~DOKUMENTI U STP~ 1. S obzirom na emitenete koji izdaju dokumenta dijelimo: 1. isporuilac-proizvoa, 2. uvoznik, 3. izvoznik, 4. pediter, 5. prevoznik, 6.

osiguravajua drutva, 7. posl. banke uvoznika i izvoznika, 8. jugoinspekt za kontr. kvaliteta, 9. carinska sluba, 10. nadle.ministr. za robne reime. 2. Uesnici u STP mogu biti direktni i indirektni, dokumentacija prati robu podijel dokumenata: 1. Robna, 2. Transportna, 3. pediterska, 4. Dokumenta o osiguranju, 5. Carinska dokumenta, 6. Dokumenta o plaanju i naplati. 3. Robna dokumenta Uvoznik i izvoznik kontakt sa robom ostvaruju preko dokumenata iz kojih se mogu vidjeti: 1. Kad je roba otpremljena, 2. Gdje i kad je ocarinjena, 3. Kad i kod koje osiguravajue kue je izvreno osiguranje, 4. Ko je izvoznik, odnosno vlasnik robe, 5. Da li je roba isporuena u skladu sa ugovorom o isporuci, 6. Da li roba odgovara ugovorenom kvalitu, 7. Kad i gdje treba preuztei robu, 8. Kad i preko koje posl.banke treba izvriti plaanje itd., 4. ROBNA DOKUMENTA SU: 1. Trgovaka faktura osnovni robni dokument koji izdaje prodavac ili izvrilac usluge, ispoljava je prodavac, izvoznik pri isporuci robe u potrebnom broju primjeraka sa potrebnim podacima kao to su: vrsta robe, koliina, jedinina cijena i ukupna vrijednost isporuene robe, broj, oznaka i datum ugovora, nain plaanja i sl. Ispostavlja se na ime i adresu kupca, na jeziku na kome je napisan i kupoprodajni ugovor. Izdaje se po hronolokom redu. Kupac je obavezan da za preuzetu robu izvri plaanje u ugovorenom roku, potpisana je od strane ovlaenog lica. Iznos u fakturi poeljno je da pored brojanog iznosa bude upisan i slovima, faktura je propisana od ovlaenog lica. 2. Proforma fraktura sadri sve elemente trg. fakture, ne obavezuje na kupovinu, ne moe se koristiti kao osnovica za carinjenje. Izdaje je izvoznik na zahtjev kupca i ona kupcu slui za pribavljanje potrebnih dozvola, saglasnosti ili kao zahtjev za odobravanje kredita. Ako se roba plaa unaprijed tada se izdaje proforma faktura kao dokaz o vrijednosti robe koju treba platiti. 3. Predfaktura u njoj nije konana cijena isporuene robe i na osnovu nje moe se izvriti privremeno carinjenje robe. Po utvrivanju koliine vrijednosti tada se moe izvriti konano carinjenje robe, te se razlika utvrene cijene uplauje ili vri povrat kupcu. Javlja se kod roba koja se uvozi kod koje se kvalitativno i kvantitativno vri preuzimanje pri isporuci gdje se tada utvruje stvarna vrijednost primljene robe. Kupac je duan da konanu fakturu za robu koju je carinio na osnovu privremene, dostavi carini u zakonoskom roku. 4. Konzularna faktura dokument kojim konzul zemlje izvoza potrvruje vjerodostojnost fakturisane cijene i da je roba porijeklom iz te zemlje. Ovu fakturu zahtjevaju zemlje uvoznice, koje vre carinjenje po sestemu ad volarem. Svrha konzularne fak. je da se zemlje uvoznice zatite od fiktivno fakturisane robe da to bude relana cijena ubezene robe i da je ta roba stvarno proizvedena u zemlji izvoznici, da ne predstavlja reeskontovanu robu. 5. Carinska faktura roba navedena u carinskoj fak. odraava nominalnu vrijednost robe, slui uvoznicima kao dokaz da robu koju uvoze, da u potpunosti odgovara zakonskim propisima o kvalitetu zemlje uvoznice tj. da ne sadri tetne sastojke koji su zabranjeni u toj zemlji. 6. Specifikacija robe sadri detaljan opis pozicija isporuene robe. Sadi i sve podatke o samom izvoznom poslu na koji se odnosi, ona je pomoni dokument uz trgovaku fak. koja se sastoji od velikog broja pozicija, neophodna je primaocu robe i car. organima kada se roba otprema zbirnom poiljkom. Na osnovu nje carinski organi vre razvrstavanje robe za pregled. Stavljanje robe pod nazor carinske slube. 7. Lista pakovanje je specifikacija robe po koletama, kako je upakovana, sadri detaljnu specifikaciju robe po koliini i teinu u svakom pojedinom odvojenom koletu sa oznakom po kojoj se koleto poznaje, ne sadri nikakve oznake cijene, pojedinano niti ukupno. Prilae se trg. fak. a po jedan primjerak se stavlj au svako koleto tako da primalac odmah moe vidjeti ta treba da nae u koletu od robe. 8. Skladinica robni dokument koji izdaje skladitar za preuzetu robu, to je vrijednosni papir. Mogu je izdavati samo ovlaena javna i carinska skladita, izdaje se u jednom primjerku, duplikat se ne izdaje. Sastoji se iz priznanice i varanta, imalac varanta stie pravo na usklaenu robu. Osnovne

osobine skladinice su: to je vrijednosni papir i ima svojstvo zaloge, moe se upotrijebiti za dobijanje kredita, u neposrednoj je vezi sa ugovorom o skladitenju, izdaje se na ime, po naredbi i na donosioca, tradicionalna robne HOV. 9. Otpremnica i 10. Atest proizvoaa - njime proizvodja dokazuje da je proizvod proizveden u skladu sa zahtjevima standarda, u njemu se navode tehnii podaci o proizvodu i njegovoj bezbjednosti pri upotrebi. Atest proizvoaa prati robu i po njenom uruenju kupcu ostaje kod onog ko se njome koristi, kod kranjeg korisnika. 5. Pojam ugovora o skladitenju je takav ugovor o obavljanju privrednih usluga u kome se skladitar obavezuje da primi na uvanje odreenu robu i da preuzme porebne ili ugovorene mjere radi njenog ouvanja u odreenom stanju, te da preda je na zahtjev ostavodavca ili drugog ovraenog lica, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati odreenu naknadu. 6. Vrste skladita: 1. Javna skladita, 2. Carinska skladita, 3. Konsignaciona skladita, 4. Slobodne zone, 5. Slobodne luke. 7. TRANSPORTNA DOKUMENTA se izdaju po fazama pomjeranja predmeta kupoprodaje od izvoznika do mjesta potroaa zemlje uvozuika. U transportna dokumenta spadaju: 1. Medjunarodni tovarni list (CMR), 2. Meunarodni tovarni list u elljeznikom saobraju (ClM), 3. Avionski ton. List (AWB), 4. Pomorski konosman, 5. Rijeni konosman, 6. Pristanina potvrda, 7. Nalog za iskrcaj, 8. Oficirska potvrda, 9. Brodski manifest, 10. Spediterska potvrda prijema. 8. Transportnim dokumentima se dokazuje da je: 1. Prevoznik preuzeo robu u skladu sa panjom dobrog privrednika i da je otpremi na sigurnom, bezbednom i u to kraem roku, sa to niim trnsportninm dokumentima. 2. Na osnovu transportnih dokumenata zakljueuje ugovor o prevozu. 9. Meunarodni tovarni list CMR u drumskom prevozu predstavlja ugovor kojim se obavezuje prevoznik da e preuzetu robu otpremiti na ugovoreno odredite, koristei prikladna transportna sredstva. CMR je usvojila unija za me. Transport i na osnvu konvencije za me.transport robe drumskim prevozom u enevi 1955 god. Izdaje se u 3 orginala: poiljaocu, primaocu i vozaru. 10. Tovarni list CMR sadri sl.podatke: 1. Ime poiljaoca (adresa, zemlja), 2. Ime primaoca (adresa, zemlja), 3. Mjesto i datum isporuke, 4. Mjesto i datum preuzimanja, 5. Propratne liste i ostali podaci o robi, oznaka i br. koleta, vrsta ambalae i robe, 6. Statistiki broj, Bruto teina, zapremina, 7. Uputstva poiljaoca (za car. i dr. radnje), 8. Odredbe o plaanju vozarine, 9. Posebni dogovori, Prevoznik (ime, adresa ili regist.br.prev.sredstva), 10. Primjedbe i ogranienja prevoznika, 11. Potpis i peat poiljaoca, 12. Potpis i peat prevoznika, i poiljku preuzeo (mjesto, datum i potpis). 11. eljezniki tovarni list sastoji se od orginala i duplitakata, orginal prati robu, duplikat ostaje kod poiljaoca. Duplikat tovranog lista uvijek glasi na odreenu osobu, a nikad po naredbi ili na donosioca, zbog toga se uvijek uz akreditiv predaje i eljezniki tovarni list kako bi kupac bio osiguran da roba nece biti vraena ili predisponirana. 12. Meunarodni tovarni list u eljeznikom saobraaju CIM eljezniki saobraaj najvie je zastupljen u odnosu na druge vrste prevoza. Prednosti su: 1. Teritorijalna pokrivenost prevoza, 2. Masovnost, 3. Sigurnost i bezbjednost, 4. Stalnost prevoza, 5. Kontinuitet prevoza, 6. Niski trokovi prevoza. elejzniki tovarni list predstavlja ugovor o prevozu robe. eljeznica je preuzela robu kad je primi na prevoz i stavi ig sa datumom otpremne stanice. eljezniki tovarni list izdaje otpremna elejznika stanica na adresu primaoca robe. pediter ima bonifikaciju u prevozu robe eljeznicom. 13. Avionski tovarni list AWB dokument sa dokazom ugovora o prevozu robe u avionskom prevozu robe u avionskom saobraaju postignutom izmedju poiljaoca i prevoznika. Njime se uglavnom prevozi roba koja ne zahtijeva uskladitenje kao npr. svijee cvijee ivotinjske iznutrice, tampa i sl. To je vrlo brz alo skup prevoz u odnosu na drugr vidove prevoza i koristi se uglavnom za transport robe na veliku udaljenost. AWB moe biti prenosiv, ali to mora biti naznaemo na njemu. Sastoji se od 3 orginala i 9 kopija. Prvi primjrak orginala ostaje kod prevoznika, drugi prati robu na njenom putu, a trei ostaje kod poiljaoca kao dokaz da je roba otpremljena na naznaeno odredite. Za svu robu ukrcatu u vazduhoplovno sredstvo sainjava se zbirni avionski manifest - cargo manifest koji prati robu u avionu na odredenoj liniji. Potpisuje ga kapetan i stavlja na uvid carinskim organima.

14. Pomorski i rijeni konosman su najznaajni dokazi za prevoz robe u pomorskom transportu. Konsoman je pomorski tovarni list, dokument koji vozar u pomorskom transportu izdaje poiljaocu robe, kao potvrdu da je u njemu oznaenu robu primio na prevoz morskim putem. Glasi na ime, donosioca ili po naredbi i smatra se vrijednosnim papirom. Konsoman sadri sljedee podatke: datum izdavanja, ime broda, ime poiljaoca robe, ime primaoca (na ime) ili ime lica po ijoj naredbi je izdat konsoman (po naredbi) ili oznaku da je izdat na donosioca, mjesto opredjeljenja, podaci o robi vrsta, koliina, teina, brugo i neto pakovanje, iznos podvoznih trokova i sl. Rijeni tovarni list izdaje se na slian nain sa slinim sadrajem i vanou kao i konsoman. 15. Nalog za iskrcaj nije HoV, jer se izdaje na osnovu konosomana to ga ini nekompletnim dokumentom. Kada se sva roba navedena u konsomanu isporui prema ispostavljenim nalozima za iskrcaj, imalac konsomana isti vraa brodaru. Brodar e po nalogu isporuiti naznaenu robu u nalogu za iskrcaj. Ko posjeduje nalog za iskrcaj ima pravo da raspolae naznaenom robom. 16. Oficirska potvrda dokumet koji izdaje brodar krcatelju da je roba ukrcana na brod. Na osnovu te potvrde krcatelj dobija konsoman, potvrda se sastoji od 4 primjerka. Brodar za svaki ukrcaj robe krcatelju izdaje oficirsku potvrdu sa nazivom i koliinom robe. Po zavretku ukrcavanja robe, oficirska potvrda se zamjenjuje konsomanom koji izdaje brodar. 17. Brodarski manifest dokument koji se koristi u pomorskom i rijenom saobraaju, sadri sve podatke o robi koje popunjava krcatelj i ovjerava ga brodar. Broj manifesta kapetan broda pokazuje carinskoj slubi u svakoj luci gdje brod pristaje u luci. 18. pediterska potvrda prijema je pediterski dokument koji ispostavlja pediter izvozniku da je preuzeo robu i da istu isporui kupcu na siguran i bezbjedan nain prema dogovoru iz ugovora. pediterska potvrda se pojavljuje kaoda poiljalac robene mora utovarati robu, pa prema tome, ne moe ni obezbjediti transportni dokument. 19. CARINSKA DOKUMENTA su osnovni carinski dokumenti. Izdaju ih carinski organi u postupku carinjenja robe. Konani ili privremeni uvoz/izvoz. Izdavanje, sadraj i forma dokumenata su unificirane u cilju efikasnijeg carinskog postupka. Carinska dokumenta su: 1. JCI - jedinstvena carinska isprava, 2. Car.isprava za prijavljivanje robe, 3. Specifikacija za razduenje robe, 4. Uvjerenje o porijeklu robe EUR I. 20. JCI Jedinstvena carinska isprava popunjava medjunarodni pediter, unosi sve relevantne podatke: o kupcu, o prodavcu, tovarni list, br. paleta, br. ugovora, podnosilac isprave (ime peditera), zemlja otpreme, zemlja odredita, identitet prevoznog sredstva u odlasku, identitet aktivnog prevoznog sredstva koje prelazi granicu, valuta i ukupan iznos iz fakture, kurs valute, vrsta stp, speciflkacija priloenih isprava, bruto, neto, kvota, obraun dadzbina, statistika vrijednost, identitikacija skladita, glavni obveznik, carinarnica - tranzita, giarancija, odredina carinarnica, mjesto i datum. Svi navedeni podaci o JCI moraju odgovarati stvarnom stanju u prevoznom sredstvu. Po izvrenom pregledu robe uvoznik plaa sve obraunate dadzbine i isle stavlja na uvid carinskim organima. Tada carinik ovjerava JCI peatom sa dopunomuvoza ili izvoza. JCI ima dva nivoa rubrika: Od 1 - 30 su opti podaci, od 31 - 54 konkretni podaci o robi. JCT se sastoji od 5 primjeraka - 2 primjerka zadrava carinarnica, 3. primjerak vraa podnosiocu, a 4. i 5. vraa vozaru i on ide u odredinu carinarnicu da izvri carinjenje robe. 21. Carinska isprava za prijavljivanje robe Je unificirani car. dok. prilagoen potrebama za voenje car.postupka. Iskljuivo se koristi za sprovodjenje mjera car.nadzora. Sastoji se od 3 nivoa: 1. Podaci koji se odnose na samu ispravu obrasca (CIPR), 2. Prevozne isprave, 3. Naimenovanje iz prevozne isprave. 22. Specifikacija za razduivanje privremeno uvezenih i izvezenih roba - ovaj dok. se koristi kod privremenog uvoza ili izvoza robe i repromaterijala u cllju njegovog oplemenjivanja, ovi poslovi su karakteristini za oblast tekstilne, grafike i kone idustrije u culju prerade, dorade ili oplemenjivanja (lohn poslovi). Uvoznik, odnosno izvoznik za uvezeni repromaterijal mora da se razdui pri uvozu za gotove proizvode. Podnosi se u 3 primjerka, 2 ostaju kod carinarnice, a 3. primjerak se vraca podnosiocu. Rubrike u ovom obrascu su oznane brojevima i svlovima, rubrke oznaene brojevima popunjava podnosilac, a slovne kolone popunjava car. slubenik. Pregled proizvoda koji podlijeu

veterinarskoj kontroli vri se na graninom prelazu od strane veterinarske inspekcije i to prije carinjenja. Sa takvim uvjerenjem se sprovodi postupak carinjenja i roba se stavlja u promet. 23. Uvjerenje o porijeklu robe EUR 1 izdaju ga car. organi na zahtjev jedne od ugovorenih strana iz kupoprodajnog ugovora. Datum izdavanja EUR 1 je datum kada car. organi ovjere svojim peatom i potpisom. Izdavanje duplikata EUR 1 moe se izdati u sluaju krae, gubitka ili unitenja uvjerenja. Carinski organi koji su izdali uvjerenje, na osnovu izvozne dokumentacije koju posjeduju. Uvjerenje izdaju carinski organi i stavljaju ga na uvid izvozniku im se obavi ili obezbjedi stvarni izvoz. Pored ovog u STP neophodni su i sljedei dokumenti: 1. Sanitarnlo uvjerenje dokum. kojim se garantuje ispravnost odreenih proizvoda, sva roba iroke potronje i ostala podlijeu izdavanju san. uvjerenja, da je roba ispravna za upotrebu. Ta uvjerenja izdaju ovlaterni sanitarni inspektori. Sva roba koja se uvozi mora posjedovati sanitarno uvjerenje da bi se mogla staviti u slobodan promet. 2. Veterinarsko uvjerenje izdaje se od strane strune veterinarske ustanove u zemlji prodavca za izvoz ive stoke, mesa i mesnih preraevina namjenjenih za ljudsku ishranu. Pregled proizvoda koji podlijeu veterinarskoj kontroli vri se na graninom prelazu od strane veterinarske inspekcije i to prije carinjenja. Sa takvim uvjerenjem se sprovodi postupak carinjenja i roba se stavlja u promet. 3. Fitopatoloko uvjerenje izdaje se od strane nadlene strune slube u zemlji prodavca obino za proizvode sjemenske robe, itarica, povra i neke druge biljne kulture. Uvjerenjem se potvrduje da u rejonu proizvodnje predmetne robe za odreeni vegetacioni period nije bilo pojava biljnih bolesti od uticaja na kvalitet robe, sadri podatke o proizvodima biljnog i ivotinjskog porijekla da nisu zaraeni boleeu ili biljnim tetocinama, i uslov je za uvoz proizvoda biljnog porijekla. 4. Uvjerenje o kvalitetu robe dokumenta kojim se dokazuje da su proizvodi u skiadu sa zahtjevima standarda ISO 9000 i 14000, izdnje se nezavisno od ostalih uvjerenja. 5. Ostala dokumenta kojima se dokazuje kvalitet uvezene tj. izvezene robe. ~MULTINACIONALNE KOMPANIJE~ 1. MNK se dijeli na: 1. Multinacionalne, 2. Transakcione, 3. Internacionalne, 4. Supranacionalne. MNK je takav oblik organizovanja preduzea u kome je centralna ili matina kompanija u vlasnitvu rezidenta najmanje 2 zemlje. Prema kriterijumu upravljanja smatra se da je MNK ona ciljna upravljaka centrala i ima vienacionalni karakter to znai da je rukovodstvo datog preduzea vienacionalno. U rukovodstvu se nalaze predstavnici svih orana multinacionalnih kompanija. 2. Prema kriterijumu metoda upravljanja, klasifikacija MNK se svodi na 3 tipa: 1. Entocentrine kompanije: Gdje je sva mo koncentrisana u matinoj zemlji; aktivnosti i odlike upravljaa su orjentisane ka centru kompanije; obavlja aktivnost u vie zemalja; postoji samo centrala u matinoj zemlji koja donosi sve odluke i rukovodi cjelokupnim poslovanjem. 2. Policentrine kompanije Gdje se svaki dio, do odreene granice poistovjeuje sa nacionoalnim interesima zemlje kojoj pripada; odluivanje je decentralizovano, a lokalni kadrovi imaju relativnu autonomiju, kod njih, po red centralne u jednoj zemlji, postoji vei broj firmi u drugim zemljama koje uivaju odreenu samostalnost. 3. Geocentrine kompanije Karakterie globalna svjetska orijentacija i priznaje se izvjesna autonomija afilijacijama. 3. Definicije MNK 1. MNK predstavlja matino preduzee koje ostvaruje proizvodnju i druge aktivnosti u inostranstvu preko sopstvenih organa, smjetenih u vie razliitih zemalja. Ostvaruje direktnu kontorlu nad poslovanjem svojih ogranaka u inostranstvu preko sopstvenih ogranaka smjetenih u vie razliitih zemalja. 2. MNK je poslovno preduzee, legalno domicilirano u vie od jedne zemlje ije su komercijalne aktivnosti dovoljno velikog obima da imaju znatan uticaj na privredu, kako zemlje iz koje potie matina kompanije. 4. inioci nastanka MN preduzea su: 1. Tehniki napredak u transportu; 2. Komunikacija; 3. Obradi informacija i telekomunikacijama predstavlja infrastrukturini preduslov, zapravo mehanizam koji je omoguio uspostavljanje uzajamnih veza u meunarodnoj razmjeni. 5. Kriterijumi nastanka MNK: 1. Po oblicima transnacionalizacije: izvoz robe, finansijski kapital, izvovu tehnologije, izvoz znanja, izbjegavanje carinskih i drugih prepreka prilikom prodiranja na strana

trita, korienje jeftine radne snage. 2. Po vremenskim kriterijumima: razdoblje prije prvog svjetskog rata, razdoblje izmeu dva svjetska rata, razdoblje poslije drugog svjetskog rata. 3. Po nosiocima: privatno preduzee, porodino preduzee, nacionalna kompanija, kartel, MNK. 4. Po broju zemalja: u kojima ima svoje aktivnosti. 6. Tri vrste strategije MNK: 1. Trgovinska strategija predstavlja logian nastavak izvozne politike. 2. Proizvodna strategija je nastojanje da se korienjem prednosti koje proizilaze iz razlike u proizvodnim trokovima od jednog regiona do drugog, de se smanje ovi trokovi. 3. Tehnoloka strategija prodaja znanja i tehnologija. 7. Vrste skladita: 1. Javna skladita organizacije koje su dune da prime robu na uvanje od svakog ostavodavca, ukoliko raspolau odgovarajuim slobodnim prostorom, mogu biti opteg tipa (za skladitenje svih vrsta roba) i specijalizovanog tipa (za uvanje odreenih roba hladnjae, cisterne...). 2. Carinska sladita koriste se u meunarodnom prometu robe koja se uvozi ili izvozi prije obavljanja potrebnih carinskih formalnosti, ovlaena su da izdaju skladinice. 3. Konsignaciona skladita osnivaju ih zastupnici inostranih preduzea radi smjeta uvezene robe do njene prodaje domaem kupcu, nisu ovlaena da izdaju skladinice, u kosignacionim skladitima dominiraju elementi prodajnog komisiona ili tgovinskog zastupanja, konsignator smjeta robu u konsignaciono skladite da bi se roba prodala treem licu. 4. Slobodne zone i slobodne luke izdvojene su od carinske kontrole nadlenih carinskih organa zemlje u kojima se nalaze. Mogu ih osnivati odgovarajua luka preduzea i zajednica lukih preduzea ili pristanita. Pri izlasku iz slobodne zone mora se platiti odgovarajua carina. ~DOKUMENTA O OSIGURANJU ROBE~ 1. Osiguranje oznacava pojam sigurnosti, poverenja u neto i zatitu obezbedjenja, zajamcenost, oznacava svrhu osiguranja koje se zapravo i sastoji u pruzanju neke sigurnosti. Ugovorom o osiguranju ugovarac se obavezuje da plati odredjenu svotu osiguranja (premije osiguranja), prema ugovorom utvrdjenim uslovima, a druga uvorona strana (osiguravac) se obavezuje da ako se desi dogadjaj koji predstvarlja osigurani slucaj, isplati ugovaracu osiguranja (osiguraniku ili nekom trecem licu) naknadno, odnosno ugovorenu svotu ili ucini nesto drugo. 2. Bitni elementi ugovora o osiguranju: 1. odredjenje stvari ili lica koje se osigurava, 2. odredjenje rizika, 3. trajanje osiguranja i period pokrica, 4. odjedjenje osiguranog slucaja, 5. odredjenje sume osiguranja, 6. odredjenje naknade iz osiguranja, 7. odredjenje interesa osiguranja 8. odrednjenje premije osiguranja. 3. Vrste polisa osiguranja: 1. kasko, 2. vremenske polise, 3. pomprske, 4. imovinske, 5. kopnene, 6. individualne i kolektivne, 7. generalne/opste, 8. valutarne i otvorene polise. 4. Transportni rizici se dele na: 1. osnovne rizike (saobracajne nezgode, elementarne nepogode, pozar, eksplozija i razbojnistvo), 2. dopunske rizike (kradja i neisporuka, manipulativni rizici ugovora utovara, istovara ili pretovara), 3. rizike prirodnih mana i svojstava robe (transportni kalo, isparenja, lom, rdjanje, sasusivanje i sl), 4. ratne i politicke rizike 5. U stp u pogledu osiguranja robe javljaju se sl. subjekti: 1. osiguranik, 2. izvoznik/uvoznik, 3. ugovarac osiguranja, 4. spediter. 6. Osiguranjem se pokiva gubitak ili ostecenje osig. Premedta usled: 1. pozara ili eksplozije, 2. zemljotresa, 3. poplave, 4. lavine, 5. udara groma,oluje, 6. kradje ili neisporuke celog koleta, 7. pada osiguranog predmeta za vreme utovara ili istovara sa prevoznog sredstva. 7. Kategorije steta su: 1. potpuni gubitak osig. Predmeta (stvarni i izvedeni), 2. delimicni gubitak i ostecenje osig. Predmeta, 3. troskovi spasavanja i troskovi neposredno prouzrovkovani nastupanjem osig slucaja, 4. troskovi konstatacije i likvidacije stete. ~RIZICI U STP~ 1. Sve rizike u stp mozemo podeliti na sl faze: 1. faza rizika kojom je izlozen izvoznik, 2. faza rizika kojom je izlozen uvoznik, 3. faza rizika kojom je izlozena poslovna banka izvoznika koja finansira realizaciju STP.

2. Bankarska garancija predstavlja pismenu ispravu kojom se banka obavezuje prema primaocu garancije (korisniku) da ce mu za slucaj da mu trece lice ne ispuni obavezu o dospelosti, izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji. Bankarska garancija predstvalja sredstvo obezbedjenja potrazivanja koje se zbog svoje prilagodjenosti potrebama poslovnog prometa, cesto koristi u poslovnoj praksi. Osnovna prednost bankarske garancije ogleda se u njenoj brzoj i efikasnoj realizaciji s obzirom da u slucaju neizvrsenja obveze od strane duznika,poverilac,po pravilu, ne mora pokretati sudski spor radi namirenja svog potrazivanja. 3. Izdavanje bankarske grancije predhodi joj zakljucenje odredjenog osnovnog ugovora (kupovina opreme, izvodjenje gradj radova i sl) nakon zakljucenja osnovnog ugovora, duznik zakljucuje ugovor o izdavanju ban gar sa odredjenom bankom. Ovim ugovorom banka se obavezuje da ce u svoje ime i za racun duznika platiti banci (davaocu garancije) odredjenu naknadu(proviziju), vratiti novcani iznos koji je banka platitila korisniku garancije i ispuniti druge obaveze predvidjene ugovorom. 4. Bitni elementi bankarske garancije: 1. nazivi firme i sedista davaoca i primaoca garancije, 2. naznacenje posla kojim se obezbedjuje ispunjenje bankarskom garancijom, 3. novcani iznos na koji garancija glasi, 4. rok vazenja garancije, 5. mesto i datum izdavanja, 6. potpis ovlastenog lica davaoca grancije. 5. Za izdavanje ban. gar. potrebno je podneti sl. dokumentaciju: 1. pismeni zahtev za izdavanje gar. Na memorandumu firme, 2. dokument kojim se pokazuje postojanje pravnog posla sa inopartnerom (ugovor o izvozu/uvozu), 3. bilans stanja za poslednji obracunski period tekuce godine, 4. bilans uspeha za poslednji obr. per. tek. god., 5. bilans toka gotovine za poslednji..., 6. da je rezident, 7. da je deponent poslovne banke, 8. da platni promet obavlja preko banke, 9. da ponudi zadovoljavajuca sredstva obezbedjenja (hipoteku 2.5 puta vezu od nominalnog iznosa garancije), 10. neko drugo adekavatno obezbedjenje. 6. Vrste ban. Gar. Koje se koriste za obezbedjenje naplate duga: 1. licitaciona garancija, 2. garancija za dobro izvrsenje posla, 3. gar za vracanje avansa, 4. plativa grancija...u praksi se pojavljuju i sl vrste: 1. uslovna garancija, 2. bezuslovna, 3. akcesorna, 4. supergarancija, 5. samostalna bankarska garancija. 7. Osnovni elementi garancije: 1. nalogodavac-izdavalac garancije(poslovna banka), 2. pun naziv korisnika garancije, 3. datum izdavanja, 4. svrha i namena (obavezno se mora naznaciti kao odredba o njenoj primeni na prvi poziv ili bez prigovora), 5. nominalna vrednost i valuta u kojoj se vrsi isplata, 6. rok vazenja, 7. uslovi na poziv za placanje, 8. mesto izdavanja, 9. overa garanta, 10. overa nalezne sluzbe o prihvatanju garancije, 11. opozivost garancije. Nebitni elementi gar.; 1. klauzulu o primeni merodavnog prava i i resevanja sporova, 2. klauzulu o vracanju ban. Gar. po isteku roka njene vaznosti, 3. broj ban gar, 4. zlatne i valutne klauzule, 5. klauzule o kliznoj skali, 6. klauzule o kamatnoj stopi. 8. Garancije koje sluze kao sredstvo za obezbedjenje placanja: 1. garancije koje obezbedjuje izvoznik, 2. gar koje obezbedjuje uvoznik. 9. U STP razlikujemo sljedee garancije: 1. Garancija za povracaj avansa banka garant se obavezuje da ce kupcu isplatiti iznos naznacen na garanciji. Ako izvoznik ne isporuci robu ili ne izvrsi uslugu, tj. ne vrati primljeni avan garanacija za povracaj avansa se izdaje pre uplate avansa, ali stupa na snagu u momentu uplate. 2. Licitacione garancije garancija za ucesce na licitacijama gde se ustupanje radova provodi na osnovu javnog konkursa. Ovo je najcesci slucaj za izvodjenje medj. Inzinjering poslova gde se pojavljuje investitor i izvodjac radova. Njom se pokivaju stete do visine garantnog iznosa da bi investitor imao za slucaj da ucesnik u licitaciji cija je ponuda prihvacena kao najpovoljnija ne zakljuci ugovor ili ne pribavi bankarsku garaciju za dobro izvrsenje posla. 3. Garancija za dobro izvrsenje posla ima za cilj da kupca osigura od rizika, ako uvoznik svoju ugovorenu obavezu ne ispuni. Ovu garanciju obezbedjuje izvoznik kod svoje poslovne banke i on zakljucuje ugovor sa bankom o izdavanju ban. Gar. U garanciji je upisana nominalna vrednost koja se treba isplatiti kupcu u slucaju neispunjenja ugovora i ona iznosi u rasponu od 10-30% vrednosti ugovora.

4. Garancija za novcani depozit ovu garanciju zahteva izvoznik koji nema dovoljno poverenja prema kupcu za isporucenu robu da ce biti placena prema dogovoru, odnosno u skladu sa kupoprodajnim ugovorom, ovu garanciju izdaje poslovna banka kupcu gde kupac na ziro racun bnake polaze dogovoreni novcani iznos za garanciju. Ako se desi da kupac ne izvrsi ovu obavezu u roku, izvoznik stice pravo na depozit. 5. Konsignacijske garancije-konosmanske garancije predstavaljaju takve gar koje omogucavaju primaocu iz konosmana da raspolaze robom i pre prispeca konosmana koji bi mogao prezentirati brodaru. (to su garancije kojim se banke obavezuju inostranom vlasniku robe da ce mu isplatatiti garantnu sumu ako zastupnik ne vrati robu sa konsignacionog skladista u slucaju prestanka ugovora o zastupanju, odnosno u slucaju da ne plati prodatu robu ili ne izvrsi druge ranje iz osnovnog ugovora. 6. Crinske garancije, 7. Garancije za povracaj ambalaze, 8. Spediterske gar. 9. Ostale gar koje se obezbedjuju izmedju izvoznika i uvoznika. ~INSTRUMENTI MEUNARODNOG PLATNOG PROMETA~ 1. Medjunarodni planti promet ima sl osobine: 1. finansijska klauzula, 2. platni promet sa inostranstvom, 3. pravna i fizicka lica su rezidenti carinskih i novcanih podrucja, razlicite su nacionalne valute, drzavni platni sporazumi, 4. ovlastene poslovne banke, banke korespodenata, 5. slobodan,vezan i kontrolisan medj platni promet. 2. Instrumenti medjunarodnog pl prometa: 1. Dokumentirani akreditiv (pored akreditiva u medj trg koriste se doznaka, menica, cek), 2. inkaso poslovi, 3. doznake. 3. Subjekti akreditivnog poslovanja: 1. Nalogodavac lice koje daje nalog banci za otvaranje akreditiva, kao nalogodavac se pojavljuje novcani duznik iz osnovnog posla tj kupac robe ili usluge, 2. Korisnik lice u ciju korist se otvara akreditiv i koje je ovlasteno da zhteva isplatu akreditiva i da uz ispunjenje uslova navedenih u akreditivu primi isplatu akreditivnog iznosa. 3. Akreditivna banka, 4. Konfirmirajuca banka, 5. Avizirajuca banka, 6. Prezentaciona banka, 7. Isplatna banka. 4. Instrumenti u meunarodnoj trgovini: 1. Doznaka, 2. Mjenica, 3. ek. 5. Doznaka je jedan od najstarijih instrumenata koji se koristi u meunarodnom prometu. Bankarska doznaka je platni nalog sa inostranstvom kojim poslovna banka uvoznika izdaje pismeni nalog njenoj inostranoj korespodentnoj banci da isplati sumu naznaenu u doznaci izvoznika. 6. Mjenica je HoV, sastavljena u zakonom propisanoj formi, kojom se njen izdavalac obavezuje da e odreenom licu ili po njegovoj naredbi ili on sam, isplatiti u njoj oznaenu sumu, ili e tu sumu isplatiti lice na koje on mjenicu vue i tou odreeno vrijeme i na odreenom mjestu. Opti mjenini elementi su: 1. Oznaenje mjenice podrazumjeva da isprava mora da sadri oznaenje da je to mjenica, a doputeni su i izrazi mjenino pismo, mjenina isprava, mjenina obveznica. 2. Bezuslovni nalog za isplatu mjenine svote mjenica mora da sadri nalog za isplatu odreene svote novca koji mora biti bezuslovan. 7. Personalni elemenit mjenice su: 1. Trasirana mjenica po pravilu sadri 3 lica: izdavaoca mjenice (trasanta), lice kojem se daje nalog za isplatu (trasata) i korisnika mjenice (remitenta). 2. Mjenini iznos, 3. Svojeruni potpis trasanta, 4. Naznaenje trasata, 5. Naznaenje remitenta, 6. Mjesto izdavanja mjenice, 7. Mjesto plaanja mjenice, 8. Vrijeme izdavanja, 9. Vrijeme dospjelosti. 8. Vrste mjenica: trasirane i spostvene. 9. Zemlje lanice EU koje su uvele EVRO kao zakonsko sredstvo plaanja su: Austrija, Belgija, Finska, Grka, Francuska, Njemaka, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija, Portugalija, panija. Van zone EVRA ostale su V. Britanija, Danska, vedska. Od 01.01.2004. u lanstvo EU primljene su: eka, Estonija, Kipar, Litvanija, Letonija, Maarska, Malta, Poljska, Slovenija, Slovaka. Od 01.01.2007. u lanstvo EU su primljene: Rumunija i Bugarska. Ukupan br.zemalja lanica u EU je 27. Od 01.01.2002. lanice imaju svoju valutu EVRO.

~FINANSIJSKI ARANMANI U SPOLJNOTRGOVINSKOM PROMETU~ 1. STP promet predstavlja zbir svih platnih transakcija jedne nacionalne ekonomije obavljenih i iskazanih u efektivnom stranom novcu, devizama ili deviznim surogatima. Bitni insrumenti meunarodnog platnog prometa su: poslovi faktoringa i forfetinga. 2. Faktoring se definie kao kupovanje potraivanja od strane faktora i bez prava na traenje odtete kada kupac nije u mogunosti da isplati dugovane obaveze. Faktoring je mehanizam finansiranja kojim se organizacija koja se bavi poslovima faktoringa obavezuje da e preuzeti potraivanja svog komitenta, koja on ima prema treem licu ili vie njih. 3. Faktoring organizacija pored svoje osnovne aktivnosti moe obavljati i dr. aktivnosti: 1. Voenje poslovnih knjiga, 2. Dostavljanje faktura opomena, 3. Voenje sudskih sporova, 4. Marketing istraivanja i sl. 4. Po pravilu u faktoringu uestvuju 3 subjekta: 1. Klijent proizvodi robu, najee potronu, a sa faktorom zakljuuje poseban ugovor, pored proizvodnje, klijent moe i da prua odreene usluge svojim komitentima. 2. Kupac kupuje proizvod od proizvoaa, odnosno davaoca usluge i time postaje dunik faktora, te snosi obavezu vraanja kredita u vezi prodaje odreenih proizvoda odnosno davanja usluga od strane klijenta. 3. Faktor organizacija koja od svojih klijenata okupljuje njihova potraivanja i to u jednom duem periodu. 5. Ugovor o faktoringu prije samog zakljuenja ugovora o faktoringu, faktor e razmotriti zahtjeve klijenata u odnosu na njihove potrebe i iznjete sadraje ciljeve. Faktor je obavezan da detaljno proui: 1. Klijentove planove za razvoj, 2. Sistem upravljanja, obim i kvalitet proizvodnje, 3. Marketing organizaciju i sposobnost, 4. Ukupnu finansijsku situaciju. 6. Ugovor o faktoringu spada u: Neimenovane, Dvostrano obavezne, Formalne, Teretne ugovore, Ugovore sa trajnim prestacijama, Ugovore po pristupu i mjeovite ugovore. Ovu su obino elementi: ugovora o cesiji, o kreditiranju, o jemstvu, o zastupanju, komisionu i posredovanju. 7. Vrste faktoringa prema teritorijalnom kriterijumu: 1. Faktoring u unutranjem prometu predstavlja takvu vrstu faktoring aktivnosti u kojoj su proizvoa, kupac i faktoring organizacija dominirali u istoj zemlji. 2. Faktoring u meunarodnom prometu je dosta sloeniji od faktoringa u unutranjem prometu. Kod faktoringa u meunarodnom prometu razlikujemo: izvozni i uvozni faktoring. 8. Po kriterijumu predmeta obaveze i funkcije faktoringa razlikuje se: 1. otvoreni faktoring, 2. zatvoreni (skriveni) faktoring. Jos jedna od podjela faktoringa je: faktoring sa regresijom i fatoring bez regresije. 9. Forfeting podrazumjeva otkupljivanje dugoronog potraivanja, kredita proizvoaa, izvoznika investicione opreme od strane posebne finansijske organizacije ili banke, koja je specijalizovana za bavljenje forfetig poslovima. Forfeting se u najveem broju sluajeva koristi kao mehanizam za podsticanje izvoza, ali ne podjednako u svim razvijenim zemljama. 10. U aktivnostima forfeting mehanizma uestvuje nekoliko subjekata: 1. proizvoa izvoznik, 2. kupac uvoznik, 3. banka kupca uvoznik, 4. forfeter. 11. Ugovor o forfetingu cilj proizvoaa izvovznika je da dobije saglasnost forfeting organizacije da e ista otkupiti odreeno potraivanje garantovano odgovarajuim instrumenitma plaanja. Proizvoa izvoznik ima obavezu da prikupi vane informacije o kupcu uvozniku koji se odnose na: identitet i nacionalnost kupca; vrijednost i valutu posla; trajanje kredita; podatke o izdavaocu garancije, ukoliko se ista predvia; vrstu instrumenata plaanja koji se eskontuju; posljednji rok u kome e instrumenti plaanja biti stavljeni na raspolaganje. Kada se izmeu proizvoaa izvoznika i forfeting organizacije postigne vrsta saglasnost dolazi do zakljuenja ugovora o forfetingu. Ugovor o forfetingu je: neimenovani, dvostruko obavezni, formalni, aleatorni ugovor. 12. Meu rizike koji se mogu javiti prilikom realizacije potraivanja ubrajaju se: 1. Politiki rizik, 2. Transferni rizik, 3. Valutni rizik, 4. Komercijalni rizik.

13. Instrumenti koji se najee koriste za obezbjeenje potraivanja natalih korienjem forfeting mehanizma jeste: 1. Sopstvena mjenica ili promisinoa nota, 2. Trasirana (vuena) mjenca, 3. Aval, 4. Garancija banke. 14. Slinosti i razlike izmeu faktoringa i forfetinga! Slinosti su: u tome to se kod oba ugovra prenose potraivanja u cilju pripadanja sredstava za finansiranje kreditiranja. Kod oba posla dolazi do ubrzavanja ne samo novane, nego i robne cirkulacije. Razlike su: 1. Kod ugovora o faktoringu najee se radi o globalnoj cesiji skupa potraivanja jednog subjekta, dok se kod ugovora o forfetingu uvijek radi o cesiji pojednanog potraivanja. 2. Kod ugovora o faktoringu potraivanja dospjevaju za polaanje do 6 mj., dok su kod ugovora o forfetingu potraivanja dugoronog karaktera tj. od 6mj. do 5god. 3. Kod faktoring potraivanja se ne obezbjeuje nekim ugovornim sredstvima obezbjeenja, dok je to veoma bitan element ugovora o forfetingu. 4. Faktoring se prvenstveno pojavljuje u unutranjem robno novanom prometu, mada moe i u spoljnotrgovinskom, dok se forfeting iskljuivno koristi za finansiranje izvoza tj u spoljnotrgovinskom prometu. ~SVJETSKI TRGOVINSKI SISTEM~ Zvanino postoji od 1.januara 1995. god. Osnovana je poslije MMF-a i Medjunarodne banke. Direktno utie na ponaanje drava lanica, i na pojedinane firme koje uestvuju u meunarodnoj trgovini. Ciljevi: liberalitacija meunarodne trgovine uz eliminisanje svih barijera i restrikcija sve dravlanice se moraju pridravati pravila ponaanja sankcije. 153 zemlje lanice, 19 u tranziciji. 2006 Vijetam je postao 150 lanica. 2000 Hvatska se prikljuila STO 1. Havanska povelja: Prvi korak relaizacije STO. Konferencija od 21.11.1947 24.03.1948 Ekonomsko-socijalni savjet UN-a. Havanska povelja o stvaranju Meunarodne trgovinske organizacije. SAD odbile da ratifikuju. Nespremnost drava da nacionalne trgovniske politike podine nadnacionalnoj instituciji. eneva 1964. UNCTAD sve odluke i preporuke bile deklarativnog karaktera 2. Opti sporazum o carinama i trgovini (general agreement of tariffs and trade) GATT: 1. januar 1948. 23 drave potpisnice. Prvobitno privremeno rjeenje, ali u nedostatku STO trajao 47 godina. Doivio je 8 rundi pregovora, po okonanju Urugvajske ugraen je u STO. 3 osnovna principa: 1. Princip nediskriminacije; 2. Princip zatite domae privrede carinama; 3. Princip Daljeg smanjivanja carina multilaterlanim pregovorima. 3. Runde pregovora: 1947-1962 odrano je 5 rundi pregovora najznaajnije su posljednje 3 (Kenedijeva, Tokijska i Urugvajska). Kenedijeva 1964-1967 smanjenje carina od 35% na 60.000 industrijskih proizvoda. Tokijska 1973-1979 smanjenje carina u industrijskim zemljama za 33%, a prosjena carinska stopa je smanjenja sa 6.2% na 4.2% 4. Urugvajska runda pregovora: Trjala je od 1986 do 1994. 125 zemalja najobimniji pregovori koji su ikada voeni. Do zastoja pregovora doveli su akteri koje su bili inicijatori Urugvajske runde SAD i EU. 1993 usaglaavanje stavova negativan odraz na liberalizaciju me.trgovine i na privredu. 15. aprila 1994 finalni akt i sporazumu uspostavljanja STO. 1. januara 1995 u enevi otpoeo rad STO 5. Organizaciona struktura STO: Najvii organ STO je Ministarska konferencija donoenje odluka o svim potanjim iz domena STO. Sastoji se od: predstavnika drava lanica, carinskih unija i nezavisnih carinskih teritorija. Konferencija se odrava jednom u dvije godine, a odluke se donose konsenzusom. Generalni savjet je sastavljen predstavnika zemalja lanica. Osnovni zadatak je nadgledanje funkcionisanja multilateralnih sporazuma kroz tri vijea: 1. Vijee za trgovinu robama; 2. Vijee za trgovinu uslugama i 3. Vijee za trgovinske aspekte prava na intelektualnu svojinu. Nadzor takoe vre i komitetnti npr. Komitent za poljoprivredu. Generalni direktor se bira konsezusom svih lanica STO. Mandat mu traje 4 godine. Njegova odgovornost je iskljuivo meunarodnog karatera. I ne smije da bude politii opredjeljen. Sekretarijat STO obavlja uglavnom administrativne poslove i ne moe da donosi odluke. Osnovni zadatak pruanje pomoi komitentima i savjetima STO... Sekretarijatom rukovodi generalni direktor. 6. Sporazumi STO: Dijeli se na 3 sporazuma. Prvi: Sporazum o trgovini poljoprivrednim proizvodima i Sporazum o tekstilnim proizvodima. Drugi: Sporazum o trgovini uslugama (GATS) i Trgovinski

aspekt prava na intelektualno vlasnisnitvo (TRIPS). Trei: tu spadaju sporazumi koji su sadrai u Aneksu 1 Sporazuma o osnivanju STO. 7. Sporazum o trgovini poljoprivrednim proizvodima: Formalno je regulisan GATT-om od njegovog nastanka. Izuzet od primjene jednog od 3 osnovna principa GATT-a koji se odnosi na zatitu domae privrede carinama. Navedeno nije vailo za polj.proizvode pa su drave nastavile sa primjenom necarinskih mjera kvote i izvozne subvencije. 8. Sporazum o tekstilnim proizvodima: Usvojen je 1974, a potom je vie puta produivan na po 4 godine. Ovaj sporazum je koristi mehanizam kvota i carina da bi se ograniio uvoz na trite razvijenih zemalja, i to zato to su one smatrale da zemlje u razvoju, kao najvei proizvoai i izvoznici tekstilnih proizvoda, jeftinim uvozom izazivaju poremeaje na njihovim tritima i urgoavaju njihovu, nedovoljno konkurentnu tekstilnu industiruj 9. Opti sporazum o trgovini ulugama (General Agreement on Trade in Services) GATS: Pokriva oko 160 uslunih grana, ukljuujui i podruije koje je do sada pokrivalo samo javni sektor npr.osiguranje i bankarstvo, zdravstvena zatita...Osnovni cilj GATS-a jeste liberalizacija svih uslunih trita, imajui pri tome u vidu specifinosti ove oblasti. 10. Sporazum o trgovinskim aspektima prava na intelektualno vlasnitvo (Agreement on Trade Related Aspects of Intellectual Property Rights) TRIPS: Zatita intelektualne svojine autorska prava, zatitni znaci, industirjski dizajn itd. spada u najznaajnije sporazume STO. Nastao je na osnovu ranije donjetih konvencija Parike iz 1967, Bernske iz 1971 i Rimske konvencije. Stupio je na snagu: 1995 za razvijene zemlje, 2000 za zemlje u razvoju i 2005 za najrazvijenije zemlje lanice STO. Cilj: da se zatite prava na intelektualnu svojinu. 11. Rjeavanje sporova i kontrola provoenja pravila WTO: Rjeavanje sprova bavi se poseban odbor iji je zadatak da, ukoliko spor u odreenom roku ne moe biti rjeen bilateralnim konsultacijama, oformi nezavisnu grupu strunjaka koja e u odreenom roku, prezentirati svoje struno miljenje, nalaze i preporuke. Sve zemlje-lanice obavezne su da odboru za praenje trgovinskih politika prezentiraju nain voenja svojih spoljnotrgovinskih politika i planirane insturmente njenog sprovoenja. Obavezne su da prijave sve promjene u ovoj oblasti, po predvienoj proceduri. Na taj nain se obezbjeuje sveobuhvatnost praenja meunarodne trgovine. 12. Zasjedanje ministarske konferencije WTO: Od osnivanja pa do danas odrano je 6 konferencija. Prva konferencija Singapur, decembar 1996. Druga konferencija eneva, maj 1998 obiljeavanje 50 godina multinacionalngo trgovinskog sistema osnovanog 1948. Trea konferencija Sijetlu, 1999 izostanak deklaracije i prve masovne demonstracije antiglobalistikog pokreta. etvrta konferencija Dohi-Katar, novembar 2001 u lanstvo STO primljene Narodna Republika Kina i Nezavisni carinski teritorij Tajvan. Peta konferencija Kankunu Meksiko, septembar 2003 neuspjena. esta konferencija Hong Kong, 13-18. decembra 2005 samit su pratile masovne demonstracije antiglobalista. ~MEUNARODNI MONETARNI FOND~ 1.Uspostavljanje poslijeratnog meunarodnog monetarnog sistema:Koncepcija poslijeratnog meunarodnog monetarnog sistema; zlatni standard i pravila igre zlatnog standarda; Vajtov i Kejnzov plan; Kompromis izmeu Vajtovog i Kejnzovog plana; 2. Meunarodni monetarni fond: Institucionalna pitanja; Dva perioda u osnivanju Me. monetarnog fona; Najvaniji ciljevi MMF-a; Osnovna pravila (principi) u radu Fonda; Na poetku MMF je imao 45 lanica od kojih su 25 bile zemlje u razvoju; Sistem odluivanja u Fondu; 3. Sredstva MMF-a: U sredstva MMF-a ubrajamo: 1. kvote zemalja lanica; 2. dabine; 3. opti sporazum za pozajmljivanje; 4. specijalna prava vuenja. 4. Kvote zemalja lanica: Najvaniji izvor sredstava MMR; Kvote zemalja uesnica Bretonvudske konferencije su utvrene na bazi tzv. Bretonvudske formule; 4 mjerila Bretonvudske formule; Uplata kvote; Znaenja kvote za zemlju lanicu; 5. Bretonvudska formula: Kvota = (0,02Y+0,05R+0,10M+0,10V)(1+X/Y); Y vrijednost nacionalnog dohotka zemlju u 1940. godini, R rezerve zlata i dolara na dan 1.jula 1943.godine,

M prosjean uvoz za vrijeme za vrijeme perioda 1934 38. godine, V maksimalne varijacije izvoza za vrijeme 1934 38.godine, i X prosjean izvoz za vrijeme 1934 38.godine. 6. Dabine i opti sporazumi za pozajmljivanje: Fond ima tri vrste dabina; U osamdesetim godinama bila je uvedena fiksna dabina od 6,60% god; Opti sporazum za pozajmljivanje zakljuen je 1962. godine izmeu MMF-a i deset najrazvijenijih zemalja; Pravila u optem sporazumu; Sporazum je zakljuen na rok trajanja od 4 godine, sa mogunou produavanja; 7. Specijalna prava vuenja: Dodatni izvor sredstava MMR; Prva emisija ustanovljena 1970.god., a prva raspodjela izvrena je iste godine; Raspodjela se vri po kriterijumu veliine kvote u Fondu; Specijalna prava vuenja dopunjuju sredstva meunarodnih rezervi MMF, ako se pojavi globalni nedostatak sredstava MMR. 8. Korienje sredstava MMF-a: Zemlje lanice mogu koristiti sredstva Fonda zbog svojih platnobilansnih potreba; Sredstva zemlje koriste putem prava vuenja; Svi zahtjevi za korienje sredstava, razmatraju se od strane Fonda. Za odobravanje vuenja u viim kreditnim tranama Fond postavlja otrije zahtjeve; Prvobitni sporazumi su zakljuivani sa rokom iskorienja od 6 mjeseci uz mogunost automatskog produenja; 9. Vuenja u okviru kreditnih trani: U vuenja u okviru kreditnih trani ubrajamo: 1. rezervne (zlatne) trane vuenja Fondovih sredstava kojim se poveavaju fondovi holdinzi u valuti zemlje lanice do 100% njene kvote; 2. kreditne trane oblik vuenja koja poveavaju Fondove rezerve u valuti zemlje lanice preko iznosa 100% njene kvote. Postoje i vuenja u viim kreditnim tranama; Cilj kreditne kontrole; Fiskalna kontrola; 10. Vuenja u okviru finansijskih olakica: 1. Kompenzatorno finansiranje; 2. Finansijske olakice za nepredvidive okolnosti; 3. Olakica za finansiranje zaliha; 4. Olakica za naftu; 5. Olakica za proireno finansiranje; 6. Politika poveanog pristupa; 7. Dopunska finansijska olakica; 8. Olakica za stukturno prilagoavanje i 9. Okaica za transformaciju sistema. 11. Kompenzatorno finansiranje: predstavlja dodatnu olakicu korienja Fondovih sredstava zemljama lanicama; Sistem kompenzatornog finansiranja je uveden 1963. godine; Fondov mehanizam za ublaavanje gubitaka u izvoznim prihodima zemalja; Vuenja po osnovu kompenzatornog finansiranja su inicijalno odobravana do visine 25% od kvote; Relativno malo korieno do 1970.god.; 12. Finansijske olakice za nepredvidive okolnosti: Fond je 1988.god. osnovao novu kompenzatornu i finansijsku olakicu za nepredvidive okolnosti; Cilj je bio obezbjeivanje povoljnijih vuenja zemljama lanicama koje doivljavaju negativne efekte zbog privremenih smanjenja izvoznih prihoda; Obezbjeuje se finansijska pomo zemljama sa platnobilansnim tekoama; Gorinji limit ovih vuenja ide do 122% od kvote; 13. Olakice za finansiranje zaliha i olakice za naftu: Olakica za finansiranje zaliha uvedena je 1969.god.; Cilj je bio da se pomogne zemljama lanicama u njihovom doprinosu finansiranja meunarodnih regulacionih zaliha primarnih proizvoda; Olakica za naftu ustanovljena je za period 1974 75.god.; Cilj je bio pomo zemljama lanicama radi prebroavanja tekoa finansiranja uvoza nafte; Prava vuenja sredstava do 75% vrijednosti svoje kvote; 14. Olakica za proireno finansiranje: Ova olakica uvedena je 1974.god.; Radi obezbjeenja pomoi zemljama lanicama prilikom izmirivanja deficita platnog bilansa na dui rok; Od zemlje lanice se oekuje da prezentuje stabilizacioni program u kojem e izloiti ciljeve i politiku, kao i detaljni izvjetaj o politici i mjerama koje e ona primjenjivati u narednih 12 mjeseci kako bi ispunila ciljeve programa. 15. Politika poveanog pristupa i dopunska finansijska olakica: Politiku poveanog pristupa sredstvima MMF-a, Fond je prhvatio 1980.god. i poeo da ga primjenjuje 1981.god.; Cilj je bio rjeavanje platnobilansnih problema zemalja u skopu prilagoavanja i traenja rjeenja za problem dugova zemalja lanica; Dopunska finansijska olakica stupila je na snagu 1979.god.; Ova olakica je trebalo da bude privremeno poveanje potencijala Fonda za obezbjeenje dopunskog finansiranja radi prevazilaenja platnobilansnih tekoa, dok se ne izvri prilagoavanje kvota; Zemlja lanica je imala pravo vuenja do 102,5% kvote kao dodatak u okviru redovnih kreditnih trani;

16. Olakica za strukturno prilagoavanje i olakica za transformaciju sistema: Olakica za strukturno prilagoavanje sistema je formirana 1986.god.; Cilj je bio da se obezbjedi platnobilansna pomo zemljama lanicama, prije svega zemljama u razvoju sa niskim dohotkom; Olakica za transformaciju sistema uvedena je 1993.god., kao pripremni mehanizam u stvaranju poslovnih odnosa i uspostavljanje odnosa sa Fondom; Na osnovu ove olakice Fond je 1993.god. odobrio pozajmicu Rusiji, iako u to vrijeme Rusija nije bila ispunila uslove za korienje Fondovih sredstava; Olakicu je koristilo 20 zemalja u iznosu od oko 5 mlrd USD (do 1997.god.). ~INSTRUMENTI STP~ 1. Instrumenti STP mogu djelobati podsticajno, gdje vlada daje odreene premije, regrese i sl. za izvoz odreenih proizvoda, a ujedno i destimulativno na izvoz dr. proizvoda. Instrumenti STP su: 1. Robni reim, 2. Podsticaj izvoza, 3. Carinska politika zemlje izvoznice i uvoznice. To su zakonski propisi u cilju zatite domae proizvodnje i razvoja. 2. Robni reimi uvoz i izvoz robe na podruiju BiH nije slobodan, on je po robnim reimima, to su zakonski propisi donjti u cilju zatite domae proizvodnje i razvoja. Robne reime donosi vlada i oni mogu biti da su ogranieni na vrijednost uvoza i izvoza ili na koliinu robe koja je predmet izvoza. Savjet ministara BiH daje prijedlog o razvrstavanju robnih reima, a usvaja ih vlada. 3. U SPT prometu pominju se sljedee vrste robnih reima: 1. LB slobodan uvoz i izvoz roba oznaena ovim oznakama nije potrebno pribavljati nikakva odobrenja, jer se ista nalazi na slobodnim reimima. 2. K kvote sinonimi kvantitativnih ogranienja, predstavljaju izuzetno restriktivne mjere ogranienja STP poslova. Utvruju se unaprijed za svaku poslovnu godinu, za potencijalne korisnike i one se koriste sve dok se ne iscrpe za naznaeni period, odnosno koliinu robe koja je odobrena kvotama za uvoz ili izvoz. 3. Kv kontigenti vrijednosti predstavlja instrument kojim se ograniava uvoz i izvoz robe u vrijednosnim pokazateljima, utvruju se krajem poslovne godine za narednu i rasporeuju se na zainteresovane izvoznike i uvoznike. 4. Kk kontigenti koliinski jedan od instrumenata kojima se ograniava uvoz i izvoz na osnovu koliina, utvruju se za odreeni vremenski period i u tekuoj godini utvruju se za narednu po koliini i izvoznicima. 5. D reim dozvole pojedine robe su na reimu dozvole, koje izdaju nadleni administrativni organi Ministarstva. Na reimima dozvole nalaze se lijekovi, proizvodi naoruanja, opasne materija, rijetki plemeniti materijali, proizvodi iz oblasti poljoprivrede (sjemena, prirodni i rasadni materijali...). 4. Tarifa potie iz arapskog jezika i u prevodu znai cjenovnik. Pod pojmom carinske tarife podrazumjeva se sistematizovani pregled robe po tarifnim oznakama, tarifnim brojevima, naimenovanjima robe, reimima uvoza i izvoza i carinskim stopama. 5. Carina je iznos koji se naplauje prilikom uvoza i zvoza robe. To je oznaeni dio prihoda kojoim se puni budet. One su znaajan instrument SPT politike i takav vid oporezivanja danas preferira STO. Rije carina podie od rijei careve dabine jer iste su prvi ubirali oni i to je bio njihov prihod. One se definiu kao dabina ili taksa. Uvode se na proizvode pri prelasku iz jednog trgovinskog podruja u drugi radi zatite domae proizvodnje od inostrane konkurencije. Carine utiu na obim i strukturu trgovine zemlje sa inostranstvom i na intezitet zatite domae privrede. One utiu na rast i razvoj domae privrede. 6. Najvanije funkcije carina su: 1. Obezbjeenje fiskalnih prihoda dravi, 2. Zatita domae privredne aktivnosti. 7. Podjela carina: 1. Podjela u zavisnosti od pravca kretanja robe: uvozne, izvozne i tranzitne. 2. Prema cilju: 1. fiskalne iji je prvenstveno cilj poreski, odnosni fin. prihod; 2. zatitne zavode se radi zatite domae prizvodnje; 3. prohibitivne imaju za cilj spreavanje uvoza robe za koje su propisane. 3. Po nainu odmjeravanja: 1. ad volarem (po vrijednosti) utvruju se u procentnom iznosu od vrijednosti uvezene robe; 2. ad specifikatum (specifine) primjenjuju se na jedinicu mjere za jedinicu mjere za robu koja se uvozi; 3 kombinovane predstavljaju kombinaciju prve dvije. 4. Prema nainu utvrivanja: 1. autonomne carine koje se utvruju jednostrano zakonom; 2. ugovorne kada se utvruju ugovorom izmeu 2 ili vie zemalja. 5. Prema visini carinskih stopa: 1. konsolidovane carine koje su uglvnom utvruju na bazi klauzule naveeg povlaenja; 2.

diferencijalne kada se na uvoz iz odreene zemlje plaa via carina od one koja se plaa po klauzuli najveeg povlaenja; 3. preferencijalne carine kada se plaa nia carna od one po klauzuli najveeg povlaenja; 4. retorzivne su kao negativna kontramjera na odreenu negativnu politiku akciju neke zemlje; 5. kompezacione su radi zatite domae proizvodnje od dampikog uvoza subvencionisanog od strane izvozne zemlje. 5. Direktna strana ulaganja u BiH dolaze iz 83 zemlje 35 iz evrope i 48 iz statka svijeta. Evropske zemlje uestvuju sa 80,7% ukupnog stranog kapitala, a neevropse zemlje sa 19.3%. U BiH su znatno vei ulozi stranih investitora u odnosu na domae partnere. 6. Zakon o carinskoj politici BiH regulie: 1. Carinsko podruje, 2. Carinsku liniju, 3. Carinski granini pojas, 4. Carinski nadzor, 5. Postupak carinjenja robe, 6. Drugih insturmenata koji reguliu sistem carinske zatite. 6. Carinski propis primjenjuje se na jednostavnom carinskom podruju BiH, ovaj zakon sprovodi uprava za indirektno oporezivanje. 7. Carinsko podruje BiH je jedinstveno i obuhvata teritoriju BiH ukljuujui teritorijalne vode, unutranje vode i vazduni prostor BiH. Ono je ogranieno carinskom linijom koja je identina s granicom BiH. Primjenu carinskih propisa sprovode carinski organi. 8. Pod uvoznim dabinama podrazumjevamo carine, takse i dr. trokove koji se naplauju pri uvozu robe, ali se ne ukljuuju naknade i trokovi za izvrene usluge od strane carine. 9. Carinska kontrola obavlja specifine radnje kao to su: 1. pregled robe, 2. provjera postojanja i vjerodostojnosti dokumenata, 3. pregled poslovnih knjiga i druge evidencije, 4. pregled prevoznih sredstava, 5. pregled prtljaga i druge robe koju lice nosi sa sobom ili na sebi, 6. sprovoenje bilo kojih slubenih istraga i slinih propisa, 7. kada je to potrebni, drugih propisa kji se primjenjuju na robu koja podlijee carinskom nadzoru. 10. Carinski odobreno postupanje obuhvata: 1. stavljanje robe u carinski postupak, 2. ulazak robe u slobodnu zonu ili slobodno skladite, 3. ponovni izvoz robe iz carinskog podruja BiH, 4. unitenje robe koja ne odgovara zahtjevima i standardima za upotrebu, 5. ustupanje robe nadlenom organu. 11. Carinski postupak obuhvata: 1. stavljanje robe u slobodan promet, 2. prevoz, 3. carinsko skladitenje, 4. unutranju obradu (aktivno i pasivno oplemenjivanje), 5. postupak privremenog uvoza, 6. spoljnu obradu, 7. postupak tranzita (izvoza). 12. Faze carinjenja robe su: 1. carinska sluba vri prijem dokumenata od uvoznika za obavljanje postupaka carinjenja, 2. vri pregled dokumenata i uporeivanje stanja robe po dokumentima sa stvarnim stanjem, 3. utvruje da li je pravilno upisan tarifni podbroj i naimenovanje robe koja se uvozi, 4. obezbjeuje se sanitarna, veterinarska, fitopatoloka i ostala potrebna uvjerenja o ispravnosti robe, 5. utvruje se osnovica za obraun carne, ista se obraunava i uplauje, 6. uplauju se i ostale dabine (PDV, takse...), 7. po izvrenoj uplati roba se puta u slobodan promet. 13. Tir karnet je osmiljen kako bi se sprijeilo veliki gubitak vremena jer su vozila koja prevoze na velike daljine zadravana zbog carinskih inspekcija i ponovnog plaanja na svakoj granici. Za prevozna sredstva koja prevoze robu pod karnetom TIR na ulasku u carinsko podruje druge zemlje roba se ne prijavljuje podnoenjem TR delaracije. Uslov za ovo je da se obje zemlje i izvoznica i uvoznica potpisnice TIR konvencije.