UNIVERZITET U BIHAU ISLAMSKI PEDAGOKI FAKULTET BIHA

GAZALIJEVA KRITIKA FILOZOFIJE I IBN RUDOVA ODBRANA FILOZOFIJE (seminarski rad)

Mentor: Prof. dr. Nusret Isanovi

Student: Fahrudin Voji

Biha, 2011. godine

SADRAJ

GAZALIJEVA KRITIKA FILOZOFIJE I IBN RUDOVA ODBRANA FILOZOFIJE.........1 SADRAJ...................................................................................................................................2 UVOD.........................................................................................................................................2 DEFINICIJA FILOZOFIJE........................................................................................................3 GAZALIJEVA KRITIKA FILOZOFIJE....................................................................................4 IBN RUDOVA ODBRANA FILOZOFIJE............................................................................10 ZAKLJUAK...........................................................................................................................17 LITERATURA.........................................................................................................................18

UVOD
U ovom radu se razmatra Gazalijeva kritika filozofije i Ibn Rudova odbrana filozofije i kako je koji od ove dvojice mislilaca, svako iz svoga ugla, gledao na filozofiju. Takoer u ovom radu u pokuati da iznesem neke stavove i miljenja u vezi filozofije kao nauke i njene kompaktibilnosti ili nekompaktibilnosti sa relgijom i religijskim shvatanjim a kroz vienja i shvatanja velikih islamskih mislilaca Abu Hamida Muhammeda ibn Muhammeda Al Gazalija (1058. - 1111.) i Ibn Ruda, poznatijeg kao Averroesa Abu l-Walida Muhammeda ibn Ahmeda (1126. -1198.)
2

Prevoenje Grke filozofije na Arapski jezik zapoinje u prvom hidretskom stoljeu i to nakon osvajanja raznih teritorija, vremenom se na arapski jezik prevode mnoga filozofska djela od Aristotela, Platona, Pitagore i ostalih pretea ove znanosti, koja su pomno iitavana i prouavana od jednog dijela muslimanskih uenjaka, koji e kasnije postati poznati kao islamski filozofi, poput Farabija (339h.), Ibn Sine (428h.), Ibn Ruda (595h.) i drugih. Jahja b. Halid El-Bermeki koji je inae bio jedan od visoko pozicioniranih vezira u Abbasijskoj dravi za vrijeme vladavine Haruna er-Reida, je kako historiari navode saznao za knjige grke filozofije koje su se nalazile kod bizantijskog vladara tog doba koji ih je uvao sakrivene u pomno uvanim odajama. Nakon dugo odbijanja, posredstvom darova koje mu je slao, bizantijski car je ipak pristao da Jahji b. Halidu poalje spomenute knjige, pa je ovaj okupio razne apologete i filozofe da ih prouavaju i o njima raspravljaju. Prevoenje ovih knjiga je poelo u vremenu Haruna er-Reida, a svoju ekspanziju i puni procvat doivjelo u vremenu njegovog sina Abdullaha b. Haruna, poznatijeg kao Me'mun. Historiari slino prethodnom kazivanju biljee, da je Me'mun na svaki nain nastojao da doe do knjiga grkih mudraca, a najvie ih je dobivao od bizantijskog vladara. One koji su radili na prevoenju ovih knjiga, obilato je nagraivao, dok su posebno istaknuti pojedinci, za svaki gram prevedenog materijala dobivali istu koliinu zlata. Nakon prevoenja tih knjiga i izuavanja od strane nekih islamskih uenjaka, nastaju rasprave i razilaenja po pitanju filozofije i njenoj utemeljenosti ili neutemeljenosti i dozvoljenosti ili nedozvoljenosti u islamu i da li su oni koji se njome bave, nevjernici ili nisu itd. Zbog toga u ja u ovom skromnom radu na nekoliko stranica, koje naravno nisu dovoljne da se ova tema elaborira do u detalje, da pokuam prenijeti neka miljenja, vienja, stavove i shvatanja u vezi filozofije i to od strane dvojice poznatih islamskih mislilaca; Gazalija i Ibn Ruda.

DEFINICIJA FILOZOFIJE
Filozofija u prijevodu znai ljubav prema mudrosti. Filozof iskazuje udnju za mudrou, ali ne tvrdi da posjeduje mudrost. On se ne zadovoljava niti jednim odgovorom kao konanim, on uvijek iznova postavlja pitanja. Zato se kae da je filozofija kao takva kritika djelatnost, iako pojedini filozof moe biti i dogmatian u obrani nekih teza ili nekog posebnog uenja odnosno posebne "filozofije".

Filozofija je bitno vezana uz razgovor, dijalog, uz logos, tj. jezik. Filozof se slui jezikom i raspravom (dijalog, tj. "dijeljenje logosa". odatle i dijalektika; u hrvatskom: raz-govor, "dijeljenje govora", slino i "raz-miljanje") nadajui se tako doi do spoznaje istine, tj. do mudrosti. Zato se generalno kae da je filozofija racionalna djelatnost, iako se filozofi znaju sluiti i jezikom mita, poezije (mitopoetski jezik), propovijedi i sl. Takoer se kae da je jezik filozofije u naelu diskurzivan; postoje razliiti diskursi.

GAZALIJEVA KRITIKA FILOZOFIJE

Prije nego iznesem Gazalijeve stavove o filozofiji, odluio sam prvo da prikaem ukratko njegovu biografiju i njegova djela, radi boljeg upoznavanja s njim jer da bi imali bolju predstavu i uvid u ono to je pisao i u njegov stav prema filozofiji, potrebno je da se, prije svega, upoznamo sa njegovom biografijom. Biografiju sam preuzeo ali uveliko skratio, iz knjige ivot poslije smrti koju je preveo Ismail Ahmetagi i u kojoj je od sebe u predgovoru daodao i Gazalijevu biografiju.

Biografija imama Gazalija

Ebu Hamid Muhammed ibn Muhammed ibn Muhammed El-Gazali, je jedan od najpoznatijih islamskih uenjaka. Prozvat je 'ukrasom vjere' zejnu-d-din, mada je vie poznat po tituli 'autoritet islam' huddetu-l-islam. Ova titula ponajvie mu je data stoga to je on islamsko uenje branio od raznoraznih napada koji su dolazili kako iz vana tako i iznutra tj. kako od strane propagatora raznoraznih neislamskih uenja i ideologija, tako i od strane naivnih i neukih tumaa islama. Roen je u Tusu, u Horasanu pored dananjeg Meheda 450. godine po hidri. Po predaji, njegov otac je bio poprilino siromaan. Uz to, bio je izuzetno dobar ovjek. Troio bi ono to bi zaradio vlastitim trudom i radom... to se tie Muhammeda, on je u Tusu nastavio studij fikha (islamskog prava). Zatim je, sa nepunih dvadeset godina, nastavio kolovanje u Durdanu. Odatle se ponovo vraa u Tus, a potom odlazi u Nejsabur, gdje pohaa 'Nizamiju'. u kojoj je tada predavao poznati islamski uenjak Ebu-l-Muavi Abdu-lMelik El-Duvejni, poznat kao imamu-l-haremejn. Tu studira osnove islamskog prava (usuli4

fikh), islamskog prava (fikh), dijalektiku, logiku, filozofiju i drugo. Nakon smrti svoga profesora, Gazlija naputa Nejsabur i odlazi u Bagdad, prijestonicu abasidskog hilafeta. Tu stupa u vezu sa velikim vezirom Nizamu-l-Mulkom, koji ga doekuje sa poau i povjerava mu katedru na bagdadskoj Nizamiji. etiri godine dri predavanja i dobiva znanje iz raznih oblasti i pie djela. Zatim odlazi u Hidaz, obavlja had, odatle ide u Siriju, Damask i po nekim predajama u Aleksandriju. Odatle se vraa u rodni Tus, da bi ga kasnije Nizamu-lMulkov sin Fahrudin privolio na to da preuzme katedru u Nejsaburu. Nakon ega se ponovo vraa u Tus gdje osniva tekiju, i ostatak ivota provodi u kolovanju sufijskog kadra, pisanju djela i ostalim ibadetima. U rodnom gradu Tusu je i preselio na ahiret 505. godine po hidri. Za svog relativno kratkog ivota imami Gazali je napisao izuzetno velik broj, to duih to kraih djela iz razliitih oblasti kao to su: Tehafutu-l-felasife, El-Munkizu mine-d-dalal, Mikatu-l-envar, Mi'jaru-l-ilmi fi fan el-mantik, Mizanu-l-amel, Fejselu-t-tefrika bejne-lislami ve-z-zindika, El-Kisasu-l-mustekim, El-Mustaksa...1

Gazali o filozofiji
Imam Gazali je, da bi dao adekvatan odgovor na filozofska uenja, zaronio u dubine filozofskih uenja i prouavao ih neto manje od dvije godine dok nije potpuno otkrio krajnji doseg filozofskih nauka i nije se tu zaustavio nego je nakon toga nastavio da ih promilja oko godinu dana i uvijek se vraao i ispitivao filozofiju u njenim dubinama, sve dok mu nije postalo jasno ta je u njoj opsjena i obmana a ta je tano i istina.2 Gazali dijeli filozofe na tri skupine; materijalisti, prirodnjaci i metaforiari. Za prvu vrstu Gazali kae: Oni su jedna od najstarijih skupina. Nijeu stvoritelja, Svezanjueg i Svemonog Ravnatelja, dre da svijet, ovakav kakav jeste, neprekidno postoji po sebi i bez Stvoritelja, te da iva bia neprestano nastaju od sjemena a sjeme od ivih bia tako je bilo i tako e dovijeka biti. Oni su nevjernici. (Neimarlija H 1989:28)

Prema: Neimarlija H. (1989) Gazali - Izbavljenje iz zablude, Sarajevo, El-Kalem;

Prema: Neimarlija H. (1989) Gazali - Izbavljenje iz zablude, Sarajevo, El-Kalem;

Zatim za drugu skupinu filozofa, koje naziva prirodnjacima, Gazali veli: Oni su mnogo istraivali prirodni svijet i udesa ivotinjskog i biljnog carstva, a naroito su uznapredovali u nauci o grai ivotinjskih organa. U tome su vidjeli udesa stvaranja i plodove mudrosti Boga Uzvienog, to ih je prinudilo da priznaju Mudrog Stvoritelja, upuenog u svrhe i ciljeve stvari. Uostalom, nije ni mogue razotkriti sastav i udesnu svrsishodnost u djelovanju organa a ne doi do nunog znanja o savrenom rasporedu s kojim ih je Stvoritelj dao u tjelesnom sastavu ivotinja, a naroito ovjek. Ipak zbog mnogobrojnosti istraivanja prirodnog svijeta, meu prirodnjacima se rairilo uvijerenje da srazmjernost tjelesnih svojstava snano utjee na ustrojstvo sposobnosti ivih bia. Oni su smatrali i da ovjekova sposobnost jednako ovisi o njegovim tjelesnim svojstvima te da nestaje i propada s nestankom tjelesnih svojstava. A drali su da se ne moe zamisliti povratak neega, ega vie nema. I doli su dotle da ustvrde kako dua umire i ne vraa se. Nijekali su drugi svijet i poricali raj i vatru paklenu, oivljenje i obznanu, sud i obraun, tako da, po njihovom miljenju, ne postoje nagrade za dobra djela niti kazne za grijehe. Pogubili su uzde, te su, poput stoke, utonuli u strast. (Neimarlija H. 1989:29) I za njih Gazali kae da su nevjernici: I oni su takoer nevjernici jer je osnov vjere vjerovanje u Boga i u Sudnji dan, a oni iako vjeruju u Boga i Njegova svojstva, nijeu Sudnji dan. (Neimarlija H. 1989:29) Zatim Gazali navodi, po njemu treu vrstu filozofa koje on naziva metafiziarima i za koje kae da su se, poput Sokrata i njegovog uenika Platona i Platonovog uenika Aristotela, posljednji pojavili meu filozofima. On dalje kae, kako je Aristotel za njih priredio logiku, razvrstao nauke i doveo do sazrijevanja ono to je kod njih u njihovim naukama bilo nezrelo. Zatim kae da su svi oni pobijali prve dvije navedene vrste filozofa, a to su materijalisti i prirodnjaci. Zatim on kae: Aristotel je, potom, tako bespotedno pobijao Platona, Sokrata i metafiziare koji su mu prethodili da se svih odrekao, iako se ni sam nije oslobodio poronosti njihovog nevjerovanja i drugih novotarija. (Neimarlija H. 1989:29-30) I njih Gazali smatra nevjernicima kao i one iz redova muslimana koji su nastavili njihova uenja, pa kae: Stoga treba smatrati nevjernicima i njih i njihove nastavljae meu islamskim filozofima kao to su Ibn Sina, Farabi i njima slini. Jer, za prenoenje
6

Aristotelovog nauavanja nijedan islamski filozof nije zasluan kao ta dva ovjeka. (Neimarlija H. 1989:30)

Podjela filozofiskih nauka prema Gazaliju

Gazali dijeli filozofske nauke u est skupina: Znaj da se njihove nauke, s obzirom na cilj kojem teimo, dijele u est skupina: matematike, logike, prirodne, metafizike, politike i etike nauke. (Neimarlija H. 1989:30) Zatim on opirno pojanjava gdje se nalazi zabluda u svakoj od njih, a ja u, zbog preopirnosti teksta, u narednim redovima navesti samo neke njegove rijei.

Matematika

Matematika obuhvata aritmetiku, geomatriju i astronomiju, i niim nije vezana za stvari religije, bilo da bi poricala, bilo da bi ih potvrivala. To je nauka o dokazivim stvarima koje se ni na koji nain ne mogu zanijekati nakon to su razumski primljene i spoznate. Ipak, iz nje proizilaze dvije opasnosti. Prva je u tome da se onaj ko u nju pronie zadivi njenom tanou i oitou njenih dokaza, i zbog toga doe do lijepog miljenja o filozofiji te pomisli kako su sve filozofske nauke po jasnoi i vrstoi dokaza poput matematike... (Neimarlija H. 1989:31) ...Druga opasnost dolazi od ovjeka iskrenog u islamu, ali neznalice. On misli da religija treba pomoi pobijanjem svake nauke koja dolazi od filozofa, pa porie sve njihove nauke i njih proglaava neznalicama. On tako nijee njihovo objanjenje pomraenje Sunca i Mjeseca drei da je sve to oni kau u suprotnosti sa vjerozakonom. Pa kad za to uje neko ko je pomraenje spoznao pomou jasnog dokaza, taj nee posumnjati u svoj dokaz, ali e povjerovati da je islam zasnovan na neznanju i osporavanju neosporenog dokaza, te e se uveati njegova ljubav prema filozofiji i mrnja prema islamu. (Neimarlija H. 1989:31)
7

 Logike nauke

U njima takoer nita nije vezano za religiju, bilo odreno ili potvrdno. One su umovanje o nainima dokazivanja i samjeravanja, ouslovima premisa dokaza i kakvoi njihova sastavljanja, o uslovima valjanih odrednica i kakvoi njihova poretka... ...Istina, u svojoj nauci logiari nisu slobodni od svojevrsne zablude. Oni za dokazivanje povezuju uslove za koje se zna da bez iznimke dovode do pouzdanog znanja. Ali, kad konano dou do ciljeva religije, pokazuju krajnju popustljivost i ne omoguavaju im da svoju vrijednost dokau pomou tih stavova. (Neimarlija H. 1989:32-33)
Prirodne nauke

Govorei o prirodnim naukama, Gazali pojanjava da one prouavaju svijet neba, zvijezda koje su na nebu i tijela koja su ispod njega, ona prosta poput vode, zraka, zemlje i vatre, i ona sloena kao to su ivotinje, biljke i minerali, te kako se ona prati njihove promjene, pretvorbe i mijeanja. Zatim on kae da to lii lijenikom izuavanju tijela, njegovih glavnih i pomonih organa, te uzoroka izmjene njegovih tekuina i da, kao to uvijet religije nije poricanje lijenitva, nije njen uvijet niti poricanje prirodnih nauka osim u odreenim pitanja za koje on kae da ih je naveo u svojoj poznatoj knjizi ''Nesuvislost filozofa''. Kako on tvrdi, osnov svih tih prigovora prirodnoj nauci jeste njeno pouavanje tome, da je priroda samostalna, samodjelatna i da ona opstoji sam po sebi, da nije potinjena Bogu.3 Metafizike nauke

Za ove nauke Gazali tvrdi kako su u njima najvee zablude filozofa i on jo kae kako oni nisu sposobni da sami ispune uvijete za dokaz koji su sami postavili u logici i da upravo zbog toga postoje mnoga razilaenja meu njima u metafizikim naukama. Dalje on tvrdi kako je Aristotelovo uenje kojega su prenijeli Farabi i Ibn Sina, najblie islamskom uenju. Ipak on tvrdi da se sve njihove pogreke mogu svesti na nekih dvadesetak glavni teza a da su tri

Prema: Neimarlija H. (1989) Gazali - Izbavljenje iz zablude, Sarajevo, El-Kalem;

meunjima takve, da se metafiziarima mora smatrati nevjernicima zbog njih a zbog ostalih sedamnest, uvoditeljima novotarija. Zatim Gazali dalje u vezi njih kae da, to se tie triju postavki u kojima se oni suprostavljaju stavovima svih muslimana, oni kau: a) Tijela ne oivljuju b) Uzvieni Bog zna opte pojmove a ne zna pojedinane stvari c) Svijet je bespoetan i vijean On takoer poslije toga istie da je u svojoj knjizi Mjerila razlikovanja islama i krivovjerja pojasnio nesipravnost miljenja onih ljudi koji odmah proglaavaju sve ono to se kosi s njihovim shvatanjima i uenjima.4

Politike nauke

to se tie politikih nauka o njima Gazali govori da se cijelokupna rasprava filozofa u tome, svodi na ispravna pravila o svjetovnim stvarima i dobroj vlasti, i oni ih preuzimaju iz Boijih knjiga objavljenih po vjerovjesnicima i iz ponaanja naslijeenog od prijanjih vjerovjesnika. Etike nauke

to se njih tie, on kae kako se glavne rasprave filozofa tu svode na povezivanje svojstava u karaktera due i navoenje njihovih plodova i vrsta kao i metode njenog odgajanja. Gazali kae kako su to filozofi preuzeli od sufija pobonjaka koji se suprostavljaju strastima i uzdravaju se od ovosvijetskih uitaka. On dalje tvrdi kako su filozofi u svoje knjige uvrstili rijei vjerovjesnika i kazivanja sufijam i da upravo iz tog prema, njegovom miljenju, proizilaze dvije velike opasnosti a to su:
4

Prema: Neimarlija H. (1989) Gazali - Izbavljenje iz zablude, Sarajevo, El-Kalem;

opasnost za onoga ko to prihvata opasnost za onoga ko to odbija

Zatim on kae da, to se tie prve opasnosti, ona je velika. Jer ljudi slabog duha misle da te rijei treba zanemariti jer su zabiljeene u knjigama filozofa i da ih ne treba niti spominjati ak ta vie, da treba osuditi svakog onoga ko ih navodi i citira. Dalje Gazali kae, kako pametan ovjek ne raspoznaje istinu po ljudima nego ljude po istini, elei da kae, da ako spozna istinu, onda e spoznati i ljude koji joj pripadaju.5 Za drugu opasnost, tj., opasnost prihvatanja on kae da, ako neko vidi da su u knjige filozofa uvrtene mudrosti vjerovjesnika i rijei sufija, moda e ih odobriti i prihvatiti te im povjerovati i tako preuzeti i zablude koje su s njima izmijeane a sve to zbog pozitivnog miljenja koje je nastalo na osnovu onoga to je vidio itajui njihove knjige a to je onda, ve potpuno upadanje u zabludu kae Gazali. Dalje on kae da, ako elimo da to sprijeimo, tj., upadanje u zabludu, onda u potpunosti moramo da zabranimo itanje njihovih knjiga zbog onoga to one sadre od vjerolomstva i krivotvorina. On na kraju navodi da je primjer uenog ovijeka poput primjera vjetog krotitelja zmija koji sam uzima zmiju. Krotitelj razluuje protivotrov i otrov, izvlai protivotrov i ponitava otrov. Isto tako, po njemu, ni uen ovjek ne treba da uskrauje protivotrov onome kome je potreban.6

To je bilo ukratko sve o filozofiji i kritici filozofije od strane Gazalija, a sad u da izloim jedan kratki dio o Ibn Rudu i njegovom stavu o Gazalijevoj kritici filozofije i o njegovoj odbrani filozofije.

IBN RUDOVA ODBRANA FILOZOFIJE

U ovom dijelu u, prije svega, da ukratko predstavim Ibn Ruda tj., da prikaem njegovu biografiju ukratko, a zatim da neto spomenem i navedem o njegovom stajalitu po pitanju filozofije i njegovom odgovoru Gazaliju.
5

Prema: Neimarlija H. (1989) Gazali - Izbavljenje iz zablude, Sarajevo, El-Kalem; Prema: Neimarlija H. (1989) Gazali - Izbavljenje iz zablude, Sarajevo, El-Kalem;

10

Biografija ibn Ruda

Abu l-Walida Muhammeda ibn Ahmeda ibn Muhammed ibn Rud roen je u Kordobi 520/1126. Njegova familija je bila poznata po svojoj velikoj upuenosti u erijatsko pravo, a njegov otac i djed su bili vodei pravnici u Andaluziji. Ovakvo naslijee mu je omoguilo da dostigne visok nivo u islamskim studijama, Kur'an i njegovu egzegezu. Sunnet poslanika Muhammeda a.s., nauku erijatskog prava i arapski jezik. Revidirao je malikijsku knjigu ElMuwetta. Takoer se bavio matematikom, fizikom, astronomijom, logikom, filozofijom i medicinom.7 Ibn Rud je ivio u sreditu uzburkanih politikih zbivanja. Roen je u doba vladavine Almoravida koje su 542/1147 godine u Marekeu svrgnuli s vlasti Almohadi i zauzeli Kordobu 543/1148 godine. Kada je Abu Jakub postao emir, naredio je Ibn Rudu da pie komentar Aristotelu. Kau da je napisao tri vrste komentara: velike, srednje i male. Veliki komentari se nazivaju tefsir, a slijede model egzegeze Kur'ana. Mali se komentari nazivaju talhis na arapskom jeziku talhis znai rezime ili precis. Njegovi brojni spisi su prevedeni na latinski jezik a orginalni arapski tekstovi ili su spaljeni proskribovani zbog netrpeljivosti prema filozofiji i filozofima. Nemilost, progonstvo i egzil 592/1196 godine, bili su rezultat tog sukoba. Borba za politiku mo izmeu predstavnika religije i filozofa nije prestala od treeg/devetog stoljea. Zbog intriga vjerske partije Ibn Rud je protjeran, a njegova djela javno spaljena. Sainjen je Manifest protiv filozofije i filozofa i razasalan po cijeloj Andaluziji i Marakeu, njime se zabranjuju tzv., opasne studije i nareuje spaljivanje svih knjiga koje se bave takvim naukama. Ibn Rud nije bio dugo u nemilosti. Kada se Al Mensur vratio iz Marekea, oprostio mu je i pozvao ga natrag. Potom je otputovao u mareke gdje je i umro.8

Ibn Rud o filozofiji

Prema: erif M. M. (1988): Historija islamske filozofije, Zagreb, August Cesarec; Prema: erif M. M. (1988): Historija islamske filozofije, Zagreb, August Cesarec;

11

Cjelinu njegove filozofske misli ipak najvie ine njegova izvorna djela. Posebno treba istaknuti tri djela koja govore o odnosu izmeu filozofije i religije: Fasl al-maqsl, Kaf 'an manadig al-adilla (Otkrivanje dokaza koji se tiu religijskih dogmi) i Tahafut at-tahafut (Nedoslijednost nedoslijednosti). Dok rasprave o dui, kojih je nekoliko, sadre Ibn Rudovu psihologiju. Njegova elja je da prekine s dominantnom neoplatonikom interpretacijom Aristotela, i da se vrati miljenju koje je Aristotel u osnovi zastupao. Ibn Rudovi komentari Aristotela imali su veliki odjek na Zapadu, jer su njegova djela bila veinom izgubljena u 6. st. Ibn Rud je pokuao da sjedini Aristotelovu filozofiju sa islamom. Po njemu konflikt izmeu religije i filozofije ne postoji, prije postoje razliiti naini da se doe do istine. Vjerovao je da je svemir vjean. Takoer je smatrao da dua ima dva dijela, jedan individualni i jedan uzvieni; dok individualna dua nije vjena, svi ljudi na osnovnom nivou dijele jednu istu uzvienu duu. Averos poznaje dva naina Znanja o Istini. Prvo je znanje istine o religiji koje je bazirano na vjeri ne moe biti testirano, i za njegovo razumijevanje nije potreba obuka. Drugo je znaje o filozofiji koje je rezervisano za elitne pojedince koji posjeduju intelektualni kapacitet da se bave ovom studijom. Nedoslijednost nedoslijednosti (Tahafut al-tahafut) je njegovo najznaajnije originalno filozofsko djelo, u kome je branio aristotelovsku filozofiju od al-Gazalijevih kritika u Nedoslednosti filozofa Radi pribliavanja vremena u kome je djelovao Ibn Rud, sada u navesti nekoliko redova iz knjige Historija islamske filozofije u kojoj autor o tom vremenu kae slijedee: Sklad izmeu filozofije i religije s pravom se smtra najznaajnijom karakteristikom islamske filozofije. Ibn Rudovo rjeenje ovog problema je doista ingeniozno. Kao filozof, mislio je da je njegov zadatak da odbrani filozofe od snanih napada faqiha i teologa, osobito nakon optubi koje im je uputio al Gazali u svom djelu Nekoherentnost filozofa. Ibn Rudova rasprava Fasl al Maqal fi ma bain al Hikma w-al-ari min al-Ittisal zapravo predstavlja odbranu filozofije u pogledu usklaivanja s religijom. Danas se moe dvoumiti oko aktualnosti toga pitanja, ali u estom/dvanaestom stoljeu ono je stvarno bilo ivotno. Filozofi su optuivani zbog jeresi (kufr) ili nevjerovanja. Zapravo al Gazali je optuio filozofe kao nevjernike u svome Tahafutu. Da je ta optuba bila tana, filozofi bi napustili filozofiranje i javno izjavili da ne vjeruju u svoje filozofijske postavke. Prema tome nuno je bilo za filozofe da odbrane sebe i svoja shvatanja. (erif M. M. 1988:542)
12

Ibn Rud zapoinje svoju raspravu s pitanjem; da li je filozofija doputena, zabranjena, preporuena ili nareena erijatom. Zatim on daje odgovor u kome smatra da je filozofija odreena ili makar preporuena od strane religije. On smatra kako uloga filozofije nije nita drugo osim razmatranje i spekuliranje bia, ukoliko to vodi do spoznaje Tvorca. On kae kako i Kur'an bodri ovjeka na ovu vrstu racionalnog shvatanja. Dakle, on smatra da Kur'an ovjeka hrabri da studira filozofiju, pa otud ovaj mora spekulirati o univerzumu i razmiljati o raznim vrstama bia. On takoer smatra da je cilj religije odreen filozofskim terminima; postii istinsku teoriju i istinsku praksu. Ovo donekle podsjea na definiciju filozofije koju je dao Al Kindi i njegovi slijedbenici, to je ostalo aktuelno tokom itave islamske filozofije. Dakle, istinska spoznaja je spoznaja Boga i svih drugih bia, te sree i nesree na drugome svijetu a put spoznaje je dvostruk je poimanje i saglasnost a saglasnost je ili demonstrativna ili dijalektika.9 Ove tri vrste saglasnosti, kako on veli; koriste se i u Kur'anu. Postoje tri vrste ljudi, kae Ibn Rud; filozofi, teolozi i obini svijet. Dalje on kae kako su filozofi ljudi od dokaza, tj., dokazivanja, teolozi aariti, ije je nauavanje bilo zvanino uenje u vrijeme Ibn Ruda i smatra se da su oni na niem stepenu jer polaze od dijalektikog rezoniranja a ne od naunih injenica. I na kraju masa, koju ine, kako on kae; ljudi retorike koji razumijevaju samo kroz primjere i poetiko miljenje. Dakle, tu je taj, po njemu, sklad izmeu religije i filozofije jer je cilj i predmet filozofije isti kao i cilj i predmet religije, a to je spoznaja. Zatim on o saglasnosti njihovih metoda (religijskih i filozofskih), kae; ako se tradicionalno pokae kontradiktornim sa racionalnim, treba ga interpretirati na nain da bude u skladu sa racionalnim. (erif M. M. 1988:543) Religija predstavlja skup istina koje Bog objavljuje Vjerovjesnicima. Te istine obznanjuju ovjeku ta on moze znati o Bogu a ta o stvarim vjerozakona. Istovremeno, one upuuju na praktino znanje; odnosno, na to kako je potrebno djelovati da bi se ostvarila srea i na ovom i na buduem svijetu a kako nedjelovati da bi se sprijeila kazna.Tako se, prema Ibn Rudu, filozofija i religija susreu i utapaju jedna u drugu s obzirom na "zajedniki interes i spoznaju" i jedna i druga pitaju o Bogu, univerzumu i ivotu. Ali, kada se postavlja pitanje metode spoznaje, one su uvijek razdvojene i jako udaljene jedna od druge 'Ilm al-kalam
9

Prema: erif M. M. (1988): Historija islamske filozofije, Zagreb, August Cesarec;

13

naprimjer, koji gradi religioznu metodu spoznaje, jest dijalektiko-spekulativna meditacija o kosmosu i njegovom Stvoritelju, i neovisno o tome to on u sebi nosi filozofsko, kao islamska teologija u biti je ogranien objavljenim tekstom. (Orhan B. 2004:204) Alegorina interpretacija, veli on, poiva na injenici da postoje odreeni tekstovi koji imaju oito (zahir) znaenje i unutranje (batin) znaenje. Rani muslimanski uenjaci suoeni s tim zbog straha da ne bi izazvali zabunu meu masama. A'arije su tumaili neke od tih tekstova kao npr., onaj o sjedenju na Prijestolju (al-istiwa), dok su hanbelije drali te tekstove kao doslovno znaenje teksta. Stav Ibn Ruda po tom pitanju, se razlikuje od stava prvih generacija muslimana, kako a'arija tako i hanbelija. Ta'wil su upotrebljavali samo filozofi koji su bili ljudi od dokaza. Tako da se je i ovaj te'wil krio kao ezoterika spoznaja daleko od objavljivanja masama.10 Ibn Rud se vraa na ravan Fiqha (erijatskog prava) i uporeuje logiki metod filozofije sa tradicionalnom metodom erijatskog prava. Princip koji se naziva principom erijatskog prava, zavisi od etiri izvora; Kur'ana, tradicije, idma'a (saglasnosti) i kijasa (analogije). Mi smo vidjeli da je Kur'anracionalno tumaen. Idma nastaje iz zajednikog shvatanja svih islamskih uenjaka ili bolje rei; saglasnosti svih kvalifikovanih uenjaka odreenog vremena, po odreenom pitanju. Ali konsenzusa u svakom vremenu o doktrinarnim pitanjima ''nije bilo'' jer su neki uenjaci vjerovali kako postoje neka pitanja u Kur'anu, koja treba preutati i koje samo oni koji su izvanredno ueni imaju spoznaju tih pitanja. Prema Ibn Rudovom shvatanju, religija je utemeljena na tri principa (iz gore navedenih triju slojeva),u koje svaki musliman mora da vjeruje a to su; postojanje Boga, poslanstvo i proivljenje. Ova tri principa ine sadraj religije. Poto poslanstvo zavisi od objave, filozofija onda ostaje odvojena od religije, osim ako se pokae da su razum i objava jedno s drugim u skladu. Onaj tko porie bilo ta od navedenih principa, on je nevjernik. On moe vjerovati to eli bilo kojim putom; demonstrativnim, dijalektikim, retorikim. Prema tome, filozof ne treba da objavljuje svoja ezoterika tumaenja masama iz straha da ih to ne odvede u jeres nevjerovanje. Teolozi koji su to radili, odgovorni su za nastanak razliitih islamskih sekti koje se meusobno optuuju za otpadnitvo. Bilo kako bilo, filozofija je bliznakinja religije one su prijateljice koje vole jedna drugu.11
10

Prema: erif M. M. (1988): Historija islamske filozofije, Zagreb, August Cesarec; Prema: erif M. M. (1988): Historija islamske filozofije, Zagreb, August Cesarec;

11

14

Ibn Rudov odgovor Gazaliju

Ibn Rud je odgovorio na Gazalijeve optube od take do take. Ova rasprava ove dvojice velikana, je interesantna debata koja odslikava sukob u muslimanskom drutvu, izmeu religije s jedne strane, i nauke i filozofije s druge strane. Ibn Rud je po svojim osobinama, osoba koja tei ka istini, integrirao je tri razliita podruja. Racionalnim tumaenjem Kur'ana pomogao uspostavljanju sklada izmeu religije i filozofije i tako, na neki nain, utro put ka religiji. Zatim se on okree da utre put nauci pa u svojoj entuzijastikoj odbrani religije. Ibn Rud je odbranio nauku a srednjovjekovna Evropa je slijedila put koji je on utemeljio. Ibn Rud pie da se glavna pitanja zbog kojih je Gazali filozofe proglasio nevjernicima, mogu svesti na tri osnovna pitanja a to su; vjenost svijeta, odbacivanje mogunosti da Bog poznaje partikularije i tjelesno proivljenje. Ibn Rud je smatrao da je on, na neki nain, u obavezi da spaava nauku i pokae nain na koji se poluuju naune injenice jer je Gazali, prema njemu, pokopao nunost odnosa uzroka i uinka. 12 Gazali poinje dijalog o prirodnim naukama i nabraja razne nauke. U ovom nabrajanju on spominje takve nauke kao to je umijee aranja ili magije, alhemiju, astrologija itd. Ibn Rud odbacuje te pseudonauke; Talismansko umijee je beskorisno. Ako alhemija stvarno postoji, ona je uistinu sumnjiva. Astrologija i ne pripada fizikim naukama. (erif M. M. 1988:553) Ibn Rud, kako bi odgovorio na Gazalijeve teze, on prije toga daje definiciju filozofije i definiciju religije. Tako on filozofiju definira kao "perceptivno-spoznajno miljenje ontikoontolokih dimenzija bia koje potvruju Tvorca, ustvario, kao aktivno miljenje koje iskazuje stvorenost bia jer sama spoznaja bia kao proizvedenih, upuuje na postojanje Tvorca. Kao to je Gazali u djelu Tahafut al-falasifa izloio miljenja islamskih peripatetiara

12

Prema: erif M. M. (1988): Historija islamske filozofije, Zagreb, August Cesarec;

15

al-Farabija i Ibn Sinaa i pobio njihove dokaze o vjenosti svijeta i njegovoj bespoetnosti, isto to je uinio i Ibn Rud u svom Tahafutu. On je izvrio kritiku analizu Gazalijeva djela i opovrgnuo njegove temeljne kritike postavke i dokaze u nastojanju da objedini stavove islamskih peripatetiara i Aristotela. U tom pogledu, Ibn Rud je zauzeo posebnu teorijsku poziciju i osnovao kritiko-racionalistiku metodu koju karakteriu sljedei elementi: 1. Prihvatanje ispravnih i istinitih dokaza koje iznosi Gazali u svom Tahafutu podsjeajui da je to filozofski nain miljenja, a odbacivanje svih tvrdnji i stavova za koje je smatrao da su dijalektiko-retoriki i kao takvi pogreni i neistiniti, 2. pobijanje Gazalijevih proturjenosti kao miljenja za koje je Gazali tvrdio da, kao

proturjeno, proizilazi iz navedenih filozofskih argumenata 3. iznoenje drugih dokaza kao proirivanje i uvrivanje filozofskog miljenja to upuuje na njegovu podrku i pripadnost strogom peripatetikom racionalizmu, 4. obznanjivanje da Tahafut at-tahafut nije samo zbir filozofsko-logikih argumenata nego iroko zasnovano pobijanje Gazalijevog napada na filozofe uz tvrdnju da veina Gazalijevih dokaza ne dostie nivo filozofske izvjesnosti el-jekin wa el-burhan nego predstavlja zbrkana sofistika samoporicanja, 5. iznoenje stavova koji se iskazuju kao isti filozofski stavovi jednog filozofa koji diskutuje tako to na dokaze odgovara dokazima; njegovi teoloko-pravni stavovi, bie oznaeni jakim Gazalijevim utjecajima.13

13

Prema: Bajraktarevi O. (2004): O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji, ZB. Br. 9. XXII. g. Sarajevo, FIN

16

ZAKLJUAK

Ova dva djela - Gazalijevo i Ibn Rudovo, odslikavaju ideje koje su bile na nivou islamske civilizacije u petom i estom hidretskom stoljeu/jedanestom i dvanestom stoljeu po grigorijanskom kalendaru. Neke od ovih ideja, danas imaju samo historijski znaaj iako su nekad imale i vee znaenje. El-Gazali se pamti kao borac za preferiranje iskustvenog nad umnim znanjem i otkrivenja nad rezonovanjem. U filozofiji, on je povezivao spoznajnoteorijski skepticizam i novoplatonske elemente s islamskim teolokim uenjem, na osnovu kojeg kritikuje cijelokupnu filozofiju. Posebno je zanimljivo njegovo radikalno odbacivanje uzronosti i tvrdnja o nepostojanju nune veze izmeu uzroka i posljedice. Njegova djela zagovaraju pravovjernost islama i neophodnost misticizma. U tom je smislu pretea kasnijim skeptikim i okazionalistikim sistemima. Ibn Rud je pokuavao da pomiri aristotelovski nain miljenja sa islamom. Prema njemu, ne postoji sukob izmeu religije i filozofije, ve ovjek moe doi do istine na dva razliita naina: putem filozofije ili putem religije. Vjerovao je u vjenost univerzuma i u postojanje pre-postojeih formi. Ova dva velikana, svaki na svoj nain, obiljeavaju jedan period islamske historije i civilizacije. Ovim radom sam pokuao da ukratko prikaem njihova uenja i neke najbitnije razlike izmeu njih zbog kojih su, na neki nain, vodili diskusiju. Pisati o ovoj tematici nije nimalo lako a posebno kad su ve napisane mnoge knjige o njima i njihovim uenjima i uzimajui u obzir da sam ja samo obini student, koji jo uvijek traga za znanjem i kao takav nisam se usudio da u ovom svom zakljuku na kraju, donesem neki sud o tome ije je uenje, stav ili miljenje ispravnije. Pokuao sam, kroz navoenje i citiranje nekih njihovih uenja i stavova da to predstavim ukratko, nadam se da sam uspio, a sud ili zakljuak o ovoj temi bi ostavio onima koji posjeduju upuenost u ovu tematiku.

17

LITERATURA

Neimarlija H. (1989) Gazali - Izbavljenje iz zablude, El-Kalem, Sarajevo, 26-41 Sharif M.M. (1988) Historija islamske filozofije 1, August Cesarec, Zagreb, 532-552 Bajraktarevi O.: O filozofskom u religiji i o religioznom u filozofiji, Zbornika radova IX. Fakulteta islamskih nauka, Sarajevo (2004) 204-217

18