Japanska autorica Hitomi Kanehara (1983.) roman Zmije i naunice napisala je s
dvadeset dvije godine i njime osvojila prestinu japansku knjievnu nagradu Akutagawa. Kaneharin prvijenac eksplicitno prikazuje jednu novu generaciju japanskih tinejdera, svijet besciljnosti, seksa, samoozljeivanja. Roman je u Japanu prodan u vie od milijun primjeraka, a posebno ga je promovirao Ryu Murakami, enfant terrible japanske knjievnosti, koji i sam u svojim djelima prikazuje one s dna, izopene, izopaene.
Tri godine poslije, Kanehara, sada ve prepoznata u svijetu, objavljuje Autofikciju.
Ovaj roman svojevrstan je autobiografski zapis, no pitanje je koliko moemo vjerovati pripovjedaici Rin, uspjenoj spisateljici, tek udanoj i ludo zaljubljenoj mladoj eni. Ubrzo uviamo da Rin obuzimaju paranoine misli, a izraz ludo zaljubljena poprima zlokobno znaenje. U etiri poglavlja knjige vraamo se u Rininu traumatinu prolost i otkrivamo detalje o okantnom odrastanju i seksualnom buenju ove emocionalno nestabilne ene.
Autofikcija daje uvid u um hipertjeskobnog pojedinca, ali i u isprazan ivot,
stavove i percepciju jedne tokijske supkulture opsjednute techno partyjima, automatima za igre na sreu i seksom. Na internetskim portalima objavljeni su brojni komentari o Kanehari i njezinu pisanju. Ona je doista kontroverzna spisateljica jedni njezine romane proglaavaju psihotinim piskaranjem i besmislicama, drugi je nazivaju novim, zapanjujuim glasom japanske knjievnosti. Autofikcija je uznemirujua knjiga, neki bi rekli luda ili bizarna. Ali, definitivno, knjiga koja nam ne izlazi iz misli sviala nam se ili ne.