FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

ODSJEK ZA KOMPARATIVNU KNJIŽEVNOST

LIK ANTOINETTE COSWAY U ROMANU ŠIROKO SARGAŠKO MORE

Kolegij: Feminizam i književnost

Mentorica: doc. dr. sc. Maša Grdešić

Studentica: Karla Kozina

Zagreb, lipanj 2019.

1. UVOD

Ovaj će se seminarski rad baviti likom Antoinette Cosway iz romana Široko Sargaško more
karipsko- engleske autorice Jean Rhys. Roman je objavljen 1966. godine u Engleskoj. Glavni
fokus romana je upravo na centralnom liku Antoinette i njenom psihološkom propadanju. Cilj
ovog seminarskog rada je da se kroz jedan ženski lik otkriju i objasne patrijarhalni i kolonijalni
odnosi koje je Englesko carstvo održavalo s koloniziranim područjima. Na taj način, lik
Antoinette predstavlja i ugnjetavanu ženu u zlostavljačkom bračnom odnosu, ali i ugnjetavano
kolonizirano područje od strane veće i moćnije sile.

2. JEAN RHYS

Jean Rhys je rođena 1890. godine u gradu Roseau u današnjoj Dominikanskoj Republici na
Karibima. Djetinjstvo joj je obilježeno netrpeljivošću i antagonizmom koje je osjećala od strane
lokalnog karipskog stanovništva. Njeno je podrijetlo bilo drugačije. Majka joj je bila Kreolka
škotskih korijena, a otac engleski liječnik koji se zbog posla preselio na Karibe. Problemi koje
je doživljavala zbog svoje obitelji i općenito situacija koja je postojala tijekom njenog
odrastanja i kasnije obilježili su njeno stvaralaštvo u velikoj mjeri. Osim Širokog Sargaškog
mora, također piše i romane Putovanje u mraku, Napustivši g. Mackenzieja te posthumno
objavljenu autobiografiju Osmijeh, molim. Napisala je i zbirku pripovijedaka Lijeva obala:
skice i studije o bohemskom Parizu današnjice. 1
Emery navodi kako je upravo Jean Rhys
započela tradiciju karipskog modernizma svojim radom u 1920- ima i 1930-ima (2007: 152)

3. ŠIROKO SARGAŠKO MORE

Široko Sargaško more zasigurno je njeno najpoznatije djelo. Objavljeno je 1966. godine nakon
dugog perioda povučenosti iz javnog života. Roman se smatra prethodnikom, točnije

1
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52701
prequelom, romana Jane Eyre kojeg je napisala Charlotte Brontë. Radnja romana stavlja u
fokus lik Antoinette Cosway prije njenog dolaska u dom njenog supruga, Thornfield Hall, u
Englesku. Roman je podijeljen u 3 dijela. U prvom dijelu, pripovjedačica je Antoinette. Priča
priču o svom mučnom djetinjstvu, majčinoj mentalnoj bolesti i kasnijem odrastanju u internatu.
U drugom dijelu, pripovjedač je neimenovani muškarac za kojeg se kasnije saznaje da je Englez
Rochester za kojeg se Antoinette udala. Radnja ovog dijela se bavi događajima nakon vjenčanja
i prikazom Antoinettiong mentalnog propadanja zbog zlostavljanja njenog supruga. Treći je dio
romana smješten u Englesku i pripovijedan je iz Antoinettine perspektive s ulomcima koje
pripovijeda njena sluškinja Grace Poole. Opisuje svoju namjeru da zapali cijeli Thornfield Hall
i nestane, što se naposljetku i dogodi.

4. LIK ANTOINETTE COSWAY

Prethodno razmatranjima o liku Antoinette, potrebno je prepoznati odluku Jean Rhys da stvori
ovakav specifičan roman u odnosu na literarnu tradiciju i na njena prijašnja djela. „Odluka da
se preprave kanonski narativi zapadnog kulturnog diskursa je česta kolonijalna praksa gdje se
promatranje priče iz druge perspektive smatra nastavkom projekta dekonstruiranja kako bi se
istražila praznine i mjesta tišine u tekstu“ 2(Cappello, 2009: 49). Samo odabirom ovakve
narativne forme, Rhys već stavlja u fokus položaj kolonijalnih žena unutar Carstva. Odabirom
upravo jednog od najvažnijih ženskih romana engleske književnosti, preispituje poziciju drugog
koja je generalno zanemarivana u svim djelima, pa i onim kanonskim. Kao što je već rečeno,
roman se sastoji od tri međusobno povezana dijela u kojima se prikazuje život Antoinette
Cosway. „Antoinette, naravno, ostaje centralni lik. Rhys se željela boriti s onim što je smatrala
da je napad Charlotte Brontë na kreolsku zajednicu Kariba“3 (Kubitschek, 1987: 24). Još
jednom se posebno naglašava borba Jean Rhys s onim prikazima koje je smatrala pogrešnima.
Upravo odabirom kanonskog djela, ironijski se poigrava s cijelim kanonom i društvenim
mehanizmima moći koji ga kreiraju.

Lik Antoinette je prikazan kroz više razina i u suodnosu s drugim likovima. U prvom
dijelu romana, u fokusu je njeno djetinjstvo i odrastanje i, samim time, njen odnos s majkom.

2
Prijevod autora s originala na engleskom jeziku.
3
Prijevod autora s originala na engleskom jeziku.
Očito je iz samog teksta kako je Antoinette smatrala da joj majka Anette uvijek favorizira
mentalno zaostalog brata Pierrea u odnosu na nju. Imanje na kojem su tada živjeli uništeno je
u požaru. Uništenje kuće simboličan je prikaz uništenja Anette kao osobe. Ponajviše nakon
Pierrove tragične smrti u požaru, dolazi do potpunog odbacivanja Antoinette ne samo kao kćeri
nego i kao osobe. „Antoinettin individualni manjak majčinskog zrcaljenja i privrženosti
reflektiraju majčinu društvenu odbačenost u kolonijalnom karipskom otoku obilježenom
predrasudama i rasnim sukobima“4 (Martínez Reventós, 1996: 290). Odnos majke i kćeri
sinegdohalan je za odnos cijelog karipskog društva prema majci. Anette je bila kćerka bivšeg
robovlasnika te je vječno ostala obilježena tom stigmom u većinskom karipskom društvu koji
su i sami jednom bili robovi. Na način na koji društvo odbacuje Anette, ona odbacuje svoju
kćer. Ovakav duboko ukorijenjeni problem jedan je od razlog Antoinettine kasnije mentalne
nestabilnosti. Kako sama ističe u romanu, cijeli život traži ljubav koju ne nalazi. Upravo je
manjak majčinske ljubavi i njeno odbacivanje ostavilo posljedice na njenoj psihi. Također je
bitno primijetiti kako i sama Antoniette ima probleme s karipskim stanovništvom. Ponajviše je
to vidljivo kroz lik služavke Amelie koja se izruguje Antoinettinom podrijetlu tako što joj pjeva
pjesmu o bijelom žoharu. To je, naime, pogrdna oznaka za ljude kreolskog podrijetla na
Karibima. Njih dvije se i fizički sukobe nakon toga te ih Rochester razdvaja i smiruje. Ta scena
sukoba pokazuje da se društvena situacija tog područja nije drastično promijenila tijekom
cijelog Antoinettinog života. U društvu su još duboko ukorijenjene stare podjele koje se
manifestiraju ovisno o situaciji. Jedina karipska osoba u cijelom romanu s kojom Antoinette
ima blizak odnos je njena dadilja iz djetinjstva, Christophine. Ona je brani i savjetuje, pogotovo
kada je u pitanju odnos s Rochesterom. Ona predstavlja jedinu konkretnu i stalnu majčinsku
figuru koju je Antoinette ikad imala.

Kasniji problematičan odnos koji Antoinette ima s Rochesterom posljedica je nekoliko

važnih faktora. Primarno je problem u samim osobnostima i Rochestera i Antoinette. On je
duboko ogorčen odnosom koji njegov otac ima prema njemu te načinom na koji favorizira
njegovog brata. Osjeća se izdanim kada mu otac dogovori brak i prisiljen je otići na potpuno
nepoznato područje i prepustiti se životu koji mu je određen, a ne kojeg je sebi odredio. Nadalje,
s vremenom se osjećaj izoliranosti od svijet sve više produbljuje kada počinje osjećati sve veću
nepripadnost Antoinettinom svijetu, i u fizičkom i u mentalnom smislu. Isti osjećaj
nepripadnosti muči i Antoinette. Iako je plantaža i kuća gdje borave nakon vjenčanja njeno
omiljeno mjesto na svijetu, kako sama ističe, duboki je jaz između nje kao Kreolke i karipskog

4
Prijevod autora s originala na engleskom jeziku.
stanovništva koje je tu okružuje. Također je cijeli život muči opsesija s Engleskom kao
svojevrsnom obećanom zemljom. Smatra je svojom domovinom iako je nikad nije ni posjetila.
Rušenje idealne slike koju ima o Engleskoj posebno je naglašena na samom kraju romana kada
odbija povjerovati svojoj sluškinji da se stvarno nalazi u Engleskoj iako je na Rochesterovom
imanju. Njihov se odnos također može promatrati i iz kolonijalne perspektive osvajanja. „Veza
Rochestera i Antoinette u Širokom Sargaškom moru konstantno se preispitivala kao
utjelovljenje i prikaz kako kolonijalnog tako i seksualnog sukoba“5 (Melkom Mardorossian,
1999: 81) Rochester ponavlja uzorke ponašanja kolonizatora u svom odnosu i s Antoinette i s
Amelie. Snaga njegova utjecaja ponajviše je vidljiva prema Antoinette. Uzima joj sav novac
koji joj je očuh ostavio nakon svoje smrti, preuzima njena imanja te počinje odlučivati o svemu
vezanom za njen život. Osim financijskom osiromašivanja, također joj oduzima aspekte njene
ličnosti oduzimajući joj njenu slobodu, donoseći odluke za nju i verbalno ju zlostavljajući.
Svoje mizogino ponašanje ne zaustavlja na Antoinette. Stupa u seksualni odnos sa služavkom
Amelie iako je svjestan da je Antoinettetoga potpuno svjesna. Ovo je konačan korak u njenom
potpunom psihičkom slomu i odličan pokazatelj Rochesterovog karaktera. Osim što je direktno
naštetio svojoj supruzi, on smatra da zaslužuje i sve ostale žene. Perpetuira ponašanje
kolonizatora koji su smatrali da dolaskom na strani teritorij imaju pravo iskoristiti sve ono što
to područje može ponuditi. Osim prirodnih resursa, koristili su i žene kao poseban simbol svog
sveobuhvatnog osvajanja. „Kolonijalizam znači da je određeni strukturalni segment
ekonomskog sistema kao cijelog sada smješten negdje drugdje, izvan metropole, izvan
svakodnevnog života i iskustva postojanja u matičnoj zemlji. Sada je u kolonijama koje su
„preko vode“ i čija su životna iskustva potpuno drugačija od onih iskustava imperijalne moći.
Ta iskustva kolonija ostaju nepoznata i nezamisliva za subjekte imperijalne moći, kojoj god
društvenoj klasi pripadaju“ 6
(Eagleton et al., 1990: 50-51). Rochester predstavlja subjekt
imperijalne moći koji ne prihvaća odmak bogatstva van Engleske i srca carstva. Antoinette
posjeduje sve bogatstvo u njihovom braku, dok je on gotovo razbaštinjen od strane svog oca.
Također je zanimljivo primijetiti kako ne prihvaća i ne može razumjeti Antoinette i njena
životna iskustva. Sva ona su sporedna i podređena onome što on smatra bitnim. Odbija prihvatiti
njen karakter i prošlost koja ju je oblikovala te je na sve načine oblikuje i podređuje po svojoj
volji. Prvi znaci takvog ponašanja su gotovo banalni. On bira odjeću, tj. haljinu koju će
Antoinette odjenuti i kako će oblikovati svoju kosu. Infiltrira svoju volju u sve aspekte njenog
života, počevši od onih sitnih, svakodnevnih rituala koji se većinom i zanemaruju. Ovaj detalj

5
Prijevod autora s originala na engleskom jeziku.
6
Prijevod autora s originala na engleskom jeziku.
je samo pokazatelj daljnjeg nazadovanja i pogoršavanja u njihovom odnosu koji kulminira
Antoinettinim psihičkim slomom i povratkom u Englesku gdje postaje zatočena.

Posebno indikativno za lik Antoinette Cosway je i činjenica da se uklapa u opću shemu

likova kakve Rhys uobičajeno stvara. „Protagonisti u svim romanima Jean Rhys pokušavaju
naseliti mentalni ili imaginativni svjetonazor koji uvijek dolazi „iz nekog drugog mjesta“ te se
suočavaju s negativnim procjenama sebe samih od strane drugih. Često su u opasnosti da te
7
negativne procjene i predrasude internaliziraju“ (Raiskin, 1999: 169). Za Antoinette, taj je
drugi prostor Engleska. Njena ličnost je, zbog njenog podrijetla, fragmentirana. Cijeli je život
muči osjećaj nepripadnosti te u Rochesteru i snovima o životu u Engleskoj pokušava pronaći
svoje mjesto. Naravno, jasno je da to nikad neće biti nijedan muškarac ni nijedno područje dok
god Antoinette ne prihvati svoje podrijetlo kao takvo i na taj način spozna svoj identitet.

Uzimajući u obzir biografske podatke o Jean Rhys, jasno se može povući paralela
između nje i junakinje romana.„Antoinettino pripovijedanje se događa na razini svijesti. Kroz
svoju svijest, ona rekonstruira, s brutalnom iskrenošću, svoje psihološko putovanje od izolacije
do dezintegracije. Koncentrira se na iskustva u djetinjstvu koja otkrivaju njenu uzaludnu borbu
za ljubavi i razumijevanjem te stadije njenog odbacivanja, alijenacije i dezintegracije“. (Roper,
1988: 19) U mučnim opisima djetinjstva i odrastanja, Rhys kroz lik Antoinette daje jasnu sliku
i svog djetinjstva. Njena je majka također bila potomak stare robovlasničke obitelji te je Rhys
tijekom djetinjstva često bila prozivana i izolirana upravo zbog toga. Bitno je naglasiti da je
velik dio romana posvećen djetinjstvu kao formativnom dijelu Antoinettinog života koji je
postao presudan za njen odrasli život. Svi psihološki problemi, društvena osuda i
nerazumijevanje okoline potječu iz tog razdoblja njenog života.

7
Prijevod autora s originala na engleskom jeziku.
6. ZAKLJUČAK

Jean Rhys, kroz lik Antoinette Cosway, detaljno secira društvene prilike i utjecaj kolonijalnih
sila na osvojena područja. Dajući glas onom Drugom, u ovom slučaju ženi s tavana, ruši
ustaljenje prikaze u engleskom literarnom kanonu koji zanemaruje glasove manjinskih
perspektiva. Sam centralni lik Antoinette se može promatrati iz različitih gledišta, ponajviše iz
feminističke i kolonijalne perspektive koje su u ovom romanu, ali i drugim djelima Jean Rhys,
neraskidivo povezani. S obzirom na sve rečeno, može sa zaključiti da je Rhys uspjela u svom
naumu da vrsno prikaže sve one strukture moći, kolonijalne i patrijarhalne, i ulogu žene kao
podređene u tim odnosima.
LITERATURA

Capello, Silvia. Postcolonial Discourse in "Wide Sargasso Sea": Creole Discourse vs.
European Discourse, Periphery vs. Center, and Marginalized People vs. White Supremacy.
Journal of Caribbean Literatures, Vol. 6, No. 1 (Summer 2009), pp. 47-54

Eagleton, Terry; Jameson, Fredric; Said, Edward W. Nationalism, Colonialism, and Literature.
University of Minnesota Press, 1990.

Emery, Mary Lou. Modernism, The Visual, and Caribbean Literature. Cambridge University
Press, 2007.

Kubitschek, Missy Dehn. Charting the Empty Spaces of Jean Rhys's "Wide Sargasso Sea“.
Frontiers: A Journal of Women Studies, Vol. 9, No. 2 (1987), pp. 23-28

Martínez Reventós, María Dolores. The Obscure Maternal Double: The Mother/ Daughter
Relationship Represented in and out of Matrophobia. Atlantis, Vol. 18, No. 1/2 (Junio -
Diciembre 1996), pp. 286-294

Melkom Mardorossian, Carine. Double [De]colonization and the Feminist Criticism of "Wide
Sargasso Sea". College Literature, Vol. 26, No. 2 (Spring, 1999), pp. 79-95

Raiskin, Judith L. Wide Sargasso Sea. Backgrounds, Criticism. Norton & Company, 1999.

Rhys, Jean. Voyage in the Dark. Penguin Books, 1984.

Rhys, Jean. Wide Sargasso Sea. Penguin Books, 2001.

Roper P., Valerie. Woman as Storyteller in "Wide Sargasso Sea". Caribbean Quarterly, Vol.
34, No. 1/2, WOMEN IN WEST INDIAN LITERATURE (MARCH- JUNE, 1988), pp. 19-
36