Biblioteka Jutarnjeg lista XX.

STOLJE E 23 M SMRT u VENECIJI Thomas Mann Naslov originala: Der Tod in Venedig Prijevod: Zlatko Crnkovi THOMAS MANN Smrt u Veneciji Prijevod Zlatko Crnkovi BIBLIOTEKA JUTARNJEG LISTA "(c) S. Fischer Verlag, Berlin 1913. Ali rights reserved by S, Fischer Verlag Gm bH, Frankfurt am Main. (c) Zlatko Crnkovi (c) 2004 Mediasat Group, S. A / Mediasat Rights Kft. za ovo izdanje Printed in Spain ISBN 84-9789-665-3 ISBN 953-7160-22-X D.L. B. 37 014-2004 Globus Media d.o.o. Odranska 1/1, Zagreb Knjiga se prodaje isklju ivo uz primjerak Jutarnjeg Hita. Sva prava pridrana. Prvo poglavlje Gustav Aschenbach, ili von Aschenbach, kako se Jubeno zvao otkako je navrio pedesetu, jednog se projetnog popodneva godine 19.., koja je naem kontinentu njesece i mjesece opasno prijetila, otputio iz svoga stana i Prinzregentenstrasse u Miinchenu sam na dulju etnju, ilazdraen tekim i osjetljivim poslom prije podne koji je ipravo sad iziskivao najve u pozornost, oprez, pronicavost preciznu volju, pisac nije mogao ni poslije objeda obuzlati u svojoj nutrini treperenje stvarala kog zanosa, onaj >motus animi continuus1, u emu i jest, prema Ciceronu, )it govornitva, pa se nije mogao ute i snu koji bi ga okriepio, a koji mu je, otkako ga je snaga sve bre naputala, )io potreban bar jedanput dnevno. Stoga je uskoro nakon s 'aja otiao od ku e nadaju i se da e ga zrak i gibanje okri- ,, epiti i donijeti mu plodonosnu ve er. " Bijae po etak svibnja i, nakon hladnih i vlanih \ jedana, zapo ele su preuranjene ljetne vru ine. U Eng- , eskom perivoju, iako je tek bio ozelenio njenim li em, MJae sparno kao u kolovozu, a u blizini grada sve je vrvjelo )d vozila i eta a. Kod Aumeistera, kamo su ga bile dovele Neprekidno gibanje due (lat.).

sve tie i tie staze, Aschenbach je neko vrijeme promatra mete u vrtu te omiljene go stionice, pred kojom je stajali nekoliko fijakera i ekipaa, a onda se zaputio, o zalaski sunca, izvan perivoja, otvorenim poljem, ku i, jer je bi umoran a nad Fohr ingom spremala se kanda oluja, te j odlu io pokraj Sjevernog groblja pri ekati tramv aj koji ga odvesti ravno ku i. Slu ajno na stajalitu i oko njega nije bilo ni ive dui Nije bilo vozila ni na poplo eno j Ungererovoj ulici, po kc joj su se prema Schwabingu protezale tra nice ljeskaju i s na osami, ni na cesti koja vodi u Fohring; pa ni iza ograd klesarskih radionic a, gdje je na prodaju bilo kriev; nadgrobnih plo a i spomenika, kao da je tu neko d ruge nenastanjeno groblje, nije se nita micalo, a mrtva nic graena u bizantskom stil u preko puta nijemo je stajala pi odsjaju dana na izmaku. Na pro elju ukraenom gr kir krievima i hijeratskim motivima u svijetlim bojama bi jahu simetri no poredani nat pisi zlatnim slovima, biran izreke o zagrobnom ivotu, primjerice: Oni odlaze u sta i Boji, ili: Vje na svjetlost svijetlila im! ekaju i tram vaj Aschenbach se nekoliko min ta ozbiljno zabavlja odgonetavaju i te formule i zadubljuju i se u tu prozirn mistik u kadli se prene iz sanjarija ugledavi na trijemi iznad dvije apokalipti ne zvijeri to uvaju stube, ovjek koji mu svojom pomalo neobi nom pojavom usmjei misli na posve drugu stranu.

Nije bilo jasno je li izaao iz kapelice na bron an vrata ili je neopazice doao izvan a i popeo se uza stubi Ne udubljuju i se posebno u to pitanje, Aschenbac je ipak b io skloniji prvoj pretpostavci. Srednje visin* mrav, bez brade i napadno pr astog n osa, ovjek je bi ridokos i imao tipi nu mlije nu i pjegavu put. O ito nij bio bavarskog podrijetla: u najmanju ruku, likov eir koji mu je pokrivao glavu, iro k i ravna oboda, pridavao mu je izgled tudinca iz daleka svijeta. Dodue, nosio je tipi nu bavarsku naprtnja u na leima, i bio u u kastu suknenu odijelu s pojasom, preko lijeve ruke podbo ene o slabinu prebacio je sivu kinu kabanicu, a u desnoj drao tap s a eljeznim iljkom kojim se ukoso odupro o pod, naslonivi se kukom na nj i prekriivi n oge. Uzdignuvi glavu tako da mu je iz iroke sportske koulje virio mrav vrat na kojem se isticala krupna i gola Adamova jabu ica, gledao je bezbojnim o ima riih trepavica , izmeu kojih su se okomito pruale dvije energi ne bore koje su udno odudarale od kra tkog, pr astog nosa, otro motre i neto u daljini. Takav je - a moda je tom dojmu pridon osilo i to to je stajao na povienu mjestu to ga je povisivalo - svojim dranjem odava o neto gospodski nadmo no, snano, pa ak i divlje; jer, bilo da je, onako zasjenjen, k rivio lice spram sunca na zalasku, bilo da mu je to bila trajna fizionomijska ne pravilnost, reklo bi se da su mu usne prekratke i potpuno povu ene sa zubi, tako d a su mu se zubi, ogoljeni do samih desni, jasno ocrtavali, bijeli i duga ki. Bit e da se Aschenbach svojim napol rastresenim, napol radoznalim promatranjem tu dinca ogrijeio o pristojnost, jer je iznenada opazio da mu onaj uzvra a pogledom, i to tako ratoborno, gledaju i ga pravo u o i, s toliko o itom namjerom da stvar dotjer a do krajnosti i prisili znatieljnika na povla enje, da se Aschenbach, neugodno dir nut, okrene na drugu stranu i pode uz ogradu te usput odlu i da vie ne e pogledati to g ovjeka. U sljede em ga je trenutku i zaboravio. Ipak, moda je neka lutala ka crta u vanjtini tog stranca djelovala na njegovu matu, ili je moda posrijedi bio kakav tjelesni ili duevni utjecaj; tek, iznenada je osjetio nek o udno irenje nutrine, neki nemir koji neto trai i luta, neku mladena ki arku udnju za aljinama, osje aj toliko iv, toliko svje ili toliko davno zaboravljen i zapretan da je stao kao ukopan, s rukama na leima i pogleda uprta u zemlju, ne bi li ispitao bit i svrhu tog osje anja. Bila je to elja za putovanjem, nita drugo, ali se doista javila kao napadaj i prom etnula se u strast, uzvila se do privienja. udnja mu je progledala, a mata, koja se jo nije bila smirila od prijepodnevnog rada, uobli ila je sva uda i strahote raznov rsne zemlje, koje je odjednom htjela predo iti sebi: vidio je, zaista je vidio kra jolik, tropski mo varni kraj pod nebom punim gustih isparenja, vlaan, bujan i golem , neku iskonsku divljinu to se sastoji od otoka, barutina i glibovitih rije nih ruka vaca - vidio je kako iz silnog spleta paprati, nabujalog i preobilno rascvjetano g bilja, stre nadaleko i nairoko kosmata stabla palma, vidio je udnovato oblikovano drve e kako puta korijenje kroz zrak u zemlju, u ustajale vode to se zelenkasto pre lijevaju, a izmeu plutaju eg cvije a, mlije nobijelog i velikog poput plitica, stoje u pli aku egzoti ne, visoke ptice neobi nih kljunova i netremice gledaju u stranu, vidio je izmeu kvrgavih stabljika bambusova iblja kako sijeva o ima skutreni tigar - i os jetio kako mu srce lupa od strave i zagonetne enje. Tad se privienje raspline i Asc henbach zavrti glavom i nastavi hodati uz ograde klesarskih radionica. Otkako je imao na raspolaganju sredstva da se po volji slui prednostima meunarodno g prometa, smatrao je putovanja higijenskom mjerom koju s vremena na vrijeme tre ba poduzeti, pa makar i protiv svoje volje i sklonosti Odvie zaokupljen zada ama koje su pred njega postavljali njegovo Ja i europska dua, odvie optere en obvezom da stvara, odvie nesklon razonodi da uiva u arenilu vanjskog s vijeta, potpuno se zadovoljio predodbom o Zem-Ijinoj povrini kakvu moe svak ste i a d a se ne makne iz svoga kruga, i nikad nije bio u napasti da otputuje iz Europe. Pogotovo otkako mu se ivot polako bliio kraju, otkako ga je mu ila bojazan da ne e dov riti svoje djelo - ta briga da e mu vrijeme moda iste i prije nego obavi to ima obavit i i potpuno se izrazi, nije vie bilo neto to je mogao odbaciti kao puki hir - vanjs ki mu se ivot ograni io gotovo isklju ivo na ovaj lijepi grad koji mu je postao zavi aj , i na obi ni ladanjski posjed to ga je podigao sebi u gorju, gdje je provodio kiovi ta ljeta.

Stoga je i ono to ga je netom tako kasno i nenadano obuzelo sveo na pravu mjeru r azumom i samodisciplinom koju je bio stekao jo u mladim danima. Naumio je bio dje lo za koje ivi dovesti do stanovite to ke prije nego to ode na ljetovanje, pa mu se pomisao da se proskita svijetom, to bi ga na vie mjeseci udaljilo od posla, inila o dvie neozbiljnom i neumjesnom da bi uop e dolazila u obzir. Pa ipak je i te kako do bro znao iz kojeg se razloga tako neo ekivano javila ta napast. Morao je priznati sam sebi da je ta enja za daljinama, za ne im novim, ta udnja za slobodom, rastere enje m i zaboravom - puki nagon za bjeanjem, nagon da pobjegne od pisanja, od svakidanj e scene svoje hladne, krute i strastvene dunosti. Volio je dodue taj rad i gotovo da je ve zavolio i zamornu borbu to se svakog dana obnavlja izmeu njegove ilave 1 po nosne, viekratno iskuane volje i ovog sve ve eg umora, o kojem nitko ne smije nita zn ati i koji se ni u samom djelu ne smije ni im odati, nikakvim znakom nemo i i oputenosti. Ipak, inilo mu se razumnim da ne zatee previe luk i da ne ugui od svoje volje poriv koji je tako snano izbio u njemu. Razmiljao je o svom radu, razm iljao je o mjestu gdje ga je danas, kao i ju er, prekinuo, o mjestu koje se kanda n e eli pokoriti ni strpljivoj skrbi ni naglu zahvatu. Iznova ga je sad ispitivao, pokuavao otkloniti ili razrijeiti tu smetnju, ali je odustao, najeen od gaenja. Nije bila posrijedi nikakva posebna poteko a, nego ga je sputavala pretjerana nevoljkos t koja se ne eli zadovoljiti nesavreno u. To je nezadovoljstvo, naravno, bilo neto to m u se jo u mladim danima inilo da je bit i intimna narav talenta, i zbog njega je s vladavao i hladio osje aje znaju i da su osje aji skloni zadovoljiti se radosnom povrno u i polovi nim savrenstvom. Ne osve uje li se to sad moda zasunjeno uvstvo naputaju i ga, ijaju i da ubudu e nosi njegovu umjetnost na svojim krilima i odnose i sa sobom sav za nos, svako ushi enje formom i izrazom? Ne bi se moglo re i da loe pie: u tome je bar p rednost njegovih poodmaklih godina to je u svako doba miran i uvjeren u svoje maj storstvo. Ali on sam, dok nacija slavi to majstorstvo, ne nalazi u njemu veselja , i sve mu se nekako ini da njegovu djelu nedostaje onih zna ajki razigrane i vatre ne udi koja, i sama proizvod radosti, prua svijetu ve u radost nego bilo kakav unuta rnji sadraj ili bilo kakva vana odlika. Pribojavao se ljeta na ladanju, samotni kog i vota u ku ici sa sluavkom koja mu kuha, i sa slugom koji ga dvori; pribojavao se do bro poznatih obrisa gorskih vrhunaca i litica to e opet okruivati njegovu nezadovol jnu sporost. Nametnuo mu se tako prekid, improvizacija, danguba, dah daljina i p riljev svjee krvi ne bi li mu ljeto postalo podnoljivije i plodnije. Pa dobro, ond a - otputovat e! Ne e daleko 10 ne e ba do tigrova. Jedna no u spava im kolima i sijesta od tri- etiri tjedna u nekom om iljenom ljetovalitu, na ljupkom Jugu... Tako je razmiljao dok se pribliavala buka elektri nog tramvaja Ungererovom ulicom, a dok je ulazio u tramvaj, odlu i ve er posvetiti prou avanju zemljovida i voznog reda. Na platformi se tramvaja sjeti da pogleda gdje je onaj ovjek u likovu eiru, taj dr ug njegova kratkog zadravanja na stajalitu to ipak ne e pro i bez posljedica. Nije mu b ilo jasno kud je taj ovjek nestao jer ga nije vie bilo na onom mjestu gdje je staj ao niti bilo gdje drugdje u blizini, a nije ga bilo ni u tramvaju. 3* .,tk

Drugo poglavlje Pisac jasne i snane prozne epopeje o ivotu Fridrika Velikog, strpljivi umjetnik ko ji je dugim marom utkao mnogobrojne ljudske sudbine i likove u potku romana okup ivi ih u sjeni jedne ideje pod naslovom Maja, tvorac one jedre pripovijetke naslo vljene Bijednik koja je zaduila cijelu jednu mladu generaciju ukazuju i joj na mogu n ost da stekne moralnu odlu nost i s onu stranu najdublje spoznaje, autor, najposli je (ovim su ukratko nazna ena djela njegove zrelosti), strastvene rasprave Duh i u mjetnost koja je svojom sreiva kom snagom i autenti nom rje ito u navela ozbiljne kriti are da je stave uz bok Schillerovoj raspravi O naivnom i sentimentalnom pjesnitvu: Gu stav Aschenbach roen je u L., okrunom gradu pokrajine Sleske, kao sin vieg sudskog

slubenika. Preci mu bijahu asnici, suci, upravni dunosnici, ljudi koji su provodili discipliniran, pristojan i tur ivot u kraljevskoj i dravnoj slubi. Dublja duhovnost utjelovila se bila jednom medu njima u osobi jednog propovjednika; neto ivlja, uln ija krv dola je u obitelj u prethodnom narataju s pjesnikovom majkom, k erkom ekog kap elnika. Od nje je naslijedio zna ajke strane rase. Iz braka slubene i trijezne savj esnosti s mra nijim, vatrenijim 12

porivima ponikao je umjetnik, umjetnik o kojem je rije . Kako je svim svojim bi em bio predodreen za slavu, pokazao je, ako ne ba preranu zre lost, a ono bar, zahvaljuju i odlu nosti i reskosti svoga na ina govora, da je rano st ekao zrelost i vjetinu u javnim nastupima. Pro uo se tako re i jo u gimnaziji. Nakon d eset godina nau io je obavljati za svojim pisa im stolom drutvene i administrativne d unosti koje mu je nametnula znamenitost; nau io je pisati pisma koja, ma koliko bil a kratka (jer mnogo se trai od ovjeka koji je zadobio uspjeh i povjerenje), moraju uvijek biti dobrostiva i zna ajna. S etrdeset godina, morao je, onako umoran od na pora i promjenljive sre e samog rada, odgovarati na potu koja je nosila marke iz sv ih krajeva svijeta Bojeg. Njegov talent, podjednako dalek od svake banalnosti i od svake ekscentri nosti, bi o je kao stvoren da zadobije u isti mah povjerenje ireg op instva i divljenje i bod renje sladokusaca. Stoga su ve od mladih dana o ekivali od njega dostignu a - i to iz vanredna dostignu a - pa nikad nije ni upoznao dokolicu, nije znao to je bezbrian ml adena ki nehaj. Kad se jednom, u svojoj trideset petoj godini, razbolio u Be u, jeda n je dobar promatra napomenuo o njemu u drutvu: Aschenbach je, znate, oduvijek samo ovako ivio - i tu je vrsto stisnuo lijevu aku - a nikad ovako - pa je nehajno spustio otvorenu aku s priru ja stolice. I to je bilo to no; hrabrost Aschenbachova morala b ila je u tome to njegova narav nipoto nije bila robusna, nije bila od roenja takva nego j je neprestano bila upregnuta u naporan rad. Lije ni ka skrb isklju ila je dje aka iz kole i nagnala ga , da se koluje kod ku e. Odrasta je osamljen, bez drugova, je morao spoznati kako pripada soju u kojem tal13 ent nije nikakva rijetkost, ali je rijetkost tjelesna podlog koja je talentu pot rebna da se razvije - soju koji rari( daje svoja najbolja ostvarenja i koji malo kad o uva svoji umije e do u pozne godine. Ali njemu je najdraa rijei bila izdrati - u s vom je romanu o Fridriku vidio sami apoteozu te zapovjedne rije i koja mu se inila da sadri sve vrline djelatnog trpljenja. Isto je tako arko elio ostat jeti jer je oduvijek drao da je doista velik, sveobuhvatan da je doista vrijedan samo onaj um jetni ki opus kojem ji sueno da na svim stupnjevima ljudske egzistencije bud karakt eristi no plodan. Kako je dakle na njenim ple ima morao nositi zadao koje mu je uprtio talent, i kako je elio daleko sti i, bila mi je nadasve potrebna disciplina - a disciplina mu je, sre om bila uroena batina s o eve strane. S etrdeset, s pedese godina, dakle u dobi kad drugi ve rasipaju svoje darove snatre i odgaaju ostvarenje velikih planova, on je dan rani zapo injao mlazovima hladne vode po prsima i leima, d bi, s dvije visoke votanice u srebrnim svije njacima ponai rukopisa, u dva-tri revna i savjesna jutarnja sata, rtvova umjetnosti svu snagu koju je bio prikupio u snu. Moglo mi se oprostiti, tovie, bila je to zapravo prava pobjeda njegov morala to su neupu eni ljudi svijet u Maji, ili epske mas medu kojima je tekao Fridrikov juna ki ivot, smatra proizvodom koncentrirane snage i duga daha, a zapravo s njihova veli ina sastojala od niza nebrojenih pojedina ni nadahnu a, i sve je to bilo, u cjelini i u najmanjoj pc jedinosti, tako vrsno tivo samo zato to je njihov tvora godinama podnosio napetost tih djela s onom ustrajno i ilavo u s kojima je osvojena njegova rodna pokrajifl

leska, i zato to je na njihovo stvaranje utroio sve svoj najbolje i najvrednije sate. $& 14 Da bi neka zna ajna duhovna tvorevina umah izvrila irok i dubok utjecaj, mora postoj ati stanovito tajno srodstvo, pa i suglasnost, izmeu osobne sudbine njezina autor a i op e sudbine njegovih suvremenika. Ljudi ne znaju zato slave neko umjetni ko djel o. Daleko od toga da budu pravi znalci, oni vjeruju da su otkrili stotinu odlika da bi opravdali svoje divljenje, ali je pravi razlog njihovu odobravanju neto ne doku ivo, puka simpatija. Aschenbach je jednom, na prili no nezapaenu mjestu, izravno ustvrdio da je gotovo sve veliko to postoji nastalo ne emu usprkos, usprkos alosti i patnji, siromatvu, naputenosti, tjelesnoj slabosti, poroku, strasti i tisu u drugi h zapreka. Ali to je bilo neto vie od obi ne napomene, bilo je to iskustvo, bila je to formula njegova ivota i slave, klju njegova djela. Pa zar je onda udo to je to bi o i moralni zna aj, vanjska gesta njegovih najkarakteristi nijih likova? O novom tipu junaka koji se ponavljao u raznovrsnim individualnim pojavama i koj i je bio prirastao srcu ovog pisca, napisao je ve prili no rano jedan mudri analiti a r: da je on zapravo ideja jedne intelektualne i mladena ke mukosti koja ponosito i s tidljivo stee zube i mirno stoji dok joj ma evi i sulice probadaju tijelo. Bijae to l ijepo, duhovito i to no, iako naoko previe pasivno re eno. Jer sabrano dranje pod udar cima sudbine, ljupkost u patnji nije samo trpljenje; to je djelatno dostignu e, po zitivni trijumf, a lik svetog Sebastijana najljepi je simbol, ako ne ba svekolike umjetnosti, a ono bar umjetnosti o kojoj je upravo rije . Zavirimo li u taj isprip ovijedani svijet, vidimo elegantno svladavanje sama sebe, koje do posljednjeg asa krije pred o ima svijeta unutarnje raspadanje, bioloko rastakanje; u kastu runo u, osjet ilno zane15

marenu, koja ipak moe rasplamsati priguenu putenost do ista plamena, pa i uzdi i do v ladanja u carstvu ljepote; blijedu nemo koja iz uarenih dubina duha crpe snagu da baci cijeli jedan uznositi narod pod noge kria, pod svoje noge; ljubazno dranje u pustom i strogom sluenju formi; laan, opasan ivot roena varalice, njegovu enju i vjeti u koja naglo dovodi do iscrpljenosti: promatramo li svu tu sudbinu i jo mnoge dru ge sli ne njoj, posum-njat emo ima li jo kakvog drugog herojstva do herojstva slabos ti. A koje bi drugo junatvo bilo suvremenije od ovoga? Gustav Aschenbach bijae pje snik svih onih koji rade na rubu iznemoglosti, pjesnik preoptere enih, ve iscrpljen ih ljudi koji se jo dre uspravno, svih onih moralista dostignu a koji, onako njene gr ade i oskudnih sredstava, ipak uspijevaju snanom voljom i mudrim gospodarenjem ba r na neko vrijeme ste i dojam veli ine. Njih ima mnogo, oni su junaci naeg doba. I sv i su se oni prepoznavali u njegovu djelu, nalazili potvrdu samih sebe, bili u nj emu uzveli ani i opjevani, te mu bili zahvalni i pronosili posvuda njegovo ime. Bio je mlad i surov kao i njegovo doba i, loe svjetovan od njega, posrnuo je pred javno u, zgrijeio je, razgolitio se, ogrijeio se o takt i obzirnost rije ju i djelom. Ali je stekao bio dostojanstvo prema kojem, kao to je tvrdio, svaki veliki talent osje a prirodni nagon i nagnu e, moglo bi se pa e re i da je sav njegov razvitak bio sv jestan i prkosan uspon do dostojanstva preko svih smetnji, dvojbi i ironije. iva, duhovno neobavezna opipljivost likova zabavlja graanske mase, ali strastvenu i radikalnu mlade privla e samo problemi: a Aschenbach je bio problematski pisac, i radikalan kao da je ne znam koliko mlad. Bio je op injen duhom, nerazborito je iskoritavao do spoznaje, zaoravao sjemeno bilje, odavao taj ne, sumnji io talent, izdavao umjetnost - uistinu, dok su njegovi slikoviti opisi zabavljali, uzdizali, krijepili njegove vjerne poklonike, on je, mladi umjetnik, drao dvadesetogodinjake u napetosti svojini cinizmom na ra un upitne biti umjetnost i i samog umjetnika. Ali ini se da plemenit i vrijedan duh ne otupi ni prema emu tako brzo i temeljito

kao to otupi prema otroj i gorkoj drai spoznaje; i sasvim je sigurno da je nevesela i savjesna temeljitost mladi a plitka spram duboko promiljene odluke ovjeka koji je postao majstor da odbaci znanje, da ga zanije e, da prijee preko njega uzdignute g lave, ukoliko mu ono i najmanje slabi volju, obeshrabruje djelatnost i oduzima o sje ajima dostojanstvo. Kako bi se druk ije mogla protuma iti glasovita pripovijetka B ijednik nego kao izljev gaenja spram nepristojnog psihologizma doba utjelovljena u liku onog mekoputnog i priglupog polulupea koji na nedoputen na in prisvaja sebi k akvu-takvu sudbinu tako to svoju enu iz nemo i, iz poro nosti, iz eti ke hirovitosti gur a u naru je golobradu mlacu misle i da zbog svoje duhovne dubine smije initi podlosti ? Snaga rije i kojom je izopa enost izopa ena navijestila je pi evo odstupanje od svakog moralnog skepticizma, od svakog suosje anja s ponosom, navijestila je odbacivanje one olake sami-losne re enice da onaj tko sve razumije sve oprata, a no to se tu spr emalo, pa ve i ostvarilo, bijae udo preporoene bezazlenosti, o kojem je malo kasnije p isac u jednom dijalogu progovorio izrijekom i s pomalo tajanstvenim naglaskom. ud nih li asocijacija! Je li to bila duhovna posljedica tog preporoda, tog novog dos16

tojanstva i strogosti da se u isto vrijeme zapaalo gotovo prekomjerno ja anje njego va osje aja za ljepotu, ona plemenita istota, jednostavnost i sklad oblikovanja, to je sve njegovim tvorevinama otada pridavalo tako bjelodan, pa i eljen pe at majstor stva i klasi nosti? Ali moralna odlu nost s onu stranu znanja, spoznaje koja u isti mah oslobaa i sputava - ne zna i li ona opet nekakvo pojednostavnjivanje, moralnu s implifikaciju svijeta i due pa, prema tome, i ja anje zla, zabranjenog i moralno ne prihvatljivog? I nema li forma dvojak lik? Nije li ona istodobno udoredna i ne udor edna - udoredna kao posljedica i izraz discipline, a ne udoredna, pa ak i protivna s vakom moralu, ukoliko u svojoj naravi nosi moralnu ravnodunost, pa ak i bitno nast oji podloiti moralnost pod svoje ponosito i neograni eno ezlo? Ma sad svejedno! Razvitak je sudbina, pa kako ne bi razvitak koji prati divljenj e i golemo povjerenje iroke javnosti ilo drugim putem od onoga koji te e bez sjaja i obaveza to ih name e slava? Samo vje ito bohemstvo misli da je to dosadno te je sklo no podrugivati se kad se velik talent i ahuri iz libertinizma, kad se navikne izraav ati dostojanstvo duha i preuzme dvorske ceremonije osamljenosti, koja je bez i ije g savjeta trpjela sama svoje boli i borila se pa na kraju postigla mo i ast medu l judima. Uostalom, koliko igre, prkosa i uitka talent utroi da se sam razvije! Neto je slubeno-odgojno ulo s vremenom u opise Gustava Aschenbacha, stil mu je, to je bi vao stariji, sve to vie gubio na neposrednosti i smionosti, na suptilnim i novim nijansama, pretvarao se u neto to stoji uzorno, izbrueno i starinsko, konzervativno i formalno, ak i formalisti ko, te ba kao to predaja tvrdi da je Luj XIV. izbacio iz svoga rje nika svaku 18 nrosta ku rije , tako je isto i on s godinama u inio. U to su vrijeme prosvjetne vlast i po ele u itanke uvrtavati izabrane stranice iz njegovih djela. Bilo mu je to uisti nu drago, pa nije odbio ponudu kad je jedan njema ki vladar, im je doao na prijestol je, piscu Fridrika za njegov pedeseti roendan podario plemi ki naslov. Nakon nekoliko nemirnih godina, nakon nekoliko pokuaja da se skrasi ovdje i ondje , izabrao je prili no rano Miinchen za stalno boravite. Pripadao je u njemu visokom graanskom staleu kao to se katkad dogaa stanovitim intelektualcima. Brak, u koji je jo u mladim danima bio stupio s djevojkom iz akademske obitelji, zavren je nakon kratkog sretnog razdoblja eninom smr u. Ostala mu je k i, sad ve udata. Sina nikad nij e imao. Gustav von Aschenbach bijae neto nii od srednjeg rasta, crnomanjast i glatko obrija n. Glava mu bila nekako prevelika za prili no sitno tijelo. Kosa koju je unatrag elj ao, na tjemenu prorijeena a na sljepoo nicama gusta i dobrano sijeda, okruivala mu j e visoko elo, izbrazdano i kanda puno oiljaka. Nao ale u zlatnom okviru sa staklima bez obruba sjekle su mu korijen mesnatog i plemenito povijenog nosa. Usta mu bil a velika, esto mlohava a esto i nenadano uska i napeta, obrazi mravi i naborani, li

jepo oblikovana brada ovla raskoljena. Reklo bi se da su zna ajne sudbine prele prek o te glave, obi no pomalo nagnute na stranu kao od boli, a ipak je umjetnost izgra dila takvo obli je koje je ina e posljedica tekog i burnog ivota. Iza tog ela rodili su se iskri avi dijalozi izmeu Voltairea i kralja o ratu; te ci, to umorno i duboko gle daju kroz stakla, vidjele su krvavi pakao lazareta u Sedmogodinjem ratu. Ako je i osobno shvatimo, umjetnost je ivot na viem stupnju. 19 Tre e poglavlje Ona ovjeka dublje usre uje i bre izjeda. Ona urezuje u obraz svoga sluge tragove ima ginarnih i duhovnih pustolovina, i stvara s vremenom, ak i u samostanskom miru va njske opstojnosti, mekoputnost, profinjenost, nervozan umor i radoznalost kakve teko da bi mogao proizvesti i ivot pun razuzdanih strasti i uitaka. Kojekakvi poslovi drutvene i knjievne naravi zadrali su puta eljnog ovjeka jo oko dva tjedna nakon one etnje u Miinchenu. Napokon je izdao nalog da mu za etiri tjedna p ripreme ku u za ladanje i otputovao jednog dana izmeu sredine i kraja mjeseca svibn ja no nim vlakom u Trst, gdje je proboravio samo dvadeset i etiri sata i sutradan u jutro ukrcao se na brod za Pulu. Traio je neto osebujno i nasumi no a da ipak nije daleko, pa je odsjeo na jednom oto ku na Jadranu nedaleko od istarske obale, koji se u posljednjih nekoliko godina pro uo po svom areno odjevenom, odrpanom puku koji govori nekim posve nerazumljivim dijalektom i po svojim slikovitim, izmrvljenim hridinama okrenutim pu ini. Al i kia i teak zrak, provincijsko, zatvoreno austrijsko drutvo u hotelu i pomanjkanje onog mirnog, prisnog ( odnosa prema moru kakav moe pruiti jedino plaa i od meka pi jeska, sve mu je to kvarilo raspoloenje i nije , mu prualo osje aj da je naao ono to j e traio. Nije mu ,, davala mira tenja da ode nekamo dalje, iako mu jo nije , Uo jasn o kamo, prou avao je brodski vozni red, gledao 3ko sebe kao da sve neto trai, i odje dnom je, u isti mah ij nenadano i razumljivo samo po sebi, ugledao pred sobom , 21 20

cilj. Kamo da ide ovjek kad poeli preko no i na i neti neprispodobivo, neto bajkovito dr uk ije? Pa to je bg jasno. Sto uop e radi ovdje? Pogrijeio je. Tamo je trebali oti i. N e ase i ni asa, otkazao je sobu. Tjedan i pol dan nakon dolaska na otok, nosio je br zi motorni amac njeg i njegovu prdjagu kroz jutarnju izmaglicu preko vod natrag u ratnu luku, gdje se samo iskrcao i odmah se u drveni mosti popeo na vlanu palubu parobroda to s dimio, spreman da zaplovi u Veneciju. Bijae to neki stari talijanski brod, starinski, aa i sumoran. im je stupio na nj, As chenbacha je jeda grbavi i ne isti mornar, cerekaju i se uljudno, odveo prostoriju n alik na pilju u nutrini parobroda, osvijetljen umjetnim svjetlom. Tu je za stolom sjedio ovjek s ko: jom bradicom, nalik na ravnatelja cirkusa, s kapom n; herenom na elu i s opukom u kutu usana, te s leernoi poslovnom grimasom na licu uzimao pod atke od putnit i izdavao im karte. - U Veneciju! - ponovio je Aschet bachove rij e i i umo io pero u kaaste ostatke tinte nakrivljenoj tintarnici. - U Veneciju prvim razredon Izvolite, gospodine! - I nadrljao mu neto na papiri posipao to plavim pi jeskom iz kutije i stavio u zemljan posudu, te presavio papir u kastim i ko atim prsti rr i iznova neto na njemu napisao. - Izabrali ste prav mjesto! - naklapao je dotl e. - Ah, Venecija! Prediva grad! Grad neodoljivo privla an za naobraena ovjek kako z bog svoje povijesti tako i zbog svojih dananjih ai - Glatka hitrina njegovih pokre ta i pusto naklapanje ki jima ih je pratio imali su u sebi neto opojno i odbojn1 kao da se brine da se putnik ne pokoleba u svom naum da posjeti Veneciju. Na brz inu je uzeo od njega novac uzvratio sitni spretno poput krupjea u kockarnici na u | 22

rljani stolnjak. - elim vam dobru zabavu, gospodine! _ re e i teatralno se nakloni. - ast mi je posluiti vas... Gospodo, izvolite! - vikne umah i podigne uvis ruku k ao da je posao u punom jeku, iako nije vie nikog bilo da zatrai kartu. Aschenbach se vrati na palubu. Naslonivi se jednom rukom na ogradu, promatrao je dokoni svijet koji je doao ispra titi brod i vrljao po keju, i putnike na palubi. Oni iz drugog razreda sjedili su , mukarci i ene, na prednjoj palubi, na svojim sanducima i zaveljajima. U prvom raz redu bila je skupina mladih ljudi, trgova kih pomo nika iz Pule, po svemu sude i, koji su se, dobro raspoloeni, udruili da podu na izlet u Italiju. Poprili no su se razme tali svojim pothvatom, brbljali, smijali se i samodopadno uivali u svojim gestama , a kolegama koji su, s torbama pod rukom, prolazili lu kom ulicom i prijetili izl etnicima tapovima, kojeta podrugljivo dobacivali naginju i se preko ograde. Jedan, u svijetloutom, po posljednjoj modi saivenom odijelu, s crvenom kravatom i kicoki na herenim panama eirom na glavi, ponajvie se isticao svojim kretavim glasom i raspojas ano u. Ali im ga je Aschenbach malo bolje pogledao, pomalo se zgrozio primijetivi da to nije mladi . Nije bilo dvojbe o tome da je star. Bio je naboran oko o iju i usta. Rumenilo njegovih obraza bijae mutno i umjetno, smea kosa ispod slamnatog eira sa ar enom vrpcom bijae vlasulja, vrat mu bio upao i ilav, nalijepljeni br i i i bradica obo jeni, u kasti zubi to ih je smiju i se obnaivao bijahu tek jeftini nadomjestak, a ruke s pe atnjacima na oba kaiprsta o ito stara ke. Zgraaju i se u sebi, Aschenbach je promatra o nJega i njegovo ponaanje s prijateljima. Zar oni ne znaju, zar ne primje uju da j e star, da nema prava nositi njihovu gizdelinsku i arenu odje u, da nema prava izig ravati pri23 padnost njima? inilo se da ga oni trpe kao da je to neto bradicom iz nutrine broda , prolazili su s neodreenim sasvim obi no i razumljivo, da postupaju s njim kao s g estama i zbrkanim rije ima kao u snu kroz misli ovjeka vrnjakom, uzvra aju i mu bez gaenj a nestane udarce u koji je mirovao, te je tako i zaspao, rebra. Kako je to mogu e? Aschenbach zakloni elo rukom U podne su ga pozvali da side na ru ak u blagovaonicu i zatvori o i, koje su mu gorjele jer je bio premalo spavao, nalik na hodnik, na ij em su kraju bila vrata to su vodila inilo mu se da nekako nije sve kao i obi no, da po inje u putni ke kabine. Sjeo je na elo duga kog stola, na ijem nekakvo otuivanje kao u snu, da svijet oko njega postaje su suprotnom kraju blagovali trgova ki pomo nici, p a i udnovat, ali da bi tome moda mogao stati na kraj kad bi onaj starac medu njima , to su od deset sati pili s veselim pokrio na neko vrijeme lice i onda ponovo po gledao oko kapetanom. Ru ak je bio oskudan te je na brzinu poru ao, sebe. Ipak ga je trenutno obuzimao osje aj kao da pliva, Vukla gaje elja da izae i pogleda na nebo: moda se nad a kad je od nerazborita straha podigao pogled, opazio je Venecijom ra zvedrilo? kako se teki i tamni trup broda polako otiskuje od zidane NiJe se ni em drugom ni n adao jer ga je taj grad oduobale. Centimetar po centimetar, dok se laa kretala as vijek do ekivao u punom sjaju . Ali nebo i more ostali naprijed, as natrag, irio se sve vie pojas prljave i Ijeskave su tmurni i olovnosiv i i na mahove je padala rosulja, pa vode izmeu pristanita i parobroda. Nakon tromihse pomirio s tim da e vodenim putem do i u druk iju manevara napokon se brod okrenuo pramcem pu ini, Veneciju od one u koju je stizao kopnenim putem. Stajao Aschenbach ode na desnu stranu gdje mu je grbavac bio Je PokraJ prednjeg jarbola i gledao u daljinu i ekuju i da rasklopio lealjku, a konobar u umrljanom fraku zapitao ^g1^ kopno. Sjetno se sjeti o ushi enog pjesnika pred ko ga to eli ^im SU neka^ davno kupole i zvonici njegova sna izronili Nebo je bilo sivo, vjetar vlaan. Luka i otoci ostali su za f ovih voda, i ponovio u sebi neto od one skladne glazbe njima i uskoro se kopno izgubilo sa zamagljenog vidika to Je bila nastala od stra hopotovanja, sre e i tuge. Bez

Na opranu palubu, koja nikako da se osui, padale sunaPora' ponesen ve oblikovanim osje ajima u jeziku, ispahuljice ae nabrekle od vlage. Ve nakon sat vremen; Pltlvao Je svje ozbiljno i umor no srce pitaju i se ne eka li razapeli su platneni krov jer je po ela kia. ga mda kakav novi zanos i zaplet, ne o eku je li dokonog 25 Umotan u ogrta , s knjigom u krilu, putnik je mi Putnika k^a pozna sentimentalna p ustolovina, rovao a sati su neopazice protjecali. Kia je prestala p'' Uto zde ysna izroni ravna obala i ribarske brodice oivie su platneni krov opet skinuli. Ob zor je bio na sve strani"j016' ukae se otok s kupalitem, ali ga parobrod ostavi ot voren. Pod tmurnim nebeskim svodom rasprostirala s ^ strane' ^hne usporenom brzin om kroz uski kanal uokrug nepregledna plo a pustog mora. Ali u praznom OJ1.Je P nje n(tm) dobio ime, i zaustavi se napokon u la-nera lanjenom prostoru nedostaje nam os je aj za vrijem^1 lsPr?d arenih bijednih ku a gdje je trebalo pri ekati pa smo zapravo u neizmjerivu polumraku. Neobi ne spo Ol(tm) amca sanitetske inspekcije, dobe poput sjena, onaj stari gizdelin, pa onaj s kozjotf rosl Je sat vremena dok se ni je pojavio. Stigli su a opet 24 nisu stigli; iako se nikom nije urilo, svi su bili nestrpljivi. Mladi Puljani bil i su doli na palubu, zacijelo privu eni iz rodoljubnih razloga zvucima vojni ke trube to su dopirali preko vode iz javnih parkova. Zagrijani vinom \i Astija, po eli su klicati bersaljerima koji su prijeko na obali vjebali. Ali bilo je odvratno gleda ti do ega je nagizdanoj> starca dovelo neumjesno druenje s mladei. Njegova ostarjel a glava nije mogla podnijeti vino kao to su ga podnijeli krni mladi i, pa se napio d a ga je bilo alosno gledati Tupa pogleda, s cigaretom u drhtavim prstima, klatio se i jedva se drao na nogama, bacan pijanstvom amo-tamo Budu i da bi se zacijelo pr i prvom koraku sruio, nije st usuivao maknuti s mjesta, ali je i dalje pokazivao z nak jadne obijesti, hvatao svakog tko bi naiao za puce na ka putu, mucao neto, nam igivao, cerekao se, podizao uvi svoj naborani kaiprst ukraen prstenom i glupo zadi rkivat svakoga oblizuju i kutove usana na gnusan, dvosmislet na in. Aschenbach ga je gledao namrten i opet ga ji spopao osje aj omamljenosti, kao da svijet pokazuje la gani ali nezadrivu sklonost da se pretvori u neto udnovato groteskno: osje aj o kome trenutno, u ovim okolnostima nije, naravno, mogao razmiljati jer je stroj opet po d amarati i brod nastavio plovidbu kanalom San Marco plovidbu koju je bio prekinuo tako blizu cilju. I tako je opet ugledao ono naj udesnije pristanit na svijetu, onu blistavu kompozic iju od fantasti nil graevina koju je Republika nudila zadivljenim pogledim moreplov aca koji su joj se pribliavali: prozra nu divot Pala e i Most uzdisaja, stupove s lav om i svecem na obali prekrasno izbe enu stranu bajoslovne bazilike, pogled t( puca na gradska vrata i toranj sa satom. Gledaju i sve te razmiljao je kako onaj koji ko pnom dolazi u Veneciju n 26 kolodvor ima osje aj da ulazi u pala u na stranji ulaz, i da valja nikako druk ije dola ziti nego samo ovako kao on sada, brodom, samo pu inom, u ovaj najnevjerojatniji o d svih gradova. Stroj je prestao raditi i navalile su gondole, s broda su spustili pokretne stub e, carinici se pqpeli na palubu i uzeli povrno obavljati svoj posao. Iskrcavanje je moglo zapo eti. Aschenbach je dao na znanje da eli gondolu koja e njega i njegovu prtljagu prevesti do postaje onog brodi a to prometuje izmeu grada i otoka Lida, je r je bio nakanio odsjesti u hotelu uz samo more. Hvale tu njegovu nakanu i dovik uju onima dolje na moru, gdje se gondolijeri medu sobom svaaju na svom dijalektu. On jo ne moe si i s broda, ne moe zbog kov ega koji upravo kojekako vuku i skidaju niz a stube nalik na ljestve. Stoga nekoliko minuta ne moe izbje i nasrtljivosti onog j ezovitog starca kojeg pijanstvo tjera da strancu iskae po ast na rastanku. - elimo v am ugodan boravak! - meke e on i klanja se neznancu. - Preporu ujemo se dobrohotnom sje anju! vi revoir, excusezi bonjour1, vaa ekscelencijo! - Iz usta mu curi slina, z

atvara o i i oblizuje kutove usana, a obojena mu se bradica ispod stara ke usne nako strijeila. - Nai pozdravi - blebe e on dalje i prinosi ustima vrkove dvaju prstiju pozdravi vaoj dragoj, vaoj najdraoj, vaoj najljepoj dragoj... - Odjednom mu ispadne g ornje umjetno zubalo iz eljusti na donju usnu. Aschenbach mu je napokon uspio uma knuti. - Vaoj dragoj, vaoj finoj dragoj - uo je gdje mu onaj za leima tepa dodvorlji vim, potmulim i priguenim glasom dok silazi niza stube pridravaju i se za ogradu od ueta. 0 vienja, oprostite i elim vam dobar dan (franc.ftK f 27 Koga ne bi na as podili srsi, potajna bojazan i strepnja smjje previe odmarati, da m ora pripaziti kako se izvrava kad prvi put ili nakon dugog vremena stupi u veneci - n:egOVa volja. jansku gondolu? To neobi no plovilo to je iz vremena _ Do stanice vaporeta! - re e i okrene se napola gon-pu kih balada posve neizmijenjeno dolo do naih dana dolijeru. M rmorenje je umuknulo. Nije bilo odgovora, tako osebujne crne boje kakvu od svih stvari imaju jo - Do stanice vaporeta! - ponovi i potpuno se okrene samo lijesovi - podsje a nas na beumne pustolovine te digne pogled na gondolijera, koji se, stoj e i iza njega na kad se uje samo pljuskanje vode, a jo nas vie podsje a povienu mjestu, isprije io izmeu njega i blijedog neba. na smrt, na odar i sumorni pogreb i posljed nje, nijemo Bijae to ovjek neprijazne, ak i brutalne fizionomije, putovanje. A jest e li primijetili da je sjedalo na takvoj odjeven po mornarsku u plavo, opasan uto m trakom, barci, onaj naslonja presvu en lakiranom mutnom s bezobli nim, ve otrcanim, smiono naherenim slamna-tkaninom crnom poput lijesa, najmeke, najraskonije itim eiro m na glavi. Na njegovu licu, kovr avim plavim najzamamnije sjedalo na svijetu? Asc henbach je to zapazio brkovima ispod kratka pr asta nosa, nije bilo ni ega tali-kad je sjeo do gondolijerovih nogu, nasuprot svojoj prtl-janskog. Iako je bio prili no njene grade tako da se ne bi jazi to je, uredno sloena, leala na kljunu. Vesla i su s ereklo da mu ba odgovara ovaj posao, vrlo je energi no jo svaali, grubo, nerazumljivo , s prijete im gestama. Aliveslao naginju i se svim svojim tijelom na veslo. Nekolik o inilo se da njihove glasove njeno upija posebna tiina uje puta od napora razvukao usne i obnaio bijele zube. tom gradu na vodi, da postaju bestjelesni i da se ras ipajuNabravi crvenkaste obrve, zagledao se nekud iznad gosta po valovlju. Ovdje u luci bilo je toplo. Zapahnut dahomi odgovorio mu odlu nim, gotovo osornim glasom: vjetra iroko, zavaljen na jastuk ponad podatnog elementa, - Vi idete na Lido. pu tnik sklopi o i uivaju i u slatkoj bezbrinosti na koju Aschenbach mu odvrati: nije bio navikao. Vonja ne e dugo potrajati, pomisli; da - Svakako. Ali ja sam uz eo gondolu samo da se bar nikad ne prestane! Polagano se njiu i, osje ao je kakcprevezem do Trga San Marco. Dalje u vaporetom. izmi e meteu i zbrci glasova. - Ne moete vaporetom, gospodine. Kako je samo bivalo sve tie i tie oko njega! Ni glasa - A zato ne bih mogao? nije bilo uti, samo pljuskanje vesala, potmulo udaranje Zato to ne moete na vaporeto s prtljagom. valova o kljun barke, to se dizao iz vode, okomit, crn i Aschenbach se prisjeti da je to istina. Uutio je. Ali oboruan na vrhu ne im nalik na helebardu. I ulo se josisorno, naduto dranje tog ovjeka prema strancu bilo je neto, govor, mrmorenje - apat gondolijera koji sarfllePdnoljivo i prili no neuobi ajeno u ovoj zemlji. Stoga sa sobom razgovara, na mahove i kroza zube, a glasoveece: iz njega izvla i rad njegovih ruku. Aschenbach uzgleda - To je moja stvar. Moda u p ohraniti prtljagu. i pomalo za ueno zapazi da se laguna oko njega sve krenite natrag. vie iri i da plove prema pu ini. Bilo je o ito da se rt ^vladao je muk. Veslo je bu kal o, voda je potmulo 28 29

udarala o pramac. I opet za uje govorenje i mrmorenj j^ nije se dogodilo nita sli no. ak su i drutvo gondolijer je mrmljao neto kroza zube. dobili, amac pun muzikalnih pirata, mukara ca i ena, to da radi? Sam na valovima s ovim neobi no nepokt ^ su pjevalj uz gitaru i mando linu plove i nametljivo uz rnim, nevjerojatno odlu nim ovjekom, putnik nije zna samu njinovu gondolu i ispun javaju i tiinu nad vodom kako da provede svoju volju. A ba bi se mogao lijepo o( svojom koristoljubivom p jesmom za turiste. Aschenbach marati da nije ovako ogor en! Zar nije poelio da vozni im bacj nes-to novca u eir is pruen prema njemu. Tad dugo potraje, da joj ne bude kraja? Najpametnije e bi ju ^u^uli i odveslali dalj e. Sve je jasnije opet uo kako da pusti neka stvari idu svojim tokom. Uostalom, ov<j gondolijer na mahove ispr ekidano apu e razgovaraju i mu je nadasve ugodno. ini mu se da nekakva tromo $a samim sobom. Tako su napokon stigli na odredite struji iz sjedala, iz ovog niskog naslonja a presvu eni n^m{ valovima vaporeta koji je odlazio u grad. Dva crnom tkaninom, dok se on blago njie od zavesla p0iicajca, s rukama na leima, okre nuti laguni, hodali su svojeglavoga gondolijera iza svojih leda. Na as mu proi gOre_dolje po obali. Asche nbach se iskrca na drveni most glavom pomisao da je pao u ruke kriminalcu, ali nije i uz pomo starca koji je sa svojom kukom spreman na svapio usredo iti misli na djelatnu obranu. Vie ga je smeti ^om pristanitu u Veneciji d a pomogne putnicima. Kako mogu nost da je taj ovjek sve ovo smislio samo da izvu nije imao sitnj^a) Aschenbac h ode u hotel preko puta od njega to vie novca. Neka vrsta osje aja dunosti pristanita da promijeni novac i pl ati gondolijeru koliko ponosa, tako re i sje anje da treba neto poduzeti, natje bude smatrao za shodno. Poto su ga u predvorju hotela ga da se iznova trgne. Priupita gondolijera: usluili, vratio se i zatekao svoj u prtljagu na keju nato- Koliko traite za ovo? varenu na kolica, a od gondole i gondolijera ni traga. Gondolijer mu odgovori gledaju i nekud iznad njeg _ Utekao je - re e mu starac s kukom. - Lo je - Platit ete ve . to ovjek, milostivi gospodine, nema dozvole. To vam Bilo je jasno to treba odgovoriti pa Aschenbai je jedini gondolijer koji nema doz vole. Drugi su ve bili mehani ki re e: i telefoni rali ovamo. Opazio je da ga ovdje ekaju. I zato je _ Ne u ja vama nita platiti, ama ba nita, kad i utekao. vozite kamo ne elim. Aschenbach slegne ramenima. - Vi elite na Lido. *' - Gospodin se zabadava dovezao - re e starac i - Ali ne s vama. W Prui mu eir. Aschenbach ubaci u nj nekoliko nov i a. - Ja vas dobro vozim. Zapovjedi neka mu prtljagu odvezu u Hotel des Bains i To je istina, pomisli Aschenbach i opusti se. To je isti pode za kolicima alejom , onom alejom s procvjetanim da me dobro vozi. ak i ako ti je samo do mog novci bijelim cvije em to vodi poprijeko preko otoka do plaa, ma. ako me s lea udarcem vesla otpravi u Hadovo carsf obrubljena s obje strane kr mama, barovima i pansionisvejedno me dobro vozi. 31 30

Uao je u prostrani hotel odostraga, preko vrtne te- ^e ^e kako bi upotpunio svoju udobnost, i zamolio rase, i zaputio se kroz veliku dvoranu i predvorje u ured. ^jc^ca u zelenoj livreji koji je rukovao liftom da ga Budu i da je bio rezervirao sobu, primljen je spremno \ Ojveze u prizemlje. usluno. Ravnatelj, onizak, tih i uljudan ovjek to se p0pio je aj na terasi okrenutoj moru, a onda je siao umiljato smjekao, s crnim br i ima i u redengotu fran- njza stube i prevalio dobar ko mad puta obalnim etalitem cuskog kroja, otpratio ga je do lifta i odvezao se s njim do prema hotelu Excels ior. Kad se vratio, u inilo mu se da je drugog kata, te mu pokazao sobu, udobnu, s poku stvon ye vrijeme za ve eru. Odijevao se polako i savjesno, na od trenjeva drva, ukraenu cvije em to je jako mirisalo svoj na in, jer je bio navikao r aditi i kad se odijeva, ali je Visoki prozori gledali su na pu inu. Poto se ravnatelj po svejedno doao malo prerano u predvorje, u kojem je za vukao, priao je prozoru. Dok su iza njega unosili prtljagu ^^ okupljen dobar dio gostiju koji su zajedni ki ekali i smjetali je, gledao je kroz prozor popodnevnu pustu ve eru, iako se nisu medu sob om poznavali pa su jedni plau i more koje nije bilo obasjano suncem. Plima je slali prema drugima hinili r avnodunost. Uzeo je sa stola noniske, duge valove na obalu, mirno i ravnomjerno. vine, sjeo u konat naslon ja i po eo promatrati drutvo, Zapaanja i susreti utljiva samotnika rasplinutiji st koje se na ugodan na in razliko valo od drutva u hotelu u i prodorniji u isti mah od zapaanja i susreta drutveni kojem je prethodno boravio. ovjeka, misli su mu tromije, neobi nije i uvijek s primje pred njim se otvorio irok vidik koji je snoljivo som tuge. Slike i opaaji koji se mogu lako otpisati po obuh va ao mnogo toga. Prigueno su se mijeali glasovi gledom, smijekom, razmjenom misli, z aokupljaju takvi svjetskih jezika. Ve ernje odijelo, koje u cijelom svijetu ovjeka preko svake mjere, produbljuju se u utnji, svi vrijedi kao odora ugladenosti, pri davalo je izvana pristo-mu to postaje zna ajno, postaje doivljaj, pustolovina jno j edinstvo razli itim ljudskim primjercima. Bijae tu uvstvo. U samo i sazrijeva ono to je originalno suhonjavo i dugo lice Amerikanca, pa neka velika ruska smiono i za udn o lijepo, pjesma. Ali u samo i sazrije^ obitelj, pa engleske dame, pa njema ka djeca s francuskim i neto suprotno tome, neto nerazmjerno, apsurdno guvernantama. Ipak, inilo se da prevladava slavenski ele-nedoputeno. - Tako i sad putnikovoj dui nisu dav^ ment. U neposrednoj je blizini uo kako neki ljudi govore mira doivljaji s put a, onaj gnusni stari kico sa svoji poljski. . . az a e ea je Venecija tako dostupna ^eno lijep. Njegovo lice, blijedo i ljupko suzdrljivo, blizu. Naposljetku se okrenuo i umio, priop io sobafl1 krueno uvojcima boje meda, s pravilnim nosom i 32 33 blebetanjem o nekakvoj dragoj, ilegalni gondolijer koji j Bijae to skupina napola i jedva odraslih pod paskom ostao bez zarade. Ti su doivljaji, iako razumu nisu z odgojiteljice ili drubenice, okupljena oko pletenog davali poteko a niti ga nagonil i na razmiljanje, bili ipal stoli a: tri djevoj ice od svojih petnaest do sedamnaest kako mu se inilo, krajnje udne naravi, i uznemirivali s godina, kako se inilo, i du gokos dje ak kojem je moga upravo tim proturje jem. Dotle je pozdravljao mol glo bit i etrnaest. Aschenbach u udu zapazi da je dje ak o ima i radovao se to mu je Venecija t ako dostupna eno lijep. Njegovo lice, bliedo i luko suzdrlivo, draesnim ustima, s izrazom mile i boanske ozbiljnosti, podsje alo ga je na gr ke kipov e iz najplemenitijeg razdoblja. Unato naj istijem savrenstvu forme, posjedovalo je t

akvu jedinstvenu osobnu dra da je promatra pomislio kako takvo sretno ostvarenje n ije nikad vidio ni u prirodi ni u likovnim umjetnostima. Ono to je zatim upadalo u o i bijae o igledan osnovni kontrast s odgojnog stanovita izmeu na ina na koji su dje ak i njegove sestre odjeveni i na koji se s njima op enito postupa. Odje a triju djevoj ica, od kojih se najstarija mogla ve smatrati odraslom, bila je stroga i edna preko svake mjere. Sve su nosile gotovo jednake samostanske haljine boje kriljev ca, poluduga ke, bez ukrasa i navlas loe skrojene, s bijelim uspravnim ovratnicima kao jedinom svijetlom to kom, haljine koje su priguivale i sputavale svaku ljepotu stasa, Glatka kosa, vrsto pripijena uz glavu, pridavala je njihovim licima prazni nu i bezizraajnost kao u koludrica, Bilo je o ito da o svemu tomu odlu uje majka kojo j nije bilo ni na kraj pameti da na dje aka primijeni pedagoku strogost koja joj se inila primjerena djevoj icama. Bilo je jasno da u njegovu ivotu prevladavaju meko a i njenost Nitko se nije usuivao prinijeti kare njegovoj lijepoj kosi Kao u Dje aka koj i vadi trn padali su mu uvojci na elo preko uiju i jo nie niz vrat. Englesko mornars ke odijel' s nabuhlim rukavima koji su se pri dnu suavali i vrst' obavijali tanke zglobove jo dje jih, uskih ruku, ukraen' vrpcama, manama i vezovima, razotkrivalo j e net' bogato i razmaeno na tom njenom liku. Dje ak je sjedi' okrenut poluprofilom p romatra u, jednu je nogu u crni lakiranoj cipeli ispruio pred drugu, oslonjen lakto m fl: priru je pletene stolice, obraz je priljubio uz stisnutu akf a dranje mu je, n emarno i dostojanstveno, bilo liefl' gotovo svake podreene uko enosti na koju su mu kanda sestre bile naviknute. Da ga to ne boli? Jer, put mu je bila bijela kao bjelokost odudaraju i od tamne zla anosti u vo-jaka to su je okruivali. Ili da to naprosto nije razmaen mezimac noen na krilima pristrane i hirovite ljubavi? Aschenbach je bio sklon tom miljenju. Gotovo je sva koj umjetni koj naravi priroena bujna i izdajni ka sklonost da se pokloni nepravdi ko ja stvara ljepotu, i da iskazuje naklonost i potovanje aristokratskom preferiranj u pojedinca. Konobar je prolazio dvoranom i obavjetavao goste na engleskom da je ve era spremna. Malo-pomalo je drutvo odlazilo kroz staklena vrata u blagovaonicu. Za njima su p rolazili jo zakanjeli gosti to su pristizali iz vestibula i od liftova. U blagovaon ici su po eli posluivati ve eru, ali su mladi Poljaci jo ostali sjediti oko pletenog s toli a, a s njima je ekao i Aschenbach, udobno zavaljen u dubok naslonja , uivaju i uost alom u ljepoti pred sobom. Napokon je guvernanta, oniska i debela poludama crvena u licu, dala svima znak n eka ustanu. Uzvijenih obrva, odmaknula je svoju stolicu i naklonila se kad je u dvoranu ula visoka gospoda u sivobijeloj kombinaciji, bogato oki ena biserjem. Dranj e je te gospode bilo hladno i odmjereno, frizura ovla napudrane kose i kroj halji ne odavali su dojam one jednostavnosti koja uvijek odreuje ukus ondje gdje se sma tra da je pobonost sastavni dio otmjenosti. Mogla je biti i ena nekog visokog njem a kog inovnika. Jedino to je na njenoj pojavi pobuivalo dojam fantasti nog luksuza bijae nakit, koji je doista bio gotovo neprocjenjive vrijednosti, i naunice koje su se sas-ojale od trostruke, vrlo duge niske bisera krupnih poput resnje to su se njen o prelijevali. Djevoj ice i dje ak bre-bolje ustanu. Naklone se \ poljube ruku majci koja je, sa suz dranim smijekom na odnjegovanom ali pomalo umornom i iljastom licu, pogledala iznad njihovih glava obra aju i se odgojiteljici s nekoliko rije i na francuskome. Zatim se zaputila do staklenih vrata. Djeca su pola za njom: djevoj ice redon prema godinam a, iza njih guvernanta, a na za elju dje ak. On se, tko zna zato, osvrne za sobom pri je nego to Q prekora iti prag, a kako u dvorani nije vie bilo nikog drugog, ukrste m u se osebujne, sutonski sive o i s o ima Aschenbachovim, koji je, s novinama u krilu , sav zanesen promatranjem, gledao za njima. Ono to je vidio nije ni po emu bilo neto neobi no, Djeca nisu bila pola na ve eru prije majke, ekala su je, smjerno pozdravila i pri ulasku u blagovaonicu drala se uobi aje nih propisa. Ipak su sve to obavili na tako izrazit na in, s tako strogo naglaenom stegom, osje ajem dunosti i samopotovanja, da je Aschenbach bio silno ganut. Skanjiv ao se jo nekoliko trenutaka, a onda je i on uao u blagovaonicu, gdje ga je konobar

odveo do njegova stoli a, koji je, kao to je, na svoju trenuta nu alost, ubrzo ustano vio, bio vrlo daleko od stola poljske obitelji. Onako umoran a ipak razigrana duha, bio je za dugo i dosadnom ve erom zaokupljen ap straktnim, pa cal i transcendentalnim stvarima. Razmiljao je o tajan stvenoj vezi u koju mora stupiti neto zakonomjerno individualnim da bi nastala ljudska ljepot a, a odatle j1 preao na op e probleme forme i umjetnosti, te na kraj' zaklju io da nj egove misli i spoznaje nalikuju na naok' sretna nadahnu a u snu, koja nam se posli je, na javi ine potpuno plitkima i bezvrijednima. Nakon ve ere # zadrao neko vrijeme u perivoju ispunjenom ve ernji!1 36

irisima, pue i, sjede i i etaju i, a onda se rano povukao na po inak. No je proveo u nepre idno duboku snu proaranom ipak kojekakvim snovienjima. Hi sutradan se vrijeme nije popravilo. Puhao je vjetar s kopna. Ispod blijedog i obla nog neba po ivalo je more, tromo i mirno, nekako ak i smeurano, obzor je bio doz laboga blizu, a od obale se toliko odmaknuo da je otkrio vie redova duga kih pje anih dina. Kad Aschenbach otvori prozor, u ini mu se da je osjetio truo zadah lagune. O buze ga neraspoloenje. Ve tada pomisli na odlazak. Jednom, prije vie godina, ovdje ga je nakon vedrih proljetnih tjedana zateklo isto ovakvo vrijeme i toliko mu nak odilo zdravlju daje morao napustiti Veneciju kao bjegunac. Ne vra a li se opet ona ista grozni ava nevoljkost, pritisak u sljepoo nicama, teina u vjedama? Ipak, bilo b i nesnosno jo jednom promijeniti boravite; ali ako se vjetar ne okrene, ne e mo i ovdj e ostati. Za svaki slu aj, nije povadio sve stvari iz kov ega. U devet sati je doru ko vao u doru kovaonici izmeu dvorane i restorana. U toj je prostoriji vladala sve ana tiina kakva dolikuje velikim hotelima. Posluga se sasvim ne ujno kretala. ulo se samo zveckanje ajnog posuda i gdjekoja poluaptom iz re ena rije . U jednom kutu, ukoso od ulaza i dva stola dalje od njega, opazio je As chenbach poljske djevoj ice s njihovom odgojiteljicom. Sjedile su uspravne, pepelj asto-plava kosa bijae im iznova glatko za eljana, a o i crvene. u krutim haljinama od plavog lanenog platna, dodavale su jedna drugoj staklenku s pekmezom. Bile su ve pri kaju doru ka. Dje aka nije bilo. Aschenbach se osmjehne. Vidi ti malog Fea anina! ~~~ Pornisli. Sve bih rekao da ti uiva povlasticu da spava uko te volja. Odjednom se razvedri i u sebi izusti stih: 37

esto mijenjah ruho i tople kupke odmaraju se. Doru kuju i bez urbe, ugledao je portira, koji je uao u doru kovaonicu dre i u ruci kapu s roj tama i donio mu potu naknadno poslanu za njim. Pue i cigaretu, Aschen-bach otvor i nekoliko pisama. Tako se slu ilo da je jo vidio kako dolazi pospanac kojeg ondje prijeko ekaju. Uao je na staklena vrata i zaputio se usred tiine ukoso kroz prostoriju do stola z a kojim su mu sjedile sestre. Hod mu je bio, to se ti e dranja trupa, pregibanja kol jena i stupanja stopala u bijelim cipelama, izvanredno draestan, vrlo lagan, njean i ponosit u isti mah, i jo k tome uljepan djetinjom srameljivo u s kojom je usput dva puta okrenuo glavu prema prostoriji, podigao pogled i oborio ga. Nasmijeen, sjeo je na svoje mjesto i poluglasno rekao neto na svom mekom i itkom jeziku. Posebice sad kad je promatra u bio okrenut profilom, ovaj se iznova za udi, pa ak i uplai od u istinu boanstvene ljepote tog ljudskog bi a. Dje ak je danas imao na sebi lagano odij elo od tkanine s plavim i bijelim prugama, s vrpcom od crvene svile na prsima uo kvirenom jednostavnim, bijelim uspravnim ovratnikom. Ali na tom ovratniku, koji ba i nije najbolje pristajao tom odijelu, po ivala je glava nalik na cvijet s nepri spodobivom Ijupko u - glava Erosa sa u kastom caklinom parskog mramora, tankih i ozbil jnih obrva, sljepoo nica i uiju obraslih tamnom i mekom kovr avom kosom to je pod prav im kutom padala na njih. Dobro, dobro! pomislio je Aschenbach s onim hladnim profesionalnim odobravanjem kojim umjetnici gdjekad zaodijevaju svoj ushit i zanos pred remek-djelom. I doda u sebi: Zaista, da me ne ekaju more i plaa, ostao bih ovdje dok god si i ti ovdje! Ali ovako je ustao i poao pod

budnim okom posluge, siao niz veliku terasu i produio ravno drvenim mostom do ograe ne plae za hotelske goste. Bosonogi starac u platnenim hla ama, mornarskoj bluzi i slamnatom eiru nadzirao je kupalite i odveo ga do njegove rezervirane ku ice, izvukao iz nje stol i stolicu i postavio ih na drvenu platformu pokrivenu pijeskom. Asc henbach je odvukao lealjku dalje prema moru, na votano uti pijesak, i udobno se zav alio na nju. Slika plae, taj prizor kulture to bezbrino uiva na rubu elementa, zabavljala ga je i radovala kao i uvijek. Sivo i plitko more bilo je ve oivjelo od djece to su gacala po njemu, pliva a i onih arenih prilika to lee na sprudovima s rukama podvijenim pod glavama. Drugi su veslali u malim amcima bez kobilica, obojenim crvenom i plavom bojom, i prevrtali se smiju i se na sav glas. Pred duga kim nizom platnenih kabina, na ijim su platformama ljudi sjedili kao na malim verandama, bilo je ive igre ali i tromog, oputenog mirovanja, posjeta i brbljanja, briljive jutarnje elegancije i golotinje to ko operno i udobno uiva u slobodnim obi ajima ovoga mjesta. Sprijeda su po vlanom i tvrdom pijesku etali amo-tamo pojedinci u bijelim kupa im ogrta ima i iroki m kouljama nalik na kaftane. Zdesna se dizao vieslojni pje ani dvorac to su ga bila po digla djeca i okitila zastavicama svih mogu ih zemalja. Prodava i koljaka, kola a i vo a rasprostirati su kle e i svoju robu. Slijeva, pred jednom od ku ica koje su stajale po prijeko prema ostalima na samom kraju plae, utaborila se jedna ruska obitelj: bra dati i zubati mukarci, mlohave i trome ene, balti ka usidjelica koja je sjedila za s tafelajem i slikala more uzvikuju i s vremena na vrijeme Od o aja, dvoje dobro udne i rune djece, stara slukinja s rupcem na glavi koja se ponaala umiljato i posluno poput robinje. Zahvalno su uivali u svemu oko sebe, neumorno izvikivali imena svo je neposlune djece to su se naganjala oko njih, dugo se alili uz pomo neto malo talij anskih rije i s veselim starcem od kojeg su kupovali slatkie, ljubili se u obraze n a haju i ni najmanje promatra li tko tu njihovu zajednicu. Ostat u dakle, pomisli Aschenbach. Gdje bi mi bilo bolje? I ruku skrtenih u krilu, bludio je pogledom po dalekom moru, pogled mu je klizio, rasplinjavao se i gubi o u jednoli noj izmaglici pustog prostranstva. Volio je more iz dubokih razloga: i z udnje za odmorom umjetnika koji naporno radi, koji se eli skloniti pred zahtjevn om raznoliko u pojava u okrilje ne ega jednostavnog i golemog, iz zabranjene, njegovo j zada i suprotstavljene i upravo zato zavodljive sklonosti ne emu neartikuliranom, neizmjernom, vje nom nitavilu. Otpo ivati u savrenosti elja je onoga koji se trudi da s tvori neto posebno, a zar i nitavilo nije oblik savrenosti? Ali dok je on tako snat rio o dubokoumnim stvarima, iznenada je vodoravnu crtu morske obale presjekla je dna ljudska spodoba, a kad je vratio pogled iz beskrajnog prostranstva i sabrao se, pokraj njega je, dolaze i slijeva, prolazio po pijesku onaj lijepi dje ak. Bio j e bos, spreman gaziti pli akom, vitke noge bile mu gole do iznad koljena, hodao je polako ali tako lagano i ponosito kao da je vi an kretati se bosonog, i gledao pr ema poprijeko postavljenim ku icama. Ali, im je spazio onu rusku obitelj to se ondje u zahvalnoj slozi bavila svojim poslovima, lice mu se smrkne od srditog prezira . elo mu se namrtilo, usne nakubile i ogor eno razvukle na jednu stranu, a obrve se t ako grdno nabrale da su mu o i kanda upale od tog pritiska govore i mra nim jezikom mrn je. Zagledavi se u zemlju, jo se jednom prijete i osvrne, a onda prezirno i snano trgne ramenom, okrene se i ostavi neprija telje za sobom. Neka vrsta tanko utnosti ili prestraenosti, neto poput potovanja i stida, nagne Asche nbacha da se okrene na drugu stranu kao da nita nije vidio; jer ozbiljnom i slu ajn om promatra u te strastvene scene nije se mililo iskoristiti svoje zapaanje, ak ni p red samim sobom. Ali bio je razvedren i potresen u isti mah, to e re i: sretan. Taj djetinji fanatizam uperen protiv posve dobro udna djeli a ivota - pridavao je ljudsku dimenziju ne emu boanski neizrecivom, zbog ega se inilo da je dragocjeno remek-djelo prirode, koje mu je do tada prualo samo nasladu o ima, vrijedno dubljeg suosje anja. Taj je fanatizam podario liku tog mlaca, zna ajnom po samoj svojoj ljepoti, omota koji je doputao da se shvati ozbiljnije nego to zavreuju njegove godine. Jo uvijek okrenut na drugu stranu, Aschenbach je oslukivao dje akov glas, njegov vis

ok, prili no slabaan glas kojim je ve izdaleka dovikivao drugovima u igri zabavljeni m gradnjom dvorca od pijeska najavljuju i im svoj dolazak. Odazivali su mu se izvi kuju i vieput njegovo ime ili moda samo nadimak, a Aschenbach je pomalo radoznalo sl uao ali nije uspijevao nita jasnije razabrati do dva melodi na sloga, neto kao Adio, il i jo e e Adu, sa zavrnim glasom u otegnutim u dozivanju. Uivao je u tom zvuku i osje a pristaje tom objektu, ponovio ga u sebi i zadovoljno se opet vratio svojim pismi ma i spisima. Dre i malu putnu mapu za pisanje na koljenima, uzeo je naliv-perom odgovarati na pi sma. Ali nakon etvrt sata Pomisli da je teta propustiti ovakvu prigodu, najvrednij u uivanja za koju je znao, radi sasvim ravnoduna posla. Gurne u stranu pribor za p isanje i vrati se moru, te uskoro,

privu en mladena kim glasovima oko dvorca od pijeska, udobno nasloni glavu na naslon lealjke i pogleda nadesno da vidi to to radi i izvodi prekrasni Aio. Pronaao ga je ve prvim pogledom; nije mogao previdjeti crvenu vrpcu na njegovim pr sima. S ostalima je upravo postavljao staru debelu dasku kao most preko vlanog ro va oko dvorca, odreuju i povicima i pokretima glave kako treba izvesti taj pothvat. S njim je bilo desetak drugova, dje aka i djevoj ica, njegovih godina i neto mladih, koji su avrljali svako svojim jezikom, poljskim, francuskim, pa i nekim balkansk im jezicima. Ali naj e e se ulo njegovo ime. O ito je bilo da ga trae i snube i da mu se dive. Napose je jedan od njih, Poljak kao i on, snaan dje ak koga su zvali otprilik e Jau, crne, napomaene kose, u platnenu odijelu s pojasom, izgledao da mu je najblii vazal i prijatelj. Kad su zavrili posao oko dvorca, njih su dvojica poli zajedno z agrljeni obalom, a onaj koga su zvali Jau poljubio je ljepotana. Aschenbach je bio u napasti da mu priprijeti prstom. A ti, Kritobulose, pomisli sm jekaju i se, otputuj na godinu dana! Jer najmanje ti toliko vremena treba da ozdravi. Zatim je pojeo krupne, zrele jagode to ih je bio kupio od nekog prodava a. Postalo je vru e iako se sunce nije jo bilo uspjelo probiti kroz slojeve oblaka. Dok su osj etila uivala u silnom i opojnom govoru morske tiine, duh je obuzimala tromost. Tom ozbiljnom ovjeku inilo se da je potpuno prikladna zada a koja ga je svega zaokupila da pogaa, istrauje kako zapravo glasi ime to zvu i otprilike kao Adio. Uz pomo nekih p ljskih uspomena, ustanovio je da je to ime zacijelo Tadzio, skra eno od Tadeusz, koje u vokativu glasi Tadziu. Tadzio se kupao. Aschenbach, koji ga je bio izgubio iz vida, spazio mu je daleko u moru glavu i ruku kojom zarnahuje, jer je more o it o bilo nadaleko plitko. Ipak, inilo se da su se ve zabrinuli za njega, ene su mu net o dovikivale od ku ica, ponovo se razlijegalo to ime koje je ovdje na plai bilo tak o re i lozinka, s onim njegovim mekim suglasnicima i otegnutim u na kraju, neto u i sti mah slatko i divlje: Tadziu! Tadziu! Dje ak se vratio i potr ao zaba ene glave kroz vodu to mu se pjenila oko nogu. Gledati taj ivi lik, Ijubak i opor u svojoj ranoj mukosti, mokrih uvojaka i lijep poput njena boga, kako izlazi iz dubina neba i mor a, kako izranja iz elementa i izmi e mu: taj je prizor izazivao mitske predodbe, bi o kao neka pjesni ka objava iz iskonskih vremena, objava porijekla forme i roenja b ogova. Aschenbach je sluao sklopljenih o iju tu pjesmu to izvire iz njega, i ponovo pomislio kako je dobro ovdje i kako e ovdje ostati. Poslije je Tadzio, odmaraju i se od kupanja na pijesku, zaogrnut bijelim kupa im ogr ta em to ga je bio podvukao ispod desnog pazuha, leao s glavom na goloj desnoj ruci. ak i kad ga nije gledao nego itao gdjekoju stranicu svoje knjige, Aschenbach nije ni na trenutak zaboravljao da dje ak ondje lei i da treba samo malko okrenuti glav u nadesno pa da ugleda neto vrijedno svakog divljenja. Gotovo mu se inilo da sjedi tu radi toga da uva dje aka to se odmara - zaokupljen svojim poslovima, ipak nepres tano bdi nad onim plemenitim ljudskim stvorom na desnoj strani, nedaleko od sebe . I srce mu ispuni i gane nekakva o inska naklonost, njena skrb onoga koji se rtvuje da stvori u duhu ljepotu za onoga koji je ljepota sama. Popodne je otiao s plae, vratio se u hotel i odvezao liftom do svoje sobe. Tu je d ulje vrijeme proveo pred zr-

calom promatraju i svoju sijedu kosu i umorno lice otrih crta. U tom je trenutku mi slio na svoju slavu i na to kako ga mnogi na ulici promatraju i gledaju u straho potovanju zbog njegovih vjeto odabranih i ljupko okrunjenih rije i - prizvao je u sj e anje sve vanjske uspjehe svoga talenta kojih se uop e mogao prisjetiti, spomenuo s e ak i ste ene plemi ke titule. Zatim je siao u restoran na ru ak i ru ao za svojim stoli e . Kad je nakon toga uao u dizalo, na-grnula je za njim u vise i sobi ak mlade to se tak oer vra ala s ru ka, medu njima i Tadzio. Stajao je sasvim blizu Aschenbacha, prvi pu t toliko blizu da ga ovaj vie nije gledao i prepoznavao kao sliku u daljini, nego ga je vidio do u tan ine kao ljudsko bi e. Dje aku se netko obratio, a jo dok mu je od govarao s neopisivo ljupkim osmijehom na licu, izaao je na prvom katu natrake, obo renih o iju. Lijepi su ljudi srameljivi, pomisli Aschenbach i uze intenzivno razmilj ati o tome zato je tome tako. Ipak je zamijetio da Tadziovi zubi nisu osobito pri vla ni: da su poneto okrhnuti i blijedi, da ne blistaju od zdravlja i da su pomalo krhki i prozirni, kao to su gdjekad u slabokrvnih ljudi. Vrlo je njean, boleljiv, p omisli Aschenbach. Vjerojatno ne e doivjeti starost. Nije se potrudio izvesti na ista c osje anje zadovoljstva i olakanja to ga je obuzelo pri toj pomisli. Ostao je dva sata u svojoj sobi, a popodne se vapo-retom odvezao u Veneciju prek o lagune to je zaudarala po trulei. Iskrcao se kod San Marca, popio aj na trgu i za tim poao u etnju po ulicama kao to se bio navikao ve initi. Ali upravo mu je ta etnja iz temelja promijenila raspoloenje i nakane. U uli icama je bilo neugodno sparno; zrak je bio toliko teak da su mirisi to su nadi rali iz stanova, du ana i kuhinja, zadah ulja i oblaci parfema, bujali i lebdjeli u zraku te nikako da s e raziu. Dim je cigarete ostajao na mjestu i sasvim se polako gubio. Guva u tijesn im uli icama nije zabavljala eta a nego ga jedila. Sto je dulje hodao, to ga je vie mu i lo ono odvratno stanje koje izaziva kadikad morski zrak udruen s vjetrom iroko, to u isti mah uzbuuje i umara ovjeka. Oblio ga je neugodan znoj. O i mu otkazivale posl unost, u prsima je osje ao tjeskobu, bio je grozni av, krv mu damarala u glavi. Pobje gao je preko mostova iz te guve trgova kih uli ica u sirotinjsku etvrt. Tu mu nisu dav ali mira prosjaci, a kuna isparenja iz kanala oteavala mu disanje. Na jednom je mi rnom trgu, najednom od onih zaboravljenih i za aranih mjesta u unutranjosti Venecij e, otpo inuo na rubu fontane, obrisao znoj s ela i pojmio da mora otputovati. Po drugi put, ovaj put definitivno, pokazalo se da ovaj grad pri ovakvu vremenu krajnje tetno djeluje na njegovo zdravlje. inilo mu se da bi bilo nerazumno poto-po to ostati, a bilo je sasvim neizvjesno kad e se promijeniti vjetar. Valjalo se br zo odlu iti. Ipak, ne moe se odmah vratiti ku i. Ni njegovo ljetno ni zimsko boravite nije spremno da ga primi. Ali nema samo Venecija more i plau, ima ih i na drugim mjestima, bez pogubnog dodatka lagune i njena vonja to izaziva groznicu. Sjetio s e jednog manjeg ljetovalita nedaleko od Trsta koje su mu hvalili. Zato ne bi otiao onamo? I to smjesta, da mu se isplati jo jednom mijenjati boravite. Pomislio je da se odlu io, pa je ustao. Na prvom pristanitu sjeo je u gondolu i povezao se do San Marca kroz sumorni labirint kanala, ispod ki enih mramornih balkona kojima na ugl ovima stoje isklesani lavovi, oko sluzavih uglova ku a i pokraj alosnih pro elja

pala a kojima se trgova ki natpisi zrcale u namrekanoj vodi punoj otpadaka. Nije bilo lako sti i do San Marca jer je gondolijer, u dosluhu s radionicama ipaka i puha ima stakla, pokuavao nagovoriti ga da jo neto usput razgleda i kupi. Kad god bi ga po eo obuzimati ar bizarne vonje kroz Veneciju, javio bi se lupeki i trgova ki duh propale kraljice mora i neugodno ga otrijeznio. Vrativi se u hotel, obavijestio je jo prije ve ere upravu hotela da zbog nepredvienih okolnosti mora ve sutradan ujutro otputovati. Izrazili su mu aljenje i ispostavil i ra un. Pove erao je i proveo mlaku ve er itaju i asopis na stolici za ljuljanje na stran oj terasi. Prije nego to e le i, pripremio je prtljagu za put. Nije ba najbolje spavao jer je bio uznemiren skoranjim putovanjem. Kad je ujutro o tvorio prozor, bilo je obla no kao i ju er, ali je zrak bio nekako svjeiji i... ve se po eo pomalo kajati. Da se ipak nije prenaglio i pogrijeio u svom trenutnom i neura u nljivom raspoloenju? Da je bar malo promislio, da nije onako brzopleto klonuo duh om, da se pokuao jo prilagoditi venecijanskom zraku i pri ekao da se popravi vrijeme

, sad bi pred njim bilo, umjesto ove urbe i strke, prijepodne na plai kao i ju eranje prijepodne. Ali sad je ve prekasno. Sad mora otputovati, mora eljeti ono to je ju er poelio. Odjenuo se i spustio u osam sati liftom u prizemlje na zajutrak. Kad je uao u doru kovaonicu, nije jo bilo nikog od gostiju. Poneki su dolazili dok j e sjedio i ekao da mu donesu ono to je naru io. Dre i alicu aja na usnama, opazi kako ul ze poljske djevoj ice sa svojom pratiljom: uko ene i osvjeene snom, crvenih o iju, stup ale su do svoga stola u kutu kraj prozora. Uto mu prie portir s kapom u ruci i up ozori ga da treba po i. Automobil eka da njega i ostale putnike preveze do hotela Excelsior, odakle e se gospoda odvesti k ompanijinim privatnim kanalom do kolodvora. Valja pouriti. - Aschenbach je drao da nije potrebna tolika urba. Preostalo mu je jo vie od sat vremena do polaska vlaka. Ljutio se na taj hotelski obi aj da putnika to prije otpreme iz hotela, pa re e port iru da eli jo na miru doru kovati. ovjek se neodlu no povu e, a onda nakon pet minuta ope t doe. Kola vie ne mogu ekati. Neka onda idu i povezu njegov kov eg, razdraljivo odgov ori Aschenbach. On e sam oti i vapo-retom kad bude vrijeme, neka njemu osobno prepu ste brigu za njegov odlazak. Portir se nakloni. Aschenbachu je bilo drago to se o slobodio dosadnih opomena pa bez urbe pojede ostatak doru ka; tovie, zamoli konobara da mu donese jo i novine. Kad je napokon ustao, ostalo mu je jo sasvim malo vremen a. Slu ilo se tako da se u istom trenutku i Tadzio pojavio na staklenim vratima. Idu i prema svom stolu, presjekao je putniku put i edno oborio o i pred sijedim ovjeko m visoka ela, a onda ih opet na svoj ljupki na in blago irom otvorio. Zbogom, Tadzio ! pomisli Aschenbach. Nisam te se nagledao. I poto je, mimo svog obi aja, doista ob likovao te misli usnama i izgovorio ih za se, nadoda jo: - Bog te blagoslovio! Zatim krene da ode, podijeli napojnice, oprosti se s niskim, tihim ravnateljem u francuskom re-dengotu i ode iz hotela pjeice kao to je bio i doao, te se zaputi, u pratnji hotelskog sluge koji mu je nosio prtljagu, bijelom rascvjetanom alejom t o vodi preko otoka do pristanita vaporeta. Stigavi do njega, zauze mjesto - a ono t o je slijedilo bijae patni ki, alostan put kroz sve dubine kajanja. Bijae to onaj poznati put kroz lagunu, pokraj San Marca, Velikim kanalom. Aschenbach je sjedio na polukrunoj klupi na pramcu, oslonjen jed nom rukom na ogradu a drugom zaklanjaju i o i. Javni su parkovi ostali za njim, Piaz zetta se jo jednom otvorila pred njim sa svom svojom kneevskom Ijupko u i opet nestal a, slijedio je dugi niz pala a, a kad je vodeni put zavio, ukazao se pred putnikom prekrasno sveden mramorni luk Rialta. Gledaju i ga, putniku se srce paralo. Svu t u atmosferu grada, taj ovla natruli zadah mora i mo vare koji je elio to prije napust iti - udisao je sad dubokim, njenim i bolnim udisajima. Zar je mogu e da nije znao, da nije pomislio koliko mu je sve to priraslo srcu? Ono to je jutros bilo tek st anovito aljenje, blaga sumnja je li u inio dobro, postalo je sad duboka alost, prava bol, duevna patnja, toliko ljuta da mu je u vie navrata natjerala suze na o i, neto za to je sam sebi govorio da nikako nije mogao predvidjeti. Ono to mu je bilo tako teko podnijeti, to mu je na mahove bilo posve nepodnoljivo, bijae pomisao da nikad vie ne e vidjeti Veneciju, da je ovo rastanak s njom zauvijek. Jer, budu i da se i po drugi put pokazalo da u ovom gradu ozbiljno pobolijeva, da je po drugi put pris iljen napustiti ga navrat-nanos, morat e ga ubudu e smatrati nemogu im i zabranjenim mjestom za sebe, mjestom kojem nije dorastao i koje bi bilo besmisleno iznova po sje ivati. Da, osje ao je, ako sad otputuje, da e ga stid i prkos prije iti da ikad vie vidi ovaj voljeni grad, u kojem ga je dva puta izdala tjelesna snaga; ovaj spor izmeu duevne naklonosti i tjelesne nesposobnosti u ini se ostarjelom ovjeku odjednom tako tekim i vanim, ovaj fizi ki poraz tako sramotnim, toliko ga je poto-poto elio spr ije iti, da mu nije bilo jasno kako se mogao ju er onako lakoumno predati, bez ozbil jne borbe, i priznati poraz. Doe se vaporeto pribliavao kolodvoru, a bol i nemo zadobie razmjere rastrojstva. Odlazak se tom izmu enom ovjeku u ini nemogu im, ba kao i o stanak. Tako razdrt, uao je u kolodvorsku zgradu. Ve je kasnio, ne smije ni asa asit i ako eli sti i na vlak. eli i ne eli. Ali vrijeme ga tjera, goni ga naprijed; uri se izvaditi kartu i u meteu se obzire dvoranom ne e li gdjegod ugledati predstavnika h otelske kompanije. Kona no se ovjek pojavljuje i javlja mu da je veliki kov eg ve ukrc

an u vlak. Ve ukrcan? Da, svakako - za Como. Za Como? Nakon uurbanog natezanja, ni za srditih pitanja i zbunjenih odgovora, izbija na vidjelo da je doti ni kov eg ve u hotelu Excelsior nadleni slubenik uputio na sasvim pogrenu stranu, s ostalom, tuom p rtljagom. Aschenbachu nije bilo lako zadrati izraz lica koji je u tim okolnostima mogao jed ini biti razumljiv. Silna radost, nevjerojatna vedrina gr evito mu je iz sama srca potresla grudi. Slubenik odjuri da moda jo zadri kov eg, ali se vrati, kao to se i mog lo o ekivati, neobavljena posla. Tad Aschenbach obznani da ne eli putovati bez svoj e prtljage, nego da se vra a u Hotel des Baines, gdje e pri ekati da mu se prtljaga v rati. Nije li moda tu na kolodvoru motorni amac hotelske kompanije? ovjek ga je uvj eravao daje jo tu. Talijanskom je rje ito u uspio nagovoriti blagajnika da primi ve pro danu kartu, kleo se pred gostom da e odmah brzojavki u Como, da nitko od njih ne e a liti truda ni troka kako bi se kov eg to prije vratio u Veneciju i... tako se slu ilo neto neobi no, da se putnik dvadesetak minuta nakon dolaska na kolodvor vra ao Veliki m kanalom na Lido. udesna i nevjerojatna, sramotna i smijena pustolovina kao u snu: u istom satu biti sudbinom vra en i ponovo vidjeti ona mjesta s kojima se putnik u najdubljoj

boli zauvijek oprostio! Zapjenjen na pramcu, provla e i se smijeno i spretno izmeu gon dola i brodi a, jurio je mali brzi amac prema svom cilju dok je njegov jedini putni k pod krinkom srdite rezignacije krio plaljivo i obijesne uzbuenje odbjegla dje aka. Jo su mu se s vremena na vrijeme nadimala prsa od smijeha zbog ove nezgode koja se nije mogla u bolji as dogoditi, kao to je sam sebi govorio, ni najve em ljubimcu sre e. Morat e jo sve to objanjavati, suo avati se sa zaprepatenim licima - a onda e ope , govorio je sam sebi, biti sve u redu; izbjegao je nesre u i ispravio teku zabludu , a sve ono to je mislio da je ostavio za sobom ponovo e biti pred njim, ponovo e b iti njegovo dok god ga bude volja... Uostalom, dovodi li ga moda ova brza plovidb a u bludnju ili je doista, kao kruna svega, zapuhao vjetar s mora? Valovi su udarali o betonske zidove uskog kanala to vodi kroz otok do hotela Exce lsior. Tu je autobus do ekao povratnika da ga odveze uz namrekano more ravno do Hot ela des Bains. Mali brkati ravnatelj hotela u prugastu redengotu siao je niza stu be da ga pozdravi. Tiho mu se umiljavaju i alio je slu aj, nazvao ga krajnje neugodnim za sebe i kompani ju, ali je uvjerenim glasom pohvalio Aschenbachovu nakanu da ovdje do eka prtljagu . Dakako da je njegova soba ve izdana, ali odmah moe dobiti drugu, nimalo loiju. Pas de chance, mon-sieur1 - re e mu smjekaju i se voza lifta dok su se vozili na drugi kat. I tako su bjegunca smjestili u sobu koja je po poloaju i namjetaju bila goto vo potpuno istovjetna s onom prvom. Umoran, omamljen vrdogom tog neobi nog prijepis:l. Nemate sre e, gospodine (franc.). (JfJKR' odneva, sjeo je, poto je porazmjestio sadraj svoje torbe po sobi, u naslonja pokraj otvorena prozora. More je postalo nekako blijedozeleno, zrak nekako rjei i istiji , a plaa sa svojim ku icama i amcima slikovitija, iako je nebo bilo jo sivo. Aschenba ch je gledao kroz prozor, ruku prekrienih u krilu, zadovoljan to je opet ovdje, al i je i nezadovoljno vrtio glavom zbog svoje neodlu nosti i nepoznavanja vlastitih e lja. Tako je sjedio valjda oko sat vremena miruju i i dokono snatre i. O podne opazi Tadzia, u prugastom platnenom odijelu, s crvenom vrpcom oko vrata, kako se vra a s mora preko brklje na plai i dolazi drvenim mostom do hotela. Aschenbach ga odma h prepozna sa svoje visine prije nego to ga je pravo i pogledao, i pomisli neto ka o: Gle, Tadzio, opet si tu! Ali u istom asu osjeti kako je taj nehajni pozdrav klon uo i zanijemio pred istinom njegova srca - osjeti zanos svoje krvi, radost i bol svoje due, i pojmi da mu je upravo zbog Tadzia bilo onako teko oti i. Sjedio je posve mirno, potpuno nevidljiv pokraj svog visokog prozora i utonuo u svoje misli. Crte lica mu ivnule i uzvio je obrvama, a usne mu se razvukle od poz ornog, radoznalog i produhovljenog smijeka. Tad pripodigne glavu i objema rukama t o su mu labavo visjele preko priru ja naslonja a izvede kretnju koja se vrtjela i di zala, s dlanovima okrenutim naprijed, kao da e ispruiti i rairiti ruke. Bijae to ges ta koja je zra ila spremnom dobrodolicom i mirnim prihva anjem.

etvrto poglavlje Iz dana je u dan sada bog uarenih obraza nag tjerao svoj etveropreg vatrena daha n ebeskim prostranstvima, a uti mu uvojci leprali na isto njaku to je istodobno s njim tutnjao. Svileni sjaj bijelio se na daljinama Ponta to se tromo valjao. Pijesak s e ario. Ispod srebrnkastog svjetlucanja plavog etera bijahu razapeta jedrena plat na boje hrde pred ku icama na plai, a u otro omeenoj mrlji sjene ljudi su provodili d opodnevne sate. Ali prekrasna je bila i ve er kad bi bilje u perivoju zamirisalo p oput bakama, kad je zvijee na nebu igralo kolo, a mrmorenje mora utonulog u no tiho nadolazilo i djelovalo na duu. Takva je ve er nosila u sebi radostan zalog novog s un anog dana lako ostvarljive dokolice i bila oki ena nebrojenim, gusto namirisanim mogu nostima ugodna slu aja. Gostu, kojeg je dobro dola nezgoda zadrala ovdje, nije ni na um padalo da se nakon povratka svojih stvari ponovo otisne na put. Dva dana morao je trpjeti stanovit a liavanja i dolaziti na objed i ve eru u veliku blagovaonicu u putnom odijelu. A o nda, kad su zalutali teret napokon opet unijeli u njegovu sobu, temeljito je pov adio sve stvari i napunio njima ormar i sve ladice, odlu an da zadugo ostane, i sr etan to moe provoditi sate na plai u svilenoj odje i i pojavljivati se na ve eri za svojim stoli em u prikladnom ve ernjem odijelu. Ve ga je bila potpuno osvojila lagodna ravnomjernost takve egzistencije, brzo ga zanijela meka i sjajna blagost takva na ina ivota. I doista, kako je bio ugodan taj boravak u kojem su drai ljetovanja na junoj plai bile udruene s poznatom blizinom ud novatog i udesnog grada! Aschenbach nije volio uitke. Kad god je i gdje god je tre balo neto slaviti, predati se odmoru, dangubiti, uskoro bi ga obuzeli - a tako je napose bilo u mladim godinama - nemir i nezadovoljstvo te bi poelio vratiti se s vom uzvienom i mukotrpnom radu, svetoj i strogoj svakidanjici. Jedino gaje ovo mje sto za aralo, otupilo mu volju, usre ilo ga. Ponekad bi se prije podne, pod platneni m sjenilom svoje ku ice, zanose i se plavetnilom junog mora, ili u mlakoj no i, zavalje n na jastu i e u gondoli, kojom se vra ao s Markova trga, gdje se dugo bio zadrao, pod velikim zvjezdanim nebom, ku i na Lido - a za njim ostaju arena svjetla i ganutljiv i zvu i serenade - prisjetio svoga ljetnikovca u brdima, mjesta svoga ljetnog nadg orn-javanja, gdje bi oblaci plovili nad samim vrtom, a strahovito nevrijeme uve er gasilo svjetlo u ku i, i gavranovi koje je hranio visoko uzlijetali na vrike smrek a. Tad mu se inilo da je nekom arolijom prenesen u elizij, na kraj svijeta, gdje j e ljudima podaren najlaki ivot, gdje nema snijega ni zime, nema oluja ni silnih kia , nego se vje ito osje a blagi i prohladni dah boga Okeana i dani teku u blaenoj doko lici, bez napora i bez borbe, posve eni samo Suncu i njegovim svetkovinama. Cesto, gotovo svakog asa, viao je Aschenbach dje aka Tadzia. Ograni eni prostor i svim a jednako propisan dnevni program pridonosili su da mu je ljepotan

bio povazdan, s kratkim prekidima, u blizini. Viao ga je i susretao posvuda: u pr izemlju hotela, na vonji po vodi u grad i natrag na svjeem povjetarcu, na samom ra skonom trgu i po esto jo u uli icama i prolazima, kad bi i slu aj umijeao svoje prste. Ip ak, ponaj e e, zahvaljuju i sretnoj redovitosti, prualo mu je prijepodne obilje mogu nosti da ga vidi na plai, da se posveti pobonom prou avanju njegove ljupke pojave. Da, ta j splet sretnih okolnosti, to svakodnevno ravnomjerno ponavljanje povoljnih prig oda, bijae upravo ono to ga je ispunjalo zadovoljstvom i ivotnom rado u, to mu je ovdan i boravak inilo dragim, to mu je tako usluno i milostivo omogu avalo da se jedan sun an i dan nadovezuje na drugi. Rano je ustajao, kao i obi no kad bi ga posao na to tjerao, pa bi prije ve ine ostal ih stizao na plau dok je sunce bilo jo blago, a more ga u svojim jutarnjim snovima zasjenjivalo bjelinom. Prijazno je pozdravljao uvara plae, a isto tako prisno i b osog starca bijele brade koji mu je pripremao mjesto za odmor, razapinjao smeu te ndu i iznosio iz ku ice namjetaj na platformu, gdje bi se zatim gost udobno izvalio . Tada su tri- etiri sata bili njegovi, dok sunce ne bi odsko ilo i zadobilo stranu v last. More je sve vie tamnjelo, a za sve je to vrijeme mogao gledati Tadzia. Gledao ga je kako dolazi slijeva, uz sam rub mora, gledao ga je s leda kako se p

ojavljuje medu ku icama, a ponekad bi iznenada ustanovio, u pomalo radosnu strahu, da ga nije opazio kad je doao i da je ve tu, da je ve u pla-vo-bijelom kupa em kosti mu koji mu je sad na plai bio jedina odje a, te da se ve prihvatio i svoga uobi ajenog posla na suncu i pijesku - da je uronio u onaj draesno nitavni, dokoni i nestalni ivot to se sastoji od igre i odmora, vrljanja, gacanja po vodi, kopanja po pijesku , lovice, leanja i plivanja pod paskom ena na platformi ku ice koje su grlenim glasom izvikivale njegovo ime: Tadziu! Tadziu! A on bi onda dotr ao ustro mau i rukama da im is pripovjedi to je doivio, da im pokae to je naao, ulovio: koljke, morske konjice, meduz e i rakove koji se kre u porebarke. Aschenbach nije razumio ni rije i od onoga to je on govorio, pa makar to bile i posve obi ne stvari, bijae to sve skupa u njegovu uh u nejasno blagozvu je. Tako se dje akov strani govor uzdigao do glazbe, nestano sunce rasipalo je po njemu svoj raskoni sjaj, a uzviena perspektiva mora bijae vazda okr ilje i pozadina njegove pojave. Uskoro je promatra upoznao svaku crtu i gestu tog plemenitog, tako slobodno izloen og tijela, radosno iznova pozdravljao svaku ve poznatu lijepu pojedinost, nikako ga se nije mogao nagledati i nauivati. Dje aka su pozvali da pozdravi gosta koji je doao enama u posjet; dotr ao je, jo mokar od kupanja, zabacuju i uvojke, a dok je pruao ruku, stajao je na jednoj nozi i pocupkivao na drugoj, draesno i okretno, izvija o tijelo, ljupko i napeto, nastoje i ljubazno i stidljivo svidjeti se, jer mu je d obar odgoj to nalagao. Leao je potom s ru nikom za kupanje omotanim oko prsa, naslo njen na pijesak njeno oblikovanom rukom, s bradom na dlanu. Onaj koga su zvali Jau u ao je uza nj i umiljavao mu se, a nita nije moglo biti arobnije od osmijeha o ima i us nama s kojim je objekt umiljavanja gledao na podreenoga i niega od sebe. Ili je st ajao na rubu mora, sam, po strani od svojih, uz sama Aschenbacha - uspravan, ruk u sklopljenih na iji, polako se njihao na vrcima prstiju i sneno zurio u plavetnil o dok su vali i nadolazili i oplakivali mu prste na nogama. Kosa boje meda obavija la mu kovr ama sljepoo nice i iju, sunce mu obasjavalo malje na gornjem dijelu hrptenja e, tanki obr isi rebara i skladno graena prsa isticali se kroz pripijenu tkaninu na trupu, paz uha mu bila jo glatka kao na kipu, blistali mu stranji dijelovi koljena, a zbog pl avi astih ilica na njima reklo bi se da mu je tijelo sazdano od neke svjetlije grad e. Kakva se disciplina, kakva preciznost misli ogledala u tom ispruenom i mladena k i savrenom tijelu! Ipak, stroga i ista volja koja se iza toga krila i uspjela izni jeti na vidjelo taj boanstveni kip - nije li to neto poznato i blisko njemu, umjet niku? Ne djeluje li ta volja i u njemu kad, proet trijeznom stra u, iz jezi ne mramorn e mase oslobaa vitki lik koji je najprije vidio u duhu i koji do arava ljudima kao kip i zrcalo duhovne ljepote? Kip i zrcalo! Obuhva ao je pogledom plemenitu figuru ondje na rubu plavetnila i, p un zanosnog ushita, osje ao kako tim pogledom prima samu ljepotu, formu kao Boju mi sao, jedino i isto savrenstvo, to ivi u duhu, a tu pred njim stoji lako i ljupko lju dska slika i prilika tog savrenstva izloena njegovu oboavanju. Bio je opijen; i bez razmiljanja, upravo poudno, pozdravljao ga je ostarjeli umjetnik. Duh mu je bio u poroajnim bolovima, naobrazba mu se uskomeala, pam enje iznosilo na vidjelo prastar e misli koje je usvojio u mladosti i koje nikad nije oivio vlastitim arom. Zar nij e re eno da nam sunce skre e pozornost s duhovnih pojava na osjetilne? Ono nam, kau, omamljuje i o arava razum i pam enje tako te dua od pukog uitka posve zaboravlja na sv oje pravo stanje i prianja, zapanjeno i zadivljeno, uz najljepe suncem obasjane p redmete: da, samo uz pomo tijela moe se dua vinuti do uzvienih razmatranja. Amor uis tinu ini ono isto to ine matemati ari kad priglupoj djeci pokazuju opipljive slike istih oblika. Isto tako i Bog radi da nam duhovno u ini vidljivim s lue i se najradije likom i bojom ljudske mladosti koje pretvara u orue sje anja i ukraa va svim sjajem ljepote tako da se palimo pri pogledu na njih bolom i nadom. Tako je razmiljao taj zaneseni ovjek; takvi su ga osje aji obuzimali. A iz mrmorenja mora i sun anog blijeska rodila se u njemu draesna slika. Bijae to stara platana ne daleko od atenskih zidina - bijae to ono sjenovito i sveto mjesto proeto mirisom c

vata drveta ednosti oki eno posve enim i pobonim darovima u ast nimfa i Aheloja. Posve bistar potok tekao je podno iroko razgranatog stabla po glatkom ljunku; zrikavci s u zrikali. A na tratini to se blago sputala tako da je ovjek mogao leati na njoj uzd ignute glave, po ivala su dvojica zaklonjena od dnevne ege: jedan postariji i jedan mladi, jedan runiji i jedan ljepi, mudrac uz milolikog. I pun ljubaznosti, duhovi tih i privla nih ala, Sokrat je pou avao Fedra o udnji i vrlini. Govorio mu je o arkoj prepasti to obuzme onoga koji osje a kad mu oko ugleda oli enje vje ne ljepote; govorio mu je o pohoti neposve enog i loeg ovjeka koji ne vidi ljepotu kad gleda njenu slik u, i koji nita ne potuje; govorio mu je o svetom strahu to spopada plemenita ovjeka kad mu se ukae boanstveno lice, savreno tijelo - kako tada sav zatreperi i izbezumi se, i kako se jedva usuuje pogledati na tu stranu, i kako potuje onoga to posjeduj e ljepotu, pa e, prinio bi mu i rtvu kao kipu kad se ne bi bojao da bi ljudi pomisl ili da je lud. Jer ljepota, moj Fedre, samo je ljepota u isti mah vrijedna ljuba vi i vidljiva: ona je, upamti to dobro! jedini oblik duhovnog svijeta koji moemo primiti svojim osjetilima, koji moemo podnijeti svojim osjetilima. Jer

to bi bilo od nas kad bi nam boansko, kad bi nam se razumno i vrlina i istina javl jali u osjetilnu obliku? Zar ne bismo propali i izgorjeli od ljubavi, kao to je n eko izgorio Semela pred Zeusom? Stoga je ljepota onome koji osje a put do duha - sa mo put, samo sredstvo, mali moj Fedre... A onda je izgovorio ono najprofinjenije , taj prepredeni udvara : to da je onaj koji voli boanskiji od voljenoga, jer je u prvome bog a u drugome nije - tu moda najistan aniju, najpodrugljiviju misao koja j e ikad izre ena i iz koje izvire svekoliko vragolanstvo i najskro-vitija slast udnj e. Radost je piscu misao koja sva moe postati osje aj, i osje aj koji moe sav postati mis ao. Takva misao koja pulsira, takav to ni osje aj pripadali su tada i pokoravali se samotniku: naime, da priroda drhti od zanosa kad se duh smjerno klanja pred ljep otom. Iznenada poeli pisati. Eros dodue, kau, voli dokolicu i samo je za nju stvore n. Ali na ovoj to ci krize iskuenikovo je uzbuenje bilo usmjereno na stvaranje. Povo d gotovo da i nije bio vaan. Upit, poziv da se ispovjedi i izjasni o jednom odreen om velikom i goru em problemu upu en je duhovnom svijetu i stigao je i do ovog putni ka. Tema mu je bila dobro poznata, bliska njegovu iskustvu, a elja da je rasvijet li svojim rije ima odjednom je postala neodoljiva. I udio je za tim da to radi u Ta dziovoj prisutnosti, da mu pri pisanju uzor bude stas dje akov, da mu stil slijedi linije tog tijela koji mu se ini boanskim, i da njegovu ljepotu prenese u duhovne sfere, kao to je neko orao odnio u eter trojanskog pastira. Nikad mu slast rije i n ije bila slada, nikad nije tako dobro znao da Eros prebiva u rije i kao u tim opas nim i divnim trenucima, u kojima je, za svojim grubim stolom, u sjeni razapetog platna, pred svojim idolom i s glazbom njegova glasa u uhu, pisao svoju malu raspravu po uzoru na Tadziovu ljepotu - onu strani cu i pol birane proze ija e bistrina, plemenitost i treperava, napeta strast uskor o zadiviti mnoge itatelje. Jama no je dobro to svijet poznaje samo lijepo djelo, a n e i njegovo porijeklo, uvjete pod kojima je nastalo; jer poznavanje izvora iz ko jih je poteklo umjetnikovo nadahnu e esto bi svijet zbunilo, prepalo i tako dokinul o djelovanje vrsnog djela. Neobi nih li sati! Neobi na li napora kad malaku ivci! Neob i na li op enja i za e a izmeu duha i tijela! Kad je Aschenbach odloio svoje djelo i poao a ala, bio je iscrpljen, pa e rastrojen, i reklo bi se da ga savjest optuuje kao da je po inio kakvo sramno djelo. Sutradan ujutro, ba kad je odlazio iz hotela, spazio je s vanjskih stuba Tadzia k ako ve ide prema moru - i to sam - kako se upravo pribliava brklji na plai. elja, je dnostavna pomisao da iskoristi tu priliku, da se s onim koji mu je i ne znaju i pr iredio toliko zanosa i uzbuenja upozna na lak i bezbrian na in, da mu se obrati, da se po-raduje njegovu odgovoru, njegovu pogledu, ta mu je elja pala na pamet i nij e mu davala mira. Ljepotan je vrljao, mogao ga je jo susti i, i Aschenbach ubrza kor ak. Sustie ga na drvenom mostu iza ku ica, najradije bi ga pomilovao po glavi, po r amenima, ve mu je na jeziku neka rije , nekakva ljubazna francuska fraza: ali iznen ada o uti kako mu srce, moda od ubrzanog hoda, lupa kao eki , da je tako zadihan da bi

mogao govoriti samo priguenim i drhtavim glasom; dvoumi se, nastoji se svladati, odjednom se uplai da ve malo predugo prati ljepotana u stopu, pribojava se da e on to primijetiti i upitno se obazreti, te jo jednom pohita, ali i opet zataji, odu stane i proe mimo njega oborene glave.t^, Prekasno! pomisli u tom trenutku. Prekasno! A je li doista bilo prekasno? Taj ko rak koji je propustio u initi, moda bi taj korak okrenuo sve na dobro, lako i vesel o, moda bi ga izlije io i otrijeznio? Ali reklo bi se da se ostarjeli pisac ne eli o trijezniti, da mu je previe stalo do te opijenosti. Tko bi odgonetnuo tajnu umjet ni ke naravi i karaktera! Tko bi shvatio onu duboku, nagonsku stopljenost stege i neobuzdanosti na kojoj ona po iva! Jer ne htjeti se izlije iti i otrijezniti prava j e neobuzdanost. Aschenbach nije vie bio sklon samokritici; ukus, duhovni sklop nj egovih godina, samopotovanje, zrelost i pozna jednostavnost, sve ga je to odvra alo od ra lanjivanja vlastitih pobuda i od prosuivanja da li svoj naum nije izvrio iz sa vjesnosti ili iz poro ne slabosti. Bio je smeten, pribojavao se da je netko, pa ma kar to bio i uvar plae, zapazio njegov trk, njegov poraz, silno se bojao da nije i spao smijean. Dodue, alio se sam sa sobom na ra un tog svog komi nog i svetog straha. Po kunjen sam, pomisli, pokunjen sam kao pijevac koji je iz straha spustio krila u bo rbi. Doista nam tu sam Bog kri hrabrost i tako duboko ponizuje na ponosni duh kad ugledamo voljenoga... Poigravao se tom milju, snatrio i bio odvie uznosit da bi se bojao tih svojih osje aja. Vie nije pazio kad e pro i vrijeme dokolice koje je sam sebi bio odredio; nijednom n ije pomislio na povratak ku i. Pobrinuo se bio da mu ovdje ne ponestane novca. Jed ino ga je zabrinjavala pomisao da bi poljska obitelj mogla otputovati; ipak, taj om je doznao, raspituju i se onako uzgred kod hotelskog brija a, da su ta gospoda st igla bila malo prije njega. Sunce mu je opalilo lice i ruke, uzbudljivi i slani povjetarac krijepio mu osje aje, a kako je bio navikao da svaku okrepu koju mu prua ju san, hrana ili priroda umah utroi na svoje djelo, tako je i sad svu snagu koju su mu dnevice don osili sunce, dokolica i morski zrak, velikoduno i netedimice pretakao u opojnost i osje aje. Spavao je lakim snom; divne, jednoli ne dane razdvajale su kratke no i pune sretnog nemira. Rano je dodue odlazio na po inak jer mu se oko devet sati, kad bi Tadzio nestao s poprita, u inilo da je dan zavren. Ali u samo praskozorje budio se o d njene i otre strepnje, srce bi mu se prisjetilo svoje pustolovine, nije vie mogao ostati na jastucima pa bi ustao i, lako zaogrnut, da ne ozebe na jutarnjoj svjei ni, sjeo uz otvoren prozor da do eka izlazak sunca. Taj mu je udesni dogaaj ispunjao pobono u duu posve enu snom. Nebo, zemlja i more bijahu jo zaodjeveni sablasnom, stakla stom jutarnjom izmaglicom; jo je u praznini plutala i gasila se posljednja zvijez da. Ali dopro je lahor, krilata poruka iz nedostupnih prebivalita da Eos ustaje i naputa mua na logu, i javilo se ono prvo, slatko rumenilo na najdaljim rubovima n eba i mora to najavljuje puteno otkrivanje stvaranja. Bliila se boica, otmi arka mlad aca, koja je otela Kleita, Kefala i, prkose i zavisti svih bogova na Olimpu, naslai vala se ljubavlju lijepog Oriona. Ondje na rubu svijeta po elo je prosipanje rua, n eizrecivo Ijubak sjaj i cvat, a djetinji oblaci, ozareni i prozra ni, lebdjeli su poput anelaka u rui astoj, plavi astoj izmaglici, rumeno je svjetlo padalo na more koj e ga je kanda odnosilo valovljem prema obali, zlatna su koplja letjela odozdo u nebeske visine, sjaj se pretvorio u poar, bezglasno, boanski nadmo no dizali su se u vis ar i oganj i razbuktani plamenovi, a sveti trka i grabili su kopitima i penjali se iznad kugle zemaljske. Obasjan sjajem bojim, sjedio je budni samotnik, sklopi o o i i pustio da mu ta divota ljubi vjede. Negdanji osje aji, rani, divni jadi srca to su bili zamrli u strogoj slubi njegova ivota i sad se vratili neobi no p reobraeni - prepoznao ih je sa zbunjenim, za uenim osmijehom na usnama. Premiljao je i snatrio, a usne su mu polako oblikovale jedno ime, i svejednako se smijee i, s na gore okrenutim licem, ruku sklopljenih u krilu, zadrijemao je jo jednom na svojoj stolici. Ali dan, koji je tako jarko i sve ano zapo eo, bio je sav nekako neobi no uzvien i mits

ki preobraen. Odakle je doao i potekao lahor koji mu je odjednom onako blago i zna a jno, sli an boanskom aptu, zastrujio oko sljepoo nica i uiju? Na nebu su bili nebrojeni bijeli ru-nasti obla i i u velikim skupinama nalik na stada koje su bogovi istjeral i na pau. Podigao se neto ja i vjetar i Posejdonovi su konji dojurili propinju i se, p a i bikovi to pripadaju tom bogu plavih uvojaka i to su ri u i nadirali sputenih rogova . Ali medu hridima na daleku alu valovi su poigravali kao koze kad ska u. Neki svet i poreme eni svijet pun panskog ivota okruivao je zanesenjaka, a srce mu sanjalo njen e bajke. Vieput je, kad bi sunce zalazilo za Veneciju, sjedio na klupi u parku da moe promatrati Tadzia, koji se, u bijeloj odje i sa arenim pojasom, igrao loptom na poravnatom ljunku, pa mu se inilo da gleda Hijacinta, koji je morao umrijeti jer su ga dva boga voljela. Da, osje ao je Zefirovu bolnu zavist na suparnika, koji je zaboravio na svoje proro anstvo, na luk i kitaru, kako bi se vje ito igrao s ljepot anom; vidio je disk kako, voden okrutnom ljubomorom, pogaa ljupku glavu te dohva a, i on blijed, klonulo tijelo, a cvijet koji je niknuo iz slatke krvi nosi na seb i zapis njegove beskrajne alopojke. Nita nije udnije ni delikatnije od odnosa ljudi koji se poznaju samo iz vienja - ko ji se svakog dana, pa i svakog sata, susre u i promatraju, a ipak moraju, zbog pristojnosti ili svoje udi, drati se toboe ravnoduno, ne pozdravljati se niti razgovarati meu sobom. Izmeu njih v lada nelagoda i pretjerana radoznalost, histerija neke nezadovoljene i neprirodn o potisnute potrebe za upoznavanjem i razmjenom misli, a nadasve neka vrsta suzd rana potovanja. Jer ovjek voli i potuje ovjeka dok ga god ne moe procijeniti, a udnja nastaje iz nedostatnog poznavanja. Bilo je nuno da se razvije nekakav odnos i poznanstvo izmeu Aschenbacha i mladog Tadzia, a stariji je od njih dvojice bio presretan kad je ustanovio da njegovo zani manje i panja nisu ostali potpuno neuzvra eni. to je, re cimo, tjeralo ljepotana da vie nikad, kad ujutro dolazi na plau, ne ide drvenim mostom, sa stranje strane ku ica, nego uvijek samo prednjom stranom, po pijesku, pokraj Aschenbachove ku ice, a kadikad i nepotrebno sasvim blizu njega, doti u i mu malne stol ili stolac, dok je iao do svojih? Je li posrijedi bila privla nost, fascinacija koju jedno nadmo no osje anje budi u njenog i bezbrinog objekta? Iako je Aschenbach svakog dana ekao da se Tadzio pojavi, ponekad se gradio da je ne im zaokupljen kad bi on naiao, te je putao ljepotana da proe mimo njega toboe nezapaen. Ponekad bi pak uzgledao pa bi im se pogledi susreli. Kad bi se to dogodilo, obojica su bili vrlo ozbiljni. Kultivirani i dostojanstveni izraz lica starijega nije ni im odavao unutarnje uzbuenje, ali se uTadziovim o ima zrcalilo istraivanje, zamiljeno ispitivanje, hod bi mu postao neodlu an, poniknuo bi pogledom pa bi ga iznova ljupko podigao, a kad bi proao, neto je u njegovu dranju kanda govorilo da ga samo dobar odgoj prije i da se okrene. <. *&>** pke usne svoje sjene, koketno, radoznalo i mal ice uznemireno, o arano i arobno. Onaj koji je primio taj smijeak pohitao je s njim kao s kobnim darom. Bio je toli ko ganut da je morao pobje i od svjetla na terasi i u vrtu pred hotelom, te urnim k oracima potraiti tamu u parku iza hotela. S usana mu se oteli srditi i njeni prije kori: - Ne smije se tako smjekati! uj, nitko se nikom ne smije tako smjekati! - Sval i se na klupu izbezumljeno udiu i no ni miris bilja. Onako naslonjen, sputenih ruku, s kren i sav proet trncima, izusti uobi ajenu formulu udnje - ovdje nemogu u, apsurdnu, i zopa enu, smijenu a opet svetu, jo i ovdje asnu: - Volim te! i

:-*i ., ...0.; V Jednom je ipak, jedne ve eri, bilo druk ije. Mladi Poljaci nisu sa svojom guvernanto m ve erali u velikoj dvorani - Aschenbach je to zabrinuto uo io. Uznemiren njihovim izostankom, ushodao se poslije ve ere pred hotelom, podno terase, u ve ernjem odijel u i sa slamnatim eirom na glavi, kadli iznenada spazi, pri svjetlu lu ne svjetiljke, sestre nalik na koludrice s odgojiteljicom, a etiri koraka za njima i Tadzia. O it o su dolazili od pristanita vaporeta nakon to su, tko zna zato, ve erali u gradu. Na vodi je zacijelo bilo hladno jer je Tadzio nosio tamnoplavi mornarski kaput s dv a reda zlatnih puceta, a na glavi mornarsku kapu. Nije bio opaljen suncem i mors kim zrakom, put mu je ostala u kasto mramorne boje kakva je bila i na po etku; ipak, danas je bila jo nekako bijeda nego ina e, zbog hladno e ili zbog blijede svjetlosti svjetiljaka nalik na mjese inu. Skladne obrve jasnije su mu se ocrtavale, a o i bile jo tamnije. Bio je neopisivo lijep, i Aschenbach osjeti, bolno kao i vie puta pri je toga, da se rije ima moe samo hvaliti putena ljepota, ali se ne moe njima iskazat i. Nije se bio nadao da e ugledati taj dragi lik, pojavio se pred njim neo ekivano pa nije imao vremena namjestiti izraz spokojnosti i dostojanstva. Moda mu se na licu ogledala radost, iznenaenje i divljenje kad mu se pogled susreo s pogledom dje aka koji mu je nedostajao - a u tom se trenu slu ilo da se Tadzio nasmijei: njemu se n asmijeio, rje ito, prisno, umilno i neskriveno, usnama koje su se tek ovla razvukle u osmijeh. Bijae to smijeak Narcisa dok se saginje nad svoj odraz u vodi, onaj dub oki, o arani, otegnuti smijeak s kojim pri pogledu na vlastitu ljepotu prua ruke - t ek mal ice iskrivljen smijeak, iskrivljen zbog bezizglednosti nastojanja da poljubi ljuif!.;-. , j Peto poglavlje etvrtog tjedna svoga boravka na Lidu, Gustav von Aschenbach zapazio je neke neugo dne stvari u vanjskom svijetu oko sebe. Prvo mu se u inilo da posje enost hotela, ia ko je ljeto bilo tek na pragu, prije opada nego to raste, a napose mu se u inilo da njema ki jezik oko njega pre-sahnjuje i gubi se tako da je u blagovaonici i na pl ai naposljetku mogao uti samo strane glasove. Zatim je jednog dana kod brija a, koje g je sve e e posje ivao, u razgovoru ulovio rije koja ga je zapanjila. ovjek je spomenuo neku njema ku obitelj koja je netom bila otputovala, a onda je dodao, onako usput i dodvorljivo: - Ali vi ostajete, gospodine; vi se ne bojite boletine. - Aschenbach ga pogleda i ponovi: - Boletine? - Brbljavac uuti grade i se da je zaokupljen poslom i da je pre uo pitanje. A kad gos t otrije ponovi upit, re e da nita ne zna, nastoje i smetenom rje ito u skrenuti razgovor a drugu stranu. Bijae to oko podne. Po podne se Aschenbach, usred najve e ege i kad nije puhao vjeta r, odvezao u Veneciju. Progonila ga je sumanuta elja da prati u stopu mlade Polja ke koje je spazio kako odlaze s odgojiteljicom do pristanita vaporeta. Svog idola nije zatekao na San 66 Marcu. Ali dok je pio aj sjede i za eljeznim okruglim stoli em na trgu, iznenada osjet i u zraku neobi an vonj i pomisli da ga osje a ve danima, iako ga nije bio potpuno sv jestan - slatkast, ljekarni ki vonj koji podsje a na bijedu, rane i sumnjivu isto u. Is pitivao ga je i zamiljeno prepoznavao. Popio je aj i otiao s trga stranom suprotnom bazilici. U uskim uli icama vonj se poja ao. Uglovi su ku a bili oblijepljeni tiskani m obavijestima kojima su gradski o i dobrohotno upozoravali pu anstvo na stanovita o boljenja probavnog trakta koja se javljaju pri ovakvu vremenu, savjetuju i im da s e klone kamenica, koljaka i kanalske vode. Bilo je jasno da nastoje uljepati stvar . Ljudi su u skupinama stajali utke na mostovima i trgovima, a stranac je stajao medu njima premiljaju i i tragaju i za istinom. Jednog trgovca, koji je stajao naslonjen na nadsvodena vrata svoga du ana medu kor

alj nim ogrlicama i nakitom od imitacije ametista, zamoli da mu objasni otkud ta j fatalni vonj. ovjek ga odmjeri tekim pogledom i ustro se prene. - To vam je samo mjera opreza, gospodine! - odgovori mu gestikuliraju i. - Policijska odredba koju treba pozdraviti. Ovo nas vrijeme sve priti e, iroko je tetan za zdravlje. Ukratko, r azumijete... moda i malo pretjeran oprez... - Aschenbach mu zahvali i ode dalje. a k je i na vaporetu kojim se vra ao na Lido osje ao vonj baktericida. Vrativi se u hotel, odmah se zaputi do stola s novinama i uze ih razgledati. U st ranim novinama nije naao nita. Njema ke su spominjale glasine, navodile razli ite cifr e, prenosile slubene demantije i izraavale sumnju u njihovu istinitost. To je objan javalo odlazak njema kih i austrijskih turista. Pripadnici drugih nacija nisu o ito 67 svije a opazi Aschenbach kako je ljepotan tamo sprijeda okrenuo glavu, potraio pogl edom njega i spazio ga. Kad je zatim mnotvo nagrnulo van kroz otvorena vrata na blistavi trg to je vrvio o d golubova, sklonio se op injeni zaljubljenik u predvorje, sakrio se i vrebao. Gle dao je Poljake kako izlaze iz crkve, kako se djeca na ceremonijalan na in oprataju s majkom i kako ova odlazi u hotel skre u i nalijevo Piazzettom. Opazio je zatim kak o ljepotan i njegove sestre nalik na koludrice s guvernantom odlaze nadesno kroz vrata tornja sa satom, put Mercerije. Poto ih je pustio da malo odmaknu, poao je za njima i potajno ih slijedio u njihovoj etnji kroz Veneciju. Morao je zastati im bi se oni gdjegod zaustavili, morao se sklanjati u pr varnice i dvorita da ih prop usti kad bi se vra ali; gubio ih je i traio sav zaaren, i umoran, po mostovima i prl javim slijepim ulicama. Pretrpio je trenutke grdne neugodnosti kad ih je iznenad a ugledao kako mu dolaze u susret u uskom prolazu gdje im nije mogao izmaknuti. Ipak se ne bi moglo re i da je patio. Glava i srce bijahu mu opijeni, a koraci mu sluali naloge zloduha koji uiva u tome da ljudima gazi razum i dostojanstvo. Potom su se Tadzio i njegovi negdje ukrcali u gondolu. Aschenbach je, dok su se oni ukrcavali, stajao iza nekog zaklona ili fontane, a onda je i sam sjeo u gond olu. Govorio je brzore icom i priguenim glasom gondolijeru, kojem je obe ao masnu nap ojnicu, samo neka prati nenapadno, sa stanovite udaljenosti, onu gondolu to uprav o zaokre e za ugao. Najeio se kad ga je taj, s lupekom susredjivo u svodnika, uzeo uvje ravati da e ga usluiti, da e ga savjesno usluiti. I tako je on klizio i njihao se zavaljen na meke, crne jastuke za onom drugom cr nom, kljunastom barkom, za 69 nita znali ni slutili, pa se jo nisu ni uznemirili. O tome se uti! pomisli Aschenbach uznemireno bacaju i novine na stol. To se preu uje! Ali istodobno mu se srce ispuni za dovoljstvom zbog pustolovine u koju upada vanjski svijet. Jer strasti nije, kao ni zlo inu, po udi pouzdan red i dobrobit svakidanjice, i dobro joj je dolo svako sla bljenje graanske strukture, svaka pomutnja i neda a u svijetu, jer se nekako nada d a e iz toga izbiti neku korist za sebe. Stoga je i Aschenbach osjetio mra no zadovo ljstvo zbog onoga to se, slubeno zabaurivano, zbiva u venecijanskim ne istim uli icama - ta zla tajna ovoga grada to se poklapa s njegovom vlastitom tajnom, koju i on n astoji poto-poto prikriti. Jer zaljubljenika nije nita toliko brinulo koliko mogu no st daTadzio otputuje, pa se pomalo i zgrozio spoznavi da vie ne bi mogao ivjeti kad bi se to dogodilo. U posljednje vrijeme nije se vie zadovoljavao time da ljepotana vida i bude u nje govoj blizini samo zahvaljuju i dnevnom programu i pukoj sre i; progonio ga je i vre bao. Nedjeljom, recimo, Poljaci nisu nikad dolazili na plau; dosjetio se da odlaz e na misu u San Marco, pa je pohitao onamo. Poto je s uarenog trga stupio u zla ani polumrak svetita, zatekao je onoga koji mu je nedostajao kako sjedi sagnut nad kl ecalom pri slubi Bojoj. Zatim je Aschenbach stajao u pozadini, na popucanom podu o d mozaika, medu vjernicima to su kle ali, mrmljali i kriali se, a raskona sabijena di vota isto nja kog hrama po ivala mu je na osjetilima. Sprijeda je amo-tamo hodao, bogo sluio i pjevao teko oki eni sve enik, tamjan je kuljao i obavijao nemo ne plami ke na olta ru, te se inilo da se s tekim i slatkim rtveni kim mirisom polako mijea jedan drugi mi ris: vonj oboljelog grada. Ali kroz dim i treperenje 68

koju je bio vezan stra u. Pokatkad bi mu i ezla iz o iju: tad bi ga obuzeli jad i nemir. Ali njegov vesla kao da je bio vi an takvim zadacima, uvijek bi ga lukavim manevri ma, skretanjem u popre ne kanale i skra ivanjem puta ponovo dovodio do eljenog cilja. Zrak je bio ustajao i smrdljiv, sunce je snano peklo kroz izmaglicu to je nebo bo jilo bojom kriljevca. Voda je klokotala udaraju i o drvo i kamen. Na gondolijerov p ovik, napol opomenu napol pozdrav, odazvao bi se iz daljine, iz tiine labirinta, drugi gondolijer, prema nekom udnom obi aju. Iz malih vrtova nad glavom, na tronim z idovima, visili su grozdovi cvije a, bijeli i purpurni, miriu i na bademe. U mutnoj v odi zrcalili su se maurski prozori. Mramorne stube jedne crkve sputale su se do v ode; na njima je sjedio prosjak upozoravaju i na svoju bijedu i pruaju i eir, te iskola u ju i o i kao da je slijep; neki staretinar pozivao je ispred svoga bijednog du ana dod vorljivim kretnjama prolaznike neka udu ne bi li ih prevario. To je sve bila Ven ecija, umiljata i sumnjiva ljepotica - ovaj grad, napol bajka napol klopka za tu riste, u ijem je gnjilom zraku neko raskono bujala umjetnost, i koja je glazbenike nadahnjivala na tonove to se njiu i zavodni ki uspavljuju ovjeka. Zanesen svojom pust olovinom, putniku se inilo da mu o i upijaju svu tu rasko i da mu takve melodije snu be ui; prisjetio se i da je grad bolestan a da to iz koristoljublja taji, pa je j o mahnitije gledao za onom gondolom kako lebdi pred njim. Taj smu eni ovjek nije nita drugo znao ni elio nego da neprestano progoni objekt koji ga je zatravio, da snatri o njemu kad je odsutan, i da, onako kako to ine ljubav nici, apu e njene rije i i samoj njegovoj sjeni. Samo a, tuina i radost pozne i duboke op ijenosti hrabrile su ga i nagovarale da dopusti sebi, bez stida i rumenila na obrazima, i ono najza udnije, pa se tako slu ilo da je, kad se kasno nave er vratio iz Venecije, zastao na prvom katu hotela ispred vrata Ijepotanove sobe i, potpuno opijen, prislonio elo na dovratak te se dugo nije mogao odvojiti od njega izvrgav aju i se opasnosti da ga zateknu i ulove u tom suludom poloaju. Ipak je bilo trenutaka kad bi se prenuo i malne osvijestio. Kud sam ja ovo zabra zdio! mislio je tada presene eno. Kud sam ja ovo zabrazdio! Kao i svaki ovjek koga prirodne zasluge navode na aristokratske zanimanje za svoje porijeklo, bio je na vikao, kad god bi u ivotu neto uradio ili postigao neki uspjeh, prisjetiti se ivota svojih predaka i u duhu se uvjeriti da mu oni odobravaju, da su zadovoljni, da mu iskazuju duno potovanje. Pa i sad ih se ovdje prisjetio, upleten u neto tako zaz orno, obuzet tako egzoti nim i izopa enim osje ajima, prisjetio se njihova strogog dran ja, njihove pristojne muevnosti, te se sjetno osmjehnuo. to bi mu oni rekli? Ali, dabome, to bi oni rekli o njegovu ivotu koji je odstupio od njihova do degeneriran osti, ivotu podlonom umjetnosti o kojem je jednom i on sam, u graanskom smislu svoj ih otaca, izrekao tako podrugljive mladena ke primjedbe, a koji je ipak u biti tak o sli an njihovu! I on je sluio, i on je bio vojnik i ratnik, kao i mnogi od njih jer umjetnost je ratovanje, zamorna borba, za koju malo tko danas dugo ima snag e. ivot pregaranja i prkosne upornosti, ivot opor, postojan i suzdrljiv, koji je on pretvorio u simbol suvremenog junatva pojedinaca njene grade - smije ga valjda na zvati muevnim, smije ga valjda nazvati hrabrim? Sve mu se nekako inilo da je Eros, koji je zagospodario njime, takvu ivotu na neki na in primjeren i sklon. Nije li E ros i u najhrabrijih naroda uivao visok ugled, pa e, nije 70 71

li re eno da je cvao u njihovim gradovima nadahnjuju i ih na hrabra djela? Nebrojeni junaci iz davnine nosili su drage volje njegov jaram, jer nije bilo nikakvo pon

ienje ono to je taj bog nalagao, a djela koja bi bila proglaena kukavi lukom da su po i njena iz nekih drugih pobuda: padanje na koljena, o ajni ko preklinjanje i ropsko po naanje, sve to nije bila sramota za zaljubljenika, tovie, zbog toga su ga jo i slavi li. Na taj je na in razmiljao zalueni, tako se pokuavao opravdati, o uvati dostojanstvo. Is todobno je neprestano svra ao pozornost, ispitljivo i svojeglavo, na ona zazorna z bivanja u dubini Venecije, na onu pustolovinu vanjskog svijeta to se mra no izmijeal a s pustolovinom njegova srca i pothranjivala mu strast neodreenim i nedopustivim nadama. Opsjednut eljom da dozna neto novo i pouzdano o stanju i napredovanju poas ti, prelistavao je u gradskim kavanama njema ke novine, koje su jo prije nekoliko d ana bile nestale sa stola u predvorju njegova hotela. U njima su se smjenjivale tvrdnje i demantiji. Broj oboljelih i smrtnih slu ajeva navodno se popeo na dvades et, etrdeset, pa i na stotinu i vie, a odmah se zatim tvrdilo, iako se nije potpun o poricala pojava boletine, da je rije o pojedina nim slu ajevima unesenima izvana. Sv e skupa bijae proarano dvojbama i opomenama, prosvjedima protiv opasne igre talija nskih vlasti. Nikako se nije mogla saznati prava istina. Ipak je samotnik znao da ima posebno pravo podijeliti s drugima tu tajnu i, prem da isklju en iz svega toga, nalazio je udno zadovoljstvo u tome da postavlja nezgod na pitanja upu enima i da tako njih, koji su bili duni utjeti, natjera da mu lau u li ce. Jednog dana za doru kom u velikoj blagovaonici pozvao je tako ravnatelja na red, onog malia koji je ne ujno hodao u svom francuskom redengotu, nadziru i i poz dravljaju i goste, pa je zastao i kod Aschenbachova stoli a da i s njim prozbori koj u. Zato se zapravo, priupita ga gost nehajno i vie onako uzgred, zato zaboga od nek og vremena raskuuju Veneciju? unjalo mu odgovori: - Rije je o policijskoj mjeri koj oj je cilj da savjesno i na vrijeme sprije i svakojake nezgodne pojave ili smetnje koje bi zdravlju stanovnika moglo prouzro iti ovo sparno i neuobi ajeno toplo vrije me. - Aschenbach pripomene: - Zbilja hvale vrijedna mjera. - Poto su razmijenili jo nekoliko meteorolokih zapaanja, ravnatelj ode dalje. Tog istog dana nave er, nakon ve ere, slu ilo se da je mala skupina uli nih pjevala dola iz grada i zapjevala u vrtu ispred hotela. Dva mukarca i dvije ene stajali su pokr aj eljeznog stupa lu ne svjetiljke okrenuti svojim bijelo obasjanim licima velikoj terasi, na kojoj su se hotelski gosti udostojili da uz kavu i osvjeavaju e napitke prate tu pu ku priredbu. Hotelsko osoblje, posluitelji u liftu, konobari i uredski slubenici stajali su na vratima velike dvorane i sluali. Ruska obitelj, eljna da se sva preda svakom zadovoljstvu, zamolila je da joj iznesu u vrt pletene stolice da bude blie izvoa ima, pa je sad zahvalno sjedila u polukrugu. Iza gospodina i gosp ode stajala je njihova robinja s rupcem na glavi nalik na turban. Sirotinjski virtuozi svirali su mandolinu, gitaru, harmoniku i piskavu violinu. Instrumentalna glazba smjenjivala se s pjeva kim to kama kad je, primjerice, mlada en a, otra i kretava glasa, pjevala u poudnom ljubavnom duetu s tenorom to je pjevao u slatkom falsetu. Ali pravi talent i voda ove skupine bijae neprijeporno drugi muka rac, koji je svirao gitaru i po karakteru bio 72

neka vrsta bariton-buffa, gotovo bez glasa ali gluma ki nadaren, pravi komi ar. Viepu t se, sa svojim velikim glaz, balom u naru ju, odvojio od skupine svira a i primaknuo se glumataju i terasi, na kojoj su njegove vragolije gledaoci nagraivali burnim smijehom. Osobito su Rusi, sjede i u svom parteru, bili oduevljeni njegovom junja kom ivahno u i bodrili ga odobrava jem i povicima tako da je on bivao sve ko operniji i sigurniji. Aschenbach je sjedio uz balustradu i s vremena na vrijeme hladio usne napitkom o d ipkova soka sa sodom to ' se pred njim rumenio u ai poput rubina. ivci su mu poudno upijali dudukave zvuko ve, vulgarne i eznutljive melodije, jer strast paralizira sposobnost razlikovanja

i preputa se sasvim ozbiljno arima koje bi u trijeznom stanju slualac tek u ali pri hva ao ili nestrpljivo odbacivao. Zbog vratolomnih lakrdijakih skokova uko ile su mu se crte lica i ve ga boljele od smijeha. Sjedio je nehajno na stolici, ali je u s ebi bio krajnje napet jer je na est koraka od njega Tadzio stajao naslonjen na ka menu ogradu. Bio je u onom svom bijelom odijelu s pojasom u kojem je katkad dolazio i na ve eru odaju i neizbjenu i uroenu ljupkost, oslonjen lijevom podlakticom na ogradu i prekr ienih nogu, desnicu je drao na kuku noge na kojoj je stajao, i gledao uli ne pjeva e s izrazom na licu koji jedva da je bio smijeak, tek moda neka suzdrana radoznalost i uljudno pra enje programa. Kadikad bi se uspravio nadimlju i prsa i lijepom kretnjo m povukao objema rukama bijelu bluzu nadolje ispod konatog pojasa. Kadikad bi ost arjeli ovjek slavodobitno zapazio, a u glavi bi mu se zavrtjelo ali bi se i zgroz io, kad bi mladac, neodlu no i oprezno, ili pak naglo i nenadano, ne bi li stekao prednost iznenaenja, okrenuo glavu preko lijevog ramena prema

mjestu gdje sjedi ovjek zaljubljen u njega. Ne bi mu ipak ulovio pogled jer je sr amna zabrinutost silila grenika da u strahu vodi ra una o svojim pogledima. Iza nji h na terasi sjedile su ene koje su uvale Tadzia, pa je ak dotle dolo da se zaljublje nik pribojavao da im ne upadne u o i i postane sumnjiv. Da, vieput se malne uko io na plai, u hotelskom predvorju i na Piazzi San Marco, kad je opazio kako Tadzia doz ivaju dok je on u njegovoj blizini, kako ga nastoje udaljiti od njega - i premda mu se ponos gr io od neznanih muka zbog strahovite uvrede koja mu je time nanesen a, savjest mu nije doputala da porekne njezinu opravdanost. Dotle je gitarist zapo eo solo to ku uz vlastitu pratnju, pjesmu od vie kitica koja j e trenutno bila vrlo omiljena u cijeloj Italiji, a koju je on izvodio na plasti an i dramati an na in. Svi su ostali pjeva i svojim instrumentima izvodili s njim zajedn o refren. Onako njeno graen, mrav i izmoden u licu, stajao je na ljunku odvojen od os talih, s otrcanim pustenim eirom zaba enim na zatiljak tako da mu je ispod oboda isp ao bu rie kose, dre i se drzovito i ko operno, bren e i icama na svom glazbalu i dobacuju ivahnim recitativom na terasu, a od napora mu nabrekle ile na elu. Reklo bi se da nije rodom iz Venecije nego da prije pripada napuljskom soju kemi ara, da je na-po l svodnik a napol komedija, brutalan i smion, opasan i zabavan. Same rije i njegove pjesme bijahu priglupe, ali su u njegovu tuma enju, zahvaljuju i mimici, pokretima tijela i zna ajnom na inu na koji je namigivao i bestidno oblizivao kutove usana, po stajale neto dvosmisleno, neodreeno i sablanjivo. Iz mekog ovratnika njegove sports ke koulje, koju je ina e nosio uz odijelo gradskoga kroja, virio mu je mrav vrat na kojem se isticala velika Adamova jabu ica to se doimala nekako golo. inilo se da mu je obrijano blijedo lice sa zatubastim nosom, lice po kojem bi teko bilo zaklju iti koliko mu je godina, izo rano grimasama i porocima, a cerekanje pokretljivih usta nekako se udno slagalo s dvije bore to su mu se prkosno, gospodstveno, gotovo divlje, protezale izmeu crve nkastih obrva. Ono to je posebice snano privuklo samotnikovu pozornost bijae zapaanj e da ta sumnjiva spodoba nosi sa sobom i svoju sumnjivu atmosferu. Svaki put, na ime, kad bi zapjevao pripjev, pjeva bi groteskno obilazio terasu krevelje i se i po zdravljaju i prisutne rukom, pa je tako prolazio i ispod mjesta na kojem je sjedio Aschenbach, a kad god bi se to dogodilo, promatra a bi zapahnuo iz njegove odje e, s njegova tijela, gore na terasu, snaan zadah karbola. Nakon zavrene rugalice, po eo je skupljati novac. Po eo je od Rusa, koji su ga bogato nagradili, a onda se popeo uza stube. Koliko je pri izvedbi bio drzak, toliko j e sad ovdje gore bio ponizan. Duboko se klanjaju i i struu i nogama, uljao se izmeu sto lova. Od podmuklog i pokornog smijeka obnaili mu se jaki zubi, ali su i dalje osta le prijetiti one dvije bore izmeu riih obrva. Ljudi su motrili to udnovato eljade, to skuplja zaradu od koje ivi, radoznalo i pomalo gadljivo, i vrcima prstiju ubaciva li novac u eir uvaju i se da ga ne dodirnu. Dokidanje tjelesnog razmaka izmeu komedijaa i pristojnih ljudi, ma koliko zadovoljstvo bilo veliko, uvijek dovodi do stanov ite nelagode. On je to osje ao i nastojao se ispri ati puzavim ponaanjem. Doao je i do Aschenbacha, a s njim i vonj koji nitko od nazo nih kanda nije osje ao. - uj! - prozbori samotnik priguenim glasom, gotovo mehani ki. - Veneciju raskuuju. Zat o? -

Lakrdija mu odgovori promuklim glasom: - Zbog radi policije! Takvi su propisi, go spodine, pri ovakvoj vru ini i irokom. iroko priti e. To nije dobro za zdravlje... - Go vorio je kao da se udi to ga netko takvo to pita pokazuju i dlanom kako iroko priti e lj de. - Nema dakle boletine u Veneciji? - priupita ga Aschenbach tiho i kroza zube. Lakrdijaeve mii ave crte lica razvukoe se u grimasu komi ne nemo i. - Boletine? Ama, kak e boletine? Zar je iroko boletina? Zar je moda naa policija boletina? Vi se valjda ali e! Boletina? Ni manje ni vie! To vam je samo mjera opreza, shvatite ve jednom! Poli cijska odredba protiv djelovanja ovog nesnosnog pritiska... - Mahao je rukama. - Dobro, dobro - izusti Aschenbach opet kratko i tiho te mu ubaci u eir neprimjere no velik nov i . Zatim namigne ovjeku neka produi dalje. On ga poslua cere i se i klanjaj u i. Ali nije doao ni do stuba kadli se na nj okome dva hotelska slubenika i po nu ga, unose i mu se u lice, aptom unakrsno neto ispitivati. On je slijegao ramenima, uvje ravao ih i kleo se da nije nita rekao; to se sasvim lijepo vidjelo. Kad su ga pus tili, vratio se u vrt i, poto se jo nakratko dogovarao o ne emu ispod lu ne svjetiljke sa svojima, zapjevao je jo jednu pjesmu u znak zahvalnosti na rastanku. Bijae to pjesma koju samotnik, koliko se sje ao, nikad nije uo; neka slobodna uli na p jesma na nerazumljivu dijalektu, s refrenom koji se sastojao od smijeha i kojem se cijela skupina redovito pridruivala iz svega glasa. Tad je prestajala i pjesma i glazbena pratnja i nije ostajalo nita drugo do ritmi ki kako-tako usklaen smijeh koji je ipak vrlo prirodno zvu ao. Naime, solist ga je izvodio vrlo uspjeno, uvjerl jivo i ivo. Poto je ponovo uspostavio

umjetni ki razmak izmeu sebe i prisutnih gostiju, iznova je zadobio onu svoju drsko st pa je simulirani smijeh bezo no upu en gore na terasu bio pravi pravcati podruglj ivi grohot. Pred sam kraj artikuliranoga dijela svake kitice inilo se da se bori s neodoljivim kakljanjem u grlu. Jecao je, glas mu se kolebao, pritiskao je ruku na usta i krivio ramena, a u danom trenutku provaljivao je iz njega, praskao i r azlijegao se neobuzdan smijeh, toliko uvjerljivo da je djelovao zarazno i prenos io se na sluaoce, tako te je i na terasi zavladalo bezrazlono veselje to je ivjelo o d sama sebe. A to je opet kanda udvostru ivalo pjeva evu razuzdanost. Savijao je kol jena, udarao se po bedrima, hvatao se za slabine, samo to nije pukao, nije se vie ni smijao, vritao je; upirao je prstom tamo gore, kao da nema ni eg smjenijeg od ono g nasmijanog drutva tamo, pa se na kraju smijalo sve ivo u vrtu i na verandi, sve do konobara, liftbojeva i hotelskih slugu na vratima. Aschenbach nije vie mirovao na stolici, sjedio je uspravno kao da se eli od ne ega o braniti ili pobje i. Ali smijeh, bolni ki vonj to je dopirao gore do njega i Ijepotan o-va blizina isprepleli su se u njemu u op injenost kao u snu, koja mu je neraskid ivo i neizbjeno okovala glavu i sva osjetila. Usred op eg komeanja i veselja usudio se pogledati tamo gdje je stajao Tadzio, pa je opazio da je ljepotan, uzvra aju i mu pogledom, takoer ostao ozbiljan kao i on, ba kao da prilagouje svoje dranje i izraz lica njegovima, kao da op e raspoloenje ne djeluje na njega kad ne djeluje na Asch enbacha. U toj djetinjoj i zna ajnoj poslunosti bilo je ne ega to je toliko razoruavalo i osvajalo da se sijedi ovjek jedva svladavao da ne zakloni lice rukama. Isto mu se tako u inilo da Tadziovo povremeno uspravljanje i duboko disanje zapravo zna e d a uzdie i osje a tjeskobu u prsima. Boleljiv je, vjerojatno ne e doivjeti starost, pomisli opet trijezno, kao to se ponekad dogaa ovjeku obuzetom udnjom i opijeno u, a srce mu istodobno ispuni ista sk rb izmijeana s razuzdanim zadovoljstvom. Dotle su Venecijanci zavrili svoj nastup i odlazili. Ispra ali su ih pljeskom, a nj ihov voda nije propustio priliku da za ini odlazak alama. Smijali su mu se kako im se klanja i rukom alje poljupce, pa je jo udvostru io pozdrave. Kad su njegovi ve bil i izali iz vrta, pohitao je natrake za njima i udario se toboe bolno u stup lu ne svj etiljke tako da se po eo previjati od boli. Ali na samom izlazu odjednom zbaci sa sebe krinku smijenog nespretnjakovi a, uspravi se, elasti no posko i uvis, drsko isplaz i jezik gostima na terasi i mugne u tamu. Drutvo se po elo razilaziti; Tadzio nije v

ie stajao uz balustradu. Ali samotnik je jo dugo sjedio, na veliko udo konobara, uz ostatak ipkova soka na stoli u. No je bila poodmakla, vrijeme se osulo. U ku i njegov ih roditelja, prije mnogo godina, bila je jedna pje ana ura - odjednom je ponovo ug ledao tu krhku i vanu spravicu kao da stoji pred njim. Ne ujno i neosjetno sipio je pijesak boje hre kroz stakleni grljak, a kako ga je u gornjoj upljini bivalo sve manje, nastajao je u sredini mali brzi vir. Ve je sutradan popodne tvrdoglavac poduzeo jo jedan korak da iskua vanjski svijet, ali ovaj put je potpuno uspio. Stupio je naime u englesku putni ku agenciju na Trg u San Marco i, poto je promijenio na blagajni neto novca, uputio je ono svoje fata lno pitanje slubeniku dre i se kao nepovjerljiv stranac. Bijae to Britanac u odijelu od tvida, jo mlaahan, nablizu usaenih o iju, s razdjeljkom po sredini glave, odaju i dra njem onu solidnu estitost i lojalnost koja na lupeki okretnom Jugu djeluje tako udn o

i strano. Odgovori mu: - Nema razloga za zabrinutost, Sir. Puka mjera opreza koj a nita ozbiljno ne zna i. Takve se odredbe ovdje esto donose ne bi li se sprije ili tet ni utjecaji vru ine i iroka... - Ali kad je podigao pogled svojih plavih o iju i susr eo se sa stran evim, umornim i poneto tunim pogledom uprtim pomalo prezirno u njegov e usne, Englez iznenada pocrveni i nastavi poluglasno i pomalo uzbueno: - Naime, tako glasi slubeno tuma enje na kojem ovdanje vlasti smatraju da treba in-zistirati. Ali mogu vam re i da se iza toga jo neto krije. - I tad mu na svom estitom i komotno m jeziku re e svu istinu. Indijska kolera ve godinama pokazuje izrazitu sklonost da se iri i rasprostranjuje . Potekla je iz toplih mo vara na delti Gangesa i porasla mefitskim dahom one bujn e i beskorisne divljine prasvijeta i oto ja koje se klone ljudi, a tigar vreba u n jezinu bambusovu ipraju. Ta je poast neprekidno i neobi no estoko harala svekolikim Hi ndus-tanom, na istoku je prela u Kinu a na zapadu u Afganistan i Perziju, te prod uila karavanskim putom i prenijela svoje grozote sve do Astrahana, pa i do same M oskve. Ali, dok je Europa strepjela da avet ne stigne do nje kopnenim putem, don ijeli su je morem sirijski trgovci pa se gotovo istodobno pojavila u vie sredozem nih luka, digla glavu u Toulonu i Malagi, pokazala svoju krabulju u Palermu i Na pulju, a ini se da vie i ne kani napustiti Kalabriju i Apuliju. Sjeverni dio poluo toka ostao je poteen, ali oko sredine mjeseca svibnja ove godine otkrili su istog dana u Veneciji uasne vibrione u izmodenim, pocrnjelim leinama jednog brodskog slug e i jedne piljarice. Te su slu ajeve zabaurili, ali nakon tjedan dana bilo ih je ve desetak, dvadesetak, tridesetak u raznim gradskim etvrtima. Jedan ovjek iz austrijske provincije, koji se kao turist zadrao nekoliko dana u Veneciji, umro je im se vratio u svoj gradi . Simptomi su bili vie nego jasni i tako su u njema ke novine dospjeli prvi glasovi o poasti u gradu na lagunama. Ve necijanske gradske vlasti odgovorile su da zdravstveno stanje grada nije bilo ni kad bolje i poduzele najnunije mjere za suzbijanje bolesti. Meutim, vjerojatno su i vene namirnice bile zaraene, povr e,; meso ili mlijeko, jer koliko god poglavarstvo poricalo i | zatakavalo stvar, smrtnost se sve vie pove avala u tijesnim uli icama, a pogodovale su joj prerane ljetne vru ine od kojih je voda u kanalima bila mlaka. D a, reklo bi se ak da je boletina uzela jo vie maha, kao da se udvostru ila ilavost i pl odnost njezinih uzro nika. Rijetki su bili slu ajevi ozdravljenja. Od stotine njih u miralo ih je osamdesetak, i to u stranim mukama, jer se bolest o itovala na najuasni ji na in i esto zadobivala onaj najopasniji oblik koji se zove suha bolest. Kad bi se to dogodilo, tijelo; nije moglo izlu iti iz krvnih ila nakupljene koli ine vode. Bol esnik bi se u nekoliko sati sasuio i uguio od krvi guste poput smole, uz gr eve i pr omukle vapaje. Sretan l je bio onaj, to se katkad dogaalo, koga bi bolest snala, na kon to bi mu pozlilo, u obliku duboke nesvjestice iz koje bi se jedva probudio, i li se uop e ne bi probudio. Na l po etku lipnja napunile su se tajom barake za karan tenu u l Ospedale civico. L7 oba sirotita ponestalo je mjesta i razvio l se jezov ito iv promet izmeu Keja novih fundamenata i otoka s grobljem San Michele. Ali str ahovanje od op e tete, skrb za nedavno otvorenu izlobu slika u javnim parkovima, zab

rinutost zbog silnih gubitaka koji bi nas-| tali, uslijed panike i ozloglaenosti, u hotelima, trgovinama i u svekolikom turizmu, sve je to u gradu bilo ja e od ljubavi za istinu i potivanja meunarodnih ugovora. Sve je to skupa natjeralo gr adske vlasti da se uporno dre politike preu ivanja i opovrgavanja. Glavni medicinski inspektor Venecije, ovjek zasluan, odstupio je ogor eno sa svog poloaja, a na njegov o je mjesto potajno doao posluniji ovjek. Puk je za sve to znao. Korupcija visokih dunosnika, udruena s op om nesigurno u i izvanred-: nim stanjem u koje je prijeka smrt dovela grad, sve je to izazvalo stanovit pad morala medu niim drutvenim slojevima i ohrabrilo mra ne i antisocijalne nagone, to se o itovalo u neumjerenosti, bestidnos ti i porastu kriminala. Uve er se po ulicama vialo neuobi ajeno mnogo pijanaca; pri alo se da je no u opasno izlaziti na ulice zbog lopova i razbojnika; u estali su prepad i pa i ubojstva; ve dva puta se pokazalo da su ljude koji su navodno umrli od poas ti zapravo otrovali njihovi najblii roaci; profesionalna poro nost zadobila je namet ljive i izopa ene oblike koji ovdje ipak nisu bili uobi ajeni, za razliku od juga ze mlje i Orijenta. Sve je to Englez ispripovjedio Aschenbachu i na kraju jo dodao: - Bilo bi dobro da radije jo danas nego sutra otputu-jete. Jo dan-dva pa e se morat i uvesti karantena. - Hvala vam - re e mu Aschenbach i ode. Na trgu je bilo sparno a nije bilo sunca. Neupu eni stranci sjedili su pred kavana ma ili stajali na i kani golubovima pred crkvom gledaju i kako se ptice jate, mau krili ma i otimaju se za kukuruzna zrna u ispruenim dlanovima. Grozni avo uzrujan, likuju i to je saznao istinu, s okusom gaenja na jeziku i s fantasti nom jezom u srcu, hodao je samotnik gore-dolje po poplo anom trgu. Pomiljao je na estit postupak kojim bi o i stio savjest. Mogao bi jo ve eras poslije ve ere pristupiti onoj eni oki enoj biserjem i oslo viti je rije ima koje je ve smislio: Dopustite, Madame, strancu da vam neto savjetuje , da vas upozori na neto to ovdje taje pred vama iz koristoljublja. Otputujte odma h s Tadziom i k erima! Venecija je okuena! Zatim bi jo na rastanku stavio ruku na tje me oruu podrugljivog boanstva, okrenuo se od njega i pobjegao iz ove mo vare. Ali is todobno je slutio da je beskrajno daleko od toga da uistinu poeli poduzeti taj ko rak. To bi ga dovelo tamo gdje je neko bio, vratilo bi ga njemu samom; ali svakom e tko je izvan sebe nita nije mrskije nego da doe opet k sebi. Sjeti se bijele grae vine ukraene natpisima koji su se ljeskali na ve ernjem svjetlu i bili natopljeni p rozirnom mistikom, u kojoj mu se izgu-< bio duhovni pogled; pa onog neobi nog putn ika koji je u ostarjelom ovjeku probudio mladena ku enju da* luta daljinama i tuinom; pomisao na povratak ku i, na i sabranost, trijeznost, rad i umjetni ki posao toliko mu se i zgadila da mu se lice iskrivilo od izraza fizi ke mu nine* i - Moram utjeti! - prozbori silovitim aptom. Zatim:, - I utjet u! - Opijala ga je spoznaja da je upu en u tajnu, da je sukrivac, ba kao to i neznatna koli ina vina opije umornu glavu. Slika grada to tone u boletinu i zaputen ost neobuzdano mu je lebdjela pred o ima, ulijevala mu nepojmljive nade, koje su n adilazile razum i bile nevjerojatno slatke. Sto prema ovim o ekivanjima zna i ona nj ena sre a o kojoj je jo prije trenutak-dva sanjario? to mu jo vrijede umjetnost i vrli na prema prednostima koje mu nudi kaos? utio je i ostao. Te je no i usnio grozan san - ako se snom moe nazvati tjelesno-duhovni doivljaj to ga je dodue obuzeo dok je spavao kao zaklan, potpuno neovisno o 83 82 osjetilnoj sadanjosti, a da nije sam sebe vidio nazo nog kako se kre e u prostoru izv an samih zbivanja. Poprite je sna zapravo prije bila njegova dua a dogaaji su u nju navrli izvana silom svladavaju i njegov otpor - dubok i duhovan otpor - proli su z atim kroz duu i opustoili mu opstojnost, unitili kulturu ivota. Na po etku je bio strah, strah i uitak i zgroena radoznalost to e dalje biti. Bila je no i osjetila su mu bila budna; jer izdaleka se bliilo komeanje, vreva, mjeavina zvu

kova: zveka, treskanje i potmula tutnjava, reski vapaji i odreeno urlikanje otegn utog glasa u - sve to proarano i jezovito slatko zaglueno bezbono upornom svirkom f rule, to je duboko gukala i bestidno mu nametljivo op injavala nutrinu. Ali znao je jedan izraz, mutan izraz koji ipak ozna ava ono to dolazi: strani bog! Rasplamsao se dimljiv ar, a u njemu je prepoznao gorski kraj nalik na onaj oko njegova ljetnik ovca. Na rastrganom svjedu s poumljenih uzvisina, medu stablima i stijenjem obras lom mahovinom ruilo se neto i valjalo nizbrdo: ljudi, ivotinje, roj, pomahnitali opo r - sve je to preplavilo obronak tjelesima, plamenovima, meteom i pijanim kolom. e ne, spoti u i se o preduga ko krzno to im je visjelo o pasu, tresle su tamburinima izna d zaba enih glava i stenjale, vitlale prtavim bakljama i golim bodeima, drale nasred tijela zmije to su palucale jezikom, ili su nosile urlaju i obje svoje dojke u akama . Mukarci, rogati, opasani krznom i kosmati, prigibali su iju i dizali ruke i bedr a, udarali pomamno o metalne plitice i bubnjeve. Dje aci glatke koe podbadali su ja rce tapovima ovjen anim li em, hvatali ih za rogove i klicali dok su ih jarci vukli na okolo ska u i. Oduevljeni su sudionici izvikivali pokli to se sastojao od mekih suglasn ika i otegnutog glasa u na kraju, sladak i divalj u isti mah, pokli kakav nitko nikad nije uo - ovdje je viso ko odjeknuo i vinuo se u visine poput jelenske rike, a ondje su mu se vieglasno o dzivali, divlje i slavodobitno, neprestano i neumorno, poti u i na taj na in jedan dru goga na ples i razmahivanje udova. Ali sve je proela i nadja ala duboka, zamamna sv irka frule. Ne vabi li ona i njega to se opire svemu tome, ne mami li ga bestidno uporno na slavlje i mahnitost posvemanje predaje? Veliko bijae njegovo gaenje, vel ik bijae njegov strah, asna bijae njegova volja da do kraja brani svoje od tudinca, od neprijatelja sabranog i dostojanstvenog duha. Ali buka, galama uviestru ena gor skom jekom, rasla je, prevladavala i bujala do zanosnog ludila. Misli su potiski vali vonjevi, otro zaudaranje jaraca, smrad tjelesa to da u i zadah kao od ustajalih voda, i jo jedan, dobro poznati zadah rana i bolesti to se iri. Srce mu lupalo zaje dno s bubnjevima, u glavi mu se vrtjelo, spopadao ga bijes, zaslijepljenost i op ojna pouda, dua mu udjela da se uhvati u to kolo Boje. Otkrili su i podigli opsceni simbol, golem, drven: i jo su razuzdanije izvikivali pokli , lozinku. Divljali su d ok im nije izbila pjena na usta, draili jedni druge bestidnim gestama i razbludni m rukama, smijali se i pocikivali, zabijali jedan drugome iljaste tapove u meso i lizali krv s udova. Ali sanja je sad bio s njima, u njima, pripadao je stranom bo gu. Da, oni su bili on sam kad su se okomljivali na ivotinje deru i ih i ubijaju i, t e prodirali otkinute komade mesa to su se puili, kad je na razrovanom tlu obraslom mahovinom zapo elo beskrajno parenje, rtvovanje tom bogu. I dua mu je o utjela slast r azvrata i mahnitanje rasapa. Iskuenik se iz tog sna probudio iznerviran, rastrojen i nemo no izru en demonu. Nije vie zazirao od radoznalih 85 ; ljudskih pogleda; nije mario izlae li se njihovoj sumnji. Uostalom, bjeali su, o dlazili iz hotela; mnoge su ku ice na plai ostale prazne, u restoranu su zjapile sv e ve e praznine, a u gradu je bivalo sve manje turista. inilo se da je procurila is tina i da se ne moe vie suzbiti panika, koliko god zainteresirani bili sloni i komp aktni. Ali gospoda oki ena biserjem ostala je sa svojima, bilo da pani ni glasovi ni su doprli do nje, bilo da je bila odvie ponosna i neustraiva da bi ustuknula pred njima: ostao je Tadzio. Pomra enom samotniku na mahove se inilo da bi op e bjeanje i s mrt mogli ukloniti sav nesnosni ivot oko njega i da bi jo mogao ostati sam s ljepo tanom na ovom otoku - jest, dok bi mu prije podne na moru pogled teko, neodgovorn o, neprestano po ivao na onome za kojim je udio, dok bi o zalasku sunca prolazio kr oz ulice, u kojima je odvratna smrt potajice kosila svoje rtve a on nedostojno pr atio u stopu ljepotana, sve mu se inilo da u toj strahoti on ipak ima dobre izgle de i da moralni zakoni nita ne zna e. Kao i svaki drugi zaljubljenik, elio je svidjeti se i grdno se bojao da ne e uspjet i. Stavljao je na svoje odijelo mladena ki vesele ukrase, stavljao je na sebe drag o kamenje i sluio se parfemima, vieput se na dan dotjerivao i dolazio u blagovaoni

cu uzbuen i napet. Suo en sa slatkom mlado u koja gaje zaludila, gadilo mu se vlastito ostarjelo tijelo; kad bi pogledao svoju sijedu kosu, svoje otre crte lica, obuze li bi ga sram i o aj. Neto ga je tjeralo da se tjelesno osvjei i preporodi i sve je e e svra ao k hotelskom brija u. ; Zaogrnut zatitnim pokrivalom i zavaljen na stolicu dok su ga brbljav eve ruke njegovale, promatrao je zdvo-jnim pogledom svoj lik u zrcalu. - Sijed sam - re e iskrivljenim ustima. - Malo - odgovori mu ovjek. - A zato? Zato to ste se malko zapustili, to ste bili ra vnoduni spram svoga vanjskog izgleda, to je i razumljivo kod uglednih osoba, ali n ije bezuvjetno hvale vrijedno, pogotovo to upravo takvim osobama ne dolikuju pred rasude kad je rije o prirodnosti i neprirodnosti. Kad bi se moralna strogost neki h ljudi spram kozmetike logi no protegnula i na njihove zube, bilo bi to doista vr lo zazorno. Na kraju krajeva, samo smo onoliko stari koliko se osje amo stari u sr cu i glavi, a katkad je sijeda kosa zapravo dalje od istine nego to bi bila prezr ena korektura. to se vas ti e, gospodine, vi imate pravo na prirodnu boju kose. Dop utate li da vam jednostavno vratim vau prirodnu boju? - Kako to mislite? - priupita ga Aschenbach. Tada je govorljivi brija oprao muteriji kosu u dvije razli ite vodice, jednoj svijet loj i jednoj tamnoj, pa mu je kosa postala opet crna kao u mladim danima. Zatim mu je jo nakovr ao kosu, odmaknuo se od njega i promotrio svojih ruku djelo. - Jo bi vam samo trebalo malo osvjeiti kou na obrazima - pripomene. I kao netko tko ne moe ostaviti posao, tko se ne moe zadovoljiti u injenim, prelazio je neumorno i sve ustrije s jednog posla na drugi. Udobno se odmaraju i, nemo an da se brani, tovie, obuzet uzbudljivim nadama zbog svega onoga to se zbiva, Aschenbach je zapaao kako su mu obrve sve odlu nije i ravnomjernije svedene, kako mu se o i doi mlju sve due, kako se zbog podcrtanih vjeda sve ja e sjaje, opazio je kako mu se is pod njih, ondje gdje je koa bila sme kasta i kao utavljena, pojavilo njeno rumenilo, kako su mu usne, domaloprije jo beskrvne, sad 86 87 nabrekle i poprimile boju maline, kako mu nestaju bore S obraza i oko usta, kako se gube mrtine pod utjecajem kreme a lice zadobiva mladena ku svjeinu - gledaju i pre d sobom tog procvjetanog mladi a, srce mu zalupa. Kozmeti ar je napokon bio zadovolj an svojim uratkom i, po obi aju takvih ljudi, dodvorljivo i ljubazno zahvalio muter iji. - To vam je tek neznatan retu - re e dotjeruju i posljednje detalje na Aschenbachovoj vanjtini. - E, sad se gospodin moe mirne due i zaljubiti. - O arani zaljubljenik ode od njega sretan kao da sanja, zbunjen i preplaen. Kravata mu bila crvena, slamnati eir iroka oboda obavijen arenom vrpcom. Zapuhao je mlak olujni vjetar; padala je rijetka kiica, ali zrak je bio vlaan, zag uljiv i pun zadaha trulei. Ui mu bijahu izvrgnute kojekakvim umovima, lepranju, pljes kanju i hujanju, a onome koji je sav treperio pod minkom inilo se da prostorom div ljaju zli dusi vjetrova, zlo udne morske ptice to osueniku one i uju, nagrizaju i izmetom oskvrnjuju hranu. Jer sparina mu je oduzimala tek i nije se mogao osloboditi po misli da su jela zatrovana zaraznim klicama. Prate i ustopice ljepotana, Aschenbach je jednog popodneva zaao u unutarnji splet u lica bolesnog grada. Nije se najbolje snalazio u uli icama, kanalima, na mostovima i u malim trgovinama, u tom labirintu gdje sve odvie nalikuje jedno na drugo, te nije vie bio siguran ni u strane svijeta, samo je pazio da ne izgubi iz vida lik koji poudno slijedi. Prisiljen na sramotan oprez, pribijao se uza zidove, zaklan jao se za prolaznike pred sobom i dugo nije bio svjestan svog umora i iscrpljeno sti to bijahu posljedica snanih osje aja i neprekidne napetosti. Tadzio je iao za svojima, obi no je davao prednost u tijesnim uli icama odgojiteljici i sest rama nalik na koludrice, i kadikad se u hodu osvrtao za sobom preko ramena ne bi

li se uvjerio svojim osebujnim, sutonski tamnim o ima prati li ga i dalje zaljubl jenik. Kad god bi ga spazio, nije se nikad odao. Opijen tom spoznajom dok su ga one o i i dalje mamile, zaluen svojom stra u, zaljubljenik se uljao za svojom neprili nom nadom - pa ipak mu je na kraju i ezla iz o iju. Poljaci su bili preli preko jednog kr atkog nadsvodenog mosta, visoki ih je svod sakrio pogledu pratioca, a kad je ova j napokon doao do mosta, njih vie nije bilo. Tragao je za njima u tri smjera, ravn o naprijed i na obje strane po uskom i ne istom keju, ali uzalud. Napokon je, izne rviran i iznuren, morao odustati od daljnjeg traganja. Glava mu gorjela, sav je bio pokriven ljepljivim znojem, vrat mu podrhtavao i mo rila ga nepodnoljiva e, pa se obazirao oko sebe ne bi li naao kakvo trenutno osvjeenj e. Pred jednom malom vo arnom kupio je neto vo a, prezrelih i mekih jagoda, i pojeo i h u hodu. Naao se na jednom malom trgu, naputenom i za aranom, i prepoznao ga, uprav o je ovdje prije vie tjedana odlu io pobje i iz ovoga grada. Sjeo je na stube podno z denca, nasred trga, i naslonio glavu na kameni rub. Bilo je tiho, trava je rasla medu kamenjem, posvuda su leali otpaci. U sklopu tronih ku a nejednake visine oko n jega, nalazila se i jedna nalik na pala u, s goti kim prozorima iza kojih nije bilo ni ega, s malim balkonima ukraenim lavovima. U prizemlju jedne druge ku e bila je lje karnica. Topli naleti vjetra donosili su na mahove do njega vonj karbola. Tu je sjedio taj majstor, umjetnik koji je stekao velik ugled, pisac Bijednika, on koji se u onako istom i 88 uzornom obliku odrekao bohemstva i mutnih dubina, otkazao ljubav ponosu i odbaci o izopa enost, on koji se vinuo onako visoko, on koji je nadvladao svoje znanje i nadrastao svaku ironiju, navikao se na obveze koje name e povjerenje javnosti, on i ja je slava postala slubena, ije je ime steklo plemi ki naslov i na ijem se stilu nap ajaju dje aci u koli - tu je sjedio sklopljenih o iju, samo bi mu pokatkad podrugljiv i smeten pogled kliznuo u stranu i nadolje pa bi se opet sakrio, a mlohave usne , kozmeti ki uljepane, oblikovale su rije i od onoga to je njegov napol uspavani mozak smiljao po neobi noj logici sna. - Jer ljepota, Fedre, samo je ljepota, upamti to dobro, boanstvena i vidljiva u i sti mah, pa je upravo stoga ona put putenosti, mali moj Fedre, umjetnikov put do duha. Vjeruje li ti, dragi moj, da ikad mudrost i pravo muko dostojanstvo moe zado biti onaj koga put do duhovnosti vodi preko osjetila? Ili moda vjeruje (preputam ti da sam bira) da je to put opasne ljupkosti, uistinu greni put i stranputica koja te nuno vodi u zabludu? Jer mora znati da mi pjesnici ne moemo i i putom ljepote a da nam se ne pridrui Eros i nametne se kao vodi ; pa ako i jesmo na svoj na in junaci i disciplinirani ratnici, svi smo ti mi poput ena jer nas strast uzdie, a naa udnja m ora ostati ljubav - to je naa radost i naa sramota. Uvia li sad da mi pjesnici ne moe mo biti mudri ni dostojanstveni? Da nuno moramo zabludjeti, da nuno moramo ostati poro ni i raspusni pustolovi? Uzoritost je naega stila puka la i budalatina, naa slava i drutveni poloaj puka su farsa, povjerenje mnotva u nas krajnje je smijeno, a odga janje puka i mladei umjetno u smion je pothvat koji bi trebalo zabraniti. Jer, kako moe odgojitelj biti netko komu je uroena nepopravljiva i prirodna sklonost

ponoru? Mi bismo najradije porekli taj ponor i stekli dostojanstvo, ali kako se god okrenuli, on nas privla i. Stoga se odri emo, recimo, razorne spoznaje, jer spoz naja, Fedre, nema dostojanstva ni strogosti; ona zna, razumije, oprata, bez oslon ca i oblika; spoznaja je naklonjena ponoru, ona je sama ponor. Nju dakle odlu no o dbacujemo i stoga teimo jedino za ljepotom, to e re i za jednostavno u, veli inom i novom strogo u, za drugom bezazleno u i formom. Ali forma i bezazlenost, Fedre, vode nas do opijenosti i poude, vode plemenita ovjeka moda i do jezovitih opakih osje aja, koje n jegova lijepa strogost odbacuje kao neto sramotno, vode ga do ponora, one ga takoe r vode do ponora. Nas pjesnike, velim ti, vode onamo jer se mi ne moemo vinuti u visine, mi se moemo samo izopa iti. A sad ja, Fedre, idem, a ti ostani ovdje; i tek kad me ne bude vie vidio, otii i ti. Nakon nekoliko dana Gustav von Aschenbach nije se ujutro dobro osje ao pa je izaao iz hotela prije podne neto kasnije nego ina e. Borio se s napadajima vrtoglavice sa

mo napol tjelesne naravi, a uz njih ga je obuzimao nekakav sve ja i, divlji strah, osje anje bezizglednosti i bezizlaznosti, pri emu mu nije bilo jasno odnosi li se to na vanjski svijet ili na njegovu osobnu opstojnost. U predvorju je opazio vel ike koli ine prtljage spremljene za odlazak, pa je priupitao vratara tko to odlazi . Vratar mu je u odgovoru naveo samo poljsko plemi ke prezime, kao to je i o ekivao. Primio je tu vijest a da mu se nisu promijenile oronule crte lica, tek je malko podigao glavu kao to inimo kad usput primamo na znanje neto to nas i ne zanima. Ipak ga jo priupita: - A kad odlaze? - ovjek mu odgovori: - Poslije ru ka. - On klimne g lavom i pode na more. 91 90 Tu ga do eka sumoran prizor. Na irokoj, ravnoj povrini vode to je dijelila plau od prv og izduenog spruda povla ili su se kovr asti jeurci. Nekakav jesenski, preivjeli ugoaj v ladao je sad na ovom nekad tako ivom i arenom mjestu za razonodu, na kojem pijesak nije vie bio onako ist. Fotografski aparat, naoko naputen, stajao je na tronocu uz samo more, a crno platno rasprostrto na njemu vijorilo se i lepralo na prohladnom vjetru. Tadzio se s tri- etiri prijatelja koji su mu jo bili preostali kretao po desnoj str ani, pred ku icom svoje obitelji, i Aschenbach ga je jo jednom promatrao odmaraju i s e na svojoj lealjci, s pokriva em na koljenima, negdje na sredini izmeu mora i niza ku ica na plai. Reklo bi se da igra, koju vie nitko nije nadzirao jer su ene zacijelo bile zaokupljene spremanjem za put, nema vie pravila pa se izrodila. Onaj stasit i dje ak, u odijelu s pojasom, crne, napomadene kose, koga su zvali Jau, bio je obnevidio od pijeska koji su mu bacili u o i, pa je navalio da se s Tadziom hrve, a ta j je dvoboj uskoro zavrio padom slabijeg ljepotana. Ali kao da se u asu rastanka p okornost podreenog partnera iznenada pretvorila u okrutnu grubost pa se elio osvet iti za dugo robovanje, pobjednik jo nije htio ostaviti pobijeenoga na miru nego mu je, kle e i mu na leima, tako uporno i dugo gurao glavu u pijesak te se inilo da e se Tadzio, ionako usopljen od borbe, na kraju jo i uguiti. Gr evito se nastoje i oslobodi ti tereta na leima, na mahove je odustajao od otpora i jo se samo povremeno trzao. Prestravljen, Aschenbach ve htjede sko iti na noge da mu pritekne u pomo kad nasiln ik napokon oslobodi rtvu. Blijed kao krpa, Tadzio se pripodigne, sjedne i nalakti se. Ostao je tako nekoliko minuta nepomi no sjediti, razbaruene kose i sve tamniji h o iju. Napokon ustane i polako pode. Dozivali su ga, najprije bodro a onda uplaeno i umolno, ali ih on nije uo. Onaj crnomanjasti, koji se zacijelo bio ubrzo pokaja o zbog svoga izgreda, sustigao ga je i pokuao udobrovoljiti. Ali Tadzio ga odbije pokretom ramena i produi dalje ukoso prema vodi. Bio je bos, u onom svom prugast om platnenom odijelu s crvenom vrpcom oko vrata. Zastao je oborene glave na rubu vode crtaju i vrhom stopala figure na vlanom pijesk u, a onda je zaao u pli ak koji mu ni na najdubljem mjestu nije dosezao do koljena, nehajno i polako proao kroz pli ak i doao do pje anog spruda. Tu je zastao na trenutak , licem okrenut pu ini, a onda polagano poao dugim i uskim pojasom golog tla. Od ob ale odvojen irokom vodom, od drugova odvojen ponosnim hirom, hodao je tako, posve izdvojena i nevezana pojava, kosa mu leprala tamo daleko na moru, na vjetru, pre d maglovitim beskrajem. Ponovo je zastao i zagledao se u daljinu. I odjednom, ka o da se ne eg sjetio, kao na neki poziv, okrene trup, s rukom na kuku, ljupkim pok retom unatrag i pogleda preko ramena na obalu. Promatra je pak sjedio isto onako kao i onda kad su se te sutonski sive o i osvrnule s praga i prvi put se susrele s njegovima. Naslonjen glavom na naslon lealjke, polagano je pratio kretanje one f igure u daljini; napokon je podigao glavu kao da mu uzvra a pogledom, i glava mu k lone na prsa tako te su mu o i gledale odozdo dok mu na mlohavu licu bijae duboko z adubljen izraz, kao da vrsto spava. A zapravo se inilo da mu se onaj blijedi i lju pki psihagog1 tamo vani smijei i namiguje mu; kao da mu, skinuvi ruku s kuka, poka zuje da pred njim lebdi neto l. Zaziva duhova (gr .) :. '''. : i, \ ., . .

,''''" 92 93 neizmjerno puno obe anja. I kao toliko puta prije toga, htjede po i za njim. Prolo je vie minuta dok ljudi nisu pohrlili pomo i ovjeku koji je na lealjci klonuo u stranu. Odnijeli su ga u njegovu sobu. Jo je istoga dana potreseni svijet smjerno primio vijest o njegovoj smrti. 1912. >%!,i

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna UDK 821.112.2-32=163.42 MANN, Thomas Smrt u Veneciji / Thomas Mann ; preveo Zlatko 004. - (Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stolje ,f-Prijevod djela: Der Tod in Venedig. ISBN 953-7160-22-X !; 440707039

i sveu ilina knjinica - Zagreb Crnkovi . - Zagreb : Globus media, 2 e ; 23) ;;