PJESNA NA INSUREKCIJU SERBIJANOV Serbiji i hrabrim jeja vitezovom i adom i bogopomagajemu ih vojevodi gospodinu Georgiju Petroviu posveena Vostani,

Serbije! Vostani, carice! I daj adom tvojim videt' tvoje lice! Obrati serdca ih i oesa na se, I daj njima uti slatke tvoje glase. Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku leala; Sada se probudi, I Serblje vozbudi! Ti vozdvigni tvoju carsku glavu gore Da te opet pozna i zemlja i more, Pokai Evropi tvoje krasno lice, Svetlo i veselo, kako vid Danice, Vostani, Serbije! i pro. Spomeni se, mati naa, tvoje perve slave, Tvojih vradebnika ti posrami glave! Divjeg janiara teraj sa Vraara, Koji svog istoga sad ne slua cara! Vostani, Serbije! i pro. Tebi sad pomae nebesna volja, I sad ti se pokazuje sudbina bolja, Svi blinji tvoji tebi dobra ele I daljni se narodi tvom dobru vesele. Vostani, Serbije! i pro. Vostani, Serbije! Mati naa mila! I postani opet to si prije bila! Serpska tebi vopiju iskrena ada Koja hrabro vojuju za tebe sada. Vostani , Serbije! i pro. Bosna, sestra tvoja, na tebe gleda, I ne eli tebi nikakova vreda. Ko tebe nenavidi, ne boji se Boga Od kojega tebi ide pomo mnoga. Vostani, Serbije! i pro. Hercegova Zemlja i ernaja Gora. Daleke drave i ostrovi mora Svi tebi pomo nebesnu ele, Sve dobre due tebi se vesele

I soglasno vele: Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku leala; Sada se probudi, I Serblje vozbudi! (1804)