Fumiko Enchi-Na uzbrdici

FUMIKO ENCHI
Fumiko Enchi roena je 1905. godine u Tokiju, Ki je Kazutoshija Uede, vrsnog poznavaoca japanskog jezika i knjievne tradicije, koji je za sobom ostavio brojne lingvistike studije. Jedna od japanskih najpopularnijih suvremenih knjievnica, karijeru je zapoela kao dramska spisateljica 1926. godine, kada je u asopisu "Kabuki" objavljena njezina drama Furusato (Zaviaj), a nedugo zatim s uspjehom je izveden i njen komad Bansbun Soya u malom kazalitu u Tsukijiju. Od drame prema pripovijesti odnosno romanu, zaokret nastaje upoznavanjem pisaca kao to su Rintaro Takeda, Taijiro Tamura iJunTakami, te 1939- godine izdaje prvu zbirku novela, Kae no gotoki kotoba (Rijei nalik vjetru). Ali kao istinski romanopisac dokazala se tek 1953. godine, romanom Himojii tsukihi (Gladni dani), koji je ve sljedee godine osvojio knjievnu nagradu. U poslijeratnom razdoblju, nakon katastrofalne 1945. g., kada je prilikom bombardiranja izgubila kuu, iz financijskih razloga pie i za djecu, no izdavai joj nerijetko odbijaju aikopise. Medu odbijenim rukopisima nastalim u tom periodu je i prvo poglavlje romana Na uzbrdici (napisano 1949.), djela kojemu je kasnije (knjiga je u cjelini dovrena tek 1957.), dodijeljena knjievna nagrada Noma. Sredina u kojoj je odrastala omoguila joj je visok stupanj obrazovanja i izvanredne duhovne uzlete (uz ve spomenutog oca, baka joj je izvrsno poznavala japansku klasinu knjievnost), to je njezinu spisateljskom radu dalo poseban peat, a ujedno je navelo i da prevodi klasina djela (uven je njen prijevod Genji monogatarija, Prie o Genjiju) na suvremeni japanski jezik. Onna-zakka je svakako jedno od najznaajnijih i najreprezentativnijih njezinih djela. Za taj je roman

(jo prije dodjele nagrade) Yukio Mishima izjavio da e se jednog dana,

5

ravnopravno s "Dugim putem kroz mranu no" (Anya koro) Naoye Shige, smatrati knjievnom klasikom. Roman, ija radnja poinje neposredno nakon Restauracije 1868. god. (era Meiji), sastoji se od tri dijela. U prvome Tomo, mlada supruga pokrajinskog slubenika Yukitoma Shirakawe, odlazi u Tokio da svome muu, na njegov zahtjev, osobno izabere ljubavnicu, Sto ini "udnovati splet osjeaja"; jer premda je to boli, shvaa da joj je mu time iskazao i veliko povjerenje. Suga, djevojka za koju se naposljetku odluila, rtva je svoje financijski propale obitelji, kao to je to na slian nain i tri godine kasnije primljena Yumi, sluavka, koju je Shirakawa takoer ubrzo uinio svojom ljubavnicom. U drugom dijelu, nakon smrti sinovljeve ene, koja je umrla od poroajne groznice ostavivi za sobom sina, Tomo - sada ve baka - eni sina po drugi put. Zbog sinovljeve uroene gluposti, brak prijeti raspadom, ali Shirakawa, dobar poznavalac ena, jednim udarcem ubija dvije muhe: spaava brak a time i obiteljsku ast, te ujedno uiva u zabranjenoj ljubavi sa svojom snahom, senzualnom Miyom. U treem dijelu Takao, prvi i najdrai Tomin unuk, ve je pravi mladi, i Tomo sasvim sluajno, na povratku iz bolnice u kojoj umire Miya, otkriva uzajamnu naklonost izmeu njega i njegove polusestre Ruriko. Skamenjena spoznajom da neasno i prljavo u njezinoj obitelji prelazi s generacije na generaciju, Tomo se sve vie i gorljivije priklanja uenju budistike sekte shin, a unuku Ruriko brebolje udaje i time odvaja od Takaa. Za uzvrat, meutim, gubi Takaovu privrenost i ljubav koji su joj znaili neizrecivo mnogo, zapravo sve. Svi obiteljski problemi padaju iskljuivo na Tomina leda (izmeu ostalog, dijete koje je njihov unuk Kazuva napravio osamnaestogodinjoj sluavci), pa ak i takvi kao to je bolest muevljeve ljubavnice Suge: Yukitomo kojemu je, jo od mladih dana, odgojem u samurajskoj obitelji bio duboko usaen osjeaj superiornosti 6 mukarca nad enom, nije umio - niti je to ikad u ivotu uinio - pokazati ljubav prema bolesnoj eni time to bi joj doao u sobu i pobrinuo se da joj bude bolje. Naprotiv, osjeao je samo nezadovoljstvo to nema osobe koja se brinula o njegovim potrebama, i njegov ljutiti glas kojim je grdio Tomo i sluavke odzvanjao je do Sugine sobe. Bilo bi pogreno, meutim, obiteljsku situaciju Shirakawinih protumaiti zapadnjaki, samo kao Yukitomovu samovolju: Kin je vodila razgovor na isto poslovan nain, vjeto izbjegavajui privatnu teinu problema, Tomine osjeaje. ena poput nje, odrasla u obitelji slubenih posrednika za prodaju rie u skladitu Kuramae u Asakusi, dobro je poznavala obiaje bogatih trgovaca i samuraja iz minule feudalne epohe; nije bilo niega neobina u tome da ovjek, koji se probio u ivotu, ima uz enu i ljubavnicu, a ponekad ak i dvije. To je, naprotiv, znailo daje obitelj u usponu, pa je Kin pretpostavljala da ena, u tom sluaju, osjea ljubomoru samo polovino, ostalo je primjesa ponosa. No glavna je nevolja upravo u onim rijeima "iz minule feudalne epohe"; jer feudalizam i feudalni odnosi, premda formalno ukinuti 1868. godine, ne mogu samo tako nestati. Odrastajui u poneto drugaijem duhu, mlade generacije poinju, malo-pomalo, osuctivati nain ivota poput Shirakawina. Istodobno se javlja i pokret za graanskim pravima, protiv kojega se Shirakawa bori i poduzima drastine mjere da ga ugui. Prilikom jedne racije na ilegalnom sastanku Liberalne stranke i sam biva ranjen, i to je ujedno scena u kojoj je njegov lik najprivlanije ocrtan (iako je pravi razlog koji ga je doveo eni sasvim prozaine prirode: ubojstvo ovjeka, kako kasnije saznajemo iz teksta). Ima jedna crtica iz njihova branog ivota, odmah na poetku knjige, koja nam moe pruiti klju za razumijevanje Yukitomova hlaenja prema eni; scena kada je, dok su jedne
7

ljetne noi spavali ispod mree protiv komaraca, iznenada osjetio neto gmizavo i hladno na prsima. - Zmija! - vrisnuo je Shirakaiva, no u istom trenutku Tomo je ispruila ruku i kao u nekom polusnu zgrabila taj ivi komad ueta. Teturajui uz Shirakaivu, Tomo je izala na verandu i kroz otvorena vanjska vrata bacila zmiju u vrt. Sva se tresla, ali njezine gole ruke i grudi koje su virile u izrezu kimona odisale su tako neposrednom ivotnou kakvu ona u obinim prilikama nikad nije otvoreno pokazivala. - Zato sije bacila? Mogao sam je ubiti... - ukori je on, ne elei priznati svoj poraz.

Otada, premda je osjeao njezinu strast, postalo mu je teko daje i dalje smatra objektom svoje ljubavi i elja. Da mu je Tomo duhovno nadmona, pa bila ta razlika i sasvim neznatna, za njega je bio vrlo neugodan osjeaj. Moglo bi se ak rei da obiteljsku situaciju Shirakawinih jednim dijelom uzrokuje upravo ta Tomina duhovna nadmonost, kojom su Yukitomov samurajski ponos i apriorna muka superiornost duboko povrijeeni. "S obzirom na odnos prema mukarcima, - kae na jednom mjestu Enchi - ene se mogu podijeliti u dva tipa: podreeni i nadreeni, tip lutke i tip majke. Suga je, naravno, bila tip lutke...", ali je zato Tomo pripadala onom potonjem tipu. A Yukitomo, kojemu se vie sviao "tip lutke", uzeo je Sugu, zatim Yumi, a naposljetku i vlastitu snahu Miyu... (Ali zar se time svijet u kojemu ivi izmijenio? S osjeajem pustoi prekriio je ruke, borei se protiv usamljenosti kojoj je njegovo tijelo bilo izloeno kao nekom snanom, mranome vjetru?) Najpodrobnije ocrtan i najhumaniji od svih likova svakako je glavna junakinja Tomo koja, premda i sama neizmjerno nesretna, jo uvijek pronalazi u sebi dovoljno topline i .suosjeanja (iako s njom nitko ne suosjea!) da pomogne svima oko sebe, ukljuivi i muevljeve ljubavnice. Razmilja u Yuminoj
8

udaji, to joj i uspijeva, a za Sugu i Miyu smatra da vie zasluuju saaljenje negoli mrnju; jedna strgana jo kao cvijet u pupoljku, druga ije je nezadovoljstvo priglupim muem dobro iskoristio Yukitomo. Kao ena roena u razdoblju feudalnog morala, ona kao tipina dobra supruga dragovoljno prihvaa rtve za mua i za svoj dom, ali nakon Yukitomova zahtjeva da ode u Tokio i da mu dovede ljubavnicu u njoj se prema tom moralu, jedinom ivotnom osloncu u koji nikada nije ak ni posumnjala, rada nepovjerenje. Iz tog nepovjerenja niknut e kasnije i prva klica vjere u spasonosnu pomo boanstva Amide, vjere koja joj se nekad inila besmislenom, a koja je od trenutka kad je saznala za Yukitomovu vezu s Miyom uzimala sve vie maha u njenu svakodnevnom ivotu. Vjera, pak, Tominom jo mladom tijelu nije mogla nadomjestiti toplinu ljudskog tijela, pa se njeni tjelesni prohtjevi - budui da joj moralni nazori nisu doputali da uz mua ima i ljubavnika - i nesvjesno okrenue prema svom vlastitom spolu. Tomoje sada promatrala enu oima mukarca, jer je u njoj, a da to ni sama nije znala, traila savrenu zaobljenost i neku neizmjernu mekou. Pukim sluajem, upravo je Miya bila tip ene kakva se Tomi sviala i kakvu je traila. To je, meutim, bio samo onaj prvi dojam, i to pogrean, jer Miya ne samo to nije ispunila Tomina iekivanja ve ju je i potpuno razoarala, otvoreno uivajui u nedoputenom odnosu sa svojim svekrom Yukitomom. I tako Torao, od dana kada je muu predstavila Sugu pa nadalje, izuzev onih nekoliko puta kad je on k njoj doao radi podrke i utjehe, ivi kao gospoda Shirakaiva samo po imenu i dunostima: u svakodnevnim kunim obavezama i nadzornitvu nad njihovim imanjem (i zato, kad joj je na samrti mu poloio ruku na rame, koje toliko godina gotovo uope nije dotaknuo, u njemu su kosti iznenaeno kripnule). Odrava je jedino eljezna volja i htijenje da nadivi Yukitoma, ime eli dokazati da je njezin nain ivota asniji i ispravniji od njegova. Ali jedne 9
snjene veeri, kada se, ve bolesna, uzbrdicom pjeice uspinjala kui, odjednom je obuze oaj zbog vlastite beznaajnosti i spoznaja da je cijeli njen ivot bio moda uzaludan i bezvrijedan. .... U ovih nekoliko desetljea, koliko je klju svojega ivota prepustila samovoljnom muu, sve to je unutar odreenih joj granica propatila, naradila se i postigla, bilo je za onaj beivotan i krut prostor opkoljen nepremostivim zidovima, a koji se saeto mogao nazvati 'dom" ili "obitelj". To je nedvojbeno bio njezin ivotni prostor, s kojega nije uzmicala i u koji je uloila svu svoju snagu i energiju. A sada je, odjednom, kroz svjetla u kuama koja su tako otuno oiviavala jednu stranu puta, spoznala kako je isprazan njezin, moglo bi se rei umjetan nain ivota, u koji je utroila toliko energije i mudrosti. Njihova je kua bila na brijegu, a do nje se dolazilo laganom uzbrdicom; slika je sasvim konkretna, ali u spomenutoj sceni pri kraju romana ta se uzbrdica pretvara u metaforu mukotrpnog ivota ene odgojene da podnese sve za obitelj, a toj uzbrdici kao da nikada nema kraja. O tome najrjeitije govori sam naslov romana, ali je u doslovnom smislu, naalost, neprevodiv: Onnazaka je sloenica od onna, ena, i aka, brijeg. Na samrti, Tomo moli mua da proita oporuku napisanu osobno njemu, u kojoj mu se ispriava zbog novca to ga je po povratku iz Tokija zadrala, u brizi za sebe i budunost svoje djece. itajui oporuku, Yukitomu se inilo kao daposrepred nekom neobinom jakom silom. Ni rijei pritube na bezobzirne postupke kojima ju je on, njezin mu, stalno izlagao; ona se samo ispriavala to mu nije mogla vjerovati i stoje sve ove godine krila pred njim tu bolnu tajnu. Ali njezine rijei isprike, vie od bilo kakva predbacivanja, nadvile su se nad njegovom duom svom svojom teinom. I zaista tek smrt donosi Tomi istinsko osloboenje, iako je nezadovoljna to je izgubila bitku i to je ona ta koja

e prva umrijeti.

Premda i ostali enski likovi u romanu nose u sebi neku traginu crtu, kao konaan zakljuak bila bi suvie suvremena interpretacija rei da je Tomo rtva doma i obitelji. Ne; ona je naprosto ena koja se sva posvetila svome domu, fikciji doma bez kojega, kao osnovne jedinice, ne bi bilo ni fikcije zvane drava, i koji se kao takav pod svaku cijenu morao sauvati. (Ali brak, koji bi se trebao temeljiti na erosu, u sluaju Shirakawinih to vie nije, i u tome je Tomina najvea tragedija.) I inila je to do posljednjeg daha, da bi tek na kraju uvidjela svu uzaludnost uloenog truda i svu veliinu svoje zablude. Upravo iz te spoznaje i izvire njena posljednja elja: - Toyoko, idi stricu Yukitomu i reci mu, da ne elim nikakav sprovod. Bit e mi sasvim dovoljno da moje tijelo odveze na otvoreno more Shinagaive, i pljusne ga u vodu... U tim rijeima izraen je vie samoprezir negoli osveta, ali na taj je nain Yukitomo prisiljen i pred svijetom pokazati koliko je malo drao do vlastite ene. I dosta: Kriku, u kojemu je njegova ena saela sva uvstva to ih je potiskivala punih etrdeset godina, bio je izloen itavim svojim biem. A snaga tog krika izazvala je raspuklinu u njegovu oholom egu. Ako nam se to ipak uini beznaajnim, sjetimo se kako je upadljivo raskoan sprovod Yukitomo priredio svojoj snahi Miyi, kao i vanosti javnog mnijenja - pogotovo u sluaju uglednih dravnih slubenika, pa e Tomina posljednja elja dobiti itekako olovnu teinu. Iz Enchina kratkog, preciznog i jasnog izraza, i naina kojim vodi dijaloge, izbijaju neka obiljeja ranije dramske spisateljice. Njena zavidljivo bogata knjievna erudicija - posebice iz perioda Heian (794. - 1184.) i Edo (1600. - 1867.), te poznavanje zapadne knjievnosti (omiljeni pisci O. Wilde, E. A. Poe, E. T. A. Hoffmann) tvore osebujno trobojno tkanje na njezinim stranicama, kakvo ne moemo nai ni u jednog drugog japanskog pisca. Osim ve spomenutih nagrada, dobitnica je nagrade Junichiro Tanizaki, i nagrade za roman Namamiko monogatari (1966.). Umrla je 14. XI. 1986. u 81. godini ivota. Izraelu prijevoda ove zanimljive knjige, ijeg autora prvi put predstavljamo naim itaocima, pismenim je savjetima potpomogao profesor japanske knjievnosti Sosuke Tanaka iz Kobca, kojemu ovim putem najtoplije zahvaljujem na uloenom vremenu i trudu. Mirna Potkovac-Endrighetti

1.
PRVI CVJETOVI
Bijae to jednog poslijepodneva poetkom ljeta. U Hanakawadu u tokijskoj etvrti Asakusa, u kui Kusumijevih, iza koje je tekla rijeka Sumida, Toshina majka Kin od jutra se zduno odala pospremanju; i tek kada je u niu jedne od dviju povezanih soba na prvom katu stavila rascvale vitice bijele loze iz vrta, otresla je ruku o bok s osjeajem umora i olakanja i mranim stubitem spustila se u prizemlje. U maloj sobi do glavnog ulaza, uz pregraeni prozor kroz koji je s rijeke dopirao svijetli odbljesak vode, sjedjela je njezina ki Toshi. Ona je na toj svjetlosti upravo uvlaila konac u uicu igle, kad u sobu unie majka nosei u ruci cvijee ovijeno debelim masnim papirom. - Sa sata u susjednoj sobi odjeknula su tri otkucaja... - obrati se Toshi majci. - Nai gosti kasne, zar ne, majko? - Nemogue, zar je ve toliko? Ipak, pisalo je da od Utsunomive dolaze rikom, pa ako i kasne, stii e do veeri... Rekavi to, Kin sjedne ispred pravokutnog eravnika u dnevnom boravku i pripali duhan u svojoj dugakoj luli od bambusa. - Radila si naporno cijeli dan, sigurno si umorna, majko, -osmjehnu se Toshi. Njezina dvostruka punda

malo je popustila, pa ona tankom ivaom iglom lagano proe kroz kosu i potoni iglu zabode u crveni jastui na podloku za ivanje. Zatirn komade tkanine, teku krep-svilu paljivo prenese s krila na papir za umatanje na podu i ode do majke, vukui za sobom, svoju bolesnu nogu. I njoj je bio potreban odmor. - Tko bi rekao, toliko praine, a svaki dan istim! - res Kin odvrnuvj rukave koje je bila zadignula dok je pospremala, te otrese rukom prainu s crnog satenskog ovratnika kao pravi istunac. Prerada to nije rekla keri, bila je ponosna to je u kui uklonila svaki trag prljavtine. Koristei se klupicom, obrisala jcj ak i prainu s gornjih dijelova vrata; lijebove po kojima kliz<j i nadvratnike. - Da mi je samo znati, zato gospoda Shirakawa dolazi u Tokio? - izusti Toshi, masirajui oi umorne od ivanja. Nju, inj se, ienje nije zanimalo toliko kao njezinu majku. - Kako to misli, zato? - skupi obrve Kin zagledavi s^ upitno u ker. Majka, rnlada duhom, i ki, koja se zbog bolesti nikada nij; udala, sada su bile povezane vie kao dvije sestre negoli kao roditelj - dijete. Tako su i razgovarale, a ponekad su Toshina zapaanja bila mnogo iskusnija od onih majinih. - Pa pisala je da dolazi u razgledavanje grada... - Da, alj nisam ba sigurna da je tako - Toshi znaajno odmahne glavom, - ena mlada poput nje, pa da krene na izlet u Tokio, sama... Ta mu joj je glavni pokrajinski tajnik, po poloaju odmah ispod guvernera. - Ima pravo. Kau da je vrlo utjecajna linost. Lupkajui lulom o rub eravnika, Kin primijeti: - Napravio je lijepu karijeru. U vrijeme dok su nam bili susjedi, dok je radio u Tokiju, nisam ni pomiljala da bi se mogacj toliko probiti... Ipak, ve onda je to bio sposoban ovjek. - Upravo zato, majko. - Toshi je to rekla glasom kao da majku eli potapati po ramenu. - Ostaviti zaposlenog mua, te s kerkom i sluavkama doi u razgledavanje Tokija na jedan ili ak dva mjeseca... zvui previe dokoliarski, zapravo smijeno. To bi imalo smisla jedino u sluaju da joj je Tokio rodno mjesto. - Ima pravo... Ona je rodom iz Kumamota, jednako kao i njezin mu. Ali... - U nemogunosti da shvati o emu se radi, Kin je zurila u lice svoje keri. - Ta nije valjda rije o razvodu... U pismu njezina mua nema ni najmanjeg nagovjetaja o tako neemu... - To je tono. Toshi je to kazala kao da upravo gleda u budunost, podnimivi obraz rukom naslonjenom o plou na rubu eravnika. Kin se pokatkad osjeala nelagodno uz vlastitu ker, tu epavu djevojku ije su slutnje na udan nain esto pogaale istinu. Sada se zagledala u njezino lice kao u medij koji samo to nije progovorio; no Toshi, odmaknuvi ruku kojom se bila podboila, odmahnu glavom. - Ne razumijem, ipak ne razumijem... Samo sat vremena kasnije pred kuom Kusumijevih zaustavila se rika iz koje je izala gospoda Tomo Shirakawa. S njom su bile njezina devetogodinja ki Etsuko i sluavka Yoshi. Kako ih je vrua kupka ve ekala, najprije su se okupale i skinule sa sebe prljavtinu s puta, a tek tada sile u dnevni boravak, gdje je Tomo uruila poklone: suene plodove kakija i lakirano posude Aizu, po kojima je Fukushima bila poznata, te tkanine odgovarajueg uzorka za majku i ker. Sjedei dostojanstveno u prugastom kimonu, preko kojega )e imala kaputi od crnog svilenog krepa s porodinim grbovima, lagano sputenih i malo unatrag zabaenih ramena na kojima je odjea tako dobro stajala, Tomo je sasvim oito - u ovih etiri ili pet godina koliko je Kin nije vidjela - poprimila ono tipino dranje ene vanog slubenika. Na njezinu licu lijepe sjajno-ukaste puti, poneto irokog ela i podebljeg no pravilnog nosa od kojega su oi i usta bili smjeteni u sasvim dovoljnom razmaku, nije bilo niega to bi ostavljalo dojam nervozne osobe. Bilo je, meutim, neke uzrujanosti u njezinim oima, koje su se poput uskih proreza otvarale ispod podbuhlih kapaka; kao da su joj kapci sluili da prikrije i zadri u sebi uvstva koja bi mogla provaliti iz nje. Pa iako su Kin i Tomo, dok je brani par Shirakavva ivio u Tokiju, gotovo dvije godine bile prve susjede a time se i zbliile, taj Tomin teak pogled, kao i formalnost u govoru i ponaanju, bijahu razlogom da se Kin u njezinu drutvu osjeala prilino ukoeno. Ali Tomo se nije pravila vanom niti je bila neugodna, pa ju je teko bilo samo tako osuditi; Kin, roena i odrasla u Tokiju, smatrala ju je jednostavno nedrutvenom osobom. A sada, kada joj je mu bio na mnogo viem poloaju nego ranije, ta njezina formalnost tako je barem Kin mislila - djelovala je veoma dostojanstveno. Etsuko, kojoj je jo kratka kosa bila zaeljana u djeju pundu, bijae fascinirana pogledom na rijeku i

nije se odvajala od pregraenog prozora. - Izrasla je u vrlo lijepu djevojicu - rekla je Kin iskreno. Uistinu je Etsuko imala krasno bjeloputo lice istaknuta, lijepo formirana nosa. - Isti otac! - javi se i Toshi. Profinjenim licem prozirnih obraza, te dugim vratom i gradom tijela, Etsuko je stvarno bila slinija ocu negoli majci. Majke se izgleda i pribojavala, jer im ju je ova zazvala tihim glasom: "Etsuko!", odmah je, skupivi se, prila i sjela do nje. - Lijepo od vas to ste se odluili doi k nama u Tokio. ujem da vam je mu postao utjecajan ovjek, gotovo kao sam guverner... - govorila je Kin uurbano ulijevajui i nudei aj gostima. - Mora da je i va ivot, kao njegove ene, veoma naporan. - Ma kakvi, ja se u slubenike poslove nimalo ne razumijem... U Tominom krtom odgovoru nije bilo ni traga onoj samodopadljivosti ene iji mu u svojoj pokrajini ivi poput pravog velmoe, o emu je Kin bila neto naula. Neko vrijeme razgovor je tekao glatko, uglavnom o ivotu u Tokiju: kako pojedini dijelovi grada postaju sve ivlji, kako se u meuvremenu moda eljanja ve promijenila, te koje se sada komedije izvode u kazalitu Shintomi... - Dobila sam doputenje - napokon e Tomo - da, ovaj put, ostanem ovdje i zabavim se ne mislei na povratak... Iako sam, zapravo, dola i poslom... Rekavi to, popravila je crveni calj u Etsukinoj kosi. Ton joj je bio nehajan pa Kin njezinim rijeima nije pridala nikakvu panju, ali je zato Toshi osjetila da je Tomo dola u Tokio nekim vanim poslom. Ponaala se, dodue, graciozno i smireno, ali duu kao da joj je titao neuobiajeni teret. Sljedeeg dana Toshi, koja je rijetko izlazila, u znak zahvalnosti za dobivene darove predloi Etsuko da posjete hram boginje Kannon u Asakusi. To obraduje ne samo Etsuko nego i sluavku, koja je izala zajedno s njima. - Kupi joj na povratku slikovnicu ili neto slino, u onim radnjama pored hrama! - podsjetila je Kin svoju ker isprativi ih do izlaza. Zatim se odmah uspela na prvi kat, gdje je u susjednoj sobi ugledala Tomo kako posprema odjeu u pletenom kovegu. U rijeci se odraavalo nebo proarano bijelim oblacima, uslijed ega su obje sobe na prvom katu djelovale bjeliasto svijetlo i prostrano. - Ve ste se dali na posao! - primijeti Kin, kleknuvi na uobiajeni japanski nain na drveni pod verande uz sobu. Tomo )e polaganim kretnjama slagala, jedan po jedan, kimona u pleteni koveg. - Otkako je Etsuko vea, zahtijeva da ponesem te ovo, te ono... pa mi je putovanje postalo prava gnjavaa. Nego, gospodo Kusumi... imate li u ovom trenutku kakva posla? Nagnuta nad kovegom, Tomo je u tom asu upravo slagala u njemu Etsukin kimono od prugasto-ute svile, pa joj se lice nije vidjelo. Kin se zapravo popela na prvi kat u elji da s njom proavrlja, ali nakon Tominih rijei osjeti da je to uinila u pomalo nezgodnom trenutku. - Ne, nemam... Ako me neto trebate, samo izvolite! - Nije nita hitno, moemo o tome i kasnije, ako nemate vremena... ali, budui da je Etsuko odsutna... Doite ovamo na trenutak, molim vas! Kazala je to onim svojim mirnim nainom, te uzela jastuk za sjedenje i smjestila se blizu verande. - Da budem iskrena, ovaj put, za vrijeme mog boravka u Tokiju, vaa pomo mi je prijeko potrebna. - O emu se radi? Sve to je u mojoj moi rado u uiniti za vas, naravno... Rekla je to bodrim tonom, ali Tomino korektno dranje s rukama na koljenima i njezino lice oborenih oiju nisu dali naslutiti o emu je rije. Blijeda linija, nalik slabanu osmijehu, protezala se izmeu uglova Tominih usana i rubova lagano izduenih joj obraza. - Pria je pomalo neobina - ree Tomo, podigavi ruku da popravi pramen kose sa strane. Budui da je mnogo polagala na svoj izgled, kosa joj je uvijek bila dotjerana; smetao joj je svaki uperak koji nije bio na svom mjestu, pa joj je prelo u naviku da s vremena na vrijeme rukom zagladi kosu. U tom trenutku Kin shvati, da Tomina pria mora imati nekakve veze sa enama. Jo dok su ivjeli u Tokiju, Shirakawi su u kuu esto dolazile ene; njegova ena - Kin je to znala - i tada je radi toga brinula, a sada je zacijelo jo i ozbiljnije, otkako je dospio na tako visok poloaj. Lice domaice je, meutim, hotimice odraavalo sumnju, jer zabadati nos u neije privatne stvari koje si ve pogodio kosilo bi se s normama ponaanja u gradu odgojene ene. ~ Samo naprijed, recite mi o emu se radi? - Pa, ionako vas u vezi s tim moram neto zamoliti... Slabaan osmijeh, nalik onome to ga imaju

maske u N6drami, zatitra u uglovima Tominih usana. - Trebala bih, zapravo, pronai jednu sluavku i vratiti se s njom. Godine - od petnaest do sedamnaest ili osamnaest, i da je po mogunosti iz dobre kue... Ali svakako mora biti zgodna. Dok je izgovarala posljednje rijei osmijeh u uglovima usana bio je ve sasvim oit, no njezine oi pod tekim vjeama zraile su nekom ozbiljnou koja se nije slagala s tim osmijehom. - A tako, razumijem... - odgovori Kin, no neiskren ton vlastitog glasa primora je da obori pogled. Sada je jasno shvaala to je to Toshi nasluivala dan prije njihova dolaska. No niti je uzdahnula niti kimnula glavom ve, udahnuvi punim pluima, ree: - Kad ovjek dostigne njegov poloaj... to mu, vjerojatno, postane potreba. - ini se da je tako. Ljudi, rekla bih, od njega to i oekuju... Bila je to la. Tomo je morala upotrijebiti svu svoju unutarnju snagu da bi vladala osjeajima to su joj navirali u grudima. Na ideju da u kuu dovede ljubavnicu njezin mu je doao jo prije godinu dana. Ka kunim zabavama uz ake, Shirakawini potcinjeni slubenici koji su uivali njegove simpatije javljali bi se, ukoliko je i Tomo bila prisutna, primjedbama koje ih se uope nisu ticale: - Gospodo Shirakavva, u tako velikoj kui kao to je vaa, ne mislite li da bi vam trebala jo jedna sluavka? - Ili: - Gospodin, kao to i sami znate, previe radi. Kako bi bilo da mu priutite promjenu postelje, a time i bolji san? No kako ih Shirakawa nikada, usprkos tomu to nije podnosio familijarnost s poteinjenima, nije ukorio zbog tako drskog ponaanja, Tomo je stekla dojam da joj on tim putem, zapravo, eli prenijeti vlastitu poruku. Dosad je prilino dobro upoznala muevljevu slabost prema enama. Ipak, premda ni njezina ljubav prema njemu nije vie bila onako ista kao u prvim godinama braka, on ju je svojom sposobnou i muevnim izgledom jo uvijek dovoljno privlaio. Ki samurajske obitelji niega ranga iz roda Hosokawa, roena u doba drutvenih previranja neposredno pred Restauraciju, kada nije bilo anse da se redovno koluje ili ui glazbu i poeziju, a budui da se Tomo - k tome i udala veoma mlada - nije lako izlazila na kraj s kunim i drutvenim obavezama svog mua na tako visokom poloaju. Odgojena, meutim, da na dom i na mua pazi vie od svega a svoje osjeaje uvijek dri pod strogom kontrolom, i k tome priroeno uporna, Tomo se posvetila svakodnevnim kunim poslovima tako brino, da joj je bilo nemogue nai ikakvu zamjerku. Ulagala je svu svoju ljubav i mudrost u svakidanjicu obitelji Shirakavva, u sreditu koje se nalazio njezin mu. Utoliko je Tomo izgledala starija nego to je zapravo bila. Mada nije bila ljepotica, bila je prosjeno zgodna i veoma pazila na svoj izgled, pa se nije moglo rei da su godine ostavile na njoj trag vie negoli u njezinih vrnjakinja. No priroena strogost, kojom je tako ozbiljno prihvaala sve svoje obaveze, liila ju je one zrele senzualnosti uobiajene u sredovjenih ena, i Shirakawu je znalo iznenaditi to to mu ena, vie od deset godina mlada od njega, ponekad izgleda kao da mu je starija sestra. Ipak, nitko nije bolje od njega znao to se krije ispod tog debelog vanjskog oklopa; vrela krv, to bukti poput snanog plamena u uljnoj svjetiljci, potiskivana strast, koja je nekada i njega uspaljivala. To bi u njemu izazvalo asocijacije na centralni Kvushu, kraj gdje su oboje roeni i odrasli, i ljetno sunce koje je tamo arilo bez milosti. Jedne ljetne noi, u vrijeme dok je jo slubovao u Yamagati, u mreu protiv komaraca pod kojom je spavao brani par uvukla se mala zmija. Naglo otvorivi oi, Shirakawa osjeti neto, vodeno hladno, na prsima ispod pamunog ljetnog kimona. Kada je, iznenaen, posegnuo rukom da to mjesto opipa, to hladno poelo je po njemu kliziti, Shirakawa krikne i skoi na noge. Zateena, Tomo se pridigne u leaju. Privukavi lampu uz postelju blie k sebi i usmjerivi svjetlo prema njemu, ugleda kako s njegova ramena visi neto nalik na komad svjetlucavog, crnog, sluzavog ueta... - Zmija! - vrisnuo je Shirakawa, no u istom trenutku Tomo je ispruila ruku i kao u nekom polusnu zgrabila taj ivi komad ueta. Teturajui uz Shirakawu, Tomo je izala na verandu i kroz otvorena vanjska vrata bacila zmiju u vrt. Sva se tresla, ali njezine gole ruke i grudi koje su virile u izrezu kimona odisale su tako neposrednom ivotnou kakvu ona u obinim prilikama nikad nije otvoreno pokazivala. - Zato si je bacila? Mogao sam je ubiti... - ukori je on, ne elei priznati svoj poraz.

Otada, premda je osjeao njezinu strast, postalo mu je teko da je i dalje smatra objektom svoje ljubavi i elja. Da mu je Tomo duhovno nadmona, pa bila ta razlika i sasvim neznatna, za njega je bio vrlo neugodan osjeaj. - Ne bih je zvao ljubavnicom, to bi bilo suvie upadljivo, -rekao joj je Shirakawa. - A tebi bi, ujedno, bila i sluavka... Ne bi bilo loe imati u kui mladu djevojku prijatne naravi, u koju moe imati povjerenja, i koju bi tako izvjebala da joj bezbrino moe ostaviti kuu kada zbog drutvenih obaveza mora izii. Ne elim u kuu dovesti geishu ili enu slina tipa, time bih povrijedio moral nae kue. Vjeaijem ti, i sve preputam tebi... Neka bude mlada i, po mogunosti, neiskusna djevojka; ostalo izaberi po svom ukusu. Evo, to ti je za putne trokove! I Shirakavva stavi pred Tomo iznenaujue veliku sumu novca. Sada, kad je iz ustiju svog mua ula ono to je dosad sluala od drugih, ali tome nije pridavala vanosti, Tomo nije imala izbora. Ako odbije to to je mu od nje traio, on e djevojku vjerojatno izabrati i dovesti u kuu sam, po svome efu. Njegove rijei, da izbor preputa njoj, sadravale su u sebi njegovo povjerenje i vanost, koju je on pridavao poloaju ene u kui. S tim udnim povjerenjem, koje ju je titalo, Tomo je krenula na put u Tokio u drutvu Etsuko i sluavke Yoshi, a one su u izletu prijestolnici vidjele samo uitak; i, drmusajui se u riki, stigla do kue Kusumijevih.
***

- Shvatila sam. Poznajem enu, s kojom sam u veoma bliskim odnosima, koja vodi sitniarsku radnju, a usput se bavi i posrednitvom takve vrste, pa u je odmah pitati. Kin je vodila razgovor na isto poslovan nain, vjeto izbjegavajui privatnu teinu problema, Tomine osjeaje. ena poput nje, odrasla u obitelji slubenih posrednika za prodaju rie u skladitu Kuramae u Asakusi, dobro je poznavala obiaje bogatih trgovaca i samuraja iz minule feudalne epohe; nije bilo niega neobinog u tome da ovjek, koji se probio u ivotu, ima uz enu i ljubavnicu, a ponekad ak i dvije. To je, naprotiv, znailo da je obitelj u usponu, pa je Kin pretpostavljala da ena, u tom sluaju, osjea ljubomoru samo polovino, ostalo je primjesa ponosa. I tako, kad se Kin sa kerkom te veeri uvukla u leaj, ona joj, jo uvijek obazrivo, priguenim glasom i esto pogledavajui gore, na prvi kat, ispria to je danas saznala. -Jadna ena! - Sumoran ton Toshina glasa iznenadi njezinu majku. - Kazala si, majko, da je za ovo vrijeme to je nisi vidjela poprimila neko dostojanstvo i da izgleda divno, a meni to dostojanstvo djeluje kao dostojanstvo patnje. To sam osjetila jo u trenutku kad sam na vratima ugledala njezino lice... - Ljudi kojima se srea smijei moraju neto i pretrpjeti -nehajno e Kin. - Bilo kako bilo, eljela bih joj pomoi da pronae dobru djevojku ugodne naravi. Njezin mu eli da bude djevica, pa ako jo nije iskvarena, to moe biti i geisha-poetnica... U usporedbi s pokrajinskom slubenom rezidencijom u kojoj je ivjela Etsuko, gdje su sve sobe bile proete hladnoom i mirom nalik na samostanske prostorije unutar kakvog velikog hrama, ova kua s pogledom na rijeku - iroku Sumidu - u kojoj se po cijeli dan mogao uti um laa kako reu vodu i ubor valova, izgledala je neobino vedro i privlano u djetinjim oima. Kada je Yoshi imala posla, Etsuko bi kroz stranja vrata izala na kej i promatrala blago ljuljanje vode, od kojeg su podrhtavali potpornji pod njezinim nogama, i ushieno sluala energine povike ladara koji su uurbano veslali na svojim natovarenim laama. U takvim trenucima u pregraenom bi se prozoru pojavilo blijedo Toshino lice: - Pazi da ne padne, Etsuko! - viknula bi. Kin je i danas, u Tominu drutvu, nekamo izala. Nato bi se Etsuko okrenula i odgovarala joj uz osmijeh: - Budite bez brige! Bila je uistinu draesna; duguljasto, pravilno lice koje ju je inilo odraslijom nego to jest, i crvena vrpca u kosi smotanoj u malu pundu. - Doi, Etsuko, dat u ti neto lijepo! - Evo me, dolazim! - posluno e Etsuko i prie prozoru, dok su joj prugasto-crveni, dugi rukavi leprali na vjetru. Na uzanom, meko poravnatom pojasu zemlje tik ispod prozora razgranao se, obavijajui se oko pet ili est vitkih bambusovih tapova, ladole koji je Kin uzgajala s tolikom ljubavlju. Gledajui izvana, Etsuko je Toshino lice i ono ivanje pred njom doivljavala drugaije nego kad ju je gledala u kui.

Toshi isprui kroz prozor svoju mravu ruku i zanjie pred Etsukinim oima uzicu, koju je drala medu prstima, s malim majmunom napravljenim od crvene svile. - Kako je lijep! S Rikama na preki prozora, djevojica je sva sretna gledala u majmunia na kraju uzice. Pri tome se smijeila tako bezazleno da je Toshi sama sebi morala priznati kako tom djetetu majka ne nedostaje. - Kamo ti je otila majka? - upita je, dok je djevojica njihala majmuna na uzici. - Poslom... - glasio je jasan odgovor. - Sigurno se osjea usamljenom kad je nema. - Da... - odgovori F.tsuko. Oi su joj, meutim, bile ivahne i bistre. - Ali tada je sa mnom Yoshi... - Zaista, tu je i Yoshi. - Toshi kimne glavom. - Ima li tvoja majka kod kue mnogo posla? - Ima - glasio je opet jasan odgovor. - Dolaze nam gosti. - Stvarno joj nije lako. A otac, je li esto odsutan? -Jest. Dan provodi u svom uredu, a naveer ili ga netko pozove, ili imamo goste kod kue, pa se nas dvoje esto uope ne vidimo. - A tako... Koliko imate sluavki? - Tri: Yoshi, Seki i Kimi, te konjuara i kunoga momka. - Velika vam je obitelj, zar ne? Nije onda udo da ti majka ima pune ruke posla. Toshi prestane ivati da bi se osmjehnula. Pred oima joj se ukae lik ene koju je Tomo za vrijeme boravka u Tokiju trebala pronai i odvesti sa sobom, a koja e vjerojatno, na neki nain, izmijeniti i Etsukine ivotne prilike.
***

Otprilike u isto vrijeme dok su Toshi i Etsuko tako avrljale, Kin i Tomo su, na prvom katu radnje za iznajmljivanje laa s natpisom Uzuki, razgovarale u Yanagibashiju s geishom-mukarcem po imenu enko. Kao da joj je Tomo gospodarica, Kin se potpuno povukla. enko, rodom iz samurajske obitelji na zalazu, bijae elegantan mukarac koji se umio ponaati s ljudima bez pretjerane laskavosti; s Kin, koju je odavno poznavao, sada je razgovarao i zapitkivao je tonom daleko od poslovnog. - Razumijem... Prema onome to ste mi rekli, to nee biti nimalo lako. Ali priekajte trenutak i vidjet ete etiri-pet vrlo zgodnih djevojaka... enko je medu prstima vrtio dugu srebrnu lulu koju tek to je izvadio iz ustiju. U sebi je, meutim, s gaenjem razmiljao u kojoj to provinciji muevi alju svoju zakonitu enu da im nade ljubavnicu. To je u njemu samo uvrstilo prezir prema provincijalcima. No, sjedei nasuprot Tomo, utio je u njezinom dranju neto to nije bilo ni uznositost, ni dra, niti ita iole posebno; a to uvstvo imalo je svoj skueni prostor negdje u Zenkovu ponosu zbog tradicije, ponosu koji se u njemu jo bio zadrao, a kojemu se nije mogao narugati ili nasmijati. - Ako se i odluimo za jednu, pitanje je hoe li djevojka odgovarati ukusu njezina mua. - Pri tome Kin pogleda Tomo, vrativi enku aicu sakea koju je upravo ispraznila. Mogla je popiti. - Ja vam tu ne mogu mnogo pomoi - protestirao je enko. - Uzmite, na primjer, ove dananje uenice: kratko podrezana kosa na elu, suncobrani francuskog tipa... Ne znam, zaista ne znam... - Niste nas razumjeli, gospodine Hosoi; ta gospoda ne trai djevojku kojom bi oenila nekog stranca. Mislim da bi se medu vaim gels^ama-poetnicama nala poneka, jo neiskusna, a one klasine ukiyoe ljepote kakvu vi volite. - Da, samo to ja nemam dlake na jeziku, pa nisam ba nimalo omiljen medu djevojkama. Uto se na stepenicama, to su s polukata vodile na prvi kat, zauju koraci. - Dobro vee! - pozdravic mjeoviti glasovi i u sobu ude grupa od etiri ili pet geisha-uenica u pratnji iskusne starije geishe, ovako okupljene, djelovale su poput ukrasne loptice. - Jeste li nas dugo ekali? - upita enka vremena geisha i, prihvativi od sluavke shamisen, pone ga ugaati. Budui da im je reeno da ena provincijalnog slubenika, u znak sjeanja na svoj boravak u Tokiju, eli vidjeti njihove ivopisne plesove, mlade geishe bile su odjevene i dotjerane raskono, to po danu nije bio obiaj. Nakon uvodne glazbe djevojke su, dvije po dvije, poele plesati, a one koje nisu plesale bile su u

Tominoj blizini, servirajui i odnosei jela ili pak dolijevajui pie. Torao nije voljela ake ali, nenavikla na prazne ruke, drala je aicu kao da pije i promatrala as ples dviju geisha, a as geishe koje su razgovarale s Kin i sa enkom odmah pored nje. Moglo im je biti etrnaest ili moda petnaest godina. Dvije od njih bile su neobino lijepe, poput cvijeta ljive ili trenje; ali jednoj su se pri plesu otkrivale tanke, tamnopute, jadne ruke, dok je druga imala veoma iljat nos uz koji bi se, kad se smijala, pojavile crte u kojima je bilo neke okrutnosti, to joj je davalo izgled aplje. Tomo osjeti jezu ve i pri samoj pomisli da bi djevojka poput te ivjela i odrastala u njezinoj kui, i obuzme je zahvalnost prema muu koji je izbor prepustio njoj. Kada su djevojke otile, ona ispria Kin o tom svom dojmu, na to enko primijeti da ima dobar dar zapaanja. Od onog dana kad joj se povjerila, Kin je pomagala prijateljici u procjeni djevojaka. esto se, meutim, vie pribojavala Tomina istananog i pronicavog zapaanja, negoli mu se divila. U normalnim prilikama Tomo nikada nikog nije kritizirala, niti je izgledala sposobna da to uini, ali sada je zaprepastila Kin svojim cjelovitim sudovima o drugim enama, sudovima koji su sadravali ak i takve detalje to ih ena na eni obino ne zapaa. Slino je bilo i s djevojkom koju je dovela Oshige, vlasnica radnje mjeovitom robom. Za tu ozbiljnu djevojku pravilna lica, ija je starija sestra vodila radnju s nakitom i ukrasnim predmetima, Kin bi bez razmiljnja dala svoj pristanak, ali Tomo je odmahnula glavom: - Rekla je da ima esnaest godina, ali ima i osamnaest... -izjavila je oklijevajui. - A to znai da nije vie djevica. U nevjerici, Kin se detaljno raspitala i saznala da je djevojka uistinu imala vezu sa ogorom, muem svoje starije sestre, po zanimanju obrtnikom. - Kako moete tako dobro procijeniti ljude? - Kin ju je gledala s udivljenjem, na to Tomo patniki obori pogled. - Nisam oduvijek bila takva... - odgovori s uzdahom, kao da jadikuje nad samom sobom. Vjerojatno su Shirakavvine mnogobrojne veze sa enama razvile u njoj tu sposobnost sagledavanja gole istine. Kin se nerado predavala nekom dubljem razmiljanju o ljudskim tenjama i patnjama, ali sada, pomaui prijateljici da pronae ljubavnicu za svog mua, poelo joj je sve jasnije bivati ono "dostojanstvo patnje", o kojemu joj je govorila njezina ki.
***

Sjedei uveer za stolom, Tomo se zagledala u slike nadasve lijepih djevojaka, kad joj se prikrade Etsuko i baci pogled na stol. - Kako su lijepe! Tko je to, majko? - upita, na to joj se crvena vrpca u kosi nagne u stranu. Tomo ne odgovori, ve joj prui dvije-tri fotografije. - Koja ti se najvie svia, Etsuko? - Da vidim... - Djevojica ih rairi u obliku lepeze da bi zatim, djetinje izravno, odgovorila: - Ova! - i pokae sliku u sredini. Slika je na bijeloj pozadini prikazivala gornji dio d evojice od etrnaest-petnaest godina, vrsto prekrienih ruku i kose zaeljane u pundu primjerenu njezinoj dobi. Na uzanom joj elu isticahu se velike oi, oi nalik crnim, upola skrivenim draguljima, iju je ljepotu Etsuko osjetila. - Znai, i tebi se ona svia... - Tomo kao da je bila iznenaena, a zatim ponovo uzme sliku i zagleda se u nju. - Tko je to, majko? Na to Etsukino pitanje Tomo sloi slike. - Nije vano... Saznat e uskoro - odgovori joj tiho. Fotografija je stigla iz Yanagibashija, prije dva-tri dana, a poslao ju je enko Hosoi. Kako Tomin izbor nije bio lak, prolo je ve vie od mjesec dana otkako je odsjela kod Kusumijevih a jo uvijek nije pronala osobu o kojoj bi mogla pisati svome muu. Poslala mu je, dodue, nekoliko pisama onim svojim nesigurnim rukopisom, u kojima mu je objanjavala da ni pod koju cijenu ne bi htjela uzeti djevojku koja se njemu ne bi svidjela, na to je on svaki put odgovarao da nema nikakva razloga urbi, ve neka svom izboru posveti dovoljno panje. Ipak, otkako su vedri dani smijenili kino razdoblje i otkako se pribliilo vrijeme bonskog festivala, i Tomo je postala nestrpljiva. Nije ju brinuo samo mu ve i njezina kua, ostavljena tako dugo bez gazdarice.

Upravo u takvom trenutku potekla je nova ponuda od enka. Ovaj put, koliko je obavijetena Kin, gospoda Shirakawa e zacijelo biti zadovoljna. Radilo se o petnaestogodinjoj djevojci iz Kokucha, imenom Suga, iji je otac bio vlasnik radnje proizvodima od bambusove kore. Ples u stilu nishikaiva i tokhvazu poela je uiti jo kao dijete, i na plesnim je priredbama ta privlana djevojica ve odmalena bila itekako zapaena. Njezina majka i stariji brat, glava porodice, bijahu oboje uvaeni ljudi. Meutim, posljednjih nekoliko godina imali su nepotenog pomonika i poslovi su im krenuli naopako, i sada jednostavno nisu imali izbora: ili zatvoriti radnju, ili djevojku prodati u geisbe. O mogunosti da je da u kakvu imunu obitelj kao prilenicu, majka nije razmiljala, ali kad je ula priu od uiteljice plesa, koja je bila u prijateljskim odnosima sa enkom, odluila je porazgovarati s gospodom Shirakavva, pomislivi da bi za budunost njezine keri bilo moda bolje ui u jednu tako utjecajnu obitelj, nego je prisilno gurnuti u svijet prostitucije. - To je mirna djevojica i, prije svega, neobino bijele puti za dijete odraslo u Tokiju; toliko bijele da se u javnom kupalitu ostala djeca okupljaju oko nje da bi je bolje vidjela - izjavila je o djevojici njezina uiteljica plesa. Budui da se za nekoliko dana odravala mjesena priredba na kojoj je Suga trebala plesati Proljee i ljive u cvatu, na dan priredbe Kin i Tomo su se, pod Zenkovim vodstvom, uputile uiteljiinoj kui. Pravile su se da su dole na priredbu, ali namjeravale su, zapravo, kriom promatrati Sugu. Uiteljiina kua nalazila se u ulici stijenjenoj s obje strane radnjama trgovaca na veliko u kvartu Kokucho. Premda uskog proelja, kua je na prvom katu imala pozornicu i kada se Tomo s drutvom uspela gore, jedna mala djevojica ve je plesala komad zvan Goro uz pratnju shamisena svoje uiteljice. Ugledavi enka, uiteljica mu se jedva primjetno osmjehne i da mu znak oima, sveudilj svirajui. Tamna usna upljina s crnim zubima3 davala je njenim ivahnim oima jo mladolikiji izgled. Budui da je vrijeme svake toke na sceni uglavnom bilo odmjerene, troje gostiju, u oekivanju da se uskoro pojavi Suga, odale se promatranju publike, uenica tijesno naikanih u uzanoj prostoriji. Sve su bile u ljetnim, pamunim kimonima i sve su bile opasane ubijima na kojima je prevladavala crvena boja, no odmah prepoznae Sugu u djevojici koja je sjedjela u kutu i zaneseno promatrala ples na sceni; njezina ljepota sve ih je zas enjivala. Dok su druge uenice mahale lepezama da odagnaju vruinu, Suga je sjedjela mirno; vruina kao da joj nije smetala. Imala je prilino krupno tijelo za petnaestogodinjakinju, ali lice joj je bilo ono isto s fotografije. To lice, bjeline papira, oiviavala je gusta, pregusta kosa koja se prelijevala smaragdno-plaviastim sjajem, a posebno su se jasno na njemu ocrtavale obrve i oi, pa je svojom naoitou plijenilo pogled kao da je naminkano za scenu. Tomo je iznenaeno zurila u Sugu. Djevojica je, dodue, bila lijepa, ali u izrazu njezina lica nije bilo ni iskrice duha. Samo jedno je bilo sigurno, a to je bio dojam o njenoj djevianskoj istoi. Glas joj je bio nizak; oborenih oiju govorila je neto prijateljici, da bi ih zatim - na posve ozbi.jan i prirodan nain -mirno rastvorila u oekivanju odgovora. Kada je odsvirala Goro, uiteljica prepusti shamisen sviraici koja je obino pratila plesne toke. - Suga, ti si na redu! - ree i ustane, uputivi se svojim gostima. Djevojica u koju se zagledala Tomo bila je uistinu Suga. Dignuvi se krenula je prema sceni u skromno prigrnutome stavu, pridravajui Rikama skutove kimona. - To je ona! - zapoela je s puno ".akta razgovor uiteljica, im su se zauli prvi zvui sbamisena.Mirna je i ozbiljna, i vjerujem da ete je vrlo lako priuiti bio emu. Dok su je gledali kako plee, uiteljica bi im s vremena na vrijeme ispripovijedala poneto o Sugi. Djevojka je, unato krasnom licu, zapravo depresivne naravi, i mada upravo zato vrlo brzo ui, njenom plesu nedostaje malo vie poleta. Svoja umijea nerado pokazuje pred drugima; ionako ih ui samo da ugodi roditeljima, smatrajui da tako povuena osoba, kao to je ona, nema nikakve anse u veselom svijetu geisba. Napuen grad poput. Tokija nije joj odgovarao; govorila je da bi se osjeala mnogo vedrijom u kakvom tihom mjestacu s prostranim pogledom na rijeku i zelena polia. Sugina majka bijae brina majka, pa kad joj je uiteljica rekla za gospodu Shirakawu, odmah je briznula u pla na pomisao da joj ki ode tako daleko, ak u Fukushimu. Ipak, u sluaju da se Suga svidi toj gospodi i da je ta gospoda odlui povesti sa sobom... ona, Sugina majka, eljela bi je svakako sresti i porazgovarati s njom o svemu, jer budunost njezine keri umnogome ovisi o tome kako gospoda Shirakawa shvaa situaciju. Sve je to uiteljica priala uglavnom enku i Kin; Tomo je bila suvie zaokupljena promatranjem Suge kako plee, ali je ipak ula ono o velikoj i predanoj ljubavi

njezine majke, to joj se svidjelo vie od svih dotadanjih sluajeva. Ki takve majke ne moe biti iskvarena, i ako je sa sobom odvede u Fukushimu, vjerojatno e se posluno povoditi za njenim uputama. Laik u plesu, Tomo se razumjela u detalje, no u Suginim kretnjama i pogledima bilo je neke teine, kao da je odozgo neto pritie, to je njezinom plesu oduzimalo briljantnost usprkos tehnici kojom je vladala. Tomo je i to smatrala privlanim. U njoj se, naime, gotovo nesvijesno rodila antipatija prema jakoj i izrazitoj linosti u eni koju je na ovakav nain bila primorana uvesti u svoj dom. Mlada djevojka naoita i svjea izgleda, te plahe i povuene naravi; to je za Tomo bio gotovo idealan tip "ene u sjeni". - Ova bi vam odgovarala, zar ne? - rekao je enko im su izali iz ulice u kojoj je stanovala uiteljica. U razgovoru s Tomo naputao je svoje laskavo dranje i govorio nenamjeteno, nainom prirodnim za ovjeka potekla iz samurajske obitelji nieg ranga. I njoj je, takoer, jednostavnije bilo oslovljavati ga s "gospodine Ilosoi". - Ona uope i nije za geishu, - dodao je. - Tako melankolina djevojka slabo bi privukla muterije. - Stvarno? Zar unato njezinoj ljepoti? - zaudi se Kin. - Sam izgled nije dovoljan. Ali ne zaboravite, gospodo Shirakawa, da takve osobe kroz desetak godina mogu itekako ovrsnuti. O tome morate voditi rauna. - Da, moda imate pravo... - odgovori Tomo i sva se najei, kao da je dotaknula hladnu otricu noa. I maloas je, promatrajui Sugu kako plee, osjeala s vremena na vrijeme da je obuzima drhtavica. Suga je naginjala glavu, zabacivala tijelo unazad; njezine brojne koketne poze izraavale su na sceni ljubav izmeu mukarca i ene, dok je ona sama bila jo napola dijete, netaknuta tijela. Gledajui tu neiskusnu djevojku Torao je razmiljala to e od nje biti poslije, ako je povede sa sobom, nakon to je preda u vjete ruke svoga mua; na koji nain e izgubiti nevinost, i koliko e je to izmijeniti? Na tu pomisao Tomo i nehotice zatvori oi i, zaustavivi dah, ugleda pred sobom muevljeve ruke i noge izmijeane sa Suginima. Krv joj pojuri u glavu i ona irom otvori oi, kao da eli otjerati ruan san. Sudbina djevojke koja je pred njom plesala nalik na velikog leptira pobudi u njoj bolnu simpatiju, ali u istom trenutku osjeti u cijelom tijelu uzavrelu bujicu ljubomore. U njezinu srcu, sve dok je tragala za djevojkom po svome ukusu, uslijed nervoze da je pronae kao da i nije bilo osjeaja, no sad ga odjednom ispuni plima elje, nalik gladi to se javlja pri kraju posta. Bol koju je osjeala zbog toga to e njezin mu pripasti drugoj eni, kao i zbog toga to e to morati javno prihvatiti, neizdrivo ju je pekla. Mu koji bezbrino zadaje svojoj eni toliku bol - mislila je - okrutno je bie, nalik demonima pakla. Ipak, budui da se njezino ivotno uvjerenje sastojalo u tome da u muu gleda boga i da mu kao takvome slui, suprotstaviti se njegovu nasilnikom vladanju za nju bi ujedno znailo izgubiti samu sebe. No postojalo je neto jae i od tog uvjerenja, a to je bila njena ljubav prema svom bezosjeajnom muu. Jednostrana ljubav; jer dok je ona davala i davala, nita nije zauzvrat dobivala. Meutim, usprkos patnjama to ih je zbog njega proivljavala, ni u snu nije pomiljala da ga napusti. Nema sumnje da su njegov poloaj i imetak, te njihova djeca - Etsuko i prvijenac Michitnasa, koji je sa stricem i strinom ivio na selu, inili su onu sponu koja ju je drala; ali jo snanija od toga bila je enja da je mu razumije, da prodre i u najskrivenija uvstva i elje njezina srca. A tu joj enju nije mogao ispuniti nitko drugi osim Shirakawe. Pri pomisli da e se sada izmeu nje i njezina mua, koji ni dotad nije obraao panju njenim rijeima, ugurati trea osoba, djevojka Suga, Tomo osjeti kako e se njihova udaljenost samo jo vie poveati. Poslala je muu Suginu sliku i dobila pozitivan odgovor. Te noi sanjala je kako ga ubija. Probudila se uslijed vlastitoga vriska. U stisnutim akama jo je ivo osjeala onu snagu kojom ga je davila. Uplai se same sebe i uspravi u postelji. U tom je poloaju, obujmivi grudi, ostala neko vrijeme. Do nje je, leei na strani, vrsto spavala Etsuko, mekano podbuhlog obraza koji se blijedo nazirao na svjetlu tankog stijenja none lampe. Ta djevojica, po danu tako odrasla, u snu je imala djetinje bezazlen izraz koji se njezinoj majci uini veoma ljupkim. Tomin preveliki oprez da e je razmaziti doveo je do toga da je Etsuko bila privrenija drugima, sluavkama ili pak kunim prijateljima negoli njoj, majci. No Etsuko, naravno, nije imala pojma o runimm snovima koji mue njezinu majku, nakon kojih sjedi u postelji kupajui se u znoju; ona nije znala da je majka u gluho doba noi promatra suznim oima, kao da u njoj vidi jedini izvor u pustinji vreloj do boli. Kada je Suga sa svojom majkom prvi put dola u kuu Kusumijevih, Etsuko, uvi od majke i od Kin da e tu lijepu djevojku povesti sa sobom u Fukushimu, bila je djetinje oduevljena.

- Kako je samo lijepa! To je ona djevojka sa slike, zar ne? A to e ona kod nas raditi? Na to pitanje majka odvrati pogled, - Potrebna je ocu. - Znai, kao Scki? - Ma, tako neto... Osjeajui da bi je majka ukorila ako nastavi s ispitivanjem, Etsuko zauti. Ni Yoshi, kojoj je Tomo strogo zabranila da o tome govori, nije joj nita kazala o Sugi. Tomo se morala suoiti i razgovarati sa Suginom majkom, pa je svoja sloena uvstva zadrala za sebe. Sugina majka, nimalo nalik svojoj keri, bijae niska ena spljotena nosa i okruglih obraza. ini se da je iskreno alila zbog toga to Sugu alje iz kue radi novca. Smatrajui Tomo jedinim uporitem, od srca joj se povjerila, napomenuvi da je njezina ki prilino krhka zdravlja, a medu ostalim ak i to da ona jo "nije prava ena". - Ali sada, kad vidim kako dobroj, odlunoj i velikodunoj gospodi ide, mnogo mi je lake. Gospoda veli da e se brinuti o Sugi i u sluaju da se ne svidi njezinu muu. Gledajui tu dobru enu koja se u njezinoj prisutnosti obraala Kim s molbom to je dolazila iz dubine srca, estita je Tomo obeala samoj sebi da e, bez obzira to se dogodilo, uvijek paziti da nita ne povrijedi Sugu. Kojeg li paradoksa; eni, koja e joj ukrasti muevljevu ljubav, ona jo mora i osigurati budunost. Pomisao da joj je dodijeljena takva sudbina izazvala bi povremeno sjetan osmijeh na njezinim usnama. I upravo tada, kad bi joj i mu, i Etsuko, i Suga postali potpuno ravnoduni, Tomo se na nekoliko trenutaka oslobaala spona koje su je tako vrsto stezale. Jednoga jutra, dva-tri dana nakon bonskog festivala, Tomo je napustila dom Kusumijevih s jednim lanom vie, u etiri rike. Suga je na sebi imala lagani svileni kimono sa sitnim ljubiastim mrljicama, privren obijern od teke svile. Etsuko je stalno obigravala oko nje, pa su jedan dio puta provele u istoj riki. Isprativi pogledom svoje goste i tu riku u koju kao da su odnekud pala dva rascvala cvijeta - veliki i mali, Kin se sa kerkom vratila u dnevni boravak. - I gospoica je zavoljela Sugu... To je uistinu vie nego to smo mogli oekivati. Izvukavi iz rukava tasuki, vrpcu kojom ih je pri radu vezivala na leima, Kin je uredno sloi i pogleda u ker. No Toshi, epajui, ode do niskog prozora koji joj je sluio kao naslon za ruku i rasprostre svoje ivanje. - Gospodin Shirakawa je zao ovjek - rekla je. - Tako mi je ao i gospode, i gospoice, i Suge, da mi suze naviru na oi... Ona lagano prijee po kapcima vrhom prstiju, a zatim stavi pod koljena podloak za ivanje.

ZELENO GROZDE
Neko je to bilo konaite, u kojemu su, na proputovanju, odsjedali moni feudalci, ali Kamisu-ya je jo uvijek vaila kao najbolje svratiste u Utsunomiyi, gdje su se zadravali svi ugledni gosti. I sada su tamo bila dvojica, sueljena jedan drugome uz gotablu u sobi s verandom na kojoj su, zbog svjeine, zelene roletne od bambusa bile podignute. Na boljem mjestu sjedio je Yukitomo Shirakawa, glavni tajnik u pokrajinskoj slubi susjedne pokrajine Fukushima, a s njim je, da mu pravi drutvo, doao i njegov potinjeni slubenik Ono. Shiraka\va je bio desna ruka Michiakija Kawashime, ovjeka koji je bio medu vodeim linostima u tadanjoj vladi, guvemera-demona kojega se narod njegove pokrajine toliko bojao da su djeca i na samo njegovo ime prestajala plakati. Shirakawa je, takoer, djelovao kao voda i u guvernerovu guenju pokreta za graanska prava, koji je u posljednje vrijeme uzeo dosta maha. Shirakawa bijae mrav, toliko mrav da se tanki kimono od finog konopljanog tkanja, kroz izrez iz kojega je provirivao elegantno dugi vrat oivien uskim plavim ovratnikom, osvjeavajue nadimao na njemu. Premda mu je duguljasto lice, na kojemu se isticao orlovski nos, najee bilo svjesno zamagljeno blagou, u oima bi mu se kadikad pojavio silovit bljesak dajui naslutiti narav sklonu monomaniji. Na prvi pogled, meutim, bio je to gospodin u pravom smislu te rijei, dolina izgleda, nimalo nalik desnoj Rici zlog guvernera. -Jo uvijek ih nema - ree Ono nakon to su zavrili partiju, te privukavi crne figure k sebi.

Shirakavva otpuhne dim iz svoje srebrne lule, a onda polaganom kretnjom izvue iz obija zlatni sat. - Ve je skoro pet, trebale bi doi... Poslao sam konjuara da ih doeka na ulazu u grad, pa nisu mogle zalutati primijetio je napola za sebe. Prikazivao se smirenim, ali bilo je jasno koliko ih eljno oekuje po tome to nije zatraio da odigraju jo jednu partiju. Sklonivi go-tablu u stranu, Ono provjeri da li na tatamiju gdje je leala ima praine. Znao je koliko Shirakawa pazi na istou. Shirakawa je u Utsunomivu doao jo prethodnog dana, slubeno, u ime nekih poslova sa susjednom pokrajinom Tochigi, ali zapravo je u tom gradu ekao enu i ker, koje je poslao u Tokio prije vie od tri mjeseca. Ono, s kojim je doao, ve je doznao od njegova konjuara da pravi cilj Shiraka\vina putovanja ak do Utsunomiye nije bio samo doekati vlastitu enu i kcrkicu. - Kau da je neobino lijepa, ta djevojka koju su kupili. Moj gospodar je udak, kad vlastitu enu alje u Tokio da mu izabere ljubavnicu - rekao je konjuar glasom kojim se ire novosti, dok mu je lice odavalo zgraanje. Ono je ve i prije nauo neto o tome. Znao je da je guverner Kawashima rekao Shirakawi da bi i za njega i za njegovu obitelj, kad se ve toliko zabavlja, bilo bolje da uzme u kuu jednu ili dvije ljubavnice, a govorkalo se i o tome da e uzeti k sebi koju od gradskih geisha u Fukushimi. Da e, meutim, svoju enu poslati u Tokio da mu izabere i dovede ljubavnicu, zaprepastilo je plahog Ona jednako kao i Shirakawina konjuara. Pitao se, uope, kako se ena onako pretjerano uglaena ponaanja snala u traenju ljubavnice za svog mua u gradu velikom poput Tokija? Uz poslovno uspjenog mua, razmiljao je Ono, moda se i u eni razvijaju sposobnosti koje ovjek poput njega nije kadar ni zamisliti. Upravo u tom trenutku pred ulazom se zaustave rike. Istovremeno s uurbanim batom koraka koji se uo s hodnika do njih dopre i amor, to mukih a to enskih glasova, kako pozdravljaju goste. - Stigle su! - Ono hitro ustane i sitnim koracima pohita prema stubitu. - Ovo je Suga, koja e odsada sluiti kod nas - kazala je Tomo sat vremena kasnije, predstavivi im djevojku nevina izgleda i kose zaeljane u pundu, na nain kako su to tada inile djevojice. Odmah po dolasku, Tomo se s kerkom najprije pozdravila s muem. Sugu je za to vrijeme ostavila da ih eka u hodniku, a onda je obje djevojice, zajedno, poslala da se okupaju. Tako okupanu Sugu postavila je pred ogledalo i popravila joj frizuru: uvojke sa strane i onaj repi ispod punde. Netom oprana, Sugina gusta kosa, kroz koju je jedva prolazio ealj, sjajila se poput crnog laka, a iz tog okvira vrane kose izranjalo je isto, nenapudrano lice, koje je nanovo oamutilo Tomo svojom snjenom bjelinom. Budui da je osobno odabrala i dovela ai djevojku, plativi njezinim roditeljima poprilinu svotu novca, trudila se - u elji da u svog mua, izbirljiva u pogledu ena, izazove uzdah priznanja dobro obavljenom poslu - da lijepu Sugu uini jo ljepom. Etsuko, koja je svo to vrijeme bila u blizini, zagleda se u Sugin odraz u ogledalu kao da promatra kakvu veliku lutku. - Te ukosnice sa arenim kuglicama, kako su lijepe! Njezinu figuru, dok je tako bezazleno uzvikivala poskakujui od radosti, Tomo je promatrala udnovato sloenih osjeaja. - Dola sam da vam sluim, gospodine, i toplo vam se preporuam. Skupivi se u svom ljubiastom kimonu od tanke svile koji je jo - poput djejih - imao nabor na ramenima, Suga je promucala pozdrav na nain kako ju je u Tokiju bila poduila majka. rtva svoje financijski propale porodice, petnaestogodinja djevojica Suga znala je samo to da ide u Fukushimu, gdje e cijeli ivot sluiti obitelji Shirakawa, tonije gospodinu; ali o kakvoj se to slubi radi, nije joj bilo reeno gotovo nita. - Brini se o gospodinu i nikada mu, ma to on od tebe traio, nemoj otkazati poslunost - strogo joj je kazala majka, i ona e se tih uputa pridravati. Jedino se nepodnoljivo bojala moguih ukora. Sreom, u ovih nekoliko dana koliko su zajedno provele u Tokiju sprijateljila se s njihovom devetogodinjom djevojicom Etsuko, a odahnula je vidjevi da i gospoda, usprkos onoj ceremonijalnoj ukoenosti provincijskih ljudi, zapravo i nije loa ena. Ostao je jo samo onaj najvaniji, gospodin Shirakawa, glavni tajnik u svojoj provinciji, inovnik na tako istaknutom poloaju da je ponekad zamjenjivao i guvernera; bio je dosta stariji od svoje ene i njega se zacijelo trebalo bojati. to ako na nju bude vikao i grdio je? Da je u Tokiju, odmah bi pobjegla i vratila se svojoj kui; ali ovdje u Fukushimi, udaljenoj od Tokija desetke i desetke rija, Suga se osjeala usamljenom i bespomonom. - Hm... Suga, zar ne? Lijepo ime. Koliko ti je godina? - Petnaest, gospodine.

Odgovorila mu je s oajnikim naporom, u sjedeem stavu, a lice joj je bilo tako napeto kao da e svaki as briznuti u pla. Njezine ravne, podeblje obrve, u sredini neznatno spojene i velike oi, to su iznenaeno gledale pod vrlo zamjetljivim kapcima, ocrtavahu se, na ukastom svjetlu stojee lampe, jasno kao lice glumca na sceni. Ono podsjeti Shirakavvu na lice prelijepe kurtizane Imamurasaki, koju je jedne veeri, u vrijeme cvata treanja, u svojim mladim danima, vidio u Yoshi\vari prilikom njezine uobiajene etnje. - Nakon tako ivog grada kao to je Tokio, ovdje na selu sigurno ti je dosadno. - Nije, gospodine. - Voli li kabuki! - Volim, gospodine - odgovori Suga i odmah se ukoi, pri pomisli da je moda trebala odgovoriti drugaije. - Isto kao i Tomo - nasmije se Shirakawa. -1 u Fukushimi ima kazalite. Ovih dana, ako se ne varam, gostuje glumac Tokizo iz Kamigate4, pa im stignemo u Fukushimu odvest u te na predstavu u kojoj on glumi. Premda je Shirakawa bio dobro raspoloen i govorio blagim rijeima, Sugi su one zvuale grubo, kao da joj prijeti. - Veeras se dobro ispavaj. Tek nakon tih rijei, kada je u pratnji Etsuko izala iz sobe, Suga je odahnula i opustila se. - Nije ba vesele udi... - izusti Tomo gledajui u mua, nakon to su pogledom ispratili djevojku iz sobe. Ispod nisko objeenih kapaka, Shirakavvine zjenice bijahu ispunjene nekakvih sjajem, nalik na odsjaj tamne uzbibane vode. To mu se dogaalo svaki put kad bi osjetio elju prema eni koja ga je privlaila. I dok je taj izraz lica njegovu enu u mladim danima inio neizmjerno sretnom, sada je - s malodunom patnjom, kao da njezino tijelo ve nagrizaju crvi - bila prisiljena stalno promatrati taj sjaj u njegovim oima, ali prema drugoj eni. - No djeluje mirno, to nije loe, i siguran sam da e ona i Etsuko postati dobre prijateljice. Kao da govori o neemu to ga se zapravo i ne tie, Shirakawa je pronicljivim okom klizio niz nevinost Suginih bokova dok je ona, pridravajui duge rukave, odlazila uspravnim korakom. Pokreti njezina djetinjeg tijela, koje jo nije upoznalo ljubav, bijahu isti kao u Tomo kad ju je u etrnaestoj godini Shirakawina majka pozvala u goste u njihovu kuu na selu. U licu, ramenima i grudima zaobljena, Suga je samo djelovala enstveno; istraivanje je bilo povjereno njemu, i to ga je uzbuivalo. Ipak, premda je eni rekao da pronae to edniju i neiskusniju djevojku, jer e joj ona ujedno biti i sluavka, sada - vidjevi koliko se Tomo pridravala njegova zahtjeva i koliko je djevojka, vie no to je mogao i zamisliti, tvrd pupoljak -zapravo se i uplaio. - Otac joj je vlasnik radnje proizvodima od bambusove kore, veli... - Da, u Kokuchu. ini se da su im prije poslovi dobro ili, ali imali su nepotena pomonika i krenulo im je loe... Razgovarala sam i s njezinom majkom, iskrenom i dobrodunom enom. Na tom mjestu osjeti Torao da bi morala muu rei kako je utroila onu golemu sumu novca koji je dobila da dovede djevojku. Odbivi sve trokove - razgledavanje geisha-uenica i nekoliko amaterskih, kao i poluprofesionalnih djevojaka, to je ukljuivalo i isplatu njihovim posrednicima, te petsto yena koje je potroila na Sugu; na kupovinu odjee i isplatu njezinoj obitelji, Tomo je jo uvijek imala uza se vie od polovice sume to ju je bila dobila od mua. Budui da mu je taj novac odmah po povratku kui namjeravala vratiti, upravo je zaustila da mu to kae, no grlo joj se odjednom steglo i usne joj ostadoe nepomine. Pocrvenjela je od neprilike, ali Shirakawa, koji nita nije primijetio, iznenada se obrati Onu pljesnuvi rukama: - Hajde da zavrimo onu partiju od maloas, Ono! Sutra rano ustajemo pa je za tebe, Tomo, bolje da ranije i legne; soba ti je u prizemlju. Postrance bacivi pogled na Onovu kratku priliku koja se naprezala da go-tablu prenese u sredinu sobe. Tomo ustane. injenica da njezin mu ni nakon tri mjeseca to su bili odvojeni, nije pokazivao elju da bude s njom, dok je ona u njegovu strogom pogledu utjela novu dra, za Tomo, koja tek to je navrila tridesetu, znaila je neizrecive, i duevne i tjelesne patnje. Je li to to je kljualo u njoj bilo ljubav ili mrnja, ni sama nije znala, ali odlunost da ni pod koju cijenu ne podlegne ma kako tekim iskuenjima, uinila je njezino lice, dok je sporo koraala hodnikom, nepominim poput maske iz A rodrame.
***

Odrasloj u Tokiju, Sugi je Fukushima djelovala pusto. ak su joj i radnje u glavnim ulicama, polupraznih polica, upadale u oi svojim otunim izgledom. Shirakawina rezidencija, smjetena u ulici Yanagi, bila je oko pet ili est oa udaljena od Okrunog ureda. Neko je pripadala samurajskoj obitelji: neobino irok ulaz te visoke verande, nalik onima u hramovima, uz koje su se jedna za drugom redale prostrane sobe veliine deset do dvanaest tatamija. Kroz otvorena vrata na smik stranjih soba naziralo se bujno zelenilo unutarnjeg vrta, gdje se uz povrtnjak nalazio i vonjak s vinovom lozom i drveem kakija, jabuka i kruaka. Vrativi se kui, prvo to je Tomo s iznenaenjem zamijetila bio je novodogradeni dio od tri sobe, koji je jo mirisao po svjeem drvetu, podignut na sunanom, junom uglu kue potpuno okruenom verandom i s vinovom lozom nadohvat Rike. Sobe su s glavnom zgradom bile povezane natkrivenim prolazom. - im je gospoda otila, odmah su doli majstori... - kazala joj je, s pretjerano opreznim izrazom na licu, sluavka Scki. Njezini odnosi sa Shirakawom takoer bijahu preli granice uobiajenog, to je Tomo upravo sada shvatila iz naina kojim joj se Seki ispriavala. Stupivi u novosagraene prostorije, Tomo izbulji oi nad novim stalkom za ogledalo od dudovine, s navlakom od grimizne krep-svile, te nad nizom ormara s ladicama koji su bili razmetljivo poredani u susjednoj sobi veliine est tatamija. -1 pokrivai su novi! - dodala je Seki s tjeskobom u oima i raskrilila vrata ormaria da ih pokae. U njemu su se, sloena u dva dijela: gornjem i donjem -nalazila dva nova kompleta vatom podstavljene posteljine od ute prugaste svile na kojoj su, ostavljajui dojam topline, leali rukavi gornjeg dijela za spavanje od crvenkaste svile; a ispod svega toga, gore i dolje, bijahu prostrte dvije marame sa arom arabeske, zelene poput mladih pupoljaka. - ija je to soba? Bila je to Etsuko, koja je dola za njom. Gledajui to lice tako nalik oevu, bjeloputo i duguljasto, kako se upitno okree prema njoj, Tomo odgovori: - Tvoj otac ju je sagradio za sebe, kao sobu gdje e pregledavati svoje spise. A sad bi se mogla i udaljiti! Rekla je to strogo i odbojno. Ne smije dopustiti da ono, to je bezgranino ugroavalo i poniavalo nju samu, ugrozi i ponizi i njezinu ker. Ali u tom oajnikom nastojanju Etsuko je vidjela samo majku koja joj je ulijevala strah. Vedrije se osjeala u blizini lijepe Suge, koja je tako krasno mirisala, pa je otrala hodnikom. - Hou li gospodinu, od veeras, ovdje spremati postelju? - dok ju je to pitala, Seki se zabuljila u Tomo kao da e je progutati oima. - Da, uini tako. - A gospoici Sugi da namjestim u susjednoj sobi? - Ne, ona neka sama namjeta svoju postelju. Tomo se ponaala dostojanstveno, no pri pomisli da i u Sekinim grudima bukti moda isti poar kao i u njezinim, osjeti neizdriv stid i skrene pogled prema vrtu. U vonjaku, pod zelenim, nazubljenim liem vinove loze stajale su, jedna nasuprot drugoj, Suga i Etsuko. Suga, u indigo-plavom pamunom kimonu, ispruila je ruku - vjerojatno na Etsukinu molbu - i lagano potresala jedan zeleni grozd nad njihovim glavama. Suneve zrake to su prodirale kroz vinovu lozu zasjenile su zelenim mrljama njeno bjeloputo lice. - Zar se moe jesti ovako zeleno? - Moe, i vrlo je ukusno. To je bijelo groe, vrsta koja raste u zapadnim zemljama - uo se kristalno jasan Etsukin glas. Suga otrgne grozd i stavi u usta jednu bobicu nalik zelenom dragulju. - Slatko je, zar ne? Lozu smo dobili iz poljoprivredne zadruge u susjedstvu, koja se bavi pokusnim uzgojem. - A tako, znai... To mi je prvi put da jedem zeleno, a slatko groe. I dvije djevojice, cupkajui bobice s groa i prinosei ih svojim koraljno crvenim usnama, veselo su izmjenjivale osmijehe. Suga, koja je u kui djelovala tako ozbiljno i odraslo, u drutvu Etsuko bila je samo bezazleno dijete koje bi se jo igralo. I dok je gledala to djetinje lice koje se smijalo kao puteno na slobodu i prirodne, lake pokrete njenih udova, Tomo je mislila na ona spavaa kimona od ute prugaste svile u ormariu iza nje; pomisao na njih ju je titala i nije ju naputala.

Djevojicu koja bi se jo igrala lutkama dati u ruke mukarcu starijem od nje gotovo trideset godina, koji se nauio ovozemaljskih radosti, bilo je ravno zloinu. Ali njezini roditelji su pristali. Jer, ak i da je nisu dali u njihovu kuu kao ljubavnicu, opet bi njezino mlado, svjee tijelo posluilo njenoj obitelji, koja u protivnom nije imala od ega ivjeti. Sugino jo nevino tijelo, koje je upravo zrailo ljepotom, bilo je - prije ili kasnije -predodreeno za nasilje; razlika se sastojala samo u tome, hoe li se to dogoditi ovdje ili na nekom drugom mjestu. I kao to bi sam in ubijanja ptice pred njezinim oima zaustavio svaki zalogaj u njezinu grlu, tako je Tomo utjela neku neodreenu krivicu to je, sporazumno sa svojim muem, dovela i kupila Sugu. Zato je morala uiniti neto tako okrutno, kao to je kupovina ovjeka? Promatrajui Suginu hladnu kou s odsjajem nalik onom na svjee napalom snijegu, i njezine velike, crne i vlane, irom otvorene zjenice, koje su i bez posebnog razloga nosile u sebi sjenku neke brige, u Tomi su se mijeala dvojaka uvstva, od kojih se ni za jedno nije mogla potpuno opredijeliti: neizreciva samilost za prekrasnu ivotinju koja e svaki as biti ubijena, i intenzivna mrnja pri pomisli da bi se ta bezazlena djevojica mogla jednog dana pretvoriti u energinog demona, koji e joj izmiriti mua i naglavake preokrenuti cijelu kuu. Od sljedeeg dana po dolasku u Fukushimu, u kuu Shirakawinih poeo je svaki dan zalaziti ovjek iz suknarske trgovine Marui. Dolazei uglavnom u vrijeme kada je Shirakawa bio kod kue, donosio je sa sobom itave gomile sukna i rasprostirao viebojne uzorke pred njegovim oima u velikoj sobi za primanje. Shirakawa je izabirao. No premda je, dodue, kupovao i za Tomo i za Etsuko, glavni cilj mu je, naravno, bila nabavka kompletne garderobe za Sugu. Potroio je obilje novaca, gotovo kao da kupuje odjeu za nevjestu. Uz ceremonijalna kimona, zimski i ljetni, s porodinim grbovima i uzorkom na skutovima, i obi/e od dekoriranog satena, tu je bila jo odjea od prozrano tkane svile, prugastog krepa i najfinijeg tkanja od konoplje, pa ak i dugako donje rublje. to se same Suge tie, njoj je vie bilo udno negoli drago da odmah po dolasku dobiva toliku odjeu i da je, ne dajui joj nikakva posla, i dalje tretiraju kao gosta. U meuvremenu, onaj sjaj u Shirakawinim oima, nalik na svjetlucanje na povrini tamne vode, postao je intenzivniji. - Suga, prebaci preko ramena ovu tanku ljubiastu svilu i opai se pjegastim obijeni, da vidimo kako pristaju zajedno! - dok je to govorio, mravi obrazi ispod oiju pocrvenjeli bi mu kao kad se ljuti, a oi zasvjetlucale udnovato svijetlim sjajem. Premda plaho i upola s osjeajem nelagode, Suga bi ipak, gestom trgovake keri navikle presvlaenjima na satovima plesa, spretno ogrnula kimono od tanke svile, saiven za probu, i opasala se pjegastim obijeni. ivopisna ljepota njezine uspravne figure podsjeala je na one privlane ljepotice s Kobavashijcvih akvarela. Trgovac i sluavke, koji su sjedjeli i gledali je, morali su i nehotice uzdahnuti nad tolikom krasotom, no najveselija bijae F.tsuko, koja se stalno vrtjela u Suginoj blizini. - Lijepa je, lijepa! - klicala je. Pored Suge nalik crvenom pupoljku boura, Etsuko je djelovala jo profinjenije nego obino, vrata dugog i bijelog kao u mladog drala to je, takoer, Shirakawi priinjavalo zadovoljstvo. - Etsuki bi najbolje pristajao bijeli kimono s uzorkom cvijeta grahorice i obi od crvenog satena - rekao je okrenuvi se eni. Po njegovoj neuobiajenoj ivahnosti i Suginom ponaanju u kojemu, uza svu plahost, nije bilo nimalo stida, Tomo zakljui da se medu njima jo nita nije dogodilo. Da bi pridobio djevojku vie od dvadeset godina mladu od sebe ak se i on, izgleda, morao posluiti naroitom tehnikom, posve drugaijom od one kojom je osvajao geishe i sluavke. Jedan od naina da zadobije njezinu naklonost zacijelo je bila i izuzetno skupa, mnogobrojna odjea u koju je oblaio siromanu djevojku. Promatrajui sve to krajikom oka, Tomo se prisjeala davno minulih dana kada je Shirakawa njoj, svojoj mladoj eni koja je ostala kod kue, na selu, iz Tokija slao ukrasne ukosnice, ovratnike i sline sitnice, koje je za nju tako pomno odabirao. Shirakawa je odrao obeanje da e Sugu odvesti u kazalite. U Fukushimi je postojalo svega jedno, Chitose-za, na ijim se boljim mjestima gotovo svake veeri mogla vidjeti obitelj Shirakawa; mu, ena i Etsuko, te Suga i jo dvije-tri sluavke. U novo saivenom, crveno-bijelom ljetnom kimonu opasanom visoko uzdignutim obijem, Suga je u kazalitu privlaila poglede. - Kau da je to nedavno pristigla, druga ena glavnog pokrajinskog tajnika. Ima lice poput onih na

oslikanim djejim reketima, zar ne? - avrljali su o njoj ak i glumci u garderobi. Oni glumci koji su pripadali Liberalnoj stranci mrzili su Shirakavvu kao svog glavnog protivnika, jer je esto upadao na njihove tajne sastanke i zatvarao im vode. - Shirakawa je prava napast za dravu; uskrauje narodu njegova prava, dok eni poput ove omoguuje da ivi kao bubreg u loju - govorili su, stiui pesnice i krguui zubima svaki put kad bi ugledali Sugu. Suga i Etsuko, naravno, nisu znale da ih gledaju oi iz kojih izbija toliko zavisti i mrnje. ak je i Tomo, bez mnogo razmiljanja, prihvaala ono to je ula od svojeg mua i guvernerove ene - a to je da se izgrednici, koji hukaju narod pozivajui se na slobodu i ljudska prava, time direktno suprotstavljaju vladinim inovnicima, koji po nareenju Cara nastoje uvesti red u dravi; njih dakle treba kazniti, jednako kao palikue i razbojnike. Odgojena da se kao ena apsolutno pokorava muevljevim idejama, bez obzira na njihovu loginost, Tomo je nejasno osjeala i moralnu obavezu prema Caru, kao i prema svim nadreenima. Za enu poput nje, roenu krajem feudalnog razdoblja u seoskoj sredini otoka Kvushu, koja je jedva znala itati i pisati, osim postojeeg morala nije bilo drugog oslonca u ivotu. U kazalitu se svake veeri davao drugi komad. Jednom, kad su sjeli na svoja uobiajena mjesta, Etsuko je poela vikati da ju je strah. Davao se komad Yotsuya Kaidan, kyogen omiljen medu ljubiteljima strave i uasa - s efektima kao to su preokretanje ploe s lutkom i gaenje svjetla - koji je ljeti esto bio na programu, - Ne bojte se, gospoice - kazala joj je Suga - prije nego se pojave duhovi, zajedno emo zatvoriti oi. Premda inae plaha, u kazalitu je Suga bila prilino hrabra. Sjela je koljenima tik uz Etsuko i zaneseno gledala to se zbiva na sceni. Promatrajui je, Tomo zakljui da je ona u biti vrsta osoba. Nakon uvodne slike koja je predstavljala unutranjost hrama Kannon u Asakusi slijedio je prizor ubojstva oca glavne junakinje, Oivve. No od tree slike u kojoj se, u Iemonovoj kui, konano pojavljuje i sama Oiwa (scena eljanja), Tomo je ne skreui pogled pratila tijek radnje kao zaarana. Ispred zelenkasto-ute, izblijedjele mree protiv komaraca sjedjela je Oiwa s dojenetom u naruju, lica iscrpljena od poroaja ali jo uvijek lijepa. Gorko je jadikovala nad svojom nesretnom sudbinom: otkako je rodila dijete i ovako oslabila, mu je odjednom postao okrutan prema njoj; a ovaj ealj, poklon od majke - nastavljala je s jadikovkama koje nisu vodile niemu - eljela je jo za ivota predati svojoj mladoj sestri. Iemonu, koji se ve zaljubio u djevojku iz susjedstva, Oivva je samo smetala. A obitelj te djevojke, uz objanjenje da je to lijek koji e joj pomoi da se oporavi od poroaja, poslala joj je otrov koji naaiava ljepotu. Uinili su to zato da lemon ne bi nimalo alio za svojom enom a Oivva je, ne sumnjajui u dobre namjere svojih susjeda, u vie navrata primila i popila taj lijek. Tu scenu je Tomo gledala s bolom od kojega se guila, esto vrsto zatvarajui oi da bi podnijela pobunu uzavrele krvi u svom tijelu. Sudbinu Oiwe, ije je iskreno povjerenje bilo tako vjeto izigrano, osjeala je kao svoju vlastitu. S koliko je samo opirnosti i estine bila prikazana ljubav izmeu mukarca i ene koja, nakon to je prije rasla i dostigla vrhunac, poslije se neminovno hladi i, naposlijetku, pretvara u ledeni pakao. Sadraj je odisao stvarnim ivotom; Oume, koja preotima lemona, bila je Suga; okrutan, ali enama privlaan lemon - Shirakavva; a Oiwa, koju je ogorenje zbog nanijete joj nepravde uskoro pretvorilo u monstruoznog zloduha - bila je ona sama, Tomo. Duh pokojne Oiwe, intenzivno i tvrdoglavo, u mnogobrojnim grotesknim prizorima osveivao se u nedogled, to je Tomo promatrala kao opinjena. Premda je govorila da ju je strah i, napola u ali, svojim malim rukama prekrivala lice, Etsuko je za vrijeme predstave zaspala u Suginom krilu. Svoju kerku, otealu od sna, Tomo je na rukama unijela u riku koja je dola pred njih. Povjetarac ljetne noi unosio je svjeinu u riku, Etsuko je, kose zaeljane u pundu primjerenu njezinoj dobi, spavala bezazlenim snom djevojice; glavu joj je majka poloila sebi u krilo, intenzivno se zagledavi u to malo, pravilno lice. Lice njezina starijeg sina Michimase, koji je sa stricem i strinom ivio na selu, takoer joj se u mati pojavi pred oima. Xe smije dopustiti da postane poput Oivve. ak i kad bi njezino ludilo bilo mnogo snanije od Oiwina, utoliko e vre, kao molitvu, stiskati svoju ker u naruju. Jer, zaista, to bi bilo s njezinom djecom, da ona poludi?
***

Premda je sluavki onako odvano rekla gdje e joj mu spavati, Tomo mu je svake veeri raspremala postelju kao i obino, u nadi da e moda naii. inila je to sama, nakon to bi se sve sluavke

povukle, a rano ujutro bi je pospremala. Sloena uredno pored nje, postelja je svake veeri ostajala prazna i hladna. Jedne veeri Shirakawa se vratio kui neouobiajeno kasno i nije otiao u novosagraeno krilo, ve uao u Tominu sobu. - ensku eljad poalji na spavanje... i donesi mi sak. Shirakawine oi bijahu podlivene krvlju, a na sljepoonicama su mu pulsirale plave ile. udno je bilo i to da u ovako sitne sate naruuje ake, koji inae nije volio. - Tomo! - zazove je, zavrnuvi rukav da joj pokae ruku. Gornji dio njegove lijeve ruke bio je povezan bijelim, zakrvavljenim zavojem. S boicom ugrijanog sakea to ga je upravo donijela, Tomo se sva ukoi. - Ali kako... Gdje? - Prilikom racije na tajnom sastanku Liberalne stranke... Uhapsili smo desetoricu, ali ostali su nas vrebali na povratku kui... Ha-ha-ha-ha... Sreom, to je lijeva ruka! Glas mu je bio piskav, osmijeh na obrazima ukoen. Imao je opasne protivnike, i sreu to je ostao iv. Ali da je u takvom trenutku doao k njoj, a ne Sugi, uzbudilo je Tomo do te mjere da joj je ruka, u kojoj je drala ake, podrhtavala. - Dobro je, da si ostao iv... - kazala je isprekidano, i zjenicama punim zapanjenog divljenja zagledala se u svog mua. U njegovim oima blistao je neki divlji sjaj. Naglo ispraznivi aicu sakea i, zatim, desnom rukom privukavi Tomo k sebi, Shirakawa je silovito privije na grudi. Kosa joj se raspala; uslijed iznenadne kretnje, kojom se njezino lice nalo na njegovim gaidima, izgubila je ravnoteu i, premda se na trenutak iz petnih ila trudila da je odri, svom svojom teinom sruila se na Shirakawu. ake to ga je drala u ruci razlio se po njegovim grudima, i u tom mirisu fermentiranog pia on se zagledao u lice nad njim, potraio usne i poeo je mahnito ljubiti. U zoni se Shirakavva vratio u svoje prostorije. O Sugi nije prozborio ni rijei - ali je Tomo, vrativi se u postelju, grizla usne razmiljajui kako se on, zapravo, boji suoiti mladu, jo netaknutu Sugu sa svojim divljim, krvolonim strastima. Nakon to je Tomo prema muu, kad je onako ranjen odmah dotrao k njoj, pokazala neto osjeaja, sada ga je zbog toga mrzila; ono lice, koje se prezrivo smjekalo prozrijevi njezinu glupost, bila bi u stanju rastrgati na komadie. U novinama sljedeeg dana pisalo je o raciji to ju je na tajnom zadatku Liberalne stranke proveo glavni pokrajinski tajnik, Shirakawa. Nadalje je pisalo da ga je na putu kui nekolicina lanova napala i da je on, dodue, i sam lako ranjen, pitoljem ubio jednoga od njih. O tome da je pucao Shirakavva nije nita spomenuo eni. Utoliko ju je vie zaboljelo kad je shvatila da je on poslije toliko mjeseci potraio njezino drutvo samo zato da bi se rijeio onog krvolonog uzbuenja to ga je osjeao nakon ubojstva ovjeka. U Shirakavvinu uredu, kao i u cijelom gradu, prialo se samo o tome. O tome je razgovarala i Suga s Etsuko, a Tomi nije promakao sjaj u Suginim oima, koji je prije odavao bezazleno divljenje, negoli strah. Igrajui se na verandi konopcem koji je vjeto prelazio s jednih lijepih ruku u druge, Suga je rekla: - Gospodar je uistinu velik ovjek. - Zato, Suga? - Zato to unato opasnosti, kojoj je bio izloen, one veeri nije nita rekao. Ujutro, kad se umivao, izgledalo mi je udno to se slui samo jednom rukom da nakvasi svoj runik. Upitala sam ga zato to radi, a on se osmjehnuo i odgovorio mi da ima gr u ramenu. Ranu uope nije spomenuo. - A moda ga nije boljela? - Sigurna sam da jest. Jutros, kad sam mu mijenjala zavoj, vidjela sam je; ovolika je! Skupivi jasno izraene obrve, Suga je konopac to ga je drala medu prstima suzila u irinu od otprilike est centimetara. Tako velika rana zacijelo je morala boljeti, pomisli Etsuko, sretna to joj je otac ostao iv. Ali Sugi to, oito, nije bilo dovoljno. - Pravi mukarac nikada ne pokazuje pred drugima da pati ili da ga neto boli... A gospodar je trpio sam, i zato mislim da je velik. Tomo, koja je u sobi neto ivala, s netrpeljivom je nervozom gledala u inae tako utljivu Sugu, koja je sada govorila odluno i s bezazlenim zanosom. Iz njezinih oiju, koje kao da su uvijek sanjale, i njenog blago zaobljenog tijela nestalo je one sumnje i neprirodne ukoenosti, prisutne u poetku; sada je to bila leerna djevojka, nimalo razliita od Etsuko. Da je uini tako oputenom, otvorenom i

ranjivom, Shirakawi je trebalo vie od mjesec dana. Jo nije spavao s njom, ali preostao je samo jo jedan korak. Prema Shirakawi, koji ju je mazio i razmazio kao otac, Suga je osjeala neku nejasnu privrenost; sada se, meutim, otkriem novog, hrabrog Shiraka\ve neto u njoj rastapalo od sree, poput magle to nestaje na suncu. U njezinu srcu niknula je klica ljubavi. Suga se mijenjala - to je u Tomi izazivalo snane potrese - kao to se jednog jutra tvrd pupoljak boura, nalik svijetlozelenom dragulju, pone ariti rumenilom. Ali tjelesnog dodira medu njom i Shirakawom jo nije bilo. Tomo je uvijek utjela neku profinjenu nelagodu prema eni s kojom je njezin mu imao tjelesni odnos, a tu nelagodu prema Sugi jo nije osjeala. Kada, i kako e se Suga podati Shirakawi? Otkad je poela o tome razmiljati, a posebno otkad je Shirakawa one veeri bio u njezinoj sobi, Tomo vie nije mogla ni oka sklopiti. Ponekad su joj ti trenuci postajali upravo nesnosni. Tada bi ustajala i, pazei da ne poremeti Etsukin san, otvarala vrata prema vrtu. Po travi oroenoj jesenjom rosom vrludale su mjeseeve zrake, a kroz okrugli prozor na novosagraenom krilu nejasno se nazirala svjetlost priguenog stijenja lampe. Pri pomisli da ta svjetlost obasjava posteljinu od paigasto-ute svile i obla Sugina ramena u ljubiastom nonom kimonu, koja tamo sniva snom pravednika, Tomo bi se outjela poput zmije u sobi svog mua i Suge, kako izvija vrat da bi ih promatrala. Tada bi, kao u transu, vrsto prekriila ruke na grudima i sklopila vjede, te poput vapaja u samrtnoj agoniji ponavljala micajui usnama: - Pomozite mi, ah, pomozite mi! - A nerijetko je sanjala i jezovite oluje na moru i amac, koji se na stranim valovima dizao i sputao; a ona se u tom asu kotrljala s jedne strane na drugu, borei se ak i za dah.
***

Jednoga jutra, pod izgovorom da je boli glava, Suga nije ustala. Kada se Etsuko, doavi iz kole, uputila u sobu do njezine nosei u ruci raznobojne papire za origami, Suga je pogleda iz postelje i zazove njenim glasom: - Gospoice! - kapci joj bijahu oteeni kao da ih je netko napunio vodom. - Sto je to s tvojim oima, Suga? Vjede su ti tako podbuhle! - izusti Etsuko bez nekog posebnog znaenja, Suga, meutim, pocrveni i rukom zakloni oi kao pred jarkim svjetlom. Uini joj se kao da je Etsuko zavirila u ono to joj se tako neoekivano dogodilo sino. Shirakawa joj nije bio mrzak, dapae; u njoj se prema njemu rodila bezgranina privrenost i njenost, za kojima je silno udjela otkako je otila od kue. Ali njezino zaprepatenje i sramota nisu zbog toga bili nita manji. Osjeajne naravi, Suga nije nita znala o tome kako se tjelesno i duhovno razvila i otvorila poput cvijeta, ve je malaksala od beznadnog osjeaja tuge nad onim to je u njoj razoreno i izgubljeno. utjela je ogorenje ak i prema vlastitim roditeljima; to su, dakle, znaile one rijei da se "nikad ne usprotivi svom gospodaru, gospodinu Shirakavvi". Iz cijelog njezina bia poela je zraiti bol i tuga zbog spoznaje da joj je tijelo prodano za novac. Etsukino lice nad njom, bjeloputo, duguljasto i tako slino Shirakavvinom, Suga je promatrala oima punim melankolije; to lice joj se uini svjeim, lijepim i poletnim, kao da e se svaki as vinuti u nebo. Bio je to ve nejasan osjeaj neprijateljstva, iako ona sama toga nije bila svjesna. Etsuko ju je moljakala da joj napravi figure od raznobojnog papira, i dok je u krevetu presavijala drala, huligana i ostale figure, Suga je na dane do jueranjeg, kada je kao nevina djevojica itekako uivala u tim bezazlenim igrama, mislila s tugom kao na daleku prolost. Otkad je Suga uistinu postala njegova, Shirakavva je za njom naprosto poludio. Kada se radilo o enama, bile one profesionalne geisbe ili poetnice, oduvijek je bio pun samopouzdanja. Ali ovo to je doivljavao s djevianskom Sugom, koja ga je voljela kerinskom ljubavlju (zli jezici su govorili da su, po razlici u godinama, nalik ljubavnom paru u kabuki-drami Katsuragawa), podmladivalo ga je kao da se drugi put oenio; lice mu je svaki dan blistalo od sree. Za praznike je Sugu vodio u toplice Iizaka. Poveo bi sa sobom i njemu privrene podreene slubenike, kao i vlasnicu gostionice u koju je obino zalazio. Tamo su je svi oslovljavali gospodom a Shirakavva je obasipao njenostima, i kako nije morala strahovati da e nekoga povrijediti svojim rijeima ili postupcima, svaki put kad bi se vratila iz toplica dobivala je, poput velikog boura gustih latica, na mirisu i boji; od one draesne plahosti, s kojom je u svojstvu sluavke dola u Fukushimu, nije vie ostalo ni traga. Otkad je poludio za Sugom, Shirakawa nije vie nogom kroio u Tominu sobu, a i njoj je ve postala neizdrljiva ona neizvjesnost ekanja i potajno raspremanje njegove postelje svake veeri.

Osim Michimase i Etsuko, smatralo se malo vjerojatnim da bi razvratni Shirakavva mogao imati jo djece, no ve i sama mogunost da bi Suga mogla zatrudnjeti, izazivala je u Tomo jezu. Izmeu nje i njezina mua stvorio se nepremostiv jaz, o ijoj dubini nije ni sanjala u svojim estim razmiljanjima koja su prethodila odluci da dovede Sugu. I mora se pomiriti s milju da e taj jaz, dan za danom i veer za veeri, postajati sve iri i dublji. Tek tada je Tomo s oajem shvatila zato u svratitu u Utsunomivi, po povratku iz Tokija, nije bila u stanju vratiti muu ostatak povjerenog joj novca. Potena u tolikoj mjeri da se u protivnom osjeala nesretnom, bez obzira kako se drugi ponaali prema njoj, Tomo - posebno kad se radilo o novcu - nikada nije nita zatajila muu. Uvijek je s prezirom gledala na ene koje su tedjele potajice od svojih mueva, a sada se spustila na njihovu razinu, postavi i sama jedna od njih. S tugom razmiljajui o tome, Tomo je istovremeno otkrila i neto neslomljivo u sebi, kao da joj je tijelo pojaano tankim eljeznim nitima. Istini za volju, u novije je doba nemali broj uglednih dostojanstvenika slao svoje supruge starinskog tipa, odgojene na selu, njihovoj kui poput istroenog para sandala, da bi ih zatim zamijenili novim, lijepim i otmjenim enama, obino plesaicama ili geishama. No Tomino potenje i jednostavna razboritost uivali su povjerenje i guvernera i njegove ene. Shirakavva vjerojatno ne bi bio toliko lud da se odlui na takav korak; ali sada, vidjevi kako je za Sugom potpuno izgubio glavu, Tomo vie nije znala to on misli i nee li je ipak kakvim lukavim nainom otjerati, zapravo prisiliti da ode iz kue. Prema obiteljskim propisima prije Restauracije, izmeu ene i ljubavnice postojala je jasno povuena klasna razlika. Sada, meutim, kada su vladine odaje preko noi zaposjele porodice obinih vojnika iz dviju pokrajina, ideal mukaraca uspaljenih ambicija bio je "pijan ljepotici u krilu, trijezan s vlau u akama" - ime je 54 poloaj ene-supruge, ovisno o fizikom izgledu njezina mua, postao nestabilan poput kakve povijue. Ponekad, kad bi se Shirakawa vladao suvie nepristojno, pokazujui svoju strast prema Sugi otvoreno i bez imalo obzira prema drugima, Tomo bi - s onim novcem to ga je imala kod sebe - zaeljela povesti Etsuko i otii daleko od njega, u svoj rodni Kyushu. Ali pomisao na Etsukinu budunost, koju bi joj ona mogla pruiti, svaki put bi oslabila njezinu odluku. A ovdje se djevojica lijepo razvija; otac je voli, a ona i Suga su, sreom, dobre prijateljice. Trpjet e dakle samo ona, Tomo; Etsuko e u svakom sluaju biti sretnija da raste u obilju, kao ki oca na poloaju, nego da siromano ivi uz majku u nekom zabaenom seocetu Kyush.ua. Sve ono uzburkano u njoj na kraju bi se ipak smirilo i zavrilo tim zakljukom. Tako je, uostalom, bolje i za njezina mua. Koliko god sposoban on bio, ako izgubi svoju strogu, do sri potenu enu, prije ili kasnije zacijelo e u svom poslu poiniti kakvu fatalnu greku. Odstupivi za korak od svog mua, za koga je znala da zbog svoje nagle udi ima mnogo neprijatelja, Tomo je odjednom bila u stanju promatrati ga u cjelini. Nije to vie bila ena koja je slijepo vjerovala i ila za svojim muem, ve hladnokrvne oi, koje su to drugo bie kritiki promatrale. Budui da nije imala kole, nije umjela intelektualno shvatiti neku linost; bila je puteni tip ene, koja meutim nije dozvoljavala da je vode spontani instinkti koji su izvirali iz samih dubina njezina bia. K tome, kao ena odgojena u razdoblju feudalnog morala, koja je kao tipina dobra supruga dragovoljno prihvaala rtve za mua i za svoj dom, ona je sve dosad proivjela mirno, nijednom ne skrenuvi s puta. No prema tom moralu, njenom jedinom ivotnom osloncu, u koji nikada nije ak ni posumnjala, sada se rodilo nepovjerenje. Dan za danom ivjeti pod istim krovom sa enom koja e joj moda ugroziti egzistenciju, i nehajnim tonom razgovarati s njom o bilo emu... Kako povjerovati da je takav ivot astan i
S5

ispravan? I kako se moe voljeti i cijeniti mua koji, nakon vie od deset godina braka, samoprijegoran rad i estinu strasti to je ena osjea za njega, prihvaa oputeno i oholo, poput vjernosti obine sluavke bez koje ne moe? I, kao to joj mu vie nije predstavljao objekt ljubavi, tako joj je i ivot postao samo runa izmiljotina. inilo joj se kao da stoji na pustoj, goloj ledini sama sa svojom kerkicom, koju je vrsto, oajniki pritiskala uza se, dok je bez imalo osjeaja - jedan za drugim -obavljala svakodnevne kune poslove. Znala je da ne smije pokleknuti, jer u tom sluaju vie ne bi bila u stanju dignuti se. Ni sveani troslojni kimono s porodinim grbom, kao ni slatko laskanje kojim je bila okruena, nisu joj vie davali snage za ivot. Tomo bi rado zatvorila oi i vratila se u ono doba kada je, unato tome to ju je esto varao, vjerovala u muevljevu ljubav bez vlastitih gorkih iskustava, ali neka snana struja nezadrivo ju je vukla sa sobom, tako da joj je jedino preostalo, s

dubokim uzdahom, promatrati izvor u daljini. Posvetila se kuanskim poslovima s jo vie energije nego ranije, a kosu je eljala tako pomno da joj nijedan pramen nije smio biti neuredan. I ne samo da je Shirakawina zaslijepljenost Sugom nije bacila u zasjenak ve, to je Suga bivala sve ljepa i ljepa, Tomina nepomina sjedea figura u dnevnom boravku iznenadila bi ponekad i samu poslugu, koja ju je dobro poznavala, nekom novom autoritativnou u ramenima i leima. Posluga je se bojala vie nego Shirakawe jer, premda nije nita govorila, imala je u sebi neku strogost i pronicljivost kojom je otkrivala lai i prijevare.
**

Od Tomine majke sa sela, pisano nevjetim rukopisom, stiglo je pismo. Premda joj Tomo nita nije javila, neki roak, koji je bio odsjeo u kui slubenika dobro upoznatog sa Shirakawinirn prilikama, po povratku u Kyushu ispriao je to je uo. Tomina majka, u bolu i brizi za ker koja s muevljevom 56 ljubavnicom ivi pod istim krovom, svojim nevjetim i nesigurnim rukopisom napisala joj je pismo. Nitko iz porodice Shirakawa nije toliko uspio i probio se kao njezin mu; prema tome, Tomo bi trebala biti sretna to se tako dobro udala. to se tie ljubavnice, za sposobnog mukarca je posve uobiajeno da je ima, no ena u tom sluaju mora jo vie paziti na svoj izgled i truditi se da zadri njegovu ljubav. A budui da su tu i djeca, Etsuko i Michimasa, oito je da Shirakavva nee poduzeti nita nerazborito; to bi jedino, u nastupnu ljubomore, mogla uiniti ona, Tomo, no to bi njoj i njezinoj djeci donijelo nesreu. Tako je, u teko itljivom pismu nepravilnih, as manjih a as veih znakova, mjestimice zagrebanih kiicom a mjestimice umrljanih tuem, pisala Tomina majka, zabrinuta za svoju ker, niui reenicu za reenicom kako je znala i umjela. Dok je itala pismo, Tomi se inilo da uje svoju ostarjelu majku i njezino disanje pored sebe, i iz oiju joj spontano potekoe suze, kao djetetu koje je majka prozrela. Te slatke suze, na iji je okus bila ve i zaboravila, ponovo je podsjetie na okrutnu stvarnost. Na stranu s osjeajima, sve emu ju je savjetovala majka bijahu ostaci zastarjelog morala, koji je Tomo ve prozrela i bila prisiljena odbaciti. U njezino srce unijelo je nov dah svjeine samo posljednjih etiri-pet redaka: Naime, ovaj svijet -pakao iskuenja, ispunjen patnjama i bolima - nedostupan je naem plitkom mozgu; i dok ovjek nie grijeh za grijehom, a da toga nije niti svjestan, jedino to mu preostaje jest vjerovanje u Amidu, Budu kojemu moemo povjeriti svoju sudbinu; stoga ne zaboravimo i jutrom i veeri zazvati njegovo ime. Ali o tome bih s tobom, dok sam jo iva, voljela jednom detaljnije porazgovarati, pa ako li mu to dozvoli, posjeti me kad bude mogla. itajui te retke Tomo se prisjeti rodne kue, na koju ve dugo nije mislila. Izae joj pred oi ivopisan lik majke duboko naklonjene pred kunim oltarom, kako svakog jutra zaziva Nanu Amida Butsu. Tomo se, kao malo dijete, znala uspeti na njezina
57

koljena i zagledati joj se u lice; majine usne nisu bile kao pri izgovoru obinih rijei, ve su se, ponavljajui molitvu, micale kao u transu. Molila je i mala Tomo, imitirajui majku, ali ve godinama nije to inila. I Buda i Amida su joj, nalik onome ime odrasli varaju djecu, djelovali poput puke izmiljotine. I sada je, eto, u majinom pismu pisalo da svoju sudbinu povjeri Amidi, to joj je ilo na ivce; kako da mu je povjeri, i to e to on rijeiti? Da postoji boanstvo, neko tako plemenito bie koje bi bilo u stanju zaviriti u ljudsku duu, eni poput nje, koja se toliko trudi da poteno ivi, trebalo bi pruiti mnogo bolji, vedriji ivot. Odluila je, ipak, posjetiti majku im bude mogla. Mora svakako sasluati njezinu moda posljednju elju, neto to joj je majka toliko eljela rei a nije to umjela napisati. U proljee sljedee godine guverner Kawashima premjeten je u Tokio, na dunost glavnog policijskog inspektora, a zajedno s njim premjeten je u metropolu i Yukitomo Shirakawa s porodicom; u policijskoj rezidenciji u kvartu Soto-Kanda prireen im je velianstven doek. S kopijom obiteljske prijavnice u ruci, koju je dala napraviti zbog Etsukinog upisa u novu kolu Tomo, nehajno bacivi pogled na tanki papir, i nehotice tiho krikne. Na prijavnici je, iza Etsukina imena, bila upisana Suga kao njezino i Shirakavvino posvoje.
SS

SLUAVKA
Bilo je to jednog mirnog, svijetlog, prohladnog poslijepodneva u mjesecu krizantema. S koaricom crvenih kolaia u obliku ljivina cvijeta, koje je kupila prilikom posjete hramu u

Asakusi, a sada ih je nosila kao poklon, Kin Kusumi ulazila je sitnim koracima kroz kapiju policijske rezidencije u Tokiwabashiju u sklopu koje se nalazila kua inspektora Shirakawe, kamo se i uputila. Danas je, uz uobiajeno raspitivanje o zdravlju, trebala obaviti jo jedan zadatak, pa se brinula hoe li joj to poi za rukom. Od Shirakawine rezidencije, sagraene prole godine, govorilo se da je vea samo rezidencija glavnog inspektora. U sreditu zaokretita za konjsku spregu bio je posaen kratko-igliasti bor prekrasno izraslih grana, kroz koje se nazirao iroki ulaz i pred njim dvije rike sa zlatnim porodinim grbovima. inilo se da netko upravo izlazi iz kue. Moda gospoda Shirakawa, pomisli Kin; za koju bi to bilo kao narueno. Premda je dugogodinje druenje podrazumijevalo da se dobro poznaju, u drutvu s Tomo Kin se osjeala nekako usiljeno, nekakvu napetost koja ju je koila. A pogotovo danas, znajui da je Tomo eka u dnevnom boravku, utjela je jo veu uznemirenost - jer je u tu kuu, iji je gospodar prije tri godine, njezinom zaslugom, dobio mladu ljubavnicu Sugu, sada dolazila s posve privatnom porukom na molbu Sugine majke. Kada se Kin najavila na ulazu, iz kue izae lijepa djevojka pomno dotjerane kose koju Kin nije poznavala; vjerojatno sluavka; poklonivi se pred njom na vrlo uglaen nain, no Kin se bez razloga smete i zamoli je da pozove Seki, sluavku koju je otprije poznavala. - Gospoda Shirakawa i gospoica upravo se spremaju na 59 neki dobrotvorni skup, za koji ih oblai strana krojaka. Ne biste li uli i vidjeli ih? Po prirodi radoznala, Kin nije mogla odoljeti pozivu, te je uurbano slijedila sluavku Seki dugim hodnikom blistavim od istoe. - Imate novu sluavku, neobino gracioznu i lijepu... Kada je dola? - Pretprolog mjeseca. Pria koja je prethodila njenom dolasku bila je, da je slika i prilika kabukiglumca Eizabura u ulozi mlade djevojke - ree Seki okrenuvi se i znaajno namigne goi. Ono to je Sugina majka negdje naula bilo je, dakle, tono, i imala je razloga za zabrinutost. - Koliko joj je godina? Odakle je? Glas kojim je nizala pitanja i nehotice je dobivao na snazi, a ispod uiju oblilo ju je crvenilo; svijesna toga, Kin je znala da takva reakcija ne odgovara njezinim godinama. - esnaest, dvije godine mlada od Suge, ali je visoka rastom pa djeluju kao vrnjakinje. Otac joj je navodno u slubi obitelji Toda... Medu nama, prilino je uznosita. - Tako, znai... - Kin pokae svoje zaprepatenje pretjerano zabacivi glavu unatrag. - Ali zasad... ona je jo.., sluavka? Zurei u Seki, izgovarala je svaku frazu zasebno, a ova joj je u istom ritmu potvrdno kimala glavom. - Da, sada... zasad jest, ali kako dugo.., inilo se da to Seki odgovara jedva dolazei do daha, kad najednom epa mravo rame svoje sugovornice i vruim aptom postavi joj pitanje: - A gospoda? Slae li se ona s tim? - Zacijelo... Sluaj, zove te! Izvijajui ramenima i bokovima, kao tijelo izloeno patnji, Seki irokim koracima otra niz hodnik.
***

60 Na ulazu u veliku sobu stajala je Tomo u crvenkasto-utoj haljini izvezenoj sitnim vezom, koja se od struka nadolje irila nahvaljujui korzetu s rebrastim izdancima. Tomin starinski tip lica otealih vjeda i glatke, ukaste puti, koje je s osjeajem dosade virilo iz veoma tijesnog ovratnika, te malo povee i vrsto stisnute usne ostavljale su na Kin dojam kineske ene. Tomin je pogled bio usmjeren na Etsuko pred ukrasnim ogledalom zapadnjakog stila u sredini sobe, kojoj je engleska krojaica pomagala obui haljinu. Sugi, koja je sjedjela u blizini i zaneseno je promatrala, pridruila se Kin. Premda je za trinaestogodinjakinju Etsuko bila visoka, djelovala je poput laneta pored plavokose, nalik irafi dugovrate krojaice. Haljina od tamnomodrog baruna s mnogo nabora dobro joj je pristajala uz lice; istaknut nos, trenjevorumene obraze i grimizne usne. Bila je posve drugaija od one svakodnevne Etsuko; djelovala je kraljevski smiono. - Gospoica je lijepa kao princeza! - izjavila je krojaica poloivi ruke na Etsukina ramena, nakon to ju je obukla, te okrenuvi je prema Tomo s osmijehom na licu. U majinim oima pojavilo se, dodue, traak zadovoljstva, ali usne su joj ostale vrsto stisnute. Svjesna da je majka promatra,

Estuko se nije mogla opustiti, pa je svaki as bacala nervozan pogled na ogledalo. - Danas Crveni kri prireuje sastanak u dobrotvorne svrhe, pa je inspektorova ena izrazila elju da i Etsuko bude jedna od prodavaica za tezgom. Moram priznati da mi je neobino vidjeti je ovako obuenu... Njoj je sve to, ini se, ilo na ivce, ali to nije pokazivala. Ono napadno uvjebavanje hodanja u zapadnjakoj odjei u razvikanom Rokumeikanu, u drutvu utjecajnih ena, Tomi nimalo nije odgovaralo - dapae, bilo je to pravo muenje, ali smatrajui to jednom od obaveza ene na njezinu poloaju, nije ni pomiljala da od nje pobjegne. 61 - Dolazi i Carica, a naa gospoica posluit e je ajem -dodala je Suga, slaui kimono koji je Etsuko upravo skinula. - To je ve. velika stvar. Drite se, gospoice Shirakawa! Vas su zacijelo odabrali zbog vae ljepote. - Ne, nije zbog toga. A sada moramo ii; vratit emo se naveer, a vi se dotle udobno smjestite. S tim rijeima, upuenim Kin, Tomo se u pratnji Etsuko uputila k izlazu, nespretnim pokretom zadigavi skut haljine. Nakon to je pogledom ispratila rike s majkom i keri u zapadnjakoj odjei, Kin je neko vrijeme razgovarala na ulazu sa sluavkom Seki, a onda krene prema Suginoj sobi. Nevelika soba s pogledom na unutarnji vrt, u kojemu je blijedo grimiznom bojom cvjetala japanska rua, kamelija - eto tu je boravila Suga. S tokastim, svijetloruiastim ukrasom u trostrukoj pundi, drala je na koljenima podloak za ivanje s jastuiem za igle od crvene svile i u tom poloaju marljivo ivala s obje strane upotrebljivi, svileni obi, kad na vratima ugleda Kin. Odmah prestane ivati, kao da ju je ekala, i privue za nju jastuk za sjedenje u blizinu eravnika. - Jeste li od prolog puta vidjeli moju majku? Nemam od nje nikakvih vijesti... Sugin dom nalazio se veoma blizu Shirakawine rezidencije, nalik udaljenosti izmeu nosa i oiju na jednom te istom licu, ali njezin status nije joj doputao da slobodno posjeuje svoju obitelj. Bilo kako bilo, ona je u Shirakawinoj obitelji bila slubeno registrirana kao njihova ki, to je znailo da je za nju, gledano oima drutva, svaka veza s njenom pravom obitelji bila prekinuta. Dobivi u ruke djevojku, kojoj bi po godinama mogao biti otac, Shirakawa ju je ljubio i poduavao, nastojei je uvjeriti kako je on, i samo on jedini besprijekoran mukarac; s druge strane, meutim, njegova okrutna policijska narav pobrinula se da Sugu vee lancima, slubenim paragrafima koji su joj 62 ograniavali slobodu. Navikla na Shirakavvinu opinjenost njome i, istovremeno, ne poznavajui takve bezobzirne muke trikove, Suga je samo shvatila da, im nane temu o svojoj porodici, Shirakawa postaje neraspoloen, pa je - ustraena - i prestala o tome govoriti. Osim to je, prirodno, uoi bonskog festivala ili Nove godine vidjela na trenutak majku u kuhinji, koja je dolazila u formalan posjet Shirakawinima, obino je Kin - preko koje je i dola u slubu - bila ta od koje je saznavala novosti od kue. - Vidjela sam je krajem prolog mjeseca, na povratku iz hrama u Hashibi, kako je sama rekla. Izgledala je dobro. I njezin beribcri joj, veli, ove godine mnogo manje smeta nego lani, iako je jesen ve na pragu. - A to je s radnjom? Naula sam neto da e poeti s novima proizvodima... - Pa, ne ba u tolikoj mjeri da bi se to moglo tako nazvati. Jedino to e predmetima od bambusove kore dodati kutije za ruak i sline proizvode od trgovaca na veliko... - Valjda e sve biti u redu? Moj brat je suvie dobar ovjek, i uvijek se bavi svime i svaime - kazala je zabrinuto Suga. Kad bi rastvorila oble vjee koje kao da su skrivale dragulje, crne, vlane zjenice kojima bi se netremice zagledala u neto, njezinim cijelim tijelom razlila bi se melankolina sjeta, kao u lijepe make. - Nita ti ne brini, naravno da e biti! - odgovori joj Kin koja je bila vesele udi, pa je eljela to prije pobjei od melankolinih raspoloenja. Govorei to, jednostavno je odmahnula rukom, a zatim izvadi svoju lulu iz vreice, to joj je visjela o obiju, napuni je i povue dim. - Nego, ima neto vanije to zabrinjava tvoju majku, a to si ti, Suga. - Ja...? A zbog ega? - u Suginim oima pojavi se mutan izraz, dok je sumnjiavo vrtjela glavom. Iako ve odrasla osoba, na njezinu licu zadralo se neto djetinje bezazleno dok se trudila da shvati osjeaje svoje majke. 63

- Kako moe biti takva? Razdvojena od keri, majka ti se brine i izjeda, a tebe ba briga... U vrijeme kada je posjetila dom Kusumijevih Sugina je majka uistinu izgledala loe, blijeda kao da joj je zlo. Pomiljala je i da posjeti gospodu Shirakawa u njenoj rezidenciji i osobno je upita o onome to je ula. To bi, meutim, ipak bilo suvie nezgodno, pa je odustala, odluivi zamoliti Kin da posjeti Sugu i indirektno ispita stanje stvari; dok je to govorila, ak je i onaj prijateljski, uvijek prisutan osmijeh na njenim malim obrazima kadikad bivao zamijenjen nekom gorkom, zaboravljenom ozbiljnou. Pria je, izgleda, potekla od glavnog medu Shirakawinim vrtlarima. Ako joj je vjerovati, u rujnu su iz Honja dole u Shirakawinu kuu na ogled dvije nove sluavke, navodno sestrine. O svemu u vezi s njihovim dolaskom pobrinuo se brani par Sonoda iz Kvushua, odakle je i Shirakawa, koji .se sada bavio preprodajom rariteta. Kao odgovor na razgovor sa Shirakawom, u kojemu je on jasno izrazio elju za zgodnom sluavkom, gospoda Sonoda mu je lino dovela te dvije djevojke, od kojih je jedna vraena kui, a druga ostala. Prema onome to su sluavke ispriale spomenutom vrtlaru u kui su, uz Sugu koja se brinula o gospodarovim osobnim potrebama, bile tri stalne sluavke. A kad bi se prireivala kakva sveanost, za pripomo u toenju pia i sluenju jela, pozivali bi djevojke iz Shinbashija ili Vanagibashija; nije, dakle, bilo nikakve potrebe da se za stalno uzme nova sluavka. Naviknuta da sve podnosi, gospoda Shirakavva, naravno, nije nita rekla, dok je njezinu ker obradovala vijest da e dobiti prijateljicu za igru; ta nova djevojka, meutim, zacijelo nee biti samo obina sluavka. Nee proi dugo i Shirakawa e je uiniti svojom ljubavnicom. to Suga misli o tome? Za gospodu to moda i ne predstavlja veliku razliku, jer gdje je ve jedna, mogu biti i dvije ljubavnice; ali u sluaju da se Shirakavv-a nje, Suge, zasitio i sada uvodi u kuu novu 64 djevojku, ona vie ne moe, poput kakve gospoice, bezbrino provoditi dane. Bilo kako bilo, njezin gospodar je bio pravi Don Juan; unato relativnom uspjehu u drutvu, i to ne veem od slube u tokijskoj policiji, posjeivao je najskuplje geishe u Shinbashiju natjeui se s mladim plemiima. Naivnu, neiskusnu djevojku poput Suge takav je ovjek mogao vrtjeti oko malog prsta. Kraj vrtlareve prie sadravao je zlobu, koja je razgnjevila ak i plahu, dobrodunu Suginu majku. Ljubomorna kleveta koja se irila Sugi iza leda jo jednom ju je podsjetila na poloaj njezine keri u obitelji Shirakawa, a od te klevete plamtjela joj je cijela utroba. U Sugi dodue ima neke tromosti i sumornosti, ali ljudi je nikada, ni kao dijete, nisu smatrali glupom. Bila je to neiskvarena djevojka, roena u trgovakoj obitelji, koja je s lakoom svladavala asove plesa i koja je voljela svoje roditelje. Da su kojim sluajem oni uspjeno vodili svoje poslove, tko zna u kako se dobru obitelj jo mogla udati?! Ovako, meutim, da bi potpomogla radnju koja je propadala, majka ju je, u dobi od petnaest ljeta, kada se za nju jo nije moglo rei da je zrela ena, prodala u Fukushimu, kao ljubavnicu gospodinu Shirakavvi. Da li se tako bezosjeajan roditelj jo uope i moe nazvati tim imenom? A Suga je unato svemu, ini se, dobro shvatila bol roditelja koji su bili prisiljeni prodati svoju ker; premda ih osobno ne posjeuje, brine se za njih i, preko drugih, alje im novac i hranu. I nakon dolaska u Tokio uvjetovanog promocijom guvernera Kawashime i glavnog policijskog inspektora, Shirakavva je nastavio raditi jednako sposobno i marljivo kao i prije, a sudei prema svoti novca koji je ulagao u svoja privatna uivanja u kvartu Yoshiwara, kruile su glasine da je on bogat ovjek. Sugina majka bi se sva zajapurila od sree sluajui prie o tom imunom slubeniku u ijoj kui, zajedno s njegovom kerkom, odrasta i njezina Suga; ali uvi vrtlarevu priu, shvatila 65 je da je cijela obitelj Shirakawa - izuzev samog gospodara -neprijateljski raspoloena prema njoj. Jadna Suga! I majka poeli da je zagrljajem zatiti od tog silnog trnja u koje je upala. Ako Shirakawa uzme novu prilenicu i njegovi se osjeaji okrenu prema njoj, to e biti sa Sugom? Jo na poetku, kada je ker jedinicu gurnula u tu situaciju, majka je gospodu Shirakawa, svoj jedini mogui oslonac, iz dubine srca zamolila da uvijek, ma to se dogodilo, vodi brigu o dobrobiti Suge koju je odvela sa sobom. - Kad pomislim da bi se moglo dogoditi da mu Suga jednog dana dojadi, nou ne mogu ni oka sklopiti. Uredno poloenih ruku na koljenima gdje se na kimonu nije nazirao ni najmanji nabor, Tomo je sluala Suginu majku i te sebine rijei, izgovorene u trenutku zbunjenosti vlastitom ljubavlju.

- Budite bez brige. Kako god se osjeaji mog mua prema njoj promijenili, ja u paziti da joj uvijek bude dobro. A kako i ne bih, kad dobivam tako estitu djevojku... Vjerujte mi, i sve e biti u redu. Na te rijei Sugina se majka iscrpljeno sruila i ispruila niice pred Tomo. Isprekidano i nevjesto, smueno planim glasom pokuavala joj se zahvaliti, to je Tomo sluala stisnuvi zube, jer je i sama s mukom zadravala gorke suze. Sugina majka sada se toga prisjeala. I odluila da to prije jo jednom vidi Tomo i provjeri njezine rijei. Ali kad je trebalo to uiniti izdala ju je hrabrost i, umjesto gospodu Shirakawu, posjetila je Kin.
***

- Mislite na gospoicu Yumi, zar ne? - ree Suga nakon to ju je sasluala, trepui oima kao zaslijepljena jarkim svjetlom. - U tom sluaju, nema niega o emu bi trebalo razgovarati s gospodom. A majci lijepo poruite da se nita ne brine.
06

- Tako, dakle... Stvarno? - naslonivi otvor lule uz obraz, Kin je kimnula glavom s neodrednim izrazom na licu. - Znai, prema onome to si ti vidjela, malo je vjerojatno da Yumi postane neto vie od sluavke? - Ne, to nisam rekla. Na Suginim obrazima, bijelim poput najfinijeg papira, iznenada se pojavi osmijeh, strahovito bezazlen osmijeh, ali Kin se strese od jeze kao da ju je netko ledenom rukom pogladio po vratu na leima. - Zapravo je ve sve gotovo. Sad gospodar jo samo treba razgovarati s njenim roditeljima i nakon toga e Yumi ivjeti sa mnom, u mojoj sobi. Suga je govorila teno, s osmijehom na usnama. Zaboravivi na lulu to ju je jo uvijek drala prislonjenu uz obraz, Kin ju je sluala irom izbuljivi oi. - A tako... Razumijem. Onda tvoja majka ipak ima razloga za zabrinutost, zar ne? - Ne, uope nema. Yumi je tako jednostavne naravi, kao da je muko, i ini se da emo se dobro slagati. - Dobro, to je lijepo... Ali to onda, ako gospodaru ona postane milija od tebe? - To se nee dogoditi - kazala je, a na licu jo je jo uvijek lebdio onaj bezazleni osmijeh. Bio je to smijeak bez znaenja, kao da je neto mrano, na neobjanjiv nain, upija u sebe. Gledajui je, Kin ponovo osjeti kako joj leima prolaze marci od jeze. Odjednom se u njoj probudi radoznalost. Zaeli proviriti kroz zavjesu i doznati na koji je to nain Shirakavva toliko pridobio Sugu? - To se nee dogoditi, veli? Zar ti je on to rekao? I zar ti uvijek sve govori? - Pa ne ba sve... - izusti Suga, no sasvim dovoljno da joj od stida obrazi buknu rumenilom. Pomisao da je loe odgovorila dovela ju je u nepriliku. 67 - ekaj malo, Suga, to nije odgovor koji e zadovoljiti tvoju majku. eli li je uvjeriti da je sve u redu, i tvoja pria mora biti uvjerljiva... Inae e tvoja majka doi na razgovor s gospodom. - Ah, stvarno! Suga se pri tome namrti i uini neodreen pokret ramenima. Upravo u tom trenutku prie joj, predui, arena makica koja je sve dotad leala sklupana na svilenom jastuku. Suga je uzme u krilo i, gladei njezinu mekanu dlaku, pone govoriti polako, kao za sebe, ne gledajui u Kin. - Gospodaru je stalo do mene, i zato me uva. Kae da sam fiziki slabija od ostalih ena i da mi svako pretjerivanje teti, jer uzrokuje raniju smrt... To je razlog da je uzeo Yumi. A budui da dobro poznaje sve vrste djevojaka za zabavu, umije postupati sa enama... to se mene tie, ja sam ga od samog poetka doivljavala kao to ki doivljava oca, pa na ljubomoru nisam ni pomiljala. Vjerojatno zbog razlike u godinama... Ali to ne zna ak ni gospoda, zato ni vi nemojte nikome rei. Kad je prestala govoriti, Sugino lice djelovalo je odraslo a vjede je potpuno sklopila. Tim draesnim licem, a da ona toga nije bila svjesna, irila se, na neobjanjiv nain briui s njega bilo kakav izraz, neka beskrajna praznina. Nakon to je Kin otila kui s nerazumijevanjem na licu, Sugu obuze neka bezrazlona tuga. Neko je vrijeme, gladei ispod vrata makicu koja je prela, gutala suze gledajui blijedo ruiaste latice kamelije u vrtu, boje zejega uha. Bilo ju je stid to prema Yumi, svojoj protivnici koja je toliko uzbudila Kin i njezinu majku, nije osjeala ljubomoru. Premda je odrasla u trgovakoj etvrti, kao ki strogih roditelja, nije znala gotovo nita o odnosu

mukarca i ene. Na satovima plesa dobivala je uvijek muke uloge, kao to su Kanbei i Hisamalsu, pa kad bi joj se pribliile djevojke u ulogama Okani i O-somei poele je zavadati, uiteljica je od njih zahtijevala vie senzualnosti; na taj su nain, u njezinoj mati, ljubav i senzualnost bile povezane s lijepom muzikom i odjeom. 68 Ubrzo poslije dolaska u Fukushimu Suga je, bez glazbe i svijetlih boja, u mraku, svojim tijelom spoznala to to znai mukarac. U njezinu je srcu, meutim, bez obzira na izravan odnos koji je imala sa Shirakawom, ostao posve netaknut onaj sjaj i ljepota svijeta u kojemu su se skutovi kimona i dugaki rukavi prekrasnih boja vijorili, meusobno se prepleui, uz tugaljivo bolne melodije to su se nizale jedna za drugom. Bilo je uistinu zauujue da te njezine fantazije nisu ni na koji nain odbijale postojeu stvarnost, Shirakawu. I u vlastitoj kui, gdje je sjedio na povienom mjestu, Shirakawa je bio krt na osmijesima. Pio je malo, dvije do tri aice, te nikada nije gubio kontrolu nad svojim ponaanjem. I nije samo pred Tomo nastojao sakriti svoje slabosti; u drutvu ena uvijek je djelovao nadmono i kreposno, kao da one ne zavreuju njegovu panju. U oblaenju je, pak, bio izbirljiviji od njih; esto se alio trgovcu iz suknarske radnje, kada je zalazio u njegovu kuu, na ovo ili ono, a bijele sokne tabi nikada nije navukao ako su imale ma i jedan nabor. Dok bi Suga, pripremivi odjeu, pomagala Shirakawi pri oblaenju, namjetala mu ogledalo dok se brijao i obavljala sve sitnice vezane uz njegov izgled, ljepotu i mladolikost njegove pojave, nalik kakvom glumcu, djelovala je osvjeavajue i spretno razbijala svoje sumorno raspoloenje; kretnje bi joj postale gipke i lake, posve drugaije od onih kada je radila neto za gospodu. Ipak, da je netko upita da li voli Shirakawu, ne bi bila u stanju odgovoriti. Jer, unato tome to ju je on cijenio poput blaga koje se teko stje, u dubini srca ona mu nije mogla oprostiti injenicu da je ugrabljena i pritvorena. Teina tog osjeaja, a da ona toga nije bila svjesna, zasjenjivala je njezinu ljepotu kao oblani dani ljepotu trenjeva cvijeta. -Ja sam isto to i ti, zna? - promrmljala je arenoj makici, uzdahnuvi. 69 Pogladi je po bijelom trbuhu, pogladi je uz dlaku na leima i, utei male aporke na svojim rukama, pritisne je k sebi tako vrsto da joj je ponestalo daha i da je makica ispustila neuobiajen jauk. Suga je znala da makica, ma koliko se trudila, ne moe ovjeku zamijeniti druga. A nekim estim ulom shvatila je i to da se u tjelesno privlanom i naizgled tako uglaenom Shirakavvi krije tko zna kako okrutna i bezobzirna dua, U vrijeme kada se to dogodilo bili su jo u Fukushimi. Jedan od Shirakavvinih potinjenih slubenika, Kazabava, mladi niska rasta kad bi doao u njegovu kuu, prolazei hodnikom ovla bi dodirnuo Suginu mku ili rame, ili bi se pak netremice zagledao u njezino lice. Jednom, za vrijeme uobiajene zabave uz ake Kazabava, a sjedio je u zaelju, zamoli Sugu da mu pokae, tko zna zato, svoj prsten sa zlatnom intarzijom. Nita ne mislei, Suga ga skine i pokae mu ga, na to ga Kazabava uzme i stavi u svoj dep; na sve njezine molbe, da joj ga vrati, ostao je gluh. Budui da pred ljudima nije o tome mogla glasno razgovarati, na tome je i ostalo, ali nakon to se drutvo - ukljuivi i Kazabavu - razilo, Suga se uplai: to ako to primijeti Shirakawa? Naravno da mu to sama nikad ne bi izravno kazala, ali te noi, po nekoj udnovatoj prestraenosti u njenom nedozrelom tijelu, Shirakawa je osjetio da se neto dogodilo. Stiui, u tami, jedan po jedan prst Sugine hladne, ukoene ruke, nehajno primijeti: - Gdje ti je prsten? Na te se rijei Sugina glatka, mekana koa iznenada najei i pone drhtati poput objeena gajtana. - Dala si ga nekome? - upita, gladei je po leima i rukama njeno, poput oca. Suga se zgri i brine u pla te jecajui, poput ukorena djeteta, ispria mu isprekidanim glasom kako joj je Kazabava uzeo prsten.
-o

- Glupost, tko je vidio zbog toga plakati... Mladii esto izvode takve ale. Ali morat e pripaziti, jer te sitnice mogu lako podii veliku prainu. Govorei to, Shirakavva ju je jednom rukom drao u zagrljaju, dok je rukavom druge brisao njezine suze i skidao vlas po vlas kose to joj se bila slijepila uz lice. Suga je mislila da je tim nonim razgovorom stvar okonana. Zato je, nekoliko dana kasnije, protrnula

uvi da je Kazabava, za vrijeme terevenke na izletu u toplice Higashi-yama, slomio bedrenu kost u pijanoj svai sa svojim kolegama iz ureda. U drutvu koje je bilo s njim nalazilo se i nekoliko policajaca slijepo odanih Shirakawi. Otada, svaki put kad bi ugledala Kazabavu kako epajui dolazi Shirakawi i ponizno slua njegova nareenja, Suga je utjela bol kao da je netko iba biem. Kazabaya je sada odvraao pogled, da ne bi sluajno ugledao ni pramen njezine kose. Gospodara se trebalo bojati; ako se razljuti, nikad nisi znao to e ti uiniti. Otkad je to shvatila, mogao ju je on maziti i ugaati joj koliko mu drago, ali negdje u njezinoj podsvijesti uvijek je ostajao lik epavog, pokunjenog Kazabave. - Da i nisam razvratnik kakav jesam - obiavao joj je govoriti Shirakavva - s tako slabim tijelom kao to je tvoje ionako ne bi mogla imati djece. - Te su se rijei neizbrisivo, poput iga, urezale u njezinu svijest. Ne bi se moglo rei da je Suga naroito eljela Shirakawino dijete; ali ta odreenost da je kao ena nerotkinja zatvorila je njeno mlado srce nekim izgubljenim osjeajem, slinim onome to ga osjea putnik kada zna da na kraju ceste nema ni konaka ni utoita. Bilo kako bilo, koliko god je mazili i pazili, ona je ipak ostajala samo sluavka, bez ikakve budunosti. Ako je zahvaljujui takvoj slubi mogla olakati ivljenje majci, bratu i ostaloj obitelji, onda je njezin ivot barem utoliko imao smisla. Jer, ak i kad bi napustila Shirakavvu, nikada vie ne bi mogla biti ona nevina, kao od majke roena djevojka; a u kui gdje 71 ve ionako postoji zakonita ena-gospodarica, jo jedna djevojka poput nje, Suge, nee bitno izmijeniti njen poloaj. Shvativi to, Suga je prema visokoj i vitkoj, mladolikoj, crnomanjastoj Yumi djeaki zaeljane pune osjeala ak simpatiju. Jednog dana, u sjeni dvostrukih tekih vrata spremita s obukanim zidovima, Suga ugleda Yumi svu u suzama. Gdje joj je to, i kako Shirakawa uinio? Yumina mrava ramena tresla su se od plaa. - to ti je? Yumi, to se dogodilo? - upita je Suga, poloivi ruku na njezino rame. No kad joj je odostrag htjela zaviriti u lice, Yumi ga sakrije rukavom i jo jae zajeca. U svakom trzaju njenih ramena utjela je Suga odjek neega to je sama ve proivjela, pa nije morala nita pitati da bi jasno shvatila uzrok Yuminoj patnji. - Yumi... razumijem te, razumijem... I sa mnom je bilo potpuno isto... Dok je to govorila, Sugi se oi ispune suzama a glas postane unjkav. Kao da ju je taj glas probudio, Yumi podigne glavu. No ugledavi Sugine velike zjenice ispunjene suzama, ponovo je obuzme tuga i ona, zagnjurivi glavu u Sugine grudi, silovito zajeca. Plaui zajedno s njom, Suga je gladila njezina ramena, njene kosti obavijene tankim slojem vrstog mesa; to je bila Yumi, nalik mladom bambusu, jakom no podatnom. Sugi je bila prijatna i njena put boje penice, hrapava kao u mukarca. - Sto e rei otac i majka... na to Sto mi se dogodilo... Tako me je stid... - kazala je Yumi i ponovo zaplakala. U njezinu naricanju bilo je neke elastinosti, koju Sugina alost, povodom istog dogaaja, nije imala, a koja je Sugu oarala. I, umjesto ljubomore, grudi joj preplavi elja da se toj djevojci priblii i da njih dvije zajedno, u zagrljaju, uzdiu nad svojim nesretnim sudbinama. - Moramo biti jake, Yumi. Moe me smatrati svojom sestrom; naravno, ako to eli.
72

- elim, Suga. Ali ja... ja... Ne marei za svoju dotjeranu kosu, Yumi zagnjuri glavu Sugi u krilo. Te veeri dola je u njezinu sobu i ispriala joj sve o svom djetinjstvu i svojoj porodici. Bijahu siromani; jedini zaposlen lan u obitelji bio je mu njezine starije sestre, koji je radio u mjesnom uredu. Otac joj je, meutim, nekad bio u tjelesnoj strai feudalca nieg ranga, a i majka joj je jedno vrijeme sluila na dvoru. U kuu Shirakawinih Yumi je dola na nagovor gospode Sonode, koja joj je rekla da e se tu nauiti otmjenom vladanju; ali sada, vidjevi ta se dogodilo, shvatila je da je i ona, kao posrednik u tom poslu, vjerojatno znala o emu se radi jo od samog poetka. Shirakawa je, dodue, izjavio da prihvaa odgovornost za nju kao da mu je ki, jednako kao i u Suginom sluaju; ali hoe li se njezin tvrdoglavi otac sloiti s time? Ako doe viui kad sazna za povredu nanesenu tijelu njegove keri, kamo e ona sa sobom? I sama pomisao na to - kazala je Sugi s intenzivnim izrazom na licu - inila je da bi najradije odmah pobjegla nekamo i sakrila se. Uzbuenje i suze koje su joj smoile obraze, te jo jae istaknute obrve, dale su Yuminu licu neku jednostavnu, djeaku ljepotu. U svem svojemu jadu, ona prema nasilnom Shirakawi nije osjeala ni trunka mrnje, pa se Suga nekako raznjei; uini joj se, kao da se njih dvije dre za ruke.

Bazar tog dana proao je mnogo bolje nego to se oekivalo. Tomo i Etsuko vratile su se naveer, nekoliko trenutaka prije Shirakavve, a on ih je tamo posjetio kao gost i kupio im kolae i torbice za kozmetiku, to su donijele kui u zaveljaju. Nakon to je skinula tijesnu zapadnjaku haljinu i obukla kimono od ute prugaste svile, preko kojega je navukla svileni ogrta, Etsuko ude u Suginu sobu. Tamo je spremno odgovarala
73

na sva pitanja o tome kako je tog dana u Rokumeikanu sluila aj Njezinu Velianstvu Carici. - Da, moglo bi se rei da je lijepa... Pomalo je slina naoj Yumi. Kada je to konano izrekla, Etsuko se .sva skupi u ramenima i pogleda ne stoji li iza nje, moda, njezina majka. Da ju je ula, zacijelo bi je otro ukorila zbog nepriline usporedbe. Tomo je bila stroga, a to je bio razlog da je Etsuko djelovala ivahnije i primjerenije svojoj djetinjoj dobi u drutvu sluavki ili Suge, nego s njom. to se pak Suge tie, ona je spontano osjeala simpatiju za bezazlenost naina kojim se Etsuko privijala uz nju. Budui da je nju, Sugu, majka ak i previe razmazila -eljala je i pravila joj frizuru, kupovala ukrase za kosu i slino, ona je prema Etsuko utjela kadikad neku njenu zabrinutost; tu djevojicu, premda je dodue ivjela s oba roditelja, nijedan od njih nije dovoljno mazio, dok je ona i s jednim i s drugim -na nain neprirodan djetetu - morala birati na oprezu. - Voli li Yumi, Etsuko? - Volim, i to jako! - Vie od mene? - Nemoj tako! Tebe volim vie... Ali ne, volim vas obje jednako. Zbunjena pitanjem, Etsuko je zatresla glavom. Suga je, dodue, pokazala namrgoeno lice, ali ju je privlaila Etsukina jednostavna, iskrena narav. Jedino u tim trenucima, kada se ovako alila i avrljala s Etsuko, osjetila bi u dui neku vedrinu, kao da je i sama ponovo postala dijete. Te veeri, kad joj je Suga prenijela poruku da doe u Shirakavvinu sobu, Tomo outje kako joj tijelo proima hladnoa. U Rokumeikanu, kad im je predavao zaveljaj s kupljenim darovima naredivi im da odu kui prije njega, Shirakavva je bio neobino dobre volje - ali to je bilo zato, to je bio svijestan svog loeg raspoloenja i zastraujueg uzbuenja koje e izbiti po povratku kui. Navikla na estoke promjene u raspoloenjima 74 svojega mua, Tomo je znala da je s njim najtee kad mu je pogled bio jasan i hladan, kad bi mu vene na sljepoonicama iskoile i pulsirale, i kad bi mu zglobovi prstiju bili ukoeni a palac zmijoliko svinut. U takvim trenucima, meutim, Shirakawa nije traio Sugino drutvo da se otarasi svoje zlovolje, ve je obiavao pozivati Tomo i detaljno je zapitkivati o financijama domainstva ili o nadzornitvu nad njihovim imetkom. Tomo se ionako, jedanput ili dvaput mjeseno, morala o kojeemu dogovoriti sa svojim muem u odsutnosti prilenica. On joj je, dodue, pruao priliku da to uini, ali boljelo ju je da to uvijek mora biti u vrijeme kada ga izvan kue neto ozlovolji, a ona onda slui kao meta na kojoj on iskaljuje svoju estinu. I sada je u muevljevu sobu, gdje su bile prostrte dvije postelje, ila s osjeajem ekonoma kojega njegov pretpostavljeni zove na provjeai rauna. Uputila se preko volje jer je ba toga dana, kada je Shirakawa bio naroito ozlojeen, svakako morala potaknuti i pitanje o Yumi. Naime, prije nekoliko dana dobila je pismo od Yumina oca, pisano vjetom rukom u ehikage-stilu. Poslije uglaena raspitivanja o njihovu zdravlju Yumin je otac, za neoekivanu promjenu to se dogodila s njegovom kerkom, upola krivio Tomo. Kako to da je Shirakawa, pored vlastite ene i prilenice, morao silovati Yumi? Premda gospodar u obitelji, nije bilo nimalo u redu da s djevojkom radi to ga je volja i lii je djevianstva bez pristanka njezinih roditelja. Drugim rijeima, budui da joj ne moe vratiti izgubljenu nevinost, kakve mjere Shirakavva namjerava dalje poduzeti? On, Yumin otac, navratit e ovih dana da uje kakvi su mu planovi. Stil pisma bio je uglaen, ali se iz njega jasno razabirao odluan stav. Meutim, preko Sonode, Tomo je znala da su Yumini roditelji na neki nain bili svjesni to e se dogoditi, i da su to u sebi i prieljkivali kada su ker poslali k njima u slubu. Jer ako Yumi, kao Suga, postane Shirakawina prilenica, slat e im stalno novac i oni e lagodno ivjeti; tako se u velikoj mjeri, ini se, nadao njezin otac. Ve je i samo pismo, najvjerojatnije, bilo puka ~5 formalnost postarijeg ovjeka samurajskog porijekla. Tom i je ipak bila mnogo simpatinija Sugina

majka, potekla iz niih slojeva, s njezinom skromnom molbom i neznalakom iskrenou. Izmeu redaka ovog pisma, napisanog lijepim stilom i krasopisom, skrivala se neka niska pohlepa, pa se na Tominim usnama - dok ga je drala u ruci - neko vrijeme zadrao hladan osmijeh. Shirakawa je u spavaoj sobi, ve obuen za spavanje, sjedio nalaken za malim stolom od mahagonija i crvenim tuem, uz svjetlo stojee lampe, unosio neke ispravke u slubene dokumente. Kada je Tomo ula, on se mrzovoljno okrene prema njoj: - Kako bi bilo da se preodjene? Tomo u tiini ode u susjednu sobu, odakle se sa udnom jasnoom zauje uketavo odmatanje obija. Shirakawa odloi kiicu i osluhne zvuk tog polaganog, tekog pokreta, tako jednostavnog i melankolinog a ipak snanog, poput morskih valova zimi; zvuk to ga je ivo podsjeao na dobro poznato Tomino tijelo i njezin glas, koje je gledao i sluao blizu dvadest godina. Mnogobrojni, nezaboravni prizori planinskih brzaka iz rodnog Kvushua, kao i duboki snijeg koji je prekrivao Tohoku, sjeveroistoni dio Honsua gdje je boravio i radio, navirali su i iezavali uz Tomine pokrete. Ona je bila poput njegove sjene, htio - ne htio neraskidivo vezana uz njega, i kao takva vjerojatno e i ostarjeti i umrijeti u toj kui, poput kakvog kunog duha. Shirakawa je nejasno osjeao neku hladnu volju, daleko od ljubavi ili samoprijegora, koja je njegovu enu vodila da slijedi i pokorava se njegovim sebinim prohtjevima, a to je u njemu izazivalo uvstvo nalik snanoj mrnji. Suprotno od ljubavi koju je osjeao prema Sugi i Yumi, Tomo je za njega bila neprijatelj zatvoren u zamku, koji je odolijevao svim napadajima. Tog dana je, meutim, duevno bio toliko slomljen da je odbacio onaj oklop u koji se obino zatvarao i zaelio porazgovarati sa enom kao to su to inili u mladim danima. 76 Ali zato? Shirakawa je, naime, danas ugledao duha usred bijela dana. Poslije bazara, premda je slijedio generalnog inspektora Kawashimu do velike sale u Rokumeikanu, gdje se odravao bal, vShirakavva, kojega ples i zapadnjaka muzika nisu zanimali, sjeo je na sofu u predvorju i pijuckao bijelo vino kojim ga je posluio konobar. Netko ga potapa po ramenu. Kad se nehajno okrenuo, ugleda iza sebe mukarca pronicavih oiju, s briima, odjevena u radniki kaput. ovjekove stroge, lijepe usne zraile su osmijehom, upola prijateljskim, a upola mrnjom ispunjen. - Shirakawa! Doao sam da ti se zahvalim... za sve ono to si za mene uinio u Fukushimi. Bio je to mladi imenom Hanashima, sljedbenik politikog vode Unna Takachua. Prema nareenju guvernera Kawashime, Shirakawa se u Fukushimi otro suprotstavio pokretu Liberalne stranke; nakon uhienja Hanashimu su okrutnim mjerama ispitivali, da bi u Tokiju bio osuen na zatvor gdje je, navodno, od bolesti i umro. Govorilo se da se hvalisao, kako bi od Shirakawine krvi uvijek ostajao edan. U usporedbi s njegovim nekadanjim izgledom - otrcanim odijelom i pohabanim eirom, sada je to bio mladi kutrave kose s razdjeljkom po sredini, jednostavna no ukusna izgleda, a miris kolonjske vode to se od njega irio ostavljao je dojam ovjeka koji se vratio s putovanja po Zapadu. Shirakawa se naao zateen poput kamenia preputenog struji vode. Hanashima se isprsio i glasno nasmijao. ini se da je uivao u njegovu zaprepatenju, budui da Shirakawu inae nije bilo lako iznenaditi. - Nita se nemoj uditi. Mislio si da sam mrtav, zar ne? Ali kako bih mogao umrijeti kad za sobom, poput tebe, ostavljam tako loe inovnike? Tko bi se onda pobrinuo za narod? Pogledaj ovaj grad, blistavo osvijetljen svijenjacima... To je samrtni hropac sadanje, klanske vlade. I svijea, prije nego se ugasi, iznenada
~7

bukne snanim plamenom. Svi vai napori su uzaludni, jer e za dvije godine biti objavljen Ustav. A tada, svidjelo vam se to ili ne, formirat e se i Narodna skuptina. Ali njezini lanovi nee biti inovnici, postavljeni svojevoljno odredbama vlade, ve e se birati iz naroda. Vae je vrijeme isteklo. Nakon Tokugawine feudalne vladavine, vlast su u zemlji despotski preuzele dvije porodice; meutim, dani su vam odbrojani. Dolazi opasno vrijeme za birokratske ulizice, poput tebe, kojima je potrebna moc samo da bi to vie prigrabili za sebe. Uskoro e se i sam uvjeriti u rastuu snagu narodnih masa. Ha - ha - ha - ha... Hanashima je otiao grohotom se smijui, dok je Shirakawa nekoliko trenutaka ostao nijem, bez rijei. Bio je u stanju omamljenosti, nimalo nalik sebi samome. Grupice od po dvoje- tro)e 'Judi, kojima je bio okruen, vjerojatno su ih - zbog ivahnog naina kojim je Hanashima s njim priao - smatrale prijateljima. Ali to se, zaboga, dogodilo s onim izmuenim Hanashimom koji je, dok su ga kroz

snijeg vezanog sprovodili u Odavvaru, jaukao da ga ue previe stee i da ne moe disati? U plesnoj dvorani, blistavo osvijetljenoj plinskim svjetiljkama s cvjetastim plamenjem, elegantno odjeveni parovi drali su se za ruke i klizili parketom prepustivsi se zapadnjakoj glazbi, poput cvjetnih buketa noenih vodom. Hanashima, koji je iezao pred nekoliko trenutaka, sada je drao u naruju dugovratu ljepoticu u veernjoj haljini od ljubiastog satena, obnaenih ramena, i uivao u plesu. Shirakavva se na udan nain osjeti naputenim i izgubljenim. - Ako za godnu-dvije ne uspijemo zemlju staviti pod svoju kontrolu, gotovo je s naom vladavinom. to se mene tie, ne bih to elio doivjeti. To je prije svega etiri ili pet dana rekao ovjek kojega nije bilo lako zastraiti, generalni inspektor Kawashima, dok su mu se na velikim oima teke vjede namrgoeno skupile. Je li mogue da je Kawashima, taj demon koji se svim silama trudio da suzbije pokret za slobodom graanskih prava, shvatio da nadolazi novo, monstruozno vrijeme kojemu se,
78

poput plime, ne vrijedi odupirati? ak i u ovjeku koji je upravo nasilnikim mjerama ruio stanovnitvu domove da bi se sagradila cesta, a za prosperitet rudnika bakra u Ashiu mirno promatrao trovanje ljudi mineralnim otpadima uz podruje rijeke Watarase - sve u ime lojalnosti prema dravi, dakle, ak, i u tako postojanom karakteru pojavila se pukotina, koju Shirakawa nije mogao a da maloduno ne zamijeti, Tog dana je u Rokumeikanu bio i Taisuke Itagaki, predsjednik Liberalne stranke, pa je Hanashima vjerojatno s njim i doao. Zamislivi dan kada e se odrati Skuptina s delegatima koji zastupaju graanska prava, kao to su Unno i Hanashima, Shirakawa i protiv svoje volje osjeti kako vrijeme autokratske vladavine inovnika postaje prolost. Outje kako mu se, polako ali sigurno, pribliava kraj, sudbina ljudi odanih monim figurama koje padaju, poput Yoza Toriija, desne ruke Tadakunija Mizuna za vrijeme njegova namjesnitva u Echizenu, ili Shuzena Nagana, glavnog uzdanika Taira lija, koji je doivio da mu odrube glavu. Malaksao duhom, Shirakavva je poelio utjehu u Tominu zagrljaju. Taj osjeaj nije mogao podijeliti sa Sugom ili Yumi, u kojima je uivao kao to neki ljudi uivaju u pticama ili zlatnim ribicama; ranu mu je mogla ublaiti i zaustaviti krvarenje jedino Tomo, osoba mnogo vre i jae volje od njegove. I dok je on u svojoj eni gledao samo viziju majke, Tomina ljubav prema njemu, nekad toliko suptilna da bi odmah otkrila i najdelikatniju duevnu pozlijedenost, definitivno se ohladila i pretvorila u pepeo. Muevljevo neraspoloeno lice podsticalo ju je samo da u tiini, ne dirajui bolno mjesto, prekrienih ruku zauzme obrambeni poloaj. Otkad se u kui, uz Sugu, pojavila jo jedna prilenica, Tomo se jedino brinula kako e se njezina narav razvijati u njihovoj kui; u toj zabrinutosti, meutim, nije bilo ni plamika ljubomore. Te veeri je, takoer, potpuno smireno spomenula Yumi i pismo to ga je dobila od njezinih, premda joj se u pripovijedanju osjealo nekakvo ustezanje, kao da ona osobno, 79 za sebe, trai neto nemogue. Govorila je birajui rijei, u namjeri da barem malo navede mua na razgovor o Yumi. - Potjee iz samurajske obitelji, pa me strah da bi moglo biti problema... - Ne vjerujem. Koliko znam od Sonode, jedino je Mitsu, djevojku koja je dola s Yumi, brinuo sluaj da bi mogla postati ljubavnica. A budui da je Yumina majka, vele, sluila u kui velikaa Tode, morala je znati to e joj se dogoditi s kerkom. Rekao bih da se pitanje obiteljske asti svodi, na kraju, samo na novac. Rekavi to kao da se to njega i ne tie, Shirakawa se prodorno zagleda u Tomo. Nije ga ivcirala sama tema, Yumi, ve to to vidi da Tomo nije potresena onoliko kao u vrijeme kad je dovela kui Sugu. - Koliko? - upitala je, gledajui ga pravo u oi. I sama se zgraala nad svojim moralnim padom, jer dok se u Suginu sluaju itekako alostila, za Yumino izgubljeno djevianstvo nije osjeala nita. - Isto koliko i za Sugu, Ovaj put smo, zapravo, jeftinije proli - izjavio je Shirakawa hladno, kao toku na taj razgovor. Time je ironino elio primijetiti da je Yumi jednostavnija i otvorenija djevojka, mnogo krhkije i prozranije grade od Suge. Pored Tomo ljubio je Sugu, pored Suge ijubio je Yumi; ali zar se time svijet u kojemu ivi promijenio? S osjeajem pustoi prikriio je ruke, borei se protiv usamljenosti kojoj je njegovo tijelo bilo izloeno kao nekom snanom, mranome vjetru.
80

2.
MJESEC 26. NOI
Kako tuno; na granici jave i sna, ivot leptira. (haiku ispjevan povodom sveanosti promatranja cvijea) - Stigla je nosiljka... Nevjesta, nevjesta! Taj uzvik, slian onom kojim se slue nosai u postizanju ritma prilikom dizanja tereta, doao je od radnika koji je stajao na ulazu i, odjeven u tradicionalnu livreju s obiteljskim grbom, promatrao kako se ljudi s rikama energino uspinju strmim puteljkom oivienim ukrasnim grmljem. U kui, gdje su nevjestu oekivali, nastane brujanje kao da istovremeno uzlijee jato ptica. Na te se zvukove uspravila i dojilja iMaki, koja je dojila dijete u odvojenom dijelu kue. Njeno izvukavi ruku na kojoj je Takaova glavica poivala kao na jastuku i popravivi kimono na razgolienim grudima, Maki izae na verandu. Premda se Tomo inae nije odvajala od unuka, veeras je njega i Maki preselila na prvi kat odvojenog dijela kue, elei mladu nevjestu - koju e dijete ionako zvati majkom - potedjeti djejeg plaa barem na dan vjenanja. 81 Kua je bila sagraena na samom vrhu veoma blage, lagane uzbrdice, i iz tog dijela moglo se preko dana jednim jedinim pogledom obuhvatiti more uz obalu Shinagawe, koje je sada bilo obavljeno veernjim maglama kasnoga proljea. Spustio se sumrak. Zelenilo drvea u vrtu bilo je tamno i nepomino, jedino su se jo mjestimice, s obje strane puteljka, nazirale kronje treanja u punome cvatu, nalik velikim, svijetlo-ljubiastim suncobranima. Nosiljka s nevjestom, slijedei onu sa enidbenim posrednikom, sada se upravo uspinjala blagom kosinom, prolazei ispod suncobrana od rascvalih trenjevih kroanja. Zakloni na nosiljci bijahu sputeni, a unutra je sjedjela nevjesta nisko oborene glave. Njezina dotjerana kosa s bijelom, tradicionalnom nevjestinskom kapom ukraenom eljevima i ukosnicama njihala se od teine, a na dugakom vanjskom kimonu crvene boje jasno su se razabirale sitno izvezene figure. Ni priruni lampioni domaina, kao ni lampioni nad ulazom nisu u sutonu mnogo koristili, to je povorku s nevjestom, obavijenu kao nekom naranastom maglom boje marelice, inilo jo ljepom, poput vizije. Zaslijepljena prizorom, Maki pomisli da je tako neto jednom ve vidjela u snu, ali kad se prisjetila, oduevljenje joj splasne. Nevjesta u tako bljetavoj odori, naime, esto je bila osoba roena pod nesretnom zvijezdom. Zacijelo je dola nita ne znajui o pravoj prirodi mladog gospodara. Maki, koja je za sobom imala neuspjeli brak, saalijevala ju je. Michimasina prva ena umrla je od poroajne groznice, ostavivi djeaka imenom Takao. Tijekom ove godine dana, koliko je slubovala kod njih, ak je i dobrodunoj dojilji Maki uspjelo barem priblino upoznati neobine, sloene odnose koji su vladali u toj kui. Yukitomo Shirakawa povukao se iz dravne slube ubrzo nakon to je proglaen novi Ustav. Direktan uzrok njegovu povlaenju bila je iznenadna smrt od modane kapi generalnog inspektora Kawasbime, u vitalnim pedesetim godinama, ije je prijateljstvo Shirakawa uivao dugi niz godina. Od svih pretpostavljenih, tvrdoglavi je Shirakawa zapravo jedino
82

Kawashimi bio voljan sluiti i poputati; a kako je za slubovanja ionako pritedio imetak vie nego dovoljan da u obilju provede ostatak ivota, nekome drugome nije ni namjeravao sluiti. To, meutim, nije bio i jedini razlog; Shirakavva, koji je kao nii samuraj obitelji Hosokawa morao proi kolu kineskih klasika i ratnikih disciplina, osjeao je kako to njegovo znanje danas nije dovoljno. Polako ali sigurno sve je vie jaala tendencija da mladi inovnici u novoj vladi budu ljudi sa znanjem steenim na Zapadu, da barataju engleskim jezikom i da u praksi primjenjuju zapadnjaku teoriju prava. Za njegov staromodni ponos bilo je potpuno nepojmljivo da ga njegovi potinjeni gledaju snishodljivo. Kad bi i dalje ostao na sadanjem poloaju, bez Kawashimine zatite, mogao bi se izvrgnuti jo veem ruglu i sramoti. tovie, prirodno je oekivati da e osnivanje Narodne skuptine s

delegatima biranim iz naroda izvesti na scenu, kao tipine predstavnike nove vlade, i podsfrekivae poput Hanashime, kojega je onomad sreo u Rokumcikanu. Da bi unaprijed izbjegao tu opasnost, Shirakawa je svojevoljno dao ostavku. Kupio je prostranu kuu u blizini Gotenvame u Shinagawi, u kojoj je prije ivio neki stranac, namjeravajui u njoj provesti ostatak ivota onako kako se njemu svia, gdje ga nitko nee ometati ni kontrolirati. Bio je to, naime, njegov dvorac, no ujedno i nadgrobni humak njegovim tek upola ostvarenim ambicijama. Kod kue se Shirakawa ponaao despotski, poput kakvog velmoe iz tek ukinutog feudalizma. Tomo, ali i Suga i Yumi, ne bi u toj kui proivjele nijedan miran trenutak da se nisu prilagodile njegovoj naprasitoj, razmetljivoj udi. A Etsuko se -ima tome ve dvije godine - udala za pravnika koji se upravo bio vratio sa studija iz inozemstva. Jedina osoba, s kojom se Shirakavva nikako nije mogao sloiti, bio je njegov sin Michimasa. Shirakavva i Tomo vjenali su se veoma mladi, i u doba kad se on rodio ivjeli su jo na selu. Budui da je Shirakavva morao kasnije zbog posla u Tokio, a i kasnije je kao vladin 83 slubenik esto selio iz provincije u provinciju sjeveroistinog Honshua, ostavili su Michimasu u Kumamotu. gdje su ga odgajali stric i strina. Kad su se konano skrasili u Tokiju i povukli sina da ivi s njima, ve mu je bilo skoro esnaest godina. Otac ga je upisao na teaj engleskog, kao i u novootvorenu strunu kolu u Tokiju. Michimasino pamenje, dodue, nije nimalo zaostajalo za pamenjem njegovih vrnjaka, ali bio je potpuno nesposoban da se drui s ljudima, pa ni na teaju ni u koli nije uspio stei nijednog prijatelja, ak ni medu onima koji su mu to mogli biti. Shirakawi tako nije preostalo drugo nego pustiti ga da u kui ivi poput mladog pustinjaka. Za svog sina udaka Yukitomo, u kojega je samopotovanje bilo neobino snano, nije osjeao aljenje, ve prije krajnju antipatiju. ak i neznanac koji se ne umije uklopiti u drutvo pobuivao je u njemu prezir; tim vie mu se inilo nepodnoljivom sramotom da taj prezir zasluuje njegov roeni sin. - Sve dok ne postane samostalan, djeak se ne moe smatrati mukarcem - rekao je. To je bio razlog da nikada nije jeo za istim stolom sa svojim sinom, ve je Michimasa sve do enidbe u drutvu neaka koji je k njima doao sa sela - stanovao u sobi kunog momka. Za Tomo je to predstavljalo dvostruku bol. Suga i Yumi su, naime, bile upola sluavke, a svi su znali da ive u istoj sobi sa gospodarom; dok je njegov nasljednik Michimasa objedovao s neakom Seizom u sluinskoj sobi, sobi bez verande i tatamija izblijedjela od sunca. Gledajui ga kako nespretno dri tapie i pohlepno trpa hranu u usta, grudi bi joj se ispunile tolikim oajem da bi poeljela zatvoriti oi. S druge strane, kad bi Michimasa uao u oevu sobu, Shirakawine zjenice odmah bi prodorno zasvjetlucale; pogled na sina, na to lice velikog nosa i podbuhla ela - nalik majci samurajskog generala iz starokazalinih komada, te na njegove grube i bune kretnje,
8-i

odavao je mrnju. Tomo, koja je i inae svakog trenutka vodila rauna o naglim promjenama raspoloenja svog mua, u prisutnosti sina postala bi jo nervoznija, u vjeitoj strepnji da ovaj opet ne izvali neto, ime e oca razgnjeviti. Bilo bi prirodno oekivati da majka sina, ako je on prosjean mladi a otac ga mrzi, kradomice pokriva i da ljubav medu njima postane jo snanija. Promatrajui, meutim, sinovljevo ponaanje, geste kao i rijei, i nju samu je nerijetko obuzimala ona ista netrpeljivost to ju je osjeao Yukitomo. Iako ga je rodila ona, Tomo, i nije bilo sumnje da mu je Yukitomo otac - u Michimasi nije bilo ni trunke osjeaja, barem slina ljubavi, prema ikojem ivom stvorenju osim prema samom sebi, a kao takav bio je osuen i da ga drugi ne vole. Za njegovu majku bio je to nepodnoljiv paradoks, nad kojim je ujedno bila potpuno bespomona, a ta bespomonost izazivala je u njoj pravi emotivni potres. Zato je rodila takvo dijete? I nije li Michimasa, takav kakav jest, njihova kazna, zato to ga nisu uzeli k sebi i to ga nisu odgajali sami? Usporeujui ga sa sinovima svojih roaka i poznanika koji su izrasli u prosjene, ako ne i naroite mladie, Tomo bi svaki put preispitala svoje dotadanje postupke. Ali osim injenice to je sina ostavila na selu, gdje je kod strica i strine proveo rano djetinjstvo, nita joj drugo nije padalo na pamet; ona mu, barem, kao majka nije pruila tako loe uvjete, koji bi pogodovali razvoju njegove specifine naravi. Nikad se svojoj djeci nije potuila na oca, jer nije eljela da njegovo samovoljno ponaanje ima bilo kakva utjecaja na njih. Odgovornost za vjeitu nezrelost u sinovljevoj naravi mogla je jedino

potraiti u nezrelosti svoga tijela; rodila ga je, naime, kad joj je bilo petnaest godina. Zaet u tako mladoj, jo nedovoljno zreloj utrobi, Michimasa se rodio s duhom nesposobnim da odraste. Nazovemo li to nesreom, postoji li uope dijete nesretnije od njega?
85

Kad bi ak svi ljudi na svijetu mrzili Michimasu, prema zdravom razumu barem bi ga Yukitomo i Tomo, njegov otac i majka, morali priviti uza se i obasuti neogranienom ljubavlju. No unato tome Michimasu, iji je nesazreli duh u tijelu odrasla ovjeka besciljno lutao ivotom poput izgubljena djeteta, ak ni njegova vlastita majka nije mogla darovati beskrajnom ljubavlju. Svaki put kad bi na to pomislila, Tomo bi obuzelo silno gnuanje prema samoj sebi, svom karakteru u kojemu je odbojnost prema gluposti bila tako snano ukorijenjena. eljela ga je barem oeniti i uiniti ga ocem, ime bi njegov ivot dobio smisao ivota normalnog mukarca. Tu njezinu potajnu elju preutno je shvatio i Yukitomo, te se Michimasa konano, prije nekoliko godina, prvi put oenio. Pred nevjestom se, naravno, nastojao prikazati u najboljem svjetlu, pa je i to utjecalo da ga izvan kue, barem formalno, smatraju mladim gospodarom. O svemu tome ula je Maki od Seki, sluavke koja je dugo vremena ivjela u toj kui, ali ispoetka je na to gledala sa uenjem i prezirom; neobine li porodice, koja ne odaje potovanje sinu prvijencu, bez obzira na nedostatke u njegovom karakteru! Ipak, nakon to je u kui provela neko vrijeme, dola je do zakljuka da ak i sami roditelji imaju razloga to ne mare za Michimasu. Maki se sa svima, privikavajui se na njih - i s despotskim Yukitomom, i s vrstom Tomo, i sa Sugom i s Yumi - bez obzira na njihovu samovoljnost, strogou, tipino ensku melankoliju ili pak prevrtljivu ud, na odreen nain zbliila; jedino je za Michimasu, to je dulje bivala u kui, osjeala da bi odahnula da ga nema. Nezasitan u eljama, prodrljiv u jelu i bezosjeajan s poslugom: eto takav je bio Michimasa. Kad bi se na stolu pojavilo jelo, navalio bi na nj poput izgladnjela djeteta, a kad bi progovorio, uvijek je to bilo neto neugodno, ime bi svog sugovornika zapahnuo kao loim zadahom. Ve i sama njegova prisutnost bila je dovoljna da na udan nain uini runom atmosferu oko njega. 86 ak je i privrenost to su je Yukitomo i Tomo pokazivali prema malom Takau izazivala u njemu ljutnju. Michimasa nije znao iskazati radost; bio je nalik ivotinji, u kojoj se neogranieno nakuplja samo ljubomora i gnjev. Gledajui svog sina u Makinom naruju, primijetio bi zlovoljno: - Hm, to tako malo dijete razumije kad mu se stalno oblai nova odjea? Uzaludan troak! Govorio je to unosei se svojim praznim, sjajnim oima u djetetovo lice, kao da bi ga svakog asa mogao istui. U takvim trenucima Maki se osjeala neugodno, kao da se ta mrnja odnosi i na nju samu, pomiljajui kadikad da je Takaova majka sretna, to je mrtva. Nijedna ena - smatrala je Maki - bila ona ne znam kako dobra, ili pak loa, ne bi mogla biti sretna s takvim muem.
**

Miya, druga Michimasina ena, koja je stigla tog dana, bijae najstarija ki vlasnika zalagaonice smjetene na samom izlazu iz hrama Zojoji. Smatrajui da e Michimasi, takvom kakav jest, vie odgovarati osoba iz trgovakog stalea, dakle ona kojoj e imetak i porijeklo porodice biti vaniji od linosti budueg mua, i kad ga je prvi put enila, Tomo je izabrala djevojku iji je otac bio trgovac suknom u Nihonbashi/u. Miyina obitelj -majka i stariji brat, sada glave porodice, raspitala se preko posrednika o Yukitomovom imetku i biografiji; nakon toga, bilo im je dovoljno uti samo to da e brigu oko djeteta iz prvog braka voditi djed i baka: Miya s tim nee imati nikakve veze, pa da se odmah odueve ponudom. Brani par e, dodue, sada ivjeti u prostorijama Shirakawine obiteljske kue, ali poslije Yukitomove smrti Michimasa e naslijediti vie od polovice njegova imetka, to u brojnim kuama, to u zemljitima unutar samog Tokija. Miyinoj majci, oboavateljici luksuza, poslije toga nije vie nita smetalo: ni to to kerku udaje kao drugu enu, koja e k tome imati i pastore, ni injenica to joj zet nema
87

zaposlenja; a dopalo joj se i to to obitelj Shirakawa nije traila miraz. Veeras je Miya imala na sebi sveani crveni kimono, posuen iz zalagaonice, ispod ijih su rukava virili rukavi bijelog donjeg kimona ak za desetak centimetara. Tomo, koja je pazila na svaki detalj u odjei kad je udavala Etsuko: od ukrasnog ovratnika pa sve do posljednjeg komada donjeg rublja, da se ne bi dogodilo da joj se svekrva i roaci podsmjehuju, bila je zapanjena nemarnou Mivine majke, koja je uvijek izgledala otmjeno i tako pametno govorila. Ve je nevjestu i saalijevala, jer je samo takva majka mogla svoju ker udati za ovjeka poput Michimase, kojemu je to bio drugi, a njoj prvi brak.

- Gospodo! - zazove Suga Tomo, nakon to je Miya otila u sobu gdje su je ekali gosti. Pomaui mladenki da popravi minku u jednoj od stranjih soba odreenih za njezino presvlaenje, Suga je na bijelom donjem kimonu s dugim rukavima primijetila svijetlo-smedu mrlju, koju je diskretno pokazala gazdarici. No ova se samo namrti i ree: - Ne govori nita sluavkama. Ti i Yumi pospremite njezinu odjeu, i ne spominjite Miyi da smo ita primijetile, jer bi se osjeala jadno. Kazala je to mirno, te otila da potrai Mivu. Posluno dovrivi slaganje bijelog donjeg kimona, Suga se iznenadi kada je, naglo se okrenuvi, ugledala iza sebe Yumi kako stoji pred ogledalom zaogrnuta crvenim kimonom, to ga je Miya maloas skinula-, kosu je zaeljala u okruglu pundu udatih ena. - Yumi! to to radi? Ali visoka djevojka duguljasta lica s momakim obrvama samo se otro zagleda u Sugu, osmjehnuvi se svom liku u ogledalu. - Ovako bih, znai, izgledala kao nevjesta. Junaki, zar ne? Samo mi jo nedostaje helebarda. 88 - Da, izgleda poput Shizuke, junakinje iz kabuki-drame. - prihvati alu Suga, koja je inae bila krta na rijeima. - Ali brzo se presvui. Ako te gospoda vidi, otro e te ukoriti. - Nita se ti ne brini. U ovom trenutku svi su zaokupljeni promatranjem estitarskog plesa tsurukame, to ga za ovu priliku izvode Kotsune i Eikichi, geishe iz Shinbashija. Nego da vidimo kako tebi pristaje vjenani kimono, Suga? Nas dvije ga ionako nikada neemo nositi. Dok je to govorila, Yumi hitro skine sa sebe kimono s dugakim rukavima i prebaci ga preko Suginih ramena. Premda uplaena, Suga se ipak nije branila ve je, poput Yumi, mirno stajala i promatrala svoj lik u ogledalu. - Kako je teak! Ti si iz bolje porodice, pa ga i bolje umije nositi nego ja. - Ali ne, ba si lijepa! Mnogo ljepa, negoli je u njemu maloas izgledala nova nevjesta. - Nije valjda... - kazala je Suga sumnjiavo. Ipak je prilino zadovoljno namjestila ovratnik i pomno se zagledala u svoje lice, to ga je crvenilo vezom proaranog kimona inilo ivopisnim poput kolaa. I Suga, i Yumi - jedna kupljena novcem u petnaestoj godini, kao ljubavnica, a druga sluavka, da bi kasnije takoer postala ljubavnica - sazrele su od nevinih djevojaka u ene, zahvaljujui Yukitomu, i odrastale u njegovoj kui ne znajui nita o svijetu to ih okruuje. Stoga je prirodno da su prema bljetavilu ceremonije vjenanja, kojim se uz blagoslov ostalih postaje neija zakonita ena, osjeale nepodnoljivu zavist. - Pogledaj, ovaj kimono je iz zalagaonice. Crvena svila kojom su podstavljeni rukavi je izblijedjela primijeti Yumi izvrnuvi dugi rukav kimona, u kojemu je Suga pred njom stajala. - Netko ga je ve nosio; a kad je zaloen, znai da nevjesta koja ga je prije nje nosila zacijelo nije bila sretna. 89 - Nee ni ona... - dobaci Suga uzdahnuvi, i pusti da joj teki kimono sklizne niz ramena. Znala je da nije smjela tako neto rei na sam dan vjenanja, ali pri pomisli na Michimasu i njegov prezriv nain, kojim ju je dozivao kao maku ili psa, ispuni je val neprijateljstva. - Ima pravo - odmah nadovee Yumi - udati se za takva ovjeka, i k tome jo kao druga ena... Prirodno je, onda, to je obukla iznoeni kimono... Ja ne bih pristala! Jeza me hvata ve i na samu pomisao da budem ena onako omraenom i napola blesavom ovjeku, pa bio on ne znam kako bogat i jedinac. -nato Yumi napravi grimasu i strese se, kao da joj tijelo vrvi od gamadi. - Nije mi jasno kako se gospodinu i gospodi, koji su po inteligenciji oboje iznad prosjeka, mogao roditi takav sin. Gospodin je jednom rekao da je gospoda rodila veoma mlada, u dobi od petnaest godina, te da je Michimasa zato pun kojekakvih nedostataka. Suta suprotnost svojoj novoj eni, zar ne? - Seki veli da je Shirakawi njegov sin kazna, to je zaveo toliko ena. - Ne govori o tome, strah me je! Sugino lice, na kojemu se guste obrve skupie, poprimi sumoran izraz. Dok su te Sekine rijei posve jednostavno prele preko Yuminih usana, Suga ih nije mogla lako zaboraviti, opsjednuta nekim praznovjernim osjeajem prokletstva i na nju baene kivnosti. Vidjevi Yumi kako tako otvoreno i otro istupa, ona, koja nije umjela teno govoriti ve je malo-pomalo sve u srcu nakupljala, uini se

sama sebi poput jarka zaepljena prljavtinom.

***

Nekoliko dana poslije vjenanja Miya je bila tiha i nerazgovorljiva, blijeda poput cvijeta malaksala uslijed vjetra. Tomo ju je zabrinuto promatrala. Nije li moda Michimasa 90

zabrinuo se i Yukitomo, dobar poznavalac ena - u spavaoj sobi postupao s Miyom suvie grubo, te je i tjelesno i duevno pozlijedio? Pa iako je, u normalnim prilikama, u prisutnosti sina pokazivao otvoreno nezadovoljstvo i skretao pogled u stranu, sada se na sve naine trudio da mu ugodi: poklonio mu je zlatni vicarski sat na lancu od platine, kakav je Michimasa odavno elio, kao "uspomenu na vjenanje", i iz udaljenih restorana naruivao zapadnjaka jela, u kojima je njegov sin, ljubitelj specijaliteta, uivao. Znao je da e Michimasu, vie nego da mu u tanine objanjava kako treba voljeti enu, razveseliti ono to vidi pred oima: predmeti i hrana. I ako mu sve to i ne priini ne znam kakvo zadovoljstvo, bit e dovoljno da Miyu ne dovede u nepriliku svojim besmislenim primjedbama. Sve se odvijalo po planu. Michimasa se razvedrio, na svoj bezizrazan nain, to se odmah odrazilo i na klonuloj Miyi; poela se tako veselo smijati, da bi joj se oi sasvim suzile i gotovo nestale u mekanim obrazima. Gledana s fotografije, Miya nije bila tako savrenih oblika da bi je smatrali ljepoticom, poput Suge ili Yumi. Ali njeno lice, ruke i noge bijahu svijetloruiaste puti boje trenjevih latica, a krhke joj kosti bijahu vjeto obavijene mesom mekanim kao rijene ribe. Kad bi se u kutovima uzanih joj oiju i na usnama, iji je donji dio bio malo isturen i mlohav, pojavio smijeak, postala bi neopisivo draesna, pa ak i lijepa; ta ljepota je, meutim, bila varljiva, jer je ve istog trenutka mogla ieznuti. Njezine kretnje, vjerojatno zbog njene grade, bijahu lake i elegantne; a njezin tean i pomalo nazalan govor, narjeje trgovake etvrti, zvuao je neobino i svjee u birokratskoj ukoenosti Shirakawine rezidencije. Prva se Tomo zaljubila u tu Miyinu dra i enstvenost. Na odlasku s prvog susreta, koji je uredio njihov posrednik, Miya joj je prisnom kretnjom (- Majko, va haori... -) popravila ovratnik na leima. Ta kretnja, puna osjeaja, uini da je Tomo pomislila kako e joj takva snaha, moda, pomoi da barem malo snizi onu vjeitu napregnutost ivaca, bez koje u kui nije mogla
91

opstati. Osjeala se poput mukarca koji se na prvi pogled zaljubio u neku enu, i sada se predano moli da mu se iekivanja ispune. Svoju ker, koju je udala prole godine, odgojila je poput dragulja bez ijedne ogrebotine; ali Etsuko je bila tvrda i hladna, kao da je upravo od kristala. Suga, pak, zatvorena u svoju melankoliju, s onim vjeito sumnjiavim, duboko zamiljenim oima, bila je nalik predivnoj maki i - to dalje tim vie - izazivala je u Tomi sve veu jezu. Najjednostavniju narav imala je Yumi, koja nikome nita nije zamjerala. Ali ona je bila poput breskve u cvatu; ni njezine grane, niti cvijee nisu jo znali za jesen, pa nije mogla razumjeti ono sentimentalno raspoloenje za kojim je Tomo udjela. Tada se u Tominu srcu rodila klica vjere u spasonosnu pomo boanstva Amide; o tome, budistikoj sekti iste zemlje, svojedobno ju je pouila njezina majka, i malo-pomalo vjera je uzimala sve vie maha u njenom svakodnevnom ivotu. Ipak, bilo joj je tek etrdeset godina; zdrava i tijelom i duhom, koliko god se borila protiv toga, elja za toplinom ljudskog tijela neminovno je izbijala. Budui da joj moralni nazori nisu doputali da uz mua, ima ljubavnika - pomisao na to otklanjala je kao grijeh - njeni tjelesni prohtjevi i nesvjesno su se okrenuli prema svom vlastitom spolu. Tomo je sada promatrala enu oima mukarca, jer je u njoj, a da to ni sama nije znala, traila savrenu zaobljenost i neku neizmjernu mekou. Pukim sluajem, upravo je Miya bila tip ene kakva se Tomi sviala i kakvu je traila. Jo jedan razlog to je Tomo Michimasi eljela Miyu za enu, bio je njezin unuk Takao. To dijete je izgubilo majku neposredno nakon roenja, i Tomo se morala suoiti s nezgodnom injenicom da e ga morati odgajati sama; no u potrazi za nekim koga bi mogla voljeti, ona se sva posvetila tom malome biu. Kad bi ugledala osmijeh na nevinom licu djeteta koje nije poznavalo majku, obuzela bi je neizmjerna suut, ali ujedno i snaan osjeaj drai koja je izbijala iz novoroenog ivota.
92

Tomo se stidjela sebe kao majke, to nije mogla voljeti svoje dijete, Michimasu. No esto bi se zagledala u unuka kako ivahno mae ruicama i noicama, pa ni njoj samoj nije bilo jasno, zato onda osjea tako privrenu ljubav prema sinovljevu djetetu? Ali nije samo Tomo tako osjeala ve i Yukitomo, kojemu je unuk bio slaba toka, iako je u doba kad su Michimasa i Etsuko bili mali esto

slao Tomo u drugi kraj kue, jer mu je djeji pla iao na ivce. Sada bi, pak, uzeo djeaka iz Makina naruja i podigao ga visoko objema rukama: Takao, moj soko, leti visoko, visoko!1 - izrecitirao bi i glasno se nasmijao. Budui da ga je volio Yukitomo, i Suga i Yumi su mnogo drale do "malog gospodara", kako su ga zvale, tako da je Takao, maen i paen, od jednog lana kuanstva prelazio u ruke drugoga. Jedino u prisutnosti unuka Yukitomo je pred enom otvarao svoje srce kao nekada, a i ona je tada mogla razgovarati s njim bez uobiajenih konica. Takao, dijete njihova nedostojnog sina Michimase, bio je nijemi izraz krvne veze izmeu Yukitoma i njegove ene, suprunicima koji su to bili jo samo po prezimenu. Ideju da je unuk blagoslov podaren Tominom usamljenom duhu usadila joj je njezina majka, koja je umrla u Kumamotu neposredno prije Takaova roenja. Budui da je Yukitomo volio Takaa, ve ga je odredio za svog zakonitog nasljednika i jedan dio imetka prepisao na njegovo ime, bez obzira to je Michimasa mogao imati jo i drugo ili tree dijete; stoga, dok su mu djed i baka ivi, njegov poloaj u porodici bio je izvan svake opasnosti. Ipak, u sluaju da njih dvoje iznenada umru... Tomo se instinktivno, zbog Takaa, pribojavala mogunosti da druga Michimasina ena bude jaka linost. Miya je i na tom testu dobila prolaznu ocjenu.
*** 93

U roku od nepunih mjesec dana Miya se sa svima u kui sprijateljila i poela veselo razgovarati. Ona sama nije bila svjesna svog truda; ali Yukitomo, Tomo, pa i Suga i Yumi, za koje bi se moglo oekivati da osjeaju ljubomoru prema mladoj eni, svi su je poeli promatrati oputenim, nasmijeenim pogledom. Miya je sada bila nalik cvijetu iz kojega se irio sladak miris. - Kako je draestan! - kazala bi, unijevi se Takau u lice. -Maki, dodaj mi ga malo! Zatim bi ga uzela u svoje graciozne ruke i jednostavnom kretnjom poljubila u obraz, pri emu bi joj se oi, dok se smijeila, suzile u dva tanka proreza. Yukitomo i Tomo bili su sretni vidjevi da Miya uope i ne pomilja na Michimasinu prvu enu, Takaovu pravu majku. Za lijepih dana, Miya se kao dijete radovala promatranju mora uz Shinagawu s prozora na prvom katu. U toj kui na brijegu, govorila je, nakon one napuene gradske etvrti u kojoj je dotad ivjela, osjeala se tako vedro i smireno. Vjeta u recitiranju balada u tokiivazu-st'du, Miya im je jedne veeri izvela baladu o O-sono i Rokusi, ljubavnicima koji su krenuli na put s odlukom da zajedno umru. Na shamisenu ju je pratila Yumi, koja je takoer poznavala taj stil. Malo-pomalo, dok je razvijala dijalog potitenih ljubavnika glasom u kojemu se osjeala napetost ali i mekoa i arm, te skupljajui obrve i isteui bijeli vrat, to joj je glasu davalo prizvuk jecanja - Miya se i sama odjednom pretvorila u O-sono, zahvativi sve prisutne nekom senzualnom, tunom ljepotom. Zavrivi s tim odlomkom, ona popravi pramenove kose to su joj pali na lice i maramicom obrie grake znoja na elu. U tom trenutku Michimasa, koji je previe pio, obilato povrati na tatami, te ga odnesoe u susjednu sobu. Miya se namrti i htjede nevoljko ustati, no Yukitomo je zadri rijeima neka to prepusti sluavkama. Nato se ona razvedri i veselo sjedne do svog svekra. 94 - Da vam natoim? Slabo je to moje recitiranje, nije ni udo da je mladom gospodaru pozlilo - kazala je, drei porculansku boicu na dlanu tako zavodljivo da je Tomo, koja je sjedjela kraj nje, ostala zaprepatena; Miya je, gotovo, djelovala poput novopeene mlade geishe. - Kojeta! Ja sam se toliko uivio u tvoje pjevanje da mi se uinilo da sam zapravo ja taj koji ide u smrt zbog ljubavi. Pa zar nisi vidjela kako te svi paljivo sluaju? A sada i ti popij aicu. Rekao bih da si od onih koji mogu popiti. Cijelo vrijeme, otkad je dola u tu kuu kao nevjesta, Miya se suzdravala od pia iako ga je voljela. I zato sada, ponuena, popije nekoliko aica. Oko oiju joj se pojavie blijedorumeni kolutovi a cijelo lice, toliko da je Suga i nehotice pogledom skrenula Yumi pozornost, poprimi izgled upravo otpalog, rascvaloga cvijeta. Svo vrijeme, ali neupadljivo, promatrajui Miyino ponaanje, Yukitomo je doao do zakljuka da nita ne zasjenjuje njenu priroenu vedrinu i ivahnost, bilo kod kue bilo vani, samo ako u blizini nema Michimase, i da je ona tada vesela poput leptira. Kada je bila s muem, meutim, Tomo, Suga i ostali uvijek su se trudili da mlade suprunike ostave same; ona bi tada, potitena lica, takoer ostavila

mua, pridruivi se Sugi i ostalom drutvu koje je okruivalo Yukitoma. Jednog je dana Yukitomo izveo pokus. Michimasu je poslao da umjesto njega prisustvuje vrtnoj zabavi trgovakog poduzea cementom, Tomo je ostavio da uva kuu, a Sugu, Yumi i Miyu poveo da gledaju procvale perunike u Horikiriju. Nad prostranim jezerom sred perunika bilo je postavljeno vie uzanih, drvenih mostova u obliku preokrenutog slova V, a cijela povrina jezera bijae tamno zelena od lia ukoso nagnutih perunika ivih boja: ljubiastih, bijelih, ili pak arenih, 95 koje su se osvjeavajue njihale na povjetarcu ranoga ljeta. Lastavice su prelijetale jezero gotovo ne dodirujui povrinu vode, u kojoj se odraavahu njihove bijele grudi. Suga s trostrukom punom, Yumi s frizurom za veernje izlaske, Miya s frizurom mladenke, proaranom crvenim ukrasima, zaogmuta haorijetn od ljubiastog krepa. Ljepota tih triju ena bijae toliko upadljiva, da je privlaila poglede posjetilaca. - ak tri lijepe ene medu perunikama, to je poput drvoreza u boji! - izjavila je, oarana, neka starica. Toj primjedbi se najvie obradovala Miya. I dok je most od drvenih daica kripao pod njenim klompama, - Strah me je, mogao bi puknuti! - uzviknula je pretjeranim glasom, hvatajui Sugu i Yumi za ruku. Kada su silazili s mosta, Yukitomo pridri oko struka laganu Miyu. Bila je tako meka i podatna kao, bilo je to davno, ona djevojka koja je uila za geishu u Shinbashiju. - Mladoj gospodi njezin mu nimalo ne nedostaje, zar ne? - dobacila je, toboe nehajno, te veeri u spavaoj sobi Suga Yukitomu. - Naprotiv: kad ga nema, ona kao da se pomladi i postane opet djevojka. U ovih deset godina, koliko je Yukitomu sluila kao ljubavnica, Suga je izuila nain: mirna, naizgled naivna pitanja, kojima je mogla prodrijeti i u najskriveniji kutak njegova duha. Moda on ni ovaj put nije u njezinim rijeima osjetio prikrivene pipke znatielje, ali nije odgovorio; samo mu se na usnama pojavio suspregnut, neodreeni smijeak. - emu se smijete? Vrlo ste neugodni! - Ali ne, ne radi se o tebi. Mislim na Miyu... - to je uinila? - Njezino lice, kada se smije... Na to te ono podsjea? - Pojma nemam. - Na lice ena s erotskih slika. Pokazao sam ti ih jednom, sjea se? 96 - Ali... Nije valjda... - zausti Suga i bukne rumenilom. - Moda e upravo takva ena odgovarati blesavom Michimasi, ali... Ostatak misli Yukitomo nije izrekao, ve privue k sebi Sugu i obgrli joj ramena, hladna poput snijega. A ona se posluno privije uz nj, kao da je iz njegove nedoreene izjave razabrala kako on malo dri do Miye.
***

Tomina zabrinutost i strah ipak nisu bili bez osnove. Je li to bilo zato to je vruina tog ljeta bila nesnosnija nego obino, tek - Miya, koja je kao dijete preboljela upalu porebrice i bila strahovito osjetljiva na vruinu, poela je pobolijevati i mravjeti: boravila je uglavnom u svojoj sobi na prvom katu, diui se i ponovo lijeui u postelju. Kada je jednog jutra, napokon, puhnuo svje povjetarac, iz prostorija na prvom katu zauju se alarmantni zvukovi, a Miya u spavaici izleti i samo to se ne skotrlja niz stepenice, gdje se u hodniku gotovo sudarila s Tomo. - Majko! - izusti kao bez daha i zajeca, dok je Michimasa na prvom katu toptao nogama i proklinjao je iz sveg glasa, poput luaka, ali nitko nije otiao k njemu. Premda zateena, Tomo je bila svjesna da e prije ili kasnije osvanuti takav dan. Zagrli Miyu koja je podrhtavala i sva se tresla od plaa i odvede je u jednu od soba u stranjem dijelu kue. Tamo ju je smirivala gotovo ispriavajui joj se, i za to vrijeme uspjela saznati tijek cijele Miyine svae sa Michimasom. U poetku je Miya kroz pla izgovarala samo rijei kao to su: - Kako to vrijea... Teko mi je... Nemogue je ivjeti s takvim ovjekom... - Kada se, meutim, olujna provala emocija u njoj malo stiala poela je, dodue zbrda-zdola, kritizirati Michimasine bezobzirne postupke. Kao to je Tomo pretpstavljala, Miyi se on ve u poetku nije naroito svidio; ali tek ovog ljeta, kad se razboljela,

shvatila je jo jasnije koliko je taj ovjek beutan. Ne 97 marei nimalo to joj je tijelo .sve vie slabjelo, on je od nje svaku veer zahtijevao da imaju odnos. Ako ona ne bi bila raspoloena, postajao bi jo uporniji, i tako bi na kraju ona ipak poputala. Ovih je dana, meutim, imala menstruaciju, i premda ga je jedino u takvoj prilici inae bez problema odbijala, ovaj put - bez obzira na njezine molbe - Michimasa nije odustajao. Sino mu je, ipak, odluno okrenula leda i zaspala. Posljedica tog ina bila je u njega strahovito neraspoloenje sljedeega jutra. ena koja se ne pokorava svom muu kanjiva je zakonom, rekao joj je medu ostalim, bacajui oko sebe sve to mu se nalo nadohvat ruku. Ako i dalje nastavi ivjeti s takvim ovjekom - kazala je Miya -jednog bi dana svakako poinila samoubojstvo, pa je onda bolje da se ve danas vrati svojoj kui. Sklona histeriji, Miya je moda malo i pretjerivala; ali Tomi, koja je znala da je Michimasa kadar ponaati se upravo kao to je Miya opisala, pratila je paljivo svaku njezinu rije. Ipak, uinila je sve to je bilo u njezinoj moi da Miyu nagovori da ostane i ne naputa kuu u koju se udala, a ona i Yukitomo e razgovarati s Michimasom da se takvo nasilje vie nikada ne ponovi. Tomo, koja je zamiljala Miyu kao enu njena srca kojom upravljaju osjeaji, danas je pred sobom gledala potpuno drugaiju osobu; Miyine bademaste oi, kojima se inae uvijek blago osmjehivala, sada su bile nepomine, a lice joj je bilo blijedo i lieno bilo kakvih emocija. Tomo joj je ak i otvorila svoje srce, povjerivi joj koliko svakodnevno pati zbog Yukitoma, ime je zapravo u Miyi pokuala izazvati suut prema nesretnoj sudbini ene. Ali za tako sumornu, strogomoralnu priu Miya je bila gluha i pratila je odsutno, razmiljajui samo o svom vlastitom nesretnom braku i sve vie predbacujui svekrvi, kao da je ona odgovorna za nj. to je dulje Miya govorila, Tomo je obuzimao sve vei oaj, shvativi da je snaha smatra tek provincijalkom koja pripada prolosti. Miya nije bila onakva kakvom ju je procijenila na prvi pogled; ena puna topline i njenosti, koja obogauje ivote oko sebe. Tomo se osjeala prevarenom zbog vlastitog loeg rasuivanja, a to ju je ljutilo. 98 Bilo kako bilo, kada je izala iz sobe ostavivi Miyu da jo malo razmisli o svojoj odluci, Tomo je i dalje morala podrhtavati; nee li se Yukitomov gnjev povodom Michimase i Miye iskaliti upravo na njoj? Svaki put, kad bi njihov sin izveo neto neugodno, Yukitomo je napadao Tomo kao da je Michimasa samo njezino dijete. Suprotno oekivanju, Yukitomo je bio neobino dobre volje. Izaao je u vrt s dojiljom Maki i Takaom, u elji da mu pokae roj crvenih libela nad mladim vrcima trave susuki, ali im je ugledao Tomino lice, preda unuka dojilji i vrati se na verandu. - Michimasa se, konano, iskazao u pravom svjetlu, i Miya se eli vratiti kui... - rekao je s gorkim osmijehom, prije nego to je Tomo uspjela ita izgovoriti. ini se da su mu ono glavno ve dojavile Suga ili Yumi, ali Tomo mu ipak savjesno ispripovijeda sve detalje svae. On ju je sluao kimajui glavom. - Da bismo izbjegli te svae - progovori on mirnim tonom, kada je zavrila - moda bi bilo bolje, umjesto ukora Michimasi, poslati ga petnaestak dana na naftonosno polje u Echigu. Upravo sutra jedan roak koji radi u njegovom poduzeu odlazi u Kashiwazaki, pa bi ga mogao poslati s njim. Michimasa bi usput uivao u razgledavanju Niigate, otoka Sado i ostalih mjesta, dok bi ga roak, svjetski ovjek, za to vrijeme diskretno pouio kako treba postupati sa enom. Moda e se na taj nain Michimasa popraviti, a i Miya u meuvremenu promijeniti svoju odluku. Sam Michimasa, koji je volio putovanja, sigurno e se tome obradovati. Tomo je zadivljeno sluala razumno razmatranje svoga mua, i promatrala ga s novom nadom. Sada, kad su sina oenili, moda e i njegov otac, koji ga je inae mrzio kao prokletstvo svoje egzistencije, pokazati prema njemu uvstva barem nalik oinskoj ljubavi. 99 Dva-tri dana nakon to je Michimasa otputovao, Miya se povukla u svoju sobu pod izgovorom da se ne osjea ba najbolje. Povratak kui, meutim, nije vie spominjala, moda i zbog toga to je Michimasinim odlaskom napetost u njoj popustila. - uj, Miya - iznenada otvorivi vrata na smik ude u sobu Yukitomo. Miya je leala na postelji, s malenim, nenapudranim licem zagnjurenim u jastuk. On sjedne do nje i bodro je upita: -Namjeravam s Takaom i Maki otii na Enoshimu, gdje emo jednu no i prespavati. Kako bi bilo da i ti pode s nama? Kao da joj je mladalaki polet u njegovom glasu dao snage, ona se uspravi u postelji.

- Enoshima... To bi bilo krasno! Ima tamo jedna divna radnja sa suvenirima od koljaka... I Miya je ve vezivala pojas oko svog djevojaki uskog struka.
***

Otkad se vratila s Enoshime, Miya je u potpunosti ozdravila duhom. Nasmijeenim licem punim arma, kao i prije, veselo je i razdragano - izmeu ostalog - pripovijedala o ribaru iz Chigo-ga-fuchija koji je vjeto ronio puzlatke i turbane, te o radnji sa suvenirima u kojoj je Takao poelio najveeg morskog pua, onog nalik na trubu, prislonio ga na svoja mala usta i puhao u nj. Otila je i u Tominu sobu. - Oprostite mi to se onog dana nisam mogla svladati -ispria se meko, s rukama poloenim na tatatni. - To se vie nee dogoditi, obeajem vam. I Yukitomo je, s Takaom u naruju, rekao Tomi iako ga ona nita nije pitala: - Izgleda da e se Miya ipak ovdje skrasiti. A to se tie Michimase, kazao sam joj da emo mu mi drati uzde. 100 Kad se deset dana poslije toga Michimasa vratio, u njegovu ponaanju prema Miyi bilo je mnogo vie drugarstva nego prije, i iz njegove sobe sada se esto uo smijeh. Yukitomo je izgledao zadovoljan to je mladi par u tako dobrim odnosima. inilo se da se oluja uglavnom smirila. Ali Miya, koja se u poetku Tomi inila draesnom i duboko osjeajnom osobom, od onog dana, kad ju je gledala nepominim oima i licem kojim je harala srdba, okomljena na nju, pretvorila se u runu i povrnu osobu, kakva e u Tominu srcu zauvijek i ostati. Postoji vjerovanje da ovjeka, koji prvi ugleda prvu etvrt mjeseca kako u sitne sate izlazi na istoku 26. dana u sedmom mjesecu po lunarnom kalendaru, eka u ivotu srea. Zato je obiaj da se te veeri ljudi masovno okupljaju na povienim mjestima i ekaju izlazak mjeseca. U toj noi, vjeruje se, mogu se na trenutak ugledati i tri budistika boanstva: Amida, Kannon i Seishi, kako nebom plove u amcu od mjeseine. Shirakawina kua, koja je prema istoku gledala na more, bila je vrlo povoljno mjesto za iekivanje mjeseeva izlaska. Vesele naravi, Yukitomo je volio ivahne zabave uz ake i mezu, pa bi tog dana okupio kod sebe roake i poznanike. I te je veeri dolo vie od desetak ljudi, to mukaraca to ena, ispunivi dvije sobe s pogledom na more na prvom katu, irom raskriljenih prozora za tu priliku. Jedni su igrali go, drugi cvjetne karte, trei su avrljali i pritom halapljivo jeli i pili; ali svi su, pod izgovorom da ekaju izlazak mjeseca, bez ikakva ustezanja uivali u tim nonim radostima, i u sveopem veselju dobro se zabavljali. - Ve bi se mogao pojaviti... Jedan sat je proao. - Jo mu nije vrijeme. U novinama pie da e izai u 1 sat i 35 minuta. - Nadajmo se da ga u tom trenutku nee zakloniti oblak... Primjedbe poput ovih, zabuljivi se u tamno nebo, izrekao bi netko s vremena na vrijeme, a onda bi se opet zauo zvuk cvjetnih karata kako padaju na talami.
101

Tomo je sila u prizemlje i krenula prema kuhinji da naredi da se donese jo jela. No zavirivi usput u sobu, u kojoj je Takao ve sigurno spavao, ugleda pored usnulog djeaka zgrbljenu Maki, kako tiho, gorljivim aptom, govori neto Sugi i Yumi. Ali im su ugledale Tomo, prekinule su razgovor, i na licima im se ukae izraz gotovo smijene, zbunjene uzrujanosti, koji Tomo, nekim estim ulom, osjeti kao neoekivan udar elektrine struje. Kad se vratila iz kuhinje, Suga ju je poput sjene ekala pred stepenicama to su vodile na prvi kat, - Gospodo... - obrati joj se glasom u kojem se osjeala suzdrana bol. - to je, Suga? O emu ste to razgovarale s Maki? - upita, ali nijedna nije pourivala odgovor, ve kao po dogovoru izau na pustu verandu. Svjetlost iz otvorenih prostorija na prvom katu inila je zelenim tamno grmlje u vrtu, dok se smijeh i buan razgovor gostiju uo kao nadohvat ruke. Dah jesenske veeri ovlaio im je kou, kao da ih je netko poprskao sitnim kapljicama vode. - Gospodo, zaprepastilo me je... da mlada gospoda... Suga je samo toliko uspjela izgovoriti. Nakon toga ponestalo joj je daha, i glas joj se pretvorio u pitanje nalik fruli. Borei se protiv mraka koji joj je padao na oi, Tomo zagrli Sugu ija su ramena podrhtavala.

- Razumijem... To se dogodilo onog dana, u Enoshimi... - Da, Maki... Ona ju je lino vidjela... I Suga, cvokoui zubima, ponovi priu to ju je te noi ula od Maki. One veeri u Enoshimi Miya je, pravei drutvo Yukitomu, dosta popila. Huka valova ju je plaila, pa je zatraila da joj postelju namjeste uz Makinu i Takaovu. Bila je toliko pijana, da se sama nije mogla ak ni presvui za spavanje. Naposljetku su to uinile Maki i sluavka iz konaita, strpale je u postelju i pospremile prijanju u glavnoj sobi. 102 Yukitomo je spavao sam u stranjoj sobi, odijeljenoj od ostalih samo vratima na smik. Umorna od proteklog dana Maki je vrsto zaspala, ali se iznenada probudila. Bilo je mrano, jo je bila no, usred koje se poput strahovite oluje ula huka valova kako nagriza stijenje. Pogledavi postrance, na priguenom svjetlu none lampe, postelju u kojoj je trebala leati mrtvo pijana Miya, ugleda je praznu; ali je zato iz stranje sobe, u intervalima izmeu udara i povlaenja valova, bez prestanka dopirao Miyin nazalan glas, tako sumnjiv da se nije znalo da li to ona plae ili se smije... Maki je vie puta pomislila da sanja, ne vjerujui vlastitim uima, ali intimni zvuci i aputanja iz stranje sobe i dalje nisu prestajali, i tako sve do skoro same zore... -1 veeras, gospodo... Rekla je da se prehladila, i sada je sama u svojem dijelu kue... Tu Sugi opet zastane rije u grlu. Kad je malo prije Yukitomo naputao sobu, zacijelo je potajno otiao k njoj. Sjetivi se Michimase, koji sada na prvom katu s nekim od gostiju igra partiju goa, njegova pravilnog no potpuno bezizraajna lica i ukoena pogleda, Tomo se sva najei. Tko zna kakvu bi strahotu on izveo kad bi saznao za to? Tomo je bila zabezeknuta nad vlastitom glupou, u kojoj je sve dotad vjerovala da Yukitomo njeguje iste moralne vrijednosti kao i ona, premda je u vie navrata doivjela gorka iskustva zadovoljavajui njegovu pohotu. Ni ne trepunuvi okom, Yukitomo je prekoraio doputene granice, posegnuvi za enom svog vlastitog sina. ena je za njega predstavljala samo enku. A u takvom smislu, naravno, Miya je bila mlada enka, mnogo privlanija od Suge ili Yumi. Ipak, Tomo je sada Sugine jadikovke sluala s uzavrelim ogorenjem, posve drugaijim od ljubomore koju je osjeala u vrijeme kad je Yukitomo zapoinjao ljubavne veze sa Sugom i Yumi. To vie nije bila ni ljubav ni mrnja prema muu, ve silovito ogorenje upereno prema mujaku Yukitomu, kojim se nije dalo vladati; a Suga, Yumi, pa ak i mrska joj Miya, postale su nevane figure u samoj pozadini tog uvstva. 103 - Izlazi, izlazi! - Eno ga, mjeseca 26. noi! Uz amor mnogobrojnih glasova, bat koraka na verandi na prvom katu. Tomo takoer pogleda prema moru. I s verande u prizemlju moglo se vidjeti kako iz povrine mora izranja slabana svjetlost a zatim se, nalik preokrenutoj obrvi, pojavila prva mjeseeva etvrt. Na tom uzanom zlatnom polukrugu, prisjeala se u udu Tomo onoga to je sluala kao dijete, mogu se na trenutak ugledati likovi triju budistikih boanstava. Nije li samo puka obmana da se bljetave sjene budistikog trojstva mogu na toj mjeseini prikazati ljudskim oima? Ipak, ako se to i dogaa, neka to bude rijetko. Jer suvie je runih i suvie alosnih stvari u ovome svijetu. Ali, umjesto boanskih likova, Tomo na mjeseini ugleda dva bijela leptira kako lepraju jedan uz drugoga u blijedoj sumaglici.
104

LJUBIASTA VRPCA
Njihov kuni oltar, primijetili su ljudi koji su zalazili k njima, djelovao je jadno u usporedbi s tako velikom kuom. To je vjerojatno ostalo iz njihovih mladih, nesreenih dana kada je Yukitomo, kao vladin slubenik, bio prisiljen kretati se po provincijama i esto mijenjati mjesto boravka, nosei sa sobom urnu s pepelom svoje majke koja je umrla u Zemlji snijega,2 u kojoj je ba tada Yukitomo i slubovao. Bilo kako bilo, pored malog svetita u obliku ormaria mogla su se vidjeti vrata na smik, iza kojih se nalazio crni sef sa zlatnim obiteljskim grbom. Tu veliku, zabaenu sobu Tomo je odabrala za svoje poslove i raune koje je morala voditi u vezi s prihodom od brojnih kua i zemljita u njihovu vlasnitvu. Od otprilike 33 ara zemlje u Shibi, Nihonbashiju i Shitavi sedam desetina bilo je u kuama. Sveukupna zemljarina i stanarine predstavljali su poprilinu sumu novaca, ali je zato bilo i mnogo

neplaanja, koja su ponekad bili prisiljeni utjerivati sudskim putem. Kontrola nad tolikim imetkom nije bila lak zadatak. Tomo je, dodue, na svakom mjestu imala po jednog nadzornika, ali prepustiti sve njima znailo bi, obavezno, eventualne propuste s njene strane. Zato je Tomo redovito, jedanput mjeseno, obilazila sva mjesta, gdje bi od nadzornika detaljno saznala stvarno stanje iznajmljenih zemljita i kua. Mladi koji je sada, suelice Tomi, sjedio za pisaim stolom ispred sefa nije bio nadzornik, ve Tomeji Iwamoto, sin njene starije polusestre. Iwamoto je prole godine, na vlastitu molbu i uz Shirakawin pristanak, doao iz Kumamota u Tokio, gdje je u kui pomagao Tomi oko voenja poslova, vrei dunost njezina tajnika. Bio je prosjeno vjet i pisanju i raunanju, ali Yukitomovo i Tomino povjerenje stekao je prije svega svojom priroenom
105

ozbiljnou i jednostavnou. Problematine pregovore koje nisu mogli rijeiti sami nadzornici, kao i sudske sporove, Tomo je po potrebi povjeravala njemu. Dovrivi pismo zakupniku kue koji ve vie od godinu dana nije plaao najamninu, a sada je k tome zahtijevao i da mu se plate trokovi oko preseljenja, Iwamoto preda kopiju Tomi. Ona je paljivo proita. Tekst je bio ispisan lijepim, elegantnim znakovima, nimalo nalik zdepastom hvamotu. - Hvala ti. Otkad ti pie umjesto mene, mnogo mi je lake. Pisma poput ovih ena ne umije dobro sastaviti, a tvog ujaka ne mogu time gnjaviti... - kazala je osmjehnuvi se samo jednom stranom usana, i prvi put tijekom razgovora posegnu za lulom. - to je s tvojom radnjom? Kako ti se ini, poveava li se broj muterija? - Pa, ne bih se mogao potuiti... Nedavno je k nama svratio nabavlja iz Ministarstva financija i naruio veu koliinu pletenih krinja od marante, u koje pospremaju dokumente. Moja dva egrta i ja imali smo pune ruke posla i jedva smo uspjeli dovriti ih na vrijeme. Govorio je zastajkujui, kao ovjek koji inae malo govori. U glasu mu se jo uvijek osjeao provincijalni naglasak, ali cijelo to vrijeme dobroduan smijeak nije silazio s njegovih usana. Prole godine, takoer uz pomo Shirakawinih, u etvrti Shiba u Tamurachu otvorio je malenu radnju u kojoj je izraivao i prodavao kutije i pletene krinje i kovege. Imao je neobino vjete ruke; kod kue na selu izradio je pletene krinje za nevjestinski miraz svim djevojkama u susjedstvu, pa su Yukitomo i Tomo smatrali da se isplati uloiti novac u obrt kakvog u Tokuju nema mnogo i koji bi mogao biti unosan. - Znai, dakle, da ti dobro ide. Sada mora raditi punom parom, jer treba barem dvije-tri godine da zadobije muterije i njihovo povjerenje. - I hou. Tu radnju imam vaom zaslugom pa svakako moram i uspjeti, da bi vam se mogao oduiti. 106 S kratkom lulom u ustima, Tomo je netremice promatrala Iwamota kako joj se, ruku poloenih na koljena, u znak zahvalnosti klanja poput kakvog medvjeda. - Trebao bi se ve i oeniti i srediti - izusti, kao da upola govori samoj sebi. - Ali nema djevojke koja bi me htjela - nasmije se on na to, no tijelom mu proe nestrpljiv, nervozan drhtaj, a rumenilo na tamnoputom licu nespretno izda njegove emocije. - To nije tono. Djevojaka ima koliko hoe, samo ako ih trai... - zamiljena izraza lica, Tomo prekine reenicu. Neko je vrijeme, kao da se dvoumi to joj je initi, uvlaila dim i utjela. Kad je ta utnja Iwamotu postala ve neugodna, on uredno sloi papire na stolu: - Onda, ja bih s vaim doputenjem otiao. Kad me opet budete trebali, samo me pozovite... - rekao je, ukoeno svinuvi laktove i naklonivi se. - Ostani jo malo... Ima li danas mnogo posla? - Pa i nemam, to se radnje tie... - Onda sjedni... Ima, zapravo, neto u vezi s tvojom enidbom, o emu bih htjela s tobom porazgovarati... Odmaknuvi pisai stol u stranu, Tomo gurne od sebe eravnik i malo ga priblii Ivvamotu. - Evo, ugrij se. - Hvala. - uj... Ovo to u te pitati, ostaje medu nama... Bi ti jako smetalo kad tvoja nevjesta ne bi bila djevica?

Iznenaen, Ivvamoto zatrepe svojim velikim oima koje su na vjedama imale nabor i sumnjiavo se zagleda u Tomo. - Ne bi ti se svidjela ena koju je netko ve imao? - Ovaj... elite rei, koja je ve bila udata? - Tako neto, ali ne ba sasvim... - nagovijesti Tomo. Nekoliko trenutaka eprkala je mjedenim araem ugljen u eravniku, ali zatim podigne glavu i izjavi: 107 - Rije je, u stvari, o Yumi. - Yumi?... - ponovi Iwamoto za njom poput papige, odsutno, zabuljivi se u neku toku koja je mogla biti i blizu ali i daleko. Maloprije, kad je Iwamoto uao na sporedni ulaz, prolazei hodnikom uz sobe na proelju, ugledao je Sugu i Yumi kako, kleei jedna nasuprot dnigoj, u bronanoj vazi araniraju cvijee aspidistre. - Gospodin je izaao? - upita za Shirakawu, na to se javi Yumi: - Otiao je u novu kuu u Tsunamachiju, s Takaom i njegovom dadiljom - odgovorila mu je jasnim glasom uz metalni zveket karica. - Veeras e vjerojatno tamo i prenoiti. U Tsunamachiju se, naime, nalazila kua u kojoj je od prole godine ivio Michimasa sa enom, Suga je neto za sebe promrmljala i, pognute glave, nije odvajala pogled s tamno zelenih listova aspidistre. Yumi moda nije toliko privlana, ali je jednostavna i iskrena - pomislio je tada Iwamoto, dok je Suga uvijek nekako apatina i zatvorena. Sad, kad mu je Tomo tako neoekivano predloila Yumi, sred zbrke koja je time nastala u njegovoj glavi, prisjeti se iznenada svog maloprijanjeg dojma i obuzme ga nekakav nemir.
* *

Gledajui u njegovo iznenaeno lice, Tomo mu nanovo ispria sve o Yuminu podrijetlu, kao i okolnosti zbog kojih bi se ta djevojka mogla udati. Njezina obitelj je generacijama sluila kao glavni vazal niskoplemikoj porodici Toda, ali od Restauracije ive vrlo siromano; zbog toga su Yumi, u dobi od esnaest godina, poslali k njima kao sluavku. Ali ubrzo je postala Yukitomova ljubavnica, poput Suge koja je ve bila kod njih; poprilina svota novca, koja je u tu svrhu poslana njezinoj obitelji, zacijelo je prispjela u njihove ruke. Za uzvrat, Yukitomo je Yumino ime 108 uveo u registar obitelji Shirakawa prijavivi je, jednako kao i u Suginu sluaju, kao posvojenu ker. On je to moda uinio vie kao neku vrstu obeanja da nema namjeru poigrati se s estitom djevojkom i samo tako je, poput uvela cvijeta, ubrzo odbaciti. injenica, meutim, da su mu te keri bile zapravo ljubavnice, sramotila je prijave u njihovu obiteljskom registru, a u sluaju da se Suga i Yumi zaljube u nekog drugog mukarca, ve je bio pripremljen lanac koji je ograniavao njihovu slobodu, to je Tomo smatrala okrutnim. Yumina starija sestra Shin, kojoj je mu bio udomljen u njezinu obitelj 3 ali je nedavno umro, posjetila je Tomo uoi Nove godine zamolivi je u strogom povjerenju da otpusti Yumi iz slube. Budui da ona, Shin, nema djece, njihova loza osuena je na propast. Ali s obzirom da je Yumi kod obitelji Shirakawa ve blizu deset godina, s gospodinovim doputenjem Shin bi je odvela sa sobom i pokuala nekako udati, a jedno njezino dijete prihvatila bi i odgajala kao svoje. - Najprije sam pomiljala da usvojim dijete; ali naoj obitelji to nije jedino rjeenje, pa smo odluili da je ipak pametnije udati Yumi - dodala je. - A ona... to ona veli na to, pristaje li? - upita Tomo. - Da, ini mi se... - odgovor je bio neodreen, ali Tomo je uglavnom mogla zamisliti to je to Yumi ispriala sestri. Sljedeeg poslijepodneva Tomo pozove Sugu da joj pomogne iz spremita izvui neki namjetaj. Yumi je strugala crnu ploicu i pripremala tu Yukitomu, koji je u svojoj sobi neto pisao, pa je bilo prirodno da je priskoila Suga. Kada je Suga, po njezinim uputama, poskidala s polica kutije sa zdjelicama i malim stolovima za ruavanje, upita je Tomo za Yumi. U pravilu, ljubomora izmeu dviju ljubavnica podrazumijevala se sama po sebi; ali izmeu Suge i Yumi nikad se nije osjetio ni najmanji traak suparnitva. Moda je razlog leao i u samom Yukitomu, koji im je po godinama mogao biti otac. Uvijek u dobrosestrinskim odnosima, potedjele su kuu

109 od eventualnih burnih ispada; Tomi je to bilo drago, ali je ponekad u udu promatrala te mlade, takorei kastrirane ene, koje su tako mirno podnosile svoju sudbinu. Sada je meutim eljela saznati Yukitomova i Yumina istinska uvstva, a smatrala je da e joj to bolje uspjeti ako ne pita direktno njih, nego Sugu. Suga ju je sluala kleei na obrubljenoj rogoini, dok su joj guste trepavice bile sputene. Pred njom se nalazila kutija sa stolom. - Dobit e dozvolu od gospodara. ak mislim da je on bio taj, koji je prvi natuknuo da bi bilo dobro kad bi Yumi mogla otii i udati se - odgovorila je potitenim glasom. Suneve zrake s prozora padahu joj na leda; na licu u sjeni isticahu se jedino velike, sumorne oi. Tomi se uini kao da je te oi optuuju, to je navede na pogrean zakljuak. - Gospodin od samog poetka nije volio Yumi toliko kao tebe... A to se, rekla bih, ni sada nije promijenilo... - To uope nema veze... Ja... - i Suga se uzvrpolji na mjestu, kao da je time eljela neto rei. Zatim nastavi, rukama gladei koljena.- - Ja... za mene nije vano. Ali Yumi je tako ivahna djevojka, i zacijelo joj je postala nepodnoljiva pomisao da zauvijek ostane "ena u sjeni". Dok je izgovarala rijei "ena u sjeni", u Suginu niskom, muklom glasu bilo je neke olovne teine, koja je svom snagom pogodila Tomo u srce. Te rijei bi svaki put izazvale u njoj gorko sjeanje na ono vrijeme kada je, na muevljevu zapovijest, otila u Tokio da bi se u Fukushimu vratila sa Sugom. Neduna rtva iz tog doba postala je u meuvremenu Suga kakva je danas, ravnoduna prema svemu poput zaahurene svilene bube, a odgovornost za to Tomo nije mogla predbaciti samo svojemu muu. - Za mene, ili Yumi, jasno je od samog poetka da smo "ene u sjeni"; ali da se mirne savjesti tako ponaa i ena koja to nije, dok ijudi samo o nama loe govore., e, to je ve strano. S njenih tekih vjeda dirljivo kapne jedna velika suza i
110

padne joj u krilo. Ona je prekrije vrkom prsta i ostane u tom poloaju, oborena pogleda. - Znam, govori o Tsunamachiju, zar ne? I mene to zabrinjava, ti i ne sluti koliko... A mislila sam da e barem ti neto od toga razumjeti... - uzdahne Tomo, uperivi pogled na vrak Sugina prsta kao da joj je bila mrska ona suza pod njim. Suga je eljela rei da Yukitomo voli svoju snahu Miyu, koja je sve do prvog poroaja ivjela s njima u istoj kui. Tih nekoliko godina, u vjeitom strahu da bi Michimasa mogao doznati za eninu vezu s njegovim ocem, bilo je za Tomo vrijeme strahovite patnje, kao da joj netko noem strue po golome mesu. No kako su ona i Yukitomo s vremenom postali stranci, ona nije imala nikakvog upliva na nj, pa je esto ponavljala Sugi: - Ti i Yumi pazite na njih. Bez obzira na sve, Miya je u poloaju koji je izvana u redu, i tu se nita ne moe; ali se zato vas dvije pobrinite da on preesto ne zaeli k njoj. Ali Suga bi na to snano zatresla glavom: - A to ja tu mogu? Mlada gospoda ima uroene sposobnosti za geishu ili kurtizanu u Yoshiwari... Ona tono zna to treba initi kad zaeli da je on mazi, ili kada eli da za njom poludi... Yumi i ja ne moemo se ni usporediti s njom -odgovarala je ogoreno. Yukitoma je, u stvari, poput veine mukaraca zaljubljive prirode vie od svega privlaila slast zabranjene ljubavi, pa je Miyi prilazio sa strau koja nije bila nita manja od one u prvim danima njegove veze sa Sugom. A Miya je, opet, izgledala sretnija to je voli svekar, mukarac koji zna kako treba sa enama, nego njezin nesposobni mu, opsjednut svojim idejama. Kada bi Suga i Yumi bile u Yukitomovoj blizini i on se prema njoj ponaao hladno, postala bi vidljivo neraspoloena i iskaljivala se na njima. Takvo stanje stvari dovodilo je u nepriliku i Yukitoma, pa je prole godine - na indirektno nabaen savjet svoje ene -preselio mladi par u Tsunamachi u kvartu Mita, kamo je odlazio s vremena na vrijeme. A kada je iao, obavezno je vodio sa 111 sobom Takaa i njegovu dadilju. Michimasa, koji bi takvim danom dobivao od oca obilan deparac, izaao bi u kazalite ili otputovao nekamo na dva dana, a dadilja s Takaom i sluavke takoer su dobivale izlaz. Na taj su nain Yukitomo i Miya ostajali sami. Sve ako su i znale o emu se radi, sluavke su, s obzirom na iznenaujue velike napojnice kojim ih je darivao tog dana, s nestrpljenjem oekivale dolazak gospodara iz velike kue; a Michimasa je, opet, kad bi sam radio ono to ga veseli, bio poput malog djeteta, ni na asak ne posumnjavi u odnos svojega oca i Miye u njegovoj

odsutnosti. Mnogo toga: - Bilo je ovako, te bilo je onako... -prepriavala je Takaova dadilja Sugi i Yumi, a te prie je dalje, uglavnom Suga, prenosila Tomi, U poetku se Tomo, suosjeajui sa Sugom, pridruivala njenim zaobilaznim jadikovkama; ali shvativi da u tim sluajevima Suga povjerava Yu kitom u ne cijeli razgovor, ve samo njezine rijei, poslije ega se uvijek morala suoiti s muevljevom nesluenom mrzovoljom, sada je utjela, bez obzira to joj Suga priala. Sad, kad je navrio skoro ezdeset godina i kada je imao Miyu, Yumi - koju nije volio toliko kao Sugu - postala mu je nesumnjivo vei teret nego razonoda. Ne odavi joj razlog, natuknuo je kako bi bilo dobro da ode i da se zakonito, asno uda, a to je bila i Yumina elja; toliko je, otprilike, Tomo uspjela izvui iz Sugina monotonog govora, u kojemu nijedna misao nije bila jasno izreena. Ako Yukitomo i Yumi tako osjeaju, n'ee biti nikakvih problema da se Yumi odjavi kao lan obitelji Shirakawa i vrati u svoju obitelj. Odjei i ostalim osobnim sitnicama, to ih je nakupila u ovih deset godina, pridodat e lijepu sumu novaca, i time bi stvar trebala biti okonana. Ali... I obazriva Tomo ponovo se zamisli. Fretpostavivi da se Yumi vrati kui i da se uda, nije iskljueno da svom muu nee ispriati o nemoralnom vladanju 112 Yukitoma i Miye. Da je bila samo obina sluavka, jo nekako; ali djevojka i zakonski usvojena kao ki, koja je dugo ivjela u njihovoj kui... Kad bi to od nje procurilo, za ugled obitelji Shirakawa to bi bilo vrlo nepovoljno. Bilo kako bilo, ako je ve udaju, ne bi li se mogao nai enik koji bi neraskidivo bio vezan s njihovom obitelji? Razmiljajui o ovome i onome, padne joj na pamet netko tko se nalazio u zaudnoj blizini: neak Iwamoto. Tako je - on je taj, koji e vjerojatno prihvatiti njezin prijedlog. Iwamoto je znao da je Yumi Yukitomova ljubavnica, a znao je i da ljubavnice u Shirakawinoj kui zauzimaju poloaj glavnih sluavki, to znai da umiju i kuhati i ivati. U svakom sluaju, Yumina jednostavna, pomalo djeaka ud nije mu bila strana. Kao nevjesta za ovjeka njegova imovinskog stanja, sa svim njenim stvarima i odjeom koje je imala vie nego dovoljno, bila je nedvojbeno i predobra, a o njezinoj ljepoti - visoka i vitka, duguljastog, profinjenog lica - da i ne govorimo. Tomo je i naela taj razgovor s Iwamotom u uvjerenju devet naprama deset da e on pristati. Sve to, naravno, otpada u sluaju da Yumi kae ne, ali ivei pod istim krovom i promatrajui je dugi niz godina, Tomo je dobro poznavala njenu jednostavnu, neizbirljivu narav. Kao to se moglo i oekivati, Ivvamoto je sretno prihvatio branu ponudu koju je Tomo dotjerala upravo onoliko koliko je bilo potrebno. Roen u Kumamotu kao sin samuraja s malim primanjima, Iwamoto je odmalena navikao da slua kako se ljudi u slubi tog i tog velmoe ene njegovom sluavkom, koju je ovaj ve obljubio, ili kako se ljubavnice glavnih vazala udaju u obitelji niih samuraja. Zato ni danas, trideset i vie godina od poetka ere Meiji, u Tominoj ponudi da se oeni ljubavnicom ovjeka koji mu je bio i stric i dobrotvor, za Iwamota nije bilo niega neasnog ili prljavog. Yumina obitelj obradovala se vidjevi koliko se gospodin 113 i gospoda Shirakawa brinu o budunosti njihove keri; jer na taj nain, ako se Yumi uda za njihova neaka, ona e dodue biti odjavljena kao lan obitelji Shirakavva, ali e je s njima povezivati nove veze. K tome to je Yukitomu po godinama mogla biti ki, Yumin poloaj u kui - uz njegovu zakonitu suprugu Tomo i ljubavnicu Sugu, koja je dola prije nje - bio je od samog poetka vie poloaj sobarice negoli ljubavnice, a i neka profinjenost u izgledu inila je njezinu pojavu prikladnijom za suprugu od Sugine. U Yuminoj naravi, osloboenoj tipino enskih detalja kao to su sumnjiavost i pretjerana uljudnost, nije bilo ni traga onim sumornim raspoloenjima koja obino zahvaaju "ene u sjeni". Na brak s Iwamotom Yumi je jednostavno i otvoreno pristala. Premda se dotad u razgovoru esto znala nasmijati njegovom nespretnom govoru i preozbiljnim, ukoenim kretnjama, od trenutka kad je ula da e se udati za nj kao da je to vie uope nije smetalo. Zauena, Suga je kazala Yukitomu:

- Pitam se, hoe li se Yumi slagati u braku s Iwamotom? - Hoe. Ona se moe prilagoditi svakome - odvrati on uz osmijeh bez ikakve loe primisli. Na nasmijeenim obrazima vidjele su se ve sitne starake pjege. - Znam, zato to je tako jednostavna i otvorena - doda Suga s dosadom na licu, fiksirajui ga utuenim pogledom. - Zar bi se i ti eljela udati? Vjerujem da ti je ve dojadilo brinuti se o starcu poput mene... -Ja ionako nemam volje da bilo to poduzmem... - kazala je nehajno, ali u sebi se izgrizala od jada to ne moe izrei misli koje su joj navirale iz dubine srca. - Ja, ionako, ne bih mogla biti poput mlade gospode... Mene niste, kao nju, uili da varam mukarce... Nemam njezine vjetine, pa mi ne preostaje drugo nego sagnuti glavu pred tom sumnjivom gospodom i tako ovdje i ostarjeti, uvijek kao "ena u sjeni"... - premda ju je volio i mazio, Yukitomo je za nju bio i otac i gospodar, dakle suvie vana
114

egzistencija da bi se usudila izustiti te estoke rijei, koje bi ga pogodile pravo u srce. Kad bi dozvala u sjeanje Mivino vedro, radosno lice i njezine poletne pokrete, te onaj mek i pomalo nazalan glas kojim se bezbrino i prtavo smijala, dozivajui Yukitoma njeno i bez imalo ustezanja: Tata, tatice! - Suga je ipak utjela ljubomoru; ali ljubomora to je osjea ena kad joj druga preotme mua, mislila je, mora da je potpuno drugaija. Uskoro se pribliio i dan kada se Yumi trebala vratiti k svojima. Veer prije toga, uz Yukitomovo doputenje, ona i Suga sloile su postelje jedna uz drugu u istoj sobi. S glavama na drvenom podloku kao jastuku, potrebnom da im sauva frizure, dvije djevojke su razgovarale i s nostalgijom meusobno promatrale lica, koja su se blijedo isticala u polutami none lampe. Bijae kraj mjeseca oujka. Vani je beumno sipila kiica; noni je zrak bio ispunjen vlagom. - Kad pomislim da sutra u ovo vrijeme vie nee biti ovdje, osjeam se tako usamljena - rekla je potiteno Suga. Ona je, dodue, ve od dana kad je potekla pria o Yuminoj udaji, bila svjesna da e Yumi prije ili kasnije otii. Ali sada, kad je kucnuo as rastanka i ona ugledala Yumi hrabru poput mlade ptice, kako zamahuje krilima spremna da poleti -ona, koja je ostajala u kui, outje svim svojim biem jalovost vlastite egzistencije. - Nee biti usamljena, u kui gdje je toliko ljudi... To u, naprotiv, biti ja, jer e u malenoj kui sa mnom biti samo moja starija sestra - odvrati Yumi bodro, u namjeri da je ohrabri. Ali Suga nije skidala pogled s njezina lica. - Ne govorim o takvoj samoi... - ree, kao da govori samoj sebi. - Nego, kada ti ode, u ovoj kui ostat u jedino ja "ena u sjeni"... razumije? A ti si ipak mnogo vra od mene, Yumi.
115

- Zato? Ja ne mislim tako - odvrati Yumi malo podignuvi glavu. - Zasluga za moje otputanje, zna, vie od polovine pripada gospodaru, koji smatra da se trebam udomiti dok sam jo mlada. Tko to slua, rekao bi da mu je silno do mene stalo... zar ne, Suga? Govorei to, Yumi izvue svoje mravo rame iz ovratnika haijetka za spavanje - a imala je na sebi noni svileni kimono streliasto-krilastog uzorka - i podboi se o lakat, pribliivi svoje lice Suginom. - Misli li da bi gospodar to rekao, da me uistinu nije elio pustiti? ... Ono, do ega ti je jako stalo, ne puta se iz ruku i ne prodaje tako olako; to se nas ena tie, mi tako postupamo s kimonima i ukrasima za kosu koji su nam dragi. No i mukarci, mislim, posve isto osjeaju. Pretpostavimo da si, umjesto mene, ti zatraila da te otpusti; sigurna sam da ne bi pristao. A to je zato to tebe stvarno voli. - To nije istina... Sada, zna uostalom i sama, lud je samo za mladom gospodom u Tsunamachiju... Suga se takoer pridigne i preokrene na trbuh. Glas joj je zadrhtao kad je spomenula Miyu. - To je tono, ali ona je ipak Michimasina zakonita ena i koliko god se Yukitomo sada s njom zabavlja, ona legalno ne moe postati njegova. A on pomalo stari, dok njegova gospoda preuzima gotovu svu vlast u kui... No kada je rije o njegovoj osobnoj njezi, ti si ta koja mu je potrebna, a ja ona koju je odbacio otkad ide k mladoj gospodi. O jesenja lepezo, jadikuje djevojka Hanjo u spavaoj sobi...' - pjevuila je Yumi priguenim glasom odlomak pjesme u tokiivazu-stilu, i prsnula u smijeh. Taj smijeh u kojemu je, dodue, bilo i neto samoprezira, djelovao je osvjeavajue. Suga, meutim, nimalo dirnuta, nastavi jednako tiho, gotovo aptom, kao i prije: - A i gospodar je ve zaao u godine; izleti u Tsunamachi ga prilino iscrpljuju. Jede kae od naribane suene palamide i popije ak i po pet-est sirovih umanjaka... Nakon tvog odlaska

116 ja u imati vie posla, ali samo takvoga. Do smrti u ovoj kui, poput voljene domae ivotinje; eto to sam ja. I kad o tome razmiljam, zavidim tebi kojoj je sve tako lijepo sreeno i koja odlazi... U braku s Iwamotom, moi e imati i djecu-, ali, to je najvanije, kao njegova zakonita supruga moi e se svugdje pojavljivati bez onog posebnog, suzdranog obzira... - Ali zato neu ivjeti tako lagodno kao ovdje, budi uvjerena. Ti si ovamo dola kad ti je bilo petnaest godina, pa o svijetu zna jo manje nego ja; kad se sjetim onih dana neimatine u naoj kui, koljena mi klecaju pri pomisli da moram otii odavde... Ipak, prilagodljiva kakva jesam, a i fiziki izdrljiva usprkos vitkoj gradi, ja u se ve nekako snai; ti, meutim, ne bi to mogla. Gospodar je uvijek govorio da si ti poput krhka i lomljiva predmeta. I zaista: u ovoj kui, poput svilene bube u njezinoj ahuri, tebi je sasvim dobro, ali i daak povjetarca izvana odmah bi te slomio. - Pa to ako i bi? No kod mene je alosno to, da ba i ne mogu rei da elim otii odavde. - To ne moe ni oekivati, barem tako dugo dok se ne pojavi netko tko e se unato svemu zauzeti za tebe... - Ali ti bi ionako otila, zar ne? - Ja sam neto drugo. Prije bi se, u stvari, moglo rei da sam odbaena, nego da odlazim... A to se tie Iwamota, za kojega u se udati... On je solidan mladi, ali ima li jo ega na njemu, kao eniku, to bi pobuivalo zavist? - Ima, Yumi... Zavidim ti, toliko da bih mogla umrijeti od zavisti. I Suga obgrli rukama lakirani drveni podloak koji im je sluio umjesto jastuka i zarije lice u nj. estina te kretnje osupnula je Yumi. Suga je inae govorila tako zaobilaznim putem, da bi sugovornik postao nestrpljiv, i nikada nije otvarala svoje srce. Sada je eljela, ali nije znala kako da ispria Yumi o osjeajima to su u njoj kljuali. Jer, ako ih pretvori u rijei, 117 postojala je bojazan da zazvue mahnito; ili poput isprazne jadikovke, ili poput zlokobne kletve koja bi i nju samu iznenadila. A Yumi je ionako ne bi mogla razumjeti. Suga je to utjeia kao neku predodreenu sudbinu, koja se svom svojom teinom nadvila nad njezinim ivotom. Zato je roditelji, davno, umjesto to su je prodali obitelji Shirakawa, nisu prodali u geishe? Jest da bi kao geisha, htjela -ne htjela, bila vie izloena grubim ivotnim nedaama, ali bila bi malo jaa linost nego to je danas. Imala bi pokrovitelja ili pak gospodara, ali uivala bi u sunevoj svjetlosti pod malo vedrijim nebom od sadanjeg, i mogla bi se naljutiti ili zaplakati kad joj to srce zaeli. Uivala je ljubav ovjeka koji joj je mogao biti otac i luksuz neprimjeren njenom drutvenom poloaju. Yukitomo, vjet sa enama u svakome pogledu, uinio je da se Suga od djevojice rascvala u pravu enu, ali, da bi mogla ivjeti u njegovoj kui, bile su za nju postavljene posebne tranice koje je ona posluno i slijedila - da bi, najzad, postala ovako apatino stvorenje kao to je danas. Premda Tomo Yukitomu nije znaila nita kad se radilo o ljubavi, i premda se izmeu njih dvoje nije, zapravo, osjealo nimalo suprunike topline, strpljenje i snagu volje kojima je Tomo, nepotpomognula muevljevom ljubavlju, drala svoj poloaj u kui, utjeia je Suga poput teka kamena koji ju je nadmono pritiskao i danju i nou. U Tominoj svakodnevici nije bilo ni trenutka lagodne oputenosti. Dok su joj, naizgled, pokreti tijela bili uvijek slobodni i poletni, oni su zapravo izvirali iz dubine njezina duha, odluno rijeenog da ne dopusti poraz. Tko zna granice nasilnikom vladanju njezina mua, koji je s njom prekinuo tjelesne odnose? Tomo je, meutim, sve primala stoiki, sa svom snagom to ju je imala u sebi, ne protestirajui ni jednom jedinom rijeju. Budui da je znala da sve to ona kae Yukitomovim ljubimicama, odmah izaziva u njega veoma senzibilnu reakciju, nikada o njima nije iznosila svoje miljenje. Ipak, upravo ta utnja i oprez, kojim je Tomo od jutra do veeri kontrolirala svaki svoj
118

pokret, djelovali su na Sugu poput nevidljive ali vrste stege. Yukitomo je toga bio svjestan, i bio je zadovoljan to Sugi i Yumi tu stegu namee upravo Tomo. Kako bi bilo lijepo - razmiljala je ponekad Suga - kada bi Tomo otila iz kue... Ali, premda je Yukitoma pokuavala navesti na tu ideju, nije bilo izgleda da e on to ikada uiniti. Jer, Tomo, sve ako i nije bila objekt njegove strasti, bila je najpovjerljiviji nadzornik nad njegovim imanjem. Osobe koja bi mu, poput nje, bila toliko odana i k tome uvijek pri ruci, za Yukitoma nije bilo. No kad bi se,

pretpostavimo, Yukitomo i otarasio ene, Suga nije imala pojma o poslovima u vezi s imanjem. Ve i sama pomisao na tako teke, zastraujue probleme natjerala ju je da shvati kako je ipak mnogo lake provoditi dane ne radei nita, pa makar i pod vrstim Tominim reimom... Ali, kad bi gospoda neoekivano umrla, to bi bilo neto sasvim drugo. Kad bi se to kojim sluajem dogodilo, kako bi odahnula! Kao da se gusti pokriva od oblaka nad njom iznenada razie, ostavivi samo modro nebo... Svaki put kad bi je spopale takve misli, Suga bi se sama sebe zgadila i nastojala pokidati ljepljive, pauinaste niti koje su joj poele obavijati srce. To se vrag nastanio u njoj, mislila je; ali je, istovremeno, potpuno jasno osjeala da se tako neto s njom nikada ne bi dogodilo, kad bi okolnosti bile drugaije. U Suginu duhu, koji se nije odraavao ni u njezinu govoru ni u vladanju, a djelovao tako bezvoljno, sve vie su se nagomilavali osjeaji za koje nije bilo rjeenja, hladni i tamni poput snijega u noi. Sve to nije optereivalo Yumi, premda je ivjela u istoj sredini, i Suga je utjela i nezadovoljstvo i zavist prema toj djevojci u ijim osjeajima nije bilo zbrke i koja je tako lako i jednostavno izala iz pakla kojim je tumarala Suga, vinuvi se k nebeskim prostranstvima... Razlog Suginoj zavisti nije leao u Yuminoj udaji za Iwamota, ve u njezinu bijegu od svoje dosadanje sudbine. 119 Ali Suga je znala da je Yumi ne bi shvatila, niti kad bi joj to i rekla. - Nemoj plakati, Suga, jo e i mene raalostiti... - kazala je Yumi i protresla joj ramena. Podignuvi glavu, Suga tik do sebe ugleda Yumine duguljaste vjede s na borom ispod kojih su se nakupile suze. Shvativi da ju je Yumi pogreno razumjela, Suga outje kako gori od stida. No i njezine oi, prirodno, zasuze od alosti to se moraju rastati. - Ali mislim da uistinu postoji neto to povezuje moju i tvoju sudbinu. Jer zaista je neobino da smo ostale u tako dobrim odnosima i da se nikada nismo posvaale, u sredini gdje smo vie od deset godina bile ljubavnice i brinule o potrebama jednog te istog gospodara. Mora da smo u prethodnom ivotu bile sestre. - Vrlo vjerojatno - odgovori Suga, glasom punim suzdranih emocija. - Bilo u kazalinim komadima, bilo u knjigama, ljubavnice su uvijek zle ene koje gospodaricu kue stavljaju na muke i stvaraju joj samo neprilike. Nas dvije to nikada nismo inile, bile smo veoma ozbiljne, zar ne? - Ljubavnice pune vrlina, rekli bi ljudi... Ali, ja nita ne* vjerujem onome to drugi govore... - Zar je to uope vano? injenica da smo ovih deset godina provele u prijateljstvu, najbolji je dokaz da nijedna od nas nije loa, zar ne? - Uivamo gospodareva) ljubav... Ne mogu rei da mi to nije drago, ali... Uvjerena sam da je ljubav s osobom priblinog uzrasta neto sasvim drugo. Tu se Suga zaustavi, pomislivi kako do konane odluke o Yuminom odlasku nije bila sposobna razgovarati na taj nain. A onda shvati kako e odsad, kada se Yumi uda, imati drugaijeg sugovornika; Yumi e je posjeivati, a i ona e koji put otii k 120 njoj u goste. Za Sugu, ije srce nije imalo ventila, bijae to kao da je netko na njemu otvorio svjetlosni prozor. - Jesi li primijetila, Yumi, da u posljednje vrijeme gospodar pripovijeda jedino o svom zdravlju? Stalnim ispiranjem oiju i grgljanjem, dodue, postie da izgleda ilo, ali godine su tu. Uskoro e, u to nema sumnje, i prema meni postati ravnoduan, jednako kao to je i prema svojoj eni. - Da, i kako ve stoje stvari sa Tsunamachijem, svaki put kad odlazi onamo eli se prikazati mladim nego to jest. A mladi gospodar je uistinu udan ovjek. Kad Yukitomo stigne onamo, uvijek dobre volje, obavezno mu daje novaca za provod da bi ga udaljio iz kue. Svakom normalnom ovjeku to bi se inilo udnim, ali u njemu nema ni trunka sumnje, pa mi se uistinu smili... Ali on nije normalan, zar ne? - Ipak, s lakoom pravi djecu... - No kako znati tko je od njih dvojice otac? Kao kod ivotinja... - izbacila je Yumi, iako tim nemoralom nije bila povrijeena toliko koliko bi se moglo suditi po njezinim rijeima; one su, meutim, ranile Sugu. - Dijete je od mladog gospodara; Yukitomo vie nema dovoljno sjemena, rekla je njegova ena, a i ja mislim tako. Ja sam tjelesno krhka; ali ti, Yumi, kad se uda za Iwamota, ubrzo e imati i dijete. - Vjerojatno si u pravu. Ali, da i ne mogu imati djece... nije li to potpuno svejedno?

- Prestani! - prekine je Suga glasom punim teine. - Ne mora mi tako jasno govoriti o stvarima, u kojima sam tako bespomona... Ti odlazi odavde... Ali ja ostajem, zauvijek. Zar nema ba nimalo obzira? Sugine crne zjenice rastvore se u ogorenju, dok je snano stiskala Yuminu ruku.
*

121

Samo dva mjeseca nakon povratka svojoj obitelji, Yumi je kao nevjesta otila u Iwamotovu kuu u Tamurachu. Bilo je to jedne veeri u kinoj sezoni, kada kia sipi bez prestanka. Ve je bilo prolo devet, kad se Tomo s Yumina vjenanja vratila kui rikom. Yukitomo je igrao partiju goa s kunim lijenikom. Kad ih je Tomo pozdravila, on se okrene, s ploicom za go medu vrscima duguljastih prstiju: - No, kako je bilo? Je li Yumi izgledala kao dolina nevjesta? - upita, polaui ploicu na tablu za igranje. Svi su izgledi bili da e on dobiti partiju, pa je bio dobro raspoloen. - U posve obinom kimonu, i jedino sa cvjetnim ukrasima u kosi, doimala se jednostavnom i dobro odgojenom nevjestom, - odgovori mu Tomo gledajui u pravcu Suge, koja se nalazila u blizini. Yukitomo uz osmijeh kimne glavom. Promrmljavi neto neodreeno u znak odgovora, Suga je naizgled nehajno promatrala Yukitomov profil, na kojemu su omlohavljene sljepoonice djelovale potpuno staraki. Trudila se, zapravo, da na njegovu licu uoi kakvu promjenu, ali on je o Yuminu vjenanju sluao nezainteresirano, kao da je rije o veoma dalekoj rodbini. Iwamoto je i dalje nastavio dolaziti k njima i pomagati u voenju poslova kao i ranije, i svaki put bi se Tomo i Suga raspitivale o Yumi. A on bi, malo uvukavi glavu i srameljivo trljajui ruke, odgovarao: - Ona je dobro, hvala na pitanju. uvi prilikom jedne posjete Shirakawinima kako sretno, ini se, ive Yumi i ftvamoto, Miya prsne u lakouman smijeh: - O, sigurno, ljepotica i zvijer... Ta kako ne bi bili sretni! -a zatim, tko zna zbog ega, upita Yukitoma: - Zaista, tata, zato jednom ne bismo otili pogledati tu njegovu radnju s koarama? Ni ti, Suga, jo nisi bila tamo, zar ne? - nadoda, sa strane pogledavi Sugu postrance.
122

Ali Sugi, iako je uistinu jednom prilikom eljela posjetiti Yumi, nije se svidjela pomisao da to uini u bunom drutvu s Miyom i Tukitomom, pa je promrsila neto kao odgovor. No Miya se, meutim, zagrijala za svoju ideju i nije odustajala. - Hajdemo, tata, zar ih ne bismo mogli danas posjetiti? Oni ive u Tamurachu, pa bismo na povratku mogli svratiti u Ginzu, i u "Tenshodu" pogledati ukrase za kosu - navaljivala je. - U Yuminoj kui samo se pletu koare i sline stvari i to je sve; drugih zanimljivosti nema, a i ne bih elio da im smetamo u poslu... - Pa i neemo, svratit emo samo na trenutak, moe li? A onda u Ginzu... - S tobom u Ginzu, to je ono ega se i plaim - nasmije se Yukitomo. Miyino pustopano veselje u govoru i kretnjama, kao u mlade geishe koja se zabavlja s gradskim ovjekom, pokazivalo je potpuni nemar za miljenje prolaznika, i to bi Miya na ulici bivala ivahnija, Suga bi sve dublje tonula u svoje sumorno raspoloenje. Tog dana je Yukitomo, s Miyom i sa Sugom, najzad ipak izaao. Bilo je svjee jesenje poslijepodne; na modrom, prozirnom nebu kliktaj jastreba podsjeao je na zvuk frule. Iwamotova radnja nalazila se u sporednoj ulici koja se odvajala ulijevo od glavne ulice izmeu Tamuracha i Shinbashija. U novonamjetenoj, urednoj prostoriji s poploenim podom mogao se vidjeti povelik broj novih, crnolakiranih koara i dva egrta kako sjede na ploicama i pletu uzane trake od bambusa te premazuju papir, sokom iscijeenim iz kakija, a onda ga lijepe na dovrene predmete. Iwamoto je bio odsutan zbog neke narudbe. Skladno odjevena, u prugastom kimonu od grube svile i sa svijetlo-ljubiastom vrpcom u dotjeranoj kosi, Yumi doeka goste koji su stigli rikama i uvede ih u primau sobu u unutranjosti kue.

123 - Ovakav posao, vidite, zahtijeva i od mene da se barem polovino ukljuim, a kako se jo nisam privikla, vrlo je naporno - kazala je vedro se smijui, dok je uz pravokutni eravnik pripremala aj za goste. - Kamo ste se to danas uputili? - Miya je zaeljela vidjeti tvoju radnju i tako smo ti doli. Ali, kad ovjek ostari, sve mu je napornije druiti se s mladim ljudima... No drago mi je da vidim da vam dobro ide. - Sve je to vaa zasluga - izjavi Yumi i lako mu se nakloni. Yukitomo ju je pozvao da u Ginzi rua zajedno s njima, ali izgovorivi se poslovima u radnji, Yumi odbije poziv. Uinio je to samo reda radi, unaprijed svjestan da e ga ona odbiti, te nakon to su kod nje proveli oko sat vremena oproste se i odu iz radnje. Ubrzo, im su krenuli u pravcu Tsuchibashija, Miya izjavi: - Yumi je ve ovakva, jeste li vidjeli? - i zaokrui rukama nad svojim obijem. - Nije valjda... Ja to uope nisam primijetila - zaudi se Suga, zatreptavi oima kao pred jarkim svjetlom. U tom trenutku padne joj na pamet da Yumi, uistinu, cijelo vrijeme nije skidala pregau od ute prugaste svile. Brzinu Mivina zapaanja Suga je utjela kao neto bestidno, kao znak velike tjelesne poude, ali istovremeno je okrzne i sumnja - nalik sjeni ptice u letu - nije li dijete u Yuminoj utrobi moda Yukitomovo? Ista ta sumnja kopkala je, ini se, i Mjyu, u trenucima dok je utke koraala uz nju. Suga je znala da je to nemogue, ali ta ideja pricinjavala joj je udno zadovoljstvo, kao snaan pritisak prstom na korijen bolnoga zuba. Michimasa, a sada i Iwamoto... Pomisao na tu dvojicu izazivala je u njoj elju za smijehom, za onim ledenim i beskrajno lijepim smijehom ene-vampira, dok sjeivom otvara trbuhe trudnicama. Yukitomo, ini se, uope nije sluao razgovor to su ga vodile ene. Uz pomo tapa s lakoom je koraao i, premda je djelovao mnogo stariji nego prije, hod mu je bio mladalaki a leda posve uspravijena.
124

Sljedee godine, sredinom ljeta, Yumi ih je posjetila s dojenetom u naruju. Toga istog dana naila je i Miya sa svojim djetetom. Kazuya, Miyin sin, bio je dvije godine mladi od Takaa i skoro godinu dana stariji od Yumina Naoichija. Ugledavi Naoichija, ije je lice bilo tako pravilno i bijelo kao da si oljutio jaje, Miyine se oi uslijed smijeka orosie suzama. - Ti si zaista zgodan deko, Naoichi. Kada odraste, kladim se da e ene biti lude za tobom - rekla je mazei ga. U takvim trenucima Miyino nasmijeeno lice izgledalo je da e se rastopiti od njenosti, tako nepatvorene i bogate da bi ak i Tomo, inae uvijek na oprezu, na kraju popustila Mivinom armu i takoer se osmijehnula. Pazei na Takaa koji je trkarao uokolo s dadiljom za petama, Tomo je u udu gledala Miyu i Yumi, obje s djeacima u naruju. Takao, Kazuya, Naoichi... Svi ti djeaci postat e jednog dana mukarci, a i Tomo je ve sada bila osupnuta tom milju. Bio je to jeziv osjeaj, posve drugaiji od onih uobiajenih matanja u kojima je pred sobom gledala Takaa izrasla u galantnog mladia. Ova mala stvorenja koja se sada smiju, prave grimase i tako bezazleno kreu uokolo, pretvorit e se jednog dana u mukarce poput Yukitoma, Michimase, Iwamota -mukarce kakvima je preplavljen svijet, a to ju je uznemiravalo. Iznenada, meutim, Tomo primijeti jedno krilo na kojemu nije bilo djeteta; Sugino krilo. A ono je na udan nain odisalo tolikom prazninom, da je o Suginoj usamljenosti govorilo mnogo rjeitije od njezina lica. - Yumi se udala, i Suga joj sigurno zavidi... Nemam nita protiv da i nju udam, ako se ukae prilika... 125 Nehajne Yukitomove rijei, to su mu se omakle prije nekoliko dana kada je Takau pokazivao arane u ribnjaku, jo su pritiskale Tomo svom svojom teinom. U posljednje vrijeme, ak i u prisutnosti ostalih, Sugin je pogled sve ee bivao odsutan, kao da gleda zrak. ini se da se zatvarala u svoju sobu i plakala, jer je Tomo primijetila da su joj oi esto podbuhle. Tomo je nagaala da bi uzrok mogao biti dvojak: osjeaj usamljenosti otkada je Yumi otila i udala se, i ogorenje na veselu Miyu to je uivala Yukitomovu ljubav. A moda se i Yukitomo i umorio od Suge ona svoj otpor nikada nije izrazila rijeima, ve je putala da se on malo-pomalo nakuplja u njezinu tijelu? - Suga je, ipak, drugaija od Yumi. Mjeseni ciklusi nisu joj kao u drugih ena, a kad bi se i udala,

pitanje je da li bi mogla imati djece. A i to se mene tie, voljela bih da zauvijek ostane i da se brine o tebi... - Tomo je samo toliko uspjela izustiti, no ve ju je oblio znoj; ne e li Yukitoma pogoditi kritika sadrana u njezinim rijeima? Ali on na to nita nije rekao, ve samo neodreeno kimnuo glavom te pljesnuo dlanovima nad povrinom vode: - Gle, evo arana, evo ga! - kazao je djeaku i potapao ga po ramenu. Tomo je osjeala neizrecivu suut prema Sugi, jer oito Yukitomu vie nije bila potrebna. To se dodue dogodilo i Yumi, ali ona se udala i mogla je imati djecu; dok je Miya, vjerojatno, bila tip ene koja je svakog mukarca mogla pridobiti da je voli, a da je se pri tome nikada ne zasiti. Suga je postala Yukitomova ljubavnica u vrijeme kada jo nije ni imala mjesene cikluse, i zacijelo je to poremetilo u njoj funkcije koje bi je uinile majkom. Sada, kad je prola tridesetu i kada je njezina ljepota bila u opadanju, nije vie mogla postati ni geisha-, a ni udaja, s boleljivim tijelom poput njezina, ne bi prola tako glatko kao u Yuminu sluaju. Tomo nije mogla a da se ne osjeti potitenom zbog nje, kojoj je - eto - ivot "ene u
126

sjeni", ivot koji joj je bio odvratan, a bio je i njena konana sudbina; ostarjeti brinui se o Yukitomu, uz nju, Tomo, uz koju se nikada nije mogla opustiti. No kad bi ai suut i rijeima izrazila Sugi, ova bi pomislila da su posrijedi neki gazdariini rauni i vjerojatno bi cinino reagirala. - A tko je kriv za moju sudbinu, tko me je doveo ovamo? - optuivale su je Sugine zjenice ispunjene mrnjom. Tomo je toga bila svjesna, a znala je i to da Suga vie mrzi nju nego pravoga krivca, Yukitoma, to joj je na usnama izazivalo gorak osmijeh. Zbog one udne odbojnosti, to ju je maloas Tomo iznenada bila outjela promatrajui tri mala djeaka, pogled na prazno Sugino krilo djelovao je kao pravo olakanje. Bolje je ne raati djecu, poeljela je apnuti Sugi: kad ih nema, nema ni nevolja koje dolaze s njima.
127

ZELENE LJIVE
Nasred koso poloenog puta koji je od kue na breuljku vodio prema zapadu nalazila se istina s visoko izra.slim raslinjem. Smatrajui da biljke ine dom vedrijim, Yukitomo je, nedugo po zavretku japansko-kineskog rata, kada je kupio kuu od nekog stranca i doselio u nju, zasadio tu istinu mnotvom mladica: ljiva, bresaka, japanskih mumula, badema, kakija i ostalog voa. Danas, nakon vie od deset godina, sve su to bila ve lijepa stabla, i istina je postala prikladno igralite za Yukitomove unuke. Njihov se broj iz godine u godinu poveavao i tu su se oni, od ranog ljeta pa tijekom cijele jeseni, verali po drveu i brali voe. Yukitomov otac, samuraj nieg ranga u slubi roda Hosokavva, vodio je brigu o plantaama rujevine, i Yukitomo je ve od najranijih dana s posebnim interesom promatrao ta stabla - sirovinu za dobivanje voska, koji je Hosokawi bio jedan od izvora prihoda. Na taj je nain duboko zavolio ne samo rujevinu nego i ostalo drvee, a naroito ono koje je donosilo plodove, jer je u njegovoj dui bilo urezano kao simbol blagostanja. ak i za vrijeme boravka u Fukushimi Yukitomo je zemlju iza svoje slubene rezidencije pretvorio u vonjak, zasadivi u njemu nove vrste treanja i jabuka, tek pristigle sa Zapada, koje je nabavio u pokrajinskom Poljoprivrednom institutu. Potom bi, zaueno, promatrao sazrijevanje krupnih treanja i zagasito crvenih jabuka. I danas, meutim, premda je ve proao ezdesetu, to to u samom Tokiju ivi u kui s vie od 66 ara zemlje i to moe kuati vlastito voe, predstavljalo mu je izuzetan uitak. Najbrojnije medu njegovim vokama bile su divlje ljive, koje nije putao da sazriju i poute, ve su ih jo zelene stresali i stavljali u ka ie. Ukiseljene ljive, uz etiketu godine, spremale
128

bi se zatim u posebne upove. Yukitomo ih je dijelio i roacima, ali one starije su ostajale, jer su s vremenom bivale sve ukusnije; kiselost im je poputala i postajala nekako slatkasta. Yukitomov doruak je obavezno, radi zdravlja, sadravao i jednu ukiseljenu ljivu. Jednog kinog svibanjskog dana, nakon to je kia prestala i nebo se razvedrilo, odluili su brati ljive. Bila je subota. Osnovac Takao i njegova polubraa, Kazuva i Tomova, koji su upravo bili kod njih u gostima, pomagali su Sugi i sluavkama tresti ljive, hodali s bambusovim koaricama u ruci skupljajui ih i trali uokolo pod kronjama kroz ije je zeleno lie svjetlost stalno potitravala.

U raljama najveeg od stabala vidjele su se tanke, raskreene noge mladia ije je lice bilo skriveno medu liem. - Zar ih jo ima, Konno? Pa ovo je drvo prepuno plodova! - viknula je Suga pogledavi uvis prema granama to su se njihale. Na sebi je imala kimono od prugastog flanela, boje indiga, koji ju je inio lako zaobljenom. - Ima, kako da ne, jo oko pola litre! - odgovori joj, pojavivi se usred lia, mravo lice sa srebrno uokvirenim naoalima. Razvuene u osmijeh, tanke usne razotkrie bijele zube. - Sad bi uglavnom bilo dosta. Nabrali smo ve pet i pol litara... Kakve koristi od toga to je svake godine sve vie i vie ukiseljenih ljiva? - zakljuila je Suga. - Hej ti, Konno, sidi s drveta! Hajdemo se loptati na tratini pred kuom! - Da, i meni je ve dosadilo ovo skupljanje ljiva... Gospodine Konno, hoete li sii? Razlika izmeu unuka Takaa i Kazuve, jednog su odgajali djed i baka, a drugog, koji nije ivio s njima, bila je uoljiva ak i u nainu kojim su se obraali kunom momku. Ali Konno nije silazio. 129 - Jo samo malo, deki, ali zato vi ne odete ve sada? Ja u za vama, kad budem gotov, jer bi me inae vaa baka izgrdila, - rekao im je i nastavio tresti grane. Djeaci su jo neko vrijeme galamili ispod drveta su, zatim, natjeui se u brzini, otrali uzbrdicom. - Doi za nama! - Mi smo na tratini! - Sada bi stvarno bilo dosta, Konno. Samo ti bezbrino sidi i odmori se. Nego, nisi li bio rekao da danas ima ispit u koli? -Jesam... No ispiti poinju u est sati... - Ipak, prije nego izae na ispit bilo bi dobro da se pribere i pogleda malo svoje knjige. - Bez brige, sve e biti u redu - osmjehne se Konno, dok je korak po korak silazio s drveta koristei kvrge na granama kao uporita, da bi na kraju s visine manje od metra skoio na zemlju. - Nobu, Yoshi! - naredi Suga sluavkama - odnesite ljive u kuhinju i operite ih. Podigavi koare uslijed ije teine su im se leda svijala, sluavke se strmim puteljkom upute prema kui. - Gle, koliko si samo lia stresao... estoka li mirisa zelenila, zar ne? - to rekavi, Suga se prihvati metle i pone mesti otpalo lie. - Ja u to uiniti, gospodo Shirakawa. - Ne, ti se sada odmaraj. - Kojeta... Prije svega dva-tri dana leali ste u postelji zbog glavobolje; ne biste, valjda, htjeli da vas sada uhvati vrtoglavica? - i Konno, silom istrgnuvi metlu iz Suginih ruku, pone ustro mesti. Suga je neko vrijeme netremice gledala u tlo s kojega bi je kadikad, uslijed energinih zamaha Konnove metle, zapahnuo miris trave, a onda izusti ne podiui pogled: 130 - Opet si me, Konno, oslovio gospodom, a zna da to ne smije... Zateen, Konno prestane mesti. - Oprostite, ao mi je... Ve mi je prelo u naviku. Ali zar je to vano, sada, kad me nije ula? - Sad te nije ula, ali ubrzo e od nekoga ve doznati, ne boj se. A onda u ja nastradati... - Opet u, znai, morati sluati da u ovoj kui nema dvije gospodarice... Neugodna stara ena, upravo poput kineske carice,5 kako je netko jednom za nju rekao. - Kako je moe nazvati starom enom? Ne pristoji se, Konno, tako govoriti o svojim gospodarima... - Gospodarima? Ja imam samo jednog gospodara i to je on. A tu staru enu ne mogu podnijeti ve samo kad je ujem da te zove imenom, kao ostale sluavke. Oslovljavaju je s "gospodo Shirakawa", ali ona i gospodar su jedan drugome stranci. Ti si, zapravo, njegova istinska supruga, zar ne? Rukom podboena o stablo ljive, Suga je, poigravajui se vrtnim klompama na vrcima bijelih prstiju, sluala Konna koji se trudio da joj izmami odgovor. Rijei tog mladog studenta farmacije uljuljkivale su je u ono bolno-ugodno uvstvo nateena korijena zuba, u koji do mile volje moe dirati i pritiskati ga. - Ne smije o njoj tako govoriti. Ona je mnogo snanija linost od svojeg mua, zato je on toliko i potuje. Ni ti, u to moe biti siguran, ne bi bio u ovoj kui da ti je ona nesklona.

- Kojeta! - namrgoena lica Konno odbaci metlu nakon to je sve poistio. - Vi ste previe skromni, Suga. Trebali biste gospodaru samo neto natuknuti, i on bi tu staru enu stavio na njezino mjesto. - Ali... da li bih ja to mogla uiniti? - promrmlja Suga iskolaivi, pod vjcama s naborom, svoje velike, sumorne oi; zjenice su joj bile proarane svijetloplavim tokicama. 131 Nekoliko dana prije toga Tomo je poslala Konna u mjesni ured po neke dokumente, koje je trebao predati njoj; ali budui da nje nije bilo kod kue, uruio ih je Sugi. Kada se vratila, Tomo ga je u hodniku zaustavila i upitala: - Onda, Konno, jesi li bio u mjesnom uredu i obavio ono to sam ti rekla? - Jesam, i donio sam dokumente ali kako vas nije bilo, predao sam ih gospodi. I inae, kad bi ga Tomo neto pitala, Konno bi se sav nekako ukrutio, pa je i sada odgovorio ukoeno, uvukavi ramena. - A tako... Predao si ih Sugi, zar ne? - Da... - odgovori Konno spreman da umakne, ali Tomo se lagano nakalje i zaustavi ga. - Morat e malo pripaziti, Konno, da Sugu vie ne zove gospodom... U ovoj kui samo je jedna gospoda i gospodarica, a to sam ja. Bez kontrole nad rijeima, ako to nisi znao, nema ni kontrole nad ovakvim domainstvom... Tomo je govorila staloeno, ali Konno je bio oamuen kao da ga je netko snano udario maljem po glavi. Nakloni joj se nekoliko puta u znak da je razumio i dok je odlazio hodnikom, pogleda je krajikom oka, ali izgledala je kao i obino: obrazi nezdravo ute boje, smireni i oputeni, i teke, lagano oteene vjede. Prije godinu dana, kada je Konno - pod uvjetom da mu plaaju kolarinu i omogue pohaanje veernjeg teaja farmaceutske kole - primljen u obitelj Shirakavva kao kuni momak, on je Sugu oslovljavao jednostavno imenom, kao to su to inile sluavke i ljudi koji su im zalazili u kuu. Ipak, i samo njezino ime sugeriralo je nadstojnicu kue. Tomo je esto bila odsutna; odlazila je nadgledati poslove u vezi s njihovim kuama i zemljitima, a za to se vrijeme Suga brinula o Yukitomu i upravljala domainstvom, neprestano u bezvoljnim pokretima izmeu soba za boravak i kuhinje. A kada nije imala posla, sjela 132 bi uz pravokutni eravnik u dnevnoj sobi i nizala kolutove dima iz duge lule, ili bi za razonodu Yukitomu itala knjigu ili novine. Uveer bi, naravno, raspremala sebi postelju uz Yukitomovu, u njegovoj sobi; ipak, uz sve ostalo, Sugin poloaj u kui najjasnije je odraavalo njezino mjesto za vrijeme jela. Yukitomo na poasnom mjestu, zatim Tomo, Takao... U sluaju kad je bio prisutan i Michimasa s Miyom i djecom, posjeli bi ih odgovarajuim redom, i sluavke bi pred svakoga od njih iznijele mali lakirani stol, dok bi se one same smjestile u sredinu prostorije oko drvenog badnja s riom koja se puila. Nije se iznosio poseban stol za Sugu. Ona je, okrenuvi sluavkama leda, sjedjela suelice Yukitomu; dodavala mu riu, istila ribu od kosti i to je ve trebalo, a i ona sama jela je za istim stolom. Pogled na starog Yukitoma s mladom Sugom ispred sebe, kako rukuju tapiima za istim stolom, odavao je neku familijarnost koja nije bila ni brana niti oinska, i promatrau bi odmah postalo jasno kakav poloaj u kui zauzima Suga. To je vidio i Konno, a zapazio je i onaj delikatan prizvuk nekog posebnog uvstva s kojim su sluavke i kuni posjetioci izgovarali Sugino ime. Roen kao tree od devetoro djece, nakon zavrene srednje kole neko je vrijeme bio primoran raditi u jednoj apoteci u Chibi. Tamo se u njemu rodila elja da i sam stekne farmaceutsku dozvolu, to ga je dovelo u Tokio. Dosad je stanovao ve kod dvije-tri obitelji. Na svoj frivolan nain brzo je otkrivao tko dri vlast u kui i koje konce treba potegnuti da bi se izazvala odreena reakcija, a nauio je iskoritavati i one suptilne pukotine koje postoje u svakoj obitelji, vjeto se uvlaei u njih. U obitelji Shirakawa, otroumno je zapazio Konno, apsolutni gospodar bio je Yukitomo. Tomo je zauzimala poloaj nadstojnice domainstva; njezine veze s muem, koji je volio Sugu i, osim nje, svog unuka Takaa, bile su neznatne. Uz djeda i baku, kojima je Takao bio slaba toka, za djeaka - povodei se za Yukitomom, jednako poput dadilje, brinula se i Suga, pa je nedvojbeno najbolja taktika bila 133

iskoritavati "malog gospodara". K tome, kao mladi koji nije imao poznatih u blizini, morao je, i zbog, najmanjeg rasparanog ava na odijelu, biti u dobrim odnosima sa sluavkama, a tu je najbri put bio da im se obrate Tomo ili Suga. Kroz Tomino mirno, uvijek oprezno ponaanje nije se moglo prodrijeti u njezine misli i osjeaje, pa je ona za Konna predstavljala teku osobu prema kojoj, usprkos vremenu to je prolazilo, nije uspijevao osjetiti prisnost; dok se u Suginoj malorjeivosti i tromim pokretima nazirala neka velika siva sjena koja je jasno govorila o njenim neostvarenim tenjama. - Zar se ne bi moglo Sugu odvojiti i dati joj zasebnu kuu? - upitao je jednom Konno Takaovu dadilju Maki. - Ona bi, naravno, i dalje ostala ljubavnica, ali imala bi svoj vlastiti dom u kojemu bi se osjeala slobodno i ponosno, kao zakonita ena... - Onako mrzovoljna i pomalo nedokuiva, kao to jest, ona nije sposobna za to - odmahne glavom Maki. - Bilo kako bilo, ona je tu ve blizu dvadeset godina, od svoje petnaeste... Tko bi je i nauio vjetini da gospodara vrti oko malog prsta? A ni Yukitomo, koji je oduvijek bio sebian, sasvim sigurno ne bi pustio iz kue enu koju je odredio kao svoje vlasnitvo; pogotovo ne sada, kada je ve zaao u godine. Upravo mi se smili, kad pomislim na Suginu budunost bez djece... Nedugo poslije tog razgovora Konno je Sugu poeo oslovljavati "gospodom", a pred drugima "mladom gospodaricom". Kad ju je prvi put, toboe nehajno, oslovio gospodom, pogledala ga je irom rastvorenih oiju te i nehotice napola otvorila usta, kao da ga je htjela ispraviti, ali zatim proguta slinu i prijee preko toga. No Konnu nije promakao bljesak radosti koji je u djeliu sekunde, poput munje, iznenada preletio njenim napetim licem. - Gospodar kae da vas ne voli vidjeti u vaem modrom, ve tako izblijedjelom kimonu, Konno, pa vam je kupio tkaninu za novi. Kad bude gotov, a sait e ga Yoshi, svakako ga obucite. 134 I, sumorna kao i uvijek, pokae mu sukno kao da samo neizbjeno izvrava Yukitomovo nareenje. A zapravo je ona bila ta, koja je Yukitoma navela da to uini. - Konno esto izvodi u etnju Takaa, a izgleda tako bijedno u onom kimonu s poderanim laktovima. Ali valjda nitko ne bi stavio primjedbu na izgled kunoga momka; ili moda bi? -upitala je nemarno, namrtivi se, na to ju je Yukitomo ukorio: - to je tebi? Zato takve stvari ne rjeava sama, onako kako misli da bi trebalo uinit? On je lan naeg domainstva, pa mora misliti i na na ugled... To to ju je Konno, meutim, nazivao gospodom, nije znailo da e i ostali, sluavke i kuni posjetioci, promijeniti nain kojim su je dotad oslovljavali. A kad bi se to kojim sluajem i dogodilo, Suga je bila svjesna da bi onda ona sama morala poduzeti sve da to prestane. Ipak, ono "gospodo" kojim ju je oslovljavao Konno drakalo joj je ui neizrecivim zadovoljstvom. Koliko god ju je Yukitomo privatno volio, nebo nad njom nee se razvedriti i ona nee osjetiti toplinu sunevih zraka tako dugo dok ivi pod istim krovom s njegovom zakonitom enom. Suga je uvijek bila u Tominoj sjeni; uvijek istegnuta vrata u eljnom iekivanju, dok su joj oi bile stalno na oprezu. Ni Yukitomo, a jo manje Tomo, nisu imali pojma o toj neutjenoj gladi i nemoi to ju je osjeala Suga. Konnove neiskreno laskave rijei nastanile su se u njezinu srcu poput krpelji.
***

im je osjetio da mu je Suga naklonjena, Konno je, aptanjem u uho, poeo pred njom otvoreno ogovarati Tomo. No koliko je on gorljivije napadao Tomo, toliko se Suga povlaila i branila je. Veselilo ju je to time stvara o sebi dojam doline ene, nimalo nalik pojmu ljubavnice; ali dok su se oni 135 tako natezali, povlaei svaki svoj kraj ueta, nije ni primijetila da se razmak medu njima postojano smanjivao. S obzirom na odnos prema mukarcima, ene se mogu podijeliti u dva tipa: podreeni i nadreeni, tip lutke i tip majke. Suga je, naravno, bila tip lutke; jo kao djevojica pripala je trideset godina starijem mukarcu, koji ju je i danas volio i mazio, te prema Konnu, deset godina mlaem od sebe, nije osjeala nita nalik majinskoj ljubavi. U njenim oima, naviklim da gleda Yukitoma, Konno je kao mukarac bio suvie slab; neka samo puhne povjetarac, i dignut e ga u zrak. Ali ne, Suga je u poetku tako malo drala do njega, da o takvoj usporedbi nije uope ni razmiljala. Njegovo lice i tijelo su, unato

krhkosti i maloj teini, poprimili neto posebno i snano, poput naleta vjetra koji prodire u nju, tek kad je upoznala njegovo zlonamjerno raspoloenje prema Tomi. Konno je znao da Suga kronino pati od analne fistule; prijelaze izmeu godinjih doba pratili su bolovi i poviena temperatura, a patila je tim vie to nije eljela da se o tome zna. Sreom, Konno je bio u prisnim odnosima s jednim apotekarom koji mu je davao neku otopinu, kineski lijek za koji se jo malo znalo. Taj lijek bi kriom predavao Sugi; no kad bi mu ona htjela platiti on bi svaki put, rairivi prste na blijedoj ruci, odgurnuo novac. - U redu je, u redu... Nego, mnogo je vanije da to ne sazna kineska carica, koja bi mi zamjerila, pa nemojte rei da to pijete - dobacio bi Konno i izgubio se. Da se bilo tko drugi prema njoj tako ponaa, sugerirajui joj time da je njen zatitnik Yukitomo ne voli, Suga bi ga samo prezrivo pogledala, ali u Konnovu sluaju uzimala je lijek i kriom ga stavljala u loni, te prokuhavala i pila kao neto posebno vrijedno. - udan neki miris... Jesi li sigurna da to nije, moda, onaj lijek to ga ene stavljaju u vodu za kupanje da ublae mjesene bolove? - napola u ali upitao bi je Yukitomo, na to bi se Suga jasno osmjehnula: 136 - To mi je od kue poslala ogorica, za moje uobiajene bolove. Kako se ono samo zove...? odgovarala mu je. U takvim trenucima na jednom od njenih obraza pojavio bi se jedva zamjetljiv, nujan osmijeh ispunjen nekom sablasnom zavodljivou; bila je to njena najvea mogua osveta Yukitomu. Broj Mivine i Michimasine djece poveavao se gotovo svake godine, ali teko bi se moglo ustvrditi da od njih petoro neka nisu i Yukitomova. Michimasa, priglup poput razbatinjenog sina, nije imao pojma o odnosu koji je vladao izmeu Miye i njegova oca; a uslijed potrebe da se ta tajna i dalje ouva, Yukitomo je posljednjih godina obasipao sina toplinom kakvu ovaj nikada prije nije imao prilike osjetiti. Kua u Tsunamachiju nije za Yukitoma znaila dom njegova sina ve prebivalite njegove drage, za koju ljudi nisu smjeli znati. Za vrijeme Mivinih trudnoa, poev od estokih jutarnjih munina koje su je vezale uz postelju pa sve do oporavka poslije poroda, Yukitomova ljubav bila bi opet usmjerena prema Sugi, i to s tako oiglednim arom da mu se ona morala gorko osmjehnuti. No premda se pokuavala uvjeriti da su svi mukarci takvi, srce joj je venulo od neke tihe enje nalik vjeitom traganju u beskonanoj tami. Vjerojatno je i to bio jedan od razloga to je u njoj zatajila ona opruga kojom je trebala snano odbiti Konna, kad joj ve nije bio naroito drag. -Joj!... Pod zelenom svjetlou stajala je Suga, i odjednom poela izvijati vrat i ramena. - ta ti je? - dotri Konno, iznenaen bojom njezina glasa. - Neto odvratno... Na leima mi je... i gmie! Pogledaj to je, Konno, molim te! - A to bi moglo biti? Vjerojatno kakav insekt ili tako neto? - Samo to ne! Osjeam drakanje po leima... Sva se jeim! - Dozvolite, Suga... - I Konno zavue ruku u kimono na njenim punanim, bjeloputim leima. 137 - Gdje ga osjeate, ovdje? - Ne, jo malo dalje. Pecka me... e, upravo tu! - to, pa to je samo obina gusjenica! - Odvratno! - oslobodivi se Konnove ruke na leima, Suga se sva strese. Konno jednostavno, uz smijeh, drvenom klompom zgazi malu gusjenicu sa ljive, koju je asak prije toga bacio na zemlju. - Kako ste blijedi! Koje li plaljivosti, i to zbog obine gusjenice... - Ali, Konno, zar ne znate da i u poslovici stoji "biti omraen kao gusjenica?" Podigavi obje ruke u visinu ovratnika, kao da eli provjeriti da li po njemu jo gmiu gusjenice, Suga popravi raspale pramenove kose u repicu na pundi. Oaravajua hladnoa snjenobijele puti, iju je vlanost upravo osjetio pod rukom neobino je uzbudila Konna, mnogo vie od bolesnike ljepote Sugina lica na kojemu su se isticale zjenice obrubljene sitnim tokicama. - Opet me neto pecka. Nije me valjda ugrizla? - Da vidimo! - ree Konno i htjede joj pogledati leda, ali Suga popravi na sebi odjeu: - U redu je... Idem k Yoshi, ona e pronai ubod i staviti lijek na nj - ree, i ode hitrim korakom.

***

U Tsukijiju, zajedno s jo etrdeset ili moda pedesetak osoba, u velikoj dvorani jednog od sporednih zdanja hrama Nishi-Honganji sjedjela je Tomo i gorljivo upijala svaku rije propovijedi s oltara. Redovnik koji je drao propovijed bio je iz Kvota, sredita budistike sekte shin koje ih je odailjalo naizmjence; kratko podiane kose i stroga lica, preko crnog haorija od tanke svile imao je prebaenu uzanu stolu, a na kratkovidnim mu oima svjetlucahu naoale s debelim leama. 138 U propovijedi se govorilo o kraljici Vaidehf, prvoj osobi koju je Buda pouio vjeri iste zemlje i koja je time postala nezaobilaznom figurom u toj sekti. Prema legendi, kraljica Vaidehf i njezin mu, kralj Bimbisara, nisu imali potomaka. Kralj se usrdno molio boanstvima da mu podare dijete, i najzad mu je bilo objavljeno da e se jedan vjernik naroito istaknutih vrlina u sljedeem ivotu roditi kao princ, ali da bi se to dogodilo, morao je najprije umrijeti. Otada je kralj s nestrpljenjem oekivao vjernikovu smrt; godine su, meutim, prolazile bez izgleda da e se to dogoditi. Naposljetku, umoran od ekanja i opsjednut eljom za djetetom, kralj je bez enina znanja naredio jednom vazalu da vjernika ubije. Nedugo nakon toga Vaidehf je zataidnjela i rodila mu sina, princa. Neobino radostan, kralj mu je dao ime Ajatas'atru i njeno ga volio. Ali Ajatas'atru, divlje udi ve od malih nogu, mrzio je svog oca kao smrtnog neprijatelja s godinama je rasla i njegova okrutnost, i postajala sve neogranienijom. Naposljetku je vlastitog oca bacio u tamnicu i pokuao ga umoriti glau. Bimbisara je, razumljivo, zbog toga bio nesretan, a i patnje njegove ene Vaidehf bijahu neizrecive. Ona je vlastitim oima gledala kako njezino roeno dijete zlostavlja i pokuava umoriti oca, njezina mua, potpuno bespomona da sprijei sinovljeve okrutne postupke. Ona je bila kraljica i majka surovog tiranina. to se tie poloaja i bogatstva, imala je gotovo sve to ovjek moe poeljeti, ali usprkos tome neprekidno su je, i danju i nou, razdirale teke patnje. U boli to ju je titala i u udu, to dijete proizalo iz njezine utrobe nije nalik njoj, zazivala je i nebo i zemlju. Da bi mua, koji nije dobivao hranu odrala na ivotu, Vaidehf je tijelo mazala medom i nou se kriom uvlaila u podzemlje gdje je bio zatoen Bimbisara. On bi polizao med s njene koe i to ga je odravalo na ivotu. No Ajatas'atru je ubrzo i to otkrio, te je u najzabitnijim odajama dvorca utamniio i majku. 139 Sprijeena u svim pokuajima da zaustavi zlo u svom sinu, kraljici Vaidehf, prirodno, nije preostalo drugo no da gorko oplakuje svoju nemo. U to vrijeme, dok joj je u srcu vladao kaos, bila je ve duboko utonula u pakao; svijet beskrajne tame i paenikih krikova, u kojemu je svaki sklad i svaka razumna ideja leala smrvljena u prainu. Oiju uprtih u nevidljiv svijet u dnu tog pakla, Vaidehf se nastavljala moliti s ono jo malo snage preostale u oslabljenom joj tijelu. udjela je za svjetlom, te predano i gorljivo poela zazivati Budu koji je prebivao u svom udaljenom podruju. - Buda, o Buda... Podari mi snagu, ovako bespomonoj... Jer, zato bih se uope morala truditi da i dalje ivim u ovom runom, nakaznom svijetu?... No Buda je uo njezine molitve i, s udaljenosti od nekoliko tisua kilometara, prikazao se kraljici Vaidehf u zatvorskoj izbi u svom svijetleem, velianstvenom liku. Tada je kraljici, koja je bila ve u samrtnoj agoniji, objasnio sudbinu roenja Ajatas'atrua, i opisao joj u bljetavom svjetlu svijet iste zemlje, svijet koji je odsad postojati zbog nje i za ljude poput nje, koji predano vjeruju usprkos karmi iji ih lanci tako vrsto steu. Budino uenje o tome zapisano je u sutri Amitavur-dhvana. Vaidehfne patnje bijahu povezane s onim mranim silama u ljudskom ivotu koje se niime, ni snagom ni razumom, nisu dale rijeiti. Premda je ona sama bila mudra i suosjeajna, zbog muevljeve karme u njenoj utrobi zaeo se zao duh, i sada nije bilo mogue izbjei muenjima od strane svog demonskoga djeteta. Najjednostavnije bi bilo da i ona sama postane poput Ajatas'atrua. To se, meutim, nikada nee dogoditi, to znai da ni paklu u njezinoj dui nee biti kraja. - Vaidehf je shvatila da su pamet, vlast i materijalna dobra, sve ono za im ljudi obino ude, zapravo nestalni i bez ikakva znaaja, te se s jo veim arom posvetila molitvama Buddhi 140 Sakvamuniju, koji ju je trebao izbaviti iz ovoga pakla. inila je to u ime svih ena koje nisu imale

priliku da vjeru steknu iskljuivo vlastitim snagama. Sakvamuni se odazvao njenim oajnikim molitvama i odredio je za osobu koja e i druge pouavati ostvarivanju elja oslanjanjem na njegovu pomo. U tom smislu govore i rijei iz Tannisha, zapisa osnivaa sekte sveca Shinrana: "Dobri ljudi e se, dakako, roditi ponovo u istoj zemlji; no koliko li je, onda, taj drugi ivot potreban tek grijenicima?" ovjek, naime, moe sve raditi s najboljim namjerama; ali neka samo malo otvori oi, i vidjet e da ga lanci sudbine sputavaju sa svih strana a da i nehotice ini brojna zla... Protiv toga ovjek je potpuno nemoan; spasenje mu moe donijeti jedino svjetlost izvana, milost Bude. U naoj sekti - kazao je propovjednik - milost koju traimo sadrana je u molitvi od tri rijei, Natnu Amida Butsu, kojima zazivamo Budino sveto ime. Nakon toga, potkrijepivi svoju propovijed s jo dva-tri konkretna primjera vjere u boansku pomo, kao u Vaidehfnom sluaju, propovjednik je siao s govornice. Medu okupljenim enama neke su i za vrijeme propovijedi neprestano ponavljale Namu Amida Butsu. Kad je propovjednik otiao, pred svaku je iznesen aj s kolaima koji su prihvatile s dunim potovanjem i, umjesto o netom odranoj propovijedi, poele razgovarati o svojim obiteljima. Bio je to skup vjernica koje su, uglavnom, sainjavale gospode iz srednjih ili ak i viih slojeva drutva. Sastajale su se jedanput mjeseno, uz obaveznu propovijed redovnika koje su im naizmjenice slali iz Kvota. Ponekad bi netko doveo sa sobom i neiju ker ili pak mladu enu, ali veinom su to bile sredovjene gospode i starice iz prilino imunih slojeva. Dogodilo bi se, da propovijedi prisustvuje i talentirana, slavna sestra glavnog redovnika hrama Hongan-ji, koja je u sebi imala plave krvi. Njeno uspravno dranje prilikom sjedenja i njezin dugaak vrat, kao u drala, napadno su se isticali medu ostalim enama. 141 Nakon to je izmijenila nekoliko svakodnevnih fraza sa enama poslovnih ljudi s kojima su bili u dobrim odnosima, Tomo - sa zaveljajem u ruci koji je obino nosila sa sobom -prva ustane. Trebala je jo posjetiti svog zastupnika u Kodenmachu u vezi s povienjem zemljarine. Ispred glavne dvorane hrama, u znak molitve, tijesno je priljubila dlanove, i dok je odlazei koraala prema Shintomichu, razmiljala je o Vaidehf i o njezinoj vjeri. Uenju sekte shin pribliila se Tomo zahvaljujui rijeima svoje pokojne majke. Majka joj je, ima tome ve vie od deset godina, umrla u Kumamotu u kui Tomina starijeg brata, Dvije-tri godine prije njezine smrti Tomo je popustila elji da je jo jednom vidi, pa se zajedno sa Sugom - koja je tada bila jo mlada - uputila na daleki put do Kvushua. Otkad je saznala da Yukitomo ima ljubavnicu, njezina majka ivjela je u stalnoj brizi. A Tomo je. time to e joj pokazati Sugu, eljela da se njena majka vlastitim oima uvjeri da to nije ena koje bi se trebalo bojati, ve posluna djevojka za koju bi se prije reklo da je mlada nevjesta. To e, mislila je Tomo, umiriti njezinu majku. To se i dogodilo, ak u veoj mjeri nego to se Tomo nadala. Ipak, razmiljajui ujedno i o kerinoj budunosti to je leala iza dugog niza godina provedenih u kui s mladom i lijepom enom koja je ispunjavala svaki Yukitomov mig, njezina je majka jo jasnije shvatila to je to titalo Tomino srce. - Koliko god se ovjek izjedao, stvari mu nikada nee poi za nikom onako kako bi on to elio... Ti bi to ve morala shvatiti, i zato se nikada ni oko ega nemoj silom truditi, ve sve prepusti Budinoj milosti - kazala joj je, i u vie navrata ponovila da ne zaboravi, kad se vrati u Tokio, posjetiti hram Hongan-ji, kako bi osjetila spokojstvo to ga srcu prua sekta shin. Ali Tomo je to uinila tek poslije majine smrti. Dok je majka bila iva, nije ispunila obeanje, ali sama pred sobom 142 izgovarala se prezaposlenou kunim problemima koji joj za tako neto nisu ostavljali vremena. Sada, meutim, kada se Etsuko udala i kada je Michimasi, o ijoj je enidbi ve pomalo gubila nadu, nala kakvu-takvu enu, a imala je i unuke - rijei pokojne majke osjetila je kao obavezu, za iju odgodu vie nije bilo izgovora. U poetku ju je samo puki osjeaj dunosti prema majci naveo da posjeuje hram i slua propovijedi. U vjeitim naporima da temelje svog doma odri sigurnima, zatakavajui Yukitomovo rasputeno vladanje, nije stizala ni predahnuti, pa joj se inilo suvie lako da bi tako apstraktne rijei, "zavjet Amidi", mogle donijeti spas njenim nevoljama. Prva klica vjere u njezinu srcu niknula je iznenada kada je saznala za nedoputen odnos izmeu Yukitoma i njihove snahe Miye.

Tomo ni sama ne zna koliko je suza do danas prolila, i koliko odbojnosti osjetila prema duhovno zaostalom i krajnje egocentrinom Michimasi. Yukitomo, kakav god tiranin bio, imao je dovoljno zdravog razuma da shvati kako njegov vlastiti poloaj ovisi o drugima i o drutvu, i u tom smislu smatrala je Tomo - bio je mukarac-mujak dostojan potovanja. Ali u Michimasi nije bilo ni razuma, ni ljubavi koja bi mogla uiniti da Tomo vjeruje u njega. S kim god se druio, zavravalo je tako to bi sugovornika uvijek razljutio; a prema vlastitoj eni, osim to je zadovoljavao svoje tjelesne prohtjeve, nije osjeao ama ni trunka ljubavi. Da Yukitomo nije Miyu onako vjeto smirio i zadovoljio, ona u njihovoj kui ne bi upoznala drugaiju sreu osim brane - te danas, najvjerojatnije, vie ne bi bila s Michimasom. Kada je prvi put ula to o Miyi, Tomo, uroene samurajske naravi, osjetila je prezir prema toj sramotno iskvarenoj eni koju je veselilo svekrovo poigravanje njome. Tomo je, dodue, dobro poznavala okus onog sumornog nezadovoljstva zbog Yukitomovih konstantnih odnosa, uz Sugu i Yumi, i sa enama 143 koje je trebalo platiti, ali suoivi se s problemom Miye zahvatila ju je nova panika. Kada bi Michimasa znao to se dogaa, to bi njegovu imbecilnu narav izazvalo na divljake ispade, i od ugleda obitelji Shirakawa, koji je Tomo tako ljubomorno uvala, ostale bi samo ruevine. Ona se, meutim, nije toliko brinula za sebe - iako bi ona bila ta koju bi zgnjeile ruevine - koliko se bojala da to ne povrijedi Takaa, koga je odgajala pod svojim toplim okriljem. Ni u snu nije oekivala da e ga u tolikoj mjeri zavoljeti. Samilost prema djetetu, koje je odmah nakon roenja izgubilo majku pretvorila se u ljubav. injenica da je Takao sin blesavog Michimase, s kojim se nije slagala, nije je odbijala, naprotiv: ta krvna veza ju je dirala i inila joj malog Takaa jo ljupkijim. Koliko je samo hladna i kruta bila prema Michimasi i Etsuko, u usporedbi s tom slijepom, neizmjernom ljubavlju to ju je utjela za unuka! S dubinom te ljubavi kao mjerilom, Tomo je osjetila novu odgovornost ne samo za Michimasu, nego i za Miyu i Sugu. Obje su vie zasluivale saaljenje negoli mrnju: jedna strgana jo kao cvijet u pupoljku, druga ije je nezadovoljstvo priglupim muem povoljno iskoristio Yukitomo. Naftaj je nain Tomo s Miyom i Sugom bila povezana neraskidivim vezama: muem i sinom. U tom munom krugu seobe dua, u kojemu je ona bila potpuno nemona, osjeala je jasno pakao kraljice Vaidehf, i usne joj poee spontano izgovarati molitvu: Namu Amida Butsu... Velika ljubav prema unuku; te njezin mu, sin, ljubavnica i snaha| medu koje je kao peta osoba unosila neku mranu netrpeljivost,' predstavljali su za nju preteak teret. Nikad se, meutim, ni u to nije svojevoljno mijeala, niti joj je iz te koe bilo mogue pobjei. U posljednje vrijeme pojavio se jo jedan razlog za zabrinutost. Radilo se o neemu to je ula prilikom posjeta Tsunamachiju. Miya, koja se nakon petog poroda - djevojice Namiko - vidljivo udebljala, obratila joj se lepravim tonom, dok je sjajnu bradavicu gurala dojenetu u usta: 144 - Znate li, majko... da se Suga namjerava udati? - O tome nema govora. Od koga si to ula? - stresavi kratku lulu nad pravokutnim eravnikom nehajno upita Tomo, no u grudima outje iznenadni trzaj. - Rekao mi je otac. Veli da mu se ini da se Sugi svia Konno. Postoji, dodue, razlika u godinama, ali on smatra da bi ih mogao vjenati kad Konno zavri kolovanje i pomoi im da otvore vlastitu ljekarnu... - Zar je to rekao? Vjerojatno se alio... Nemogue, ta razlika izmeu Konna i Suge je blizu deset godina! No usiljen smijeh kojim je Tomo popratila te rijei toliko je razveselio Miyu, da su joj se od silnog hihota oi suzile u dva proreza. - Ali u ovom sluaju to ne igra ulogu... Kad nekoga voli, godine nisu vane. Nego, pitanje je kako e to podnijeti otac, ako je sada izgubi... zar ne? Govorila je kao o neemu to je se uope ne tie, neduno prikrivajui vlastitu tajnu. - To nee ii. Sve da Yukitomo i pristane, meni bi stvorilo probleme; sada je ve kasno^da uzmem novu enu i uvodim je u sve poslove... Ne, nemogue je da postoji ita izmeu Suge i Konna, iako se ona prilino oko njega trudi. Naizgled odluno porekavi Mivine rijei Tomo se vratila kui, ali otad je sa strahom promatrala prisnost izmeu Suge i Konna.

Tijekom dugih godina u kojima je zbog muevljeve pomame za enama dosta propatila, Tomo je u sebi spontano razvila osjetilo za otkrivanje postojanja, odnosno nepostojanja tjelesne veze izmeu mukarca i ene. Tim osjetilom je ak i u veem drutvu, zahvaljujui razmjeni letiminih, kriom upuenih pogleda, ubrzo shvaala odnose koji nisu bili uobiajeni, a ono joj je i nametnulo zakljuak da izmeu Suge i Konna jo ne postoji takva tajna. 145 Jedino to se u posljednje vrijeme izmijenilo bilo je to da se Suga, u svom oitom nastojanju oko Konna, nije nimalo pribojavala Yukitoma; a i Yukitomo je izgledao kao da ga, tovie, raduje njezina prisnost s mladiem. Nedavno je od Konnovih roditelja stiglo pismo u kojemu javljaju da bi rado doli i razgledali Tokio. Konno ga je predao Sugi, Suga Yukitomu, i odmah je odlueno da ih pozovu u goste. - To su ljudi sa sela; bilo bi mi vrlo neprijatno, da im se sluavke smiju... - naizgled odluno odbio je Konno, ali Yukitomo je gotovo ljutito insistirao da dou. - A to se tie razgledavanja grada, ii e s njima i ti, Suga! Ako bi samo Konno za radnoga vremena etao s njima po gradu, oni bi se moda osjeali vrlo nelagodno. S tim rijeima izvadio je iz kutije poveliku sumu novaca i dao ih Sugi, na to je ona neuobiajeno ivnula. - Da, to je dobra ideja... A kad ve dolaze izdaleka, bilo bi premalo da sa sobom odnesu samo sjeanje na Carsku palau i toranj u Asakusi. Za koji dan poinje vatromet na obalama Sumide. Kako bi bilo da ih odvedem i do Kusumijevih, odakle bismo mogli promatrati rijeku? Tomo je ogoreno mislila kako je nepotrebno ulagati toliki trud za doek roditelja kunog momka, ali je utjela. Znala je da bi se njene primjedbe u takvom sluaju protumaile kao neumjesno uplitanje, ime bi samo navukla muevljev prezir. Suga, meutim, nije Konnovim roditeljima pokazala samo vatromet uz rijeku ve i igrokaze na okrugloj pozornici, a odvela ih je ak i do Enoshime i Kamakure. Kao da je uistinu bila uvjerena da e se udati za Konna, kosu je poeljala u mladenaku pundu, njeno zaobljenu oko lica, a na sebi je imala lagani kimono od krepa s okomitim paigama, koji je savreno isticao bjelinu njezine puti, kojom se toliko ponosila. Yukitoma to nije oneraspoloilo ve ih je, kad su se vratili, zapitkivao o svemu to su vidjeli tog dana, uivajui u uenju priprostih ljudi sa sela. Izmeu Yukitoma nekad, i Yukitoma danas postojala je 146 ogromna razlika. Dok je Suga bila mlada, ve i nekoliko rijei koje bi progovorila s drugim mukarcem bilo je dovoljno da ga povrijedi. Je li mogue da je ve zaao u godine kada poinje uivati u gledanju, primjerice Suge u bliskim odnosima s mladim, nepoduzetnim mukarcem? Ili je moda, to je vjerojatnije - sada, kad ima Mivu, pokuao na lijep nain gurnuti Sugu u naruaj Konnu? Premda je iz neposredne blizine promatrala i Yukitoma i Sugu, Tomo nije mogla dokuiti njihove prave osjeaje. Bavila se, dodue, milju da na posredan nain nekako upozori Sugu, ali ona je u posljednje vrijeme bila neobino uzbuena; a kad i ne bi bila, bijae dovoljno samo spomenuti Konna, pa da joj oi zasvijetle drugim sjajem. Stoga je Tomo smatrala da je najbolje ostati krajnje brian promatra sa strane. Da se nije u Suginu srcu, na izmaku tridesetih godina, rodila klica kasne ljubavi? ak i kad bi bilo tako - da se Suga uistinu zaljubila u Konna, mladia koji jedino to je bio snalaljiv, no inae neiskrena i labilna karaktera, ta veza zacijelo ne bi imala sretan kraj... Tomo je itekako patila zbog svoje naravi, koja joj nije doputala da cijelu aferu pripie samo Suginoj gluposti. U takvim trenucima neminovno bi se sjetila Sugine pokojne majke i njezine molbe, kada joj je odvodila ker, da se brine za njezinu budunost. Jednog dana, kada je Suga izala u kupovinu, Tomo pozove Konna i nehajno ga upita da li se namjerava oeniti Sugom. - Ni govora! Starija je od mene vie od deset godina i, to je jo vanije, suvie je slaba da bi mogla postati istinska supruga... Za mene brak znai potomstvo, pa mi ne zamjerite, molim vas, to odbijam nerotkinju - odgovorio je uz naizgled povran osmijeh od kojega su mu zadrhtale usne, dok mu se u glasu osjealo da se vie od svega pribojava da nisu njegov odnos sa Sugom protumaili pogreno, kao da je ve spavao s njom. 147

- Tako, znai... Or\da je sve u redu. U svakom sluaju, treba misliti na svoju budunost, jer ako bi i bilo neto izmeu tebe i Suge, morali bismo to sprijeiti na nain neugodan po oboje. Tvoj gospodar moda i djeluje leerno, ali u takvim sluajevima poduzima drastine mjere... Izgovorila je to gledajui ga pravo u oi, niim ne odavi Yukitomove namjere koje je ula od Miye. Uvidjevi da Konno ne voli Sugu, pokuala je nastupiti silovito i, kao to je i oekivala, njezin pogled izazvao je smetenost na blijedom licu sa srebrno uokvirenim naoalima, licu koje joj je svakim asom izgledalo sve zguvanije i runije.
***

Poslije tog razgovora Konno se vidljivo ohladio prema Sugi. O Tominu upozorenju, iako se moglo oekivati da e ga prije nego bilo kome drugome prenijeti upravo njoj, nije joj rekao ni rijei. Da je izmeu njega i Suge bio uinjen jo samo jedan korak, Konno bi moda drugaije razmiljao. Ovako, meutim, premda su pred drugima djelovali tako prisno da je to izazivalo sumnju, im bi ostali sami, Suga se trudila da ga odri na odreenoj udaljenosti, nimalo se ne oputajui u njegovu drutvu. Stanujui po privatnim sobama, Konno je imao veze i sa enama starijim od sebe, pa nije mogao shvatiti nepoduzetnu Sugu kojoj se nije uspijevao pribliiti: da se zaboravi i uini samo jedan pokuaj, ona bi ga hladno odbila od sebe. On, naravno, u Sugi starijoj od njega nije prozreo onaj "tip lutke", i to mu je vie ona ugaala i nepotrebno se oko njega trudila, to ju je on manje razumijevao. Nastupila je jesen, koja je ubrzo vezala Sugu uz postelju njenom starom boleu, analnom fistulom, ali Konno nije ni pokuao svratiti u njezinu sobu. Yukitomo, u kojemu je jo od mladih dana odgojem u samurajskoj obitelji bio duboko usaen osjeaj superiornosti 148 mukarca nad enom, nije umio - niti je to ikad u ivotu uinio - pokazati ljubav prema bolesnoj eni time to bi joj doao u sobu i pobrinuo se da joj bude bolje. Naprotiv, osjeao je samo nezadovoljstvo to nema osobe koja se brinula o njegovim potrebama, i njegov ljutiti glas kojim je grdio Tomo i sluavke odzvanjao je do Sugine sobe. Nikad Suga nije outjela tako potpunu usamljenost i nikad nije toliko eznula za majkom, kao upravo u tim trenucima. Svaki put kad bi ila u zahod izgubila bi uasno mnogo krvi, i ve je toliko oslabila da se jedva drala na nogama. -Jako si blijeda... Zar uistinu misli da ti ne treba lijeniki pregled? - pitala bi Tomo koja ju je posjeivala i nekoliko puta dnevno, gledajui u lice boje papira utisnuto u jastuk. - Ne, hvala, sve e biti u redu... Tako mi je uvijek; traje tjedan dana, i onda mi je opet dobro - rekla je i nemono pogledala Tomo oima u kojima nije bilo njene uobiajene, makaste melankolije. S Tomina lica, nagnuta nad njom, takoer je iezlo ono sveudilj prisutno omalovaavanje, da bi ga preplavili majinski osjeaji. - Ide u zahod? Ali, ne moe sama... Osloni se na mene... - I Tomo pouri da podupre rukom Sugu, koja je, skupljenih obrva i s bolnom grimasom na licu, pokuavala ustati. - Hvala vam, gospodo.. Ali zamolit u nekoga drugoga... - U redu je, kad ti kaem. I neka te to ne zabrinjava... Dok je Suga nesigurno stajala na nogama, Tomo joj obgrli ramena; naslonjene jedna na drugu, dvije ene su teturajui prole hodnikom. Poslije, nakon to je Sugu ve uvela u zahod, Tomo iznenada primijeti da su i hodnik, i skutovi njezina kimona umrljani krvlju. Promatrala je tu krv s grimasom na licu; krv isteklu iz Sugina tijela. Osjeti je kao neto sramotno i prljavo. A zatim, kao da je neime htjela prekriti to uvstvo, obuzme je neizreciva suut prema Sugi.
149

Tomo izvadi iz kimona papirnatu maramicu da obrie krv, mnogobrojne kapljice krvi, koje su se na tatamiju hodnika rascvale u sitno crveno cvijee. Kleknuvi na pod, brisala ih je jednu za drugom. Iz zahoda je dopiralo Sugino tiho stenjanje. - to je, Suga? Je li ti dobro? Da uem? Osim stenjanja, meutim, nije bilo odgovora, pa Tomo odluno otvori vrata i ude. 150

3
POLUSESTRA
Na prvom katu odvojenog krila kue u Goten-yami, uz ivicu verande, ljuljao se Takao Shirakawa u stolici od pletene trske. Tu, na jugoistonom uglu nalazila se njegova soba koju je rashlaivao povjetarac s mora; bila je to najsvjeija prostorija unutar cijele kue. Njegova baka. Tomo, odluila je da to bude soba za njezina unuka koji preko ljetnih praznika dolazi kui iz akog doma; a budui da se Takao sljedee godine trebao upisati na fakultet, nastojala je da mu mjesto za uenje uini to ugodnijim. Kad bi, meutim, ta posve japanska soba - sa svojim umjetnikim rezbarijama od kvalitetnog drveta i zavjesama od najfinijeg bambusa, to su se sputale sa strehe - postala Takaova, na podu bi se neuredno poele gomilati knjige, to japanske a to engleske, koje nisu imale mjesta na policama, a na stolu od crvene sandalovine pojavila bi se mrlja od tinte; sve u svemu neobino sumoran prizor. Ipak, budui da je taj prizor stvarala ljubav za uenjem njihovog unuka i nasljednika, Tomo je u njemu nalazila nemali izvor radosti. Ona sama, koja nije nauila vie od itanja kineskih ideograma uz pomo furigane, kupovala je svaku knjigu koju bi Takao poelio ak i ne pitajui Yukitoma, 151 ve slobodno troei novac koji je imala kod sebe. Kad bi nove knjige bile unijete u njegovu sobu gdje bi on, s uivanjem na licu, okretao stranice, Tomo bi osjetila zadovoljstvo nalik onome to ga osjea majka gledajui ker kako se raduje lijepoj odjei. Nesklona porazu, Tomo nikada nije mogla prealiti to je Michimasa tako beskorisna osoba, nimalo slian ni njoj ni Yukitomu, i to e cijeli ivot provesti kao sada, prerano se povukavi iz aktivnog ivota. No njegov sin Takao pokazivao je bistrinu ve od malih nogu, pa je i na prijemnom ispitu iz srednje u viu kolu proao glatko, ne okliznuvi se ni na jednom od tekih pitanja. To je njegovom djedu i baki povratilo ona iekivanja, to ih je gotovo u potpunosti iznevjerio Michimasa. A bilo im je tim vie drago to Takao, poslije majine smrti neposredno nakon njegova poroda, nije ivio sa svojim ocem ve s njima, i oni su ga zapravo i odgajali. Kao dijete bez majke, odrastajui uz baku, Sugu i dadilju kojima je prelazio iz naruja u naruje, u domu u kojemu je djed bio apsolutni, feudalni vladar - oko Takaa je lebdjelo neto tmurno i nedrueljubivo. Nita na njegovu licu upalih obraza i istaknutog nosa, na kojemu bijahu nataknute jake naoale za kratkovidnost, nije odavalo onu prirodnu, mladalaku svjeinu. - Na mladi gospodar, ini se, vie voli knjige nego ljude. - ta li je samo tako zanimljivo u tim knjigama, bilo japanskim bilo engleskim, da ih ita svaki dan? Poput kakvog starca... - govorile su prezrivo mlade sluavke odrasle u trgovakim etvrtima. Ali Takao tim djevojkama jedva da je pamtio i lica. U svojoj sobi, tih i povuen, za vrijeme boravka kod kue samo je itao knjige. To meutim ne znai da je bio knjiki crv, kojemu je uenje bilo i svrha. Bistra uma, njemu je bilo dovoljno da biljeke koje je hvatao na predavanjima samo ovla memorira i izae na ispit; predispitna panika bila mu je gotovo strana. No usprkos tome to je nesumnjivo bio sklon uenju, Takao je u veini sluajeva itao romane ili drame, te filozofska ili pak religiozna
152

djela, ukratko; sve to bi mu se nalo pod nikom i za to je u tom trenutku bio raspoloen. I sada, dok je sjedio zavaljen u stolici od pletene trske, na njegovim je grudima - tekstom prema dolje leala knjiga, omanjeg formata, sa zlatno utisnutim slovima na hrptu: Grke tragedije u engleskom prijevodu. Takao je upravo proitao Sofoklova Kralja Edipa. Budui da se za njega, jo u majinoj utrobi, predskazivalo da e "to dijete, kad odraste, ubiti oca i silovati vlastitu majku", odmah po roenju nareeno je da mu se oduzme ivot. Ali Edip je, nekim udom, ostao iv. Postavi kraljem neprijateljske zemlje, napao je i unitio oevu, oca ubio a svoju majku uzeo za enu. Tek poslije toga saznao je, da mu je tako razvratna sudbina bila proreena. Postiden runoom grijeha koje je poinio u neznanju, Edip je vlastitim rukama izvadio svoje oi i,

slijep, otisnuo se na put okajanja. S tom neizbjenou sudbine kojoj je ovjek predoreden, kao i djelima to ih inimo nesvjesni onoga to radimo, tragedija o kralju Edipu zatvarala je jedan te isti krug s budistikim kazivanjem o princu Ajatas'atruu i sa srednjovjekovnim kranskim legendama. Uistinu, kad bi u stvarnosti sin silovao majku, to bi bilo veoma runo - mislio je Takao - runo bez obzira na postojei moral i sva religiozna preuveliavanja. No ujedno je, na neobjanjiv nain, osjetio u sebi neku pusto i prazninu to on sam nikada nije imao majku, koja bi mogla postati objekt tako nemoralne strasti. Kad je ve poeo razumijevati stvari, uili su ga da mladu i lijepu Miyu zove majkom, ali ona je ubrzo preselila u drugu kuu. Tako je Takao, odgajan bez imalo ljubavi i potovanja prema ocu Michimasi, znao jedino da dodue postoje ljudi koje zove ocem i majkom, no u stvarnosti ih je osjeao kao daleku rodbinu. Hladno dranje njegova djeda i bake prema njegovu ocu, te Michimasino otvoreno ogorenje na ljubav to su je oni iskazivali djetetu, ogorenje u kojemu nije bilo ni trunka oinske 153 topline - to dvoje, zajedno, uinili su Takaovo srce abnormalno beutnim jo od najmlaih dana. S osmim djetetom u utrobi, njegovoj maehi Miyi tuberkuloza grla iznenada se pogorala i sada je leala u bolnici, umirui. To je juer, kad je stigao iz akog doma, uo od djeda i bake; ali, istini za volju, nije to bila vijest koja bi ga mogla potresti. U uvijek vedroj i nasmijanoj Miyi bjeloputa, tako mekana tijela da je izgledalo kao da e se rastopiti, te koja je veselim nazalnim glasom pripovijedala i alila se, Takao nikada nije osjetio onu sumornu zajedljivost sadranu ve i u samom pojmu maehe. Ipak, kad bi ona naglo i umrla, u njegovom ivotu nita se ne bi promijenilo. Ako je pri pomisli na Miyinu smrt i osjetio u srcu neto nalik na lagani ubod igle, to nije bilo zato to bi tugovao za njom, nego to je zamiljao u kolikoj e mjeri majina smrt potresti njegovu polusestru Ruriko. -Jesam li ja to zaljubljen u Ruriko? Ili je to to osjeam tek ista bratska ljubav? Nakon razmiljanja o Edipovom incestu s majkom Takaove misli odlutae k Ruriko, i odjednom mu se uini da se nalazi na kraju slijepe ulice, gdje mu se pred nosom isprijeio zid. Je li mogue da netko, tko nije ivio sa svojim ocem i maehom niti je osjetio njihovu ljubav, istinski, ljubavlju starijeg brata, voli svoju mladu brau i sestre po maehi, s kojima nije zajedno rastao? Zapravo, s Kazuyom - najstarijim od polubrae, koji je uio u Keiu, te s Tomoyom i Yoshihikom odravao je tek uglaene odnose kakvi se pretpostavljaju medu ne naroito bliskim osobama, odnose koji se nisu mnogo razlikovali od onih s njegovim sestriima i sestrinama tetke Etsuko. Samo je prema Ruriko, djevojici petog razreda enske kole Toranomon, osjeao spontanu elju da joj se priblii i postane s njom jo prisniji, premda je taj poriv bio pomalo sumnjive prirode. Ruriko bijae lijepa, naoita djevojica, i Takao je shvaao zato ga toliko privlai. Jedino mu nije bilo sasvim jasno da li ga njegova 154 polusestra privlai samo ljepotom, poput cvijeta ili glazbe, ili se u nju zagledao kao u enu, to bi znailo da je u njegovom usamljenikom srcu niknula klica prve mladenake ljubavi. Obuzet nepoznatom nervozom, i nehotice grubo, Takao premjesti knjigu to mu je leala na grudima na runi naslon stolice. Kao da zuri u neto nevidljivo, podigne pogled k modrom nebeskom prostranstvu - ar ljetnog sunca jenjavao je, kako se bliilo zalazu - kad iznenada, skrenuvi pogled prema tratini na uzvienju gdje se nalazio sredinji dio kue, i nehotice tiho uzvikne i ustane iz stolice. - Ruriko, ovdje? - Bilo je to posve neoekivano. Trenutak prije toga razmiljao je da je sada vjerojatno u bolnici, a ona je stajala tu, na tratini u vrtu. Ruriko pak, ini se, nije imala pojma da se Takao nalazi u blizini. Sprijeda nadignute, lako zaobljene kose s gustim, slobodnim pramenovima sa strane imala je frizuru tipa "margareta", na vrhu povezanu vrpcom od tanke svile; vrpca je bila vodeno-plave boje, kao u cvrkovih krila. I dok je stajala onako sama uz rascvalu susuki-lravu koja se poela klasati, u ljetnom kimonu, opasanom crvenim obijem, od muslina s ljiljanima na bijeloj podlozi, djelovala je nekako snudeno i uplakano. Kao da su shvatila njenu potitenost, uz crveno klasje susuki-trave leprala su, sad gore sad dolje, dva velika, crna lastina repa. Ta djevojica e vrlo brzo izgubiti majku. Pri pomisli na alost koja e okrutno muiti njeno krhko tijelo, Takaa preplavi val suuti. - Ruriko! - zovne je i protiv svoje volje, glasno, rukama oslonjen o drvenu ogradu verande. U glasu mu je titrala neuobiajena napetost.

Ruriko, ini se, nije razabrala odakle dolazi glas jer je crnim, vlanim zjenicama pogledavala na sve strane, no kad je glas ponovio njeno ime primijetila je, konano, Takaa koji ju je gledao s prvog kata kue smjetene na samoj sredini uzbrdice. 155 - A ti si to, Takao! - javila se bodrim glasom i, jo sa suzama u oima, radosno mu se osmjehnula; iz njezina mladog tijela, poput lagane svile kad sklizne na tlo, alost je iezla u trenu. - ujem da je majci loe... Kad si se vratila iz bolnice? - iMaloprije. Govori da eli vidjeti djeda... Htjela sam nazvati telefonom, ali ona je izriito zahtijevala da mu osobno prenesem poruku, i tako sam dola. - A to je na to kazao djed, hoe li odmah ii? - Hoe, poslije veere, nakon to od doktora Akivame primi injekciju za smirenje bolova... A meni je rekao da u noas spavati kod vas. - Ii u i ja s njim. Namjeravao sam, dodue, otii u bolnicu jo za danjega svjetla, ali imao sam kod sebe biljeke posuene od prijatelja, koji sutra odlazi u svoje rodno selo... - vjeto je slagao Takao, spustivi pogled prema djevojici s gustim upercima kose s obje strane vitka vrata; na njenom bjeloputom, gotovo prozirnom licu nije se nazirao ni najmanji trag vruine. - Evo, sad u ja za tobom! - Ne, ja u k tebi. Tamo je svjeije, zar ne? I Ruriko, lica ozarena smijekom, okrenula se hitro poput lastavice i iezla iza umjetno stvorenog breuljka u vrtu. Takao se ponovo spustio u stolicu, zadravi na upalim obrazima nehajno usiljen osmijeh. Nedugo zatim zaue se lagani koraci uz stepenice i u kutu verande pojavi se Ruriko. - Kako je tu svjee! Tako sam i mislila... Ugodna li povjetarca! S tim rijeima dola je do njega i jednostavnom kretnjom sjela na pod u blizini stolice. Nedostatkom stida, nalik onome u geishe, podsjeala je na svoju majku iMiyu. Ruriko je imala poneto skupljene obrve i lijepo oblikovane oi i vjede, te oble, jedre obraze koji su zavravali blagom linijom donje vilice; uzana, pomalo provokativna ramena i kratak trup s vrstim bedrima. A sve to, zajedno, stvaralo je oko nje skladno nonalatnu atmosferu uslijed koje je, prije nego kao gospoica iz dobre obitelji, 156 djelovala poput mlade, novopeene geishe koja promjenom frizure nastoji oponaati gospoicu. U usporedbi s kerima njihovih roaka ili sestrama njegovih prijatelja, Rurikina dotjeranost i arm privlaili su Takaa nekom nepostojanom krhkou, poput cvijeta na lomnoj peteljci. - Kada si zadnji put vidio majku, Takao? - Da se sjetim... U travnju sam preko praznika bio kod kue, to znai da tome ima ve etiri mjeseca. Ali tada je jo bila zdrava. - Ima pravo, njena jutarnja povraanja poela su neposredno nakon tih dana... Ali kako joj je u trudnoi uvijek bilo tako, nitko nije mislio da je uistinu bolesna... - izusti Ruriko, i odjednom se ponovo raalosti i pone mrcati. - Danas, ako ide, vidjet e kakva je. Iznenadit e se. Bila je tako punana, a sada je sama kost i koa, i sasvim je blijeda; to je dodue ini ak i lijepom, ali je jadan prizor. A glasa gotovo uope i nema. Baka, a i svi ostali vele da je bolest prijelazna, pa joj ne smije prii suvie blizu da bi razabrao to ti eli rei... - Bolest je bolest, tu se nita ne moe - izjavi Takao skupivi obrve, s otvoreno izraenom odvratnou na licu. - No zar je toliko smravila? - Vidjet e i sam, ostala je samo pola od one kakva je nekad bila. U svojim dvadesetim godinama Miya je bila ak suvie viljasta, tako delikatne grade da se inilo kao da u njezinu tijelu uope nema kostiju; Yukitomo ju je esto znao razveseliti rijeima da izgleda poput mladog soma. Otkad je, meutim, zavoljela pie te svake veeri sjedjela s Michimasom uz pivo i ake, od etvrte trudnoe s Yoshihikom poela se debljati, okrupnjavi toliko da se ovjek pitao gdje se u tom mesu uope kriju kosti. Jedino je njezina fina, bijela put dobila satenski odsjaj i postala jo glatkijom, doimajui se kao da e se pri dodiru raspasti poput kockica usirenih bjelanevina od graha. I dok joj je Michimasa upuivao samo pogrdne usporedbe koje su je 157 ljutile, kao "bijela svinjo" ili "ugojena patko", Yukitomo je bio taj koji joj je i rijeima pruao puno senzualno zadovoljstvo: -Tako punana, mekana tijela smatrali su u Kini vrhunskom enskom ljepotom, ili: - S tobom u namju, ini mi se kao da idem u raj i zaboravljam na godine - govorio joj

je. Ni Takao ni Ruriko, naravno, nisu nita znali o delikatnom odnosu koji je postojao izmeu njihova djeda i majke. U tom neznanju Ruriko je, vie nego sebinog, raspaljivog oca voljela i cijenila djeda, koji je esto nju i majku izvodio u kazalite ili u robne kue i kupovao joj sve to bi poeljela. Odmah iza djeda, drugi po vanosti u obitelji, u njenim oima bio je Takao. Premda su i otac i majka govorili o njemu s omalovaavanjem, smatrajui ga uskogrudnim ekscentrikom, Ruriko je imala vie povjerenja i bilo joj je mnogo milije to izrazito utljivo, strogo lice od njezina pravog i takoer starijeg, no drueljubivog brata Kazuye. Jedino zbog ega se ustruavala pred njim bila je njegova malorjeivost i rijetki osmijesi, pa je mislila da mu se ne svia. - Kau da majka vie nee ozdraviti... To vele lijenici i svi ostali, ali ja u to ne mogu vjerovati. A ti, Takao, i ne zna kako je izgledala tvoja majka, zar ne? - Ne znam. Umrla je ubrzo nakon to me je rodila. - Ti si onda, moda, ak i sretniji. Bolje i tako, nego da ti umre kad ve odraste. - O takvim stvarima, to je za koga srea a to nije, ne moe se raspravljati. - Ipak... - eljela je protestirati Ruriko te podigne pogled k Takau, kad opazi crnu sjenu koja joj na trenutak zakloni njegovo lice. - Gle, opet oni leptiri! - vrisnula je i zamahnula po zraku lepezom s lakiranom drkom, to ju je drala u ruci. Kao i prije, u igri nalik ljubavnom paru, dva crna lastina repa leprala su uz drveni potporanj u kutu sobe.
158

- Nisu li to oni isti, to su maloas letjeli pokraj tebe nad susuki-iravom? -jesu, jesu, slijede me cijelo vrijeme, jo od vrta... Hvata me jeza, to su neki zli leptiri... Kao neki zli duhovi u crnome ruhu, koji e mi donijeti nesreu... - Ha-ha-ha-ha... - suho se nasmije Takao. - Gledaj, gle! evo ih opet! Uhvati ih, Takao, molim te! - Nemogue, ta bri su od mene - odvrati Takao. Ipak uzme oslikanu lepezu iz njezinih ruku i velikim pokretom zamahne nad jednim leptirom, no ovaj samo nisko preleti pod i hitro se vine u blizinu djevojina obraza. - Joj, uasan je! Uini neto, Takao! S glasnim krikom, poput male djevojice, Ruriko zarije lice u Takaove grudi. Ramena joj podrhtavahu poput mladih ptiica, dok joj se kosa valovito rasplela niz leda. Njezino tijelo, tako blizu njegovome, zapahne ga neizrecivo slatkim mirisom, pa koata ruka i nehotice, njeno, pomiluje ramena svoje mlade polusestre, ramena tako krhka da se inilo, da bi ih jednim jedinim stiskom mogao smlaviti. Tomo se u riki, uzbrdicom, upravo vraala kui, kad joj pogled privue lelujanje svijetloplave vrpce u kosi Ruriko, koja je stajala licem zarinutim u Takaove grudi. Dolazila je iz bolnice kamo je otila posjetiti teko bolesnu Miyu: sljedei dan ili dva, rekli su joj, vjerojatno nee biti pogoranja. A to je Miya pozvala Yukitoma da je doe vidjeti, bijae zacijelo zbog toga to mu je svoje posljednje elje htjela rei nasamo. U tom sluaju, shvatila je Tomo, od nje bi bilo neumjesno da ostane i smeta pa je, prepustivi ostalo Miyinim roacima, krenula kui. Od bolnice u Onarimonu pod arkim zrakama sunca, Tomo je njiui se u riki i nehotice zadrijemala, kad je iznenada trgne koketno-senzualan, mladi enski glas. Dugi niz godina braka s Yukitomom nauio ju je raspoznavanju trenutaka u kojima ena isputa takve krikove. Primijeti da su ve uli kroz 159 kapiju i uspinjali se strmim puteljkom, oivienim s obje strane kratkoigliastim borovima, ije su se kronje irile nad njima poput velikih suncobrana. Svjesna da je Yukitomo zaao u godine kada vie ne moe iz ene izmamiti takav krik, Tomo se gorko osmjehne. Ili je to bio san...? Zgrozila se nad samom sobom pri pomisli da je toliko zaglibila u svijet tjelesnih elja, da je erotski prizori prate ak i u snu. Tomo vrsto stisne oi i ponovo ih irom otvori. Na prvom katu odvojenog krila kue trebao se nalaziti Takao, i ona pogleda u tom pravcu: vjerojatno je, s onim svojim umornim, nedrueljubivim izrazom na licu gutao kakvu knjigu, ili je pak drijemao... Iako u njegovoj sobi obino nema komaraca, nije li ga, moda, jedan ipak ugrizao? -zabrinula se Tomo, kao da se radi o malome djetetu. Prvo to je ugledala bila je kratko podiana okrugla glava njezina unuka odjevena u bijeli kimono; a pod njegovim melankolinim licem, sputenim nadolje, strila je svijetloplava vrpca. Nije ni sumnjala da je to Ruriko; ta ista vrpca vijorila se u njezinoj kosi i maloprije, u bolnikoj sobi i u hodniku. Njena

bujna, rasputena kosa prekrivala je Takaove grudi, a on je dugim, koatim prstima, kao da svira klavir, lupkao po njezinim ramenima. U trenutku kad je to opazila, Tomo je i nehotice gotovo ustala u riki. Znoj, to ju je dotad oblijevao uslijed vruine, pretvorio se odjednom u ledenu vodu, i ona se cijelim tijelom poela tresti. - Nemogue, to je nemogue... - promrmljala je sama za sebe, kao u bunilu. - Ipak... Nije li Ruriko bila Mivino dijete? I, jo ki tako bestidne ene!
***

Otkako je, izvan svakog oekivanja, Tomo saznala da je Miya smrtno bolesna, nastojala je izbrisati onu tvrdokornu mrnju i prezir to ih je prema njoj osjeala. Jer, bez obzira to se Miva 160 nije slagala s priglupim Michimasom, nije se moglo opravdati to to je pristala na udvaranje svekra bez imalo stida, pa ak i s ponosom, ivei ivotom njegove najdrae ljubavnice. To bi jo bilo u redu da je iz profesije ena ija je dunost zabavljati mukarce; ali Miya, koja je ula u brak kao nevina djevojka a tako malo drala do svojega ugleda, za Tomo je predstavljala bestidnu enku, gotovo istovjetnu s makom ili kujom. Govorei o bestidnosti, to se naravno odnosilo i na Yukitoma; ali u Tominom staromodnom shvaanju mukarev je moral bio neminovno povezan s njegovim javnim ponaanjem, dok je moral ene bio u njezinoj vjernosti mukarcu, i prema tom nepravednom gledanju Mivino je vladanje bilo mnogo odvratnije od Yukitomova. Od Mivine djece to ih je imala s Michimasom - prvorodeni sin Kazuva, pa Ruriko, Tomova, Yoshihiko, Namiko, Tovoko i Katsumi za etvrto, djeaka Yoshihika, aputalo se da je on zapravo Yukitomov sin, i Tomo je s hladnim osmijehom na usnama promatrala muevljevu oiglednu naklonost prema tom djeaku. Ona je znala da je Yukitomo odavno, ve barem dvadeset, ako ne i vie godina nesposoban da eni napravi dijete. Zahvaljujui tome, nikada nisu imali takvih problema. Kako je onda mogao vjerovati da mu je sada, kad je prevalio ezdesetu, to uspjelo, i to samo kod Miye? Ako uistinu misli tako, to potvruje da su mukarci zaista beznadno glupa stvorenja kada se radi o enama. S druge strane, moda mu je injenica da ima i dijete s Miyom, koja ga je danas privlaila mnogo vie od Suge, davala onaj udoban osjeaj sigurnosti i inila njihovu tajnu vezu jo dubljom. S tim skrivenim razlogom Yukitomo je proljetos, uz obrazloenje da je u kui pusto bez Takaa jer ivi u akom domu, uzeo Yoshihika da ivi s njima. U strahu da e djeak prije ili kasnije prouzrokovati nevolje u obitelji, Tomo je s njim dobila samo brigu vie, ali kad je podrobno razmislila o svemu, shvatila je da je za Takaovu budunost, moda, ak veoma povoljno to se Mivin ivot tako brzo i neoekivano gasi. 161 Samovoljan u tolikoj mjeri da bi tom voljom, reklo bi se, gotovo bio kadar zaustaviti i sunce na zalazu, Yukitomo nije bio u stanju povratiti ivot umiruoj Miyi. Mijenjao je lijenike, mijenjao bolnice, no nakon svega to se uope moglo uiniti ona je ipak umirala, pa se Tomo nije mogla oteti pomisli da je Mivina nesretna sudbina, zapravo, volja usuda. Bila je to ona ista Miya koja je, sigurna pod zaklonom Yukitomove naklonosti, esto s omalovaavanjem gledala na Tomo, ali Tominoj naravi bijae strana okrutnost kojom neke osobe mogu sa zluradim osmijehom promatrati smrt ljudskoga bia. to se vie bliio Miyin kraj, to je vie Tomo saaljevala njeno neznanje i brinula se o bolesnici kao da joj je roena ki. Vjerojatno zbog toga joj je tanka, gotovo prozirna Miya, slaba poput kakve djevojice, u posljednje vrijeme esto stiskala ruku: - Majko, oprostite mi. Zadajem vam toliko brige... -ponovila je bezbroj puta. U tim je rijeima bilo isprike koja se nije mogla samo tako izrei, i Tomo bi svaki put kimnula glavom u znak razumijevanja. Je li mogue da je Ruriko, usprkos tome to joj je majka umirala, stajala sada pred Takaom kao zavodnica broj dva? Iako je tu ideju otklanjala kao nemoguu, Tomo osjeti opasnost; zavodljiv enski krik od maloas i ona bujna crna kosa to je valovito prekrivala Takaove grudi... Bila je to opasnost od mijeanja dviju krvi: od senzualne, raskalaene Miye, s jedne strane - i od bestidnog Shirakawe, koji je olako prelazio nedoputene granice, s druge strane; opasnost koja se ni s im nije dala usporediti. - Jesi li maloprije bila u Takaovoj sobi, Ruriko? - nehajno ju je, za veerom, upitala Tomo u prisutnosti cijele obitelji: Yukitoma, Takaa, Yoshihika i Suge. - Da, bilo me je strah. - I Ruriko, sa zdjelicom u ruci, pogleda u pravcu Takaa. - ega te je bilo strah? - javi se Yukitomo sa svog poasnog mjesta.

162 - Crnih leptira... Stalno su me slijedili, i to u paru... - to, zar crnih leptira?... - skupivi obrve i raskolaivi oi upita Suga, koja je voljela sablasne prie. - Kae da su te slijedili... Na koji nain? - U poetku su leprali nad susuki-travom u podnoju breuljka. Pokuavala sam ih otjerati, ali nisu daleko odlazili... Uto sam na prvom katu odvojenog krila kue primijetila Takaa, i pobjegla k njemu. No leptiri su me i dalje slijedili... - ak sve do njega na prvome katu? To je, ipak, prilino dug put... - Ruriko je tako vrisnula, da sam se gotovo i ja uplaio -doda Takao. - Ali mene je stvarno bilo strah. A kad si ih ti pokuao otjerati lepezom, oba su u tren oka doletjela u blizinu mog lica... - Moda su to bili zaarani leptiri; ti si tako lijepa djevojka... - kazala je ozbiljno Suga, punei riom zdjelicu koju joj je pruio Yukitomo. - Ne, ja bih prije rekla da su se pojavili kao vjesnici majine smrti, tako mi se nekako uinilo... Odmah sam telefonirala u bolnicu, ali odgovorili su mi da joj je stanje neizmijenjeno... Dok je to govorila, pogled joj je odraavao udnju za tajnovitim, tako estu u mladih djevojaka, i uslijed te zanesene nepominosti njenih oiju Tomo outje kako se onaj strah to ju je bio obuzeo u riki polako topi i iezava.
*

Bezbroj velikih nonih leptira sa utim, zamagljenim krilima plesalo je oko elektrinih lampi objeenih o bijelom stropu bolnikog hodnika. Neki, umorni od leta, rastvorenih su se krila umirili na staklenim vratima. U sparnoj ljetnoj noi bez i najmanjeg daka povjetarca ak je i otar miris dezinfekcijskog sredstva u izolacijskom krilu bolnice djelovao tupo i teko. U haoriju od tanke svile preko kimona i s metalno zasjenjenim naoalama na nosu, Yukitomo je lakim koracima 163 iao hodnikom, trudei se da odri to uspravnijim svoja pomalo zgrbljena leda. U predjelu lijevog kuka jo je osjeao podmuklu bol upaljenog ivca, ali jaa od nje bila je, za ovjeka samovoljnog poput njega, kompleksna bol to e izgubiti Miyu, bol koja mu je gotovo prikovala noge to su ga trebale odvesti do njene samrtnike postelje. Dok je jo bilo nade da bi mogla preivjeti, nastojao je sebe poto-poto uvjeriti da bi, uz sve mogue lijenike tretmane, mogao povratiti zdravlje njenom senzualnom tijelu; ali sada, kad su mu se elje i nade pokazale uzaludnima, tajna koju su on i Miya tako dugo uvali pretvorila se u suho cerekanje, koje mu je bez prestanka odjekivalo u uima. Yukitomo nikada ni prema kojoj eni nije osjetio onu privrenu ljubav, osim prema majci koja ga je rodila. Odgoj u konfucijanskom duhu, ije su mu etike principe u mladosti utuvljivali u glavu, nije mu doputao da misli kako je njegova veza sa snahom, enom roenog sina, dolino ponaanje. No Michimasa, besposlen, lijen i nesposoban da se osamostali i kroz ivot probija vlastitim snagama, imao je dovoljno i hrane i odjee, i k tome armantnu enu s kojom je ivio u izobilju, a sve to zahvaljujui sretnoj okolnosti to se rodio kao njegov sin. A taj priglupi sin niti je shvatio vrijednost svoje ene, niti ju je volio. Jedino to je spavao s njom i pravio joj djecu. I da je on, Yukitomo, nije ljubio, Miya u ovoj kui vjerojatno ne bi provela gotovo punih dvadeset godina kao Michimasina ena. A nitko ne moe pretpostaviti da bi njezina sudbina, u sluaju da se rastala, bila sretnija od dosadanje. Njene tjelesne elje i ed za ljubavlju, koje nije ispunjavao Michimasa, u dovoljnoj mjeri zadovoljavao je Yukitomo, i ona se razvila u enu izrazito zavodljiva tijela, rijetku ak i medu prostitutkama. Sada, nakon svega, Yukitomu bi bilo grozno da od Miye na samrti uje rijei pokajanja. elio je da umre u noi, irei oko sebe mirise i svoju rasputenu senzualnost, kao prava prostitutka. Ve tjedan dana - premda nije naputao bolnicu -Yukitomo je izbjegavao ostati nasamo s njom, u strahu pred 164 njenim odsutnim pogledom, koji bi se u tim posljednjim trenucima mogao zaustaviti na njemu. Pred sobom u kojoj je leala Miya okupili su se blii i dalji roaci. Neki su sjedjeli na stolicama, drugi uali, no svi su u ruci imali lepeze koje su se sporo, inertno kretale tamo-amo. Vruina i umor uinili su svoje, pa nitko nije bio raspoloen za razgovor. Djece u bolnici vie nije bilo; vratila su se kuama jer je bila veer. - Gdje je Michimasa? - upita Yukitomo pogledavi uokolo, na to Mivina majka, braa i sestre ustanu

da ga pozdrave. - Mladi gospodin veeras nee doi - izjavi Tomoshichi, Yukitomov omiljeni nadstojnik koji je i danju i nou bio uz Miyu. Premda je u sebi odahnuo, Yukitomo nita ne odgovori ve se hotimice namrti, a Tomoshichi mu pomogne: - Toliko je vremena probdio uz nju... Mora se i on malo odmoriti. A Michimasa, zapravo, nije bio kod kue nego u kinu gdje se svakoga tjedna, premijerno, prikazivao ameriki serijski film. ak i danas, kad se ve pribliio pedesetoj, Michimasi su kino i kazalite predstavljali uitak od kojega ga nije mogla odvui ak ni enina smrt. Prema njezinu jutronjem stanju izgledalo je malo vjerojatno da e preivjeti ovu no, no ef bolnice, koji je maloprije bio u viziti, rekao je da pretpostavlja kako dan ili dva nee biti naglih promjena. Mivina majka upravo je razgovarala o tome s njezinom braom i sestrama, kad iza Yukitoma opazi Takaa kako pokunjeno stoji u sivoj kolskoj uniformi. - Kako si porastao, Takao! Gotovo te ne bih prepoznala! -rekla mu je srdano. - Moraju mi se na licu odraziti tuga i zabrinutost - mislio je Takao, hotimice skupivi obrve kao da e zaplakati. U njegovim 165 oima, lica Mivinih roaka bila su bezizraajna kao u loih glumaca. - Spava li? - upita Yukitomo. - Ne, budna je. Tako dugo nije vidjela Takaa... Sigurna sam da e joj biti drago. - S tim rijeima Mivina ih majka uvede u sobu. Soba je bila bijela, s dva prozora. Na visokom eljeznom krevetu, prekrivenom laganom ljetnom posteljinom od tanke, prozrane svile leala je Miya, tako mrava da se ovjek pitao da li je uope mogue da to u krevetu lei ljudsko tijelo. Dvije medicinske sestre u bijelom, s visokim ovratnicima, sjedjele su uz krevet; jedna uz uzglavlje, druga uz noge, i u tiini mahale lepezama prema bolesnici. - Miya, doao je Takao! - ree Yukitomo i sjedne na njezin krevet, lepezom hladei grudi. Glas mu je bio mladalaki bodar. Miya umorno otvori ovla sklopljene vjede i netremice gledae u Yukitoma, suvie malaksala da bi skrenula pogled. - Takao? - upita gotovo bezvuhim glasom. - Kako si? - proviri Takao iza djedovih leda. - Grlo mi je sasvim suho. A glasa gotovo da i nemam... I Miya tankom rukom opipa svoje grlo. Njezine oi, koje su inae bile poput dva uzana proreza, sada bijahu izrazito crne, a lice s kojega je nestalo suvine naslage bijae mladoliko i lijepo poput Rurikina lica. - Zar ti je kola ve gotova? - Da, juer se vratio iz doma - odgovori Yukitomo umjesto Takaa, revno maui velikom, crnom kineskom lepezom nad svojim grudima. No Takao primijeti da mu djed lepezom pokazuje prema vratima, pa sretan zbog te prilike napusti sobu. Yukitomo je oima dao znak i medicinskim sestrama; kimnuvi glavom, i one su bez rijei izale na hodnik. Miya je s podozrenjem gledala za tim bijelim uniformama. 166 - Svi su izali - zakljui Yukitomo. Zatim, priavi blie krevetu, jednom je aikom i dalje mahao lepezom, dok je drugom poravnao natrag kosu to je leprala na Mivinu elu. - Neto si mi eljela rei? - Nita naroito... Miya pokua zadrati osmijeh na omravjelim, votano bijelim obrazima, na kojima se na trenutak ukaza neznatan drhtaj poude lijepe enke, a zatim je nestao poput svjetlucavih, tanahnih krila vodencvijeta koji iezava u daljini. Yukitomo ga je ispraao pogledom. ini se da je Miyu grlo jako boljelo, jer je vrsto stisnula obrve. - Uope mi ne dolazi! - Pa ionako ne moemo biti sami, zar ne? - hotimice brutalno odvrati Yukitomo. - A osim toga, lijenik tvrdi da e za dva ili tri tjedna izai iz bolnice. to prije iz ove sumorne

sredine... pa u te odvesti na oporavak u toplice, u Hakone ili negdje drugdje. - To bi bilo divno... Ali nekako mi je tjeskobno pri srcu. Ako umrem, oe, recite mi... hoete li aliti za mnom? - Ne govori gluposti. No, ako ve priamo o smrti, ja sam taj koji e prije umrijeti, to je prirodno... - Ne vjerujem da e biti tako - kazala je Miya ozbiljno, promuklim glasom. Navikao na uvijek vedru i veselu Miyu koja mu je vraala dobro raspoloenje u trenucima razdraljivosti i zlovolje, Yukitomu je sada djelovalo sablasno to lijepo oblikovano lice, na kojemu su zjenice bile gotovo nepomine. Upravo zbog toga, to nije elio gledati takvu Mivu, nastojao je da je to manje posjeuje. - Nego, oe, brine me Yoshihiko. Ne znam zato, ali Kazuya, Ruriko, Tomoya i ostali me posebno ne zabrinjavaju, jedino on... Iako ni sama ne znam koji je tomu razlog... 167 - Za njega bi trebala brinuti manje nego za ostale. On je jo malen, ali bistar i pronicljiv. Ako te on toliko brine, mogu odmah izmijeniti oporuku i njegov dio imetka odvojiti od ostalih. Rekavi to Yukitomo se nagne nad Mivino uho, utonulo u jastuku, i proape: - Nita ti ne brini. Yoshihiko je ionako nae dijete, zar ne? Tko zna to je zapravo Miya ula, no odjednom se skri i tiho zajeca, a itavo lice zahvate joj neodreeni grevi, koji su mogli biti alost ali isto tako i patnja. Tko je Yoshihikov otac, da li Michimasa ili Yukitomo, ona ni sama nije znala. To to je djeaka nametnula Yukitomu kao njegovo dijete bila je Miyi svojstvena proraunljivost, kojom je eljela pridobiti veu i mnogo dublju ljubav od one to ju je Yukitomo osjeao za Sugu. Miya jo uvijek nije bila svjesna da e umrijeti. Ipak, premda u tom tijelu na izdisaju nije bilo vie nikakvih elja, ni materijalnih ni tjelesnih, njezin duh je u podsvijesti oigledno i neoekivano proradio. Pri pomisli da je Yoshihika nametnula Yukitomu kao njegovo dijete osjeala se kao na iglama. Da moe, rekla bi mu istinu; ali sada, ostavljena nasamo s njim, to pogotovo nije mogla uiniti. Tjeskoba koja joj se odraavala na licu dolazila je u stvari od patnje, to e tu tajnu morati zauvijek zadrati za sebe. Naveer petog dana poslije tog razgovora, Miya je u bolnici izdahnula. Njezino tijelo preneseno je u Yukitomovu rezidenciju u Gotenyami, gdje su se, u punoj puncatoj kui, dvije noi za redom odrala upadljivo ceremonijalna posmrtna bdjenja, nakon ega joj je prireen impozantan sprovod u hramu Azabu. - Ta nije mu umrla ni ena ni sin, ve snaha, a za snahu je to ipak preraskoan sprovod. Vjerojatno je Shirakawa htio jo za ivota vidjeti kako e izgledati njegov vlastiti pogreb - govorili su bliski poznanici i trgovci koji su mu zalazili u kuu. Michimasa nije djelovao naroito potiteno zbog smrti 168 ene, koja mu je jedno za drugim rodila sedmoro djece, ve se kao i obino zabavljao gledajui filmove i kazaline komade. - Miya je znala odgovoriti, a to ne valja... Sljedei put, kad se budem enio, trait u mirnu i nadasve poslunu enu -odgovarao je kad bi se poveo razgovor o tome. Bez obzira na broj dadilja i sluavki u kui, za mukarca bi ipak bilo nemogue da odgaja toliko djece. Nakon manje od pola godine otkako je Miya umrla, Tomo je poela Michimasi traiti treu enu. Jednom, dok on jo nije bio oenjen, otila je gataocu da joj kae kako e se njezin sin slagati sa enama, i tada joj je bilo reeno da e "imati problema sa enama". Znajui da Michimasa nema dovoljno duha za patnje te vrste, te su joj rijei onda izazvale kiseli osmijeh na usnama; ali sada, nakon to su mu dvije ene umrle, shvatila je da e njegovi "problemi sa enama" biti zacijelo te prirode. S Mivinom smrti prirodno je okonana nedoputena veza izmeu snahe i svekra, veza zbog koje se od samog poetka Tomo neprekidno uzrujavala, pa je i teret to ga je nosila na srcu sada postao laki. No s tim je dola i nova briga: nai Michimasi treu, krajnje ozbiljnu enu, i bez trunka Mivine razvratnosti. Zbog Michimasina imetka, mnogo je enidbenih posrednika dolazilo s ponudama, bez obzira na samog enika. Tomo se konano odluila za enu srednjih godina, jo neudavanu, koja je na djevojakoj koli predavala domainstvo. Imenom Tomoe, irokih ramena i uzana ela, imala je barem krasnu bijelu put. Michimasi se ime Tomoe nije svidjelo, pa ga je odmah po njezinu dolasku u kuu promijenio u elegantnije, Fujie. Fujie je bila stroga prema djeci, a Michimasu, svojega mua, sluila je

posluno i pokorno. Kada je, nakon vjenanja, Fujie prvi put dola k njima u posjet, Yukitomo ju je primio veoma srdano i toplo, ali jedan jedini pogled bio je dovoljan da i Suga, a ne samo Tomo, shvate da Fujie nije tip ene koja e zamijeniti Miyu. 169 - ini se da je Michimasina nova ena veoma vrsta linost, zar ne? - nehajno je dobacila Suga, sjedei nasuprot Tomi uz pravokutni eravnik u dnevnom boravku. Dok je to govorila, na jednom joj se obrazu i nehotice ukazao jedva zamjetljiv osmijeh. - Pa, moglo bi se rei... - odvrati Tomo, takoer s lulom u ruci, koju je upravo polako pripaljivala. Suvie je esto gorko iskusila da joj njezine rijei, ako neoprezno prihvati razgovor sa Sugom, Yukitomo poslije vraa s takvom teinom u znaenju, o kojoj nije ni slutila dok ih je izgovarala. - A kao uiteljica domainstva, morala bi biti spretna i u ograniavanju kunih izdataka... Odsad im, ini mi se, nee biti lako... - kazala je Suga, stresavi pepeo iz iste dugake lule, poput Tomine, uz rub eravnika. Smisao tih zaobilaznih rijei Tomo je mogla pretpostaviti: Suga je ciljala na nemale svote novca to ih je Yukitomo potajno davao Miyi. Michimasa nije ni sanjao da su izvan uobiajenih trokova za domainstvo svi luksuzni trokovi bili isplaivani tijelom njegove ene. Sada, meutim, otkad se na Mivinu mjestu nala Fujie, nije bilo vjerojatno da e novac s Yukitomove strane i dalje tako neogranieno pritjecati. Yukitomo je odluio da uz Yoshihika uzme u kuu jo i Ruriko. Kao da je u toj djevojci, koja je svakim danom postajala sve ljepa i ljepa, traio neto od Miye iz minulih dana. Ruriko, meutim, nije imala nita od one laskave umiljatosti iz materijalnih pobuda, a izgledalo je da uope i nije bila svjesna svoje oaravajue ljepote. - Gospoica Ruriko je jo nezrela djevojka - znala ju je Suga pohvaliti pred Tomo, sugerirajui time kako po naravi Ruriko uope nije slina svojoj majci. Kolikom god panjom i ljubavlju Yukitomo obasipao Ruriko, Tomo u tom sluaju nije imala zbog ega brinuti se; no pri pomisli na Takaa je, sasvim sigurno, ipak osjeala olakanje 170 to u toj djevojci nije, kao u njezine majke, onako snano izraena elja za dopadanjem. Nakon to je uspjeno poloio ispit i upisao povijest na tokijskom Carskom sveuilitu, Takao se ljetos vratio u Gotenyamu, odakle je svaki dan putovao na sveuilite u kvartu Hongo; ona soba na prvom katu zasebnog krila kue postala je njegova stalna soba za uenje. I Ruriko je bila gotova sa kolom; sada je ila na poduku iz ajne ceremonije, ikebane i klavira, pa se ponekad dogaalo da odlazi ili se vraa kui zajedno s Takaom. Jedne veeri, u kimonu od grube svile s uzorkom strelica i perja, vraala se nosei u ruci cvijee ovijeno debelim masnim papirom. Takao ju je opazio kad je silazila s tramvaja; on sam nalazio se u istim kolima, ali je izaao na stranji izlaz i, ne zazvavi je, slijedio je na odreenoj udaljenosti. - Gospoice Shirakawa! - Kladim se da ne znate da vas slijedi mladi gospodin! - doviknuo joj je na uzbrdici k njihovoj kui, nadstojnik Tomoshichi. Cesta uzbrdicom bila je samo s jedne strane oiviena kuama. - to, zar stvarno? - osvrne se Ruriko i primijeti Takaa, koji je stisnuo oi kao pred jarkim svjetlom. - Gle, gle, i mladi gospodin je pokvaren! - bocnuo ga je Tomoshichi. - Da ti to nije sestra, razljutila bi se. Tko je to vidio, slijediti lijepu djevojku na ovaj nain, bez rijei... Odjeven u novi radni kimono s grbom obitelji Shirakawa na ovratniku, koji je upravo dobio od gospodara, Tomoshichi je odlazio svojoj kui. Oi na domiljatu licu bijahu mu neznatno crvene. Kako bi ga samo Takao bio raspoloio da je njegovu primjedbu shvatio kao alu! Ali ovaj se natmurio i nije nita odgovorio pa Tomoshichi, mimoiavi ga, razoarano nastavi svojim putem. - Ide mi na ivce, taj nadstojnik... Djed ga jako voli, ali meni se ba nikako ne svia - promrmljala je nezadovoljno Ruriko. -Stalno u kuhinji zadirkuje sluavke, zna to?
171

U odnosu prema posluzi i ljudima koji su zalazili u kuu, takoer, Ruriko je bila potpuno daigaija od srdane, otvorene Miye, odrasle u trgovakoj etvrti. Na njezine rijei Takao nije nita uzvratio. ustro su koraali uzbrdicom, ovaj put rame uz rame.
172

NA UZBRDICI

Na breuljku Kagura, u svilenim kimonima dugih rukava dvije geishe, jo djevojice, dobacivale su drvenim reketima lopticu s utaknutim perjem. U njihovoj blizini stajala je i promatrala ih starija geisha; usprkos tome to je bio dan, na sebi je imala veernji kimono s podstavom druge boje, to se vidjelo jer ga je od pasa nadolje rastvorila, kao da eli pokazati pjegasti uzorak svojeg donjeg kimona. Za ovdanju geishu odjea joj je bila izuzetne kvalitete, a posebice vrijedan bio je i veliki reket to ga drala u ruci, sa slikom glumca Kichiemona u njegovoj poznatoj ulozi; reket koji je na sajmu Yagenbori morao kotati barem dvadeset jena. Zahvaljujuu ratu u Europi koji je trajao ve treu ili etvrtu godinu, poslovi u vezi s ratnom opremom i brodovima pokazivali su iznenaujui porast, a posvuda su nicale i kue za zabavu; govorkalo se da je neki ugledni brodovlasnik, koji je bogatstvo stekao preko noi, jednoj geishi iz Osake poklonio sveani kimono sa skutovima optoenim krupnim dijamantima. Kad su ak i ove gornjogradske geishe, pripadnice druge ili tree klase, bile ovako dobro opremljene, kako li su tek izgledale one iz prve klase? Dok je prolazila kraj njih i promatrala im profile s uredno zategnutom kosom prema gore, Tomo se prisjeala geisha iz Shinbashija, koje nije vidjela ve punih dvadesetak godina. Neke su od njih bile Yukitomove stare znanice; esto bi, odjevene u edna prugasta kimona i s kakvim malim, poput igrake draesnim poklonom u ruci, u znak potovanja navratile k Shirakawinima ak i po danu, obino u drutvu vlasnice i glavne sluavke njihove kue. Tomo je tek danas postala svjesna injenice da im je odjea bila suvie zatvorenih boja; izbjegavale su crveno poput sredovjenih ena, premda im je tada moglo biti tek neto vie od dvadeset godina. I Suga i Yumi, koje su u to doba eljale kosu na nain 173 bezazlenih djevojica, sada su ve dobrano prele etrdesetu, a Takao i Kazuva, koji se tada jo nisu bili ni rodili, porasli su toliko da su ili na sveuilite; Takao na Carsko, Kazuva na Keio. ak je i Naoichi, Yumin sin s Iwamotom, ve pohaao Viu trgovaku kolu Hitotsubashi. Iwamoto se iznenada razbolio od tifusa i umro jo dok je dijete bilo malo, pa je Yumi - iako vie nije bila tako mlada - izuila za uiteljicu ikebane i uz pomo obitelji Shirakawa podizala sina. Tomo se upravo uputila da je posjeti. Yumi je ivjela u skromnoj kui u jednoj zabaenoj uliici na breuljku Kagura. Kako je od Nove godine prolo vie od sedam dana, Yumi vjerojatno nije bila kod kue jer je ve poela poduavati. Cilj Tomine posjete, meutim, i nije bila Yumi, ve djevojka imenom Kayo, koja je u sobiku na prvom katu ivjela u njezinoj kui. Odgurnuvi reetkasta, loe postavljena klizna vrata na jednokatnoj baraci i upitavi ima li koga, iz polutamne unutranjosti pojavi se starica posve sijede kose no bistra pogleda, briui ruke kao da je upravo neto prala. Casak je zurila van, ali prepoznavi Tomo, odmah se spustila na koljena i s potovanjem je pozdravila. - Gospodo Shirakawa! Yumi sigurno jo nije bila kod vas u novogodinjem posjetu, zar ne? Djeca vuku prehlade, sad jedno sad drugo, jo od pretpraznikih dana... Sretna vam Nova godina, gospodo Shirakawa! - kazala je i, ne ostavivi Tomi vremena da uzvrati pozdrav, uvede je u kuu. Bila je to Shin, Yumina starija sestra i takoer nesretna udovica, ija je prisutnost omoguavala Yumi da mlade dijete, djevojicu koja je ila jo u osnovnu kolu, prepusti njezinoj brizi i ode poduavati. - Bojim se da sam vam zadala dosta neprilika... Ali porod je, kako sam ula, bio prilino lak. - Tako je. Yumi je bila vrlo zabrinuta, ve i zaboravivi da je i sama raala djecu, ali porod je sreom bio jednostavan. Debeljukast, zgodan djeai, vidjet ete. Ja Kazuyu ne
174

poznajem, pa ne mogu nita rei, ali Yumi veli da mu je jako slian. - Moram priznati da me je stid Kazuve, koji se ovako ponaa dok jo studira... No i njegova majka se razlikovala od ostalih, a ini se da to ostavlja najraznovrsnije tragove... - Ne, to je esta pojava u mladia iz otmjenih obitelji. Kad bi imala samo dva para ruku, veli Kavo, ve bi se nekako snala i podigla to dijete. - To je u redu, no moj nadzornik u Kiyojima-chou preuzeo je na sebe da sredi stvar. Ve je manje-vie dogovoreno da dijete prihvati obitelj jednog vrlo potenog slubenika koja eli, a nema djece. Nije im reeno da je to Kazuvino dijete, ali ini se da znaju odakle dolazi i da su time vrlo zadovoljni. Za otprilike mjesec dana doi e po maloga. - Sretna li unuka, kojemu se baka brine i misli na sve... Jer Kazuva vam je ipak unuk, iako ne najstariji, pa morate misliti na njegovu budunost, zar ne? - govorila je Shin dok je ulijevala aj, intenzivno promatrajui Tomo.

Ni Yumi ni Naoichi nisu pridavali naroitu vanost injenici da se Tomo, a ne Yukitomo, brinula o njima otkad je Yumi ostala udovica, bez obzira da li im je ilo dobro ili loe. Unato tome to joj je pokojni Iwamoto bio neak, to to se toliko brinula o bivoj ljubavnici svoga mua nije se smjelo suvie olako uzeti. Shin je bila svjesna da se prosperitet obitelji Shirakawa ne zasniva toliko na Yukitomovoj sposobnosti, koliko na Tominu stalnom i naizgled nevidljivom trudu, a to bi je navelo da se sjeti vlastitih roaka i uzdahne nad njihovim ravnodunim dranjem. Kavo, sluavka iz Michimasine kue, kojoj je bilo tek osamnaest godina ostala je u drugom stanju s Kazuyom, studentom ekonomije na sveuilitu Keio, a Tomo se pobrinula za ovu sobicu na prvom katu gdje je rodila dijete. Tomo je slijedila Shin do uzanih, strmih stepenica u kutu dnevnog boravka, uz koje se zavojito popela pridravajui se za ogradu. 175 - Ovdje je gospoda Shirakawa, dola te je vidjeti! - dovikne Shin, spremna da odgurne klizna vrata na vrhu stepenica to su im se isprijeila pred nosom. - Zaboga!... - zauje se mladoliki glas, a Tomo ve ugleda Kavo kako se izvlai ispod pokrivaa pod kojim je leala zajedno s djetetom. - Samo ti lezi, ne mora ustati! - oglasi se Tomo iza Shininih leda i ude za njom u sobu. No Kavo, u meuvremenu popravivi kimono na razgoljenim, bijelim i jedrim prsima, doekala ju je s jednakim strahopotovanjem kao i u kui u Tsunamachiju. - estitam, i drago mi je da ti porod nije bio teak. Namjeravala sam jo i prije doi, ali zna kako je kad su novogodinji praznici... - Znam.onda svi imamo najvie posla - prihvati Kayo, s nostalgijom se prisjeajui kue u Tsunamachiju i Goten-yami. Malih, oblih ramena i bjeloputa lica s obrazima boje svijetle marelice, kao da je za nijansu bila mravija nego obino; a to je, zajedno s umorom oko oiju, vjede je jedva podizala, dodavalo njezinu djevojakom tijelu svojevrsnu zavodljivost i tugu. - Hvala vam to ste sredili da sam mogla bezbrino roditi. - Da, stvarno si imala sreu - nadovee Shin, te nastavi: - Kavo takoer nema majku, nego maehu, kojoj bi bilo teko objasniti o emu se radi... A ni gospoda u Tsunamachiju nije u krvnom srodstvu s Kazuvom... Kae da sve moe zahvaliti samo vama... - Djeak - spava li? I Tomo se, u sjedeem stavu, na koljenima primakne djetetu koje je spavalo na rubu kockasto proarane nove svilene posteljine. - Upravo je dobio svoj obrok... - ree Kayo ispriavajui se a zatim mu njeno skine gazu s brade kako bi Tomo vidjela u cjelini njegovo majuno lice. 176 - Polako, polako, probudit e ga... - upozori je Tomo, oprezno zaviriv.i sa strane u lice djeteta kojemu je bilo jedva dvadesetak dana. Jo mu ni obrve nisu bile izrasle; mlohavo, djeje tijelo djelovala je kao da e se uslijed malo vreg pritiska raspasti. Neodreene bore na obrazima i elu, koje e uskoro nestati, davale su djetinjem licu neku ivotinjsku senzualnost; a ipak, na tom malom amorfnom tijelu, predio izmeu ela pa uz liniju nosa podsjeao je nedvojbeno na Kazuyu. Da djeai otvori oi, bile bi zacijelo okrugle i imale bi vjee s naborom, pomislila je Tomo, gledajui duboki lijeb na djetinjim kapcima u kojemu je tako oito bila prisutna ak i sjenka slinosti s Takaom, dok je bio dijete. Posve je sigurno da ilama ovog djeteta tee Shirakawina krv. No u trenutku kad je to pomislila, Tomo outje kako joj leima prolaze hladni marci. Da to dijete nije napravio Kazuva nego Takao, ne bi ni pomislila da ga -pravo iz kolijevke - preda u ruke stranim ljudima. Obojica su joj, dodue, bili unuci, ali ona je morala sebi priznati da, i bez posebnog preispitivanja svog srca, postoji ogroman jaz izmeu ljubavi to ju je osjeala za Takaa, kojega je sama odgajala, i one za Kazuyu, kojega je rodila i podizala Miya. - Slian mu je, zar ne? - Shin joj se upitno zagleda u lice, hotimice ne spomenuvi Kazuyino ime. Tomo potvrdno kimnu glavom. - Bjeloputo, draesno dijete - izjavila je. Pomisli zatim kako je alosno za Kayo to joj sada mora rei da e joj beba biti usvojena, ali budui da nije imala vremena esto dolaziti k njoj, ukratko joj - ne mijeajui osjeaje - ispria o emu se radi. Kayina vezanost uz dijete, meutim, vjerojatno zbog njene mlado'sti, nije bila naroito jaka.

- Imam toliko mlijeka... to u s njim bez djeteta? - upita glasom u kojemu nije bilo tuge, pa Tomo, umjesto olakanja, tek sada outje samilost. Ve je ustala da krene kui, a dijete je jo uvijek spavalo. Oprezno je sila uskim, mranim stepenicama. Kayo, koja je 177 zajedno sa Shin takoer sila da je isprati, pridri joj kaput na izlazu: - Neto mi loe izgledate, gospodo. - Zaista? A po emu to sudi? - Kao da ste malo mraviji... Ili se to meni samo ini? -primijeti Kayo s djevojakim osmijehom na licu. - Krajem godine bila sam prehlaena... i nije mi jo sasvim prolo, kao to vidi. - Tomo je utjela asak, a zatim nastavi: - Ali to e brzo proi, nita ne brini. Ve smo u sijenju, i ova hladnoa ne moe dugo potrajati... S tim rijeima napustila je kuu. Shin, s rukom na kliznim vratima, zagleda se u traku oblanog, olovno sivog neba u procijepu medu kuama: - Nebo se jako stutilo. Nadajmo se da e stii kui prije nego pone snijeiti... Za malo vee udaljenosti Tomo nije voljela sjesti u riku. Roena u doba kad nije bilo ulinih tramvaja, uvijek je bila ponosna na svoje izdrljive noge; a bilo joj je i mrsko priznati da su godine uinile svoje i da joj je danas postalo nemogue ono to je u mladosti inila s lakoom. Preuzevi na sebe kompletnu kontrolu nad njihovim vlasnitvom, Tomo je srednju polovicu mjeseca provodila obilazei kue i zemljita, pa joj je izdrljivost njenih nogu bila pokazatelj zdravlja, no ujedno i veoma vaan vanjski inilac koji joj je pomagao da odrava svoju unutarnju vrstinu i volju u odnosima s Yukimotom i Sugom. U velikoj obitelji kao to je bila njihova - Yukimoto, Takao, Yoshihiko, Suga, i k tome jo tri sluavke, Tomo se uvijek imala za koga brinuti. O njezinu zdravlju, meutim, nitko nije vodio rauna, kao da su svi vjerovali da je besmrtna. - Vaa baka nikada nije bolesna - glasio je Yukimotov openiti zakljuak. Prirodno je da se unuci potue kad ih neto boli, ali i Suga, koja je kao ena prva trebala pripaziti na Tomino zdravlje, samo je jadikovala nad svojim: 178 - Gospoda je tako otporna, zavidim joj! - govorila je, napola kivno. No, iako srana, Tomo uistinu nije bila slabe konstrukcije, i tijekom svih ovih godina nije preboljela nijednu bolest koja bi se mogla imenovati, vie od polovine tog zdravlja dugovala je estini svog duha koji nije priznavao poraz i koji je silom potiskivao sve ono to bi joj moglo ugroziti dojam zdrave osobe. A zapravo je patila od vrtoglavice i naginjala neurozi, a u posljednjih pet-est godina, u doba najveih ljetnih vruina, disanje bi joj postalo oteano a koljena obavezno otekla i napunila se vodom, ali bi s prvim svjeijim povjetarcem otekline splasnule i nestale. Na malaksalost u tom razdoblju takoer je brzo zaboravljala, pa premda ju je Etsuko, koja se u meuvremenu udala, u vie navrata upozoravala kako bi bilo pametno da ode na pregled dobrome lijeniku, Tomo nije poduzimala nita u tom smislu. Bilo bi joj grozno da sazna da ima neku kroninu bolest. Kad bi se to dogodilo, strahovala je, u onom vjeito napetom dijelu njezine psihe nastala bi pukotina, koja bi joj polako ali sigurno slabila i duh i tijelo. Ve sama pomisao da bi mogla ostati i nepokretna, mirno leei u jednoj od soba te velike, hladne kue, izazivala je u njoj nesnosno ogorenje. Od jutra do veeri na svom jastuku s naslonom za leda, Yukitomo je svaki dan mjerio temperaturu, grgljao, ispirao oi ljekovitom tekuinom; tijelu je posveivao maksimalnu panju i trudio se da svoj vijek to vie produlji, s gotovo jednakom poudom za ivotom kao u drevnih kineskih kraljeva koji su slali svoje ljude u potragu za eliksirom mladosti. Gledajui ga, Tomo bi se ponekad sjetila da je on za itav jedan ciklus, punih dvanaest godina stariji od nje. Kad bi on doivio osamdesetu, njoj tada ne bi bilo jo ni sedamdeset. Ali mora izdrati. Ne smije doivjeti poraz, mora pokazati da je njezin ivot vitalniji od njegova. I ne samo to: pomisao da bi morala napustiti ovo drutvo u kojemu je, zakonski, ipak imala mua, inila joj se tako 179 dalekom i hladnom, da je utjela usamljenost od koje joj se srce ledilo. - Neto mi loe izgledate, gospodo. - Te tople Kayine rijei to ih joj je, nita ne mislei, maloas uputila na odlasku, snano su joj uzburkale grudi. Spomenuta prehlada joj, zapravo, nije prolazila, a uz novogodinje praznike i kuu punu gostiju bijae na nju napola i zaboravila. No utjela je i klonulost u

nogama, koju zimi inae nikada nije osjeala, a u posljednje vrijeme ta se klonulost gmizavo uspinjala navie i dosegla predio grudi. Od novogodinjih jela nije ove godine zatraila ak ni drugu porciju juhe s pogaicama od riinog brana, koju je inae tako voljela. - Zar ste ve gotovi, gospodo? - zaudila se sluavka koja ju je posluivala. - Neto mi nije u redu sa zubima... - nehajno e Tomo, izbjcgavi odgovor. Na njezine rijei, meutim, nitko nije obratio panju; svi su marljivo rukovali tapiima. Zbog te sveope ravnodunosti Tomo je odahnula jer se bojala da e netko primijetiti kako nema teka, to bi onda privuklo i Yukimotovu panju; no ujedno, premda to nije bilo nita novo, injenica da joj u ovako okupljenoj porodici nitko nije uputio ljubavlju izotren, pronicljiv pogled, inila je da se osjea odvojenom kao u svijetu gluhih. U posljednje dvije-tri godine alostilo ju je to se Takao, kojega je kao dojene drala u naruju i odgajala obasuvi ga svom svojom ljubavlju, naoigled udaljavao od nje. Uzrok tom povlaenju bila je vjerojatno rana o kojoj nije mogao govoriti, a koju je na njegovu srcu ostavila prva mladenaka ljubav, polusestra Ruriko; nju je zabrinuta Tomo, ubrzo po zavretku djevojake kole, udala za bankovnog inovnika u pokrajini Kansai. Premda je i sam znao da njihova ljubav nema budunosti, baka je Rurikinu udaju pourila vie nego to je bilo potrebno; zaprepatenje zbog pronicljivosti kojom je prozrela tajnu njegova srca, i iznenaenje zbog naina kojima ga je zatekla, skinuli su s njega onaj sloj privrenosti koju je dotada prema njoj osjeao. 180 U njemu je spontano buknula netrpeljivost prema bakinoj o.troumnosti. I ne samo da od bake vie nita nije traio, ve je i otvoreno pokazivao kako mu njezina ljubav - kojoj je bio potreban samo njegov mig pa da uini sve to on zaeli - ide na ivce, i postupno se od nje udaljavao. Tomo je sa aljenjem shvatila da je, zauzvrat tome to joj je hoe-nee uspjelo odvojiti Ruriko od Takaa, izgubila svu iskrenost kojom joj je on dotad otvarao svoje srce. Ali tu nije mogla nita uiniti. Nepotrebno je i rei da, voljela ona Takaa ne znam koliko, jedna od stvari koju mu nikako nije mogla priutiti bijae svakako Ruriko. Nagledala se suvie nehumanog i nemoralnog u Yukimotovu ivotu, pa ni za to na svijetu nije eljela doivjeti to jo jednom, kod ljubljenog joj unuka, koliko god se on zbog toga udaljio od nje. Ali zato, pitala je samu sebe, zato je ona cijeli ivot primorana ivjeti okruena i sputana tako neasnim vezama? Ono to u njezinu srcu nije ak ni postojalo, u stvarnosti se dogaalo, ili pak moglo da se dogodi medu najbliim joj i najdraim osobama. A zbog ega je bilo tako, to njezin um, prema shvaanjima koje je imala, nije mogao dokuiti. Neka sila ju je donijela na svijet i vodila je upravo ovim ivotnim putem. Ta sila je vjerojatno bila sudbina. I Tomo je tek sada poela uvjerljivo osjeati da postoji neto neminovno i mnogo jae od njezine ivotne etike, koje se sve dosad tako strogo pridravala. - Namu Amida Butsu, Narnu Amida Butsu...- promrmljala je spontano Budino ime, a ponekad ga je nastavljala zazivati tako usrdno da bi joj se usne zaarile od intenziteta dodira. Kada je sila s tramvaja na stanici u blizini kue, pepeljastosiva zavjesa to je zastirala nebo popustila je i poeo je leprati snijeg sitan poput pamunih pahuljica. - Evo, konano, i snijega! - ree sama sebi prelazei tranice. 181 Ila je korak po korak; noge su joj bile tako teke kao da joj drvene klompe uranjaju u cestu, a dah joj se odvajao od tijela u ujnim izdisajima. Mora da sam jako umorna, pomislila je. Obino joj je bilo mrsko sjesti u riku, ali danas, s ovim svojim nogama, bilo je oito da nee izdrati dugi put laganom uzbrdicom koji je vodio do njihove kue. Nastavila je hodati da bi stigla do mjesta gdje se od ceste odvajao uspon na breuljak; tamo je, u oekivanju muterija, obino stajalo nekoliko riki. Ali danas, vjerojatno zbog snijega, sve su bile zauzete, jer ni od nosiljki ni od njihovih nosaa, koji su se obino grijali uz vatru ogrnuti vunenim pokrivaima, nije bilo ni traga. Koliko god ju je to ozlovoljilo, nije se imala kome potuiti. Prepustivi se sudbini, poela se uspinjati blagom uzbrdicom; polako, korak po korak, jer je oteale noge jedva odvajala od tla. Budui da ve nekoliko dana nije bilo kie, snijeg to je prsio zaas je tlo pokrio bijelom koprenom, te napudrao bjelilom sive krovove malog niza radnji s jedne, i grane drvea nad kamenitim zidom s druge strane puta. Svjetla to su se poela paliti odraavahu se na snijegu naranastom bojom marelice, a tu i tamo bi se ispod nadstrenice, uz dim od vatre, provukao i miris ribe to se prila za veeru. S kiobranom u ruci otealoj i ukoenoj od snijega Tomo je ila korak po korak, jedva podiui noge.

Uzbrdica ju je toliko zamarala da je esto bila primorena zastati i duboko udahnuti. Nevelike kue koje bi zamijetila kad bi zastala bile su ili obine kue, ili voarne, ili pak trgovine raznoraznim potreptinama; no u svima je neizmjernim sjajem svijetlilo naranasto svjetlo elektrine lampe, a mirisi svakodnevnih jela, koji su joj drakali nosnice, duboko su je ganuli nekim neizrecivim bogatstvom i toplinom. Srea... mala, skladna, draesna srea zacijelo je prebivala u ovim kuama, u njihovim tijesnim sobicama uz priguenu svjetlost lampe. Samo malo sree i prosjenog sklada: ta nije li ba to ono za ime svaki ovjek, viui, plaui ili divljajui, tei cijelim svojim biem. 182 vrsto omotavi sivi al oko vrata, s kiobranom u ruci promrzloj poput leda, Tomo je bila preumorna da nastavi put. Stojei tako posve sama na cesti kojim je prsio snijeg, obuzme je oaj zbog vlastite beznaajnosti. U ovih nekoliko desetljea, koliko je klju svojega ivota prepustila samovoljnom muu, sve to je unutar odreenih joj granica propatila, naradila se i postigla, bilo je za onaj beivotan i krut prostor opkoljen nepremostivim zidovima, a koji se saeto mogao nazvati "dom" ili "obitelj". To je nedvojbeno bio njezin ivotni prostor, s kojega nije uzmicala i u koji je uloila svu svoju snagu i energiju. A sada je, odjednom, kroz svjetla u kuama koje su tako otuno oiviavale jednu stranu puta, spoznala kako je isprazan njezin, moglo bi se rei umjetan nain ivota, u koji je utroila toliko energije i mudrosti. Zar je mogue da je cijeli njen ivot bio uzaludan i bezvrijedan? Ne, to ne moe biti, ree sama sebi i snano odmahne glavom. U njezinom svijetu bijae nesigurno, kao kad se u tami pokuava snai opipom a ruka ti dodiruje samo neto hladno, tvrdo i bezbojno, u mraku kojemu kao da nema kraja; no kraj, ipak, mora postojati, kao to mora postojati i svijet pun svjetla i vedrine, koji e je doekati kao putnika u vlaku kad izbije iz tunela... i ako taj svijet ne postoji, nita ne bi imalo smisla.., Ne smije oajavati, mora nastaviti put. Ako se uporno ne bude uspinjala, nikada nee stii na vrh breuljka... Duboko udahnuvi, Tomo premjesti teki kiobran iz jedne ruke u daigu, dok je u slobodnoj Rici vrsto drala platnenu vreicu s dokumentima. Pred njom je, shvatila je podigavi pogled, bio jo dobar komad lagane uzbrdice. Mislila je da je prevalila ve tri etvrtine, a bila je tek na polovini puta. Zatvorila je kiobran da bi ga upotrijebila kao tap, sivi al omotala oko glave i nastavila klipsati dalje. Sljedee subote, s namjerom da kod njih i prenoi, posjetila 183 ih je Etsuko u drutvu svoje najmlae keri Kuniko; bio je to njihov prvi novogodinji posjet. Tomo je taj dan provela na nogama, kao i obino, ali ve od jutra neto ju je titalo u prsima i nije gotovo nita jela. One veeri kad je snijeilo, jedva se, zastajkujui nakon svakog koraka, nekako dovukla kui; odgurnula reetkasta vrata sporednog ulaza i sjela na rub uzdignutog poda, toliko osamuena da nije mogla ni govoriti. Pred nju je izasla Suga i pozdravila je, ali Tomo je nije pogledala ve samo, mahnuvi rukom, izustila: - Tople vode... Iznenaena to vidi Tomo kako ne skida s glave al prekriven snijegom, Suga joj donese alicu s vodom i zagleda se u njenu zgurenu priliku, u poutjelo lice oroeno znojem. - to se dogodilo, gospodo? - Nita, ama ba nita - ne otvarajui oi odgovorila je Tomo - samo sam malo umorna... Nemoj o tome nita spominjati gospodaru, Tog dana rano je legla, no sljedeeg jutra ustala je kao i obino. Znala je da u subotu dolazi Etsuko, pa je eljela da poto-poto dotad ne padne u postelju. Bojazan da, ako jednom legne, vie nikada nee moi ustati, davala je natprirodnu snagu njenim malaksalim udovima. Etsukin mu Shinohara postao je u svojoj odvjetnikoj struci jedna od vodeih figura. On i Etsuko dobro su se slagali, a i njegovu odnosu prema tastu i punici nije se imalo to zamjeriti pa ak ni Yukitomo, koji je prema sinu Michimasi utio prezir, nije mogao a da mu ne oda duno potovanje. Djelomino i zbog tatine to ju je osjeao prema drugom mukarcu, vrlo rijetko je stavljao primjedbe na ono to bi rekao Shinohara. Kad bi Tomo eljela muu poruiti neto to sama nije mogla, kazala bi keri a ova Shinohari, koji bi onda razgovarao s Yukitomom kao da je pria potekla od njega. Premda je i kao djevojka bila profinjena, neznatno naglaena arma, Etsuko je uz mua uz kojega nije iskusila 184 Tomine patnje i u sredovjenim godinama sauvala istou, izvana kao i iznutra, djevojke odgojene u zatvorenoj sredini. Ponekad je Tomo u tome vidjela simbol sree, zasluene zahvaljujui njenoj

nesretnoj sudbini, ali esto je bivala i razoarana nedostatkom topline i irine shvaanja u Etsukinu reagiranju, kad bi joj se potuila na kune probleme u vezi s Yukitomom i Sugom. No, premda inae gotovo nikada nije osjetila elju da teret sa svojih plea prebaci na kerina, dananji dan je bio iznimka i ona je gorljivo oekivala Etsukin dolazak. Kad su ule u sobu gdje je Yukitomo sjedio na svom jastuku s naslonom za leda - Etsuko u sveanom dvoslojnom kimonu s porodinim grbom i prekrasnim, crvenkasto-smeim obijem na kojemu bijahu izvezeni vrapci nad bambusovim drveem, i djevojica Kuniko u kimonu od krepa, dugih rukava i vedrih boja, drei majku za ruku - Tomo outje kako joj je srce u grudima poskoilo od radosti, koja je i samu nju zaprepastila. - Evo ih! - rekao je Yukitomo. - No, sve najbolje u ovoj godini! A koliko ve godina ima Kuniko? Kad ovjek ima mnogo unuadi - zacerekao se - ne moe svima pamtiti godine. - Ja sam ve jako star - nastavio je. - Moda u se ove godine i oprostiti sa svijetom... Gdje je Shinohara, zato danas i on nije doao? Ve sam pripremio tablu za go... A tako, novogodinja proslava u Drutvu odvjetnika? A kao predsjednik, naravno, pogotovo ne moe izostati... Izgleda da je Yukitomu priinjavalo zadovoljstvo promatrati smjerno dranje svoje keri i njeno lijepo lice, tako slino njegovu, na elegantno izduenu vratu kao u drala, jer je govorio mnogo, gotovo kao da se svjesno trudio da joj ugodi. Vidjevi raspoloenje starog gospodara, a u elji da ga jo vie razonode, Suga i sluavke takoer poee naizmjence redati komplimente Etsukinoj frizuri i uzorku Kunikina kimona. Malo poslije podneva, kada je Kuniko izala sa sluavkama i svojom sestrinom pozvanom iz Tsunamachija, vrnjakinjom 185 Namiko, da se drvenim reketima igraju lopticom s utaknutim perjem, Tomo e keri: -Juer se s prvog kata tako lijepo vidjela planina Fuji; doi, pokazat u ti! - kazala je nehajnim tonom i odvela Etsuko u jednu sobu na proelju. S verande se na zapadu mogao vidjeti blijedoplaviasti obris Fujija, no Etsuko baci samo letimian pogled na nj. - eli mi neto kazati, majko? - upita, smjestivi se na tatamiju u blizini verande. Poslije toliko godina dobro je poznavala obiaj svoje majke da je nehajno pozove u stranu kad bi joj eljela neto povjerljivo rei. - Loe se osjeam... -1 ja bih rekla. Zabrinula sam se kad sam te vidjela, djeluje tako umorno. to ti je u stvari? Jesi li bila kod lijenika? - Nisam - Tomo odluno mahne glavom. - Tvom ocu dolazi gospodin Suzuki da ga pregleda, i to barem jednom u tri dana, ali ja nemam povjerenja u lijenika koji se ponaa poput muke geishe...Zapravo sam ekala da ti doe. Mislim da mi je, samo ovaj put, potreban pregled kod dobrog lijenika... - ekala si, kae?... ekanje je, majko, besmisleno kad je u pitanju bolest. Zato mi se nisi ve prije javila telefonom? - No dobro, dobro, to i nije tako vano... - i Tomo se sitno nasmije, kao da je keri htjela dati do znanja da stvar ne shvati suvie ozbiljno. Bilo bi suvie pretjerano da o tako neemu govori preko telefona, a i pismo napisano posebno radi toga samo bi ih uznemirilo. Jo je najbolje bilo da prieka Etsuko, jer je sa sigurnou znala da e danas doi. I Tomo, malo-pomalo, ispria keri o novim simptomima koji su se pojavili krajem stare godine. - Pogledaj kako su mi nateene noge - ree i isprui nogu naprijed, razotkrivi je. Zatim prstom pritisne goljenicu. Na ukastoj koi stvorila se na mjestu pritiska blijeda udubina veliine graha, koja nije nestala ni kad je odmaknula prst. 186 - Vidi? - Tomo je intenzivno promatrala ker, dok su joj oi neznatno bile podlivene krvlju. - Uistinu je nabrekla - izjavila je Etsuko skupivi obrve i zagledala se u majine blijede upale oi bez sjaja. Zacijelo su u pitanju bubrezi, mislila je, zaprepatena injenicom da je majka pred njom razotkrila nogu, kretnjom koju od nje nikada, ni kao dijete, nije doivjela. Uini joj se kao da pred sobom gleda majku koja je odbacila sve ono, na to je inae itekako pazila. - Moramo to prije dovesti lijenika. eli li da ja govorim s ocem? - Da, mislim da bi bilo dobro da to uini ti... - spustivi pogled, Tomo e promiljeno. - Ali ne bih

eljela da zna da je to poteklo od mene. - Zar je potrebno da se brine i o takvim stvarima? - Za mene jest. Ti sve promatra kroz logiku, ali zaboravlja da za ovaj dom logika nema vrijednosti. - Ipak, ovisi o emu je rije. Ne vjerujem da bi se u takvom sluaju otac mogao pokazati nerazumnim... A da kaem muu, pa da to od njega sazna? - Da... ako moe, to bi jo bilo najbolje. Ali on je prezaposlen, i pitanje je kada e moi doi... - Ve sutra, ako treba. A dovest e, uz obrazloenje da mu punica ne izgleda dobro, i svog prijatelja, profesora internista sa sveuilita. - Nije potrebno da ga posebno dovede ovamo, ja u otii k njemu... - Ne, majko. emu tolika briga o drugima? Ve sam ti i prije, otkad se tui na klonulost u nogama, rekla da ti je potreban pregled dobrog lijenika, ali onda mora bez oklijevanja posluati njegove savjete. - Ti malo pretjeruje, mislim da stvar nije toliko ozbiljna... - nehajno e Tomo, u elji da potcijeni ono to je rekla, no izraz na licu odjednom joj se promijeni, kao da se zagledala u dubinu ponora. 187 - Nego, Etsuko, htjela bih te jo neto zamoliti... i bilo bi mi neizrecivo teko, kad ti ne bi pristala da mi tu elju ispuni... - O emu se radi? - upita Etsuko, instinktivno uvukavi ramena pod teinom tugaljivo-bolnog izraza na majinu licu. - Sluaj, moda je neobino govoriti o tome... Ali ako lijenik, nakon pregleda, ustanovi da je moja bolest neizljeiva... - Kojeta! Ne govori tako, majko. - Ali mi samo razgovaramo o tome, za sluaj da se to dogodi. Svaki ovjek mora jednom i umrijeti, pa u razmiljanju o smrti nema nieg loega. Nego... u sluaju da je moja bolest neizljeiva, lijenik mi to nee prvi rei, ali isto tako ni svi vi oko mene. A to je ono to me zabrinjava... U trenutku kad saznate da u sigurno umrijeti, elim da mi se to jasno kae; ima toliko stvari koje moram srediti neposredno prije same smrti. No ako bi vam bilo ao rei mi da umirem i samo me tjeili lijepim rijeima, a ja u meuvremenu umrem, to bi za mene bilo fatalno. Ti si mi, Etsuko, ki, i zacijelo moju narav razumije bolje od ostalih. Osjeam da samo tebi i tvojemu muu mogu o bilo emu slobodno priati... Onda, dogovoreno, rei e mi, zar ne? Glas joj je bio dubok i smiren kao da govori o svakodnevnim stvarima, ali Etsuko nad sobom osjeti neki neodreen i postupno sve jai pritisak. Plaila ju je pronicljivost, kojom je njezina majka ve slutila vlastitu smrt. - Hou. Ali to nee biti potrebno, vidjet e - odgovorila joj je, prisilivi se na vedar osmijeh. A s osmijehom oko Tominih tekih vjeda pojave se duboke bore uslijed smijeka kojim se pridruila obmani svoje keri. - Nego, ako je na razgovor zavren, da siemo. Ne bih htjela da Suga, ako nas dugo nema, opet postane sumnjiava. S tim rijeima, poloivi ruke na koljena, Tomo je sporo ustala. Koraajui, pogledala je Etsuko koja je ila za njom i promrmljala: - Ipak sam ja izgubila, a tvoj otac pobijedio. Etsuko nije odmah shvatila znaenje tih rijei. 188 Te veeri, isprativi Etsuko, Tomo je otila u postelju tuei se na osjeaj hladnoe, a sljedeeg jutra vie nije mogla ustati. Isti dan doao im je u novogodinji posjet Etsukin mu Shinohara, iskoristivi priliku da vidi bolesnicu. - Oe - kazao je Yukitomu koji je sjedio suelice - ini mi se da majino stanje nije kao obino. Kako bi bilo da pozovem svog prijatelja Inezawu da je pregleda? Kad jednom bude prekasno, nita vie nee koristiti - rekao je to oputeno, za vrijeme jednog predaha uz go-tablu. - Tomo se uvijek ponosila svojim zdravljem - kimnuo je glavom Yukitomo - i zazirala od lijenika kao od kuge. Bilo bi dobro da joj to ti predloi, i svakako dovede doktora Inezawu... Yukitomo je nasjeo i upao u zamku ba kako je to Shinohara i elio. Ni sam Yukitomo, meutim, nije mogao ostati ravnoduan prema injenici da u posljednje vrijeme Tomo ne ustaje iz postelje, kao ni prema stanju u kojemu se, one snjene veeri, prekrivena snijegom uspuzala kroz sporedni ulaz, to dodue nije sam vidio ali mu je ispriala Suga. Shinoharin kolski drug i dobar prijatelj, doktor Inezawa, slovio je kao jedan od najboljih internista na

podruju medicine. Kada je odlueno da e on doi da pregleda Tomo, njezina postelja premjetena je u jednu od ljepih soba u prednjem dijelu kue; a za tu je priliku, iz radnje Nishikawa u Nihonbashiju, razmetljivi Yukitomo posebno naruio nov komplet posteljine presvuene finom svilom. - Toliko pretjeruje s tim novim stvarima, da bi se svatko praznovjeran uplaio najgoreg - ogovarale su ga kriom sluavke i nadstojnik Tomoshichi. Njihove slutnje su se obistinile, dijagnoza doktora Inezawe glasila je: atrofija bubrega, toliko uznapredovala da je ve nastupila uremija... Zasad medicina nije bila u stanju da joj pomogne; ivjet e, najdulje, moda neto vie od mjesec dana. 189 - Znai, ipak je istina, ona je znala da je bolesna... -jauknula je Etsuko kad joj je mu priopio dijagnozu. Navikla da je gleda jaku i zdravu, nikada u postelji, nedavni razgovor s majkom zatekao ju je potpuno nespremnu i zapanjio je, ali ono to joj se tada inilo nevjerojatnim, sada je bila oita i neizbjena stvarnost. - Kad budemo ocu kazali za majinu bolest, hoemo li mu spomenuti i ono to je meni rekla? - Da, to e ujedno biti i najpogodniji trenutak. A budui da se radi o nesvakidanjoj prilici, bit e primoran da nas saslua. - iMajka je vie od deset godina mlada od oca... Morala bi dulje i ivjeti! - dok je to govorila, iz oiju su joj uznemireno tekle suze. Stegnuta u ivotu oklopom strogih naela, Tomo ni svojoj keri nije dopustila da bude njena s njom, ali sama injenica majinog postojanja davala je Etsuki sigurnost nalik onoj u dobro utvrenom zdanju. Pomisao da e sada, odjednom, izgubiti taj osjeaj sigurnosti, ispunjavala ju je nepodnosivom tugom. Kada su Etsuko i njezin mu rekli Yukitomu za Tominu bolest i neznatnu vjerojatnost da e ozdraviti, te spomenuli njezinu elju da joj se dijagnoza otvoreno kae, Yukitomo je kimnuo glavom. - U redu, ja u to uiniti - rekao je, kao da nagovara sam sebe. Oborena pogleda, Etsuko je plakala. Shinohara je obujmi rukom i izvede iz sobe. Odmah nakon toga, beumno, u sobu unie Suga. - Gospoda Shinohara je plakala. Kako je vaoj gospodi? - Po svemu sudei, loe. - Ali to joj je, zapravo? Primaknuvi mu se koljenima blie, Suga se iskosa intenzivno zagleda u njegov profil u polumraku sobe. Njegove oi potraie njezino lice ali, kao da je na njemu ugledao neto to ga je zaprepastilo, odmah odvrati pogled. 190 - Ali, to je nemogue. Gospoda je uvijek bila tako jaka, tako zdrava ena... Tko bi na tako neto uope i pomislio... No Yukitomo, bez ikakva drugog odgovora, samo zatrese glavom. Pupoljci bijele ljive u vrtu nabubrili su pod zimskim, neobino svijetlim suncem. Tomo, koja je leala u sobi na junoj strani kue, mogla je sa svog jastuka vidjeti sjenu starog stabla to ju je sunce, poput kakvog crtea tuem, ocrtavalo na bijelom papiru kliznih vrata. Sve to bi pojela istog trenutka bi povratila, pa ak i mlijeko i juhu. Ve joj je i sam miris hrane postao odvratan. Pa ipak, premda nije nita jela, neprestano ju je muila garavica. Naglo otvorivi vrata, u sobu unie Yukitomo, zaudo sam. - Kako si? Je li ti jutros malo bolje? Podigavi teke vjede, Tomo pogleda u mua kao da ne vjeruje vlastitim oima. - Ba nimalo... to je rekao doktor Inezawa? - Veli da su ti bubrezi dosta oteeni... Ali, uz potreban odmor i brigu o zdravlju sve se da izlijeiti... A ti si tako vrste konstitucije... - To nije istina! Tomo pokua podignuti glavu s jastuka u namjeri da sjedne kako bi mogla razgovarati s muem, no njegova je ruka zadri i vrati natrag, poloivi ruku na enino mravo rame, prekriveno nonim kimonom, koje ve vie desetaka godina gotovo uope nije dotaknuo, Yukitomo outje kako su u njemu kosti iznenaeno kripnule. - Ne mora ustajati. Znam to si zamolila Etsuko... Ti e sigurno ozdraviti, ali ovjek mora uvijek

biti spreman i na ono najgore... i ako eli neto rei, to god to bilo, bolje da to uini sada. Sluam te i pamtim. 191 - Shvatila sam. Lijepo si to rekao, i, upravo za takav sluaj, ja sam unaprijed napisala oporuku. Nai e je u stranjoj sobi gdje je oltar, u donjoj ladici mog ormara; na njoj i pie "Oporuka". Proitaj je... Prije nego to umrem, elim sigurno znati da si je proitao. Tomo napipa ispod jastuka vreicu s kljuem i prui je Yukitomu, netremice ga promatrajui. Tako otvorenim i nepokolebljivim pogledom nije mua pogledala odavno, ve desecima godina. Sve blia smrt uinila ju je slobodnom. Napustivi bolesniku sobu Yukitomo je, sam, otiao u prostoriju gdje se nalazio obiteljski oltar. Ve desecima godina nije u svojoj ruci drao klju od ormara. Uvukavi ga u malu kljuanicu, okretao ga je sad lijevo sad desno, sve dok mu konano nije uspjelo otvoriti ormar. U njemu su uredno bile sloene bankovne knjiice, rauni i ostali dokumenti, a na samom vrhu nalazila se omotnica na kojoj je, nevjetim no snanim potezima kiice bilo ispisano "Oporuka". Yukitomo je uzme i otvori je, smjestivi se uz prozor da bolje vidi. Sadraj se nastavljao onim istim djetinjim rukopisom kao na omotnici. U njemu je Tomo mukotrpno, tipino enskim, smjernim stilom pisala o novcu to ga je utedjela bez Yukitomova znanja. Radilo se o poprilinoj svoti novca. Porijeklo te uteevine bio je ostatak sume koju joj je prije trideset godina bio povjerio Yukitomo, kada je na njegovu zapovijed otila u Tokio da mu dovede Sugu. Dao joj je tada veliku svotu od dvije tisue jena, uz napomenu da troi prema vlastitom nahoenju. Ali i nakon to je dolino obukla Sugu i isplatila trokove boravka, jo uvijek je kod sebe imala tisuu jena. Taj novac je po povratku kui, uz obraun svih izdataka, namjeravala vratiti muu. Ali kad je vidjela da se on odmah zaljubio u mladu Sugu, zabrinula se za svoju budunost i, za svaki sluaj, odluila taj novac zadrati, vie radi djece negoli radi sebe. To je razlog to je sve ove godine, trpei boi to je morala imati tajnu pred muem, na osnovi te svote stalno tedjela, ali nita od toga nije utroila na vlastiti luksuz. Poslije njezine smrti, pisalo je, neka se taj novac razdijeli njenim 192 unucima, Sugi i Yumi, te roacima vezanim uz njihovu obitelj... itajui oporuku, Yukitomu se inilo kao da posre pred nekom neobino jakom silom. Ni rijei pritube na bezobzirne postupke kojima ju je on, njezin mu, stalno izlagao; ona se samo ispriavala to mu nije mogla vjerovati i to je sve ove godine krila pred njim tu bolnu tajnu. Ali njezine rijei isprike, vie od bilo kakvog predbaci van ja, nadvile su se nad njegovom duom svom svojom teinom. Yukitomo se uspravi, kao da se elio otarasiti tog osjeaja, i velikim se koracima uputi hodnikom natrag, u Tominu sobu. Tomo je leala u istom poloaju kao i maloprije, otvorenih oiju. - Nita ne brini, Tomo... Proitao sam to si napisala i sve sam shvatio. Glas mu je zvuao snano i bodro, kao u mladia. Odgojen u samurajskoj obitelji, Yukitomo nije znao kako da pokae eni da mu je ao. To to je upravo izustio bilo je za njega i najvea mogua isprika. Tomo se upitno zagledala u njegovo lice. - Znai, oprata mi? Hvala ti -kazala je. Od te veeri Tomo je zapala u gotovo neprekidan drijeme, a i u trenucima kada je bila budna, oi su joj zurile u prazno i nita nije govorila. O bolesnoj, potpuno bespomonoj Tomo brinuo se Yukitomo s tolikom panjom, kao da se uistinu radilo o eni koju je ljubio cijelog ivota. A budui da je volja starog gospodara predstavljala zapovijed i za obitelj i za roake, prvi put su svi poeli paziti na Tomo gledajui je s potovanjem, dunim njegovoj zakonitoj eni. Jedne veeri krajem veljae, kada je bila ve na samrti, dole su Fujie i Tovoko - Michimasina ena i Yukitomova neakinja - da probdiju no s bolesnicom; njegovateljica je dobila slobodnu veer. Bilo je tako hladno da se hladnoa uvlaila u kosti, a drveni ugljen u eravniku pretvarao u pepeo nedugo nakon to se zapalio. 193 - Tovoko! - zazove je Tomo koja je sve dotada drijemala, irom otvorivi oi i okrenuvi glavu u njezinu pravcu.

Odgovorivi, Tovoko prie blie, a Fujie pouri kako bi sprijeila svekrvu da podigne glavu; bojala se da bi joj od suvie nagle kretnje moglo pozliti. Ali Tomo nervozno odmahne glavom i odgurne ruku koja ju je pridravala. U toj gaiboj kretnji, to inae gotovo nikad nije uinila, Tomo je otvoreno izrazila svoje prave osjeaje. To je obje ene zaprepastilo, i one su nelagodno zurile u prosijede pramenove kose to su se neuredno sputali s Tominih upalih sljepooica. Tomo nije podigla glavu, ali je, snagom koja bi bila dovoljna i da sjedne u postelji, izgovorila u jednom dahu. - Tovoko, idi stricu Yukitomu i reci mu da ne elim nikakav sprovod. Bit e mi sasvim dovoljno da moje tijelo odveze na otvoreno more Shinagawe i pljusne ga u vodu... Oi su joj, pune ivota, caklile od uzbuenja. Bijahu ispunjene jasno izraenim uvstvom tolikog intenziteta da ih je bilo teko prepoznati kao one sivkaste oi uvijek smirena pogleda ispod tekih vjeda. - Ali strino, kako uope moete tako neto rei? - Zato to elite? Tovoko i Fujie pokuavale su je oajniki razuvjeriti, ali Tomo, koja je bila u transu, nije ih ula. - Brzo, brzo! Ako to ne uini odmah, vie nee biti vremena... Ja to uistinu elim... U more s mojim tijelom, neka ga pljusne... Ba pljusne... Kao da joj se svidjela rije "pljusnuti", Tomo ju je izgovarala gotovo sa zadovoljstvom. Kako ih je bolesnica pourivala, Fujie i Tovoko nisu mogle a da ne izau iz sobe. Na hodniku su izmijenile poglede, kao ene koje su imale mueve i propatile svaka na svoj nain - i, zahvaljujui sloenom razumijevanju svojstvenom samo enama, kimnule jedna drugoj glavom. - Onda, da mu kaemo? 194 - Mislim da bi trebalo. Kada to ve toliko eli... I sama pomisao, da bi provalu tako dugo suzdravanih Tominih emocija morale zadrati za sebe, ispunjavala ih je neodreenim strahom. - Jo ne spavate, oe? - upitala je Fujie Yukitoma i ula, a za njom i Tovoko, u njegovu sobu. Yukitomo je, kao i obino, sjedio na svom jastuku s naslonom i rastvorom bome kiseline ispirao oi. Osim njega u sobi nije bilo nikoga, ni Suge ni unuadi. Yukitomo ublai sjaj svojih izrazito blistavih zjenica koprenom nalik sumaglici, kao da je time htio zahvaliti dvjema enama za trud oko bolesnice. - Hvala za pomo - rekao je. im je sjela, Tovoko mu istog trenutka pone kazivati Tominu poruku. Namjeravala ju je izgovoriti kao buncanje bolesne ene, ali rijei su joj potekle ozbiljnim i od uzbuenja vriskavim glasom, kao da iz nje govori Tomin duh. Sumaglica to je zastirala sjaj Yukitomovih oiju u trenutku iezne. Poluotvorenih ustiju, lice starca poprimi odsutan izraz. U njegovim upravo ispranim, vlanim zjenicama ukae se sjenka strave, kao da je ugledao duha. No ve u sljedeem trenutku, uslijed prisilnog napora miia da povrati svoj uobiajeni izraz, njegovo skladno lice runo se iskrivilo. - Takvu glupost neu dopustiti. Reci joj da e biti pokopana sa svim poastima, kako i dolikuje ovoj kui. Izgovorio je to brzo i prijekornim tonom, a zatim se okrenuo u stranu i snano se useknuo. Kriku, u kojemu je njegova ena saela sva uvstva to ih je potiskivala punih etrdeset godina, bio je izloen itavim svojim biem. A snaga tog krika izazvala je raspuklinu u njegovu oholom egu. 195

TUMA JAPANSKIH RIJEI

O (CHO) - mjera za duinu, oko 109 m FURIGANA - vrsta jednostavnog slogovnog pisma, dopisanog kao izgovor uz sloene kineske ideograme GEISHA - djevojka koja na banketima, uz svirku, pjesmu i ples, prima i zabavlja goste GO - jap. nacionalna igra, koja se sastoji od podloge nalik ahovskoj i bijelih i crnih okruglih ploica HAORI - jap. tradicionalna odjea u obliku kratka kaputa IKEBANA - jap. umjetnost araniranja cvijea KABUKI - jap. nacionalni teatar (nastao krajem 16. st.) KAKI - vrsta voa, kod nas poznatog pod imenom japanska jabuka KYOGEN - vrsta kratke komedije, nastale u drugoj polovici perioda Muromachi (1392 - 1573)-

Obino se izvodi kao predah izmeu dvije N6-drame. NAMU AMIDA BUTSU - molitva kojom se zaziva Buda (tzv. nenbutsu) NO - jap. maskirana drama s pjevanjem i plesom, kojoj su vrhunski ciljevi ljepota glasa i pokreta OBI - iroki pojas kojim se opasuje kimono ORIGAMI - jap. vjetina pravljenja raznovrsnih figura (cvijea, ivotinja i si.) od raznobojnog papira RI - mjera za duinu, oko 3,93 km (1 ri = 36 oa) AKE - jap. nacionalno pie, dobiva se fermentiranjem rie SHAMISEN - jap. trzae glazbalo s tri ice 197 SHIN - ogranak budizma sekta tzv. iste zemlje, iji sljedbenici vjeruju u Amidu TASUKI - vrpca kojom se kimono-rukavi veu na leima, da ne smetaju pri radu TATAMI - hasure od riine slame kojima se oblae pod u japanskim kuama UKIYO-E - uz dvorsku umjetnost razvija se u 17. stoljeu i slikarstvo namijenjeno puku, ukiyo-e, s temama iz svakodnevnog ivota, te prikazima glumaca i kurtizana. Osobito je dolo do izraaja u viebojnom drvorezu. NAPOMENA: Ime u japanskom jeziku dolazi iza prezimena, ali u ovom prijevodu zadrali smo na redoslijed: ime - prezime. Izgovor imena, kao i ostalih japanskih rijei u tekstu je sljedei: sh = , eh = , tsu = cu, y = j, j = d. (Izuzetak ini jedino rije Tokio; pravilno bi bilo Tokyo, ali se u knjizi tako esto ponavlja i kao imenica i kao pridjev, da smo je ostavili u naem obliku.) Mirna Potkovac-Endrighetti 198

FUSNOTE
Fusnote u 1. poglavlju: 1 U daljnjem tekstu: sjesti, to se u svim sluajevima (osim gdje se izriito spominje stolica) odnosi na jap. tradicionalni nain sjedenja (kleknuti i zatim sjesti na pete). 2 1868. godina, pad feudalne vlasti (ogunata Tokugawa) i poetak ere Meiji (1868 - 1912) 3 U Japanu je postojao obiaj da ene nakon udaje pocrne zube. 4 Podruje Kvota i Osake. Fusnote u 2. poglavlju: 1 Poigravanje homonimima: taka, sokol (smisao iz djeakova imena) i taka(i), visok. 2 Sjeveroistoni Honshu. 3 Tzv. yoshi, osoba koju (zakonski) prisvaja obitelj s kojom nije ni u kakvom srodstvu. To je u ovom sluaju obitelj bez mukog nasljednika, koja na taj nain eli produljiti lozu. 4 Od prevelike ljubavi i enje za dragim djevojka Hanjo naposljetku poludi pa stalno, bez obzira na godinje doba, dri u mci i gleda u lepezu to ju je dobila od njega. Yumi time eli rei da je i ona postala poput lepeze ujesen, dakle nepotrebna. 5 Aluzija na kinesku caricu Tsu-hsi (1835 - 1908) u razdoblju Tsing (l6l6 -1912), koja je zemljom autokratski vladala preko etrdeset godina bolje od kakvog mukarca. Mirna Potkovac-Endrighetti 199

Biljeka o prevoditeljici
Mirna Potkovac Endrighetti roena je 1953. u Zagrebu. Zavrila Glazbenu akademiju u Zagrebu (violina). lanica Zagrebake filharmonije od 1975. do 1977. godine. Japanski jezik poela uiti samostalno u sedamnaestoj godini, a 1977. prekida radni odnos u Zagrebakoj filharmoniji da bi ga nastavila uiti u Japanu. Iste godine, nakon est tjedana boravka u Japanu, u konkurenciji s Japancima s uspjehom polae prijemni ispit za postdiplomski studij japanskog jezika (magisterij) na Fakultetu stranih jezika u Osaki. Diplomirala 1980. godine. Od 1981. ivi u Rijeci. Premda je stalno zaposlena kao violinistica u opernom orkestru Hrvatskog narodnog kazalita Ivana pl. Zajca (a takoer je i lanica Rijekog komornog orkestra), vanije podruje njezine aktivnosti jest njen prevoditeljski rad. Iz bogate japanske knjievnosti dosad je prevela sljedea djela: Knjige: Shimazaki Toson: "Zavjet" (Hakai) Liber, Zagreb, 1987. "Antologija suvremene japanske pripovijetke", Adami, Rijeka,

1997. Yoshimoto Banana: "Kitchen" (Kitchin, Muunraito-shadou), Matthias, Labin, 2000. Kenjiro Haitani: "Zeje oi" (Usagi no me), Matthias, Labin, 2002. Pripovijetke: Pripovijetke za djecu emitirane na Hrvatskom radiju u emisijama Prie za laku no
201

Miyazawa Kenji: "Gostionica Divlja maka" Sakaguchi Ango: "Pod rascvalim trenjevim stablima" Ese/i: Sakaguchi Ango: "Zaviaj knjievnosti" Sakaguchi Ango: "O grekama i padovima" Objavljeni tekstovi, odnosno predavanja: "Sakaguchi Ango" Otomo no Tabito-. "13 hvalospjeva sakeu" (iz zbirke Man'voshu) "Makura-kotoba ni tsuite" (O pjesnikoj figuri makura-kotoba) Biljeka o piscu, Naoya Shiga, uz njegov roman Dug put kroz mranu no (slovensko izdanje) "Neka obiljeja japanske poezije i prevoditeljske dileme"
202

SADRAJ
Mirna Potkovac-Endrighetti: FUMIKO ENCHI...........................5 I. PRVI CVJETOVI.........................................................................13 ZELENO GROE....................................................................36 SLUAVKA.................................................................................59

n.
MJESEC 26. NOI......................................................................81 LJUBIASTA VRPCA...............................................................105 ZELENE LJIVE........................................................................128

m.
POLUSESTRA...........................................................................151 NA UZBRDICI.........................................................................173 Tuma japanskih rijei............................................................197 Fusnote....................................................................................199 Biljeka o prevoditeljici..........................................................201