
'Ispravno je ono to je
spomenuo.' Ako se stalno grijeha, to treba da te prenese iz
stanja krutosti u stanje odazivanja obavezama, a ako se la:utosti
u stanju kada treba da se odazove, to je, onda, opet krurost!'
'
6
" Ovo predanje je zabiljeeno i kao merfu, s tim da je slabo, a zabiljeio ga je Et-Tirmizi, 2.008,
u predanju od Huzejfe,
"
58
Ebu Nuajm u djelu E/-1-li/'ja, 1/ l34.
os? Nadimnk r\bdullaha b. (op. prev.)
RIZNICA ZNANJA/ 427
ODLO\JAK DUXHSTI:
ZA. OPOMEt\U
- roba i Allaha, i robovog ulaska u Dennet, stoji most
koji se moe samo u dva koraka; jedan korak kojim se
udaljiti od svoga ega (nefsa) i drugi korak kojim se udaljiti od
ljudi. U prvom koraku rob treba rtvovati svoj nefs radi onoga to je
njegai drugih ljudi, a u drugom koraku rob treba rtYOYati svoje
odnose s ljudima radi onoga co je njega i njegovog Gospodara.
Rob se obazirati ni na koga, osim na onoga koji ga na
Allaha i na put koji do Njega vodil
- ash a bima, r.a., je povikao: "Ljudima se blii
polaganja njihovih! "
6611
, pa su im se srca uplaila, a od zebnje
suzama navlaile: " ... pa rijeke teku koritima s mjexom! "
661
- Dunjalllk se uljepao Aliju b. Ebu Talibu, r.a., pa je on rekao:
"Dajem ti razvod, uostrulci, neopoziYi!", iako po sunneru nije imao
potrebu da mu daje trostruki razvod. neopozivim razvodom
je htio dokazati strastima da ne postoji ivota.
Alijina vjera i zdrava narav ne prihvata muholli!rl
62
, a kako i da prihvati,
a on je jedan od prenosilaca hadisa: 'YUiabje p1okleo mllballila!u
-Na dunjaluku ne postoji mjesto gdje bi se mogao osamiti,
zato potrai osamu u svojoj dui!
- neto zanese, zato upoznaj ono ro te zanosi i budi
na oprezu od toga, i znaj da ti nakoditi zauzetost nekim poslom,
ako ti je, dok radi taj posao, srce odvojeno od njega!
"" EI-Enbija, l.
Er-Rn'd, 17.
r.r.: A111hnllilje onaj koji se nkrh'll<> oeni nekom enom koja se eli \'muLi svom prvom muu
od kOf.,>:l je r:tZ\edena nwpozhLm rnz,-odom, jer Serijnt ponovno stup:llljc u stari brnk
n:lkoo tO sc r:tSputeoic.'l uda za drugoj.: pa sc O\":tj s njom rnz,cdc. (up. pre\:)
42,8 l Ibn Kajjim cl - Oicvzijjc
- Svjetlost istine je od svjetlosti sunca, zato imiima upute i
ne kodi to ne vide svjetlost sunca!
- Na putu ka Allahu one koji imaju neke sumnje niti
one koji slijede svoje strasti. Taj je put ispunjen oruma koji nose
jeki n i koji su strpl jivi. Takvi su na putu ka Allahu primjetni poput brda:
njil'l smo Mi i oni su , se za povi
j edi Naoj, na Pravi put j e1 su strpljivi bili i u dokaze Nae
' ':ierovali. "
663
Olli.O.IIAK Tlli NtiESTI:

si svoga psa da, tvoju blagodat prema
njemu j iz straha od tvoga gnjeva, savlada svoju poudu za plijenom, a ko
liko vremena tebe erijata, a ti nikako da to prihvati?!
- Nije doputeno jesti plijen koji je uhvatio pas koji ruje
lovu i koji je plijen uhvatio radi svoje potrebe, pa ta onda misli
neznalica su sva djela radi njegovih prohtjeva i strasti?!
- U ivi razwn meleka, pouda ivotinje i strast ejtana,
i on pripasti onoj vrsti osobina u njemu prevlada. Ako
savlada poudu i strast, uzdignut se na stepen meleka. ako
ga prevladaju strast i pouda, spustit se ispod nivoa psa!
- Kada pas lovi za svoga gazdu, dozvoljeno je jesti ono to ulovi, a
kada lovi za sebe, zabranjeno je jesti ono to ulovi!
- Izvor dobrili j Loih osobina i djela jesu dva Allahova
imena: El-Mu'ti (Onaj Koji daje) j El-Mani'u (Onaj Koji
RIZNICA Zf\AJ\JA
Odio roba u pokornosti Svevinjem vezuje sc za ova dva imena. Rob
zahvaljuje Allahu kada mu neto podari, te pokazuje svoju ovisnost o
Njemu kada mu neto uskrati. Tako Allah UzYicru obasipa Svoga roba
darovima, da bi Mu rob zahvaljivao, i mu blagodali, da bi rob
pokazao svoju ovisnost o Njemu!
- Grijesi su poput rana, a rana nekada bude i smrtna!
- Ako ti se razum oslobodi strastima, onda on
vladati tijelom!
- Ako u strasti, svoj ivot stavio si na kocku!
- Kada ti se ukae prilika za nedoputeni pogled, znaj da je ro
raspirivanje borbe, zato se zatiti oklopom: "Reci vjernicima neka
obore poglede svoje!" i bit spaen
664
" a vjernikeje bolheAllah
potedio! "
665
- Ako more strasti, se moe uguiti, i za je
najtetnije da otvara u vodi!
'Niko111e llkazano niJe
Ko 01101/J 11 kab11n1 flo ga djela !fele!
Iz demtetskog vrta plodove tilli s!tJe,
Nije kao on'!} iz kab11ra tome!
Ko strpfjivost la1110 g4Jeje h-eba,
Ostvariti ono za :fjtdi!''
-Usjev jeponj even prije prave etve, ali to ne pomae ponjevenom
itu!
- Kupi svoj nefs, pijaca je orvorena, a cijena poznata!
- Drijeme nemarnosti i san strasti teko sc mogu ali ako
zaspi, budi labkog sna, jer grada uzvikuju: 'jutro je, dan!"
"'-' Eo-Nur, 30.
'"' EI-Ahz:tb, 25.
430 l fb n Kajjim eJ-Devzijje
- Svjetlo razuma razbije tmine strasti, pa se ukazuje prava staza, i u
tom pronicljivi razaznaje i nazire puta!
- S visokom ambicijom iz ove tijesne i uske koja je
ispunjena patnjom i nedostacima, u tu prostranu i iroku koju
razum ne moe ni zamisliti, u kojoj se ne moe izgubiti voljeni oiti
traeno i eljeno moe biti
- O ti to prodaje svoju duu za uitak bezvrijednoga, za ono to
ti nept-ijatnost nosi i prividna ljepota potrajati! D oista si ono
najvrednije prodao u bescjenje. Kao da ne poznaje vrijednost svoje
robe i nuzemost cijene za koju si je dao?! No vidjet na dan kada sc
sve obmane i prevare obznane, kakav si ugovor sldopio, na dan kada
sva vrijedna roba bude: "La ilahe illellab!", Allah Uzvieni kupac, ci
jena robe D ennet, a Poslanik prodaje! Zar si zadovoljan da
proda svoju robu za samo mali dio onoga to u cjelini kod Allaha ne
vrijedi ni koliko krilo muice?!
666
"Sav dmyaluk kod Allaha ne mijedi ni krilo
Muice to leti, a tebeje ovladao safllo dio 1!}ego1J.
Kod Njega si na .rtepem! trgovine st;oje,
Kad prodqje svojti duu, onda kttpi Denmt!"
zar si izgubio ambiciju?! Kakav je tvoj odnos prema
putu na kojem se umorio Adem, zavapio Nuh, Ibrahim bio u
vatru, Ismail bio povaljen za klanje, Jusuf prodat za nekoliko groa pa
zatim nekoliko godina proveo u zatvoru, Zekerija prepolovljen pilom,
Jahja plemeniti zaldat, Ejjub sve patnje i boli okusio, Davud neprestano
plakao, Isa u i izolaciji boravio, .i\IIuhammed siromatvo i mnoge
u.o Amor ukazuje na hndis: ''JCadabi d1mjaluk kodA/l aha vrijedio i koliko krilo mu.sice. ne bi dopustio
da netjemik 11<1 dwtjaluku popije i gutljaj tode!" Et-Tirmizi, 2.422, i e da je sahih. tim u
sencdu badisa im::t slabost, :t.li ga pmvrduiu druga precbnjn kod Et-Taberanij:1, 5.838 i 5.921, i
Snhid, ciji je sened ispra,an kod El-i<.udaija u djelu M11Snerllli-Sihnb, 1.439, i EI -Hac.iba u Tmih11
Bo,!!.rlad, 4/92.
R!Zf\ICA Zl\ANJA / 4J1
boli trpio, neka je Allahov mir i spas na sve njih?! No, ci sc opura u igri
i zaba,i?!
- Rat bukti, a ci si samo a iako se pokrcnd, samo po
razu doprinosi!
- Ko u popodnevnoj vrelini ne tr:ti slavu sc odmarati ll hladu

Govorili su nelcim pobonjacima: "!(oliko umarati S\'OJe
due?!" A oni su odgmarali: im samo craimo odmora!"
- Podarena ti je blagodat imana, a prije toga blagodat
zdravlja, no ti ih troi u grijeenju prema Darovacelju, zato nemoj da
te iznenadi dokidanje tih blagodati, jer onaj koji troi blagodati daro
vatelja u ono darovatelj nije zadovoljan zasluuje da mu te blago
dati budu oduzete!
- su ljepote poput dje,ojaka koje se dotjeruju proscima
pa ko ih izabrati nad drugima. No, on.'lj ko upozna Yrijed
nost ahireta nad dunjalukom dat prednost vrjednijem!
"ljepote dm!fal11ka kada se
rekofe mi: 'Htyde, IIS(!Jii l/OS za sebe/'
Noja som sc prol!io k'o do nisom!Jidio,
kado spazih dn saJli cilJano
- O ti to si skrenuo sa Pravoga puta, budi makar na kolone,
i kada spava, spavaj na putu, jer predvodnik kolone brine se o onima
koji vode ma gdje bili!
Neko je rekao Hasanu ei-Basriju: "Prethodnici su nas pretekli (u do
bru) na crnim i punokrvnim konjima, a mi jaemo na iznureni m magarci
ma!" Na to on ''Ako si na njihovom putu, uskoro ih
***
RIZNICA ZNANJA / 433
SADRAJ
PRVO POGLAVLJE ....................................................................................... 5
UJJUJMAK OBA\TEZE PIIIZNA\'ANJA ALLAIIO\'E JEDNO ........................... .... .... .. .. lO
UIJI.UMAK ALL\110\\\ OOJA\'LJENA l \/\STONSKA POliUl-L\ .............. .............. ll
PLiE\'l SPOZNAJE ........................................................................................ 2;{
OUWMAK DEVETI: OVOUUNJALUtKE l AlllllETSKE KOIUSTI \:JER0\1\N.JA
1'0!\0ilNOSTII ISPOIJAY,\NJf.S.\MO.\LL\IlL................ :i l
ODLOMAK TlllNAESTI: KAil EllA. ODREDBE. ll\liE KILU NOSTI:
JlllETJEIUVANJA l ZANEMAiliVANJA .........................................................................
VJEROVANJE ..................................................................................... .......... 7
ODLO \IAI\ PR\1: ISTI NS!\.\ \LL\ .......................................................... 7
ODLOM\K DRUGI: REL\1\SACIJ.\ SRC.\ l TIJEL\JESG [ POKOIU\:\\:Il' \I.L\IIl ........................ 8
ODIIEDUE \JERE (.\l!K.\MLL-E\;UIIR) l ODREDBE ............. 9
UNliTIL\NJA ll.l SUTI NSKA (El.-LUTF EL-BATIN) ....................................... 9
ODLOnL\K PETI: SPOZNAJA ,\LL\ IlA KROZ NJEGO\uL]EP01T ........................................ 13
ODLOAL\J\ ESTI: L"KIU.\\;\J'\)E ............................................................ 18
\'liSTE lJEPOTE ............. .. ... ........................................ ........... .. ........... ...... .... 19
ODLOMAK SEDMI: SPOZN.\J\ .\J.l\IL\ L PIIDUEitt: UEII.\11\A l JlniMJERl' "URil\ ........ 22
OSMI: RAZLIKA MElJU PO STEPENU VJEROV!\NJA li ,\LL\IIOVU ..... 23
OALL\ IlOVU .JEDNO lGlli.) ESIMA ..................................................... 2J
.......................................................................................... 25
\'JER0\1\NJE UAI.UIIO\u PUT SI'.\S.\ l USPJEli.\ ................................ 26
DESFI'l: 00.\\'EZ.\ (l:U[DIJJEf.\) l STEflE\1........................ 26
ODLOMAK JEDAI'\AESTI: L.\LL\110\1 O IllOIlO\:\\lE (LDt:lliJJET) ........ 29
STA\'0\'1FllAKCJJA O KAilEIU. OilliEU IlE ................................................... 35
D\'IJE \ltSTE IJGDI ,\LL\11 OST.\\'IJA IJEZ PODRKE. ............................................... 37
OIlLO)! \K (TEIFSSlZ) ..........................
434 / Ibn Kajjim el-Dievzijje
OULO\L\K ST.\TGS HILJE II'OISILE ....................... 10
OllL0\1 ESN.\ESTI: JLLtii0\'0 [Z\lUl\NJE SI'LETl\RENJE- 1/EJ.lll/1.111 .................. r;
ALL\IIIl\ EOSOBINE UOi.\SST\:\ (Sff.ITlUZLIIIJJE)
1.\LL\JIO\"E OSODIXE GOSPOD.\RSTH (Sff.ITLR-Rl Dl D/JJ/;} ....................................... . )1
PIIOL{ \UXJE \"ODI[\ SPOZX.\JI )IILOSTI\OG ..........................................
ODL0\1 \K PLODOrJ \JERO\:\NJ.\ l .\LL\110\'E OSOIII\E. S'lfiTE ................... 19
OU Klll'.\NSK.\ D.\ l OP ISlU\JL \IILOSTI\"IlG.\ ......................
,\1.1.\110\'\ SAMOPOJn:\L\ ................................................................................. j l
O.\LL\IIL l NJEGOm! 1\0UO\'I]U ..................................................................... 55
N,\IJ,\ l STilAIIOPOTOVi\NJE KAO TEMELJNI PIIINCIPI ......................................... Si
LZilOCISTIECANJA ALLAHOVE POOllKE l UPUTE (7'/;'VHf..:t) ...................................... :ii
ODL0\1,\1\ 0\;\DESET l PR\1: OSIJNJANJ.\
I'IIEDZNAt:I .. .......... .. .. .. . . ..... ...... .. .. .. .. . . . .... ...... .. .. ... . . ...... . .............. .. .. . . 6S
KAKO OST\\\IUTI TEI'EKJ.'lZ .............................................................................. 6R
llE\TfN.\ESTI: S\'ESti llL\GOD,\TI OD AlL\!L\.,\ GRIJESI OD EJTAN.\ ................ 55
Gni.JESISL PIIOPAST l PONIENJE ..................................................................... 56
UZil OCI ALIJ\110\'0G l OSTAVlJANJA 1\0UA (11/ZLI!IJ .............................. 59
0\1\DESETI: OPSKRBA l (EOEI.) .................................................. 61
UlJIO- NAGil\IJA \]ERNIKA ............................................................................. 62
....................................................................................................... 63
'J.\ .\LL\11.\ l sn;\ltXOST OL\1\.lXJ,\ l onTENOSTI .............................................. 63
ST.\KJE ROll.\ IZ.\IEOG .\LL\110\'E N.\IIEOBE l G.\ll\l'\OJE ......................................... 65
OOLOaL\K D\ADESET l OR[GI: \llSTE TIJEKKL1.l OSL\NJANJ.\
1
.\ .\LL\IL\ .................... 66
OSL\NJ.\NJE ............ ................................................................. 67
POSEZANJE ZA liZitOCHIA ........................................................ 67
OSLANJANJE JEZIKOM l OSL\iVJANJE SRCEM ....................................................... 68
OIJlOi\IAK l uVJERENJE ti USLI ANJE 00\rE ................................... 69
TEVFIKA. ALI.AIIOVE PODitKE 1\00li ..................................................... 69
AI.LAIIOVA PODitKA. TEI'FIK Sll\ZMJERNA JE NUETli ............................................ 70
ZAII\\\LA ZA nouno 1nm;\ .............................................................................. 70
UESET l .......................................................................... 71
RLZNJCA ZNANJA l 435
PH01\UENA l Sri\G.\ SAMO ALL\J L\ ..................................................... oo ... 71
liZROCI oooo 71
NAD.\ l STHAU ...... oo ...............oo. oo. oo .. oo oo ....oo oo .......... oo .. oo oo oo. oo oo oo oo oo. oo oo. 000 oo. oo oo oo l l
NEKJ OZROll AlL\ IlOVE PODHKE 72 0000000000000000000000 oo oo oo 00000000000000 oo oo oo oo
ODLOMAK I PETI: l ALI.\IIA oooooooooooooooooooooo 72
PIUZNA,\\N.JE ALL\JIOVE JESTE Ylll NJEGO\\\ I'OTm\NJA l oooo ooooo 73
VEZA mffiDU ALL\I!A l POTI\I\NJA NJEGOVlll STVOilENJA oooooooooooooooooo.oooo 7l
NEKE OSOBINE RAZR ORITOG RODA 00000000 oo oo.oo. 000000000000000000000. oooo oo oo 000000000000 oooo oo oo 75
PRIBLIAVANJE llODA DENNETU lU DEHENNEMli 00000000000000000000000 oooo 000000000000000000. 76
POSTUPAK ISKli ENOG TRAGAOCA ZA AlllJlETUM 00000000000000 00000000000000 oooo oooo 0000000000 000 77
ODLOMAK DVADESET JESTI: POSL\NLKOVO
EFAAT. POSTlE SE N.JEMLI oooooooooooooooooooooooooo oo 00000000 oooo 000000000000000000 . 77
ODLOUO\K D\\.\.llEST I POSTOJANOST VJERNIKA u 000000000000 oo oo oooooo o78
ALL\ ll l NJEGO\' non .oo oo 0000000000 000000000 oo oo oooo oo .oo ..oo oo oo oo ... oo.oo oooooo oooo 000000000000000 79
DVADESET l OSMI: .oooo 0000000000 .. oo oo 0000000000 OOOOooOOOOOOooOOOOOOooOOoo oo oo 0000000000 ooooooo 30
OSTVA.RANJU A.S. ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo oo 000000000000000 .. oo oooooo oooo oo. SO
DVADESET l DtYETI: ODNOS IDLISA PREMA ADEMU. A.S. 0000000000000000 000000000000 oo oo o82
POUKE oo ..... oooooooooooooo ....oooooooooooooooooooooooooo ... 8-1
DRUGO POGLA.'VLJE oooo ..... oo ..ooooooooooooo ....oo ......ooooooooooooooooooooooooooooooooooooo 87
O KUR'ANU I TEFSIRU oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooOOoooooooooooooooooooooooooo 89
PRVI: ODNOS lJUDI PREMA KGU'ANU oooo ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo oo oo. 89
ODLOMAK DnUGI: NIKE TAJNE I SADRAJI SURE ELOFATTIIA OOOOOOOOOOOO OOOOOOOOOooOOOO OOOOO OOOOOOO 91
TEMELJI UP DIE SADnANI USUJU EL-FATilLA oooooo ... 0000000000 oooooooooooooooooooo 92 00 .... 0000000 0
POLOAJ nonA IZMEDU I IlL\GODATI ..oo 00000000 oooo ooooooo ..oooo oooo ooooooooooooooooooooo 93
ODLOMAK ONI KOJI SE SJE(J\JU AJETA 0000000000 oooooo oo oo oooo oooooooooooooooo 93
oo oooooo 000 .oo. oooo ooooo oooo ooooo oo oooooo 0000000000 000 oo .... ooooooooooooooo ooooo 91
PITANJE l NEDOUmCA oo ooooo oo. oo oo ooooo oooo. oo oo oooooo oo oooo oo oo 00000000 oooo oooooo ooo oo 000 oooo oooo. oooo 94
ODLOMAK OSVRT NA StiHU KAF OOOO oOOOO oooooo oo oo oooo oo oo oooo oo ooooo oo 0000000000 oo oooo oo oo 95
POTREBNI liVJETI DA DI SE OKORlSTlll KUR'ANOM 0000000000000000 000000000 oo .. ooo oo oo .. ooooo. 95
ODLOblAK PETI: nro SRCE I KUR'AN oo.oo.ooooooooooooooooooooOOOOOOOOOOooOOOOoOOOOOOOOOOOOOOoOOOOoOOOO 96
ODGOVOR NA Pm\N.JE oo oo oo. oo oo oo oo oo .oo .. oo oo oo oo oooOOO oo oo oo oo oo oo oo oo oo oo oo. oo oo. oo oo oo oo. oo oo. 96
436 l lb n Ka jJI m el - Dievz.1jjc
S\]ETUlST S\]ETLOI:r ......................................................................... CJi
OL'E\lDXO 1>\JEliE\IE ................................................................ 911
ESTI: 'l.NAK0\'1 [ SllU KAF ............................................................ 911
O 1 PllOf\liENJL L 1\,\F SEI.AM ......................... .. 99
PlliNCII'I IHJKAZI\1\N.IA PROIVLJENJA ............................................................ l O l
OOLOM.lK I'QJ.\NJENJE El-liJ IZ Slillf: KAF ....................................... lU l
nsm: \ELIKI l SfiJETA (1\IJ,\)I!IT) .......................................... l 0(1
OOLO\L\K DEYETI: l'll\TIL\C (El-Killl\J l N.JEG0\"0 lt\SPit\\'IJANJE S ............. l OH
NEZ.\IIULNIK\-'m]EilXII\.\ ..................... IO'J
KO JE SUDllUG (H-A.IIIh\j ............................................................................... liO
Pll01l.JEN.\ KOD AI.LAIIA ................................................ ll O
STANJE DEIIENNEMA .................................................................................... 112
DESETl: OSOIIINE DENNhiA .............................................. 112
ALL\! JOVO ZASTIL\I\ANJE ................................................................. ll t
POTPO\L\G,\N_J[ STIIPLJI\'O(:u .................................................................... Ill
PO\ll\TI\.\ .......................................................................................... liS
KulrANSI\OG ......................................... 116
ODNOS BOGOUUJ.\ZNUSTI J UPLIE .................................................................. 117
\'lll!UNACJEZAIIVAI.NOSTI ([fJ.:IlU .......................... 119
Ul'UTA JE PI\ATILAC MILOSTI. AZAJJLUDA ..................................... 121
FAUl IJOUIIOT.\) l MILOST ................................................................ 123
uPliTA l DL\GOUATI ... .... ..... ....... ........... ..... . . ...... .... .. ....... ... ........... .. ....... .. .. . . 121
1\0U.\ UMUUN.J.\ ILl ........................................ 115
0\i\NAESTI: OD.\ZI\:\NJE ALLUIU l KJEG0\'0'1 POSL\NIKti. S.,l\:S .................. 116
ODNOS 1\.\0EIL\ (l'llEIJODIIEDEXt\) l ERI.I \TA (\:JEliSI\ lli NJUOGA) .......................... U l
ODLOMAK TLll!\(ENJE AJETA: "NEYJEIINIK JE EJTANOV
PilOTIVNJEGOVOG GOSPOfJAIL\.'' .......................................................................... 1:32
POJANJENJE ALLA IlOVE lJ LIZINE l PANJE PllEMA \:JEilNIKli .................................. 1:3:i
ODLOMAK {:ETilNAESTI: SLIEDIIENIO LiE l SlJEDBENICI .......................... l :i l
j.\SNOST l'LT.\ bi'FfC l Pl;T\ Z.\llLl!DE .............................................................. l:i l
\SII\ll.\ .................................................................................... t:i5
RIZNICA ZNANJA/ 437
IL\Z\'IlATNIK.\ l PLT \:IEIINII\,\ ................................................................... n5
ll \ZUK.\ IZliEOl .\LL\UOrlll l .\LL\110\111

\TElJ.\ ........................ l:i9

PETNAESTI: O TO 11011 \'OLJIU PHEZIRE ....................................... liO
OS\1\TAN.JE ISIIOU l IIEZllTXfE .............................................................. Ill
NE \'OI.ITE NETO. \ MOE BITI 0011110 Z.\ ns: ............................................. l 1.>
ODI.mUK ,\JITA:

N.\RIWOI .................................................................... J16

PREPI:TA.\JE sn:\ Rl .UL\IIL ........... . . . . . ............ ............................... .. ......... 117
OllLOMAK DE\'ETMESTI: AJET.\:
"TI Sl ZATITNIK MOJ NA OVml J NA ONOM S\'I.Jlrl'li.'............................................... ISO
ODLOmK 0\:\DESETI: .\JET.\: "0:\ \:\.\1 JE l ......... l 5l
ZEMlJ.\ JE K.\MILE ......................................................... 1.52
ODL03li\K 0\'t\DESET l Pll\1: SQlE ET-TEI\ASIR ....................................... IS l
OSLOBAJJANJE S!lt\ OD S\'EGA TO G.\ Z.\01\FPW ............................................... 117
UlllOMAK SEDAMNAESTI: \'EUKI UIIIAD- OO llBA S .......................... 118
ODUDL\K DO\:\ EJJQl.llS ............................................................ 119
Pll0l\'1.JENJE l POVJL\T.\K ............................................................. 153
ZN\1\0\1 ALL\110\1 TEYIHD.\ ............................................................. 153
llAZLIKA LZMEDU (/l/1..1) l ZAUZETOSTI (:I61J .......................... 155
l'OKGDENOST Z.\01\l'PLJENOSTI DITII\IHI ......................................................... 155
l:\ TO U sn;\IL'\OSTI (0\:IEK POSJEDliJE ........................................................ 156
ODLOMAK DVADESET I DIWGI: PllVIIJ AJETA SLTIE EL-Ai\l](EllUT .................... 156
ZAKON JSKUE,'JJ\ l POSTOJ\NOSTI NA ..................................................... 158
kO IL\DJ ALL\IIOYOG Z.\DOYOLJST\i\ NE MARI Z,\ SfiDBml LJ()DJ .......................... 159
ISKUENJE YJEilNIKA ................................................................................... 161
GRUESJ, NJIII0\'1 lZROCL KAKO SE OD NJili. TE POSLJEDICE Glli.IEENJA ...... 161
SllDB.\ .JE OD EJTANA .................................................................................. 165
DYADESET l TllEt:l: JECANJE Pili SLUANJu KUR'AN,\ ................................... 167
POGLAVLJE ................................................................................ 169
O HADISU ALLAHOVOG POSLANIKA S.AV.S............................... 171
OilUlMAJ\ Pil\l TAI\1\\lliK, BOGOilOJAZNOST. JESTE l; snu, ..................................... I71
438 l fb n Kajjim el-Dzevz ijjc
S'm\llNOST - UOGUBO.JAZNOSTI .................................................... 172
AMIIICI.IA (ll/;JIJ/!A) !ISKRENA ELJA (IUMJ.I) ZA POSTIZANJEM CILJA ....................... l72
VRJ.JEDNOST NAFILL DOllROVOIJNIII fll.\OET.\ .................................................. l i5
ODLOMAK li BITKI NA BEDIlli .......................................... li6
VRIJEDNOST SUNNETA . . . . . . . .. . . . ... . . . . ..... ... . . .. .. . . .. .. . . ... . . . . .. . . . . . .. .. . . ... . l BO
ODLOHAK PRYI: NAilEDENOG JE GillJEII
PETO POGLAVLJE........................... .........................................................
SEmil: L111.)EilENOST EIU.)KfA ...........................................................
ODLOMAK IHilM UPUTt\ NAJPOTPUNIJA JE liPtiTA .......................... 173
OBAVEZE UISL\Mli ...... ....... ... ........ .. .. ........ .. ....... ... .. .. .... .. .. ..... .... .. .. ... .... ..... 173
\'USTE PUTNIKA KA ALL\ JIU ......................................................................... 171
ODLOMAK LIJEPO l STJECANJE DOBARA ...................... 179
ODLOMAK PETI: ALLAIIOYOG POSINJ!KA, .. l NJEGOVA llOGOllOJAZNOST ........ 180
ODLOaL\1\ ESTI: SUNNETA. PRAKSE ALL\l!OVOG POSLANIKA, S.A.V.S......... 180
KROZ SUPROTNOSTI IIASPOZNAJ li SE ST\Ml .................................................... 181
POGLAVLJE ........................................................................ 183
O METODOLOGIJI ISLAMSKOG PRAVA ...................... .................. 185
OD ZAllRANJENOG ............................................................................. 185
O ZNANJU I ................................................................ 2.07
PIWI: VRIJEDNOSTI ZNANJA l VJEROVANJA ............................................ 207
RAZLIKA STYI\RNOG ZNANJA l ISPilAZNOG TEORETISANJA ........................... 208
ODLOrtiAK DROGI: STEPENI ZNANOSTI ................................................................. 211
ODLOMAK VRSTE ZNANOSTI ................. .................................. ................... 212
YllSTE ZNANJA ........................ .. ....................... ........................................ 212
VRIJEDNOST ZNANJA M.IEJll SE ONOGA TO ............................ 213
NEKE ZNANJA l NJEGOVOG ......................................... .. 213
.... .. .... .... .... .. .. .............. ... ... .. .. .... .. ...... .. .......... ... ...... .. .. 211
SE TllEllA PL\ITI
l ZJ\NESENOSTI DUN.)AU.iKOM ...... ................ ...... .... .............................. ............ 211
OPOIIONJAKU NEZNALICI! RAZ\1L\.TNIKU ........................................... 218
PETI: OSOll E ................................................ 220
ODLOMAK ESTI: TmiELJ ISTINSKE ......................................................... 221
RIZK ICA Zl\AI\JA f 439
\1\STE Z.\\1STI ... ........................................................................................ 121
ZL\TNA S ll EIJI N,\ ...... . . . ........ . . .. .. ............ ... . . . . . .. ... .. . . . . . ... . . . .. .. .. .. .. . . .. . . . ... .. . . . .. 21
ZN1\N.JE ................................................................................... 225
ESTO POGLAVLJE ....... .... ........................... .... .. ................................. 227
O SRCU r NJEGOV1M RADNJAMA .................................................... 22
9
Prt\"1: 1\0IUSTI t\K\1UJJ\.\ ............................................. UlJ
ODLU)IAI\ DflliGI: PlliJESTULJE MILOSTIVOG l SllCE llOIIA .........................................
S'I:\ULO SRCA ............................................................................ 2:32
OllLOM.\l\ 1\RLTOST SRC\ l NJEGUYO ................................ 233
ODLml.\1\ PETI: 1\0IUSTI NA\11\.\ ...... .................................. 135
ESTI: S\11\0 JE SRCE Z.\ \"EUNO ............................................... 2:!1
ODLOMAK SEmil: liTJEC:\j MISU l lllEJA ............................................................. tH
EJ'f,\NSKO l PROLAZNE MISLI ................................................... 239
OSMI: !iSTRAJNOST U ZDrtA\' OG SRCA ........................................ 1-10
DEYETI: PlUV(I)I PLTI .................................................. 211
DESIITI: \]Eih\1K BITI S 0\:\ DENNETA ................................. 211
ODLOi\L\K JEDANAESTI: \1lSTE ZUliO.\. SUSTEZANJE AU.\ IlA ................................. US
NAJVREDNIJI ZUIID .................................................................. ................... U9
ll.\ZUIG\ ZffiiDA (SUSTEZANJA) l \'EllE.\ (OURIC.\NJ.\) ................................. 2-19
SEDMO POGLA.\!LJE ............................................................................. 251
O IMANU l KUFRU .............................................................................. 253
ODLOMAK PrtVI: STI\\RNOST !MANA, .................................................... 253
ODLOMAK DRUGI: SVI TVRDE DA .............................................................. 25 l
ODLOMAK TEMELJJ KUFllA- NEVJEilSTVA .................................................... 257
OSMO POGLA\!LJE ......................... ........... .............................................. 261
O UZROCIMA POSLJEDICAMA
I GRIJEHA ...........................................................
Pil\l IL\ZLUZI GRI]F.ENJA .....................................................................263
JEDNI GRIJESI DRUGIMA .................................................................. 26,J
SL\DOST TE\'UIDA ti SRCfi ............................................................................ 265
111\LGI: KAl\0 EJTAN ('0\JEI\.\ .................................................... 166
lt\ZLOZI ................................................................ 266
44.0/ Ibn KaJJim cl-Dievzijje
Uli lU \liTI: Illi L\\ Z.\\ll\lU 1\0.10.1 \UlJE GHUL\1 ...................................... 16;
IIIIUI\1 PUl: UlTJEC.\Jl JTll\G0\1\L\ \I .......................................... 16a
tllll.tl\1 \PiTl: iJ(I\j[ OD GRIJEIL\ ...............................................................
lllllll\1 \[0\11: Z.\.\l\J SlSTEl.\.\J.\ OD GRUDI.\ ...................................................
DE\'Ef'O POGLA.\ LJE ........................................................................... :::!73
O PU11\j !Cl KA ALLAHU .................................................................. 2:-5
Illi Ul\ 1'11\ J: PUTIUJlE Z.\ PlT DO OU\ .............................................. 2;:i
ll Ill Gl: \.\J\llED\Ul ZU\R - \TIJL\\JE l Sl.\\ UISIE.\l.L\11 \ ....
UIIUI\1 THE( J: \GIL\D.\ Z.\ .\LL\IIl ... .......................................... 1;;
LET\'IIll: ZliiD - S[STEZ.\NJE OU OlNJ,\LuKA ...................................... 1ill
OIILOM.\1\ \'EZI\:\XJE ROB.\ Z.\ S\'OGA GOSPOIIAJI,\ ................ ............... 11l:i
I'OSTlii'CIIHI IIA NAilEDENUG l OST.\\' 1..1.\NJA ZAIIIL\NJENUG ............. 211 1
ESTI: MALOUROJNOST

Kt\ .\LLAI!ll. \ MNOTVO PIIOP.\1.111 ............... 235

\1\U Sl1 POSTLPAU NEPIIIJ,UEIJI POSL\NIK,\, A.S............................. 1Hlt
I'OSLIEIIII'\ ll\ZII \ENJ.\ S UUDllL\ ................................................................. 1Hi
USUIll \ll\ OO I'Oill.EI'E Z.\ ......................................................... 28i
DESETO POGLAVLJE ...................................................................... 289
O DUBINA.t\1A DUE ........................................................................... 291
UIILU\1 Pfl\ 1: POPIL\\lTl SYOJE ST.l\IE .................................................... 1CJI
ll\\1 Sl T\'OJ\ .\IIIRIJSI\.\ IDlC.\ .................................................................. 2?2
ORl Gl: DOL\ZI SLJ[Il.\\lJ[ ....................................................... 19:i
TRtll: OSODI.\1 SIT\IL\1 IJ[DSKE l \\ RE.\OSTI ............... 291
IZliO ll Snlit liJ P.\T\JE ............................................................................. 19.1
Illi Ul [JJ\'RTI: ISI\REXOSTl ............................................................ 196
PETI: N.\ Plif KA ALLurr GZ\'IES0.\1 ................................................... 29i
IHIUli\1 \l\ ESTI: \'!liJ\ ROD.\ IDLEDli POII \\\I.E l PO(; fillE .................................... 1911
TE\'FJ!\,\ - ALL\ 110\"E .. ........................................................ 298
SEliMI: I'IIEPIUlKE NA PUTU ...... ......................................................... 299
OSMI: ................... ..... .............. .................................................... :100
l\;\KO bi'IIZN.Hl S\'OG.\ GOSPODAIL\ ......................................................... 300
1'01'11.\\:\K S\'UG \ ............................................................................. :10 l
I'Ot,lii\'UST \El'IJZ.'i\\.l\1.\ GOSPOD.\JU S\'E\'I\JJ:G \ ........................................ :102
RIZK ICA ZNANJA l 441
Ul SEIll TLTl 'il .................................................................. :{03
.\UL\L\ .................................................................................. :{03
OOLOi\IAK DEYETI: FUI\USII1\N.IE PANJE SAi\10 NA ALL:\JIA LiZVIENIJG ....................... 301
ODLOMAK DESETI: PRIZNA\\\NIE l .\I.L\110\'lll OL,\f;ODXfl ............................... 30 J
ODLOMAK PRVI: ISPtiNJF.NJE ZAVJETA DATOG ALL\llG UZVIENOM .............................
ODLOM.\K KADA lli ISTINSKI POZNA\i\0 lf[iDE. NE Bl SE NJ IMAAUli .................. :i Jj
1\0JT JE SVOGA t;OSJIOD.\IU (:lflff) .......................................... 303
llLIlAV PREMA ALLAJIU........................................ ........................................ 301
\LL\IIOVE OL\GOilKfl ................................................... .. .... ........................ 305
PllA\lLO PRO)IJENA .................................................................................... 306
ODUnl.\1\ l .................................... 306
l PLEMEXITA llGA ............................................................................. 307
SUSTEZANJE OD NASilJA l NEMOIL\L\ ............................................................ 307
ODLOMAK UPOZNAJ SERE PONAJPIIJJE .................................................. 308
ODLOMAK TRINAESTI: TU JE ALLA l!. I
1
AKAKO DA GA NE ZAVOLI .................................. 310
ODLOMAK D\1JE \'llSTE ................................................. 311
ODLOMAK PETNAESTI: DOOIL\ l ZL\ .................................................... 311
IL\Z.UIUANJE OJUL\ll0\1M l Sn'OilEi\11\lA ................................. 315
POKIJDEN.\ IL\ZMIU}u\1.\ ......................................................................... 315
JEDANAESTO POGLAVLJE ............................................................... 317
fZ IVOTA DOBRIH PRETHODNIKA .......................................... 31
9
ODlOMAK PllVI: POSLANIKOVA SKROMNOST PIIILIKOM POUJEUE l OSVAJANJA .................. 319
ER SLAVE l ...................................................................... 320
UPOTPUNJENJE PODJEDE l LnJEI'AVJ\NJE DENNETA .......................................... 321
DRUGI: \1tUNE EUU UEKIL\ ES-SlDOJKA. R.c\. ........................................ 322
ODL03L\K OISL\M[ SEUL\&\ EL-E\RISIJA. R..\.......................... 328
ODWMAK ISKR\ lZ lrOTA 0.\lE.IL\ D. ADDL'L\ZIZA ...................................... 331
DVANAESTO POGLAVLJE ........................... .................................... 335
POUKE I SUPTILNOSTI ............................... ....... ................................. 33
7
ODLOMAK DRUGI: UITAK JE AMHICIJE ....................................................... 313
ODLOAL\1\ l'ETYRTI: DGNJ.\LLK SE MIJENJA l PROL\ZI ......................................... . 316
442 l rb n KajJilll e l - Di c VZ ijj e
PETI: AI.L\110\:\ mlllliiST l' ST\:\IU li [0\]EK.\ .................................... :{ 18
ODLIIM.\K ESTI: UB.\\1ZE .................................................................... :m
OOUli\IAK SEUJ\11: lJESET SW\RI ........................................................ :{50
li\'I.JEI\ TEI KA l \'REilNIJE11 ............................................ :iS l
OOlOlL\J\ DE\Til: lTJEC.\J STIL\STI .................................................................. :ti2
ODlOMAK llESETI: Sl;STEZ.\N.IE UU IJGNJALll-v\ l OJ..1lfl\N.JE .\LL\JIII LZ\'IENOM ......... :i52
OIJLO)IJ\K JED.\N.\ESTI: OM.\LO\:\W\NJE GIIUEIL\ ............................................... :is:{
001.0.\L\K J.aD.\ SE lI\:l'JE. LEZXET. SlL\Til\ POKllJENIM ................... 3:55
Olli.IIMAK Tili NA EST!: STVA liNOST TEIHf..1tU. OSL\NJANJA N,\ ALL\ ll,\ ................... :i36
OLIUUIAK BRIGA O S llCO l IITI.JENJl: ................................................. :m
OOLU1\I \J\ PETK\ESTI: S .............................................. :i57
OJJI.OMAK ESNAESTI: TRI \'llSTE AlL\110\'111 lli.AGOO,\TJ .......................................... :{58
SEDAAIN,\ESTI: STEPENI SPOZN,\.JE ALL.\IJA UZVlENOG .............................. :i59
OS.\ 'I'J.\ESTI: \'\JE DONOSI .......................................... 360
OJJI.OMAK DE\'lTNAESTI: Sl:\JANJE ROD.\ PllED ,\LL\IIOM LZYIENml ..................... :i61
OIH.mlAK DVADESETI: TRI KOiliSTI ............................................................... :i61
OlllOlL\K O\:\ UESET l PR\l PtTNifl .......................................................... :i61
TRINAESTO POGLAVLJE ................................................................... 363
O SUPROTNOSTIMA .............. ............................... ........ .................... .. 365
PRVI: NEKI ZNAK0\'1 AllfllliTSl\E S l Pfl OPASTI ..............................
1\l:IL\J\lETI. ,\LL\TIOrm ................................................... :366
ALLAI!O\'E JliJ\GODATI . . .. .. .... .. .... .... .. .. .. .. .. ... ... .. .. ... ... . . .. ... .. . . . ...... .. .... ........... 366
ODLOmi\ DilUGl: KAlBLI .............................................................
TllECI: NAJKOIUSMJI l .......................................... 369
VRSTE Zi\IL\IIA l NJIIIOVUG ULAGANJA .....................................
PETI: K\miEL\NJE EJTANA l AIELEKA ...................................... 370
OOI.OM.\1\ ESTI: .\DEMO\" IZ.\IEut lGLED.\ l ........................................ 372
LAI!KUl4\ l POKflETLJIVIIST TIJEL\ l NJENOST J DUE ......................... :m
rm;ouNosr. 0.1.1r.......................................................................................... :{it
llT\'OUJ\JE ll.\01 BOLJEG J I.II:PEG JYOT\ ........................................................ l
SEllM!: \:\NOST ZI KM.
.\LI.\11.\ (j]\JL\. ...........................................
RIZNI CA ZNANJA / 443
POSL.JEillfE (;HI.JEIL\ l Dl G.\ ........................................................
DE\"ETI: ll\ZLIK.\ IZ.\IEOL 11.\L\L\ l riTid ..................... 31U
l lUG.\ R.\Z[)L\ .. . ........................ .......... ..... ................................... ........... JiU
GZROI\.\ l .......................................................... ..... :{78
DESETI: IZYOil DO ll filii J IZ\'OIIlOIII OSODINA .......................................... 379
ZEMLJE .................................................................................... 380
NAJU\" \\\TRE ............................................................................................ 380
OD JED.\K\ESTI: K.\KO ISKHENOST. JUL\S ........................................ :381
L.J[It\r POII\:\tl l Z.\IIY\U ............................................................... 381
00\{05 1\0JIIIULE l OXIM1\ Kt;DE .......................................... 32
0\:\XESTI: rEZI'M\IE SRt:\ lTI.JEL\ 'L\ .\LL\JL\ (fT/A ll) ................ 382
TfiiNAESTI: ...\Uu\11 NI,JEilNilM CO\]EKti
0\'A S ll G\ li N.JEil lliMA ml NIJE lJAO!'' ........................................................ 381
ODLOMAK SU.JEilEN.IE 1%\VUG PuTA DU ,UL\II AUZVIENOG ..................... 3115
PETN,\ESTI: l\llOil ...................................... :JH6
POGlAVLJE ........................... .................................... 389
RAZNOVRSNE PORUKE ...................................................................... 39t
ODl0.\1.\1\ Pll\1: l SLI;ESfiJE ............................................................... 391
ROll l NJEG0\1 Glli,JESI ............................................................................... 392
SA\JET DliI ............................................................................................. :395
ODLOMAK DllliGI: KORISTI l MUIJilOSTI ............................................................... 396
ONI KOJI SIJD Klffi'ANA l SUNNE'f,\ .............. ........................................ 397
SUSilETl l DRliENJ.\ S .. .. .. .. .. .. ........ .... .. .. .. .. .. ....... .. ...... .. .. ........ ........
llAZNOUKI S\\JETI .................................... .......................... 10 l
OOL0".\1\ PO !\E ................................... ............................ 105
001.0\L\J.. PITL: S.\\:JETI l l
1
11li\E ................................................................... 107
0111.0"\K ESTI: OPORtii\E l PIIIJSTIC\JI ............................................................... 109
OIILO\l\X SEDMI: l FINESE .... ................ ........................ ...... .. ........... lli
OSm: 1
1
lll llflAIIWIA S(j])nJNE ........................................... 113
DEV11'1: POSLJEIJII:E GltUEIL\ ...................... ............................. : ........... ll!
OIIL!l\1 \K IIESETI: POGI\E l S.\\'JETI .................................................................... 115
UOL0\1.\J.. JED.\N.\ESTI: lliSEill l Put J.. E ............................................................... 119
IZIIEH \IliJI lL\lt\ 8. R..\ ............................................................ 119
11111.0\1 ll\\\ \E.\TI: lllj[Lil.\ OP03lEXr ............................................................ 117
lllli.U\1 Tili\ \E\TI: I'Ol ............................................................... 11a