Sir Arthur Conan Doyle GRIMIZNA STUDIJA Ovaj kratki roman, objavljen 1887.

godine, prvo je djelo Conana Doylea u kojem s e kao glavni lik pojavljuje Sherlock Holmes. Djelo je u javnosti pro lo prilino nez apa eno i u ono vrijeme nitko nije mogao slutiti da njime zapoinje novi literarni k ult. ZNAK ETVORICE U ovom romanu dr Watson susree svoju buduu suprugu, Mary Morstan, koja nagovara Sh erlocka Holmesa da potra i njezina nestalog oca. Ona svake godine na tajanstven nai n dobiva po jedan dragulj, a sve vue podrijetlo iz mrane prie ubojstva i izdaje iz vremena velike pobune u Indiji. likovno tiiiail* korica: Leigh Taylor PUSTOLOVINE SHERLOCKA HOLMESA Preveli s engleskog: Ru ica i Aleksandar Vla kalin Naslov originala: A STUDY IN SCARLET THE SIGN OF THE FOUR Copyright (C) Jonathan Clowes Ltd. SIR ARTHUR CONAN DOYLE GRIMIZNA STUDIJA znak etvorice ALFA Zagreb 1978. o I I Q I < > PRVO POGLAVLJE Gospodin Sherlock Holmes Godine 1878. dobio sam titulu doktora medicine na londonskom Univerzitetu, pa sa m proslijedio za Netlev kako bih svr io kurs obavezan za vojne lijenike. Kad sam on dje upotpunio svoje znanje bio sam pridodat Petom puku Northcumberlandskih strij elaca kao pomoni kirurg. Puk je u to vrijeme bio stacioniran u Indiji, no prije n o to sam uspio da mu se prikljuim izbio je drugi afganistanski rat. Prilikom iskrc avanja u Bombavu doznao sam da mi je puk prodro kroz klance i da se ve duboko nal azio na neprijateljskoj teritoriji. Odmah sam krenuo s mnogim drugim oficirima, koji su bili u istom polo aju kao i ja, pa stigoh bez te koa u Candahar, gdje zatekoh svoj puk, te sam smjesta preuzeo du nost. Ovaj pohod je mnogima donio ast i slavu, a meni samo muke i nevolje. Bio sam prek omandovan iz moje brigade u Berkshiresku, s kojom sam sudjelovao u zlosretnoj bi ci kod Maivvanca. Tamo me pogodi u rame metak iz duge afganske pu ke, koji me pogo di u kost i oe e se 0 potkljunjanu arteriju. I ve bih dopao u ruke krvolonim Ghazima, da nije bilo odano sti i hrabrosti mog posilnog Murrava, kome poe za rukom da me teretnim konjem 1 sa mnogo muke prenese do britanskih polo aja. Onako iscrpena od bolova i onemoala od dugotrajnih napora, prenijeli su me u veli kom konvoju do baze u Pes-hawaru. U bolnici sam se bio ve toliko oporavio da sam mogao hodati po hodnicima, pa ak pomalo i i etati na terasu, kad me odjednom obori trbu ni tifus, to prokletstvo u na im kolonijama. Mjesecima mi je ivot visio o niti, a kad sam napokon postao rekonvalescent, toliko sam bio iscrpen 9 i onemoao, da se lijenika komisija slo ila kako ne treba asiti ni asa, ve me smjesta vr titi u Englesku. Poslali su me na Oronte, vojni transportni brod, te sam se mjesec dana kasnije iskrcao na sidri tu u Portsmouthu, upropa ten zdravstveno, ali s blago naklonom dozvolom britanske vlade da se poku am oporaviti u slijedeih devet mjeseci . U Engleskoj nisam imao nikakve svojte, pa sam bio slobodan kao ptica na grani on oliko slobodan koliko to mo e biti ovjek kada ima jedanaest ilinga i est penija dnevn o. Prirodno je da sam pod takvim uvjetima te io Londonu, velikoj kloaki u koju se neumitno slegnu svi Ijenivci i besposliari Carstva. Neko vrijeme sam stanovao u h otelu na Strandu, vodei beznaajan i jalov ivot, tro ei novac koji sam imao mnogo slobo dnije nego to sam smio. Uskoro je moja financijska situacija postala tako zabrinj

avajua, da mi je postalo jasno da u morati ili napustiti prijestolnicu i zakopati se negdje na selu ili potpuno izmijeniti svoj nain ivota. Opredijeliv i se za drugu alternativu, odluio sam da napustim hotel i smjestim se negdje skromnije i jeftin ije. Onoga istoga dana kada sam se na to bio odluio, stajao sam pred Criterion-barom, kad me netko lupnu po ramenu. Okrenuv i se, prepoznah mladoh Stamforda, koji je sl u io sa mnom u Bartsu. Osamljenom ovjeku uvijek je jako ugodno kad u velikoj london skoj pra umi ugleda prijateljsko lice. Stamford nije nikada bio neki posebno prisa n prijatelj, ali sada sam ga pozdravio odu evljeno, a i on kao da se odu evio to vidi mene. Dajui odu ka svojoj radosti, poz-vah ga na ruak u Holborn, te krenusmo dvokol icama onamo. Ma ta da ste radili primijeti on s neprikrivenim uenjem, dok smo se kotrljali na ko taima kroz prepune londonske ulice jedno je sigurno, da ste tanki kao prut, a lic e vam je boje zemlje. Ukratko mu opisah svoje dogodov tine, i zatim stigosmo u Holborn. Jadnice ree on suosjeajno, kad je uo o mojim nevoljama. A to namjeravate sad? 10 Tra im stan odgovorih. Nastojim rije iti problem tako da naem nekakve udobnije prosto rije po pristupanoj cijeni. udna stvar primijeti moj prijatelj. Vi ste mi danas ve drugi, koji mi o tome govor i. A tko je bio prvi? zapitah. Neki ovjek koji radi gore u Bolnikom kemijskom laboratoriju. Jutros mi se po alio da ne mo e nikoga nai tko bi dijelio s njime neke zgodne prostorije, koje je prona ao, a koje su njemu odve skupe. Zaboga uskliknuli pa ako taj zaista tra i nekog s kim bi podijelio sobe i tro kove, onda sam ja pravi ovjek za njega. Meni je i tako dra e da ivim u zajednici nego kao samac. Mladi Stamford me nekako udno pogleda preko svoje a e vina. Vi jo ne poznajete Sherlo cka Holmesa ree on mo da vam ba ne bi prijao kao sustanar. Za to, a kakav je to on? Oh, nisam rekao ni ta protiv njega. Malo je udnih ideja odu evljeni pristalica nekih naunih disciplina. Inae, koliko znam, sasvim je pristojan momak. Pretpostavljam, student medicine? rekoh. Nije, nemam, zapravo, pojma na to se odluio. Vjerujem da je dobro potkovan u anato miji, a i kao kemiar je prvorazredan, no, koliko znam nikad nije sistematski prat io neka medicinska predavanja. Studije su mu potpuno nepovezane i ekscentrine, al i je prikupio gomilu nesvakida njih znanja koja bi iznenadila svakog profesora. Zar ga nikada niste pitali to studira? zapitah. Nisam, nije ovjek od koga bi se ne to moglo izvui, premda, umije biti i prilino razgo vorljiv. Volio bih da se naem s njim rekoh. Ako treba s nekim da stanujem vi e volim mirna ov jeka koji ne to studira. Nisam jo dovoljno ojaao da mogu podnijeti mnogo buke i uzbue nja. U Afganistanu imao sam i jednog i drugog dovoljno za cijeli ivot. A da li bi h mogao vidjeti tog va eg prijatelja? 11 Bit e sigurno u laboratoriju uzvrati moj drug. On ili tjednima izbjegava to mjest o, ili je tamo od jutra do mraka. Ako hoete, mo emo se poslije ruka odvesti onamo. Svakako odvratih, pa razgovor krene drugim pravcem. Na putu u bolnicu Stamford m i dade jo neke podatke 0 gospodinu s kojim sam namjeravao stanovati zajedno. Ne krivite mene, ako se ne budete s njim slagali ree on. Znam o njemu samo ono to sam doznao kad bih ga povremeno susretao u laboratoriju. Ovaj ste sporazum predl o ili vi, pa mene ne smatrajte odgovornim. Ako se ne budemo slagali, nee nam biti te ko da se raziemo odgovorih. ini mi se, Sta forde dodadoh gledajui o tro u svog suputnika da imate razloga to od te stvari peret e ruke. Je li narav tog ovjeka tako stra na, ili je ne to drugo posrijedi? Nemojte ok oli ati. Nije lako izraziti ono to se ne da izraziti odgovori on, smijui se. Za moj ukus Ho lmes je ne to odve nauno ne to to granii s hladnom krvolono u. Mogu ga zamisliti

1 kako daje svom prijatelju najnoviji biljni alkaloid, i to ne iz zluradosti, ve jednostavno da bi tono utvrdio kako djeluje taj alkaloid. Da budem pravedan prema njemu, mislim da bi ga isto tako spremno uzeo i sam. ini se da vi e od svega obo ava egzaktna znanja. To je posve u redu. Jeste, ali ne valja ako se pretjeruje. I zaista je udno kad takav ovjek udara tapom po le inama u dvorani za seciranje. Udara po le evima? Ba tako. Jer, kako bi inae ustanovio u kolikoj se mjeri nakon smrti mogu izazvati modrice. Gledao sam ga vlastitim oima kako to ini. Pa ipak tvrdite da nije student medicine? I nije. Sam avo zna to on, zapravo, studira. Ali, evo nas, pa stvorite o njemu vla stiti sud. Dok je govorio zaokrenuli smo uskom stazom i u li kroz mala, sporedna v rata, koja su vodila u jedno krilo velike bolnice. Ovo tlo sam dobro poznavao. K ad poosmo du hodnika obijeljenih zidova i sivkastih vrata, nije mi trebao nikakav vodi. Pri kra12 ju hodnika odvaja se nisko zasvoeni prolaz, koji vodi do kemijskog laboratorija. Bila je to povi a soba s mnogo poredanih boca. Svugdje unaokolo bili su iroki, nisk i stolovi puni retorti, epruveta i malih Bunsenovih plamenika iz kojih su treper ili modri pla-mici. U sobi, nagnuta nad jednim poduljim stolom i zadubljena u pos ao, zatekli smo jednog jedinog studenta. Kad je zauo na e korake, osvrne se i oito z adovoljan skoi na noge. Prona ao sam! Prona ao sam! povika on mom prijatelju trei prem nama s epruvetom u ruci. Prona ao sam reagens koji izaziva hemoglobin i ni ta drugo . Da je otkrio zlatni rudnik ne bi, valjda, bio sretniji. Doktor Watson, gospodin Sherlock Holmes ree Stamford predstavljajui nas. Kako ste? ree on srdano ste ui mi ruku snagom koju nisam oekivao. Kako vidim, bili u Afganistanu? Otkud to znate, zaboga? upitah iznenaeno. Nije va no ree smijui se prigu eno. Sada je u pitanju hemoglobin. Vi, nesumnjivo, uvi e koliko je znaajno to moje otkrie? Kemijski je to, bez sumnje, zanimljivo odgovorih ali praktino ... Ali, ovjee, pa to je najpraktiniji sudsko-medicinski pronalazak u nekoliko posljedn jih godina. Zar ne vidite da nam omoguava da nepogre ivo doka emo mrlje krvi? Prijeite ovamo! U svojoj revnosti on me uhvati za rukav od kaputa, pa me povue na drugu stranu do stola za kojim je radio. Uzmimo malo svje e krvi ree on zabadajui sebi u prst dugaku , tupu iglu, pa jednom kemijskom pipetom izvue kap krvi. Sad ovoj maloj koliini kr vi dodajem litru vode. Jeste li opazili da mje avina izgleda kao ista voda? Srazmje r krvi ne mo e biti vei od jedan prema milijun. Pa ipak, ne sumnjam da u moi izazvati karakteristinu reakciju. Dok je to govorio baci u posudu nekoliko bijelih krista la i doda nekoliko kapi nekakva prozrana fluida. Za tren oka tekuina 13 dobi zagasitu boju mahagonija, a na dno staklene posude poeo se talo iti nekakav mr ki prah. Ha, ha povika on tap ui rukama kao razdragano dijete, koje je dobilo novu igraku. ta mislite o ovome? ini mi se da je pokus vrlo delikatan primijetih. Krasan! Krasan! Stari pokus sa guajacumom bio je jako nespretan i nesiguran. Ist o tako i mikroskopski pregled krvnih stanica, koji ne poma e ni ta ako su mrlje star e nekoliko sati. Meutim, moj pokus ini se da je podjednako efikasan, bez obzira da li je krv svje a ili nije. Da je ne to prije pronaen, stotine ljudi, koji etaju na sl obodi, odavno bi ve bili iskusili kaznu za svoje zloine. Zaista? promrmljah. Kriminalni sluajevi zapinju uvijek na istom pitanju. ovjeka osumnjie za zloin mo da mj esecima poslije samog djela. Jesu li to mrlje od krvi, blata, re, voa, od ega li su ? To je pitanje muilo mnoge strunjake, a za to? Jer nije bilo pouzdana pokusa. Sad i mamo pokus Sherlock Holmesa i nee vi e biti nikakvih nevolja. Oi su mu blistale dok je govorio, zatim stavi ruku na srce i pokloni se kao da je zastao pred publikom koja mu aplaudira.

Treba vam estitati primijetih, prilino iznenaen njegovim odu evljenjem. Pro le godine dogodio se onaj sluaj s von Bischoffom u Frankfurtu. Da se mogao izve sti ovaj pokus, on bi svakako bio obje en. Zatim: onaj Mason iz Bradforda i poznat i Muller, pa Lefevre iz Montpelliera i Samson iz New Orleansa. itav niz sluajeva b ih vam mogao imenovati u kojima bi ba ovaj pokus bio odluujui. Vi kao da ste nekakav d epni kalendar zloina ree Stamford, nasmijav i se. Mogli biste izdavati novine samo o zloinima! Nazovite ih Policijske vijesti iz pro losti. Bilo bi to i te kako zanimljivo tivo primijeti Sherlock Holmes, lijepei na vrh prs ta komadi flastera. Moram biti pa ljiv nastavi on okreui se s osmijehom prema meni j r imam mnogo posla s otrovima. On u razgo14 voru ispru i ruku, te spazih kako je sva i arana slinim komadiima flastera i nagrizena od kiselina. Do li smo ovamo poslovno ree Stamford, sjedajui na visoki trono ac i odgurnuv i nogom d ugu stolicu u mom pravcu. Ovaj moj prijatelj eli da negdje zabode svoj stijeg, pa kako ste mi se alili da ne mo ete nai nikoga tko bi s vama dijelio stan, pomislih da vas dvojicu treba poveza ti. Sherlock Holmes na pomisao da sa mnom dijeli stan kao da se odu evio. Mjerkao sam neke sobe u Baker Stre-etu ree on koje bi nam savr eno odgovarale. Nadam se da vam miris jakog duhana ne smeta? I ja sam uvijek pu io mornarski odgovorih. Jako dobro. Obino dr im posvuda kemikalije, a s vremena na vrijeme i eksperimentira m. Hoe li vam to smetati? Ni najmanje. Da vidimo kakvi su mi ostali nedostaci. Katkad postanem tmuran i danima ne otvar am usta. Kad sam takav ne treba misliti da se durim. Ostavite me samo na miru, i brzo u opet biti kao to treba. A ta vi imate da priznate? Veoma je preporuljivo da dva momka prije nego to ponu ivjeti kao sustanari upoznaju svoje lo e strane. Nasmijah se na ovo unakrsno ispitivanje. Dr im malog buldoga rekoh i ne podnosim g raju, jer su mi popustili ivci, i di em se u nemogue sate i izuzetna sam lijenina. Ka da sam zdrav imam i drugu zbirku poroka, ali ovi su mi za sada najglavniji. Ukljuujete li i sviranje violine u tu svoju graju? zapita on boja ljivo. To zavisi od sviraa odgovorih. Dobro sviranje violine poslastica je za bogove, lo e sviranje ... Oh, onda je u redu povika on osmjehnuv i se veselo. Mislim da mo emo smatrati stvar svr enom, naravno, ako vam se sobe budu svidjele. E, pa onda kad emo ih pogledati? Doite sutra u podne po mene, pa idemo skupa i sve emo urediti odgovori on. 15 Vrijedi, tono u podne rekoh, rukujui se s njim. Ostavili smo ga da radi dalje sa s vojim kemikalijama, a mi se pro etasmo do mog hotela. Uzgred budi reeno zapitah odjednom, zaustaviv i se i okreui se prema Stamfordu otkud je znao da dolazim iz Afganistana? Moj pratilac se tajanstveno nasmija. U tome i jeste njegova osebujnost ree. Mnogi bi eljeli znati kako on otkriva takve stvari. Oh! tajna, zar ne? povikah, trljajui ruke. Stvar me veoma dra ka. Neobino sam vam za hvalan to ste nas povezali. Kao to znate, upoznavanje ovjeanstva je upoznavanje ovjek a. Tada ga morate upoznati ree Stamford pri opro taju. Premda ete zakljuiti da je on vr o vorast problem, kladim se da e on vi e doznati o vama, nego vi o njemu. Do vienja. Do vienja odvratih i uputih se svome hotelu, u mislima veoma zaokupljen svojim no vim poznanikom. 16 DRUGO POGLAVLJE Nauka o zakljuivanju Slijedeeg dana na li smo se kako smo se dogovorili i pregledali sobe, o kojima mi j e priao prilikom na eg susreta, u Baker Streetu br. 221. Bile su to dvije udobne sp avae sobe i jedna svijetla, vedro namje tena dnevna soba, u koju je svjetlost prodi rala kroz dva prostrana prozora. Stan se svakako doimao vrlo primamljivo a uvjet

i, kad se podijele izmeu nas, toliko su nam se inili povoljni da smo se odmah nago dili. Jo iste veeri donio sam stvari iz hotela, a slijedeeg jutra s nekoliko kutija i vje alica do ao je za mnom i Sher-lock Holmes. Dan-dva proveli smo u razmje tavanju stvari, onako kako nam je najvi e odgovaralo. Kad smo to zavr ili, malo-pomalo smo se skrasili i privikli na novu okolinu. Holmes nije nimalo bio osoba s kojom se te ko ivjelo u zajednici. Mirno se vladao i imao ustaljene navike. Poslije deset sati uveer rijetko je kad bio na nogama, a svakog dana, bez izuzetka, dorukovao bi i izi ao prije nego to sam ustao. Katkad bi proveo cijeli dan u kemijskom laboratoriju, katkad u dvoranama za seciranje, a p onekad opet u dugim etnjama, i to, ini se, kroz najgore gradske etvrti. Kad bi dobi o napad radinosti, njegovu energiju ni ta nije moglo prema iti. Povremeno bi ga spop ala reakcija i tad bi po cijele dane le ao na sofi u dnevnoj sobi i tek procijedio po koju ili se prome koljio. U tim prilikama zapa ao sam mu u oima toliko prazan i s anen izraz da bih ga mogao osumnjiiti da se odaje drogama, kad me umjerenost i ist unstvo u cijelom njegovu nainu ivota ne bi odvraali od takve pomisli. Iz tjedna u tjedan sve me je vi e zanimalo i sve sam vi e postajao radoznao to on zap ravo smjera. Ve i sama njegova linost i izgled bili su takvi da bi izazvao pa nju i 2 Znak etvorice 17 sasvim sluajnog prolaznika. Bio je visok ne to iznad est stopa, ali onako pretjerano mr av doimao se mnogo vi im. Oi su mu bile o tre i prodorne, osim u onim periodima oba -mrlosti koje sam spomenuo; tanak, orlovski nos davao je cijeloj njegovoj figuri uvijek budan i odluan izraz. I brada mu je bila istaknuta i etvrtasta, to je znak odluna ovjeka. Njegove ruke, iako esto umrljane tintom ili kalijem, bile su u dodir u izvanredno nje ne to sam esto imao prilike da uoim kad god sam ga promatrao kako po stupa sa svojim krhkim kemijskim instrumentima. italac e me mo da dr ati nekim beznadnim znati eljnikom kad priznam koliko je taj ovjek i zazivao moju radoznalost i koliko sam se samo trudio da shvatim njegov karakter. Ali, prije nego to donesem svoj sud, treba imati na umu koliko mi je ivot u to vr ijeme bio besciljan i koliko me je malo stvari zanimalo. Zdravlje mi je branilo da izlazim, osim kad je bilo naroito pogodno vrijeme, a nisam imao prijatelja koj i bi mi svojim posjetom pomogli da se oslobodim jednolinosti svakida njice. Pod tak vim uvjetima izvrsno mi je do la mala tajanstvenost koja je obavijala mog sustanar a, te sam ubijao vrijeme u poku ajima da je rije im. On nije studirao medicinu. U vezi s tim, i sam je, odgovarajui na jedno pitanje, potvrdio Stamfordovo mi ljenje. A nije, ini se, pratio ni bilo kakva druga predavan ja koja bi ga osposobila za ne to ili mu omoguila pristup meu ueni svijet. Pa ipak, n a nekim podrujima nauke bio je izuzetno revnostan, a, u svojim ekscentrinim granic ama, znanje mu je bilo toliko izvanredno opse no i definirano da sam koji put osta jao zapanjen nekim njegovim zapa anjem. Nitko svakako ne bi toliko naporno radio i stjecao tako iscrpna znanja ako nema na pameti odreeni cilj. itaoci nadohvat rije tko se istiu temeljito u znanja. Nitko nee, ako zato nema jake razloge, optereivati sv oj um sitnicama. Isto onako izuzetno kao znanje bilo mu je i neznanje. O suvremenoj knji evnosti, f ilozofiji i politici gotovo da nije imao ni pojma. Kada sam citirao Thomasa Carl vlea upitao me je najbezazlenije, tko je to i ta je taj uradio. Mom iznenaenju pak nije bilo kraja, kad sam sluajno otkrio kako 18 ne zna ak ni za Kopernikovu teoriju, ni za Sunev sistem, Da neko kolovano ljudsko b ie u devetnaestom stoljeu ne zna kako se Zemlja okree oko Sunca, inilo mi se nevjero jatno i nije mi i lo u glavu. ini se kao da ste se iznenadili ree on, smije ei se kad je vidio koliko sam se zgranu o. Sada, budui da to znam, potrudit u se da to prije zaboravim. Da zaboravite! Vidite objasni on dr im da je ovjeji mozak u poetku jedna malena prazna potkrovnica koju treba nagomilati namje taj po svom izboru. Samo budala ubacuje sve otpatke n a koje nailazi, tako da zatrpava ono znanje koje bi mu moglo biti od koristi, il i se, u najboljem sluaju, izmije a sa silom drugih stvari, tako da ga te ko mo e dohvat iti. Struan radnik, meutim, vrlo je izbirljiv prema onome to stavlja u svoju mo danu potkrovnicu. uva samo ona orua koja mu poma u u poslu, tih ima u velikom izboru i dr i

ih u savr enom redu. Pogre no je misliti da ta malena prostorija ima nekakve elastin e zidove, koji se po volji mogu stezati i rastezati. Vjerujte mi, doe vrijeme kad pri svakom dodavanju znanja zaboravljate ne to to ste prije znali. Prema tome, od najveeg je znaenja, da injenice koje vam ne koriste ne istiskuju one koje vam koris te. Ali Sunev sistem pobunih se. A ta e mi on, kog vraga? prekide me nestrpljivo. Ka ete da se vrtimo oko Sunca. Vrtj eli se mi oko Sunca ili Mjeseca za mene i moj posao nema ba nikakve razlike. Na vrhu jezika bilo mi je da ga upitam, kakav li mu je taj posao, ali mi ne to u n jegovu dr anju oda da mu to pitanje ne bi bilo po volji. Stoga sam razmislio o na em kratkom razgovoru i iz njega poku ao izvui zakljuke. Rekao je da ne eli stjecati ika kva znanja koja nemaju veze s njegovim ciljem. Prema tome, sva znanja kojima je raspolagao bila su samo znanja kojima se mogao koristiti. U sebi sam naveo sve o ne razliite teme o kojima sam dosad saznao da je izuzetno dobro obavije ten. ak sam uzeo i olovku, pa ih nabacao na papir. Kad sam dovr io taj dokument, nisam mogao o doljeti, a da se ne nasmije im. Glasio je ovako: 19 1. Poznavanje knji evnosti ni tica 2. Poznavanje filozofije ni tica 3. Poznavanje astronomije ni tica 4. Poznavanje politike slabo 5. Poznavanje botanike razliito. Dobro potkovan u beladoni, opijumu i otrovima uo pe. 0 praktinom vrtlarstvu ne zna ni ta 6. Poznavanje geologije znanje praktino, ali ogranieno. Vrste tla razlikuje na prv i pogled. Poslije etnji pokazivao mi je blato na mojim nogavicama, i po njegovu s astavu i boji rekao bi mi u kojem sam se dijelu Londona uprskao 7. Poznavanje kemije vrlo temeljito 8. Poznavanje anatomije detaljno, ali nesistematsko 9. Poznavanje senzacionalistike knji evnosti golemo. ini se kao da poznaje i najsitn iju pojedinost svih moguih jezivih dogaaja koji su se zbili u ovom stoljeu. 10. Svira dobro violinu 11. Strunjak je za biljar, boks i maevanje 12. Posjeduje temeljno praktino znanje britanskog prava. Kad sam stigao s popisom dotle, spopade me oaj i ba-cih ga u vatru. Samo da mi je dokuiti ta eli postii taj ovjek skupljajui sva ova znanja? Za kakav li se on to poziv priprema, govorio sam sebi i odmah se okanio da dalje eprkam. Primjeujem da sam spomenuo i da svira violinu. Pokazao je na tom polju veoma znaaj ne sposobnosti, ali i tu, kao i kod svih ostalih njegovih dostignua, bilo je nast ranosti. Uvjerio sam se u to kad mi je na moj zahtjev odsvirao Men-delssohnovu Li eder te jo neke, meni drage, kompozicije. Meutim, kada bi ostajao sam, rijetko bi s virao pravu muziku ili se oku ao s nekom poznatom melodijom. Katkad bi se zavalio naveer u svoj naslonja, zatvorio oi i gudio po violini, koju bi dr ao meu koljenima. ic e bi katkad zazvu-ale razdragano a katkad sjetno, koji put sanjalaki, koji put ved ro. Ova je muzika jasno odra avala misli koje su ga 20 obuzimale; ali da li je ona te misli potkrepljivala ili je samo puki odraz njiho vih hirova i ma te, nisam mogao dokuiti, jer je to bilo iznad mojih mogunosti. Ja bi h se mo da i pobunio protiv tih uznemirujuih solo toki, da ih on obino nije zavr avao t ime to bi, kao malu naknadu za zloupotrebu mog strpljenja, odsvirao itav niz mojih najomiljenijih melodija. U prvom tjednu nekako se dogodilo da nas nitko nije posjetio, pa sam pomislio da je moj prijatelj kao i ja ovjek bez dru tva. Meutim, brzo sam se uvjerio da ima mno go poznanika u najrazliitijim dru tvenim slojevima. Bio je tu neki maleni ovjek, tam nih oiju, poput takora, koga mi je predstavio kao gospodina Lestradea i koji je tr i-etiri puta dolazio u toku jednog dana. Jedno jutro pojavila se i neka skladno o djevena mlada djevojka i ostala oko pola sata. Isto to popodne nai ao je i neki si jedi, bijedni posjetilac, nalik na idovskog torbara, koji je djelovao jako uzbueno . Njega je u stopu slijedila neka ena u papuama. Drugom prilikom pojavi se neki st ari gospodin, sijede kose, koji je razgovarao s mojim prijateljem, a jednom opet nekakav nosa sa eljeznice u svojoj uniformi s pregaom od ohe. Kad bi se pojavila ne

ka od ovakvih jo neopisanih osoba, Sherlock Holmes bi me obino zamolio za dozvolu da upotrijebi dnevnu sobu, a ja bih se povukao u svoju spavau. Pri tom mi je uvij ek govorio da mu oprostim to me uznemirava. Moram upotrebiti ovo mjesto kao poslo vnu prostoriju govorio je a taj svijet su moji klijenti. Ponovo mi se ukazala pr ilika da mu izravno postavim pitanje o svemu ovome, ali i opet mi moja suzdr anost nije dopustila da tra im od Holmesa da mi se povjeri. Postajao sam duboko uvjeren da postoji nekakav razlog za to on to ne spominje, no ubrzo mi on sam izbi tu mis ao iz glave, jer je govorio o toj stvari kako je i kada htio. Dogodilo se to 4. marta. Sjeam se datuma, jer za to imam jaki razlog. Ustao sam r anije nego obino i zatekao Sherlocka Holmesa za dorukom. Stanodavka je ve bila navi kla da kasno ustajem, tako da za mene nije ni pripremila kavu. Podstaknut onim b ezrazlo nim nestrpljenjem koje progoni ovjeanstvo, zazvonio sam i odsjeno stavio do z nanja 21 da sam spreman. Zatim digoh neke novine sa stola i poku ah njima prekratiti vrijem e, dok je moj prijatelj utke grickao pr eni kruh. Naslov jednog lanka bio je obilje en olovkom, te sam ga, naravno, preletio pogledom. Njegov malo pretjerano va an naslov glasio je: Knjiga ivota, a lanak je poku avao iznije ti ta bi sve neki promatraki nastrojen ovjek mogao nauiti prouavajui uredno i sistemat ski sve to mu se nae na putu. Dojmilo me se kao udna mje avina pronicavosti i besmisl ice. Rasuivanje je bilo o tro i sna no ali su mi se zakljuci uinili odve neprirodni i pr etjerani. Pisac je tvrdio kako se nekim trenutnim izrazom, trzajem mi ia na licu il i pogledom oka mogu dokuiti i najskrivenije misli ovjeka. Po njemu se ovjek nije mo gao prevariti, ako je vje t zapa anju i analizi. Zakljuci u lanku su bili nepogre ivi ka o Euklidove teoreme. Njegovi rezultati bili su za sve neupuene osobe toliko iznen aujui, da su ga one, prije nego to bi shvatile kako je pisac do ao do tih rezultata s lobodno mogle smatrati i nekim obinim narkomanom. Iz kapi vode, navodio je pisac, neki logiar bi mogao izvui zakljuke o postojanju At lantika ili Nijagare, iako ih nije ni vidio ni uo. Tako je i sav ivot jedan veliki lanac, ija nam priroda postaje poznata im upoznamo makar jednu njegovu kariku. Na uka o zakljuivanju i analizi kao i svako drugo znanje, stjee se samo dugim i strpl jivim prouavanjem, a ivot nije dovoljno dug da bi u tom podruju ikojem smrtniku omo guio da dostigne najvi e mogui vrhunac. Prije nego to se osvrne na te nematerijalne i intelektualne vidove stvari, koji ukljuuju velike te koe, onaj koji istra uje treba n ajprije da ovlada osnovnim problemima. Prilikom susreta s drugim smrtnikom treba da naui kako e na prvi pogled uoiti sav historijat njegova ivota, njegovo zanimanje ili struku kojoj pripada. Ma kako ovo vje banje bilo djetinjasto, ono izo trava mo z apa anja i upuuje ovjeka kamo i u ta da gleda. Po noktima nekog, po rukavu njegova ka puta, po cipelama, koljenima na hlaama, uljevima ka iprsta i palca, njegovu izrazu l ica, po man etnama od ko ulje po svemu tome mo e se jasno otkriti ovjekov poziv. Sko22 ro je nemogue pretpostaviti, da svi ovi podaci ne bi u punoj mjeri pridonijeli ne kom licu koje treba da rasvijetli neki sluaj. Al' je ovo te ko lupetanje povikah tresnuv i novine o sto. Takvu glupost nisam proita o otkad ivim! ta to? zapita Sherlock Holmes. Pa ovaj lanak rekoh, ukazujui na njega liicom za jaja dok sam sjedao za doruak. Vidi da ste ga proitali jer ste ga obilje ili. Ne poriem da je dobro napisan, ali mi ide na ivce. To je oigledno teorija nekog besposliara koji sjedi u naslonjau, i koji iz samoe svoje radne sobe ispreda sve te krasne, male paradokse. Ne vidim u tome ni kakve praktine vrijednosti. Volio bih ga vidjeti onako u-urenog, u zatvorenim kolima treeg razreda podzemne eljeznice, neka mi tamo imenuje zanimanja svojih suputnika . Kladio bih se u tisuu prema jedan protiv njega. Izgubili biste svoj novac primijeti Holmes mirno. to se lanka tie, napisao sam ga j a osobno. Vi! Tono. Imam sklonosti za obje ove stvari, i za zapa anje i za zakljuivanje. Teorije k oje sam ovdje iznio, a koje vam se ine tako nestvarne, u biti su nevjerojatno pra ktine, toliko praktine, da od njih zavisi kruh moj svagda nji. Kako to? zapitah i nehotice.

Pa, imam i ja svoj posao. Istina, pretpostavljam da sam jedini na svijetu. Ja sa m detektiv-savjetodavac, ako shvaate to to znai. Ovdje u Londonu imamo mnogo dr avnih detektiva i gomilu privatnih. Ti momci kad pogrije e dolaze k meni, a meni obino u spijeva da ih navedem na pravi trag. Iznesu mi sve dokaze, a ja sam obino u stanj u, zahvaljujui poznavanju povijesti zloina, da ih usmjerim na pravi put. Meu zlodje lima postoji velika srodnost, pa ako imate pojedinosti tisue zloina u malom prstu, udno bi bilo, ako ne uspijete rije iti i tisuu i prvi. Lestrade je priznat detektiv . Tu skoro zapao je u orsokak u nekom sluaju krivotvorenja, pa ga je to dovelo k m eni. A oni drugi ljudi? 23 Njih alju obino neke privatne detektivske agencije. Svi su ti ljudi zbog neega u ne volji, pa tra e da im ne to rastumaim. Ja saslu am njihove pripovijesti, oni saslu aju mo je opaske, a ja zatim stavim svoju nagradu u d ep. Hoete li time rei primijetih kako ne napu tajui svoju sobu, uspijevate raspetljati n kakav vor koji drugi ne mogu raspetljati, iako su osobno vidjeli svaku pojedinost ? Upravo to. Posjedujem nekakvu intuiciju te vrste. S vremena na vrijeme, pojavi s e, meutim, i neki slo eniji sluaj. Tada se moram promuvati unaokolo i vlastitim oima pogledati stvar. Vidite, znam mnogo specifinih znanja koja mi u mnogome olak avaju stvar. Ovi zakoni zakljuivanja izlo eni u tom lanku koji su vas tako ra estili, za men e su u praksi od neprocjenjive vrijednosti. Promatranje je velik dio mene. Iznen adili ste se kad sam vam prilikom na eg prvog susreta rekao da ste do li iz Afganist ana. Bez sumnje su vam rekli. Ni govora. Znao sam da ste do li iz Afganistana. Tok misli mi ve po ukorijenjenoj n avici tako brzo prostruji kroz glavu, da pri tom nisam ni svjestan svih meustupnj eva loginog mi ljenja. Takav je stupanj, meutim, postojao i u ovom sluaju. Tok rasuiva nja je tekao ovako: Evo jednog gospodina koji se doima kao lijenik; ali je vojnikog dr anja. Dakle, oigledno vojni lijenik. Odskora je do ao iz tropskih krajeva, jer mu je lice tamno, a to mu nije prirodna boja puti jer su mu zglavci na rukama svije tli. Preturio je bolest i tegobe preko lea to se jasno vidi po izmuenom licu. Lijev a mu je ruka bila ozlijeena: dr i je kruto i neprirodno. Gdje bi u tropskim krajevi ma engleski vojni lijenik mogao vidjeti tolike tegobe, i biti ranjen u ruku? Jasn o, u Afganistanu! Tada sam kazao kako dolazite iz Afganistana, a vi se iznenadil i. Po tome kako bi tumaite, to je sasvim jednostavno rekoh, smije ei se. Podsjeate me n Dupina Edgara Allana Poea. Nisam ni slutio da takvi pojedinci postoje i izvan p ripovijesti. Sherlock Holmes ustade i zapali lulu. Vi, nesumnjivo, dr ite da mi time to me uspor eujete s Dupinom, laskate primijeti on. Pa lijepo, po mom mi ljenju, Dupin je 24 bio nesposobnjakovi. Onaj njegov trik da prodre u misli svog prijatelja poslije ut nje od etvrt sata, zapravo je vrlo porazan i povr an. U izvjesnoj mjeri, bez sumnje , imao je dara za analizu, ali ni u kom sluaju nije bio onakva posebna linost kakv om ga je zami ljao Poe. Jeste li proitali djela od Gaboriaua? zapitah. Odgovara li Lecog va em poimanju det ektiva? Sherlock Holmes mrknu ironino. Lecog je bio bijedna eprtlja ree on ljutitim glasom. Mogao se podiiti samo jednim: svojom energijom. Od te sam se knjige jednostavno r azbolio. Pitanje je bilo kako da se identificira nepoznati zatvorenik. Ja sam to mogao uiniti za dvadeset etiri sata. Lecogu je za to trebalo oko est mjeseci. Od t oga bi se dala napraviti vje benica za detektive, da ih se naui kako ne treba radit i. Ogorilo me to se s dvije linosti, kojima sam se divio, postupalo tako grubo. Od etao sam do prozora i gledao, stojei pokraj njega, na u urbanu ulicu. Ovaj momak mo da i j este jako pametan rekoh u sebi ali svakako je i vrlo uobra en. Danas nema ni zloina ni zloinaca govorio je on svadljivo. Kakva je onda korist ima ti razuma u na em zanimanju. Svjestan sam da ga imam u tolikoj mjeri da bih mogao postati slavnim. Nitko meu ivima, niti itko od onih koji su ivjeli, nije pobrao tol

iko znanja i prirodnog talenta za istra ivanje zloina kao ja. A rezultata? Nema zloi na koji treba istra iti ili, u najboljem sluaju, postoje samo bijedna nevaljalstva, ije su pobude tako providne, da su jasne ak i slu benicima Scotland Yarda. Poeo me je smetati naduti nain njegova izlaganja. Uini mi se da bi bilo najbolje da promijenimo temu razgovora. to li hoe onaj momak zapitah pokazujui na sna no, jednostavno odjeveno stvorenje, koj e se s druge strane polako pribli avalo ulicom pa ljivo zagledajui brojeve. U ruci je nosio veliku, plavu omotnicu. Oigledno nekakvu poruku. Mislite li na onog umirovljenog narednika mornarice? ree Sherlock Holmes. 25 Hvali se i kooperi, pomislih u sebi. Vrlo dobro zna da ne mogu provjeriti njegovo na gaanje. Upravo mi se to vrzmalo po glavi, kad ovjek kojeg smo gledali, ugleda broj na na im vratima i brzo pretra preko ulice. Potom, zausmo odozdo glasno kuckanje i dubok g las, pa te ke korake kako se uspinju stepenicama. Evo prilike da ga se izlijei od umi ljenosti. Nije na ovo pomi ljao, kad je onako izn ebuha odvalio. Smijem li vas zapitati, mladiu, rekoh najljubaznijim glasom ta ste po zanimanju? Vratar, po tovani gospodine ree odsjeno. Vra-tarska uniforma mi je na popravku. A ta ste bili prije? rekoh pogledav i malo pakosno u svog sustanara. Narednik, po tovani gospodine, u lakoj kraljevskoj mornarikoj pje adiji. Odgovora nem a? Dobro, gospodine. On zalupi potpeticama, pozdravi salutirajui i ode. 26 TREE POGLAVLJE Tajna Lauristonskog vrta Priznajem da me je zaprepastio ovaj novi dokaz praktine primjene teorije moga pri jatelja. Moje po tovanje prema njegovoj analizatorskoj sposobnosti udesno je porasl o. Meutim, u meni je jo ostala neka podsvjesna sumnja da je cio sluaj samo unaprije d pripremljena dogodov tina s namjerom da mene opsjeni. A pitanje ta bi mogao biti razlog za to obmanjivanje, prelazilo je moju mo rasuivanja. Kad sam ga pogledao, u pravo je zavr io itanje poruke, a oi su mu dobile onaj prazni mutni izgled to je sve pokazivalo da je odsutan duhom. Za ime boga kako ste to zakljuili? zapitah. Zakljuio, ta? ree mrzovoljno. Pa da je on bio umirovljeni narednik mornarice. Nemam vremena za sitnice odgovori on odsjeno, pa zatim smije ei se doda. Oprostite m i ovu grubost. Poremetili ste mi tok misli; ali mo da je to i dobro. Znai, doista n iste bili u stanju zapaziti da je taj momak bio mornariki narednik? Odista nisam. Lak e je to znati nego objasniti za to znam. Kad bi zatra ili od vas da doka ete kako su dva i dva etiri, mo da biste imali te koa, pa ipak ste u tu injenicu sasvim sigurni. N a ruci tog dru kana vidio sam, jo dok se nalazio na drugoj strani ulice, veliko, pl avo, istetovirano sidro. To miri i na more. Osim toga, imao je vojniko dr anje i zali ske po propisima. Tako smo do li do mornarice. Bio je ovjek koji u izvjesnoj mjeri daje znaenje samom sebi, odreena, zapovjednika dr anja. Trebali ste ga promatrati kak o je samo 27 dr ao glavu i mahao tapom. Da je postojan, astan, sredovjean ovjek, vidjelo mu se opet po licu. Sve su me te injinice navele na pretpostavku da je narednik. Divno! uzviknuh. Sasvim obina stvar ree Sherlock Holmes, premda mi se po izrazu lica uini da je zado voljan to sam se ja oigledno iznenadio i divio. Ba sad sam rekao kako nema zloinaca. ini se, da nisam imao pravo, pogledajte ovo! On mi pru i poruku koju je bio donio vratar. ujte povikah, po to sam je preletio oima pa ovo je stra no! ini se da je malo nesvakida nje primijeti on mirno. Molim vas, proitajte mi je glasn o. Dragi moj gospodine Sherlock Holmes, U toku noi u Ulici Lauriston Gardens broj 3, pored Brixton Roada, dogodila se jez iva stvar. Na stra ar koji je bio na slu bi u tom kraju, ugledao je ondje svjetlo oko

dva sata nou, pa kako je kua bila prazna, posumnjao je da ne to nije u redu. Nai ao j e na otvorena vrata, a u prednjoj sobi, koja nije bila namje tena, otkrio je tijel o nekog dobro odjevenog ovjeka, koji je u d epu nosio posjetnice s imenom Enoch J. Drebber, Cleveland, Ohio (SAD). Pljake nije bilo, niti ima ikakvih dokaza o tome kako je taj ovjek izgubio ivot. U sobi postoje mrlje krvi, ali na njemu nema rane. Ne znam kako je dospio u praznu kuu i cijela je stvar sasvim zagonetna. Ako mo ete obii tu kuu u bilo koje vrijeme prije dvanaest sati, nai ete me ondje. Sve sam osta vio in status quo, dok mi se ne javite. Ako ne mo ete doi, donijet u vam detaljnije podatke. Smatrao bih velikom lju-bazno u s va e strane ako me poastite va im mi ljenjem. Va odani Tobias Gregson Gregson je najzgodniji momak u Scotland Yardu primijeti moj prijatelj. On i Lest rade su najbolji u toj dru ini. Obojica su energini i brzi, ali ukalupljeni, stra no ukalupljeni. Pri tome su jo i nao treni jedan protiv drugo28 ga. Ljubomorni su jedan na drugog kao dvije krasotice. Ovaj sluaj bit e sasvim zab avan, ako su obojica krenuli u potjeru. Zaprepastila me mirnoa kojom je to izustio. Ne smije se izgubiti ni trenutka povikah. Da siem i naruim kola? Nisam siguran da u otii. Ja sam najneizljeiviji, naj-ljeniji vrag koji je hodao po zemlji hou rei, kad me to spopadne, jer ima trenutaka kad mogu biti i prilino ivahan . Ali, eto vam ba prilike za kojom ste udjeli? Dragi moj prijatelju, a ta se to mene tie? Pretpostavite da cijelu ovu stvar i ras petljam. Budite sigurni, da e svi prigrabiti zasluge. Gregson, Lestrade & Co. Tak o je to uvijek kada je ovjek neslu bena osoba. Ali, on vas moli da mu pomognete? Tono. On zna da se ne mo e sa mnom mjeriti. To mi priznaje, ali bi prije sebi i upao j ezik nego to bi tako ne to izjavio pred nekim treim. Meutim, mogli bismo ipak poi i po gledati. Obradit u taj sluaj za svoj gro . Ako ve nemam ni ta od toga, bar u im se nasmi jati u brk. Hodite! On hitro navue kaput, pa se tako u urba po stanu, da se jasno vidjelo kako je nastu p apatije smijenio nastup energije. Uzmite svoj e ir ree on. elite li da poem i ja? Da, ako nemate ne to va nije. Trenutak kasnije nalazili smo se obojica u dvokolici i vozili se bijesno prema Brixton Roadu. Jutro je bilo maglovito i oblano, a tamno obojeni veo spustio se nad krovove kua i doimao se kao odbljesak s vla nih ulica. Moj suputnik je bio u najboljem raspolo en ju i cijelog je puta avrljao o kremonskim violinama i razlici izmeu violine jednog Amatija i jednoj Stradivariusa. to se mene tie, bio sam utljiv zbog tmurnog vremen a a du u mi je pritiskao emeran posao kojeg smo se prihvatili. ini se da ne mislite mnogo na stvar koja vas eka primijetili napokon, prekidajui Ho lmesovo eretanje o muzikim instrumentima. 29 Za sada jo nema podataka odgovori on. Osnovna je gre ka teoretizirati prije no to se imaju svi dokazi. To ometa zakljuivanje. Uskoro ete imati svoje podatke primijetih pokazujui prstom. To je Brixton Road, a ovo je kua, ako se ne varam. Tako je! Hej, koija u, zaustavite! Bili smo jo na nekih stotinu jardi od kue, ali je on uporno zahtijevao da se zaustavimo, pa smo svoje putovanje zavr ili pje ice. Lauriston Gardens broj 3 djelovao je turobno i zlokobno. To je bila jedna od etir iju kua malo uvuena od ulice. Dvije od njih su bile nastanjene, a dvije prazne. Na posljednjoj, sivoj i tmurnoj, zjapila su tri prostrana, prazna i snu dena prozora . Natpisi za izdavanje zastrli su njena zamagljena okna kao neka mrena. S uline str ane svaku od ovih kua je odvajao po jedan mali vrt, sav obrastao u busenje zapu ten a zelenila. Kroz njega je vodila malena, uska staza ukaste boje, posuta nekom mje av inom sitnog ljunka i gline. Posvuda je bilo mnogo blata zbog ki e koja je padala u toku noi. Oko vrata se nalazio zid od opeka, visok tri stope s drvenim letvama pr i vrhu. Na njega se naslanjao neki sna an policajac okru en gomilom besposliara, koji su izdu ili vratove, upi-1 jili oima i uzaludno oekivali da ulove makar neki odblje

sak onoga to se dogaa unutra. Zami ljao sam da e Sherlock Holmes odmah pohitati u kuu i razmahati se oko raspetlja vanja tajne. No to mu, ini se, nije ni palo na pamet. Potpuno ravnodu na dr anja, koj e je u ovakvoj situaciji graniilo s izvje taeno u, etkao se gore-dolje po ploniku i uko promatrao zemlju, nebo, kue i redove letava preko puta. Kad je zavr io ovo istra iva nje, krenuo je polako stazom naprijed, oiju prikovanih za tlo, ili bolje rei, niz rub izrasle trave s obje strane staza. U dva je maha zastao, a jednom ga vidjeh da se nasmije io, te sam ga uo kako je uskliknuo od zadovoljstva. Po vla nom glinenom tlu bilo je tragova mnogobrojnih nogu, ali budui da je policija preko njih prela zila tamo-amo, meni nikako nije i lo u glavu ta moj prijatelj mo e izvui. Pa ipak, bud ui da sam se duboko uvjerio u njegovu izuzetnu mo uoavanja, 30 nisam nimalo sumnjao da on primjeuje mnoge stvari koje su za mene potpuno neprimj etne. Na vratima kue susretne nas s bilje nicom u ruci neki visok, bljedolik ovjek, kose p lave kao lan, koji jurnu prema nama i vatreno stisnu ruku mom suputniku. Vrlo je ljubazno od vas to ste do li ree on ja sam sve ostavio netaknuto. Osim ovoga odgovori moj prijatelj i pokaza na stazu. Ni krdo bivola da je pro lo o vuda ne bi ostavilo veu zbrku. Vi ste, meutim, Gregsone, nesumnjivo izvukli svoje zakljuke prije no to ste ovo dopustili. Toliko sam imao posla u kui ree detektiv neodreeno. Tu je moj kolega gospodin Lestr ade, i ja sam vjerovao da e on pripaziti. Holmes pogleda na mene pa ironino podi e obrve. Kad su ovdje dva takva ovjeka kao vi i Lestrade, za treeg nee biti mnogo posla. Gregson poe samozadovoljno trljati ruke: Mislim da smo uinili sve to se dalo odgovo ri on ipak, ovo je jedan neobian sluaj, a va a sklonost prema takvim stvarima mi je poznata. Jeste li do li ovamo kolima? upita Sherlock Holmes. Nisam. Ni Lestrade? Ni on. Onda nas pustite da razgledamo sobu. S ovako bezveznom opaskom on poe u kuu, a zat im i Gregson, na ijem se licu zapa alo da se udi. U kratkom hodniku s podom od dasaka, punom pra ine, koji je vodio u kuhinju i u os tave, nalazila su se po jedna vrata zdesna i slijeva. Jedna od njih su oigledno v e vi e tjedana bila zatvorena, a druga su pripadala blagovaonici, u kojoj se zbio t ajanstveni sluaj. Holmes i ja stupismo unutra s onim udnim osjeajem koji izaziva pr isutnost smrti. Bila je to prostrana, etvrtasta soba, jo prostranija, jer nije b?la namje tena. Zido ve su ukra avale proste, dreave tapete, mjestimino umrljane vlagom, na kojima su se ov31 dje-ondje odlijepile iroke trake koje su opu teno visjele otkrivajui po utjelu buku. Na suprot vratima nalazio se uoljiv kamin nad kojim je bila ploa od la nog bijelog mram ora. Na jednom njenom uglu bio je zalijepljen krajiak crvene, vo tane svijee. Jedini prozor toliko je bio prljav da je cijela prostorija djelovala mutno i maglovito , dajui svemu tamnosivkastu boju. Sve je ovo pojaavala pra ina to je prekrivala cio s tan. Sve sam te pojedinosti zapazio tek kasnije. U ovom asu sva mi se pa nja usredotoila na neku mranu, nepokretnu priliku to je le ala ispru ena na daskama, i praznim, bezizraznim oima zurila na izblijedjeli strop. Bio je to ovjek od etrdeset tri godine, o srednja rasta, irokih ramena, s gustom kovrastom kosom i kratkom etkastom bradom. N a sebi je imao dugaak kaput i prsluk od fine tkanine sa svijetlim hlaama i besprij ekorno istim ovratnikom i orukavi-cama. Kraj njega, na podu, stajao je dobro oetka n i uredan cilindar. ake su mu bile stisnute, ruke ispru ene, a zgrene noge odavale su da se te ko borio sa smru. S ukoena lica je izbijao u as, a inilo mi se, i mr nja; i t o takva mr nja kakvu jo nigdje nisam zapazio. Taj zlokobni, strahoviti gr na licu s niskim elom, tupastim nosem i isturenom donjom eljusti davao je mrtvom ovjeku nekak av udni majmunski izgled, koji je jo pojaavao neprirodno zgren polo aj. Vidio sam smrt u mnogo prilika, ali mi se nikada nije ukazala u. strasnijem obliku od ovog u t

om mranom, prljavom stanu koji je gledao na jednu od glavnih kucavica londonskog predgraa. Lestrade, mr av, s lisijim izrazom kao i uvijek, stajao je u vratima i pozdravio na s. Ovaj sluaj uskovitlat e pra inu, gospodine primijeti on. Nadma uje sve to sam vidio sada, a ja ba nisam mladune. Nema nikakvih tragova ree Gregson. Ba nikakvih slo i se Lestrade. Sherlock Holmes se primae le u, pa kleknuv i, poe ga pa ljivo promatrati. Zar ste sigurn i da nema rane? zapita 32 pokazujui na mnogobrojne mrlje i lokve krvi, koje su bile posvuda unaokolo. Potpuno sigurni! povika e oba detektiva. Prema tome, ovo je krv neke druge osobe, vjerojatno samog ubojice, ako je rije o ubojstvu. Podsjea me na okolnosti koje su pratile smrt Van Jansena u Utrechtu god ine '34. Sjeate li se tog sluaja, Gregsone? Ne sjeam se. Proitajte ga. Trebali biste ga zaista proitati. Ni ta novo nema pod suncem. Sve je v e bilo jednom uinjeno. Dok je ovo govorio, tanki su mu prsti opipavali, pritiskali, otkopavali i oku avali svugdje unaokolo, dok su mu oi zadr ale onaj isti odsutni izraz, koji sam ve zapazi o. Ispitivanje je obavljeno takvom brzinom, da se nije moglo ni pretpostaviti ko liko je samo bilo detaljno. Na koncu on omirisa mrtvaeva usta, a zatim pogleda na donove njegovih lakiranih cipela. . Da li je le pomaknut? zapita. Ne vi e nego to je trebalo. Mo ete ga odnijeti u mrtvanicu ree Holmes. Ovdje nema vi e ta da se dozna. Gregson je imao pri ruci nosila i etiri ovjeka. Na njegov poziv oni uo e u sobu, podi go e stranca i iznije e ga. Pri dizanju, pade, zveknuv i, neki prsten, i otkotrlja se preko poda. Lestrade ga dohvati i zagleda se u njega ispitivakim pogledom. Ovdje je bila neka ena povika on. To je enski vjenani prsten. Dok je govorio, dr ao ga je na ispru enu dlanu. Svi se okupi e oko njega, zagledav i se u prsten. Nije bilo sumnje da je ovaj koluti od istoga zlata jednom krasio prst ne ke nevjeste. Ovo samo jo vi e ote ava stvar ree Gregson. Jeste li u to ba sigurni? primijeti Holmes. Ni ta vi e neemo saznati ako budemo zuril u njega. ta ste mu na li u d epovima? Sve je ovdje ree Gregson, pokazujui hrpicu predmeta na jednoj stepenici. Zlatni sa t broj 97163 od Barrauda 3 Znak etvorice 33 iz Londona, zlatni Albertov lanac, vrlo te ak i masivan, zlatni prsten s masonskim znakom, zlatna igla buldogova glava s rubinskim oima i jedna aktovka od ko e s pos jetnicama na ime Enoch J. Drebber iz Clevelanda, to odgovara onom E. J. D. na nje govu rublju. Lisnice nema, ali ima sitnog novca u vrijednosti od sedam funti i trinaest ilinga , jedno d epno izdanje Boccac-ciova Decamerona s imenom Josepha Stangersona na naslo vnoj strani i dva pisma jedno upueno na ime E. J. Drebber, a drugo na Josepha Sta ngersona. As kakvom adresom? Amerika mjenjanica. Strand, ostaviti dok se ne zatra i osobno. Oba potjeu od brodarsk e kompanije Guion i tiu se polaska njezinih brodova iz Liverpoola. Jasno da se ovaj nesretnik upravo htio vratiti u New York. Jeste li ispitali ne to o tom Stangersonu? Ispitao sam odmah ree Gregson. Razaslao sam oglase u sve novine, a jedan moj ovjek je oti ao i u ameriku mjenjanicu, ali se dosad jo nije vratio. Jeste li pitali Cleveland? Jutros smo brzojavili. Kojim ste rijeima tra ili podatke? Opisali smo ukratko okolnosti i rekli da emo im biti zahvalni za svaku obavijest

koja bi nam mogla pomoi. Jeste li zatra ili pojedinosti o nekoj okolnosti koja bi vam se inila presudnom? Pitao sam za Stangersona. Ni ta vi e? Zar nema drugih okolnosti od kojih bi mogla zavisiti cijela stvar? Hoete li brzojaviti jo jednom? Rekao sam sve to sam imao kazati ree Gregson uvrijeeno. Sherlock Holmes se prigu eno nasmija i upravo^ se inilo da e staviti nekakvu opasku, kadli u hol gdje smo razgovarali upade va no i samozadovoljno trljajui ruke Lestra de, koji je dotada bio u prednjoj sobi. Gospodine Gregsone ree on upravo sam otkrio ne to naroito va no, ne to to bi se, da pa ljivo pregledao zidove, previdjelo. 34 Izgovarajui ovo, taj maleni ovjek sjajnih oiju, oigledno je likovao zato to je stekao jedno preimustvo nad svojim kolegom. Dui'e ovamo ree hitajui u sobu koja se doimala ne to vedrije otkad je iz nje uklonjen njen sablasni stanovnik. Stanite tamo! On kresne ibicom o svoju cipelu, pa je podi e prema zidu. Gledajte ovo ree likujui. Bio sam ve opazio da je papirnata tapeta bila mjestimice spala. U tome uglu odlij epio se jedan povei dio otkrivajui veliki po utjeli etverokut buke. Preko ove gole pov r ine krvavocrvenim slovima bila je ispisana jedna jedina rije: R A C H E ta ka ete na ovo? uskliknu detektiv s takvim izrazom na licu kakav obino ima neki iz laga kad pokazuje svoju izlo bu. Ovo nije bilo uoeno, budui da se nalazilo u najtamni jem kutku sobe, pa se nitko nije sjetio da pogleda onamo. Ovu je rije napisao ubo jica, on ili ona vlastitom krvlju. Gledajte onu mrlju koja se cijedila niza zid. Ve ovo iskljuuje mogunost da je posrijedi samoubojstvo. Za to je izabran ba ovaj kuta k da se to ispi e? Rei u vam. Pogledajte onu svijeu na ploi od kamina. Da je zapaljena , ovo bi bio najsvjetliji dio zida, dok je sada, najtamniji. A svijea je onda bil a upaljena. Pa ta mislite sada kad ste to prona li? zapita Greg-son podrugljivo. ta mislim? Pa, mislim da je onaj tko je to napisao, namjeravao napisati ensko ime Rachel (Rahel), ali su ga, ili su je, u tome omeli prije no to je uspio zavr iti. Z apamtite to vam ka em: kad se cijeli ovaj sluaj bude rasvijetlio, vidjet ete da je u svemu tome imala udjela i neka ena po imenu Rachel. Smijte se vi samo, gospodine Holmes! Budite i mudri i pametni, ali kad se sve svr i, ispada da stara metla ipak najbolje mete. Oh, molim vas, oprostite ree moj prijatelj, koga spopadne pravi napad smijeha, ko ji je tom malenom ovje35 ku sasvim pokvario raspolo enje. Nepobitno je da ste zaslu ni kao to ka ete, zato to ste ovo prona li prvi, jer to jasno dokazuje da ga je napisao neki drugi uesnik u mist eriji to se zbila pro le noi. Nisam jo imao vremena da razgledam ovu sobu, ali, ako m i dopustite, uinit u to sada. U razgovoru izvue iz d epa metar na rasklapanje i veliku okruglu leu. S ova dva pred meta be umno se razmahao po sobi, zastajkujui tu i tamo, kleknuv i katkad, a jednom s e ak i opru io potrbu ke na pod. Toliko ga je obuzeo taj posao da se inilo kao da je z aboravio da smo i mi u sobi; sve je vrijeme ne to mrmljao i potkrepljivao ono to bi prona ao uzvicima, mumljanjem, zvi ducima i sitnim usklicima, stvarajui tako dojam o hrabrenja i nade. Dok sam ga promatrao, neodoljivo me je podsjeao na nekog istokrv nog, dresiranog psa-lisiara, koji juri za tragom po cestaru cvilei od revnosti, sv e dok ponovo ne nabasa na izgubljeni trag. Dvadeset i vi e minuta je istra ivao, mje rio to je tonije mogao razmak izmeu nekakvih tragova, koji su meni bili potpuno nev idljivi, i pri tome, na isto tako neshvatljiv nain, prislanjao svoj metar uza zid . Na jednom mjestu vrlo pomno je pokupio s poda gomilicu sivog praha i stavio ga u omotnicu. Na koncu je pregledao povealom onu rije na zidu i najpomnije istra io s vako slovo. Kad je sve to obavio, ini se da je bio zadovoljan, jer je vratio svoj metar i leu u d ep. Ka e se da je genije onaj koji posjeduje neizmjernu sposobnost da se potrudi primi jeti on, smije ei se. Veoma lo e kao definicija, ali se mo e primijeniti na detektivski

posao. Gregson i Lestrade promatrali su kako radi njihov amaterski kolega s velikom rad oznalo u ali i podrugljivo. Propustili su, oigledno, da zapaze injenicu, koju sam ja poeo shvaati, da su postupci Sherlocka Holmesa pa i oni najbezna-ajniji, upravljeni nekom konkretnom cilju. ta vi mislite o ovome? zapita e obojica. Ako se pretpostavi da vam poma em, moglo bi se rei kao da u ovom sluaju hou da se zak itim va im zaslugama primijeti moj prijatelj. Do sada ste se tako dobro 36 dr ali da bi zaista bila prava teta da se netko umije a. Iz njegovih rijei izbijala je velika ironija. Ako me budete obavje tavali o toku va e istrage nastavi on bit e mi drago da vam pomognem to god vi e mogu. U meuvremenu, volio bih da govorim sa stra aro m koji je prona ao le . Mo ete li mi rei kako se zove i gdje stanuje? Lestrade pogleda u svoju bilje nicu. John Rance ree on. Sada nije na slu bi. Mo ete ga nai u Audlev Courtu broj 46, Kennington Park Gate. Holmes zabilje i adresu. Hajdemo, doktore ree on poimo da ga vidimo. Rei u vam ne to to bi vam u ovom slua o pomoi nastavi okreui se prema dvojici detektiva. U pitanju je ubojstvo, a ubojica je mu karac. Bio je ne to vi i od est stopa, u najboljoj snazi, za svoju visinu ima ma la stopala, nosio je grube izme sa etvrtastim kapicama i pu io cigaru Trihonopolv. D ovezao se ovamo sa svojom rtvom u kolima na etiri toka, koja je vukao konj potkovan s tri stare potkovice, a na jednoj od prednjih nogu imao je novu potkovicu. Po svemu sudei ubojica je bio rumena lica i izuzetno dugakih noktiju na desnoj ruci. To je samo par oznaka, ali vam ove mogu biti od pomoi. Lestrade i Gregson se uzajamno pogleda e, osmjehujui se s nevjericom. A kako je izvedeno ubojstvo, ako je ubijen? zapita onaj prvi. Otrovom ree odrje ito Sherlock Holmes, pa krenu. Jo ne to, Lestrade dodade on okreui se na vratima RACHE je njemaka rije i znai: osveta. Nemojte zato tratiti vrijeme tra ei gospoicu Rac el. I tako, izbaciv i iznebuha ovaj pogodak, on se udalji ostavljajui dva suparnika otv orenih usta. 37 ETVRTO POGLAVLJE Sto je imao da ispria John Rance Kada smo napustili Lauriston Gardens broj 3 bio je jedan sat. Sherlock Holmes me odvede do najbli eg telegrafa, odakle je poslao dug brzojav. Zatim pozva jedna ko la i naredi vozau da nas odveze na adresu koju nam je dao Lestrade. Ni ta nije bolje od iskaza prvog oevica primijeti on. Zapravo ve sam stekao odreeno jenje o ovom sluaju, ali ipak mo emo doznati jo neke okolnosti, koje nam mogu biti o d koristi. Holmes, vi me iznenaujete rekoh. Ne mo e biti da ste ba tako sigurni u sve one pojed inosti koje ste naveli. Nisam mogao pogrije iti odgovori on. Prije svega, im sam stigao opazio sam da su ko tai nekih kola nainili dvije brazde uz sam rub plonika. A sve do pro le noi tjedan dan a nismo imali ki e, tako da oni kotai, koji su ostavili toliko dubok trag mora da s u bili ovdje u toku noi. Vidjeli su se i tragovi konjskih kopita, a trag jednog i sticao se mnogo jasnije od ostala tri, to dokazuje da je na njemu bila nova potko va. Kako su se kola ondje nalazila kad je ki a ve padala, i kako jutros nisu dolazi la druga kola za to imam Greg-sonovu rije jasno je da su kola ondje bila noas, to z nai da su se one dvije osobe njima dovezle u kuu. To izgleda prilino jednostavno rekoh ali kako ste utvrdili visinu onog drugog ovje ka? Visina ovjeka u devet od deset sluajeva mo e se utvrditi po du ini njegova koraka. Pri lino jednostavna raunica, ali nema smisla da vam dosaujem brojkama. Korak tog ovjeka imao sam vani u blatu i na pra nom podu u kui. Zatim, imao sam mogunost da svoj pro raun i provjerim. 38 Kad ovjek pi e na zidu, on instinktivno pi e u visini oiju. E pa sad, onaj natpis bio je taman ne to iznad est stopa od poda. Taj proraun je bio djeja igra. A njegove godine? zapitah.

Pa, ako je ovjek u stanju da zakorai etiri i pol stope bez i najmanjeg napora, ne m o e biti s jednom nogom u grobu. Na stazi u vrtu nalazila se po iroka lokva preko ko je je oigledno pre ao. Lakirane cipele su je obi le, a one sa etvrtastom kapicom presk oile. Nema tu nikakve tajne. Samo primjenjujem neke od preporuka o zapa anju i zakl juivanju koje sam zastupao u onom svom lanku. udite li se jo neemu? Nokti i Trichinopolv primijetih. Natpis na zidu je bio ispisan ovjejim ka iprstom umoenim u krv. Pomou lee opazio sam d je buka tom prilikom bila malo zagrebena to se svakako ne bi dogodilo da je taj ov jek imao podsjeene nokte. S poda sam pokupio ne to rasuta pepela. Ovaj je bio ljusk ast i tamne boje, takav pepeo ostavljaju samo cigarete Trichinopolv. Posebno sam se bavio pepelom od cigara zapravo, napisao sam itavu raspravu o toj temi. Laska m sebi da na prvi pogled mogu razlikovati pepeo od bilo koje poznate vrste cigar e i duhana. U tim se pojedinostima ba i razlikuje jedan umje an detektiv, od onog d rugog, slinog Gregsonu i Lestradeu. A rumenilo lica? - zapitah. Ah, to je ve jedan smjeliji potez, premda ne sumnjam da i tu imam pravo. Ali, to me nemojte sada pitati. Prijeoh rukom preko ela. U glavi mi je pravi darmar 1 primijetih to god ovjek vi e r i lja, to> stvar postaje tajanstvenija. Kako su do la ta dva ovjeka ako se uope radi o dva ovjeka u tu praznu kuu? ta je bilo s koija em koji ih je dovezao? Kako netko mo e atjerati drugoga da uzme otrov? Odakle ona krv? ta li je bilo povod ubojstvu, jer ubijem nije bio opljakan? Otkud se stvorio enski prsten? A nadasve, za to onaj drug i, umjesto da hvata maglu, pi e njemaku rije RACHE? Priznajem da ne vidim kako bi se mogle povezati sve te injenice. 39 Moj prijatelj se nasmije i odobravajui. Sa eto i pravilno ste naveli pote koe ree on. Jo mnogo ega ima to je nejasno, iako glavnim injenicama u potpunosti donio svoj sud. to se tie Lestradeova otkria, rije je o istoj zamci koja je trebala navesti policiju na krivi trag, ukazujui na tajna u dru enja. To uope nije uinio Nijemac. Slovo A je, ako ste zapazili, bilo ispisano po n jemaki. Meutim, pravi Nijemac latinicom uvijek pi e tampana slova tako da mirno mo emo rei, da ovo nije napisao Nijemac, ve neki nespretnjakovi koji se zeznuo. To je samo lukavstvo da se istraga skrene u krivom pravcu. Ni ta vam vi e neu kazati o ovom slua ju, doktore. Poznato je da zavjerenik vi e ne u iva povjerenja kad se jednom otkrije , pa bih se i ja izlo io tome, ako biste zakljuili, kako sam ipak na koncu konca sa svim obina osoba. I zato vam neu vi e ni ta rei o svojoj metodi. Nikada to neu uiniti odgovorih. Na cijelom svijetu ne mo e se vi e pribli iti detekti i posao egzaktnoj nauci, nego to ste vi uinili. Na ove moje ozbiljno izgovorene rijei moj suputnik po-rumeni od zadovoljstva. Ve s am opazio da je volio uti pohvale o svome umijeu, kao kakva djevojka o svojoj ljep oti. Rei u vam ne to drugo ree on. Lakirane cipele i etvrtaste kapice do le su istim kol pa su sasvim prijateljski, najvjerojatnije ruku pod ruku, po li niz stazu. Kad su u li u kuu, etali su gore-dolje po sobi. Zapravo, lakirane cipele su mirno stajale, dok su etvrtaste kapice i le gore-dolje. Sve sam to mogao proitati u pra ini, a mogao srna proitati i da je postajao sve uzbueniji to je god du e hodao. Vidjelo se to po t ome to su mu koraci postajali sve du i. Sve je vrijeme govorio i postepeno se razbj esnio. I tada je nastala tragedija. Rekao sam vam sad sve to znam, a ostalo su ug lavnom pretpostavke i stjecaj okolnosti. Ipak, imamo dobru polaznu toku za dalju istragu. Moramo po uriti, jer hou da stignem na Haleov koncert, kako bih danas popo dne mogao uti Normana Nerudu. 40 Dok smo mi tako razgovarali, kola su se probijala kroz mrane bone prolaze i prljav e uliice, koje su se nizale jedna za drugom. Na voza se zaustavi ba u najmranijoj i n ajprljavijoj od svih. Evo, tu unutra, tu vam je Audley Court red dotrajalih kueraka od izblijedjele opeke. ekat u vas ovdje dok se vratite nasta vi. Audley Court nije bio ba neko naroito privlano mjesto. Uski prolaz doveo nas je u d vori te u obliku pravokutnika, opkoljeno bijednim zgradama i pokriveno kamenim ploa ma. Prokrili smo sebi put kroz gomilu prljave djeurlije i redove prostrtog, izblij

edjelog rublja, dok napokon ne do-osmo do broja 46. Na vratima je odskakala tanka ploica od mijedi na kojoj je bilo urezano prezime Rance. Kad smo se raspitali za njega, odgovorili su da je stra ar u postelji. Uveli su nas straga u malenu sobu za razgovor, koja se nalazila u prednjem dijelu kue, kako bismo ga ondje priekali. On se ubrzo pojavi, naizgled ljutit to smo ga uznemirili u snu. Ponudio sam svoj slu beni izvje taj ree on. Holmes izvadi iz d epa mali zlatnik, pa ga zami ljeno poe vrtjeti meu prstima. Pomisli li smo da bi mo da bilo bolje kad bismo sve uli neposredno iz va ih usta ree on. S najveim zadovoljstvom u vam rei sve to znam odgovori stra ar, oiju uprtih u zlatnik. Dajte, ispriajte nam onako na svoj nain, kako se to dogodilo. Rance se posadi na sofu postavljenu konjskom dlakom, natu ti obrve, kao da se odlui o da ni ta ne izostavi u izlaganju. Ispriat u vam sve od poetka ree on. Radno vrijeme mi je od deset uveer do est izj U jedanaest sati izbila je tua kod Bijelog jelena, no, uglavnom, dr im da je na cije lom mom sektoru bilo prilino mirno. U jedan sat nou poela je padati ki a, a ja sam sr eo Harry Mur-chera, onog to dr i rajon Holland Grove, pa smo stajali i razgovarali na uglu Henrietta Street. Nakon tog razgovora, mo da oko dva ili ne to kasnije, naum ih da krenem do Brixton Roada i vidim je li ondje sve u redu. Cijeli taj kraj bi o je u asno prljav i ni ive du e nisam sreo na svom putu, jedino 41 to je kraj mene pro lo par kola. Upravo sam se uputio ulicom mislei, meu nama budi ree no, kako bi neobino dobrodo la jedna a a vrueg d ina, kad mi pade u oi traak svjetla s p ora kue o kojoj je rije. Meutim, znao sam da su one dvije kue u Ulici Lauriston Gard en prazne, zato to vlasnik nije htio da sprovede kanalizaciju, iako je posljednji stanar, koji je ivio u jednoj od njih, umro od tifusa. Iznenadio sam se kad sam vidio svjetlo u prozoru, pa sam posumnjao da ne to nije u redu. Kada sam do ao do vr ata... Zaustavili ste se i vratili se do ulaza u vrt upade mu u rije moj prijatelj. Za to ste to uinili? Rance se tr e od iznenaenja, pa se zablene u Sherlocka Holmesa. Ama ba tako, gospodi ne ree on premda sam bogzna kako ste to otkrili. Znate, kad sam stigao do vrata, sve mi se uini tako pusto i prazno da pomislih kako ne bi bilo zgoreg, ako jo netk o krene sa mnom. Ja se, istina, ne bojim niega na ovome svijetu, ali sam pomislio da se, mo da, pojavio onaj koji je umro od tifusa, pa sada razgleda kanalizaciju koja mu je do la glave. Nekako me je presje-kla ta pomisao, te sam se vratio do ul aznih vrata u vrt, ne bih li odatle vidio Murcherovu svjetiljku, ali ni od Murch era ni od koga drugog nije bilo ni traga ni glasa. Ulica je bila pusta? Ni ive du e, ni pseto se nije moglo vidjeti, gospodine. Tad stisnuh petlju, pa se v ratim i irom otvorim vrata. Unutra je sve bilo tiho. Uem u sobu gdje je gorjelo sv jetlo. Na ploi od kamina treperjela je svijea od crvena voska, i pri njenu svjetlu vidio sam ... Da, znam to ste vidjeli. Nekoliko puta ste obi li sobu, zatim ste klekli kraj le a, p a potom po li ravno na kuhinjska vrata, poku ali ih otvoriti... John Rance, sav prepla en u licu sumnjiavo pogleda i skoi na noge od iznenaenja. Gdje ste se skrivali, kada ste sve to vidjeli? povika on. ini mi se da znate vi e nego t o je potrebno. Holmes, smije ei se, dobaci stra aru preko stola svoju posjetnicu: Nemojte se zatvori ti zbog ubojstva ree on. Ja spadam meu pse tragae, a ne meu progonjene vu42 kove; za to vam jame gospodin Lestrade ili Gregson. Prema tome nastavite, ta ste u radili poslije toga? Rance ponovo sjede na svoje mjesto ostajui i dalje zbunjen. Vratio sam se do vratnica i zviznuo u svoju zvi daljku nastavi on. Na ovaj signal dotrali su Murcher i jo dvojica stra ara. Je li ulica bila prazna u to vrijeme? Pa, bila je prazna, ako mislite na nekoga tko bi mogao pomoi. to time mislite rei? iroki osmijeh prijee preko stra areva lica. Vidio sam mnogo pijandura u svom ivotu re

on ali da je netko tako nakresan kao to je bio taj prikan, to nisam nikad vidio. Nalazio se kod vrata naslonjen o letve i urlao je na sav glas. U kakvu vrstu ljudi je spadao taj ovjek? zapita Holmes. Ovo skretanje s predmeta kao da je acnulo Johna Ran-cea. Jedna izuzetno pijana vr st ovjeka ree on. Taj bi se sigurno na ao u policijskoj stanici da nismo bili tako z auzeti. . Kakvo mu je bilo lice, kakvo odijelo, jeste li zapazili? prekide ga Sherlock H olmes nestrpljivo. Pa, naravno, da sam zapazio jer smo mu Murcher i ja pomogli da stane na noge. Bi o je to nekakav dugajlija, sav crven u licu, a donji mu je dio lica bio umotan.. . : To je dosta povika Holmes. ta je bilo dalje? Dosta smo mi imali kubure i bez njega ree policajac uvrijeeno. Kladim se da je ipa k pogodio svoja vrata. ..... Kako je bio obuen? U tamni gornji kaput. Da li je imao bi u ruci? Bi? Ne. Bit e da ga je negdje ispustio promrmlja moj prijatelj. Niste li mo da nakon toga v idjeli ili uli nekakva kola? Nisam. 43 Evo vam malog zlatnika ree moj prijatelj listajui i uzimajui e ir. Bojim se Rance d policiji neete doekati neko unapreenje. Glava vam prije mo e slu iti samo za dekoracij u. Pro le noi imali ste priliku da se zakitite narednikim zvjezdicama. ovjek kojeg st e imali u rukama bio je upravo onaj to dr i klju cijele ove tajne i kojeg svi tra imo. Ali, sada nema smisla raspravljati; dovoljno je kad vam ka em da je tako. Hodite, doktore. Izrazita budala ree Holmes gorko, dok smo se vozili u svoj stan. Pomislite samo, imati tako sretnu priliku, a ne iskoristiti je. Meni, zapravo, jo ni ta nije jasno. Tono je da se opis tog ovjeka podudara s va om pred stavom o onoj drugoj osobi. Ali, za to bi se ona vraala u kuu po to ju je ve bila napus tila? To zloinci obino ne rade. Prsten, ovjee, prsten, po njega se vratio. Ako ne budemo imali drugog naina da ga u hvatimo, jo mu mo emo baciti udicu s prstenom. Ulovit u ja njega, doktore, kladim se u dva prema jedan. A za sve ovo moram zahvaliti vama. Da nije bilo vas mo da ne b ih ni oti ao i tako bih propustio naj suptilniju studiju u svom ivotu grimiznu stud iju, ta ka ete na to? Za to da se malo i umjetniki ne izra avamo? Postoji jedna grimizna nit zloina, koja se provlai kroz bezbojno povjesmo ivota, a na a je du nost da je razm rsimo, izdvojimo i prika emo svaki njen djeli. A sada na ruak, pa zatim na koncert N ormane Nerude. Dodir i potez njezina gudala su izvanredni. Koja je ona mala stva r od Chopina, to je onako prekrasno svira? Tra-la-la-la! Tra-la! Tra-lala! Zavaljen u sjedalu kola zapjevao je ovaj lovaki traga kao eva, dok sam ja razmi ljao o mnogobrojnim pravcima u kojima se kree ljudski duh. 44 PETO POGLAVLJE Jedan posjetilac dolazi na na oglas Na i napori toga jutra bili su pretjerani za moje slabo zdravlje, i poslije podne osjeao sam se iscrpenim. Poslije Holmesova odlaska na koncert prilegao sam na sof u i poku ao odspavati nekoliko sati. Poku ao sam, ali uzalud. Suvi e sam bio uzrujan z bog svega to se dogodilo, pa su mi se u ma ti rojile najudnije misli i pretpostavke. Svaki put kada bih sklopio oi, ugledao bih ubijenoga kako le i u svom skvrenom polo a ju nalik na pavijana. Toliko me se jezivo dojmilo njegovo lice, da sam osjeao sam o zahvalnost prema onome koji je osobu, kojoj je ono pripadalo, sklonio s ovog s vijeta. Ako su crte na neijem licu ikada izra avale porok u svom najizopaenijem smis lu, onda se to izra avalo na licu Enocha J. Drebbera iz Clevelanda. Pa ipak, uviao sam da se pravdi mora udovoljiti, i da izopaenost koja se vidjela na rtvi u oima za kona nije predstavljala olakotnu okolnost za ubojicu. to sam god vi e razmi ljao o tome, udnija mi se inila pretpostavka mog prijatelja da je ovjek bio otrovan. Sjetih se kako mu je Holmes omirisao usne, i nisam sumnjao da ga je svakako ne to podstaklo da to uini. A onda, ako nije posrijedi otrov, ta li j e drugo moglo izazvati smrt, kad nije bilo ni rane, niti znaka da je ugu en? No s

druge strane, ija je bila ona krv koja se tako gusto prolila po podu? Nije bilo n ikakvih znakova borbe, niti je rtva uza se imala ikakvo oru je kojim je mogla ozlij editi suparnika. Osjetio sam kako ni Holmes ni ja neemo moi mirno spavati dok se o vo pitanje ne rije i. Promatrajui njegovo mirno, samouvjereno vladanje do ao sam do u vjerenja kako je on ve stvorio svoju 45 teoriju na osnovi koje se mogu rastumaiti sve injenice, premda za sada jo nisam mog ao naslutiti njene konture. Vratio se jako kasno, toliko kasno da mi je bilo jasno da nije mogao sve vrijeme provesti na koncertu. Veera ga je ekala na stolu. Bilo je velianstveno ree on sjedajui. Sjeate li se ta je Darwin govorio o muzici? tvrdi da je ovjek stvarao muziku mnogo prije nego to se pojavila mo govora. Mo da ba z bog toga utjee ona toliko na nas. U na oj podsvijesti postoji neodreeno sjeanje na on a tamna stoljea, kad je ovjeanstvo pro ivljavalo svoje djetinjstvo. To mu doe kao neka iroka predod ba primijetih. Na e predod be moraju biti isto tako iroke kao priroda, ako treba da objasne samu pri rodu odgovori on. ta je? Ne izgledate mi kao obino? Ova stvar iz Brixton Roada vas je potresla. Pa pravo da ka em i jeste rekoh. Poslije steenih iskustava u afganistanskom ratu tr ebalo bi da sam vr i. U Maiwandu sam vidio svoje drugove isjeene na komade, a da pri tome nisam izgubio ivce. To mogu da shvatim. Ovu stvar obavija neka tajna koja podstie ma tu, a gdje nema ma t e nema ni u asavanja. Jeste li vidjeli veernje novine? Nisam. 0 sluaju pi u sasvim dobro. injenicu da je, kada su podigli ovjeka, pao na pod enski v jenani prsten, ne spominju. A to je ba dobro. Za to? Pogledajte ovaj oglas odgovori on. Jutros, neposredno poslije onog dogaaja, razasl ao sam isti ovakav u sve novine. On mi dobaci novine, te pogledah na mjesto koje mi je pokazao. Bio je to prvi og las u stupcu naeno. U Brixton Roadu naen je jutros glasio je zlatan vjenani prsten na putu izmeu krme jelog jelena i 46 Holland Grovea. Javiti se dru Watsonu, 221b Baker Street, veeras izmeu osam i deve t sati. Oprostite mi to sam upotrijebio va e ime ree on. Da sam stavio vlastito, na ao bi se eki zvekan koji bi vidio da ja tu ne to spremam i po elio da zabode svoj nos. Ne mari odgovorih. Ali, pretpostavimo da se netko javi, ja nemam prstena. Oh, da, imate ga ree pru ajui mi jedan. Ovaj e poslu iti sasvim dobro. Skoro je posv sti. A koga oekujete da se javi na ovaj oglas? Pa, ovjek u tamnom kaputu, na prijatelj rumenog lica sa etvrtastim kapicama na cipe lama. Ako ne doe on sam, poslat e nekog suuesnika. Nee li ovo smatrati odve opasnim? Ni najmanje. Ako je moje gledi te u ovom sluaju tono, a imam sve razloge da povjeruj em da jest, ovaj o vjek bi radije stavio bilo to na kocku samo da ne izgubi prsten . Po mom mi ljenju pao mu je dok se naginjao nad Dreb-berov le , ali u tom asu nije t o spazio. Opazio je da ga je izgubio tek kad je napustio kuu i pohitao je natrag. Tada je,, meutim, opazio da je ondje policija, zahvaljujui njegovoj vlastitoj glu posti, jer je ostavio zapaljenu svijeu. Nije mu preostalo ni ta drugo ve da odglumi pijanca, kako bi otklonio sumnju koju je mogla izazvati njegova prisutnost. E sa d, stavite se na mjesto tog ovjeka. Kad je razmislio o stvari, moralo mu je pasti na pamet kako postoji mogunost da je prsten izgubio na ulici, nakon to je naputio kuu. to mu onda valja initi? Preostaje mu da nestrpljivo eka veernje novine, ne bi l i ga mo da prona ao meu oglasima izsublienih stvari. Razumije se da e mu u tom sluaju s rce zaigrati od radosti. Bit e sretan i presretan. A za to bi se bojao neke klopke? U njegovim oima pronalazak prstena ne mora da je u neposrednoj vezi s ubojstvom. On se sad sprema da doe i doi e. Kroz jedan sat ete ga vidjeti. A onda? zapitah.

Ah, tada ga prepustite meni da s njim raspravljam. Imate li kakva oru ja? 47 Imam svoj stari vojniki revolver i nekoliko metaka. Dobro biste uradili da ga oistite i napunite. Bit e to jedan oajnik. Premda u ga uhv atiti sasvim nepripremljena, bolje je biti spreman na sve. Oti ao sam u svoju spavau sobu i poslu ao njegov savjet. Kad sam se vratio s pi toljem u ruci, stol je bio pospremljen, a Holmes zanesen svojom omiljenom zabavom gusla o je po violini. Zapetljava se stvar ree on kad sam u ao. Upravo sam na svoj ameriki brzojav dobio od govor. Moje gledi te o sluaju je tono. A to je? zapitah ustro. Ove moje gusle bile bi bolje s par novih ica primijeti on. Stavite svoj pi tolj u d e p. Kada doe taj pri-kan razgovarajte s njim sasvim jednostavno. Sve ostalo prepus tite meni. Nemojte ga zapla iti gledajui ga suvi e o tro. Sada je osam sati rekoh pogledav i na svoj sat. Da, vjerojatno e biti ovdje za nekoliko minuta. Od- krinite malo vrata. To je dovol jno i stavite klju s unutra nje strane. Hvala vam. Ovo je udna stara knjiga, koju sa m juer pokupio na nekoj tezgi. De iure inter gentes izdana u Liegeu u Nizozemskoj n a latinskom jeziku 1642. godine. Glava Charlesa Stewarta stajala je jo vrsto na ra menima kada je ova mala mrko uvezana knjiga izi la iz tampe. Tko je izdava? Neki Philippe de Croy. Na naslovnoj strani veoma iz-blijedjelom tintom stoji isp isano ex libris Gulielmi Whyte! Pitam se tko li je bio taj William Whyte? Pretpost avljam da je neki pravnik-pragmatiar iz sedamnaestog stoljea. Rukopis mu djeluje n ekako pravniki. ini se da na ovjek dolazi. Nije jo ni zavr io kad je zvonce o tro zazvonilo. Sher-lock Holmes se lagano' podi e i pokrenu svoju stolicu u pravcu vrata. Zausmo kako slu avka prolazi kroz predvorje i o tar zvuk reze kad je otvorila vrata. Stanuje li ovdje doktor Watson? upita prilino hrapav glas. Slu avkin odgovor nismo mogli uti, ali se vrata 48 zatvori e i netko se poe uspinjati stepenicama. Koraci su se vukli nesigurno. Preko lica mog prijatelja, dok je oslu kivao, prijee izraz iznenaenja. Koraci su se polak o pribli avali hodnikom, i na koncu se na vratima zau slabo kucanje. Uite povikah. Na moj poziv, umjesto zloinca, kojeg smo oekivali, u sobu se dogega neka starica p una bora na licu. Iznenadni dolazak na svjetlo kao da joj je zablije tio oi, pa, po t o se poklonila, za kilji u nas svojim kratkovidnim oima. Zatim stade nervoznim, drh tavim rukama preturati po d epu. Bacih pogled na svog prijatelja. Opazio sam da se jako snu dio, a i ja sam se do krajnjih granica upinjao da se dr im ozbiljno. Starica izvue nekakve veernje novine, pa mi pokaza na oglas. Evo, ovo me je dovelo k vama, dobra moja gospodo ree ona, pokloniv i se jo jednom zlatan vjenani prsten u B rixton Roadu. Pripada mojoj keri Sally, koja je udata tek dvanaest mjeseci, a iji je mu konobar na jednom britanskom brodu. Ne smijem ni pomisliti ta bi sve rekao d a se vrati i zatekne je bez vjenanog prstena; ta ve je i ovako surov, a kad se nap i je pogotovo. Ne zamjerite, pro le noi je bila po la u cirkus sa ... Je li to njezin prsten? zapitah. Hvala neka je bogu povie starica. Sally e noas biti sretna ena. To je taj prsten. A gdje vi stanujete? zapitah uzimajui olovku. Duncan Street broj 13, Houndsditch. Vrlo daleko odavde. Brixton Road ne le i izmeu nekog cirkusa i Hounds-ditcha ree Sherlock Holmes o tro. Starica se okrete, pa ga o tro pogleda malim oima sa crvenim kapcima. Gospodin me j e pitao gdje ja stanujem ree ona. Sally ivi u stanovima na broj 3 Mayfieldpla-ce P eckham. Vi se zovete? 4 Znak etvorice 49 Zovem se Sawyers, a ona Dennis, jer se njome o enio Tom Dennis. Zgodan i pristojan momak; kad plovi u cijeloj kompaniji nema konobara koji bi bio vi e na cijeni od njega. Ali, kad se nae na kopnu malo ene, a malo krme ...

Evo, va eg prstena, gospoo Sawyery prekidoh je postupajui tako prema znakovima koje mi je davao moj prijatelj jasno je da pripada va oj keri i drago mi je to ga mogu vr atiti zakonitom vlasniku. Starica ga strpa u d ep promrmljav i pri tome svoju zahvalnost, pa se odgega niz ste penice. Sherlock Holmes skoi hitro iz naslonjaa i pojuri u svoju sobu. Za nekoliko minuta pojavi se u ulsterskom kaputu i s kravatom. Idem za njom ree urno sigurno je da je rije o suuesniku, i taj e me odvesti ravno k njemu. Priekajte me. Jo se tako rei nisu ni zatvorila vrata za na om posje-titeljkom, a Holmes se ve sjuri o niz stepenice. Promatrajui kroz prozor, vidio sam staricu kako hoda drugom stra nom ulice, dok ju je, na malom rastojanju, njen pratilac pratio u stopu. Ili je c ijela Holmesova teorija pogre na pomislih u sebi ili e sada istina izii na svjetlo. Hol mes nije trebao zahtijevati od mene da ga saekam budan dok se vrati, jer sam vrlo dobro osjeao da neu moi oka sklopiti, dok god ne ujem kakav je ishod njegove pustol ovine. Kad je izi ao bilo je blizu devet sati uveer; nisam mogao znati koliko e se d ugo zadr ati. Ali ja sam uporno sjedio, pu tao kolutove dima iz svoje lule i prelist avao Vie de Boheme od Henri Murgera.1 Kad je pro lo deset sati, uo sam korake na e slu av ke koja je oti la na spavanje. U jedanaest sati kraj mojih vrata uli su se dostojan stveni koraci na e stanodavke koja je takoer krenula na spavanje. Tek kad je ve bilo blizu dvanaest sati, zauh kljocanje njegova kljua u kljuanici. im je u ao, vidjeh mu p o licu da nije uspio i da se bori izmeu neraspolo enja i veselosti. Na kraju prevla da veselost i on prasnu u srdaan smijeh. Niza to na svijetu ne bih volio da za ovo saznaju oni iz Scotland Yarda uskliknu o n spu tajui se u naslonja. 1 Napomene su na kraju knjige (primj. red.) 50 I suvi e sam im se rugao da bi me pustili zbog ovoga na miru. Ali, na koncu se slo bodno nasmijati sam sebi, jer znam da u na kraju krajeva s njim ipak ra istiti raune. U emu je stvar? zapitah ga. E pa, evo da vam ispriam ne to i na svoju tetu. Starica je prevalila jedan krai dio p uta bez smetnji, a zatim poe hramati i pokazivati vidne znakove da je bole noge. Tad se odjednom zaustavi i pozva fijaker koji je prolazio. Meutim, meni poe za ruk om da joj se toliko pribli im, da sam sasvim nesmetano mogao uti kad ree koi ja u kamo da je vozi. No nisam se morao toliko truditi, jer je tako glasno odvalila da je odjeknulo i na drugu stranu ulice: Vozi u Duncan Street broj 113, Houndsditch. Sad ve poinje da nalikuje na istinu, pomislih, i, kad sam nasigurno utvrdio da se dob ro smjestila zakaim se za fijaker. Jedno umijee u koje bi morao biti strunjak svaki detektiv. Sve dok nismo stigli u navedenu ulicu nismo zastali nijedanput. Ja sa m se otkaio od kola ne to prije, pa krenem niz ulicu polako, bezbri no i besposliarski . Tako sam vidio kako se kola zaustavljaju. Koija skoi iz kola. Gledam ga kako je o tvorio vrata, a onda stoji i eka. Kad ono ne izlazi nitko. Dok sam ja stigao do n jega, koija je ve naveliko razgledao po praznom fijakeru, dajui sebi odu ka tako krasn om zbirkom psovki kakvu jo nikad nisam uo. Meutim, od njegova putnika nigdje ni tra ga ni glasa i bojim se da e proi podu e vremena dok naplati vo nju. Raspitasmo se na b roju 113 i utvrdismo da kua pripada nekom estitom tapetaru, po imenu Keswick, i da nitko nikada nije ni uo za nekoga tko se zove Sawyer. Ama neete valjda rei povikah zaprepa teno da je ona rasklimatana i nemona starica bi a u stanju iskoiti iz kola u pokretu, a da je niti vi, niti koija niste opazili? Starica, do vraga starica! ree Sherlock Holmes kivno. Starice smo mi kad su nas t ako povukli za nos. To mora da je bio neki mladi i to vrlo okretan. Bez sumnje je opazio da ga pratim, pa se samo poslu io varkom da me navue na krivi trag. To samo pokazuje da ovjek koga tra51 zimo nije ba tako usamljen kao to sam zami ljao, ve da ima i prijatelja, spremnih da se zbog njega izlo e opasnostima. A sad, doktore, ini se da ste propisno umorni. Po slu ajte moj savjet i povucite se na poinak. Doista sam se osjeao veoma umorno, te poslu ah njegov prijedlog. Holmesa sam ostavi o da sjedi pred vatrom, koja je tinjala, i jo dugo sam u noi slu ao tihu i sjetnu tu b alicu njegove violine. Po tome sam znao da jo neprestano razbija glavu o udnom pro blemu, koji je uvrtio sebi u glavu da rije i. 52

ESTO POGLAVLJE Tobias Gregson pokazuje to zna Slijedeeg dana novine su bile pune vijesti o brixtonskoj misteriji, kako su same na zvale taj sluaj. U svima su bili objavljeni izvje taji, a neke su osim toga, imale jo i komentare. U njima se na la i poneka obavijest za koju nisam znao. Imam jo mnog obrojne isjeke o tom sluaju u svome sva- tarniku. Evo nekoliko prikazanih u sa etom ob liku. Daily Telegraph je pisao da se u povijesti zloina rijetko dogodila tragedija s ta ko neobinim karakteristikama. Njemako ime rtve, nepostojanje motiva, mraan natpis na zidu, sve to ukazuje da su zloin izvr ile politike izbjeglice i revolucionari. U Am erici ima mnogo politikih organizacija i pokojnik je nesumnjivo prekr io neki od nj ihovih nepisanih zakona, pa su mu oni do li glave. Po to je povr no spomenuo Vehmgeric ht, aquu tofanu, karbonare,2 marki-zu od Brinvilliersa, Darwinovu teoriju, Malth usove principe i ubojice iz Ratcliff Highwaya, lanak je zavr avao s pozivom vladi d a stro e pripazi na strance u Engleskoj. Standard je protumaio injenicu da se nezakonita nasilja ovakve vrste redovno dogaaj u pod vladom liberala, to dovodi do kome anja u masama i slabljenja svakog autorite ta. Pokojnik je bio gospodin iz Amerike, koji je boravio nekoliko tjedana u glav nom gradu. Stanovao je u privatnom pansionu gospoe Charpentier u Ulici Torquay Te race u Cam-berwellu. Na putovanjima pratio ga je njegov tajnik gospodin Joseph S tangerson. U utorak 4. ovog mjeseca obojica su se oprostili od svoje stanodavke i po li na stanicu Euston izjaviv i kako ele da uhvate ekspresni vlak za Liverpool. N akon toga vieni su na peronu. I ni ta se dalje nije znalo o njima 53 dok god se, kao to je poznato, na mnogo milja od Eustona, u Brixton Roadu nije pr ona ao le gospodina Drebbera. Kako je on tamo dospio ili kako ga je ondje zatekla n jegova sudbina, zasad je jo nerasvijetljeno. Ne zna se ni gdje je Stangerson. Pis ac lanka istie da mu je drago to uje da se gospoda Gregson i Lestrade iz Scotland Ya rda bave ovim sluajem, pa pretpostavlja s punim povjerenjem da e ova dva vrsna slu b enika brzo rasvijetliti cijeli sluaj. Daily News je primjeivao da je bez svake sumnje rije o politikom zloinu. Despotizam i mr nja prema liberalizmu kojim su zadojene vlade na kontinentu, razlog je da na na e obale prelazi odreeni broj ljudi, koji bi postali uzorni graani da ih nije ogori la uspomena na sve ono to su pretrpjeli. Meu njima vrijedi strogi zakon asti iji se svaki prekr aj ka njava smru. Treba poduzeti sve da se pronae tajnik Stangerson, kao i da se doe do nekih pojedinosti iz pokojnikova ivota. S otkriem adrese gdje je stan ovao u Londonu, uinjen je veliki korak naprijed, a to otkrie u potpunosti dugujemo energiji i o troumnosti gospodina Gregsona iz Scotland Yarda. Sherlock Holmes i ja proitali smo uz doruak sve ove bilje ke; uinilo mi se kao da su ga silno zabavile. Kazao sam vam da e Gregson i Lestrade, ma ta se dogodilo, nasigurno pobrati plodov e. To zavisi kako e se dalje razvijati cijela stvar. Oh, bla eni vi, to uope nije va no; ako ga uhvate bit e to zahvaljujui njihovim naporim a, a ako im pobjegne bit e to usprkos njihovim naporima. To vam je pis-mo-glava. Ma to uinili, uvijek e imati sljedbenike: Un sot trouve toujours un autre sot qui l' admire.3 Ama, ta je to, zaboga? uzviknuh, budui se ba tada u predvorju zau e mnogobrojni korac praeni bunim izra avanjem gaenja od strane na e stanodavke. To je policijsko-detektivski odred iz Baker Streeta ree ozbiljno moj prijatelj. I jo dok je govorio uletje u sobu itava mala rulja musave i odrpane uline djece. Mirno! povika Holmes o tro, a njih estorica se postavi e mirno kao ukipljeni. Ubudue lat ete samo 54 Wigginsa kao obave tajca; ostali neka ekaju na ulici. Jeste li ga prona li, Wigginse? Ne, gospodine, nismo ree jedan od djeaka. Nisam ni oekivao ba tako sigurno da ete ga pronai. Evo vam va e plae; morate nastaviti dok god vam ne poe za rukom. On predade svakome po iling. A sad mi se gubite s oiju, i slijedei put doite s boljim izvje tajem. On odmahnu rukom a oni strugnu e niz stepeni te kao takori. Ve slijedeeg trenutka uli sm o im prodorne glasove na ulici.

Od jednog ovakvog prosjaia mo e se iscijediti vi e nego od tuceta policajaca primijeti Holmes. Ljudima zaepi usta ve sama prisutnost neke slu bene osobe, dok ovi momii sti u svagdje i uju sve. A osim toga, bistri su kao suza; jedino to im nedostaje organiz acija. Upotrebljavate li ih vi u sluaju Brixton? zapitah. Da, postoji jedna pojedinost koju hou da provjerim. No, to e ve vrijeme pokazati. E hej, sada emo uti ne to novo iz verzije o osveti. Evo nam se Gregson sav bla en u lic u pribli ava ulicom. Znam da je po ao k nama. Da, evo ga, zaustavlja se, tu je! Naglo zazvoni zvono, a kroz nekoliko trenutaka, sve po tri stepenice preskaui, upa de u sobu plavokos detektiv. Dragi moj dru e povika on, stiskajui Holmesovu opu tenu ruku estitajte mi. Cijelu sam stvar rasvijetlio jasno kao sunce. Uini mi se da je preko izra ajnog lica moga prij atelja preletjela sjena, kao da se malo prepao. Hoete time rei da ste na pravom tragu? zapita on. Na pravom tragu! Ama, gospodine, mi ve dr imo krivca s one strane brave. A kako se zove? Arthur Charpentier, mornariki potporunik Njezina Velianstva povika sveano isprsiv i s Gregson, trljajui svoje gojazne ruke. 55 Sherlock Holmes odmahnu, pa dopusti sebi i da se nasmije. Sjedite i ku ajte jednu od ovih cigara ree on gorim od nestrpljenja da doznam kako vam je to po lo za rukom. Hoete li malo viskija s vodom? Nemam ni ta protiv odgovori detektiv. Mnogo sam posla posljednjih dana preturio pr eko glave to me je potpuno iscrpio. Ne toliko fiziki koliko duhovni napori. Shvati t ete to, gospodine Holmes, jer smo obojica umni radnici. inite mi isuvi e veliku ast ree Sherlock Holmes ozbiljno. Hajde da ujemo, kako ste do tako dobrog ishoda, Gregsone. Detektiv sjede u naslonja, pa poe ispu tati kolutove dima iz cigare, zatim se, odjed nom, u izljevu odu evljenja udari po butini. Najsmje nije je povika on da je ona budala Le-strade, koji dr i sebe tako silnim, kr enuo ipak krivim tragom. Bacio se u potjeru za tajnikom Stangersonom, koji s tim zloinom ima ba toliko veze koliko i moja pokojna baka. Nesumnjivo ga je do sada v e i uhvatio. Ova je pomisao Gregsona toliko dra kala da ce zacijenio od smijeha. A kako ste vi rije ili ovu zagonetku? Ah, ispriat u vam sve. Naravno, doktore Watsone, ovo je strogo meu nama. Prva te koa k oju smo morali prebroditi bila je da se utvrdi to je Amerikanac radio prije ovog sluaja. Netko bi ekao dok ne dobije odgovor na svoje oglase, ili dok se same stran ke ne pojave i dobrovoljno ne daju obavje tenja. Ali, tako ne radi Tobias Gregson. Sjeate li se e ira koji se nalazio kraj mrtvaca? Sjeam ree Holmes. Kupljen kod John Under-wooda & sinova iz Cambervvell Roada broj 129. Gregson se odjednom snu di. Nisam znao da ste i vi to zapazili ree on. Jeste li bili ondje? 56 Nisam. Ha! povika Gregson glasom, pa kome se osjealo da mu je laknulo. Nikada ne propu taj te priliku, ma kako da je beznaajna. Veliki duh ni ta ne smatra beznaajnim! primijeti Holmes aforistiki. I tako, po ao sam do Underwooda i zapitao ga da li je prodao neki e ir te veliine i ob lika. Pregledao je svoje knjige, te je odmah nai ao na njega. Taj e ir je bio poslao nekom gospodinu Drebberu koji je stanovao u Charpentie-rovu pansionu u ulici Tor quay Terrace. Tako sam do ao do njegove adrese. To vam je dobro, vrlo dobro promrmlja Sherlock Holmes. Potom sam oti ao do gospoe Charpentier nastavi detektiv. Kad sam do ao k njoj bila je vrlo blijeda i zastra ena. U sobi joj se nalazila i kerka, vrlo zgodna djevojka, a li kad sam joj se obratio, nije mi promaklo da ima uplakane oi i da joj podrhtava ju usne. Poinjao sam da ku im stvar. Vi poznajete taj osjeaj, gospodine Holmes. Kada se naie na pravi trag, ivci nekako kao da zatrepere. Upitao sam: Jeste li uli za ta

janstvenu smrt va eg biv eg stanara, gospodina Enocha Drebbera? Majka potvrdno kimnu glavom. inilo se kao da nije u stanju progovoriti ni rijei. Ke rka bri nu u pla. Sad mi je odmah bilo potpuno jasno da o svemu tome ne to znaju. Zap itao sam: U koliko je sati gospodin Drebber napustio va u kuu i po ao na vlak? U osam sati, odgovori ona, progutav i pljuvaku da bi svladala svoje uzbuenje. Njegov se kretar gospodin Stan-gerson rekao je da kreu dva vlaka jedan u 9,15 a drugi u 11. Trebalo je da stignu na prvi. Tada ste ga posljednji put vidjeli? Na moje pitanje lice te ene strahovito se preobrazilo. Problijedila je kao krpa i tek poslije nekoliko sekundi poe joj za rukom da izusti jedno jeste, i to glasom k oji je zvuao muklo i neprirodno. 57 Za trenutak nasta tajac, a tada mirnim i jasnim glasom progovori kerka: Nikakvo do bro ne mo e proizai od pretvaranja, majko, ree ona. Budimo iskrene s ovim gospodinom. Mi smo jo jedanput vidjele gospodina Drebbera. Neka ti bog oprosti, povika dignuv i ruke gospoa Charpentier, pa klonu u svoj naslonj a. Ubila si svoga brata! I Arthur bi vi e volio da govorimo istinu, odvrati djevojka uporno. Najbolje da mi ispriate sve, rekoh. Poluispovijedi gore su od nikakvih. Osim toga, v i i ne znate koliko mi znamo o svemu. Neka bude tvoj grijeh, Alice uzviknu mati, pa se onda okrene meni. Rei u vam sve, gos podine. Nemojte misliti da moja uzrujanost zbog sina proizlazi iz straha to bi on bio umije an u ovu stra nu stvar; on je potpuno nevin. Strahujem zato to bi u va im oim a, i u oima drugih, moglo izgledati kao da se okaljao, dok, meutim, to uope ne dola zi U obzir. Njegov svijetli karakter, njegovo zanimanje, te njegov predja nji ivot potvruju da je to potpuno nemogue. Najbolje umirite svoju savjest, odgovorih ja. Oslonite se na to da se va em sinu, ako je nevin, ne mo e ni ta dogoditi. Valjda je tako i bolje, Alice, ostavi nas nasamo, ree ona i njena kerka izie iz sobe. E pa lijepo, gospodine, ree ona, nisam imala namjeru da vam priam sve ovo, ali kad j e ve moja ki poela, drugog izlaza nema. Kako sam odluila da progovorim, ispriat u vam sve od poetka do kraja, ne izostavljajui ni najmanju sitnicu. To vam je najpametnije, rekoh ja. Gospodin Drebber stanovao je s nama skoro tri tjedna. On i njegov tajnik, gospodi n Stangerson, putovali su po kontinentu. Zapazila sam naljepnicu Kopenhagen, koj a je stajala na svakom njegovu koferu, to je ukazivalo da im je to bilo posljednj e boravi te. Stangerson je sasvim miran ovjek, povuen u sebe, ali njegov poslodavac, na alost moram rei, bio je sasvim drugaiji: ovjek veoma gruba ophoenja i neotesana d r anja. Naljoskao se propisno jo prve noi kad 58 je stigao; zapravo za njega se ni jednog dana poslije dvanaest sati nije moglo r ei da je trijezan. Neukusno, slobodno i prisno pona ao se prema slu avkama, a to je na jgore, uskoro je isti takav stav zauzeo i prema mojoj keri Alice, tako da joj se vi e puta obraao na nain za koji je ona odve bezazlena da bi ga shvatila. Jednom pril ikom ak ju je stisnuo u zagrljaj i poljubio. Nanio joj time toliku uvredu da se i sam njegov tajnik osjetio ponuknim da mu zamjeri zbog nedostojna vladanja. Ali za to ste vi sve to trpljeli?, upitah. Pretpostavljam da se svojih stanara mo ete o tresti kad god vas je volja. Na moje neposredno pitanje gospou Charpentier obli rumen: Da je htio bog, pa da sa m mu jo onog istog dana kada je do ao, otkazala, ree ona. Ali to je bilo odve veliko is ku enje. Plaali su svaki po funtu na dan, 14 funti tjedno, a sad je mrtva sezona. U dovica sam, a sin u mornarici stajao me mnogo novaca. Nisam htjela izgubiti ovaj prihod. I tako sam postupala onako kako sam najbolje znala. Ali ovo posljednje prevr ilo je svaku mjeru i zato sam mu dala otkaz. To je bio razlog to je oti ao. I onda? Kad sam vidjela da se odvezao, meni je laknulo. Sin je ba sada na dopustu, ali mu ja o svemu tome ni ta nisam priala, jer je plahovite naravi i silno odan svojoj ses tri. Kad sam za njim zatvorila vrata, uinilo mi se da mi je spao kamen sa srca. A li, avaj! Poslije nepunog sata ponovo zazvoni zvono i vidjeh gdje se gospodin Dr ebber vraa. Bio je veoma uzrujan, a oigledno, jo i pijan. On provali na silu u sobu

gdje sam sjedila sa svojom kerkom, pa nam nepovezano stavi na znanje kako je pro pustio vlak. Zatim se okrene prema Alice, i na moje oi je stade nagovarati da s n jim pobjegne. Vi ste punoljetni, govorio je, nema zakona koji bi vam to branio. Ja imam dovoljno novaca, i vi e no to mi treba. Ne obazirite se na ovu matoru, ve odmah kreite sa mnom. ivjet ete ivotom princeze. Sirota Alice toliko se bila prepala, da j e smjesta pred njim ustuknula, ali on ju zgrabi za ruku i poku a je odvui do vrata. Meni se ote vrisak i u taj mah stvori se u sobi moj sin Arthur. ta se poslije to ga dogodilo, 59 ne znam. ula sam psovke i nekakvo nejasno gu anje. Isuvi- e sam se prestra ila da bih s e usudila podii glavu. Kada sam na koncu pogledala, ugledala sam Arthura kako sto ji u vratima, sa tapom u ruci i smije se. Mislim da nas onaj fini dru kan nee vi e uzne miravati. Idem za njim da vidim kamo se uputio. S tim rijeima on uze e ir i poe za nji m. Slijedeeg jutra ule smo za tajanstvenu smrt gospodina Dreb-bera. Ovaj iskaz gospoa Charpentier dala je zastajkujui i uzdi ui u govoru. Koji put bi tak o tiho izgovarala neke rijei da sam im jedva razabrao smisao. Ali sam ja o svemu t o je rekla nainio stenografske bilje ke, tako da ne mo e biti nesporazuma. To je vrlo uzbudljivo ree Sherlock Holmes, zijevajui. to se poslije dogodilo? Kad je gospoa Charpentier zavr ila svoju izjavu produ i detektiv vidio sam da cijeli sluaj zavisi od jedne jedine okolnosti. Promatrao sam je netremice onako kako sam o to ja umijem i to je kod ena uvijek djelovalo, i tada je zapitah u koje joj se v rijeme sin vratio kui. Ne znam, odgovorila je. Ne znate? Ne, on ima svoj klju od ulaza, pa ga nisam ula. Nakon to ste legli? Da. Kada ste po li u postelju? Oko jedanaest. Znai va sin je bio odsutan najmanje dva sata. Jeste. Mo da i etiri i pet? Jeste. ta je radio za to vrijeme? Ne znam, odgovori ona problijediv i kao krpa. Jasno je da se nakon toga nije imalo ta uiniti. Prona ao sam gdje se nalazi porunik C harpentier, poveo sam sa 60 sobom dva slu benika i zatvorio ga. Kada sam mu dodirnuo rame, i upozorio ga da mi rno krene s nama on je odgovorio: Pretpostavljam, zatvarate me u vezi s umorstvom one hulje Drebbera. Budui da mu mi to nismo ni spomenuli, njegova aluzija o ovome bila je krajnje sumnjiva. Krajnje sumnjiva ponovi Holmes. Jo je nosio onaj te ki tap, za koji je rekla njegova mati da ga je ponio kad je po ao za Drebberom. Bila je to neka debela hrastova batina. Pa to vi iz svega ovoga zakljuujete. Pa, moj zakljuak je da je pratio Drebbera sve do Brixton Roada. Kad su stigli ona mo zapodjenula se ponovo rasprava meu njima, u toku koje je Drebber dobio udarac t apom u trbuh. Te noi je lilo kao iz kabla tako da nikoga nije bilo u blizini, i C harpentier je bez po muke odvukao le svoje rtve u praznu kuu. to se tie svijee, krvi, natpisa na zidu i prstena, sve su to samo trikovi, da bi se policija navela na k rivi trag. Dobro izvedeno! ree Holmes ohrabrujuim glasom. Gregsone, vi zaista napredujete, jo biti ne to od vas. Laskam samom sebi da sam to prilino uspje no izveo odgovori detektiv ponosno. Mladi je svojevoljno dao iskaz u kojem je rekao da je Drebbera pratio neko vrijeme, da ga je ovaj opazio i uzeo kola kako bi mu izmakao. Na povratku kui sreo je nekog starog druga s broda, pa je s njim dugo etao. Na pitanje gdje stanuje taj njegov stari prijatelj, nije u stanju dati zadovoljavajui odgovor. Stvar se, ini mi se, n eobino dobro poklapa. Pomisao na Lestradea, koji je krenuo krivim putem, uveselja va me. Bojim se da nee izvui iz toga ni ta naroito. Ali, zaboga, evo ga osobno! I zaista, Lestrade je ulazio u sobu. Vidjelo mu se po licu da je zbunjen i zabri nut, a odijelo mu je bilo neuredno i prljavo.

Do ao je oigledno da se posavjetuje sa Sherlockom Hol-mesom, ali ugledav i svog koleg u u eprtljao se i zbunio. Nervozno poigravajui svojim e irom, stajao je nasred sobe u 61 neizvjesnosti ta da ini. Rije je o jednom vrlo izuzetnom sluaju izusti on na koncu jednoj sasvim nerazumljivoj stvari. ini vam se, gospodine Lestrade! uzviknu Gregson likujui. Ja sam i mislio da ete vi tako ne to zakljuiti. Je li vam po lo za rukom da pronaete tajnika, gospodina Jo-sepha Stangersona? Tajnika, gospodina Josepha Stangersona? upita Lestrade ozbiljno ubijen je jutros oko osam sati u svrati tu Holiav. 62 SEDMO POGLAVLJE Svjetlo u tmini Obavje tenje kojim nas je pozdravio Lestrade bilo je tako naglo i neoekivano, da sm o sva trojica ostala bez rijei. Gregson skoi sa stolice i prevrne ostatak svog vis kija s vodom. Ja sam, utei, zurio u Sherlock Holmesa, koji je stisnuo usne i natu ti o obrve. Stangerson promrmlja on. Stvar se zapetljala. Ve i prije toga bila je sasvim dovoljno zapetljana proguna Lestrade, uzimajui stoli cu. ini se kao da sam upao na sjednicu ratnog savjeta. Jeste li sigurni u tu obavijest? promuca Gregson. Dolazim iz njegove sobe ree Lestrade. Prvi sam otkrio to se dogodilo. Ba smo saslu ali Gregsonovo mi ljenje u toj stvari primijeti Holmes. Ako se sla ete, r cite nam to ste vidjeli i uinili? Sla em se odgovori Lestrade sjedei. Otvoreno priznajem da sam mislio kako je Stange rson bio umije an u Drebberovu smrt. Najnovi" razvoj dogaaja mi je pokazao da sam b io na sasvim krivoii putu. Potpuno obuzet svojom pretpostavkom bio sam se bacio n a posao, da pronaem gdje se zavukao sekretar. Obojica su treega naveer vieni oko osam i pol na stanici Euston. U dva ujutro pronae n je Drebber u Brixton Roadu. Pitanje koje mi se postavljalo bilo je da utvrdim t o je radio Stangerson od 8 i pol do asa ubojstva i to se s njim dogodilo kasnije. Brzojavio sam u Liverpool, dao njegov osobni opis, upozoravajui ih da pripaze na amerike brodove. Potom sam se bacio na posao i poeo obilaziti sve hotele i pansion e u blizini stanice Euston. Znate, raunao sam kao pri63 rodno, ako su se Drebber i njegov suputnik rastali, da se Stan-gerson smjestio z a tu no negdje u blizini, kako bi se lako idueg jutra opet pojavio na stanici. A mo e se pretpostaviti i da su najprije bili ugovorili mjesto sastanka primijeti Holmes. Tako je i bilo. Cijelu juera nju veer sam se raspitivao bez ikakva rezultata. Jutros sam po ao vrlo rano, pa sam u osam sati stigao do svrati ta Holidav u Little George S treetu. Na moje pitanje da li tu stanuje gospodin Stanger-son, odmah sam dobio p otvrdan odgovor. Vi ste, nesumnjivo, gospodin koga on oekuje reko e oni. On eka tog gospodina ve dva d . Gdje je sada? zapitah. Gore u krevetu. Rekao je da ga probudim u devet. Poi u odmah gore da ga vidim rekoh. Pomislio sam da bih ga mogao prestra iti svojim iznenadnim posjetom i tako navesti da ne to izlane. Hotelski momak mi pokaza sobu koja se nalazila na drugom katu i do koje se dolazilo kroz mali hodnik. Takoer mi je pokazao i vrata, i upravo se s premio da krene dolje, kad ja spazih ne to od ega mi je, usprkos dugogodi njoj praksi , skoro pozlilo. Ispod vrata vijugao se tanak trag krvi, koji je krivudao po hod niku i preko puta, na samom rubu hodnika, stvorio malu lokvu. Kriknuh od uzbuenja , na to se hotelski momak odmah vrati i kad to ugleda skoro se onesvijesti. Vrata su bila zakljuana s unutra nje strane, ali mi podmetnusmo lea i provalimo. U sobi je prozor bio otvoren, a kraj njega, sklup-ano, le alo je tijelo nekog ovjeka u spavaic i. Bio je ve mrtav, i to ve podu e, jer su mu se udovi ohladnjeli i ukoili. Kad smo g a okrenuli, momak odmah prepozna gospodina, koji je pod imenom Josepha Stangerso na bio unajmio sobu. Uzrok smrti je dubok ubod no em s lijeve strane, koje mora da je prodro da samog srca. A sada dolazi najudniji dio cijelom tom zlodjelu. ta mis lite, ta je stajalo iznad mrtvaca? Predosjeajui ne to stravino, spopadne me jeza jo prije no to je odgovorio Sherlock Holm

es. 64 Rije RACHE, ispisana krvlju ree on. Tako je ree Lestrade, glasom punim po tovanja, pa za asak svi za utismo. U postupcima tog nepoznatog ubojice bilo je neeg toliko metodinog i neshvatljivog, da je to njegovim zlodjelima davalo nekakvu posebnu stravinost. Moji ivci, inae ta ko vrsti na bojnom polju, sad mi na ovu misao zatreperi e. Njega su i vidjeli nastavi Lestrade. Neki djeak, raznosa mlijeka, na prolasku u ml jekaru, sluajno je i ao stazom to je vodila iz staje iza hotela. Spazio je da su lje stve, koje su obino ondje le ale, bile prislonjene uz irom otvoren prozor na drugom katu. Osvrnuo se i vidio je kako se niz ljestve spu ta neki ovjek. Silazio je tako mirno da je djeak pomislio kako je to neki stolar koji radi u hotelu. Nije na nje ga obratio naroitu pa nju, tek je pomislio da je malo rano da ve u to vrijeme radi. Imao je dojam da je ovjek visoka rasta, crven u licu i da je odjeven u dugaki tamn osmei kaput. Nakon ubojstva mora da se neko vrijeme zadr ao u sobi, jer smo u umiva oniku, u kojem je oprao ruke, nai li na krvavu vodu, a plahta je bila krvava na mj estu gdje je obrisao no . Kad sam uo opis ubojice koji se tako tono poklapao s onim koji je dao Sherlock Hol mes, pogledah u njega. Meutim, na licu mu nije bilo ni traga neke razdraganosti i li zadovoljstva. Zar ni ta niste na li u sobi, to bi nam moglo olak ati put do ubojice? zapita Holmes. Ba ni ta. Stangerson je u d epu imao Drebberovu lisnicu, no to je ini se bilo uobiajen , jer je on sve plaao. U njoj se nalazilo osamdeset i ne to funti, ali ukradeno nij e bilo ni ta. Ma kakve da su pobude tih neobinih zloina, pljaka svakako nije posrijed i. U d epu ubijenoga nije bilo nikakvih papira ili podsjetnika, osim jednog brzoja va, koji je otprilike prije mjesec dana poslan iz Clevelanda s rijeima: J. H. je u Evropi. Na toj poruci nije stajalo niije ime. Nieg drugog nije bilo zapita Sherlock Holmes. Nieg znaajnijeg. Na postelji je le ao roman, koji je ubijeni ostavio kad je zaspao it ajui; na stolici kraj nje5 Znak etvorice 65 ga le ala je lula, na stolu a a vode, a na prozorskom okviru mala kutija nekakva jeft inog balzama u kojoj se nalazio par pilula. Sherlock Holmes uskliknu razdragano i skoi sa stolice. Posljednja karika povika odu evljeno. Za mene je sluaj sasvim jasan. Oba ga detektiva zaprepa teno pogleda e. Sad imam u rukama sve niti koje su splele ovaj vor. ree moj prijatelj, povjeravajui se. Naravno jo poneku pojedinost valja popuniti, ali sam u sve glavne injenice po tpuno siguran od trenutka kad se Drebber rastao sa Stanger-sonom na stanici, pa sve do asa kad je otkriven Stangerso-nov le . I to potpuno siguran, kao da sam ih v idio vlastitim oima. Pru it u vam i dokaze o onome to znam. Mo ete li se dokopati tih p ilula? Imam ih kod sebe ree Lestrade vadei nekakvu bijelu kutijicu. ponio sam te pilule, novanik i brzojav s namjerom da ih stavim na sigurno mjesto, u policijskoj stanic i. Te sam pilule uzeo sasvim sluajno, jer, moram rei, da im ne dajem naroito znaenje . Dajte ih ovamo ree Holmes. No, doktore nastavi on okreui se meni jesu li to obi lule? Razumije se da nisu. Bile su bisernosive boje, malene, okrugle i, dr ane prema svj etlu, skoro providne. Po lakoi i providnosti, rekao bih da se rastvaraju u vodi p rimijetih. Upravo tako odgovori Holmes. Hoete li sada otii dolje i uhvatiti ono nesretno pset ance, onog jadnika, koji ve tako dugo kunja, pa mu je juer gazdarica htjela skrati ti muke. Oti ao sam dolje i vratio se sa psetom u naruju. Po te kom disanju i staklastim oima v idjelo se da mu nije daleko kraj. Zapravo, ve i po njegovoj snje nobijeloj nju ci se vidjelo da je ve davno pre ao normalan psei vijek. Smjestih ga na jastuie koji su se n alazili na sagu. Sada u presjei jednu od ovih pilula nadvoje ree Holmes, vadei no i. Polovicu emo

u kutiju a drugu polovicu stavit u u ovu vinsku a u u kojoj ima vode 66 taman za jednu malu licu. Vidite, na prijatelj doktor ima pravo, odmah se rastvara . Mo da je to vrlo zanimljivo ree uvrijeenim glasom Lestrade, glasom nekoga tko sumnja da mu se podsmjehuju. Ipak, ne shvaam kakve to veze ima sa smru gospodina Josepha Stangersona. Strpljenja, prijatelju moj, strpljenja! Sve u svoje vrijeme. Vidjet ete da ima i te kakve veze. Sad u dodati malo mlijeka da mje avina bude ukusna; vidjet emo, kada je pru im psu, kako e je sasvim rado> polizati. Jo dok je govorio, izlije on sadr aj vinske a e u zdjelicu i stavi je pred psa i ovaj je brzo poli e. Ozbiljno dr anje Sherlocka Holmesa tako je djelovalo uvjerljivo, da smo svi sjedili utke i netremice promatrali ivotinju oekujui nekakvo iznenaenje. Meuti m, iznenaenja uope nije bilo. Pas je i nadalje le ao i te ko disao; ali po svemu sudei, od napitka mu nije bilo ni bolje ni gore. Holmes izvadi svoj sat, pa kako je minutu za minutom prolazila bez ikakva rezult ata, vidjelo mu se po licu da se razoarao. Grizao je usnu, lupkao prstima po stol u i ivo pokazivao da je jako nestrpljiv. Toliko se uzbudio da mi ga je bilo ao. Ob a detektiva su mu se podrugljivo smje kala, nimalo neraspolo eni to mu se isprijeila o vakva prepreka. Nije mogue da je to sluajno uzviknu on, i na kraju skoi iz naslonjaa i poe se uzruja o etkati po sobi gore-dolje. Nikako nije mogue da je po srijedi sluajnost. Iste te pilule na koje sam sumnjao u Drebberovu sluaju, sad su naene i poslije Stangersono ve smrti. Pa ipak ne djeluju. ta li je to? U mojem rasuivanju nema gre ke. Potpuno j e nemogue da sam pogrije io. Pa ipak, ovom nesretnom psu ni ta nije gore. Ah, sjetio sam se! Znam! on veselo usklik-nu, pa jurnu prema kutijici, presijee drugu pilulu nadvoje, rastopi je, doda mlijeka i stavi je pred psetance. Jezik nesretnog stv ora se jo nije estito ni ovla io, a pas se ve grio u smrtnim bolovima i opru io se ukoen kao da ga je o inu-la munja. Sherlock Holmes duboko odahnu i obrisa znoj sa ela. Trebalo je da imam vi e povjere nja u sebe ree. Tre67 balo je da mi do sada bude jasno: jedna injenica, ako se protivi cijelom nizu zak ljuaka, nesumnjivo pokazuje da se mo e podvrgnuti nekakvom drugaijem tumaenju. Od ove dvije pilule u kutiji jedna je najopasniji otrov, a druga potpuno bezopasna. To je trebalo da znam jo prije nego to sam uope i vidio kutiju. Skoro sam pomislio da nije pri istoj svijesti, tako me je iznenadila ova njegova posljednja tvrdnja. Meutim, evo tu je le alo uginulo pseto kao opipljiv dokaz da mu je pretpostavka tona. Meni se uini kao da mi se postepeno ra-spr uje u glavi nekakv a magla, pa sam poeo nazirati jo nejasne, neodreene konture istine. Vama se sve to ini neobinim nastavi Holmes jer ste u samom poetku propustili da uoi e va nost jednog pravog putokaza u rje enju ove zagonetke, koji vam se nudio. Mene j e poslu ila srea da to zapazim, i sve to se poslije toga dogodilo samo je potvrivalo moju prvotnu pretpostavku. Stoga, ono to je vas zbunjivalo i inilo vam stvar jo zag onetnijom, meni je samo davalo vi e svjetlosti i potvrivalo moje zakljuke. Pogre no je mije ati ono to je neobino s onim to je tajanstveno. Najobiniji zloinac je obino najta janstveniji, jer ne pru a nikakve nove ili posebne pojedinosti na osnovi kojih bi se mogli izvesti neki zakljuci. Ovo bi se ubojstvo neizmjerno te e rije ilo, da je rtv in le jednostavno pronaen na cesti, bez ijednog onako senzacionalnog, onako outre4 d odatka, zbog kojih se ono naroito istie. Ove neobine pojedinosti bile su daleko od toga da sluaj u-ine te im, zapravo su ga olak avale. Gospodin Gregson koji je ovo izlaganje slu ao s velikom nestrpljivo u, nije se vi e mog ao sudr ati. ujte, gospodine Holmes, ree on priznajemo da ste sjajan ovjek i da imat vlastite metode rada. No, u ovom trenutku eljeli bismo ne to vi e od gole teorije i propovijedi. Radi se o tome da se ubojica uhvati. Ja sam svoj sluaj istra io onako kako sam umio i znao i ini se da sam pogrije io. Mladi Char-pentier u ovo nije moga o biti upleten. Lestrade je slijedio Stangersona; ini se da je i on bio na krivom putu. Vi dajete tu i tamo naslutiti pone to, pa se dobija dojam kao da zna'68 te vi e nego mi. Sad je, meutim, do lo vrijeme da imamo pravo tra iti od vas da nam ka et

e bez uvijanja koliko znate o svemu ovome. Mo ete li imenovati ubojicu? Ne mogu se oteti osjeaju da Gregson ima pravo primijeti Lestrade. Obojica smo pok u ali i obojica nismo uspjeli. Otkako sjedimo u ovoj sobi nekoliko puta ste kazali da raspola ete svim dokazima. Vi e ih, svakako, neete pre- utkivati? Svakako, dalje odlaganje da se ubojica uhapsi primijetili moglo bi mu dati prili ku da uini jo neko zlodjelo. Pritje njen ovako sa svih strana, Holmes kao da je postao neodluan. On nastavi etati pognute glave i natu tenih obrva gore-dolje po sobi, kao to je obino inio kad je raz mi ljao duboko. Nikakvo ubojstvo se vi e nee dogoditi ree on na kraju, pa iznenada zastade i pogleda u nas. Slobodno mo ete smatrati da ovako ne to ne dolazi u obzir. Da li znam ime ub ojica? Ja ga znam. Pa ipak, znati njegovo ime sitnica je u usporedbi s moguno u da n am padne aka. No, dr im da e mi vrlo brzo i ovo poi za rukom. S obzirom na svoje ve po duzete mjere, nadam se da sam na najboljem putu da to i ostvarim. No, pri tome s e mora vrlo obazrivo postupati, jer imamo posla s jednim lukavim, oajnim ovjekom, kojeg poma e, kao to sam mogao utvrditi, neki drugi isto toliko pametan kao to je i on. Dok god taj ovjek ivi u uvjerenju da nitko ne posjeduje klju za rje enje ove zago netke ima nade da emo ga se doepati. No ako i najmanje posumnja, promijenit e ime i za tren oka i eznuti izmeu etiri milijuna stanovnika ovog velikog grada. Ne elim da v rijeam neke va e osjeaje, ali sam du an rei da su ovi ljudi policiji vi e nego dorasli, p a zato nisam ni tra io va u pomo. Ako ne uspijem, snosit u, prirodno, i sve posljedice . No, ja sam na to spreman. Za sada vam obeavam da u onoga asa kad vam uzmognem sao piti ishod bez opasnosti za svoje kombinacije, odmah to i uiniti. Gregson i Lestrade nisu bili nimalo odu evljeni ovim uvjeravanjem, bolje rei omalov a avajuom aluzijom na istra69 ne policijske organe. Prvi je pocrvenio kao rak, drugi je zacaklio zauenim i ozlojee nim oima. Meutim, ni jedan ni drugi nije uspio doi do rijei, jer ih je prekinulo kuc anje na vratima i u sobu ue neugledna prilika mladog Wigginsa, kolovoe Holmesove u line djeurlije. Izvol'te, gospodine ree on zagladiv i kosu. Dolje me eka fijaker. Dobro, mladiu ree Holmes ljubazno. A za to vi ne uvedete ovaj model u Scotland Yard? nastavi on, vadei iz jedne ladice par elinih lisica. Vidite samo kako lijepo radi ova opruga. Zaas se stegne. I stari je sasvim dobar primijeti Lestrade samo ako ulovimo onoga kome bi ih tre balo natai. Dobro, dobro! ree Holmes smije ei se. Koija bi mi mogao pomoi oko velikih kovega. Wigginse, reci mu da doe. Iznenadio sam se kad vidjeh da moj prijatelj govori kao da se sprema na put, jer mi o tome nije ni ta rekao. U sobi je stajao mali runi koveg koji je sada Holmes iz vukao, poeo ga zatvarati i ba kad je oko toga bio zauzet u sobu ue koija . Deder, dru kane, pomozi mi kod ove kope ree kleei nad kovegom i ne okreui glavu. Koija prie nekako mrgodno i naduto, pa spusti ruke na koveg da pomogne. U isti mah z ausmo da je ne to iznenada o tro kljocnulo, kao zveket metala, na to se Sherlock Holmes hitro podi e na noge i viknu za arena pogleda: Gospodo dopustite mi da vam predstavim ubojicu Enocha Drebbera i Josepha Stanger sona, gospodina Jefferso-na Hopea. Cijela stvar zbila se u sekundi: tako brzo da nisam imao vremena ni da se osvije stim. Vrlo se ivo sjeam Holmesova likujueg lica u tome trenutku, zvonkosti njegova glasa, i ko-ija eva zaprepa tenja, unezvjerena lica, dok je zurio u svjetlucave lisic e, koje su mu se kao nekakvim udom sklopile oko ruku. Nekoliko sekundi stajali sm o kao ukipljeni, a zatim na zatoenik nerazgovijetno riknu, otrgnu se i baci se na prozor. Drvenarija i staklo popusti e, ali prije no to mu 70 je uspjelo da se potpuno provue, baci e se na njega Lestra-de, Gregson i Holmes kao psi. Dovuko e ga u sobu i tad se zametnu strahovit okr aj. Bio je toliko razjaren i sna an da nas je svu etvoricu odbacio nekoliko puta. Kao da je posjedovao onu grevi tu snagu padaviara. Iako su mu i lisice i ruke bile stra no iznaka ene uslijed poku aja da se probije kroz staklo, gubitak krvi nimalo nije smanjio njegov otpor. I dok god Lestradeu nije po lo za rukom da ga epa za maramu oko vrata, skoro da ga je ugu i

o, nije nam ga nikako uspijevalo uvjeriti da mu je otpor uzaludan. Pa ak ni tada se nismo osjeali sigurnim, sve dok mu nismo sputali noge isto kao i ruke. A kada smo i to izveli, ustali smo zadihani od iscrpenosti. Imamo njegov fijaker ree Sherlock Holmes. Poslu it e nam da ga sprovedemo u Scotland Yard. A sada gospodo, nastavi smije ei se do li smo do kraja na e male zagonetke. Sada sam vam na raspolaganju i postavljajte mi pitanja kakva god elite, jer vi e nema o pasnosti zbog koje bih vam uskratio odgovor. 71 DRUGI DIO ZEMLJA SVETACA OSMO POGLAVLJE U velikoj Slanoj pustinji U srednjem dijelu velikog sjeveroamerikog kontinenta le i suha i odurna pustinja, k oja je mnogo godina spreavala napredovanje civilizacije. Od Sierra Nevade do Nebr aske i rijeke Yellowstone na sjeveru pa sve do Colorada na jugu nalazi se podruje ikare i pusto i. U toj mranoj pokrajini priroda nije uvijek iste udi. Tu su visoke p lanine prekrivene snijegom i tamne, tmurne doline, a brze rijeke probijaju se kr oz krivudave kanjone i goleme udoline, koje su zimi bijele od snijega, a ljeti s ive od slane pra ine. Meutim, svima im je jedno zajedniko: nepristupanost, sam jad i bijeda. U ovoj zemlji oaja nema stanovnika. Tu i tamo sluajno bi pro la po koja grupica Pawn ee - Indijanaca5 ili Crnih nogu9, kako bi stigli na druga lovi ta. ak i oni najsrani ji bivali bi zadovoljni, kad bi im se izmakla iz vida ta stra na udolina i kada bi se ponovo na li u svojoj preriji. U ikari vreba kojot7, a ptica- kanj8 razmahuje kri lima po zraku, dok nezgrapni sivi medvjed luta po tamnim gudurama tra ei hranu meu s tijenama. Oni su jedini stanovnici te divljine. Na cijelom svijetu nema strasnijeg pogleda od onoga to se pru a sa sjeverne padine planine Sierra Blanco. Dokle god oko dosi e pru a se prostrana nizina kao poprskana velikim mrljama alkalne pra ine i ispresijecana busenjem patuljasta trnovita bunja. Na krajnjem rubu horizonta prostire se dugaak lanac planinskih visova, iji su o tri vrhovi mjestimino pokriveni snijegom. Na tom velikom podruju nema znakova ivota ni ti iega to je pripadalo ivotu. Na nebu plavom kao elik nema ptica, na zemlji, jednol inoj i sivoj, nema niega to bi se pomaklo, sve prekriva potpuna ti ina. 75 Ma koliko oslu kivali u toj sveopoj divljini, do nas nee doprijeti niti jedan jedini zvuk. Rekli smo da na cijeloj prostranoj niziji nije bilo ni ta to bi pripadalo ivotu. Meut im, nije ba sasvim tako. Kad se pogleda sa Sierre Blanco vidi se staza to se prote e preko pustinje, zavija i gubi se u daljini, sva izlokana od kotaa i izga ena nogam a mnogobrojnih pustolova. Ovdje ondje ra trkani su bijeli predmeti, koji se ljeskaju na suncu i str e iz jednolikih naslaga pra ine. Ako im priemo, vidjet emo kosti, neke vee, grublje, a druge manje i sitnije. Prve su pripadale volovima, a druge ljudi ma. Na tisuu pet stotina milja mo e ovjek da prati putovanje tog sablasnog karavana, prema rasutim ostacima tih gre nika to su izdahnuli kraj puta. etvrtog maja 1847. stajao je ondje usamljeni putnik i upravo gledao taj prizor. D oimao se kao demon ili utvara. Svatko tko bi ga promatrao te ko bi odredio da li j e bli e etrdesetoj ili ezdesetoj godini. U licu mr av i ispijen, a tamna ko a mu se zate gla preko jagodica kao pergament. Duga smea kosa i brada bile su umrljane i pune slane pra ine. Oi su mu plamtjele neprirodnim sjajem, a ruka kojom je dr ao pu ku bila je skoro kao u kostura. Pri stajanju podupirao se na oru je. Pa ipak je njegova vi soka prilika, kao i masivni sklop njegovih kostiju, odavao ilav i sna an organizam. Mr avo lice i odijelo, to mu je poput vree visjelo na usahlu tijelu, jasno su govor ili za to je taj ovjek tako oronuo: umirao je od gladi i ei. S mukom se ovukao niz jarugu, pa zatim uz mali uspon sve u nadi da e naii na kap v ode. Sada mu je pukla pred oima velika slana ravnica i u daljini lanac neprohodni h planina, bez jednog jedinog drvceta, ili biljice, po emu bi se dalo naslutiti da je nekakav izvor u blizini. U cijelom tom prostranom krajoliku nije bilo ni trak a nade. Unezvjerenim, ispitivakim pogledom gledao je na sjever, istok i zapad i t ada je shvatio da je do ao kraj njegovu lutanju, i da e na tom golom grebenu i umri jeti. A za to ne tu, isto onako kako bi za dvadeset godina zavr io u nekoj mekanoj p

ostelji, promrmlja on, sjedajui u sjenu neke velike, uru ene gromae. 76 Prije no to je sjeo, spusti na tlo svoju ve ionako beskorisnu pu ku i neki povei zave l jaj omotan u sivi al, koji je nosio povezan preko desnog ramena. Nekako se inilo k ao da mu je taj teret prete ak, jer ga je, spu tajui, prilino lupio o tlo. Iz sivog za ve ljaja zau se bolan jauk, i uskoro se pomoli malo, prestra eno lice s vrlo svijetli m, kestenjastim oima a zatim dvije male pjegave ruice s rupicama oko pu-nakih prsti ju. Ozlijedio si me ree djeji glasi prijekorno. Zar? - odvrati ovjek alei nisam htio. Dok je govorio, rastvori sivi al, pa izvue ve ljaja lijepu, djevojicu od oko pet godina. Njene fine cipelice i krasna ru iasta ha ljina s malom platnenom keceljicom govorili su o bri ljivoj majci. Dijete je bilo vrlo blijedo i nje no, ali bi se po zdravim ruicama i no icama moglo zakljuiti da se m anje namuilo od suputnika. Kako ti je sada zapita on zabrinuto, jer se mala stalno hvatala za svoje razbaru e ne, plave kovrice koje su joj prekrivale stra nji dio glave. Poljubi me da proe ree ona sasvim ozbiljno, pokazujui mu ozlijeeno mjesto. To je i ama uvijek inila. A gdje je mama? Mama je oti la. Mislim da e je skoro vidjeti. Oti la, hm! ree djevojica. udno da nije rekla: do vienja; skoro uvijek mi je tako g rila, ak i kad je trknula samo do tetie na aj; a sada je nema ve tri dana, stra no sam edna! Zar doista nema vode, ili ne to za jelo? Ne, nema niega draga moja. Mora biti samo malo strpljiva, samo malo strpljiva i sv e e biti u redu. Nasloni glavu na mene, evo ovako, pa e biti jaa. Kad su ti usne suh e nije lako govoriti; mislim da je bolje otvoreno ti kazati kako stoje stvari, ta to ima ? Ne to lijepo! Ne to prekrasno! uskliknu djevojica odu evljeno di ui dva svjetlucava kom majeg zlata. Kad se vratimo kui, dat u ih svome bratu, Bobu. Vidjet e uskoro i ljep ih stvari ree ovjek u povjerenju. ekaj, samo malo priekaj. htio da ti ka em... sjea li se kad smo ostavili rijeku? 77 Ah, da, sjeam se. Vidi raunali smo da emo uskoro naii na jednu drugu, je li tako? Ali, ne to nije bilo u redu, kompas ili mapa ili tako ne to, pa se rijeka nije pojavila. Vode vi e nema, o sim jo po koja kapljica da ti se nae, pa ... pa ... Pa se ti nisi mogao umiti prekide ga suputnica gledajui ga u mrko lice. Ni da se umijem ni da pijem. I tako gospodin Bender ode prvi, pa potom indijansk i Pete, gospoa McGregor, pa Jean Hones, pa, zatim, milo moje, tvoja mati... Onda je i mamica, znai umrla? izusti glasno djevojica i gorko zaplaka, zagnjuriv l ice u pregaicu. Da, svi oni odo e, osim mene i tebe. Tada pomislih da u mo da naii na vodu u ovom prav cu. Podigoh te na rame i tako smo zalutali. Sad nam se slabo pi e. Hoe rei da emo i mi umrijeti? ree dijete jecajui prigu eno i podi e lice obliveno s Mislim, tako nekako. Pa, za to to nisi rekao odmah? ree ona i razdragano se nasmija. Tako si me prepla io. Pa, naravno, im u-mrem bit emo opet s mamicom. Da, bit e svakako, mala moja. Ali e biti i ti. Rei u joj kako si bio silno dobar. Kladim se da e nas doekati na neb skim vratima, s velikim kragom vode i s mnogo vruih kolaa od heljde, ispr enih s obje strane kao to smo voljeli Bob i ja. Hoemo jo dugo ekati na to? Ne znam, ne jako dugo. On pogleda na horizont u pravcu sjevera. Na plavom nebesk om svodu pojavi e se tri tokice koje su se primicale sve vi e i vi e, i zaas se poka e da su to tri goleme, mrke ptiurine koje im poe e kru iti nad glavama, a zatim sletje e na j ednu stijenu s koje se lijepo vidjelo njih dvoje. Bili su to le inari Divljeg Zapa da, i tko zauje lepet njihovih krila znai da mu se pribli ava smrt. Pijevci i koke uzviknu veselo djevojica pokazujui ta zlokobna stvorenja i tap ui ruka ma. Kako bi ih navela da se dignu u zrak? Reci, da li je bog stvorio i ovu zemlj u? 78 Razumije se da jeste ree njen suputnik nekako iznenaen tim neobinim pitanjem.

On je nainio zemlju dolje u Illinoisu i stvorio Missouri nastavi djevojica. ini mi se da je zemlju u ovim krajevima stvorio netko drugi. Ni izbliza nije tako dobra . Zaboravili su na vodu i drvee. ta misli da se pomolimo? zapita ovjek oklijevajui. Nije jo no odgovori djevojica. Ni ta zato. Nije ba sasvim pravilno, ali on se na to ne osvre. Hajde, izmoli onu koj u si obino molila svake noi u kolima pod arnjevima dok smo prolazili kroz ravnicu. Za to ti ne izmoli neku zapita dijete pogledav i zaueno. Pozaboravio sam ih odgovori on. Od onoga doba kada sam bio skoro kao pola ove pu k e nisam izustio ni jednu. Nikad nije kasno. Moli se glasno, a ja u stati kraj teb e i pratiti te. Onda mora da klekne na zemlju kao i ja ree djevojica, rasprostirui al. Ruke mora vako. U tom e se polo aju osjeati bolje. Da je netko drugi pratio ovaj prizor, osim le inara, veoma bi se zaudio. Jedna kraj druge na uzanu alu kleale su dvije skitnice; malo, brbljavo djete ce i okorjeli ski tnica. Oba lica, i ono malo djeje i ono njegovo uglasto, okrenula su se prema neb u u iskrenoj, neometanoj molitvi. I oba glasa, i onaj jasni i tanki, i onaj drug i duboki i hrapavi ujedinili su se u molitvi. Kad su je zavr ili, oboje ponovo sje do e u sjenu od gromae, dok na koncu djevojicu ne svlada san, i ona se uuri uz iroka pr a svog za titnika. On je jo neko vrijeme bdio nad njenim snom, ali ga je priroda na djaala. Puna tri dana nije imao ni mira, ni poinka, vjee su mu se polako spu tale pre ko umornih oiju, a glava padala sve ni e i ni e, dok mu se prosijeda brada ne poe mije a ti sa zlatnim viticama malene suputnice. I tako oboje usnu e vrstim, dubokim snom b ez snova. Da je skitnica ostao budan jo jedno pola sata, ugledao bi pred sobom udan prizor. Negdje daleko, na samom rubu 79 alkalne ravnice podi e se nejasan oblaak pra ine, najprije sasvim neodreeno, tako da s e jedva razlikovao od izmaglice na horizontu, da bi postepeno postajao sve vei i vei, i na kraju se uobliio u jedan jasno ocrtani oblak. Taj se oblak poveavao i dal je dok se na koncu nije pokazalo da je mogao nastati jedino uslijed kretanja nek og velikog mno tva ivih stvorenja. Da je cijeli ovaj kraj bio plodniji, svatko, tko bi promatrao ovaj prizor, pomislio bi da se pribli ava neko golemo krdo bizona pa sui po preriji. No, u ovoj goloj pustinji tako ne to bilo je posve nemogue. Kad se k ovitlac pra ine primakao usamljenom grebenu gdje su poivala dva na a izgubljena bia, i z uskovitlana oblaka poe e nicati kola pod arnjevima i naoru ani konjanici. Na kraju se poka e da je sve to, zapravo, velik karavan, na svome putu na Zapad. Ali, kakav karavan! elo mu je ve stiglo u podno je bregova, a na horizontu mu se jo nije vidjel o kraja. Posred cijele ravnice pru ala se kao nabujala rijeka kolona kola i prikol ica, konjanika i pje aka. Na putu je bezbroj ena posrtalo pod teretom, a djeca se t eturala kraj kola, dok su ona jo manja, izvirivala ispod bijelih pokrivaa. To, oigl edno, nije neka obina grupa doseljenika, ve prije itav nomadski narod kojeg su pril ike natjerale da potra i novu zemlju. Kroz isti zrak mije ali su se nejasan agor i mum ljanje velikog skupa ljudi sa kripom kotaa i rzanjem konja. I sve to, ma koliko da je bilo glasno, nije moglo probuditi ona dva umorna putnika. Na elu kolone jahala je grupica od dvadesetak mu karaca; svi ozbiljni, odjeveni u t amno domae sukno i naoru ani pu kama. Kad su stigli u podno je grebena, zaustavili su s e, i tu odr a e kratko savjetovanje. Izvori su nadesno, brao moja ree jedan prosijedi, glatko obrijani mu karac s tankim usnama. Nadesno od planine Sierra Blanco, tako emo stii do Rio Grande ree drugi. Za vodu se ne brinite povika trei. Onaj koji je mogao da stvori vodu iz stijene, nee ni sada napustiti svoj izabrani narod. Amen, amen odgovori cijela dru ina. 0 Upravo su htjeli da nastave svoje putovanje, kad netko od onih najmlaih, sokolova oka, viknu i pokaza gore na o tru liticu. Na njoj se lelujalo ne to siu no, ru iasto, vrl o upadljivo, to je odskakalo od sivih stijena u pozadini. Zaustave konje, skinu e p u ke, a neki konjanici odjezdi e u galopu, kako bi pojaali prethodnicu. Na svaijim ust ima zadrhtala je rije crvenoko ci.

Tu Indijanaca ne mo e biti ree neki stariji ovjek, koji je, ini se, zapovijedao dru bo . Povvnee - Indijance smo pre li, i sve dok ne prijeemo preko velike planine, nema drugih plemena. Da poem naprijed i izvidim, brate Stangersone? upita jedan iz dru ine. I ja, i ja povika desetak glasova. Ostavite svoje konje, a mi emo vas ovdje priekati odgovori onaj stariji. Za tren o ka sjahali su ovi mladi Iju di, vezali konje i poeli se uspinjati strmom padinom t o je vodila do onog predmeta, koji im je pobudio radoznalost. Sigurni i spretni kao i svi uvje bani izviai, bez ikakva uma, primicali su se sve vi e naprijed. Oni koji su ih promatrali iz ravnice dobro su ih vidjeli kako se veru od stijene do stij ene, i kako im se prilike ocrtavaju prema nebu. Vodio ih je onaj mladi koji je po digao uzbunu. Odjednom, oni koji su ga slijedili, opazi e svog predvodnika kako po di e ruke od iznenaenja. Kada su mu se primakli, ugleda e prizor koji ih se dojmio ko liko i njega. Na vrhu ogoljela brijega, na maloj zaravni stajala je samo jedna jedina divovska gromaa, a na nju oslonjen, le ao je neki ovjek, duge brade, ovrsla lica, stra no mr av. Njegove neobine crte i ujednaeno disanje pokazivali su da spava dubokim snom. Uz n jega se uurilo neko dijete, koje mu je okruglim, bijelim ruicama obgrlilo ilav, opalj en vrat, dok je djeja zlatnoplava glavica poivala na prsima. Iz rumenih, poluotvor enih usta provirivao je pri spavanju pravilan niz snje nobijelih zubia, a na djejem licu titrao je vedri smije ak. Njene oble bijele no ice zavr avale su u bijelim arapama i finim cipelama sa sjajnom kopom i inile udnu suprotnost s dugakim i zgrenim udovim a njezina suputnika. 6 Znak etvorice 81 Iznad tog neobinog para, dostojanstveno su se bila namjestila tri le inara, koji, k ad spazi e prido lice, muklo i razoarano zagrakta e i ozlojeeno odletje e iroko razmahuju rilima. Graktanje odurnih ptiurina probudi ono dvoje, koji se poe e unezvjereno osvr tati na sve strane. ovjek se pri-di e na noge i baci pogled na ravnicu. Do malo pri je, dok mu je san padao na oi, u njoj nije bilo iva stvora, a sad struji velika ri jeka ljudi i ivotinja. Promatrajui ovo, lice mu dobi izraz nevjerice, pa prijee svo jom ko atom rukom preko oiju. Bit e da je to ono to nazivaju delirijum promrmlja. D te je utke stajalo kraj njega, dr ei se za skut kaputa i promatralo oko sebe zauenim, ispitivakim, djetinjim pogledom. Grupi spasilaca ubrzo poe za rukom da uvjeri skitnicu da se ne radi ni o kakvim h alucinacijama. Jedan od njih dohvati djevojicu i stavi je sebi na ramena, a druga dvojica stado e podr avati njena izmorena suputnika, pru ajui mu tako pomo da stigne do kola s arnjevima. Zovem se John Ferrier objasni skitnica. Ja i ova mala jedini smo ostali na ivotu od dvadeset i jedne osobe. Svi ostali su pomrli od gladi i ei ju nije odavde. Je li ovo va e dijete? zapita netko. ini mi se da sada jeste povika on izazovno moja je, jer sam je spasio. Nema toga o vjeka koji e mi je uzeti. Od danas nadalje zove se Lucy Ferrier. Ali, tko ste vi? nastavi on, gledajui radoznalo u sna ne, suncem opaljene spasioce. ini se da vas je vrlo mnogo. Oko devet, deset tisua ree jedan od mladia. Mi smo progonjena djeca bo ja, izaslanic anela Merona9. Nikada nisam uo da se o njemu govori ree skitnica. ini se da vas je odabrao mnogo. Nemoj se rugati onome to je sveto ree drugi strogim glasom. Mi spadamo meu one koji vjeruju u svete spise to su ispisani egipatskim slovima na ploama od kovanoga zla ta i predati u Palmyri svetom Josephu Smithu. Krenuli smo iz mjesta Nauvoo u dr av i Illinois, gdje smo osnovali svoj hram i sad tra imo skloni te od tiranina i bezbo ni ka, pa makar to bilo i u srcu pustinje. \ 82 Ime Nauvoo je Johna Ferriera oigledno podsjetilo na rie to. Razumijem ree on vi ste mormoni10. Mi smo mormoni odgovori e u jedan glas. A kamo ete? Ne znamo. Vodi nas ruka Bo ja u obliku na eg Proroka. Morate doi pred njega. On e rei t emo s vama.

U to vrijeme stigli su u podno je brijega i okru i ih gomila hodoasnika tu su se nala zile neke blijede ene, pokorna izgleda, sna na, nasmijana djeca i zabrinuti mu karci ozbiljna pogleda. Odasvud su dopirali povici uenja i sa aljenja. Meutim, pratioci, ko ji su ih pratili, nisu se zaustavljali ve su stalno i li naprijed u pratnji velike gomile mormona. Napokon stigo e do nekih kola, koja su se isticala veliinom i lijep im izgledom. U njih je bilo upregnuto est konja, dok su sva ostala imala samo dva ili u najboljem sluaju etiri konja. Pored vozaa sjedio je ovjek, kojem nije moglo b iti vi e od tridesetak godina, ali po ijoj se masivnoj glavi i odlunom izrazu lica o dmah vidjelo da je voa. itao je nekakvu knjigu smeih korica, no kad se gomila pribl i ila, on je gurnu u stranu i pa ljivo saslu a izvje taj o cijelom dogaaju. Zatim se okre ne prema ono dvoje zalutalih. Ako vas povedemo sa sobom ree on sveanim glasom mo ete poi samo kao vjernici na e vj . Vukovi u na em stadu nisu nam potrebni. Bolje da vam se kosti posi-ju po ovoj pu sto i nego da postanete klica raspadanja, koja s vremenom zarazi cijelu voku. Polaz ite li s nama pod takvim uvjetima? Polazim ja s vama pod bilo kakvim uvjetima ree Ferrier s takvim odu evljenjem, da n i njihovi ozbiljni Oci nisu mogli suzdr ati smije ak. Samo je njihov voa sauvao svoj s trogi izraz lica. Uzmi ga ti, brate Stangersone ree on daj mu da jede i pije, a isto tako i dijete. Zadatak ti je da ga poui na oj svetoj vjeri. Dovoljno smo se zadr ali. Naprijed! Poimo na Sion, na Sion! Na Sion, na Sion zagrmi gomila mormona i te ri83 jei odjeknu e du cijelog dugog karavana, sve dok se nisu izgubile negdje daleko, kao neko nejasno mrmljanje. Uz fijuk bieva i kripu kotaa velika kola krenu e naprijed i ubrzo cijeli karavan nastavi da vijuga po ravnici. Mormonski Otac ijoj su brizi b ila povjerena oba beskunika, odvede ih do svojih kola, gdje ih je ve ekao pripremlj en ruak. Ostat ete ovdje ree on. Za nekoliko dana okri-jepit ete se od premora. A za to vrij eme, sada kao i navijeke, sjeajte se da ste na e vjere. Brigham Young je to rekao, a on je govorio u ime Josepha Smitha, koji je glas bo ji. 84 DEVETO POGLAVLJE Cvijet iz Utaha Tu nije mjesto da navodimo sva isku enja i rtve koje su podnijeli doseljeni mormoni , prije no to su stigli do svog krajnjeg utoi ta. S uporno u kojoj skoro nema premca u povijesti probili su se oni s obala Mississippija na zapadne padine Stjenovitih planina. Domoroce, divlje zvijeri, glad, e, umor, bole tine i sve prepreke koje im j e priroda mogla postaviti, savladali su oni s anglosaksonskom uporno u. Pa ipak, du go putovanje i nagomilane strahote uzdrmali su hrab-nost i najupornijih meu njima . Kada su ugledali pred sobom, svu okupanu u suncu, prostranu dolinu Utaha, i ka cj su saznali iz usta svoga voe, da je to obeana zemlja, i da e ova dosad neobraivan a zemlja odsada pa zauvijek biti njihova, nije bilo niti jednog koji u iskrenoj molitvi nije pao na koljena. Young se brzo pokazao i kao odlian administrator i kao odlian voa. Sastavljeni su p lanovi i pripremljene karte na kojima je ocrtan budui grad. Svugdje unaokolo zeml ji te je raspodijeljeno i dodijeljeno prema dru tvenom polo aju svakog pojedinca. Trgo vcu je pripala trgovina, a obrtniku njegovo zanimanje. U gradu su kao arolijom poe le nicati ulice i trgovi. Isu ivalo se i ograivalo zemlji te, sadilo se i plijevilo d ok idueg ljeta pozlaeno klasje nije urodilo plodom. U toj neobinoj naseobini sve je napredovalo. A sve je to natkrilio i postajao sve vi i i prostraniji velik hram, koji su podizali u sredi tu grada. Na tom spomeniku, koji su doseljenici podizali onome koji ih je proveo zdrave i ive kroz mnoge opasnosti, od svanua do mraka nije prestajalo kucanje ekia i pilenje pila. 85 Oba stradalnika, John Ferrier s djevojicom, koja je dijelila njegovu sudbinu i ko ju je usvojio, pratili su mormone do kraja njihova hodoa a. Mala Lucy Ferrier na put u je bila sasvim dobro smje tena u kolima oca Stangersona, u kojima su se nalazile jo tri njegove ene i sin, svojeglav i drzak dvanaestogodi njak. Kako se zahvaljujui djeoj prilagodljivosti oporavila od udarca koji joj je nanijela majina smrt, brzo

je postala ljubimica ena i pomirila se sa ivotom u novom, pokretnom domu pod platn om, im se oporavio od napora, Ferrier se pokazao kao dobar vodi i neumoran lovac. On je tako brzo stekao po tovanje novih suputnika, pa su ovi kad stigo e poslije pot ucanja u obeanu zemlju, jednoglasno odluili da mu treba dodijeliti isto tako velik i plodan dio zemlje kao i ostalima, izuzimajui jedino samog Younga, Stangersona, Kembalda, Johnstona i Drebbera, koji su bili etiri glavna oca mormonske zajednic e. Na posjedu koji je ovako stekao John Ferrier sagradi sebi jaku brvnaru, koju je iduih godina toliko puta dograivao da se preobrazila u prostranu vilu. On je bio p raktina duha, vrijedan i vrlo spretan. Njegovo eljezno zdravlje dopu talo mu je da r adi od jutra do mraka na pobolj anju i obradi svoje zemlje. Tako je ispalo da su m u farma i sve to mu je pripadalo izvanredno dobro napredovali. Za tri godine staj ao je bolje od svojih susjeda, za est bio imuan ovjek, za devet bogat, a za dvanaes t godina nije se u cijelom Salt Lake Cityu ni pola tuceta ljudi moglo mjeriti s njim u bogatstvu. Od velikog jezera, pa sve do dalekih Wahsatchkih planina11, ni je bilo poznatijeg imena od Johna Ferriera. U jednoj jedinoj stvari vrijeao je osjetljivost svojih is-tovjernika. Nikakvo uvj eravanje, nikakvi dokazi nisu ga mogli navesti da kao njegova mormonska braa zave de u svome domu mnogo enstvo. Nije navodio nikakove razloge za svoje uporno odbija nje, ve se zadovoljavao time da odluno i ustrajno ostane pri svojoj odluci. Neki s u ga optu ivali za mlakost prema prihvaenoj vjeri, drugi su pak ovo pripisivali poh lepi za bogatstvom ili pak krtosti. Ostali su opet govorili o nekoj davnoj ljubav i i nekoj plavokosoj djevojci, koja je svisnula od tuge na obalama Atlantika. Ka kav god bio 86 razlog, Ferrier je ostao uvjereni ne enja. U svakom drugom pogledu strogo se pridr a vao vjere mlade naseobine i stekao je ugled pravovjerna i ispravna ovjeka. Lucy Ferrier odrasla je u brvnari i pomagala svom pooi-mu u svim poslovima. O tri p laninski zrak i ljekoviti miris etinara nadomjestili su djevojci dadilju i majku. Godina je prolazila za godinom i ona postaja e sve vi a i jaa, obrazi su joj postaja li sve rumeniji, a koraci sve gipkiji. e e bi se neki zalutali prolaznik sjetio svoje mladosti, prolazei glavnom cestom kraj Ferrierova imanja, kad bi ugledao vitku djevojaku priliku, kako skakue po itnim po ljima, ili kad bi je sreo na oevu mustangu, kojim je upravljala s lakoom i spretno u pravog djeteta Zapada. Tako se pupoljak rascvjetao u cvijet. U isto vrijeme kad joj je otac postao najbogatiji farmer, postala je i ona najljep i primjerak ameriko g djevoja tva, kakav se mogao nai samo u tom kraju. Pa ipak, nije otac prvi otkrio da se dijete razvilo u enu. To se i inae rijetko do gaa. Takva tajanstvena promjena je odve postepena da bi se mogla mjeriti po datumi ma. Od svih je toga najmanje svjesna sama djevojka, sve dok joj na zvuk kakva gl asa ili dodira neke ruke ne zadrhti srce, i ona s ponosom i strahom shvati da se u njoj probudila neka nova i bujnija priroda. Malo ih ima koji se ne mogu sjeti ti dana i onih sitnih dogaaja koji najavljuju zoru novog ivota. U sluaju Lucy Ferri er ova je okolnost sama po sebi bila dovoljno ozbiljna, bez obzira na utjecaj ko ji e imati na njenu sudbinu, a i na sudbinu mnogih drugih. Bilo je toplo junsko jutro, a Sveci na ih dana12 bili su vrijedni kao pele, iju su k o nicu i odabrali kao svoj znak. Po ulicama i na polju svugdje se uo onaj isti agor koji potjee od ljudskog rada. Pra nom glavnom cestom nizale su se duge povorke te ko natovarenih mazgi. Sve je to hrlilo na Zapad, budui da je u Californiji izbila zl atna groznica, a kopneni put je vodio kroz grad Odabranih. Bila su tu stada ovac a i opori goveda, koji su navirali s udaljenih pa njaka, i povorke kola umornih ise ljenika, u kojima su i konji i ljudi bili podjednako iscrpeni od beskonano duga p utovanja. Kroz svu ovu aroliku skupinu krila je sebi put u ga87 lopu Lucy Ferrier, vje tinom izvrsnog jahaa, sva zadihana i rumena u prekrasnom lic u, dok joj je duga, kestenjasta kosa lepr ala. Otac joj je naredio da obavi u grad u neki posao, a to je esto inila sa svom onom mladenakom neustra ivo -u, koja misli samo kako e to bolje izvr iti svoj zadatak. Skitnice i pustolovi, prljavi od putovanja, iznenaeno su se osvrtali za njom, pa i same, naizgled, neosjetljive Indijance, ko ji su nailazili sa svojim risovim ko ama, napu tala bi uobiajena mirnoa, dok su se div

ili ljepoti bljedolike djevojke. Upravo je stigla do periferije grada kad spazi da joj se isprijeilo na putu velik o krdo, koje su tjerali prilino zapu teni pastiri iz doline. Onako nestrpljivoj po lo je za rukom da prebrodi prvu prepreku ugurav i svoga konja u ne to to joj se uinilo k ao da bi mogla iskoristiti kao prolaz. Meutim, kad je ve prilino duboko za la, ivotinj e u krdu opet se izmije a e, i ona odjednom vidje kako je potpuno opkoljena tom pokr etnom rijekom volova, mnogobrojnih unez-vjerenih oiju i rogova. Polo aj u kojem se na la nije ju zbunio jer je navikla postupati sa stokom. Koristila se svakom prili kom da progura svog .konja to vi e naprijed, u nadi da e se probiti kroz krdo. Na ne sreu, jedno ivine, sluajno ili namjerno, podbode rogovima mustanga u slabine, to ovog a jako usplahiri. Za tren oka podi e se na zadnje noge, stade frktati od bijesa i toliko se propinjati i bacakati, da bi izbacio iz sedla svakog tko nije iole vje t jaha. Cijela situacija bila je puna opasnosti. Pri svakom novom propinjanju uspl ahireni konj zakaio bi se ponovo o rogove, to ga je dovodilo do bjesnila. Djevojci nije preostalo ni ta drugo, ve da se odr ava u sedlu, jer bi joj jedna jedina oma ka d onijela groznu smrt pod kopitama nezgrapnih i prepla enih ivotinja. Ovako nenaviknu toj na iznenadne opasnosti zavrti joj se u glavi, te poe popu tati uzde. Gu ei se u ob laku pra ine i od isparavanja ivotinja koje su se natiskavale, mo da bi u oajanju ve od avno potpuno digla ruke, da je neki ljubazan glas iza lea ne poe uvjeravati kako e joj pomoi. Istog trenutka neka ilava, mrkoputa ruka pograbi zapla ena konja za uzde, pa je, krei joj put kroz krdo, brzo odvede do predgraa. 88 Nadam se da niste ozlijeeni, gospoice ree s po tovanjem njezin spasilac. Ona podi e pogled na opaljeno, usplamtjelo lice, pa se zvonko nasmija. Stra no sam s e prestra ila ree ona slobodno tko bi mogao i pomisliti da e se Poncho toliko unezvj eriti zbog jedne gomile krava. Hvalite boga to ste se odr ali u sedlu ree onaj drugi ozbiljno. Bio je to visok, mla d ovjek, gruba izgleda, a jahao je na sna nom ila u i bio obuen u prosto lovako odijelo s dugakom pu kom obje enom preko ramena. Mislim da ste vi kerka Johna Ferriera primije ti on. Vidio sam vas kad ste dojahali iz njegove kue. Kada ga vidite, zapitajte g a da li se sjea Jeffersona Hopea iz St. Louisa. Ako je on taj isti Ferrier, moj o tac i on bili su zajedno kuhani i peeni. Zar ne bi bilo bolje da doete i upitate sami? zapita ona stidljivo. Mladiu je takav prijedlog bio po volji, jer su mu tamne oi zablistale od zadovoljs tva. Uinit u tako ree dva mjeseca smo bili u planini, pa nismo ba opremljeni za pos ete. Morat e nas primiti ovakve. On vama ima mnogo ta da zahvali, a imam i ja odgovori ona. Mnogo me voli. Da su m e izgazile ove krave, nikad on to ne bi prebolio. Ne bih ni ja ree njen subesjednik. Vi! Ne razumijem ta bi to znailo za vas. Vi ak niste ni na prijatelj. Na ovu opasku lice mladog ovjeka se toliko smrai, da se Lucy Ferrier glasno nasmij a. No, no, nisam tako mislila ree ona naravno da ste nam sada prijatelj. Morate nas posjetiti. A sada moram pohitati, inae mi otac nee vi e povjeriti nikakav posao. Do vienja! Do vienja odgovori on, skidajui iroki sombrero i pri rukovanju joj se pokloni. Ona okrene svog mustanga, zviznu ga biem i odjuri irokom cestom u oblaku pra ine. Mladi Jefferson Hope, snu den i utljiv, nastavi da ja e sa svojim suputnicima. I on, kao i oni, bili su u potrazi za 89 srebrom po planinama Nevade, te su se vraali u Salt Lake City, nadajui se da e ondj e doi do kapitala kojim bi mogli otvoriti rudnik na naslagama to su ih bili otkril i. Sve do ovog iznenadnog dogaaja koji mu je skrenuo misli u drugom pravcu, bio j e isto toliko zaokupljen ovim poslom kao i ostali. Meutim, pojava ove lijepe djev ojke, svje e i zdrave kao planinski povjetarac, duboko je uzburkala njegovo neobuz dano, vulkansko srce. Kad mu ona nestade s vidika, postalo mu je jasno da mu se ne to izmijenilo u ivotu i da mu rudnici srebra, ni i ta drugo nikada vi e nee biti toli ko va no kao ovaj novi osjeaj, koji ga je potpuno obuzeo. Ljubav to mu se pojavila u srcu nije bila nagao, varljiv i djeaki hir, ve divlja, estoka strast ovjeka jake vol je i naravi. Bio je naviknut da uspije u svemu to poduzima. Stoga se zarekao u se

bi da nee popustiti ni u ovome, ako uspjeh bude zavisio od ljudskog napora i ustr ajnosti. Jo iste veeri posjetio je Johna Ferriera, a zatim mnogo puta nakon toga, tako da s e sasvim udomaio u farmero-voj kui. John, onako izdvojen u toj dolini i obuzet svo jim poslom, malo je imao prilike da posljednjih deset godina uje novosti iz okoln og svijeta. Sve je to Jefferson Hope znao i ispriao na nain koji je isto tako zani mao Lucy kao i njena oca. U Kaliforniji je bio pionir, pa je znao da ispria mnogo udnovatih pripovijesti o steenim i izgubljenim bogatstvima u tim vrtoglavim danim a. Bio je izvia, traper, kopa srebra i raner. Gdje god bi izbila neka uzbudljiva pus tolovina, Jefferson Hope je bio tu. Ubrzo on postade miljenik starog farmera, ko ji ga je glasno obasipao pohvalama. Lucy ga nije hvalila, ali zato zarumenjeni o brazi i sjajne, presretne oi odve su jasno pokazivale da vi e nije gospodar svog src a. Mo e biti da njen estiti otac ove znake nije opa ao, ali oni nisu promakli ovjeku k oji je osvojio to srce. Jedne ljetne veeri dojahao je u galopu cestom i zaustavio se pred vratnicama. Luc y se nalazila na pragu, pa mu je pohitala u susret. On prebaci uzde preko ograde i poe uz stazu. Odlazim, Lucy ree dr ei joj obje ruke u svojima i gledajui joj nje no u lice. Ne tra d tebe da ve 90 sada poe sa mnom, ali jesi li voljna da to uini , kad se budem vratio? A kad e to biti? zapita ona uz osmijeh. U najgorem sluaju za nekoliko mjeseci. Doi u, mila, i isprosit u te. Nema nikoga tko bi nam se mogao isprijeiti. A ta e otac? zapita ona. On je pristao pod uvjetom da ovi rudnici srebra dobro prorade. Ali, toga se ne b ojim. E, pa naravno, ako ste se ti i otac sporazumjeli, onda se nema ta rei pro apta ona, o sloniv i svoj obraz na njegova iroka prsa. On se sagnu i poljubi je. Znai, rije eno je. to du e stojim ovdje, tim e mi biti te e krenuti, ekaju me u kanjonu o vienja, jedina, mila moja, do vienja! Kroz dva mjeseca se vidimo. Jo dok je govorio, on se otr e od nje, pa uzjaha konja i udalji se u divljem galopu , ne okrenuv i se; kao da se pla io da e ga napustiti odlunost, ako se obazre i jo je j ednom vidi. Ona je stajala na vratima dugo gledajui za njim, sve dok nije i ezao s v idika. A zatim se vrati u kuu, kao najsretnija djevojka u dr avi Utah. 91 DESETO POGLAVLJE John Ferrier razgovara s Prorokom Tri tjedna su pro la otkako je Jefferson Hope sa svojim drugovima'napustio Salt La ke City. Johnu Ferriera se paralo srce pri pomisli na povratak mladog ovjeka i na gubitak usvojenice. Ali, njeno presretno lice vi e je djelovalo da se pomiri s ti m dogovorom, nego ma koji razborit razlog. Negdje na dnu svoje odlune naravi oduv ijek je bio uvjeren da nema te sile koja e ga natjerati da uda svoju ker za nekog mormona. On takav brak uope nije dr ao brakom, ve sramotom i nesreom i ma ta da je mis lio o mormonskom uenju, u ovoj stvari je bio nepopustljiv. No ipak, morao je dr ati jezik za zubima, budui da je tada u Zemlji Svetih bilo vrlo opasno iznositi bilo kakvo heretino mi ljenje. Da, bilo je vrlo opasno, tako opasno da su se svi, pa i oni najposveeniji, usuival i samo poluglasno iznositi svoja religiozna mi ljenja, kako im se ne bi togod omakl o, krivo protumailo a onda uskoro i osvetlilo. Mormoni, iako su iskusili ta znai bi ti rtvom progona, sad su i sami progonili, i to u najstra nijem smislu te rijei. Ni Inkvizicija u Se-vilji, ni njemaki Vehmgericht, niti tajna talijanska udru enja nis u bila u stanju pokrenuti moniji ubilaki stroj od onog koji se kao mora nadnio nad dr avu Utah. Nevidljivost i tajanstvenost u vezi s tom organizacijom inili su je dvostruko str a nom, inilo se da ona zna sve i |mo e sve, iako se nije ni vidjela ni ula. Tko god bi se izjasnio protiv crkve, jednostavno je i ezao i nitko nije znao kamo je nestao i ta ga je sna lo. Kod kue su ga ekali ena i djeca, ali se otac nikad nije vratio da is pria kako se spro-veo u rukama tajnih sudaca. Zbog nesmotrene rijei i neoba-zriva postupka neumitno je slijedilo uni tenje, a ipak nitko

92 nije dokuio prirodu te stra ne sile, koja je lebdjela nad njima. Otuda nije nikakvo udo da su ljudi, kud god da su se makli, drhtali od straha, pa ni usred pustinje nisu smjeli ni pisnuti o onom to misle. Iz poetka se ta nevidljiva i stra na sila okomila samo na otpadnike koji su, prihva tiv i mormonsku vjeru, htjeli kasnije da je izopae ili napuste. Meutim, uskoro je uz ela veeg maha. Broj odraslih ena bio je nedovoljan, a poliga-mija bez ena bila je s asvim jalova doktrina. Ovdje-ondje poe e da sti u glasine o ubijenim doseljenicima i poharanim logorima u krajevima gdje se Indijanci nikada nisu ni vidjeli. Meutim, u haremima Otaca pojavljivale su se nove ene koje su plakale i venule od tuge, a na licima nosile tragove neugasle strahote. Putnici, koji bi se u kasne sate vraa li iz planine, govorkali su o bandama maskiranih, naoru anih ljudi, sakrivenih i n eujnih, koji su im se prikradali u mraku. Ova zuckanja i prepriavanja dobivala su sve ozbiljnije srazmjere, sve e e se potvrivala u stvarnosti, dok se na koncu nisu uo bliila u sasvim odreen i stvaran pojam. I dan-danas se na usamljenim ranevima amerik og Zapada pominju zlokobna imena Daniteove bande i Anela Osvetnika. Ovako potpunije saznanje o organizaciji, koja izaziva ta uda i pokore, nikako nij e ubla ilo ve, naprotiv, jo je vi e pojaalo stravu koja je obuzela te ljude. Nitko nije znao tko pripada toj bezobzirnoj dru ini. Imena sudionika tih krvavih i nasilnih djela poinjenih u ime vjere, dr ana su u dubokoj tajnosti. Isti onaj prijatelj kome ste povjerili svoje sumnje u Proroka i njegovu misiju, mogao je biti ba onaj koj i e vam se pojaviti u noi da ognjem i maem sprovede stra nu odmazdu. Stoga se svaki ov jek pla io susjeda i nitko nije govorio o stvarima koje su mu le ale na srcu. Jednog lijepog jutra, kad se John Ferrier upravo spremao da izie na svoja itna pol ja, zau kako je kljocnula brava, Pogleda kroz prozor i spazi kako se stazom uspinj e neki debeli, sredovjeni ovjek rioplave kose. Pljuvaka mu zasta-de u grlu, jer ovo nije bio nitko drugi ve sam veliki Bri-gham Young. Pun strepnje jer je znao da od ovakva posjeta mo e oekivati malo dobra Ferrier potra do vrata da poz 93 dravi velikog mormonskog vou. Ovaj, meutim, primi njegov pozdrav hladno, pa ozbilj na lica poe za njim u dnevnu sobu. Brate Ferrier ree i sjedne gledajui o tro u farmera ispod svijetlih trepavica ' pravi vjernici bili su ti dobri prijatelji. Pokupili smo te kad si u pustinji umirao od gladi, podijelili s tobom svoju hranu, doveli te mirno do izabrane doline, da li dobar komad zemlje i dopustili da pod na om za titom postane bogat. Nije li tako? Tako je odgovori John Ferrier. Kao zauzvrat postavili smo samo jedan uvjet: da prigrli pravu vjeru i da se u sve mu dr i njenih obiaja. To si obeao, i to si, ako je javno mnjenje tono, propustio da in i . A ta sam to propustio? zapita Ferrier podigav i ruke kao da tra i obja njenje. Zar nis m dao za zajedniki fond? Zar nisam odlazio u Hram? Zar nisam... Gdje su ti ene? zapita Young, osvrui se unaokolo. Zovni ih, neka uu, da ih pozdravi . O enio se nisam, istina je odgovori Ferrier. Ali ena je bilo malo, a mnogo onih koj i su imali vea prava od mene. Ja nisam bio usamljen, imao sam ker koja je mogla da me poslu i kada mi to ustreba. Ba o keri htio bih da govorim s tobom ree voa mormona. Porasla je i postala cvijet taha, tako da je na la milosti u oima mnogih koji su na visokom polo aju u ovoj zemlj i. John Ferrier osjeti zebnju. Kru e prie u koje bih elio da ne vjerujem prie da se obeala nekom neznabo cu. To mora je puka brbljarija. Kako glasi trinaesta zapovijest u knjizi posveenog Josepha S mitha: Neka se svaka djevojka uda za jednog od odabranih; ako se uda za neznabo ca i ni smrtni grijeh. Budui da je tako, nije mogue da ti koji propovijeda svetu vjeru, d opu tat svojoj keri da je prekr i? John Ferrier ostao je bez rijei. Nervozno se poigravao svojim jahaim biem. ; 94 Na ovom pitanju vidjet e se koliko je tvoja vjera iskrena; tako je odlueno na Svet om Savjetu etvorice. Djevojka je mlada i mi neemo da je privjenamo za sijedu kosu, niti hoemo da je potpuno li imo izbora. Mi, Oci, imamo mnogo junica13 ali njih mora

ju imati i na a djeca. Stanger-son ima sina, a i Drebber; svaki od njih bi rado pr ihvatio tvoju ker. Pusti je neka izabere meu njima. Mladi su, bogati i u pravoj vj eri. ta veli na to? Ferrier natmurenih obrva, izvjesno vrijeme osta utei. Dajte nam vremena ree on na kr aju. Moja ker je vrlo mlada, tek to je dorasla za udaju. Imat e mjesec dana da bira ree Young di ui se sa stolice. A po isteku tog roka dat am odgovor. Upravo je prolazio kroz vrata kad se odjednom, sav crven u licu, okrene gledajui oima koje su sijevale. I tad zagrmi: Bolje bi bilo Johne Ferriere da ste oboje, i ti i ona, odavno ostavili svoje kosti da trunu usred Sierre Blanco, nego da se svojom bijednom voljicom suprotstavljate naredbama Svete etvorice. Zaprijetiv i pokretom ruke, on se okrene od vrata i Ferrier zau kako mu kripe te ki ko raci po ljunanoj stazi. Podboiv i se rukama o koljena, sjedio je Ferrier i razmi ljao kako da to sve ka e svojo j keri. Odjednom osjeti da se neka meka ruka spustila na njegovu. On di e glavu i u gleda Lucy. Jedan pogled na njeno blijedo i prestra eno lice ree mu da je sve ula. Nisam mogla da ne ujem ree ona, kao odgovor na njegov pogled. Glas mu se orio po c ijeloj kui. Ah oe, ta emo? Ne pla i se odgovori on privlaei je k sebi i milujui je svojom irokom, grubom rukom p kestenjastoj kosi. Uredit emo to ve nekako. Tvoja sklonost prema onom momku nije oslabjela, zar ne? Jedini njezin odgovor bio je jecaj i stisak ruke. Nije, svakako da nije i ne bih ni volio da jeste. On je po ten i zgodan momak. Sut ra kree jedna grupa ljudi u Ne-vadu, pa u udesiti da mu po aljem poruku: da mu javim 95 u kakvu smo kripcu. Koliko ga poznajem, stvorit e se on ovdje br e od brzojava. Lucy se nasmija kroz suze. Kada doe, posavjetovat e nas to da radimo. Ali ja se bojim za tebe, dragi moj. uju s e... uju se tako stra ne prie o onima koji se suprotstave Proroku; njima se uvijek d ogaa ne to stra no. Ali, mi mu se do sada jo nismo suprotstavili odgovori njen otac. Bit e jo vremena z a kavgu. Pred sobom imamo jo cio mjesec, a kad se on primakne kraju, mislim da e b iti najbolje da se izgubimo iz dr ave Utah. Da napustimo Utah Tako otprilike. A farma? Ponijet emo ono to mo emo u novcu, a ostalo emo napustiti: Da ka em istinu, Lucy, nije mi ovo prvi put da na tako ne to pomi ljam. Ne volim ti ja da se klanjam na koljenim a, kao to ovi ovdje ine pred svojim dronjavim prorokom. Ja sam Amerikanac, ovjek roe n u slobodi. Isuvi e sam stai da to nauim. Ako netko pone da mi zabada nos po farmi, mo e mu se lako dogoditi da naleti na metak. Ali, oni nas nee pustiti primijeti njegova ki. Priekaj samo da doe Jefferson i vrlo brzo emo to urediti. U meuvremenu, milo moje, n emoj mi se uzrujavati i nemoj roniti suze, inae e, kad te ugleda, napasti mene. Ne ma razloga za strah, i nema nikakve opasnosti. John Ferrier je veoma uvjerljivo izgovorio ove utje ne rijei. Ipak Lucy nije promak lo da je on te noi s neuobiajenom pa njom zakljuao vrata i vrlo pomno oistio i nabio s voju staru, zaralu lovaku pu ku, to je visjela na zidu u spavaoj sobi. 96 JEDANAESTO POGLAVLJE Bijeg za spas ivota Idueg jutra, poslije razgovora s mormonskim prorokom, John Ferrier krene u Salt L ake City14, pa im je prona ao svog poznanika koji je i ao u planine Nevade, prenese s voju poruku za Jefferson Hopea; da obavijesti mladia o neposrednoj opasnosti koja im prijeti i kako bi bilo vrlo va no da se vrati. Kad je to obavio bi mu lak e, te se vrati kui kao da mu je kamen spao sa srca. Kad se pribli avao farmi, iznenadi se kad vidje da je o stup sa svake strane vratnica vezan po jedan konj. A jo vi e se iznenadio kad je u ao u kuu i vidio da su mu dnevnu sobu zaposjela dva mladia. Jedan od njih, izbuljena, blijeda lica, zavalio se u stolicu za ljuljanje i upro noga ma o pe. Onaj drugi, neki momak iroka vrata i grubih crta lica, stajao je pred pro zorom s rukama u d epovima, zvi duui neku poznatu crkvenu pjesmu. Kad je Ferrier kroio

unutra, obojica mu kimnu e glavom, a onaj u stolici za ljuljanje poe razgovor. Ti nas mo da i ne poznaje ree on. Ovo je sin Oca Drebbera, a ja sam Joseph Stangerso n, koji je s tobom putovao kroz pustinju, kada je gospod pru io ruku svoju i prihv atio te pod istinsko okrilje. Kao to e uiniti i sa svim narodima na svijetu, kad odabere za to svoj as ree drugi k oz nos. On je spor, ali dosti an. John Ferrier hladno se nakloni. Odmah je pogodio tko su mu posjetioci. Do li smo nastavi Stangerson da po savjetu svojih Otaca zaprosimo ruku tvoje keri z a onoga od nas dvojice koji se bude tebi i njoj vi e svidio. Kako ja imam svega 7 Znak etvorice 97 etiri ene, a brat Drebber sedam, ini mi se da je moj zahtjev opravdaniji. Ne, ne, brate Stangersone povika drugi nije u tome stvar koliko ena imamo, ve koli ko ih mo emo izdr avati. Meni je otac sada predao svoje mlinove, i ja sam bogatiji. Ali, moji su izgledi bolji ree drugi zagrijano. Kada bog ukloni mog oca, nasljeuje m njegovu tavionicu i tvornicu ko e. Osim toga, stariji sam od tebe, a i u Crkvi vi i po polo aju. Neka djevojka odlui uzvrati mladi Drebber, smije ei se izvje taeno vlastitom liku u og edalu. Prepustimo sve njezinoj odluci. John Ferrier u kojem se sve uskuhalo, stajao je na vratima za vrijeme ovog razgo vora i s mukom se uzdr avao da svojim jahaim biem ne raspali posjetioce po leima. Slu ajte vas dvojica ree na kraju prilazei im kada vas moja kerka bude pozvala, mo e doi, a dotada mi nemojte vi e izlaziti na oi. Oba mlada mormona se zaprepa teno zablenu e u njega. Ovo natjecanje meu njima predsta vljalo je u njihovim oima za nju i njena oca najveu ast. Iz ove sobe su dva izlaza povika Ferrier tamo su vrata, a tu je prozor. Birajte koji hoete? Tolika je razjarenost izbijala iz njegova preplanula lica, toliko je prijetnje b ilo u dignutim, mr avim rukama, da oba posjetioca skoi e na noge i pokupi e se. Stari f armer poe za njima do vrata. Obavijestite me kad se nagodite ree podsmje ljivo. Platit e ti za ovo uzviknu Stangerson, blijed od bijesa. Suprotstavio si se Prorok u i Svetoj etvorici. Za a-lit e ti jo zbog ovoga u ivotu. Ruka Gospodinova past e na tebe svom te inom svojom viknu mlai Drebber. Podii e je atrt e te. Onda u s uni tavanjem poeti ja uzviknu bijesno Ferrier i jurnu uz stepenice po pu ku, koju bi svakako dograbio, da ga Lucy nije epala za ruku i zadr ala. No, jo 98 prije nego to je uspio da je se oslobodi, razabrao je po topotu konjskih kopita, da su odmaglili. Balavi licemjerni nitkovi uzviknu on, bri ui znoj sa ela. Vi e bih volio vidjet te u robu, nego kao enu jednoga od njih. Ja bih radije umrla, oe odgovori ona hrabro, ali Jefferson e brzo doi. Do njegova dolaska nee trajati jo dugo. im prije to bolje. Ne znamo to e oni dalje po duzeti. A zaista, bilo je ve krajnje vrijeme da doe netko tko bi bio u stanju da pru i savje t i pomo starom, hrabrom farmeru i njegovu posvojetu. U cijeloj povijesti ove nese obine nije se dogodio ovakav sluaj otvorene neposlu nosti prema autoritetu Oeva. Kad su se i manji grijesi tako strogo ka njavali, kakva li tek sudba oekuje ovog bunto vnika nad buntovnicima. Ferrier je dobro znao da mu tu nee koristiti ni njegovo b ogatstvo ni polo aj. Ta i drugi, isto toliko bogati i priznati kao on, i ezli su prij e njega, a imovina im je predana crkvi. Iako je bio hrabar ovjek, zazeblo ga je p ri srcu zbog nejasnog i mranog bauka to se nad njim nad-nio. Hrabro, stisnutih zuba, suprotstavio bi se svakoj poznatoj opasnosti, ali je zaz irao od ove neizvjesnosti. Meutim, pred kerkom je prikrivao strah pretvarajui se ka o da cijelu stvar uzima olako, samo to je Lucy, o trim okom onoga koji voli, jasno vidjela da je zabrinut. Oekivao je da e mu od Younga stii nekakva poruka ili prijekor zbog njegova vladanja i nije se prevario; samo to mu je ona stigla na jedan posve neoekivan nain. Idueg j utra, im je ustao, zgranuo se kad je zatekao u postelji etvrtast komad papira prib

oden na prekrivau, ba u visini pr-siju. Na njemu je stajalo ispisano velikim, nepr avilnim slovima: Dano ti je dvadeset devet dana da se popravi , a onda ... Jedna ovakva opomena ulijevala je vi e straha, od ma koje prijetnje. Nain kako je o va opomena dospjela u njegovu sobu ostavljao je John Ferriera u dubokoj pometnji , budui 99 da je posluga spavala u sporednoj zgradi i da su vrata i prozori bili vrsto zatvo reni. Zgu vao je papir s namjerom da o tome ne ka e ni rijei svojoj kerci, ali od ovog nemilog dogaaja poe osjeati jo jau strepnju. ta mogu snaga i hrabrost protiv neprijat elja naoru ana takvim tajanstvenim silama? Ruka koja je tu iglu pribola, slobodno mu je mogla probosti i srce. Slijedeeg jutra uzbudio se jo vi e. Upravo su sjeli za doruak, kad Lucy kriknu od izn enaenja pokazav i na strop. Nasred stropa bio je na vrljan, po svemu sudei ugarkom, br oj 28. Njegova kerka nije shvatila o emu je rije, a on joj jo to nije bio razjasnio. Te noi je probdio i stra ario s pu kom u ruci. On nije ni vidio ni uo ni ta, pa ipak, u jutro mu je vani na vratima stajalo ispisano veliko 27. Tako je prolazio dan za danom, i on je bivao naisto da su njegovi neprijatelji, r edovno kao to je zora svitala, vodili svoj dnevnik i na nekom neoekivanom mjestu o znaavali koliko mu dana jo preostaje od roka danog mu da donese 'odluku. Katkad bi se ti zlokobni brojevi pojavili po zidovima, katkad po podovima, a pon ekad u obliku plakatia zalijepljenih na da icama od vrata ili ograde. John Ferrier, usprkos svoj svojoj budnosti, nije mogao otkriti odakle su dolazile te svakodnev ne opomene. Kad bi ih ugledao, sad ga je ve obuzimala nekakva skoro praznovjerna strava. Postajao je sve nespokojniji i nemirniji, a oi mu dobi e unezvjeren pogled, kao u progonjene zvijeri. Preostala mu je jo jedna jedina nada: da e naii mladi lo vac iz Nevade. Dvadeset se pretvorilo u petnaest, petnaest u deset, a Jefferson Hope se nije po javljivao. Brojevi su se stalno smanjivali, a od njega jo nikakva znaka. Kad god bi cestom odjeknuo topot nekog konjanika ili povik nekog gonia stada stari farmer bi pohitao do vratnica u nadi da je napokon pomo stigla. Najzad kad vidje da se pet pretvori u etiri, a ovo u tri, on izgubi svu hrabrost i napusti svaku nadu u bijeg. Ovako sam, sa slabim poznavanjem planina koje okru uju naseobinu, znao je d a je nemoan. Ceste kojima se esto saobraalo strogo su uvane i nadgledane, tako da nj ima nitko nije mogao 100 proi bez propusnice Savjeta. Ma kud da se okrenuo, inilo mu se da ne mo e izbjei udar ac koji mu se pripremao. Ali u svojoj odluci, da radije raskrsti sa ivotom, no to e pristati na ono to je smatrao obe a enjem svoje keri, starac se nijednom nije pokolebao . Jedne veeri sjedio je sam duboko razmi ljajui o svojim brigama i uzaludno tra ei nekaka v izlaz. Tog jutra se na zidu njegove kue pokazala brojka 2, a slijedei dan bit e p osljednji. ta li e se tada dogoditi? Uskipjelo mu je u glavi od zloslutnih i stra ni h misli. A s kerkom, ta li e biti s njom kad njega vi e ne bude? Zar iz te nevidljive mre e, koja se navlaila svugdje oko njih nema ba nikakva izlaza? Glava mu klonu na stol i starac zajeca pri pomisli na vlastitu nemo. Ali, ta je to? U nonoj ti ini ulo se vrlo jasno nekakvo u kanje, kao da netko lagano gre be. Dopiralo je s kunih vrata. Ferrier se pri ulja u predvorje, pa nauli u i. Za nekol iko trenutaka nastupi ti ina, a zatim se ponovi tih, prigu en um. Oigledno je netko vr lo nje no kucao na vrata. Je li to ubojica, koji dolazi da u pola noi sprovede odlu ku tajnog suda? Ili samo neki glasnik koji stavlja znak da je poeo posljednji dan ? Ferrieru se uini da bi lak e podnio iznenadnu smrt nego ovo i ekivanje koje mu je ki dalo ivce i ledilo srce. On se odlui, podigne rezu i irom otvori vrata. Vani je bilo sve tiho i mirno. No je bila prekrasna, a gore su treperile zvijezde . Pred kuom prostirao se malen ograen vrt. U vrtu i na cesti nije bilo ni ive du e. F errier odahnu. Stade se ogledati i pogled mu se sluajno zaustavi pred vlastitim n ogama. Na svoje iznenaenje spazi nekog ovjeka koji se ra irenih ruku i nogu prostro po zemlji. Toliko ga je to uzrujalo, da se morao osloniti o zid i rukom stisnuti grlo da ne bi uzviknuo. U prvi mah je pomislio da je taj ovjek, prostrt pred njegovim nogam

a, nekakav ranjenik ili umirui, ali kad ga je bolje pogledao, opazi da se zmija p o zemlji izvija i uvija u pravcu predsoblja. im se jednom na ao u kui, ovjek skoi na n oge, zatvori vrata i zgranuti farmer ugleda neustra ivo i odluno lice Jefferso-na H opea. 101 Blagi bo e procijedi John Ferrier, vjere mi, ba si me prepao. Sta te je nagnalo da ulazi na takav nain? Dajte mi da jedem ree promuklo lovac. etrdeset osam sati nisam okusio ni mrvice kr uha, ni gutljaja vode. Prionuo je svojski na kruh i hladno meso, koji su preosta li na stolu od domainove veere, te halapljivo pojede sve to je zatekao. Kada je uto lio glad, zapita: Da li se Lucy dobro dr i? Da. Ona ne zna za opasnost. To je dobro. Kuu uvaju i motre sa svih strana. Da bih ih zavarao, morao sam se ova ko do uljati. Mogu se oni sjetiti svakoga vraga, ali lovcu s wahsatchkih planina n isu dorasli. Sada kada je vidio da ima odana saveznika, osjeti se John Ferrier sasvim drugim o vjekom. Zgrabio je mladia za u-ljavu ruku, i stisnu je srdano. Ti si prava ljudina ree on. Malo ima takvih koji bi sada podijelili na e muke i nevolje. Sasvim dobro ste rekli - odgovori mladi lovac. Ja vas veoma cijenim, ali da je ri je samo o vama, dva puta bih se predomislio prije nego to bih stavio glavu u ovaj osinjak. No da znate, do ao sam ovamo zbog Lucy, i prije e biti jednog Hopea manje u dr avi Utah, nego to e joj netko smjeti nauditi. Pa ta da radimo? Sutra je va zadnji dan, ako noas ni ta ne poduzme-te, propali ste. U Orlovskom klanc u ekaju me mazga i dva konja. Koliko imate novaca? Dvije tisue dolara u zlatu i pet tisua u novanicama. To je dosta. I ja mogu da dodam isto toliko. Moramo se probiti kroz planine do C arson Cityja. U ovoj situaciji treba odmah probuditi Lucy. Dobro je i to to poslu ga ne spava u kui. Dok je Ferrier bio odsutan i pripremao svoju ker za put, Jefferson Hope zamota u mali zave ljaj sve namirnice koje je mogao nai, i napuni jedan zemljani krag, jer je iz iskustva znao da u planini ima malo izvora i da su daleko jedan od drugog. T ek to je zavr io svoje pripreme, 102 vrati se i farmer sa svojom kerkom, odjevenom i spremnom za polazak. Zaljubljeni su se pozdravili toplo, ali kratko, jer je svaka minuta bila dragocjena, a treba lo je jo mnogo toga uiniti. Moramo odmah krenuti ree Jefferson Hope, govorei tihim, ali odlunim glasom, kao net ko tko shvaa svu veliinu opasnosti, ali je oeliio svoje srce pa joj se u svako doba mo e suprotstaviti. Prednji i stra nji ulaz nalaze se pod prismotrom. S malo opreza mogli bismo umai kroz boni prozor pa preko polja. Kad se jednom doepamo cesta bit em o samo dvije milje od klanca gdje nas ekaju konji. Do svitanja mogli bismo preval iti pola puta kroz planine. A to emo ako nas zaustave? zapita Ferrier. Hope se udari po dr ci od revolvera koji mu je izvirivao iz futrole. Ako ih bude mnogo, povest emo dvojicu, trojicu sa sobom na drugi svij et ree on mrano se osmjehujui. U kui su sva svjetla bila uga ena, tako da je Ferrier s tamnog prozora mogao po pos ljednji put pogledati svoja polja koja se sada spremao napustiti zauvijek. No, o n se ve, odavno, pripremao na ovu rtvu, a pomisao na sreu i ast pokerke bila je jaa od aljenja za razorenim domom. Sve je bilo tako mirno i sretno, i u kanje drvea i be umni , iroki, itni prekriva, pa ovjeku ne bi palo ni na kraj pameti da u svemu tome vreba zao duh umorstva. Pa, ipak, blijed i odluan izraz lica mladog lovca sasvim je ja sno pokazivao ta je sve prilikom svog probijanja vidio: upravo toliko da stari Fe rrier mo e biti posve zadovoljan s ovakvim obratom. Ferrier je nosio kesu sa zlatom i banknotama, Jefferson Hope vodu i ono malo nam irnica, dok je Lucy imala maleni zave ljaj s nekoliko svojih najdragocjenijih stva ri. Otvoriv i prozor veoma lagano i pa ljivo doeka e taman oblak koji je jo vi e zamraio n pa se tada jedan za drugim provuko e u mali vrt. Uzdr av i disanje, zgureni, hitro pr e-tra e spotiui se, pa se dograbi e zaklona u ivici, du koje proo e neprimjetno do otvo

je vodio u itno polje. Tek to su se primakli otvoru, mladi odjednom povue dolje u sj e103 nu svoja dva suputnika, pa se pru i e i ostado e dr ui ne pu tajui od sebe ni glasa. Srea da je Hopeu njegov prerijski ivot izo trio sluh kao u risa. Tek to su mu se prij atelji uurili, na nekoliko jardi od njih zau se tu an zov planinske sove, kojem se odm ah, nedaleko, odazva drugi. Tada se pred otvorom ivice pojavi neka tamna, nejasna prilika koja ponovi taj tu ni zov, nakon ega se u tami pomoli i onaj drugi. Sutra u pono ree prvi, koji je izgleda bio va niji. Kad leganj15 tri puta krikne. Dobro odvrati drugi. Da li da ka em bratu Dreb-beru? Prenesi mu to, a od njega i drugima. Devet prema sedam! Sedam prema pet! ponovi drugi, pa obje prilike nestado e u razliitim pravcima. Zavr n e rijei bile su oigledno lozinka i odziv. Onog asa kada su im se koraci izgubili u daljini, Jefferson Hope se di e i pomogav i svojim suputnicima da prou kroz otvor pov ede ih to je god br e mogao preko njiva, pridr avajui Lucy, a kad je ova poela da gubi snagu, skoro je i ponese. " urite! urite! govorio je zadihano, s vremena na vrijeme. Prolazimo kroz pojas st ra e. urite, od brzine nam zavisi sve. Kada su se jednom na li na glavnoj cesti, napredovali su brzo. Samo su jednom nai li na nekog, ali im uspije umai u polje. Negdje ispred grada lovac skrenu na kr evitu usku stazu, koja je vodila u planine. Nad njima su se pomolila dva tamna, zupast a vrha, a procijep koji je vodio izmeu ovih bio je Orlovski kanjon, gdje su ih eka li konji. S nepogre ivim instinktom snalazio se Jefferson Hope meu velikim gromaama i du korita nekog isu enog vodenog toka, te stigo e u jedan povuen kutak zaklonjen sti jenama, gdje su ekale, privezane za kolac, vjerne ivotinje. Djevojku posadi e na maz gu, jednog konja uzjaha stari Ferrier sa svojom kesom novca, a drugog je strmom i opasnom stazom vodio sam Jefferson Hope. 104 Bio je to te ak put, koji bi smutio svakog tko nije vian da se s prirodom susree u s voj njenoj divljoj hirovitosti. S jedne strane, na tisuu i vi e stopa uzdizala se v elika litica, crna, stra na i prijetea, s dugim bazaltnim stupovima na hrapavoj pov r ini, poput rebara nekog skamenjena udovi ta. Na drugoj strani je surovi kaos od gro maa i hrpa stijena onemoguavao svaki prilaz. Izmeu jednog i drugog provlaila se nepr avilna staza, as tako uska da su je morali prevaljivati jedan za drugim, as tako t e ka, da njome uope ne bi mogao prijei neki neiskusni jaha. Pa ipak, usprkos svim opa snostima i te koama bjeguncima je odlanulo jer ih je svaki njihov korak udaljavao o d onog u asa to je ekao tamo dolje. Meutim, uskoro se pokazalo da su jo u vlasti odabranih. Upravo kad su stigli u naj kr evitiji i najtmurniji dio klanca, Lucy iznenada kriknu i pokaza gore. Na jednoj stijeni s koje se pru ao pogled na stazu, i koja se zloslutno i jasno ocrtavala p rema nebu, stajao je usamljen stra ar. On ih je opazio, te kroz grobnu ti inu u klan cu odjeknu njegov vojniki poziv: Tko ide? Putnici za Nevadu ree Jefferson Hope s rukom na pu ci koja je visjela kraj sedla. Lijepo su vidjeli kako se usamljeni stra ar latio pu ke i netremice se zagledao dolj e u njih, kao da nije zadovoljan njihovim odgovorom. ijom dozvolom? zapita on. Svete etvorice odgovori Ferrier. Njegova mormon-ska iskustva pouila su ga da je to najvi a vlast na koju se mo e pozvati. Devet prema sedam povika stra ar. Sedam prema pet odgovori Jefferson Hope, sjetiv- i se lozinke koju je uo u vrtu. Proite, bog neka je s vama ree glas odozgo. Ispod njegova stra arskog mjesta staza s e irila, te su konji mogli prijei u kas. Kad su se osvrnuli, vidjeli su usamljena stra- ara oslonjena na pu ku, i postade im jasno da su pro li najistureniju stra u izabr anog naroda i da je pred njima put u slobodu. 105 DVANAESTO POGLAVLJE Aneli osvete Cijelu no krili su sebi put kroz isprepletene klisure i krivudave i stjenovite sta ze. Nekoliko puta su zalutali, ali zahvaljujui Hopeovu temeljitom poznavanju plan ina izbili su ponovo na pravi put. U osvit pred njima pue velianstven, premda suro

v krajolik. Sa svih strana isprijeili su se visoki snijegom prekriveni bregovi ko ji su izvirali jedan iznad drugog. S jedne i druge strane uzdizale su se okomito stjenovite padine, tako da im je ari i borje skoro doticalo glave. inilo se da bi ih da ak vjetra oborio na njih. Strah od takve mogunosti nije bio ba tako neosnovan , jer je pusta dolina bila jednostavno zasuta drveem i gromaama. Pa i sad, ba kad s u prolazili, survala se gromoglasno neka velika stijena, tutnjei potmulo, to izazv a jeku po ponorima, a umorne i prestravljene konje natjera u galop. Kako se sunce na istoku sve vi e dizalo, sve jasnije i jasnije postajale su snje ne kape golemih planina, i kao da su se palile poput svjetiljki pred neku veliku sv etkovinu dok nisu zablistale i postale sasvim crvene. Ovo velianstveno obzorje ra zgalilo je srce troje izbjeglica i dalo im nove snage. Na jednom hunom gorskom po toku koji je izvirao iz nekakve jaruge, zastado e da napoje konje, i tu su na brzi nu dorukovali. Lucy i njen otac bi se bili zadr ali i du e, ali Jefferson Hope ostade neumoljiv. Vjerojatno da su nam dosad ve u li u trag ree on. Sve nam zavisi od brzine. Kada bud emo u Carsonu, na sigurnom mjestu, moi emo se odmoriti do mile volje. Cijelog tog dana probijali su se kroz tjesnac, a pred veer su raunali da ih vi e od trideset milja dijeli od njihovih neprijatelja. Kad je pala no izabrali su podno je jedne 106 isturene stijene, gdje su im litice pru ale izvjesnu za titu od studena vjetra; sklu pav i se da se ugriju, prospava e nekoliko sati. Ali jo prije zore bili su na nogama i nastavili svoj put. Kako nije bilo znakova da ih progone, Jefferson Hope se pon adao da su skoro sasvim izvan dohvata stra ne organizacije. Malo je znao o tome do kle dose u ova eljezna klije ta i kako e ih brzo zahvatiti i zdrobiti. Oko podne, drugoga dana njihova bijega, poelo im je ponestajati hrane iz oskudne zalihe. Meutim, lovac se nije dao zbuniti, jer su planine bile prepune divljai. On je i prije esto bivao prisiljen da se lati pu ke. Prona ao je jedno skloni te, skupio ne to suha granja i razgorio vatru, na kojoj su se njegovi suputnici mogli ogrijat i. Nalazili su se skoro pet tisua stopa iznad mora, i zrak je bio hladan i o tar. H ope je privezao konje i oprostio se od Lucy, prebacio pu ku preko ramena i po ao u p otragu za onim to donosi lovaka srea. Kad se osvrnuo, vidio je jo jednom starca i dj evojku kako ue kraj razgorjele vatre, dok su tri ivotinje nepomino stajale u pozadin i. Zatim je za ao iza stijena. Nekoliko milja hodao je uz klanac, niz klanac, bez ikakva uspjeha, mada je po tr agovima na kori drvea i po drugim znacima zakljuio da u blizini ima mnogo medvjeda . Na koncu, sav oajan, poslije dva-tri sata bezuspje na traganja, pomi ljao je ve i da se vrati, kad baciv i pogled nagore, ugleda prizor od koga mu srce zaigra od vese lja. Na rubu jednog izboenog grebena, tri do etiri stotine stopa nad njim, stajala je ivotinja pomalo nalik na ovcu, ali oboru ana golemim parom rogova. Veliki rogon ja, kako nazivaju ovu divlju ovcu Stjenovitih planina, vjerojatno je bio predstr a a nekom stadu koje lovac nije mogao vidjeti. Sreom, ivotinja je i la u suprotnom pra vcu i nije ga opazila. Legav i potrbu ke, on osloni pu ku na stijenu, pa dugo i pa ljivo nani ani. ivotinja odskoi u zrak, za trenutak se zatetura na rubu provalije, pa se surva u dolinu. Kako je lovina bila odve velika i te ka, lovac samo od-sijee but i dio slabina. Preb aciv i taj trofej preko ramena, po uri da nae put kojim je do ao, jer se poela spu tati ta ma. Tek to je krenuo bi mu jasno u to je upao. U svojoj rev107 nosti oti ao je mnogo dalje od klanca koji je poznavao, pa mu sada nije bilo lako pronai stazu kojom je do ao. Dolina gdje se nalazio ravala se i dalje granala na mno go usjeka, toliko slinih jedan drugome da ih je bilo nemogue razlikovati. itavu mil ju i vi e hodao je jednim kanjonom, dok nije do ao do gorskog potoka za koji je znao da ga nikada nije vidio. Kad se uvjerio da je krenuo krivim pravcem poku ao je dr ugim, ali s istim rezultatom. No se brzo spu tala, ve je poelo da se smrkava, kad ugl eda jedan njemu poznati klanac. Pa ni tu ak nije bilo lako dr ati se pravog traga. Mjesec se jo nije bio digao, a zbog visokih litica s jedne i s druge strane, mrak je postajao jo gu i. Sav povijen pod teretom, premoren od naprezanja, sve je e e posrta o. Jo ga je jedino odr avala misao da se svakim korakom pribli ava Lucy i da donosi s a sobom dovoljno hrane za preostali dio putovanja.

Sad je ve stigao na ulaz onog tjesnaca u kome ih je ostavio, ak i u mraku mogao je prepoznati obrise litica koje su ga okru ivale. Mislio je kako ga zabrinuto i ekuju, jer ga nije bilo skoro itavih pet sati, stoga razdragano prinese ruke ustima, pa u znak da dolazi viknu glasno Haloooo!, a kroz tjesnac se razli je e dvostruki odje k. On zastade da uje odgovor. Odgovora nije bilo; uo je samo vlastiti glas koji se sve nejasnije i stravino odbijao o klanac i u bezbrojnim ponavljanjima vraao. On viknu ponovo, i to jo jae nego prvi put: i ponovo zauzvrat ne dobi od svojih prija telja nikakav znak ivota. Sada ga obuze neka neodreena, neiskazana slutnja, pa pom amno jurnu naprijed i u svom uzbuenju odbaci i dragocjenu hranu. Kad je zaobi ao stijenu ukaza mu se mjesto gdje je gorjela vatra. Ondje je jo svije tljela u arena gomila pepela od vatre koju od njegova odlaska oigledno nitko nije r azgarao. Posvuda unaokolo bila je grobna ti ina. Uvjeriv i se da su mu slutnje bile tone, on po uri. Pokraj ostatka ognji ta nije bilo ni ive du e: ivotinje, stari, Lucy, sv i su i ezli. Bilo je jasno da se u njegovoj odsutnosti dogodila stra na, iznenadna ne srea, nesrea koja je zahvatila sve, a ipak nije ostavila nikakva traga. 108 Sav otupio od ovog udarca, Jefferson Hope osjeti da mu se vrti u glavi. Morao se osloniti na pu ku da ne padne. No, kako je u biti bio ovjek od akcije, brzo se opo ravi, epa jedan ugarak s vatre, puhnu i razgori plamen, te pomou njega razgleda log or. Zemlja je bila izga ena konjskim kopi-tama, to je dokazivalo da je neka vea grup a konjanika napala bjegunce, a po pravcu tragova vidjelo se da su se vratili u S alt Lake City. Jesu li poveli sa sobom oba njegova suputnika? Jefferson Hope ve j e skoro povjerovao u to, kad spazi ne to to mu je sledilo krv u ilama. Malo podalje od logora nalazio se humak crvenkaste zemlje koji ranije sasvim sigurno nije bio na tom mjestu. Mogao je to biti samo svje e iskopan grob. Mladi lovac se pribli i i spazi da je u njega zaboden tap s ravom pri vrhu u kojoj je bio privr en komad papira . Natpis je bio kratak i jasan: John Ferrier negda nji stanovnik Salt Lake Cityja Preminuo 4. augusta 1860. Sna nog starca kojeg je ostavio prije pet-se t sati vi e nije bilo. To mu je bio epita f. Jefferson Hope je gledao izbezumljeno oko sebe ne bi li vidio jo koji grob, al i je bilo jasno da drugoga nema. Lucy su odvukli njeni stra ni gonioci da je zades i sudbina koju su joj ve prije namijenili i da uresi harem sina jednog od mormons kih otaca. Kad mladi razabra kakva je sudbina oekuje i koliko je nemoan da to sprij ei, on gorko za ali to ne le i zajedno sa starim farmerom u njegovu, posljednjem tihom odmarali tu. Meutim, njegov poduzetni duh odbaci te jalove osjeaje koji uvijek izviru iz oaja. T a, ako mu ni ta drugo ne preo-staje, on jo mo e posvetiti sav svoj ivot osveti. Osim n eiscrpna strpljenja i ustrajnosti Jefferson Hope je posjedovao svu ar suzdr ane osv etoljubivosti, to je preuzeo od Indijanaca meu kojima je ivio. I tako, stojei pokraj napu tene vatre, osjeti da njegovu bol jo jedino mo e ubla iti stvarna i potpuna osvet a koju e izvr iti nad du manima vlastitom rukom. Odluio je da njegova vrsta volja i nesalomljiva energija poslu e samo tome cilju. Na mrgoen, blijed u licu, krenuo 109 je istim putem kojim je do ao sve do mjesta gdje je ispustio ono to je ulovio, pa j e zatim, podstaknuv vatru koja je tinjala, skuhao sebi hranu za tri dana. Od tog a napravi zave ljaj i onako premoren uputi se natrag kroz planine idui tragom koji su ostavili Aneli osvetnici. Pet dana se probijao iscrpen i ranjav kroz iste one klance koje je prije pre ao na konju. Nou bi se sklanjao negdje dolje meu stijene, i ondje nekoliko sati otpoinuo , ali bi uvijek ve prije zore uveliko poodmakao na svom putu. estog je dana stigao do Orlovskog kanjona, odakle su poeli svoj zlosretni bijeg. Odande je mogao prom atrati kue mormona. Sav iscrpljen, nasloni se na pu ku, pa ilavom rukom zaprijeti ov om gradu, koji se, u ti ini, nadaleko rasprostirao pod njim. Promatrajui, opazi da se po nekim glavnim ulicama vijore zastave i drugi znaci nekakva slavlja. Ba kad je razmi ljao ta to znai, zau topot konjskih kopita. Hope ugleda nekog ovjeka koji mu je jahao u susret. Kad se pribli io prepozna mormona koji se zvao Cooper i kojem j e nekoliko puta uinio neke usluge. Stoga mu prie s namjerom da dozna ta se dogodilo s Lucy Ferrier.

Ja sam Jefferson Hope ree. Sjea li me se? Mormon ga pogleda s neprikrivenim uenjem. U toj odrpanoj skitnici, sablasnoblijeda lica i plamteih, kivnih oiju te ko je bilo prepoznati negda nja gizdava lovca. Meutim, kad se na koncu ipak uvjerio da je to Hope, njegovo iznenaenje se pretvori u oaj. Ti si zaista lud kad dolazi ovamo izbrecnu se on. I mene mo e stajati ivota ako me v ide da govorim s tobom. Protiv tebe je izdana tjeralica Svete etvorice, jer si po magao Ferrierovima da pobjegnu. Ne pla im se ja ni njih ni njihove tjeralice ree Hope ozbiljno. Ti mora ne to znati o toj stvari Coopera. Preklinjem te svim to ti je drago da mi odgovori na nekoliko p itanja. Uvijek smo bili prijatelji. Odgovori mi. Coopera, tako ti boga. A ta eli znati? zapita mormon osjeajui se nelagodno. Hajde, brzo. I same ove stije imaju u i. ta se dogodilo s Lucy Ferrier? 110 Juer su je udali za mladog Drebbera. Hej! Hej! Dr i se ovjee, dr i se, u tebi nema ni k api krvi. Ne osvri se na mene jedva izusti Hope. U licu mu zaista ne bija e ni kapi krvi, te klonu na kamen o koji se bio oslonio. Udali su je, veli ? Udali su je juer. Zbog toga se i vijore one zastave u gradu. Mladi Drebber i mlad i Stangerson su se posvadili zbog djevojke. Obojica su se nalazili u potjeri to j e gonila bjegunce. Stangerson je ak ubio njena oca, pa se inilo kao da ima nekakvu prednost; no, budui da se o svemu raspravljalo u Savjetu, Drebberova stranka je pobijedila, pa je tako Prorok predao djevojku njemu. Meutim, s njom nitko nee prov esti dugo, jer su joj dani izbrojani. Juer sam to vidio na njenu licu. Vi e nalikuj e na sablast nego na enu. No, jesi li do ao k sebi? Jesam, ree Jefferson Hope i podi e se s mjesta gdje je sjedio. Lice mu je bilo kao isklesano od mramora, toliko mu je izraz bio tvrd i nepomian. Oi su mu sjale zloko bnom svjetlo u. Kamo ide ? Nije va no! odgovori on, pa prebaci pu ku preko ramena i poe niz klanac, a zatim dalj e u srce planine, u carstvo divljih zvijeri. Meu njima sada nije bilo ni jedne je dine tako divlje i tako opasne kao to je bio on. Mormonovo proricanje vrlo se brzo ispunilo. Da li zbog stra ne smrti oca, ili zbog posljedica odurna braka u koji su je natjerali, tek jadna Lucy nikada se vi e nij e oporavila, ve je kopnjela i za mjesec dana izdahnula. Njen mu razvratnik, koji s e o enio uglavnom zbog posjeda Johna Ferriera, nije pokazivao veliku tugu to ju je izgubio, ali su je zato o alile njegove druge ene i po mormonskom obiaju bdjele kraj nje cijelu no. U ranim jutarnjim satima, dok su jo sjedile oko odra, vrata se odj ednom naglo otvori e i u sobu upade neki ovjek, sav odrpan i podivljao od potucanja po ki i i suncu. Ne osvrnuv i se ni jednim pogledom, ni jednom rijei na usplahirene e ne, krene do bijele, onijemjele prilike u kojoj je negdje kucalo srca Lucy Ferri er. Kad se popeo na 11.1 odar nagnu se nad nju i pun duboka po tovanja, spusti svoje usne na njezino ledeno elo. Potom joj uhvati ruku, podi e je i skide s nje vjenani prsten. S ovim je nee po kopati! riknu sav razjaren i prije no to su se ene sna le da zovnu na uzbunu, sjuri se strmoglavo niz stepenice i nestade. Ovaj uzgredni dogaaj bio je tako neobian, t ako munjevit, da se ni same narikae nisu mogle otrijezniti. Nisu ni same bile nais to da li je to bio san ili java. Dogaaj je potvrivala jedino injenica da je nestao zlatan koluti kojim su Lucy obilje ili kao nevjestu. Jefferson Hope koji se zadr ao nekoliko mjeseci u planinama, provodio je udan, polu divlji ivot i gajio u svom srcu neugaslu udnju za osvetom. Po gradu su kru ile prie o nekoj neobinoj prilici koju su viali da se ulja po predgraim a i da se privida po usamljenim planinskim klancima. Jednom je Stangersonu kroz prozor prosvirao metak koji se zabio u zid, svega stopu od njega. Drugom priliko m, kad je Drebber prolazio ispod neke stijene, srui se na njega velika gromada; u makao je stra noj smrti baciv i se potrbu ke. Obojici mladih mormona nije trebalo dugo da otkriju pravi razlog svih ovih nasrtaja. Poveli su nekoliko puta u planine c ijele ekspedicije, u nadi da e uhvatiti ili ubiti du manina, ali uvijek bez uspjeha . Zaveli su posebne mjere: nikad nisu sami izlazili, a svoje su kue uvali. Poslije

izvjesnog vremena mogli su ubla iti te mjere, jer se o njihovu protivniku ni ta nij e ulo. Ponadali su se da je njegova elja za osvetom s vremenom ipak i ezla. No, nije bilo tako. Ako je vrijeme ne to i uinilo, ono je samo elju za osvetom jo vi e pojaalo. Lovac je bio vrste i nepopustljive prirode. elja za osvetom toliko je ovla dala njime da nije ostavila mjesta za bilo koji drugi osjeaj. Unato tome, on je bi o nadasve realan ovjek. Poslije izvjesnog vremena zakljuio je da unato eljeznom zdra vlju nee moi izdr ati stalan napor kojem se izla e. Neprekidno izlaganje opasnosti i n edostatak zdrave prehrane iscrpili su ga. Ako u planinama krepa kao pas, tko e iz vr iti osvetu? A takva smrt sna la bi ga sigurno ako ovako nastavi. Osjetio je da to zapravo igra na kartu svojih neprijatelja. I tako se, iako 112 nerado, vrati u stare rudnike u Nevadu da se oporavi i prikupi dovoljno novaca, t o bi mu omoguilo da ostvari i svoj cilj. On je namjeravao ondje provesti najvi e godinu dana, ali ga je splet nepredvienih o kolnosti primorao da ostane u rudnicima skoro pet godina. Pa ipak, i nakon tolik o godina, sjeanje na njegove nedae i udnja za osvetom ostali su isto onoliko sna ni k oliko i one nezaboravne noi kad je stajao pokraj groba Johna Ferriera. Vratio se maskiran i pod la nim imenom u Salt Lake City, ne brinui se uope o tome ta e biti s nj egovim ivotom, elei samo da postigne ono to je dr ao pravednim. Tamo sazna lo e vijesti. Nekoliko mjeseci ranije izbila je meu mormonima hereza. Neki mladi lanovi Crkve p obunili su se protiv vlasti otaca, izdvojili se, napustili Utah i postali nevjer nici. Meu njima nalazili su se Drebber i Stangerson. Ali, nitko nije znao kamo su oti li. ule su se glasine da je Drebber uspio pretvoriti dio svog imetka u novac i da je oti ao kao bogat ovjek, dok je njegov prijatelj Stangerson u usporeenju s nji m bio siroma niji. Meutim, nije bilo nikakva traga o njihovu prebivali tu. Skoro bi svatko suoen s jednom takvom te koom napustio svaku pomisao na osvetu ma ko liko bio osvetoljubiv, ali se Jefferson Hope nije pokolebao ni jednog trenutka. S onim oskudnim sredstvima kojima je raspolagao, a koje je dopunjavao zaradama o d povremenih poslova, putovao je Sjedinjenim Dr avama od grada do grada, tra ei svugd je svoje du mane. Godina se nizala za godinom i ve su mu poele da sijede vlasi, a on je i dalje neprestano lutao kao krvo edan pas u ljudskom obliku i cijelim se svoj im biem potpuno usmjerio prema jedinom cilju. Na koncu njegova ustrajnost bude na graena. Radilo se samo o jednom letiminom pogledu u jedno lice na prozoru, ali je taj jedini pogled bio dovoljan Hopeu da ustanovi da se ljudi koje progoni nalaze u Clevelandu u dr avi Ohio. Vratio se u svoj bijedni stan s potpuno smi ljenim plan om osvete. Meutim, sluaj je htio da je Drebber, gledajui s prozora na ulicu, prepoz nao skitnicu i proitao mu u oima ubilake namjere. Odmah se uputio u sud u pratnji S tangersona koji je postao njegov tajnik, te 8 Znak etvorice 113 je ondje izlo io da su im ivoti u opasnosti zbog ljubomore i mr nje jednog negda njeg s uparnika. Jefferson Hope je jo iste veeri stavljen u pritvor i zadr an nekoliko tjed ana, jer nije mogao polo iti kauciju. Kad je izi ao na slobodu, mogao je samo utvrdi ti da je Drebberova kua napu tena i da su oit i njegov tajnik oti li u Evropu. Osvetnik je ponovo bio prevaren i opet ga je nagomilana mr nja navela da nastavi g onjenje. Bio mu je potreban novac, pa se morao izvjesno vrijeme zaposliti i tedje ti svaki dolar za svoje putovanje. Kada je u tedio dovoljno da se odr i na ivotu, po ao je u Evropu tragajui za svojim neprijateljima od grada do grada, radei i najgrubl je poslove, ali se ni jedan put nije dokopao bjegunaca. On bi stigao u Petrograd , a oni su ve oti li u Pariz, a kada je do ao za njima doznao je da su upravo otputov ali u Kopenhagen. U Danskoj prijestolnici opet je zakasnio za nekoliko dana, jer su oni otputovali u London, gdje mu je konano po lo za rukom da ih obori na zemlju . O onome to se ondje zbilo, najbolje je da navedemo iskaz ostarjela lovca, onako kako ga je vjerno zabilje io doktor Watson u svoj dnevnik, kojem ve toliko dugujem o. 114 TRINAESTO POGLAVLJE Produ etak uspomena dra med. Johna VVatsona U bijesnom otporu na eg pritvorenika oigledno nije bilo zle namjere, jer kad se na ao u bespomonom polo aju utivo se nasmije i, te izrazi nadu da u gu vi nije nikoga ozlijed io: Ako me elite odvesti u policijsku stanicu, primijeti on Sherlocku Holmesu moj

a kola ekaju pred vratima. Ako mi odve ete noge, sii u sam, ne kreem se tako lako kao nekad. Gregson i Lestrade izmijeni e poglede kao da im se inilo da je to dosta smion prije dlog, ali Holmes mu odmah povjerava na rije, i odveza runik koji smo mu bili vezal i noge oko gle njeva. On se podi e i opruzi noge kao da je htio provjeriti da li su mu doista slobodne. Sjeam se da sam u sebi pomislio da sam rijetko vidio sna nije g raenog ovjeka. Njegovo tamno, suncem opaljeno lice, imalo je izraz odlunosti i ener gije, to je djelovalo isto tako uvjerljivo kao i njegova fizika snaga. Ako je slobodno mjesto efa policije, smatram da ste vi ovjek za to, ree on, gledajui s neprikrivenim divljenjem prema mojem sustanaru. Najbolji dokaz za to je nain n a koji ste mi u li u trag. Poite sa mnom ree Holmes dvojici detektiva. Ja u voziti kola ree Lestrade. Dobro, a Gregson mo e ui sa mnom u kola. Vi ste, doktore, u ovom sluaju imali posla, pa se sad dr ite nas obratio mi se Holmes. Rado sam pristao. Na zatvorenik nije poku ao bje ati, ve je mirno u ao u svoj fijaker a mi za njim. Lestrade se pope na sjedalo, osinu konja i za as nas dovede do odredi t a. U li smo u neku malu sobu gdje policijski narednik pri115 bilje i ime na eg zatvorenika, te imena ljudi za ije se ubojstvo tereti. Ovaj slu benik , neki bezosjeajni bljedoliki ovjek, obavio je svoju du nost mehaniki. Zatvorenik e u toku ovog tjedna biti izveden pred istra nog suca ree on. elite li ne to rei, gospodin Hope? Moram vas upozoriti da e se va a izjava uzeti u zapisnik i moi e se upotrijebi ti protiv vas. Imam mnogo ta da ka em ree na zatvorenik odmjereno. Gospodo, elim da vam ispriam s Zar ne bi bilo bolje da to ostavite za sud zapita narednik. Ja uope neu biti suen odgovori on. Nemojte se trzati. Ne mislim na samoubojstvo za im okrene prema meni tamne, u arene oi pa upita: Jeste li vi lijenik? Jesam odgovorili. Onda stavite ovamo svoju ruku ree on s osmijehom, primakav i okovane ake prema grudi ma. Uinio sam kao to je rekao, te sam odmah osjetio neobino lupanje i uznemirenost srca . Zidovi prsnog ko a podrhtavali su i tresli se kao nekakva tro na zgrada u kojoj ra di sna an stroj. Pri ti ini koja je vladala u sobi lijepo sam mogao uti prigu eni um i s truganje koje je dolazilo iz istog izvora. Pa vi imate pro irene aorte uzviknuh. To se tako zove ree on mirno. Pro log tjedna bio sam kod lijenika. Rekao mi je da e ui kroz nekoliko dana. Pogor avalo se godinama. To je posljedica pretjerana napreza nja i slabe prehrane u planinama oko Salt Lake Ci-tyja. Sada sam zavr io svoj posa o, pa mi je svejedno to u uskoro na drugi svijet. Ipak bih volio da ostavim o ovom sluaju neki pismeni trag. Neu da ostanem u sjeanju kao obian zloinac. Narednik i oba detektiva stado e na brzu ruku raspravljati treba li dopustiti Hope u da ispria svoj sluaj. Smatrate li, doktore, da postoji neposredna opasnost? zapita narednik. Bez sumnje odgovorili. 116 Tada je jasno da je u interesu pravde da nainimo zapisnik ree narednik. Od vas zav isi, gospodine, hoete li dati svoj iskaz ovdje, a ja vas ponovo upozoravam da e ov aj biti zabilje en. S va om dozvolom u sjesti ree zatvorenik, pa sjede. Zbog ove svoje bolesti lako se z amaram. Razumije se da mi od maloprija nje tunjave nije ni ta bolje. Jednom sam nogom u grobu i vjerujte mi da neu lagati. Svaka rije koju izgovorim gola je istina i p otpuno mi je svejedno kako ete je upotrijebiti. S ovim rijeima zavali se Jefferson Hope u naslonja, pa poe svoj iskaz vrlo vrijedan pa nje. Govorio je mirno i pribrano kao da su dogaaji koje je iznosio bili posve s vakodnevni. Da je navedeni iskaz toan, jamim, jer sam imao uvida u Lestradeovu bil je nicu u kojoj je zatvorenikova izjava bila zapisana od rijei do rijei. Za vas nije toliko va no za to sam mrzio te ljude. ree on. Dovoljno je to su bili kri i za smrt dvoje ljudskih bia oca i keri i time su se ogrije ili o sebe same i svoje i vote izlo ili osveti. U vremenu koje je proteklo od njihova zloina, nije mi bilo mo

gue osigurati dokaze da bi odgovarali pred nekim sudom. Meutim, duboko sam bio svj estan njihove krivnje i zato sam odluio da u biti i sudac i izvr itelj. Vi biste uini li isto tako, da ste bili na mojem mjestu i ako imate u sebi imalo mu kosti. Ona djevojka o kojoj sam govorio trebala se prije 20 godina udati za mene. Meutim , bila je prisiljena da poe za tog istog Drebbera, uslijed ega je i presvisla. S n jena prsta skinuo sam vjenani prsten i zarekao se da e Drebberove oi na samrtnom asu biti uprte na taj isti prsten i da e mu posljednja misao biti o zloinu zbog kojeg je ka njen. Prsten sam nosio posvuda sa sobom i i ao za Drebberom i njegovim suuesni kom preko dva kontinenta, sve dok ih nisam uhvatio. Mislili su da e me iscrpsti, ali im to nije po lo za rukom. Ako sutra umrem, to je vrlo lako mogue, umirem znajui da sam obavio svoj posao, i to dobro. Obojica su stradala od moje ruke. Nemam vi e emu da se nadam, niti da alim. 117 Oni su bili bogati, a ja siromah, tako da mi nije bilo nimalo lako da ih slijedi m. Kad sam do ao u London, d ep mi je bio skoro prazan, pa sam se morao latiti posla da bih mogao opstati. Navikao na vo nju i jahanje, tra io sam posao kod nekog vlasn ika fijakera, te sam ubrzo na ao zaposlenje. Svake nedjelje sam vlasniku morao odn ositi odreenu svotu novca, a ostatak sam mogao zadr ati. Rijetko kad je mnogo preos tajalo, ali mi je nekako polazilo za rukom da povezem kraj s krajem. Najte e mi je bilo upoznati grad, jer priznajem da od svih gradskih labirinata koji su sagraen i, ovaj najvi e zbunjuje ovjeka. No imao sam plan grada, a kada sam jednom uoio va nij e stanice i glavni je trgove, sasvim sam se dobro snalazio. Trebalo mi je izvjesno vrijeme dok nisam prona ao gdje ive moja dva gospodina. Rasp itivao sam se na sve strane dok im na kraju nisam u ao u trag. Nalazili su se u je dnom pansionu u Cambervvellu, tamo s druge strane rijeke. Kad sam ih prona ao, zna o sam da su mi predani na milost i nemilost. Pustio sam da mi naraste brada, pa se nisam bojao da e me prepoznati. Odluio sam da ih pratim u stopu kao pas sve dok mi se ne uka e zgodna prilika. Zarekao sam se da mi nee ponovo umai. Pa ipak, usprkos svim mojim naporima, zamalo da mi nisu i ovaj put umakli. Ma gd je da su se kretali po Londonu, uvijek sam im bio za petama. Ponekad sam ih prat io u svojoj koiji, katkad pje ice, ali je prvi nain svakako bio bolji, jer mi tako n isu mogli umai. Kako sam jedino kasno u noi i rano u zoru mogao ne to zaraditi, poeo sam zaostajati u plaanju svome poslodavcu. No, na to se nisam mnogo obazirao, sve dok je bilo nade da u epati tu dvojicu. Bili su vrlo lukavi. Mora da su opazili da ih netko prati, jer nikada nisu izlaz ili sami i nikada po mraku. Cijela dva tjedna vozio sam svakog dana za njima i u vijek su bili zajedno. Drebber je bio skoro vi e pijan nego trijezan, ali Stan-ger son je uvijek bio oprezan. Motrio sam ih od jutra do mraka, no nije mi se ukaziv ala prava prilika. Pa ipak, nisam gubio hrabrost jer mi je ne to govorilo da je ku cnuo as. Jedino 118 sam se bojao da mi ovo ne to u prsima ne prsne prerano, i da zbog toga propadne ci jeli posao. Konano jedne veeri dok sam vozio gore-dole po Torquay Terrace, tako se zove ulica u kojoj su se bili smjestili, spazih da su se kod njihovih vrata zaustavila neka kola. Uskoro bude iznijet i nekakav prtljag, a poslije izvjesnog vre-,mena izio e Drebber i Stangerson pa krenu e kolima. Ne gubei ih nikako iz vida, potjeram konja. Upla io sam se da mijenjaju stan. Kad su do li na stanicu Euston obojica izio e iz kol a a ja prepustim nekom djeaku da mi uva konja i odem za njima na peron. uo sam kako se raspituju za li-verpulski vlak. eljezniar im je odgovorio da je jedan upravo o ti ao i da e drugi krenuti tek za nekoliko sati. Stangersonu kao da nije bilo pravo , ali je Drebber izgledao prije zadovoljan nego nezadovoljan. U gu vi poe mi za ruk om da im se toliko pribli im da sam mogao uti svaku rije. Drebber je govorio kako jo ima da obavi neki svoj mali posao i da e se, ako ga Stangerson prieka, brzo vratit i. Njegov suputnik poe se s njim prepirati, pri emu ga podsjeti kako su odluili da se ne razdvajaju. Drebber je odgovorio da je stvar delikatne prirode i da mora p oi sam. Nisam mogao uti ta je na to odgovorio Stangerson, ali Drebber poe psovati i dobaci Stangersonu da je on samo njegov plaeni sluga, a utvara sebi da mu smije z apovijedati. Na to tajnik prekine svau pa se nagodi s njim da ga potra i u svrati tu H oliday, ako se ne vrati do posljednjeg vlaka za Liverpool. Drebber odgovori da se

vraa prije 11 sati na peron, i napusti kolodvor. Trenutak koji sam toliko i ekivao konano je do ao. Svoje neprijatelje dr ao sam u ruci: dok su bili zajedno mogli su tititi jedan drugoga, ali svaki za sebe bili su mi p repu teni na milost i nemilost. No ipak, nisam se urio. Imao sam ve dobro smi ljen pla n. U osveti nema zadovolj tine ako krivac ne shvati tko mu zadaje udarac i za to ga je sna la osveta. Imao sam ve skovan plan to e mi omoguiti da ovjeku, koji mi je nanio nepravdu, stavim do znanja kako ga je njegov stari grijeh stajao glave. Dogodilo se da je ba nekoliko dana prije, neki gospodin, koji je inae nadzirao kue u Brixton Roadu, ispustio u mo 119 jim kolima klju jedne takve kue. On ga je jo iste veeri tra io i ja sam mu ga dao, ali sam u meuvremenu bio uzeo otisak i dao nainiti duplikat. Tako sam konano imao jedn o mjesto u ovom velikom gradu gdje sam mogao raunati da me nitko nee ometati. Sad mi je bio najte i problem kako namamiti Drebbera u tu kuu. Krenuo je niz ulicu i svrnuo u dva ili tri bifea gdje toe pie, ostav i u posljednjem skoro pola sata. Kad je izi ao, noge su mu se zaplitale; oigledno je bio nakresan. Ba preda mnom nalazile su se neke dvokolice te ih on pozva. Pratio sam ih iz tol ike blizine da je cijelim putem nju ka mog konja bila na jardu rastojanja od njego va. Tandrkali smo preko mosta Waterloo, pa zatim miljama kroz ulice, dok se na m oje iznenaenje ne naosmo ponovo na Torquay Terraci, gdje je stanovao. Nisam mogao pretpostaviti za to se naumio vratiti, ali sam produ io da ga pratim i na stotinjak jardi od te kue, zaustavio svoj fijaker. On ue, a njegova dvokolica se udalji. Daj te mi, molim vas, a u vode. Usta su mi se osu ila od govora. Dadoh mu a u vode i on je ispi. Sad je bolje ree on. ekao sam ne to vi e od etvrt sata kad se u kui zau e povici kao se ondje potukli. Slijedeeg trenutka otvori e se irom vrata i ondje se pojavi e dva ovj eka od kojih je jedan bio Drebber, a drugi neki mladi momak kojeg nisam nikad pr ije vidio. Ovaj je dr ao Drebbera za ovratnik, a kada su do li do mjesta gdje su se spu tale stepenice, ritnu ga i estokim udarcem nogom izbaci nasred ulice. Ti pseto j edno, stade vikati, prijetei mu svojim tapom. Nauit u ja tebe kako se vrijea po tena d ojka. Toliko se bio uzrujao da bi, ini mi se, onom svojom batinom propisno ispra io Drebbera da to pseto nije posr-ui potralo niz ulicu koliko su ga noge nosile. Dotrao je do ugla i spaziv i moja kola, pozvao me i skoio u njih. Vozite me u svratiste Hol iday. Kad mi se stvarno na ao u kolima, srce mi se toliko razigralo od radosti, da se up la ih da mi pro irena aorta ne otka e u posljednjem trenutku. Vozio sam polako razmi lja jui ta bi bilo najbolje uiniti. Mogao sam ga odvesti izvan 120 grada i ondje, na usamljenom mjestu, obaviti na posljednji razgovor. Bio sam ve sk oro na to i odluio, kad on sam rije i problem. Ponovo se bio pomamio za piem, te mi naredi da se zaustavim pred jednom krmom. On ue, rekav i mi da ga priekam. Ostao je d o zatvaranja lokala, i kada je izi ao bio je tako naljoskan da sam znao da je sad potpuno u mojim rukama. Nemojte misliti da sam ga htio samo jednostavno ubiti. Da sam tako postupio, isp unila bi se samo stroga pravda; ali, s tim se nisam mogao pomiriti. Bio sam ve od avno odluio da i on mora sudjelovati u toj igri za vlastiti ivot, a ne samo ja. Meu raznim poslovima koje sam obavljao u toku svog lutalakog ivota u Americi bio sam u York Collegeu kue-pazitelj i ista laboratorija. Jednog dana je profesor govorio o otrovima i pokazivao studentima nekakve alkaloide, kako ih je nazvao, koje je i zdvojio iz nekog ju noamerikog otrova. Otrov je bio toliko jak da je i najmanje zrn o izazvalo trenutnu smrt. Zapamtio sam bocu u kojoj je dr ao tu mje avinu, pa kad su svi oti li, uzeo sam malo otrova. Radio sam i kao pomonik u apoteci tako da mi nij e bilo te ko od tog alkaloida nainiti malene rastvorljive pilule. Svaku pilulu sam stavio u jednu kutiju u kojoj se nalazila slina pilula ali neotrovna. Odluio sam t ada da e, kada doe mojih pet minuta, svaki od ta dva gospodina morati izvui po jedn u pilulu iz tih kutija, a ja u pojesti onu koja preostane. A ta bi mogla biti i o na smrtonosna. Od toga dana nosio sam kutijice s pilulama uvijek sa sobom. A sad a je bilo do lo vrijeme da ih konano upotrijebim. Bli io se jedan sat. Bila je mrkla i pusta no, puhao je jak vjetar, a ja sam od nei zmjerne sree u sebi blistao toliko blistao da bih bio mogao vikati od razdraganos

ti. Ako je itko od vas, gospodo, eznuo i udio za neim punih 20 godina pa mu se odje danput to na lo nadohvat, razumjet e kako sam se osjeao. Zapalio sam cigaru i pu tao k olutove dima da se primirim. Ruke su mi podrhtavale a u sljepooica-ma udaralo bil o. Dok sam vozio, vidio sam kako me iz mraka gledaju i smije e mi se John Ferrier i moja draga Lucy. Jasno sam ih vidio, tako jasno kao to sada vas gledam u ovoj 121 sobi. Cijelim putem su i li preda mnom, otac s jedne, a ki s druge strane konja, do k na koncu nisam zaustavio kola pred kuom u Brixton Roadu. Ni ive du e, ni uma, samo se ulo kako plju ti ki a. Kad sam pogledao kroz prozor u kola, vidj eh kako Drebber onako pijan spava, potpuno sklupan. Stadoh ga potezati za ru ku: Vrijeme je da iziete rekoh mu. U redu, koi ja u odgovori on. . Mislio je, pretpostavljam, da smo do li do svrati ta koje je spomenuo, jer je izi ao b ez pogovora i po ao za mnom u vrt. Morao sam ga pridr avati jer mu je glava jo bila t e ka. Kad smo do li do vrata, otvorio sam ih i uveo ga u prednju sobu. Dajem vam rij e da su otac i ki cijelim putem i li ispred nas. Mrano je kao u paklu, ree on, tapkajui naokolo. Odmah emo imati svjetlo rekoh palei ibicu i prinesoh je vo tanoj svijei koju sam donio a sobom. A sada, Enoche Drebberu nastavili, okreui se i dr ei svjetlo prema svom licu t o sam ja? On se za trenutak upilji u mene mutnim pijanim oima, a onda spazih kako se u njim a pojavljuje strava od koje mu se izoblii lice. Po tome razabrah da me je prepozn ao. Zatim problijedi kao krpa i zatetura. Vidjelo se kako mu po elu izbijaju kapl jice znoja; ulo se cvokotanje zuba, a ja se oslonih leima na vrata i prasnuh u gla san i dugi smijeh. Oduvijek sam znao da e osveta biti slatka, ali se nikada nisam nadao takvom du evnom zadovoljstvu, kakvo me je tada obuzelo. Pseto jedno! rekoh. Gonio sam te iz Salt Lake Ci-tyja do Petrograda, i uvijek si mi izmicao. Sad je i tvojim lutanjima do ao kraj, jer ili ti ili ja nikad vi e neemo vi djeti sunca. Dok sam govorio, on ustuknu, a na licu mu spazih kako misli da sam p omahnitao. Moram priznati da sam tog trenutka i bio pomahnitao. ile u slepooicama tukle su mi kao kovaki maljevi. Sigurno bi me pogodila kap da mi nije navrla krv iz nosa pa mi tako postade lak e. A ta sada misli o Lucy Ferrier? povikah, zakljuavajui vrata i ma ui mu kljuem ispred Kazna je 122 do la kasno, ali te je ipak dostigla. Dok sam govorio vidio sam kako mu kukaviki pod rhtavaju usne, htio je da moli za svoj ivot, ali je vrlo dobro znao da mu to nee k oristiti. Zar hoe da me ubije ? promuca. Tu nema ubojstva odgovorih. Tko govori o ubojstvu kad se radi o bijesnu psu? Kakve milosti si ti imao prema mojoj jadnoj, dragoj Lucy, kada si je odvukao od ubijen a oca i odnio u svoj prokleti, sramotni harem? Nisam ja ubio njena oca povika on. Ali, ti si joj slomio srce, ciknuh, bacajui kutijicu pred njega. A sada neka Svevi nji presudi meu nama. Biraj i pojedi! U jednoj je smrt, a u drugoj ivot. Ja uzimam on o to ti ostavi . Hajde da vidim ima li pravde na ovom svijetu ili nad nama vlada ob ina sluajnost. On prestravljeno ustuknu, pa stade pomamno zapomagati i moliti za milost, no ja izvukoh no i prislonih mu ga uz grlo, gdje sam ga dr ao sve dok me nije poslu ao. Tad ja progutah drugu pilulu, pa smo utei vi e od minute stajali licem u lice, oekujui da vidimo kome je sueno da ivi, a kome da umre. Hou li ikad zaboraviti pogled koji mu se pojavio na licu kad je nakon prvih bolova shvatio da mu se otrov razlijeva p o tijelu? Nasmijah se tada pa mu dignem pred oi Lucyn vjenani prsten. Trajalo je s amo trenutak, jer je otrov djelovao brzo. Od bola se sav izoblii, ispru i ruke pred a se, zatetura i s promuklim se krikom stropo ta na pod. Prevrnem ga nogom i stavi m mu ruku na srce. Nije vi e kucalo. Bio je mrtav! Iz nosa mi je curila krv, ali se na to nisam obazirao. Ne znam otkud mi je palo na pamet da s tom krvlju ne to napi em na zidu. Mo da je to bila i neka nesta na namjera da navedem policiju na krivi trag, jer sam bio i razdragan i veseo. Sjetio sam se kako je u New Yorku naen ubijen neki Nijemac, a nad njim je bila ispisana rije RACHE. U novinama se u to vrijeme pisalo da su to vjerojatno uinile tajne organiz

acije. Pomislih da e ono to je dovelo u pomutnju one u New Yorku smutiti i Londonc e, pa zamoih prst u vlastitu krv i na pogodnom mjestu na zidu ispisah taj natpis t ampanim slovima. Tad sam si ao da svojih kola, vidio da 123 u blizini nema nikoga i da je no vrlo burna. Ve sam bio malo poodmakao svojim koli ma kad stavih ruku u d ep gdje sam obino dr ao Lucyn prsten i spazih da ga nema. Bio sam zaprepa ten jer mi je to bila jedina uspomena. Pomislih da mi je morao ispasti kad sam se nagnuo nad Drebberovo tijelo, te se vratih kolima, i ostaviv i ih u ne koj uliici, poem hrabro gore. Sva ta bih tada uinio samo da naem prsten. Kada sam stig ao, uletio sam ravno u naruje nekog policajca koji je izlazio. Pretvarajui se da s am mrtav pijan uspio sam ga se osloboditi. Tako je dolijao Enoch Drebber. Preostalo mi je jo da to isto izvedem sa Stangerso nom, i tako naplatim dug za Johna Ferriera. Znao sam da stanuje u svrati tu Holyday, te sam se motao oko njega cio dan, ali on nije izlazio. Mislim da je ne to sumnja o videi da se ne pojavljuje Drebber. Lukav je bio taj Stangerson i uvijek na opre zu, ali, ako je vjerovao da e me se osloboditi ostane li u sobi, jako se varao. B rzo sam utvrdio koji je prozor njegove spavae sobe, pa sam slijedeeg dana rano uju tro iskoristio neke ljestve koje su stajale na prolazu iza hotela; i tako se u z oru uputih u njegovu sobu. Probudio sam ga i rekao mu da je kucnuo as kada treba da odgovara za ivot koji je ve tako odavno bio uni tio. Opisao sam mu Drebberovu smr t, pa ponudih i njemu da bira pilule. Umjesto da se uhvati za tu posljednju slam ku koja mu se nudila, on skoi iz kreveta pa me epa za gu u. Branei se, probo sam ga no e m posred srca. Imam jo malo ta da dodam jer sam skoro na izmaku snaga. Nastavio sam jo dan-dva koij a iti u namjeri da sauvam svoje mjesto i u tedim dovoljno novaca za povratak u Amerik u. Upravo sam stajao u dvori tu kad me neki mladi odrpanko zapita postoji li tu ka kav koija po imenu Jef-ferson Hope. Ree: kako neki gospodin, koji stanuje u Baker S treetu 221 b, tra i njegova kola. Oti ao sam tamo ne sumnjajui ni ta. Meutim, do ivjeli da mi ovaj mladi ovjek stavi lisice na ruke, a to tako spretno kako jo nikada u ivotu nisam vidio. Eto, to je cijela moja pripovijest, gospodo! Vi me mo ete smatrati u bojicom, al' ja dr im da sam isto toliko u slu bi pravde kao i vi. 124 Toliko je uzbudljivo djelovala pria ovog ovjeka, a njegovo vladanje ostavilo je ta ko dubok dojam, da smo ostali i dalje sjedei zami ljeno u dubokoj utnji. ak su i prof esionalni detektivi, ma koliko da su se navikli na svakojake zloine, bili vrlo za interesirani Hopeovom priom. Kada je zavr io, sjedili smo nekoliko minuta u ti ini. ul a se samo kripa Lestradove olovke, jer je jo dodavao zavr ne retke svom stenografira nom izvje taju. Postoji samo jedna toka o kojoj bih volio da me malo potanje obavijestite ree na k raju Sherlock Holmes. Tko je bio onaj va suuesnik koji je do ao po prsten na moj ogl as? Zatvorenik namignu veselo mom prijatelju: Vlastite tajne mogu da ispriam, ree on a li ne uvlaim druge u svoju nevolju. Opazio sam va oglas i pomislio da je posrijedi ili klopka ili prsten koji mi je nestao. Jedan moj prijatelj je dobrovoljno oti a o k vama. Priznat ete da je to sasvim vje to izveo. Bez sumnje ree Holmes usrdno. Sada gospodo primijeti ozbiljno narednik mora se udovoljiti zakonskoj formalnost i. Pritvorenik e u etvrtak biti predveden pred istra nog suca, pa e biti potrebna i v a a prisutnost. Dotada ja odgovaram za njega. Pri tom pozvoni i dva uvara odvedo e Ho pea iz sobe, a moj prijatelj i ja krenusmo iz policijske stanice, te se vratismo kolima u Baker Street. 125 ETRNAESTO POGLAVLJE Zakljuak Svi smo bili pozvani da se u etvrtak pojavimo kod istra nog suca, ali kad je do ao etv rtak nismo morali svjedoiti. Sluaj je bio preuzeo najvi i sudac, ali Jeffersonu Hope u nije upuen sudski poziv. One noi poslije hap enja prsla mu je aorta i ujutro su ga na li ispru ena na podu elije, sa spokojnim osmijehom ovjeka koji je u svom samrtnom a su bio svjestan da je korisno po ivio i dobro obavio posao. Gregson i Lestrade e pui od bijesa to je umro primijeti Holmes slijedee veeri dok sm

o tome avrljali. ta li e sada biti s njihovom velikom reklamom? Ne vidim da su oni imali ba mnoge veze s ovim hvatanjem odgovorih. Ono to inite za ivota nema va nosti primijeti gorko moj prijatelj. Pitanje je samo j ste li u stanju uvjeriti ljude da ste to vi uinili nastavi on vedrije. Ali, ne sm eta ni ta nastavi poslije krae stanke. Ja ne bih ni-za to propustio tu stvar. Ne sjeam se da je ovom sluaju bilo ravna. Bilo je u njemu, ma koliko da je jednostavan, i nekoliko vrlo pounih momenata. To jednostavno! uskliknuhja. Pa, naravno, te ko bismo ga drugaije oznaili ree Sherlock Holmes, smije ei se mom izn nju. A dokaz da je jednostavan jest da sam se za tri dana dokopao ubojice, bez ii je pomoi, na osnovi svega nekoliko vrlo jednostavnih zakljuaka. To je istina rekoh. Jednom sam ve kazao da ono to nije obino uglavnom predstavlja putokaz a ne prepreku . U rje avanju ovakvih problema velika je stvar znati zakljuivati unatrag. To je 126 jedno vrlo korisno dostignue, nije nimalo te ko, no ljudi se njime mnogo ne koriste . U svakodnevnim ivotnim poslovima korisnije je misliti unaprijed, pa se tako ono drugo zapostavlja. Na pedesetoricu koji misle sintetiki, dolazi samo jedan koji rasuuje analitiki. Priznajem rekoh da vas ne mogu potpuno slijediti. Hajd' da vam to bolje rastumaim. Veina ljudi, ako im opi ete tok dogaaja, rei e vam ka av e biti ishod. Oni u mislima spajaju te dogaaje i onda zakljuuju da e se ne to dogod iti. Malo ima ljudi koji su u stanju da vam, oslanjajui se na sam opis dogaaja i n a svoju podsvijest, ka u koji su razlozi doveli do samog dogaaja. To je ta mo na koj u mislim kada govorim o zakljuivanju unatrag, ili analitikom mi ljenju. Razumijem. rekoh. E, pa lijepo, ovo je bio sluaj kojem se znao samo kraj, a/sve je ostalo trebalo d a pronaete sami. Sada mi dopustite Aa vam poku am prikazati razliite stupnjeve svoje g rasuivanja. Da ponem iz poetka! Kao to znate, pribli io sam se kui pje ice i bez ikakv h preduvjerenja. Naravno, poeo sam razgledati ulicu i odmah sam, kao to sam vam re kao, uoio otiske nekog fijakera koji je morao biti ondje jo u toku te noi. Po uskom kolosijeku uvjerio sam se da je rije o fijakeru, a ne o privatnim kolima. Obino l ondonsko tandrkalo mnogo je u e od gospodske koije. Time je uinjen prvi korak. Tada sam lagano krenuo niz vrtnu stazu, sluajno od glin e, koja je izuzetno pogodna za ostavljanje otisaka. Vama se, bez sumnje, inilo da je rije samo o jednoj izga enoj brazdi u blatu, ali za moje izvje bano oko svaki taj trag na povr ini imao je svoje znaenje. Nema grane u detektivskoj nauci koja je to liko va na, a toliko zapu tena, kao to je prepoznavanje otisaka. Sreom, ja sam u to ul o io mnogo truda, a s obzirom na veliku praksu koristim se time kao da mi je u krv i. Vidio sam otiske te kih cipela dvojice policajaca, ali sam takoer zapazio i trag ove dvojice ljudi koji su pro li vrtom prije njih. Lako je 127 bilo utvrditi da su oni bili prvi, jer su im otiske mjestimino zatrli oni koji su do li poslije. Tako se stvorila moja druga karika na osnovi koje sam zakljuio da s u bila dva nona posjetioca; jedan koji se isticao visinom, izraunao sam to pomou du i ne njegova koraka, a drugi moderno odjeven prema otiscima njegovih malih i elega ntnih cipela. Kad sam u ao u kuu, ta moja pretpostavka se potvrdila. Moj ovjek s lijepim cipelama le ao je preda mnom. Znai da je visoki izvr io ubojstvo, ako je uope posrijedi ubojstv o. Na le u nije bilo nikakve rane, ali me je unezvjeren izraz lica uvjerio da je p redvidio svoju sudbinu prije no to ga je sna la smrt. Ljudima koji umiru od sranih b olesti ili uslijed nekog iznenadnog prirodnog razloga, crte lica ostaju smirene. Kad sam pomirisao usne mrtvom ovjeku osjetio sam kiselkasti miris, pa sam zakljui o da je bio prisiljen da se sam otruje. Dalje, pretpostavio sam, iz mr nje i strah a to mu se odra avalo na licu, da je bio natjeran da ga uzme. Tako sam zakljuio slu ei se metodom eliminiranja, jer nikakva druga pretpostavka nije odgovarala injenicam a. Nemojte misliti da me nitko dosad na tako ne to nije sjetio. Prisilno uzimanje otrova nije nikakva novost u povijesti kriminalistike. Sluaj Dolskog u Odesi i Le turiera u Montpellieru sjetit e se odmah svaki znanstvenik koji se bavi otrovima. Sada se postavilo veliko pitanje: to je razlog? Pljaka nije bila povod ubojstva, j

er uzeto nije bilo ni ta. Da li politika ili neka ena? Od poetka sam bio sklon ovoj drugoj pretpostavci. Politikim ubojicama je stalo da to prije obave posao i umaknu . Ovo ubojstvo izvr eno je s najveim umi- ljajem i poinilac je ostavio tragove po cije loj sobi, pokazujui da je sve vrijeme bio tu. Mora da se radilo o privatnoj, a ne o politikoj osveti. Natpis na zidu jo me je vi e uvjerio da su moje pretpostavke ton e. To je bila providna smicalica. Pronalaskom prstena dat je konaan odgovor na pi tanje. Postalo je jasno da ga je ubojica upotrijebio kako bi svoju rtvu podsjetio na neku umrlu ili odsutnu enu. U vezi s prstenom pitao sam Gregsona da li se u s vom brzojavu za Cleveland raspitao za neke pojedinosti iz prija njeg ivota gospodin a Drebbera. On je odgovorio, kao to se sjeate, negativno. 128 Tako sam nastavio pa ljivo pregledavati sobu, to je podr alo moju pretpostavku da je ubojica visok, a cigara Trichinopolv te du ine njegovih noktiju dali su mi jo neke pojedinosti. Bio sam ve zakljuio kako nisu postojali nikakvi znaci borbe da je krv na podu potekla ubojici iz nosa od uzbuenja. Mogao sam zapaziti da se trag krvi poklapa s tragom njegovih stopa. Rijetko se de ava da nekom potee krv od uzbuenja, o sim ako ima previ e krvi pa sam se drznuo pomisliti da je zloinac vjerojatno neki z na an ovjek, crven u licu. Dogaaji su pokazali da sam rasuivao pravilno. Kad smo napustili kuu, nastavio sam ono to je Greg-son propustio. Brzojavio sam efu policije u Clevelandu, ogra-niiv i se da pitam samo o enidbi Enocha Drebbera. Odgov or koji sam primio bio je odluujui. Iz njega sam saznao da se Drebber ve obraao molb om vlastima da ga se za titi od nekog starog suparnika u ljubavi koji se zove Jeff erson Hope, i da je taj Hope sada u Evropi. Tada sam znao da dr im klju tog zagonet nog dogaaja. Preostalo je jo da se dokopan ubojice. / U svojoj sam glavi ve zakljuio da ovjek koji je s Drebberom u ao u kuu nije mogao bi ti nitko drugi nego samo onaj koji je tjerao kola. Po tragovima konja na cesti z akljuio sam da na konja nije nitko pazio jer se ne bi toliko premje tao. Gdje je bi o koija ako nije bio u kui? Osim toga, nema nikakva smisla pretpostavljati da bi ma koji normalan ovjek izvr io unaprijed smi ljen zloin naoigled nekog treeg koji bi ga si gurno izdao. Najzad, ako pretpostavimo da ako netko hoe da prati u stopu nekog dr ugog po Londonu, to je mogao pametnije uraditi nego uzeti fijaker. Sva ta razmatr anja dovela su me do nepobitnog zakljuka da Jefferson Hope treba da se pronae meu f ijakeristima ovog velikog grada. Ako je takav postojao, nema razloga za pretpostavku da je prestao postojati. Nap rotiv, s njegove toke gledi ta svaka bi nagla promjena vjerojatno privukla pa nju na njega. Po svojoj prilici, bar jo neko vrijeme nastavio bi obavljati svoj posao. N ije bilo razloga za pretpostavku da je uzeo la no 9 Znak etvorice 129 ime. to bi mijenjao ime u zemlji u kojoj mu nitko i ne zna pravo ime? Stoga sam p okrenuo svoj detektivski odred djeurlije i uputio ih u svako fijakersko poduzee u Londonu, dok nisu nanju ili ovjeka kojeg sam tra io. Jo vam je svje e u sjeanju kako im j e to dobro uspjelo i kako sam se brzo time okoristio. Ubojstvo Stangersona je do gaaj koji se desio sasvim neoekivano, i koje bi se te ko moglo sprijeiti. Preko njega sam, kao to znate, do ao u posjed pilula ije sam postojanje ve pretpostavljao. Vidit e, cijela ova stvar lanac je loginih nastavaka bez i jednog prekida i pukotine. To je sjajno! povikah. Vi biste trebali dobiti javno priznanje za svoje zasluge u ovoj stvari. Trebalo bi da objavite prikaz cijelog sluaja. Ako neete vi, uinit u j a umjesto vas. Uinite to vas je volja odgovori on. Evo na- stavi dodajui mi neke novine pogle ovo. Bio je to Echo od tog dana, a lanak na koji je ukazao odnosio se na ovaj sluaj. On j e glasio: Publika je ostala bez jednog senzacionalnog dogaaja zbog iznenadne smrti ovjeka po imenu Hope, koji je bio o-sumnjien za umorstvo gospodina Enocha Drebbera i gospod ina Josepha Stangersona. Pojedinosti, ovog sluaja vjerojatno se nikada nee doznati , premda smo iz pouzdanih izvora saznali da je zloin bio posljedica jedne davna nje i romantine svae u kojoj su ljubav i mormoni imali va nu ulogu. ini se da su obje rtv e u svojoj mladosti pripadale mormonskoj sekti, a Hope, preminuli uhap enik, porij eklom je takoer iz Salt Lake Cityja. Ako ovaj sluaj nije imao nikakvih drugih posl

jedica, on bar na vrlo izrazit nain ispoljava efikasnost na e policije, i poslu it e k ao lekcija svim strancima da e pametnije uraditi ako svoje razmirice rje avaju kod kue nego da ih prenose na britansko tlo. Javna je tajna da zasluga za ovo vje to iz vedeno hvatanje u potpunosti pripada gospodi Lestradeu i Gregsonu, dobro poznati m slu benicima Scotland Yarda. ini se da je osoba za kojom se tragalo uhvaena u stan u nekog gospodina Sherlocka Holmesa, koji je kao amater-detektiv pokazao izvjesn og talenta, pa se mo e oekivati da e s vremenom a uz pomo takvih instruktora stei done kle i 130 njihovu vje tinu. Oekuje se da e oba slu benika dobiti neku pismenu pohvalu kao prizna nje za svoje zasluge. Zar vam nisam rekao kad smo poeli uzviknu Sher-lock Holmes, smijui se. Eto vam rez ultata cijele na e grimizne studije, pribavismo im pismenu pohvalnicu! Ni ta zato! odgovorih. Ja sam sve injenice unio u svoj dnevnik pa e ih publika ve up znati. A dotad ete se morati zadovoljiti svije u o svom uspjehu kao onaj rimski krtac : Populus me sibilat, at mihi plaudo Ipse domi simul ac nummos contemplar in arca16. 131 ZNAK ETVORICE PRVO POGLAVLJE Vje tina zakljuivanja Sherlock Holmes uze bocu s kamina, a iz lijepe kutije od safijana izvadi brizgal icu za davanje potko nih injekcija. Dugakim, nervoznim, bijelim prstima uglavi tank u iglu i podvi lijevi rukav ko ulje. Kratko vrijeme promatrao je zami ljeno vornatu p odlakticu i zglavak koji su postali pjegavi i iz-brazdani od nebrojenih tragova uboda. Na koncu zabode o tri vrh igle, pritisnu maleni klip, pa se zavali s duboki m uzdahom zadovoljstva u naslonja presvuen bar unom. Ovom inu prisustvovao sam mjesecima po tri puta dnevno, ali se nikako nisam mogao pomiriti s tom navikom. Naprotiv, iz dana u dan taj prizor me je sve vi e dra io, a savjest me je propisno pekla pri pomisli da mi nedostaje hrabrosti da se protiv toga bunim. esto sam se zaricao da u mu rei to mislim o tome, ali je u onom hladnom , nemarnom stavu mog prijatelja bilo neega to bi svakog sprijeilo da dopusti sebi t akvu slobodu. Njegove velike mogunosti, gospodski nastup i spoznaja koju sam stek ao o njegovim mnogobrojnim, udnovatim odlikama, sve me je to inilo boja ljivim i neo dlunim da mu se suprotstavim. No to popodne, bilo zbog crnog burgundskog vina koje sam popio uz ruak, bio zbog pojaane razdra ljivosti koju je izazvala pretjerana smi ljenost njegova postupka, osj etih odjednom kako se vi e ne mogu suzdr avati. ta je na redu danas? upitah morfij ili kokain? On tromo podi e oi sa stare otvorene knjige tampane goticom. Kokain ree on sedampost tni rastvor. Hoete li da malo okusite? 135 Svakako da neu odgovorih o tro. Moja fizika kondicija jo se nije oporavila od afgani tanske vojne. Ne mogu sebi natovariti jo nekakav poseban napor. On se nasmija mojoj estini. Mo da, Watsone, imate pravo ree. Dopu tam da kodi tijelu li ako tako izvrsno bistri um i podstie umni rad, onda je njegovo drugorazredno d jelovanje vrlo malo va no. Ali, razmislite rekoh ozbiljno. Raunajte to vas sve stoji! Va mozak se mo da, kako k te, i podstie, postaje ivahan, ali rije je o jednom nezdravom, patolo kom procesu, ko ji poveava razmjenu materije, a na koncu mo e dovesti i do konane slabosti. Znate i sami kakva vas crna reakcija spopadne. Zbog takve divljai ne vrijedi krenuti u lo v. Zar ne vidite da biste mogli izgubiti one velike sposobnosti kojima ste nadar eni, a samo zbog jednog prolaznog zadovoljstva? Sjetite se da vam ne govorim sam o kao prijatelj prijatelju, ve i kao to lijenik govori nekome za ije je zdravstveno stanje donekle odgovoran. Nije se doimao da se uvrijedio, naprotiv, laktova uprtih 0 naslonja, spojiv i vrhove prstiju, djelovao je kao netko kome godi takav razgovor . Moj um ree on buni se protiv svake stagnacije. Dajte mi problem, dajte mi posla,

najzamr eniju ifru, naj-zapetljaniju analizu, ja sam vam tada u svome elementu. Tad a mogu biti i bez umjetnih nadra aja, ali se grozim ivotne jednolikosti, udim za umn im uzbuenjima. Zbog toga sam 1 izabrao svoj izuzetni poziv, ili bolje rei, stvorio ga, jer se na cijelom svije tu njime jo nitko ne bavi. Zar ste vi jedini amater-detektiv? rekoh podigav i obrve. Jedini neslu beni savjetnik za detektivske poslove odgovori on. Ja sam u istragama posljednja i najvi a instancija. Kad Gregson, Lestrade ili Athelnev Jones ne znaj u kamo e to je uostalom, kod njih obina pojava stvar doe pred mene. Razmotrim pru ene podatke i dajem struno mi ljenje. U takvim sluajevima ne tra im nikakvo priznanje. Moj e se ime i ne pojavljuje u novinama. Najvea mi je nagrada sam posao, zadovoljstvo to sam prona ao posao 136 koji mi najvi e le i. 0 mojim metodama stekli ste i sami nekakvo iskustvo u sluaju Je ffersona Hopea. 0 i jo te kako rekoh srdano. Nikad me se nije tako ne to dojmilo u ivotu. ak sam to pisao u jednoj bro urici pod malo fantastinim naslovom Grimizna studija. On kimnu glavom. Pregledao sam je ree. Iskreno reeno, ne bih vam ba mogao estitati. Istra ivanje je, i bar bi trebalo biti, egzaktna nauka, pa se ono tretira na isti hladan i neosjea -jan nain. A vi ste mu poku ali dati romantinu icu, to stvara dojam kao da ste preradi li nekakvu ljubavnu priu, ili otmicu u petu Euklidovu teoremu. ta ja mogu kad je bilo tako romantino prigovorili. injenice nisam mogao mijenjati. Neke injenice bi trebalo izostaviti, ili ih bar pravilnije usmjeriti prilikom raz matranja. Jedina pojedinost vrijedna spomena u tom sluaju jest neobino analitiko ra zmatranje posljedica kao uzrocima, pomou kojih mi je po lo za rukom da ga raspetlja m. Ovo kritiziranje djela koje je imalo posebnu namjenu da mu se svidi, nije mi bil o ugodno. Takoer priznajem da me se ozlojedila i njegova samohvalisavost, koja ka o da je smjerala na to da svaki red moje knji nice bude posveen samo njegovim dosti gnuima. U toku svog vi egodi njeg zajednikog stanovanja s njime u Baker Streetu, vi e pu ta sam opazio kako pod mirnim i didaktikim nainom moga prijatelja, tinja malo suje te. Meutim, nisam stavio nikakvu opasku, ve sam sjedio i dalje premetao svoju ranj enu nogu. Kroz nju mi je prije izvjesnog vremena prosvirao metak iz dugake afgani stanske pu ke, pa me sada ometala u hodu i nesnosno me boljela pri svakoj promjeni vremena. Nedavno sam pro irio praksu i na kontinent ree Holmes, punei svoju staru, drvenu lul u od velikog vrije-sa. Pro log tjedna obratio mi se za savjet Francois Le Villard koji je, kao to vjerojatno znate, u posljednje vrijeme postao glavni u francuskoj detektivskoj slu bi. On 137 Svakako da neu odgovorih o tro. Moja fizika kondicija jo se nije oporavila od afgani tanske vojne. Ne mogu sebi natovariti jo nekakav poseban napor. On se nasmija mojoj estini. Mo da, VVatsone, imate pravo ree. Dopu tam da kodi tijel ali ako tako izvrsno bistri um i podstie umni rad, onda je njegovo drugorazredno djelovanje vrlo malo va no. Ali, razmislite rekoh ozbiljno. Raunajte to vas sve stoji! Va mozak se mo da, kako k te, i podstie, postaje ivahan, ali rije je o jednom nezdravom, patolo kom procesu, ko ji poveava razmjenu materije, a na koncu mo e dovesti i do konane slabosti. Znate i sami kakva vas crna reakcija spopadne. Zbog takve divljai ne vrijedi krenuti u lo v. Zar ne vidite da biste mogli izgubiti one velike sposobnosti kojima ste nadar eni, a samo zbog jednog prolaznog zadovoljstva? Sjetite se da vam ne govorim sam o kao prijatelj prijatelju, ve i kao to lijenik govori nekome za ije je zdravstveno stanje donekle odgovoran. Nije se doimao da se uvrijedio, naprotiv, laktova uprtih 0 naslonja, spojiv i vrhove prstiju, djelovao je kao netko kome godi takav razgovor . Moj um ree on buni se protiv svake stagnacije. Dajte mi problem, dajte mi posla, najzamr eniju ifru, naj-zapetljaniju analizu, ja sam vam tada u svome elementu. Tad a mogu biti i bez umjetnih nadra aja, ali se grozim ivotne jednolikosti, udim za umn

im uzbuenjima. Zbog toga sam 1 izabrao svoj izuzetni poziv, ili bolje rei, stvorio ga, jer se na cijelom svije tu njime jo nitko ne bavi. Zar ste vi jedini amater-detektiv? rekoh podigav i obrve. Jedini neslu beni savjetnik za detektivske poslove odgovori on. Ja sam u istragama posljednja i najvi a instancija. Kad Gregson, Lestrade ili Athelnev Jones ne znaj u kamo e to je uostalom, kod njih obina pojava stvar doe pred mene. Razmotrim pru ene podatke i dajem struno mi ljenje. U takvim sluajevima ne tra im nikakvo priznanje. Moj e se ime i ne pojavljuje u novinama. Najvea mi je nagrada sam posao, zadovoljstvo to sam prona ao posao 136 koji mi najvi e le i. 0 mojim metodama stekli ste i sami nekakvo iskustvo u sluaju Je ffersona Hopea. O i jo te kako rekoh srdano. Nikad me se nije tako ne to dojmilo u ivotu. ak sam to pisao u jednoj bro urici pod malo fantastinim naslovom Grimizna studija. On kimnu glavom. Pregledao sam je ree. Iskreno reeno, ne bih vam ba mogao estitati. Istra ivanje je, i bar bi trebalo biti, egzaktna nauka, pa se ono tretira na isti hladan i neosjea -jan nain. A vi ste mu poku ali dati romantinu icu, to stvara dojam kao da ste preradi li nekakvu ljubavnu priu, ili otmicu u petu Euklidovu teoremu. ta ja mogu kad je bilo tako romantino prigovorili. injenice nisam mogao mijenjati. Neke injenice bi trebalo izostaviti, ili ih bar pravilnije usmjeriti prilikom raz matranja. Jedina pojedinost vrijedna spomena u tom sluaju jest neobino analitiko ra zmatranje posljedica kao uzrocima, pomou kojih mi je po lo za rukom da ga raspetlja m. Ovo kritiziranje djela koje je imalo posebnu namjenu da mu se svidi, nije mi bil o ugodno. Takoer priznajem da me se ozlojedila i njegova samohvalisavost, koja ka o da je smjerala na to da svaki red moje knji nice bude posveen samo njegovim dosti gnuima. U toku svog vi egodi njeg zajednikog stanovanja s njime u Baker Streetu, vi e pu ta sam opazio kako pod mirnim i didaktikim nainom moga prijatelja, tinja malo suje te. Meutim, nisam stavio nikakvu opasku, ve sam sjedio i dalje premetao svoju ranj enu nogu. Kroz nju mi je prije izvjesnog vremena prosvirao metak iz dugake afgani stanske pu ke, pa me sada ometala u hodu i nesnosno me boljela pri svakoj promjeni vremena. Nedavno sam pro irio praksu i na kontinent ree Holmes, punei svoju staru, drvenu lul u od velikog vrije-sa. Pro log tjedna obratio mi se za savjet Francois Le Villard koji je, kao to vjerojatno znate, u posljednje vrijeme postao glavni u francuskoj detektivskoj slu bi. On 137 ima onu keltsku mo brze intuicije, ali mu nedostaje irok vidokrug egzaktnog znanja , koji je i te kako potreban za dalji razvitak njegova umijea. Sluaj se odnosi na nekakvu oporuku, a bio je donekle i zanimljiv. Ukazao sam mu na dva sluaja, jedan iz Rige 1857, a drugi iz Saint Louisa 1871. godine koji su mu pomogli da doe do pravog rje enja. Evo pisma koje sam jutros primio i u kojem mi zahvaljuje na pomoi. Jo dok je govorio dobaci mi nekakav zgu vani list inozemnog papira za pisanje. Prel etio sam oima nailazei na izobilje odu evljenih opaski koje su kiptjele francuskim k omplimentima magnifiques1, coup de maitre* i tours de force3. Sve je ovo svjedoilo o F ancuzovu vatrenom divljenju. Govori kao uenik svom uitelju rekoh. Oh, precjenjujete moju pomo ree Sherlock Holmes skromno. On je i sam izuzetno nada ren. Raspola e dvjema od tri potrebne osobine za idealnog detektiva. Posjeduje mo z apa anja i mo zakljuivanja. Nedostaje mu samo znanje, a to e doi vremenom. Sada prevod i neke moje sitnije radove na francuski. Va e sitnije radove? Oh, zar niste znali? povika on smijui se. Da, ja sam kriv za nekoliko monografija . Sve su strune prirode. Evo, na primjer jedne: 0 razlikovanju pepela raznih vrsta duhana. U njoj nabrajam sto etrdeset vrsti cigara, cigareta i duhana za lule, a r azliite tabele prikazuju u boji pojedine vrste pepela. injenica koja se stalno poj avljuje u krivinim sporovima, a koja je katkada od najvee va nosti kao putokaz. Ako se utvrdi da je ubojstvo uinio netko tko pu i indijski lunkahu4, onda se oigledno su a

va polje istrage. Za jedno iskusno oko izmeu crnog pepela jedne Trichinopoly ciga re i bijela paperja od tanko kri anog duhana postoji razlika kao izmeu krumpira i z elja. Posebno ste obdareni za sitne pojedinosti primijetili. 1 Napomene oznaene brojevima nalaze se na kraju knjige (primj. red.) 138 Ja samo cijenim njihovo znaenje. Evo moje monografije O ispitivanju otisaka nogu s nekoliko opaski o upotrebi pari kog asfalta kao uvara otisaka. Evo i udnog malog d jela o utjecaju redovnog zanimanja na oblik ruke poploaraa ulica, mornara, tkaa, br usaa dijamanata, rezaa plute i slovoslagara. To je stvar od velikog praktinog znaenj a za de-tektiva-istra ivaa, posebno ako se otkrije nepoznat le , ili pri utvrivanju po dataka o kriminalcima. No, ja vas, ini se, zamaram ovim svojim omiljenim temama. Ni najmanje odgovorih ozbiljno. Naprotiv, za mene je to u najveoj mjeri zanimljiv o pogotovu otkada sam imao prilike da promatram kako to primjenjujete u praksi. Sada ste ba govorili o zapa anju i zakljuivanju. Zapa anje svakako do odreene mjere ukl juuje i zakljuivanje, kao i obratno. Nee biti tako odgovori on, i zavali se udobno vt svoj naslonja, pa poe ispu tati iz s voje lule debele, plave kolutove. Na primjer, na temelju promatranja vidim da st e jutros bili na po ti u Wigmore Streetu, a na temelju zakljuivanja pretpostavljam da ste odande poslali brzojav. Tono! rekoh ja. Tono je i jedno i drugo! Ali priznajem nije mi jasno kako ste to z akljuili. Svrnuo sam onamo ponukan nekim iznenadnim podsticajem koji nisam nikome spominjao. Pa to je najjednostavnije primijeti on prigu eno se smijui na moje iznenaenje toliko jednostavno da nije potrebno nikakvo tumaenje, pa ipak, ta jednostavnost mogla b i vam poslu iti da razgraniite promatranje od zakljuivanja. Promatranje mi kazuje ka ko s unutra nje strane cipele imate crvenkastu naslagu blata. Ba preko puta po tansko g ureda u Wigmore Streetu dignut je plonik i izbaena zemlja, tako da je te ko ui u po t u, a ne nagaziti na blato. Ondje, koliko znam, zemlja je osobite crvene boje koj a se ne nalazi nigdje u susjedstvu. Toliko o promatranju. Sve je ostalo zakljuak. Kako ste onda zakljuivanjem do li do brzojava? Pa tako, znao sam da niste pisali nikakvo pismo, budui da sam se cijelo jutro nal azio kraj vas. Znam i to da 139 u va oj otvorenoj ladici imate itav list maraka i jedan debeli sve anj dopisnica. Pa iz kog biste tada razloga i li na po tu ako ne da po aljete brzojav. Kad odbacite sve ostale injenice, ona koja preostane mora biti istinita. U ovom sluaju svakako je tako odgovorih poslije kraeg razmi ljanja. Stvar je, ka ete, vrlo jednostavna. Biste li me smatrali drskim ako podvrgnem va u teoriju ozbiljnij oj probi? Naprotiv odgovori on to e me sprijeiti da uzmem i drugu dozu kokaina. Bit e mi vrlo drago da se pozabavim bilo kakvim problemom. uo sam vas da ka ete kako ljudi vrlo rijetko uspiju da na predmetima koje upotreblj avaju svaki dan ne ostave neke tragove svoje linosti iz kojih vje t promatra mo e otkr iti to ta. Evo sata koji je odskora u mom posjedu. Budite ljubazni pa mi recite to m islite o karakteru i navikama biv eg vlasnika? Predao sam mu sat s pritajenim zadovoljstvom jer je proba po mojem mi ljenju bila neizvediva. Namjeravao sam ga i pomalo odviknuti od njegova dogmatska tona koji ga je katkad obuzimao. On zanjiha sat u ruci, pa ljivo zagleda broj-anik, otvori st ra nji poklopac, promotri mehanizam, prvo golim okom, a zatim pomou jake pupaste lee. Jedva sam se suzdr ao da se ne nasmijem, tako je, naime, bio pokunjen dok je zatv arao zaklopac i vraao mi sat. Tu ima vrlo malo podataka primijeti. Sat je nedavno oi en, pa sam ostao bez onih tra gova koji bi mi najvi e mogli rei. Imate pravo odgovorih. Prije no to su mi ga poslali bio je oi en. A u sebi sam optu io svog prijatelja da se skriva iza nespretnih i plitkih isprika , elei prikriti svoj neuspjeh. Kakve je podatke mogao oekivati od neoi ena sata? Moje istra ivanje, premda nezadovoljavajue, nije ba bilo sasvim jalovo primijeti on zurei sanjivo u strop, oima bez sjaja. Podvrgavajui se va im ispravkama, rekao bih da je ovaj sat pripadao va em starijem bratu, koji ga je naslijedio od va eg oca.

140 To, bez sumnje, zakljuujete po inicijalima H. W. na poleini. Potpuno tono. Ono mi ukazuje na va e ime. Sat je mogao biti izraen otprilike prije p edeset godina, a poetna slova su isto toliko stara kao i sam sat, znai da je nainje n za pro lu generaciju. Nakit obino prelazi na najstarijeg sina, a ovaj je najvjero jatnije imao isto ime kao i otac. Va je otac, ako se dobro sjeam, ve odavno umro. E to, zato je sat pripadao va em starijem bratu. Dotle je sve tono rekoh. Mo ete li rei jo ne to? On je bio neuredan ovjek, vrlo neuredan i nemaran. Financijski je dobro stajao, a li je proigrao mnoge anse koje su mu se pru ale. Neko vrijeme ivio je u siroma tvu s p ovremenim kratkim razdobljima obilja, ali, na kraju je poeo piti i sada je mrtav. To je sve to mogu da zakljuim. Skoio sam sa stolice i hramao nervozno s prilino gorine. To nije dostojno vas, Holmes rekoh. Nisam mislio da ete pasti tako nisko. akali ste po pro losti mog nesretnog brata, a sada tvrdite kako ste sve to zakljuili na neki u dnovat nain. Ne oekujete valjda od mene da vjerujem kako ste sve to proitali iz nje gova starog sata. To je, da ka em bez uvijanja, ru no od vas i krije u sebi i ne to arl atansko. Oprostite mi, molim vas, dragi moj doktore ree on ljubazno. Promatrajui stvar samo kao apstraktan problem, zaboravio sam koliko je to za vas osjetljivo i bolno. I pak, uvjeravam vas, nisam imao ni pojma da ste uope imali brata, sve dok mi niste predali ovaj sat. Onda, tako vam svega najmilijeg na svijetu, kako ste do li do ovih injenica? U svim pojedinostima sla u se u dlaku. Ah, imao sam sreu. Govorio sam samo ono to se kretalo u granicama vjerojatnosti. N isam uope oekivao da je sve potpuno tono. Ali, to nije bilo obino pogaanje? Nije, nije, ja se i ne slu im pogaanjima. To je do zla boga lo obiaj. On razorno djel uje na sposobnost logi141 mog mi ljenja. Zapravo, udite se Zato to ne pratite redoslijed mojih misli i ne prim jeujete sitne injenice od kojih mo e zavisiti dono enje va nih zakljuaka. Na primjer, prv o sam tvrdio da vam je brat bio nemaran. Ako promatrate donji dio kutije ovog sa ta, spazit ete da ona nije ugnuta samo na dva mjesta, ve da je cijela izgrebana i o teena, uslijed navike da se u istom d epu dr e jo nekakvi tvrdi predmeti, na primjer, kljuevi i sitan novac. Svakako, nije velik pothvat ustvrditi za ovjeka koji tako o lako postupa sa satom to vrijedi pedeset gvineja da je nemaran. A nije naroito nep rirodan ni zakljuak da je ovjek koji nasljeuje predmete ovakve vrijednosti i u drug om pogledu vrlo izda no opskrbljen. Ja kimnuh glavom da poka em kako pratim izlaganje. U Engleskoj je uobiajeno da se u zalagaonicama, kada se uzima sat u zalog, vrhom od igle na unutra njoj stranim kutije ureze broj priznanice. To je sigurnije od na ljepnice, jer nema mogunosti da se broj izgubi ili zamijeni. Na unutra njosti ove k utije, pomou lee, vide se ni manje ni vi e nego etiri takva broja. Zakljuak brat vam j e esto bivao u novanoj oskudici. Dalji zakljuak bilo je povremenih razdoblja kad mu je i lo dobro, jer inae ne bi mogao da iskupi zalog. Na koncu, molim vas, pogledaj te ove silne ogrebotine oko kljuanice na unutra njoj plohi. To su, zapravo, tragovi gdje je klju skliznuo. Zar biste pretpostavili da bi jedan trijezan ovjek nainio k ljuiem takve brazdice pri navijanju. Meutim, na satu nekog pijanca nai ete ih uvijek, on samo ostavlja trag svoje nesigurne ruke. I tu nema nikakve tajanstvenosti. To je jasno kao sunce odgovorih. alim to sam bio nepravedan prema vama. Trebalo je da imam vi e povjerenja ii va e sposobnosti. Smijem li vas zapitati da li vam je i sada povjerena neka takva istraga od zanata? Nije. Nikakva. I zato evo kokain. Ne mogu ivjeti bez umnog rada. A za to bi se drug o i ivjelo? Stanite ovdje kraj prozora! Zar je ikada postojao ovako oajan, turoban i bes-koristan svijet. Gledajte, od ove ute maglu ine koja se vue niz ulicu i priti e te mrgodne kue, ima li ega opipljivijeg i prozainijeg? Kakva mi je vajda od sposobn osti, doktore. 142 ako ih nemam na to primijeniti? Zloin je tako ne to obino, postojanje tako ne to obino,

na cijeloj je zemlji sve tako obino i prozaino. Tek to sam otvorio usta da odgovorim na tu bujicu rijei, kad na vrata o tro zakuca p a zatim ue na a stanodavka nosei posjetnicu na poslu avniku. Tra i vas jedna mlada gospoa, gospodine ree ona obraajui se mom prijatelju. Gospoica Mary Morstan proita on. Hm! Tog se imena ne sjeam. Gospoo Hudson, neka mla a dama doe gore. Nemojte otii, doktore. Vi e bih volio da ostanete. 143 DRUGO POGLAVLJE Izvje taj o sluaju U sobu je u la koraajui sigurno, i na izgled pribrano, gospoica Morstan. Bila je to m lada dama, plave kose, nje na izgleda s finim rukavicama, odjevena s mnogo ukusa. Njena jednostavna i skromna odjea ukazivala je da ivi u skuenim materijalnim prilik ama. Na sebi je imala haljinu od obine tamnosivkaste tkanine, bez ukrasa i porupia, a glavu joj je resio malen turban, u istom tamnom tonu, bijelo perce po strani i nilo ga je svijetlim. Na tom licu nisu se isticale neke prekrasne i naroito pravi lne crte, ali joj je izraz ostavljao ljubak i mio dojam, a nadasve su joj se ist icale produhovljene i suosjeajne velike plave oi. Iskusio sam mnogo to ta ivei meu naro ima na tri kontinenta, nagledao sam se raznoraznih ena, ali slobodno mogu rei da j o nisam vidio lice koje bi jasnije odra avalo prefinjenu i osjeajnu prirodu. Dok je sjedala na stolicu koju joj je ponudio Sherlock Holmes, primjetno su joj podrhta vale usne, tresle joj se ruke. Bilo je oito da je jako uzbuena. Do la sam k vama, gospodine Holmes ree ona jer ste jednom pomogli mojoj poslodavki, gospoi Cecil Forrester, da rije i neku svo ju malu, domau nevolju. Svojom ljubazno u i vje tinom ostavili ste na nju dubok dojam. Gospoa Cecil Forrester ponovi on zami ljeno, ini mi se da sam joj ne to malo pomogao. Sam sluaj, koliko ga se sjeam, bio je vrlo j ednostavan. Ona nije mislila tako. No za moj se sluaj to ne mo e rei. Te ko bih mogla i zamisliti u dnije i neobinije okolnosti od ovih u kojima sam se na la. 144 Holmes protrlja ruke dok mu se oi zacakli e. Nagnu se naprijed u naslonjau, a o tro, o rlovsko lice kao da se zamislilo duboko. Iznesite svoj sluaj ree on reskim, poslovnim tonom. Oprostite mi rekoh, di ui se sa svoje stolice. Na moje iznenaenje mlada dama podi e ruku u rukavici da bi me zadr ala. Ako bi va prijatelj bio tako dobar da ostane ree ona mogao bi nam uiniti neprocjenj ivu uslugu. Spustih se ponovo na stolicu. Ukratko nastavi ona ovo su injenice. Moj otac, koji me je jo kao dijete poslao u d omovinu, slu io je u nekom indijskom puku. Mati mi je umrla, a u Engleskoj nisam i mala roaka. Smjestili su me u jedan dobar internat u Edin-burghu, gdje sam ostala do svoje sedamnaeste godine. Moj otac, koji je u svom puku bio kapetan prve kla se, dobio je 1878. godine dvanaestmjeseni dopust i do ao kui. Poslao mi je brzojav i z Londona da je sretno stigao i nalo io mi da odmah doem k njemu u London; kao svoj u adresu dao mi je hotel Langham. Koliko se sjeam, poruka mu je odisala ljubavlju i toplinom. Kad stigoh u London, odvezla sam se kolima u hotel Langham; ondje su me obavijestili da kapetan Morstan stanuje tu, ali da je pro le noi izi ao i da se nije vratio, ekala sam cijeli dan ne dobiv i od njega nikakvih vijesti. Te noi, po savje tu direktora hotela, prijavila sam nestanak oca policiji i slijedeeg jutra dali s mo oglase u sve novine. Na e potrage nisu urodile nikakvim plodom; od tog dana do danas o mom jadnom ocu nikada se nije ni ta ulo. Vratio se kui sa srcem punim nade d a e nai mira, ne to udobnosti, a umjesto toga ... Ona prinese ruku grlu, a kratak prigu en jecaj prekide joj reenicu. Kada se to dogodilo? zapita Sherlock Holmes, otvarajui svoju bilje nicu. Nestao je 3. decembra 1878 skoro prije deset godina. A njegova prtljaga? 10 Znak etvorice 145 Ostala je u hotelu. U njoj se nije na lo ni ta to bi moglo navesti na ikakav trag ne to odijela, nekoliko knjiga i znatan broj kurioziteta s Andamanskih otoka. On je b io jedan od oficira u stra i jedne kaznionice.

Da li je imao kakvih prijatelja u gradu? Jedan za kog smo znali bio je major Sholto iz istog 34-og bombajskog pje adijskog puka. Major je kratko vrijeme prije toga oti ao u mirovinu i ivio u Gornjem Norvvoo du. Naravno, odmah smo se stavili s njim u vezu, ali on ak nije znao ni da je nje gov oficirski kolega boravio u Engleskoj. Neobian sluaj primijeti Holmes. Jo vam nisam ispriala najudniji dio. Prije jedno est godina, da budem tona, 4. maja 1 882 pojavio se u 'Timesu' oglas u kome se tra ila adresa gospoice Morstan; isticalo se kako je u njenu interesu da se javi, ali adresa, ni kakvo ime nije bilo oznae no. U to doba sam upravo poela raditi u porodici gospoice Cecil Forrester kao odga jateljica. Po njenom savjetu objavila sam u oglasima svoju adresu. Jo istog dana stigla je po tom na moj novi stan malena kartonska kutija u kojoj sam na la jedan vr lo krupan i sjajan biser. Napisano nije bilo ni ta. Od toga vremena svake godine i stoga dana uvijek se pojavljivala slina kutijica u kojoj se nalazio slian biser, b ez iega to bi navijestilo tko je po iljalac. Neki vje tak procijenio ih je kao rijetke i od velike vrijednosti. Mo ete se i sami uvjeriti da su vrlo lijepi. Dok je govorila, ona otvori neku plosnatu kutiju i pokaza mi najljep ih est bisera koje sam ikad vidio. Va iskaz je veoma zanimljiv ree Sherlock Holmes. Je li vam se jo to dogodilo? Jeste i to ba danas. Zato sam i do la k vama. Jutros sam dobila ovo pismo koje ete m o da i sami htjeti proitati. Hvala vam ree Holmes. Omotnicu takoer, molim. Po tanski ig London, po ta Jugozapad, um 7. jula. Hm! Otisak mu kog palca u kutu vjerojatno raznosa. Najbolja vrst papira . Omotnica iz paketa od svega est pensa. Neobian ovjek s obzirom na pisai materijal. Nema nikakve adrese. Budite veeras u sedam sati pored treeg stupa s lije146 ve strane ispred kazali ta Lyceum. Ako ste nepovjerljivi, dovedite dva prijatelja. V i ste ena kojoj je nanesena nepravda i koja e dobiti zadovolj tinu. Nemojte dovoditi policiju. Ako je dovedete, bit e sve uzaludno. Va nepoznati prijatelj. Pa ovo je z aista vrlo lijep mali rebus. ta namjeravate uiniti, gospoice Morstan? To sam ba htjela ja vas pitati? Onda emo sigurno ii vi i ja i... pa da, doktor Watson je kao stvoren za to. Va dopi snik veli dva prijatelja. On i ja smo i prije suraivali. Da li e on htjeti? zapita ona s neim preklinjuim u glasu. Bit u sretan i ponosan rekoh ivahno ako vam budem od ma kakve pomoi. Obojica ste vrlo ljubazni odgovori ona. ivjela sam povueno pa nemam prijatelja koj ima bih se mogla obratiti. Ako budem ovdje u est sati, bit e to dovoljno, zar ne? Ne smijete doi kasnije ree Holmes. Ipak ima tu jo ne to. Je li ovaj rukopis isti kao na adresama onih kutija s biserima? Imam ih ovdje odgovori ona vadei est omotnica. Vi ste zaista uzoran klijent. Sasvim dobro predviate; da vidimo. On ra iri omotnice po stolu, pa kratkim, prodornim pogledima odmjerava e svaku po redu. Sve je pisan o iskrenutim rukopisom ree odmah ali pisao ih je isti ovjek. Gledajte kako se izvi ja slovo m, a pogledajte zaokret zavr nog s. Nesumnjivo potiu od iste osobe. Ne bih hti o da dajem la ne nade, gospoice Morstan, ali ima li izmeu tog rukopisa i rukopisa va e g oca neke slinosti? Nije ni nalik odvrati ona. Oekivao sam da ete to rei. ekat emo, dakle, na vas u est sati. Dopustite mi, molim va , da zadr im ove papire. Mogao bih se dotle udubiti u stvar. Sada je tek tri i pol . Dakle, au revoir!6 Au revoir! ree na a posjetitelj ka, stavi svoju kutijicu s biserima u njedra, pogle da jednog i drugog vedrim, ljubaznim pogledom pa urno izie iz sobe. 147 Stojei kraj prozora, gledao sam je kako hitro odmie niz ulicu, dok sivi turban i b ijelo perce ne postado e jedna mrljica u tamnoj gomili. Ala je ovo privlana ena! povikah, okreui se prema svom prijatelju. On ponovo zapali lulu pa se, za miriv i, zavali u naslonja. Jel' te? ree on tromo, ni am ni opazio. Vi ste zaista pravi stroj za raunanje povikah. Katkad ima u vama neeg to je izrazit o neljudsko.

On se blago nasmija. Od najvee je va nosti ne dopustiti svom rasuivanju ree on da bude podlo no neijim l rijednostima. Za mene je stranka samo jedinka, samo dio nekog problema. Uvjerava m vas da je najprivlanija ena koju sam ikada upoznao bila obje ena jer je otrovala t roje male djece kako bi se dokopala njihove osigurnine, a najodurniji ovjek kojeg sam poznavao, neki filantrop, koji je potro io skoro etvrt milijuna na londonsku s irotinju. Ali u ovom sluaju ... Ja ne inim izuzetke. Izuzetak potvruje pravilo. Jeste li ikada poku ali da itate neiji karakter iz rukopisa, kakav vam se ini rukopis ovog prikana? itljiv je i pravilan odgovirh. Poslovan ovjek i prilino jakog karaktera. Holmes zanjiha glavom. Gledajte njegova dugaka slova ree on jedva se istiu nad kratkima. Ovo d bi moglo b a, ono 1 neko e. Ljudi jakog karaktera istiu dugaka slova ma kako neitko pisali. U vu k ima kolebljivosti, a samouva ava-nja u velikim slovima. Ja sad idem. Moram doi j o do nekih obavijesti. Dopustite mi da vam preporuim ovu knjigu. Dosad jedna od na jznaajnijih. To vam je Mueni tvo ovjeka od Winwooda Reada. Vratit u se za jedan sat. Sjedoh kraj prozora s tom knjigom u ruci, ali su mi misli odlutale daleko od smj elih pi evih postavki. Misao mi se vrzmala oko na e biv e posjetiteljke njena osmijeha, duboke, zvune boje glasa i udne tajanstvenosti to je lebdjela nad njenim ivotom. Ak o joj je u doba nestanka oca bi-' 148 lo sedamnaest godina, sada mora da joj je dvadeset i sedam slatko doba kad je ml adost izgubila svoju samouvjerenost i postala ne to treznija uz pomo iskustva. Sjed io sam tako i razmi ljao sve dok mi ne poe e padati na pamet tako opasne misli da brz o pohitah svom pisaem stolu i bijesno se zadubih u najnoviji lanak iz patologije. Ama tko sam ja, vojni kirurg, s bolesnom nogom i jo mr avijim bankovnim raunom, da b ih mogao pomi ljati na takve stvari. A ona je bila samo jedinka, inilac i ni ta vi e. A ko mi se priprema nekakva crna budunost, svakako je bolje da je mu ki sagledam, neg o to je poku avam uljep avati svojim ma tovitim iluzijama. 149 TREE POGLAVLJE U potjeri za rje enjem Holmes se vratio prije pet i pol. Bio je vedar, ivahan i u najboljem raspolo enju; du evno stanje koje se kod njega smjenjivalo s napadima najcrnje poti tenosti. Nema tu neke velike tajanstvenosti ree on uzimajui alicu aja koju sam mu nalio. in e da injenice dopu taju samo jedno tumaenje. ta! Zar ste ve do li do njega? Hm, to bi bilo pretjerano rei. Otkrio sam jednu uvjerljivu injenicu, koja govori v rlo mnogo sama za sebe. Nedostaju samo jo neke pojedinosti. Prouavajui stupce Time-s a na posljednjoj strani prona ao sam da je major Sholto iz Gornjeg Norvvooda, ranij e u 34. pje adijskom puku, preminuo 28. aprila 1882. godine. Mo da je to ogranieno s moje strane, Holmes, ali ne vidim na to ukazuje. Ne vidite? Iznenadili ste me! Razmotrite sluaj ovako. Kapetan Morstan je nestao. Jedina osoba u Londonu koju je mogao posjetiti bio je major Sholto. Ovaj, meutim, porie da je uope uo da je Morstan u Londonu. etiri godine kasnije umire major Sholt o. Tjedan dana nakon njegove smrti, ki kapetana Morstana dobiva dragocjen poklon, to se ponavlja iz godine u godinu, i sada vrhunac svega ovo pismo u kojem se o n joj govori kao o eni kojoj je nanijeta nepravda. Kakva bi to nepravda mogla biti, ako ne ta to je izgubila oca? Za to bi, inae, pokloni poeli stizati odmah nakon Shol tove smrti, osim ako njegovu nasljedniku nije ne to poznato o tajanstvenom dogaaju pa to eli da iskupi? Predviate li kakvu drugu mogunost koja bi se mogla dovesti u v ezu s ovim injenicama? 150 Ali, kakva li udnog iskupljivanja! Jo na tako neobian nain? Dalje, za to bi sada pisao pismo a ne prije est godina? I na kraju, u pismu pi e kako e dobiti zadovolj tinu. Ka kvu zadovolj tinu mo e ona oekivati? Bilo bi zaista smjelo pretpostaviti da joj je ot ac jo iv. U njenu sluaju nema nikakve druge nepravde za koju bi se znalo. Ima te koa, svakako ima ree Sherlock Holmes, zami ljeno ali na a e ih noa nja ekspe e otkloniti. Ah, evo etvoroprega; gospoica Morstan je ve u njemu! Jeste li spremni? Onda bolje siimo jer je ve malo kasno.

Uzeh svoj e ir i najdeblji tap, dok Holmes izvadi iz ladice revolver i strpa ga u d ep . Bilo je jasno: mislio je da emo noas imati ozbiljna posla. Gospoica Morstan se umotala u tamni ogrta, a izra ajno lice bilo joj je blijedo i pr ibrano. Ne bi bila ena da nije osjeala nelagodnost zbog neobinog poduhvata u koji s mo zagazili. Pa ipak, savr eno je vladala sobom tako da spremno odgovori na jo neko liko dodatnih pitanja koje joj je postavio Holmes. Major Sholto je bio veoma dobar tatin prijatelj ree ona. Pisma su mu uvijek bila puna aluzija na majora. On i tata komandirali su trupama na Andamanskim otocima, te su obojica bili mnogo upueni jedan na drugog. Moram vam jo rei, u tatinu pisaem stolu naen je neki neobian papir koji nitko nije mogao protumaiti. Ne pretpostavlja m da je od naroitog znaenja, ali ipak sam mislila da biste ga mo da eljeli pogledati. Donijela sam ga, evo ga! Holmes pa ljivo odmota presavijen papir, ra iriv i ga na koljenu. Zatim ga od poetka do kraja vrlo pomno pregleda svojom dvostrukom leom. Ovaj papir domae radinosti izraen je u Indiji primijeti on. Izvjesno vrijeme bio j e pribijen avliem za nekakvu dasku. ini se da dijagram koji se nalazi na njemu pred stavlja plan jednog dijela nekakve velike zgrade s mnogobrojnim veim prostorijama , hodnicima i prolazima. Na jednom kraju nalazi se malen kri obilje en crvenom tint om, a iznad njega stoji 3, 37; slijeva je ne to ispisano olovkom, ali 151 je ve izblijedjelo. U lijevom uglu nalazi se neobian hijero-glif, kao etiri kri a u j ednoj liniji, tako da im se dotiu krakovi. Pored toga napisano je vrlo grubim i n eispisanim slovima Znak etvorice Jonathan Small, Mahomet Singh, Abdullah Khan, Dost Akbar. Priznajem, ne vidim u svemu ovome nikakvu vezu, no ipak, oigledno je rije o nekom va nom dokumentu, vidi se i po tome to je pa ljivo uvan u nekoj bilje nici, budui da je s obje strane podjednako ist. Na li smo ga u njegovoj bilje nici ree ena. Dobro ga uvajte, gospoice Morstan, jer nam mo e biti od koristi. Sve vi e vjerujem da e se pokazati kako je ova stvar mnogo dublja nego to sam pretpostavljao. Moram pon ovo razmisliti o svom stavu. On se zavali u kolima te vidjeh po namrgoenim obrvama i ukoenom pogledu da duboko razmi lja. Gospoica Morstan i ja priali smo o na em sada njem pohodu i njegovu vjerojatn om ishodu, dok je na suputnik sve do kraja putovanja ostao nijem u svojoj neprobo jnoj suzdr ljivosti. Bila je septembarska veer, ne to prije sedam sati. Dan je bio turoban, a gusta, vla n a magla nisko se spustila nad velikim gradom. Nad blatnjave ulice nadnijeli su s e oblaci boje mulja. Dolje, kraj Stranda, svjetiljke su postale obine zamagljene mrljotine rasutog svjetla to je padalo u slabim, svjetlucavim krugovima na kaljav i plonik. ukasto bljeska-nje izloga trgovina prodiralo je u zrak prepun dima i pare , te je osvjetljavalo sumornom, titravom rasvjetom saobraajne arterije koje su vr vjele od svijeta. Po mojem mi ljenju u beskonanim povorkama lica, tu nih i veselih, n atmurenih i razdraganih, koja bi projurila kroz ove uske mlazove svjetla, bilo j e neeg nestvarnog i sablasnog. Kao i sav ljudski rod jurili su iz tame u svjetlo, pa se ponovo vraali u tamu. Ne podlije em dojmovima, ali od ove sumorne i tjeskobne veeri, te zbog udnog posla na koji smo krenuli, spopala me je nervoza i utuenost . Po kretnjama gospoice Morstan opazio sam da i nju mui isti osjeaj. Jedino je Holm es mogao umai tim beznaajnim utjecajima. Na koljenu je dr ao otvorenu bilje nicu i s v remena bi na vrijeme, pri svjetlu d epne svjetiljke, zapisivao neke brojeve i poda tke. 152 Kod kazali ta Lyceum pred sporednim ulazima, nalazila se ve velika gomila svijeta. Pr ed glavnim vratima uo se klo-pot itavog niza etvoroprega i dvokolica iz kojih su iz lazila gospoda u frakovima s krutim ko uljama i dame umotane u alove i okiene dragul jima, im smo stigli do treeg stupa, gdje smo imali sastanak, prie nam neki maleni, mrkoput ovjek u koija kom odijelu. Jeste li vi dru tvo koje je do lo s gospoicom Mor-stan? zapita on. Ja sam gospoica Morstan, a ova dva gospodina su moji prijatelji ree ona. On nas prodorno i ispitivaki promotri. Oprostit ete mi, gospoice Morstan ree nekako nabusito, ali treba da zatra im va u a ije da nitko od va ih pratilaca nije policijski slu benik.

Dajem svoju rije odgovori ona. Na njegov o tri zvi duk, neki ulini mangupi dovede etvoropreg i otvori vrata. ovjek koji nam se obratio pope se na bok, dok se mi smjestismo unutra. Koija odmah zatim osin u konja i mi u bijesnom trku uletjesmo u maglovite ulice. udna je bila ova situacija. Vozili smo se u nepoznatom pravcu po neznanom zadatku . Poziv na koji smo se odazvali bio je ili potpuna lakrdija, pretpostavka koja n ije bila prihvatljiva, ili smo ipak imali razloga vjerovati kako e na put uroditi dalekose nim posljedicama. Dr anje gospoice Morstan bilo je pribrano i odluno. Poku ao s am da je zabavim i razgalim svojim uspomenama na do ivljaje u Afganistanu, ali, is tinu govorei, i sam sam bio toliko uzbuen zbog polo aja u kom smo se na li i toliko ra doznao zbog cilja koji nas oekuje, da sam priao prilino smu eno. Ona i danas u-porno tvrdi da sam joj ispriao svoj kratki do ivljaj kako sam u gluhoj noi istio pu ku, te ka ko sam pri tome dvo-cijevkom iznenada opalio kroz atorsko krilo i ubio mladune od tigra. U poetku sam jo znao u kojem pravcu idemo, ali uskoro zbog brzine, magle i slabog poznavanja Londona, sasvim izgubih orijentaciju; bio sam jo jedino svjesta n da putujemo dugo. Sherlock Holmes se, meutim, snalazio i ka153 ko su kola kloparala po nekom trgu, ulazila i izlazila iz neke zavojite ulice, o n bi procijedio kroz zube njihova imena. Rochester Row ree on sada Vincent Square. Sada izlazimo na Vauxall Bridge Road. Oi gledno, idemo na drugu stranu Temze u pravcu Surreya. Da, mislio sam to. Sad smo na mostu. Mo ete vidjeti odbljesak rijeke. I zaista, bacimo letimian pogled na traak Temze sa svjetiljkama koje su osvjetljav ale iroku, mirnu vodu. Na a kola poletje e dalje te se ubrzo naosmo u labirintu ulica na drugoj strani. Wordsworth Road ree moj suputnik. Priory Road, Larkhall Lane, Stockwell Place, Ro bert Street, Coldhar-bour Lane. Ba nas vode u neke otmjene etvrti. Na li smo se zaista u sumnjivom kraju. Natmurenost dugih redova kua od opeka samo s u donekle ubla avali lo e osvjetljenje to je izbijalo iz prozora i dreavi sjaj gostion ica po uglovima. Tada naie red dvokatnih vila s malim vrtom ispred svake, a potom opet beskonani redovi novih, ukru-enih zgrada od opeka. U njima jo nitko nije stan ovao. Kua pred kojom smo stali bila je mrana isto kao i susjedne. Jedino je s kuhi njskog prozora dopiralo nekakvo svjetlucanje. im zakucasmo, odmah nam neki sluga, Indijac pod utim turbanom u bijeloj, prostranoj odjei opasanoj irokim poja-, som, ir om otvori vrata. Iz tog ambijenta i te orijentalne prilike, to je stajala u okvir u posve obinih vrata jedne tree-razredne, periferijske zgrade, izbijao je nekakav nesklad. Sahib vas oekuje ree on i, jo dok je govorio, iz unutra nje sobe dopre visok, piskuta v glas. Khitmutgare6 uvedi ih k meni povika. Uvedi ih ravno k meni. 154 ETVRTO POGLAVLJE Pria jednog elavca Po li smo za Indijcem niz prljavi, neugledni hodnik, lo e osvijetljen i jo gore namje t en, sve dok nije stigao do nekakvih vrata s desne strane i otvorio ih. Na nas pa de snop utog svjetla, a usred te rasvjete stajao je neki ovjek s jako etvrtastom gl avom; oko tjemena je imao ekinjastu riu kosu, a iz nje je str ala sjajna ela kao vrh nekakva brijega iz etinara. Stajao je i kr io ruke, dok mu se lice stalno trzalo i poigravalo, sad smije ei se, sad mrgodei se, ali ne mirujui ni trenutka. Priroda ga j e obdarila opu tenom donjom usnom i jednim odve vidljivim nizom utih, nepravilnih zu bi koje je zalud poku avao prikriti stalno prelazei rukom preko donjeg dijela lica. Usprkos svojoj nametljivoj elavosti, ostavljao je dojam mlada ovjeka. Zapravo, mo gao je tek navr iti tridesetu. Sluga sam pokoran, gospoice Morstan ponavljao je tankim visokim glasom. Sluga sam , gospodo. Uite, molim vas u moje malo svetili te. Malo mjesto, gospoice, ali namje te no po vlastitom ukusu. Oaza umjetnosti u vapijuoj pustinji ju nog Londona. Sve nas je zaudio izgled stana u koji nas je pozvao. U toj jadnoj kui ova prostori ja djelovala je kao neki prvorazredni dijamant u bakarnom okviru. Zidove su resi le vrlo bogate i sjajne zavjese i tapiserije, uvuene da bi istakle nekakvu rasko no uokvirenu sliku ili istonjaku vazu. Sag na podu bio je boje jantara i crn i tako debeo i mek da je noga ugodno upadala kao u mahovinu. Dva popreko baena tigrova k

rzna kao i jedna divovska nargila u kutu na nekakvoj prostire! jo su vi e isticali dojam istonjake rasko i. U sredini sobe na zlatnoj, skoro nevidljivoj niti, visjela je i gorjela svje155 tiljka u obliku srebrne golubice, ispunjavajui sobu finim, aromatinim mirisom. Gospodin Thaddeus Sholto ree uz smije ak maleni ovjek stalno trzaj ui licem. Tako se zovem, vi ste, razumije se, gospoica Morstan. A ova gospoda? Ovo je gospodin Sherlock Holmes, a ovo doktor Watson. Doktor, jel' te povika on neobino uzbuen. Jeste li ponijeli svoj stetoskop? Da li biste bili tako ljubazni..,? Ozbiljno brinem za svoje srane zaliske, ako biste bi li tako dobri... Na aortu se mogu osloniti, ali bih o zaliscima vrlo rado uo va e m i ljenje. Oslu nuo sam mu srce kao to je tra io, ali nisam prona ao ni ta lo e, samo to je on bio izb zumljen od straha; drhtao je od glave do pete. Oprostite mi to sam toliko zabrinut, gospoice Morstan, primijeti on ivahno. Ja sam veliki nesretnik i odavno sumnjam u te zaliske. Odu evio sam se kad sam uo da su ne o teeni. Da je ne to va otac, gospoice Morstan, priuvao svoje srce od napora mogao je iv eti jo i sada. Do lo mi je da tog ovjeka udarim posred lica, tako sam se raspalio to je tako nespre tno i neumjesno spominjao jednu tako osjetljivu stvar. Gospoica Morstan problijed i kao krpa i sjede. Negdje na dnu du e ne to mi je kazivalo da je mrtav ree ona. Mogu vas o svemu obavijestiti ree on, i tovi e, mogu vam pru iti i zadovolj tinu; i u u to pa ma ta rekao moj brat Bartholomew. Veoma se veselim to su ovamo do li i va i pr ijatelji, ne samo kao pratioci, ve i kao svjedoci za sve ono to vam govorim i to u v am rei. Nas trojica mo emo hrabro istupiti pred bratom Bartholomewom. Ali, nikakvih nezvanih gostiju, ni policije, ni bilo kakvih javnih slu benika. Mi sve mo emo rije i ti sasvim lijepo meusobno, bez iijeg mije anja. Brata Bartholomewa ni ta ne bi moglo v i e razljutiti od izbijanja stvari u javnost. On sjedne na niski otoman i pogleda nas ispitivaki blijedim, vodnjikavim, plavim oima. 156 to se mene tie ree Holmes ma to da ste nam odluili kazati, nee otii dalje. I ja kimnuh glavom u znak da se sla em. Onda je dobro! Onda je dobro! ree on. Smijem li vam ponuditi a u chiantija, gospoice Morstan? Ili tokaj-ca? Ostala vina ne dr im. Da li da otvorim bocu? Da ne otvorim? Pa dobro; onda valjda niste protiv mirisa duhana, mio-mirisnog istonjakog duhana. Malo sam ivan pa nargila djeluje kao dragocjeno umirujue sredstvo. On prinese velikom sudu jednu upaljenu svijeu i kroz ru inu vodu se veselo dim zapj enu a. Svi troje sjedosmo u polukrug, glava ispru enih naprijed, a brada oslonjenih na ruke, dok je u sredini dimio, osjeajui se nelagodno, ovaj udni nemirni, mali ovje k s velikom, sjajnom glavom. U poetku kad sam se odluio da vam sve ovo ispriam poe on mogao sam vam dati svoju a resu, ali me je pla ilo da ete mo da shvatiti olako moju poruku pa povesti sa sobom n eugodne ljude. Zato sam dopustio sebi slobodu da vam zaka em sastanak na ovakav nai n, kako bi vas prvo promotrio moj ovjek, Williams. Imam potpuno povjerenje u njeg ovu opreznu utljivost, a on je dobio naredbu da ni ta dalje ne zapoinje, ako vidi da niste postupili po mojoj preporuci. Oprostite zbog ovih mjera opreza, ali ja sa m nekako povuen, mogao bih rei ak ovjek prefinje-na ukusa, a nema niega manje estetsk og od policije. Nekako se oduvijek ustruavam svih oblika grubog materijalnog ivota . S neotesanim svijetom rijetko dolazim u dodir. Kao to vidite, ivim u maloj, gosp odskoj sredini. Mogao bih rei za sebe i da sam za titnik umjetnosti. To mi je slabo st. Ovaj krajolik vam je originalni Corot7, a premda di neki znalac u ovog Salva tora Rosu8 mo da i posumnjao, o ovom Bougue-reau9 ne mo e biti ni najmanje sumnje. J a sam pristalica moderne francuske kole. Oprostite mi, gospodine Sholto! ree gospoica Morstan. Ali, do la sam ovamo na va zah jev, da bih doznala ne to o onome o emu me elite obavijestiti. Ve je prilino kasno pa bih vas molila da razgovor bude to krai. 157 lu najboljem sluaju ne mo emo biti tako kratki odgovori on jer svakako moramo jo oti

u Norwood da posjetimo brata Bartholomewa. Poi emo svi i poku ati ga uvjeriti. On j e stra no ljut na mene to sam krenuo ovim putem, koji mi se ini ispravnim. Pro le su n oi izmeu nas pale te ke rijei. Ne mo ete ni zamisliti kako je stra an kad se razjari. Ako treba da poemo u Norwood, mo da bi bilo dobro krenuti odmah usudih se primijeti ti. On se nasmija tako da su mu se ak i u i zacrvenjele. To nije tako lako izvodljivo povika on. Ne znam to bi on rekao kad bismo svi mi b anuli kod njega. Ne, ja vas prvo moram pripremiti i ispriati vam u kakvim smo mi odnosima. Najprije vam moram rei da u toj prii ima mjesta koja ni meni nisu jasna. Mogu vam izlo iti injenice samo onoliko koliko ih i sam poznajem. Moj otac je, kao to ste vjerojatno ve i sami pogodili, major John Sholto, bio neka da u indijskoj armiji. Prije svojih jedanaest godina povukao se u miran ivot i na stanio se u Pondicherry Lodgeu. Obogatio se u Indiji, pa je donio sa sobom pozam a nu svotu novaca, veliku zbirku dragocjenih rijetkosti i cijelu etu domorodakih slu gu. S ovakvim prednostima kupio je sebi kuu i ivio veoma luksuzno. Moj blizanac Ba rtholomew i ja bili smo mu jedina djeca. Dobro se sjeam senzacije koju je izazvao nestanak kapetana Morstana. Na iroko smo it ali u novinama i, znajui da je on bio prijatelj na eg oca, sasvim slobodno smo rasp ravljali o tome u njegovoj prisutnosti. Imao je obiaj da nam se i sam pridru i u na gaanjima ta se moglo s njim dogoditi. Ni jednog trenutka nismo pomislili da cijelu tajnu nosi u sebi i da je od svih ljudi, samo njemu bila poznata sudbina Ar-thu ra Morstana. Meutim, znali smo da neka tajanstvenost, neka stvarna opasnost lebdi nad ivotom na e g oca. Veoma se pla io da izlazi sam, a u Pondicherry Lodgeu dr ao je kao vratare dv a boksaa. Jedan od njih je Williams, koji vas je noas dovezao ovamo. Nekad je bio prvak lake kategorije u Engleskoj. Otac nam nikad nije htio rei ega se pla i, ali je imao izrazi158 tu nesklonost prema ljudima s drvenom nogom. Jednom prilikom je ak opalio iz revo lvera na nekog ovjeka s drvenom nogom. Poslije se ustanovilo da je bio neki bezop asan trgovaki putnik koji je tra io kupce. Morali smo platiti veliku svotu da se za ta ka stvar. Moj brat i ja smatrali smo ovo kao puku udljivost oca, ali su nas nako n toga vremena dogaaji naveli da promijenimo mi ljenje. Poetkom 1882. godine otac je dobio iz Indije nekakvo pismo koje ga je neobino potr eslo. Skoro se onesvijestio kad ga je otvorio za dorukom, i od toga dana je pobol ijevao sve do smrti. Nikada nismo mogli otkriti ta je bilo u pismu, ali dok ga je dr ao u ruci mogao sam vidjeti da je bilo kratko i napisano neispisanim rukopisom . Dugi niz godina je patio od pro irenja slezene, stanje mu se sada brzo pogor avalo , pa smo potkraj aprila bili obavije teni da mu vi e nema spasa i da nam eli povjerit i svoju posljednju volju. Kad smo u li u njegovu sobu zatekosmo ga kako le i uzdignut na jastucima i te ko di e. O n nas, sav ustreptao, zamoli da zakljuamo vrata i da se primaknemo bli e, svaki s j edne strane kreveta. Zatim, glasom koji se kidao od bola i uzbuenja, uhvati nas o bojicu za ruke i tako nam odr a svoju samrtniku besjedu. Poku at u vam to prenijeti nj egovim rijeima. Ovog uzvi enog trenutka, govorio je, gorko me mori samo jedno: moj postupak prema s irotoj Morstanovoj keri. Zbog proklete pohlepe, mog ukorijenjena poroka u toku ci jelog ivota, ostala je bez blaga, bolje rei polovice blaga, koje je trebalo njoj p ripasti. A ja se tim blagom ak nisam ni koristio, toliko je slijepa i okorjela krt ost. Moj u itak to ga posjedujem dotjerao me je dotle da mi je te ko padala i pomisao na neku diobu. Pogledajte onaj vjeni kraj boe s kininom, okien biserima. ak se ni o d njega nisam mogao odvojiti, mada sam ga izvadio s namjerom da joj ga po aljem. S inovi moji, na vama je da joj predate njezin dio blaga iz Agre, koji po pravici pripada njoj, no ni ta joj nemojte slati dok sam ja jo iv, jer, na koncu, dogaalo se da su se i drugi osjeali lo e, kao ja sada, pa su se kasnije ipak oporavili. 159 Zatim moj otac nastavi: Da vam ispriam kako je umro Morstan. Godinama je patio od slabog srca, ali je to k rio od svijeta; ja sam jedini za to znao. Za na eg boravka u Indiji stjecajem udnov atih okolnosti doepali smo se golemog blaga. Ja sam ga svojevremeno prenio u Engl

esku, tako da je Morstan jo iste one noi po svom prispjeu krenuo ravno ovamo po svo j dio. Sa eljeznike stanice je stigao pje ice, a u kuu ga je uveo moj vjerni, stari s luga Lai Chowder, koji je umro. Morstan i ja imali smo razliita gledi ta o samoj di obi, te je do lo izmeu nas do o trih rijei. U nastupu bijesa Morstan je skoio sa stolic e, kad odjednom prinese ruku srcu, lice mu potamni i on padne na lea ozlijediv i gl avu o rub krinje sblagom. Kad sam se sagnuo nad njim, na svoj u as vidjeh da je mrta v. Dugo sam sjedio napola izgubljen, pitajui se ta da radim. Prva misao bila mi je da zovnem u pomo, ali kako god okrenuo, vidio sam da bi me mogli okriviti za umorst vo. Okolnost da je umro u jeku svae sa mnom, te rana na glavi oito su me teretili. A zatim, ne bi se mogla provesti ni slu bena istraga, a da ne izbiju na vidjelo i zvjesne injenice o blagu koje sam posebno htio da odr im u tajnosti. Morstan mi je govorio da nitko na svijetu ne zna kamo je krenuo iz Londona. Pri polasku ovamo uredio je sve tako da se nije znalo kamo je oti ao. Upravo sam o tome razmi ljao kad, dignuv i glavu, ugledah da na vratima stoji moj sl uga Lai Chowder. On se pri-krao u sobu i stavio zasun na vrata. 'Ne bojte se, sa hibe', ree, 'ne treba nitko ni da zna da ste ga vi ubili. Sakrijmo g*a. Tko mo e i ta doznati'? 'Nisam ga ja ubio', odgovorih, na to Lai Chowder odmahnu glavom nasmij av i se. 'Sve sam uo, sahibe' ree on, 'uo sam kako se svaate, a uo sam i udarac. Ali, m oja su usta zapeaena, a svi ukuani spavaju. Udru imo snage i sklonimo ga odavde'. Ova j razgovor bio mi je dovoljan da smjesta donesem odluku. Ako ni vlastiti sluga n e vjeruje u moju nevinost, otkuda se mogu nadati da u se oprati pred dvanaest glu pih obrtnika u vijeu porotnika. Lal Chowder i ja sklonismo le , a londonski listovi su nekoliko dana kasnije bili prepuni vijesti o tajanstvenom nestanku ka160 petana Morstona. Iz ovoga to sam rekao vidite da ja nisam kriv. Grijeh mi se sast oji u tome to nismo samo sakrili le nego i blago, te to sam, osim vlastitog, zadr ao i Morstanov dio. Eto, za to elim da joj vratite ono to joj pripada. Pri-ite bli e da me bolje ujete. Blago je sakriveno ... Tog trenutka lik mu se strahovito preobrazi. Iskolai oi, opusti donju eljust i glas om, koji dok sam iv neu zaboraviti, poe vikati: Ne pu tajte ga unutra. Za ime boga ne pu tajte ga! Obojica se okrenusmo prema prozoru koji se nalazio iza nas i na koji s e on bio okomio svojim pogledom. Iz mraka nas je gledalo nekakvo lice. Na prozor skom staklu lijepo smo mogli vidjeti kako mu se bijeli nos kojim je upro u prozo r. Bilo je to lice okrutna pogleda, sve obraslo u bradu i dlake, s izrazom u te zlo be. Moj brat i ja poletjesmo prema prozoru, ali ovjeka vi e nije bilo. Kad smo se v ratili ocu, glava mu se opustila, a srce je prestalo kucati. Jo te iste noi pretra ili smo cijeli vrt, ali ovjeku ni traga, osim to se upravo pod p rozorom nalazio otisak jednog stopala. Da nije bilo toga traga, povjerovali bism o, mo da, da je to divlje i okrutno lice bilo samo opsjena. Meutim, ubrzo smo otkri li jo nepobitniji dokaz o postojanju nekakvih tajnih sila oko nas. U zoru je, nai me, naen u oevoj sobi otvoren prozor a svi njegovi ormari i kovezi su bili ispretur ani, a na prsima mu se nalazio komad papira s na vrlja-nim rijeima: Znak etvorice. ta z nai ovaj izraz i tko je bio na tajni posjetilac, to nikada nismo doznali. Koliko s mo mogli prosuditi od stvari mog oca nije bilo ni ta ukradeno, iako je sve bilo is preturano. Naravno, moj brat i ja povezali smo taj neobini dogaaj sa strahom koji je progonio na eg oca za cijela njegova ivota; ali nam je taj dogaaj jo do danas ostao neobja njen . Mali ovjek zastade da bi ponovo zapalio nargilu, pa je nekoliko trenutaka utke dim io. Zami ljeni i s velikom nape-to u slu ali smo njegovu neobinu pripovijest. Dok je gov orio o smrti njezina oca, gospoica Morstan je bila blijeda kao krpa, pa sam se u jednom asu prepao da e pasti u nesvijest. Meutim, pribrala se kada je popila a u vode koju sam mirno ulio iz jedne boce od venecijanskog stakla na sto11 Znak etvorice 161 licu za poslu ivanje. Sherlock Holmes se zavalio u naslonja odsutna izraza, sa skor o sasvim spu tenim vjeama preko iskriavih oiju. Kad sam ga pogledao, nisam mogao a da se ne sjetim kako se ba danas gorko alio na jednolinost ivota. Evo na koncu problem u kojem e se najbolje moi istai sva njegova d

ovitljivost. Gospodin Thaddeus Sholto promatrao nas je s oiglednim ponosom, elei ot kriti kakav je dojam izazvao njegov prikaz, pa zatim, izmeu dimova svoje velike n ar-gile nastavi: Mo ete pretpostaviti da je brata i mene veoma podsta-klo blago o kojem je govorio moj otac. Tjednima i mjesecima kopali smo i prekopavali svaki dio vrta ne otkriv i ni ta. Pomisao da mu je na samom asu izdisaja bilo na vrhu jezika da izusti gdje j e skrovi te, dovodila fias je do ludila. O sjaju nestala bogatstva mogli smo sudit i ve po vjeniu koji je bio izvadio. Oko tog vjenia smo se, moj brat Bartholomew i ja, malo porekali. Biseri su oigledno bili velike vrijednosti. On se usprotivio da se od njih rastane, jer, meu nama budi reeno, moj je brat i sam pomalo sklon oevu por oku. A mislio je i na to da bismo se, ako se odvojimo od njega, mogli izlo iti ogo varanju, i na koncu, dovesti same sebe u nepriliku. Uspio sam jedino da od njega dobijem pristanak da pronaem adresu gospoice Morstan, pa da joj u odreenim razmaci ma aljem po jedno biserno zrno, tako da se bar ne osjea sirotom. Veoma ljubazno s va e strane ree na a suputnica. Mali ovjek odmahnu rukom kao da je rije o nekoj sitnici. Mi smo, po mom mi ljenju, bili va i staraoci ree on, premda se moj brat nije mogao sa svim pomiriti s takvim stavom. Bili smo puni novaca. Meni vi e nije trebalo. Osim toga, bilo bi sasvim neukusno uskratiti jednoj mladoj dami njeno pravo. Le mauvai s gout mne au crime10. Francuzi veoma prikladno izra avaju takve stvari. Na a su se mi l jenja u ovoj stvari toliko razilazila da sam odluio uzeti zaseban stan i tako sam napustio Pondicherry Lodge. Poveo sam sa sobom starog Khitmutgara i Williamsa. Meutim, 162 juer sam doznao da se desio dogaaj od izvanredne va nosti. Blago je pronaeno. Odmah s am se stavio u vezu s gospoicom Morstan, pa sada samo preostaje da se odvezemo u Norwood i zatra imo svoj dio. Sino sam izlo io svoj stav bratu Bartholomews tako da e nas on ekati, iako ne ba razdragano. Gospodin Thaddeus Sholto zavr i i skvri se na svom divanu. Svi smo utjeli, razmi ljajui o obratu ovog tajanstvenog sluaja. Holmes prvi skoi na noge. Potpuno ste pravilno postupili, gospodine ree on. Valjda emo vam se moi odu iti time o emo baciti ne to svjetla na ono to je vama jo zasad nejasno. Ali, kao to je gospoica Morstan maloas primijetila, prilino je kasno i najbolje je da stvar odmah privedem o kraju. Na novi poznanik veoma odluno smota cijev svoje nar-gile, pa izvadi nekakvu dugaku dolamu s gajtanima, astra-hanskim ovratnikom i man etama to je stajala iza zavjese. Zakopavao ju je veoma pomno, iako je no bila sparna. Svoje oblaenje je dovr io kapom od zeja krzna s nau nja-cima kojima je poklopio u i, tako, da mu se, izuzev njegova i ljasta i stalno promjenljiva lica, nije vidio ni jedan drugi djeli tijela. Ja sam malo nje na zdravlja primijeti on, dok nas je vodio kroz hodnik. Prisiljen sam da budem umi ljeni bolesnik. Na a kola ekala su vani. Program je oevidno bio pripremljen unaprijed, jer je voza od mah krenuo brzim kasom. Thaddeus Sholto je svojim visokim glasom neprestano nadv ikivao kloparanje tokova. Bartholomew je mudar deran govorio je ta mislite kako je prona ao blago? Zakljuio je da ono mora biti negdje u kui pa ju je premjeri do posljednjeg ina i tada izraunao njenu zapreminu. Izmeu ostalog, prona ao je da visina zgrade iznosi sedamdeset i eti ri stope, ali kada se zbroje visine svih soba uzetih zasebno, i doda sav meuprost or, to je provjerio bu enjem, nije mogao istjerati vi e od sedamdeset. Nedostajale su etiri stope. Stoga je probu io rupu kroz strop od letava i buke u najvi oj sobi i tam o, ra163 urnije se, prona ao malu zapeaenu potkrovnicu za koju se nije uope znalo. Nasred ove m ale prostorije, na dvije grede, le ala je krinja s blagom. On ju je kroz otvor spus tio dolje i sad je kod njega. Vrijednost dragulja procijenio je na ni ta manje neg o pola milijuna funti. Pri spomenu te goleme svote svi se pogledasmo ra irenih oiju. Ako osiguramo njezina prava, gospoica Morstan pretvorit e se od siroma ne odgajateljice u najbogatiju nas ljednicu u Engleskoj. Svaki odan prijatelj morao bi se obradovati takvoj novosti . No mene je stid priznati da me je obuzela nekakva sebinost, a srce mi postade t

e ko kao olovo. Samo sam promumljao nekoliko suzdr ljivih estitki, pa malo-du no opusti h glavu i pogru eno se smjestih na sjedalo, ne obraajui uope vi e pa nju na avrljanje na novog poznanika. On je bio izrazit hipohondar. Nejasno, kao u bunilu, pratio sam ga dok je izlagao nebrojene simptome svojih bole tina i kukao tra ei obavje tenja o sa stavu i djelovanju itave gomile nadrilijenikih recepata. Neke od njih je stalno nos io u d epu u ko natoj lisnici. Iskreno se nadam da se ne**sje-a ni jednog odgovora ko ji sam mu dao u toku te noi. Hol-mes je kasnije izjavio da je uo kako ga upozorava m na veliku opasnost ako uzme vi e od dvije kapljice ulja od dabra, dok sam mu, pa k, preporuio da u velikim dozama uzima strihnin kao umirujue sredstvo. Kako bilo d a bilo, tek kada nam se kola trgo e i zaustavi e, i kad je koija skoio da otvori vrata, meni je laknulo. , Gospoice Morstan, ovo je Pondicherrv Lodge ree gospodin Thaddeus Sholto poma ui joj da sie. 164 PETO POGLAVLJE Tragedija u Pondicherry Lodgeu Kad smo stigli do posljednje postaje na eg izleta bilo je skoro jedanaest sati. Za sobom smo ostavili vla nu maglu velegrada i no je uglavnom bila ugodna. Sa zapada je pirio topao vjetar, po nebu se polako vukli te ki oblaci, kroz ije pukotine je s vremena na vrijeme provirivao polumjesec. Bilo je prilino vidno, ali je Thaddeus Sholto ipak skinuo s kola jedan boni fenjer da nam osvijetli put. Pondicherry Lodge nalazio se na zemlji tu koje je ulazilo u sastav tog posjeda. Ok ru ivao ga je vrlo visoki kameni zid, posut na vrhu tucanim staklom. Jedini mogui u laz predstavljala su uzana, jednokrilna vrata okovana eljezom. Na vodi otkuca po nj ima nekakav znak. Tko je? povika grubi glas iznutra. To sam ja, McMurdo. Do sada si valjda ve upoznao moj nain kucanja. Zaulo se nekakvo gunanje, a zatim zveckanje i kripa u kljuanici. Vrata se te ko povuko e prema unutra i na njima se isprijei neki omanji, zdepasti prsat ovjek. ukasto svjet lo njegova fenjera osvjetljavalo je ispru enu glavu i svjet lucave, migave i nepovj erljive oi. A, to ste vi gospodine Thaddeus! A tko su ostali? Za njih od gazde nisam dobio n ikakvo nareenje. Zar nisi, McMurdo? Zaista sam iznenaen! Pro le noi rekao sam svom bratu da u dovesti neke svoje prijatelje. On danas nije izlazio iz svoje sobe, gospodine Thaddeus, i ja nisam dobio nikakv e zapovijedi. Vi vrlo dobro znate da se moram dr ati propisa. Vas mogu pustiti unu tra, al' va i prijatelji moraju ostati napolju. 165 To je bila neoekivana prepreka. Thaddeus Sholto pogleda zbunjeno i bespomono oko s ebe. To nije nimalo lijepo od tebe, McMurdo ree. Ako ja za njih jamim, onda ti to treba biti dovoljno. Tu je i jedna mlada dama. Ona u ovo doba noi ne mo e ekati na otvore noj cesti. Veoma mi je ao, gospodine Thaddeus ree vratar nepopustljivo. Ti ljudi mogu biti va i prijatelji, a da ipak ne budu i gazdini prijatelji. On mi daje dobru lovu da ob avljam svoju du nost, i eto ja je i obavljam. Ne poznajem nijednog od va ih prijatel ja. Oh, poznajete, McMurdo povika Sherlock Holmes veselo. Ta niste me valjda zaborav ili. Zar se ne sjeate one boksake priredbe kod Alisona prije etiri godine koja je i spala u va u korist? Ja sam se kao amater borio s vama u tri runde. Nisam zaboravio, gospodine Holmes! povika grlato profesionalni boksa. Bogara mu! Kako vas ne bih(pre-poznao. Da ste me ne to maznuli jednim od onih svojih kro- ea u bradu umjesto to ovdje muki stojite, jo kako bih vas poznao. Eh, vi ste jedan od on ih to su pokazali svoj talent. Daleko ste mogli stii, da ste se zadr ali na ringu. Vidite, VVatsone, ako me sve iznevjeri, uvijek mi jo preostaje jedna nauna profesi ja ree Holmes smijui se. Sad sam siguran da nas na prijatelj nee ostaviti vani na hl adnoi. Uite, gospodine, uite, i vi i va i prijatelji odgovori on. Veoma alim, gospodine Tha deus, al' dobio sam stroga nareenja. Morao sam se osigurati tko su va i prijatelji prije nego to ih pustim.

Unutra je, kroz zapu ten vrt, krivudala ljunana staza do mrane gromade koja je predst avljala kuu, etvrtastu i prozainu, potpuno utonulu u mrak; samo djeli zgrade osvjetl javao je traak mjeseine pa je u potkrovlju svjetlucao jedan prozor. Zazeblo nas je oko srca kad ugledasmo prostranu zgradurinu u mranoj, grobnoj ti ini, ini se da se i sam 166 Thaddeus Sholto osjeao neugodno; vidjelo se po fenjeru u ruci koji mu je podrhtav ao i zveckao. Ne shvaam ree on. Mora da je posrijedi nesporazum. Izriito sam rekao svome bratu da dolazimo ovamo, pa ipak njegov prozor nije osvijetljen. Ne znam ta da mislim. Da li on svoje imanje uvijek tako uva? zapita Hol-mes. Da, nastavio je oev obiaj. On je, znate, bio sin ljubimac, pa ja pomi ljam katkad da mu je otac ispriao mnogo vi e nego meni. Eno prozora mog brata, ondje gdje pada mj eseina. Prozor je sasvim obasjan, ali mi se ini da unutra ne gori svjetlo. Ne gori ree Holmes. Ali vidim odsjaj nekog svjetla u onom prozoriu kraj vrata. Ah, to je prozor domaice. Tamo stanuje stara gospoa Berstone. Ona e nam sve objasni ti. Sla ete li se da me priekate ovdje koji trenutak, jer ako svi banemo, unutra, a ona ne zna da dolazimo, mogla bi se uzrujati. Pst! ta je to? On drhtavom rukom podi e fenjer i oko nas zatitra i zatreperi krug svjetlosti. Gos poica Morstan me zgrabi za ruku i, dok nam je srce ubrzano lupalo, zastadosmo kao ukopani. Iz velike crne kue kroz tihu no dopiralo je tu no cviljenje. ulo se ispreki dano jecanje neke prepla ene ene. To je gospoa Berstone ree Sholto. Ona je jedina ena u kui. Priekajte ovdje. Vraam dmah. On pohita prema vratima i zakuca na svoj posebni nain. Vidjeli smo kako ga propu ta neka visoka starica koja se sva ozarila kad ga je ugledala. Oh, gospodine Thaddeuse, sada mi je lak e kad ste do li, gospodine Thaddeuse ponavlj ala je jednolino, sve dok se vrata nisu zatvorila i tako prigu ila njene rijei. Na vodi nam je prepustio fenjer. Holmes zanjiha njime polako unaokolo, pa se o tro z agleda u kuu i na veliku gomilu otpadaka koji su zakrivali prolaz. Gospoica Morstan i ja stajali smo jedno pored drugog, a njezina ruka po167 ivala je u mojoj. Ljubav se udnovato oblikuje; tu smo, evo, stajali nas dvoje, nik ad se do danas nismo vidjeli, nikada izmeu nas nije izmijenjena ni jedna rije, ni jedan pogled, pa ipak sad, u asu opasnosti ruke su nam se nagonski potra ile. Kasni je sam se uvijek ovome udio, ali tog trenutka mi se inilo kao ne to najprirodnije. O na mi je esto poslije priala kako je osjetila nagonsku potrebu da je utje im i za titi m. Stajali smo tako dr ei se za ruke kao dva djeteta i u na im srcima vladao je bla eni mir, usprkos mranim stvarima koje su nas okru ivale. Ala je ovo neko udno mjesto! ree ona gledajui unaokolo. ini se kao da su u njemu sve krtice Engleske pu tene na slobodu. Tako ne to sam vidio samo na padini jednog brijega u blizini Ballarata11 gdje su se slegli svi mogui kopai zlata. Uzrok je isti ree Holmes i ove tragove su ostavili kopai zlata. Morate imati na um u da se punih est godina i ovdje tra ilo zlato. Nije nikakvo udo da se cijela povr ina doima kao preorana. Tog trenutka na kui se irom otvori e vrata i iz nje is-tra ispru enih ruku i oiju prepun ih groze Thaddeus Sliolto. S mojim bratom ne to nije u redu promuca on. Stra no se bojim! ivci su mi naizmaku. I stvarno poeo je skoro blebetati od straha, a zgreno slaba no lice virilo je iz vel ikog astrahanskog ovratnika s bespomonim izrazom prestra ena djeteta. Hajdemo u kuu ree Holmes na svoj reski i odluni nain. Jeste, hajd'mo obrati se Thaddeus Sholto. Ne osjeam se sposobnim da izdajem ikakv e naloge. Svi poosmo za njim u sobu domaice, s lijeve strane hodnika. Starica je nemirno, un ezvjerena pogleda, hodala go-re-dolje, lomei prste, no pojava gospoice Morstan kao da ju je malo umirila. Blagoslovio vam Bog va e slatko, smireno lice uz-viknu ona uz histerian jecaj. Lak e mi je kad vas gledam. Danas sam se grdno namuila. 168

Gospoica Morstan pomilova joj mr avu, izraenu ruku i na ljubazan enski nain promrmlja nekoliko utje nih rijei, to starici vrati malo rumenila u obraze. Gospodin se zakljuao u sobi i nikome ne odgovara objasni ona. Cijeli dan sam se n adala da e me pozvati, znate, dogaalo se e e da je elio biti sam, ali prije jednog sata pobojah se da ipak ne to nije u redu, i tako sam po la gore i provirila kroz kljuani cu. Morate otii gore, gospodine Thaddeuse, morate otii gore i pogledati sami. Dese t punih godina gledala sam gospodina u tuzi i radosti, ali s takvim izrazom lica nisam ga vidjela nikad. Sherlock Holmes uze fenjer i poe naprijed, jer Thaddeus Sholto kao da je izgubio glavu, toliko su mu cvokotali zubi. Toliko je bio uzbuen i toliko su mu klecala k oljena da nije bio u stanju popeti se uz stepenice, pa sam ga morao podupirati. Dok smo se penjali, Holmes je dvaput iz d epa na brzinu vadio svoju leu i pa ljivo pr omatrao na prostirci tragove koji su mi se inili kao neke bezobline mrlje pra ine. S tepenicu po stepenicu, dr ei nisko fenjer i ao je polako i o tro zagledao lijevo i desn o. Gospoica Morstan je ostala dolje da pravi dru tvo prepla enoj domaici. Tree stepenice inile su neki uski, podu i hodnik u kome je s desne strane visjela ve lika slika od indijske tapiserije, dok su se slijeva nalazila troja vrata. Holme s krenu naprijed isto onako polako i pomno kao i malo prije, a mi smo ga pratili u stopu. U hodniku su se za nama izdu ile na e goleme sjene. Vrata koja smo tra ili b ila su trea po redu. Holmes zakuca, ali ne dobiv i odgovora, poku a ih nasilno otvori ti. Meutim, vrata su ostala i dalje zatvorena nekim irokim i jakim zasunom, to smo lijepo vidjeli kad smo prema njemu prislonili fenjer. Klju je bio okrenut i kroz otvor kljuanice se moglo gledati. Sherlock Holmes se na e i zaviri ali se odmah pod i e s te kim uzdahom. Ima neki avo u svemu ovome, VVatsone ree on uzbueniji no to sam ga ikada vidio. ta te na ovo? Sagnuh se do kljuanice pa zgranut ustuknuh. Mjeseina je prodirala u sobu i osvjetl javala je neodreenom i ne169 stvarnom svjetlo u. Preda mnom je visjelo kao da je ovje- eno u zraku, jer se donji d io nije vidio kroz kljuanicu, i buljilo u mene nekakvo lice ama pljunuto lice na eg prijatelja Thaddeusa. Ista dugoljasta, elava glava, isti okrugli ekinjasti vijena c, rie kose, ista ona bljedolika boja, samo to su se crte tog lica razvukle u jezi v osmijeh, u ukoeno i neprirodno cerekanje koje je u toj sobi, obasjanoj mjeseinom , ledilo krv u ilama vi e od ma koje druge rugobe i strahote. Ovo je jezivo rekoh Holmesu. Ovo lice toliko je nalik na lice na eg mladog prijate lja da sam se okrenuo kako bih se uvjerio da li je on ipak meu nama. I tada mi pa de na pamet kako je spomenuo da su on i brat blizanci! ta da radimo? Vrata se moraju provaliti odgovori on, pa baciv i se na njih, prenese se svom svoj om te inom na bravu. Cijuknula je i za kripala, ali nije popustila. Tad se baci-smo sva trojica na vrat a pa ova uz iznenadnu lomljavu popus-ti e i mi se naosmo u sobi. Soba je bila opremljena kao neki kemijski laboratorij. Na zidu prema vratima sta jao je dvostruki red boca sa staklenim zapu aima, a stol je bio prekriven Bunsenovi m lampama, epruvetama i retortama. Po kutovima nalazili su se^ veliki baloni s k iselinama u korpama od prua. Jedan od njih kao da je propu tao ili bio razbijen, je r je iz njega curio tanak mlaz tamne tekuine, a u zraku se osjeao udan, te ak zadah n alik na miris katrana. S jedne strane sobe, usred smea od gredica i buke, stajale su dvostruke ljestve, a nad njima se na stropu nalazio otvor taman tolik da se ov jek mogao provui. U podno ju ljestvi le alo je nekakvo nemarno baeno klupko konopa. Kraj stola, u drvenom naslonjau sjedio je domain kue, sav opu ten, glave klonule na l ijevo rame, dok mu je na licu titrao onaj nedokuiv, sablasni osmijeh. Bio je ukoen i hladan, oevidno ve satima mrtav. Uini mi se kao da mu nije samo lice, ve da su mu i svi udovi neobino zgreni i izoblieni. Na stolu, blizu njegove ruke, le alo je neka kvo 170 neobino orue, neki etvrtasti tap mrkosmee boje s kamenom glavom u obliku ekia, koja je bila privr ena grubom, prostom, dvostrukom vrpcom. Kraj njega se nalazio istrgnut ko mad papira na kojem je stajalo na vrljano nekoliko rijei. Holmes pogleda papir i pr u i mi ga.

Vidite li ree podi ui znaajno obrve. Zgroziv i se od u asa, proitah pri svjetlu fenje ak etvorice. Ama zaboga, to sve to treba da znai? zapitah. To znai umorstvo ree on saginjui se nad mrtva-cem. Ah! oekivao sam to. Gledajte ova o! On pokaza na ne to to je izgledalo kao dugaak trn zaboden u ko u ba iznad uha. Izgleda kao trn rekoh. Pa to i jest trn. Mo ete ga izvui. Samo pazite, jer je otrovan. Izvukao sam ga palcem i ka iprstom; tako je lako izi ao iz ko e da je jedva ostavio tr aga. Jo se samo po maloj krvavoj pjegi vidjelo gdje je bio ubod. Sve je ovo za mene nerje iva tajna rekoh umjesto da postaje jasnije, ona biva sve mranija. Naprotiv odgovori on svakog trenutka postaje sve jasnija. Nedostaje mi jo nekolik o karika pa u razjasniti cio sluaj. Skoro smo i zaboravili na prisutnost na eg pratioca ot-kada smo u li u sobu. On je j o stajao na vratima, kao olienje prestravljenosti, potmulo jadikovao i kr io ruke. M eutim, odjednom se razdera na sav glas: Blago je nestalo. Pokrali su ga. Eno, kroz onu rupu kroz koju smo ga spustili za jedniki. Ja sam mu pomagao. Ja sam ga posljednji vidio. Pro le noi ostavio sam ga ov dje i jo dok sam silazio, uo sam kako zakljuava vrata. Koliko je bilo sati? Deset. A on je sada mrtav! Doi e policija i sigurno e misliti da sam tu i ja umije ao svoje prste. Znam da e biti tako. Ali, vi ne mislite, gospodo, zar ne? Vi sigurn o ne 171 pomi ljate da bih ja mogao biti ubojica. Ta zar bih vas inae dovodio ovamo? Oh, dra gi moji, dragi moji. Izludjet u! On stade kr iti ruke i tapkati nogama u nastupu sumanuta, duboka uzbuenja. Nemate razloga da se pla ite, gospodine Sholto! ree Holmes ljubazno stavljajui mu ru ku na rame. Poslu ajte moj savjet i odvezite se do policijske stanice i prijavite ovaj sluaj. Stavite im se na raspolaganje i pomozite im. Priekat emo vas ovdje. Maleni ovjek skoro izvan sebe poslu a, te ga usmo malo kasnije kako posre u mraku niz stepenice. 172 ESTO POGLAVLJE Kako Sherlock Holmes izvodi oevid Sada VVatsone ree Holmes trljajui ruke imamo pol sata na raspolaganju. Dobro to is koristimo. Za mene je sluaj, kao to sam vam rekao, skoro dovr en, ali ne smijemo se uljuljkati u pretjeranom samouvjerenju. Ma koliko sada sluaj bio jednostavan, on mo e imati i nekakvo duboko korijenje. Jednostavan uzviknuh. Naravno odvrati Holmes s izrazom profesora koji izla e svojim uenicima na klinici. Sjedite samo tamo u kut da otisci va ih nogu ne ote aju rje avanje stvari. A sada na p osao! Prvo, kako su u li i izi li? Vrata nisu bila otvorena od pro le noi? ta je s prozo rom? on, sve vrijeme glasno mrljajui, prenese do njega svoj fenjer, pa ree kao obr aajui se vi e samom sebi nego meni. Prozor je uglavljen s unutra nje strane. Okvir je v rst. Na stranama nema arki. Otvorimo ga. Pa ipak, neki se ovjek popeo kroz prozor. Pro le noi malo je ki ilo. Evo jednog otiska stope na ploi od prozora. A evo i okrugl og i blatnjavog otiska, evo ga opet na podu, ponovo kraj stola. Gledajte ovamo, VVatsone. Ovo je, zaista, vrlo lijep mali oevid. Ugledao sam jasno vidljive, okrugle, malene, blatnjave tragove. Ovo nije otisak stopala rekoh ja. Ne to to je za nas mnogo vrednije. Otisak drvene noge! Vidite, tu na prozorskom pra gu, otisak je te ke izme sa irokom metalnom petom, a pored nje je otisak drvene noge . To je neki ovjek s drvenom nogom. 173 Tako je. Ali tu se nalazio jo netko i taj je bio vrlo sposoban i djelotvoran save znik. Da li biste se, doktore, mogli popeti uz ovaj zid?

Pogledah kroz otvoreni prozor. Mjesec je jo osvjetljavao onaj isti kraj kue. Nalaz ili smo se na dobrih ezdeset stopa od zemlje, i nigdje na zidu od opeke nisam vid io nekakvo upori te za nogu, ili ikakvu pukotinu. Pa to je potpuno nemogue odgovorih. Bez iije pomoi svakako. Ali, pretpostavite da ovdje gore imate nekog dobrog prijat elja koji vam spusti ovaj dobri, debeli konopac, koji vidim u kutu, a iji je jeda n kraj ovje en za ovu kuku na zidu. Tada biste se, mislim ako ste poduzimljiv ovjek , mogli uspuzati i drvenom nogom, i sa svim ostalim. Na isti biste nain, razumije se, i izi li, a va bi saveznik tad povukao baeno u e gore, odvezao ga s kuke, zatvori o prozor, privrstio ga s unutra nje strane i vratio se istim putem kojim je i do ao. Kao manje znaajan podatak treba zapaziti ree on opipavajui konopac da na prijatelj s drvenom nogom, ma koliko bio dobar penja, ipak po zanimanju nije pomorac. Nema b a nimalo uljevite ruke. Pomou svoje lee vidim nekoliko krvavih mrlja, naroito pri kra ju konopca. Iz ovoga zakljuujem da se morao spu tati velikom brzinom jer je oderao ko u s dlanova. Sve je to u redu rekoh ali stvar postaje samo jo nerazumljivija. Kakav je to taja nstveni saveznik? Kako je do ao u sobu? Da, saveznik ree Holmes zami ljeno. U vezi s tim saveznikom ima nekih zanimljivosti . On ovaj sluaj izdvaja od obinih. Mislim da je taj saveznik zaorao novu brazdu u povijesti zloina ove zemlje, premda se na sline sluajeve nailazi u Indiji, i, ako m e pamenje ne vara, u Se-negambiji. t No pa kako je u ao? zapoeh ponovo. Vrata su zakljuana, prozor je nepristupaan. Da li kroz dimnjak? Suvi e je gusta re etka odgovori on. Bio sam ve uzeo u obzir i tu mogunost. Kako onda? uporno sam pitao dalje. 174 Vi kao da ne primjenjujete moje preporuke ree on kimajui glavom. Koliko sam vam pu ta govorio, uklonite li ono nemogue, ma kakav ostatak vam ostao, ma kako nevjeroj atno djelovao, on mora sadr ati istinu. Znamo da kroz vrata, prozor ili dimnjak ni je u ao. Znamo i to da nije mogao biti sakriven u sobi, jer nema gdje da se sakrij e. Odakle je, dakle, do ao? Kroz rupu na krovu povikah. Naravno. Mora da je tako u ao. Budite ljubazni i pri-dr ite mi fenjer, pro irit emo sad a svoja istra ivanja u prostoriju nad nama u tajnoj prostoriji gdje je pronaeno bla go. Popeo se po Ijestvama, pa uhvativ i se objema rukama za jednu zabatnu gredu, ubaci se u potkrovnicu. Zatim, le ei potrbu ke, pru i ruku po fenjer koji je dr ao dok sam se ja penjao. Prostorija u kojoj se naosmo bila je oko deset stopa u jednom i sedam stopa u dru gom pravcu. Pod je bio od greda a izmeu njih tanke letve i buka, tako da se pri ho danju moralo koraati od jedne grede do druge. Strop se zavr avao u iljak i oigledno j e predstavljao unutra nju stranu kunog krova. Namje taja nije bilo, a na podu je le ala debela pra ina, nagomilavana godinama. Vidite, evo ga ree Sherlock Holmes, stavljajui ruku na kosi zid. Ovo je preklopni prozori koji vodi na krov. Mogu ga gurnuti i, evo, ovdje se krov spu ta pod blagim n agibom. To je, dakle, put kojim je u ao. Hajde da vidimo mo emo li nai jo nekakve trag ove. On spusti fenjer na pod i po drugi put te noi spazih mu na licu zaprepa tenje. Ja s am se, meutim, pogledav i za njim sledio. Na podu su se vidno ocrtavali mnogobrojni otisci neke gole stope, jasne, izrazite i savr eno uobliene, ali upola manje od st ope normalnog ovjeka. Holmes rekoh apatom neko dijete je uinilo ovu grozotu. On se brzo ponovo pribra. U prvi mah sam se zapanjio ree on, ali stvar je sasvim prirodna. Popustilo mi je pamenje, jer sam mo175 gao predvidjeti tako ne to. Tu nema vi e ta da se tra i. Hajdemo dolje. Kako vi onda tumaite ove tragove? zapitah znati eljno kada smo se ponovo spustili u donju sobu. Dragi moj VVatsone, analizirajte malo i sami ree on nestrpljivo. Moje metode su v

am poznate. Primijenite ih, pa e biti pouno da usporedimo rezultate. Ni ta ne mogu smisliti to bi bilo u skladu sa injenicama odgovorih. Uskoro e vam biti potpuno jasno ree on nabu-sito. Mislim da ovdje nema vi e nieg zna nog, ali jo u provjeriti. On dohvati svoju leu i centimetar, pa kleknuv i, s nosom skoro do poda, poe hitro mj eriti, usporeivati i zagledati svugdje po sobi, dok su mu se u agrene, duboko usaene oi svijetljele kao u ptice. Pri tome je inio hitre, besmrtne kretnje kao pravi po licijski pas. Nisam se mogao odupri- I jeti pomisli kakav bi stra an kriminalac bi o da je svoju energiju i domi ljatost okrenuo protiv zakona. Pri tom nju -kanju stal no je mrmljao u sebi, dok konano ne uzvikne od veselja. Zaista imam sree ree on. Po svemu sudei, preostaje nam da se jo samo malo potrudimo Na svoju nesreu stao je u kreozot. Kraj ove smrdljive lokve vidjet ete obrise nje gove malene stope. Balon je, kao to vidite, napukao, pa je sadr aj iscurio. Pa ta onda? zapitah. Pa ni ta, ulovili smo ga, to je sve ree on. Znam psa koji bi i ao za ovim tragom na k raj svijeta. Ako je opor lovakih pasa u stanju da traga po mirisu haringe, koju vu ku po itavom okrugu, kako li e tek dobro uvje bani pas pratiti jedan tako prodoran m iris kao to je ovaj. Jednostavno kao pravilo trojno. Odgovor bi trebalo da nam da , ali, oho! evo i predstavnika zakona. Odozdo se zau e buni glasovi i tresak vrata. Prije no to naiu ree Holmes stavite svoje* prste na ruku ovog jadnika i tu, na njeg ovu nogu. ta osjeate? Mi ii su tvrdi kao drvo odgovorih. 176 Tako je. Skvrio ih je izuzetno jak gr, dakle jae od uobiajenog rigor mortis12. Povezu ui ovu izoblienost lica, s ovim hipokratskim osmijehom, risus sardonicus18, kako ga nazivaju stari pisci, to zakljuujete? Smrt uslijed nekog jakog, biljnog alkaloida odgovorili uslijed neke tvari sline s trihninu, koja izaziva ukoenost. To mi je palo na pamet im sam ugledao napete mi ie na licu. Zato sam odmah po ulasku u sobu potra io sredstva pomou kojih je otrov u ao u organizam. Kao to ste vidjeli, o tkrio sam trn koji je neznatnom snagom zabijen ili satjeran u lubanju. Obratite pa nju i opazit ete da je sjedei uspravno na stolici, pogoen u onu stranu kojom je bi o f okrenut prema otvoru na stropu. Sad pogledajte ovaj trn. Veoma sam ga oprezno podigao i primakao na svjetlo fenjera. Bio je dugaak, o tar, c rn, pri vrhu pocakljen kao da se na njemu osu ila neka ljepljiva materija. Tupi kr aj mu je bio otesan i zaokru en no em. Potjee li taj trn iz Engleske? zapita on. Ne, nikako. Koristei se svim ovim podacima morali biste biti u stanju izvui neke tone zakljuke. Ali, evo redovnih trupa; pomoni odredi sad se mogu povui. Dok je govorio, u hodniku su se uli koraci koji su se pribli avali i u sobu stupi n eki vrlo krupan, stasit ovjek u sivom odijelu. Bio je rumen, bucmast i zadrigao. Iznad pod-bulih i nabreklih podonjaka o tro su mu provirivala dva siu na mirkava oka. Z a njim su nailazili neki narednik u uniformi i Thaddeus Sholto, koji je jo drhtao . Tu e biti posla prigu enim e glasom prido lica. Krasna posla. Ali, tko su ovi ovdje? a kua je puna kao kuninjak. Mislim da me se jo sjeate, gospodine Athelnev Jo-nes ree Holmes mirno. Pa, naravno, da vas se sjeam odgovori on hriplji-vo. Vi ste gospodin Sherlock Hol mes, onaj teoretiar. Sjeam vas se! Nikad neu zaboraviti kakvo ste nam predavanje od r ali o uzrocima, zakljucima i posljedicama u 12 Znak etvorice 177 sluaju dragulja iz Bishopgatea. Doveli ste nas, istina, na pravi trag, ali morate priznati, bila je to vi e srea nego dobro obavljen posao ... Sluaj je bio kolski primjer rje enja na osnovi zdravog rasuivanja. Oh, ta nemojte! Ne stidite se priznati! Ali, ta je sve ovo? Nezgodno! Jako nezgod no! Tu samo injenice govore, nikakvo teoretiziranje. Srea da sam se zatekao u Norv

voodu u povodu nekog drugog sluaja. Kad je stigla poruka, nalazio sam se jo na sta nici. ta mislite od ega je umro ovaj ovjek? O tome nemam ta mnogo da teoretiziram ree Holmes suho. Nemojte tako! Ne mo emo porei da vi koji put pogodite ba ondje gdje treba. Zaboga! K ako sam uo vrata su bila zakljuana, a nestalo je nakita u vrijednosti od pola mili juna. Kako je izgledao prozor? Bio je vrsto zatvoren, ali se na prozorskoj dasci primjeuju tragovi. Aha! Pa da, pa da! ako je bio vrsto zatvoren, onda se tragovi mo da uope ne odnose n a ovaj sluaj. Zdrav razum mi govori da je ovjek morao dobiti napad, pa je umro nap reac; poslije toga su nestali dragulji. Aha! Sine mi tako ponekad! Narednice, izii te za trenutak, a i vi, gospodine Sholto. Va prijatelj mo e ostati. ta mislite o ovo me, gospodine Holmes? Sholto je pro le noi, po vlastitom priznanju, bio sa svojim b ratom. Brat je dobio napad i umro, a Sholto je oti ao s blagom. Kako vam se to svia ? Onda se mrtvac veoma obazrivo podigao i zakljuao vrata s unutra nje strane ironino e Holmes! Hm! Tu je praznina. Primijenimo zdrav razum. Ovaj Thaddeus Sholto je bio sa svoj im bratom, do lo je, koliko znamo, i do svae. Brat je mrtav, a nakita nema. I to zn amo. Poslije Thaddeusova odlaska brata nitko nije vidio. U njegovu krevetu nije nitko spavao. Oigledno je da se Thaddeus nalazio u najveem du evnom uzbuenju. A ni iz gled mu ba nije privlaan. Kao to vidite pletem svoje niti oko Thaddeusa. Mre a oko nj ega poinje da se zatvara. 178 k Jo ne raspola ete svim injenicama ree Holmes. Ovaj trn koji je po svemu sudei otrovan, nalazio se duboko u lubanji pored uha gd je mu se jo vidi trag; ova komad ispisana papira bio je na stolu, a pored njega n alazilo se i prilino udnovato orue s kamenom glavom. Kako se sve te injenice uklapaj u u va u teoriju? Samo jo vi e potkrepljuju moju tvrdnju ree debeli detektiv nadmeno. Kua je prepuna i dijskih rijet. kosti. Sve je ovo izveo Thaddeus. Ako je taj iverak otrovan, Thad deus ga je isto onako kao i svaki mogao upotrijebiti u ubilake svrhe. Taj je papi r nekakva klopka, zavaravanje. Jedino se jo postavlja pitanje kako je izi ao? Ah, p a naravno, eno rupe na stropu! S velikom pokretljivo u, neobinom za njegove dimenzije, pohita uz ljestve i provue se u potkrovlje. Ubrzo zaus-mo njegov glas koji nam je pobjedonosno javljao da je n a ao preklopni prozori na krovu. Umije i on da pronae pone to ree Holmes slije- ui ramenima. Katkad mu sine u glavu. 'y a pas de sots si incommodes que ceux qui ont de l'esprit!14 Vidite! ree Athelney Jones, pojavljujui se ponovo na Ijestvama. injenice govore ipa k bolje od teorije. Moje se gledi te o ovom sluaju potvrdilo. Evo, vidim preklopan prozori koji je u vezi s krovom a djelomino je i otvoren. Otvorio sam ga ja. Oh, doista! Znai da ste ga zapazili? ree malo pokunjeno. Pa lijepo, on jasno pokaz uje kako je umakao na d entlmen. Narednice! viknu. Molim, gospodine zau se iz hodnika. Neka gospodin Sholto doe ovamo. Gospodine Sholto obrati mu se Athelney Jones du nost mi je da vas upozorim da sve to budete izjavili mo e biti upotrebljeno protiv vas. U ime kraljice li avam vas slobode zbog smrti va e g brata. Evo ti sad! Nisam li vam rekao? povika siromah ovjek, ispru iv i ruke i promatrajui sa d jednog sad drugog. Ne uzrujavajte se zbog toga, gospodine Sholto ree Holmes jamim vam da u vas oslobod iti ove optu be. 179 Ne obeavajte odvi e, gospodine Teoretiaru, ne obeavajte odvi e prekide o tro detektiv. te naii na tvri orah nego to mislite. Ne samo da u ga osloboditi optu be, gospodine Jo-nesu, nego u vam i besplatno ustupi ti imena i opis dvojice ljudi koji su pro le noi bili u ovoj sobi. Jedan se zove, i mam sve razloge da u to vjerujem, Jonathan Small. On je polupismen ovjek, omanji

i hitar, a drvena patrljica mu je s unutra nje strane izlizana. Na lijevoj izmi ima grubu potplatu etvrtasta oblika, a oko pete eljeznu potkovu. Osim toga, srednje j e dobi, jako opaljen od sunca i biv i robija . Ovih nekoliko podataka mogli bi vam d onekle koristiti, ako ih jo dopunite injenicom da mu na aci nedostaje dobar dio ko e. Drugi ovjek ... Aha, drugi ovjek zapita podsmje ljivim glasom Athelnev Jones, ali ipak prilino pod d ojmom Holmesovih odreenih tvrdnji. To je neka prilino udna osoba ree Sherlock Hol-mes okrenuv i se na peti. Nadam se da uskoro biti u stanju da vam ih predstavim obojicu. Jednu rije nasamo, VVatsone! On me izvede do vrha stepeni ta. Zbog ovog neobinog dogaaja zamalo nismo izgubili iz vida glavni cilj na eg dolaska. I ja sam ba na to pomislio odgovorih. Nema ni kakva smisla da gospoica Morstan ost ane u ovom zlokobnom domu. I nema. Vi je morate otpratiti kui. Ona ivi s gospoom Cecil Forrester u donjem Camb ervvellu a to nije daleko. ekat u vas ovdje, ako ponovo doete kolima po mene. II' s te mo da premoreni? Ni najmanje. Ne mogu imati mira sve dok ne saznam ne to vi e o ovom nevjerojatnom do gaaju. Nagledao sam se raznih i neugodnih stvari u ivotu, ali, dajem vam rije, ovi noa nji uzbudljivi dogaaji iskidali su mi potpuno ivce. Bilo kako bilo, volio bih da zajedno s vama istjeram stvar do kraja. 180 Va a prisutnost e mi biti jako korisna odgovori on. Mi emo samostalno ispitati sluaj a pustiti prikana Jonesa neka u iva nad svim svojim izmi ljotinama koje mu padnu na pamet. Kada odvedete gospoicu Morstan, molim vas otiite u Pinchin Lane broj 3, do lje na obali, blizu Lambe-tha. U treoj kui s desne strane stanuje ovjek koji konzer vira ivotinje a zove se Sherman. Vidjet ete u prozoru lasicu koja dr i kunia. Kucajte i dignite starog Shermana iz kreveta, pozdravite ga i recite mu da mi hitno tre ba Toby. Pretpostavljam da je rije o psu. Da, neki udan pas mje anac, sa zaprepa ujue sna nim njuhom. Vi e mi je stalo do pomoi j Tobyja nego do sve sile policijskih detektiva u Londonu. Onda u ga dovesti rekoh. Sada je jedan sat. Ako uspijem da dobijem odmorna konja, mogao bih se vratiti prije tri. A ja u vidjeti ree Holmes to mogu doznati od gospoe Bernstone i od indijskog sluge, koji, kako mi veli gospodin Thaddeus, spava u susjednoj potkrovnici. A zatim u se udubiti u Jonesove velike pronalaske i slu ati njegove, ne ba odve ukusne, zajedlji vosti. Wir sind gewohnt dass die Menschen verhhnen, was sie nicht verstehen15. Goet he je uvijek jezgrovit. 181 SEDMO POGLAVLJE Zgoda o buretu Policija je dovela sa sobom kola pa sam u njima otpratio kui gsopoicu Morstan. Sve dok je trebalo podr ati nekog slabijeg od sebe, slijedei onaj milosrdni nain koji i maju ene u tim prilikama, ona je bila mirna. Zatekao sam je kraj prestra ene domaice prijaznu i stalo enu. Meutim, u kolima je odjednom klonula. Briznula je u pla, vidj elo se koliko ju je bolno pogodio dogaaj ove noi. Kasnije mi je priala da me je tad a smatrala za hladna i ravnodu na ovjeka. Nije ni slutila ta se odigravalo u mojem s rcu, niti je imala ikakvu predod bu o velikom samosavlaivanju. Sva moja naklonost, sva moja ljubav hrlili su k njoj isto onako kao maloprije u vrtu moja ruka. Osjea o sam da mi itava godina svakodnevnog ivota ne bi pru ila toliko dokaza o njenoj dra goj smjeloj prirodi kao ovaj dan pun neobinih do ivljaja. No dvije misli ledile su mi rijei u grlu kojima sam htio dati odu ka svojoj odanosti. Bila je potresena, sla ba i bespomona. U takvu trenutku iskazivati ljubav znailo bi koristiti se njenim d u evnim stanjem. A to je bilo jo gore, sada je postala i bogata, treba da dobije vel iko naslijee, ako Holme-sova istraga urodi plodom. Pod takvim okolnostima ne bi b ilo ni lijepo ni po teno da jedan vojni kirurg s bolesnikom hranarinom iskoristi pr ijateljski odnos koji je nastao pukim sluajem. Zar ne bih ispao kao najobiniji lov ac na miraz? Nisam smio dopustiti da tako ne to i pomisli. Ovo blago iz Agre ispri jeilo se meu nama kao nepremostivi jaz. Kad stigosmo do stana gospoe Cecil Forrester, bilo je skoro dva sata. Posluga se ve odavno povukla na poinak, ali je gospou Forrester toliko zanimao ishod udne poruk

e koju je primila gospoica Morstan, da ju je eljno oekivala. 182 Bila je to ljupka ena srednje dobi. Radovao sam se to vidim kako ju je gospoica Mor stan srdano ogrlila rukom oko pasa i kako joj je majinski zvuao glas kad ju je ova pozdravila. Oevidno, gospoica Morstan nije bila samo jedna plaena, zavisna osoba, v e i prijatelj koga po tuju. im me je predstavila, gospoa Forrester me ozbiljno zamoli da uem i ispriam ta nam se dogodilo. Ja sam pak, objasnio svu va nost zadatka koji j e jo preda mnom. Obeah, s puno po tovanja, da u ih izvijestiti o svemu. U odlasku, kr iomice, os-vrnuh se i kad kola krenu e, vidjeh, a jo i dan-danas vidim, na stepeni tu dvije ljupke i zagrljene prilike, poluotvorena vrata, svjetlo koje se iz predvo rja probija kroz obojeno staklo, barometar i sjajne poluge na stepeni tu. Pogled, makar i letimian, na miran engleski dom djelovao je, posred mranog posla u koji sm o se uplitali, vrlo umirujue. to sam vi e mislio na ono to se zbilo, sve mi se vi e inilo mranijim i burnijim. Prolaze tihim ulicama, osvijetljenim plinskim svjetiljkama, uz jednolino kloparanje to-ko va, ponovo sam u mislima pro ao cio tok udnih zbivanja. Smrt kapetana Morstana, i s lanje bisera, oglas, pismo svi ti dogaaji su rasvijetljeni. Meutim, ovi dogaaji su nas doveli do jo dublje i mnogo traginije tajne. Indijsko blago, neobian plan pronae n meu papirima kapetana Morstana, udan dogaaj kad je umirao major Sholto, ponovo ot krie blaga nakon ega je uslijedila smrt onoga koji ga je otkrio, veoma udne okolnos ti zloina, otisci nogu, neobino oru je, rijei na papiriu koje su odgovarale rijeima nae im na platnu kapetana Morstana sve je to bio labirint u kojem bi netko s manje i zuzetne obdarenosti od mog sustanara izgubio nadu da e pohvatati niti. Pinchin Lane predstavljao je niz tro nih kua od opeka na dva kata u donjem kraju La mbetha. Dugo sam kucao na vrata kue broj 3. Konano se iza jednog prozorskog kapka pojavi svjetlo svijea a na gornjem prozoru pomoli se neko lice. 183 Gubi se odavde, pijanduro jedna ree to lice. Ako jo i dalje bude dizao galamu, otvo rit u sve tenare i etrdeset i tri psa pustiti na tebe. Pa ja sam upravo zato i do ao, ali da pustite samo jednog odvratih. Tornjaj se zaurla glas. Vidi ovu kesu, u njoj je e agija; tako mi Boga, ako ne zave e tresnut u je o tvoju tikvu. Ali meni ne treba e agija, meni treba pas povikah. Neu s tobom vi e da se obja njavam dreknu gospodin Sherman. Smjesta se isti odavde je dok izbrojim do tri e agija e poletjeti. Gospodin Sherlock Holmes poeh. Moje rijei odjednom dobi e arobno znaenje; prozor se mah zatvori a vrata se za tren oka otkljua e i otvori e. Gospodin Sherman je bio viso k, suh starac, pognutih lea i ilava vrata. Prijatelj gospodina Sherlocka Holmesa u svako doba je dobro do ao ree on. Uite, gosp odine. uvajte se lasice, jer ujeda. Ah, nevaljalice, nevaljalice, ti bi zakaila ov og gospodina? Ovo se odnosilo na jednu veliku lasicu koja je kroz re etke od kavez a proturila svoje crvene oi i zlobnu nju ku. Nemojte se uzrujavati zbog ovoga. To j e samo sljepi. Nema otrovnih zuba, pa ga pu tam u sobu, jer uni tava insekte. Ne smij ete mi zamjeriti to sam u poetku bio s vama malo opak; naie djeurlija pa me zavitlav aju, a i inae mnogi prolaze ovim putem pa me svaki as uznemira-vaju kucanjem. to hoe gospodin Sherlock Holmes? Hoe jednog va eg psa. Ah, to e biti Toby. Jeste, zove se Toby. Toby ivi ovdje s lijeve strane na broju 7. Dr ei svijeu, on krenu sporo naprijed kroz udnu porodicu ivotinja koju je okupio. Pri lelujavom svjetlu, punom sjena, nejasno sam razabrao kako iz svake tenare, iz sva kog kuta izviruju i motre nas svjetlucave oi. ak i zabatne grede nad nama bile su prepune uspavane ivadi, koja se uznemirena zbog na ih glasova, poela tromo premje tati s noge na nogu. 184 Ispostavi se da je Toby ru an mje anac, s dugakom dlakom i klopavim u ima, pola cunjava c, a pola lovaki pas smee i bijele dlake, koji se gegao vrlo nespretno. Poslije ma lo oklijevanja, on primi od mene kocku eera koju mi je dodao stari prirodnjak, pa po to tako sklopismo prijateljstvo, Toby me doprati do kola ne protivei se da poe sa

mnom. Vratio sam se u Pondicherry Lodge ba kad je na satu Palae otkucavalo tri. T u sam saznao da je uhap en i McMurdo i da su njega i gospodina Sholtoa odveli na p olicijsku stanicu. Dva policajca uvala su uski ulaz ali kada sam spomenuo detekti -vovo ime pustili su me da proem sa psom. Holmes je stajao na kunom pragu s rukama u d epovima i pu io lulu. Ah, doveli ste ga ree on. To vam je valjan pas! Jones je oti ao. Otkad ste nas napu stili bilo je velikog rasipanja energije. Uhapsio je ne samo na eg prijatelja Thad deusa, nego i vratara, domaicu i indijskog slugu. Cijela kua je prepu tena nama, izu zev to se gore nalazi narednik. Ostavimo psa ovdje pa poimo gore. U holu smo vezali Tobyja za stol i jo se jednom uspeli stepenicama. Soba je bila onakva kakvu smo je i ostavili, osim to je preko le a bila prebaena plahta. Umoran, policijski narednik se naslonio u kutu. Posudite mi svoj fenjer, narednice obrati mu se moj prijatelj. Sada mi prive ite o vaj papir oko vrata tako da visi preda mnom. Hvala vam. Moram skinuti cipele i ar ape jer u se pozabaviti malo pentranjem. Watsone, umoite rubac u kreozot. To je sv e. Sada poite sa mnom za trenutak u potkrovlje. Provukli smo se kroz rupu. Holmes i ovom prilikom upravi svjetlo na otiske u pra ini. elim da posebno obratite pa nju na ove otiske stopa ree on. Zapa ate li ne to posebno Pripadaju rekoh nekom djetetu ili nekoj maloj eni. Ali, na stranu njihova veliina. Zar ne primjeujete ni ta drugo? Veoma nalikuju na ma koje druge otiske. 185 Ba ni ta ne nalikuju. Pogledajte ovamo. Ovo je otisak desne stope. Sad u pored ove n ainiti otisak svoje. Kakva je razlika? Va i prsti su stisnuti jedan uz drugog. Na ovom drugom otisku prsti su jasno razdv ojeni. : Potpuno tono. U tome i jest stvar. Hoete li sada biti tako ljubazni da priete prek lopnom prozoriu i pomi-ri ete rub drvenog okvira. Ja ostajem ovdje, jer dr im ovaj rub ac u ruci. Uinio sam kao to mi je rekao. Osjetio sam neki miris nalik na katran. Evo, ovdje je stao nogom kad je izlazio. Ako ak i vi mo ete to osjetiti, za Tobvja mislim to nee predstavljati ba nikakvu te kou. Sada otrite dolje i pustite psa. U trenutku kad sam se na ao u vrtu, Sherlock Holmes je bio na krovu. Mogao sam ga lijepo vidjeti kako poput nekog golemog svica vrlo polako pu e uz sam rub. Izgubio se iza grupe dimnjaka, ali se opet brzo pojavio i nestao na drugoj strani krova . Kad sam oti ao na drugu stranu, na ao sam ga kako sjedi na uglu strehe u udubljenj u oluka. Jeste li vi to, VVatsone? viknu on. Jesam. To je mjesto. ta se ono crni tamo dolje? Bure za ki nicu. Je li poklopljeno? Jeste. Ima li u blizini kakvih ljestvi? Nema. Prokletnik! Veoma vratolomno mjesto. No trebalo bi da se mogu spustiti onamo oda kle se on popeo. Ova vodovodna cijev ini se da je prilino vrsta. Ii e. Zau se struganje nogu i fenjer se poe sigurno spu tati kraj zida, zatim, odskoiv i, pad e na vrh bureta, a odande na zemlju. Nije bilo te ko ii za njim ree on navlaei arape i izme. Crijep je du cijelog put kretao raskliman, a evo, u svojoj urbi izgubio je i ovo. To potvruje moju, kako v i, doktore, ka ete, dijagnozu. 186 Predmet koji mi je pru io bio je neka mala lisnica ili kesa, ispletena od obojenih trava; na njoj je unaokolo bilo nanizano nekoliko staklenih perlica. Po obliku i veliini mogla je poslu iti i kao kutija za cigarete. U njoj se nalazilo pola tuce ta trnova od tamna drveta, za iljenih na jednom i zaobljenih na drugom kraju, slini onome koji je dobio u glavu Bartholomew Sholto. Ovo su paklene stvari ree on. Pazite da se ne nabodete. Drago mi je da sam do nji h do ao, jer po svoj prilici ovo su svi koje je imao. Utoliko je manje opasnosti d

a ih uskoro vi ili ja dobijemo pod ko u. Radije bih se izlo io metku iz karabina neg o ovome. Jeste li orni za jednu etnju od est milja, Watsone? Svakako rekoh. Hoe li izdr ati va a noga? Oh, hoe. Ah, tu si, psiu moj! Dobri, stari Toby. Pomiri i Toby, pomiri i! i on gurnu psu pod n os rubac natopljen kreozo-tom dok je ivotinja stajala ra irenih, dlakavih apa i vrlo smije no i kooperno dr ala glavu, kao neki znalac koji miri e bouquet18 neke uvene vrste vina. Holmes zabaci rubac, prive e mje ancu oko vrata jak konopac i povede ga do bur eta za vodu. ivotinja odmah poe cviljeti pa uzdignuta repa, a s nju kom uperenom u t lo, tapkajui po tragu, uputi se urno po stazi brzinom koja nas je primorala da got ovo trimo. Na istoku je postepeno svitalo pa se u hladnom i sivom svjetlu vidjelo prilino da leko. Nad nama se uzdizala etvrtasta, masivna kua sa svojim crnim, praznim prozori ma, golim zidovima sva izgubljena i alosna. Put nas je vodio preko vrta, okolo-na okolo ra trkanih okopa i jama. Cijelo ovo mjesto s rasutim gomilama smea, s divlje izraslim korovom, djelovalo je te ko i sudbonosno i sasvim se podudaralo s mranom t ragedijom koja se nadnijela nad njega. Po to je stigao do graninog zida, Toby poe trati du njega da bi se konano zaustavio u j ednom kutu koji je zaklanjala neka mlada breza. Na mjestu gdje su se spajala dva zida, ispalo je nekoliko opeka. Zemlja je na tom mjestu bila 187 izga ena, a opeke u rupama na zidu zaobljene kao da su esto slu ile za penjanje. Holm es se pope, pa preuzev i od mene psa, prebaci ga na drugu stranu. Evo otiska ruke Drvene noge primijeti on kad sam se popeo za njim. Vidite li na bijeloj buki sasu enu mrlju krvi? Srea da od juer nije pala ki a. Po cesti e se jo moi ju iti miris, usprkos tome to su oni pro li ovuda itavih dvadeset i osam sati prije na s. Priznajem, pri pomisli na veliki saobraaj koji je u meuvremenu pro ao tom cestom u p ravcu Londona, ja sam u to posumnjao. No uskoro sam se okanio svoje bojazni. Tob y se nijednog trenutka nije dvoumio niti zastao ve se neprestano na svoj posebni nain gegao i nju kao sve dalje i dalje. Jetki miris kreozota oigledno je odudarao od svih ostalih mirisa. Nemojte misliti ree Holmes da moj uspjeh u ovom sluaju zavisi samo od pukog dogaaja to je ovaj pri-kan nagazio na kemikaliju. Sagledao sam mogunosti da ih se doepam n a jo nekoliko naina. Ovaj mi se samo ini najpogodniji, jer kao da nam je pao s neba i lud bih bio da ga ne iskoristim. S druge strane, zbog ove okolnosti sluaj se n ije izmetnuo u lijep mali intelektualni problem kao to se inilo u prvi mah. Iz nje ga bi se dala izvui krasna iskustva da nema ovog odve opipljiva putokaza. Krasna iskustva, ali isto tako i nedostataka rekoh. Uvjeravam vas, Holmes, divim vam se kakvim sve sredstvima uspijevate u ovom sluaju. Divim se jo vi e nego u sluaj u umorstva to ga je izveo Jefferson Hope. Ova mi se stvar ini jo dublja i tajanstve nija. Kako ste, na primjer, s tolikom sigurno u mogli da opi ete ovjeka s drvenom nogo m? Pih, dragi mladiu, pa to je bar bilo jednostavno. Neu da budem teatralan, jer sve je oigledno i jasno kao na tanjuru. Evo ovako: dva oficira koji su bili na du nosti komandnog osoblja u kaznionici doznali su gdje je zakopano nekakvo blago. Engle z Jonathan Small nacrtao im je mapu. Sjeate li se da smo to ime vidjeli na planu koji je bio u posjedu kapetana Morstana? On ga je potpisao u svoje ime i 188 u ime svojih suuesnika, i ostavio znak etvorice, kako ga je, nekako dramatino, nazv ao. Uz pomo ovog plana oficiri ili oficir dolazi do blaga i odnosi ga u Englesku, ne ispuniv i, kao to pretpostavljamo, neki od uvjeta pod kojim ga se dokopao. Za to Jonathan Small nije sam prigrabio blago? Odgovor je jasan. Plan je datiran u vri jeme kad je Morstan do ao u blizak dodir s robija ima. Jonathan Small se nije doepao blaga, jer je bio robija kao i njegovi suuesnici pa nisu mogli napu tati kaznionicu. Ali to je samo pretpostavka rekoh. Vi e nego pretpostavka. To je jedina hipoteza koja je u skladu sa injenicama. Da vi dimo kako to odgovara onome to je uslijedilo. Major Sholto nekoliko godina miruje kao bla eni posjednik blaga. Zatim prima neko pismo iz Indije koje mu ulijeva str

ah u kosti. ta li je to bilo? Pismo koje je kazivalo da su ljudi kojima je nainio nepravdu pu teni na slobodu. Ili da su pobjegli. To je mnogo vjerojatnije jer mo e se pretpostaviti da je on zn ao kad njima istie kazna. Inae ga to ne bi iznenadilo. I ta on poduzima? uva se ovjek a s drvenom negom bijelog ovjeka, zapamtite, jer je jednog bijelog trgovca zamije nio s njim, i odmah pripucao na njega. Osim toga i na planu se nalazi ime samo j ednog bijelca. Ostali su hindusi ili muhamedanci. Drugog bijelog ovjeka nema. Sto ga pouzdano mo emo tvrditi da je ovjek s drvenom nogom identian s Jonathanom Smallom . ini li vam se da ovakvo rasuivanje ne stoji? Ne, ono je jasno i sa eto. Dobro. Stavimo se sada u polo aj Jonathana Smalla. Promotrimo sluaj s njegove toke g ledi ta. On dolazi u Englesku s dvije namjere: da stekne ponovo ono to smatra svoji m pravom i da se sveti ovjeku koji mu je nanio nepravdu. Pronalazi gdje stanuje S holto i, vrlo vjerojatno, uspostavlja kontakt s nekim iz kue. Postoji onaj Lal Ra o koga nismo vidjeli. Gospoa Berstone ga opisuje kao osobu koja je daleko od toga da bude neki svetac. Meutim, Small nije mogao pronai gdje je sakriveno blago, jer osim majora i jednog vjernog sluge koji je umro, to nitko nije znao. Small dozn aje 189 da je major na samrti. Izbezumljen da tajna blaga ne i ezne zajedno s majorom provl ai se kao kroz ibe, pored stra a-ra, probija se do samrtnikova prozora i ne ulazi je r ga ometa prisutnost obojice sinova. Meutim, izbezumljen od mr nje prema pokojniku , ulazi jo iste noi u sobu i pretura po njegovim papirima u nadi da e nai neku bilje k u koja se odnosi na blago. Na koncu, ne na av i ni ta, ostavlja onaj napis na papiru k ao znak svoje prisutnosti. Vjerojatno je jo prije naumio da na le u ostavi neku tak vu opomenu u znak da nije rije o obinom umorstvu ve, s gledi ta etvorice suuesnika, o n ekoj vrsti zadovoljavanja pravde. udna i hirovita shvaanja dosta su uobiajena u ana lima zloina i obino pru e vrijedne podatke o zloincu. Jeste li shvatili? Veoma dobro. ta je, dakle, Jonathan Small mogao uiniti poslije smrti starog Sholta? Mogao je sa mo produ iti da tajno motri nastojanja sinova oko pronala enja blaga. Mo da ak napu ta En glesku gdje se vraa samo povremeno. Sinovi otkrivaju potkrovnicu to on odmah dozna je. Ponovo nailazimo na trag nekog saveznika u kui. Jonathan je sa svojom drvenom nogom potpuno nesposoban da se dokopa sobe u potkrovlju. Ali, on vodi sa sobom nekog udnog ortaka koji svladava tu prepreku. Ovaj nagazi svojom bosom nogom u kr eozot i tako ostavlja trag. Znai, ubojstvo je izvr io ortak, a ne Jonathan. Tako je. I to ne ba po Jonathonovoj volji sudei po mno tvu tragova to ih je ovaj neop rezno ostavio. Jonathan nije izrazito neraspolo en prema ubijenome; dra e bi mu bilo da ga je jednostavno mogao vezati i zaepiti mu usta. On nije htio njegovu glavu. Meutim, tu se nije dalo pomoi; provalili su divljaki instinkti njegova ortaka i ot rov je uinio svoje. Vidjev i to, Jonathan Small ostavlja na papiru opomenu, spu ta ko veg s blagom kroz prozor pa izlazi s njim. Eto toka dogaaja kako sam ga ja uspio o dgonetnuti. to se tie njegova linog izgleda, mora da je neki sredovjean ovjek i opalj en od sunca jer je odslu io svoj rok u onakvoj peici kao to su Andamani. Visina mu s e mo e lako odrediti po du ini koraka. Da je imao bradu, znamo po tome to je 190 to bila jedina stvar koja se dojmila Thaddeusa Sholta kad ga je ugledao na prozo ru. Ne znam ima li jo to? A ortak? Ah, pa ni u tome nema velike tajne. Doznat ete uskoro i o tome sve. Kako je divan jutarnji zrak. Gledajte onaj ru iasti oblaak to lebdi kao pero nekog divovskog flami n-ga. Rumen suneva ruba upravo probija oblake londonske magle. Obasjat e mnogo lju di, ali, nitko se meu njima, kladim se u to, ne bavi udnijom rabotom od vas i mene . Ah, to se u prisutnosti velikih, su tinskih sila prirode osjeamo malenim zbog svoj ih siu nih ciljeva i te nji. Kako stojite s va im Jean Paulom? Prilino... Nai ao sam na njega itajui Carlylea.17 To vam je kao da idete potokom do izvornog jezera. Dao je udnu, ali duboku opasku , kako glavni dokaz stvarne ovjekove veliine le i u njegovu poimanju koliko je sitan . To ukazuje na mo usporeivanja i procjene, koja je sama po sebi dokaz plemenitost

i. Ima mnogo osnova za razmi ljanje i u Richteru. Jeste li ponijeli sa sobom pi tolj ? Imam svoj tap. Mo da e nam ustrebati tako ne to, ako stignemo do njihove jazbine. Jonathana prepu tam vama, a onog drugog, ako bude neugodan, morat u ubiti. On u razgovoru izvadi revolver, stavi u njega dva metka, i vrati ga u desni vanj ski d ep svog kaputa. Za ovo vrijeme Toby nas je vodio prema glavnom gradu nekim sporednim cestama kra j kojih su se nizale kue. Meutim, sad smo stigli u povezane ulice u kojima su se u veliko kretali ranoranioci i dokeri, dok su bunovne ene skidale kapke s vrata i is tile ulazna stepeni ta. Po gostionicama na u-glovima upravo je poinjao posao, pa su iz njih izlazili ljudi neuredna izgleda otirui rukama svoje brade poslije jutarn je kapljice. Psi veoma udnih vrsta nicali su i gledali nas iznenaeno, ali se na neu sporedivi Toby nije osvrtao ni lijevo ni desno ve je trkarao naprijed s nju kom upra vljenom ka zemlji cvilei kad bi nabasao na svje e ouvan trag. Pre li smo Streatham, Brixton, Camberwell i sada smo se nalazili u Kennington Lane u, budui da smo bonim uli191 ama do li istono od trga Oval. Ljudi koje smo pratili i li su neobino krivuda vim putem , vjerojatno u elji da zavaraju trag. Nikad nisu i li glavnom ulicom, ako su se mog li koristiti nekom usporednom, sporednom. U podno ju Ken-nington Lanea zaokrenuli su lijevo kroz Bond Streat i Miles Street. Ondje gdje te ulice zavr avaju u Knight Placeu, Toby zastade, s jednim naulenim a jednim spu tenim uhom, pa zatim poe trati sad naprijed, sad natrag. Prva slika psa u nedoumici. Tada se zbuni nju kajui ukrug i s vremena na vrijeme pogledajui nas kao da tra i pomo. Koji je avo s ovim psom? proguna Holmes. Ta valjda nisu uzeli kola ili odletjeli b alonom. Mo da su stajali ovdje neko vrijeme primijetili. Ah, u redu je. Opet je krenuo ree moj suputnik s prizvukom olak anja. Zaista, krenuo je jo jednom onju iv i svuda naokolo, onda se naglo odlui i pojuri takv om silinom i odluno u kakve do tada jo nije bio pokazao. ini se da je miris sad bio mn ogo jai nego prije, jer ak nije morao ni nju kati ve je jednostavno zatezao uzicu, po ku avajui da poleti trkom. Po sjaju u Holmesovim oima vidio sam da vjeruje da smo bl izu cilja. Sad nas je put vodio niz Nine Elma, sve dok nismo stigli do velike drvare Broder ick & Nelson, kraj krme kod Bijelog Orla. Ovdje se na pas, izvan sebe od uzbuenja, sj uri kroz bona vrata u dvori te gdje su pilari ve bili na poslu. On proleti niz stazu po strugotini i piljotini, zaobie izmeu dvije gomile drva, pa, konano s pobjednikim lave om skoi na jedno veliko bure koje se jo nalazilo na runim kolicima kojim su ga dovezli. U agrenih oiju i ispru ena jezika stajao je Toby na buretu gledajui sad Holme sa sad mene oekujui priznanje. Duge od bureta i kotai kolica bili su umazani nekakv om tamnom tekuinom, a u zraku se osjeao jak miris kreozota. Sherlock Holmes i ja glupo se pogledasmo pa prasnusmo istovremeno u nezadr iv smij eh. 192 OSMO POGLAVLJE Ilegalci iz Baker Streeta ta emo sad zapitah. Tobyjeva nepogre ivost postala je sumnjiva. Postupio je prema svojim sposobnostima ree Holmes skidajui ga s bureta i izvodei iz dvori ta drvare. Ako razmislite koliko se kreozota svakodnevno raznosi po Londonu , nije nikakvo udo da se trag za kojim smo po li zametnuo. Kreozot se sada mnogo up otrebljava u preradi drveta. Ne treba kriviti jadnog Tobyja. Moramo se, mislim, opet dokopati pravog traga. I srea to nam nije daleko. Psa je oigledno zbunilo to to su na uglu Knight Pleaca dv a traga polazila u razliitim pravcima. Mi smo krenuli ba onim pogre nim. Sad nam pre ostaje da poemo onim drugim. U tome nije bilo nikakvih pote koa. Kad smo doveli Tobyja na mjesto gdje je pogrije i o, on naini velik krug i na kraju poleti u novom pravcu. Moramo paziti da nas sad ne dovede do mjesta odakle su donijeli kreozot primijet ih. Mislio sam na to. Ali, gledajte, on se dr i plonika; a bure je prolazilo ulicom. Ne

, sad smo na pravom tragu. Ovaj se protezao prema obali rijeke prolazei kroz Belmont Place i Prince's Street . Na kraju Bond Streeta doveo Has je ravno do obale, gdje se nalazio mali drveni kej. Toby nas dovede do samog ruba, pa ondje stade kao ukopan cvile-i i gledajui u tamni tok rijeke ispod sebe ... Nemamo sree ree Holmes. Ovdje su uzeli amac. 13 Znak etvorice 193 Unaokolo po vodi i na rubu keja bile su vezane male barke i amci. Ponijeli smo To bvja do tih amaca, ali on, premda je ozbiljno nju kao, ne dade nikakva znaka. Blizu sasvim jednostavnog pristani ta nalazila se mala kuica od opeka kroz iji je dr ugi prozor bila proturena drvena ploa na kojoj je stajalo velikim tampanim slovima : Mordecai Smith, a ispod toga amci za iznajmljivanje na dan ili sat. Jedan drugi nat pis koji se nalazio iznad vrata obavijestio nas je da ovdje dr e i izletniki parni brodi to je potvrivala i velika gomila koksa koja se nalazila na nasipu. Sherlock H olmes se polako pro eta unaokolo, s licem punim lo ih slutnji. Ovo ne miri e na dobro ree on. Ti su momci lukaviji nego to sam mislio, ini se da su zametnuli svoje tragove. Bojim se da je ovdje bilo i unaprijed pripremljenih pos tupaka. Kad se pribli io vratima kue, ova se otvori e, a iz njih istra neki kovravi djeai od sv h est godina; za njim je i la podebela ena, sva rumena u licu, dr ei u ruci veliku spu vu . Odmah da se vrati i da se opere , Jack vikala je. Vraaj se, ugursuze jedan, jer ako ti doe otac kui i zatekne te ovakva, imat emo to uti od njega. Zgodan mali vro povika Holmes. Lijepo rumeno spadalo. Hajd', Jack, to bi htio da ti dam? Htio bih iling ree. Ne bi li htio jo ne to? Htio bih dva ilinga odgovori udo od djeteta poslije izvjesnog razmi ljanja. Eto ti! Ulovi ih! Zlatno dijete, gospoo Smith. Bog vas blagoslovio, gospodine, i jest, napredan je. Skoro odve, da bih mogla izii s njim na kraj, naroito kad mi mu nije po nekoliko dana kod kue. Zar je odsutan? ree Holmes razoaranim glasom. Ba mi je ao jer sam elio razgovarati gospodinom Smithom. 194 Nema ga od juer ujutro, i, istinu govorei, ve sam se poela zabrinjavati. No, ako se radi o nekom amcu, gospodine, mogla bih vam i ja pomoi. elio sam da unajmim njegov parni brodi. Ah, dragi gospodine, on je ba brodiem i oti ao. To me i zabrinjava, jer znam da nije ponio vi e ugljena nego do Woolwicha i natrag. Da je oti ao maonom ne bih pomislila ni ta, jer ga je posao ve vi e puta odveo ak i do Gravesen.-da, pa ako je bilo vi e pos la znao se zadr ati i du e. Ali, kakva vajda od parobroda bez ugljena? Ugljen bi mogao kupiti i na nekom pristani tu niz rijeku. Mogao bi, ali on to ne radi jer su visoke cijene koje tra e za par bijednih vrea. A osim toga, ne volim ni onog ru nog ovjeka s drvenom nogom i stranim izgovorom. ta h oe i za to se stalno mota unaokolo? ovjek s drvenom nogom ree Holmes iskreno iznenaen. Da, gospodine, neki ovjek majmunska Jica, koji io vi e puta dolazio mojem matoru. O n ga je i digao pro le noi i, to je jo udnije, moj je znao da e doi, jer je brodi dr a parom. Govorim vam otvoreno, gospodine, nije mi nimalo ugodno zbog svega toga. Ali, draga gospoo Smith ree Sherlock Holmes slije ui ramenima vi se pla ite bez razl . Otkud mo ete tvrditi da je noas dolazio ba ovjek s drvenom nogom? Ne razumijem kako mo ete biti tako sigurni? Njegov glas, gospodine. Poznajem mu glas, nekako je dubok i promukao. Moglo je b iti oko tri, kad je zakucao na prozor. 'Di , se rekao je vrijeme je da se ide na s mjenu'. Moj matori probudi Jima, to je moj najstariji sin, pa odo e ne rekav i ni ri je. Lijepo sam ula kako mu lupa drvena noga po kamenju. A je li taj ovjek s drvenom nogom bio sam? Ne bih mogla sigurno rei, gospodine. Nikog drugog nisam ula. ao mi je, gospoo Smith, jer sam elio brodi, a uo sam dobrih stvari o ... Kako se ono

zva e? 195 Aurora, gospodine. Ah, je li to onaj stari, zeleni brod sa utom, vrlo irokom trakom na pramcu? Nikako. To je sasvim zgodan, mali brodi, ljep i od ikojeg drugog na rijeci. On je s vje e obojen u crno, s dvije crvene trake. Hvala. Nadam se da ete uskoro uti o gospodinu Smithu. Idem dolje niz rijeku, pa ak o sluajno ugledam Au-roru, javit u im da ste u brizi. Crni dimnjak, rekoste? Ne, gospodine. Crni s bijelom trakom. Ah, pa da. Crni su bokovi na brodu. Zbogom, gospoo Smith. Eno amd ije sa skelom, Wat sone. Uzet emo je i prevesti se preko. Najva nija je stvar kod ljudi te vrste ree Holmes dok smo sjedili na skeli nikad ne poka i kako su njihova obavje tenja od bilo kakve va nosti. Ne postupite li tako, zat vorit e se odmah kao kamenica. Ako ih, naprotiv, slu ate protiv volje, kao to smo ini li, ut ete vrlo vjerojatno ono to vam i treba. Na je pravac, ini se, sada prilino jasan rekoh. Pa ta biste vi uinili? Unajmio bih parobrod i po ao niz rijeku u potragu za Aurorom. To bi, dragi prijatelju, bio golem posao. Mogao je da se ukotvi odavde pa sve do Greenvvicha, na svakom pristani tu sa obje strane rijeke. Iza mosta prote e se milj ama pravi labirint pristani ta. Trebalo bi tri dana da ih sve pregledate, ako se t oga latite sami. Onda pozovite policiju. Ne. Vjerojatno u tek u posljednjem trenutku pozvati Athelneva Jonesa. On nije lo ov jek, pa ne bih htio da i ta uinim to bi ga uvrijedilo profesionalno. Ali, kad smo ve odmakli tako daleko, nalazim zadovoljstvo ba u tome da sam zavr im tu istragu. Mogli bismo dati oglas u novine i zatra iti obavje tenje od lukih vlasti. 196 Sve gore i gore. Ljudi za kojima tragamo doznali bi da im je potjera za petama, pa bi pobjegli iz zemlje. Po ovome kako sada stoje stvari, oni e vjerojatno otii, ali dok budu vjerovali da su sigurni, nee im se uriti. Tu e nam koristiti Jonesova upornost, jer e se njegovo gledi te o zloinu svakako progurati u dnevnu tampu, pa e bj egunci misliti da je sve krenulo krivim putem. Pa ta emo onda? zapitah kad smo se iskrcali blizu kaznionice kod Millbanka. Uzmite ova kola, odvezite se kui, dorukujte i odspavajte koji sat. Bezuvjetno mora mo noas opet biti na nogama. Hej, koija u, stanite pred po tom. Tobyja emo zadr ati, jer nam on jo mo e biti od koristi. Ne znam. Sjeate li se detektivskog odreda iz Baker Streeta koji sam upotrijebio u sluaju Je ffersona Hopea? Kako da ne rekoh smijui se. Ovo je ba prilika u kojoj oni mogu biti od neprocjenjive koristi. Ako iznevjere, imamo i drugih sredstava, ali u poku ati najprije s njima. Poslao sam brzojav mom m alom, prljavom suradniku Wigginsu i oekujem da nam se on i njegova banda jave jo p rije no to zavr imo doruak. Bilo je izmeu osam i devet sati. Poslije svih noa njih uzbuenja osjeao sam jaku reakci ju. Bio sam iscrpljen i klonuo, u glavi mi se mutilo, a tijelo mi je malaksalo. Nije me ponijelo ono profesionalno odu evljenje koje je nosilo mog prijatelja, nit i sam se mogao udubiti u stvar, kao u isto intelektualni problem. A umoreni Barth olomew Sholto ta o njemu sam ve i ovako malo ta dobrog uo, tako da prema njegovim u bojicama nisam osjeao neke naroite antipatije. Naravno, blago, to je ne to posebno. Ono je, ili bar njegov dio, po svim pravilima pripadalo gospoici Morstan. I sve d ok je postojala ma i jedna jedina mogunost da se ono pronae, gotov sam da samo tom e cilju posvetim sav svoj ivot. Istina, ako ga pronaem, ono e je odvojiti od mene. Pa ipak, bila bi to sebina i sitna ljubav kad ne bih tako postupio. Ako Holmes ra di zato da pronae zlikovce, ja sam imao deseto-rostruko jai razlog. 197 U Baker Streetu sam se okupao i presvukao. Osjetih se izvanredno svje . Kad sam si a o u na u zajedniku sobu, vi-djeh da je stol postavljen za doruak i da Holmes nalijev a kavu.

Evo ree smijui se i pokaza na otvorene novine. Energini Jones i svugdje prisutan no vinar meusobno su uredili stvar. No, vama je ve dosta ovog sluaja. Bolje je da najp rije uzmete svoja jaja sa unkom. Uzeo sam novine od njega i proitao kratku bilje ku nad kojom je stajao: Tajanstveni sluaj u Gornjem Norwoodu. Pro le noi, oko dvanaest sati pisalo je u Standardu, naen je mrtav u svojoj sobi gospod in Bartholomew Sholto iz Pondicherry Lodgea u okolnostima koje ukazuju na nasilj e. Koliko smo mogli doznati, na tijelu gospodina Sholtoa nisu pronaeni tragovi gr ube sile, ali je nestalo zbirke skupocjenih indijskih dragulja, koju je pokojnik naslijedio od svog oca. Stvar je prvo otkrio gospodin Sherlock Holmes i doktor Watson, koji su do li u kuu s gospodinom Thaddeusom Shol-tom, pokojnikovim bratom. u dnom igrom sluajnosti u policijskoj stanici u Norwoodu zatekao se i dobro poznati detektiv gospodin Athelney Jones, koji se ve pola sata poslije otkria sluaja na ao n a mjestu dogaaja. Ovaj je odmah usmjerio svoje oprobane sposobnosti na hvatanje z likovca, to je brzo urodilo plodom. Ve su uhap eni Thaddeus Sholto, brat ubijenog, p aziteljica kue, gospoa Berstone, indijski sluga Lal Rao i vratar po imenu McMurdo. Potpuno je sigurno da su lupe ili lupe i bili dobro upoznati s rasporedom kue, jer su ope poznato tehniko znanje kao i mo zapa anja gospodina Jonesa omoguili da se sa si gurno u doka e kako poinitelji zlodjela nisu u li niti kroz vrata niti kroz prozor ve pre ko krova zgrade, kroz jedan preklopni prozor-i u prostoriju povezanu sa sobom u ko joj je naen le . Ova injenica, nepobitno utvrena, potpuno dokazuje da se ne radi samo o sluajnoj pljaki. Brzi i energini zahvat na ih policijskih organa jasno pokazuje ko liko je va na u takvim trenucima prisutnost jednog jedinog sna nog i poduzetnog duha . Ne mo emo da se otrgnemo od pomisli kako i ovaj sluaj pru a jedan argument u korist onih koji ele da se 198 decentraliziraju na a policijska slu ba i tako dovede u bli u i korisniju vezu sa sluaj evima u kojima joj je du nost da postupa. Zar to nije slavno? ree Holmes, kikoui se nad svojom alicom. ta mislite? Mislim da smo i nas dvojica za dlaku umakli da budemo uhap eni zbog umorstva. ini se i meni. Jo i sad ne bih rado odgovarao za na u sigurnost; jo postoji opasnost da ga ponovo spopadne neki njegov napad energije. U tom trenutku netko zazvoni na vratima, pa zauh na u gospou Hudson kako sva zbunjen a jadikuje. Tako mi boga, Holmes rekoh dignuv se napola. ini mi se da su zaista do li po nas. Ne, nije ba tako stra no. To su neslu bene snage ilegalci Baker Streeta. Dok je govorio, po stepenicama se zau topotanje bosih nogu i agor tankih glasova, pa uletje u sobu itavo tuce prljave, poderane, uline djeurlije. Meu njima je ipak po stojalo ne to nalik na disciplinu, jer se, i pored svog burnog ulaska, odmah posta vi e u jedan red i upilji e se u nas licima punim i ekivanja. Jedan od njih, vi i i stari ji od ostalih, istupi naprijed s izrazom besposliarske nadmonosti, koja se doimala vrlo zabavno na jednom tako neuglednom malom stra ilu. Primili smo va u poruku, gospodine ree on, pa sam ih odmah doveo. Tri kinte za kart e. Evo vam ree Holmes vadei ne to srebrnog novca. Ubudue neka se obraaju samo tebi, Wi nse, a ti e meni. Ne mogu dopustiti da mi se na ovaj nain pravi dar-mar po kui. No, ovaj put je dobro ispalo, moi ete bar uti moje instrukcije. elim pronai gdje se nalaz i parni brodi Aurora, vlasnik mu je Mordecai Smith. Brod je crn sa dvije crvene tra ke, a dimnjak crn s jednom bijelom trakom. Nalazi se negdje dolje, niz rijeku. J edan djeak treba da bude na pristani tu Mordecai Smitha, preko od Millbanka, kako b i nas obavijestio ako se vrati brod. Podijelite se i temeljito 199 pregledajte obje obale. im ne to doznate, odmah mi javite. Je li sve jasno? Jeste, efe ree Wiggins. Stara tarifa, a djeaku koji pronae brod, gvineja pride. Evo jedne dnevnice unaprij ed. A sada, gubite se. On dade svakom po iling, poslije ega se sjuri e niz stepeni te a trenutak kasnije vidj eh ih kako su se raspr ili po ulici. Ako se parni brodi nalazi na vodi, oni e ga pronai ree Holmes kad se podigao od stol a i zapalio lulu. Oni mogu da prodru svugdje, vide sva ta i prislu kuju svakoga. Oeku

jem da e ga pronai jo prije veeri. U meuvremenu, ni ta nam drugo ne preostaje nego sjes ti i ekati. Ionako ne mo emo pohvatati prekinute tragove dok ne pronaemo bilo Auroru, bilo gospodina Mordecaia Smitha. Mo da bi ove ostatke mogao pojesti Toby. Idete li u postelju, Holmes? Ne, nisam umoran. Imam neki udni tjelesni sastav. Ne sjeam se da sam se ikad od ra da zamorio; samo me lijenost potpuno iscrpljuje. Pu it u i razmi ljati o ovom udnom po slu u koji nas je uvela na a klijentica. Ne bi trebalo biti lak eg posla od ovoga. L judi s drvenom nogom ne rode se na kru kama; a, onaj drugi, za njega mogu slobodno rei da je sasvim jedinstven primjerak. Opet taj drugi. Ne mislim da tajim i pred vama. O njemu mora da ste i sami stvorili nekakvo mi lje nje. Razmotrite najprije dobro podatke. Mali otisci stope, prsti koje nikad nisu sapinjale cipele, bosa stopala, drveni bati s kamenom glavom, velika spretnost, mali otrovni trnovi. ta o svemu tome mislite? Mislim da je rije o nekom divljaku! povikah. Mo da jedan od onih Indijaca koji su b ili suuesnici Jonatha-na Smalla. Te ko da je tako ree on. U prvi mah kad sam ugledao tragove onog udnog orua, bio sam sklon da i ja na to pomislim, ali poseban karakter otisaka stopa nagnao me je da mijenjam mi ljenje. Neki stanovnici indijskog polu200 otoka malena su rasta, ali nijedan ne bi mogao ostaviti takve tragove. Pravi Ind ijac ima dugako usko stopalo; muhame-danci imaju palac odvojen od ostalih prstiju jer provlae uzicu od sandala izmeu palca i dopalca. Onakav maleni trn mogao se iz baciti samo na jedan nain. Kroz duhaljku. No, pa gdje mo emo nai ovakvog divljaka? U Ju noj Americi usudih se ja. On ispru i ruku, pa skide s police jedan debeli svezak. Ovo je prvi svezak zemljopisnog imenika koji sada izlazi iz tampe. Mo emo ga smatra ti kao pouzdan i najnoviji izvor. ta imamo ovdje? Andamanski otoci le e na 340 mi I ja sjeverno od Sumatre u Bengalskom zaljevu. Hm, ta je ovo? Vla na klima, koralni s prudovi, morski psi, Port Blair, barake robija a, Rutlandsko otoje, pamukovac. Ah, evo nas! Domoroci Andamanskih otoka mogu se s pravom smatrati za najmanju rasu n a svijetu, premda im neki antropolozi pretpostavljaju afrike Bu mane, amerike Digger Indijance i stanovnike Terra del Fuego. Srednja visina im je ne to ispod etiri sto pe, premda se mo e nai mnogo potpuno zrelih ljudi koji su znatno ispod te visine. K ao ljudi su divlji, mrzovoljni i svojeglavi, premda su u stanju da postanu i veo ma odani prijatelji, ako se jednom stekne njihovo povjerenje. Zapamtite, VVatson e! Sada slu ajte ovo: Izgledaju ru no, jer imaju velike nezgrapne glave, sitne krvolon e oi i nepravilne crte. Meutim, noge i ruke su im izuzetno male. Tako su divlji i svojeglavi da su ostali bezuspje ni poku aji britanskih slu benika da ih bar donekle p ridobiju. Bili su strah i trepet brodo-lomaca jer su im razbijali lubanje svojim batinama s kamenim glavama ili ubijali svojim otrovnim strelicama. Ti poku aji za vr avali su se bez izuzetka ljudo derskim gozbama. Fin, gostoljubiv svijet, VVatsone! Da je ne to ovaj dra kan imao potpuno odrije ene rake, stvar je mogla uzeti jo sablasn iji tok. Ve i pri ovakvom stanju stvari ini mi se da bi Jonathan Small volio da se uope nije poslu io njime. Ali, kako je on do ao do tako udnog ortaka? Ah, to je ve vi e nego to mogu rei. No, kako smo ustanovili da je Small do ao s Andaman skih otoka, nije nikakvo udo da je s njim i ovaj otoanin. No sve u svoje vrijeme, 201 pa emo i o tome doznati vi e. Da vas vidim, Watsone! Ta vi ste propisno umorni. Le it e tu na sofu, pa emo vidjeti mogu li vas uspavati. On izvadi iz ugla svoju violinu, i kad sam se ispru io on poe da gudi nekakvu tihu, sanjivu, melodinu pjesmu, bez sumnje svoju vlastitu, jer je imao poseban dar za improvizaciju. Sjeam se kao kroz maglu njegovih tankih prstiju, ozbiljna lica kao i dizanja i spu tanja gudala. A onda, tiho sam se uljuljkao na mekim talasima ton ova, sve dok se naoh u zemlji snova, gdje me je milovalo svojim pogledom ljupko l ice Mary Morstan. 202 DEVETO POGLAVLJE Prekid u lancu Kad sam se probudio okrijepljen i odmoran, bilo je ve kasno po podne. Sherlock Ho

lmes je sjedio onako kako sam ga i ostavio, izuzev to je polo io na stranu svoju vi olinu i udubio se u neku knjigu. Dok sam se me koljio na sofi, on me pogleda te sp azih da mu je lice natmureno i zabrinuto. vrsto ste spavali ree on. Pla io sam se da e vas na razgovor probuditi. Nisam ni ta uo odgovorih. Jeste li dobili kakvih svje ih vijesti? Na alost, nisam. Priznajem da sam iznenaen i razoaran. Oekivao sam da e se do ovog vr emena ne to presudno dogoditi. Ba sad je bio Wiggins i podnio izvje taj. Ka e da od tog broda nema ni traga ni glasa. A to me uznemiruje, jer nam je svaki sat dragocje n. Mogu li vam u emu pomoi? Osjeam se sad potpuno svje i potpuno spreman za novi noni iz lazak. Ne, ne mo emo uiniti ni ta. Preostaje nam samo da ekamo. Ako iziemo, u na oj odsutnosti o e stii poruka pa bi do lo do zastoja. Vi radite kako hoete, ali ja moram ostati ovdj e na stra i. Onda u askom otii preko u Camberwell kod gospoe Cecil Forrester. Juer me je pozvala. Idete kod gospoe Cecil Forrester? upita Holmes sa smije kom u oima. Pa naravno, i do gospoice Morstan. Sino su veoma eljele da uju ta se sve dogodilo. Ne bih im previ e priao ree Holmes. enama nikad ne treba potpuno vjerovati pa ni o najestitijim. Nisam se zadr ao da raspravljam o ovoj zlobnoj opasci. 203 Za sat-dva se vraam primijetih. U redu. Sretno! No, mislim, ako ve prelazite preko rijeke mo ete istovremeno vratit i i Tobyja, jer mi se ini da nam vi e nee trebati. Tako sam poveo i mje anca kojeg sam ostavio skupa s malim zlatnikom kod starog pri rodnjaka u Pinchin Laneu. U Camberwellu sam zatekao gospoicu Morstan, malo umornu od noa nje dogodov tine, kako eljno oekuje vijesti. A i gospoa Forrester je bila vrlo r adoznala. Ispriao sam im sve to smo uradili, izostaviv i samo one strasnije dijelove tragedije. Iako sam govorio o smrti gospodina Sholtoa, nisam rekao kako je umor en. No, ostale su zaprepa tene i pored toga to sam izostavio pojedinosti. Pa to je itav roman uzviknu gospoa Forrester. Gospa kojoj je nanijeta nepravda, blago od pola milijuna, crni ljudo der i jedan g rubijan s drvenom nogom. Ovo mu doe umjesto zmaja ili mranog viteza. K tome jo i dva viteza lutalice, koji pritravaju u pomo doda gospoica Morstan pogled av i me toplo. Eto, Mary, va a srea zavisi od ishoda ove istrage. ini mi se da niste ni blizu onoli ko uzbuena koliko bi trebalo. Zamislite ta znai biti toliko bogat da imate cijeli s vijet pred svojim nogama. Ne to me trecnu u srcu od radosti kad vidjeh da nije zbog toga ba nimalo razdragana. Naprotiv, ona gordo odmahnu glavom kao da se radi o neem do ega joj nije mnogo st alo. Pla im se za gospodina Thaddeusa Sholtoa ree ona. Drugo ni ta nije va no. Za sve vrijeme ponio se toliko ljubazno i asno da ne mo e biti bolje. Na a je du nost da ga oslobodimo te grozne i neosnovane optu be. Kad sam napustio Camberwell spu tala se veer, a kad sam stigao kui bio je ve potpuni mrak. Knjiga i lula mog prijatelja le ale su kraj stolice, ali njega nije bilo. Po gledah unaokolo nadajui se da u nai kakvu poruku, no ne naoh ni ta. Pretpostavljam da je gospodin Holmes izi ao rekoh gospoi Hudson kad je u la da spusti roletne. 204 Ne, gospodine. Oti ao je u svoju sobu. Da znate ree spustiv i glas u znaajan apat br m se za njegovo zdravlje. Za to, gospoo Hudson? Pa, nekako je udan, gospodine. Kad ste oti li, on je etao i etao gore-dolje, gore-dol je, da sam se umorila slu ajui njegove korake. ula sam kako govori sam sa sobom, a s vaki put kad bi zvono zazvonilo izlazio bi na stepeni te i pitao: ta je to, gospoo Hu dson? Sada se povukao u svoju sobu i jo eta. Usudila sam se da mu spomenem lijek za smirenje, ali se on okrete prema meni i tako me pogleda da jo ni sad ne znam kak o sam izi la iz sobe. Mislim da nema razloga da se zabrinjavate, gospoo Hudson odgovorih. Viao sam ga ta

kvog i prije. Ima neku malu brigu koja mu ne da mira. Poku avao sam da odgovorom smirim na u estitu domaicu, premda sam se i sam nekako nela godno osjeao, dok sam na mahove, cijele noi slu ao tupi bat njegovih koraka: bio sam svjestan da se to njegov poduzetni duh buni protiv ove nametnute nepokretnosti. Za dorukom je djelovao premoreno i oronulo, s malom crvenom grozniavom mrljom na o brazima. Upropastit ete se, prijatelju primijetih. uo sam vas kako etat'e cijele noi. Nisam mogao oka sklopiti odgovori. Ovaj me pakleni problem uni tava. Biti sprijeen zbog jedne tako siu ne prepreke sad kada je sve ostalo savladano, to je zaista odvi e . Znam i ljude i brod i sve, pa ipak ne mogu doi do vijesti. Upotrijebio sam sva sredstva koja mi stoje na raspolaganju i pokrenuo sve i sva. Cijela rijeka i s j edne i s druge strane je pretra ena, ali bez uspjeha, pa ak ni sama gospoa Smith nij e ni ta ula o svom mu u. Dolazim do zakljuka da su potopili brod. No, i tome se mo e pri govoriti. Ili nas je gospoa Smith navela na krivi trag. Ne, mislim da tako ne to mo emo odbaciti. Dao sam ispitati stvar, parni brodi takvog opisa zaista postoji. Da nije po ao uzvodno? 205 I tu mogunost sam razmotrio. Grupa tragaa e krenuti sve do Richmonda. Ako ni danas ne bude nikakvih vijesti, sutra polazim sam, i tra it u ljude, a ne brod. Ali, dotl e emo svakako ve ne to doznati. Ali, nismo doznali ni ta. Nije bilo glasa ni traga od Wig-ginsa, ni s koje druge s trane. Skoro svi listovi pisali su o tragediji u Norwoodu. Proizlazilo je da su svi manje-vi e neprijateljski raspolo eni prema jadnom Thaddeusu Sholtou. Ni u jedno m od njih nije bilo nekih novih pojedinosti, osim da e se narednog dana odr ati ist ra no roi te. Predveer sam od etao u Camberwell da obavijestim dame kako smo do sada bil i slabe sree. Po svom povratku zatekao sam Holmesa rastresena i prilino mrzovoljna . Jedva da je odgovarao na pitanja, a cijelu se veer zabavljao nekom kemijskom an alizom, koja je zahtijevala veliko zagrijavanje retorti i destilaciju pare, da b i se ba koncu zavr ilo nekim mirisom koji me je skoro istjerao iz stana. Sve do u sitne jutarnje sate mogao sam uti zveckanje njegovih epruveta to je govorilo da je jo zadubljen u svoje smrdljive pokuse. Rano u zoru trgao sam se iza sna i iznenadio kad sam ga ugledao kako stoji kraj mog kreveta u irokom mornarskom odijelu, s kratkim plavim kaputom i s grubom crve nom maramom oko vrata. Watsone, ja odoh niz rijeku ree on. Razmislio sam o svemu, vidim samo jedan izlaz . Svakako vrijedi poku ati. Dakako, onda u i ja s vama rekoh. Ne, vi mo ete mnogo vi e koristiti, ako ostanete ovdje kao moj zastupnik. Ja veoma n erado odlazim, jer u toku dana mo e naii neka poruka, premda je Wiggins pro le noi pos tao prilino malodu an. elim da otvorite sve pismene poruke i brzojave, te da postupi te po vlastitom nahoenju ako stignu kakve vijesti. Mogu li se osloniti na vas? Potpuno. Na alost, neete mi moi brzojaviti, jer za sada jo ne znam gdje u sve biti. Ako budem imao sree, mo da ipak neu biti ba tako daleko. Ali, kad se vratim moram imati bilo ka kvih vijesti. 206 Za doruka vi e ni ta nisam uo o njemu. Meutim, kad sam otvorio 'Standard', vidjeh da su se u povodu tog sluaja pojavile izvjesne nove okolnosti. Imamo razloga da vjerujemo pisalo je da je tragedija u Gornjem Norvvoodu dublja i t ajanstvenija nego to se to mislilo u poetku. Novi dokazi pokazuju da je potpuno ne mogue dovesti u vezu gospodina Thaddeusa Sholtoa sa samim dogaajem. On kao i domaic a, gospoa Bersto-ne, sino su pu teni na slobodu. Meutim, vjeruje se da se niti koje v ode do pravih krivaca nalaze u rukama policije, te ih gospodin Athelney Jones iz Scotland Yarda uporno slijedi dobro poznatom sebi svojstvenom energijom i spret no u. Svakog trenutka oekuju se nova hap enja. Ovo je zasad povoljna vijest, pomislih. Bar je na prijatelj Sholto na miru. Pitao sam se kakve bi to mogle biti niti o kojima je rije, premda se, ini se, radilo samo o uobiajenom nainu pisanja kad policija ne to zabrlja.

Bacio sam novine na stol, ali u tom trenutku pade mi u oi tekst u rubrici linih og lasa. Taj je glasio: Izgubljen: ovim obavje tavamo da su Mordecai Smith, laar i njegov sin Jim napustili svoje pristani te pro log utorka oko tri sata izjutra parobrodom Aurora, crne boje sa dvije crvene trake, dimnjaka crna s bijelom trakom. Svatko tko bude dao obavijes t o mjestu prebivali ta navedenog Mordecaia Smitha i brodia Aurora dobit e nagradu od pet funti. Adresa: Gospoa Smith, Smithovo pristani te ili Baker Street 221 b, Londo n. Prema adresi Baker Streeta 221 b to je oigledno bilo Holmesovo djelo. Dojmilo se prilino bezazleno, bjegunci su ga slobodno mogli proitati i vidjeti u njemu samo p osve prirodnu zabrinutost ene za svojim nestalim mu em i ni ta vi e. Ovaj se dan strahovito oduljio. Svaki put kad bi netko zakucao na vrata ili kad bi se zauo o tar korak na ulici, uinilo mi se da je ili Holmes, ili netko s odgovoro m na njegov oglas. Poku ao sam itati, ali bi mi misli zaokupile ili ova neobina istr aga, ili udan par koji smo gonili. Pitao sam se da mo da ne postoji nekakva temeljn a gre ka u rasuivanju mog pri207 jatelja? Da nije postao rtva vlastitog pretjeranog samopouzdanja? Nije li mo da nje gov dovitljivi, o tri um izgradio nekakvu zanesenu teoriju na krivim temeljima? Ni sam znao da je ikada pogrije io, ali i najo troumniji mislilac mo e pasti u zabludu. M islio sam da je mo da upao u zabludu ba zbog prefinjenosti svoje logike zbog sklono sti ka prefinjenijim i neobinijim tumaenjima, premda su mu i obinija pri ruci. A, s druge strane, i sam sam vidio i uo dokaze i razloge koji su ga naveli da zakljuuj e onako kako je i zakljuivao. Kad sam se podsjetio na dugi niz udnih okolnosti koj e su mnoge u svojoj biti beznaajne, a ipak sve usmjerene u jednom pravcu, nisam s e mogao oduprijeti misli da bi prava teorija, ak i ako Holmesovo obja njenje ispadn e netono, ipak morala predstavljati ne to outre18 i iznenaujue. U tri sata poslije podne zazvonilo je zvono i u predvorju zau se neiji prodorni, z apovijedniki glas. Na moje iznenaenje uvedo e nikog drugog nego lino gospodina Jonesa . No sada je bio sasvim drugaiji od onog odlunog i beskompromisnog predavaa o zdrav om razumu, koji je tako samouvjereno preuzeo sluaj u Gornjem Norvvoodu. Lice mu j e bilo utueno, dr anje blago, i ak kao da se izvinjavao. Dobar dan, gospodine, dobar dan ree. Gospodin Sherlock Holmes je, kako sam razumi o, izi ao? Da, i ne mogu sa sigurno u rei kad se vraa. Hoete li ga priekati? Sjednite na tu stoli u i ku ajte jednu od ovih cigara. Hvala vam, nemam ni ta protiv! ree on bri ui lice crvenim rupiem od svile. A ta ka ete na jedan viski sa sodom? Pa, pola a e. Veoma je toplo za ovo doba godine, a imao sam dosta muke i nevolje. P oznata vam je moja postavka o onom sluaju u Norvoodu. Sjeam se kad ste je izlo ili. Pa, eto, bio sam prisiljen da je mijenjam. vrsto sam stegao mre u oko gospodina Sho ltoa, kad se on odjednom praaknuo i izmigoljio kroz jednu njenu rupu. Uspjelo mu je dokazati svoj alibi. Od asa kad je napustio sobu svog brata, uvijek je bio s n ekim i tako sad on vi e ne dolazi uope 208 u obzir kao osoba koja se popela na krov i u la kroz prozor-i. Sluaj je vrlo nejasan. Sav moj dobri glas u struci je ugro en. Malo bi mi pomoi do lo kao kora kruha. Svima nama katkada ustreba pomo rekoh. Va prijatelj, gospodin Sherlock Holmes, sjajan je ovjek, gospodine ree on muklim, p ovjerljivim glasom. Njemu nema ravna. Promatrao sam tog mladog ovjeka kako istra uj e mnogo sluajeva, ali nikada do sada nisam vidio da neki nije bio u stanju rasvij etliti. Istina, slu i se neuobiajenim metodama, malo je prebrz u postavljanju svoji h teorija, no, svejedno mislim da bi bio izvrstan policijski slu benik, koji bi mn ogo obeavao. Ka em vam ovo i ba me briga ta e drugi o tome rei. Jutros sam dobio od nje ga brzojav i shvatio da je do ao do nekog podatka u ovoj Sholtovoj stvari. Evo por uke. Izvadio je iz d epa brzojav i predao ga meni. Bio je predan u Polparu, u dvanaest sati. Poite odmah u Baket Street, glasio je ako se jo nisam vratio, priekajte me. Na b liskom sam tragu Sholtovoj bandi. Noas mo ete s nama, ako elite prisustvovati zavr nic

i. To dobro zvui. Oigledno se opet dokopao traga rekoh. Ah, znai da je i on pogrije io povika Jones s oiglednim zadovoljstvom. ak i najbolje od nas odvedu na krivi trag. Naravno, mogla bi i ovo da bude nekakva la na uzbuna, ali je meni kao uvaru zakona du nost da pazim da mi ne promakne nikakva mogunost. E vo nekoga na vratima. Mo da je on! Na stepenicama se zau e neiji te ki koraci, uz hripanje i krkljanje ovjeka koji je te ko disao. On zastade jedanput, dvaput, i tada se pojavi na vratima. Zvucima koje sm o uli odgovarao je i izgled ovog ovjeka. Bio je to starac odjeven u mornarsko odij elo, u do grla zakopanom kaputu. Lea su mu bila povijena, koljena klecava, a disao je vrlo sipljivo. Oslonio se na svoju te ku, hrastovu batinu i morao je napinjati ramena da bi uvukao zrak u plua. Oko brade je imao obojenu maramu, pa sam mu od lica vidio samo dva o tra, prodorna, tamna oka, nad kojima su se nadnijele guste s ijede obr]4 Znak etvorice 209 ve i dugi bijeli zalisci. Davao je dojam nekog estitog pomorskog kapetana koji je za ao u godine i pao u bijedu. ta je, starce? zapitah. On pogleda oko sebe polagano i pa ljivo, kao to to obiavaju stariji ljudi. Je li tu gospodin Sherlock Holmes? zapita starac. Ne, ali ja ga zastupam. Meni mo ete predati bilo kakvu poruku za njega. Ali, elio bih je predati samo njemu lino ree on. Ka em vam da ga ja zastupam. Odnosi li se to na brodi Mordecaia Smitha? Da, znam gdje se nalazi. A znam i gdje su ljudi koje on tra i. A znam i gdje je bl ago. Znam sve o tome. Onda recite meni, pa u mu ja prenijeti. Samo njemu namjeravam rei ponavljao je udljivom uporno u. Dobro, onda ga morate priekati. Ne, ne, ne elim da izgubim cio dan ni za iju ljubav. Ako gospodin Holmes nije ovdj e, onda e gospodin Holmes morati sve pronai sam. Ne sviate mi se ni jedan ni drugi, pa vam neu kazati ni rijei. On se dovue do vrata, ali Athelnev Jones se postavi pred njega. Priekajte malo, prijatelju! ree on. Vi imate va nu obavijest i sada ne smijete otii. Mi emo vas zadr ati, htjeli vi to ili ne, sve do povratka na eg prijatelja. Starac te ko potra prema vratima, ali kako je Athelnev Jones naslonio na njih svoja iroka lea, on uvidje da se nema smisla protiviti. Krasan postupak povika udarajui tapom. Dolazim ovamo da vidim jednog gospodina, a vas dvojica, koje nikad u ivotu nisam vidio, hvatate me i postupate sa mnom na ov akav nain. Neemo vam uiniti ni ta na ao rekoh. Dat emo vam naknadu za izgubljeno vrijeme. Sjedn na sofu. Neete morati dugo ekati. 210 On prilino nabusito pree preko sobe i sjedne, osloniv- i se licem na ruke. Jones i j a nastavismo pu iti cigare i razgovarati. Meutim, odjednom se umije a Holmesov glas. Mislim da biste i mene mogli ponuditi cigarom ree on. Obojica se trgosmo na svojim stolicama. Kraj nas je sjedio Holmes s izrazom ovjek a koji se zabavljao na na raun. Holmes uzviknuh vi ovdje! Ali, gdje je starac? Evo starca ree on di ui gomilu sijede kose. Evo ga, vlasulja, zalisci, obrve i sve o stalo. Znao sam da sam se prilino uspje no preru io, ali nisam bio siguran da u izdr ati i ovu probu. Ah vi, vra e jedan, povika Jones vrlo razdragano. AT biste vi bili glumac i to kak av glumac! Ka ljali ste kao pravi starac, a one slaba ne noge vrijede vam deset funt i tjedno. Ali, moram rei da mi se uinilo kao da sam prepoznao sjaj iz va eg oka. Vid ite, niste uspjeli da nas se ba tako oslobodite. Radio sam ovako preru en cio dan ree on palei svoju cigaru. Ve me prilian broj krim laca poinje prepoznavati, pogotovo otkad je ovaj moj prijatelj poeo objavljivati n eke moje sluajeve; tako sad mogu izlaziti na popri te samo ovako preru en u starca. J este li primili moj brzojav?

Jesam. Zbog njega sam i do ao. Kako je napredovao va sluaj? Sve se zavr ilo ni na emu. Dva svoja zatvorenika morao sam pustiti, a protiv ostale dvojice nema dokaza. Ne brinite. Dat emo vam drugu dvojicu umjesto njih. Ali se morate staviti pod moj e vodstvo. Sve javno priznanje neka pripadne vama, ali morate postupiti onako ka ko vam budnem odredio. Jesmo li se sporazumijeli? Potpuno, samo ako ste voljni pomoi da ih se doepamo. Dobro, onda kao prvo treba mi jedan brzi policijski brodi u sedam sati kod Westmi nsterskih stepenica. 211 To emo lako. Ondje je uvijek bar jedan, ali ja u prei preko puta i telefonirati da budemo sigurni. Zatim, trebat e mi dva sna na ovjeka ako bi oni pru ali otpor. Na brodiu bit e ih trojica. ta jo ? Kad uhvatimo ljude, doi emo i do blaga. Mislim da e ovaj moj prijatelj sa zadovoljs tvom odnijeti kutiju onoj mladoj dami, kojoj s pravom pripada polovina. Neka je ona prva otvori. ta velite, VVatsone? To bi me zaista usreilo. Malo protupropisan postupak ree Jones, kimajui glavom. No, kako je cijela stvar ne kako izvan propisa, mislim da emo morati malo za miriti. Blago e se ipak odmah posli je toga morati odmah uruiti vlastima sve do zavr etka slu bene istrage. Svakako. To e biti lako. Ali jo ne to. Veoma mi je stalo da neke pojedinosti o ovom sluaju ujem lino iz usta Jonathana Smalla. Vi znate da ja volim ulaziti u sve pojed inosti. Ima li prepreke da s njim neslu beno razgovaram bilo ovdje u mojem stanu, bilo na drugom mjestu, pod uvjetom da bude pod dobrom paskom. E, pa vi ste gospodar situacije. Ja do sada nisam imao nikakvih dokaza o postoja nju tog Jonathana Smalla. Meutim, ako vi mo ete da ga ulovite, ne vidim kako bih va m mogao zabraniti da razgovarate s njim. Znai da smo se sporazumjeli? Potpuno. Ima li jo to? Jedino to jo izriito tra im, to je da s nama veerate. Veera e biti gotova za pola sat Imam kamenice i par mladih tetrijeba, a i mali izbor bijelih vina. VVatsone, vi jo nikada dosad niste priznali moje domainske sposobnosti. 212 X DESETO POGLAVLJE Kraj otoanina Na obrok je bio veoma veseo. Holmes, kad je za to bio raspolo en, znao je biti izva nredno duhovit u razgovoru. Kako je, izgleda, bio i ivano napet, ovaj put je zaist a bio sjajan. Skakao je s predmeta na predmet s mirakula19 na sred-1 njovjekovno grnarstvo, sa Stradivariusovih20 violina na budizam na Cejlonu i ratne brodove b udunosti raspravljajui kao da je sve to posebno studirao. Njegov vedri humor kao d a je bio reakcija na mranu poti tenost proteklih dana. I Athelnev Jones je dokazao kako u trenucima dokolice umije biti dru tven i na veeri se pokazao kao pravi bon v i v a n t. to se mene tie, razdragao sam se pri pomisli da se na zadatak bli i kraju , pa sam i ja poprimio ne to od Holmesove veselosti. Za vrijeme veere nitko od nas nije spomenuo razlog zbog kojeg smo se na li. Kad su istresli stolnjak, Holmes pogleda na svoj sat i napuni tri a e portom.21 Da se kucnemo ree on. Za uspjeh na eg malog pothvata. A sad, krajnje je vrijeme da krenemo. Imate li pi tolj, VVatsone? Imam u stolu svoj stari vojni revolver. Najbolje je da ga ponesete. Treba biti spreman. Vidim da su kola pred vratima. N aruio sam ih za est i pol. Bilo je ne to poslije sedam kad smo stigli na Westmin-stersko pristani te i na li brod koji nas je ekao. Holmes ga kritiki odmjeri. Ima li ne to na njemu po emu se vidi da je policijski brod? Da, zeleno svjetlo o boku. Skinite ga. 213 Napravi e tu malu izmjenu i mi se ukrcasmo, a zatim poskida e konope. Jones Holmes i

ja sjedili smo na pramcu. Jedan ovjek je sjedio na krmi, jedan je nadgledao stro j, a dva sna na policijska narednika sjedila su sprijeda. Kamo? zapita Jones. Prema Toweru. Recite im da se zaustave preko puta Jacobsova brodogradili ta. Na brod je bio veoma brz. Proletjeli smo pored dugog niza nakrcanih maona, koje k ao da su mirovale. Kad smo prestigli i ostavili za sobom neki rijeni brod, Holmes se zadovoljno smije io. Morali smo biti u stanju sustii sve to plovi na rijeci ree on. Pa, skoro da je tako. Svakako nema mnogo brodova koji bi nas mogli prestii. Treba da ulovimo Auroru za koju govore da je neka brzoplovka. Rei u vam u emu je stva r, VVatsone. Sjeate li se kako sam bio ljut to mi se isprijeila jedna tako mala stv ar. Sjeam se. E, pa lijepo, ostavio sam mozak na pa i i onda sam se udubio u neku kemijsku anali zu. Jedan od na ih najveih dr avnika rekao je da je najbolji odmor promjena rada. Tak o i jeste. Kada sam uspio da rastvorim hidrokarbon na kojem sam radio, ponovo sa m se vratio na Sholtov problem i u mislima jo jednom pre ao cio sluaj. Moji momci ob i li su i uzvodno i nizvodno, ne na av i ni ta. Ni na jednom keju, ni na jednom pristani t u nije bilo broda; a nije se vratio ni u svoje pristani te. Da su ga potopili kako bi prikrili tragove, bilo je te ko vjerovati, premda je ova mogunost ostajala jo ka o hipoteza, ako sve drugo iznevjeri. Znao sam da je taj Small mali lukavac, ali ga nisam smatrao sposobnim za ne to vee. S obzirom na to da je svakako boravio izvj esno vrijeme u Londonu i da smo imali dokaza kako je stalno bdio nad Pondicherrv Lodgeom, pretpostavio sam da nije mogao odmah krenuti, ve da mu je trebalo malko vremena, makar toliko da sredi svoje stvari. Na to je, ako ni ta drugo, upuivao za kon vjerojatnosti. 214 To mi se ini malo slabo rekoh. Vjerojatnije je da je svoje stvari sredio prije ne go to je krenuo na pohod. Ne, slabo vjerujem u to. Ovda nja njegova jazbina pru ala mu je za sluaj>au de isuvi e do bro skloni te, da bi je napustio prije no to bude siguran da mo e i bez nje. Ali, vi e me se dojmila jedna druga mogunost. Jonathan Small je morao uoiti da neobian izgled njegova ortaka, pa ma kako da ga je opremio, izaziva govorkanja, a mo da se ak i p ovezuje s tragedijom u Norwoodu. Bio je dovoljno o trouman da toga bude duboko svj estan. Zato su oni i krenuli iz svog prebivali ta pod za titom mraka, a zato je i hi tao natrag elei da stignu prije no to svane. Dakle, po gospoi Smith, bilo je pro lo tr i sata kada su do li do brodia. Kroz jedan sat sasvim se razdanilo, a ljudi se razm iljeli na sve strane, stoga sam dr ao da nisu mogli stii daleko. Dobro su platili S mitha da dr i jezik za zubima, unajmili njegov brod za bijeg, i po urili se sa krinjo m blaga u svoj stan. Kroz nekoliko noi, kad budu vidjeli to pi u novine o umorstvu i postoji li neka sumnja, uputit e se pod okriljem mraka u Gravesend ili Downs, gd je su, nesumnjivo, ve sve uredili da krenu u Ameriku ili u kolonije. Ali, brodi? Nisu valjda i njega ponijeli u svoji stan? Naravno da nisu. Smatrao sam da brodi ne mo e biti daleko, iako ga se nije moglo vi djeti. Tada sam stavio sebe u polo aj Smalla i promotrio stvar, kao to bi to uinio ov jek njegova kova. On bi vjerojatno, smatrao da bi policiji, ako mu je na tragu, vraanje broda ili njegovo dr anje u nekom pristani tu, olak alo potjeru. Na koji nain je mogao sakriti brod, a da ga ipak ima pri ruci, kad mu zatreba? Pitao sam se ta b ih ja uinio da sam u njegovoj ko i. Mogao sam smisliti samo jedno. Predao bih brod nekom brodograditelju na popravak. Ovaj bi tada smjestio brod u svoj hangar i br od bi zapravo bio sakriven, a ja bih lako do ao do njega, pod uvjetom da ga zatra im nekoliko sati prije. To se ini prilino jednostavnim. I eto, ba ove vrlo jednostavne stvari previde se najlak e pa sam odluio da krenem od ove pretpostavke. Odmah sam krenuo niz rijeku u onoj bezazlenoj mornarskoj odjei 215 raspitujui se po svim brodogradili tima. Petnaest puta nagazio sam u prazno, ali esn aesti put, kod Jacobsona, saznao sam da im je neki ovjek s drvenom nogom dva dana prije predao Auroru da se na njoj obavi nekakav beznaajni popravak na krmi. 'Ne fa li toj krmi ni vraga,' rekao je nadglednik. 'Eno, privezana je ondje, ona sa crv

enim prugama'. I tko se u tom trenutku pojavljuje? Sam Mordecai Smith, i ezli brodo vlasnik. Prilino je bio nakresan. Ja ga, razumije se, ne bih poznao ali on izlanu svoje ime i ime broda. 'Treba mi noas u osam', ree, 'tono u osam, zapamtite, jer i mam dva gospodina, koji ne vole da ekaju'. Oigledno su ga dobro platili, jer je bi o iroke ruke i sipao ljudima ilinge. Neko sam vrijeme i ao za njim na izvjesnom odst ojanju, ali on svrnu u nekakvu pivnicu. Vraajui se u brodogradili te, sreo sam jedno g od svojih djeaka, kojeg sam bio ostavio da motri na brod. Kazao sam mu da stoji na obali i da nam mahne maramicom kad oni krenu. Mi emo privezati svoj brodi ne to vi e uzvodno i bit e pravo udo ako ne pohvatamo i ljude, i blago i sve ostalo. Bez obzira jesu li ba to ti ljudi koje tra imo, ili neki drugi, vi ste razradili sv e ovo u tanine ree Jones ali da sam na va em mjestu doveo bih u Jacobsonovo brodogra dili te odred policije i sve ih odreda pohapsio im se pojave. Pa da uprskamo itavu stvar. Small je veoma lukav dru kan. Mogao bi poslati nekoga k ao izvidnicu i, ako bi mu se i ta uinilo sumnjivim, mirno bi negdje ostao uuren jo koji tjedan. Ali, vi ste se mogli dr ati Mordecai Smitha, pa ustanoviti gdje im je skrovi te. Tada bih izgubio dan. Osim toga, uvjeren sam sa sto prema jedan da Smith uope ne zna gdje oni ive. Sve dok ima da cuga i dok ga dobro plaaju, za to bi se on uope rasp itivao? Oni mu alju samo poruke ta da ini. No, sve mogue naine sam prevrnuo u glavi, ali ovo je najbolji. U toku ovog razgovora pro i ali smo kroz sve mnogobrojne mostove koji povezuju obale Temze. Kad smo prolazili kraj Citvja posljednje zrake sunca zlatile su kri na vr hu 216 crkve svetog Pavla. Kad smo stigli do Tovvera, ve je bio sumrak. Ovo je Jacobsonovo brodogradili te ree Holmes pokazujui na pravi kr ^d jarbola i brods ke opreme na Sur-revskoj strani Temze. Plovite polako, gore-dolje, zakljanju-jui se iza onog niza maona. On izvadi svoj noni dogled iz d epa, pa se zagleda prema ob ali. Svog stra ara vidim na mjestu primijeti on ali ne daje nikakav znak maramicom . ta mislite da se spustimo malo nizvodno pa da ih doekamo ree nestrpljivo Jones. Sad smo ve postali nestrpljivi, ak i policajci i lo ai, koji su imali vrlo nejasnu pr edod bu o emu se radi. Ni ta ne smijemo prihvatiti kao sigurno odvrati Holmes. Vjerujem deset prema jedan da e poi nizvodno, ali sigurni ne mo emo biti. Mi s ove toke mo emo vidjeti ulaz u bro dogradili te, dok je, meutim, malo vjerojatno da oni nas mogu vidjeti. Imat emo vedr u, veoma dobro osvijetljenu no. Moramo ostati tu gdje smo. Pogledajte preko kako se roji narod pod plinskim svjetiljkama. Odlaze s posla iz brodogradili ta. Djeluju kao prljavi odrpanci, ali znam da u svakom od njih tinja po iskrica besm rtnosti, to ne biste pomislili kad ih vidite ovako jadne, udna je zagonetka ovjek. Netko ga naziva du om skrivenom u ivotinji! primi jetih. Tu temu dobro razrauje Winwood Read ree Holmes. On tvrdi da je ovjek kao pojedinac nerazrje iva zagonetka, a u gomili, u svom agregatnom stanju, postaje matematika iz vjesnost. Tako, na primjer, nikada ne biste mogli rei to e uiniti jedan ovjek, ali ton o mo ete predvidjeti na ta je spremna jedna odreena gomila. Pojedinci se razlikuju, ali omjeri u procentima ostaju isti. Tako tvrde statistiari. Ali, oho, vidim li j a tu maramicu? Naravno, tamo se preko lepr a ne to bijelo. Da, to je na djeak! povikah. Jasno ga vidim. A eno i Aurore uzviknu Holmes. Juri kao vrag. Strojovoo, naprijed punom parom. Uzmi te pravac za onim 217 brodiem sa utim svjetlom. Tako mi boga, nikada sebi neu oprostiti ako nam umakne. Aurora se neprimjetno provukla iz brodogradili ta, pro la je iza nekoliko malih brodia, i ve je uveliko imala brzinu kad smo je ugledali. Sada je nevjerojatnom brzinom letjela niz rijeku, blizu obale. Jones stade zabrinuto promatrati za njom pa zav rti glavom. Veoma je brza ree on. Sumnjam da emo je stii. Moramo je uhvatiti procijedi Holmes kroza zube. Lo ite, lo ai! Natjerajte do najvee b zine. Moramo je se doepati makar sagorjeli brod.

Sad smo je sasvim lijepo slijedili. Kotlovi su tutnjali, a sna ni strojevi pi tali i klopotali kao neko veliko metalno srce. Na o tri i okomiti pramac sjekao je mirnu vodenu povr inu rijeke, ostavljajui s lijeve i desne strane dvije ustalasane brazde . Za svakim drhtajem stroja poskakivali smo i tresli se kao na nekoj ivoj ivotinji . Velika uta svjetiljka s na eg pramca bacala je dugi mlaz iskriava svjetla, a tono i spred nas pomaljala se Aurora. Bila je kao neka tamna mrlja, samo je kovitlac bije le pjene iza nje pokazivao kako brzo odmie. Prohujali smo kraj maona, parobroda i trgovakih brodova, zaobilazei s ove ili one strane jedne, ili provla-ei se uz druge . Glasovi s brodova dovikivali su nam iz mraka. Aurora je tutnjala sve dalje, a mi smo jurili tik za njom. Trpajte ljudi, trpajte vikao je Holmes nagnut dolje nad strojarnicu, odakle mu j e sjaj vatre osvjetljavao o tro, orlovsko lice isterajte i posljednji gram snage. ini mi se da je pomalo susti emo ree Jones oiju uprtih na Auroru. Siguran sam rekoh ja. Za samo nekoliko trenutaka mi emo ih stii. U tom asu kao da nas je pratila zla kob, uplovi meu nas neki teglja s tri maone. Sp asilo nas je od sudara jedino to smo naglo zaokrenuli. No dok smo ih mi zaobilazi li i ponovo uzimali pravac, Aurora je izmakla za dobrih dvije stotine jardi. Jo smo je dobro vidjeli, iako se sumrak pretvarao u vedru zvjezdanu no. Na i kotlovi brek tali su pod 218 najjaom parom, a krhki trup je sav drhtao i kripao gonjen pomamnom snagom koja je tjerala stroj. Projurili smo kroz Pool i pro li kraj dokova West India, niz dugi D eptfordski al, na koji smo ponovo izbili, kad smo obi li Psee ostrvo. Nejasna mrlja ispred nas sada se ve prilino jasno pretvorila u elegantnu Auroru. Jones uperi u nju reflektor, tako da smo lijepo mogli vidjeti prilike na njenoj palubi. Na krmeno m dijelu sjedio je neki ovjek nagnut nad neim crnim to je dr ao meu koljenima. Kraj nj ega je le ala nekakva tamna masa koja je nalikovala na njufendendskog psa. Djeak je dr ao kormilo, a pri crvenom svjetlu lo ionice mogao sam vidjeti starog Smitha kako gol do pasa, trpa lopatom ugljen kao da mu se radi o ivotu. Iz poetka mo da i nisu mislili da ih pratimo, ali sada, kad smo ponavljali njihov okret i zaokret, u to vi e nisu sumnjali. U Greenwichu smo bili na jedno tri stotine koraka iza njih. U Blackwallu nismo mogli biti vi e od stotinu i pedeset. U toku svog uzbudljivog pr obijanja kroz ivot, lovio sam po raznim zemljama najrazli-itija stvorenja, ali mi ovaj sport nikad nije izazvao tako jezovito uzbuenje kao ovaj sumanuti lov na lju de koji su se dali u bijeg niz Temzu. Uporno smo im se pribli avali jard po jard. U nonoj ti ini ve smo uli brektanje i klopotanje njihova stroja. ovjek na krmi stalno je i dalje uao na palubi. Ruke su mu se kretale kao da ne to radi, samo bi s vremena na vrijeme podigao pogled i odmjerio koliko smo jo daleko. Pribli avali smo im se sve vi e, a Jones im stade vikati da stanu. Bili smo im se pribli ili na etiri du ine n a eg brodia, a oba broda letjela su luakom brzinom. Tok rijeke bio je sasvim pregleda n, Barking Level na jednoj, a nujni Plumstead Marshes na drugoj strani. Na na poz iv da stanu ovjek s palube zaprijeti nam stisnutim pesnicama i poe nas visokim, pr omuklim glasom obasipati psovkama. Bio je to dobro graen na an ovjek i dok je raskor aeno stajao, odr avajui se u ravnote i, lijepo sam mogao vidjeti kako mu se od bedra p rote e drvena noga. Na njegovu ljutitu viku, ne to se poe me koljiti u uurenoj gomilici n palubi. Gomilica se odjednom uspravila i mi ugledasmo nekog crnog ovjeka najmanj eg ovjeka kog sam ikada vidio s 219 velikom nezgrapnom glavom i gomilom ra upane i razbaru ene kose. Holmes je ve bio izvu kao svoj revolver, a i ja, ugledav ovo divlje, izoblieno stvorenje, trgnem svoj. Bio je ogrnut nekom vrstom tamnog ulsterskog kaputa ili gunja, tako da mu se vid jelo samo lice. Dovoljno je bilo samo pogledati ovo lice, pa izgubiti svaku volj u za san. Groznije crte na licu nisam vidio cijelog svog vijeka. Oice su mu plamt jele nekakvom zloslutnom vatrom, a iza debelih usana iskolaili mu se zubi kojima se kezio, krguui kao pobje njela ivotinja. Ako digne ruku, palite ree Holmes mirno. Tog smo se trenutka nalazili udaljeni od njih za svega, du inu na eg brodia, skoro na dohvat svog plijena. Jo sada gledam onu dvojicu kako stoje: bijeli ovjek, iroko raskoraenih nogu, obasipajui nas na sav glas ki om psovki, i avolji patuljak sa svojim odurnim licem i sna nim utim zubima, kojima je pri svjetlosti na eg fenjera krgutao u

na em pravcu. . Bilo je dobro da smo ga tako jasno mogli vidjeti, jer je u jednom asu izvukao i spod svog ogrtaa neku kratku, drvenu duhaljku, nalik na kolsko ravnalo i prinio je ustima. U isti mah na i pi tolji pripuca e. On se okrete, podi e ruke i s nekom vrstom prigu ena ka lja strovali se niz bok broda. Usred pjenu ave, uskovitlane vode, u hipu, vidio sam jo zloslutan, grozan pogled njegovih oiju. Tog istog trenutka baci se ov jek s drvenom nogom na krmu, pa je naglo zavrnu tako da mu brod odjednom skrete prema ju noj obali, a mi pro i amo ispred njegova krmena dijela za svega nekoliko stop a. Za tili as okrenusmo u njegovu pravcu, no on se ve skoro dohvatio obale. Nalazi li smo se na nekom pustom i usamljenom mjestu, a mjesec je treptao nad prostrani m movarama ustajale vode i sablasnom trule i barskih biljaka. Brod se tupim udarcem nasukao na obalu, s pramcem u zraku a s krmom u vodi. Bjegunac iskoi ali mu se d rvena noga cijelom du inom zari u meko tle. Koprcao se i trzao, ali uzalud, nije m ogao ni naprijed ni natrag. U te kom bijesu mahnitao je, udarao onom drugom nogom po mulju, pri emu se vr ak drvene noge samo jo dublje zabadao u ljeplji220 vo blato. Kad pristadosmo sa svojim brodiem pored njega, toliko se ve duboko zagli bio da smo ga morali izvlaiti konopom iz mulja i prebaciti na palubu. Oba Smitha, otac i sin, sjedili su natmureno na svom brodiu, ali su sasvim pokorno pre li na n a brod kada im se naredilo. Auroru smo od-sukali i vezali za svoju krmu. Na palubi je stajala vrsta indijska krinja, ona ista koja je sadr avala zlokobno blago Sholtov ih. Nije imala kljua, ali kako je bila prilino te ka, morali smo je pa ljivo prenijeti u na u malu kabinu. Polako smo krenuli natrag, pa ljivo pretra ujui rijeku, ali od mal og, opasnog otoanina nije bilo ni traga. Kosti ovog neobinog, nesvakida njeg gosta u na oj zemlji le ale su negdje u mulju, na dnu Temze. Gledajte ree Holmes pokazujui na drveni rub palubnog grotla. Nismo ba bili najbr i s svojim pi toljima. I zaista, iza mjesta gdje smo malo prije stajali, bio je zabod en jedan od onih ubitanih trnova koje smo tako dobro poznavali. Mora da je prozuj ao izmeu nas ba onog trenutka kad smo opalili. Holmes se nasmija na ovo, pa slegnu ramenima na svoj uobiajeni, prirodni nain; priznajem, skoro mi je pozlilo pri pom isli kakva nas je stra na sudba mimo-i la te noi. 221 JEDANAESTO POGLAVLJE Veliko blago Agre Na pritvorenik sjedio je u kabini nasuprot krinji koje se dokopao poslije toliko ek anja i tolikih muka. Lice boje^ mahagonija prekriveno gustom mre om bora govorilo je o te kom ivotu pod vedrim nebom. Istaknuta i isturena eljust obrasla bradom odava la je ovjeka kojeg nije bilo lako odvratiti od cilja. Moglo mu je biti oko pedese t godina, to je odavala crna, kovrd ava kosa gusto izmije ana sjedina-ma. Lice, kad j e bilo opu teno, nije djelovalo neugodno, ali kad bi se naljutilo, guste obrve i u padljiva brada ostavljali su stra an dojam. Sjedio je dr ei u krilu ruke u okovima, s glavom spu tenom na prsa. Svojim o trim, svjetlucavim oima promatrao je krinju, razlo g njegovih nedjela. U njegovu krutom dr anju bilo je, kako mi se inilo, vi e tuge no ljutnje. Jednom me je pogledao oima kojima se, uinilo mi se, ak malko smijao. A sad, Jonathane Smalle ree Holmes palei cigaru ao mi je to je do ovoga do lo. I meni je ao, gospodine odgovori on iskreno. Ne vjerujem da u se sad moi izmigoljit i. Na Bibliju vam se kunem da nikada nisam digao ruku na gospodina Sholtoa. Ono vra ko malo pseto Tonga odapeo je na njega taj svoj prokleti trn. Ja s tim nisam i mao nikakve veze, gospodine. Bilo mi ga je ao, kao da mi je rod roeni. Istukao sam tog malog vraga krajem od konopca, ali ono to je uinjeno, uu-njeno je, nisam mogao ispraviti. Izvolite cigaru ree Holmes. Dobro biste uradili da trgnete koji gutljaj iz moje p lo ke, jer ste jako mokri. Kako ste mogli oekivati da e tako slab ovjek, kao to je 222 bio onaj crni avo, moi savladati gospodina Sholtoa i dr ati ga dok se vi ne popnete uz konopac? Govorite, gospodine, kao da ste bili tamo. Zapravo, ja sam oekivao da u sobi nee b iti nikog. Prilino sam poznavao obiaje te kue, a tada je upravo bilo vrijeme kad je gospodin Sholto obino silazio na veeru. Neu tajiti ni ta. Najbolje u se braniti ako k a em golu istinu. Dakle, da je to bio stari major, ja bih mirna srca pristao da bu dem obje en. Bio bih u stanju da mu zarinem bode kao to pu im ovu cigaru. Ali je vra ki

te ko to u biti suen zbog ovog mladog Sholtoa s kojim nikad nisam imao nikakvih nesug lasica. Nalazite se pod paskom gospodina Athelneya Jonesa iz Scotland Yarda. On e vas dov esti u moj stan a ja u zatra iti od vas istinit iskaz o svemu. Morate se otvoreno i spovjediti, jer, nadam se da u vam, ako to uinite, moi biti od koristi. Mislim da m ogu dokazati kako otrov djeluje tako brzo da je ovjek bio mrtav jo prije nego to st e se spustili u sobu. Tako i jeste, gospodine. Nikad se u ivotu nisam tako potresao kao kad sam ugledao kako se naherene glave ceri na mene, dok sam puzao po konopcu. Veoma sam se uzb udio. Zamalo da nisam ubio Tongu zbog toga, samo da mi nije u-makao. Tako se dog odilo da je ostavio tap i nekoliko svojih trnova, kao to mi je rekao, a to je vama omoguilo, ako smijem rei, da nam uete u trag. Moram priznati da mi nije jasno kako ste ga uspjeli slijediti. Ja vam to ne uzimam za zlo, premda je zaista udnovato d oda s gorkim osmijehom da u ja koji imam stvarna prava na pola milijuna provesti polovinu svog ivota gradei branu na Andamanskim otocima, a drugu polovinu, ini se, kopajui kanal za isu ivanje zemlji ta u Dartmooru. U zao as sam ugledao trgovca iz Ahm eta i uputio se u cijelu ovu rabotu s blagom iz Agre koje nikad ni ta drugo nije d onijelo ovjeku koji ga posjeduje osim prokletstva. Njemu je donijelo umorstvo, ma joru Shol-tou vjeni osjeaj straha i krivnje, a meni do ivotnu robiju. U tom trenutku Athelney Jones proturi glavu i ramena u kabinu. 223 Prava porodina idila primijeti on. ini mi se da u gucnuti i ja iz te boce, Holmese. A ini mi se i to da mo emo jedni drugima estitati. Kakva teta da i onog malog nisam ulovio ivog, ali izbora nije bilo. Zaista, Holmes, morate priznati da ste stigli u pravi as. Uinili smo sve to se dalo uiniti da prestignemo Auroru. Konac djelo krasi ree Holmes. Zaista nisam znao da je Aurora takva brzoplovka. Smith tvrdi da je ona jedan od najbr ih brodova na rijeci i kako je mi nikad ne bi smo stigli samo da je imao jo jednog ovjeka kod stroja. Kune se da pojma nije imao ^o onome to se odigravalo u Norwoodu. Pa i nije povika na pritvorenik. Ni ta nije znao. Izabrao sam njegov brod jer sam uo da je brz kao strijela. Nisam mu ni ta govorio ali smo ga dobro platili i ne to lij epo obeali ako stignemo na svoj brod, Esmeraldu, koja se u Gravesendu priprema za B razil. Pa dobro, ako nije uinio nikakvo zlo pobrinut emo se da mu se i ne dogodi. Ako smo brzi u hvatanju ljudi, koje gonimo, nismo brzi u tom da ih osudimo. Bilo je zab avno slu ati kako je hvalisavi Jones opet poeo pridavati sebi zasluge u hvatanju zl oinaca. Po malom smije ku to je zati-trao na Holmesovu licu, mogao sam primijetiti k ako mu nije izmaklo to hvalisanje. Doktore VVatsone ree Jones uskoro emo biti kod mosta Vauxhall, gdje emo vas iskrcat i s kovegom blaga. Ne treba ni da vam spominjem koliku sam veliku odgovornost tim e preuzeo na sebe. To je sasvim protupropisno; al' naravno, dogovor je dogovor. Ipak u morati po slu benoj du nosti poslati s vama i jednog narednika, budui da sa sob om nosite tako dragocjen teret. Bez sumnje ete ii fijakerom? Svakako fijakerom. teta to nema kljua, kako bismo mogli napraviti slu beni popis. Morat ete ga otvoriti n a silu. Gdje je klju, ovjee? Na dnu rijeke ree Small kratko. 224 Hm! Nije trebalo da nam stvarate i ovu nepotrebnu brigu. Zbog vas smo imali ve i onako dosta posla. Najzad, doktore, mislim da vas ne treba upozoravati na oprez. Donesite kutiju u Baker Street. Nai ete nas ondje na putu za policijsku stanicu. U Vauxhallu su me iskrcali s mojom te kom krinjom u pratnji jednog srdanog i dobroudn og narednika. Poslije etvrt sata vo nje stigli smo do kue gospoe Forrester. Slu avka se iznenadi kad ugleda tako kasnog posjetioca. Gospoa Cecil Forrester je veeras izi la objasni ona i vjerojatno e se vratiti jako kasno. Gospoica Morstan, meutim, bila j e u salonu; tako sam ja s kovegom u ruci oti ao u salon, a predusretljivog narednik a ostavio u kolima. 9 Sjedila je kraj otvorena prozora, obuena u neki prozirni bi jeli materijal s malenim crvenim ukrasom oko vrata i isto tako crvenim pojasom. Sa svjetiljke pod sjenilom padalo je meko i blago svjetlo na nju, onako naslonje

nu u pletenom naslonjau, i poigravalo joj se na prijaznom i ozbiljnom licu, dajui bujnim uvojcima rasko ne kose neki neodreen metalan odsjaj. Jedna snje nobijela ruka pala joj je preko naslona, a iz cijelog dr anja i pojave izbijala je nekakva nuj-n ost. Meutim, im zau moje korake ona ustade, a blijedi joj se obrazi zarumenje e od iz nenaenja i razdraganosti. ula sam da se zaustavljaju neka kola ree ona. Pomisila sam da se mo da gospoa Forre r vratila kui ranije; nisam ni slutila da ste to vi. Kakve ste novosti donijeli? Donio sam vam ne to bolje od novosti rekoh, spu tajui koveg na stol i govorei ovo sasv m dobrodu no i prilino buno, premda mi se stezalo srce. Donio sam vam ne to to je vredn ije od svih novosti na svijetu. Donio sam vam bogatstvo. Ona pogleda koveg. To li je, dakle, to golemo blago iz Agre zapita ona prilino hladno. Da! To je golemo blago iz Agre. Polovica je va a, a druga polovica pripada Thaddeu su Sholtou. Svaki od vas imat e par stotina tisua. Pomislite samo! Godi nja renta od de15 Znak etvorice 225 set tisua funti. Bit e malo mladih dama u Engleskoj koje su bogatije od vas. Zar t o nije divno? Mislim da sam svojim odu evljenjem pretjerao. Kao da je otkrila prazan prizvuk u m ojim estitkama, jer joj se obrve malo podigo e, pa me pogleda radoznalo. Ako ga imam ree ona onda to dugujem vama. Ne, nikako odgovorih ne meni ve mom prijatelju Holmesu. Kraj sve najbolje volje n ikad ne bih bio u stanju pohvatati sve ove niti koje su zbunile ak i tog izvanred nog analitiara. Prema onome kako su stvari tekle, skoro smo ga izgubili u posljed njem trenutku. Molim vas sjednite i priajte mi, doktore ree orla. Ukratko sam ispriao to se sve dog odilo otkad sam je posljednji put vidio: Holmesov nov nain istrage, otkrivanje Aurore, posjet Athelnev a Jonesa, na veera nji pohod, i uzbudljiva potjera niz Temzu. Ona je moje izlaganje pratila otvorenih usta i u arena pogleda, a kad sam govorio o onom trnu koji nas j e za dlaku proma io, problijedjela je kao krpa te sam se prepao da e se onesvijesti ti. Nije to ni ta ree ona, kad sam pohitao da joj pru im a u vode. Sad mi je opet dobro. udilo me je kad ujem u kakvu sam groznu opasnost uvukla svoje prijatelje. No, sad je sve pro lo odgovorih. Nije to bilo ni ta. Neu vam vi e priati o tim mrani edinostima. Preimo na ne to vedrije. Evo blaga, i, ta djeluje vedrije od njega? Dobi o sam dozvolu da ga donesem sa sobom mislei kako e vas radovati ako ga vi prva vid ite. 0, veoma e me radovati ree ona. No u glasu joj nije bilo neke velike revnosti. Nes umnjivo joj se uinilo da bi moglo izgledati neljubazno s njene strane, ako se pok a e ravnodu na prema blagu do kojeg se tako te ko do lo. Ala je lijepa ova kutija ree ona naginjui se nad nju. Pretpostavljam da je indijsk i runi rad. Da, to je kujund ijski rad iz Benaresa. I tako te ka povika ona, poku avajui da je podigne. Pa i sama kutija mora da je vrije dna. Gdje je klju? Small ga je bacio u Temzu odgovorih. Moram upotrijebiti ara gospoe Forrester. 226 S prednje strane nalazio se kovani kraun u obliku sje-deeg Bude. Gurnuo sam pod nj ega ara i potegao ga kao polugu. Kraun, kljocnuv i glasno, odskoi. Drhtavim prstima pod igoh zaklopac. Oboje smo se zaprepa teno zagledali u kutiju koja je bila prazna. Nije bilo nikakvo udo da je koveg bio te ak. eljezni kujund ijski rad bio je sa svake s trane debeo po dvije treine ine. Koveg je bio nainjen za pohranjivanje dragocjenosti , dobre izrade, veoma vrst, ali u njemu nije bilo ni trunka skupocjena metala ili dragulja. Zjapio je potpuno prazan. Blago se izgubilo ree mirno gospoica Morstan. Kad sam uo te rijei, meni postade sasv im jasno ta one znae i kao da mi pade velik kamen sa srca. Sve dosad, kad je postalo jasno da ga nema, nisam bio svjestan koliko me je ovo blago iz Agre ti talo. To je, nesumnjivo

, bilo sebino, nelojalno i ru no, ali ja ni na ta drugo nisam mogao misliti ve samo d a izmeu nas nema vi e zlatne zavjese. Hvala bogu ote mi se iz sveg srca. Ona me pogleda naglim, upitnim smije kom. Za to to ka ete? upita ona. Zato to ste mi sada opet postali dosti ni rekoh uzimajui je za ruku. Ona je nije pov ukla. Zato to te volim, Mary! Volim kao nitko na svijetu. Zato to mi je ovo blago, ovo bogatstvo bilo zapeatilo usta. Sada kad ga vi e nema, smijem slobodno da ti ka e m koliko te volim? Eto, zbog toga sam rekao hvala bogu. Onda u i ja rei hvala bogu pro apta ona, kad sam je privukao sebi. Kome je drago da izgubi blago? ali ja znam da sam ga te noi stekao. 227 DVANAESTO POGLAVLJE Neobina pria Jonathana Smalla Narednik koji me je ekao u kolima bio je veoma strpljiv ovjek, jer otkad sam ga na pustio bilo je ve pro lo prilino vremena. Kad sam mu pokazao prazan koveg, lice mu se na-tu tilo. Ode na a nagrada! ree on zlovoljno. Gdje nema novaca, nema ni nagrade. Da se to bla go prona lo, ovaj noni posao donio bi po desetinu i meni i Brovvnu. Gospodin Thaddeus Sholto je bogat ovjek rekoh ja. Pobrinut e se da dobijete nagrad u, pa bilo blaga ili ne. Meutim, narednik obeshrabreno odmahnu glavom. Lo posao ponavljao je on a i gospodin Athelnev Jones mislit e tako. Njegovo predvianje pokazalo se tonim, jer je detektiv izgledao prilino tupo kad sam se vratio u Baker Street i pokazao mu praznu krinju. Holmes, pritvorenik i on, t ek to su stigli, jer su izmijenili svoj plan i uz put se najprije prijavili jedno j policijskoj stanici, a potom do li u Baker Street. Moj prijatelj se odmarao u sv om naslonjau, uobiajena nehajna izgleda, dok je Small ravnodu no sjedio preko puta n jega, prebaciv i svoju drvenu nogu preko zdrave. Kad sam pokazao prazan koveg, on s e zavali u svom sjedalu i prasnu u smijeh. Small, to je va e djelo ree Athelnev Jones ljutito. Jeste, i sklonio sam ga ondje gdje ga nikad neete nai povika ovaj razdra eno. Blago je moje, pa ako ne mogu plijen da dobijem ja, onda u se vra ki pobrinuti da nitko d rugi ne doe do njega. Ka em vam da na njega nitko iv nema prava, izuzev ona tri ovjek a koji se kao robija i nalaze u barakama na Andamanima, i mene. Sad znam posve si228 gumo da se njime ni ja ni oni ne mo emo koristiti. Sve vrijeme sam isto toliko rad io za njih koliko i za sebe. Uvijek smo se pridr avali znaka etvorice. A ja vrlo do bro znam da i oni hoe da uinim ono to sam uinio, kao i da e se prije slo iti da bacim b lago u Temzu, nego da ono pripadne Shol-tou ili kome iz roda Sholtoa ili Morstan a. Nismo mi smakli Ahmeta da njih uinimo bogatima. Nai ete blago ondje gdje je i kl ju, i gdje se nalazi mali Tonga. Kad sam vidio da e nas va brod sustii, sklonio sam blago na sigurno mjesto. Nee bit' rupija za vas na ovom putovanju. Vi nas varate, Small ree Athelnev Jones strogo. Da ste eljeli baciti blago u Temzu , najlak e bi vam bilo da ga hitnete skupa sa kovegom. Meni lak e da bacim, ali i vama lak e da naete odgovori on gledajui nas iskosa lukavo. Onaj koji je bio toliko spretan da me potjera niz rijeku, bit e isto toliko vje t da izvue sa dna rijeke eljezni koveg. Sada kad je razbacano skoro du pet milja, sad bi mu bilo malo te e. Pa ipak, srce mi se paralo dok sam to inio. Ve sam skoro pomah ni-tao kad ste nas sustigli. Ali, jadikovati nema smisla. U ivotu sam do ivio i uzd izanja i padove, ali sam nauio da ne plaem nad prolivenim mlijekom. Small, to je veoma ozbiljna stvar ree detektiv. Da ste doprinijeli pravdi, umjest o to ste je na ovaj nain ometali, imali biste bolje uvjete na svom suenju. Pravdi! podsmjehnu se biv i robija . Lijepa mi je to pravda! iji je ovo plijen, ako n ije na ? Gdje je ta pravda po kojoj bi trebalo da ga predam onima koji ga nikada n isu zaradili? Pogledajte kako sam ga ja zaradio! Dvadeset dugih godina u onoj gr ozniavoj movari, rintajui cijeli dan pod drveem mangrova, a cijele noi u lancima po o nim prljavim robija kim kolibama, izjedan od komaraca, ispijen srdoboljom i zavitl avan od svakog vra jeg, crnog policajca, koji je nalazio u itka da se i ivljava na bij elcu. Tako sam ja zaradio blago iz Agre, a vi mi nemojte govoriti o pravdi, jer ne mogu podnijeti pomisao kako sam ja sve to propatio da bi drugi mogao u ivati u njemu. Prije bih pristao da me stotinu puta vje aju ili iskusio neki Tongov trn u

svojoj ko i, nego 229 da ivim u robija koj eliji i znam kako se drugi ovjek ba -kari u palai s novcem koji bi trebalo da je moj. Small je zderao stoiki svoju krinku i sve mu je ovo navrlo u neobuzdanom kovitlac u rijei, dok su mu iz oiju sijevale varnice i lisice zveckale od pomamnih pokreta ruku. Kad sam vidio bijes i neobuzdanost ovog ovjeka shvatio sam da strah koji je obuzeo majora Sholtoa kad je prvi put doznao da mu je uvrijeeni robija za petama, nije bio nimalo bezrazlo an i neprirodan. Zaboravljate da mi ne znamo ni ta o svemu tome ree Holmes mirno. Nismo uli va u pripo ijest pa ne mo emo ni rei koliko je pravo na va oj strani. V. Dobro, gospodine, bili ste prema meni veoma pristojni, premda vidim da vama mogu zahvaliti to nosim ove okove na rukama. Pa ipak, ne zamjeram vam zbog toga. Ako e lite da ujete moju priu, neu vam je pre utjeti. Sve to ka em, svaka je rije istinita. Hv la vam, stavite a u kraj mene; okvasit u usne ako mi se sasu e. Ja sam iz VVorcestershirea, roen blizu Pershorea. Primjeujem da ete i sad, ako potr a ite, nai tamo itavo jato ljudi koji se prezivaju Small. Pomi ljao sam koji put da od em i pogledam to mjesto, ali ruku na srce, u svojoj porodici nikada nisam bogzna kako stajao, pa sumnjam da bi mi se obradovali. Svi su oni bili trijezni, pobo ni , mali zemljoradnici, poznati i po tovani u okolici, a ja sam oduvijek bio pomalo pustolov. Meutim, kad sam navr io osamnaest godina nisam im vi e zadavao briga. Zbog neke djevojke zapao sam u izvjesnu nevolju, pa sam se mogao izvui samo tako to sam se odazvao na vojni poziv, i bio rasporeen u Trei istono-kentski puk, koji je upra vo kretao u Indiju. Nije mi bilo sueno da ostanem dugo u vojsci. Tek to sam nauio paradni korak i rukov anje pu kom, kad mi se rodi lakomislena pomisao da zaplivam u Gangesu. Sreom po men i u vodi se nalazio u isto vrijeme i narednik iz moje ete, John Holder, jedan od najboljih plivaa u armiji. Upravo kad sam se na ao na polovici rijeke, epao me je kro kodil i odgrizao mi desnu nogu iznad koljena, odgrizao tako besprijekorno da ni kirurg ne bi uradio bolje. Od straha i gubitka 230 krvi onesvijestio sam se i sigurno bih se udavio da me Holder nije uhvatio i izv ukao na obalu. Zbog toga sam proveo pet mjeseci u bolnici, a kad sam na kraju bi o u stanju da iziem, hramajui ovom drvenom nogom vezanom za svoj patrljak, zatekoh se kao vojni invalid, nesposoban za bilo kakav te i posao. Kao to vidite, jo u to vrijeme srea me nije bogzna kako slu ila, jer sam ve prije svoj e dvadesete godine postao bogalj. Meutim, uskoro mi se nesrea preobrazi u sreu. Nek om ovjeku po imenu Abel White, koji je do ao u Indiju kao planta er indiga, bio je po treban nadglednik koji e se brinuti o njegovim kulijima i nadzirati ih kako rade. Pokazalo se da je bio prijatelj na eg pukovnika koji se od mog nesretnog sluaja bi o zainteresirao za mene. Ukratko, pukovnik me toplo preporui za to mjesto pa, kak o se posao uglavnom obavljao ja ui, noga mi nije mnogo smetala, budui da sam se preo stalim dijelom svoje noge mogao vrsto dr ati u sedlu. Posao mi je bio da ja em po pla nta i, pazim na ljude kako rade i prijavljujem lijenine. Plaa mi je bila pristojna, imao sam dobar smje taj, i ja bih se sasvim zadovoljio time da preostali dio svog i vota provedem sadei indigo. Gospodin Abelwhite je bio ljubazan ovjek, i, kako se t amo bijelci pribli e jedni drugima mnogo vi e nego kod kue, esto bi svraao u moju malu baraku i popu io sa mnom lulu. Na alost, srea me nikad nije dugo pratila. Odjednom, potpuno neoekivano se srui na n as velika buna. Mjesec dana prije Indija je bila mirna i spokojna kao Surrey22 i li Kent28, a slijedeeg mjeseca se ve pokrenulo dvije stotine tisua crnih vragova i cijela je zemlja postala pravi pakao. Vi, gospodo, sigurno o svemu tome znate vi e od mene, jer itanje nije moja naroita odlika. Znam samo ono to sam vidio vlastitim oima. Na a planta a nalazila se u mjestu Mut-tra, blizu granice sjeverozapadnih pokr ajina. Noima je cijelo nebo gorjelo od zapaljenih bungalova, a danima su nam prol azile kroz posjed gomilice Evropljana sa enama i djecom na putu za Agru, gdje su se nalazile na e najbli e jedinice. Gospodin Abelwhite bio je tvrdoglav ovjek. Uvrtio je sebi u glavu da je cijela pobuna preuveliana i da e se isto tako 231 naglo ugasiti kao to se i upalila. Tako je on mirno sjedio na svojoj verandi, isp

ijao a e viskija i pu io cigare, dok je kraj oko njega bio sav u plamenu. Njegov upra vitelj i knjigovoa Dawson sa enom i ja nismo ga, naravno, napustili. Jednom sam bi o oti ao na neku udaljenu planta u i uvee jahao polako kui, kad spazih kako le i ne to sas vim sklupano na dnu strmog korita sasu ene rjeice. Odjahao sam da vidim i krv mi se sledila u ilama. Ustanovio sam da je to Daw-sonova ena, sva isjeena i uzdu i poprije ko, napola izje-dena od domaih pasa i akala. Uz put, malo dalje, potrbu ke le ao je i sam Dawson, mrtav i ukoen s praznim revolverom u ruci; ispred njega le ali su jedan preko drugog etiri Repova24. Zategoh dizgine svome konju i ba sam se pitao ta da in im, kad tog trenutka ugledah kako se iz bungalova Abel Whitea podi e dim i kako kr oz krov suklja plamen. Bilo mi je jasno da svom poslodavcu ne mogu biti ni od ka kve koristi ve da bih samo stratio svoj ivot uludo, ako se u to umije am. S mjesta g dje sam stajao mogao sam vidjeti na stotine crnih neprijatelja s crvenim ogrtaima na leima, kako igraju i urlaju oko zapaljene kue. Nekolicina pokaza na mene, te m i par metaka prosvira kraj glave. I tako se dadoh u bijeg preko ri inih polja, dok se nisam dokopao sigurna zaklona meu zidinama. Meutim, pokazalo se da nije ni tamo bilo sasvim ru iasto i sigurno. Cijela pokrajina uskome ala se kao osinjak. Englezima je jo jedino preostalo da se okupljaju u manj e grupe koje su se odr avale samo dokle su dosezale njihove pu ke. Ondje gdje im to ne bi uspijevalo, pretvarali bi se u gomile bjegunaca, prepu tenih na milost i nem ilost. Bila je to borba milijuna protivu stotina. Najbolnije nas je pogaalo to smo se borili protiv onih istih pje aka, konjanika i tob-d ija, koje smo svojevremeno s ami odabirali, obuavali i u-vje bavali, a koji su sada okrenuli protiv nas na e vlast ito oru je i trubili na e vlastite signale. U Agri su se nalazili Trei puk bengalskih strijelaca, ne to Sikha, dva eskadrona konjice i baterija artiljerije. Od inovnika i trgovaca stvoren je jedan dobrovoljaki odred. Njemu sam se pridru io i ja, svom du om i tijelom, ukljuiv i moju drvenu nogu. Poet232 kom jula napustili smo grad i stupili u okr aj s pobunjenicima Shahgunga. Za neko vrijeme smo ih suzbili, ali nam je ubrzo ponestalo municije, te smo se morali vr atiti u grad. Sa svih strana stizale su nam samo najgore vijesti, to uostalom nije bilo nikakvo udo, jer ako pogledate na mapu vidjet ete da smo se nalazili u samom sredi tu pobun e. Lak-no je skoro vi e od stotinu milja na istok, a Cawnpore isto toliko na jug. Sa svih strana dopirale su sve samo vijesti o muenjima, ubojstvima i nasiljima. Grad Agra je veliko mjesto koje vrvi od fanatika i gorljivih obo avalaca svih vrst a avla. Meu njegovim uskim, krivudavim ulicama na a aka ljudi kao da se nije ni opa ala . Stoga je na komandant naredio pokret preko rijeke, i zauzeo ondje polo aj u staro j tvravi Agre. Ne znam, gospodo, da li je itko od vas togod itao ili uo o toj drevno j tvravi. To je veoma neobino mjesto toliko neobino kakvo nikad nisam vidio, a ja s am se ba nagledao udnih kutaka na ovom svijetu. Prije svega, golemih je srazmjera, tako da mi se prostor koji su zidine obuhvaale inio kao neko malo podruje. Postoji moderan dio tvrave u koji je stao cijeli na garnizon, sa enama, djecom, zalihama i svim i svaim, pa je ipak jo preostalo mnogo mjesta. Ali, moderan dio jo nije ni ta p rema veliini starog dijela u koji nitko ne ulazi i koji je potpuno prepu ten stonog ama i korpionima. U njemu zjape mnogobrojne velike, napu tene dvorane, zavojiti pro lazi i dugi hodnici koji krivudaju tamo-amo, tako da se ljudi lako mogu izgubiti . Otud je rijetko tko odlazio onamo, osim s vremena na vrijeme po koja eta u izvia nje. eonu stranu stare tvrave zapljuskuje i za tiuje rijeka, ali se na bonim kao i na stra nj im zidinama nalaze mnoge vratnice koje je, naravno, trebalo uvati i to kako u sta rom, tako i u novom dijelu tvrave. ta smo bili, aka jada! Nije nas bilo dovoljno ni da zaposjednemo sve uglove te goleme graevine, niti da opslu imo topove, a kamoli da postavljamo jake stra e na svim tim vratnicama. Zavr ilo se na tome da smo u srcu utvrenja smjestili sredi nju stra arnicu, a na svake vratnice stavili po jednog bije lca s dva-tri uroenika. Mene su odabrali da uvam u odreenim nonim satima ne233 ka mala, usamljena vrata na jugozapadnoj strani tvrave. Dva konjanika, Sikha, sta vljena su pod moju komandu, a meni je nareeno da u sluaju potrebe pripucam kako bi h dobio pomo iz sredi nje stra arnice. S obzirom na to da se stra ar-nica nalazila na d obrih dvije stotine koraka, i da je meuprostor bio sav ispresijecan itavim labirin

tom prolaza i hodnika, jako sam sumnjao da bi mogli stii na vrijeme i biti od nek e koristi u sluaju stvarnog napada. Eto tako, prilino sam bio ponosan to sam dobio tu malu komandu, jer nisam bio uvje b an vojnik a uz to sam jo bio samo s jednom nogom. Sa svojim ljudima iz Pend aba25 s tra ario sam dvije noi. Bili su to visoki momci odluna gleda, Mahomet Sing i Abdulla h Khan, stari borci, koji su se ranije borili protiv nas kod Chilian-VVallaha. D osta dobro su govorili engleski, ali se od njih slabo to moglo izvui. Radije su se dr ali zajedno i cijele noi u kali bi na svom neobinom narjeju Sikha. Ja sam pak naje jao pred vratima gledajui dolje na iroku, zavojitu rijeku i migavo svjetlo velikog grada. Lupa dobo a, bubnjeva tamtama, povici i urlici buntovnika, omamljenih od bu ke i opijuma, cijele nas je noi neprekidno podsjealo na opasne susjede s one stran e rijeke. De urni oficir je u toku noi svaka dva sata obilazio sve polo aje da provje ri stanje. Tree noi mog stra arenja bilo je mrano i blatno; padala je sitna, uporna ki a. Po takvu vremenu bilo je te ko provoditi itave sate stojei u vratima. Ja sam stalno zbog tog a poku avao zapodjenuti razgovor sa svojim Sikhima, ali mi je trud bio uzaludan. U dva sata ujutro su pro le stra e i donekle prekinule ovu dosadu. Uvidjev i da moje dr u tvo nee da progovori, izvadio sam lulu i spustio pu ku da zapalim ibicu. U taj mah o ba Sikha nasrnu e na mene. Jedan od njih zgrabi moju kremenjau i uperi mi je u glav u, a drugi mi stavi veliki no pod grlo pa se stade zaklinjati kroz zube da e mi ga zariti u gu u ako se pomaknem. Prva misao mi je bila da su ovi momci povezani s buntovnicima i da je to poetak p repada. Ako na e vratnice padnu u ruke Sepova, tvravi je odzvonilo, a sa enama i dje com postupili bi isto onako kao u Cavvnporeu. Mo da, mislit ete, 234 gospodo, da suvi e povoljno po sebe prikazujem stvar, ali, evo vam rije da sam kraj sveg no a pod grlom pri pomisli na te grozote, otvorio usta da se proderem pa mak ar mi to bio i posljednji krik, samo da upozorim glavnu stra u. ovjek koji me je dr a o, ini se da mi je pogaao misli, jer mi brzo pro apta, jo prije nego to sam uspio ne to da izustim: Ne pravi buku! Tvrava je sasvim sigurna. S ove strane rijeke nema pobu njenikih pasa. Glas mu je zvuao kao da govori istinu, a ja sam veoma dobro znao da sam gotov samo ako pustim glas od sebe. Proitao sam mu to u tamnim oima. Stoga sam utio i ekao da ujem ta hoe. Slu aj me, sahibe, ree onaj vi i i odluniji, onaj koga su nazivali Abdullah Khan. Ti sad mora biti ili s nama il' e biti u utkan zauvijek. Stvar je odve ozbiljna da bismo okli jevali. II' e se zakleti na kr anski kri da e du om i tijelom biti s nama, ili emo ti ve noi baciti u opkop, a mi emo prebjei svojoj brai u buntovnikoj vojsci. Srednjeg pu ta nema! ta hoe , ivot ili smrt? Za odluku ti mo emo dati samo tri minute, jer vrijeme prolazi, a sve se mora obaviti prije no to ponovo proe stra a. Kako mogu da se odluim, rekoh. Pa niste mi rekli ni ta hoete od mene. Ali vam velim, a ko iole ima veze sa sigurno u tvrave, neu s tim da imam nikakve veze i slobodno zabod i svoj no kao to si naumio. Ni ta nije upereno protiv tvrave, ree on. Mi tra imo od tebe samo ono zbog ega tvoji ze aci i dolaze u ovu zemlju. Zahtijevamo od tebe da postane bogat. Ako noas pristane da bude jedan od na ih, zaklet emo ti se na ovaj goli no , i to trostrukom zakletvom S ikha, za koju se dobro zna da je nikad nijedan Sikh nije pogazio, da e i ti imati pristojan udio u plijenu. etvrtina blaga bit e tvoja. Po teniji ne mo emo biti. Ali, pobogu, kakvo je to blago? zapitah. Ja sam isto toliko spreman kao i vi da pos tanem bogat, samo mi morate rei na koji nain emo to postii. Onda e se zakleti, ree on, kostima svog oca, a u svoje majke, na kri svoje vjere, da ada, niti ikada nee podii ruku, niti rei rije protiv nas. 235 Zaklinjem se, rekoh, pod uvjetom da to ne dovodi tvravu u opasnost. Onda emo se moj prijatelj i ja zakleti da e dobiti etvrtinu blaga, koje emo ravnomjern o podijeliti nas etvorica. Ali nas smo samo trojica, rekoh. Nismo, i Dost Akbar mora dobiti svoj dio. Dok ekamo na njih, ispriat emo ti cijeli p riu. Ti, Mohamedu, stani na vrata i javi kad budu dolazili. Stvar stoji ovako, sa hibe, priam ti zato to Feringheei26 po tuje zakletvu i to ti zato mo emo vjerovati. Da si la ljivi mnogobo ac, makar se zakleo na sve bogove u njihovim poganim hramovima,

krV bi ti kapala s ovog no a, a tijelo le alo u vodi. Ali, Sikh poznaje Engleza, a E nglez poznaje Sikha. Slu aj, dakle, to u ti rei. U sjevernim pokrajinama postoji neki mali rad a koji je vrlo bogat, premda mu je z emlja malena. Naslijedio je mnogo od svog oca, a jo vi e stekao i sam jer je krtac, pa je radije gomilao svoje zlato nego da ga je tro io. Kad su izbili neredi htio j e da bude prijatelj objema stranama, i s lavom i s tigrom; sa Sepovima i s vlast ima Kompanije27. Meutim, uskoro mu se uini kao da je bijelcima odzvonilo jer je sl u ao po cijeloj zemlji samo o tome kako ih ubijaju i ru e s vlasti. No, budui da je o prezan, smislio je kako e, bar pola njegove imovine ostati sauvano, ma kakav bio k onaan ishod. Sve to je bilo od srebra iz zlata sklonio je u svodove svoje palae, a svoje najskupocjenije vrijednosti, drago kamenje i prekrasne bisere stavio je u e ljezni koveg i poslao ih po nekom vjernom sluzi, preobuena u trgovca, u tvravu Agra da ih pohrani dok se zemlja smiri. Pobijede li pobunjenici, njemu ostaje zlato i srebro, a ako pobijedi Kompanija sauvat e se nakit. Po to je tako podijelio svoju riznicu, stao je na stranu Sepova, jer su na njegovim granicama oni bili jai. Pos tupiv i tako, obrati pa nju sahibe, njegova svojina pripala je onima koji su ostali vjerni. Taj la ni trgovac koji putuje pod imenom Ahmet nalazi se sada u gradu Agri i eli da se probije u tvravu. S njim kao suputnik putuje moj brat po mlijeku, Dost Akbar, koji 236 zna za tajnu. Dost Akbar mu je obeao da e ga noas dovesti do stra njih vrata tvrave, t e je za tu svrhu izabrao ova. On sada dolazi ovamo gdje treba da ga doekamo ja i Mahomet Singh. Mjesto je sasvim usamljeno i nitko nee uope znati o njegovu dolasku . Nitko nee znati ni kud se djeo trgovac Ahmet, a golemo rad ino blago podijelit emo izmeu sebe. ta ka e , sahibe? U VVorcesteshireu ivot ovjeka se ini kao nekakva velika i sveta stvar, ali kad bukt i oganj i na svakom se koraku oko vas prolijeva krv pa se naviknete da svuda gle date smrt, posve je drukije. Trgovac Ahmet, iv ili mrtav, za mene je bio zrak, ali za blago sam se veoma zagrijao. Odmah mi se poelo vrtjeti po glavi ta bih sve s n jim uradio, i kako bi me f moji gledali kad bi vidjeli svog besposliara da se vraa s d epovima punim zlatnih moidora28. Zato sam se u sebi odmah odluio. Meutim, Abdul lah Khan mislei da se kolebam, postade jo uporniji. Gledaj, sahibe, ree, ako ovog ovjeka ulovi komandant, on e ga ili ubiti ili objesiti, a dragulje e uzeti vlast, tako da nitko nee vidjeti ni rupije. I sad, budui da mi s pro-vodimo u djelo ono prvo, mislim samo njegovo hvatanje, za to ne bismo poduzeli i ono drugo? Dragulji u na im d epovima bit e na isto tako sigurnom mjestu kao i u kr injama Kompanije. Toliko e ih biti da svaki od nas mo e postati bogata . A za samo ov o djelo ve i ovako nitko ne mo e doznati, jer smo ovdje odsjeeni od cijelog svijeta. Kao da se sve upriliilo za tu svrhu! Reci, dakle, ponovo sahibe, jesi li s nama ili te moramo smatrati neprijateljem? S vama sam du om i tijelom, rekoh. Dobro, odgovori on, vraajui mi moju kremenjau. Vidi , vjerujemo ti da nee prekr iti r to je neemo ni mi. Sada nam jo samo preostaje da doekamo mog brata i trgovca. A zna li tvoj brat za ovo? zapitah. Pa cijeli ovaj plan je njegov. On ga je i smislio. Sad hajdemo do vrata na stra u s Mahometom Singhom. Stalno je veoma uporno sipilo jer su nekako ba u to vrijeme poele velike ki e. Po ne bu su se vukli te ki, tamni 237 oblaci, tako da se skoro nije vidjelo ni prsta pred nosom. Ispred na ih vrata pru ao se dubok opkop, ali je voda na nekim mjestima skoro potpuno presahla. Vrlo sam se udno osjeao stojei tu, s ova dva surova ovjeka iz Pend aba i ekajui ovjeka koji je io u vlastitu propast. Odjednom, s druge strane opkopa opazih prigu eno svjetlo iz nekog zastrtog fenjera . Za trenutak je nestalo iza uz-vi ice od nasipa, ali se zatim ponovo pojavi pribl i avajui se sve vi e i vi e. Evo ih, povikah. Ti e ga, sahibe, zaustaviti kao i obino, pro apta Ab-dullah. Nemoj mu dati povoda da se upla i, ti nas sarnV po alji s njim unutra a mi emo ve, dok ti bude uvao stra u, svr iti

ostalo. Pripremi svoj fenjer i dr i ga u pripravnosti kako bismo se mogli uvjerit i da se zaista radi o tom ovjeku. Svjetlo je odande migalo, zatajkivalo, pribli avalo se, zastajkivalo, pa se opet pr ibli avalo sve dok s druge strane opkopa ne ugledah dvije prilike. Pustio sam ih d a se spuste u jarak i iskalju aju preko blata, uspu u gotovo do vrata i tada ih zaus tavih. Tko ide? rekoh prigu eno. Prijatelj, glasio je odgovor. Ja otkrijem svoj fenjer i bacim na njih mlaz svjetla. Prvi je bio golemi Sikh sa crnom bradom koja mu je dosezala skoro do irokog pojasa. Tako visokog ovjeka sam vidio samo kad su ga pokazivali kao udo. Drugi, neki mali debeli ovo s velikim utim turbanom dr ao je u ruci ne to umotano u al. Primjetno je drhtao od straha jer su mu se ruke tresle kao da ima malariju. Glavu je unezvjereno vrtio desno-lijevo, pr omatrajui svojim svijetlim, kao u mi a malim, mirkavim oicama. Proe me jeza pri pomisl i da ga treba ubiti, ali se odmah sjetih na blago pa mi srce postade tvrdo kao k amen. Kad je opazio da sam bijelac, on uskliknu od radosti i dotra do mene. Za titite me, sahibe, govorio je zadihano, za titite nesretnog trgovca Ahmeta. Putovao sam preko Rajpootana da zatra im skloni te u tvravi Agra. Tukli su me, vrijeali, zlo238 stavljali samo zato to sam bio prijatelj Kompanije. Bla ena ova no kad sam opet u si gurnosti ja i moja bijedna imovina. to imate u zave ljaju? zapitah. Neku eljeznu kutiju, odgovori on, u njoj su dvije-tri porodine stvari koje za drugog nemaju vrijednosti, ali bi mi bilo jako ao kad bih ih izgubio. Nisam ba prosjak, d obro u vas nagraditi, mladi sahibe, a takoer i va eg zapovjednika, ako mi dopustite da se ovdje sklonim. Nisam imao vi e potrebe da s njim razvlaim razgovor. to sam du e gledao u njegovo debe lo, prestra eno lice, to mi se vi e inilo da ga treba hladnokrvno ubiti. to prije, to bolje. Vodi ga glavnoj stra i, rekoh. Dva Sikha mu prio e, svaki s jedne strane, div krenu za njima i oni uo e u mrana vrata. Ne znam da li je ikoga smrt tako svojski priklije -til a. Ja sam za to vrijeme ostao s fenjerom kraj vrata. Oslu kivao sam bat njihovih odmjerenih koraka po praznim hodnicima. Odjednom stado e , a zatim sam uo glasove u urbanosti i tupe udarce. Na moj u as trenutak kasnije za-uh u mom pravcu korake i glasno dahtanje nekog ovjeka u trku. Upravim fenjer niz du gaki, uski prolaz i vidjeh debeljka kako, sav krvav u licu, juri kao oluja, a za njegovim petama odbacuje se, kao tigar, veliki crnobradi Sikh s no em koji mu se s ijao u ruci. Nikada nisam vidio ovjeka da tako brzo tri kao ovaj maleni trgovac. I zmicao je Sikhu sve vi e i vi e te mi postade jasno da e mu, im projuri kraj mene ipak poi za rukom da se spasi i dokopa svjetla. U jedan mah bi mi ga i ao, ali sjetiv i se blaga postao sam ponovo nemilosrdan, i neraspolo en prema njemu. I tako, ba kad je u punom trku prolazio kraj mene, ja mu hitnuh kremenjau meu noge, a on se prevr nu dva puta kao pogoeni zec. Prije nego to je stigao da se pridigne, Sikh se baci na njega te mu dva puta rinu no u slabine. Maleni debeljko nije ni trepnuo, ve je ostao onako kako je pao. Mislim da je ve pri samom padu slomio vrat. Gospodo, kao to vidite, ja ispunjavam obeanje: iznosim vam sve. 239 onako kako se dogodilo, bez obzira da li mi to ide u raun ili ne. On prestane govoriti, pa ispru i svoje okovane ruke prema viskiju i vodi, to je Hol mes pripremio za njega. Ja sam lino, priznajem, sada osjeao prema tom ovjeku najdub lje gnu anje i to ne samo zbog hladnokrvno obavljenog posla u koji je bio umije an, ve prije zato to je sve to ispriao tako bezobzirno i nehajno. Bilo kakvu kaznu da d obije, osjeao sam da se od mene ne mo e nadati nikakvu sa aljenju. Sher-lock Holmes i Jones, vrlo zainteresirani priom, sjedili su netremice dr ei ruke na koljenima, ali se na licima obojice ocrtavalo isto onakvo gaenje kao i kod mene. On kao Sa je t o opazio jer, kad je nastavio, u glasu i dr anju osjealo se ne to izazivako. Nesumnjivo, takav postupak nije nimalo lijep ree dalje. Ali htio bih znati tko bi, da se na ao na mojem mjestu, odbio udio u tom plijenu ako zna da mu od vlastita d r anja zavisi ivot. Osim toga, postavilo bi se pitanje: moja ili njegova glava da s

e na ao u tvravi. Da je umakao, cij&la stvar bi izi la na vidjelo, ja bih bio izveden pred ratni sud i sigurno strijeljan; ljudi u takvim vremenima nisu ba sentimenta lni. Nastavite svoju priu ree Holmes kratko. Pa, eto, unijeli smo ga, Abdullah, Akbar i ja. Onako malen bio je ipak prilino te a k. Mahometa Singha smo ostavili da uva vratnice. Donijeli smo ga na mjesto koje s u Sikhi ve bili pripremili, tamo gdje je vijugasti prolaz vodio u veliku praznu d voranu s tro nim zidovima. Na jednom mjestu bio je upao zemljan pod, pa smo ga tu polo ili i nabacali na njega opeke. Kad smo i ovo obavili, vratismo se na mjesto g dje smo ostavili blago. Koveg je bio ovaj isti to je sada otvoren na va em stolu. O toj izrezbarenoj dr ci na poklopcu visio je klju na svilenom gajtanu. Kad smo ga ot vorili, svjetlo fenjera zasja nad zbirkom dragulja o kakvoj sam samo itao i ma tao kao djeak u Pershoreu. Zastali smo zaslijepljeni u pravom smislu rijei od silnog b lijeska. Kad smo ih se siti nagledali, povadili smo ih i popisali. Bilo je stoti nu etrdeset i tri prvoklasna briljanta, ukljuiv i jedan koji se 240 mislim zvao Veliki Mogul*9, i za koga govore da je po veliini drugi na svijetu. Zat im su tu bila devedeset i tri vrlo fina smaragda te sto sedamdeset rubina od koj ih su neki bili i manji. Bilo je i etrdeset granata, dvije stotine i deset safira , jedan ahat kao i velika koliina berila, oniksa, makovih oiju, tirkiza i ostalog k amenja, za koje u ono doba nisam ni uo, premda se od tog dana bolje u njih razumi jem. Osim svega ovoga bilo je jo tri stotine vrlo lijepih bisera od kojih su se d vanaest nalazili u nekoj zlatnoj maloj kruni. Napominjem da je ova izvaena iz krin je i kad sam ponovo do ao do blaga nje vi e nije bilo u kovegu. Po to smo prebrojali sve svoje blago, vratili smo ga u krinju, i iznijeli na vrata da ga poka emo Mahometu Sin-9 ghu. Tad sveano ponovismo svoju zakletvu da emo ostati vjerni jedan drugom i da emo uvati tajnu. Slo ili smo se da sakrijemo svoj plijen n a sigurno mjesto dok se situacija u zemlji ne smiri, a tada emo ga podijeliti na jednake dijelove. Nije imalo nikakva smisla dijeliti ga odmah, jer da su se drag ulji na li kod nas samo bismo navalili na sebe sumnju, a u tvravi ga se nije moglo dr ati negdje po strani, niti pronai kakvo sigurno skrovi te. Odnijeli smo koveg u onu istu dvoranu gdje smo pokopali tijelo i na najbolje ouvanom zidu iskopali rupu i smjestili blago pod opeke. Dobro smo upamtili to mjesto. Slijedei dan nacrtao sa m etiri plana, za svakog od nas po jedan, i na svaki stavio u dnu znak etvorice, u duhu polo ene zakletve: svi za jednog i jedan za sve i da nitko meu nama nema neka kve prednosti prema ostalima. Mogu staviti ruku na srce da se o ovu zakletvu nik ada nisam ogrije io. Nema smisla da vam priam kako se zavr ila Indijska buna30. Po to je Wilson zauzeo Del hi, a sir Colin oslobodio Lucknovv prelomljena je okosnica cijelog pokreta. Svje e trupe su poele nadirati, a Nana Sahib jedva se spasio bijegom preko granice. Jed na letea kolona pod pukovnikom Great-headom prodrla je do Agre i raspr ila Pandije3 1 koji su je opkoljavali. Bilo je kao da se pribli ava vrijeme kad emo mirne du e otii sa svojim plijenom. Meutim, u hipu propadnu nam sve nade, jer nas zatvori e kao Ah metove ubojice. 16 Znak etvorice 241 To se otprilike dogodilo ovako: rad a je svoje dragulje predao Ahmetu u ruke zato t o je znao da mu je ovaj odan. Ali, ljudi na istoku su uvijek sumnjiavi, pa tako i rad a odredi jednog drugog, jo pouzdanijeg slugu, da uhodi onog prvog. Ovom drugom bude nareeno da Ahmeta nikako ne ispu ta iz vida, pa ga je ovaj pratio kao sjena. Tako je i ao za njim i te noi, i vidio je da Ahmet ulazi kroz gradska vrata. On je, razumije se, mislio da se Ahmet sklonio u tvravu, pa je idueg dana tra io da i njeg a prime, ali kad je u ao, ustanovio je da Ahmetu nema ni traga ni glasa. To mu se uinilo sumnjivo. Odmah je razgovarao o tome s narednikom--vodnikom, ali ovaj pren ese sluaj komandiru. Odmah su>ve detaljno pretresli i tako su otkrili le . I upravo kad smo mislili da je sve u najboljem redu nas etvoricu zatvore i optu e za ubojst vo trojicu od nas jer smo te noi uvali gradska vrata, a etvrtog jer se znalo za nje ga da je bio u dru tvu ubijenog. O draguljima na sudu nije pala ni jedna rije jer j e rad a bio svrgnut i protjeran iz Indije, pa se nitko nije ni raspitivao za blago . Ubojstvo bude potpuno dokazano. Sva tri Sikha budu osuena na do ivotnu robiju, a

ja na smrt. Presuda je kasnije i meni preinaena u do ivotnu robiju. I tako smo se sada na li u vrlo udnom polo aju. Sputali su nam noge s vrlo malim mogun ostima da se ikada izvuemo iz lanaca, meutim, svaki je od nas znao za tajnu koja b i ga odmah smjestila u palau samo da se njom mogao koristiti. Bilo je da se ovjek i v pojede to mora podnositi udarce nogom i pljuske nekog inovniia, da jede samo ri u i pije samo vodu, dok ga vani eka kao zlatna jabuka na drve-tu bajoslovna imovina. Pomisao na ovo dovodila me do ludila, no kako sam oduvijek bio ovjek prilino upora n, mirno sam sve podnosio i ekao bolju priliku. Na kraju mi se uini da je prilika tu. Premjestili su me iz Agre u Madras, a odand e na otok Blair na Andamanskom otoju. Kako je u toj naseobini bilo malo robija a bi jelaca, uskoro sam se na ao u polo aju povla ene osobe. Dobio sam kolibu u Hope Tovvnu, malom mjestu na padinama planine Mount Harriet i bio prilino prepu ten sam sebi. B ila je to prava pusto u kojoj je harala groznica, a neposredno iz242 nad na e male istine bili smo potpuno okru eni domorocima ljudo derima, pripremnim, im i m se uka e prilika da zariju u nas po koji svoj otrovni trn. Kopali smo, isu ivali m ovaru, sadili sladak krumpir i cijeli dan obavljali itavo tuce drugih poslova, ali smo uveer mogli malo vremena posvetiti sebi. Izmeu ostalog, od lijenika sam pobrao neko povr no znanje i nauio spravljati lijekove. Sve vrijeme tra io sam neku mogunost za bijeg, ali je u asno te ko izvui se s otoka udaljenog na stotine milja od bilo ko jeg kopna. Vojni lijenik, doktor Somerton, bio je okretan, sportski nastrojen mlad momak, pa su se mlai oficiri e e uveer nalazili u njegovu stanu na partiji karata. Ambulanta u kojoj sam ja obino spravljao lijekove nalazila se pored njegove 9 dnevne sobe, a izmeu te dvije prostorije bio je malen prozor. esto bih, za eljev i se i ja malo dru tva , ugasio svjetlo u ambulanti i stajao kraj prozoria, slu ajui njihov razgovor i proma trajui igru. Volim se kartati pa sam u tom gledanju u ivao kao da igram s njima. Tu su dolazili major Shol-to, kapetan Morstan i porunik Bromley Brown koji su zapov ijedali domorodakim jedinicama, zatim sam vojni lijenik i jo tri zatvorska inovnika, sva trojica maci koji su igrali dobru, sigurnu i lukavu igru. Bilo je to jako zg odno dru -tvance. Ubrzo mi je ne to palo u oi. Naime, vojnici su obino uvijek gubili, a civili dobival i. Shvatite, ne tvrdim ja da je tu bilo neeg neispravnog, tek tako je bilo. Ti za tvorski momci, od svog dolaska na Andamane slabo su to drugo radili, pa su upozna li igru u du u, dok su ostali igrali samo razonode radi i bacali karte nasumice. I z noi u no vojnici su gubili sve vi e i vi e, a to god su vi e gubili utoliko su strasnij e igrali. Najvi e je bio pogoen major Sholto. U poetku je igrao u zlato i na novanice , no uskoro je pre ao na obveznice i to na velike svote. Koji put pri novom dijelj enju malo bi i dobio, tek toliko da se ohrabri, a tada bi se huda srea jo te e okomi la na njega. Po cijeli dan bi tumarao unaokolo, tmuran kao ki ni dan, i poeo piti m nogo vi e nego to je smio. 243 Jedne noi jo je vi e izgubio nego obino. Sjedio sam u svojoj kolibi kad proo e on i kape tan Morstan, posr-ui na putu u svoj stan. Njih dvojica su bili prisni, nerazdvojni prijatelji. Major je bjesnio zbog gubljenja na kartama. uo sam ga kako govori iz blizine. Svr eno je, Morstane. Morat u podnijeti ostavku. Ja sam upropa ten. Gluposti, stari dru e, ree ovaj drugi, udarajui ga po ramenu, bio sam i ja u kripcu, al ..., to je bilo sve to sam uo, no sasvim dovoljno da me natjera na razmi ljanje. Nekoliko dana kasnije major Sholto se etao po alu i tako sam ugrabio priliku da s njim govorim. V. elio bih va savjet, majore, rekoh. Dobro, Small, u emu je stvar? zapita on, vadei cigaru iz usta. Htio bih da vas pitam, gospodine, rekoh ja, tko je mjerodavna osoba kojoj bi trebal o predati jedno skriveno blago. Znam jedno u vrijednosti od pola milijuna funti, a znam i gdje le i, ali kako se sam ne mogu koristiti njime, mislim da bi mo da naj bolje bilo da ga predam nadle nim vlastima, pa e mi oni valjda zbog toga skratiti k aznu. Pola milijuna, Small, promuca on, gledajui me o tro, da vidi govorim li ozbiljno. Upravo toliko, gospodine, u draguljima i biserima. Skriveno je i eka da ga netko p

odigne. U svemu je najudnije ba to to se pravi vlasnik nalazi izvan zakona i ne mo e imati imovine, pa tako ono pripada prvom tko ga pronae. Vladi, Small, vladi pripada, promuca on. No, rekao je ovo na tako kolebljiv nain da mi je bilo jasno da se ulovio. Mislite, dakle, gospodine, da bi trebalo da o tome obavijestim generalnog guverne ra? rekoh mirno. Pa, ovaj, ne mora ba prenagliti, da se ne bi kajao. Reci mi sve, Small. Navedi injen ice. Ispriah mu cijelu priu uz male izmjene kako ne bih otkrio mjesto. Kad sam zavr io, s tajao je jako zami ljen kao ukopan. Vidjeh mu po trzajima usana kako se bori sam s a sobom. 244 Pa to je vrlo va na stvar, Small, ree on na koncu. 0 tome ni rijei nikome, uskoro u te otra iti. Dvije noi kasnije, on i njegov prijatelj, kapetan Mor-stan, doo e u pola noi u moju k olibu. Htio bih da kapetan Morstan uje priu od tebe, Small, ree on. Ponovio sam ono to sam ve ispriao. Zvui istinito, je li? ree on. Da li je dovoljno oz jno da se ne to poduzme? Kapetan Morstan kimnu glavom. Slu aj, Small, ree major. Moj prijatelj i ja smo pretresli sluaj i zakljuili da ta tvoj tajna zapravo i nije ne to to se tie vlade, ve tvoja privatna stvar, kojom ima pravo raspolagati po vlastitom nahoenju. Postavlja se samo pitanje: kakvu bi cijenu pos tavio? Mi bismo bili voljni da se toga prihvatimo, ili barem razmotrimo, ako se slo imo u uvjetima. Poku avao je da govori hladno i ravnodu no, ali oi su mu se caklile od uzbuenja i pohlepe. to se toga tie, gospodo, odgovorih ja, poku avajui isto tako da budem hladan, no osjeaj se isto toliko uzbuen kao i on, postoji samo jedan posao koji mo e zakljuiti ovjek u mojem sluaju. elim da meni i trojici mojih prijatelja pomognete da se doepamo slobo de. U tom sluaju vas uzimamo za ortake i ustupamo vam jednu petinu da dijelite meu sobom. Hm, ree on, Petinu! To ba nije previ e privlano. Pa to bi do lo na pedeset tisua po osobi, rekoh. Ali, kako vas mi mo emo osloboditi? Vrlo dobro zna da tra i nemoguu stvar. Ni najmanje, odgovorih. Smislio sam sve u tanine. Jedinu prepreku za na bijeg predsta vlja okolnost to ne mo emo opremiti amac za putovanje i spremiti namirnice za tako d ugo vrijeme. U Calcuti i Madrasu postoji mnogo jola i jahtica koje bi nam mogle dobro doi. Dobacite jednu ovamo. Mi preuzimamo na sebe da se nou ukrcamo, a vi, ak o nas iskrcate bilo gdje na indijskoj obali, obavili ste svoj dio posla. 245 Da, kad bi bio samo jedan, ree on. Svi ili nijedan, odgovorih ja. Na to smo se zakleli. Nas etvorica moramo raditi uvij ek zajedno. Vidite, Morstane, ree on. Small je ovjek od rijei. On svoje prijatelje ne vara. Mislim da mu mo emo potpuno vjerovati. To je prljav posao, odgovori drugi. Ali, kao to ka ete, taj bi nam novac sasvim lijepo sredio prilike. Dakle, Small, ree major, morat emo poku ati da iziemo u susret tvojim eljama. Prvo, na no, moramo ispitati koliko je tvoja pria istinita. Reci mi gdje je sakriven koveg. Ja u tom sluaju uzimam dopust i brodom koji donosi mjeseno snabdijevanje vratit u se u Indiju da izvidim tu stvar. Ne tako urno, rekoh postajui sve hladniji to se on vi e zagrijavao. Ja najprije jo mor dobiti suglasnost i od trojice svojih prijatelja. Ka em vam da se radi ili o svoj e tvorici ili ni o jednom. Glupost, prekine me on, to imaju ta tri crna svata s na im dogovorom? Crni ili plavi, rekoh ja, oni su nerazdvojno vezani sa mnom u svemu ovom i mi sve p oduzimamo zajedniki. I tako se stvar okonala s jednim drugim sastankom kome su prisustvovali i Mahomet Singh, Abdullah Kahn i Dost Akbar. Ponovno smo pretresli cijelu stvar i na kraj u smo se sporazumjeli. Morali smo snabdjeti oba oficira s planovima dijela tvrave

u Agri i oznaiti mjesto na zidu gdje je sakriveno blago. Sporazumjeli smo se da major Sholto poe u Indiju da izvidi stvar. Ako nae koveg, sporazumjeli smo se dalje da ga ostavi ondje, da po alje amac opremljen za put koji je trebalo da se usidri pred Rutlandskim otocima, a kojeg smo se mi imali dokopati i kad sve to obavi da se vrati na du nost. Poslije toga, po sporazumu je trebalo da kapetan Morstan zat ra i dopust, da se s nama nae u Agri i da se ondje izvr i konana dioba blaga, a zatim bi Morstan ponio i majorov i svoj dio. Sve smo to zapeatili najsveanijim zakletvam a. Cijelu no sam probdio s papirom i tintom, 246 ali su zato ujutro oba plana bila gotova i nosila potpis znaka etvorice to jest, Abdullahov, Akbarov, Mahometov i moj. Vjerojatno vas zamaram, gospodo, svojom dugom pripo-vije u. Znam da moj prijatelj, gospodin Jones, ve nestrpljivo eka da me strpa u fijoku. No bit u to mogu krai. Ne-va ljalac Sholto oti ao je u Indiju, ali se nikad nije vratio. Uskoro poslije njegova odlaska, kapetan Morstan pokazao mi je Sholtovo ime na listi putnika jednog put nikog broda. Umro mu je ujak i ostavio mu u nasljedstvo veliku imovinu, tako da j e napustio vojsku. Usprkos tome, imao je obraza da se ponese prema petorici ljud i tako bestidno. Morstan uskoro odlazi u Agru i ustanovi kao to smo i oekivali, da je blago doista nestalo. Sve nas je orobio taj Sholto, ne ispuniv i ni jedan uvje t pod kojim smo mu prodali tajnu. Od tada sam ivio samo za osvetu. Danima i noima mislio sam na osvetu i to mi se pretvorilo u nesavladivu, neobuzdanu strast. Nis am se obazirao ni na zakon ni na vje ala. Pobjei, pronai Sholtoa, zgrabiti ga za grk ljan e ta me je misao jedina progonila. Blago iz Agre postalo je manje va no od os vete. U ivotu odluivao sam se na mnogo ta i uvijek to i provodio. Ali, pro le su te ke godine dok je do ao moj trenutak. Spomenuo sam vam da sam prikupio ne to znanja iz medicin e. Jednog dana, kad je doktor Somerton bio bolestan, grupa robija a je pokupila iz ume nekog malog Andamanca. Te ko bolestan, on se povukao na usamljeno mjesto da um re. Premda je bio sav jedna zloa, pravo leglo guja, odnio sam ga na rukama, a pos lije nekoliko mjeseci izlijeio i mogao je da hoda. On mi zbog toga postade nekako odan, nije se vi e htio vratiti u svoju umu, ve se stalno negdje motao oko moje kol ibe. Kad sam od njega nauio pone to da ka em njegovim narjejem, on mi postade jo skloni ji. Tonga tako se zvao bio je dobar vesla, a posjedovao je velik, prostran kanu. Kad sam shvatio koliko mi je odan i da bi sve uinio da mi pomogne, pomislih da bi mi mogao pomoi i da umaknem. 0 tom sam i s njim malo razgovarao. Odreene noi trebalo j e da dovede svoj amac do jednog starog, napu tenog pristani ta koje nikad nisu uvali, pa da me ondje ukrca. Rekoh mu da se snabdije tikvama 247 s vodom i s mnogo plodova jama, kokosovih oraha i slatkog krumpira. Mali Tonga je bio neizmjerno odan. Vjerniji se drug u dobru i zlu nije dao zamis liti. Dogovorene noi bio je na napu tenom pristani tu. Ne znam kako se desilo da je b a tada ondje bio na stra i neki surovi Pathan32, koji nikad nije propustio priliku da me vrijea ili udari. Nebrojeno puta sam se zaklinjao da u mu se osvetiti i, eto , pru ila mi se prilika. Kao da mi ga je sama sudba stavila na metu te noi, da mi o tplati dug prije nego to napustim otok. Stajao je na obali meni okrenut leima s ka rabinom na ramenu. Osvrnuo sam se da naem nekakav kamen kojim bih mu razbio glavu . ^ Tad mi sinu udna pomisao koja mi pomo e da doem do oru ja. Sjeo sam u mraku, odvezao s voju drvenu nogu i u tri duga skoka na ao se do njega. On pritegne karabin ramenu, ali ga ja iz sve snage raspalim posred ela i razmrskam mu lubanju. U drvetu koji m sam ga lupio jo i sad mo ete vidjeti naprslinu. Kako nisam uspio da odr im ravnote u, obojica se naosmo na zemlji, ali kad sam ustao, vidjeh da on i dalje le i i da ne daje nikakve znake ivota. Poslije ovoga, oti ao sam na amac, kojim smo za nepun sat prilino odmakli. Tonga je ponio sobom sve to je imao, svoje oru je i svoje bogove. I zmeu ostalih stvari imao je i dugako bambusovo koplje kao i nekoliko andamanskih p rostirki od kokosa, koje mi poslu i e da nainim od njih neku vrst jedra. Deset dana p lovili smo na sreu, a jedanaestog pokupi nas neki trgovac, koji je i ao iz Singapur a u Jiddah s grupom ma-lajskih hodoasnika. Bila je to udna gomila, ali smo se Tong a i ja posve dobro sna li meu njima. A najbolje je bilo to se nisu na nas ni osvrtal

i ni postavljali kakva pitanja. Kada bih vam ispriao sve dogodov tine koje smo moj maleni pobratim i ja bacili prek o glave, ne biste mi rekli hvala. Zadr ao bih vas i priao vam ovdje bez kraja i kon ca. Potucali smo se po cijelom svijetu, ali ne to nas je spreavalo da doemo bli e Lond onu. No, za sve to vrijeme nisam zaboravio na osvetu. Nou, dok sam spavao, po sto ti put sam sanjao kako ubijam Sholtoa. Na koncu, prije jedno tri, etiri godine mi se ipak doepasmo Engleske. Nije mi bilo 248 te ko pronai gdje ivi Sholto, te se bacih na posao da utvrdim da li je ve unovio blago ili je ono jo kod njega. Sprijateljio sam se s nekim od ukuana da mi pomogne, neu ga imenovati kako ne bih jo nekoga povukao za sobom, i tako sam ubrzo doznao da su dragulji jo kod njega. Tada sam poku ao sve i sva da ga se doepam, ali su ga, osim s inova i Khitmutgara, uvijek uvala i dva profesionalna boksaa. Meutim, jednog dana primio sam vijest da umire. Odmah sam po urio u vrt, pomahnitao od bijesa to e mi promaknuti kroz prste. Upro sam pogled u njegov prozor i vidio kako le i na krevetu, dok su mu sinovi stajali jedan s desne, a drugi s lijeve str ane kreveta. Ve sam pomislio da sam stigao do svog cilja i da u se sada razraunati sa svom trojicom, kad se matorom opusti vilica, i tad mi postade jasno da je s n jim gotovo. Jo iste noi prodro sam u njegovu sobu i pretra io njegove papire ne bih li prona ao zabilje ke o tome gdje je sakrio dragulje. Na alost, nisam na ao ni rijei, p a sam oti ao ogoren i bijesan kao ris. Prije no to sam oti ao, pade mi na um da bi moj im prijateljima Sikhima, ako ih ikada ponovo sretnem, predstavljalo krasnu zadov olj tinu, kad bih im ispriao da sam ostavio trag na e prisutnosti. Zbog toga sam na vrl jao na znak etvorice onako kako je stajao i na planu, i prikaio mu na prsa. Bilo bi isuvi e da je oti ao u grob bez spomena od ljudi koje je orobio i prevario. U to vrijeme smo zaraivali za ivot prikazujui kao ljudo dera po sajmovima i slinim mje stima mog jadnog, malog Tongu. Jeo bi ondje sirovo meso i plesao svoj ratniki ple s i tako bismo nakupili svakog dana punu kapu penija. Jo uvijek sam doznavao sve novosti iz Pondicherrv Dodgea, ali nekoliko godina nije bilo nikakvih novosti, i zuzev da su tragali za blagom. I tako se na koncu desi ono to smo tako dugo ekali: blago se prona lo. Nalazilo se u najgornjem dijelu kue, iznad kemijskog laboratori ja gospodina Bartolomevva Sholtoa. Odmah sam do ao i pogledao mjesto, ali mi nije bilo jasno kako u se ondje popeti sa svojom drvenom nogom. Meutim, saznao sam za p reklopni prozori kao i za vrije249 me kad je gospodin Sholto odlazio da veera. Uini mi se da se to da lako urediti po mou Tonge. Poveo sam ga sa sobom i vezao mu oko pasa dugaki konopac. Pentrao se ka o maka i vrlo brzo popeo na krov, ali na nesreu Bartholomew Sholto je bio jo u svoj oj sobi. Tonga je vjerovao da e uiniti ne to vrlo pametno ako ga ubije. Kad sam se p opeo uz pomo konopca, zatekao sam ga da se epuri kao paun. Jako se iznenadio kad j e vidio koliko sam se naljutio i kad sam ga stao mlatiti krajem od konopca. Uzeo sam koveg s blagom i spustio ga dolje, a za njim sam se spustio i ja, ostaviv i pr ije toga na stolu znak etvorice, kako bih pokazao da su dragulji na koncu pripali onima koji su na njih imali naj*4fc e prava. Tonga je tad povukao konopac nagore , zatvorio prozor i vratio se putem kojim je i do ao. Ne mogu rei da imam jo ne to naroito da ispriam; uo sam od laara o brzini Smithova brod Aurora. Tako sam pomislio da bi odgovarala za na bijeg. Sporazumio sam se sa stari m Smithom. Trebalo je da mu dam veliku svotu novaca, ako nas sretno dovede do na e g broda. On je slutio da ovdje ne to kripi, ali nije bio upuen u na u tajnu. Sve ovo j e prava istina, gospodo; ne priam vam zato da bih vas zabavljao, jer me niste ba m nogo zadu ili. Priam vam zato to mislim da najbolje branim svoju stvar, ako ne prikr ijem ni ta, ve razglasim cijelom svijetu koliko je major Sholto lo e postupio prema m eni i koliko sam nevin s obzirom na smrt njegova sina. Jedan veoma znaajan iskaz ree Sherlock Holmes. Rasplet koji sasvim odgovara izuzet no zanimljivom sluaju. U drugom dijelu va e prie za mene nema ni ta novo, izuzev, to st e sami donijeli svoj konopac. To nisam znao! Pri tome, jo budi reeno, nadao sam se da je Tonga izgubio trnove i da ih vi e nema, no ipak mu je uspjelo da ispali jed an i na nas. Sve ih je izgubio, gospodine, osim jednog, koji se nalazio u njegovoj puhaljci. Ah, pa razumije se ree Holmes. Na to nisam pomislio.

250 Ima li jo ne to to vas zanima? zapita robija uslu no. Mislim da nema, hvala vam odgovori moj prijatelj. Dobro, Holmes ree Athelnev Jones vi ste ovjek koji zaslu uje da mu se izie u susret. Da ste izvrstan poznavalac zloina to znamo, ali du nost je du nost, a ja sam vama i v a em prijatelju sad ve dovoljno izi ao u susret. Bit u sigurniji kad na eg pripovjedaa bu demo imali onkraj brave. Kola nas jo ekaju, a dolje su i dva narednika. Obojici va m veoma zahvaljujem na pomoi. Naravno bit ete potrebni i na suenju. Laku vam no! Laku no, gospodo ree Jonathan Small. Najprije vi, Small primijeti oprezni Jones, kad su napu tali sobu. Bit u naroito opr ezan kako me ne biste udarili svojom drvenom nogom, kao onog gospodina na Anda-m anskim otocima. E pa lijepo, to je konac na e male drame primije-tih, po to smo neko vrijeme sjedili , pu ili i utjeli. Bojim se da mi ovo mo e ispasti posljednja istraga u kojoj sam ima o prilike da se upuujem u va u metodu rada. Gospoica Mor-stan uinila mi je ast da mi o bea svoju ruku. On uzdahnu veoma alosno. Pla io sam se tako neega ree on. Nikako vam ne mogu estitati. Malo sam se uvrijedio. Imate li nekog razloga da budete nezadovoljni mojim izborom? upitah. Nemam nikakvog. Mislim da je ona jedna od najdra- esnijih mladih dama na koje sam nai ao, a u poslu koji smo poduzeli bila je od velike koristi. Ona ima izrazit tal ent za takve stvari, a o tome svjedoi i okolnost da je izmeu svih papira svoga oca sauvala plan Agre. Ali, ljubav je stvar osjeaja i kao takva suprotstavlja se istom , hladnom razumu koji cijenim iznad svega. Neu se nikad eniti da mi srce ne stvori procijep prilikom razmrsivanja niti razboritog zakljuivanja. Nadam se, rekoh, smijui se da e moj razbor pre ivjeti takve muke. Vi djelujete veoma umorno, Holmes. 251 I jesam, svladala me je reakcija. Sad u tjedan dana le ati kao klada. udnovato rekoh. Kako se kod vas smjenjuje napad lijenosti s napadima ilosti i snag e. Tono odgovori on u meni se kriju nepokretna lijenina i momak hitar i io kao vidra. Stoga esto mislim na one redove starog Goethea: Schade dass die Natur nur einen Menschen aus dir schuf, Denn zum wrdigen Mann war und zum Schelmen der Stoff:. Uzgred budi reeno u vezi s ovim poslom, vidite da su kao to sam i pretpostavljao, imali saveznika u kui; sigurno nitko drugi ve sluga Lal Rao. I tako Jones ima nepo dijeljenu ast da je i on uhvatio jednu ribu u svojoj velikoj lovini. Pa onda je podjela zapravo ispala nepravedno primijetili. Vi ste obavili cijeli posao, ja sam do ao do ene, Jones do priznanja, a ta je ostalo vama? Meni ree Sherlock Holmes jo ostaje da malo ljenarim. I on lijeno podi e svoju duga snje nobijelu ruku u znak pozdrava. 252 NATOMENE Grimizna studija 1. Henri Murger (1822 1861), francuski spisatelj poznat po svom djelu Prizori iz b oemskog ivota (Scne de la vie de boheme); 2. Vehmgericht, Aqua tofana i Carbonari su razna tajna politika udru enja iz prve p olovine XIX vijeka u Evropi; Marquise de Brinvillers (1630 1676), poznata francusk a trovaica osuena na smrt i spaljena; 3. Un sot trouve toujours un autre sot qui l'admire. (franc.) Svaka budala nae jo veu budalu od sebe, koja joj se divi; 4. outr (franc.) pretjeran do krajnosti; 5. Pawnee pleme sjevernoamerikih Indijanaca u Nevadi (SAD); 6. Black Feet pleme sjevernoamerikih Indijanaca; 7. kojot prerijski vuk; 8. kanjac (ornit.) ptica grabljivica; 9. Meron aneo koji je po vjerovanju Mormona ukazao njihovom proroku Johnu Smithu gdje e pronai tablice otkro-venja, koje predstavljaju osnovu mormonskog vjerskog ue

nja; 10. Mormoni vjerska sekta koju je osnovao Joseph Smith u SAD 1827. godine. Po mo rmonskom vjerovanju Smith je prvi prorok njihove sekte. Postavio je temelj svom uenju zasnovanom na apokrifnim spisima i veoma strogu crkvenu organizaciju. Svoji m lanovima je ova organizacija nametnula obavezno mnogo enstvo. Smith je ubijen 184 4. g. u mete u koji je izbio u gradu Nauvu (Illinois), kad je za njegovog nasljedn ika izabran Brigham Young. Uslijed progona Mormoni su napustili svoju staru post ojbinu i tada je uslijedila masovna seoba Mormona na Veliko Slano jezero (Salt L ake), gdje su osnovali grad Salt Lake City. Predstavljali su imovinski veoma jak u sektu. Godine 1887. zabranjena im je poligamija. 11. Wahsatch Mountains planine koje se nalaze na zapadnoj granici velike amerike nizije u dr avi Utah (SAD); 12. Sveci na ih dana Mormoni; 13. Junice Mormoni su svoje ene nazivali junicama iz mi-lo te. Tepanje eni koje su uze li iz Biblije, budui da se u Pjesmi nad Pjesmama slini epiteti upotrebljavaju za en sku ljepotu; 14. Salt Lake City glavni grad savezne dr ave Utah; 253 15. Leganj vrsta sove; 16. Populus me sibilat, at mihi plaudo Ipse domi simul ac nummos contemplar in arca (lat.) Svijet me ogovara, a ja sam sebi plje cem. I u svojoj krinji prebrojavam blago. Znak etvorice 1. Magnifique (franc) izvanredni, velianstveni; 2. coup de matre (franc.) majstorski potez, vje to izvedeno; 3. tour de force (franc.) vje to uraen te ki posao; 4. lunkah na tamanskom jeziku znai: jaka indijska cigara^ 5. au revoir (franc.) do vienja; 6. khitmutgar mu ki sluga koji u Indiji poslu uje kod stola; 7. Corot Jean-Baptiste (1796 1857), poznati francuski slikar, pej-sa ist, pretea impr esionista; 8. Salvator Rosa (1615 1673), talijanski slikar poznat po slikama bitaka i krajoli ka; 9. Bouguereau William (1825 1905), francuski slikar; 10. Le mauvais gout mene au crime (franc.) Lo ukus vodi u zloin; 11. Ballarat rudnik zlata u Australiji, 110 km sjeverozapadno od Melbournea; 12. rigor mortis (lat.) ukoenost tijela poslije smrti; 13. risus sardonicus (lat.) pakostan, jedak i grevit osmijeh; 14. Il n'y a pas de sots si incommodes que ceux qui ont de l'esprit (franc.) Nem a neugodnije budale od one koja ima ne to duha; 15. Wir sind gewohnt dass die Menschen verhhnen was sie nicht verstehen (njem.) N avikli smo na to da ljudi ismijavaju ono to ne razumiju; 16. bouquet (franc.) aroma, osobito kod vina; 17. Carlyle Thomas (1795 1881), poznati britanski esejist; 18. outr (franc) pretjeran do krajnosti; 19. mirakul srednjovjekovni vjerski igrokaz; 20. Stradivarius Antonio (1645 1737), najpoznatiji talijanski graditelj violina; 21 porto slatko crveno portugalsko vino, dobilo ime po istoimenom gradu; 22. Surrey pokrajina u ju noj Engleskoj; 23. Kent pokrajina na jugoistonoj obali Engleske; 254 24. Sepoyi uroenike trupe pod komandom engleskih oficira. Naziv potjee iz XVI stolj ea. 25. Pend ap pokrajina u sjeverozapadnim planinama Indije. Glavni grad: Delhi; 26. Feringhee nadimak to ga Indijci daju Evropljanima; 27. Vlast Kompanije Kompanija Rad Vr enje prava suverenosti Istono-indijske kompanije osnovane 1600. g. Poslije velike indijske bune 1857. g. vlast u Indiji potpala je neposredno pod Britansku krunu. 28. moidor stari portugalski zlatnik; 29. Veliki mogul titula cara mongolske dinastije u Indiji. I naziv briljanta od

280 karata, veliine koko jeg jajeta, nesta-log u pljaki Delhija 1739. godine; 30. Indijska buna (1857 1858) planula u Mirutu gdje su Sepoyi otkazali poslu nost i savladali engleske oficire. Pod vodstvom Nana Sahiba zahvatila velika podruja, a ustanici su zauzeli Delhi i Lakno. Engleski generali ugu ili je s mukom 1858. g. 31. Pandi-Pandit ueni bramin; pandi oznaava i podsmje ljiv naziv za Sepoye; 32. Pathan pripadnik plemena s tromee Indije, Pakistana i Afganistana; 33. Schade dass die Natur nur einen Menschen aus dir schuf, Denn zum wrdigen Mann und zum Schelm war der Stofl (njem.) teta da je priroda od tebe stvorila samo jed nog ovjeka, bilo je dovoljno materijala i za hvalevrijednu linost i za nikogovia . 255 SADR AJ GRIMIZNA STUDIJA Prvi dio............ 7 1. Gospodin Sherlock Holmes....... 9 2. Nauka o zakljuivanju........ 17 3. Tajna Lauristonskog vrta....... 27 4. to je imao da ispria John Rance..... 38 5. Jedan posjetilac dolazi na na oglas .... ^* 45 6. Tobias Gregson pokazuje to zna..... 53 7. Svjetlo u tmini.......... 63 Drugi dio: Zemlja svetaca....... 73 8. U velikoj Slanoj pustinji........ 75 9. Cvijet iz Utaha.......... 8o 10. John Ferrier razgovara s Prorokom..... 92 11. Bijeg za spas ivota......... 97 12. Aneli osvete........... 106 13. Produ etak uspomena dra med. Johna Watsona . . 115 14. Zakljuak ........... 126 ZNAK ETVORICE 1. Vje tina zakljuivanja ........ 135 2. Izvje taj o sluaju......... 144 3. U potjeri za rje enjem........ 150 4. Pria jednog elavca......... 155 5. Tragedija u Pondicherrv Lodgeu...... 165 6. Kako Sherlock Holmes izvodi oevid .... 173 7. Zgoda o buretu.......... 182 8. Ilegalci iz Baker Streeta........ 193 9. Prekid u lancu . . . ...... 203 10. Kraj otoanina.......... 213 11. Veliko blago Agre......... 222 12. Neobina pria Jonathana Smalla..... 228 Napomene............ 253 256 Izdava: Alfa, Zagreb, erinina 9a Za izdavaa: Rade Radosavljev Urednik: Boren Ra pica Tehniki urednik: eljko Prodanovi Lektor: uro najder Tisak: Otokar Ker ovani, Pula Sir Arthur Conan Doyle Mr'h. 3oj............. Narodne novine Za< Oznaka za narud bu PUSTOLOVINE SHERLOCKA HOLMESA u 8 knjiga Znak etvorice Grimizna studija Tajna Boskomske doline Baskervilski pas Dolina straha

Lavlja griva Srebrna zvijezda Nenastanjena kua Ubojstvo u dvorcu