Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za filozofiju

Ak. g. 2015./2016.

Islamski misticizam

Seminar iz kolegija Uvod u arapsku filozofiju

Studentica: Iris Pogleš

Godina studija: 2.

Studijske grupe: LIN/FIL

e-mail: ipogles@ffzg.hr

28.09.2016.
 1. Uvod

Islam je izveden od arapskog korijena s-l-m, što znači spokoj i predanost. Islam bismo onda

preveli kao ‘’Onaj spokoj koji čovjeka obuzima kad je sveukupno svoje biće i svoj život predao

Bogu’’. Tema ovog seminara je islamski misticizam koji je od izuzetne važnosti jer filozofi nisu

mogli ostati ravnodušni tome nečemu nedokučivome te na interpretaciju spoznaje na jednom

višem, mističnom nivou. Dakle, temeljna ideja koja povezuje mistike i filozofe je ideja spoznaje.

U ovome seminaru proć ćemo kroz Al-Bisṭāmījev misticizam, mistički sufizam Al-Ḥallāğa te

ćemo veću pažnju usmjeriti na najvećeg učitelja mistike - Ibn Arabīja.

2. Sufizam

Islamski je misticizam većim dijelom sufizam. Sufizam je je islamska nauka koja se bavi

odgojem duše (nafs) i čišćenjem srca (qalb). Sufizam je ozloglašen s obzirom da ga je bilo teško

za definirati. Međutim, on je iskonski bio put srca, svetoga srca, put izravnog iskustva kroz

odricanje, do Boga. Sulfiji su oduvijek imali prilično neodređen odnos s islamskim

pravovjerjem, a u novo doba ih nesmiljeno progone. Sufiji imaju strastveni pristup stavrnosti.

Imaju strast. Mnogi moderni mistici smatraju da su sufijski pjesnici najveći svjedoci mističkog

života. Primjer za takve pjesnike je Rumi s mnoštvom svojih pjesama poput Apokalipsa i slava

ljubavi, Priznaj i promjeni sve, I mjesec izroni nenadano, Tisuću ružičnjaka, Izvoru života

pohitaj, Sebe se oslobodi, Konj ljubavi domu odnijet će te, Oči ljubljenoga posudi, Pobjednička

pjesma. Meni osobno najdraža jest Kakvog li čuda.

KAKVOG LI ČUDA

Trenutka li čarobna dok u palači sjedimo, ti i ja

Dva oblika, dva lica, ali duše jedne, ti i ja
Blistat će cvjetovi, a ptičji će nas krici zasipati
Besmrtnošću
Onoga trenutka kad u vrtove zakoračimo, ti i ja
Zvijezde će sve nebeske pohitati nas da promatraju
Dok izgaramo kao sam pun mejsec, ti i ja
Nebeske ptice krila ognjenih bjesnit će zavišću
Ondje, gdje se u zanosu zasmijavamo, ti i ja
Kakvog li čudesa, ti i ja, u gnijezdu istom združeni
Kakvog li čudesa, ti i ja, jedna ljubav, jedan ljubavnik
Oganj jedan
U ovom i onom svijetu, zanosu bez kraja.
Rumi

3. Al-Bisṭāmī

Al-Bisṭāmīja je podučavao mistički učitelj Indijac Al-Sindī. On je prešao prešao na islam. Od

njega je Al-Bisṭāmī naučio o 'ugasnuću u sjedinjenju' (fanā' fī-t-tawḥīd), odnosno 'ugasnuću u

jednosti'. Al-Bisṭāmī bio je ekstremni asketa. Definirajmo najprije pojam asketizma. Askeza je

način života koji se sastoji u odricanju od strasti i tjelesnih potreba, kako bi se postiglo duhovno

pročišćenje. U širem smislu, asketizam predstavlja filozofiju koja nalaže dragovoljno i svjesno

odricanje od materijalnih, tjelesnih i drugih potreba. Sam Al-Bisṭāmī je bio pristaša najstrože
askeze kojom se, kako doznajemo iz njegovih riječi, u cjelosti oslobodio ljudskosti I ljudskog

stanja kao takvog te se suočio s Bogom. Takvo stanje je nazvao stanje nepostojanja. Ono je

zapravo poništenje u Bogu i opstojanje po Bogu. Naravno, kako to inače biva kod ljudi

konvergentnog mišljenja, njegove riječi nisu naišle na odobravanje. Nitko mu nije vjerovao te su

mu čak i prijetili smrću. Jedini način da se spasi bio je da se proglasi luđakom.

4. Al-Ḥallāǧ

On je također bio sufist, odnosno ona vrsta ‘’opijenog’’ mistika koji je javno i otvoreno

propovijedao svoje istine spoznate na mističan način. Smatrao je da mistička opijenost ima

prednost nad izvršavanju vjerskih dužnosti i pridržavanja strogog teksta objave te ih ona zapravo

zamijenjuje. Dakle, Al-Ḥallāǧ se odrekao održavanja svih vjerskih činova kao i dobara i

ugodnosti ovog svijeta. Još jedan okorjeli asketa. On je bio tako ekstreman mistik da je javno

objavio svoju osobnu sjedinjenost s Bogom. Nije nikad odustao od svojih riječi te je na kraju

zbog toga bio i pogubljen. Njegove zadnje riječi bile su „Sada ja sam Ti, Tvoj bitak moj je bitak,

Tvoja volja moja je volja“.

5. Ibn ʽArabī

Ibn Arabi bio je srednjovjekovni arapski filozof, sufist i pjesnik iz Al-Andaluza. Ostao je

ponajviše zapamćen po svom ontološkom učenju o jedinstvu bića (Wahdat-ul-Wujood),

ljubavnoj poeziji i zastupanju jednakosti svih religija. On je bio najveći učitelj mistike. Stvorio

je djelo nekoliko stotinjaka naslova koje je smatrano enciklopedijom teologije, asketizma,

filozofije, mistike, prava, hagiografije i pjesničkih djela. Njegov najznačajniji naslov jest Al-

futūḥāt al-makkiyya (Mekanjska otkrivenja). Ima više od četiri tisuće stranica. To djelo i knjiga

Fuṣūṣ al-ḥikam (Dragulji mudrosti) srž su njegovog mističkog nauka. On njeguje filozofijsku

ideju o dva vida bitka. Prvi vid bitka je nužni bitak. On jest po sebi. Drugi vid je stvoreni bitak

koji jest po stvoritelju, svojemu uzroku. On smatra da je upravo osjetilna spoznaja početak puta

prema znanju. Iz takve spoznaje razvija se prihvaćanje vjere i razumsko znanje. To je, dakle,

početak puta prema konačnome znanju koje čovjek dobiva kada ga prosvijetli Bog. Bitak se

dijeli na čisto nužno i čisto nemoguće, a između njih stoji čisto moguće. Ono može biti pozitivno

i negativno. Osnova Ibn ʽArabījevoga filozofskoga sustava izražena je naukom o jedinstvu bića.

Samo apsolutno biće jest i samo ono jest istinska stvarnost. Ovo božansko biće se otkriva u pet

prisutnosti. To su, redom, prisutnost suštinskog, prisutnost energija, prisutnost imena i obilježja,

prisutnost slika i predstava te prisutnost čula i pojava. Za kraj, osvrnula bih se na njegovu

poeziju. Njegove pjesme su većinom dvosmislene te naizgled ljubavne, imaju ipak dublji,

mističniji značaj. Mnogo govori i o jednakosti svih religija. Ovaj seminar bih zaključila jednom

njegovom pjesmom:

Srce moje je postalo primateljkom svakog oblika,

pašnjakom za gazele, samostanom za monahe,
panteonom za idole, Ka‘bom za hodočasnike,
Pločom Tore i Knjigom Kur‘ana.
Ja razglašujem religiju ljubavi,
pa kamogod deve ljubavi da krenu,
ondje je moja vjera i moj Vjerozakon.

Ibn ʽArabī
Literatura:

Bučan, D. (2012), Uvod u arapsku filozofiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Harvey, A. (2001), Veliki mističari, V.B.Z., Zagreb