Hedwig Courths - Mahler

GIGA

I
Leonora Strasser kleala je pokraj kreveta svog djeteta i promatrala vlanih oiju njegovo rumeno lie. Izraz Leonorinih oiju bio je bolan i tuno oklijevanje guilo je osjeaj sree za kojim je udjela njezina zbunjena dua. Teka borba razdirala je srce draesnoj mladoj eni i unitavala je. Ono stoje morala initi, to joj je nalagala njezina priroda, to e je istrgnuti iz otmjenog, udobnog doma, odvojiti od djeteta kojeg je ljubila svim svojim majinskim srcem. Iznenada joj se uini nemoguim odvojiti se od djevojice iako se to moralo dogoditi. Nije je smjela, a niti mogla odvesti iz ove kue u kojoj je ivjela mirno, i povesti je sa sobom u neizvjesnu budunost. A nije je smjela otrgnuti ni od oca koji e ionako svojim bijegom raniti do dubine srca. To je saznanje takoer titilo njezinu duu. Njezin je mu bio tako dobar i mio, a nju je neprekidno muilo to je morala ivjeti kraj njega u lai. Teku je krivnju natovarila na sebe kad se udala za njega bez ljubavi. A sada je krivnja postala jo i tea to ga je htjela napustiti zauvijek... A ipak nije mogla drugaije. Nije mogla dulje ivjeti ivotom lai jer bi inae jo dublje utonula u krivnju i sramotu. A barem sramotu nije smjela unijeti u kuu Rudolfa Strassera. Toliko mu je bila duna. Htjela je otii potena, jer mu nije dulje mogla biti vjerna. Dok se tako borila sama sa sobom, tiho su se otvorila vrata djeje sobe i Rudolf Strasser je uao. Bio je mnogo stariji od svoje ene, vjerojatno barem dvostruko. Kosa mu je ve posijedila na sljepooicama, ali jo je uvijek bio zgodan ovjek. Sretnim je pogledom obuhvatio majku i dijete. Tiho je pristupio krevetu male Dagmar i zastao kraj svoje ene. Leonora se prisilila umiriti, pa joj je ak uspjelo nasmijeiti se. Nauila je kroz sve te godine, otkada je bila Rudolfova ena, skrivati pred njim svoje osjeaje. Nagnuo se nad estogodinje dijete, i njeno poljubio debeljukastu ruicu koja je leala na modrom svilenom pokrivau. - Utonula si u promatranje svoje male ljubimice, zar ne? Ne daj se smetati! Odvest u se u poduzee. Do vienja! Leonora je znala da se vie nikada nee sresti. Uhvatila je ruku svog mua i pritisnula u nijemoj zahvalnosti usne na nju. - Zbogom - dahnu tako tiho da ju je jedva razumio. Ne slutei to je to zbogom znailo, Rudolf joj kimnu, pogleda jo jednom pun ponosa dijete i tiho izae. Kad je zatvorio vrata za sobom, Leonora je brzo ustala. Plakala je, a cijelo joj se tijelo treslo. Nije joj bilo lako napustiti tog dobrog ovjeka koga je voljela poput oca i koji ju je doveo k sebi kad joj je bilo najtee. Napokon se smirila i posuila suze. Ponovno se nagnula nad dijete, i jo jednom ga poljubila njeno i tiho. Tad odluno izae iz sobe. U svojoj sobi brzo je odjenula putnu haljinu, pokupila neke sitnice i gurnula ih u torbu. Prtljagu je ve juer otpremila iz kue i uz neki izgovor naredila da je odvezu na eljezniku postaju. Brzo je stavila puder na zaplakano lice, nataknula eir na glavu i povukla veo preko oiju. Ostavila je za sobom sve to joj je Rudolf poklonio u svojoj ljubavi. Nije ponijela nakit i niti jednu od skupocjenih haljina. Onako kako je prije nekoliko godina ula u ovu kuu, tako ju je sada i naputala. Ostavila je za sobom i svoje najvee blago - svoje dijete. Tiho je izala iz sobe i krenula hodnikom obloenim sagom. Na vratima sobe svog djeteta zastala je jo jedan trenutak naslonivi obraz na njih. Grevito je zajecala. Tad zau buku s gornjeg kata. Vjerojatno je jedna od sobarica silazila. Nije eljela daje vidi tako uplakanu, pa je jurnula niz stube i kroz predvorje izala iz kue. Vani ju je ve ekao automobil koga je njezin mu poslao natrag iz poduzea jer je toboe trebala poi neto kupovati. Voza, koji ju je uvijek vozio, stajao je kraj automobila i pomogao joj ui. Bacila se na sjedite. Jo jednom joj pogled odluta prema prozoru iza kojeg je njezino dijete spavalo. Automobil odmah krenu. Leonora se nasloni zajecavi glasno.

GIGA

Drhtala je po svem tijelu i jedva se uspjela smiriti kad se auto zaustavio pred velikim modnim salonom gdje je navodno eljela kupovati. Izala je i rekla koliko god je mirno mogla, izvadivi pismo iz torbe: - Moete se odvesti kui. Sastat u se ovdje s prijateljicom s kojom u provesti poslijepodne. Ne budem li se jo vratila kad moj mu doe kui, predajte mu, molim vas, to pismo. Nije Leonora prvi put na takav nain otpustila vozaa i automobil. Voza joj otvori vrata modnog ateljea, a zatim se vrati u automobil. Leonora je samo nekoliko trenutaka ostala u modnom ateljeu. Prodavaici, koja ju je dobro poznavala, rekla je da se predomislila pa e prvo obaviti neki drugi posao a zatim se ponovno vratiti. Tad je napustila atelje kroz druga vrata i izala na ulicu. Djelovala je pritom vrlo nesigurno. Tog trenutka j e kraj nj e proao neki ak drei u ruci torbu. Nj egovo lijepo, iskreno mladenako lice porumeni primijetivi Leonoru. Bio je to Werner Falkner, sin prvog prokuriste tvrtke Strasser i sin. Za njega je gospoa Leonora bila pojam ljepote i dobrote. Oboavao ju je mladenakim arom, pa je pristojno pozdravi. Leonora bi najradije bila izbjegla taj susret, ali kako to vie nije bilo mogue, zastala je, pruila mu ruku i rekla umornim smijekom: - Kako ste, gospodine Werner? Obiavala ga je tako nazvati, jer ga je i njezina kerica tako zvala. - Hvala vam, dobro mi je. - Ve dugo niste bili kod nas. Znate da vam se Dagmar uvijek raduje. A nas ne treba ni spominjati. - Ne bih vam elio preesto smetati - odgovori mladi dok su mu oi zasjale. - A uz to moram mnogo uiti, jer se pribliava kraj godine. - Ve ete uspjeti. Tako ste marljivi. Zar ne, ubrzo ete doi k maloj? Dijete vas tako voli. Werner Falkner se nakloni. Gospoa Leonora nije shvaala koliko gaje usreila time stoje bila tako ljubazna prema njemu. A Leonori se priini kao daje tog mladia morala uiniti zatitnikom svoje keri. - Vrlo volim malu Dagmar. Rado bih doao u nedjelju ne budem li vam smetao. - Ne, ne, neete smetati! Doite, to ee moete! Budite dobri prema mom djetetu! Ve sam jednom rekla da ste mladi Dagmarin vitez. Nemojte to zaboraviti, gospodine Werner! To je zvualo nekako znaajno. Tek mnogo kasnije, kad je Werner Falkner saznao da je Leonora Strasser zauvijek otila, shvatio je znaenje tih rijei. Nikada nee zaboraviti taj susret. Leonora pouri dalje. Kasnila je, pa je morala nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Brzo je prela put do eljeznike postaje. Tek to je ula u dvoranu prie joj neki vitak i visok ovjek. - Napokon, Lora! - ree uzbueno. Zadrhtala je osjetivi na sebi njegov topao, njean pogled. - Nisam mogla doi ranije, Carol! - Najvanije je da si napokon ovdje - duboko uzdahnu ovjek. - Plaio sam se da uope nee doi. Ne bih to mogao podnijeti. Doi brzo, vlak ve eka. Povukao ju je za sobom na peron i pomogao joj popeti se na vlak. Imali su odjeljak sami za sebe, a Carol Magnus privukao je Leonora k sebi i poljubio je, kao to umirui od ei ispija vodu s izvora koja mu vraa ivot. Leala je bez trunke snage u njegovu naruaju. Ali kad je vlak krenuo, otrgnula se i htjela izai. - Moje dijete, Carol - moja Dagmar! - zaviknula je ne znajui to bi, jer ju je bol razdirala. Drao ju je vrsto u svom zagrljaju. - Lora, dijete ima oca! A ja imam samo tebe. - Moje dijete! - zadrhtala je Leonora. - Zato sam morala napustiti svoje dijete? - Tiho nastavi: - Carol, ti niti ne sluti to sam rtvovala za tebe. Trzaj je proao njegovim lijepim licem. Pogleda je pomalo samilosno i pomalo ljubomorno.

GIGA

- Lora, slatka Lora, nadoknadit u ti sve to si morala napustiti zbog mene. I sama si uvidjela da ne moe dulje ivjeti u lai. To je bilo ispod tvog dostojanstva. Pogledala ga je, a njezin pogled posta blag kad je primijetila moleiv izraz njegova lica. Privukao ju je sebi i ponovno pritisnuo svoje usne na njezine. Lora je tog trenutka sve zaboravila. ak i svoje dijete. Shvatilaje damorapoi s tim ovjekom, ako nije eljela prevariti Rudolfa Strassera. Njezino je srce uvijek pripadalo samo Carolu Magnusu. Morala gaje napustiti, jer ju je teak ivot prisilio na to. Pomou svoje ljubavi i strasti povukao ju je sada za sobom u nesigurnu budunost, a ipak e uz njega ostvariti svoju punu sreu ene. Ali u svome je srcu ponovno osjetila otru bol zbog svog djeteta. Znala je ve i sada, kad je poivala u zagrljaju ljubljena ovjeka, da nikada nee moi nadvladati enju za Dagmar. Sruila je sve mostove za sobom. Mogla je imati samo jedno - ovjeka koga je ljubila ili svoje dijete. A Carol Magnus je pobijedio. aptao joj je kako je arka njegova ljubav i zahvalnost to nije dopustila da krene sam u svijet koji ga je sada oekivao sa zlatom i lovorikama. A Leonora je dopustila daje obavije njegova ljubav... A kod kue je leala mala Dagmar u svom krevetiu ne slutei to joj je sudbina tog dana oduzela. Tamna se sjena spustila nad njezinim mladim ivotom.

GIGA

II
- Tetko Brigita, zato se otac uvijek ljuti? - Ne ljuti se, Dagmar! - Nisi li primijetila kako me ljutito gledao kad je prije nekoliko trenutaka provirio u sobu? Odmah je opet izaao. Inae me uvijek grlio, milovao i govorio mi: Moje slatko dijete! Sada nikada vie nije njean prema meni, uvijek me promatra nekako ljutito. - Sigurno nije ljut na tebe - samo je tuan. Govorei to, tetka Brigita je s mnogo sauea pogladila svilenkastu plavu kosu djevojice koju je promatrala rairenih oiju. - Tuan? Stara je gospoa uzdahnula i njeno zagrlila djevojicu. Dagmar jo uvijek nije znala to je nesrea, iako ju je ona ve davno pogodila. Ali vjerojatno e ubrzo shvatiti. Duboka je sjena pokrivala njezin mlaahan ivot. A ta e sjena postajati sve gua i tamnija. Pretvorit e se u veliku nesreu. - Biti nesretan je neto zlo i tuno, drago dijete! Tvoj se otac ne ljuti, samo je vrlo nesretan. Iz njegova je ivota nestalo sunca. Draesno je djeje lice problijedilo, a oi su joj postale jo vee i ustraenije. - Otac je tako tuan jer je nestalo sunca? Zato je otilo od njega? - To ne moe razumjeti, Dagmar! Za to si jo premalena. - Ne mogu li ponovno pronai sunce za oca? Zar je to nemogue? Htjela bih tako daleko hodati dok se ne umorim i donijeti mu natrag sunce. Na tetkinu se licu pokazalo neto poput suzdrana plaa. - Ubogo moje, milo dijete! - Jesam li siromana? Mislim da siromani ljudi nemaju to jesti. I nemaju novaca za kupnju odjee. Ali ja to sve imam. - To ima, ali ovjek moe biti siromaan i u neemu drugom. - Sad znam. Kae da sam siromana jer me boli da je otac tuan, kako si ti rekla. Ne mogu li mu pomoi? Ili moda netko drugi, ako ga zamolim za to. Brigita Hartmann odmahnu glavom. - Ne, nitko mu ne moe pomoi. Stara gospoa pogleda prema vratima iza kojih je malo prije nestao njezin brati Rudolf Strasser, Dagmarin otac. Dobro je vidjela njegov tmuran i zamiljen pogled kad je pogledao Dagmar. Moda bi ga dirnulo ono stoje dijete govorilo, moda bi sahranio svoju mranu sumnju. Uzdahnula je. Dagmar se sada opet igrala svojim lutkama koje je odmaknula kad je otac otvorio vrata. Njeno je pogladila jednu poprilino istroenu lutku, dok su lijepe, nove lutke sjedile poredane na jastuku. Njeno je privinula runu lutku uza se. - Tetko Brigita, nije li udno to moja lutka Liza nema oca, a ja nemam majku. Zato je moja majka otila od oca i mene? Gospoa Brigita prestraeno pogleda dijete. - uti, Dagmar, ne smije govoriti o svojoj majci. Otac se ljuti kad to uje. Dagmar prestraeno pogleda prema vratima. Uspravila se na vrke prstiju i privinula se uz tetku, drei grevito svoju lutku. Zatim apnu: - Otac nije ovdje, ne moe nas uti. Ali s tobom smijem govoriti o majci, tebe to ne boli, zar ne? Rado bih te neto zapitala. - to to, Dagmar? - Zato je moja majka otila na tako daleko putovanje? Prije je uvijek putovala s ocem i sa mnom, a otac je uvijek bio tako drag. Otkad je majka sama pola na dalek put, otac me vie nije poljubio. Jesam li moda bila nepristojna? Ponovno je Brigita Hartmann zagrlila malu djevojicu. - Ne, uvijek si pristojna. Ali ne smije govoriti o majci kad je otac prisutan.

GIGA

- Reci mi brzo zato je majka otputovala bez mene? - Jer se male djevojice ne moe voditi na tako dalek put. - Ve sam tri put bila s majkom i ocem na moru i jednom u visokim bregovima. Usred ljeta njihovi su vrhunci bili pokriveni snijegom. Moj otac kae daje to zato to su tako visoki. Kad sam mogla ii tako daleko, zato me majica nije povela sa sobom? - Tvoja je majka ovaj put otputovala mnogo, mnogo dalje. Preko velikog mora u daleku zemlju. Dagmar zabrinuto kimnu glavom. - Moja je majka otputovala posve sama? Sigurno se plai zbog mene. Stara se gospoa ugrize da bi zatomila uzvik. - Ne smije mnogo pitati, dijete moje! Jo si premlada a da ti to mogu objasniti. Najvanije je da otac ne uje kako spominje majku. Inae e postati jo mnogo runiji i nesretniji. Mala Dagmar je problijedila i prestraeno pogledala tetku. Njeno je pritisnula svoje draesno lice uz lutkino. - Ne, ne, ne bih htjela da bude alostan. Tako bih ga rado opet obradovala. Govorit u posve tiho o majci kada njega ne bude. Ali moram ti rei koliko silno elim da se majka opet vrati. Tad bi otac bio veseo, a ja isto tako. Majka je ponekad bila tako vesela i igrala se sa mnom. Samo je u posljednje vrijeme mnogo plakala, a sad valjda neprekidno plae zbog mene. Zastoje otila od mene? Zar je to morala? Gospoa Brigita se uzbueno pogladi po elu. - Dijete, dosta pitanja! Igraj se s Lizom! Sait emo joj novu haljinu. Dagmar je zagrlila lutku kao daje eli zatititi. - Lizi nije potrebna druga haljina. Ovu je majka sama saila kad mi je poklonila Liu. Drugim lutkama moe saiti nove haljine, one se rado lickaju i nikada im nije dosta haljina. Liza je moja najmilija, tako kako sam i ja bila najmilija svojoj majci. Gospoa Brigita je brzo donijela kutiju s raznim krpicama i dopustila Dagmar da izabere one koje je eljela za svoje lutke. Dagmar se smirila i udubila u odabiranje. Gospoa Brigita se jedan sat igrala s djetetom a tada je sluga javio daje gospodin stigao, da e odmah posluiti objed. Gospoa Brigita je brzo odjenula Dagmar u svjeu haljinicu, ietkala joj kovrice i upozorila je: - Budi pristojna, da se otac ne ljuti. Dijete je prestraeno kimnulo, brzo pokrilo Liu i izalo s tetkom iz sobe. Obje su sile i prole kroz lijepo predvorje do blagovaonice. Bila je ureena, poput svih soba u vili Strasser, vrlo otmjeno, ali ne prenatrpano. Mali okrugli stol bio je postavljen u udubljenju kraj prozora, jer nije bilo gostiju. A oni ve dugo i nisu dolazili. Otkad u kui nije bilo domaice. Sluga je ve ekao da napuni tanjure s juhom. Jo je samo kuedomain trebao doi. Uao je iza gospoe Brigite i djeteta, a njegove tamne oi gledale su tmurno i tuno. Izraz njegova lica odavao je gorinu, kretnje su mu bile brze i grevite kao kod ljudi koji se nisu osjeali slobodno. Pozdravio j e kimanj em glave svoju sestrinu, ali nije progovorio niti jednu jedinu rije. Dijete kao da nije niti primijetio. Nijemo je poeo jesti juhu gledajui u tanjur. Jednako tako tiho odrezao je komad peenke, uzeo neto povra i krumpira, jo uvijek ne diui pogled s tanjura. Tog trenutka je zraka sunca prodrla kroz prozor i obasjala mu glavu. Dagmar je to primijetila. Zaboravila je da nije trebala govoriti kad je bila za stolom, pa je veselo i uzbueno zaviknula: - Oe, oe, sunce je opet kod tebe. Obasjava ti glavu. Sada vie nee biti tuan. Razveselit e se, zar ne? Otac je problijedio. Bacio je no i vilicu na stol i ustao tako naglo daje sruio stolicu. Zatim zaviknu:

GIGA

- Ne mogu to podnijeti. Brigita, molim te, odvedi dijete iz sobe! Makni ga ispred mojih oiju! Stara je gospoa brzo ustala, pogledala ga prestraeno i izvela Dagmar iz sobe. Vani ju je predala sobarici i pogladila je po kosi kao daje eli utjeiti. Dagmar nije shvaala zastoje morala izai iz sobe. Stara je gospoa naredila da Dagmar donesu kolaa a zatim legnu u krevet. - Kasnije u doi k tebi, Dagmar - rekla je to je mirnije mogla. Dagmar je zadrala tetku kad se ova htjela vratiti u blagovaonicu. - Nisam govorila o majci, tetko Brigita! Zato se otac naljutio? - apnula je. - Bolestan je, dijete moje! Ne misli vie na to! Poi spavati, mila moja! Kasnije u doi k tebi. Poljubivi njeno dijete, jo mu jednom kimnu i vrati se u blagovaonicu. Tamo je stajao kraj prozora Rudolf Strasser. Okrenuo joj je lea. Gospoa Brigita mahnu sluzi da se udalji. Tad pristupi k svom bratiu. Lijepi vrt oko kue, bio je u punom proljetnom cvatu, a sunce je bilo toplo kao ljeti. Ali nesretni ovjek kraj prozora kao da to nije vidio. Poloila je svoju ruku na njegovu. - Rudolf, tako to dalje ne moe - izjavi tiho. Okrenuo se brzo prema njoj. - Ne! Ne, tako dalje ne ide, Brigita, to osjeam i sam. Dijete mi se mora maknuti ispred oiju. Ne mogu ga podnijeti. - Ali, Rudolf, ne budi nepravedan! to je tvoje ubogo dijete krivo da si ti postao tako nesretan? Nasmijao se glasno i podrugljivo. - Moje dijete? Kako mogu znati da je to moje dijete? - Rudolf! Poput oajnika preao je rukom preko ela. - Uasava se, Brigita, jer me ne moe razumjeti. Tvoj je ivot proticao mirnim tokovima. Dakako, izgubila si mua, ali tebi gaje smrt oduzela nakon dugotrajna i skladna braka. Nije ti ga oduzeo ivot i nevjerojatna izdaja. Meni je ljubljena ena oduzela sve. Ne moe slutiti koliko sam ljubio Leonoru. Do svoje etrdeset i pete godine ostao sam neenja, jer mi se ni jedna ena nije inila vrijednom da joj rtvujem svoju slobodu. Tad upoznadoh Leonoru. Vidjeh je u siromatvu i ovisnosti. Priinila mi se kraljicom. Poloio sam joj pred noge sve to sam posjedovao. ak i sebe samoga! Volio sam tu dvadesetgodinju enu kao to samo ovjek u zrelim godinama moe voljeti. Oboavao sam je. Uzela je cijeli moj ivot u svoje ruke i slomila ga. Ali uinila je to na najokrutniji nain. Kad mije ve bila poklonila godine neizmjerne sree, prevarila me. Taje srea bila la. I to je ono najstranije! Sve stoje inila i govorila bila je la. Moe li slutiti koliko sam patio kad sam to spoznao. Jednoga se dana nije vratila kui, a sluga, koji ju je pratio, predao mije pismo u kome mije saopila sav taj uas. Tad sam saznao da me nikada nije ljubila. Postala je mojom enom samo zato jer se eljela izvui iz bijede i izbjei svakodnevne brige. Htjela je jednom osjetiti kako ivi ovjek kad nema novanih neprilika. Nije imala mogunosti postati enom ljubljena ovjeka pa se udala za mene. Sad se pojavila mogunost da se povee s tim ovjekom. Nije zato mogla oklijevati, ni ostati. Morala je krenuti za njim, jer gaje ljubila svakom esticom svog bia. Dugo se borila, ali nije mogla drugaije. Molila me neka joj oprostim. ao j oj j e bilo to mi j e morala prirediti bol, j er j e znala koliko je ljubim. - Hrapavo se nasmijao i udario akom po elu. Gospoa Brigita promatrala ga je duboko potresena. Tako se jo nikad nije opustio pred njom, nikad joj nije dopustio da pogleda u njegovu nesretnu duu. Nije mogla izrei niti jednu rije u njegovu utjehu. Ali on je nastavio kao da napokon mora jednom sve skinuti sa svoje due. - Da, znala je to mi ini. A ipak je otila! Sto sam joj znaio? Nita! A dijete? Dijete mi je ostavila, jer nije htjela, tako mi je pisala, odvui to njeno stvorenje u nemiran i nesiguran ivot koji ju je ekao. Da, ostavila mi je dijete na vjenu muku, na vjenu sumnju. Otkud

GIGA

mogu znati nije li nekom drugom dala ista prava kao i meni dok je ivjela pod mojim krovom? Znam li je li to dijete zaista moje dijete? Uzdahnuvi duboko bacio se u naslonja i skrio rukama lice. Gospoa Brigita stajala je kraj njega promatrajui ga s dubokim suosjeanjem. - Rudolf, da Dagmar nij e tvoj e dij ete, ve dij ete onoga ovj eka, ne misli li da bi ga bila povela sa sobom kad je krenula s njim? Mranom je kretnjom odmahnuo. - to bi poela s tim djetetom u nesigurnosti i jurnjavi? Uz tog violinistu? Putuje iz grada u grad, iz zemlje u zemlju. Sada ona misli jo samo na njegovu budunost i njegov uspjeh. Dok je bio nepoznat i siromaan i nije mogao zaraivati dovoljno niti za sebe, ostala je uza me. Kad je stekao ime, kad se sa stupova za reklamu moglo itati da Carol Magnus prireuje koncert, tad je naslutila da e odsad zaraivati mnogo novaca i postati slavan. Zato je sada napustila miran, osiguran graanski ivot i krenula s njim u svijet. Moda je veliki umjetnik, moda e stei slavu, ali ne moe imati dijete uza se jer neprekidno putuje. Njegova ljubav prema njoj morala je biti snana, inae bi sauvao svoju slobodu i ne bi je poveo sa sobom. enu je prihvatio, ali dijete je ostavio ovdje. Neka ga titi ovjek koga je prevario i kome je ukrao enu i svu zemaljsku sreu. Otila je iz mog ivota koji sada lei preda mnom hladan i prazan. Nije mi preostalo nita do tog djeteta, koje bi jednako tako moglo biti njegovo kao i moje. ak je vjerojatnije daje njegovo! Zato ne mogu podnijeti da se to dijete neprekidno vrti oko mene. Poludjet u zbog tih sumnja. Dijete mora otii... Brigita Hartmann je vrsto stisnula ake. - Ali to onda ako je to ipak tvoje dijete, ako ga je Leonora ostavila samo zato da ne ostane potpuno osamljen? Ljubila je Dagmar. Ne bije bila ostavila tebi kad to ne bi bila tvoja kerica. Ponovno je estoko odmahnuo. - Moda nije eljela dijete, po zakonu moje, liiti bogata nasljea. Otjeram li Dagmar iz kue, neka mi Bog oprosti, neu joj oduzeti niti jedno od njezinih zakonitih prava. Uivat e novane i drutvene blagodati kao daje moje dijete, ali ne mogu je dulje gledati kraj sebe, jer u poludjeti. Moramo nai smjetaj za nju gdje e joj biti dobro i gdje e odrasti neoptereena brigama. Moram razmisliti, ve u se neto sjetiti. Siguran sam da u se smiriti kad Dagmar jednom ode. Brigita Hartmann je zautjela. Shvatila je da nee moi spasiti Dagmar sudbine odbaenog djeteta. Srce ju je boljelo zbog Rudolfa i Dagmar. Od srca je voljela djevojicu svom ljubavlju ene koja nikada nije imala dijete. U Brigitinom sretnom braku dijete je nedostajalo. Nakon dvadeset i pet godina braka umro joj je mu i ona je ostala sama. Iako je mogla voditi bezbrian ivot jer je posjedovala imetak, i mogla dobro ivjeti samo od kamata, ipak je prihvatila ponudu Rudolfa Strassera da nadoknadi domaicu kad se Leonora otisnula u daleki svijet. Ve je i ranije esto boravila u kui Strasserovih i divila se mladoj eni zbog njezine ljepote, draesti i mnogih drugih dobrih osobina. I nju je boljelo to je ta draga ena otila napustivi siguran ivot zato da bi krenula u svijet s umjetnikom koji ju je moda njeno ljubio, ali joj nije mogao pruiti sigurnost poput Rudolfa. Vjerojatno ju je arko ljubio, jer je inae ne bi bio poveo sa sobom na put slave i uspjeha. Moda seje s bolju u srcu odrekao kad se udala za Rudolfa, jer je Leonora bila jedna od onih ena koje su mogle odueviti mukarca. Vjerojatno je tuno stajao po strani sve te godine dok je gladovao i smrzavao se. Ali sada je od tog siromanog umjetnika postao bogat i slavan ovjek. Hoe li ostati vjeran Leonori kad ga opije slava? Tad e mu mnoge lijepe ene laskati. Brigita je znala kako ene oboavaju slavne umjetnike, osobito kad tako dobro izgledaju kao Carol Magnus. Nee li zaboraviti i to je Leonora rtvovala za njega kad je napustila svoj miran ivot, mua i ljubljeno dijete? Tako se pitala Brigita Hartmann. Bila je jedna od onih osoba koje se nisu odmah nabacivale kamenjem na druge. Usprkos svemu nije loe mislila o Leonori, pa nije mogla vjerovati da bi

GIGA

ona prevarila mua i rekla daje Dagmar njegovo dijete ako je bilo dijete nekoga drugog. Trgnuvi se iz bolnih misli gospoa Brigita ree: - Uini to mora, Rudolfe! Ne mogu, na alost, rei nita vie u korist male Dagmar no to sam to ve uinila. Nemoj samom sebi zadavati bol. Ljubio si svoje dijete. Strasser se uspravi. - Sve je to uniteno! Kad me dijete pogleda svojim nedunim oima, ini mi se kao da vidim la u njima. Jer ona ima oi svoje majke koja me prevarila. Tad mi se ini kao da se u mojoj dui raa mrnja prema tom djetetu. Razumije li to? Uvidjet e dakle da mi se Dagmar mora skloniti ispred oiju i to zauvijek. Brigita Hartmann spusti potreseno glavu. - Da, Rudolf, uviam to. Ustao je i oigledno odahnuo. Brzo ju je uhvatio za ruku. - Hvala ti, Brigita, to me pokuava shvatiti. Predstavljalo mi je veliko olakanje to sam mogao otvoreno s nekim razgovarati. Zadri to za sebe! Znam da mogu imati povjerenja u tebe. A sad moram otii. Oekuju me poslovi koje treba obaviti krajem tjedna. Dobro je to imam toliko posla, jer jo samo tako mogu podnositi ivot. Pobrinut u se dakle za dolian smjetaj za Dagmar. Odvest u je stoje dalje mogue. Mlada je, brzo e zaboraviti i naviknuti se na novu okolicu. Do vienja, Brigita! Brzo je izaao iz sobe kao da se plai da bi ga Brigita jo mogla pokuati nagovoriti da promijeni svoju odluku.

GIGA

III
Gospoa Brigita Hartmann pola je u Dagmarinu sobu. Dijete je lealo u krevetu iznad koga se dizao krov od ipaka povezanih svijetloplavim vrpcama. Preko malog tijela leao je svijetloplavi pokriva. Brigita tuno pogleda usnulu djevojicu. Njezini su se udovi potpuno opustili u snu. Stara je gospoa sjela kraj malog kreveta. Ispod pokrivaa provirivale su Dagmarine noice. Gospoa Hartmann ih lagano uhvati u ruke kao da ih eli zagrijati. Na malom palcu ocrtavao se na njenoj koi made u obliku kruke s kratkom peteljkom. Bio je tamnosmee boje. Gospoa Brigita ga dobro pogleda. Ve joj je nekoliko put upao u oi, ali ga nije pogledala tako pozorno kao danas. Kakva teta to Rudolf nije imao taj isti made na palcu! Tada bi se moda uvjerio da je Dagmar njegovo dijete. Takvi su se madei ponekad znali i naslijediti. Njeno je ponovno gurnula noicu pod pokriva. Uboga mala Dagmar. Tko e u budunosti bdjeti nad njezinim snom? Kad bi barem dola dobrim ljudima koji bi je voljeli. Dugo je i pozorno promatrala usnulo dijete. Traila je na Dagmarinu licu slinosti s Rudolfovim, ali nije je mogla nai, barem ne zasad. Moda e se kasnije i pokazati takva slinost. esto djeca tek kad odrastu ponu sliiti jednom od roditelja, dok se u najranijem djetinjstvu to ne zapaa. Majci je Dagmar dakako bila slinija. Imala je njezinu plavu kosu, samo neto svjetliju i jednako tako skladne pokrete. A prije svega, kao stoje Rudolf pravilno primijetio, njezine oi, te divne, barunaste smee oi u kojima su se pojavljivale zlatne iskrice kad bi se smijala ili plakala. Po tome se bez sumnje moglo ustvrditi da je Dagmar Leonorina ki. Ali u to nikada nitko nije ni sumnjao. Bilo bi mnogo vanije daje Dagmar sliila ocu. Dobra gospoa Brigita nije se htjela odrei nade da e se sudbina jednoga dana smilovati i ucrtati izraajne Rudolfove crte na Dagmarinu licu. Jer gospoa Brigita nije mogla vjerovati u to da se Dagmar nikada vie nee pojaviti pred svojim ocem iako je to on sada elio. Moda e je jednoga dana ipak prihvatiti kao svoje dijete i ponovno je dovesti u svoju kuu i u svoje srce. Molit e se za to. Tiho je ustala i izala. Krenula je u svoju sobu u kojoj ju je ekala hrpa rublja za krpanje. Upravo je sjela za svoj posao kad su joj donijeli pismo koga je potar upravo predao. Stara gospoa ga pogleda zaueno. Bilo je to otmjeno, usko pismo. Trgnula se prepoznavi Leonorin rukopis. Pogleda potanski ig: Chicago. Da, Leonora je pola sa svojim drugim muem u Ameriku na dugu turneju. Druim rukama otvorila je pismo i proitala: Draga i potovana tetko Brigita! Dopusti mi, da Ti se i nadalje obraam sa Ti to si mi ve ranije u svojoj dobroti dopustila. Moram Ti rei da mi je jedina utjeha to to si Ti kraj Rudolfa i mog djeteta. Kad ne bih znala da si kraj Dagmar, strah i nemir zbog nje samo bi me jo vie muio. ula sam da Te Rudolf odmah po mom odlasku doveo sebi u kuu kao kuedomaicu i da si Ti brzo pristala brinuti se za to kuanstvo i za dijete. Znam da voli moju malu Dagmar i da e je uvijek tititi i uvati, jer ju je napustila majka. Ti si zrela ena i vjerojatno nisi nikad bila obuzeta velikom strau. Zato nee moi razumjeti da sam se odrekla svega to mi je prualo sigurnost kako bih vodila ciganski ivot putujui iz zemlje u zemlju. Ne bih Te htjela pokuati uvjeriti u to da mi drugo nije bilo mogue, jer sam ljubila svim svojim biem. Vjerovala sam da sam jednom pobijedila tu ljubav, ali to je trajalo samo tako dugo dok Carola nisam ponovno srela. Tad je neto presjeklo moje srce. ivjela sam otada u tekoj muci i nisam dala nikome naslutiti stoje gorjelo u meni. Jo sam uvijek mogla, ulaui sve sile, igrati ulogu sretne ene. Traila sam utjehu kod svog djeteta i pokuala biti samo majka. Pokuavala sam to tako dugo dok god sam mogla. Ali moja vrua krv nije se dala zatomiti.

10

GIGA

Tad je ovjek koga sam ljubila stao preda mnom i rekao: - Sada mogu prehraniti enu. Sada budi dovoljno hrabra da odbaci la i doe k meni. Evo mojih ugovora sklopljenih za mnogo godina unaprijed. Zaradit u dovoljno da osiguram i budunost. Zbog bola za tobom dosegao sam ono najvie u mojoj umjetnosti. Poeli su obraati pozornost na mene i prorokovali mi veliku budunost i silan uspjeh. Doi k meni, Lora, pripadamo jedno drugome. Sve ostalo je la. - Tad sam morala otii k njemu, tetko Brigita, morala sam napustiti svog mua, koji me ljubio i dijete koje sam ljubila. Dagmar nisam mogla povesti sa sobom. Da sam to uinila tad bih bila zla majka. Kod Tebe je Dagmar dobro. Ti e je tititi. A Rudolf voli dijete, pa e mu pruiti utjehu. Nemoj mu govoriti o tom pismu, nitko ne treba znati za nj. Pisala sam Ti ga samo kao molbu da pripazi na Dagmar. Ona ne smije platiti za ono to je skrivila njezina majka. uvaj je i pazi! Preklinjem Te, nemoj je nauiti da zamrzi svoju majku i da je prezire. Neu se vie gurati u njezin ivot, tog sam se prava odrekla, samo ne bih htjela da me prezire. Ne bih eljela da njezin mir bude pomuen zbog mene. To neka bude moja kazna. Dokle god budem znala da si Ti u Rudolfovoj kui, znat u i to da je Dagmar u dobrim rukama. Kada Te jednoga dana Dagmar ostavi i uda se tad u se moliti da svog mua zavoli cijelim svojim biem kako nikada ne bi trebala donijeti odluku kakvu sam ja morala donijeti. Moda u se tada moi iz daljine radovati srei svog djeteta. Moja slatka, mala, Dagmar! Prolit u jo mnogo toplih suza to sam je morala napustiti. Zbogom, tetko Brigita, dugo sam Te zadrala tim svojim pismom, ali meni se ini kao da u rastrgati i posljednju vezu izmeu sebe i svog djeteta kad to pismo jednom zavrim. Oprosti mi, ako moe, i poljubi moje dijete! Nikada Ti vie neu dosaivati i neu traiti vijesti od Tebe. Potpuno sam se odvojila od svega to lei za mnom. Jo Te jednom molim: budi dobra prema mom djetetu, i nemoj ga uiti da me mrzi. Radije mu reci da sam mrtva. Bog e Ti platiti. Tvoja uvijek zahvalna Leonora! Duboko potresena i suznih oiju spustila je Brigita Hartmann to pismo i dugo gledala pred sebe. Ne, nije mogla shvatiti Leonoru, nije mogla shvatiti takvu ljubav koja je tu enu odvukla u ciganski ivot. Daleko od svog djeteta i mirne i sigurne kue. Ne, nije mogla razumjeti. Alije nije ni optuivala. Nije mogla suditi. Govorila je u svom dobrom srcu da postoje i druge prirode koje su bile prisiljene postupati drugaije nego to bi to bila uinila ona. Obuze je duboko smilovanje za tu mladu enu. Hoe li ovjek, kome je toliko rtvovala, biti dostojan te rtve? Hoe li doista uz njega nai sreu za kojom je udjela svim svojim toplim srcem? A Dagmar! Oi joj se ovlaie. - Uboga majka, ubogo dijete! - govorila je samoj sebi. Ustala je i zakljuala pismo u kutiju u kojoj je uvala i razne druge uspomene. Rudolfu nee spomenuti to pismo, ne samo jer ju je Leonora zamolila za to, ve i da ga ne bi ponovno uzbudila. Jer njegovo od muke rastrgano bie govorilo joj je da jo uvijek ljubi Leonoru. Zadublj ena u misli prihvati se posla pitajui se neprekidno kakvu e odluku donijeti Rudolf Strasser o budunosti svoje keri. Uboga mala Dagmar, kamo e te odvesti mrane sumnje tvog oca?

11

GIGA

IV
Rudolf Strasser napustio je svoju vilu i odvezao se autom u ured. Njegovo je poduzee postojalo ve vie od stotinu godina, a bilo je poznato po svem svijetu po dobru glasu. Kraj uredske zgrade prostirala su se uz luku velika skladita. Sve je to djelovalo velianstveno. Ovdje su se spajali konci koji su se rasprostirali po svem svijetu. Tvrtka Strasser i sin posjedovala je nekoliko velikih teretnih brodova. Neprekidno su dovozili i odvozili robu. Pradjed Rudolfa Strassera osnovao je poduzee koje je zatim prelazilo s oca na sina. Rudolf Strasser bio je prvi vlasnik koji nije imao sina. Kad se prije sedam godina napokon odluio oeniti, ponadao se da e se i njemu roditi nasljednik. Ali kad je njegova ena rodila ker bio je toliko sretan, da se nije ni najmanje alostio to to nije bio sin. Zato ne bi u najgorem sluaju, ako mu se i ne rodi sin, njegova ki jednom naslijedila poduzee? Ve e moi nekako urediti da poduzee bude dobro voeno, a ime je ionako ostalo isto. Moda Rufolf Strasser ne bi tako lako poslao od sebe sina nakon svega to se dogodilo, kao stoje to sada namjeravao uiniti s keri. Muila gaje slinost Dagmar s njezinom najkom, a prije svega njezine oi. Imao je dodue jo jednoga roaka. Taj se takoer zvao Strasser, ali je bio tako lakomislen da ni u sluaju, kad bi i ostao bez nasljednika, ne bi svoj imetak ostavio njemu. Inae nije imao roaka osim sestrine Brigite, a taje bila starija od njega. I tako ga nije nita pokolebalo u odluci da ipak sav svoj imetak ostavi Dagmar. Ali zasad jo nije elio razmiljati o tome. Jo je ivio! Sve svoje misli i djela htio je posvetiti samo svom poduzeu i potraiti zaborav u radu. Kad je stigao pred poslovnu zgradu i ogromna skladita, napustio je pred ulazom automobil, a vratar je brzo izaao iz svoje loe i otvorio mu vrata. Rudolf Strasser otiao je u svoj ured. Zastao je kraj prozora i dugo vremena zamiljeno promatrao luku. Napokon se posvetio poti. Osim privatnih pisama donosili su mu samo ona najvanija poslovna. Osobito ona o kojima je mogao odluku donijeti samo on. Sve ostalo obavljali su njegovi prokuristi. Njegova je desna ruka bio prokurist imenom Hermann Falkner. Strasser je pregledao pisma, napisao kratke primjedbe i biljeke u svoj notes. Tad je zadrao u ruci pismo s talijanskom markom. Rukopis mu je bio poznat. Pisao mu je njegov brati Egon Strasser koji je ve godinama ivio u Italiji. Pismo tog dalekog roaka nije ga osobito zanimalo. Odloio gaje na stranu kako bi najprije sredio vane poslove. Kad je to obavio pozvonio je i poslao po kuriru pisma svom prvom prokuristu. Taj je imao vrlo odgovoran poloaj a njegov ef imao je puno povjerenje u njega, pa je zato bio znaajna linost u poslovnom svijetu. Istom sada je Strasser otvorio pismo svog bratia. Rijetko je kada uo neto o njemu i ve ga mnogo godina nije sreo. Egon Strasser je ve dugo bio oenjen lijepom talijanskom plemkinjom. Bili su bogati i ivjeli na velikoj nozi. Egon je kao vrlo mlad ovjek, nakon smrti svojih roditelja, postao nasljednikom nekoliko milijuna, pa je oduvijek smatrao svojim najvanijim poslom troiti taj novac. Nikada se nije elio posvetiti ozbiljnom poslu i tako, ako ne uveati imetak, a ono ga barem sauvati. Mnogo je putovao a da od toga nije imao velike koristi. Napokon se prije deset godina oenio lijepom, ali siromanom groficom Katarinom Consistelli u Rimu gdje je najradije boravio. Rudolfa Strassera pozvali su tada na vjenanje i on se odazvao. Vjenanjeje bilo vrlo raskono. I Strasserje mladom paru poklonio kneevski dar, divio se lijepoj grofici, ali je u isto vrijeme bio sretan to on nije bio njezin zarunik. Ne samo jer je tada jo nadasve volio svoju slobodu, ve i zato stoje mlada posjedovala vie temperamenta no stoje odgovaralo njemakoj prirodi. Ne bi mu odgovaralo ni to stoje traila da je jo uvijek zovu grofica, iako je zapravo bila obina gospoa Strasser. Rudolf, koji je bio solidno odgojen, i osjeao onu istu potrebu za radom kao i njegovi preci,

12

GIGA

nije mogao shvatiti dvije stvari. Kako je njegov brati mogao ivjeti potpuno bez rada i kako je namjeravao i dalje ivjeti u luksuzu usprkos tome to se njegov imetak ve znatno smanjio. Daje zarunica bila siromana to mu je sam Egon rekao. Priao mu je, smijui se, da mu je u miraz donijela samo stari potpuno zaputen dvorac Consistellijevih. Nisu dodue namjeravali nastaniti se u njemu. Htjeli su ivjeti u nekoj staroj rimskoj palai koju je kupio za malo novaca i obnovio je. Moda e se automobilom odvesti do dvorca i razgledati ga. Leao je u Toskani nekoliko sati od Firenze. U svakom sluaju i odvie osamljeno a da bi mogli ivjeti u njemu. Rudolf je tada mislio da mora opomenuti svog bratia. Nagovarao ga je da jednom tono ispita stanje svog imetka, jer oigledno nije imao pojma koliko mu je novaca preostalo. Morao je uskladiti izdatke sa svojim prihodima. Egon Strasser gaje ismijao govorei kako nije trgovac i da e se uvati toga da poslovima upropasti svoje dobro raspoloenje. On i njegova ena eljeli su uivati ivot dok su jo mladi. Kasnije, kad vie ne budu mogli ni u emu uivati, moi e tedjeti i ograniiti se. Rudolf je samo slegnuo ramenima i nije vie govorio o tome. Usprkos njegovim oekivanjima brak Egona Strassera oigledno je bio sretan. Rudolf bi ponekad dobivao od njega vedra pisma u kojima mu je pisao o putovanjima, zabavama i drugim priredbama. Grofica mu je uvijek slala srdane pozdrave, a prilikom Rudolfova vjenanja stigla je estitka iz Egipta jer su se upravo tamo nalazili. Godinu dana prije Dagmarina roenja Egon mu je javio da mu se rodila kerica koju su nazvali Elena, a grofica je vlastoruno napisala na posjetnici da je Elena draesna djevojica. Na posjetnici je pisalo: Gospoa Caterina Strasser, roena grofica Consistelli. Nakon toga je Rudolf rijetko primao vijesti od tog para. I on je njima javio roenje svoje keri, a kasnije su povremeno izmjenjivali estitke. Rudolf je, nakon to gaje zadesila nesrea u braku, samo javio Egonu da se rastavio. Molio gaje ujedno da to vie ne spominje. Egon mu je napisao nekoliko ljubaznih rijei, ne javljajui pritom nita o sebi. A sad je oigledno opet pisao opirno jer je pismo bilo podebelo. Rudolf je zakljuio daje Egonu sada ve moralo biti blizu pedeset godina. Tad je poeo itati: Dragi bratiu Rudolfe! Napokon u Ti opirno pisati to se dogodilo u posljednje vrijeme. Dakako, nee razumjeti kako ovjek poput mene, koji nita ne radi, nema vremena za pisanje. Ali doista je tako. Cijelo sam to vrijeme bio silno zauzet, a u Rimu ovjek ionako ne stie razmiljati. udit e se kad sazna da smo se povukli u dvorac moje ene. Ovaj je dvorac dakako vie nalik ruevini nego dvorcu tako stare obitelji. Jedne od najstarijih u Italiji! Moda je ba zato dvorac ve podosta ruevan. To to piem su pomalo tune ale, dragi moj Rudolfe, jer je na alost bilo nuno potrebno da se povuem. Morali smo poeti tedjeti. Zaista ni sam ne znam kako mije uspjelo potroiti moj imetak. Nikada nisam povjerovao da bi mu mogao doi kraj. Nisam bio prijatelj tednje. Ali sada to moram biti. Moji su prihodi mali, pa moramo ivjeti skromno. Meni i nije toliko ao zbog toga jer sam uivao u ivotu i nisam nesretan zbog ivota u tiini. Ali Katarina neprekidno jadikuje. ini joj se da je iva sahranjena. Ali i ona se mora pokoriti. Jedno sam se rugao skromnom mirazu moje ene, a sad sam sretan to to posjedujem. Dvorac nas uva od toga da ne moramo ivotariti u skromnom najamnom stanu. Uz dvorac posjedujemo i neto zemlje i vinograd koji je dat u zakup. Dobro nam dolazi to dobivamo besplatno voe, povre, vino koje i nije tako loe, pa jaja i mlijeko. Oko dvorca prostire se veliki park. Ograen je visokim zidom. U njemu rastu ciprese, pinije i stabla maslina. Tu ima bezbroj rascvalih grmova, ali sve je dosta zaputeno, to mi se ba i svia. Katarina je zdvojna. Mora se zadovoljiti samo s malim brojem posluge. Osim njezine sobarice Marijete, koja je ve radila kod njezine majke i nije je htjela napustiti ni pod koju cijenu, tu su jo samo kuharica i djevojka za sve. Iz sela, koje se uzgred reeno nalazi dva sata od dvorca, zaposlio sam nekog estnaestgodinjeg slugu. Posluan je i dobro izgleda u livreji. On e

13

GIGA

istiti nae srebro, ali kako njega vie nema mnogo, bavit e se i raznim drugim poslovima. Bit e i konjuar, jer ja sam iz sloma spasio svog jahaeg konja. U slobodno vrijeme moi e i izraivati igrake za nau malu Elenu i inae nam pomagati. Vidi i sam da otkrivam u sebi sposobnosti za organizaciju. Moram s malo sredstava postii to vie. ini mi se kao da nikada u ivotu nisam bio tako sretan i zadovoljan kao sada. To je vjerojatno zato to su posljednje godine u Rimu bile strane. Jedan je gubitak slijedio za drugim. Novane su potekoe bile beskrajne. Vjerovnici su bili drski, a Katarina je neprekidno uasno jadikovala kad sam morao prodavati neki predmet i time zakrpiti rupu. Bilo je uasno. Na dvorac mi se nakon svih tih borbi ini pravim otijekom mira. Ne bih se uope tuio kad bi Katarina bila sretna poput mene. Dakako, ne stanujemo u cijelom dvorcu, jer ima beskrajno mnogo prostorija. Stanujemo u desnom krilu koje je posljednje sagraeno pa je bilo u najboljem stanju. Tu smo zatekli jo i mnogo pokustva, a neto smo i donijeli sa sobom. Najvrednije smo, dakako, morali prodati. Dvorac Consistellijevih vrlo je slikovit sa svoja etiri tornja i brljanom obraslim zidovima. Odavde se prua predivan vidik, jer je dvorac sagraen na vrhu brijega. Kad je vrijeme dobro mogu se pomou dalekozora vidjeti tornjevi Firence. Dio mio! Katarina cijeloga dana promatra eznutljivo kroz dalekozor Firencu koja joj je ranije bila dosadna, jer je vrijedilo ivjeti samo u Rimu. Tamo je slavila trijumfe. Ali meu nama reeno, dragi Rudolfe, njezino je vrijeme prolo, jer Talijanke brzo stare, a uboga Katarina doivjela bi u Rimu velika razoaranja. Postajemo stari, dragi Rudolfe, to osjeam po raznim znacima. Ovo teko vrijeme utjecalo je i na mene. Morao sam prodati i palau koju sam kupio prije naeg vjenanja i dao je urediti, zajedno sa svime u njoj, kako bih isplatio dugove. IKatarinin smo nakit morali djelomino prodati. Tako smo imali barem skroman prihod. Na sreu sam u dobrim vremenima Katarinu obdario vrijednim nakitom. Pala je u nesvijest kad smo ga morali prodati, ali drugaije nije bilo mogue. Ni sam ne znam kako sam upao u sve te potekoe a sjeam se sa stidom Tvojih dobronamjernih savjeta prilikom mog vjenanja. Tada je jo bilo na vrijeme-sadje prekasno. Ali ne bunim se i posve sam se dobro pomirio s tim novim ivotom. Razmiljao sam ak i o tome kako bih mogao zaraditi, ali umijee koje ovjek nije nauio u mladosti, teko se ui u starosti. Neeg sam se ipak sjetio. Mogli bismo primiti nekoga k sebi. Ima dovoljno mjesta. ena bi mi bila milija zbog Katarine. Moda ti nekoga zna? Znam da mlade njemake djevojke esto alju u inozemstvo, a meni bi mlaa osoba bila milija. Tada ne bismo bili tako smetani kao kad bismo primili stariju osobu. Mlada djevojka nala bi prijateljicu u naoj Eleni, a moja bije ena mogla nauiti ne samo ponaanju u drutvu, ve i francuski i talijanski. Tim se jezicima slui rijeju i pismom, isto kao i njemakim. Mogla bi joj davati i satove glazbe, jer je Katarina briljantna pijanistica. Ja pak mogao bih je poduavati u zemljopisu, povijesti i knjievnosti, pa moda i u jahanju i nekim drugim stvarima. Morala bi to dakako biti djevojka iz dobre i bogate kue, tako da bismo dobili pristojnu svotu novaca. Zacijelo ima veza, pa razmisli ne bi li nam mogao pomoi u tome. Jamimo za dobro mlijeko, najbolju opskrbu i svje zrak ovdje na brdu, kao i za srdaan prijem. Ve vidim u duhu podrugljiv izraz Tvog lica, Rudolfe! Prorekao si mi da e se to dogoditi i da se svaki bunar jednom iscrpi, ukoliko mu ne pritjee voda. Zato se i ne smijem aliti. A sada dosta o nama. Rado bih uo kako si. Tvoja nas je rastava duboko pogodila. Nadam se da se o tome ponovno smije razgovarati s Tobom. Vjerojatno si ve svladao svoju bol. Tvoju enu uope nisam poznavao, pa zato neznam koliki je Tvoj gubitak. Ali kako sam ve rekao, nadam se da si nadvladao razoaranje. Nadajmo se da emo dobiti opirne vijesti od Tebe to bi me vrlo radovalo. Ali, nemoj me karati, dragi bratiu! To ionako vie ne bi koristilo. S mnogo srdanih pozdrava i od moje ene Tvoj brati Egon

14

GIGA

Rudolf Strasser je dugo gledao zamiljeno pred sebe. On je to ve davno naslutio. Ali nije dugo razmiljao o tome. Vie ga je zanimala molba njegova bratia da mu poalje nekog plaenog gosta. Nije li to bio mig sudbine? Shvatio je to onoga trenutka kad je proitao to mjesto u pismu. To je bio pravi smjetaj za Dagmar. Bude li je poslao svom bratiu u Italiju, maknut e je ispred svojih oiju, a znat e da je u dobrim rukama. Jer usprkos svojoj lakomislenosti, kojoj je sada vjerojatno doao kraj, Egon je bio dobroduan ovjek. A ako je njegova ena i bila neto odvie vatrena, stoje to moglo koditi Dagmar? Elena e joj biti prijateljica, stoje takoer bilo dobro. Mogli su je odgajati zajedno s malom. Sad je bio siguran da ju je zauvijek zbrinuo, pa ju je po mogunosti mogao i zaboraviti nakon to poduzme sve potrebno za njezino putovanje. Odahnuo je kao da mu je teak teret pao s due. Dagmar je mogla mirno ostati u kui njegova bratia dok se jednoga dana ne uda. Sve se vie uivljavao u tu misao, pa je njegova odluka bila donesena ubrzo. Sloio je pismo s osjeajem velikog olakanja. Tad se sjetio neeg to mu je ve dugo lealo na srcu. Ve od onoga dana kad je shvatio da nee imati sina. Htio je odmah neto poduzeti kako bi se rijeio i te brige. Pokuao se smiriti, a zatim je pozvao svog prokuristu Hermanna Falknera k sebi.

15

GIGA

V
Hermann Falkner radio je ve dvadeset i osam godina u poduzeu Strasser i sin. Zapoeo je kao naunik, pa je godinama sve vie srasao s poduzeem. Falkner je bio jedan od onih trgovaca koji su svoj posao obavljali s ljubavlju i mnogo postizali. Iako nije radio samostalno, njegov je poloaj tijekom godina postao vodei. Rudolf Strasser ve dugo nije poduzimao nita u poslu prije no to se dogovorio s Hermannom Falknerom. Postali su kroz sve te godine prijatelji u pravom smislu rijei, iako Hermann Falkner nikada nije isputao iz vida da je Rudolf Strasser njegov ef. Rudolf Strasser meutim sam nije obraao pozornost na to. Falkner nikada nije bio nadmen usprkos svojoj sposobnosti i radinosti. Nije bio takav ni prema potinjenima. Uvijek je znao nai pravu rije za njih. Uz to je bio i vrlo naoit ovjek, pa je mogao dostojno predstavljati firmu. Potjecao je iz najbolje obitelji, samo to je bio siromaan i rano ostao siroe. Tako je morao zapoeti kao obian trgovaki naunik, ali je brzo napredovao, dok nije postigao najvii poloaj do samog efa. Njemu je jednako toliko bilo stalo do dobrobiti poduzea kao i Strasseru. Kad je Hermann Falkner uao u sobu, Rudolf Strasser je ustao i pruio mu ruku. - Imate li sat vremena za mene, dragi Falkner? - Ukoliko sam vam potreban, dakako. - Dobro, tad sjednite! Htio bih neto dogovoriti s vama, to mi ve dugo lei na srcu. To nije nita poslovno, ve se tie mene osobno. Ali dajte da najprije u miru popuimo cigaru. Rudolf Strasser donio je kutiju finih havana, te upalja i pepeljaru. Oba su gospodina sjela i upalila cigare. Isprva je Rudolf Strasser neko vrijeme promatrao oblake dima. Tad se obratio svom prokuristi: - Znate, dragi Falkner, to se dogodilo s mojim brakom. Do danas nisam mogao o tome govoriti, pa ak ni s vama, koji ste mi kroz dugo godina suradnje postali drag i vjeran prijatelj. I danas ne mogu mirno govoriti o onome to se dogodilo, pa vas molim, ne pokazujte mi svoje suosjeanje. Samo biste me muili, a ja ionako znam da suosjeate sa mnom. Ono to vam elim danas rei sili me da spomenem i svoje obiteljske odnose. Da me ena napustila to sada ve znaju i vrapci na krovu. A znate i to da imam ker. Neko je vrijeme utio, jer ga je i sada obuzela uasna sumnja je li Dagmar njegova ker ili nije. Ali nije elio da za tu sumnju, koju je dosad spomenuo samo pred Brigitom Hartmann, sazna i netko izvan obitelji. Nastojei se svladati, tekom mukom Rudolf nastavi: - Nemam sina, a u godinama sam kad se treba potpuno odrei te nade. Postoji jo jedan brati koji nosi moje ime, ali kako i on ima samo ker, ne dolazi u obzir kao nasljednik. To vie to mu ionako nikada ne bih povjerio poduzee. Potpuno je nesposoban da ga vodi. Firma Strasser i sin nee dakle nakon moje smrti vie imati efa tog imena. Ukoliko i bude postojala. Moete misliti, dragi Falkneru, da sam o tome ve mnogo razmiljao. Hermann Falkner nagnu glavu. - Mogu zamisliti, gospodine Strasser! I ja sam ve ponekad razmiljao o tome to e biti s firmom kad vas jednom ne bude. Ovdje rade sposobni ljudi i neko bi vrijeme sve teklo svojim tijekom, ali jednoga dana... Rudolf Strasser je nekoliko trenutaka gledao zamiljeno pred sebe. Tad ree iznenada, pogledavi Hermanna Falknera: - Koliko je godina vaem sinu? Falkner ga pogleda iznenaeno. - Mom sinu? Uskoro e mu biti osamnaest godina. - Osamnaest godina - kimnu ef. - To sam i mislio. Vi ste bili ba tako stari kad ste pristupili naem poduzeu. - Tako je, gospodine Strasser! - ime se va sin namjerava baviti? Ide u realnu gimnaziju, zar ne?

16

GIGA

- Da, i uskoro e je zavriti. Ba smo prije nekoliko dana razgovarali o njegovu zvanju. elio bih da poe na sveuilite i postane inenjer. Ali moj bi sin radije poao u Trgovaku akademiju i postao trgovac. Htio bi raditi to radim i ja, ali on ne sluti u svom mladenakom oduevljenju, da bi njegova budunost kao trgovca bila potpuno drugaija, i mnogo skromnija. Ne mogu mu ostaviti tako velik imetak da bi se mogao osamostaliti, a toliko sree kao njegov otac nema ba svaki trgovac. Vidi samo svijetle strane tog zvanja, jer je samo njih i upoznao. Zahvaljujui vama postigao sam tako cilj kakav je suen samo malom broju trgovaca koji nemaju svoje vlastito poduzee. - Dragi Falkner, ne zaboravite da to ne moete zahvaliti mojoj dobroti, ve svojoj sposobnosti. - Mnogi jednako tako sposoban trgovac mora se cijeloga ivota zadovoljiti podreenim poloajem ako nema takvu sreu kao ja i tako dobrog efa koji mu omoguuje napredovanje. Rudolf Strasser ponovno je gledao za dimom svoje cigare, a zatim polagano ree: - Mislim da bi va sin mogao postati jednako tako dobar trgovac kao i njegov otac. - Ne sumnjam u to. Sto ovjek eli raditi duom i tijelom, toga se i dri. - Promatrao sam vaeg Wernera i esto sam poalio to sam nemam takva sina - ree Rudolf polagano i zamiljeno. Oi Hermanna Falknera zasjae. - On je sav moj ponos! - ree dirnuto. Strasser kimnu, a u njegovim se oima pojavi bolan izraz. - Vrlo vam je slian u licu. Vjerojatno je tako i u dui. - Moja ena esto tvrdi da je cijeli otac - nasmije se Falkner. - Ne znam je li to laskanje, jer moj je sin jednako tako tvrdoglav kao to sam to i ja, a ponekad time i muim svoju enu. Sef prijee rukom preko ela. - Uvijek sam bio zadovoljan tom vaom tvrdoglavou. Morao je pomisliti na to kakva je srea bila za oca kad mu je sin tako sliio kao stoje Werner sliio ocu. Nastavi s osjeanjem duboke gorine: - A sada dolazim do onoga zbog ega sam vas pozvao, dragi Falkner! to biste rekli na to kad bih vam savjetovao da dopustite svom sinu postati trgovac - nemojte jo govoriti. Prvo u vam objasniti na to mislim. Kad jednom sklopim oi moja e ki postati mojom nasljednicom. A time i vlasnicom poduzea Strasser i sin. Ne znam hoete li me dugo nadivjeti, pa ne mogu biti posve miran. Koga bih nakon vas postavio za poslovou? Ostali prokuristi su sposobni ljudi. Izvravaju dobro svoju dunost, ali ne mogu biti efovi poduzea kao to je ovo nae. Za to je potreban elan i izvjesna smjelost, te dar za zapovijedanjem i organiziranjem. Ako je va sin sve naslijedio od vas, tada mu nee nedostajati ni toga. Ukratko, mislio sam na Wernera, kad sam govorio o svom nasljedniku. Ne mislite li, dragi Falkner, da bismo se jednoga dana mogli mirno povui kad bismo ga odgojili za to. Va sin ima vau prirodu, simpatian mi je, ak to vie i vrlo drag. Mogao bih imati povjerenja u njega. Na moj bi raun zavrio Trgovaku akademiju. Kad je jednom zavri, poslat emo ga najprije na godinu ili dvije u inozemstvo. Mogao bi posjetiti nae inozemne partnere, ogledati se kod njih i nauiti ono to bi mu kasnije moglo koristiti. Treba ga temeljito pripremiti za tu odgovornu dunost koju e preuzeti jednoga dana. Ja bih se tome radovao poput vas. Kad se vrati iz inozemstva uzet emo ga u poduzee, upoznati ga sa svime i voditi ga tako da posvuda radi. to kaete na to? Hermann Falkner maknuo je kosu s ela, kao da mu je iznenada postalo vrue. Nastojao je smiriti svoje uzbuenje, paje odgovorio mirno kako je mogao: - Sto kaem na to? Dragi, cijenjeni, gospodine Strasser! Ne mogu svom sinu poeljeti nita bolje. Znam da e se silno obradovati kad mu to reknem. Dakako, kad bi mom sinu bio osiguran takav poloaj u budunosti, ne bih imao nita protiv toga da krene smjerom trgovca. Ali moram vas upozoriti na mnogo toga kao briljivi otac i oprezan trgovac. Ako se sve

17

GIGA

odigra tako kako ste mi to sada opisali i vaa ki jednoga dana postane vlasnica poduzea, tad vie ne biste bili prisutni da mom sinu osigurate to zaposlenje. Sto e se dogoditi, bude li vaa ki jednoga dana odluila otpustiti ga? Oprostite mi, ali u takvom sluaju treba sve podrobno objasniti. - To je razumljivo samo po sebi, nemam vam na emu oprostiti. Vjerujte mi, poduzet u sve da ga osiguram. Za vae umirenje - onoga dana kad va sin pristane na to, sklopit emo meusobne ugovore. Osim toga, ovih u dana sastaviti svoju oporuku i u njoj i to utvrditi. Moja e ki biti obvezna osigurati vaem sinu ovo odreeno zaposlenje sa svim punomoima. Do svoje smrti zadrat ete dakako vi taj poloaj, a va e sin postati prokurist im e biti sposoban za to. Kad nas dvojica vie neemo biti na ivotu, Werner e dobiti va poloaj i zadrati ga do kraja ivota. Dostaje li vam to? Hermann Falkner kimnu. - To je jasno samo po sebi. Ali, gospodine Strasser, tko moe jamiti da e moj sin biti sposoban ef vaeg poduzea? Moram vas upozoriti na to, ako elim biti savjestan. Rudolf Strasser mu prui ruku. - Ovisit e samo o nama da Wernera odgojimo tako da nam prua radost. Mislim da mu se taj posao svia, a da je ovjek na koga se ve danas moemo osloniti. Zato nita ne riskiram po ljudskim mjerilima. Mui li vas jo neto? - Ne, gospodine Strasser, samo to sam duboko dirnut i uzbuen. Ne znam kako bih vam zahvalio. I moj e vam se sin zahvaliti od srca. Sada e se njegova elja ispuniti. I ukoliko ne bude uloio sve svoje sile u slubu poduzea Strasser, tad me nije vrijedan. - Dakle, sporazumjeli smo se? - A to bi drugo bilo mogue? alio sam to se moram suprotstavljati elji svog sina, a uinio sam to zato to nisam vjerovao u takvu sreu. Raduje me to mogu pristati svim srcem. Vaa plemenita ponuda liila me svih sumnja, a Werner e vam biti zahvalan to e moi obavljati svoj omiljeni posao i to u tako visokom stilu. Bog e dati da vas ne razoara. - Dobro! Tako nam ne preostaje nita drugo nego zatraiti Wernerov pristanak. Ono to govorite o mojoj dobroti moram odbiti kao poten ovjek. Zaista ne mislim vie na poduzee nego vi i va sin, iako to sve rado povezujem. Dakle, tu ima i dobrog dijela sebinosti. I kao to sam vam ve rekao, Werner mi je oduvijek bio drag i milo mi je to znam da e on jednoga dana voditi ovo poduzee. Nee razoarati naa oekivanja. U to sam uvjeren. - U to vjerujem i ja, jer znam svog sina. - Poaljite ga dakle sutra, u nedjelju, k meni kui. Sam u mu to predloiti i vidjeti kako e to djelovati na njega. Molim vas usrdno ne spomenite mu nita o tome. Dopustite mi da tog sretnog trenutka budem kraj njega. U posljednje vrijeme nisam doivio mnogo radosti. - Dajem vam svoju rije da mu neu nita spomenuti a niti njegovoj majci bilo to rei. Mogla bi se odati od radosti. Saznat e sve to kad se Werner vrati od vas. - Dobro - dakle sutra u jedanaest sati. A kako smo to obavili, htio bih vam saopiti jo jednu stvar. Moja e ki uskoro napustiti moju kuu i vjerojatno poi mom bratiu u Italiju. Plaim se da bi dijete ovdje bilo odvie osamljeno. Moj brati ima ker staru poput Dagmar, pa e njih dvije zajedno odgajati. To sam vam jo samo htio rei, dragi Falkner! Prokurist se nakloni. Njegov je pogled poivao trenutak pun suosjeanja na licu svog efa. Nije slutio kakve su uasne sumnje muile tog ovjeka. alio ga je zato to e njegova kua sada biti posve pusta. ena, koju je nadasve ljubio, napustila ga je, a sada je elio poslati iz kue jo i dijete. Nije vjerovao da bi se Rudolf Strasser mogao zauvijek rastati od svog djeteta. Falkner je toliko volio svoju obitelj daje govorio samom sebi kako taj rastanak mora biti vrlo bolan za njegova efa. Prepustivi se osjeajima ree: - Zar morate svoju jedinicu poslati tako daleko? Zasigurno ete patiti zbog toga. Rudolf Strasser je vrsto stisnuo zube i okrenuo se od njega. Nesigurnim je rukama poeo listati po nekoj knjizi koja je leala na njegovu pisaem stolu. Tad je odgovorio promuklim

18

GIGA

glasom: - Da, tako mora biti! Nita drugo. Ali u njegovim se rijeima osjeala tragedija. Neko je vrijeme zavladala utnja medu tom dvojicom povezanom dubokim simpatijama. Tad se Strasser uspravi, duboko uzdahnu i prui ruku Falkneru. - Dakle, dragi moj Falkner, danas ste mi uinili veliku prijateljsku uslugu kad ste dali svoj pristanak na moj prijedlog. Hermann Falkner se nasmijei i odmahnu. - Prije bih rekao da ste vi meni uinili veliku uslugu. - Dobro, uinili smo to jedan drugome. Nije prva i nee biti ni posljednja, ali u svakom sluaju najvea. Nadam se da emo ostati prijatelji do kraja ivota. - Tome se i ja nadam, gospodine Strasser! Stisnue si ruke i pogledae si duboko u oi. Tad Rudolf Strasser nastavi laganim tonom: - Ima li jo neto o emu bismo se trebali dogovoriti? - Nita vana. - Tad vas neu dulje zadravati. Znam da nemate mnogo vremena. Dakle sutra u jedanaest poslat ete mi Wernera. Htio bih razgovarati s njim u miru. Ukoliko se dogovorimo odrat emo u ponedjeljak zajedniki dogovor o meusobnim ugovorima. Dakle, do vienja, i pozdravite mi svoju milu enu! - Hvala vam! Do vienja, gospodine Strasser! Kad je Rudolf Strasser ostao sam, bacio se na stolicu, naslonio glavu na ruke i dugo gledao pred sebe. Nastojao se prisjetiti izgleda Wernera Falknera. Mladi mu se oduvijek sviao. Djelovao je smireno i vedro, a uz to i ozbiljno. Bio je to visok, vitak mladi i ve je sada posjedovao muevnu snagu, jer se marljivo bavio sportom. Crte njegova lica bile su vrste i odlune. Podsjeale su na one njegova oca. I sive, pametne oi naslijedio je od njega. Bile su smjetene pod visokim elom koje je odavalo mnogo energije. Werner Falkner je za svoje godine bio i odvie snana linost, zahvaljujui to odlinom odgoju. Neto poput radosti zagrija Strasserovo srce. Bio je to nakon dugo vremena prvi osjeaj koji nije u njemu izazivao gorinu. Nakon nekog vremena uspravio se i pripremio listovni papir. Ponovno je dohvatio pismo svog bratia i poeo odluno pisati odgovor na njega. Dragi moj Egone! Tvoje sam pismo danas primio i moram rei da vrlo alim to se moje proroanstvo obistinilo. Po Tvojoj elji suzdrat u se od svih primjedbi, to bih ionako uinio, jer ako se neto vie ne moe promijeniti, tada ne treba o tome niti govoriti. Danas Ti elim samo odgovoriti da u Tvoju elju o odailjanju plaenog gosta odmah ispuniti. Tvoja pisma i ta ponuda donijeli su mi veliko olakanje. Radije bih ipak sve to osobno dogovorio s Tobom, pa Te molim, da odmah doe k meni. Putne trokove u podmiriti. Moda bi naime morao pri povratku odmah povesti sa sobom dotinu osobu. Prije svega dogovori se sa svojom enom bi li prihvatila djevojicu i to u godinama Vae keri. Samo u tom sluaju molim Te najavi mi svoj dolazak. Sve ostalo dogovorit emo usmeno. Pozdravi dragu enu, a Tebe pozdravlja Tvoj brati Rudolf Niti ne pogledavi jo jednom pismo, pripremio gaje za potu i naredio da ga odmah poalju. S osjeajem olakanja krenu zatim na obilazak ureda i skladita. Zatim se malom brodicom, koja gaje uvijek pripravna ekala, odvezao do teretnog broda koji je drugoga dana trebao isploviti.

19

GIGA

VI
Brigita Hartmann pola je u etnju s malom Dagmar. ivahno je razgovarala s njom i nije joj pokazivala svoju zabrinutost. Dijete je radosno poskakivalo kraj nje. Zaboravila je na oevu srdbu. Dagmar se nadala da e otac uskoro biti opet njean kao ranije. Jo ju je uvijek muila pomisao da ocu manjka sunce i kako bi mu ga mogla nabaviti. O tome je neprekidno razgovarala s tetkom Brigitom, koja je po tome mogla zakljuiti koliko djevojica voli svog oca. Poela je priati i o majci kad je primijetila neku malu djevojicu koja je prolazila kraj njih drei majku za ruku. - Tetko Brigita, jesi li vidjela? Mala djevojica ima isto lijepu majku kao to je imam i ja. Hoe li i ta majka otputovati tako daleko od nje kao moja od mene? - Dagmar, to ne znam. Dagmar ju je i opet morala mnogo toga pitati, a tetka Brigita je uzdahnula duboko. - Zastoje ba moja majka morala otii? - To je Bog tako htio. - I on hoe da se moja majka nikada vie ne vrati? - zapita tuno mala. Isprva, nakon majina odlaska, Dagmar je lila tople suze kad bi razgovarale o tome. Tetki Brigiti bilo je potrebno mnogo truda daje umiri. Sad se ve pomirila s milju da se njezina majka nee vratiti, ali jo je uvijek bila tuna zbog toga. - Ne, Dagmar, ve sam ti esto rekla da se vie nee vratiti. - Zato nee? - Jer je put tako dalek, a Bog to nee. - Niti tada budem li vrlo dobra? - Ne, ubogo moje dijete, niti tada. Tetka Brigita je grevito pokuala razgovarati s Dagmar o neem drugom, pa se sjetila da bi bilo dobro dijete polagano pripremiti na to da e morati napustiti roditeljsku kuu. Zato je rekla: - Bude li posluna i ti e jednoga dana otii u svijet, daleko od kue u kojoj sada ivi. Dagmar je iznenaeno pogleda. - Hoe li otac poi sa mnom? I ti, tetko Brigita? - Ne, ali poi e k dobrim ljudima kod kojih e mnogo toga nauiti. Dagmar prestraeno uzdahnu. - Radije bih ostala kod oca i kod tebe. Staroj se gospoi napunie oi suzama. - To nee biti mogue, Dagmar! Zna i sama da e uskoro morati u kolu. Sva djeca moraju ii u kolu. Dagmar se prestraeno privinula uz tetku. - Zar ne bi barem ti mogla doi sa mnom? - Ne, dijete moje, ja sam ve davno ila u kolu. Kad sam bila mala djevojica poput tebe. Sada moram ostati kraj tvog oca, jer me treba. I sama si htjela poi daleko i donijeti mu sunce. Bude li posluna i pola onamo kamo te alju, tad e se sigurno jednoga dana opet vratiti i donijeti sunce svom ocu. Dagmar se borila sa suzama, ali hrabro ih je progutala. - Moram li otii daleko? - Vjerojatno e se odvesti eljeznicom. Prirnjetivi bol na licu male djevojice gospoa Brigita se okrenu. Tog je trenutka prekoravala bratia zbog njegove okrutnosti. Tada Dagmar iznenada hrabro ree: - Uinit u to za oca i za tebe, tetko Brigita! Poi u mirno u kolu, iako e biti daleko. Moram li dugo ostati tamo? Gospoa Brigita je imala vlane oi. Koliko je ljubavi krilo to djeje srce koga su htjeli tako okrutno rastuiti.

20

GIGA

- Nadam se da to nee predugo trajati. Ui marljivo, pa e ti vrijeme bre prolaziti. Ali sada pogledaj te draesne male psie. Tako je gospoa Hartmann eljela odvratiti dijete od tog tunog razgovora koji je i njoj natjerao suze u oi. I poput sve djece Dagmar je doista ubrzo zaboravila svoju tugu i poela radosno klicati promatrajui dva draesna mala psia koja su se igrala na putu. Sat kasnije stigla je gospoa Hartmann s djevojicom kui. Dok je ivala, Dagmar se igrala do njezinih nogu svojim lutkama. Tad je djevojica jo poveerala jaje i malko kompota. Potom ju je gospoa Brigita kao svake veeri okupala i odvela u krevet. Kasnije je stara gospoa sila u blagovaonicu kako bi vidjela je li sve u redu, jer se Rudolf morao ubrzo vratiti kui. I nije potrajalo dugo dok nije uao u blagovaonicu. Donijeli su veeru pa su razgovarali o nevanim stvarima jer je posluga izlazila i ulazila iz sobe. Nakon veere se kuedomain obiavao odmah povui u svoju radnu sobu kako bi proitao novine i sluao radio. Danas je ostao kraj svoje sestrine. - Htio bih neto dogovoriti s tobom, Brigita! Molim te, doi u moju radnu sobu tamo emo biti nesmetani. Krenula je za njim. Kad su sjedili jedno nasuprot drugome, ree Rudolf uzdahnuvi: - Znam kamo u smjestiti Dagmar. Nadam se da e uvidjeti da e tamo biti dobro smjetena. - to si odluio? - zapita ga prestraeno. - Poznaje li naeg zajednikog roaka Egona? Brigita ga pogleda iznenaeno. - Poznavala sam njegove roditelje, a njega sam ponekad sretala dok je jo bio djeak. Nakon smrti svojih roditelja otiao je u inozemstvo i nikada ga vie nisam vidjela. Jedva ga se sjeam. Sve to znam o njemu saznala sam od tebe. Priao si mi da se oenio groficom i posjeduje sjajnu palau u Rimu. - Tako je, ali vie ne ivi u Rimu. Povukao se u dvorac svoje ene u Apeninima. Na to ga je prisililo siromatvo. Ispriao je u kratkim crtama to mu je Egon pisao o svom promijenjenom ivotu. Na kraju je spomenuo Egonovu molbu da mu poalje nekog gosta koji bi plaao za svoj boravak. Gospoa Brigita prestraeno sklopi ruke. - Boe moj, kako mu to mora biti teko! Potroio je dakle cijeli veliki imetak. Kad bi to znali njegovi roditelji! Zasigurno su bili premekani s njim. Bio je dobro dijete, ali vrlo razmaeno. - Jo je i danas dobar ovjek i ima dobru i sretnu narav. A u novim skuenim prilikama znat e se snai. Reklo bi se da i nije odvie tuan. Vjerojatno e grofica patiti zbog toga. Ali vratimo se njegovoj molbi. Trebam mu nai gosta. Moe li zamisliti da sam se pritom sjetio male Dagmar. inilo mi se kao daje to pismo mig sudbine. Gospoa Brigita uzdahnu. - Da, to sam mogla misliti. - Reci i sama, postoji li bolje rjeenje? - zapita ivahnije nego je to inae bio njegov obiaj. Dagmar bi ivjela kod roaka, a mogla bi se druiti s malom Elenom. Pristojno bih platio Egonu. A Dagmar bi imala i dobra uitelja iz svih predmeta iz kojih je Egon i njegova ena ne bi mogli obuavati. Grofica e nauiti Dagmar svemu to e joj jednom biti potrebno kao predstavnici poduzea Strasser i sin. Nauit e vie jezika i ivjeti u lijepoj i zdravoj Toskani. Nee mi moi predbacivati da ne elim najbolje za Dagmar. - Ne, zasigurno neu, Rudolf! Budui da ne moe zadrati dijete u svojoj kui, bit e najbolje daje prihvati Egonova obitelj. Tjei me to imaju malu ker. Dagmar je potrebna druica u igri, mi smo prestari za nju. - Drago mije da u tome vidi barem jednu prednost za Dagmar. Vjeruj mi, to e za nju biti barem tako dobro kao i za mene. Kod Egona je mogu ostaviti bez brige. - Kako je dugo namjerava ostaviti tamo? - Ne elim vie vidjeti Dagmar, to je moja vrsta odluka. Molim te, ne pokuavaj me

21

GIGA

odgovoriti od toga. elim zaboraviti svoj nesretni brak. Nitko me ne smije podsjeati na nj. Molim te, pomiri se s tom milju. eli li mi uiniti veliku uslugu, tad prekini svaku vezu s Dagmar, to e i za nju biti najbolje. Neka je obitelj mog bratia smatra svojom. Molit u i Egona da mi o njoj ne pie. Neka se niti ne sjeti na to, da mi sama pie pisma kad jednom naui pisati. Neka zaboravi daje imala oca i majku. Ako nae mua prije nego umrem, uredit u sve s njim u pogledu miraza, pa e nai kod njega novi dom. Tek nakon moje smrti moe se vratiti i preuzeti svoje nasljedstvo. Gospoa Brigita je smrtno problijedila. Pogledala ga je uznemireno i tiho zapitala: - Nee li ipak jednom shvatiti kako okrutno postupa? Naslonio je glavu na ruke i tako sjedio neko vrijeme bez rijei. Tad se uspravio i pogledao je tako tuno da ju je to potreslo. I on je bio smrtno blijed. - Brigita, okrutan sam prema samom sebi, jer briem iz svog ivota ono to sam jedno najvie volio. Shvati me, taj je rastanak potreban, kako ne bih otrovao mladost tog djeteta. Dagmar e biti sretna i zadovoljna daleko od mene. Ovdje bi uvenula zbog moje gorine. Pogledala gaje s dubokim suosjeanjem. - Da, Rudolf, sada te potpuno razumijem, pa kaem i sama da Dagmar mora otii! Ako misli da e biti dobro smjetena kod Egona i njegove ene, tada neka krene onamo. Pogladio ju je po kosi i odgovorio, jedva se svladavajui: - Kao to sam rekao, Egon je dobroduan ovjek, usprkos svojoj lakomislenosti. Njegova je ena dodue pomalo utvarana, ali ljubazna. Ona je prava dama i vrlo obrazovana. Dagmar moe od nje mnogo nauiti. Pisao sam Egonu neka doe ovamo po svoju tienicu. Nisam mu jo saopio da se radi o mojoj... o Dagmar. To e saznati usmeno od mene. I njemu moram saopiti razloge zato aljem dijete od sebe. Inae me moda ne bi razumio. Htio sam te samo zamoliti da pripremi sve za Dagmarinu selidbu. Pobrini se da ima dovoljno haljina i rublja i prikladnih kovega. Ne zaboravi ni njezine igrake... mislim da vrlo voli svoje lutke. Kod tih rijei slomio mu se glas. Ustao je i priao prozoru. Iznenada se u njemu rodila bol zbog tog rastanka. Sjetio se toga koliko je put oduevljeno promatrao svoju ker kad se igrala s lutkama i njeno razgovarala s njima. Moda nee jednoga dana napustiti svoje dijete kao to je to uinila njezina majka. Opet ga obuzme uasna bol. Pokua sve potisnuti u sebi. To e sve morati popraviti kad Dagmar jednom ode iz njegova ivota. Brigita ga je promatrala tunim pogledom. Nakon nekog vremena ponovno se okrenu prema njoj. - Dakle, uredi sve kako najbolje zna! Nita joj ne smije manjkati. Egon e uskoro doi i odmah otputovati s njom. Misli li da e morati povesti nekoga od posluge sa sobom na to putovanje zbog djeteta? Odmahnula je. - Budui i sam ima ker staru poput Dagmar, znat e postupati s njom. - To mi je drago. Ali sad jo neto. Moram ti saopiti novost koja e te zanimati. Sutra prijepodne u jedanaest sati doi e ovamo Werner Falkner. Rei u ti to se namjeravam dogovoriti s njim. I ispriao joj je kakve su bile njegove namjere u pogledu Wernera. Paljivo gaje sluala a kad je zavrio primijetila je: - To je dobro. Nita bolje nisi mogao uiniti. Werner Falkner je mladi kakvog se rijetko nalazi. Njegovi su mu roditelji uvijek davali divan primjer. Zasigurno nikada nee poaliti to e ga odgojiti za taj poloaj. Pogleda je umornim smijekom. - Dakle, barem se u tome slaemo? - Uvijek se slaemo. Ne smije sumnjati u to, iako sam ti se suprotstavljala u pogledu Dagmar. Vrlo volim to dijete, pa e mi rastanak biti teak. Bojim se i toga da bi jednoga dana mogao poaliti to sije otjerao od sebe.

22

GIGA

Brzo je odahnuo. - Ne, ne, ne mogu ti dovoljno put ponoviti da e za mene biti olakanje stoje vie neu sretati. uda se vie ne dogaaju i samo bi me udo moglo rijeiti te muke. Brzo napusti sobu. Brigita je zabrinuto gledala za njim. Ubogi ovjek, usprkos svom bogatstvu! A nije mu mogla pomoi, to je znala. Zadubljena u tune misli krenu u Dagmarinu sobu kako bi jo jednom pogledala dijete prije spavanja. Vlanih oiju pogleda Dagmar. Spavala je mirno, ne slutei da e uskoro morati napustiti roditeljski dom. Tiho se sagnula i poljubila njezine ruiaste obraze. Topla se molitva za to ubogo dijete vinu prema nebu.

23

GIGA

VII
Tono u jedanaest sati pozvonio je Werner Falkner na vrtnim vratima vile Strasser. Nekoje vrijeme stajao kraj ograde i promatrao Dagmar kako se igra. Djevojica ga jo nije primijetila, jer su ga skrivali pred njezinim pogledom cvatui grmovi oko eljeznih reetaka. Sada su se vrata otvorila kao gurnuta nevidljivom rukom, a Werner je uao u vrt. Dagmar mu je odmah pritrala. Pruila mu je ruicu koja tog trenutka ba nije bila posve ista jer se igrala u pijesku. - Dobar dan, gospodine Werner! Hoe li se igrati sa mnom ili e posjetiti oca? Werner Falkner je ponekad dolazio u kuu Strasserovih kad je Leonora jo bila ovdje. Divio se toj lijepoj gospoi, a njegovo je oduevljenje pretrpjelo teak udarac kad je uo daje napustila mua i dijete i daje krenula s violinistom u svijet. To je vie alio malu Dagmar. Odrastao je u sretnom obiteljskom krugu, pa nikoga nije volio vie od svoje majke. ak jo vie od ljubljena oca. alostilo gaje to mala Dagmar sada vie nije imala majku. Sagnuo se s mnogo suuti prema djevojici. - Na alost, sada nemam vremena igrati se s tobom. Tvoj me otac eka. - to otac hoe od tebe? - Ne znam - odgovori Werner po istini, jer mu njegov otac nije nita povjerio. - Hoe li se kasnije moi igrati sa mnom? - zapita ponovno Dagmar. - to emo se igrati? - nasmije se Werner. - to hoe. Moemo graditi kule u pijesku ili se igrati s mojim lutkama. Liza e se radovati kad te opet vidi. Ve te dugo nije bilo. Tetka Brigita nema vremena za mene, i ja sam posve sama u vrtu. Zar ne, igrat e se sa mnom? Pogladio ju je po plavim kovricama. - Bude li sama kad se vratim od tvog oca, tad emo se malo poigrati. Poskakivala je kraj njega sve do ulaznih vrata. - Ve se radujem. A sada u ekati da se vrati od oca. Uozbiljivi se iznenada, Dagmar se privinu uz njega i apnu: - Ne govori ocu o mojoj dragoj majci - inae e ga rastuiti. Sjetio se toga da gaje Leonora Strasser, kad ju je sreo posljednji put, usrdno zamolila neka esto dolazi djevojici. Ve mu je i prije govorila neka bude vitez njezine keri i neka je titi. A Werner to nije zaboravio. U mladenakom raspoloenju osjeao je da zato to ga je ona predivna ena zamolila za to, postao Dagmarinim vitezom za sva vremena. - Ne, ne, budi mirna - odgovori jednako tiho. Ogledao se paljivo nije li tko uo to je rekla Dagmar. Ali bili su sami. Sluga je otvorio ulazna vrata vile i zamolio Wernera da poe za njim. Trebao je Wernera odmah odvesti u radnu sobu kuedomaina. Kad je Werner uao, ugledao je Rudolfa Strassera za radnim stolom. Rudolf Strasser promatrao je sa zanimanjem svog gosta. Ono to je vidio zadovoljavalo ga je. Vitak, snaan mladi, plemenitih crta lica i otvorena pogleda morao se svakome sviati. Rudolf Strasser ustane i prui mu ruku. - Dobro jutro, gospodine Strasser! Otac mi je rekao da elite razgovarati sa mnom. Smijem li pitati to elite? - zapita Werner naklonivi se. - Va vam otac nije odao to vam elim rei? - Ne, rekao je da ete to uiniti vi sami. Bolnim pogledom promatrao je Strasser mladia. Puno bi mu pomoglo daje sada imao takva sina. Htio je barem stei pravo da ga zajedno s njegovim ocem vodi i odgaja. Ve to bi predstavljalo dobroinstvo za njega i odvratilo mu tugu. - Sjednite, dragi Werner! Moram neto vano dogovoriti s vama. Sjeli su jedan nasuprot drugome i Rudolf Strasser nastavi:

24

GIGA

- elim razgovarati s vama o vaoj budunosti. to namjeravate postati? Krv udari mladiu u obraze. - To je pitanje o kojem sam ve esto razgovarao s ocem. Na alost, u tom pogledu nismo istog miljenja, iako inae u svemu drugome jesmo. Htio bih postati trgovac, to mi lei u krvi. Ve kao malo dijete uivao sam u tome da puem po tavanu poduzea Strasser ili se vozim brodom po luci. Htio sam postati pravi trgovac u idealnom smislu te rijei. Takav trgovac kakav ste moj otac ili vi, gospodine Strasser! Ali vjerojatno u se morati odrei tih snova. Otac mije objasnio da svaki ovjek nema sreu da stekne takav poloaj, pa makar i bio marljiv i sposoban. Ja sam to morao shvatiti, pa u uiniti ono to otac eli. Postat u inenjer. Rudolf ga je sluao smijeei se. Osjeti radost u srcu kad je Werner s toliko oduevljenja priao o svom omiljenom zvanju. - Razgovarao sam juer o tome s vaim ocem i uvjerio ga da kao inenjer neete moi stei tako dobar poloaj, kao kad biste postali trgovac. Werner ga pogleda iznenaeno. - Oprostite, gospodine Strasser, ali sad kad mi je otac sve objasnio moram mu dati za pravo, iako me to boli. - Ipak sam uvjerio vaeg oca. Recite mi, Werner, biste li rado poli u Trgovaku akademiju? Oi mladog ovjeka zasjae. - I kako rado! Ali otac to smatra bezizglednim. - Ali ja ne! Biste li htjeli po zavretku Akademije poi neko vrijeme u inozemstvo, a zatim pristupiti poduzeu Strasser i sin? Werner pocrveni i prijee rukom preko smee kose kao da mu je postalo toplo. Zatim duboko uzdahnu i odgovori: - Da li bih htio? To bi bilo najdivnije za mene, gospodine Strasser! Znam kako velike poslove obavlja to poduzee. Kao bez daha sluam oca, kad mi ponekad pria o tome. Zato sam i osjetio takvu enju za tim poslom. Cijeli se svijet otvarao preda mnom i bilo mije kao da letim. Ali, kako sam rekao, tim je mladenakim snovima doao kraj. - Ne, Werner, oni e se obistiniti, ukoliko to elite. - Kako bih to trebao shvatiti? Kako bi to moglo biti? - To ete sada uti, a kad me budete sasluali, rei ete mi jeste li sporazumni. I Rudolf Strasser ispria mladom ovjeku ono stoje dogovorio s njegovim ocem. Werner Falkner sluao gaje suzdrana daha i sjajnih oiju. Kad je Rudolf Strasser zavrio, poskoio je. - Oprostite, ali menije postalo prevrue. Molim vas, dopustite mi da odahnem trenutak. Boe moj! Sve se to dogodilo tako iznenada. Poput nebeskog dara. Tako neoekivano, a toliko sam to prieljkivao. Kad bih vam samo mogao objasniti kako su vae rijei djelovale na mene. Ii u na Trgovaku akademiju, a zatim u inozemstvo, pa pristupiti poduzeu Strasser i sin! Plesti konce po cijelom svijetu, tovariti brodove, slati robu u daljine i dovoziti sve to druge zemlje ele dati u zamjenu za nau marljivost. To je prelijepo, a da bi bila istina! - zaviknu oduevljeno. Oi Rudolfa Strassera zasjae. Prvi put nakon dugo vremena osjeti istu i iskrenu radost. Bilo mu je kao da se pomladio s tim mladiem, kao daje ponovno trebao snano jurnuti u ivot. Kako je divno bilo biti tako mlad i pun enje letjeti prema visokim ciljevima. Uz to mu se inilo kao da e mu briga za odgoj Wernera Falknera pruiti novu ivotnu hrabrost. Malu zamjenu za sve ono to je izgubio. Jo je vie zavolio Wernera tog trenutka no to ga je volio ranije. Vidio je u njemu novu snagu koja e uliti starom poduzeu svjeu krv. Ozbiljno i uvjerljivo poe sada razgovarati s mladiem koji je bio opijen sreom. Objasnio mu je njegove dunosti i to su on i njegov otac oekivali i prieljkivali od njega. Werner ga je paljivo sluao, ponekad neto zapitao kako bi shvatio sutinu svega. Time je odavao svoje duboko zanimanje.

25

GIGA

Napokon su sve dogovorili, pa je Rudolt Strasser pruio ruku Werneru. - Dakle, dogovorili smo se? Tad mu je Werner tako vrsto stisnuo ruku da se Rudolf Strasser lagano namrtio. Ali odmah se nasmijeio. To je bila prava mladenaka snaga pred kojom se otvarao svijet. A on e uiniti sve da ga otvori pred tim mladiem. Otpustivi Wernera, ree mu neka pozdravi roditelje i porui ocu da e sutra odrati dogovor, glede izrade ugovora. Kad je zatim gledao za Wernerom i primijetio da razgovara s Dagmar osjeti u sebi arku bol to nije imao sina nalik tom mladiu, ve samo ker, koja je mogla jednako tako biti i ker drugog ovjeka. Pao je na stolicu i skrio lice u rukama.

26

GIGA

VIII
Werner Falkner je opijen onim to se dogodilo izaao u vrt. Posve je zaboravio daje maloj keri kuedomaina neto obeao. Ali Dagmar je ve ekala kraj nasada raa i pritiskala nosi na jednu rau za dragom. Bila je to draesna slika, pa je Werner zastao kao oaran. - Bi li htio ruu? - zapita ga i ubere najljepu za njega. To je djelovalo poput simbola na uzbuena mlada ovjeka. ivot mu je pruao danas same lijepe rue. Pobono je dohvatio cvijet i spremio ga u lisnicu. Htio ga je sauvati kao uspomenu na taj trenutak. Vidio je u Dagmar svoju buduu mladu eficu, iji e zastupnik postati jednoga dana, kad njihovi oevi vie nee upravljati poduzeem. - Hvala ti, Dagmar! Ovu u lijepu rau sauvati za uspomenu. Pljesnula je i nasmijala se. - A stisnuo si je u lisnicu, pa nee imati zraka. Nasmijao se. - Kod kue u je staviti u vodu. Stavio sam je unutra posve njeno. Pogledaj! Kimnulaje. - Da, tako je dobro. A sada doi, igrat emo se. Htio je otii kui roditeljima, ali primijeti molbu u njezinim oima i sjeti se svog obeanja. - Imam samo etvrt sata vremena, a tada se moram vratiti kui. - Tad doi brzo preko u pavilj on. Tamo sj ede moj e lutke i ekaju te. Priala sam im da e doi i one su mi obeale biti dobre. Uhvati ga za ruku i povue za sobom u paviljon. Tamo su sjedile lutke, jedna kraj druge, na klupi ispletenoj od bambusovine. Na stolici kraj njih stajala je kuhinjica. - Doi, ve sam skuhala okoladu za lutke. I ti mora popiti alicu. Osjeti laganu sumnju u njezino umijee kuhanja. - Nisam ni gladan ni edan - nasmije se, osjetivi laganu nelagodu zbog uloge koju je igrao. - Moi e popiti malu alicu, izvrsna je. Zamisli, moja je Liza pokvarila eludac jer je pojela odvie slatkia. Brinem zbog nje. Moe li joj opipati bilo? Najradije bi se bio glasno nasmijao to se morao igrati s lutkama upravo sada kad se osjeao dovoljno snanim podii svijet. Ali Dagmar je bila tako dirljiva u svojoj brizi za lutku da je posve ozbiljno izvukao sat i vano zapitao: - Koja je od tvojih lutaka Liza? - Ova! - odgovori djevojica koja je marljivo neto radila u kuhinjici. U dvije alice ulila je neku tekuinu sumnjive boje. - Misli li da ima groznicu? Werner ozbiljno dohvati ruku lutke, gledajui pritom na sat. - Ne, nema groznicu. Posve je zdrava - izjavi spremivi ponovno sat. - Tad bih samo eljela znati zbog ega je boli eludac. Nee i nee piti okoladu. Werner to nije mogao zamjeriti Lizi kad je ugledao tekuinu koju je Dagmar izdavala za okoladu. - Vjerojatno je sita - izjavi poput strunjaka. - Misli li? Tad u je uljuljati u san. Ali budi posve miran, jer se Liza lako budi. Dirljivom kretnjom uzela je lutku u naruaj, sjela nasuprot Wernera na stoliicu i tiho pjevuei poela uspavljivati lutku. Werner Falkner sjedio je posve tiho i promatrao malu majicu. Osjeti da se u tim djejim kretnjama ve otkriva misterij majinstva. Ta e mala djevojica jednom biti dobra majka, svjesna svojih dunosti. A njezina ju je majka napustila. Uboga mala Dagmar, kako ju je alio. Voljela je tu runu lutku, jer joj je ba nju poklonila majka. Njezino je malo srce dakle jo uvijek voljelo onu koja je nestala. Werner je u mislima vidio ponovno pred sobom Leonoru Strasser. Tu divnu, arobnu enu, barunastih smeih oiju i bogate plave kose. I Dagmar je imala takve oi i njezina e kosa s vremenom potamniti. Da- i ona e jednoga dana biti arobna, lijepa ena poput majke, ali nee pobjei svom djetetu, to je dokazivala njezina briga za lutke. A kad Dagmar jednoga

27

GIGA

dana postane lijepom enom, tad e biti i njegova efica. Danas su ga izabrali da jednoga dana vodi poslove za svoju mladu gospodaricu. Svi viteki osjeaji probudie se u njemu dok je sanjao o tome. Htio je biti njezin vjeran slubenik, htio je sauvati od zla svoju gospodaricu i vjerno joj sluiti. Dagmar je tiho ustala i poloila usnulu lutku u kreveti, a zatim je njeno pokrila. - Tako, sada spavaj, a mi emo izai u vrt. Ne smijemo joj smetati - izjavi tiho. Trgnuo se iz svojih snova i ustao. Tad Dagmar primijeti da jo nije ispio svoju alicu. - Mora najprije ispiti okoladu! Neu ti inae dopustiti otii. Moram te poastiti. Nita mu nije koristilo, morao je ispiti pie napravljeno od hladne vode i naribane okolade. Dobro je pazila. - Dobra je, zar ne? - zapita. Morao se nasmijati, sanjarskog je raspoloenja nestalo i njegov mladenaki nestaluk se ponovno javi. - Divna okolada. Takvu bih htio piti svakog dana. Zadovoljno je kimnula. - Sad doi, igrat emo se u pijesku. Odvela gaje u vrt, drei ga za ruku. Werner pogleda na sat. - Na alost, ne mogu se dulje igrati. Moram poi k roditeljima. - Kakva teta! Tako bih se jo rado bila igrala s tobom. - Drugi put, mala Dagmar! Smijeno je odmahnula glavom. - Ti jo ni ne zna da u otii nekamo daleko u kolu. Moram mnogo uiti da mogu za svog ubogog oca ponovno donijeti sunce, jer mu je to tako potrebno. Uvijek je tako tuan i alostan, jer ona vie nije ovdje. Sjetio se da je njegov otac juer ispriao majci kako e Dagmar otii nekom roaku svog oca gdje e je odgajati zajedno s njegovom keri. - Da, Dagmar, ve sam uo za to. Pogleda ga tuno. Taj pogled dugo nije mogao zaboraviti. - Tetka Brigita kae da to moram uiniti za oca, a to i hou, iako sam tuna to moram otii tako daleko. Ali vratit u se i tad emo se ponovno vidjeti. Ve se tome radujem. Ponovno emo se igrati. Tad u opet vidjeti sve, samo majicu ne, ona je u dalekoj zemlji i ne moe doi k meni. To je tuno, zar ne? Pogladi je po kosi. - Ubogo dijete! - To mi kae i tetka Brigita. Ali ja nisam siromana, samo sam tuna. Srce mu se smekalo. - Jednoga e dana opet biti radosna. Kad se ponovno sretnemo sve e biti u redu. Zbogom i neka ti bude dobro! - Reci radije do vienja. To vie volim. - Dakle, do vienja! Neu te zaboraviti, mala Dagmar! - Ni ja tebe, uvijek u misliti na tebe. I Liu u pozdraviti od tebe. Ona ide naime sa mnom kako ne bih bila posve sama u koli. To mi je obeala tetka Brigita. Duboko dirnut pogladi je po plavim kovricama. Tad odjuri kui i radosno zagrli roditelje, objavivi im svoju sreu. Kad je prva oluja prola i on sjedio u sobi uei za gimnaziju, sjeti se rue u svojoj lisnici. Izvadi je i stavi u vodu. Idueg dana su sve ugovoreno utvrdili to su Rudolf Strasser i otac Falkner dogovorili. Rudolf Strasser sastavio.je svoju oporuku po kojoj je Dagmar postala njegovom nasljednicom, ali je bila obvezna pridravati se tih ugovora sklopljenih s Falknerovima.

28

GIGA

IX
Dvorac Consistelli bio je veliko, slikovito zdanje jo i sada, ali samo ako bi ga se promatralo izdaleka. Kad bi ovjek priao blie, vidio bi da se prevario. Uz brijeg vodio je irok kolni put koji je jo i sada bio dobro sauvan, sve do velikog ulaza i ograde kojom bijae okruen cijeli park. Put je vodio gore uza zid. S druge strane pruala se padina. Park je bio tako velik da se po njemu moglo etati satima. Pruao se od dvorca niz cijelu sjevernu stranu brijega. Padina na junoj strani bila je pokrivena vinogradima. Za njih su se brinuli zakupnici. Tu je bilo jo i vrtova, polja i livada. Sve je to preostalo Consistellijevima, ali nije donosilo mnogo. Dvorac je bio stari viteki zamak s velikim, etverouglastim tornjevima s nazupenim rubovima i ravnim krovovima. Sredinji dio s glavnim tornjem bio je vjerojatno najstariji, pa je zato i najvie oronuo. Ali brljan ga je odjenuo u ogrta i tako ga uljepavao. U tom se dijelu dakako vie nije moglo stanovati. Jedino je obiteljska grobnica Consistellijevih, koja je leala u glavnom tornju, bila itava. Lijevo krilo jo nije bilo tako propalo. I taj je dio bio slikovito obrastao brljanom, ali ni u njemu se ne bi moglo stanovati ak ni da je dananji vlasnik imao dovoljno novaca da ga uredi. Stanovati se moglo samo u desnom krilu koje je bilo najnovije. Tu su se vidjela isto oprana prozorska stakla iza kojih su visjele bijele zavjese. Iza nekih prozora na prvom katu nazirale su se ak i zavjese od svijetlo ute ipke. To su bili prozori soba u kojima je ivjela posljednja od roda Consistellijevih, sadanja gospoa Strasser. To krilo nije bilo obraslo brljanom, a njegovi su sivi zidovi djelovali tako snano kao da bi mogli nadivjeti jo stoljea. Kameni portal s izrezbarenim grbom Consistellijevih, vodio je u desno krilo u kome je ivio Egon Strasser sa svojima. Consistellijevi su, poput mnogih drugih talijanskih plemikih obitelji, bili slavni u proteklim stoljeima. U isto vrijeme i na zlu glasu zbog divljeg ratovanja. Mnogi su nali svoju smrt iza zidova dvorca Consistelli. Kad se dvorac poeo ruiti otkrie mnoge podzemne prostorije, a u njima izblijedjele kosture, preostatke rtava okrutnih Consistellija. S prozora desnog krila pruao se divan pogled na nizinu. Bilo je pretjerano to je Egon Strasser govorio da se za lijepih dana mogu dalekozorom vidjeti tornjevi Firence, no ipak se pruao prekrasan pogled na izdanke Apenina. Dolje, s desne strane brijega, leala je mala kua zakupnika sa stajama. U njoj je ivio zakupnik sa svojom obitelji. U stajama je bilo dosta stoke. S dobrim gospodarenjem bi se vjerojatno od tih sitnih ostataka ogromna posjeda ipak moglo vie izvui, ali tada bi trebalo prvo uloiti novac u to. A njega Egon Strasser nije imao. I tako se morao zadovoljiti sitnom, jedva spomena vrijednom, zakupninom i raznim ivenim namirnicama kakve se danas nalaze na malim posjedima. Sreom je dobivao malu rentu steenu u posljednji trenutak prodajom svega to je jo mogao pretvoriti u novac, pa je mogao nekako ivjeti sa svojom obitelji. Kad bi ovjek stigao putem do visoravni koja se prostirala na trietvrtine visine brijega, ne bi vidio nita do hrastovih vrata na ulazu u park, a iza njih iljasti vrhunac brijega uzdignut iza dvorca poput nijema uvara. Trebalo bi se povui mnogo vie unatrag no to je to teren doputao, da bi vidio iljaste tornjeve dvorca. I kad bi uao u park jo uvijek ne bi vidio zdanje zbog gustog drvea. Tek kad bi ovjek krenuo irokim putem kroz umu i stigao na travnjak, pred njim bi se uzdizao dvorac. Jo je uvijek svjedoio o svojoj lijepoj arhitekturi, a posjetilac je morao aliti to je to ponosno zdanje bilo preputeno propadanju. Na desnom, nastanjenom dijelu, dizao se etverouglasti toranj znatno nii od onoga srednjeg. Oko zgrade prostirao se park pruajui se do dna brijega, ograen kamenom ogradom koja je jo uvijek onemoguavala da se netko popne preko nje jer se na njezinom vrhu nalazilo zacementirano izlomljeno staklo. U nastanjenom dijelu bilo je ipak jo esnaest potpuno ureenih prostorija, uz sobe za poslugu, pa je to za osiromajelu obitelj predstavljalo znatan posjed.

29

GIGA

Na otvorenom prozoru prvog kata stajala je visoka, vitka ena. Imala je klasino lijepo lice, opaljeno od sunca, koje je poelo lagano stariti. Nagnula se kroz prozor. - Marijeta! Marijeta! - zavie lijepa gospoda Katarina Strasser. Sobarica je pogleda sjajnim, crnim oima. Njezino lice zasja primijetivi lijepu enu kao da joj je svanulo sunce. - Lijepa moja grofice! to izvolite? - zapita laskajui joj, velikom njenou. - Marijeta, kad emo napokon dobiti doruak? Stella je vjerojatno zaspala. - Draga grofice, sve je spremno. Samo sam jo pola po cvijee u park. Stella je postavila stol za doruak, a cvijee ne smije manjkati. Moja gospodarica samo mora sii, sve je spremno. Gospodin se upravo vratio sa svog jutarnjeg jahanja, a naa je draga Elena ve dobila svoje mlijeko. Gospoa Katarina kininu, a Marijeta joj dobaci poljubac. Marijeta je bila stara dadilja gospoe Katarine. Sluila je kod njezine majke, pa je svoju gospodaricu arko ljubila. Ni za to na svijetu ne bi svoju gospodaricu zvala drugaije nego naslovom koji joj je pripadao prije vjenanja. Za nju je ona uvijek ostala grofica. Ponekad bi iz te svoje gotovo psee odanosti pripisivala sebi pravo da gospodaricu pomalo i tiranizira. Nitko nije vie jadikovao zbog nedostojna braka svoje gospodarice od Marijete. Nije se mogla pomiriti s milju da je njezina najdraa grofica pola za obinog Nijemca. A Egon Strasser je u njezinim oima vrijedio samo dok je bio bogat i mogao ispuniti njezinoj gospodarici sve elje. Ali u njezinim je oima izgubio opet sav ugled kad je potroio svoj imetak. Nije mu mogla oprostiti to njezinoj grofici nije mogao pruiti sav sjaj i ljutila se na tog njemakog barbarina koji je odvukao Katarinu u osamljeni dvorac. Bila je dodue vrlo ponosna na taj dvorac, ali inio joj se zatvorom za njezinu dragu groficu koja je trebala ivjeti ovdje u osami. Ta u Rimu je postizala toliko sjajnih uspjeha u drutvu. Nije primijetila da joj je gospodarica ve pomalo ocvala, iako je to Egon Strasser dobro vidio. Za nju e gospodarica ostati uvijek lijepa, slavljena ena, i kad bi ve bila starica. Istom ljubavlju visjela je Marijeta i na maloj Eleni, keri svoje gospodarice, iako ova nije bila ni izdaleka tako aneoska kako je to starica mislila. Elena je bila utvarano, drsko stvorenje, bez srca, pa je esto bila i gruba prema Marijeti. Ta mala sedmogodinja djevojica ponaala se ve poput male dame i bila vrlo umiljena jerjoj jemajka bila grofica. Kad bi pred poslugom govorila o svojoj majci, nazivala ju je uvijek groficom ba kao i Marijeta. Uz to je Elena bila silno umiljena. Usprkos svojoj mladosti bila je vrlo proraunata i izbirljiva u pogledu svojih haljina. Znala je daje draesna, iako nije naslijedila klasine crte lica svoje majke. Na majinu alost bila je slinija ocu. Samo tamnosmee majine oi gledale su jednakim umiljenim i ponosnim pogledom s tog djejeg lica. Elena je naslijedila plavu kosu svog oca. Njegova je dakako potamnjela s godinama, ali Elenina je bila paljivo njegovana, kako bi ostala svijetla. Plava je kosa u Italiji bila na osobitu glasu, pa je Elenina majka obraala veliku pozornost na to da ne potamni. Gospoa Katarina okrenula se od prozora i krenula u sobu za doruak, koj a se poput salona, knj inice i radne sobe kuedomaina nalazila u prizemlju. Istog trenutka s druge je strane uao i njezin mu vodei za ruku malu ker. Pristojno je poljubio eni ruku. - Dobro jutro, Katarina, kako si spavala? Pogledala je spram neba. - Dio mio! Kako bih mogla spavati u tom osamljenom dvorcu! Nasmijao se. Bio je tako dobra priroda da mu nije bilo lako pokvariti raspoloenje kad bi njegova ena poela jadikovati i proklinjati to je morala otii u izgnanstvo, kako je nazivala njihovo preselenje u dvorac. - Meni se pak ini da se ba u toj predivnoj osami dobro spava. Nikadajo nisam spavao tako vrsto u cijelom svom ivotu. Bojim se da u odebljati jer se osjeam tako dobro. Zaprepateno je pljesnula rukama i prela preko svog vitkog tijela. - Zaprepastio si me, Egon! Umrla bih kad bih se udebljala. Dobroduno se nasmijao i zagrlio

30

GIGA

je. - Nadam se da e to preivjeti. Katarina, s vremenom e postati malko okruglija. To bi ti se vjerojatno dogodilo jednoga dana i u Rimu, jer je sudbina veine ena da godinama postaju sve okruglij e. Zaprepateno je rukama zaepila ui. - Smiluj se! Kako moe rei neto tako strano? Nepristojno je da mi govori o starosti. Ponovno joj je poljubio ruku ne izgubivi svoje dobro raspoloenje. - Postat e jo samo ljepa kad se zaokrui. Moe mi vjerovati - tjeio ju je. - Vi ste Nijemci barbari - nemate ukusa. ena prestaje biti lijepa kad se udeblja - rekla je smirivi se pomalo. - Ako je moj ukus barbarski jer volim debeljukaste ene, tad moe biti sretna to mi se to svia jer ne treba brinuti hou li te jo uvijek voljeti kad se zaokrui. - uti! Dio mio, hoe li me ubiti tim uasnim rijeima? Sigurno mi hoe rei da sam ostarila. Kako sam nesretna! Vjerojatno u ovdje u izgnanstvu ostarjeti prije vremena. Ah, kakva nesrea! Tad me moe zakopati u grobnicu mojih predaka. Posljednja e se Consistellijeva ugasiti poput zvijezde koja je prerano izgubila svoj sjaj. Poela je strastveno jecati i jadikovati. Egon Strasser je ve bio navikao na takve ispade svoje temperamentne ene. Nije ih uzimao k srcu, a to je bila njegova srea jer bi inae ivio kao u paklu. Od jutra do mraka sluao je takve alopojke kojima se esto pridruila i Marijeta. Dobroduno je zagrlio enu. - Smiri se, Katarina, ne moe nita promijeniti. Moramo ivjeti u osami. I to je tisuu put bolje nego da moramo ivotariti u malom iznajmljenom stanu u Rimu. Tamo bi ti sve to bilo samo jo tee. Sjeti se koliko smo toga lijepa doivjeli. Uivali smo u svojoj mladosti onako kako je to samo malom broju ljudi mogue, a sad se zadovoljimo onim to nam je preostalo. I vjeruj mi, tvoja e se ljepota ovdje u miru i tiini mnogo bolje sauvati nego u buci velikog svijeta. Sjeti se kako si esto bila umorna kad smo teturali od jedne sveanosti na drugu. to smo zapravo jo imali jedno od drugoga? Nita! Vidio sam svoju lijepu enu jo samo u krugu velikog broja oboavatelja koji su me jedva putali k tebi. To mi se uope vie nije svialo. Brzo se uspravila u njegovu naruju. - Zar si mi zaviao na oboavaocima, Egon? Nisi li bio ponosan na svoju lijepu enu? Nisi li bio dvostruko sretan to su ti tako arko zaviali na onoj koja je bila samo tvoja? Pogladio je njezinu lijepu crnu kosu. - Moram iskreno priznati da sam sada mnogo sretniji. Nisu mi drugi morali objasniti da si lijepa. Da, da, da, ovdje sam sretniji no to sam to ikad bio u Rimu. - Sebian si i bez srca! Nije ti vano to sam ovdje smrtno nesretna. Propast u tjelesno i duevno u toj osami. A ti si sretan! Uozbiljio se. - Urazumi se napokon, Katarina! Prui li mi se prilika da te povedem natrag u Rim pod starim uvjetima, tad u to uiniti drage volje. Ali zna i sama daje to sada nemogue. Da, moda smo mogli ostati jo godinu dana da smo i posljednje stavili na kocku. Ali tad bismo postali prosjaci i morali bismo gladovati. Budi sretna i zadovoljna, stoje u posljednji trenutak jo uspjelo osigurati za nas barem donekle snoljiv ivot. - Da, uz pomo mog nakita! Morala sam rtvovati sav svoj nakit da bi ti mogao osigurati za nas tu skromnu rentu. - Katarina, to je moralo biti, nismo imali drugih rezervi. Sve ostalo smo morali prodati kako bismo podmirili dugove. Vie me boljelo od tebe to sam morao rtvovati nakit koga sam ti poklonio. Ali novac od prodaje osigurao nam je do kraja ivota skroman prihod. I nakon moje smrti nee pasti u bijedu, a to me vrlo smiruje. - Ah, taj tvoj mir! Ne mogu ga shvatiti, ne mogu se nikada pomiriti s takvim ivotom. Uvijek u eznuti za mojim ljubljenim Rimom, za njegovim sjajem koji me tamo okruivao, za

31

GIGA

veselim, otmjenim drutvenim ivotom. Vrlo sam nesretna! Uzdahnuo je. Svakodnevno je morao sluati tu istu pjesmu. - alim te, Katarina, to se ne moe pomiriti s neizbjenim. Na alost, ne mogu ti pruiti drugi ivot. Ponovno je zajecala. - Asvakogdanatopostajesvegore. Sadjo imam dovoljno haljina. Ali ta e biti kad u ih iznositi ili nee vie biti moderne? Nee imati novaca da mi kupi nove. to tada? Ne mogu to ni zamisliti. - Ovdje u osami nee ti biti potrebno mnogo haljina. - Zar je to moda utjeha? - Ne, ne! - zaviknu Egon obeshrabreno. - Pa to onda? - Priekajte jo malko - trgnuo se Egon. - Nadam se da emo dobiti plaenog gosta. Kad se to dogodi, nee nas svakodnevni ivot stajati ni pare. Od zakupnika dobivamo sve to nam je potrebno za jelo. Novac, koga e na gost plaati, dobit e kao deparac. Katarina brzo obrisa suze. - Je li to sigurno? Egon je taj novac mogao utroiti i na drugi nain, ali htio ju je prvo umiriti. - Sigurno, Katarina! Naa mala renta je dovoljna za svakodnevne izdatke i plau posluge. Zato emo taj prihod iskoristiti za kupovanje haljina tebi i Eleni. Poljubila gaje. - Dakle, barem si na to mislio, Egone! To je lijepo od tebe. Pa moram imati barem pristojne haljine, iako me samo ti vidi u njima. Bio je sretan to ju je uspio umiriti. - Poimo sada na doruak, Katarina! Gladan sam nakon jutarnjeg jahanja. Odveo je svoju enu do ukusno postavljenog stola. Tu je bilo lijepog suda od porculana i srebrnog pribora za jelo. U kristalnoj vazi bilo je cvijee koje je Marijeta jutros nabrala. Mala je Elena za cijelo vrijeme tog razgovora sjedila kraj prozora i svojim tamnim oima znatiljeno promatrala roditelje. Sad je rekla poput neke stare osobe: - Majko, stavi puder! Kad ovjek plae, postaje ruan. Njezina se majka prestraila, izvukla kutijicu s puderom i napraila lice. - Ne budi drska, Elena - prekori je otac. Elena ga zaueno pogleda. - Jesam li bila bezobrazna? Mama mi uvijek govori da ne plaem, jer u od toga postati runa. Samo sam majku podsjetila na to. Gospoa Katarina morala se nasmijati. Privukla je Elenu. - Anele moj, ima pravo! Ne treba plakati. To kvari ljepotu. Ja vie neu plakati, iako je vrlo tuno to smo postali tako siromani. Elena je pogleda mirno svojim velikim oima. - Majko, jednoga dana emo opet biti bogati. Kad odrastem udat u se za nekog grofa, pa emo se svi useliti u lijepu palau u Rimu. Odmahnuvi glavom Egon Strasser pogleda svoju ker. - Tko ti govori takve gluposti? - Marijeta mi je to rekla, a to nisu gluposti. Rekla mi je da nas moe spasiti samo bogati mu. Ona njeguje moju kosu da ostane svijetla. Tad u dobiti bogata mua. To mora biti ponosan grof, a ne neki graanin za kakvog se udala moja majka. Tad e sve biti dobro, a mi emo se vratiti u Rim. Stanovat emo u palai, voziti se autom, ili koijom s etiri konja. Putovat emo koliko emo htjeti i sve e opet biti u redu. Tako je govorila Elena poput prave male svjetske dame. Njezin je otac pocrvenio od srdbe. - Marijeta je luda stara ena. ut e od mene. Ne smije pred tobom govoriti takve gluposti ree grubo.

32

GIGA

- Ostavi Marijetu na miru, inae e opet danima biti uvrijeena - izjavi Katarina. - Ne bi trebala obraati pozornost na to to se uvrijedi na svaku rije koju joj ja kaem. Zaista je neuveno da djetetu govori takve gluposti. - Nisu to gluposti! Marijeta misli samo najbolje, a Elena treba dovoljno rano shvatiti daje samo bogati mu moe spasiti iz bijede. - Molim te, Katarina, pa Elena je jo dijete! - Ali vrlo je razumna za svoje godine. - Kod nas to nazivaju malom staricom. - Dosta tih sentimentalnih njemakih gluposti, Egone! Elena e uvijek ivjeti u Italiji, a kod nas djeca ranije sazore. Uostalom ne mora se ve sada uzbuivati, jer mi je ionako zagonetno kako e uboga Elena u ovoj osami nai mua. A uz to mi, na alost, uope nije slina. Nikad nee postati izvanredna ljepotica. Postii e uspjeh samo zbog svoje plave kose i kulturnog ponaanja. Dakako, u sluaju budemo li je mogli uvesti u drutvo kad odraste. Ovo posljednje rekla je Katarina na francuskom jeziku koga Elena jo nije razumjela. Njezin mu nije htio dulje govoriti o tome, pa je poeo dorukovati. Mogao je jo mnogo toga rei o tome, ali znao je da bi time izazvao samo nove scene. im se htio ozbiljno pozabaviti odgojem svog djeteta, uvijek bi dolazilo do razmirica izmeu njega i njegove ene. Rugala se njegovom sentimentalnom, njemakom ponaanju. Zato se zbog mira u kui sve vie navikavao na utnju, iako je ponekad zbog toga prigovarao samom sebi. Ali Egon Strasser je bio ovjek bez vrste volje, pa se samo rijetko kada uspijevao potvrditi. Odmah zatim uao je zgodan, snaan momak u livreji. Donio je potu na posluavniku i pruio je Egonu uz nespretan naklon. Preuzimajui potu, rekao je: - Mora odmah sada dobro istrljati mog konja, Giuseppe! - Odmah u to uiniti, signore! Tek sam se sada vratio s pote. Htio se udaljiti naklonivi se, ali tad mu Elena doviknu: - Giuseppe! Okrenu se prema njoj. - to zapovijedate, gospoice Elena? Elena nadmeno zabaci glavu. - Zato mi jo nisi postavio klupu u parku tamo gdje se igram, kako sam ti naredila? - Nisam imao vremena. Uinit u to danas poslijepodne. - Zato ne odmah? - Sad imam drugog posla. - Gluposti, lijen si i neprekidno brblja sa Stellom i kuharicom. ujem kako se smijete i brbljate. Mora mi postaviti klupu, trebam je za igru. A sad moe otii. Tako je zapovijedala ta mala djevojica otrim glasom. Elenina majka nije ni pomislila da je prekori zbog toga, jer je i ona od djetinjstva bila nauena na zapovijedanje. I sada je govorila na taj nain s poslugom. Otac pak nije obraao pozornost na to, jer je primijetio pismo svog bratia Rudolfa meu potom koju je Giuseppe donosio svakog dana s dva sata udaljene pote, pri emu je obino obavljao i nabavke. Otvorio ga je i poeo itati. Kad gaje proitao ree veselim glasom: - Evo odgovora na moje pismo Rudolfu. Ve je naao gosta za nas. Zaista pravo udo. To je dodue samo estogodinja djevojica, ali bit e nam samo drago. Dijete e nam manje smetati od nekog odraslog. Gospoa Katarina ga saslua sa zanimanjem. I Elena je promatrala oca. - Hoe li majka tada dobiti deparac? - zapita. Otac joj nije odgovorio. Iako je ljubio svoje dijete, ipak je ponekad bio neraspoloen zbog njezina nadmena ponaanja. Pogleda enu. - Hoemo li dobiti dosta novaca? - zapita sada i ova, jer je i nju prije svega zanimao novac. - Ne znam koliko, ali vjerujem da e se moj brati pobrinuti da dobijemo pristojnu svotu. Znat e da za na trud elimo pristojnu naknadu. Pie mi da sam doem u Njemaku po dijete.

33

GIGA

- Ali tako dugi put je vrlo skup. - Rudolf pie da e mi nadoknaditi trokove putovanja. - To je dobro! Rekao si daje djetetu est godina. - Da, tako pie Rudolf. Vjerojatno se radi o nekom siroetu. - Tad neka nam dobro plate za na trud. - Vidjet u to mogu postii. U svakom sluaju dijete moemo odgajati zajedno s Elenom. Bit e dobro da Elena dobije drutvo, jer je inae uvijek meu odraslima. Da li bi te radovalo, Elena, kad bi dobila prijateljicu? Elena ga pogleda zamiljeno. - Moram vidjeti hoe li mi se sviati i ima li lijepih haljina. Otac njeno lupi svoju jedinicu po obrazu. - Mala ludice! - ree, ali njegove srdbe nesta pri pomisli da e dobiti mnogo novaca za tog svog gosta. Bilo mu je drago to se njegova ena nije bunila, a uz to se radovao to e moi otputovati u Njemaku i sresti bratia, koga je uvijek vrlo cijenio. Dogovorio je s Katarinom sve pojedinosti i odjahao na potu kako bi sam predao brzojav za Rudolfa, jer je Giuseppe imao drugog posla. Brzojavio je: Stiem u ponedjeljak naveer. Egon.

34

GIGA

X
Gospoica Katarina krenu u svoju sobu. Pritom je po kamenom podu, koji se nalazio u svim prostorijama dvorca, vukla za sobom povlaku svoje skupocjene kune haljine, ne obraajui pozornost na to. Ti su podovi bili djelomino od jo dobro sauvanog mozaika, a djelomino od izlizana kamena sjajnog poput najljepeg parketa. Na podu je lealo mnogo sagova, ali malo skupocjenih primjeraka. Samo je u Katarininoj sobi leao na podu veliki perzijski sag i nekoliko manjih izvanredne ljepote. Moglo se primijetiti daje u toj kui bilo poduzeto sve kako bi odaje kuedomaice bile to ljepe i udobnije. Iako su neke sobe bile vrlo skromno ureene, u njezinim sobama nita nije nedostajalo. Ipak je i drugi namjetaj odavao znakove prolih starih i dobrih vremena, samo to je bio dobrano otrcan. Biva grofica Consistelli jo se uvijek dobro uklapala svojom visokom otmjenom pojavom u tu okolinu. Krenula je u svoju sobu za toaletu i pozvonila Marijeti. Kad se ta brzo pojavila, rekla joj je: - Pomozi mi odjenuti se, Marijeta! - Sto e moja lijepa grofica danas odjenuti? - Nije vano, ionako me nitko nee vidjeti. to misli o barunastoj haljini s ipkastim ovratnikom? Ili moda o ljubiastoj haljini s biserima? Savjetuj mi! - Doi e dan, kad e se moja draga grofica opet voziti u koiji s etiri bijela konja. Tad e svi ljudi zastati i diviti joj se. Svakog se dana molim da moja gospodarica ponovno poe u Rim i ima svoj automobil. Ovdje se u staji nalazi samo stara koija, ali nemamo konje. Moramo dovesti one debele zakupnikove konje kad se moja grofica eli izvesti. A srebrna brokatna presvlaka koije je ve izblijedjela. Moja lijepa grofica trebala bi se opet provesti Rimom u svom svojem sjaju... Dok je Marijeta tako brbljala, raspustila je gustu tamnu kosu svoje gospodarice. Kosa joj je prekrila lea padajui sve do poda. Marijeta ju je eljala velikom panjom, zatim splela pletenice i privrstila ih straga na glavi. Gospoa Katarina se pritom paljivo promatrala u zrcalu, stavljajui puder na lice i zijevajui od dosade. Kad ju je Marijeta poeljala, jo ju je i manikirala i pedikirala, a napokon joj je pomogla odjenuti srebrenkastu haljinu od baruna, te arape i cipele koje su ile uz to. Kad je gospoa zastala pred zrcalom vidjelo se da je jo uvijek bila prekrasna pojava i trebalo je dobro pogledati ako se htjelo primijetiti tragove ocvalosti na njezinu licu. Gospoi je Katarini bilo trideset i est godina, ali za junjake ljepotice bilo je to ve kritino doba. Ti bi tragovi vjerojatno bili jo i mnogo uoljiviji bez Marijetinog brinog njegovanja koje je ponekad trajalo satima. Nakon to se odjenula, gospoa Katarina prebacila je preko ramena sivu svilenu maramu s dugim resama. Samo panjolke i Talijanke znaju kako treba nositi takve marame, a gospoa Katarina bila je prava umjetnica u tome. Gospoa Katarina krenula je zatim na etnju po parku. Pratila ju je Elena, takoer draesno odjevena. Bilo bi vrlo smijeno promatrati tu djevojicu kako oponaa odraslu enu, kad to ne bi djelovalo nadmeno i utvarano. Majka i ki razgovarale su pritom poput dviju prijateljica. Elena je neprekidno morala sluati alopojke svoje majke o tome kako je prisiljena ivjeti u toj osami i da e se jo razboljeti od enje za svojim ljubljenim Rimom i prijateljima. Njezino prerano sazrelo dijete potpuno ju je razumjelo, jer takoer nije moglo zaboraviti luksuz i zabave tog velegrada. Napokon poee razgovarati o djevojici koja je morala doi k njima. Elena zapita, hodajui kraj svoje majke i drei u ruci mali suncobran: - Ta e djevojica biti Nijemica, zar ne, majko? - Da, Elena, pretpostavljam da e biti. - Tad se ne mogu iskreno radovati. - Zato ne?

35

GIGA

- Nisi li rekla, majko, da su svi Nijemci dosadni? - Ima i iznimaka. I tvoj je otac Nijemac. - Da, i otac je divljak. Majka se veselo nasmijala, umjesto da je keri zabranila tako govoriti. - Tko to kae? - Marijeta, inae te otac ne bi dovukao ovamo. Majka uzdahnu. - I otac bi radije bio ostao u Rimu. Samo se pretvara da mu se ovdje svia. Ranije je bio sjajan kavalir. Sve su mi prijateljice zaviale na njemu. On zasigurno nije dosadan Nijemac, ve asna iznimka. Samo to je, na alost, osiromaio, a to je mnogo gore nego daje divljak. - Nije poteno od oca daje osiromaio. Majka se ponovno nasmije. - Mala glupa djevojice, kako ti to zamilja? Otac nije dobrovoljno osiromaio. Ne, i on bi radije bio bogat, ali taj glupi novac je nestao. Kako smo sretni bili kad je bio bogat! A sada je sve prolo. I Katarina ponovno poe jadikovati, pa je napokon i Elena poela vjerovati da loe ivi, to za duevni razvoj djeteta nije bilo dobro. Majka i ki stigoe do neke uzvisine nedaleko dvorca. Tu je stajala klupa, a ujedno je to bilo i jedino mjesto u parku s kojeg se vidjelo preko zida. Odavde se pruao irok pogled, iako se nije vidjela cesta jer je vodila uza sam zid. Majka i ki sjedoe na klupu. Tad gospoa Katarina duboko uzdahnu i pogleda u smjeru Firence. - Tamo je Firenca, Elena! Sjea li se jo kakvu smo divnu vrtnu zabavu doivjele prole godine u palai Ulfino? - Da, majko, bilo je tamo stotinjak djece sa svojim roditeljima. Sve smo bile odjevene u bijele haljine s cvijeem u kosi. Ja sam bila najljepa, pa sam dobila nagradu. Uglavnom zbog svoje plave kose. Grof Ulfino je rekao: U toj e se plavoj kosi uhvatiti mnogi leptir. Ali tebi je bilo dosadno. Gospoa Katarina uzdahnu. - Da, takve sveanosti treba slaviti u Rimu. Ali to bih danas dala za takvu zabavu u Firenci! I to bi bilo bolje nego nita. - I ja to elim, majko! Ovdje je tako dosadno. - Bit e ti zabavnije kad stigne ta mala Nijemica. Ve emo je natjerati da ne bude dosadna. Imat e prijateljicu, a i ja u moi razmiljati o neem drugom. Moda e tada i radije uiti. - Ah, to glupo uenje! - Ali to je neophodno potrebno. Nitko te nee voljeti ne bude li kasnije mogla razgovarati duhovito i draesno. ak ni ako bude lijepa. Svoje najvee uspjehe zahvaljujem tome to sam znala armantno razgovarati. Glupe ene nikad ne uspijevaju. Mora poeti ponovno vjebati glasovir, a bude li potrebno sama u te poduavati. ovjek mora biti glazben, ako eli znaiti neto u drutvu. A ti, na alost, ne zna jo ni itati ni pisati. Krajnje je vrijeme za tebe. Elena je poela zlovoljno vrtjeti suncobran. - Uenje je tako dosadno! Ve znam razgovarati talijanski i njemaki. - Ali francuski jo mora nauiti, a prije svega te jezike svladati i u pismu. Bit e ti neto manje dosadno kad dobije drutvo. Vrlo je dobro to ta mala dolazi. - Zbog novaca, zar ne, majko? - Da, i zbog toga. Pogled gospoe Katarine odluta po parku punom bezbroj cvatuih grmova i stabala maslina. Meu njima rasla su i drva naranaa i limuna, te nekoliko neuglednih palma. A u drugom dijelu parka rasle su ciprese i pinije. Stroge ciprese pruale su se prema nebu kao da ele ukazati na prolaznost svega zemaljskog. Isticale su se svojim tamnim granama na modrom nebu. Mnoge bi oi bile oduevljene tim pogledom, ali gospoi Katarini i njezinoj keri to je bilo samo dosadno.

36

GIGA

Nakon to su neko vrijeme sjedile na klupi krenue natrag prema kui. Stigoe do ulaza ba kad se Egon Strasser vratio sa eljeznike postaje. Skoio je s konja i predao uzde Giuseppeu koji mu je pritrao. Egon pogleda oduevljeno enu. - Divno izgleda u toj njenoj, sivoj haljini. Ona istie tvoju ljepotu, Katarina! Prekrasna si! privukao je njezinu vitku ruku i galantno je poljubio. Pogledala gaje sa smijekom. Laskanje joj je uvijek godilo. - Upravo smo govorili o tome da j e posij ednj i trenutak zapoeti s Eleninom podukom. Kako emo to uraditi? Plaim se toga daje poduavam sama. Poloio joj je ruku oko ramena. - Priekaj dok se vratim iz Njemake. I onu malu e trebati poduavati.Modabismomoglizanjihdvijeuzetiistuodgojiteljicu. Tad bi Elena mogla besplatno prisustvovati podui. Ta je zamisao oduevila gospou Katarinu jednako kao i deparac koga je oekivala. - Kad bi to bila istina. Oh, samo da ne moram tedjeti! Elena krenu na igralite, a gospoa Katarina u svoj salon. Marijeta je dola do nje i zapitala je ima li kakvih elja. Gospoa Katarina ih nije imala, osim stoje htjela razgovarati s Marijetom. Priala joj je o djetetu koga su oekivali. Tad je stara sluavka poela jadikovati to se njezina gazdarica morala tako poniziti da prihvati goste koji plaaju. Ranije je tisuu gostiju bilo kneevski podvoreno u ovom dvorcu, a sada se njezina slatka grofica morala toliko poniziti. Ovog se put gospoa Katarina nije sloila s njom. ak je pomalo uvrijeeno naredila Marijeti neka ne govori gluposti. Starica je, kao i uvijek kad gospodarica nije dijelila njezino miljenje, bila pomalo uvrijeena, pa je zautjela. Ona bi za svoju gospou prola kroz vatru, ak bi moda poinila i zloin samo da bi njezina oboavana grofica ivjela u sjaju i luksuzu. Ali ova je nije smjela prekoriti. Sada ju je uvrijeeno promatrala, sve dok je Katarina nije zagrlila i nasmijala se. To je odmah pomoglo. Marijeta je postala meka poput maslaca, ljubila gospoi ruke i inila sve to joj je mogla proitati s oiju. Sad su se gospoa i stara sluavka poele ivahno razgovarati o novoj goi.

37

GIGA

XI
Egon Strasser se odvezao u staroj koiji, u koju su upregnuli zakupnikove konje, do najblie eljeznike postaje u selu Sorinu. Tamo je kod naelnika izvadio putovnicu i krenuo lokalnom eljeznicom do Firence. Tek se tamo popeo na vlak koji ga je trebao odvesti u Njemaku. Ne prekidajui putovanje odvezao se ravno do Hamburga. Doekao gaje Rudolf Strasser. Oba su se bratia srdano pozdravila. Nakon nekoliko minuta automobil se zaustavio pred ulaznim vratima vile Strasser. Gospoda su za vrijeme vonje izmijenila samo nekoliko rijei o Egonovu putovanju. Obojica zasad nisu razgovarala o tome to im je lealo na srcu. U predvorju ih je doekala Brigita Hartmann, a kad'je Egon uo daje to njegova sestrina, rekao je nasmijeivi se: - Je li veliko zlo priznati kako nisam imao pojma da postoji, Brigita? Istom sam se sada dosjetio da sam uo za sestrinu Brigitu. Bila je ve odrasla mlada dama, kad sam ja jo polazio kolu. Ponekad si dolazila u posjete mojim roditeljima, zar ne? - Tako je, ja sam ta sestrina, pa ne vidim u tome nikakvo zlo to si me zaboravio, jer ni ja nisam esto mislila na tebe. - Ali sada kad smo se ponovno nali, neemo se vie izgubiti iz vida, jer nas smo troje posljednji od nae obitelji. Dakle, ti vodi Rudolfu kuanstvo? - Da, kad je moj mu umro, osjeala sam se nekako suvinom na svijetu, pa sam rado dola k Rudolfu kad me zatrebao. - to je s tvojom kericom, Rudolf? - zapita Egon. Rudolf ovim licem proe nervozan trzaj, a Brigita se pouri odgovoriti daje Dagmar ve legla. - Dakako, djeca ve odavno moraju spavati. Dakle, vidjet u je sutra. I sam sam otac male djevojice, pa me tvoja Dagmar vrlo zanima. Rudolf brzo prekinu razgovor i pozva slugu, koji je trebao odvesti Egona u njegovu sobu. Kad se presvukao i osvjeio, odveli su ga u blagovaonicu u kojoj su ga ve ekali Rudolf i Brigita. Kod stola razgovarali su uglavnom o tome kako se Egon posve otuio od Njemake. Priao je i kako je uredio svoj ivot u dvorcu Consistelli. Opisivao je to tako ivahno i zabavno da se ak i Rudolf morao nekoliko put nasmijati. - Na sreu, oigledno sve to ne prima odve tragino, iako vjerojatno zaista vie nema novaca. - Ne, tragino mi ne odgovara. Kao to sam ti ve pisao u svom se novom poloaju osjeam sretnije nego ikada ranije. Mnogo je napornije biti bogat i izdavati novac punim rukama, trpjeti oko sebe stotinjak neradnika i trpati hranu u njihova nezasitna usta, odlaziti od jedne zabave na drugu i nikada se pravo ne odmoriti. Prvi put u svom ivotu osjetih sada mir i spokoj. Nita me ne tjera, nita me ne progoni. Prvi put osjeam u sebi duboki mir i uivam u tome. Ne smeta me mnogo ak ni neprekidno jadikovanje moje uboge Katarine, koja se mora najprije saivjeti s tim. I ona e se naviknuti, pa e se tada osjeati dobro. Uz to na je stari dvorac divno smjeten i okruen je romantinim, zaputenim parkom. ovjek bi se mogao pretvoriti u pjesnika kad bi imao i najmanjeg dara za to. Kad ujutro izjaim na svom Almansoru, koji me nosi gore-dolje kroz maslinike i vinograde u kojima groe sazrijeva pod arkim zrakama sunca, tad se ne bih zamijenio ni s jednim kraljem. A zasigurno ne s ubogim bogatim negdanjim Egonom Strasserom koji se morao tui s tisuu glupih stvari. Nije tako uasno osiromaiti kad to ovjeku prua toliko ljepote. Uas me spopada samo kad se sjetim da sam mogao sa svojom obitelji zavriti u malom iznajmljenom stanu. Ali taj ranije tako prezreni dvorac, a sada toliko ljubljen, oduzeo je siromatvu sav uas. Kad se moja Katarina jednom smiri, tad u biti potpuno sretan. - Raduje me to e biti sretan i bez elja. - Dragi moj Rudolfe, jednu elju ipak imam, ali nadam se da e je ti ispuniti i osigurati mi

38

GIGA

plaenog gosta. - O tome emo razgovarati kasnije. - Kako hoe, Rudolfe! Posve u se rado udubiti u te izvanredne parge, jer ve dugo nisam tako dobro jeo. Takve parge ne mogu se nabaviti u cijeloj Italiji. Tamo te posluuju dugim, tamnim peteljkama, na kojima su samo glave jestive. U Italiji su dobre samo artioke. I ova je teletina sjajna. Brigita, moram te pohvaliti. Jelo je u ovoj kui izvrsno! Brigita se nasmijeila i naredila da ga ponovno poslue. Nekako joj je bilo lake pri srcu kad se sjetila da e Dagmar ivjeti u Egonovoj kui. inilo joj se da e njegova dobroduna i vedra narav olakati Dagmar da se sazivi s tom obitelji. Danas su sjedili dulje za stolom nego inae i nije vladala pritom utnja kao proteklih mjeseci. Kad su nakon jela posluili kavu, oba su se gospodina povukla u Rudolfovu radnu sobu, dok se Brigita oprostila od njih i pola na poinak. - Egone, nadam se da nisi umoran od putovanja. Inae bismo mogli o svemu razgovarati sutra - ree kuedomain. Egon to odbi, nasmijeivi se. - Divno sam spavao u spavaim kolima i posve sam svje. - Dobro, tad emo odmah poeti razgovarati o bitnome. Doao si po svoju gou, inae sigurno ne bi doputovao. Dakle, vi ste sporazumni? - Dakako, Rudolfe! Pretpostavljam da se radi o siroetu, jer se inae tako mala djeca ne odvajaju od roditelja. Rudolf je neko vrijeme promatrao dim svoje cigarete, a tad je rekao polagano naglaavajui svaku rije: - Ne, ne radi se o siroetu, radi se o Dagmar. - O tvojoj keri? - prestrai se Egon. Rudolf brzo mahnu rukom. - Da, o Dagmar. - eli se rastati od nje? - Moram! - Ali, zato? Rudolf je bacio opuak u pepeljaru. Bio je blijed i promatrao svog bratia arkim pogledom. - To u ti sada rei, Egone, ali osim tebe i tvoje ene to nitko drugi ne smije znati, ak ni Dagmar. To nitko izvan nae obitelji ne smije znati. - Dajem ti svoju rije da to osim moje ene nitko nee saznati. Rudolf kimnu. - Hvala ti! A sada posluaj! - Nastojao je suzbiti uzbuenje koje gaje obuzelo. - Ono to ti moram saopiti teko prelazi preko mojih usana, ali to mora saznati, da bi me razumio. Zna da sam se rastavio od svoje ene. Uinio sam to zato to me napustila zbog drugoga. Ljubila ga je ve tada kad se udala za mene. To sam tek kasnije saznao. Za mene se udala samo jer je sam bio bogat. Sedam sam godina uivao u tobonjoj srei koja je bila sazdana na laima i izdaji. Ali za mene je to ipak bila srea. Tih sam godina... nikada ih neu zaboraviti, nikada ih neu prealiti. Uivao sam u srei iako to nije bila. A sada je sve to prolo. Dakle, napustila me kad je njezin ljubavnik, neki glazbenik, poeo sticati slavu. Dijete mi je ostavila. Ne mogu ti rei to sam osjeao pritom. Sada dolazim do onoga najvanijeg. Nakon to me moja ena napustila u meni su se rodile sumnje, koje su me vrlo muile. Kad sam promatrao Dagmar pitao sam se je li ona moje dijete, ili dijete onoga drugog ovjeka. - Za boga, Rudolfe! - uzviknu duboko potreseno Egon. Ovaj brzo odmahnu. - Dopusti mi, da zavrim. Ta je sumnja rasla, rastoila je poput otrova moju duu. A ja to nisam mogao sprijeiti. Nisam mogao gledati u to dijete koje sam neko toliko ljubio. Brigita me uzalud nastojala razuvjeriti. Moje su sumnje postale jo samo snanije. I Rudolf je Egonu opisao sve. Na kraju je zavrio: - Ukratko, Egone, osjeam da u poludjeti zbog tih sumnji. Ne mogu svakog dana gledati

39

GIGA

Dagmar kraj sebe. Dijete mora iz kue, mora mi se maknuti ispred oiju. Kad mije napokon uspjelo uvjeriti Brigitu u to, primih tvoje pismo u kome si me molio da se pobrinem za plaenog gosta. I zato sam te pozvao ovamo i sada te pitam hoe li primiti Dagmar u svoju kuu, odgajati je s tvojom keri i zadrati je kod sebe sve dok ne umrem, ili dok se jednoga dana ne uda. Ona e usprkos svemu biti moja nasljednica, jer je zakonski moja ki. Ne smije joj nita nedostajati jer nije kriva ni za to. Molim te, nai joj odgojiteljicu! Mogla bi odmah poduavati i tvoju Elenu dok obje ne zavre sa kolovanjem. Tvojoj bih eni bio zahvalan kad bi Dagmar nauila kako se treba ponaati u drutvu, jer e jednoga dana morati dostojno predstavljati nae poduzee. Dakako, plaat u dobro za njezin odgoj i uzdravanje, jednako kao to u ti davati novac i za njezinu odjeu i ostale potrebe. Brigita mije podnijela prijedlog koga u jo i zaokruiti kako ti ne bi imao izdataka. Dagmar ne smije nita nedostajati to joj pripada kao mojoj zakonitoj nasljednici. Samo stoje vie ne elim vidjeti. Nastojat u zaboraviti je. Novac za njezino godinje uzdravanje poloit u na vicarsku banku s kojom mnogo radim. Ne elim, dok ivim, imati vie posla s time. Ako se Dagmar prije moje smrti uda, dogovorit u pitanje miraza s njezinim buduim muem koji e je upoznati samo kao moju zakonitu ker. Vidim, Egone, da bi htio staviti neke primjedbe, ali molim te, zadri ih za sebe. To je jedini nain da ponovno steknem svoj duevni mir. Ipak u biti miran znajui da je Dagmar kod vas i da ste je prihvatili kao lana svoje obitelji. Hoe li to uiniti za mene? Egon je samilosno promatrao svog bratia. Htio gaje nagovoriti da o svemujo jednom dobro promisli, iako gaje dakako privlaila misao da primanjem djevojice osigurava sigurno veliku svotu novaca za njezin odgoj i uzdravanje. Ali sada je samo dohvatio Rudolf ovu ruku i rekao: - Uinit u to, Rudolfe, i ne samo zbog toga to e mi taj novac dobro doi, ve zato to shvaam tvoju muku. Uasno je kad ovjeka mue takve sumnje. Tvoja e ki - jer tako u je prihvatiti - nai kod nas srdaan prijam. Odrast e s naom Elenom u kojoj e nai prijateljicu. Nadam se da e takve ostati i kad odrastu. Ne moram te uvjeravati da e je moja ena poduiti o svemu to e joj biti potrebno u drutvu. Ali jedno bih te jo elio zapitati: to emo rei djetetu kad bude pitala za oca i majku? Rudolf prijee rukom preko ela. - Da je njezina majka otputovala u daleku zemlju iz koje se nee vratiti. To joj je ve rekla i Brigita. A bude li pitala za mene - djecu je tako lako umiriti nekom bajkom. A kasnije kad odraste i pita za mene, reci joj daje njezin otac ogoren i tmuran ovjek u ijoj bi kui uvenulo mlado srce. Zato sam je zauvijek predao vama. Najbolje e biti da je odgojite u uvjerenju daje va dom i njezin. Molim te, nemoj mi nikada pisati o njoj, ukoliko to ne bi bilo neophodno potrebno. Bit e dovoljno primim li od tebe jednom godinje izvjetaj o tome daje iva i zdrava. Nemoj joj dopustiti da mi sama pie. Kad me jednom ne bude, moe se vratiti ovamo bude li to htjela. Moji e zastupnici srediti sve poslovno s njom. Moj prvi zamjenik Falkner e u sluaju moje smrti postati njezin skrbnik. Nisam tebe odredio zato, jer taj skrbnik mora dobro poznavati poslove. Falkner je moja desna ruka i posjeduje moje puno povjerenje. Dagmar ne smije patiti zbog mojih sumnji, ali ne mogu je dulje trpjeti u svojoj blizini. To nadilazi moju snagu. Sad zna sve potrebno, pa te molim da se to prije vrati u Italiju. Time e mi pritedjeti veliku muku. Budui da sam donio tu odluku, htio bih da se to to bre obavi. Hoe li moi putovati sam s djetetom ili treba povesti sa sobom neku djevojku? - Nitko mi nije potreban. Pa imam ker istih godina. - To mije drago. Ne bih elio da se ovdje mnogo pria o tome. Moje su ime ionako ve dosta spominjali zbog rastave. Brigita je ve sve pripremila za putovanje. Kovezi su spremljeni, a ako eli jo neto znati obrati se Brigiti. Ne bih elio biti prisutan kad bude otputovao s Dagmar. Ne elim se opratati od nje, jer sam jedno mislio daje moje dijete... volio sam je... vrlo sam je volio... Prekinuo se i prekrio lice rukama, kako bi skrio svoj e uzbuenj e. Egon gaje promatrao s

40

GIGA

mnogo suuti. - Rudolfe, ne misli li da bi s vremenom mogao nadvladati svoju sumnju? Moda bi ti ba ljubav prema tom djetetu mogla pomoi da pone drugaije razmiljati? Ne zaboravi, ostat e posve osamljen. Rudolf je skoio i vrsto stisnuo zube. Tek nakon nekog vremena odgovorio je tihim glasom: - Ne, ne! Bojim se da bi se sumnja mogla pretvoriti u mrnju. A ja ne elim mrziti nekoga koga sam neko ljubio. Vjeruj mi, nema druge mogunosti. Bit u ti zahvalan to e je odvesti, a ja u biti miran jer je u dobrim rukama. Egon mu pristupi i uhvati ga za ruku. - U to moe biti uvjeren! Egon Strasser nije slutio da je obeao neto to nee moi ispuniti. Rudolf kimnu, a Egon nastavi: - Mislim da e biti najbolje budem li ve sutra otputovao s djetetom. Nadam se da u brzo stei njezino povjerenje kako bi mirno krenula sa mnom. Znam postupati s malim djevojicama. - Neka ti Brigita sutra dade jo neke savjete. Odmah nakon doruka s tobom napustit u kuu i neu se vratiti dok mi Brigita ne javi da ste otputovali. A sada emo srediti poslovni dio naeg dogovora. Egon se nije mogao potuiti da je Rudolf krtario. Ono to je namjeravao plaati za Dagmar znatno je premailo njegova oekivanja. Kasno te noi gospoda su se rastala i pola na spavanje. Drugog jutra je Rudolf Strasser prema dogovoru dorukovao sa svojim bratiem i Brigitom, a zatim je otiao. Jo je jednom stisnuo Egonu ruku i tihim glasom rekao: - Jo ti jednom zahvaljujem! Skinuo si mi teret sa srca. - Ne mora mi zahvaljivati, Rudolfe! Ja moram zahvaliti tebi. Neu ti sakriti da to za mene predstavlja veliku pomo. Odredio si tako visoku svotu za uzdravanje djevojice, da e dosta ostati i za nas. Svu hranu dobivamo besplatno od zakupnika, pa neemo imati trokova za Dagmarinu hranu. A plaat e i odgojiteljicu za nju, pa e ona poduavati i Elenu. Zatedjet emo i na tome. Umoran smijeak prijee Rudolfovim usnama. - Iskren si, Egone, a to me raduje. Va trud nee ostati nenaplaen. Molim te, pozdravi svoju enu! Sretan put! - Ukoliko se predomisli, javi mi to na vrijeme. Rudolf brzo odmahnu. Nije vie mogao odgovoriti. Pobjegao je od kue. Nitko nije smio znati koliko se plaio rastanka s Dagmar. Bio je okrutniji prema sebi nego prema njoj, ali nije to htio priznati ni samom sebi. Zatvorenih oiju i blijeda lica vozio se u autu do ureda. Jedva mu je uspjelo svladati se kad je stigao onamo. Na ulaznim je vratima sreo Wernera Falknera, koji je nastojao iskoristiti svaki trenutak kako bi to bolje upoznao mjesto svog budueg djelovanja. Imao je dva slobodna sata u koli. - Werner, ako se elite oprostiti od Dagmar, uinite to sada jer e danas otputovati sa svojim stricom. Werner se trgnuo primijetivi blijedo lice svog budueg efa. Vidio je na njemu teku borbu i protumaio je na svoj nain. inilo mu se nedvojbenim daje za oca rastanak od ljubljena djeteta bio neizmjerno teak. - Odmah u otii do nje, gospodine Strasser! Ovaj mu je samo kimnuo. Werner Falkner gledao je za njim s dubokom samilou.

41

GIGA

XII
Egon Strasser ostao je s gospoom Brigitom sjediti za stolom. Gledao je samilosno za bratiem. - Rudolf je u uasnom stanju - ree zamiljeno. Gospoa Brigita kimnu. - To nitko ne zna bolje od mene. Rudolf je jedan od onih nesretnih ljudi koji unitavaju sami sebe. Vjeruj mi, Rudolf ljubi to dijete i pati zbog rastanka vie no to to eli priznati samom sebi. - To bih rekao i ja. Ali mogu shvatiti i to, da mu je teko promatrati dijete. Poznavala si Rudolfovu enu. Misli li da postoji mogunost da Dagmar nije Rudolfovo dijete? Brigita odluno odmahnu glavom. - Ne, to je posve nemogue. Leonora je strastvena i temperamentna ena koju je snaan osjeaj i mogao istjerati iz sigurnosti doma. Ali ona je ljubila dijete preko svake mjere pa ga ne bi ostavila da nije Rudolfova ki. Htjela mu se time oduiti za sve to je uinio za nju. Znala je da e svoje dijete izgubiti zauvijek. Vjeruj mi, za nju je to bilo vrlo teko. Napisala mi je dugo pismo, a ja je poznam i predobro a da ne bih shvatila kako je mogla pogrijeiti. Ali za takvu podlost nije bila sposobna. Zasigurno bi bila rekla Rudolfu da Dagmar nije njegovo dijete kad bi to bilo tako. Dakako da ni ne sluti kakve sumnje mue Rudolfa. Rastala se od djeteta samo zato da bi mu osigurala dom i da Rudolf ne bi ostao sam. Nije joj bilo lako. To dobro znam. - A sada putuje svijetom sa svojim drugim muem? - Da, njegova slava raste. Mnogo piu o njegovim uspjesima, i moda e jednoga dana postati jedan od najveih u svijetu glazbe. Mogu Leonori samo poeljeti da kraj njega doivi sreu o kojoj je sanjala. - Blago sudi o njoj. Inae to nije obiaj ena. - Na alost, Egone! ene inae rado lome tap nad nekom nesretnom sestrom. Tu greku naeg spola dobro sam spoznala, pa je se nastojim osloboditi. Pruio joj je ruku. - teta to se ne znamo bolje, Brigita! ena poput tebe rijetko se nalazi. Nasmijeila mu se ljubazno. Sviao joj se, iako je znala da je bio lakomislen to se ticalo novca. Ipak je spoznala da ima dobro srce, a to ju je donekle umirilo zbog Dagmar. - Sada u poi gore po Dagmar. Kao to sam ula namjerava otputovati za dva sata. Vrijeme je da upozna dijete. Uinit u sve to budem mogla daje pripremim na to. Nastojat u je umiriti. Dala je Egonu savjete to e rei Dagmar u svezi s njihovim putovanjem i kako e je umiriti bude li je za vrijeme put obuzeo strah. - Reci joj samo da se sve to dogaa samo zato da donese svom ocu sunce. Voli ga svim srcem, a i svoju majku. Teko se privikla na to daje otila. Preutjet emo joj daje izgnana iz svoje roditeljske kue. Vrlo je osjeajna i ne znam to bi se dogodilo kad bi naslutila da vie nee vidjeti ljubljenog oca. Ubogo dijete izgubit e posve tlo pod nogama. Budi dobar prema njoj, Egone! Tako moe kod nje postii sve. Ispriala je Egonu dirljivim rijeima kako se Dagmar sjetila toga da donese sunce svom ocu i kako e se samo zbog toga pomiriti s time da mora poi u kolu. Egonu je bilo nelagodno pri dui. Ta mala Dagmar imala je oigledno mnogo meke srce od njegove Elene. S njom bi bilo lako putovati. Znao bi to joj treba rei i kako je umiriti. Ali ono to je Brigita ispriala o maloj Dagmar, meka srca, bilo je neto posve drugo. S poprilinom je napetou oekivao dolazak djevojice. Brigita j e pola gore u Dagmarinu sobu i zatekla tamo dj evoj iu. Ve se bila okupala i odjenula. Dagmar priskoi k tetki. - to kae, tetko Brigita da sam danas tako rano ustala? A ti? Prespavala si? Brigita je zagrli.

42

GIGA

- Ne, milo moje dijete! Ve sam dugo budna, pa sam ve i dorukovala s tvojim ocem i stricem Egonom. Dagmar je zaueno pogleda. - Stric Egon? Je li to onaj stric s kojim moram poi u kolu i o kome si mi juer priala? - Da, to je on. Brati je tvog oca, kao to sam ja njegova sestrina. Dobar je i veseo. Ve te eka. Doao je po tebe. Pritom su ruke gospoe Brigite drhtale dok je gladila Dagmar po kosi. Nije joj uspjelo potisnuti bol kada je primijetila kako je Dagmar problijedila. - Ve je doao po mene? - zapita djevojica zadrhtavi. - Da, povest e te u lijepi dvorac na brijegu gdje te ve ekaju njegova ki i draga, dobra strina. Dagmar sakri glavu u krilo svoje tetke i osta tako utei neko vrijeme. Ruke stare gospoe neprekidno su gladile sjajne plave uvojke. Nakon nekog vremena dijete se uspravilo i pogledalo sjajnih oiju tetku. - Moram li ve danas otputovati? - Da, mila moja, to prije ode odavde, to e se prije vratiti. Znala si da e se to brzo dogoditi, pa si mi obeala da e biti hrabra. Dagmar je brzo obrisala oi i kimnula. I dok su joj suze tekle niz obraz, usprkos njezinoj hrabrosti, govorila je: - Te glupe, glupe suze, teku same od sebe. Tetko Brigita, uope ne elim plakati. Zbog oca i tebe elim biti hrabra i poi s veselim stricom Egonom u kolu. Tetka je vrsto privinula dijete u zagrljaj nastojei svim silama zadrati suze. Prisilila se naaliti kako bi umirila Dagmar. - Pogledaj kakve ti je cipele navukla Ana! Ne moe poi s njima na dugo putovanje. Navui e vrste izmice. I ona je brzo navukla djetetu na noge tople arape i izmice, priajui pritom neprekidno neto smijeno. Kad je htjela navui na desnu nogu arapu primijetila je opet mali made u obliku kruke koji se ocrtavao na bijeloj koi. Poljubila je noicu na tom mjestu hrabro se borei da sakrije koliko je dirnuta. - Pogledaj tu glupu, crnu mrlju, Dagmar! Ne mogu je oprati ma koliko sapuna potroila. Dagmar se nasmijeila suznih oiju. - Kako sam prljava! Imam crnu mrlju na nozi i ne mogu je oprati. - Brzo, brzo, pokrijmo je da je nitko ne vidi. A sada jo samo cipele. Suze su presuile. Uz alu i smijeh tetka je odjenula Dagmar a zatim sila u sobu za dnevni boravak u kojoj je ve ekao stric Egon. Kad su se vrata otvorila i pojavila se mala, draesna djevojica i ona je odmah osvojila njegovo srce. - Pa to je moja draga mala uenica! Dobar dan, Dagmar! Daj mi ruicu! Dagmar mu je pristupila pomalo uplaeno i pogledala ga svojim lijepim, velikim oima. - Jesi li ti onaj veseli stric? Kako to dijete ima lijepe oi, pomisli Egon Strasser. Vjerojatno ih je naslijedila od majke. Mogu zamisliti da ih Rudolf vie ne eli vidjeti, jer mu to zadaje uasnu bol. - Da, Dagmar, ja sam stric Egon. A nas emo dvoje sada poi na daleko, lijepo putovanje. - Hoemo li se odvesti na more ili u brda, strie Egon? - U brda, mala moja Dagmar! Ii e sa mnom u moj dvorac gdje te eka lijepa i dobra strina i tvoja mala sestrina. - Kako se strina zove? - Katarina. - To je lijepo ime. A kako se zove moja sestrina? - Elena. - Je li tako visoka kao ja?

43

GIGA

- ini mi se da jest. - Ima li u toj koli i uitelja? - Bit e uiteljica. - Je li dobra? Zagrlio je dijete i to je tetku Brigitu obradovalo. - Bit e dobra, ako e biti posluna. - Elena se smije igrati s mojim lutkama ako e ih uvati. Egon se sjetio na to da Elenu lutke ba nisu zanimale. Osim ako su bile odjevene u otmjene, svilene haljine. Ali ipak je rekao: - To e Elenu radovati. - Ponijet u sve svoje lutke. Zar ne da to smijem? - zapita Dagmar kojoj se nasmijeeno lice njezina strica svialo ve zato to je bilo nalik licu njezina oca kad je taj jo bio sretan i zadovoljan. - Dakako da emo ponijeti sve tvoje lutke. Pa i one moraju uivati u putovanju - alio se Egon. - Ve su u kovegu, zar ne? Dagmar ga pogleda zaueno. - Kako to misli! Liza mora uvijek spavati sa mnom u krevetu, inae se boji. Ana e ih spremiti u torbu i tamo e spavati dok ne dou u dvorac. Kako e se zauditi! - Sada moramo dorukovati, dijete moje, jer se brzo moramo odvesti na eljezniku postaju primijeti tetka Brigita. Dok je Dagmar dorukovala stric Egon se alio s njom, tako da je dijete bilo dobro raspoloeno. Kad je zavrila s jelom, zagrlila je novog strica i poljubila ga. - Ti si dobar i dragi stric. Tako si veseo! Volim te - ree srdano. Egon osjeti toplinu oko srca. Sad je istom spoznao da njegova ki nikada nije bila njena s njime - zapravo to nije bila ni s kim, ak ni sa svojom majkom. Ali nije sada imao vremena razmiljati o tome... kucnuo je trenutak rastanka. Dagmar je navukla kaputi i meku kapicu na plavu kosu. Tetka Brigita je jo jednom poljubila njezine kovrice prije no to su nestale pod kapicom. Sada je Dagmar duboko uzdahnula i rekla: - Moram se oprostiti od oca, tetko Brigita! Je li u svojoj radnoj sobi? Tetka Brigita je hrabro progutala suze. - Otac je poao u ured, Dagmar! Morao je biti tamo ve vrlo rano, pa ti alje pozdrave preko mene i eli ti sretan put. Dij ete prestraeno pogleda tetku Brigitu. Je li uboga mala slutila kako je uasno to je otac dopustio da ode, a da se ne rastane s njom? Suze joj navalie na oi i mala usta zadrhtae. Moda bi je ve sada obuzela uasna bol kad ne bi ba tog trenutka uao u sobu Werner Falkner. Brzo je od svog deparca kupio malu kutiju bombona i kiticu cvijea za Dagmar. Dagmar mu pritri i zagrli ga u svojoj boli kao da bi joj on mogao pruiti podrku. - Werner, dragi Werner, doao si ba u pravi trenutak da se oprosti sa mnom - zajecala je. Podigao ju je nakon to joj je dao cvijee i bombone. - Znam da e otputovati. Rekao mi je tvoj otac. Pritisnula je vrsto vlaan obraz uz njegov. - Otac te poslao? Ipak me nije zaboravio. vrsto ju je privinuo u naruaj obuzet suuti. Povjerovao je sada daje Rudolf Strasser htio izbjei rastanak sa svojom keri, jer ga se plaio. elei Dagmar rei neto lijepo, nije obraao preveliku pozornost istini pa je zato izjavio: - Imao je mnogo posla i nije mogao doi ovamo da se oprosti s tobom. Poslao me brzo k tebi da ti izruim njegove pozdrave. Gospoa Brigita mu je kimnula zadovoljno, a on je znao daje to dobro izveo. Dagmar je promatrala Wernera velikim, tunim oima, trudei se da ostane hrabra. - Ne plaem, ali te glupe suze teku same od sebe. Htjela bih ugoditi ocu, pa moram ostati hrabra. Lijepo je od tebe to si jo jednom doao. Tako te volim. Voli li i ti mene? Werneru je udarila krv u glavu. Bila je to prva izjava ljubavi koju je uo od nekog enskog

44

GIGA

bia. Pritom mu je postalo nekako udno toplo oko srca. - Da, mala Dagmar, i ja volim tebe. Nemoj me zaboraviti! Privinula se uza nj. - Ne, ne, nikada te neu zaboraviti. Tako je teko kad ovjek mora u kolu, a pomalo se i plaim, iako je stric Egon tako drag i dobar. - Bit e hrabra, Dagmar! Svi emo te pratiti u mislima. Odnio ju je na rukama preko praga roditeljske kue, a ona se pritisnula uza nj kao da trai zatitu. Podignuo ju je u koiju a kad ju je ispustio iz ruku zapitala je: - Gdje je ostalo tvoje cvijee? - Stavila sam ga k lutkama, zajedno s bombonima - odgovori tetka Brigita. Tad se Dagmar nasmijeila Werneru. - Do vienja, mala Dagmar, i to do skorog i radosnog! Kimnula mu je. - Brzo u uiti a tada se vratiti. Do vienja, Werner! I dok je koija krenula, Dagmar je jo jednom pogledala Wernera. Taj tuan djeji pogled duboko gaje potresao. Toliko je alio tu ubogu malu djevojicu. Stajao je tako neko vrijeme gledajui za koijom. Tad se prenuo i pogledao na sat. Brzo je otrao da ne bi zakasnio u kolu. Dagmar se odvezla sa stricem Egonom i tetkom Brigitom na eljezniku postaju, a veseli se stric alio s njom tako daje prestala plakati. Ali prestraeni joj se pogled nije izgubio iz oiju. U zbrci oko odlaska nije vie imala vremena prepustiti se svom bolu. Tetka Brigita ju je odvela do odjeljka prvog razreda u kome se vozila sama sa stricem Egonom. Jo je jednom poljubila i pomilovala dijete nastojei svim svojim silama sprijeiti bol rastanka. - Neka te Bog uva! To su bile njezine posljednje rijei. Pourila je kui znajui da se vie nee moi svladati. Od Egona se oprostila ve ranije. Pourila je prema koiji kako bi tamo mogla dopustiti svojim suzama da slobodno poteku. Stigavi kui prila je telefonu i nazvala Rudolfa Strassera. Javio joj se, a Brigita mu je rekla nesigurnim glasom: - Tvoja se volja ispunila. Dagmar je otila. Na telefonu je neko vrijeme vladao muk. Tada je neki promukli muki glas rekao: - Dobro je, hvala ti! Zatim je spustio slualicu. Nitko nije vidio kako je Rudolf Strasser, nakon stoje primio tu vijest, oteturao poput pijanca do svoje stolice. Pao je na nju poput bolesnika. Bacio je ruke preko pisaeg stola i skrio lice u njima. Zatim je dugo, dugo ostao u tom poloaju.

45

GIGA

XIII
Egon Strasser je sada sjedio sam nasuprot Dagmar i prestraeno promatrao kako joj suze teku niz obraze. Bio je to nijemi pla kakav se rijetko susree kod djece. Ali bio je to dirljiviji. Ovog trenutka se nije mogao sjetiti to bi rekao ili kako bi se naalio. Dagmar je nakon nekog vremena okrenula prema njemu suzno lice i rekla tihim glasom: - Ne plaem, strie Egon, jer elim ocu uiniti sve najbolje, ali te glupe suze teku same od sebe. Ali to ne kodi, zar ne? Ipak u moi svom ocu donijeti natrag sunce? Egonaje dirnula ta hrabrost puna ljubavi. Sjeoje kraj djevojice i pritisnuo njezinu glavicu na sebe. - Ne plai, drago dijete! Otac to ne vidi, a nee te sprijeiti ni u tome da mu donese sunce. Uskoro e opet biti hrabra. Nijemo je kimnula i jo se neko vrijeme prepustila blagodati plaa. Stric joj je ponovno brisao suze i nastojao je umiriti. Taj je sat povezao vrsto zauvijek strica i neakinju. Nakon dugo vremena Dagmar zapita: - Je li moj otac vrlo nesretan to sam otila? Jo alosniji nego kad je majka otila? Ne znam smijem li s tobom govoriti o majici? - Moe, dijete moje, koliko hoe - odgovori Egon nadajui se da e i ona, poput sve djece, brzo zaboraviti i da kasnije vie nee govoriti o tome. - Hou li sada biti blie mojoj dobroj, lijepoj majici? Ili se vozimo jo dalje od nje? Nije znao kako bi joj diplomatski odgovorio. - To nije vano. Ali to misli, ne bismo li pogledali kakve je bombone donio Werner? Kimnulaje. - Moemo, i njegovo bi cvijee mogao izvaditi iz kovega. Ali molim te, posve tiho da se moje lutke ne probude. Sada je bila opet paljiva majica koja je promatrala hoe li stric oprezno postupati s kovegom u kome su se nalazile njezine lutke. Tad je s mnogo ljubavi prihvatila Wernerovo cvijee i promatrala kako ujak otvara kutiju s bombonima. Dopustio joj je da uzme jednoga, a ona to uini s malim smijekom. - I ti moe uzeti jedan - nudila mu je, nauena da uvijek daje i drugima. Stric je poeo smijeno prevrtati oima kako bi joj dao na znanje koliko mu bombon prija. Tad se Dagmar morala nasmijeiti, a preostale je bombone dobro spremila kao uspomenu na Wernera. Stric joj je sada poeo priati, elei odvratiti njezinu pozornost, o dvorcu Consistelli, o Eleni i strini Katarini, Marijeti, Stelli i Giuseppeu, o svom jahaem konju Almansoru, o drveu na kome su rasle narane. Dagmar gaje paljivo sluala, a kad se vie nije sjetio to bi joj mogao rei, poe mu na svoj draestan nain priati o lutkama, ocu i majci, o Werneru i tetki Brigiti. A tad je postala umorna od sveg tog novog to je doivjela i od uzbuenja. Jo je neko vrijeme gledala kroz prozor, a potom je njezina glavica umorno klonula. Stric Egon joj je paljivo pripremio leaj. Ubrzo je zaspala, a Egon je odahnuo. Za njega je bilo neto posve novo putovati s djevojicom koja je bila tako razliita od njegove keri. alio je svog bratia to nije mogao prihvatiti to draesno dijete kao svoje. Jer, kako je govorio samom sebi, velika je srea imati tako milu djevojicu. Nekoje vrijeme s mnogo suuti promatrao usnulo dijete, ali tada je naslonio glavu i takoer zatvorio oi. Ne da spava, nego da razmilja o tome koliko e Rudolfov novac popraviti njegov poloaj. Izraunao je da e njegova ena dobiti pristojan deparac, da e moi zaposliti odgojiteljicu koja e poduavati i Elenu, a da e jo neto i preostati. Dakako, morali su i nadalje ivjeti u dvorcu, ali mu je to bilo drago. Rudolf mu je dao uz to i pet tisua maraka kao putne trokove i pristao je platiti i mogue potrebne nove nabavke nastale zbog Dagmarina ulaska u njihovu obitelj. Odluio je nabaviti par konja za koiju kako bi se njegova ena i djeca mogla voziti na izlete. Giuseppe e dobiti bicikl, jer je svakodnevno morao prevaliti dugi put do Sorina na potu. Mogao je nabaviti i jo neke potrebne stvari.

46

GIGA

Novac, koga su odredili za Dagmarinu odjeu, bio je takoer obilno odmjeren, pa ga nee biti mogue potroiti. To je moglo koristiti i njegovoj eni i Eleni. Kasnije, kad odgojiteljica vie nee biti potrebna, moi e novac odreen za nju koristiti u druge svrhe. Moda za neko malo putovanje - ali ne, na to jo nije elio misliti. Bilo je vjerojatno drugih nunijih izdataka. Trebalo je ponekad izvriti i neke popravke na zakupnikovoj kui. Ali sve e se to nekako srediti. Sada se izvukao iz najgore bijede, a Katarina e se moi malko smiriti. Nadao se da e se njoj i Eleni sviati mala Dagmar, jer je znao da je Katarina mogla biti vrlo neugodna prema ljudima koje nije voljela. Ali bude li joj ispriao tunu Dagmarinu priu, zacijelo e je prihvatiti s mnogo ljubavi. A Elena je mogla mnogo toga nauiti od Dagmar. Nadao se da e djevojica dobro utjecati na njegovu ker. Egon je bio vrlo zadovoljan onim to je postigao na tom putovanju. Dohvatio je novine i zadubio se u njih. Dagmar mu nije smetala. Kad se naspavala, poao je s njom u vagon za ruanje. Ponaala se vrlo pristojno i priala mu da je s ocem i majkom ve jela u vagonu za ruanje. Cijelo je poslijepodne gledala kroz prozor i prihvaala sve to je vidjela. Po noi je spavala mirno i vrsto, pa se zaudila kad se drugog jutra probudila, a nije leala u svom krevetu. Kasno poslijepodne drugog dana putnici stigoe u Sorino. Zakupnik je doao koijom po njih, a i Giuseppe je bio kraj njega kako bi pomogao uto variti kovege. Egon Strasser podigao je Dagmar u koiju, a Giuseppe je sjeo kraj zakupnika. Povezli su se cestom do podnoja na kome se uzdizao dvorac. Koija je zastala pred zakupnikovom kuom i zakupnikova je ena donijela au vina za Egona i au mlijeka za Dagmar. Pritom je neto ivahno priala djevojici i smijeila joj se. - to kae ta ena, strie? - zapita pomalo prestraeno Dagmar koja nije razumjela niti jednu jedinu rije. - Govori talijanski, pa kae da si zgodna mala djevojica. Dagmar se pomalo ustraeno poela ogledavati. Moda ju je obuzeo i strah pred tom stranom zemljom, moda i slutnja da e ovdje mnogo propatiti. I Giuseppe i zakupnik govorili su neto to nije razumjela. I odrasla se osoba osjea potiteno kad mu u stranoj zemlji govore nerazumljivim jezikom, a kako da to ne osjeti osamljeno i odbaeno dijete. Dagmar je uhvatila strica za ruku. - Zato ne razumijem te ljude? - Ubrzo e nauiti njihov jezik. Ne razbijaj si glavu zbog toga. Pogledaj, tamo na brijegu stoji dvorac. Maknuo je grane masline i pokazao Dagmar ponosni dvorac. - To je. tvoj a kua, strie Egon? - Da, dijete moje! - Lei visoko. Moramo li se popeti onamo? - Odvest emo se koijom. Brzo bi se umorila kad bi se trebala penjati. - Ali ubogi konji e se umoriti, jer oni moraju vui jo i koiju, tebe, mene i oba ova ovjeka. Egon je opet morao nainiti usporedbu. Njegova se ki nikada ne bi brinula za to to bi konjima mogla biti teka koija u kojoj su sjedili. Dagmar je imala meko srce, a kod Elene nije mogao vidjeti ni traga osjeajnosti. Bila je vrlo trijezna, tvrda srca, a ponekad i nemilosrdna. Bila je to prava Talijanka a u njezinim je ilama tekla krv Consistellijevih.

47

GIGA

XIV
U isto vrijeme kad se Dagmar vozila sa stricem u Italiju u New Yorku je violinski virtuoz Carol Magnus svirao pred mnogobrojnom publikom u nekoj velikoj koncertnoj dvorani. Svi su ga oduevljeno sluali. U jednoj od loa sjedila je predivna ena u ukusnoj haljini. Preko ramena prebacila je brokatni ogrta, a u naruaju nosila je cvijee. To su cvijee poslali oboavatelji, a Carol gaje prije koncerta poloio u ruke te divne ene. - Sve je to za tebe, Leonora! - apnuo je toplim glasom. Leonorine su oi zasjale i tiho mu je zahvalila. A sada je sjedila u loi, dok joj se dijete, otjerano iz roditeljske kue, vozilo nou kroz stranu zemlju. Sluala je divne tonove koje je njezin mu izvodio na violini. Njezine su oi kao zaarane pratile lijepog ovjeka koji je stajao na podiju i svirao. Njegova je violina jecala i klicala. Umiljavajuim je tonovima osvajala srca slualaca. Jer Carol Magnus bio je bogomdani umjetnik sazrio u patnjama, brigama i tugama. Kad je program zavrio zau se silan pljesak koji je potresao dvoranu. Oduevljeno su klicali novoj zvijezdi na koncertnom nebu, pljeskali, ustajali sa stolica kako bi ga bolje vidjeli, a neki su se ak pokuali popeti na pozornicu. Gospoe su trgale cvijee s grudiju i dobacivale mu ga. eznutljivo su lovile pogled njegovih divnih oiju. Jer pljeskale su i tom prekrasnom ovjeku, a ne samo njegovoj umjetnosti. Ali on je promatrao samo jednu kojoj su pripadali svi njegovi osjeaji. Njegov je pogled odlutao do lijepe ene zlaane kose i divnih oiju u kojima su sjale zlatne iskre. Nisu mu dopustili da ode. Morao j e svirati dodatak za dodatkom. I sada je ponovno podigao gudalo... Za tebe - samo za tebe! To je govorio njegov pogled. Svirao je jednu od svojih skladbi koje su posvuda postizale veliki uspjeh i donosile mu mnogo novaca. Kad j e pj esma zamrla, ponovno se prolomi plj esak oduevljenj a. Trajao je jo dulje nego oni ranije. Ruke su se oduevljeno pruale prema njemu a on se klanjao na svoj otmjen nain. Ali ponovno je gledao samo u onu lijepu enu. Leonora je znala daje svirao samo za nju, daje mislio samo na nju i da joj nijedna od svih tih ena, koje su nastojale zadobiti njegovu pozornost, nije bila opasna. Smijeak joj obigra oko usana i oi pozdravie ovjeka zbog koga je napustila mua, dijete i siguran dom. Uboga mala Dagmar! Ovog trenutka ju je njezina lijepa majica zaboravila. Uvijek ju je zaboravljala kad bi joj Carol Magnus pogledao u oi. Tada je Leonora mogla misliti samo na njega. Ali znala je da joj je to nadoknaivao i strastvenom ljubavlju. Svi su njegovi osjeaji pripadali samo njoj. I tako je mogla ivjeti samo za njega. To je dvoje ljudi toliko bilo povezano jedno s drugim da im se moralo oprostiti to su preli preko svih zapreka kako bi mogli pripadati samo sebi. Koncert je zavrio. Carol Magnus siao je sa svojom enom niz stube. Pratila ih je hrpa gospoa i gospode koji su im neprekidno neto govorili. Gospoda su se divila Leonori jednako toliko koliko gospoe Carolu. Pogledi mua i ene neprekidno bi se opet sretali. Odvezli su se u hotel u kome je odsjeo Carol Magnus. Tamo je bila prireena sveana veera. Impresarij Carola Magnusa doekao je njega i njegovo drutvo u posebnom salonu u kome je bio postavljen stol za esnaest ljudi. Neki ameriki bogata prireivao je tu veeru u ast Carola jer su mu se njegove skladbe sviale jednako kao i njegova svirka. U salon je ula Leonora drei pod ruku svog mua. Odjenula je haljinu izvezenu trasom koja joj je poput mekog i sjajnog oklopa obavijala tijelo. Rub je haljine bio od plisirana sifona. Svoju je divnu kosu privrstila na potiljku, a u vitkim je rukama jo uvijek nosila cvijee. Sjajni kaput od brokata pao joj je s ramena. Nije obraala pozornost na to. Jedan od gospode ga je dohvatio i pritisnuo ga trenutak na lice oduevljeno udiui Leonorin miris. I ponovno su se divili tom prelijepom paru.

48

GIGA

Proslava je trajala do kasnih sati. Napokon se drutvo razilo, a slavljenici su se mogli povui. Kad su se za njima zatvorila vrata njihove sobe, Carol je zagrlio svoju enu i poeo je ljubiti tako estoko kao kad netko iznemogao od ei pije vodu. Tad joj je pogledao duboko u oi. - Leonora, moja Leonora! Napokon smo opet sami! Kakva je muka za mene to te moram dijeliti s toliko ljudi. Pogledala gaje sjajnim oima. - Ne mora me dijeliti ni s kim, zna da sye moje misli pripadaju samo tebi. I dok razgovaram s drugima. - I moje se bave samo tobom, slatka moja Leonora! Zna da sviram samo za tebe. Moja violina pjeva samo za tebe. Ti! Moja Lora! Napokon si opet posve moja. Poljubie se toplo i srdano i zagrlie se kao da se nikad vie nee razdvojiti. Kad je Leonora sat kasnije napustila mua i krenula u svoju spavaonicu zadrala se jo dugo pred zrcalom, raspustivi kosu. Sad se ugasio sretan pogled u njezinim oima. Njezin je mu ve spavao u sobi pokraj njezine. Ustala je i izvadila malu kutijicu iz kovega. Iz nje je izvukla sliicu i medaljon koji je skrivao zlatan uvojak s glave njezina djeteta. I dok je pritiskala taj uvojak na usne, promatrajui arkim pogledom sliku svog djeteta, iz oiju joj potekoe suze. Tekom boli morala je platiti svoju sreu. Tajoj je bol razdirala grudi. Njezine su misli odlutale u Njemaku, do otmjene kue Strasser. Potraila je u mislima sobu svog djeteta, prila njezinu krevetiu, pala na koljena i poela ljubiti usnulu djevojicu. Nije slutila da je njezina enja odlutala u krivom smjeru, daje krevet bio prazan i da je dijete putovalo sa stranim ovjekom na jug. Daje bilo izgnano iz roditeljske kue. Daje Leonora sve to znala, kako bi se uplaila za svoje dijete! Jo bi te noi bila otputovala po njega i zadrala ga zauvijek kraj sebe. Ne, ni pod koju cijenu ne bi dopustila da njezino dijete ivi meu stranim ljudima. Radije bi ga povela na svoj nemirni put. Vjerovala je daje njezino dijete sigurno u roditeljskoj kui i nije slutila kakve su se mrane sumnje rodile u dui Rudolfa Strassera. Ostavila je dijete kod njega samo zato da ne bude posve naputeno. Njegovo dijete - kome je htjela osigurati miran i lijep dom. Iznenada se trgnula. Neto se pomaklo u sobi njezina mua. Brzo je sakrila sliku i uvojak u kutiju i obrisala suze. Njezin mu nije smio primijetiti da plae i ezne za svojim djetetom. Brzo je oprala lice i prela puderom preko njega. Tad je ponovno poela oslukivati, ali sve je bilo tiho. Brzo se razodjenula, ali dugo nije mogla zaspati. Je li osjeala da ju je njezino dijete dozivalo u strahu? Nije prola niti jedna no a da ne bi potajno razmiljala o svom djetetu. Po danu nije smjela niti jednom milju postati nevjerna svom muu, jer je ljubomorno promatrao ne lutaju li te misli u prolost. Tad je morala obuzdati svoje majinske osjeaje. Jer Carol je bio ljubomoran na dijete drugog ovjeka, pa je patio kad bi primijetio da ezne za njim. Zato je morala svoju bol potiskivati do duboko u no kad je nekoliko sati pripadala svom djetetu.

49

GIGA

XV
Egon Strasser se iz zakupnikove kue s Dagmar odvezao do dvorca. Kad se koija provezla kroz velika hrastova vrata Dagmar uhvati strica za ruku, kao da trai zatitu od njega. - Kakav je to visoki zid, strie Egon? Je li to zatvor? - zapita tihim, druim glasom. Moda je to bila slutnja budue nesree zbog koje je zadrhtala primijetivi taj visoki zid i tamna vrata. - Ne, Dagmar, to nije zatvor. To je samo zid oko dvorca. - Ovdje valjda ima kradljivaca koji ne smiju prijei zid? Odmahnuo je glavom i nasmijeio se. - Ne, ne, ovdje nema kradljivaca. Ne boj se! Pomislio je da u dvorcu nema nita to bi moglo privui lopove. Koija se sada vozila kraj stabala maslina. Zatim je izala na livadu koja se pruala pred samim dvorcem. Dagmar se uspravi. - Strie, pogledaj, kua vie nema prozora. Nije to valjda tvoj lijepi dvorac? - Priekaj, Dagmar, dok koija zaokrene za ugao. Taj dio dvorca je nenastanjen, jer je vrlo star. Ali pogledaj sada! Ovo ve izgleda drugaije, zar ne? - Tu dakle stanuje! Da, to je lijepo. I tamo u ii u kolu? - Tako je! - I stanovati? - I to! - A gdje su lijepa tetka Katarina i Elena? - Odmah e ih vidjeti. im se zaustavimo kraj vrata. Koija se dovezla pred kuu, a zakupnik je pucnuo biem. Iz prozora na prvom katu pojavila se lijepa enska glava. - Egon! Napokon si se vratio! Umalo to nisam umrla od dosade dok te nije bilo. Prava je srea to si opet ovdje! r- zaviknu gospoa Katarina. Iz pokrajnjeg prozora pogleda sada i Elena. Dobaci ocu poljubac promatrajui pritom neprekidno djevojicu kraj njega. Egon veselo pozdravi enu i ker i podignu Dagmar iz koije. Doviknuo im je smijui se: - Pogledajte to sam vam lijepo donio! Dagmar je prestraeno promatrala lijepu enu i djevojicu. One su joj domahnule, a Dagmar im takoer mahnu ruicom. Pomalo je uznemireno oekivala to e se dogoditi. Stric ju je unio preko praga u prostrano predvorje. Polagano i paljivo je postavi na pod. A sad je ve gospoa Katarina, vodei ker za ruku, sila ponosno niz stube. Egon pouri prema njoj i pozdravi je na svoj dobroduan i srdaan nain. Neko je vrijeme Dagmar stajala posve sama i nezapaena. Priini joj se da bi morala to je bre otrati iz ove kue natrag svom ocu, tetki Brigiti i Werneru. Kad je zatim primijetila kako je stric Egon podigao svoju ker i njeno je poljubio, sjeti se svog oca a srce je zaboli. Hrabro je progutala suze koje su joj navirale na oi promatrajui pomalo prestraeno to troje ljudi. Sada joj pristupi gospoa Katarina. Ljubazno se nasmijei i prui Dagmar ruku. - Dobro dola, mala djevojice! Dagmar je pogleda ustraeno i prihvati lijepu, bijelu ruku. - Hvala vam, lijepa gospoo! Gospoa Katarina se polaskano nasmijei i skinu Dagmar s glave nj ezinu kapicu. Kad j e primij etila predivnu gustu Dagmarinu plavu kosu okrenula se svom muu. - Kako draesno dijete! Kakva divna kosa! - zaviknu oduevljeno. Ali tada poe usporeivati kosu svoje keri s kosom strane djevojice. Morala je priznati daje Dagmarina kosa bila ljepa. Inae Elena je ipak bila ljepa, a to je umirilo majinu tatinu. Elena im je sada takoer prila i poela kritiki promatrati Dagmar od glave do pete. Nabrala je nosi i rekla nadmeno:

50

GIGA

- Kako je prljava! Egon namrti elo. Elenino mu se ponaanje nije svialo, ve gaje tog trenutka ak i ljutilo. - Zar maloj djevojici nema to drugo rei? Moe zamisliti da nakon dugog putovanja ne moe djelovati tako isto i svjee kao ti. Daj joj ruku i poeli joj dobrodolicu, jer ona je na gost i mora ovdje nai svoj dom. Elena prie Dagmar i ree joj pomalo uvrijeeno zbog oevih rijei: - Dobrodola, djevojice! Elena je govorila njemaki kao i njezina majka, a Dagmarin strah poe pomalo prolaziti. Nasmijeila se: - Oprat u se i presvui haljinu pa vie nee moi rei da sam prljava. Egon se okrene k eni. - Molim te, pobrini se za to da se dijete okupa. U kovegu je svjee rublje. Giuseppe, odnesi koveg u sobu. Neka Marijeta okupa dijete i odvede u krevet nakon to pojede jaja i popije mlijeko. Dagmar je smrtno umorna. Gospoa Katarina dozva Marijetu koja je ve prislukivala puna znatielje. Naredila je to treba uiniti s Dagmar. Egon se obrati svojoj keri. - Poi i ti gore, Elena, i budi kraj naeg malog gosta dok ne legne. - Jesi li mi neto donio s putovanja, oe? - zapita Elena, ne ba oduevljena tim nalogom. - To e saznati kasnije. A sada uini ono to sam ti naredio. Egon podignu Dagmar, srdano je poljubi i nasmijei se: - Poi, dijete moje! Dobra Marijeta e te odvesti u krevet. Kasnije u jo jednom doi k tebi i vidjeti jesi li zaspala. Umorna si. Elena e ostati kraj tebe dok ne legne. Dagmar zagrli strica. inilo joj se kao daje on bio jedini u toj kui koji ju je volio. - Sigurno e kasnije doi, strie? - zapita tiho. - Posve sigurno! A sada pouri i poi s Marijetom. Marijeta je povela Dagmar s istim onim ljubaznim, neiskrenim i namjetenim smijekom kakav bijae i na licima gospoe Katarine i Elene. Elena je zlovoljno pola za njima. Ali majka joj je odluno domahnula, pa je zakljuila da e ipak biti bolje ovaj put posluati oca. Stigavi gore u Dagmarinu sobu bacila se ljutita na stolicu. Paljivo je promatrala kako Marijeta kupa i presvlai djevojicu. Pritom je mahala nogama i dobacila podrugljive primjedbe na raun djevojice koja se iz straha ponaala dosta nespretno. To je dakako inila na talijanskom jeziku, to vie to je Marijeta s njom takoer govorila talijanski. Kad su Dagmarine kovrice zadrale svoj oblik i u vodi, Elena se naljutila, jer je njezinu kosu trebalo svakog dana nanovo kovrcati pomou zagrijanih eljeznih kara. Dagmar se meu njima osjeala neopisivo osamljeno i naputeno. Najradije bi bila zaplakala. Ali ostala je hrabra i dopustila im neka rade s njom to hoe. Posluno je ispila mlijeko i pojela meko jaje, te kruh s maslacem kao stoje bila navikla svako vee. Kadje pojela taj skroman, ali zdrav obrok, spremilajuje Marijeta u postelju. Bila je sretna jer vie nije mogla drati oi otvorene, a nije vie eljela ni gledati u hladne oi svoje sestrine. Suzdrana je daha prislukivala kako su Marijeta i Elena naputale sobu. Kad su se za njima zatvorila vrata uspravila se i paljivo se poela ogledavati po sobi. Izgledala je posve drugaija od njezine lijepe, svijetle sobe kod kue, pune bijela namjetaja. U toj je sobi pokustvo bilo tamno i teko. Tamne zavjese nisu doputale svjetlu da prodre u sobu. Na kamenom je podu leao veliki, areni sag. Nad njezinim se krevetom irio tamno ljubiasti barunasti zastor koga su podravale etiri izrezbarene drvene noge. Dagmar nije slutila da je barun bio prastar, ali inio joj se tako mranim i neprijateljskim da je njezino malo srce zadrhtalo. Ogledavala se zaueno. I nehotice sklopi ruke na molitvu. Ovdje vjerojatno nitko nee doi

51

GIGA

da se pomoli s njom kao to je to kod kue inila majica, a kasnije tetka Brigita. Nakon to se pomolila bila je mnogo mirnija. Ponovno je legla i zatvorila oi, ali bi uvijek ponovno pogledala prestraeno oko sebe i srce joj je snano stalo udarati. eznutljivo je oekivala strica Egona koji joj je obeao doi.

52

GIGA

XVI
Egon je poljubio eni ruku. - Doputa li da najprije stresem putnu prainu, pa da ti tada sve ispriam? - zapitao je. Nakon etvrt sata vratio se u salon k eni. Nestrpljivo ga je iekivala. Sjeo je kraj nje. - Sigurno te zanima to ti imam rei. Ali prije svega reci mi kako ti se svia djevojica? Gospoa Katarina se malo nasmijeila. - Ne mogu rei da Elena nije bila u pravu. Djevojica je doista bila pomalo prljava. Ali tome se ne treba uditi nakon tako dugog putovanja. ini se daje to lijepo i ljubazno dijete. - Tako j e, Katarina! Nadam se da e je zavoljeti, jer onaje ubogo stvorenje vrijedno saaljenja. A uz to ona je i Rudolfova ki. Lijepa ga ena prestraeno pogleda. - Boe moj, zato mi to tek sada kae? - Jer ti moram sve opirno ispriati. Dakle, uj me! Razmiljao je o tome kako bi Katarinu mogao to dublje dirnuti i tako stei njezinu ljubav prema Dagmar. Potresnim rijeima ispriao joj je sve o sumnjama koje su obuzele Rudolfa Strassera. Daje mogao naslutiti staje time prouzroio niti jedna mu rije o tome ne bi prela preko usana. Ali tako je ispriao sve vrlo opirno nadajui se izazvati Katarininu suut. Gospoa Katarina paljivo ga je sluala. Kad je Egon poeo priati o Rudolfovim sumnjama njezino lice poprimi udan izraz. Kad je zavrio sa svojim izvjetajem ree polagano, jo uvijek utonula u misli: - To je vrlo udno. Dakle, to je dijete ki tvog bratia, ali on nije siguran u to. Reci mi, Egone, kad tvoj brati ne bi imao djece, bi li ti bio njegov nasljednik? Trgnuo se prestraeno primijetivi kako su udno sjale njezine oi. Tad izjavi nevoljko: - Ali Katarina, Dagmar je po zakonu Rudolfova ki. - Ne bismo li joj mogli osporiti nasljedstvo? Nabrao je elo i odmahnuo ljutito. - Ne, sigurno to nebismo mogli. Dagmarje po zakonu Rudolfova ki, a on ju je ve oporuno uinio svojom nasljednicom. Sjaj u Katarininim oima se ugasi. - Ali kad je ne bi bilo, ti bi postao Rudolfov nasljednik. Rekao si da si njegov najblii roak... - iva je jo jedna naa sestrina, kako sam sada saznao. Ona dakako nije tako blizak rod Rudolfu kao ja. Rudolf ju je sada uzeo k sebi kao domaicu. Starija je od nas. - Ipak bi ti bio glavni nasljednik da je Rudolfov brak ostao bez djece. Egonu taj razgovor nije bio ugodan, ali morao je priznati: - Da, tako je. Ukoliko Rudolf ne bi oporuno ostavio imetak nekom drugome. Tad se Katarina uspravi. - Dakle jedino to strano dijete stoji izmeu tebe i nasljedstva? Prestraio se od pohotna pogleda svoje ene. Uvidio je koliko je ludo bilo od njega stoje Katarini priao o Rudolfovim sumnjama. Bilo bi sigurno bolje da je sve zadrao za sebe i Katarini rekao neki drugi razlog zbog koga Rudolf nije elio zadrati dijete kraj sebe. - Kakvo strano dijete? - zapita otro. Gospoa Katarina zabaci glavu. - Pa ta Dagmar! Poskoio je. - Sto to govori, Katarina? Rekao sam ti daje Dagmar zakonita nasljednica svog oca. - Ali zacijelo nije njegova ki, ve ki tog putujueg umjetnika s kojim njezina majka luta po svijetu - primijeti otro njegova ena. Uhvatio se za glavu. - To se ne moe dokazati. Budi razumna! Jo jednom ti ponavljam da je Rudolf oporuno sve ostavio Dagmar. Odbaci dakle te lude misli jer ne vode niemu. Nikada ne bih mogao osporiti pravo tom ubogom djetetu. Ne govorimo vie o tome, ve se radije veseli stoje to nesretno

53

GIGA

dijete donijelo neto blagostanja u nau kuu. Rudolf je odredio dosta novaca za njezino uzdravanje. Polovicu e dobiti kao deparac za sebe i Elenu. Za ostatak svote namjestit emo odgojiteljicu koja e obuavati Dagmar i Elenu. A ostat e nam jo i neto novaca za druge potrebe. Uz to je Rudolf odredio izvjesnu svotu za nove nabavke, pa emo kupiti dva konja kako biste se ti i djeca ponekad mogli izvesti. Giuseppe e dobiti bicikl da se moe voziti po potu. Rudolf je odredio toliko novaca za Dagmarinu odjeu da to neemo moi potroiti samo za nju. Zar te to ne raduje? Ali pred njegovom se enom pojavila fata morgana i nije mogla odvratiti pogled od nje. Pred njom se pojavilo ogromno nasljedstvo koje e izgubiti zbog tog stranog djeteta. Ipak joj je uspjelo otrgnuti se od tih misli, jer je znala da bi tako samo naljutila svog mua. Zato samo uzdahnu: - Moramo biti sretni to se barem malko moemo okoristiti Rudolfovim bogatstvom. Na sreu, dobit emo konje. Bilo je nezgodno svaki put zamoliti zakupnika da nam ih posudi. Ionako ba nisu bili lijepi. Moda e nam ak uspjeti i nanovo presvui koiju. - To ti obeavam - izjavi Egon sretan to njegova ena vie nije spominjala nasljedstvo. Nadao se da se toga nikada vie nee sjetiti. Kako je loe poznavao svoju enu! - Htio sam se dogovoriti s tobom i radi odgojiteljice. Rudolf eli da naem njemaku odgojiteljicu, jer su one obrazovanije. Odmah sam se sjetio odgojiteljice djece grofa Ulfina u Firenci, one gospoice Berend. Ulfino mije rekao, kad sam posljednji put bio u Firenci, da ona trai novo namjetenje. Tako rei, ponudio mi ju je za Elenu, ali tada nismo bili u mogunosti zaposliti je. Htio je gospoicu Berend zadrati u svojoj kui dok ne nae novo zaposlenje. Odmah u mu pisati i zapitati je li gospoica Berend jo slobodna. Smatram je pogodnom osobom za taj posao. Govori njemaki, talijanski i francuski. A mislim i neto engleski. Ve je dugo godina u Italiji i oigledno je vrlo sposobna, jer je grof Ulfino inae ne bi preporuio. to misli, Katarina? - Sjeam se te gospoice Berend - kimnu njegova ena. - Vrlo je glazbena, pa je grofovu ker poduavala i u glasoviru. To je vrlo skromna ena. Bila bih sporazumna da poduava Elenu. - Dakle, Katarina, hoe li biti dobra prema tom ubogom djetetu? - uhvati je za ruku njezin mu. Prisilila se nasmijeiti i prepustila mu ruku. - To je samo po sebi razumljivo. Ali njezino srce nije nita znalo o tim rijeima. Uvijek je ponovno morala misliti na to koliko e bogatstvo pasti u ruke tog djeteta koje nije imalo pravo na to. I ta je misao od tog trenutka nikada vie nije naputala. Ugnijezdila se u njezin mozak i ona je neprekidno ponavljala da bi taj imetak pripao Egonu kad ne bi bilo te djevojice. Rudolf Strasser je bio mnogo stariji od Egona, a Egon je ispriao da djeluje bolesno i da se alio na srce. Katarina se ve vidjela u mislima ponovno bogata. Igrala je i opet znaajnu ulogu u drutvu. U ime tog nasljedstva ve bi i sada mogli dobiti visoke zajmove, pa bi mogli nastaviti svojim ranijim sjajnim ivotom. Ukratko, obuzele su je najnemognije elje i neprekidno je neto planirala. I stoje vie u budue osjeala osamljenost u tom dvorcu, to je vie zavist obuzimala njezinu duu. Tome se pridruila i mrnja prema nesretnoj Dagmar, jer je ona po njezinu miljenju, stajala izmeu nje i nasljedstva. Ipak je znala dobro skrivati te misli pred svojim muem. Znala je da Egon nikada ne bi mogao misliti na taj nain. Ali kako je zavist sve vie urastala u njezinu duu, a trebala je nekoga kome je sve to mogla povjeriti, to je postajala sve prisnija sa svojom starom sluavkom u ijoj je dui takoer uspjela probuditi potajnu udnju za tim imetkom. Nakon razgovora sa enom, krenuo je Egon, kako je i obeao, u Dagmarinu sobu. Bio je nezadovoljan samim sobom, to je elei stei Katarininu ljubav za malu Dagmar, odao tajne

54

GIGA

sumnje svog bratia. Ali sad se to dogodilo, a on nije mogao slutiti da e se Katarina ozbiljno pozabaviti tim njegovim rijeima. Dagmar je jo uvijek bila budna kad je pristupio njezinu krevetu. Moda je djevojica nagonski slutila da joj u ovoj kui prijeti opasnost. Ali njezino se malo srce smirilo kad ju je stric Egon poeo smirivati milim rijeima. Njeno ju je pogladio po kosi i duboko dirnut promatrao prestraene oi djeteta. - Spavaj, dijete moje! Spavaj dobro u svojoj novoj domovini! Sutra e sve biti bolje. Naviknut e se, a tetka e Katarina biti dobra prema tebi. A naviknut e se i na Elenu. Spavaj, mala Dagmar! Umorna si. Dijete je poloilo obraz na ruku svog strica i ubrzo zaspalo. Morao je oprezno izvui ruku daje ne bi probudio. Tiho je izaao iz sobe i naredio Marijeti da sutradan ujutro odmah poe do djevojice i bude vrlo ljubazna s njom. Marijeta je to obeala. Jo nije poznavala zle misli svoje gospodarice, jo uvijek ta mala Nijemica nije bila za nju nita do gosta koji plaa za svoj boravak, a njezina je ponosna grofica morala prihvatiti taj novac.

55

GIGA

XVII
Marijeta je ve bila u Dagmarinoj sobi kad se ona drugog jutra probudila nakon dobro prospavane noi. Starica je razvukla zavjese a danje je svjetlo ispunilo sobu. Marijeta jo uvijek nije ula od svoje gospoe da je to dijete stajalo izmeu nje i velikog nasljedstva. Katarina joj je zasad samo ispriala da je Dagmar bila dijete bratia njezina mua. I tako je sluavka bila ljubazna s djetetom kako je to inae bila samo s groficom i njezinim djetetom. Govorila je njemaki s Dagmar, stoje dodue zvualo pomalo udno, ali ju je mala ipak razumjela. Prvo stoje Dagmar traila bile su njezine lutke. - Moram ih izvaditi iz kovega. Tamo nemaju dovoljno zraka. Spavaju u kovegu, a Liza se zasigurno ve prestraila, jer ovu no nije provela sa mnom u krevetu. Na putu nije bilo to mogue, ali sada moje lutke moraju imati svoj red, inae e se razboljeti. Marijeta se nasmijeila. - Izvadit u sve tvoje stvari iz kovega. Nakon doruka doi gore, pa e sama vidjeti kamo u spremiti tvoje stvari kako bi ih kasnije i sama mogla nai. Tako dugo lutke jo mogu ekati, zar ne? Dagmar bi dakako radije proslavila susret sa svojim lutkama, ali ipak je posluno sila u blagovaonicu gdje je trebala dorukovati. Tu je Dagmar ve zatekla svog strica i njegovu obitelj. Stric pozdravi Dagmar. Ponovno ga je osvojila svojom draeu. Odveo ju je do njezina mjesta za stolom nakon to joj je rekao da pozdravi strinu i prui ruku Eleni. Gospoa Katarina se prisilila biti ljubazna prema djevojici. Elena, jutros neto bolje raspoloena, pruila joj je ruku, jer je Dagmar sada bila ista i draesna. Gospoa Katarina pogladi Dagmar po divnoj kosi. - Ova je kosa prirodno kovrasta - izjavi pomalo zbunjeno. Njezin se mu dobroduno nasmijei. - Da, tako Marijeta nee imati posla s kovranjem kao kod Elene. Nije slutio koliko je time povrijedio tatu majku i jednako tako tatu ker. Dagmar je prestraeno promatrala lijepu, ponosnu strinu, a zatim draesnu, ali ne ba odvie ljubaznu sestrinu. Posluno je popila okoladu i pojela nekoliko komada prepeena kruha. Zahvalno je pogledala strica Egona koji se alio s njom i Elenom. Dagmar se veselo smijala njegovim malim alama, ali na Eleninu bi se licu pokazao samo mali, uljudan smijeak. Gospoa Katarina je takoer rekla nekoliko ljubaznih rijei, ali Dagmar nekako nije mogla zavoljeti nju i Elenu, iako nije slutila koliko je teko njezinoj strini bilo izgovarati te rijei. Nakon doruka dopustili su Dagmar da poe spremati svoje stvari uz Marijetinu pomo. - Elena, moe otpratiti Dagmar i pogledati njezine igrake i haljine, ako te to zanima - ree majka. Neto manje zlovoljna nego juer, Elena se odlui otpratiti Dagmar. Bila je znatieljna ima li Dagmar lijepih haljina, ljepih od njezinih. Igrake je ba nisu zanimale, jer se njima vie nije mogla radovati kao druga djeca zbog toga to je prerano sazorila. Drei se za ruke sestrine izaoe iz blagovaonice. Elena je ak i razgovarala s Dagmar, pa je ova bila sretna zbog svega toga. Stella je ve pospremila Dagmarinu sobu. To nije bio Marijetin posao. Usred sobe stajala su tri velika kovega koje je tetka Brigita napunila Dagmarinim stvarima. Na njima je leala torba u kojoj su se nalazile lutke. Kad se Marijeta pojavila, Dagmar je zamolila da smije najprije izvaditi lutke. Elena se poput prave male dame bacila u naslonja njiui svojim draesnim noicama. Dobro se vidjelo daje odluila rugati se svem to e vidjeti. Kad su izvadili lutke ipak je pokazala lagano zanimanje za najveu i najljepu Dagmarinu lutku, jer je bila otmjeno i suvremeno

56

GIGA

odjevena. Dagmar je meutim gledala samo Liu. Pritisnula ju je na srce glasno zajecavi. Poe je njeno milovati. Elena se tada glasno nasmijala pokazujui oigledno gaenje. - Kako moe primiti tu prljavu lutku? Izgleda poput hrpe prljavih krpa. Kosa joj je razbaruena, a lice izgrebeno. Kako samo moe milovati neto tako runo? - zaviknu prodornim glasom. Dagmar je uasnuto pogleda. Zatim pri vinu Liu uza se problijedivi. - To je moje najmilije dijete! Zove se Liza i moja je najljepa lutka. Dobila sam je od svoje drage majice. Ne smije govoriti runo o Lizi. Vrlo je osjetljiva. Elena se ponovno prodorno nasmije. - Izabrala si ogavnu ljubimicu. Nikada jo nisam vidjela tako runu lutku. Morala bi je baciti u vatru i spaliti. Dagmar kriknu kad se Marijeta poe smijati toj maloj, sentimentalnoj djevojici pokuavajui dohvatiti lutku kako bije bacila u vatru. Dagmar je grevito stiskala lutku uza se, a srce joj je ustraeno kucalo. - Ne, mom djetetu nitko ne smije uiniti nita na ao. Elena, kako moe biti tako okrutna i htjeti baciti Liu u vatru. Uplait e se na smrt! Elena i Marijeta ponovno su se glasno nasmijale. - Kako si ti jo glupa! - naruga se Elena. - Lutka je samo lutka, nita ne osjea i ne moe se prestraiti. Ona jest i ostat e runa. Ta tvoja Liza. Dagmar joj nije mogla odgovoriti, samo je nijemo gladila svoju prezrenu lutku i jo ju je vie voljela. Tiho, zajecavi samo s vremena na vrijeme, poloila je i druge lutke na mali kau koji je stajao u njezinoj sobi. Najljepa je lutka privukla Eleninu pozornost. - Ova je mnogo ljepa i svia mi se - rekla je. Zatim je podignula tu lutku i pristupila ogledalu kao da se eli uvjeriti izgleda li dobro s lutkom u naruaju. Dagmar je samo nijemo odmahnula. Elena je zapita: - Ima li ta lutka jo i drugih haljina? Dagmar kimnu i izvue iz torbe skupocjene haljine lijepe lutke. - Igrat u se s njom i preodjenuti je - izjavi Elena. Dagmar se brzo primirila pa je rekla, kako bi umirila samu sebe: - Moe, ako mojoj Lizi nee nita uiniti na ao. Mora znati da mi je majka poklonila Liu i da joj je saila tu haljinicu. Zato ne nosi nikakvu drugu. Elena slegnu ramenima i poe se zabavljati presvlaenjem lijepe lutke. Dagmar joj je pomagala pritom i neko su se vrijeme tako zabavljale u miru. Ostale Dagmarine igrake Eleni se nisu osobito sviale. Bila je i odve nadmena a da bi se mogla iskreno odueviti. Zanimala ju je samo kutija s reketima i mreom za ping-pong. To je namjeravala ponekad igrati sa sestrinom. Ali sada je nije vie zanimala ni lutka jer joj je odjenula redom ve sve haljine. Marijeta je u meuvremenu poela vaditi haljine iz Dagmarina kovega, a Elena je odbacila lutku i promatrala je. Na vrhu je lealo draesno rublje koje se Eleni vrlo svialo. Pojavile su se i druge stvari zbog kojih Dagmar osjeti enju za domom. Marijeta i Elena imale su jo vie put priliku narugati se sentimentalnoj djevojici. Meu rublje poloila je tetka Brigita i sliku Dagmarina oca. Rado bi joj dala i sliku njezine majke, ali Rudolf Strasser je nakon njezina bijega unitio sve slike svoje ene. Tako vie nije postojala nijedna. Kad je Dagmar ugledala sliku oca, problijedilaje i poljubila je. Zatim ju je postavila na noni ormari i poela joj neto aptati to Elena nije mogla uti. Bojala se naime da bi joj se sestrina mogla ponovno narugati. Elena i Marijeta gurnue jedna drugu i nasmijee se. - Tko je to? r zapita Elena podrugljivo. Neto se trgnu oko Dagmarinih usana. - To je moj dragi otac. Ne smije se smijati, Elena, inae u biti tuna. Elena znatieljno pristupi i pogleda sliku. Nakon nekog vremena ree: - Tvoj otac nalii mome.

57

GIGA

I Marijeta je pristupila k slici i pogledala je. - Da, slian je gospodinu. Kao da su braa. Marijeta je imala pravo. Doista je postojala jaka obiteljska slinost meu bratiima. Samo to su crte Rudolfova lica bile mnogo odlunije od crta njegova bratia. - Zato toliko i volim strica Egona, jer ponekad nalikuje mom ocu. Marijeta poe sada usporeivati obje djevojice. Zatim ree: - Ti si pomalo nalik njemakoj djevojici, Elena! I doista su tog trenutka obje djevojice bile podosta nalik jedna drugoj. Dagmarino, inae okruglo lice, posljednjih je dana smravilo zbog uzbuenja i napora. Bila je i bljea nego inae, pa su njezine crte postale izraajnije. Nije bilo sumnje, postojala je obiteljska slinost meu tim djevojicama, a to nije izmaklo Marijetinim otrim oima. Da li bi se Rudolf Strasser rijeio svojih sumnji kad bi uo te Marijetine rijei? Sad poee vaditi Dagmarine haljine. Elenu je to tako zanimalo, pa se posve pribliila velikom kovegu. Sviale su joj se Dagmarine haljine pa je odluno zahtijevala da neke od njih odjene. Dagmar je to rado dopustila, radujui se stoje posjedovala barem neto emu se Elena nije rugala. Elena nije bila via od Dagmar, iako je od nje bila starija godinu dana, tako da su joj Dagmarine haljine dobro pristajale. Tetka Brigita je za svoju ljubimicu nabavila potpuno novu opremu, kao to je to elio njezin otac. I tako su se pojavile draesne haljine jedna za drugom. U Eleninim se oima ukaza runa zavist i ona poe plakati. Dagmar je imala mnogo haljina koje su bile ljepe od njezinih. Osobito joj se sviala svijetla haljina od ipaka sa irokim svijetloplavim svilenim opasaem. Stajala je pred ogledalom i promatrala se sa svih strana. Dagmar nije mogla shvatiti da su Eleni haljine bile tako vane. A kad je primijetila da Elena plae jer to nije bila njezina haljina ree dobroduno: - Poklonit u ti tu haljinu, jer ti se tako svia. Posve je nova i nisam je jo nosila. Ako te veseli, uzmi je. Elena zaueno pogleda sestrinu. Njezine suze prestadoe tei. Nije mogla shvatiti zato joj je Dagmar poklonila haljinu. - To govori samo zato da se pravi vana. Ne pada ti ni na pamet da mi pokloni tu lijepu haljinu. Dagmar kimnu, a srea obasja njezino draesno lice. Nju je radovalo to moe Eleni prirediti radost. - Mislim to ozbiljno. Imam jo dovoljno haljina, pa ti je rado poklanjam. Elena eljno pogleda Marijetu. Ova joj namignu i kininu. Najradije bi uzela sve te haljine za svoju ljubimicu Elenu. Zato su toj njemakoj djevojici bile potrebne tolike haljine, ako Elena nije takoer imala jednak broj. Elenine su suze brzo presahnule. Shvatila je da to Dagmar misli ozbiljno. Sada se u njoj rodi elja da iskoristi Dagmarinu dobrodunost kako bi dobila jo i vie haljina. Izigravala je, meutim, osobu, koja je udostojala prihvatiti Dagmarinu elju inei joj pritom uslugu. - Kad me ve moli uzet u tu haljinu. Ionako mi pristaje bolje nego tebi. Mogla bi mi odmah pokloniti i crnu haljinu s bijelim uzorkom. Zacijelo ti ne pristaje dobro. Dagmar je ba voljela tu lijepu haljinu, ne zato jer joj je pristajala ili ne, kako je to govorila Elena, ve radi njezine boje. Dagmar je jo bila premala a da bi pomiljala na to kako svaka haljina izgleda drugaije na drugoj osobi. Ali razmiljala je samo trenutak, a zatim je dohvatila haljinu i pruila je Eleni nasmijeivi se. - Uzmi i nju! Ali ne smije se vie rugati mojoj Lizi. Elena brzo dohvati haljinu i poe skakati po sobi. To tato stvorenje nita nije moglo obradovati toliko koliko lijepe haljine. I stara se Marijeta radovala. Tog trenutka ue u sobu gospoa Katarina. Dagmar se odmah prestraila. Ponosne i hladne oi lijepe strine plaile su je i nije znala to bi rekla u njezinoj prisutnosti.

58

GIGA

Elena brzo skoi do majke i poe joj priati da joj je Dagmar poklonila dvije lijepe haljine. Lijepa gospoa Katarina kao daje htjela na trenutak istrgnuti haljine iz Eleninih ruku. Ali tada se dosjetila. Nije li Elena imala vie prava nositi te haljine za koje je plaao Rudolf Strasser od tog uljeza koji je stajao izmeu nje i nasljedstva? Iznenada zabaci glavu i izjavi ponosno: - Moe zadrati haljinu, jer je stric Rudolf ionako odredio da pola stvari, koje je Dagmar donijela sa sobom, pripadaju tebi. On ti ih poklanja, a ne Dagmar. Elena poe glasno klicati i baci se na Dagmarine haljine. Djevojica je donijela sa sobom osam novih haljina. Gospoa Katarina odredi posve mirno: - Moe dakle uzeti jo dvije. Za Dagmar e ostati etiri i to je posve dovoljno. Ionako je donijela sa sobom jo nekoliko rabljenih haljina. Ne obazirui se na Dagmar, majka, ki i stara Marijeta poee odabirati haljine. Dakako, izabrale su najljepe za Elenu. Nitko nije znao to se pritom dogaalo u Dagmarinu srcu. Stajala je po strani, nezamijeena od njih, i promatrala to rade s njezinim stvarima. Rado bi poklonila sve svoje haljine Eleni da ju je ova zamolila za to. Prepustila bi joj i polovicu, ali da su joj sami oduzimali ono to su htjeli to joj se inilo nepravedno. Znala je posve dobro da je tetka Brigita sve to odabrala za nju i rekla joj da joj otac sve to poklanja kako bi je obradovao. A sad je strina Katarina govorila da polovica pripada Eleni. Ali nije rekla nita. Vidjela je jo kako su svijetlo modra, plisirana haljina od svilenog krepa i draesna kotska haljina zavrile u Eleninu posjedu. Njoj su ostavili nekoliko jednostavnih, praktinih haljina i ruiastu haljinu od batista s ipkama jer ta nije pristajala Eleni. Ponosna grofica je takoer na vrlo neotmjen nain dohvatila cipele i arape, dio rublja i razne zgodne sitnice koje je tetka Brigita odabrala s toliko ljubavi. Grofica je naime eljela potroiti sav deparac samo na sebe, jer je Elena sada bila opremljena. Marijeta je morala odmah sve te stvari odnijeti u Eleninu sobu koja se nalazila kraj Dagmarine. Sad kad se Elena opet mogla pozabaviti neim drugim, rekla je zlobno pokazujui na Dagmarin krevet: - Pogledaj tu uasnu, ogavnu lutku koju je Dagmar stavila na svoj krevet. Gospoa Katarina prie krevetu i trgnu se. - Kako moe tako neto prljavo staviti na isti krevet? Brzo je podigni i baci u smee. Elena prie vanim korakom i poe se buniti: - Htjela sam ve tu runu lutku baciti u vatru, ali tad je Dagmar poela vikati i nije mi dopustila prii lutki. Gospoa Katarina je vrcima prstiju dohvatila lutku i dobacila je Marijeti koja je upravo ulazila u sobu. - Baci to udovite u vatru! Ogavna je! Dagmar je stajala kao ukoena kraj njih i nije mogla shvatiti da je Elena, nakon to je dobila njezine najljepe haljine, mogla jo uvijek toliko mrziti Liu. Ali sad se naglo trgnula kad je primijetila kako Liza leti kroz zrak i ula daje ele baciti u vatru. Potrala je uasno uzbuena za Marijetom koja je ve bila izala nosei lutku u kuhinju da je spali. Dagmar je vikala za njom u krajnjem oaju. - Nemoj mojoj Lizi nita uiniti! Ne smije je spaliti! Plaui trala je za Marijetom niz stube. Egon Strasser je uo njezin glasan pla. Vidio je Marijetu koja je silazila niz stube i Dagmar kako tri za njom. Stao je na put sluavci prije nego to je ova mogla pobjei od njega. - Sto se ovdje dogaa? - zapita strogo. - Strie Egon, Marijeta hoe baciti Liu u vatru. To e je boljeti. Znam kako to boli. Spalila sam jednom prst i to me vrlo boljelo. Molim te, ne dopusti da joj nanesu bol. Reci Marijeti da to ne smije uiniti. Drui po svem tijelu Dagmar zagrli strica.

59

GIGA

Egon Strasser je uo od tetke Brigite koliko Dagmar voli runu lutku zato to ju je dobila od majke. Tetka Brigita je time eljela dokazati Egonu kako toplo srce ima djevojica. Sjetio se toga, oduzeo Marijeti lutku. Oi stare sluavke odavale su koliko je eljela spaliti lutku. - Zato to radi, Marijeta? - Moja lijepa grofica mije to zapovijedila. Lutka je vrlo prljava. - Tu lutku nee spaliti! - ree Egon odluno. Marijeta ga pogleda bijesno. - Tad e se grofica ljutiti na mene - poe prigovarati. - Gdje je moja ena? - U sobi male njemake gospoice. Egon uhvati Dagmar za ruku nastojei je umiriti. Obrisa joj suze. Dagmar je vrsto privinula lutku uza se i jo uvijek jecala zabrinuto i ustraeno drui cijelim tijelom. Egon poe s djetetom do svoje ene. Ona ljutito pogleda lutku u Dagmarinu naruaju. - Katarina, ne smije nareivati takve stvari. Djevojica je uasno uzbuena. Dre po svem tijelu. Katarina zabaci glavu. - Ova je lutka vrlo prljava i ne mogu dopustiti da ostane u mojoj kui - ree grubo. - Vjerojatno je to jedina uspomena koju to ubogo dijete ima na svoju majku. Voli je svim srcem i ne smije je dati spaliti. - Kako smijeno, Egone! Tolika buka zbog te lutke! Takve sentimentalnosti morat emo brzo istjerati iz tvoje neakinje. - To ti nee uspjeti - odgovori Egon s udnim smijekom. - Potrebno je to manje je podsjeati na njezinu majku. Samilosno je pogladio Dagmarinu glavu. - Katarina, dakako ne moe se uivjeti u duu tog djeteta. To mi je poznato. Neka Dagmar barem jo neko vrijeme zadri tu lutku. Mora se najprije priviknuti na ovu kuu. Sjeti se to je to dijete izgubilo posljednjih dana. Potedi je - molio je nastojei ne izazvati bijes svoje ene. Sada se i Dagmar ohrabrila. - Poklonit u Eleni jo i preostale haljine, strie Egon, ako smijem zadrati svoju Liu. Nagnuo se prema njoj. - Kakve haljine eli pokloniti Eleni? - Sve, koje mi jo nije uzela. Egon pogleda svoju enu. Ova je lagano pocrvenjela pa odgovorila prije no stoje Dagmar mogla na talijanskom jeziku: - Dagmar je donijela sa sobom osim noenih jo i osam novih haljina. Nee ih moi iznositi, jer e ih prerasti. Zato je Eleni poklonila neke od njih jo prije no to sam stigla gore. Mislim da je to u redu. Ponosna je grofica ponekad znala brzo izvrnuti istinu. Njezin je mu meutim bio uvjeren daje rekla istinu. - Ako misli da ih Dagmar nee moi iznositi tad je to u redu -rekao je, a zatim nastavio, nagnuvi se prema Dagmar: - Ne mora Eleni dati vie niti jednu od svojih novih haljina. Lijepo je od tebe to si joj poklonila ove. Nitko ti nee oduzeti lutku. Tetka Katarina nije znala daje toliko voli. Dagmar je zahvalno pritisnula obraz na njegovu ruku a on ju je poljubio i pogladio. Katarina slegnu ramenima i ree podrugljivo: - Boe moj, toliko buke zbog tih krpa! Kako ste vi Nijemci sentimentalni! Egon je zamiljeno pogleda. - Dogovorili smo se Katarina, da emo uzajamno obratiti pozornost na razlike meu nama. Ovdje se nije radilo o prljavim krpama, ve o njenom srcu koje je branilo svoju najmiliju lutku. Sjeti se to je mala proivjela u posljednje vrijeme. To bi bilo odve i za odraslog ovjeka. Izgubila je roditeljsku kuu, a i majku jo nije prealila.

60

GIGA

Katarina ga je jo uvijek promatrala podrugljivim pogledom. - Kako moe tom malom bastardu obraati toliku pozornost! - ree otro. Njegovo elo pocrveni, a oi mu odavae srdbu. - Katarina, tu rije ne elim nikada vie uti! Dagmar je, i uvijek e za mene ostati, ki mog bratia. Nemoj to zaboraviti! - Jo e me i prekoravati zbog te male! Hoemo li se zbog nje svaati! Zar nije dovoljno to stoji izmeu tebe i bogatog nasljedstva? Tamno rumenilo obli njegovo lice i ponovno se prekori to je odao svojoj eni Rudolfovu sumnju. Tako estoko kao nikad ranije zaviknu: - uti! Ni rijei vie o tome! alim to sam ti uope neto rekao o bolesnim sumnjama mog bratia. Mislio sam da si velikodunija. Njezine oi zasjae. - Ne zaboravi, Egone, ne doputam da sa mnom tako govori. Uhvatio je njezinu ruku i poljubio je. - Oprosti, naljutio sam se! Ali tvoja je glava puna ludih misli. Moram ih istjerati. Budui su mu i ena govorili talijanski, Dagmar ih nije razumjela. Ali Elena je naulila ui, kao i uvijek kad bi se njezini roditelji svaali. Egon Strasser dohvati sliku svog bratia i prui je eni. - Ne nalazi li slinost? Katarina nije htjela tjerati mak na konac pa je pogledala sliku. - Nalik ste jedan drugome, to sam ve ranije primijetila. - A Marijeta kae da smo Dagmar i ja nalik jedna na drugu -nastavi Elena sigurnou male dame. Otac i majka ih pogledae paljivo i doista tog trenutka kad su ih obje djevojice promatrale, ta je slinost bila oita. Egon je odmah iskoristio priliku da uvjeri svoju enu kako je Dagmar doista Rudolfovo dijete, jer ju je i predobro poznavao a da se ne bi plaio kako bi se pomisao na veliko bogatstvo mogla ugnijezditi u njezinoj glavi. - Da, zaista postoji slinosti izmeu Elene i Dagmar. To je obiteljska slinost Strasserovih. Zar ne uvia daje Dagmar doista Rudolfovo dijete? Inae te slinosti ne bi bilo... Katarina je takoer opazila da ta slinost postoji, iako nije bila tako velika kako je to tvrdio njezin mu. Ali pomisao da e Dagmar neopravdano naslijediti Rudolfovo bogatstvo ve je tako duboko obuzela njezine misli da ju je zaslijepila. - Ne, nikakva slinost ne postoji. Dagmar ima posve druge oi. - Oi nije naslijedila od svog oca, kao ni Elena od mene. Elena ima tvoje oi, a Dagmar ima oi svoje majke. Ali usprkos tome Elena mi slii, to si tvrdila i sama. A isto tako je i Dagmar nalik svom ocu. To istom sada upada u oi, inae bih Rudolfa odmah bio upozorio na to. Katarini to nije odgovaralo. Iako jo nije znala na kakav bi nain mogla osporiti Dagmar pravo na nasljedstvo, ipak je neprekidno razmiljala o tome. Zato brzo odgovori: - Savjetujem ti da se ne mijea u to. Ne vidim ni najmanju slinost. A to se nas uope tie to Rudolf misli o tom djetetu? Egon je bio sretan stoje to njegova ena rekla. - Katarina, ima pravo! Zaboravimo sve to! I neka dijete zadri svoju lutku! Gospoa Katarina okrenula se prema Marijeti koja je upravo ula u sobu. - Marijeta, neka djevojica zadri lutku. Uklonit emo je jednoga dana kad nee biti toliko vike - ree talijanski. Azatimbrzo izae iz sobe. Egonjo jednom pogladi Dagmarinu glavicu, nasmijei joj se i poe za enom. Dagmar je sjela u kut i poela uljuljavati u san svoju prezrenu lutku. Bila je uzbuena do dna srca. Osjeala je neizmjernu zahvalnost prema stricu Egonu jer je spasio njezinu Liu od smrti u vatri. Marijeta i Elena razgovarale su na talijanskom o Eleninim haljinama, dok su

61

GIGA

Dagmarine stvari spremale u ormar. Kad je Dagmar povjerovala daje njezina lutka zaspala, poloila ju je ponovno na krevet i pokrila je. Tad je poela nijemo spremati svoje igrake kako joj je naredila Marijeta. Kad je prelistavala slikovnice, ispala je iz njih konata mapa u veliini muke lisnice koju je netko gurnuo meu knjige. Dagmar nije poznavala tu mapu, pa ju je otvorila elei vidjeti stoje to tetka Brigita spremila. Umalo to nije zaviknula od radosti, ali stisnula je usne dobacivi prestraeni pogled na Marijetu i Elenu. Plaila se da bi joj mogli oduzeti ono to je upravo bila otkrila. U konatoj je mapi bila slika koju je snimila Dagmarina majka, kratko vrijeme prije no to je napustila svog mua. Prikazivala je mali paviljon u vrtu kue Strasserovih a pred njim tetku Brigitu i kraj nje Wernera Falknera koji je drao u naruaju Dagmar. Vrlo se dobro vidjelo lice tetke Brigite, a i Wernera Falknera. Leonora je snimila tu sliku jednoga poslijepodneva kad su tetka Brigita i Werner doli na aj. Tad zasigurno nije slutila kakvu e utjehu pruiti ta slika njezinoj ubogoj maloj djevojici. Dagmarine su ruke drhtale od straha da bi joj mogli oduzeti tu sliku. Potajno ju je spremila sa svojim slikovnicama u ormari. Kad bude sama, udubit e se u promatranje te slike koju joj je tetka Brigita spremila. Sada su kovezi bili prazni, a Marijeta je pospremila sobu. Pritom joj je pala u ruke poluprazna kutija bombona koju joj je Werner poklonio. Elena je na veliku Dagmarinu alost poela odmah jesti bombone. I Marijeta ih je kuala. Dagmar je boljelo srce kad je to vidjela, ali nije se usudila prigovoriti. Spremila je samo praznu kutiju koju je Elena bacila na pod kako bije Marijeta mogla kasnije odnijeti. Spremila ju je u svoj ormar s igrakama. Htjela ju je sauvati kao uspomenu na dobrog Wernera. Kad su Marijeta i Elena neto kasnije izale iz sobe i Dagmar ostala sama, svukla je Lizi prljavu haljinu i oprala je u umivaoniku. Zatim ju je objesila na prozor. Sada nitko vie nee moi rei daje Liza prljava. Dagmar nije obraala pozornost to haljina ba nije postala ljepa od pranja i to su se boje razlile. Odahnula je kao nakon tekog rada pa je ponovno izvukla fotografiju iz konate mape i poela je promatrati. inilo joj se kao da vie nije tako osamljena kad je vidjela pred sobom milo lice tetke Brigite. Ono kao da joj je govorilo: budi hrabra, pa e ocu donijeti sunce. I Werner Falkner promatrao ju je tako milo svojim sivim oima. Drao ju je vrsto u naruju kao da je eli tititi i uvati. Kako je lijepo bilo to je imala tu sliku. Pritisnula ju je na srce osjeajui se bogatom zbog tog blaga.

62

GIGA

XVIII
Prolo je nekoliko tjedana otkad je Dagmar ivjela u dvorcu Consistelli. U tim je tjednima doivjela mnogo boli i ogorenja. Elena ju je muila svojom priroenom okrutnou koliko god je mogla, a ponosna strina Katarina promatrala ju je neprijateljski svojim tamnim oima tako daje njezino ubogo malo srce drhtalo od straha. U prisutnosti Egona bila je uvijek dobra prema njoj, ali Dagmar je primijetila da ta ljubaznost nije bila iskrena. Katarina se dobro uvala da u prisutnosti svog mua ne napadne djevojicu. I Marijeta je iz dana u dan postajala neljubaznija prema Dagmar. Vjerovala je da to duguje svojoj gospoi grofici. Tako je iskaljivala na maloj djevojici svoje loe raspoloenje i krivila je za stvari s kojima nije imala nikakve veze. Marijeti je jo davno povjerila gospoa daje Dagmar bastard i da ju je otac odbacio jer on i nije bio njezin otac. Njegova je ena naime pobjegla s nekim sviraem, a taj je bio pravi Dagmarin otac. U povjerenju Katarina je ispriala Marijeti i to, da e Dagmar bez ikakva prava stei ogromno nasljedstvo koje bi inae pripalo njezinu muu. - Kad je ne bi bilo, Marijeta, mi bismo postali bogati. Mogli bismo ponovno ivjeti u palai u Rimu kao ranije. Samo to dijete stoji izmeu nas i nasljedstva. Zbog toga djeteta moram provoditi ivot u osami u tom dvorcu, a Elena mora nositi poklonjene haljine i venuti u samoi poput svoje majke. Moe shvatiti da to dijete ne mogu voljeti, kako to zahtijeva moj mu. Mrzim je, da, mrzim je! Tako je Katarina govorila Marijeti, a to je bilo dovoljno daje starica postala ogorena Dagmarina neprijateljica. Ljutila se na gospodina to je uvao to dijete koje je oduzelo njegovoj eni i keri mogunost lagodna ivota. Ali Katarina je preporuila Marijeti da bude vrlo oprezna i ne pokae pred gospodinom svoje osjeaje, jer bi se inae mogao naljutiti. I tako se Marijeta morala ograniiti na to da svoju mrnju prema Dagmar iskae povremenim udarcima. Radovalo ju je kad je prilikom odijevanja mogla gurati Dagmar ovamo i onamo, eljanjem joj upati kosu i nanositi razne druge neugodnosti. Dagmar je nagonski osjeala mrnju i bijes oko sebe. Postajala je sve tia i tia, a pritom je sazorila prije vremena. Nalazila bi utjehu jedino u slici tetke Brigite i Wernera Falknera kojima bi doaptavala sve o svojoj nesrei. - Dragi Werner, ne bi li ti mogao mom ocu rei kako mi je ovdje loe? Ne bi li ga mogao moliti da me odvede kui? I ti, draga tetko Brigita? Tako je aptala slici. Nije se usudila obratiti izravno slici svog oca, jer to je dulje bila daleko od njega, to joj se njegovo lice inilo sve mranije i stroe. Povjeravala bi se i svojoj lutki Lizi. Njoj je govorila sve to inae nije povjeravala nikome. Neki fini osjeaji spreavali su Dagmar u tome da se obrati stricu Egonu, koji je uvijek bio dobar i ljubazan prema njoj. Na poetku bi mu se ponekad obraala sa svojim potekoama, ali je primijetila da mu zadaje bol i da se tada ljuti na strinu Katarinu. Ta ju je gledala takvom mrnjom da se napokon vie nije usuivala neto rei stricu Egonu. I tako se ograniila na to da svoju bol povjerava lutki Lizi ili maloj slici. Ali tada joj je jo jednom duboka bol pogodila srce. Lutku Liu bi uvijek prije spavanja poloila u krevet do svojih nogu tako da ju je odmah ujutro vidjela. Jednoga se jutra ponovo probudila i jo u polusnu pokuala dohvatiti Liu. Ali njezine su ruke hvatale u prazno. Lutke nije bilo. Prestraeno poskoi iz kreveta i bosonoga, u nonoj koulji, potri hladnim kamenim podom do Elenine sobe. - Elena, moja je Liza nestala! Jesi li je vidjela? - zapitala je guei se u suzama. Drhtala je od straha za svojom ljubljenom lutkom koja je za nju predstavljala mnogo vie od obine lutke, jer je to beivotno bie nadahnula svojim bolovima i enjom. Elena se pospano uspravila. - Nisam je vidjela, zna da se ne brinem za tu uasnu lutku. Vjerojatno ju je Marijeta

63

GIGA

napokon bacila u vatru, kamo ve dugo spada. Tog je trenutka Marijeta ula u sobu. Dagmar je drhtala po svem tijelu i stajala kao ukoena pred starom sluavkom. - Moja lutka! GdjejemojanajmilijaLiza?-procijedinapokon hrapavim glasom. Marijeta se okrutno nasmijala. - Ve dugo gori. Jutros sam je potajno odnijela i spalila. Ta prljava lutka nije mogla dulje ostati u kui. Dagmar je stajala neko vrijeme kao okamenjena od boli. Tad iznenada rumenilo obli njezino lice, njezino se vitko tijelo uspravi i ona se divljim krikom baci na iznenaenu sluavku, te je poe vrsto stisnutim akama udarati po pakosno nacerenom licu. Inae tako dobroduno dijete kao daje tog trenutka poludjelo od bola. Udarala je sluavku i glasno jadikovala. Marijeta se htjela obraniti od djeteta i poe ga ljutito tresti jer su je udarci boljeli, iako joj ih je zadavala djeja ruka. - Ti mali vrae! Tui e odrasle ljude? Priekaj, pokazat u ti! Htjela j e udariti Dagmar, ali tog trenutka se Dagmar onesvij estila i udarila o kameni pod. Ta uasna bol i njoj tako strana srdba izazvali su kod nje ivani ok zbog koga se onesvijestila. Marijeta se sada ipak prestraila, a Elena je skoila iz kreveta i potrala po majku, glasno viui. Ova se pojavila kad je Marijeta upravo stavljala jo uvijek onesvijetenu Dagmar na postelju. Marijeta joj poe priati to se dogodilo, dakako u jednom za nju povoljnijem svjetlu. Katarina je hladnim pogledom promatrala djevojicu koja je jo uvijek bila u nesvijesti. Ali prije no to je mogla neto rei Marijeti pojavio se Egon Strasser koji je uo Eleninu viku. - Sto se opet dogodilo? - zapita pristupivi Dagmarinu krevetu. - Ta smijena djevojica se onesvijestila kad je primijetila da je Marijeta napokon potajno odnijela onu uasnu lutku i spalila je - poe mu podrugljivo govoriti njegova ena. Egon se zabrinuto nagnuo nad dijete. Uinio je sve to se u takvim sluajevima radi da bi je probudio iz nesvijesti. Pritom nije nita govorio, ve je samo prigovarajui promatrao enu, kao to to jo nikada ranije nije inio. Tek nakon nekog vremena, kad je primijetio da se Dagmar ponovno mie, izjavio je ozbiljno i strogo: - Je li to bilo potrebno, Katarina? ena se uvrijeeno trgnula. - Nemoj mi prigovarati to sam tu hrpu bakterija dala spaliti. Mislila sam da je to potrebno, a uz to je bilo ogavno kako je Dagmar pritiskala lutku uza se. Naredila sam Marijeti da lutku uzme rano ujutro i da joj neto ispria to bi je moglo umiriti. Kako sam mogla i pomisliti da e se djevojica odmah onesvijestiti, nakon stoje akama napala ubogu Marijetu. Nikad jo nisam srela tako ludu malu djevojicu. Egon se jo uvijek brinuo za Dagmar. - Tu tvoju ispriku mogu prihvatiti samo ako povjerujem da si doista imala dobre namjere. Uope ne moe razumjeti tako osjeajno dijete. Moda je to i njemaka sentimentalnost, ali meni se ini dirljivom. - Boe moj, rekla bih da to dij ete voli vie od svog vlastitog - ree ljutito gospoa Katarina. - Zavolio sam je! Pogledaj to blijedo lice! Sada, kad ima zatvorene oi, jo vie slii mom bratiu. Nikada vie ne bih mogao posumnjati u njezino porijeklo. Ali Katarina to nije htjela vidjeti. Nije mu odgovorila, a Egon i nije oekivao odgovor. Rekao je samo tiho: - Ostavite me nasamu s njom! Dolazi k svijesti, pa bi se prestraila kad bi vas ugledala pokraj sebe. Njegova ponosna ena rado je napustila sobu. Marijeta i Elena krenue za njom. Sve tri pooe u Eleninu sobu. Tamo je Katarina mranim izrazom lica pristupila prozoru, dok je Marijeta odijevala Elenu.

64

GIGA

Egon Strasser gladio je Dagmarinu ruicu i trljao octom njezino elo. Napokon je Dagmar otvorila oi, a Egon primijeti zabrinuto da su bile grozniave. Njezina se ruka trzala u njegovoj a ogledavala se prestraeno i zbunjeno. Tad se uspravila i bolno pogledala prazno Lizino mjesto na krevetu. Drui je klonula natrag u jastuk kad nije vidjela svoju lutku. - Strie Egon, spalili su moju ubogu lutku. Kako je morala patiti! Nisam mogla drugaije. Marijeta se smijala, a moje je ubogo dijete moralo tako patiti. Tukla sam je. - Smiri se, drago dijete! Liza nije morala patiti. Umrla je u noi, a da to nije ni primijetila. Tad ju je Marijeta spalila. Liza zacijelo nije nita osjetila. Dagmar je poela bacati glavicu ovamo i onamo. - Ali sada vie nemam Liu i srce me uasno boli. Kad bi to otac znao ponovno bi me ljubio i grlio kao ranije, i ne bi se vie ljutio na mene. Egon Strasser, koji je inae bio lakomislen svjetski ovjek, morao je stisnuti zube jer ga je duboko dirnula bol te male djevojice. Njeno ju je poljubio u obraz i pritom osjetio da gori od groznice. Oigledno se neka bolest krila u Dagmarinu tijelu, a to gaje i pomalo utjeilo. Zasigurno se ne bi bila onesvijestila daje bila posve zdrava. Brzo je ustao i priao kunoj apoteci da uzme sredstvo za sniavanje groznice. Egon je imao klju apoteke. Lijenik je naime ivio u Sorinu, najbliem selu, pa su nekada bili potrebni sati prije no to bi doao. Morao je sam neto poduzeti. Rastopio je dakle pilulu za sniavanje groznice i dao je Dagmar. Tada joj je namjestio jastuk i poao u susjednu sobu. - Dagmar je bolesna, ima visoku groznicu. Odmah u poslati Stellu u njezinu sobu. Ostat e kraj nje. Marijeta ne smije sada poi k njoj, a ti i Elena nemojte ulaziti dok ne saznamo to je s Dagmar. Poslat u odmah Giuseppea po lijenika. Rekavi to, napustio je sobu. Pozvao je Stellu, dobrodunu kunu pomonicu, i naredio joj neka ostane kraj Dagmar i neka joj stavlja hladne obloge na glavu. Potom je pozvao Giuseppea i naredio mu neka upregne nove konje u koiju i poe po lijenika u Sorino. Egon je nabavio nove konje a uz to dao i presvui koiju. Giuseppe je dobio krasnu livreju. Katarina se ve nekoliko put izvezla na etnju s Dagmar i Elenom. Ljutilo ju je dakako to ih je Dagmar morala pratiti, ali njezin je mu tvrdio da konji zapravo pripadaju djevojici, to dakako ponosnoj grofici nije bilo drago. Ali ponaala se u odnosu na konje jednako tako kao i prema Dagmarininim haljinama. Zamiljala je daje imala vie prava na njih od tog bastarda. Egon se vratio djevojici koja je leala u postelji crvena lica i sklopljenih oiju. Bacala je nemirno glavu po jastuku. Stella joj je stavljala obloge na glavu i pokuala smiriti Egona. - To su ospice, i moja mala sestra ih je imala. Jednako je tako poelo. Evo, ve se vide crvene mrlje. Zacijelo se dijete ve nekoliko dana loe osjea. Malo je jelo i kaljalo. Egon osjeti olakanje. Ako je Dagmar doista imala samo ospice tada to nije bilo opasno. Elena ih je ve imala prole godine. Sad je kod Dagmar primijetio te iste male crvene mrlje. Ali nije bilo dobro to nitko nije primijetio da se dijete loe osjea. Uboga mala, nije bilo majinskog oka koje bi je uvalo, pomisli tuno. Naredio je Stelli da ostane kraj Dagmar i da joj neprekidno mijenja obloge. Uz to je mala bolesnica trebala dobivati sok od limuna. Zatim je doviknuo kroz prozor Giuseppeu, koji je upravo prolazio, neka ree lijeniku da se dijete vjerojatno razboljelo od ospica. Tad je lijenik mogao odmah donijeti sa sobom potrebne lijekove. Zatim je ponovno otiao do svoje ene i javio joj od ega se Dagmar vjerojatno razboljela. - To nije opasno. Svako dijete mora dobiti tu bolest. Na sreu, ih je Elena ve preboljela. Ne moramo se plaiti zaraze. Sad barem znam zato se Dagmar onesvijestila, nakon stoje poput luakinje napala Marijetu. Bolest je bila razlog tome, a ja sam vjerovala da se toliko uzbudila zbog te glupe lutke. - Zaista se uzbudila, Katarina!

65

GIGA

- Mora i sam uvidjeti da smo lutku morali spaliti. Sigurno je bila puna bakcila, pa moramo biti sretni daje dobila samo ospice. Egon nije mogao porei da njegova ena nije bila u pravu. Ali ipak je osjeao daje Dagmar sretala u njegovoj kui malo ljubavi i panje. Niti njegova ena, a niti Elena nisu se ponaale prema Dagmar onako kako je on to elio. Za staru je Marijetu ve znao da nikoga na svijetu ne voli toliko koliko njegovu enu i ker. Oekivao je dolazak njemake odgojiteljice. Dogovorio se s gospoicom Berend, a ona je trebala nastupiti na posao za nekoliko tjedana. Egon odlui da e tu razumnu i pametnu enu upozoriti koliko mu je vana Dagmarina dobrobit. Morala se prvenstveno pobrinuti za Dagmar, iako se i Elena trebala okoristiti njezinom obukom. Ta gaje misao donekle umirila.

66

GIGA

XIX
Lijenik je zaista ustanovio da su to bile ospice. Dagmar je nekoliko tjedana bila bolesna, ali je preboljela tu bolest bez posljedica. Bilo je ipak udno kako je tiha i zamiljena bila za vrijeme bolesti. I nakon to se oporavila jo je uvijek ostala tiha. Kao daje ostarila nekoliko godina. Leala je tiho i strpljivo u postelji. Samo kad bi ugledala Marijetu ili Katarinu postajala bi nemirna i prestraeno ih promatrala, kao daje slutila da joj nisu sklone. Katarina se dodue ponekad nastojala nasmijeiti i rei nekoliko ljubaznih rijei, osobito kad bi njezin mu bio prisutan. I Marijeta bi se smijeila, ali Dagmar je osjeala kako je sve to bilo lano. Dok se Dagmar jo oporavljala, u dvorac je stigla gospoica Berend. Bila je to starija ena koja je ve petnaest godina odgajala tuu djecu i ve deset godina ivjela u Italiji. Marti Berend bilo je oko etrdeset godina, pa je bila pomalo iscrpljena od svog napornog posla. Bila je zadovoljna to e u tom naputenom dvorcu nai mir za svoje napete ivce. To vie stoje zrak ovdje bio mnogo bolji nego u Firenci. Njezina je vanjtina bila beznaajna, osim pametnih oiju iza naoala. Egon Strasser upoznao ju je s njezinim dunostima. Rekao joj je da ju je doveo uglavnom zbog svoje male neakinje, ali da e i njegova ki prisustvovati obuci. - Morat ete poeti ispoetka, gospoice Berend, jer vae nove uenice ne znaju jo ni itati ni pisati. To je gospoici Berend bilo drago, jer tako obuka nee odmah biti naporna. - To mije ak i drago, gospodine Strasser! Tako u svoje uenice poduavati sama iz poetka. Moja je metoda uvijek bila uspjena, pa se nadam da u i ovim uenicama moi prenijeti sve vano. - I ja se to nadam. Dakle, nai ete dom u dvorcu kroz mnogo godina. Sve dok se obuka djevojaka ne okona. Moja ki govori njemaki i talijanski, a neakinja samo njemaki. Obje bi uz talijanski i njemaki trebale nauiti jo i francuski. Ve sam pismeno dogovorio s vama da ete ih obuavati i u sviranju glasovira. - Da, gospodine, i tu imam laku metodu. Uinit u sve da zadovoljim vas i vau gospou suprugu. Kako su stare djevojice? - Mojoj je neakinji est godina, a keri sedam. Obje su pametne djevojice. - Ipak e poduka trajati barem devet godina. - To sam i sam mislio. Grof Ulfino mi je priao kako ste sposobni i marljivi. Nadam se da vam vae uenice nee oteati posao. Moja je neakinja njeno, tiho dijete, i vrlo osjeajno. Moja je ki odlunija, naslijedila je to od svoje majke u ijim ilama tee vrua krv. Uz to naginje tatini. Ali nadajmo se, da su to samo djeje greke pa e s vremenom nestati. Laki se smijeak pojavi na usnama gospoice Berend. - Do sada sam odgajala samo male talijanske plemie i oni su vie manje svi naginjali tome. Ali uspjelo mi je istjerati te osobine. Ali ipak vam to ne mogu jamiti. Karakterne se osobine teko mogu izgladiti. Mogu samo mirno ustvrditi da e dijete kod mene nauiti sve potrebno. Dakako, potrudit u se djelovati i na njihov karakter, ali tu moram zatraiti i pomo roditelja, inae neu nita moi postii. Ta se iskrenost sviala Egonu. - Moete raunati na moju pomo to se moje keri tie. Kod moje neakinje nema greaka. Samo to ima premeko srce, pa e zato mnogo propatiti. Molim vas, izvan poduke pozabavite se to vie mojom neakinjom. Nema majke i ivi zato u naoj kui. Ali moja ena ba nema dara da se bavi djecom. Zapravo ovdje kod nas nitko nema dovoljno vremena za malu Dagmar, pa vas zato u etiri oka molim, da se u svakom pogledu brinete za nju. Ona e vam to obilno naplatiti svojom privrenou. - Moja je dunost posvetiti se to vie svojim uenicima, gospodine - odgovori ozbiljno gospoica Berend, iako pomalo suho i trijezno.

67

GIGA

- Dakle, dogovorili smo se, gospoice Berend! Ne elim vas dulje zadravati. Morate se najprije smjestiti i urediti svoju sobu. Predstavit u vam kod stola svoju ker. Moju enu ve poznajete iz Firence. Moju ete neakinju upoznati tek za nekoliko dana, jer je imala ospice i nije jo posve ozdravila. Tek kad se potpuno oporavi zapoet ete s podukom. Imate dakle nekoliko dana za sebe, pa ete se moi bolje uivjeti u novu sredinu. - To mi je drago, jer imam nekoliko napornih dana za sobom. Gospoica Berend se nakloni i napusti sobu. Ta ena je smatrala pravim dobroinstvom to e imati jo nekoliko dana za sebe, jer je bila vrlo umorna od svog napornog posla. Bila je to pametna i iskusna ena koja je prozrela gospou Katarinu im ju je upoznala u Firenci u kui grofa Ulfina. Shvatila je daje gospodin Strasser usprkos svojoj lakomi slenosti poten ovjek. Nije sumnjala u to da e morati svladati mnoge potekoe s gospoom Katarinom, ali nije uobiavala kritizirati svoje poslodavce. inila je svoju dunost i uvala se umijeati u to svoje osjeaje, jer je znala da joj to moe zadati samo rane. Vrila je svoju dunost i nije imala svoje miljenje. I zato je Dagmar dobila dodue vrlo savjesnu uiteljicu, ali ne i pomo u svojoj tuzi. Sve te osobine sauvale su gospoicu Berend od nepravednosti. Kako je imala i vrlo skromne zahtjeve, to je bila ugodna gospoi Katarini. Bila je naime sretna stoje mogla teret odgoja prebaciti na odgojiteljicu. Pritom je bila dovoljno mudra da pred gospoicom Berend nije razotkrila svoje karte. Nije dala odgojiteljici naslutiti koliko mrzi Dagmar, jer je znala da je gospoica Berend vrlo potena i ispravna ena. Ali Marta Berend je uskoro i sama primijetila daje jedino stric volio djevojicu. Gospoa Katarina ak nije bila vrlo njena ni s vlastitom keri. Ono stoje osjeala za Elenu bio je vie osjeaj tatine. Nakon nekoliko dana gospoica Berend je napokon posjetila Dagmar u njezinoj sobi, i to u drutvu Egona Strassera. - Ovo je gospoica Berend, tvoja nova odgojiteljica i uiteljica. Morat e je u svemu sluati, Dagmar, kako bi to vie nauila. Dagmar je jo bila pomalo blijeda. Za vrijeme bolesti je oigledno narasla. Pogledala je uiteljicu ozbiljnim oima. Taj pogled zapravo nije imao u sebi nita djejeg. S njom su se dogodile velike promjene tih posljednjih dana otkad su joj spalili lutku. Iako u umornim uiteljiinim oima nije primijetila ljubav, ipak je nagonski osjeala da e ova biti pravedna. I to je ve bilo pravo dobroinstvo. Ljubazno zanimanje gospoice Berend za nju bilo je vie no to se mogla nadati. Pristojno, iako jo pomalo umorno, pruila je uiteljici mravu ruku i odmahnula. Gospoica Berend je odmah obavila mali ispit, a Dagmar je pravilno odgovorila na njezina pitanja. - Za nekoliko dana poet emo s obukom. Nadam se da e biti marljiva - izjavi gospoica Berend. Elena se namrtila kad je to ula, to gospoicu Berend uope nije zaudilo. Ali zaudila se sada Dagmarinu odgovoru koji je odavao arku elju za uenjem. - Hou mnogo uiti. Ne mogu doekati da zaponemo. To uope nije zvualo kao uobiajeni pristojan odgovor. U tim je rijeima bilo toliko ara i ozbiljnosti da je gospoica Berend zaueno pogledala Egona Strassera, a taj joj je kimnuo kao da joj je htio rei: to vjerojatno niste oekivali. Gospoica Berend je prela preko toga i izjavila: - Kad nam to vrijeme dopusti drat u satove vani. Uvijek mislim na to da moram ojaati i tijela svojih tienika. Zato se bavimo i gimnastikom. - To je vrlo pametno, gospoice Berend! Moi ete se koristiti malim paviljonom gdje ete biti zatieni od sunca. Kad bude loe vrijeme koristit ete sobu kraj knjinice koja je ureena kao uionica. Ve ste je vidjeli.

68

GIGA

- Da, taje soba vrlo pogodna. Gospoica Berend rekla je jo nekoliko rijei Dagmar na svoj miran nain, koji se djevojici vrlo sviao. Sada je zapoeo novi odsjek u Dagmarinu mladu ivotu. Zapoela je ivotna kola u pravom smislu rijei, iako je ve morala proi kroz drugu teku kolu. Odgojiteljica je ubrzo primijetila da je Dagmar potitena i da je ozbiljnija no to bi to trebala biti. Ali obavljala je uvijek samo svoju dunost, pa joj nije davala ni vie ni manje nego Eleni. Nije imala svog miljenja, ve je samo obavljala svoj posao. Nije mogla dopustiti daje obuzmu osjeaji. Oni su ve davno zamrli u njoj. I tako je Dagmar nala u njoj savjesnu uiteljicu, ali ne i bie s kojim bi mogla podijeliti svoje potajne boli i arku enju. Gospoica Berend je ubrzo primijetila da je Dagmar mnogo savjesnija i marljivija od Elene. Vidjela je i to, da Elena esto okrutno mui svoju sestrinu. Nastojala je to po mogunosti sprijeiti. Svojom pravednou stekla je Dagmarino povjerenje, ali nije joj se uspjela pribliiti, jer za to nije imala dovoljno duevne snage. Gospoica Berend je bila sretna kad bi obavila svoje svakodnevne dunosti, pa se nije eljela opteretiti osjeajima, iako bi se u njoj ponekad rodila srdba zbog tog malog udovita, kako bi Elenu potajno nazivala. Svojim pametnim oima gospoica Berend je ubrzo prozrela odnose u dvorcu Consistelli. Ali uvala se stati na neiju stranu. Nije eljela saaljevati kuedomaina koji se borio s novanim potekoama, niti prezirati nadmenu i ponosnu Katarinu. To je se nije ticalo. Isto tako nije stala na stranu nijedne djevojice, ukoliko ih nije trebalo karati zbog neposlunosti, to joj se dogaalo samo kod Elene. I tako je Dagmar ostala i sada osamljena. Nauila je sve bolje skrivati svoje osjeaje i misli. Obuzela ju je arka elja da ui to vie jer se nadala da e se jednoga dana moi vratiti u roditeljsku kuu. Bilo je zapravo prava srea za Dagmar to je bila zaokupljena svim tim novim to j e morala nauiti. Tako nij e trebala toliko misliti na ono to ju je muilo. Na alost, nije vie mogla povjeravati svoju tugu Egonu jer je primijetila da ga je boljelo kad su tetka Katarina i Elena bile okrutne prema njoj. I tako je prestraeno sve to skrivala u sebi, uvijek ponovno vadei sliku i tjeei se njome. inilo joj se kao da je tetka Brigita tjei, a da je Werner Falkner titi i uva. I tako su tetka Brigita i Werner sve vie pruali utjehu i podrku djevojici, iako nisu mogli nita uiniti za nju.

69

GIGA

XX
Prole su godine. Protekao je Prvi svjetski rat i pokupio mnoge rtve. Werner Falkner je zavrio Trgovaku akademiju i posljednje godine rata morao otii na frontu. Njegov otac i Rudolf Strasser, koji je u svojoj osamljenosti sve vie volio Wernera, bili su vrlo zabrinuti zbog njega. Ali Werner je bio jedan od onih vojnika kojima se ni usred najee paljbe nije nita dogodilo. Doao je nepovrijeen kui. Tada mu je bilo dvadeset i etiri godine. Bio je visok i snaan mladi s ozbiljnim, dragim licem. Nakon rata je godinu dana radio u poduzeu, a zatim je otiao u inozemstvo. I poduzee Strasser i sin proivljavalo je u tom vremenu mnogo tekih trenutaka. Bile su potrebne mnoge rtve, ali poduzee se ubrzo opet oporavilo. Ponovno su bile uspostavljene veze s inozemstvom i velika skladita koja su za vrijeme rata zjapila prazna, sada su opet bila ispunjena do vrha svom moguom robom. I ba ta veza s inozemstvom, potreba da se tamo polau velike svote novaca, spasila je poduzee za vrijeme inflacije. Godinu dana kasnije krenuo je Werner Falkner u inozemstvo. Trebao je potraiti stare poslovne prijatelje i stvoriti nove veze. Werner je bio tako srastao s poduzeem da je bio upuen u sve pojedinosti. Znao je to bi poduzeu moglo najvie koristiti. Njegov otac i oev prijatelj Rudolf Strasser sa zadovoljstvom su mogli ustanoviti da je marljivo radio i pomogao poduzeu stei novi sjaj. Werner je putovao dvije godine. Zadrao se dugo vremena u Indiji, posjetio Javu, Sumatru i Borneo i svuda sklopio znaajne poslove. Njegov siguran nastup i ljubazno ponaanje uinili su ga omiljenim kod svih ljudi koje bi sretao. S Bornea krenuo je u Australiju da bi obnovio stare veze, zatim je otputovao u Japan, a kasnije u Kaliforniju. Tamo je zakljuio ogromne poslove s konzervama i primio narudbe za poljoprivredne strojeve. Posjetio je jo i Argentinu i Urugvaj, kupio mesne konzerve i mast, dobio i tamo velike narudbe za njemake proizvode, pa se zadovoljan mogao vratiti kui. Bilo je samo po sebi razumljivo da je na tim putovanjima mnogo toga nauio. Roditelji i Rudolf Strasser doekali su ga radosno. Sad mu je bilo ve dvadeset i osam godina, pa je odmah dobio vodei poloaj u poduzeu. Na svoj trideseti roendan trebao je postati i prokurist. Uglavnom je bila Wernerova zasluga to poduzee nije pretrpjelo vee gubitke za vrijeme inflacije. Uredio je naime u inozemstvu da novac bude uloen na pravilan nain. Unio je novi, svjei duh u poduzee, a Rudolf Strasser je sve vie uviao kako je dobro bilo stoje Wernera odredio za svog nasljednika. Izmeu Rudolfa Strassera i Wernera dolo je tijekom godina do srdane i skladne veze. Rudolf Strasser je svim svojim osamljenim srcem, volio tog mladia, kao daje njegov vlastiti sin. Svakog tjedna bi Werner proveo najmanje jednu veer u Strasserovoj kui. Tada bi zajedno veerao s Rudolfom Strasserom i Brigitom Hartmann. Ona je u meuvremenu posve posijedila, pa se i dosta teko kretala. Patila je od reume, ali je duevno jo bila vrlo svjea i drala vrsto u rukama sve konce tog kuanstva. Za vrij eme veere nj ih troj e bi se ivahno razgovaralo. Werner j e priao o svojim putovanjima i iznosio svoja iskustva iz inozemstva. Ali nikada ne bi u tim razgovorima spominjali Dagmar. Werner Falkner je saznao od gospoe Brigite da Rudolf Strasser nije elio ni pod koju cijenu uti nita o svojoj keri, ali uz to je i sam bio dovoljno osjeajan da primijeti kako je neto mrano moralo leati izmeu oca i keri. alio je to se Dagmar jo uvijek nije vratila u oinsku kuu. Osjetio bi neku udnu toplinu u srcu kad bi se sjetio na Dagmar. Vidio je pred sobom njezine zlaane uvojke i lijepe, barunaste oi koje su ga pri rastanku promatrale tako ustraeno i bespomono. Uvijek bi se tada sjetio i lijepe gospoe Leonore kojoj se neko toliko divio i koja ga je proglasila vitezom svoje keri. Vidio je pred sobom gospou Leonoru, onakvu

70

GIGA

kakvu je vidio posljednji put, onoga dana, kad je pobjegla od mua. I njezine su oi gledale jednako kao i Dagmarine. Jednoga je dana pronaao u staroj lisnici uvelu ruu i sjetio se onoga dana kad mu je Rudolf Strasser saopio za njegovu budunost tako vanu vijest. Doao je zatim u vrt i tamo mu je Dagmar s draesnim osmijehom poklonila tu ruu. Tada se igrao s njom i njezinim lutkama i morao popiti onu crnu okoladu. Jo se posve tono sjeao koliko je bio dirnut kad je primijetio kako se njeno Dagmar brine za svoje lutke. Kako je dobro srce imalo to dijete. Cesto se pitao kako Dagmar sada izgleda, jer je ve morala biti gotovo odrasla. Ta bila je njegova budua efica. Ponekad je o tome dugo razmiljao. Sve bi mlade djevojke, kojima se sviao, promatrao pitajui se jesu li nalik Dagmar Strasser. On, koji je inae posve trijezno promatrao ivot, ponekad bi poeo sanjariti. U tim njegovim snovima uo bi Dagmarin glas koji mu je govorio da ga voli. To je bila prva izjava ljubavi iz enskih ustiju koju je uo u svom djeatvu. Moda je osjeao da tamo daleko na jugu mlado srce jo uvijek s mnogo ljubavi i njenosti misli na njega. Werner bi se uvijek iznova pitao zato se Dagmar ne vraa kui. Jednoga dana nije mogao dulje izdrati pa je to pitao gospou Brigitu. Ostao je nasamu s njom. - Zato gospodin Strasser napokon ne dovede ker kui? Sada ve mora biti odrasla mlada djevojka, pa vie ne bi bio tako osamljen. Gospoa Brigita Hartmann je neko vrijeme oklijevala ne znajui to bi odgovorila Werneru koga je vrlo cijenila. Ni pod kojim uvjetima nije eljela da se sazna kako je Rudolf Strasser zauvijek odbacio ker i zato se to dogodilo. Ovo je bila njezina i Rudolfova tajna. I tek nakon nekog vremena rekla je, duboko uzdahnuvi: - Rei u vam da ne morate pitati mog bratia. Dagmar se ne vraa kui jer se moj brati plai susreta s njom. Dagmar ima oi svoje majke, pa bi to u njemu probudilo staru bol. Molim vas, nemojte ga to nikada pitati, i zamolite svoje roditelje neka ni oni to ne uine. Werner je duboko uzdahnuo. - Kako je to uasno za to ubogo dijete. I vi patite zbog rastanka sa svojom neakinjom, zar ne? Kimnulaje. - Ne znam to bih sve dala kad bi ona opet bila ovdje s nama. - Smijem li zapitati kako joj je? - zapita dalje Werner. Brigita Hartmann mu nije mogla priznati da nema nikakve veze s Dagmar i da zna o njoj samo to je Egon Strasser povremeno javljao. Egon je po Rudolfovoj elji morao uvijek pisati samo vrlo kratko o Dagmarinu zdravstvenom stanju, o tome kako napreduje u uenju i sve o novanim potrebama. Te kratke izvjetaje Rudolf bi uvijek nijemo pruao Brigiti, ali iz njih nije mogla saznati mnogo. Nikada nije pisao o tome kako se Dagmar razvila i kakvi su bili njezini osjeaji. Za vrijeme rata Egonovi su izvjetaji dolazili uvijek preko vicarske. Banka, koja mu je redovito slala novac za Dagmarino uzdravanje, slala je i ta pisma. Sada su Egonovi izvjetaji ve dugo dolazili iz Italije i nitko nije mogao slutiti kako ih eljno Rudolf Strasser iekuje i kako je, nakon to ih primi, bio potiten danima. Iako nije spominjao svoje dijete ipak je mislio na njega. Kao da gaje promatrala tunim oima koje su ga optuivale. Koliko je zbog toga patio nije u svojoj sumnjiavosti elio priznati ni samome sebi. Gospoa Brigita odgovorila je na Wernerovo pitanje o Dagmar: - Dobro joj je u dvorcu Consistelli. Vrlo je nadarena i marljivo ui. Njezino je obrazovanje zavreno. Werner se morao zadovoljiti time, ali rado bi saznao jo vie o Dagmar i zapitao sjea li ga se jo. Ali to pitanje mu nije prelazilo preko usana. Ni sam nije znao zato to nije pitao - moda je podsvjesno osjeao da ne smije priznati koliko misli na Dagmar Strasser. Gospoa Brigita

71

GIGA

bi Werneru rado ispriala vie o Dagmar, kad bi to i sama bila znala. Ali to mu nije smjela priznati. Dala je jednom Rudolfu rije i htjela ju je drati, ma kako je to teko bilo za nju. Morala se zadovoljiti s oskudnim Egonovim izvjetajima. Ali nije prolazio niti jedan dan a da se tetka Brigita ne bi sjetila Dagmar. Jo se uvijek nadala da e se dogoditi udo koje e uvjeriti Rudolfa daje Dagmar doista njegova ki. Gospoa Brigita nije nikada izravno ula nita o Leonori Magnus. Ali itala je u novinama o Carolu Magnusu. Njegova je zvijezda sjala na nebu umjetnosti i novine su pisale duge lanke o njegovim uspjesima. Ponekad bi Brigita nala u ilustriranim asopisima njegove slike. Prije nekog vremena primijetila je sliku koja je prikazivala umjetnika u drutvu oboavatelja na Floridi. Bila je tu na slici i njegova oaravajua ena koja gaje pratila na svim koncertnim turnejama. Brigita je znatieljno promatrala Leonorinu sliku. Mogla je prepoznati njezin vitak i otmjen lik. Veliki joj je eir skrivao lice. Ali ipak je taj asopis sakrila pred Rudolfom. Gospoa Brigita bi se uvijek iskreno radovala kad bi Werner doao u posjete, jer tada bi se Rudolf raspoloio i postao ivahniji nego inae. Znala je daje zavolio Wernera poput sina. Nije zbog toga zaviala mladiu, jer gaje i sama zavoljela. Ipak ju je boljelo stoje Rudolf poklonio svoje oinske osjeaje tom mladom ovjeku i to oigledno nije nita osjeao za svoju odbaenu ker. Dakako, nije mogla zaviriti u srce Rudolfa Strassera.

72

GIGA

XXI
Vitka djevojka etala je brzim korakom irokom stazom parka. Bila je odjevena u skromnu bijelu haljinu i nije nosila nakit. Na ruci joj je visio vrtni eir iroka oboda. Lagani se vjetri poigravao njezinim zlaanim uvojcima koji su se igrali po bijelom djevojakom elu. Bila je to Dagmar Strasser koja je u meuvremenu imala ve esnaest godina. Krenula je prema malom paviljonu u kojem ju je sve te godine gospoica Berend poduavala zajedno s Elenom. Dagmar je znala da je i sada gospoica Berend oekuje tamo, iako vie ne zbog poduke. Gospoica Berend je prije nekoliko tjedana prestala sa svojim radom, jer nita vie nije mogla nauiti svoje tienice. Nauila ih je svemu to je znala i mogla, pa je trebala otputovati za nekoliko dana. Gospoica Berend se dobro osjeala u dvorcu pa joj nije bilo lako oprostiti se. Egon Strasser joj je ponudio da ostane dok ne nae novo zaposlenje jer je vrlo cijenio tu ozbiljnu i potenu enu. Gospoica Berend obavljala je sve te godine svoj posao i samo je jednom otila na nekoliko dana u Firencu da bi prisustvovala svadbi svoje bive uenice, keri grofa Ulfina. Inae bi naputala dvorac, poput svih njegovih stanovnika, samo kad bi se izvezla na kratko vrijeme u drutvu svojih tienica. Stanovnici dvorca ivjeli su jo uvijek vrlo povueno i nisu se sretali ni s kim na najveu alost gospoe Katarine i Elene. Njih dvije, jo uvijek pune enje, sjeale su se onih dana provedenih u sjaju i zabavama. Gospoica Berend je posredovanjem grofa Ulfina ponovno dobila novo zaposlenje. I to kod neke talijanske obitelji u kojoj se nalazilo i mnogo prienjenih Nijemaca. Trebala je otputovati s njima u Kaliforniju i poduavati djecu na nekoj velikoj hacijendi. I tako je gospoica Berend ponovno trebala odgajati novu generaciju i ponovno promijeniti mjesto svog boravka. Ali ona je to prihvaala kao da drugaije i ne moe biti, pa je bila sretna to je nala novo zaposlenje. Deset godina provedenih u dvorcu Consistellijevih koristilo je njezinu zdravlju. Osjeala se svjeija i snanija nego ikada. Dagmar je nikada nije ljutila i vrlo je potovala svoju uiteljicu. Bila je marljiva i posluna. S Elenom joj dakako nije bilo tako lako. I ona je dodue bila pametna i nadarena, ali vrlo lijena i povrna. A uz to i nije znala kako treba razgovarati s uiteljicom. Sretala ju je jednako nadmeno kao i ostale ljude. Gospoica Berend se navikla na to da je njezini uenici ljute pa to nije uzimala k srcu. Usvojila je umijee da takve nepristojnosti ne zapaa. Ipak joj je uspjelo djelovati dobro i na Elenu, pa je mogla napustiti dvorac u saznanju daje izvrila svoju dunost. Danas se gospoica Berend nakon objeda povukla na odmor u paviljon. Dagmar joj je obeala da e kasnije doi po nju i poi s njom na dugu etnju kroz park. Dagmar je postala draesna djevojka. Bila je divno graena i kretala se jednako kao i njezina majka. Posjedovala je i njezinu zlaanu kosu, a u oima bi joj se pri najmanjem uzbuenju pojavljivale zlaane iskrice. Ali te iskrice bi u Dagmarinim oima esto potisnula neka tuga koja bi rijetko ustupila mjesto sretnom sjaju. Nije se izgubila ni slinost s ocem usprkos tome to je imala toliko zajednikog sa svojom lijepom majkom. Elena i ona sve su si vie sliile, iako je njihovo ponaanje bilo posve razliito. Dagmar se duevno i tjelesno divno razvila, ali njezin je duevni ivot jo bio u sjeni, iako je pritom neprekidno osjeala arku enju. Dakako, nije ostalo bez posljedica za Dagmar to je morala ivjeti u neprekidnom neprijateljstvu i mrnji. Gospoa Katarina osjeala je sve veu nesklonost prema njoj. To vie to je to morala skrivati. A Marijeta, njezina vjerna sluavka, promatrala je s mrnjom malu Nijemicu koja je gospoi Katarini i njezinoj keri preprijeila put do sjaja i bogatstva. Elena je uvijek svu krivicu svaljivala na Dagmar. Kad bi uinila neto runo i loe uvijek bi zbog toga optuivala svoju sestrinu. Znala je posve dobro da e je Dagmar nijemo pogledati, i da se nee braniti. Zato je jednako vjeto lagala, kao i njezina majka. Moda ak jo i bolje. Elena nikada nije rekla Dagmar ni jednu ljubaznu rije. Iz razgovora svoje majke i Marijete

73

GIGA

ve je davno zakljuila da Dagmar nije bila prava ki svog oca i da bi bez nje stekli bogato nasljedstvo. To je dakako dostajalo da su se i u njoj rodili snani neprijateljski osjeaji prema Dagmar. Nije se trebalo uditi to je Dagmar zbog svoje naravi nijemo prihvaala svu tu mrnju i taj bijes. Pitala se samo ponekad zato su je toliko mrzili, ali nije nalazila odgovor na to. Nakon onoga dana kad su spalili njezinu najmiliju lutku jo su je esto muili i vrijeali, ali nisu je mogli pogoditi u dubinu due. Nije dakako slutila da bi za nju sve bilo jo gore kada stric Egon ne bi bio drao nad njom svoju zatitniku ruku. Ostao je uvijek jednako ljubazan. Da, osjeala je ak da ju je iz godine u godinu sve vie volio. Osjeao se sve vie zapostavljen od ene i keri i sve se vie pribliavao Dagmar, a ona mu je to zahvaljivala dubokim potovanjem. I u gospoici Berend nalazila je podrku. Nikada je nije namjerno vrijeala i muila, iako joj nije ni pokazivala svoju ljubav. Ali nije joj ni nanosila bol. Bila je to ena od koje je mogla mnogo nauiti. A to je jo uvijek bio njezin cilj. Njezina bi majka lebdjela nad svim poput nekog idealnog bia. Stoje Dagmar postajala starija to je vie razmiljala o tome zato je majka napustila oca i nju. Nije vie vjerovala ni u bajku da se majka nee vratiti jer boravi u nekoj stranoj zemlji. Nije nalazila objanjenja za sve to. S vremenom je odustala od pitanja jer je primijetila da stric Egon uvijek izbjegava odgovor. Sada, kad je znala da je gospoica Berend prihvatila drugo zaposlenje i daje njezina obuka zavrena, ekala je nestrpljivo iz dana u dan daje pozovu kui. Za nju bi to bio pravi spas. Zadrhtala je pri takvoj pomisli plaei se da nee moi podnijeti tu sreu. U mati bi u najsjajnijim bojama crtala povratak kui. Ali tad bi je obuzeo neki neobjanjiv strah i poela bi samoj sebi postavljati bezbroj pitanja. Zato ju je otac poslao tako dugo iz kue? Zato je majka otila zauvijek od nje i od oca? Zato joj otac nikada nije pisao, a zato ona nije smjela pisati njemu i tetki Brigiti? Otac je znao da ona ve odavno zna itati i pisati. Zato nikada nije ula nita o njemu? Ni o tetki Brigiti koju je toliko voljela? Kad joj je stric prije nekog vremena rekao da je gospoica Berend dobila drugo zaposlenje, zapitala gaje: - Kad u otputovati kui? - Kako to misli? - Zavreno je s mojom obukom i kolom. Dola sam ovamo samo da uim, pa bih se sada trebala vratiti kui. Stric je postao vrlo ozbiljan. - Zar ti se ne svia u dvorcu, pa eli otii? - zapita je. Nije mu htjela rei daje njezin ivot u dvorcu nalikovao ivotu u zatvoru. Podnosila gaje samo zato to se nadala da e se jednoga dana opet nai na slobodi. Zato je samo poloila svoju ruku na njegovu i rekla, zaobilazei izravan odgovor: - Ne eznem za tim da odem, ti si tako dobar prema meni ali mora shvatiti da bih htjela sresti oca koga sve te godine nisam vidjela. Zamisli daje Elena morala otii, zar ne bi eznula za tobom? Sjena je prela preko lica Egona Strassera. Znao je ve odavno da ga njegova ki ne voli i da sigurno ne bi eznula za njim kad bi joj se svialo negdje daleko od njega. I opet joj nije izravno odgovorio. - Dobro te razumijem, Dagmar, ali ne mogu ti rei kad e poi kui. U svakom sluaju mora ekati dok te otac ne pozove. Uhvatila mu je ruku i prestraeno ga pogledala. Zatim je zapitala tiho i prestraeno: - Strie Egon, je li otac jo uvijek tako mrk i neraspoloen? Zar me vie ne voli? Egon je primijetio strah u njezinim oima, pa ju je samilosno zagrlio. Gladei je po kosi odgovorio je: - Kako to moe i pomisliti? Tvoj te otac dakako jo uvijek voli. Ali zna i sama da je odgovoran za ogromno poduzee i da ima vrlo mnogo posla. Toliko da ti to ne moe ni

74

GIGA

shvatiti. Nema vremena za mladu djevojku poput tebe. Nije mu tako dobro kao meni, nema slobodna vremena. to bi zapoeo s mladom djevojkom? Dagmar se blijeda lica oslobodila iz njegova zagrljaja i prela rukom preko ela. - Kako je tuno to moj otac nema vremena za mene. Sve te godine nije mi uspio napisati niti jednu jedinu rije. - Dijete moje, on radi i skuplja bogatstvo koje e jednom pripadati tebi. Bolni smijeak poe obigravati oko njezinih usana. - to mi koristi to bogatstvo? Strie, neu ga jer mi je ono oduzelo ljubav oca. - Dagmar, preozbiljna si za svoje godine. Htio bih da si malo vedrija. Trebala bi se ugledati u mene. Vidi, ja sam ve stari gospodin i zdravlje mi nije najbolje. Briga imam vie nego kose na glavi, a ipak prihvaam ivot kako dolazi. Kaem ti, to je mnogo pametnije nego se opteretiti neim to ne moe shvatiti. Poeo se aliti s njom promijenivi temu razgovora. Dagmar se morala zadovoljiti s time. A s kim bi inae mogla razgovarati? S tetkom Katarinom govorila bi samo o nevanim stvarima. A Elenu nije bilo briga ni za to ozbiljno. Zacijelo bi joj se narugala i nazvala je osjeajnom Nijemicom. Nakon rata se kod strine Katarine, Elene i Marijete pojavila i izvjesna nacionalna mrnja. Vrijeali su je gdje je to bilo mogue. I tako Dagmar nikada nije dobila objanjenje na sva ta pitanja koja su je muila i boljela. Nadala se da e otac ipak jednom nai vremena i pozvati je kui. Tad e uiniti sve da stekne njegovu ljubav. Nije zaboravila da mu je htjela donijeti kui sunce. Ali sada je bila dovoljno razumna da shvati kako je to bilo reeno samo simboliki. Vjerovala je ipak da bi imala dovoljno snage da unese radost u ivot svog oca kada samo jednom bude smjela biti kraj njega. I tako se nadala i dalje vjerujui da e dobroj tetki Brigiti uspjeti nagovoriti oca daje pozove kui. Dagmar je stigla do paviljona u kome je gospoica Berend spavala ispruena na lealjci. Dagmar je tiho ula u paviljon. Sjela je za stol na kojem je lealo nekoliko ilustriranih asopisa. Gospoica Berend itala ih je prije spavanja. Dagmar ih poe polagano prelistavati htijui skratiti vrijeme. Tiho je okretala list za listom promatrajui paljivo slike i itajui po neki lanak. Tad je primijetila i sliku ovjeka ispod koje je pisalo ime Carol Magnus. Bila je to lijepa i zanimljiva glava finih crta lica. Pisalo je da je taj Magnus znameniti violinist i skladatelj i da se upravo nalazi na turneji po Sjedinjenim dravama. Pritom ga je na svim putovanjima pratila njegova draesna ena Leonora s kojom ivi u sretnom braku. Dagmar je sa zanimanjem promatrala tu sliku ne slutei daje taj ovjek bio kriv to vie nema majku i to je njezin otac vie ne voli. Zbog njega je morala ivjeti ovdje u izgnanstvu. Nikada ranije nije ula ime Carol Magnus. Listala je dalje i pronala na drugoj stranici sliku predivne vile usred rascvalog vrta. Na terasi te vile sjedili su neki gospodin i gospoa za stolom. Gospoa je bila odjevena u bijelu haljinu i oigledno je imala plavu kosu. Crte lica te ene nisu se jasno vidjele, ali izraajno lice gospodina se jasno isticalo. Bilo je to ono isto lice kao i na prethodnoj stranici. Ispod te slike pisalo je: Carol Magnus sa enom na terasi divne vile u Luganu. Ovdje umjetnik provodi svake godine u proljee nekoliko tjedana kako bi se odmorio od svojih napornih putovanja. Dagmar je dugo promatrala tu sliku. Zaokupila je njezinu pozornost, iako sama nije znala zato. Moda samo zato jer je to bila slika sretnih ljudi. Iako nije slutila ije lice promatra tako dugo, nije se mogla odvojiti od te slike. Zaokupljao ju je neki udan ar. Napokon poe dalje listati pa je pronala jo jednu sliku znamenitog umjetnika. Promatrala je tu sliku jo i onda kad se gospoica Berend probudila i nasmijeila se. - Ve si stigla, Dagmar? - Ve sam neko vrijeme ovdje, gospoice Berend! Nisam vam htjela smetati.

75

GIGA

- Spavala sam duboko. Moram iskoristiti ferije. A ti si, kao i uvijek, bila vrlo paljiva. Elena mi ne bi dala spavati, ve bi me probudila s najveim oduevljenjem. Mogla bi to se toga tie nauiti mnogo od tebe. Sto si radila dok sam spavala? - Promatrala sam slike. To su slike znamenita umjetnika koje su me vrlo zanimale, iako nikada u ivotu nisam srela ni jednoga. - Na alost, ni jedan umjetnik nee do lutati ovamo u dvorac. teta to ti i Elena niste ivjele u veem gradu gdje biste mogle uivati u umjetnosti. Ovako je znate samo po uvenju. Jo ste mlade pa ete vjerojatno imati dovoljno prilike uivati u umjetnosti. Moj posljednji umjetniki uitak bio je violinski koncert kome sam prisustvovala prije nekoliko godina u Firenci kad sam tamo bila na svadbi uenice. Grof Ulfino mije poklonio ulaznicu. Umjetnika koji je tada svirao nai e u ovom asopisu. To je bio Carol Magnus. Dagmar je pogledala s velikim zanimanjem. - Da, ba sam te slike i promatrala. I njegova je ena naslikana, ali na alost ne vidi je se dobro. Zar je zaista tako bogodani umjetnik kako to pie u novinama? - Divno svira! ovjeku pri njegovoj svirci navru suze na oi. Osobito kad svira svoje skladbe koje su tako duboke i divne. Kad ja stara ena tako priam o njemu, moe zamisliti kako je ostala publika divljala od oduevljenja. Pritom je neprekidno promatrao samo svoju enu koja je sjedila u loi okruena talijanskim plemiima. I ona je gledala samo u njega. Morala sam je neprekidno promatrati. Bila je tako lijepa i draesno se smijeila. Zna, Dagmar, slina si joj. Odmah sam se sjetila tebe kad sam je pogledala. Smijei se poput tebe. Neto na njezinu licu podsjea me na tebe. Carol Magnus priredio je i koncert u Rimu. Posvuda postie velik uspjeh. ekala sam do kraja koncerta, sve dok nisu izali i uli u svoj automobil. Bilo je dirljivo kako je paljivo pomagao eni ui i kako se to dvoje ljudi pritom gledalo. Iako vie nisu bili najmlai. Mislim da bi njegovoj eni moglo biti oko etrdeset godina, ali na to se ovjek niti ne sjeti zbog njezine ljepote. Nikada neu zaboraviti to dvoje sretnih ljudi. Dagmar ju je paljivo sluala. Rijetko se kada dogaalo daje gospoica Berend iznosila na taj nain svoje osjeaje. - Mora biti lijepo vidjeti sretne ljude i sluati svirku tako znamenita umjetnika. Gospoica Berend se uspravi. - Ne gledaj odmah tako eznutljivo, Dagmar! Jo e uti dovoljno umjetnika u svom ivotu kad jednom krene u svijet. Dagmar je pogleda upitno. - Ja? Kad krenem u svijet? Kad e to biti? - Mislim za nekoliko godina. Elena mi je ispriala da e uskoro poi u Rim i da e je tamo uvesti u drutvo. Dakako, i ti e je pratiti. - Ne eznem za Rimom. Mnogo bih se radije vratila u Hamburg k ocu. - Budui da tvoj otac ivi tamo, a Hamburg je tvoja domovina, mogu te dobro razumjeti. Ali inae je u Hamburgu dosadno. U Rimu je ivot posve drugaiji, a i u Firenci. Postoji zaista samo jedna Italija. - To govorite vi, Njemica? - Zar se tome udi? Moram posve iskreno priznati da mi i nije bilo tako teko rastati se od Njemake. Tee mi je sada ostaviti Italiju. Ne misli da u srcu nisam dobra Nijemica, ali moje je djetinjstvo bilo vrlo tuno i siromano. Puno briga i nevolja. Ovdje u Italiji ivjela sam uvijek razmjerno dobro. ivjela sam u dobrim kuama i imala sve to mije bilo potrebno. Uz to ovjek moe u Italiji uivati u ljepoti. Ovdje su ak i krpe slikovite. Vjerojatno u Italiji ni siromatvo nije tako bolno kao u trijeznoj Njemakoj. Moe li zamisliti neto ljepe od ovog zaputenog parka? Pogledaj kako se pinije i ciprese istiu na plavom nebu. Kako je to divno! Inae tako trijezna gospoica Berend bila je oduevljena. Vjerojatno je istom sada, kad je morala otii, shvatila svu tu ljepotu. Dagmar je uzdahnula i ogledala se. Zatim je tiho rekla:

76

GIGA

- Da, lijepo je, ali... i tuno. - Ti sve promatra tunim oima. Ve sam ti esto rekla da si i odvie ozbiljna za tako mlado bie. Sto bih ja dala kad bih mogla biti tako mlada kao ti, kad bih mogla ostati ovdje i ivjeti bez brige kako u pribaviti sredstva za ivot. Nema briga, Dagmar, a oko tebe je toliko ljepote. Zato si dakle tuna? Dagmar je ustala i prila ogradi paviljona. Gospoica Berend i nije slutila koliko je razloga imala za tugu. Ali bila je navikla sakriti u svojim grudima sve to ju je muilo. Nastojala se sabrati. Okrenula se i rekla nasmijeivi se: - Vjerujem da mislite da mi treba zavidjeti, jer ste se cijeloga ivota muili s tuom djecom. Kad se samo sjetim koliko sam vam muke zadala, tad vas mogu razumjeti. - Nisi mi zadavala muku. Moram priznati da nikada nisam imala bolju uenicu od tebe. Sada kada ti ta pohvala ne moe vie nakoditi, moram ti to rei. Olakavala si moj posao. Ali, neu govoriti o tome, jer za ljude poput mene nije dobro predavati se osjeajima. Hajde, poimo na nau etnju. Moram jo jednom proi kroz park sve do podnoja brijega. Moda je to posljednji put to prolazim kroz maslinik. Krenule su zajedno u park, onamo gdje se unutar ograde poeo sputati. Razgovarajui udisale su mirisni zrak.

77

GIGA

XXII
Kad su silazile sretoe gospou Katarinu i Elenu. Upravo su se penjale uzbrdo. Gospoa Katarina je za tih est godina zamjetno ocvala. Postala je okruglija, a pritom su njezine lijepe, klasine crte lica ipak postale mnogo otrije. Vidjelo se na njoj daje kroz cijelo to vrijeme bila nezadovoljna svojim ivotom. Sada je bila jo mnogo nezadovoljnija svojom sudbinom nego prije deset godina. Sva Marijetina nastojanja da odri njezinu ljepotu propadala su zbog tog nezadovoljstva. U njoj je jo uvijek gorjela enja za sjajnim i glasnim radostima svijeta. Nije ni s im bila zadovoljna, pa je zato ostarjela jo bre no stoje to bilo potrebno. Marijeta joj je u pseoj odanosti jo uvijek govorila daje ona njezina lijepa grofica. Jo se uvijek Katarina paljivo odijevala i troila vie novaca nego lije potrebno za svoje haljine. Katarina pogleda neprijateljski Dagmar. - to radi ovdje, Dagmar? - zapita grubo. - Pola sam na etnju s gospoicom Berend, strino Katarina! - Naredila sam ti da popravi ipkastu maramicu. Dragocjena ipka se rastrgala na jednom mjestu. Budui da ti to znade popravljati, dala sam ti rupi. Morala si to zavriti prije no to si pola u etnju. - Rupi je ve pokrpan, strino Katarina! Obavila sam taj posao za vrijeme podnevnog odmora, jer sam se ve ranije dogovorila s gospoicom Berend. Gospoa Katarina se ljutila, jer vie nije imala emu prigovarati. - Tad si mi mogla vratiti rupi. Dragocjen je, pa nema smisla da lei okolo. Taj rupi uope nije bio tako dragocjen kako je ona tvrdila. Elena se brzo sjetila to bi jo mogla prigovoriti Dagmar. I Elena je postala zgodna djevojka, ali u njezinim oima nije bilo osjeaja. Gledala je hladno i kritiki dok su Dagmarine oi, usprkos tuzi utopljenoj u njima, odavale njezin duboki duevni ivot. Elena je bila otmjeno odjevena, za razliku od Dagmar koja je nosila jednostavnu haljinu, iako je na Eleninu srdbu uvijek djelovala mnogo otmjenije od nje. - Zato nosi eir objeen na ruku, umjesto da si ga stavila na glavu? - zapita otro svoju sestrinu. Ona sama nikada nije izlazila iz kue bez eira na glavi i suncobrana. Bila je zabrinuta za svoj ten. Dagmar lagano slegnu ramenima. - Moja koa nije tako osjetljiva kao tvoja. Sunce ne djeluje tako jako na nju. To je Elena dobro znala, i esto se ljutila zbog toga. Ljutila ju je svaka prednost koju je Dagmar imala pred njom. Bila je zavidna ne samo zbog Dagmarinog tena, ve i zbog njezine kose koja je bila prirodno valovita bez umjetnih pomagala. - Rekla bih da si uasno ponosna na svoj ten - izjavi ljutito Elena. Dagmar nije poznavala ponos. Zato je mirno odgovorila: - Vara se, Elena, nisam ponosna ni na svoj ten, a ni na to drugo. Kako bih to mogla biti! Tim rijeima je Dagmar, a da to nije slutila, pogodila strinu Katarinu u osjetljivo mjesto. Ona je naime ve dugo vremena upotrebljavala razna pomagala. Pogleda neprijateljski Dagmar i ree prezirnim glasom: - Doista nema razloga da se neim ponosi. Doi, Elena, krenimo dalje! Pozdravivi u prolazu gospoicu Berend, Katarina povue tako naglo za sobom svoju ker da su odgurnule s put u grmlje puno trnja uiteljicu i njezinu pratilicu. Pritom su gospoica Berend i Dagmar povrijedile lica i ruke na trnju. Dagmar mirno obrisa kapljicu krvi s obraza i ruke, a tad primijeti ogrebotinu na licu gospoice Berend. - Dopustite da vam to obriem, gospoice Berend! Trn vam je povrijedio kou - ree. Paljivo joj obrisa kapljicu krvi. Gospoica Berend je udnim pogledom slijedila majku i ker. I dok je utei krenula dalje u Dagmarinoj pratnji, razmiljala je o tome zato gospoa Katarina sree s toliko neprijateljskih

78

GIGA

osjeaja svoju neakinju. Ponekad bi mudra gospoica Berend primijetila ak i mrnju u njezinom pogledu, istu kao i trenutak ranije. Ali nije htjela govoriti o tome. ak ni sada. Sat kasnije, kad su zavrile svoju etnju i stigle do dvorca, upravo je Giuseppe, koji se razvio u zgodna mladia, doveo konja Egona Strassera. Almansor je u meuvremenu ve imao ukoene noge i ostario je, a ni njegovom jahau nije bilo mnogo bolje. Stric Egon je izaao iz dvorca i kimnuo Dagmar nasmijeivi se. - Bila si na etnji? - Da, strie Egon! - Jesi li srela strinu Katarinu i Elenu? I one su htjele etati po parku. - Da, srele smo ih, kad su ve bile na putu kui. Izjahat e, strie? - Moram, Dagmar! Pogleda ga zabrinuto. - Ali danas se nisi dobro osjeao. Preao je rukom preko lica. - Odjahat u samo do zakupnikove kue. Ona naime zahtijeva da se krov ponovno pokrije. Bit e to skupo, pa moram vidjeti je li to zaista potrebno. Dijete moje, tebi je dobro, nema novanih briga. To vie nije zvualo onako veselo kao nekad kad je Egon Strasser priao o svojim novanim neprilikama. Vjerojatno ga to i nije tako muilo. Ali sada je gospoa Katarina zahtijevala sve vie novaca za svoje haljine, iako u tom osamljenom dvorcu doista nije trebala nositi najnovije modele. I Elena je imala velike zahtjeve. Tako je Egon Strasser morao neprekidno raunati ako je elio zadovoljiti zahtjeve svojih dama. Daje zapravo sve to plaala Dagmar, na to je mislio samo Egon. Znao je posve dobro daje ona od tog novca dobivala najmanje. esto bi dolazila k njemu kad je primijetila da vie nije znao kako bi udovoljio elje svoje ene i keri. Tad bi mu govorila s draesnim smijekom: - Strie Egon, meni nita nije potrebno. Moi u jo godinu dana nositi svoje stare haljine. Daj strini Katarini i Eleni ono to e pritedjeti na meni. Bio je dovoljno slab da to uvijek ponovno prihvati samo da bi u kui vladao mir. Dagmar pak bila je sretna kad je strica mogla rijeiti briga. I zato je i sada govorila elei ga utjeiti, nakon to se uvjerila daje gospoica Berend ve ula u kuu: - Sad e pritedjeti plau gospoice Berend, strie! Time e moi platiti krov. Gorko se nasmijao. - To je ve strina uzela za sebe. Tvrdi da vie ne moe izai s novcem koji joj dajem. Neopisivo je kako su te haljine skupe! Za mene je prava zagonetka kako ti uspijeva svoje haljine nositi tri put dulje, a da jo uvijek izgleda u njima tako lijepo. Dagmar pogleda samilosno strica. - Ima li velikih novanih briga? Nasmijeio se i pogladio je prstom po hrptu nosa. - Uvijek ih imam. Ne moe zamisliti kako je vaan novac. Odmahnula je. - Ne, strie Egon, to zaista ne mogu zamisliti. Menije novac tako nevaan. - Kad bi barem uvijek tako ostalo. Ni ja ne vjerujem da e ikada imati takvih briga. Za to e se pobrinuti tvoj otac. Ali sada me ne smije dulje zadravati, jer u se inae prekasno vratiti kui. - Kad bih ti barem mogla pomoi - ree pogledavi ga njeno. Duboko dirnut stric Egon je pogladi po kosi. - Ne bude li drugaije mogue, morat u prodati Almansora. - Dragi strie, pa on je tvoja jedina radost - prestrai se Dagmar. Trzaj proe njegovim licem. Ova je djevojka postala prava utjeha njegova srca. Znao je da ga u njegovoj kui nitko ne voli osim Dagmar. Stisnuo je zube i pokuao se veselo nasmijeiti. - Vidi, sada ti je ao. A sama si mi prije nekoliko dana rekla kako ti nije drago kad na Almansoru jaim niz brdo. Pogledala gaje ozbiljno. - Brinem zbog tebe jer tako esto ima vrtoglavicu. Ali raalostilo bi te kad bi se posve

79

GIGA

morao rastati od Almansora. Nije joj mogao odgovoriti, ve se popeo na konja, ne tako brzo kao ranije, i odjahao domahujui joj. Dagmar je gledala tuno za njim. Znala je posve dobro kako se stric Egon osjea. Polagano je krenula u predvorje i tamo zatekla gospoicu Berend. Sjedila je umorna od etnje. Dagmar je sjela kraj nje sve dok se strina Katarina i Elena nisu vratile. Tad se brzo povukla jer je znala iz iskustva daje strina Katarina i Elena uvijek bezobzirno mue kad strica Egona nije bilo. Uvijek se plaila ostati sama s njima. Znala je i to, da joj gospoica Berend nije mogla pomoi. I tako je bila sretna to se mogla povui i zatvoriti u svoju sobu. Uvjerila se zatim da su zakljuana vrata i prema Eleninoj sobi. To je obiavala initi Elena. Sjela je odahnuvi, kao daje izbjegla opasnost, za svoj pisai stol kasnije unesen u njezinu sobu kako bi mogla pisati zadae. U tom pisaem stolu, koga je uvijek zakljuavala i klju nosila sa sobom, bilo je spremljeno sve to joj je bilo drago. Tu se nalazila slika njezina oca, koju je zakljuala u svoj noni ormari odmah im su joj spalili lutku. Plaila se naime da bi mogli spaliti i sliku. Bila je i odvie tankoutna a da ne bi shvatila kako lutku nisu spalili samo zato stoje bila runa i prljava. Shvatila je da su joj time eljeli zadati bol. Sjedila je za pisaim stolom utonula u misli i promatrala svoje slike kad je iznenada netko pokucao na njezina vrata. Prestraeno se trgnula, brzo spremila slike natrag u pisai stol i zakljuala ga. Tek je tada otvorila vrata. Vani je stajala strina Katarina i bijesno je gledala. - Kako se moe zakljuavati u svoju sobu? To je nepristojno! Ima li moda neke tajne? zapita tvrdim glasom. Dagmarino je srce poelo snano kucati. Slutila je daje strina dola ovamo samo kako bi joj zadala bol. Ali skupila je svu svoju hrabrost i odgovorila tako mirno kako je to bilo mogue: - Ne, strino Katarina, nemam nikakvih tajni. - Sto radi iza zakljuanih vrata? - Promatrala sam sliku svog oca. Gospoa Katarina se prodorno nasmije. - I zbog toga se mora zakljuavati? Dagmar je ozbiljno pogledala. - Da, htjela sam biti sama sa svojim ocem. - Sa svojim ocem! -podrugljiv je smijeh pratio te rijei gospoe Katarine. Najradije bi joj u svojoj mrnji doviknula: pa to nije tvoj otac! Ali plaila se svog mua. Nikada joj to ne bi oprostio, jer je volio tu djevojku. Tako bi esto najradije bila ponizila Dagmar, koja je usprkos svojoj skromnosti djelovala tako ponosno. Ali uvijek je zadrala te rijei, jer joj je Egon jednom rekao da e ukoliko ona to uini, odmah odvesti Dagmar njezinu ocu i odustati od njegovih novaca. Nije htjela ostati bez sredstava za svoje haljine i nekih pogodnosti koje joj je pruao Dagmarin novac. Katarina se nije niega bojala vie nego toga da bi se morala jo vie ograniiti u troenju. I samo je ta prijetnja bila zapreka tome da Dagmar ne mui jo i vie. Ali upravo zato to je morala potiskivati svoj bijes, on ju je silno guio. U njezinu je srcu iz godine u godinu sve vie rasla enja za sjajnim ivotom koga je vodila ranije. Uvijek ponovno stvarala bi nove planove kako bi joj uspjelo oteti Dagmarino nasljedstvo. Ali svi su ti planovi bili neizvedivi. Jedva se uspjevi svladati, zapita sada grubo mladu djevojku: - Gdje je rupi koji si trebala pokrpati? Dagmar se okrene i prui strini Katarini brino sloeni rupi. Strina Katarina tjerala ju je obavljati razne poslove koje nije trebala initi, ali Dagmar se nikada nije bunila. Rado bi obavljala svaki posao samo kad to ne bi od nje uvijek zahtijevali na tako grub nain. Ipak je inila sve to su strina Katarina i Elena zahtijevale od nje. Strina joj istrgnu rupi iz ruke. Pritom je njena ipka zapela za Dagmarinu ruku i ponovno se rastrgala. Gospoa Katarina bijesno otvori rupi i pogleda ga. Kad je primijetila novu rupu - a znala je dobro daje ona kriva za to - ree bijesno:

80

GIGA

- Lagala si, rupi nije pokrpan! Dagmar udari krv u lice. - Nisam lagala, tako sam fino pokrpala ipku da se nita ni ne vidi. Ova je rupa nastala upravo sada. ipka je ostala visjeti na mom noktu. Iznenada je shvatila daje strina uvrijedila ne samo nju kad je rekla da lae, ve i njezina oca koji je imao ker laljivicu. - uti, ti lae, pa e ostati u sobi dok ipku ne pokrpa. Rei u stricu Egonu da si lagala. Kao tada kad je udarila Marijetu posred lica jer je spalila njezinu lutku, tako je i sada udarila krv u Dagmarino lice. Sve se u njoj bunilo protiv te uvrede. Iako se inae nije bunila, ovog se put uspravila i stala neustraivo pred strinu, te rekla glasno: - Nikada ne laem, ali ti, strino Katarina, ve si esto lagala u mojoj prisutnosti. Neu pokrpati ipku, ako to na taj nain bude zahtijevala od mene. Ako sam dosad obavljala takve poslove za tebe, tad sam to inila po svojoj volji. Nisam obvezna na to, jer moj otac plaa za moje uzdravanje. I sigurno on ne bi elio da me tako vrijea, a da se ja ne branim. Sama u rei stricu Egonu to se ovdje dogodilo i pitati ga moram li obavljati takve poslove za tebe ukoliko me uljudno ne zamoli za to. I moram li dopustiti da me naziva lalj ivicom, iako dobro zna da to nisam. Posve ti je dobro poznato da se ipka ponovno potrgala kad si mi tako naglo istrgla rupi iz ruke. Dagmar ni sama nije znala kako je smogla toliku hrabrost da se brani. Ali bila je i odvie uasnuta to ju je strina Katarina nazvala lalj ivicom. Stajalaje plamteih oiju ispred strine Katarine. Taje problijedila kad joj je Dagmar rekla daje esto lagala. Sad je bijesno udarila Dagmar po obrazu dok joj se lice unakazilo od srdbe. - Kako se usuuje, ti drsko stvorenje? Meni kazati da laem! To se usuuje? Dagmar se povukla kad ju je udarac pogodio. - Ti si me prva nazvala laljivicom - rekla je suprotstavljajui se bijesno nepravednom postupku, ali je osjetila ponovno i strah pred tom enom koja je stajala pred njom nalik na furiju. Elena je dotrala zauvi majin krik. Iznenada se nala kraj majke. - to se dogodilo, majko? - Pogledaj to drsko stvorenje! Rekla je da laem, jer je sama lagala. Evo rupia koji je trebala pokrpati. Sada tvrdi da ga je pokrpala, a kad sam joj rekla da lae postala je drska i usudila se rei da laem ja. Elena se poela toboe zgraati, iako je dobro znala da njezina majka ne dri mnogo do istine. Sad su majka i ki poele vrijeati Dagmar. Ova se osvijestila zbog udarca po obrazu. Bila je bespomona pred valom pogrda koje su se pune junjakog temperamenta prolijevale po njoj. Ipak joj je njezin ponos, koga su htjeli zgaziti, pomogao da sauva svoje dranje. Stajala je uspravno pred majkom i keri i ozbiljno ih promatrala. Nije im odgovorila niti jednu rije na njihove napade koji su poput udaraca pljutali po njoj. eljela je jedino da ta vika napokon prestane. Sad je buka privukla i gospoicu Berend. Nije znala to se dogaa, pa ih je upitno pogledala. Majka i ki su joj ogoreno ispriale to je Dagmar uinila. Gospoica Berend bi se inae vjerojatno povukla bez rijei. Ali znala je da e za nekoliko dana napustiti tu kuu, pa se vie nije trebala plaiti toga da e je otpustiti bude li rekla nekoliko iskrenih rijei. I ona sama je esto bila svjedokom toga da su gospoa Katarina i Elena izigravale istinu, ali jo nikada nije ula da bi Dagmar lagala. Zato ju je poela braniti. - Oprostite, gospoo, ali Dagmar jo nikada nisam zatekla pri lai. Zasigurno je pokrpala rupi, a na neki je nain nastala nova rupa. - Ne, nije tako, lagala je! - zaurlala je gospoa. Dagmar nijemo pogleda gospoicu Berend. Nije htjela jo jednom rei da nije lagala. Ali sjetila se koliko e strica zaboljeti kad se vrati kui i uje to se dogodilo. Znala je da nee povjerovati da je ona lagala, ali morao je saznati da je to uinila strina i da ju je mrzila. Stric Egon je tada uvijek gledao tako bespomono a to

81

GIGA

mu je htjela pritedjeti. Zato je preuzela krivicu na sebe. Podigla je rupi koji je strina Katarina bacila na pod i rekla tiho: - Oprosti mi, strina Katarina, to sam te optuila zbog lai. Udarila si me i ja taj udarac prihvaam kao kaznu. Nastojat u se u budue bolje svladati. Popravit u taj rupi i to odmah. Molim te, nemoj stricu Egonu nita rei, i odvie bi se alostio. I Katarina je sada shvatila daje pretjerala i da e morati i sama snositi prigovore svog mua kad taj bude uo to se dogodilo. Zato je samo odgovorila nastojei se svladati. - Budui da moli za oprotenje, zaboravimo sve to! Neu stricu nita rei da te ne bi kaznio. Dagmar odmahnu glavom. - Nije mi to vano. Ali stric Egon je tako slab. Ne smijemo ga uzbuivati. Dagmar je odmah sjela i poela krpati ipku. Majka i ki su nestale, a gospoica Berend pristupi Dagmar. - Zar ne, Dagmar, da ti nisi lagala? Ova iskreno pogleda odgojiteljicu. - Nisam, gospoice Berend! Hvala vam, to ste me htjeli braniti. Ali to ne bi imalo smisla. Mogli biste zbog toga imati samo neugodnosti. To ne bih eljela sada kad ete za nekoliko dana napustiti dvorac. Gospoica Berend njeno pogladi Dagmarinu kosu. - Ubogo dijete! - ree tiho. Bilo je to prvi put daje odgojiteljica pomilovala Dagmar i da joj je pokazala tako neskriveno svoje osjeaje. To je na mladu djevojku djelovalo tako snano daje poela plakati. Uhvatila je ruku gospoice Berend i poljubila je. - Hvala vam to ste tako dobri prema meni. Odgojiteljica je uzdahnula. - Drago dijete, nisam ba bila dobra prema tebi. Morala sam ti pokazati mnogo vie razumijevanja. Ali ovjek postaje star i plai se sukoba. Nastoji ne mijeati se ni u to. Stara sam i prestraena ena... I jo je jednom njeno pogladila Dagmar po kosi. Zatim stara gospoica pouri iz sobe kao da se plaila da bi mogla odati odvie od svojih osjeaja. Dagmar je gledala za njom umornih oiju. Tuan se smijeak ukaza na njezinim ustima. Uboga, dobra gospoica Berend, plaila se pokazati malko ljubavi i osjeaja! A ipak joj je i to godilo, upravo nakon toga to se dogodilo sa strinom Katarinom. Uzbuenje zbog tog dogaaja jo je uvijek ostalo u njoj. I odvie je jasno opet jednom spoznala mrnju tih ena. Zato su je samo toliko mrzile? to im je uinila? Dakako, danas je uzvratila strini Katarini njezine uvrede. Ta ponosna ena nee joj to nikada oprostiti. Rekla joj je da je ve esto lagala, a to je i bila istina. Ali ipak nije htjela uzbuditi strica Egona. Nije mu htjela priznati da ju je strina Katarina udarila. Kad bi stric Egon to saznao kako bi bijesan i tuan bio. Niti jednoga trenutka ne bi povjerovao da je mogla lagati. Nastavila je krpati njenu ipku elei zadovoljiti strinu Katarinu. Ali srce joj je bilo teko. Zato ju je strina Katarina tako mrzila. Sto joj je uinila da ju je neprekidno vrijeala? Nije to mogla objasniti.

82

GIGA

XXIII
Nakon stoje gospoica Berend otputovala, Dagmar se osjeala jo mnogo osamljenijom nego prije. Tek je sada shvatila da je u staroj odgojiteljici ipak imala podrku. U njezinoj prisutnosti strina Katarina je pazila to govori, a i Elena i Marijeta su se svladavale. Ali sad kad gospoice Berend vie nije bilo, one su jo vie pokazivale svoje neprijateljstvo prema Dagmar. Tako je morala propatiti jo mnogo toga. Oigledno su je namjeravale draiti, ali Dagmar je dala rije samoj sebi da e se uvijek pokuati svladavati. Mogle su initi i govoriti to su htjele, ali ona e sve to snositi ponosnim mirom. Razumljivo je bilo samo po sebi to je pritom neprekidno rasla njezina enja da se napokon svega toga oslobodi. Ali prolazio je dan za danom, mjesec za mjesecom a nije bilo nikakvih vijesti od njezina oca. Nije se vie usudila pitati strica zato je otac napokon ne pozove k sebi, jer on bi se tada zbunio i brzo poeo govoriti o neem drugom promatrajui je saalno. U njoj se rodio strah da se moda nikada vie nee vratiti kui. Tako su prole tri godine. Dagmar je sada bila odrasla gospoica, a to je bila i Elena. Vanjska slinost meu sestrinama je postojala jo uvijek, ali razvile su se u dvije posve razliite djevojke. Dok su na Eleninu licu loe karakterne osobine ucrtale crte, dotle je Dagmar iz godine u godinu postajala sve draesnija. Otmjene kretnje, plemenito lice i mladenaka svjeina djelovali su oaravajue. Samo to je evala u samoi a vidjelo ju je malo ljudi i to, kad bi se u koiji izvezle u drutvu strine Katarine i Elene. To se dodue dogaalo rijetko, jer se plaila tih izlazaka, a obje su dame odlazile mnogo radije bez nje. Elena je nastojala skupocjenim haljinama pomoi svom izgledu, ali Dagmar je djelovala mnogo otmjenije u svojoj skromnoj odjei. Katarina i Elenajadikovale su sve vie daje krajnje vrijeme uvesti Elenu u drutvo. Otac je morao nabaviti izvjesnu svotu novaca da bi ove godine mogle provesti zimi nekoliko tjedana u Rimu. Egon Strasser je meutim odluno izjavio da za to nema novaca. Katarina mu je jednoga dana rekla neka od svog bratia zatrai na posudbu veu svotu novaca, kako bi mogla izvesti Elenu. Ali Egon je to energino odbio. Znao je da Rudolf u njemu vidi lakomislenog kuedomaina koji nije mogao sauvati novac, pa je bio posve siguran da mu Rudolf ne bi nita posudio. Znao je i to, da bi njegova ena i ki potroile ogromnu svotu novaca kad bi se jednom nale u Rimu. Morao je kao dobar domain sauvati ono to im je preostalo, kako ne bi potpuno osiromaili. Egon je posljednjih godina postao sve bolesniji. Izgledao je bijedno i boleljivo i sve je vie propadao. Napadi njegovih ena, koje su ga nazivale loim ocem, potpomognute Marijetinim glasnim prigovaranjima, sve su ga vie unitavali. Njegova je jedina utjeha bila to je mogao razgovarati s Dagmar. Ona ga je njegovala i pazila na njega kao to bi to mogla initi samo najnjenija ki. Egon je uvijek iznova morao misliti na to kako je Rudolf bio lud to se rastao od takve keri. Nije mogao zamisliti kakav bi bio njegov ivot kad ona vie ne bi bila kraj njega. ena i ki nisu se brinule za njega osim kad bi traile novac. Kad su ga opet jednom estoko napale i traile od njega novac za boravak u Rimu, jer kako bi inae Elena nala mua, rekao je uzdahnuvi: - Dobro, pokuat u omoguiti da Elena barem na neko vrijeme poe u Rim. Neke od tvojih ranijih prijateljica moi e valjda pripaziti na nju, Katarina? Elena poe klicati, ali gospoa Katarina ga pogleda razoarano. eljela je jednako toliko koliko i Elena krenuti u Rim. Ljutila se stoje Elena sada klicala i nije mislila na majku. Izjavila je: - Ne znam kome bih mogla natovariti takvu brigu. Nitko je nee moi tako dobro uvesti u drutvo poput mene. Pritom se sjetila da su je ve davno u Rimu zaboravili, pa ionako ne bi mogla preuzeti tu ulogu. Njezina tatina nije doputala takve misli.

83

GIGA

Egon joj uzbueno odgovori: - Rekao sam ti, Katarina, da mi je nemogue platiti boravak za vas obje. Priznajem, Eleni je potrebno doi meu ljude, jer je vrijeme da nae mua. Njezin boravak u Rimu i nee biti tako skup, to vie bude lije pozvala neka tvoja prijateljica. Ima meu njima mnogo njih kojima smo ranije plaali tjednima boravak kod nas. Vjerojatno e jedna od njih biti toliko zahvalna da e uvesti tvoju ker u drutvo. To je jedino to vam mogu omoguiti, i to samo uz najvee rtve. Bude li ti otputovala u Rim bit e to desetorostruko skuplje, a to mi nije mogue platiti. Pii dakle svojim prijateljicama, i zapitaj ih, mogu li prihvatiti Elenu. Gospoa Katarina dobaci pogled pun mrnje svojoj neakinji. Daje nije bilo mogli bi ivjeti u sjaju i radosti. Kad su majka i ki nakon toga ponovno ostale same, Katarina pogleda sretno Elenino lice ne ba odvie ljubazno. - Nije potrebno da se toliko raduje. Bez mene e tvoj boravak u Rimu proi bez sjaja, to mi moe vjerovati. Moje bive prijateljice, koje su ranije tako esto uivale kod nas, nisu ba bogate i ne znae mnogo u drutvu. Posve bih te drugaije uvela u drutvo. A nisam jo ni sigurna hoe li te htjeti pozvati. Tim je rijeima gospoa Katarina pogodila istinu. Na sva pisma koja su kretala iz dvorca u Rim, stizali su odbijajui odgovori. Mlake isprike su ih pratile. Neke prijateljice su upravo namjeravale otputovati na dulje vrijeme, neke su ve imale goste i nisu mogle vie nikoga smjestiti kod sebe, jedna od njih bila je teko bolesna, pa nije mogla prihvatiti takvo zaduenje i tako dalje. Ukratko, nije bilo nita s putovanjem u Rim. Nitko oigledno nije mislio na to da bi i Dagmar trebalo uvesti u drutvo. A Dagmar najmanje. U njezinu je srcu ivjela samo jedna enja koja je iz godine u godinu postajala snanija. enja za roditeljskim domom, za ocem i onih nekoliko ljudi koje je jo voljela. Gospoa Katarina naravno i nije bila tako razoarana to Elena nije otputovala u Rim. Budui da nije mogla ii s njom to je nije odve uzbuivalo. Jednoga je dana rekla Eleni: - Da si i pola u Rim ne bi nala mua. Elena je uvrijeeno pogleda. - Zar se ne mogu sviati mukarcu? - Siromana si, draga moja! Nitko u dananje loe vrijeme nee uzeti siromanu enu, ukoliko i sam nije bogat. - Da, kad bih bila bogata, mogla bih odabrati mua. Tad ne bih trebala ni otii u Rim. Nali bi me i ovdje, jer tada bismo mogle pozivati toliko gostiju koliko bismo htjele. Ali ja sam siromana a nemam ni ponosno ime koje si ti nosila. Ima doista vrlo malo izgleda da se izvuem iz tog dvorca. Katarina se ugrize za usne. U njoj se ponovno rodila majinska tatina, koja je kod nje zauzimala mjesto majinske ljubavi. - Lijepa si i plavokosa. Kad bi samo bila bogata trgali bi se za te. Dagmar e lako nai mua, im se pojavi u javnosti. Svi e si oblizivati prste za njom. U Eleninim se oima pojavi mrnja. - Boe moj, kako joj je dobro! Znatieljna sam kad e stric Rudolf odrediti da se pojavi u drutvu. Ne eli to prije no to postane punoljetna, rekao je otac. - Inae bismo barem mogle izai u njezinoj pratnji. Jer bez pratnje nee se moi pojaviti u javnosti. Ali dotad e proi jo mnogo vremena. - Pitanje je nee li odabrati drugu pratilju, a ne tebe, majko! Ba te ne voli. Gospoa Katarina poskoi poput razdraene tigrice. - A kad pomislim da nema niti pravo na to nasljedstvo. ovjek bi mogao poludjeti od bijesa. Runa zavist unakazi Elenino lice. - Zar ne moemo nita uiniti da joj otmemo to nasljedstvo? -zapita promuklim glasom. Majka odmahnu.

84

GIGA

- Koliko sam ve planova imala i opet odbacila. Jedan jedini bio bi ostvarljiv, kad bi ovjek bio dovoljno hrabar ~ i kad oca ne bi bilo. - Kakav je to plan? - zapita brzo Elena. Majka se oprezno ogleda, prie vratima i poslua, a zatim se vrati Eleni. - Morale biste zamijeniti uloge - apnu. Elena je pogleda s nerazumijevanjem. - Kako to misli? - Zar ne shvaa? Morala bi se izdati za Dagmar Strasser, nasljednicu Rudolfa Strassera, i tako se predstaviti u drutvu. Neto zasja u Eleninim oima, ali tada brzo odmahnu rukom. Bljesak se pojavi u oima gospoe Katarine. - A ona se nikada ne bi smjela pojaviti - nikada! - Ali, majko, kako bi to bilo mogue? Gospoa Katarina duboko uzdahnu. - Na alost to nee biti mogue, jer otac nikada ne bi pristao na to. Zaljubljen je u tu djevojku. Inae ne bi to bilo teko, samo kad bi ti bila dovoljno hrabra. Rumenilo obli Elenine obraze. - Reci, kako bismo to izveli? Katarina ponovno poe oslukivati a zatim apnu: - Jednostavno, ve sam se savjetovala s Marijetom o tome. Sve bi bilo tako jednostavno. Dagmar ne bi smjela napustiti dvorac. Poslugu bismo morali otpustiti uz neki izgovor. Giuseppea, Stellu i kuharicu. To su jedine osobe koje dobro poznaju Dagmar. Oni koji su nas vidjeli u koiji ne znaju koja je moja ki, a koja neakinja. A to ne znaju ni zakupnici, jer kad smo prolazili kraj njihove kue, ili kad bi oni dolazili ovamo u dvorac, nikada nisu bili u izravnoj vezi s vama. Lijenik koji ponekad dolazi ocu, ne zna jesi li Dagmar ili Elena. Za to se ve godinama brinem. Jer Marijeta i ja ve godinama pripremamo taj plan. Gospoica Berend je u Kaliforniji i tamo e zauvijek i ostati. Nee se vie vraati kako je pisala ocu. Posluzi bih nala mjesto u Firenci kako bi se makli odavle. Marijeta bi ostala u dvorcu sama s Dagmar, koju bismo izdavali kao Elenu. Ta bi Elena bila bolesna, obuzimale bi je udne misli, pa bi je trebalo dobro uvati. Marijeta bi je njegovala. Dagmar se vie ne bi sretala ni s kim. A ti bi za sve bila bogata nasljednica Dagmar Strasser. Nitko ne bi primijetio tu zamjenu, obje ste plave i imate smee oi. Uz to ste i nalik jedna na drugu. I po godinama ste sline. Ti bi postala samo godinu dana mlaa. Elena ju je sluala kao bez daha. Njezine su oi pohotno sjale. - Ali to e biti s Dagmar? - zapita glasom promuklim od uzbuenja. Grub izraz na licu gospoe Katarine oda da je bila prava nasljednica okrutnih Consistellijevih koji su svoje neprijatelje obiavali bespotedno unititi ako su im stali na put. - Dagmar e se morati priviknuti na pomisao da bude Elena, ukoliko ne eli zavriti u ludnici. Sama bi morala povjerovati u to daje Elena. - Nee pristati na to! Gospoa Katarina hladno slegnu ramenima. - To i nije vano. Nikada vie ne bi izala iz parka. Za to bismo se pobrinuli. Mogla bi ovdje ivjeti posve udobno bude li posluna. Postupali bismo s njom kao s bolesnicom. Najvanije je uvjeriti cijeli svijet da si ti Dagmar. Dagmar ivi ovdje ve etrnaest godina i za to vrijeme je nije vidio ni njezin otac ni nitko iz ranije okoline. Vrlo se promijenila. A ti si nalik na nju. Zato se dakle dijete Dagmar ne bi izmijenilo toliko da bi izgledalo poput tebe? Sve sam pomno promislila s Marijetom koja je oduevljena tim planom. Toliko nam je odana da bi za nas mogla i ubiti. Majka i ki neko su se vrijeme promatrale arkim pogledom. - Ali kad bi otac Rudolf ipak jednoga dana htio vidjeti svoju ker? - zapita Elena nakon nekog vremena. - Rekla sam ti, Dagmar se vrlo izmijenila. Uostalom, nee je pozvati kui, jer bi to ve davno bio uinio. Ona se treba vratiti kui tek nakon njegove smrti a tada je vie nee vidjeti. Kao to rekoh, sve je to lako izvedivo, samo kad ne bi bilo oca.

85

GIGA

Elena je dugo gledala pred sebe, a sjaj u njezinim oima odavao je da je prava ki svoje majke. Nakon nekog vremena ree: - Ne, otac ne bi pristao na to. Majka je pogleda paljivo. - A ti? Elenino se tijelo uspravi poput onoga grabeljive zvijeri dok vreba svoj plijen. - Isplatilo bi se riskirati. Ionako bismo uzeli samo ono to nam ve pripada. Dobro bih odigrala tu ulogu, a mi bismo se obogatile. Tad bih zahtijevala da me posvuda prati. Nikada se ne bih rastajala od svoje drage strine Katarine. Vodile bismo divan ivot. Kakva teta to je otac tako nesposoban u tim stvarima. Obje su ene i dalje razgovarale o tom planu, koga je bilo nemogue izvesti jer je Egon Strasser titio svoju neakinju. Iscrpile su sve mogunosti. Za njih je predstavljali pravu dra zamiljati to bi se dogodilo kad bi taj plan bio ostvarljiv. Jo su se igrale time, ali ubrzo su opazile da se sve vre ugnijezdio u njihovim mislima. Uvijek ponovno uvjeravale su jedna drugu daje plan neizvediv jer otac nikada ne bi pristao na njega. Ali sve su se vie udubljivale u njega i oduevljavale se njime. Nisu u tome vidjele nikakav zloin ve su neprekidno uvjeravale jedna drugu da je njihovo pravo tom bastardu oduzeti nasljedstvo. Uope nisu obraale pozornost na to da je samo obiteljska slinost omoguavala provedbu te zamisli, pa je zato bilo sigurno da je Dagmar bila prava ki Rudolfa Strassera. Te ene nisu obraale pozornost na takve sitnice. Danas su zavrile taj razgovor shvativi da zamisao nije ostvarljiva dok je Egon Strasser ivio. Pri svemu to se sada odigravalo u dvorcu Consistelli neprekidno su se pitale: hoe li to tetiti ili koristiti naoj zamisli? Brinule su se za to da se dogodi samo ono to je bilo u njihovu korist. Egon Strasser nije slutio to se dogaa u glavama njegove ene i keri. Osjeao se sve gore, a lijenik mu nije mogao pomoi. Ponekad su se u njemu raale misli o smrti, a tada se nije brinuo samo za enu i dijete, ve se pitao to e se dogoditi s Dagmar? Tko e je tititi? Znao je da njegova ena i ki mrze Dagmar. Zapravo je bio vie zabrinut zbog Dagmarine sudbine nego zbog enine i kerine. Iako e i nadalje morati skromno ivjeti, ipak su bile osigurane rentom i malim prihodom od zakupa imanja. Pa, iako za ivota nije htio zatraiti pomo Rudolfa Strassera, odluio je da mu ostavi pismo u kome e ga zamoliti da nakon njegove smrti prui pomo njegovoj eni i Eleni. Ali uvijek ponovno bi se pitao to e se dogoditi s Dagmar nakon njegove smrti. esto je pomislio da ne bi trebao potivati Rudolfovu elju, ve mu pisati o Dagmar sve a ne samo ono najvanije. Prije svega je vjerovao daje njegova dunost javiti Rudolfu kako mu Dagmar iz dana u dan sve vie slii. Zapravo, govorio je samom sebi, daje to morao uiniti ve i mnogo ranije. Ali bio je dovoljno neodluan pa je to uvijek ponovno odgaao. Moda i zato to se bojao da bi Rudolf tada mogao odvesti ker kui. Plaio se ne samo zato to tada vie ne bi primali novac za njezino uzdravanje, ve se jo vie plaio rastanka s Dagmar. Jer to se vie udaljavao od ene i keri, to je vie volio svoju tienicu koja mu je to uzvraala svojom ljubavlju.

86

GIGA

XXIV
Jednoga je dana Egon Strasser poivao u lealjci u parku. Dagmar je sjedila kraj njega i itala mu. Bio je sada ve tako slab da nije mogao drati knjigu u ruci, a tek je tekom mukom mogao etati parkom. Almansora je ve davno prodao. Za novac od prodaje kupio je eni i keri haljine i izvrio neke nune popravke na zakupnikovoj kui. Lijenik, koji je dolazio iz Sorina, i sretao samo bolesnika i njegovu enu, rekao mu je od kakve bolesti boluje i da ne postoji lijek za nju. Tako je Egon Strasser odustao od njegovih daljih posjeta jer su bili vrlo skupi, a on mu nije mogao pomoi. Ono to mu je mogao dati za umanjenje bolova, to je ve uinio. Egon Strasser bio je spreman na brzi kraj. Samo se jo elio uvjeriti to e biti s Dagmar nakon njegove smrti. Nije dakako slutio kako je blizu ta smrt ve bila. Dok mu je Dagmar itala svojim mekim glasom promatrao ju je pomuena pogleda. Bila je to draesna i lijepa djevojka, a od njega je bilo nesavjesno to ve dugo nije pisao njezinu ocu i nagovorio ga da je opet primi u svoju kuu. Kad jednom umre, bilo je neophodno potrebno da Dagmar napusti dvorac. Ukoliko je otac nije elio odvesti kui, trebalo je pronai za nju drugi smjetaj. Daleko od njegove ene i keri. To je shvatio danas kad je razmiljao o tome. Odlui jo danas pisati Rudolfu Strasseru, jer je osjeao daje krajnje vrijeme za to. Htio je pokuati uvjeriti Rudolfa da je Dagmar zaista bila njegova ki. Dagmar nije nita slutila o odluci svog strica. Njezina nada da e jednoga dana poi kui slabila je iz dana u dan. Stric je izbjegavao odgovor kad bi ga zapitala za to. Tuga ju je obuzimala kad bi primijetila kako stric slabi iz dana u dan. Sto e biti s njom kad jednoga dana umre? Obuzimao ju je neobjanjiv strah kad bi se sjetila toga da bi jednoga dana mogla ostati sama sa strinom Katarinom i Elenom. A taj strah natjerao ju je donijeti odluku. Sto je poinila da ju je otac godinama drao daleko od sebe? Stoje starija i razumnija postajala, to joj je nerazumljivije bilo to joj otac kroz sve to vrijeme nije napisao niti jednu jedinu rije, a i to da mu ona nije smjela pisati. Sada vie nije bila tako mlada i nerazumna a da bi povjerovala u bajku o tome da se njezina majka vie nee vratiti jer boravi u dalekoj zemlji. Govorila je daje njezin odlazak morao imati neki osobiti razlog a jednako tako i njezino dugogodinje izgnanstvo iz roditeljske kue. Jer pomalo joj je postajalo jasno da je to bilo izgnanstvo. Ali kako bi njezino pismo neprimijeeno moglo izai iz dvorca? Ona sama rijetko je naputala dvorac i to uvijek u pratnji strine Katarine i Elene. Nije se usudila zamoliti strica da joj dopusti pisati ocu. Ali moda je to bio prenos misli to je ba danas toliko razmiljala o tome bi li mogla strica zamoliti za to. Kad ju je stric napokon zamolio da prestane itati, spustila je knjigu. Ustala je kako bi bolesniku namjestila jastuk i pruila mu pomo. Tad je iznenada zapitala sakupivi svu hrabrost. - Smijem li te neto zamoliti to mi ve dugo lei na srcu? Pogleda je umorno se nasmijeivi. - Rijetko me kad za neto moli. Nadam se da u ti moi molbu ispuniti. - Htjela bih te zamoliti, strie, da mi dopusti pisati ocu. Njegovo elo obli rumenilo. - Kako si se toga sjetila, Dagmar? Zna da se otac ne eli dopisivati s tobom, jer nema vremena za to. Dagmar se odluno uspravi. - Vjerojatno e ipak imati vremena proitati pismo svoje keri. Neprekidno si me pokuao tjeiti kad sam te pitala zato me otac ne zove kui. Neu ti vie govoriti da eznem za svojim domom i svojim ocem. Ta enja gloe moje srce poput neke bolesti. Ali sada vie nisam tako mlada i neiskusna da ne shvaam kako neto skrivate preda mnom. Moram napokon saznati istinu zato me otac istjerao iz kue i ne obraa uope pozornost na mene osim to plaa za moje uzdravanje. Nisam vie tako naivna da bi me mogao zadovoljiti priicama. Ukoliko mi ne eli, ili ne smije rei istinu, pitat u za nju svog oca. Ne mogu si pomoi, strie Egon, ali

87

GIGA

ponekad mislim da izmeu mene i mog oca postoji neka tajna. Sjeanja na posljednje dane u mom roditeljskom domu, koja sam sauvala poput dragocjenosti, esto me nagone na pitanje zato se moj otac toliko promijenio nakon stoje majka napustila kuu. I zato te molim, dopusti mi pisati ocu. Moram ga zapitati to ga je odvojilo od mene. Protivno svom obiaju govorila je vrlo uzbueno i strastveno. I njezine divne, barunaste oi iskrile su se pritom. Egon Strasser je prvi put primijetio kakva je divna djevojka postala Dagmar. Govorio je samom sebi kakva je to udna sluajnost bila stoje upravo sada zamolila za to kad je i sam odluio pisati svom bratiu. Uspravio se i uhvatio je za ruku. - Dobro te razumijem, dijete moje! Ali meni su ruke svezane datim obeanjem. Ali upravo sam i sam razmiljao o tome to bih mogao uiniti da tvog oca nagovorim da te pozove kui. Bolni i gorki osmijeh obigra oko njezinih usana. - Kako je alosno da treba oca tjerati na to. - Zaista je tuno - a toliko ti mogu danas rei. Postoji tajna koju ti ne smijem otkriti. Ono to si mi upravo rekla dokazuje mi da vie pred tobom ne mogu skrivati da postoje neke osobite injenice. Ali, molim te, Dagmar, priekaj jo neko vrijeme! Obeajem ti da u pisati tvom ocu i zamoliti ga neka mi dopusti objasniti ti neke stvari, ukoliko te radije ne pozove kui. Mora sve saznati i to to je prije mogue. Uviam to i sam. Priekaj, dok dobijem odgovor na svoje pismo. Ukoliko ne bude takav da te zadovolji, pisat e mu sama. Dagmar uzdahnu i pogleda ga. Tad primijeti suzdranim glasom: - Priekat u, strie Egon! Ali zna li to ponekad mislim? - to? - Da sam zarobljenica u tom dvorcu. - Ali dijete, kakva luda pomisao? - Zar je doista luda? Nikada ne izlazim sama. Samo u pratnji strine Katarine i Elene. Nikada nitko ne dolazi ovamo s kim bih mogla razgovarati. Kad zakupnik dolazi tebi, strina Katarina me alje u moju sobu. Tamo me alje i kad dolazi lijenik, to se dogaa vrlo rijetko. Osim s poslugom i s vama kroz sve te godine razgovarala sam samo s gospoicom Berend. Ne smijem nikome pisati. Reci i sam, nije li to pravo zarobljenitvo? Egon Strasser se nasmije dobroduno. - Kakva luda pomisao, Dagmar! Ako si ti zarobljenica, tada su to i strina Katarina i Elena. A i ja! Moram priznati, ovdje ste vrlo osamljene - to ujem svakog dana od svoje ene i Elene, ali ipak nikad nisam pomislio da bi mogle biti zarobljenice. Zaista se vara, mala moja! Na alost, ne mogu to promijeniti, moramo ak biti zahvalni to smo ovdje pronali sklonite a ne moramo ivotariti u nekom iznajmljenom stanu. Ali za tebe e uskoro kucnuti trenutak osloboenja. Ranije e izai odavde od Elene, vjeruj mi! - Ne mislim tako, strie Egon! Htjela bih napokon primiti vijest od svog oca koja bi mi sve objasnila. - U svakom e to sluaju saznati. Dajem ti svoju rije. Jo u danas pisati tvom ocu, a ne primim li zadovoljavajui odgovor, moi e mu se obratiti i sama. Jesi li time zadovoljna? - Jesam, strie Egon! ekat u tako dugo. Egon Strasser je ustao. - Odvedi me u kuu, dijete moje! Odmah u mu pisati. Naslonivi se na Dagmarinu ruku, krenuo je polagano prema dvorcu. Jo prije no to su stigli onamo, vratile su se s vonje gospoa Katarina i Elena. Oigledno se nisu osobito zabavljale jer su obje bile neraspoloene. Pozdravile su mua i oca na svoj svojstveni prigovarajui nain. Samo pristojnosti radi zapitale su kako se osjea. Nisu se brinule za bolesnika i bile su vrlo hladne prema njemu. Dagmar gaje briljivo odvela i priredila mu stolicu u njegovoj sobi kraj pisaeg stola. Pripremila mu je sve za pisanje. Kad gaje eljela ostaviti sama, zadrao ju je jo trenutak. - Priekaj trenutak, Dagmar!

88

GIGA

Izvukao je iz depa svog kaput skupocjenu kutiju za cigarete ukraenu draguljima. Stavio joj je kutiju u ruke. - Molim te, sakrij to u moj ormar za cigare iza praznih kutija. Otkad ne smijem puiti vie ne koristim taj ormar, a i strina Katarina se ne brine za njega. Znam da bi ta lijepa dragocjena kutija ubrzo krenula istim putem kao druge dragocjenosti. Ubrzo bi je pretvorili u skupocjene haljine. Ali tu kutiju vrlo volim. Dobio sam je kao nagradu na nekom natjecanju u jahanju... i postiuje me to to moram priznati, to je jedino to sam u ivotu zaradio. Htio bih je zadrati tako dugo dok to bude mogue. Budem li je morao prodati jednoga dana tad je treba pretvoriti u neto korisno. Strina Katarina je ne smije vidjeti. Na sreu, zaboravila je na tu kutiju.

89

GIGA

XXV
Razne su boljke muile posljednjih godina Dagmarina oca. Bolest srca, na koju isprva nije obraao pozornost, sada mu je zadavala potekoe. Lijenik mu je odluno zabranio svako uzbuenje. Zato se sve vie nastojao osloboditi poslova, a kako je Werner Falkner ve postao njegov zamjenik, a i otac mu je jo bio zdrav, mogao se ponekad odmarati. Werneru Falkneru bile su sada trideset i dvije godine. Bio je to snaan i naoit mukarac. Njegovo je tijelo bilo oelieno sportom, a kretnje su mu bile elastine i spretne. Svuda je bio vrlo obljubljen. Na sve je ljude ostavljalo njegovo iskreno i otvoreno ponaanje dobar dojam. Djelovao je mnogo zrelije od svojih godina. Zauzimao je znaajan poloaj u poduzeu Strasser i sin zbog svoje sposobnosti i marljivosti. Brigita Hartmann se jo neto tee kretala, ali je jo uvijek vodila kuanstvo svom bratiu, iako vie nije mogla toliko raditi kao prije. Muilo ju je koljeno ukoeno od reume, morala se koristiti tapom. Ipak je kuanstvo bilo u najboljem redu. Jednoga je dana gospoa Brigita sjedila u sobi za dnevni boravak i odmarala se itajui neku dobru knjigu. Kuedomain se prije kratkog vremena odvezao u poduzee. Tad je u sobu uao sluga i rekao gospoi Brigiti da neka gospoa eli razgovarati s njom. Gospoa Brigita pogleda zaueno. Rijetko bi kada u ovu kuu dolazili gosti. - Neka gospoa? Vjerojatno je dola skupljati dobrovoljne priloge - rekla je, ne ba oduevljena time to mora prekinuti itanje. - Ne, nije to jedna od tih gospoa. Vrlo je otmjena i elegantna. Nosi crninu i ima gusti veo preko lica. Rekla je da mora hitno razgovarati s vama. I to samo na kratko. Brigita Hartmann odloi knjigu. - Zamolite gospou neka ue. Ne bih eljela ustati, jer me noga boli. Sluga je izaao i ubrzo zatim ula je u sobu vitka ena u crnini. Gusti veo prekrivao je njezino lice. - Oprostite to neu ustati, ali mogu vrlo teko hodati bez tapa. Sto mogu uiniti za vas? zapita Brigita Hartmann zaudivi se to strana ena nije makla veo s lica. Gospoa je jo neko vrijeme ostala stajati kraj vrata. - S kim imam ast? - zapita suzdrano Brigita Hartmann. Tad je gospoa naglom kretnjom maknula veo s lica. - Leonora! - zaviknu prestraeno tetka Brigita. - Vratila si se kui? - Da, tetko Brigita, to sam ja, Leonora! ena koja je napustila tu kuu stoji opet pred tobom. Dola sam posjetiti svoje dijete. Gdje je moja Dagmar? - Sjedni! -pozva je stara gospoa. - Moram ti rei istinu htjela to ili ne. Nakon to si napustila Rudolfa zbog onoga drugog, u njegovoj se dui rodila sumnja da Dagmar nije njegovo dijete, ve onoga drugog ovjeka. Leonora se trgnula. Tamno rumenilo oboji njezine blijede obraze. - Boe moj! Kako j e mogao posumnj ati u to? Brigita Hartmann joj je sada ispriala sve to se tada dogodilo, kako su Rudolfa muile sumnje, i kako se plaio da e zamrziti to dijete koje je prije toliko ljubio. Predao ga je bratiu kako bi odraslo u krugu obitelji. - Ne eli nikada vie vidjeti Dagmar, Leonora, ali ona e ipak jednoga dana naslijediti njegov imetak. Ali, kako rekoh, ne eli je vie sresti. Tek nakon smrti trebala bi se vratiti u ovu kuu. Leonora je klonula i sakrila lice rukama. Iako nije slutila kakav je teak bio ivot njezine keri u dvorcu Consistelli, ipak je bila neizmjerno uzbuena zato to je Dagmar ivjela meu stranim ljudima. - Ubogo moje dijete-ubogo moje dijete! Majkajuje napustila, a otac je istjerao! Kako okrutni su bili tvoji roditelji! Uboga moja mala! - procijedila je uzbueno. Brigita ju je promatrala s mnogo suuti. - Mora se pokuati uivjeti u Rudolfovo duevno stanje. Ljubio te, i u njemu se sve slomilo kad si ga napustila. Ta ga je sumnja razirala poput najljueg otrova. Pokuala sam sve kako

90

GIGA

bih zadrala Dagmar kod kue, i moje srce umalo to nije puklo kad je dijete otilo. Tjeila me samo pomisao stoje odlazilo roacima. Egon ima ker u njezinim godinama. Odrasla je zajedno s njom i vjerujem da joj je tamo bilo bolje nego u oinskoj kui gdje je vladala mrana sumnja. Rudolf vie nije podnosio dijete kraj sebe, jer gaje promatralo tvojim oima. Leonora se polagano uspravila i pogledala ugaslim oima staru gospou. - Zastoje nije dao meni, kad je sam nije htio zadrati? Zato sam eznula za svojim djetetom, kad ga nije elio imati kraj sebe i promatrao ga s takvom sumnjom? Ti su roaci strani ljudi. A Dagmar je bila tako osjeajno i drago dijete. Znam da se Egon Strasser oenio talijanskom groficom, a sam Rudolf mi je rekao daje ponosna i hladna srca. Zastoje dopustio da moje dijete ode onamo? Zar sam morala toliko patiti, zar me morala razdirati enja za Dagmar, samo zato da bi odrasla kod tuih ljudi? Gospoa Brigita promatrala je samilosno nesretnu majku. - Putovala si iz zemlje u zemlju. Rudolf je vjerovao da bi ti dijete samo smetalo. Leonora se gorko nasmije. - Smetalo? Meni moje dijete smetalo? Neprekidno me muila enja za njom. A nisam je smjela pokazati, jer je moj mu bio ljubomoran na svaku moju pomisao o prolosti. Iako smo putovali iz mjesta u mjesto prisutnost mog djeteta nikada mi ne bi smetala. Uivala bih kraj nje. Kupili smo vilu u Luganu ve prije mnogo godina. Tamo smo provodili nekoliko mjeseci godinje. Tamo je moje dijete moglo odrasti pod suncem i u svjetlu. Uvijek me tjerala pomisao daje dijete najbolje smjeteno u roditeljskoj kui, uz ljubav svog oca. Ostavila sam dijete Rudolfu kao iskupljenje svog grijeha. Nisam eljela da bude odve osamljen. A on se dobrovoljno rastao od mog djeteta. Ne mogu to shvatiti. - Ne zaboravi da on ne vjeruje kako je Dagmar njegovo dijete. Leonora poskoi. - Trebao je pitati mene! - A to bi mu ti bila odgovorila? - zapita tiho gospoa Brigita. - Istinu! Daje Dagmar posve sigurno njegovo dijete. - Moda ti ne bi vjerovao, Leonora! Ne elim te vrijeati ali moram ti rei da si mu lagala kad si postala njegovom enom nosei u srcu ljubav prema drugome. Leonora je pala natrag na stolicu. - Da, moram priznati da je to bila la. Priznajem svoju krivnju. Ali platila sam za nju. Kako je Rudolf samo mogao pomisliti da bih dijete nekoga drugog izdala za njegovo? Kako je mogao povjerovati da bismo moj mu i ja ostavili dijete kad bi bilo nae? Brigita Hartmann je teko uzdahnula. - Sve sam mu to rekla i ja, ali nisam uspjela pobijediti njegovu sumnju. Trebali bi nam dokazi. Leonora se trgnu. - Dokazi? Kako bi ih nabavila? - Iznenada skoi sa stolice. - Da, da, da! Mogu to na sreu dokazati. Priekaj trenutak da se prisjetim. Uhvatila se rukom za bolno elo i razmiljala. Brigita ju je napeto promatrala. - Kad bi barem imala dokaze! Leonora, Boe moj! To bi bila prava srea za Rudolfa i za Dagmar. Leonora je stajala tako jo neko vrijeme zadubljena u misli. Tad je vlanim oima pogledala Brigitu. - Na sreu, mogu to dokazati. I uinit u to! Moram razgovarati s Rudolfom. - Moj boe, kako e to podnijeti? Leonorine oi zasjae. - Mora! Ne elim da vlastiti otac smatra moje dijete nezakonitim. Zato ne mogu niti njemu, a niti sebi pritedjeti taj susret. Radi se o Dagmar. Molim te, nemoj me pokuati razuvj eriti. Moram razgovarati s Rudolfom. Brigita sklopi ruke. - Bude li mu mogla dokazati daje Dagmar njegovo dijete, tad se isplati sastati s njime.

91

GIGA

Vjeruj mi, vee dobroinstvo mu nitko ne bi mogao uiniti. Znam da jednako tako pati zbog rastanka s Dagmar, kao i zbog svojih sumnji. Leonora je druim rukama prinijela rupi usnama i tako ostala neko vrijeme. Njezine su oi iznenada dobile posve drugaiji izraaj. - A to ne budem li mu mogla dati taj dokaz? Kad bih jo samo utvrdila njegovu sumnju? Tad bih mogla zahtijevati svoje dijete za sebe. Tad bi Dagmar bila moja - rekla je promuklim glasom. U njezinim se oima mogla nazrijeti enja da ispuni tu namjeru. Brigita se prestraila. - To nee uiniti, Leonora! Ne zaboravi da bi tada Dagmar liila oeva nasljedstva. Leonora se podrugljivo nasmijala i pogledala Brigitu. - Ah, taj novac koji me jednom doveo u iskuenje i uinio moje srce nevjernim! Danas, kad ga posjedujem u izobilju, nita mi vie ne znai. Mogla bih Dagmar nadoknaditi gubitak oeva imetka. Ne moe zamisliti, tetko Brigita, kakve je ogromne svote moj mu zaraivao svojim koncertima, a jo vie svojim skladbama. Koliko mu novaca donose tantijeme, a ja sam njegova jedina nasljednica. Tako sam bogata da ni sama tono ne znam to posjedujem. Imam lijepu vilu u Luganu s divnim parkom. Sve e to pripasti mom djetetu. Ali, ne, ne elim biti sebina. Plaim se i istih oiju svog djeteta. Dagmar pripada svom ocu. elim iskupiti svoj grijeh i po drugi mu put pokloniti njegovo dijete. Moda e biti velikoduan i dopustiti mi da se ponekad sretnem s njom. I moda e mi tada oprostiti zbog onoga to sam mu uinila. Gospoa Brigita joj prui ruku. - Znala sam, Leonora, da si ipak potena ena. Daj mi svoju ruku! Ono to te odvelo iz ove kue bilo je vjerojatno presnano a da si se tome mogla oduprijeti. Ali ja ti nisam sudila. A to me danas raduje. Leonora obuhvati ruke te dobre ene i padne pred njom na koljena. - Draga tetko Brigita, kako sam ti zahvalna! Reci mi, kako je moje dijete? Misli li jo na svoju majku? Brigita je pogladi po ruci. - Prema posljednjim vijestima Dagmar je dobro. ivi u dvorcu Consistelli blizu Firence. Egon Strasser je potpuno osiromaio. Rudolf mu je plaao za Dagmar. Plaao je i njezinu uiteljicu. A to misli o tebi? Zasigurno sve najbolje. Nitko je nije uio da misli loe o majci. Ispriali smo joj lijepu priu, jer je jednako voljela oca i majku. A poneto i mene. Zasigurno eznutljivo oekuje dan kad e se moi vratiti kui, jer ne sluti da ju je napustila zauvijek. Bude li Rudolfu mogla dokazati daje Dagmar njegova ki, tad e je sigurno pozvati kui. Kad bih to barem jo doivjela. Leonora poljubi ruku stare gospoe. - Kad se Dagmar vrati kui, reci joj, molim te, obzirno sve! Zapitat e te za svoju majku, a sada joj vie ne moe priati bajke. Reci joj sve, ali pomozi mi da me ne pone prezirati. A budem li tada od nje ula makar samo jednu jedinu rije, jedan pozdrav, ili rije oprotenja, tad u te blagosivljati, tetko Brigita! Ova je poljubila Leonoru u elo. - Budi mirna! Sto bude u mojoj moi to u uiniti da izmirim Dagmar u mislima s tobom. Daj mi samo vremena. Moda se i od mene malko otuila. Moram se prvo opet i sama povezati s njom, s tako osjetljivom duom treba biti oprezan. Nadajmo se da grofica nije stekla previe utjecaja na nju, ali zacijelo je sauvala svoje plemenito srce. im budem s njom razgovarala o tebi, javit u ti. Ostavi mi svoju adresu! - Jednostavno, Vila Leonora, Lugano. im u obaviti razgovor s Rudolfom vratit u se u Lugano. Za vrijeme alosti za svojim muem doputovala sam ovamo, jer nisam dulje mogla odoljeti enji da ponovno vidim svoje dijete. Moj je mu poginuo u avionskoj nesrei. Njegov agent pozvao gaje u Pariz, pa se htio brzo vratiti kui. Zato je letio, a njegov se avion sruio. - U tvom si drugom braku nala sreu, zar ne? Suze navrnue Leonori na oi.

92

GIGA

- Ljubili smo se dok nas smrt nije razdvojila. Oboavao me. Vjeruj mi, nije bio samo velik umjetnik ve i velik ovjek. Bio je vrijedan rtve koju sam mu pridonijela. - Tada ti usprkos svemu treba zavidjeti. Moglo se dogoditi i drugaije. Plaila sam se zbog tebe. Zacijelo te teko pogodilo to si ga tako rano izgubila? Leonora je ponovno problijedila. Nastojala se svladati. Tad je tiho odgovorila: - Rijetka je srea kakva je nama bila dana. Moda je bila prevelika da bi dugo potrajala. Bila sam esnaest godina sretna ena, iako pritom i nesretna majka. Kad sam izgubila svog mua, obuzeo me uasan osjeaj osamljenosti. Nita me nije moglo zadrati, morala sam poi svom djetetu. A nisam ga nala! Ipak neu izgubiti nadu da u ponovno sresti Dagmar, da se nee u preziru okrenuti od mene. Tetko Brigita, jo ti jednom zahvaljujem za tvoje razumijevanje! Sutra prijepodne posjetit u Rudolfa u uredu. Molim te, nemoj mu odati da u doi. Ne smije ekati kako me ne bi mogao odbiti. U njegovom e uredu susret mirnije protei, nego to bi to bilo mogue ovdje. Na sreu imam sa sobom dokaze koji e mi biti potrebni. Ne smije dulje ekati na saznanje da je Dagmar njegova ki. Zbogom, i hvala ti na tvojoj dobroti! - Zbogom, Leonora, neka te Bog prati! - ree duboko dirnuto Brigita Hartmann.

93

GIGA

XXVI
Kad je Rudolf Strasser drugog jutra stigao u ured naao je na svom pisaem stolu, kao i obino, pristiglu potu. I ponovno, kao prije mnogo godina, tu je bilo i pismo Egona Strassera. Rudolf Strasser je prvo pregledao slubenu potu, ali njegov je pogled odlutao prema pismu s talijanskom markom. Napokon je rijeio sve slubeno, pa je dohvatio i to pismo. Otvorio gaje i proitao: Dragi moj Rudolfe. Ovog Ti put aljem pismo i mimo uobiajenog reda i to jedno koje nije samo onako povrno kako si Ti elio. Ovako to dalje ne moe, moram jednom razgovarati s Tobom o Dagmar. Njoj je sada dvadeset godina, pa joj vie ne moemo priati bajke, ma koliko joj one sve olakavale. Upravo me odluno zamolila da Ti sama smije pisati, tvrdei da medu vama mora postojati neka tajna. Previe je pametna a daje ne bi muile razne misli. Rudolf, mogao bi biti sretan otac, jer Dagmar nije samo lijepa i pametna, ve je i vrlo mila i ima dobru narav. Svaki bi otac mogao biti sretan kad bi imao takvu ker. A uz to -pazi dobro - ne postoji ni najmanja sumnja daje ona Tvoja ki jer Ti svakim danom postaje sve slinija. Primi to ksrcu i vjeruj mi, ona je Tvoja ki! Za mene nisu potrebni nikakvi drugi dokazi osim velike obiteljske slinosti. A sada kad sam Ti sve to pisao, nadam se da e se napokon

odluiti pozvati Dagmar kui. Ne putam je rado od sebe, jer je volim poput vlastita djeteta. A uz to, posve iskreno, i novac koji si mi davao za nju vrlo mije vaan. Ali Dagmar ezne za Tobom i ne smije dulje oklijevati. Ne mogu je vie varati kad me svojim dragim oima promatra tako prestraeno i tuno. Razmilja o tome kakva tajna stoji medu vama. Smatram svojom dunou zamoliti Te, da svoje dijete napokon pozove kui. Uz to, Rudolfe, osjeam se vrlo loe i moram raunati s time da bih mogao umrijeti. Tad Dagmar ne smije ostati u dvorcu. Moja ena i Elena tako su razliite od nje u svojoj naravi daje ne mogu razumjeti. Njezino je mjesto u roditeljskoj kui - a Tvoja je kua njezina roditeljska, vjeruj mi! Crte njezina lica svjedoe daje Tvoja ki. Odbaci sve sumnje, i nemoj dulje ivjeti bez svoje draesne i lijepe keri. Ukoliko ipak bude i dalje elio da ostane daleko od Tebe, tad se mora pobrinuti da joj nae drugi smjetaj i objasni joj posve iskreno razlog njezina izgnanstva. Molim te, da me u tom sluaju razrijei mog obeanja i dopusti da joj na najbriniji nain objasnim razlog njezina progonstva. Rekao si mi tada davno da nikada vie ne eli vidjeti Dagmar, a kad bi se htjela udati da bi pregovarao s njezinim muem. Ovdje u dvorcu nee nikada nai mua, jer ivimo vrlo povueno. Zabrinut sam to svoju ker ne mogu poslati u svijet, jer nemam sredstava za to. Iona nema prilike upoznati nekoga. Tebi novac ne nedostaje. Ukoliko dakle ne eli Dagmar pozvati kui, tadsepobrini za to da je neka starija gospoda uvede u drutvo. Neka ivi u Njemakoj, jer je ostala Nijemica, dok su moja ena i ki prave Talijanke. Iz mnogo razloga ne bih elio da Dagmar ostane u njihovu drutvu. Jo jednom, Rudolfe, saberi se, i donesi odluku! Htio bih sve srediti prije no to sklopim oi i ostavim Dagmar bez zatite. Srdano Te pozdravljam u prijateljstvu i ljubavi, pa Te molim da i Brigitu pozdravi u moje ime, Tvoj brati Egon Rudolf Strasser je dugo promatrao to pismo. Oi su mu sjale a lice se trzalo. Iznenada baci ruke na pisai stol i sakrije lice u njima. Sigurnost! Sigurnost! -jaukao je oajno. Napokon se uspravio i jo jednom proitao pismo, ovog put posve polagano, rije po rije. Razmiljao je o svakoj reenici. Obuzeo gaje osjeaj, koji je prijetio da e ga smlaviti. Ako je Dagmar bila njegova ki, njegova prava ki, tad je postupao nedopustivo prema njoj. Zadao j.oj je bol koju nikada vie nee moi ispraviti. Tako je razmiljao duboko potreseno. I uvijek ponovno neto je vikalo u njemu: Sigurnost! Tko e mi dati sigurnost? Dagmar je eznula za njim, ljubila ga jo uvijek usprkos tome to se nije brinuo za nju, to joj nikada nije napisao niti jednu dobru rije. Ako je bila njegova krv i meso tad to nije zavrijedio. Je li postojala tako velika srea da prepozna svoje dijete i da vie ne sumnja. Samo

94

GIGA

je nebo govorilo u njezinu korist, ukoliko je zaista imala crte njegova lica. Udubljen u misli sjedio je jo i kad je zazvonio telefon. Podigao je slualicu. Werner Falkner ga je pitao moe li odmah s njim govoriti slubeno. Rudolf Strasser je osjetio da je tog trenutka nesposoban za to. - Doite za jedan sat ovamo, dragi Werner, ovog trenutka moram obaviti neki privatan posao rekao je. Morao je suzbiti u sebi uzbuenje. Godinu za godinom trudio se izbrisati sjeanje na Dagmar i preutjeti je u svojoj okolici. Nije mu uvijek uspijevalo priguiti svoj unutarnji glas, koji je molio za nju, ali borio se protiv toga kao protiv neprijatelja. A sad je opet shvatio da susret meu njima nije mogu, da to ne bi mogao podnijeti... To to se ovog sata dogaalo u njemu bila je ponovna borba osjeaja. Ali ovog put sumnja nije mogla pobijediti ljubav prema djetetu. Uvijek ponovno mamilo bi ga Egonovo uvjeravanje koliko mu je slina. Nije znao to bi, pa je etao po sobi ne primjeujui kako vrijeme prolazi. Razmiljao je i o zdravstvenom stanju svog bratia i o tome da ovaj nije elio ostaviti Dagmar u drutvu ene i keri. Sto je Egon elio time rei? Je li grofica moda loe utjecala na Dagmar? Ili nije bila dobra prema njoj? Obuze ga potajna sumnja je li njegovo dijete bilo dobro smjeteno sve te godine u Egonovoj kui. Rudolf Strasser uhvati se za srce. Pribliavao se sedamdesetoj godini a srce mu vie nije bilo najsnanije. Borba u njegovoj dui jo nije bila okonana kad je Werner Falkner uao u sobu. - Imate li sada vremena sasluati moje prijedloge, gospodine Strasser? Rudolf Strasser pogleda ga odsutna pogleda. Zaboravio je da je naruio Wernera. Nastojao se svladati, pa je pogledao neto sabranije u Wernerovo simpatino lice i njegove iskrene sive oi koje su tako pametno gledale. - Danas sam poneto zbunjen, Werner, i ne znam bih li se mogao baviti poslovima. Ali, izvolite sjesti! Werner pomalo zabrinuto pogleda starog gospodina. Znao je da ga mui srce. - Ne izgledate najbolje, gospodine Strasser! Hoemo li to odgoditi do sutra? - Ne, ne, moda je dobro da mi poslovi odvrate misli. Primio sam uzbuujuu vijest od bratia o svojoj keri. - I protiv svoje volje stari je gospodin to izrekao, pa je primijetio da se Werner prestraio i problijedio. Werner se doista prestraio to je stari gospodin iznenada spomenuo svoju ker, to se sve te godine nije dogodilo. A uz to i zato to je u srcu osjetio strah zbog Dagmar Strasser. - Nije se valjda vaoj gospoici keri dogodila kakva nesrea? Rudolf Strasser pogleda zamiljeno Wernera. Zato se mladi tako prestraio? Zar bi ga dirnulo da se Dagmar neto dogodilo? - Prestraili ste se, dakle jo niste posve zaboravili moju ker? - zapita nekako udno zamiljeno. Rumenilo obli Wernerove obraze. Tad izjavi posve iskreno: - Ne, gospodine Strasser, nisam je zaboravio. Mi svije nismo zaboravili, iako nismo htjeli govoriti o njoj iz straha da bismo vam mogli zadati bol. Zaudilo me to ste je danas spomenuli nakon svih tih godina. Rudolf Strasser upitno pogleda Wernera. Ovaj je oigledno bio zbunjen jer je Rudolf Strasser iznenada spomenuo svoju ker. Werner je esto mislio na Dagmar. Kad bi ga neka mlada djevojka iz njegove okoline promatrala eznutljivo, a on je bio ovjek koji se mogao sviati enama, tad bi i nehotice njezine oi poeo usporeivati s oima lijepe Leonore Strasser koju je kao mladi oboavao. I tad bi govorio samom sebi da je Dagmar imala ba takve oi. Je li bila jednako lijepa i draga poput svoje majke? Je li ponekad mislila na njega? Ali uvijek bi odbacivao takve misli. Dagmar Strasser bila je sada odrasla mlada djevojka, pa je vjerojatno mislila na druge mladie a ne na prokuristu svog oca. Nije mogao slutiti kako je

95

GIGA

osamljeno Dagmar ivjela u dvorcu Consistelli. Iako je znao da dvorac lei osamljeno na nekom brijegu, ipak je poput tetke Brigite vjerovao da onamo dolaze gosti i da Egon Strasser ponekad odlazi sa svojim damama na izlet u Rim, ili barem u Firencu. Tako bi mlada djevojka imala prilike upoznati mladie. Rudolf Strasser ree zamiljeno: - To se sve te godine nije dogodilo, jer nisam mogao podnijeti razgovor o Dagmar. Ne bojte se, Werner, nita joj se nije dogodilo. Zbunila me vijest mog bratia da Dagmar ima ve dvadeset godina. - Zar to niste znali, gospodine Strasser? - Nisam razmiljao o tome da je moja ki odrasla. Vi je oigledno niste zaboravili? Smijeak preleti Wernerovim licem. Bio je zaista radostan to je bez straha mogao razgovarati s gospodinom Strasserom o njegovoj keri. - Ne, zaista je nisam zaboravio. Moji roditelji i ja tako smo esto razgovarali o vaoj gospoici keri. A govorio sam i s gospoom Hartmann. Nismo se usudili pred vama spomenuti njezino ime, jer smo osjeali da vas to boli. Zato sam radosno iznenaen to ste sami poeli govoriti o gospoici Dagmar i nadam se da vie neete morati ivjeti tako osamljeno. Mi svi vam to ve dugo elimo. Rudolf Strasser se skupio, a Werner se prestraio da je previe rekao. Sigurnost! Sigurnost! ponovno je zazvualo u dui Rudolfa Strassera. Pogleda Wernera. Malo prije, kad se mladi toliko prestraio pomislivi da se Dagmar neto dogodilo, iznenada se sjetio neeg. Dagmar i Werner Falkner! Ta misao ga nije naputala. - Dakle svi ste to eljeli? - zapita zamiljeno. - Nee vas to valjda uditi, gospodine Strasser! Iskreno smo alili to ste tako osamljeni. Nadajmo se da e se gospoica Dagmar ubrzo vratiti kui. Sigurnost! Rudolf Strasser je duboko uzdahnuo i rekao brzo: - To jo ne znam! Ali, vi ste imali neki poslovni prijedlog? to mi elite rei? Werner se brzo sabrao i u kratkim crtama iznio svom efu nove poslovne planove. Rudolf Strasser ih je sve prihvatio. Kad je zavrio sa svojim izlaganjem, Strasser uhvati Wernerovu ruku i srdano je stisnu. - Vi ste oigledno sila vodilja ovog poduzea. Nas dvoje starih, ja i va otac, vjerojatno bismo se pomirili s postojeim, kad se vi ne bi neprekidno brinuli za napredak ove kue. Znam ve dugo da vam mirno mogu sve prepustiti. Ma kako ste mladi, uvijek inite ono to treba. Vi ste pravi trgovaki genije, dragi Werner, a poduzee Strasser i sin ostat e u dobrim rukama. Wernerove oi zasjae. - Usreili ste me svojim rijeima, gospodine Strasser! Vrlo sam ponosan na njih. Uvijek u nastojati opravdati poklonjeno povjerenje. Neko su vrijeme ta dva mukarca ostala stajati drei se za ruke, a Rudolf je toplim pogledom promatrao Wernera. - Budite uvjereni, Werner, da mi je kroz sve te teke i tune godine pomogla srea zbog vaeg napretka. I ja sam tome neto pridonio, pa sam ponosan kao to je to i va otac. A sada vas ne elim dulje zadravati. Htjeli ste u Cuxhaven, zar ne? - Da, gospodine Strasser! Angela e pristati, pa u se odmah dovesti natrag s njom. Tako u ve na brodu moi pregledati dostavnice i ostale dokumente. Moram pouriti jer Angelu treba brzo opet natovariti. Rudolf Strasser kimnu. - Tad poite, Werner! Mladi se oprostio, a Rudolf Strasser je opet ostao sam. I ponovno je proitao Egonovo pismo, a njegova je dua udjela za sigurnou. Pitao se je li Dagmar njegova ki.

96

GIGA

XXVII
Ostao je sam moda pola sata kad je ula njegova tajnica i najavila mu da neka gospoa eli razgovarati s njime zbog neeg vrlo vanog. - Neka gospoa? Nije rekla svoje ime? - Ne, rekla je da ime nije vano. - Tad alim! Neka gospoa kae svoje ime i svrhu posjeta, inae je ne mogu primiti. - Gospoa j e to predvidj ela, pa me zamolila da vam kaem ukoliko je odbijete, da se radi o neem neizmjerno vanom za vas. Moli vas za razgovor od etvrt sata. Djeluje vrlo otmjeno i u crnini je. - Dakle dobro, uvedite gospou, ali ostanite u blizini. im pozvonim uite, i izvedite gospou! Nemam mnogo vremena za privatne razgovore. Tajnica je izala i odmah zatim pustila u sobu enu u crnini. Bila je to Leonora Magnus. - ime mogu zahvaliti va posjet? - zapita Rudolf Strasser kratko i odluno. Leonori se jedva uspjelo sabrati, jer taj je susret probudio u njoj osjeaj krivnje. Bila je duboko potresena stoje ponovno srela svog biveg mua. Glas ju je izdao a ruke su joj drhtale kad je maknula veo s ela i pogledala ga vlanih oiju. Rudolf se trgnuo kad je ugledao njezino lice. - Leonora! - zaviknuo je i obuzet slabou pao na stolicu. inilo se kao da e Leonora potrati prema njemu kako bi mu pomogla, ali nije se usudila uiniti niti korak. Rudolf se nastojao svladati svim silama, pa je zatim rekao glasom promuklim od uzbuenja: - To ste mi mogli pritedjeti, gospoo Magnus. -Leonora je vrsto stisnula ruke. - Ne, to nisam mogla pritedjeti, Rudolfe. Oprosti, to te tako zovem, ali ne mogu drugaije. Molim te, sluaj me! Moram ti rei neto neizmjerno vano. Bila sam kod Brigite, eznula sam za svojim djetetom, pa sam je htjela vidjeti jednom barem iz daljine. Tad sam ula... Brigita mi je sve ispriala. Rudolfe, ne mogu te drugaije zvati, ti si otac mog djeteta. Problijedio je na smrt i vrsto drao ruke svoje stolice. Njegove su oi netremice zurile u njezine. - Otac tvog djeteta? Je li ti Brigita rekla i zato sam je poslao iz kue? - procijedi hrapavo. - Da, Rudolfe, i zato sam ovdje. Moram ti priznati, trenutak sam mislila iskoristiti tvoje sumnje i osigurati Dagmar za sebe. Mogla sam to postii jednom jedinom lai i moja bi ki pripadala meni. Ne sluti koliko sam patila od enje za njom. Mamilo me osigurati dijete za sebe, a da nitko drugi ne bi imao prava na njega. Ali nadvladala sam tu elju. Nemam prava privezati svoju ker uza se. Ali i ti nema to pravo zbog svojih sumnja, Rudolf! Zar ti srce nije govorilo da je Dagmar tvoja ki? Misli li da bih ti je bila ostavila kad bi moj drugi mu bio otac tog djeteta? Ne, ostavila sam ti je samo zato to je tvoja i to sam vjerovala da e joj kod tebe biti dobro i da e je uvati. Nisam mogla slutiti da e osiromaiti samog sebe i odagnati dijete zbog svoje sumnje. Zato me nisi pitao prije nego to si je odbacio? Oduzela bih ti svaku sumnju, a moje dijete ne bi ivjelo bez doma u izgnanstvu. Duboka je bol leala u tim rijeima koje su i njega duboko potresle. Ipak se borio protiv toga i uzbueno rekao: - Bih li ti mogao vjerovati nakon svega to si uinila? Spustila je glavu. - Ne, ne bi mi mogao vjerovati da nisam imala dokaza. Nikada te ne bih tako prevarila, Rudolfe! Godinu za godinom bila sam ti vjerna dok nisam ponovno srela ljubljenog ovjeka. Nisam ga mogla ostaviti sama s njegovom ljubavlju. Ali nije me smio ni dirnuti sve dok sam bila tvoja ena. Otila sam zato jer te nisam eljela prevariti i osramotiti. Nisam se htjela prikloniti nekom drugom dok sam ivjela u tvojoj kui. Otila sam potena od tebe. Ni sada ne zahtijevam da mi vjeruje. Zato sam zahvalna nebu to ti mogu pruiti dokaze. Plamenih je oiju promatrao njezino jo uvijek lijepo lice koje je toliko ljubio. Sad se trgnuo. - Dokaz? Ima dokaze daje Dagmar moja ki?

97

GIGA

- Da, na sreu ih imam i zato sam dola da ti jo jednom poklonim tvoje dijete. Time u se vjerojatno iskupiti za ono to sam ti nanijela. Dugo juje gledao. Nije mogao drugaije, morao joj je vjerovati. Njegove su oi netremice promatrale njezino lijepo lice koje vie nije bilo u cvijetu mladosti, ali je imalo neki plemeniti sjaj. Izvukla je iz torbice nekoliko pisama. Poloila ih je pred njega. Tad je rekla kako je mirno mogla: - Carola Magnusa srela sam, nakon to sam se zaruila za tebe, tek nakon mnogo godina. Tada je nae dijete ve bilo roeno. Dagmar se rodila jedanaest mjeseci nakon naeg vjenanja. Carol Magnus je dva tjedna nakon to sam se zaruila s tobom otiao u Rigu i tamo svirao kao prvi violinist u orkestru. To je bio njegov prvi angaman. Nije tamo mnogo zaraivao ali je taj posao obavljao godinama. Kroz sve te godine nije niti jedan dan, niti jedan sat naputao Rigu, jer je svakog dana svirao u orkestru. Za sve te godine primila sam od njega samo tri pisma. Moe ih proitati, to pokojnika nee uvrijediti. On sam bi mi rekao da to uinim kad bi jo bio na ivotu. Pogledao ju je potresno. - Ti si udovica? - Da, i neu ti rei kako mije teko. Ali moj prvi put, nakon to sam mua otpratila u grob, bio je do mog djeteta. Proitaj ta pisma, iz njih e vidjeti koliko je Carol Magnus patio to nisam postala njegova, ve sam se udala za drugoga. Prvo je pismo stiglo neko vrijeme nakon Dagmarina roenja. itao je o tome u novinama u kojima si oglasio njezino roenje. U njemu e spoznati sav jad stoje netko drugi postao ocem mog djeteta. itaj sam koliko ti je zaviao. Otiao je iz Rige tek kad su Dagmar bile etiri godine. Naao je mecenu koji je vjerovao u njegovu umjetnost i pomogao mu. Vidjela sam ga istom kad je Dagmar bilo ve vie od pet godina. Tada je za mene poela neopisiva borba izmeu strasti, te osjeaja dunosti i majinske ljubavi. Napokon sam uvidjela da sam preslaba i da se ne mogu braniti od njegovih arkih molbi. Znala sam da moram krenuti s njim, ukoliko nisam htjela nanijeti sramotu tvojoj kui. Tako, Rudolfe, sada zna sve to sam ti mogla rei. Proitaj pisma, pa ako te ona ne budu mogla uvjeriti, raspitaj se u Rigi jesam li govorila istinu. Tad pozovi svoje dijete kui, pa neka ti barem uljepa starost. Kad pisma jednom proita i vie ih ne bude trebao poalji mi ih. Brigita ima moju adresu. Jo u danas otputovati u Lugano gdje sada ivim. Neka mi Brigita javi je li se Dagmar vratila u svoju oinsku kuu. Rudolf Strasser je skrio lice rukama i sjedio tako duboko potresen. Vjerovao joj je i bez tih pisama, bez dokaza. Saznanje daje svoje dijete, svoju krv i meso protjerao od kue, muila ga je vie nego ita drugo u ivotu. Dugo je tako sjedio. Leonora gaje promatrala samilosno. Nije se usudila pristupiti mu i pogladiti ga po glavi, iako bi to rado bila uinila. Ali nije se usudila dok se nije sabrao. Napokon je podigao glavu i pogledao je mutnim oima. - Uzmi svoja pisma, Leonora, ne elim ih itati. Vjerujem ti! Znam da nemam pravo proglasiti te krivom, jer sam to i sam. Ono to sam zgrijeio djetetu svojim sumnjama i nepovjerenjem, nije manje no to si ti uinila. Nae ubogo dijete moralo je skupo platiti nau krivnju. Moram ti zahvaliti to si mi ipak sada donijela mir i sigurnost. Sad znam da je Dagmar moje dijete. Svi smo mi grenici! Morao sam znati da mlada ena od dvadeset godina ne moe postati sretna uz ovjeka od pedeset. Oprosti i ti, meni, kao to opratam tebi. A kad se Dagmar vrati, tad u joj priati o njezinoj majci i to na takav nain da ti oprosti i prihvati te. Ne elim biti sebian i zadrati je posve za sebe. Nai emo naina da oboje budemo zadovoljni. Uzmi svoja pisma, a sad te molim, ostavi me sama! Danas sam doivio i odvie toga. Moram se prvo nastojati smiriti. Pristupila mu je i uzela svoja pisma. - Hvala ti, Rudolfe, to mi vjeruje i to si mi oprostio. Ja tebi nemam to opratati. I hvala ti

98

GIGA

to mom djetetu nee rei nita loe o njegovoj majci, i to e mi dopustiti daje vidim. Zbogom, Rudolfe, i neka Bog bude s tobom! Pruila mu je oklijevajui ruku. On ju je dohvatio i vrsto stisnuo. Tako su ostali neko vrijeme, okom u oko, rukom u ruci. Nestalo je sve gorine. Leonoraje tiho povukla ruku i otila nakon stoje ponovno spustila veo preko lica. Rudolf Strasser sjedio je dugo kao ukoen razmiljajui o onome to mu je dananji dan donio. Najradije bi odmah pisao Egonu, ali ruka mu je toliko drhtala da je to odgodio dok se ne smiri. Tad je pozvao svog starog prijatelja Hermanna Falknera i ispriao mu sve to gaje muilo i daje svoju ker, za koju nije vjerovao daje njegova, zauvijek htio maknuti od sebe. A i to da je njegova ena bila kod njega i rasprila sve te sumnje. Hermann Falkner gaje sluao duboko potresen, pa je nastojao umiriti tog duboko potresenog ovjeka. - Jo nije kasno, gospodine Strasser, sve ispraviti i radovati se svom djetetu, iako se proteklo vrijeme ne moe vratiti. Radujem se iskreno to u ponovno vidjeti vau ker. - Dragi prijatelju - prekinu ga Rudolf Strasser - doputam vam da svom sinu i svojoj eni sve ispriate, a i to da e se moja ki vratiti kui. Dostaje tog skrivanja! Werner e se radovati kad uje da se Dagmar vraa, ne mislite li? Pritom je paljivo promatrao Hermanna Falknera. Ovaj je kimnuo i nasmijeio se. - Dakako! Nije proao niti jedan dan a da nije pitao nee li se gospoica Dagmar napokon vratiti kui kako vie ne biste bili tako sami. Bilo je kao da Rudolf Strasser eli jo neto rei, ali tada se ipak predomislio i uspravio se. - Sad u se odvesti kui i sestrini Brigiti javiti to se dogodilo. Sada su sve moje sumnje uklonjene. Ta dobra dua snosila je sa mnom svu tugu. Pritom je svladavala svoju enju za Dagmar. Radovat e se. Oba gospodina stisnue si ruke i rastadoe se.

99

GIGA

XXVIII
Dagmar je u meuvremenu s grozniavim uzbuenjem ekala na odgovor svog oca. Jedva joj je uspijevalo svladavati se, jer je govorila samoj sebi da na neki nain mora saznati pravu istinu o svemu to su joj tako dugo skrivali. Stricu Egonu bilo je gore iz dana u dan. Bio je ve tako slab da nije mogao naputati sobu. Dagmar je neprekidno bila kraj njega, jer ga ni ena ni ki nisu eljele njegovati. Za njegovanje bolesnika bilo je potrebno vie strpljenja i portvovnosti no to su to te dvije bezosjeajne ene imale. Smatrale su posve u redu to se Dagmar brinula za bolesnika, to se rtvovala i neprekidno bila kraj njega. Jedva bi joj ponekad uspjelo skinuti haljine sa sebe, jer kad bi se stric loe osjeao, ne bi odlazila u svoju sobu ve bi odjevena legla na otoman u njegovoj sobi da bi uvijek bila kraj njega ako bi je trebao. Samo kratko vrijeme u smiraj dana odlazila bi po elji strica Egona na etnju u park. - Ne smije dovoditi u opasnost svoje zdravlje, ionako se odvie brine za mene - govorio joj je esto. Tako je Dagmar i danas kasno poslijepodne pola zaraslim puteljkom. Nakon nekog vremena srela je Elenu koja je etala sama jer je glavobolja zadrala njezinu majku u sobi. Elena podrugljivo pogleda Dagmar. - Milosrdna sestra radije ee nego li uva bolesnika - rugala se. - Ne, Elena, ne eem radije, ali stric Egon zahtijeva da svakog dana odlazim na etnju. Inae ga ne bi ostavljala. Neopisivo ga alim jer je tako bolestan. - Gluposti, otac i nije tako bolestan. Samo se premalo kree. Od toga je postao ukoen - rekla je okrutno Elena. - Na alost, vara se, Elena! Tvoj je otac mnogo bolesniji no to ti i tvoja majka mislite. - Tad bi zahtijevao da doe lijenik. Ne zove ga da taj ne bi nita pronaao kod njega. - Ne, ne poziva ga jer zna da mu vie ne bi mogao pomoi, a eli pritedjeti novac, kako biste vas dvije imale sve to vam je potrebno. - Boe moj! Kiti se aureolom plemenitosti. Vjerojatno misli da ti to pristaje? - Ne ukraavam se osjeajima i svojstvima koje ne posjedujem. Ali ni za to na svijetu ne bih tako beutno govorila o svom ocu kako ti to ini - izjavi Dagmar promatrajui ljutito Elenu. Elena je pocrvenjela od bijesa. - Ne budi drska, draga moja! - Nisam drska. Ali kad smo ve kod toga, htjela bih ti rei da tvoj ubogi otac pati zbog toga to si tako beutna prema njemu. Elena se trgnula. - Kako se usuuje tako govoriti sa mnom? Dagmar je mirno promatrala ljutito i nadmeno lice svoje sestrine. - inim to samo zbog tvog oca, iako i pomalo zbog tebe. Morat e se cijeloga svog ivota muiti predbacivanjima, ako tvoj otac umre od te bolesti a ti mu nisi pokazala niti najmanje suosjeanje. - Ne mijeaj se u moje poslove, ti drsko stvorenje! - A ti nema srca! - dobaci joj mirno, ali odluno, Dagmar. - Kako se usuuje? Kako to moe meni rei? Ne zaboravi tko je pred tobom. Ja sam ki grofice Consistelli. - Ne! - odgovori mirno Dagmar. - Ti si ki gospoe i gospodina Strassera. Sada se Elena vie nije mogla svladavati. Zaboravila je sav oprez i doviknula Dagmar: - A tko si ti? Ti si bastard, stvorenje roeno u sramoti. Tvoj otac, o kome tako rado govori, i nije tvoj otac. Odagnao te jer te vie ne eli gledati. Nakon to je tvoja majka pobjegla s onim glazbenikom saznao je i to, pa te otjerao. A jer je bio i odvie plemenit da te ostavi golu i bosu nije te bacio na ulicu, ve te poslao ovamo. U svojoj plemenitosti uinio te i svojom nasljednicom, jer si pred zakonom jo uvijek njegova ki. Ali njegovi smo pravi nasljednici

100

GIGA

mi, mogli bismo ti oduzeti to nasljedstvo, a to bismo i uinili kad te otac u svojoj dobrodunosti ne bi titio. Mrzimo te jer si nam oduzela nae nasljedstvo! Majka i ja te mrzimo! Sada napokon zna sve, ti drsko stvorenje. Nikada se vie nee usuditi tako govoriti s keri grofice Consistelli. Dagmar je stajala kao ukoena promatrajui od bijesa unakaeno Elenino lice. inilo joj se kao da joj je netko skinuo veo s oiju i kao daje iznenada shvatila tu uasnu tajnu. Sve ono to ju je tako dugo muilo, to nije mogla shvatiti i razumjeti, to joj je tog trenutka postalo jasno. Misli su joj letjele glavom. Vidjela je mrano oevo lice, njegovu hladnou, nakon stoje majka nestala. Sjetila se toga da nitko pred njim nije smio spomenuti majku. I da je tako dugo bila daleko od njega a daje ni sada nije pozvao kui. Obuze je uasna bol i oaj. Ugaslih oiju i smrtno blijeda lica promatrala je pobjedonosnu Elenu. Napokon je druim rukama prela preko oiju. - Je li to istina, Elena? Elena je sada postala pomalo nesigurna, jer se sjetila oca. Ali odgovorila je odluno: - Istina je! Misli li da sam to izmislila? Sama si kriva to sam ti to rekla. Izazvala si me. Otac nije htio da to sazna, titi te jer te ali. Ali istina je. Ve sam ti to dugo eljela rei. Dagmar je stisnula dlanove. Gorak se smijeak pojavio na njezinim usnama. - Da, to ti vjerujem. Sigurno ti je uasno pritiskalo duu. Ali sada si se toga rijeila, pa iako si me pogodila u srce, ipak sam ti zahvalna za to, jer sada napokon sve znam. Sad napokon shvaam zato su me protjerali. I Dagmar zagrli deblo pritisnuvi lice na koru. U toj je kretnji bilo toliko bola i bespomonosti da bi svatko drugi osim Elene bio duboko dirnut. Ova se osjeala nelagodno, ali ne zbog Dagmarine tuge, ve zato to e otac sada sigurno vikati. Ali nije htjela da to Dagmar primijeti. Zato je nastavila pobjedonosno: - Sada moe otrati ocu i tuiti me da sam ti to rekla. Ali tada se nemoj uditi ako ga uzbuenje ubije, tu odgovornost mora ti snositi. Dagmar se polagano okrenula prema njoj i pogledala je tako da je Elena ipak morala spustiti oi. Dagmarin je pogled bio beivotan i ugaen. - Ne brini, neu to rei tvom bolesnom ocu, ali molim te, poi k njemu, i reci mu da se loe osjeam. Danas vie ne mogu otii k njemu, primijetio bi da neto skrivam od njega. Ostani kraj njega i ne ostavljaj ga sama tako dugo dok ne doem ponovno k njemu! Radovat e ga to se brine za njega. Budi dobra prema njemu! Ne mogu sada doi pred njega... moram... moram... ostati sama. Te je posljednje rijei kriknula u uasnoj boli. Spustila je ruke s debla i oteturala kao da je pijana. Nije se vie okretala ve se povukla u svoju sobu, zakljuavi vrata za sobom. Tamo ju je napustila sva snaga i pala je na pod poput posjeena stabla. Dugo je tako leala. Nije bila u nesvijesti, ali nije ni imala snage da se pomakne. Nije mogla ni jasno misliti. Znala je samo jedno. Bila je bastard, stvorenje roeno u sramoti. Kao da joj je to Elena neprekidno dovikivala glasom punim mrnje. Te su rijei u njoj gorjele poput otrova. Tek nakon nekoliko sati uspjelo joj je ustati. Ali odmah je opet pala na stolicu jer je koljena nisu nosila. Njezine su misli lutale u prolost i promatrale sada sve u drugom svjetlu. Vidjela je samu sebe u svojoj oinskoj kui u malom krevetiu sa svijetlo-plavim pokrivaem. Vidjela je oca i majku kako zagrljeni stoje i promatraju je smijeei se. Vidjela je svoju otmjenu lijepu majku kako se igra s njom i alei se iva haljinu lutki Lizi. A tad ju je vidjela kako uvijek ponovno plae kad bi ju grlila. Jednoga je dana nestala, a otac je postao zlovoljan i mraan i nije je vie grlio. Jedva bije i pogledao. Nije pred njim smjela govoriti o majci. A onoga dana kad je vidjela sunce nad njegovom glavom, bacio je stolicu i zaviknuo kako to vie ne moe podnijeti. Da, sada je znala to to nije mogao podnositi. Nije je mogao promatrati bez mrnje i gorine. A tetka Brigita joj je ispriala da mora otputovati daleko u kolu. Tetka Brigita bila je tako

101

GIGA

dobra i mila prema njoj. Iako je tada ve sigurno znala daje ona dijete roeno u sramoti. Draga, dobra tetka Brigita! Tad je doao stric Egon i odveo je. Jo se posve tono sjeala da se otac nije oprostio od nje. Dopustio je da ode, a daje nije ni pogledao. Samo je Werner doao, taj dragi, mili Werner i donio je cvijee i kutiju bombona. Podigao ju je i pogledao je samilosno. Ubogo dijete! Ubogo dijete! Da, to joj je Werner govorio u ono doba. I onda kad se s njom i njezinim lutkama igrao u paviljonu. Ubogo dijete! Da, to je jo posve dobro zapamtila. Znao je zastoju je nazvao ubogim djetetom. Samo to to ona tada nije razumjela. I Werner ju je volio, to je tono znala. Volio ju je i alio, jer je bila dijete sramote i nije imala ni oca ni majke. Ubogo dijete! Sjeanje na rijei Ubogo dijete! rastrgle su eljezni obru koji je stiskao Dagmarine osjeaje. Iznenada joj potekoe suze iz oiju koje su je pekle, a te suze odnesoe sva nadanja i svu vjeru te mlade due. Samo se zahvalnost nije ugasila, duboka zahvalnost koju je osjeala za tetku Brigitu i Wernera - i za strica Egona. Oni su je voljeli i tada kad ju je otac odbacio. Kako ju je boljelo to je sada morala misliti na oca kao na stranog ovjeka. Tako gaje voljela, a voljela ga je jo i sada, i u dui osjeala duboku suut prema njemu. Osjeala je koliko je morao patiti. Nikada ga nee voljeti drugaije nego kao svog oca, iako je se odrekao. Sada je ve znala to e pisati u pismu koje je stric Egon oekivao kao odgovor na svoje i u kome je u svojoj dobrobiti moda jo jednom molio za nju. Taj e odgovor glasiti: Ne elim vidjeti to dijete koje nije moje i koje je samo pre varom steklo moje ime. Sjetila se i svoje majke. Pobjegla je s nekim glazbenikom. Je li taj glazbenik bio njezin otac? Kako je bila tuna i bespomona! Napustili su je otac i majka, a ovjek, za koga je tako dugo vjerovala daje njezin otac, brinuo se za nju samo jer je bio velikoduan i plemenit. A moda i jer je po zakonu nosila njegovo ime. I zbog tog imena htio ju je uiniti i svojom nasljednicom. Ne, nikada nee prihvatiti to nasljedstvo. Elena i njezina majka mogle su biti mirne, mogle su to nasljedstvo zahtijevati za sebe. Nikada se nee boriti za njega. to joj je bilo do toga? Nita! Jer danas je postala tako siromana da tome nisu mogli pomoi ni novac ni posjed. Izgubila je najvee blago koje ovjek posjeduje. Kako je nevaan prema tome bio gubitak imetka. Bila je odvie neiskusna a da bi shvatila koliko je novac vaan. Moe uiniti i najgoru bol snoljivom. Nikada nije posjedovala ni novia. to bi ovdje u dvorcu i mogla zapoeti s novcem? U toj nesrei sve joj se ostalo inilo nevanim. Sjedila je tako satima u najdubljem oaju i nije se usudila izai iz sobe. Mogla je pobjei samo stricu, jedinom ovjeku koji je bio dobar prema njoj. Ali njemu nije smjela nita rei, nije mu smjela zadati bol, jer je znala da bi se uasno uzbudio zbog Elenine okrutnosti. Njegovo bi se stanje pogoralo, a trebalo ga je tedjeti. Nadala se daje Elena bila kraj njega i njegovala ga. Ona pak morala je sestrini ak jo biti i zahvalna to joj je napokon rekla istinu. Sad e barem biti spremna kad stric Egon primi odgovor. Kako e se sada snai u ivotu, nakon stoje sve saznala, to jo nije mogla znati niti bilo to odluiti jer je bila i odvie uzbuena. Pala je no. Dagmar je jo uvijek sjedila u svojoj sobi kraj otvorena prozora. Mjesec se uzdignuo iznad parka a nebo je bilo obasuto zvijezdama. Tamo preko uzdizale su se poput tamnih piramida ciprese iznad cvatuih grmova. Visoki zid parka uokviravao je tu ozbiljnu i sveanu sliku. Sve je to na Dagmar djelovalo poput groblja - groblja okruena zatvorskim zidom. Zadrhtala je i pogledala vlanih oiju prema nebu. Zato je bila nalik otpalom listu noenom olujom? to je zgrijeila daje morala toliko patiti? Gdje je bila njezina majka? Zar je bila tako bezosjeajna i okrutna da ju je ostavila u kui ovjeka kojeg je prevarila? A ipak ju je jednom ljubila, da... milovala ju je njeno i nazivala svojim slatkim djetetom. Sjeala se dobro toga. Njezina lijepa, slatka majica - izgubljena ena? Tko je bio njezin otac? Kome je pripadala? Nikome! Bila je posve sama na svijetu

102

GIGA

izruena milosti i nemilosti ovjeka koga je njezina majka prevarila, koga je dosad nazivala ocem i voljela ga. Kako e moi podnijeti taj ivot nakon to su joj strgali veo s oiju? I dosad joj je ivot bio tuan i pust, a sada e postati jo i bjedniji. Kad bi barem mogla umrijeti! Osjeala se suvinom na ovoj zemlji. Poloila je ruke na kri prozora i naslonila lice na njih. Te noi nije legla, ve je sjedila kraj prozora i gledala prema beskonanom nebu. Zadrhtala bi kad bi zaula nonu pticu koja je preletjela kraj nje i kad bije struja zraka dotakla poput mrtvaca hladnih prstiju.

103

GIGA

XXIX
Elena je, nakon to je napustila Dagmar, pomalo prestraeno pola majci i priznala joj to se dogodilo izmeu nje i Dagmar. Dakako, sve je prikazala u povoljnom svjetlu za sebe: - Ne moe zamisliti, majko, kako je bila drska. Nisam joj to mogla dopustiti, pa sam napokon morala olakati srce. Oi gospode Katarine zasjae. - Ne mogu te prekoriti, Elena, dosta esto sam i sama morala potisnuti takve rijei. Ponaa se tako nadmeno i toboe poteno da ovjeku moe prekipjeti u. Dobro je to si joj to rekla. Dakako, ako to otac sazna bit e guve. Upravo je smijeno koliko se brine za tu djevojku. Nas dvije mu vie ne znaimo nita. Cijeloga je dana zajedno s njom. Gospoa Katarina je zaboravila da se ona i Elena nisu brinule za bolesnog mua i oca, a njega mu je bila potrebna. Svu su brigu oko bolesnika vrlo rado prepustile Dagmar. Bilo im je neugodno i dosadno to mu je bila potrebna panja. Nisu mu je htjele pruiti. Uvjeravale su same sebe kako uope i nije tako bolestan kako tvrdi. Po njihovu miljenju samo se opustio i nije se htio kretati, Budui da nije neprekidno leao u krevetu i nije pozivao lijenika, mislile su da samo oijuka sa svojom boleu. Gospoa Katarina je dodue neko bila i pomalo zaljubljena u svog mua, dok je jo bio onaj lijepi i otmjeni kavalir. Ali zaljubljenost se sve vie gasila otkad joj vie nije mogao pruiti sjajan ivot. Njoj se inilo kao da ju je na neki nain prevario a nije obraala pozornost na to da je najveim dijelom ona, zbog svoje rastronosti, bila kriva za propast njegova imetka. Krivila je samo njega. Kad se taj obian njemaki graanin ve usudio zaprositi groficu Consistelli, tad je bila njegova dunost do smrti joj pruiti sjajan ivot. Inae e u njezinim oima izgubiti znaenje, a to se i dogodilo. Smatrala je daje poinio zloin prema njoj i njezinoj keri to nije svim silama nastojao liiti Dagmar njezina nasljedstva. Ono je zapravo pripadalo njima. Bila je vrlo vjeta u tome da ne obraa pozornost na ono to nije bilo u skladu s njezinim eljama. Zato kao da uope nije primjeivala Dagmarinu slinost njezinoj keri, a time i svom ocu, to je oigledno znailo da je bila njegovo dijete. Za nju je Dagmar bila i ostala dijete sramote, jer je to odgovaralo njezinim eljama. Da je Egon nastojao liiti Dagmar njezina nasljedstva, tad bi u njezinim oima opet postao netko. Ali kako se to nije dogodilo, ve je naprotiv stao na stranu Dagmar, izgubio je u njezinim oima svako pravo na ivot. Pa iako to nije eljela priznati ni samoj sebi, zapravo je ve dugo vremena prieljkivala njegovu smrt. Njegovom smru postao bi slobodan put kojim su eljele krenuti ona i Elena kako bi prisvojile Dagmarino nasljedstvo. Pritom ak nije ni pomiljala na to daje to bio zloin, ve je govorila samoj sebi da samo uzima ono na stoje imala pravo. Topla krv gospoe Katarine spojila se s hladnim i proraunatim razmiljanjem koje je u uasnoj okrutnosti sklanjalo s put sve to ju je smetalo. U svojoj elji za luksuznim ivotom i bogatstvom, ta se ena ne bi libila ni umorstva kad bi bila sigurna da e proi bez kazne. Stvarajui planove o tome kako e Dagmar liiti nasljedstva esto je pomiljala i na umorstvo. Ali plaila se da se umorstvo ne bi moglo sakriti zauvijek, pa ju je samo strah spreavao da izvri te mrane planove. Uvijek bi ponovno s Elenom i Marijetom raspravljala o tome kako bi se mogle zamijeniti uloge Dagmar i njezine keri. U njihovim oima to nije bio zloin, nego samo pomaganje sudbini. Pritom niti majka, a niti ki, nisu imale saaljenja prema Dagmar. Ova se morala pomiriti s milju daje bila dijete sramote i zapravo nije imala pravo na ivot. Govorile su samima sebi i to, da, ukoliko doe do izmjene uloga, Dagmar nee praviti tolike potekoe sada kad je znala da nije ki Rudolfa Strassera. Grevito su se drale tog saznanja, ne mislei ni na to drugo nego da Dagmar nije ni bila Rudolfova ki.

104

GIGA

Elena je odgovorila na majine rijei: - Ne brini, Dagmar nee nita rei ocu. Objasnila sam joj da bi time oca uzbudila i da e ona biti odgovorna ako se njegovo zdravstveno stanje pogora. Obeala mi je da e utjeti pred njim. Gospoa Katarina je odahnula. - To je dobro! Bit e bolje ako otac nita ne sazna. Elena je otila k ocu i ispriala mu daje Dagmar dobila jaku glavobolju, pa se povukla u svoju sobu. - Danas e se morati zadovoljiti sa mnom, oe, a to ti nee biti ugodno. Ja sam naime nespretna to se tie njege bolesnika. Osim toga, majka i ja niti ne vjerujemo da si ozbiljno bolestan -nasmijeila se. Egon Strasser je udno pogledao ker. - Ne vjerujete da sam ozbiljno bolestan? Imate pravo, nije ugodno razmiljati o bolesnicima i bolestima. Najradije uope ne obraajte pozornost na moju bolest. Ne bih ti htio zadavati mnogo muke, jer znam kakva je rtva za tebe izdrati nekoliko sati kraj mene. Elena se prisilila pobuniti na te rijei. - Nemoj tako govoriti! Rado sam kod tebe. Ali kad je Dagmar ovdje osjeam se suvinom. Umorni se smijeak pojavi na njegovim usnama. Tad zapita zabrinuto: - Dagmar valjda nije ozbiljno bolesna? - Nije, ve sam ti rekla daje boli glava. Ali on nije bio siguran u to. Nije bio Dagmarin obiaj da se zbog glavobolje povue i ne izvrava svoju dunost. Bio je ve dugo zabrinut da e se iscrpsti njegujui ga. A ipak nije imao snagu poslati je od sebe, jer je ona bila njegova jedina utjeha. utei je gledao pred sebe, a oi su mu bile mutne. Bude li njegovo pismo Rudolfu postiglo uspjeh, tad e Dagmar ubrzo napustiti dvorac. A tad se nitko vie nee brinuti za njega. Suznih oiju pogleda ker. Elena je dohvatila knjigu i udubila se u itanje. Nije se brinula za njega. Smatrala je svoju prisutnost dovoljnom. Kako je bilo drugaije kad je Dagmar bila kraj njega. itala mu je svaku elju s oiju, brinula se za njega, popravljala mu jastuke, donosila hladno pie i itala mu ili razgovarala s njim. Sve je to inila s ljubavlju i brigom. Kako su razliite bile te dvije mlade djevojke, iako je postojala izvjesna vanjska slinost meu njima. Nije se zapravo moglo ustanoviti u emu je bila ta slinost. Dagmar je imala posve drugaije oi od Elene. Njezine su oi bile dobre i plemenite, a Elenine hladne poput oiju njezine majke. Na Dagmarinu se licu ocrtavala plemenitost due, potenje i blagost, dok je Elenino lice bilo hladno i bezosjeajno. Uzdahnuo je, a Elena podignu pogled s knjige. - eli li neto, oe? - Ne, hvala ti, ne daj se smetati u itanju - rekao je pomalo gorko. U tome je i bila razlika. Elena e uiniti samo ono to bude zahtijevao od nje, a Dagmar je pogaala njegove elje i ispunjavala ih brino bez rijei. Nakon nekog vremena dola je u bolesniku sobu i gospoa Katarina. Neko je vrijeme brbljala na svoj ivahan, neumoran nain, trala po sobi, otvorila sve prozore tako daje nastao propuh. Uz to je imala tako snaan parfem daje smetao bolesniku. Morao se boriti protiv munine, jer bolesnici su obino osjetljivi na miris. Nije rekao nita, jer je shvatio da Katarina oekuje njegovo priznanje to se jednom udostojala doi na neko vrijeme u bolesniku sobu. Odmah bi se uvrijedila kad bi se usudio rei da ga taj miris smeta, ili da ne podnosi propuh. A njemu je bio potreban samo mir. Egon Strasser nije nikada bio ovjek snanih osjeaja. Pametan odgoj uinio bi ipak od njega posve razumna ovjeka. Ali roditelji su ga razmazili, a doao je i prerano u posjed imetka, pa ga je lagane ruke potroio. Preostala je samo njegova dobrota srca. Dok je bio bogat to su

105

GIGA

obilno iskoritavali. Davao je svima koji su ga molili pomo, dok sam vie nije imao. Pomirio se bez prigovora sa svojim novim ivotom za koga je sam bio kriv. Bio je zadovoljan to mu nije jo i gore. Uvijek je plivao po povrini ivota, moda samo zato to nije imao nikoga tko bi mu ukazao na neto drugo. Vrlo se promijenio otkad je Dagmar ivjela u kui. Nije vie bio onaj stari Egon Strasser koji je, tako rei, slijepo prolazio ivotom. Sada je promatrao svijet i ljude prodornijim oima. Tome je mnogo pridonijela veza s Dagmar. Ona gaje njenom rukom odvela na put na kome je mogao otkriti cvijee koje ranije nije cvalo za njega. Svojom ozbiljnou mlada je djevojka, i bez svoje volje djelovala na njega. Iznenada se u njemu rodilo bolno saznanje daje ivot utroio uludo i u nitavnostima. Kajao se, ali je isto tako i shvaao da se na tome nita vie ne moe promijeniti. Osjeao je daje stigao do kraja ivota. To pomirenje sa sudbinom koju je sam zasluio imalo je u sebi neku veliinu. A ta tiha veliina dijelila ga je sve vie od ene i keri. Sve je vie shvaao koliko su povrne i utvarane. Osjeao je, iako se to nisu usudile rei, da zavide Dagmar na njezinu nasljedstvu. Bilo mu je teko to se nije dovoljno brinuo za odgoj svoje keri i to je dopustio da mu ena i odvie utjee na nju. Sada je ve bio odve umoran i slab a da bi mogao jo neto promijeniti. Nedostajala mu je ak i volja za to, jer je znao da bi sve bilo beskorisno. I tako je pustio da sve tee svojim tijekom. Dodue, kad bi slutio kakve je zloinake namjere imala njegova ena, tad bi se moda jo jednom bio probudio iz svoje obamrlosti. Ali nije znao za to. Dok je tako tuno razmiljao, njegova ena i ki udubile su se u ivahan razgovor. Priale su o kroju suvremenih haljina, ne obraajui pozornost na njega. Egon je eznuo za paljivom Dagmar i pitao se zabrinuto nije li briga za njega i njegovanje bila prenaporna za mladu djevojku. Drhtao je pri pomisli da e moda ubrzo otii od njega, a u isto vrijeme je predbacivao samom sebi to ve ranije nije pisao Rudolfu Strasseru. Stidio se i predbacivao samom sebi to ju je elio zadrati samo zbog novca koji mu je Rudolf slao. Znao je posve dobro daje tijekom vremena Dagmar imala sve manje koristi od tog novca slanog za njezin odgoj. Najvei su dio njegova ena i ki potroile na beznaajne stvari, dok se Dagmar morala zadovoljiti jednostavnim haljinicama koje je nosila dva do tri put dulje nego li majka i ki svoje. A ipak je uvijek bila tako draesna i otmjena. Kakav sretan otac e Rudolf Strasser biti ako je pozove kui. On je pak elio sklopiti oi zauvijek kad Dagmarina sudbina jednom bude osigurana.

106

GIGA

XXX
Drugog jutra je Dagmar opet preuzela svoju dunost kod bolesnika. Bila je vrlo blijeda, ali se ipak kao i uvijek do sada ljubazno i paljivo brinula za njega. Stric Egon joj je rekao koliko mu je nedostajala, ali jer je tako blijeda i jadna morat e je poslati u park. Umoran se smijeak pokaza na njezinu licu. - Neu dopustiti da me poalje od sebe, strie Egon! Ve sam si ionako predbacivala to sam te radi beznaajne glavobolje ostavila tako dugo samoga. Pogledao ju je zabrinuto. - Ne, dijete moje, ti se zasigurno jo ne osjea dobro -odgovorio joj je s tunim smijekom. - Strie Egon, posve sam zdrava. - Odvie se umara njegujui me. Pogledala gaje i pogladila po rijetkoj kosi. - Dobri strie Egone, kad bih barem mogla uiniti vie za tebe - rekla je tihim glasom. Uhvatio joj je ruku. - Moda e jo sve biti dobro, dijete moje! Osjeam da e moje pismo biti dobro prihvaeno od tvog oca. A tada e me napustiti. Jedva joj je uspjelo potisnuti greviti jecaj. Znala je da se nikada nee smjeti vratiti kui. Kui? Je li uope imala kuu? Nije mu odgovorila, jer mu nije smjela odati stoje znala. Ako i ode odavde samo e lutati svijetom. U neto je bila sigurna nakon onoga to je juer propatila. Ovdje u dvorcu nije namjeravala ostati kad je stric Egon vie nee trebati. Plaila se daje kraj bio blii nego to je on vjerovao. Odvie se izmijenio u posljednje vrijeme i silno oslabio. Pritisnula je obraz uz njegov i progutala suze. - Neu te napustiti dok god me bude trebao - rekla je tiho. Promatrao ju je nemirno. Danas mu se inila tako promijenjenom. Zar ju je toliko muilo to to nije primio odgovor od njezina oca? - Ne budi nestrpljiva, mila moja! Jo nije mogao stii odgovor na moje pismo. Sjeti se kako je daleko putovalo. A ne znam ni je li tvoj otac stigao odmah odgovoriti. Sklopila je oi kao u strahu kad je spomenuo njezina oca. Samo je tekom mukom uspjela ostati mirna. Njezin je glas bio posve ravnoduan kad mu je rekla: - Nisam nestrpljiva, strie Egon! Budi posve miran, neu te napustiti dok si bolestan. A sada u ti itati. Sj ela j e nasuprot nj ega i poela itati. Toj e inila sve dok Giuseppe nije stigao s potom po koju je jo uvijek odlazio u Sorino. Egon Strasser odmah je primijetio da je na novinama lealo pismo Rudolfa Strassera, i dohvatio gaje tako da ga Dagmar nije vidjela. Htio gaje proitati kad bude sam. Ako vijesti nisu bile dobre, trebalo je Dagmar oprezno pripremiti. I tako je skrio pismo meu novinama, a zatim ga neprimjetno uzeo kad je Dagmar ponovno poela itati. Nakon nekog vremena uhvatio ju je za ruku. - Dosta za danas! Sada e jedan sat otii na zrak kako bi se potpuno oporavila. - Osjeam se posve dobro, strie! Dopusti mi da ostanem kraj tebe. - Ne, poi e na etnju. Htio bih malko spavati. Odmah je ustala. - To je neto drugo. Tad u te ostaviti. Popravila mu je jastuke, pripremila mu neto za popiti i pogladila ga po elu. Danas se osjeao jo slabije nego inae. Cijelu no nije spavao jer je bio sam a uz to je bio vrlo uzbuen zbog njegovanja svoje ene i keri. Elena gaje sino, prije no to se povukla, zapitala: - Nije valjda potrebno da netko provede no kraj tebe? On ju je brzo poeo uvjeravati da to zaista i nije. Bio je sretan kad je napokon ostao sam. Kimnuo je jo jednom Dagmar. Bila je sretna to se mogla izgubiti pred njegovim paljivim pogledom. Teko se svladavala, to vie to cijelu no nije sklopila oi. Brzo se iuljala u park kako ne bi srela strinu Katarinu i Elenu. Ali njezina se elja nije ispunila. Upravo kad je htjela

107

GIGA

izai, majka i ki su ulazile. Hladnom znatieljom promatrale su Dagmarino blijedo lice koje se naglo obojilo rumenilom. Prestraeno se povukla u stranu, a obje su ene prole kraj nje podignuvi visoko glave. Danas je nisu ni pozdravile. To je djelovalo poput udarca na Dagmar. Primijetila je da su obje skupile haljine kako je ne bi dodirnule pri mimoilasku. - Kao da sam gubava - pomislila je s gorinom. I tad je potrala u park. eljela je ostati sama, vie ne sretati te hladne poglede i gledati prezir na tim okrutnim licima. Sada je shvaala zato su je prezirali u toj kui. Plaila se objeda kad e s te dvije ene trebati sjediti za stolom. Duboko je udisala svjei zrak koji joj je oslobaao grudi. Egon Strasser je, ostavi sam, umornim rukama otvorio pismo svog bratia. Moj dragi Egone. Lijepo je od Tebe to si mi pisao i javio mi da mije Dagmar vrlo slina. Time si mi dao prvu nadu da u ipak jednom saznati istinu je li Dagmar moja ki. A sada se dogodilo udo. Saznao sam to posve sigurno sat kasnije. Dagmar je doista moje dijete. Mogu Ti sada rei da sam neizmjerno patio zbog svoje sumnje i zbog rastanka od keri. Sad tek znam koliko sam zgrijeio. Toliko sam od svega toga iscrpljen da ti ne mogu pisati opirno. Molim te, poalji moju ker im prije kui. Budui da si Ti bolestan pa nee moi putovati, a i ja nisam sposoban za to, zamoli svoju enu neka Dagmar prati na tom putovanju. Nadoknadit u joj tu dobrotu i usuujem se to zamoliti jer vjerujem da e to putovanje iza Tvoju enu predstavljati malu promjenu. Tvoja e ki tada ostati kraj Tebe, pa e vjerojatno kratko vrijeme moi provesti i bez svoje ene. Ukoliko to ne bi bilo mogue, molim Te, brzojavi mi kako bih to rijeio na neki drugi nain. U svakom sluaju, dragi Egonejavi mi se odmah, i ne zaboravi da su u ivotu stara ovjeka ponekad vani i sati. Moje se srce buni vie nego ikada otkad znam da u zagrliti svoju ker. Sve ostalo kasnije kad se smirim. Nemoj mojoj keri rei nita nego daje eljno oekujem. Sve drugo ut e od mene. Za danas nita vie osim moje iskrene zahvalnosti to si mom djetetu pruio dom. Tako sam potresen... neka Bog dade da jo doivim njezin povratak. Sa srdanim pozdravima Tvoj brati Rudolf Egon Strasser je samo s mukom mogao drati pismo u slabim rukama. Sada ga je poput topla vala zapljusnula srea to e se Dagmar moi vratiti kui. Osjeti snanu bol u grudima. Ta navala osjeaja bila je odve teka za njegovo slabo srce. Htio je sloiti pismo, ali ono mu je ispalo iz ruke a pred oima mu je sve postalo crno. Poeo je hvatati rukama oko sebe, dah mu je zastao. Htio se uspraviti kao da bjei pred smru, ali nije mogao. Jo jedan duboki uzdah, i njegova je glava pala na jastuk. Pogled mu se slomio, oi su gledale ni u ta... Egon je Strasser bio mrtav. Smrt je dola brzo i bezbolno. Posljednje uzbuenje njegovo oslabljeno tijelo nije moglo podnijeti. Mirno je leao u svom naslonjau. Njegova se elja ispunila. Bioje miran zbog Dagmarine sudbine, a ipak nije trebao doivjeti rastanak s njom. Pismo Rudolfa Strassera lealo mu je kraj nogu. Mrtav je ovjek ostao tako gotovo pola sata a da se nitko nije pobrinuo za njega. ena i ki su dodue vidjele da je Dagmar izala, znale su dakle daje bio sam. Ali imale su vanijeg posla. Iznenada se gospoa Katarina sjetila da joj mu jo nije dao deparac, pa je ustala kako bi ga upozorila na to. Bilo joj je drago to je Dagmar otila u park, jer je nije eljela sresti u prisutnosti mua. Nita ne slutei gospoa je Katarina ula u sobu svog mua i zatekla ga u naslonjau. Isprva je pomislila da spava, ali kad mu je pristupila i primijetila njegov slomljeni pogled, silno se prestraila. Uhvatila gaje za ruku i uasnuta je ispustila. Ruka je bila hladna i bez ivota. Problijedila je i sama i pruila ruku da mu sklopi oi. Isprva nije znala to bi poduzela. Nije htjela povjerovati daje pred njom mrtvac. A ipak je to znala. Prekrila je lice rukama i pala na koljena.

108

GIGA

- Egon! Boe moj! Egon, nisam znala da si tako bolestan! -govorila je hrapavim glasom. Osjeaji koji su jo ivjeli u njoj izbie sada u toplim suzama. Jedno je tog mrtvaca ljubila na svoj nain, ali trenutak rastanka opet je na kratko probudio tu ljubav. Tako je neko vrijeme ostala plaui na koljenima. Tad je htjela ustati i pozvati ker. Pritom je primijetila na podu pismo Rudolfa Strassera. Kakvo je to pismo bilo? Moralo je ispasti iz mrtvaevih ruku. Vjerojatno je stiglo ranom potom. Zar je to pismo toliko uzbudilo njezina mua daje pri itanju umro? Stoje moglo pisati u tom pismu, pomislila je vjerujui daje to bila neka loa vijest. Obrisavi suze poe ga itati. Pritom se kod nje dogodila udna promjena. Neto je bijesno zasjalo u njezinim oima. Njezina bol i nije bila tako velika. Ovo je bilo najvanije! Pozvali su Dagmar kui? Priznali su je. To je morala sprijeiti na svaki nain? Sad je njezin mu vie nije mogao sprijeiti u tome. Sad je put bio slobodan za Elenu, a s njom i za nju. Druim je rukama gurnula pismo u izrez svojehaljine. Jojednom prestraeno pogleda mrtvaca a zatim se okrenu. Trebalo joj je vremena za razmiljanje. I odve je esto razmiljala o izmjeni uloga, sad je to trebalo ostvariti. Sad je sve stajalo na kocki. Njezin je mu oigledno pisao Rudolfu Strasseru da mu Dagmar slii. Isto tako mu je sliila i Elena. Sve e urediti tako kako je ona eljela, nitko je nije mogao sprijeiti da dobije to nasljedstvo. Dagmar nije smjela vidjeti to pismo, nije smjela znati da je otac zove kui, i da u njegovim oima vie nije dijete sramote. Stari su ljudi postajali udni, moglo ih se prevariti. Dagmar je morala i nadalje vjerovati daje dijete sramote, da nema nikakvih prava i da e ostati zauvijek prognana. Tad e sve ostalo biti lako. Trebalo je najprije dobiti na vremenu... Ponovno plaho pogleda mrtvaca. Nije li izgledao prijetei s tim sklopljenim oima? Pojurila je iz sobe ostavljajui za sobom otvorena vrata. Glasno je jecala i jadikovala. Elena joj pritri. - Majko, to se dogodilo? - Moje dijete, tvoj otac, tvoj ubogi otac je mrtav. Jecanje tih dviju ena domami Marijetu. Ona odjuri do otvorenih vrata i pogleda u sobu u kojoj je Egon Strasser leao mrtav u naslonjau. I ona poe glasno jadikovati pa je tako dozvala i drugu poslugu. Stella i kuharica poee ga oplakivati na junjaki nain, a Giuseppe odjuri kako bi upregao koiju i poao po lijenika. Kad se Dagmar neto kasnije nita ne slutei vratila iz parka, nala je ene kako jecaju pred vratima sobe Egona Strassera. Zastala je prestraeno i primijetila mrtvog strica Egona u naslonjau, a strinu Katarinu kraj njega na koljenima. Nije se usudila prii blie, jer ju je strina Katarina promatrala oima punim mrnje. - Sto se dogodilo? - promucala je. Stella joj je odgovorila da su upravo nale gospodina mrtva. Dagmar pritisnu ruke na srce a nijeme joj suze poee tei niz obraz. Njezina je bol bila iskrena. - Poi u svoju sobu! Napustila si ga, pa je na dragi pokojnik morao sam umrijeti. Sada si ovdje suvina - prigovarala joj je gospoa Katarina. Iako nije zavrijedila taj prigovor, Dagmar nije nita odgovorila, ve je samo tuno pogledala mrtvaca. Ubogi stric Egon, bio je posve sam kad ga je smrt zatekla. Zato je popustila njegovoj elji i otila u park? Sada je naao vjeni mir. Zato je tugovala zbog njega? Sada se mogao odmoriti, rijeio se svih briga i muka. Zapravo mu je bila zavidna na tome. Jedno je posve sigurno znala: izgubila je jedinog pravog prijatelja u ovoj kui.
219

109

GIGA

XXXI
Lijenik je doao i ustanovio smrt Egona Strassera i izdao smrtovnicu. Rekao je udovici da je smrt bila brza i bezbolna ali daje on nije tako brzo oekivao. Sigurno je za to bilo krivo neko uzbuenje. Gospoa Katarina je kao i uvijek primila sama lijenika priajui mu da su njezina ki i neakinja smrvljene od bola i da ne mogu ni s kime razgovarati. Pokojnika su stavili u lijes i pokopali u grobnici Consistellij evih. Nitko ga nije otpratio do li njegove ene, keri i neakinje, posluge i zakupnika. Gospoa Katarina ila je izmeu Elene i Dagmar do groba, a Dagmar se neizmjerno udila to se gospoa Katarina naslonila na njezinu ruku, dok je Elena hodala kraj nje. Odmah nakon sprovoda gospoa Katarina poslala je Dagmar u njezinu sobu. Tad je progovorila jo nekoliko rijei sa sveenikom koji joj je izrazio suut. Gospoa Katarina je izjavila, pokazujui na Dagmar koja je odlazila: - Moja je ki neizmjerno tuna zbog smrti svog oca. Plaim se da e se razboljeti. Zatim se obratila Eleni i rekla: - Doi, draga Dagmar, i poljubi presvijetlom ruku! Dok je te rijei govorila Eleni koja je stajala kraj nje, gospoa Katarina se sjetila da je Elenu i Dagmar poznavao i sveenik koji im je dao sakrament potvrde. Ali na njezinu sreu taj je stari sveenik prije nekog vremena otiao u Rim a njegov mladi nasljednik nije poznavao ni Elenu ni Dagmar. Nije se dakle udio to mu je gospoa Katarina predstavila svoju ker Elenu kao neakinju Dagmar. Kad se sveenik udaljio, uhvatila je gospoa Katarina Elenu pod ruku i prila zakupniku koji je upravo namjeravao otii. Obratila se ljubazno starcu, to inae nije bio njezin obiaj. - U budue ete morati pregovarati sa mnom, gospodine, ali ja u morati otputovati i neko me vrijeme nee biti. Mogu se osloniti na to da e ovdje biti sve u redu, zar ne? Zakupnik se nespretno nakloni i poe uvjeravati gospou u svoju odanost. - Konje i koiju ostavit u u svojoj odsutnosti kod vas, jer u biti prisiljena otpustiti poslugu. Odvest u svoju neakinju - a pritom je pokazala na Elenu - natrag u Njemaku njezinu ocu. U dvorcu e ostati samo moja ki i Marijeta. Zdravstveno stanje moje keri zadaje mi veliku brigu jer ju je oeva smrt uasno potresla. Najbolje e se odmoriti u tiini dvorca. Obskrbljivat ete Marijetu za vrijeme moje odsutnosti svime to joj je potrebno. Prije svog odlaska jo u jednom doi k vama i sve dogovoriti. Zakupnik se ponovno nakloni udei se da je gospoa tako ljubazna prema njemu. Vjerovao je da je mnogo ponosnija, jer inae nije s njime nikad progovorila nitijednujedinurije. Dakako, nije se udio to mu je Elenu predstavila kao svoju neakinju. Poznavao je obje djevojke samo iz vienja, ali nikada nije znao koja je ki, a koja gospoina neakinja. Gospoa Katarina je sada bila zadovoljna jer je sveeniku i zakupniku predstavila Elenu kao svoju neakinju. To je bilo dovoljno za poetak. Ljubazno se oprostila od zakupnika i vratila u dvorac. Ovdje je sazvala poslugu i rekla im da ih mora otpustiti. - Napustit emo dvorac, pa nam posluga nee biti potrebna. Ovdje e ostati samo Marijeta i moja ki, dok u ja otputovati s neakinjom u Njemaku. Napisala sam vam preporuku za grofa Ulfina u Firenci. Tamo uvijek trebaju dobru poslugu. Moi ete stei sreu u Firenci. Kako biste mirno mogli traiti novo namjetenje, dobit ete plau za tri mjeseca. Ali morat ete najkasnije sutra otputovati. Zakupnik e vas odvesti do eljeznike postaje. To je rekla posluzi, koja se nije ljutila to e osamljeni dvorac zamijeniti veselom Firencom. Brzo poee spremati svoje stvari. Drugog je jutra zakupnik odveo poslugu na eljezniku postaju. Gospoa mu je naredila neka koiju odmah ostavi u svom dvoritu i da idueg dana doe po nju i njezinu neakinju. I tako se za gospou Katarinu i njezinu ker, nakon to su sve jo jednom dogovorile s Marijetom, odvijalo sve prema njihovu planu. Dagmar su naredili da za cijelo to vrijeme

110

GIGA

ostane u svojoj sobi. Marijeta joj je donosila hranu i toboe se inae uope nije brinula za nju. Uistinu pazila je na svaki njezin korak kako ne bi mogla napustiti sobu. Iz posve odreenih razloga dopustili su joj prisustvovati sprovodu strica Egona, jer je njezina prisutnost bila dio paklenskog plana. Gospoa Katarina bila je vrlo zadovoljna. alost za muem nije dugo trajala i nije je spreavala u ostvarivanju njezina cilja. Sada je sve bilo pripremljeno do u najsitnije tanine. Jo je na dan smrti Egona Strassera napisala pismo Rudolfu. Dragi roae Rudolf, Radost zbog Tvog pisma bila je posljednja radost u ivotu mog ljubljenog mua. Odmah nakon to je primio pismo u kome si pozivao Dagmar kui, oduzela nam gaje brza i bezbolna smrt. Moe zamisliti kako smo tuni. I naa draga Dagmar je vrlo alosna jer je cijelim srcem voljela naeg dragog pokojnika. Brzo u dopratiti Dagmar u Hamburg, jer se ona ne moe priviknuti na pomisao da bi se morala rastati sa mnom, iako se dakako vrlo veseli to e moi doi kui. Rado bih povela i svoju ker Elenu, kako bi lake zaboravila na svoju tugu, ali smrt oaju je i odve raalostila. eli ostati ovdje u samoi. Ubogo je dijete postalo melankolino i ja je ne bih mogla napustiti kad ne bi bilo nae vjerne Marijete. Ona e je njegovati barem tako paljivo kao ja. Kad naeg dragog pokojnika pokopamo u grobnicu mojih predaka, poet emo se Dagmar i ja pripremati za putovanje kako Ti ne bi trebao predugo ekati. Javit u Ti brzojavno kad emo otputovati odavde kako bi nas mogao doekati. Sa srdanim pozdravima Tvoja sestrina Katarina Majka i ki su se ipak pomalo plaile iako to jedna nije htjela pokazati pred drugom. Prije svega su se bojale Dagmarina oca. Iako je Elena poput Dagmar imale smee oi i plavu kosu, pa iako Dagmar ve etrnaest godina nije bila kod kue, ipak je ta podvala predstavljala izvjesnu hrabrost. Bilo je vrlo povoljno to stoje Egon pisao svom bratiu o obiteljskoj slinosti, a taje kod Elene bila oevidna. Zato su opet stekle hrabrost. Ali neto je jo vie pridonijelo toj hrabrosti. Upravo dan prije putovanja primile su brzojav iz Hamburga. Glasio je: Rudolf Strasser umro jutros u deset sati. Poeljno da Dagmar Strasser odmah doe. Molimo javiti brzojavno kada e doi. Prokurist Hermann Falkner! Brzojav je jo bio upuen Egonu Strasseru, dakle Rudolf nije prije smrti primio pismo u kome mu je Katarina najavljivala dolazak. Neki je udan sluaj odredio da je Rudolf umro dan nakon sprovoda svog bratia. Majka i ki pogledae se oduevljeno kad su primile taj brzojav. - Nebo nam je naklonjeno. Sada vie nema opasnosti. Dobit e to nasljedstvo, Elena! - rekla je sva sretna gospoa Katarina. Elena se uspravila. - Sada kad vie nema opasnosti, dobro u odigrati svoju ulogu. Ipak sam se malko plaila strica Rudolfa. Hvala Bogu, sad je mrtav! - To je sretan sluaj. O tome kako e igrati svoju ulogu ovisi sve. Sad moemo napokon voditi ivot dostojan nas. Uklonjene su sve zapreke. Nee vie biti potrebno dugo se zadravati u dosadnoj Njemakoj. Bit e lako odmah dobiti veliku svotu novaca i tako ivjeti u sjaju. Jednostavno e objasniti prokuristu da se ne moe naviknuti na ivot izvan Italije i da se eli vratiti. Tad e ti potreban novac slati u Italiju. Rudolf je bio neizmjerno bogat, pa ne moramo tediti. Zaista bismo bile lude, kad ne bismo iskoristile tu mogunost. Od danas si Dagmar Strasser! Na sreu ne mora promijeniti prezime. Naelnik e nam izdati putne isprave. On me pozna i to je dovoljno. Predstavit u te kao svoju neakinju Dagmar, i sve ostalo e proi bez potekoa. Sada su dozvali Marijetu i rekli joj daje Rudolf Strasser mrtav. Iza zatvorenih vrata poee se te tri ene dogovarati. Marijeta je trebala uvati Dagmar kao zarobljenicu u dvorcu. Nitko u

111

GIGA

budue nije smio ui u dvorac. Zakupnik je namirnice mogao ostaviti na ulazu u park. Za to vrijeme zatvorit e Dagmar u njezinu sobu. Vrata u park trebala su uvijek ostati zakljuana. Dagmar se mogla svakog dana zadravati nekoliko sati u parku, dakako u Marij etinoj pratnji, a ona e morati pripaziti da djevojka ne pobjegne. Ionako joj to ne bi uspjelo preko visokog zida parka. Marijeta je bila snana ena i mogla je u sluaju potrebe i silom zadrati Dagmar. Bude li posluna, bit e joj dobro koliko je to bilo mogue. Sa zakupnikom je gospoda Katarina dogovorila, kad je doao po poslugu, to e svakog tjedna u odreeno vrijeme donositi u dvorac. I tako je sve bilo ureeno na najbolji mogui nain. Marijeti su dakako majka i ki svata obeale, ali to nije bilo potrebno. Stara je sluavka bila sretna to je svojoj lijepoj grofici mogla pomoi da ponovno ivi u sjaju i raskoi. Ve e se pobrinuti za to da Nijemica, jer tako ju je zvala, bude posluna. Njezina lijepa grofica i mila Elena mogle su biti posve mirne i bezbrino se predati lijepom ivotu. Gospoa je obeala Marijeti da e ponekad dolaziti u dvorac i donijeti joj mnogo lijepih darova. Nee joj nita nedostajati, a kako ne bi imala odve posla zakljuat e sve nepotrebne prostorije.

112

GIGA

XXXII
Dagmar nije te dane vidjela nikoga osim Marijete. Nije primijetila da je posluga otputovala, jer je njezina soba bila smjetena na stranjoj strani dvorca. Napokon je Marijeta rekla, kad je jednom donijela jelo u njezinu sobu, daje posluga otila jer e grofica i Elena napustiti dvorac i krenuti na putovanje. Dagmar pogleda zaueno Marijetu. - A to e biti sa mnom? - zapita prestraeno. - To ete saznati od grofice kad bude vrijeme za to - odgovori joj Marijeta pri izlasku iz sobe. Dagmar je te dane provedene u osami neprekidno razmiljala o tome to e se dogoditi s njom. Odluila je pisati Rudolfu Strasseru i javiti mu da su joj rekli da nije njegova ki, pa ne eli postati ni njegovom nasljednicom jer nije imala ni prava na to. Zamolit e ga neka bude tako dobar i pomogne joj napustiti dvorac i nai zaposlenje. Na sreu, imala je dobro obrazovanje. Nauila je dovoljno da na neki nain zarauje za ivot. To je pismo Dagmar i napisala" i predala ga Marijeti kad je ova opet dola u njezinu sobu. Zamolila ju je neka ga preda gospoi Katarini kako bi ga ova mogla poslati dalje potom. Marijeta je uzela pismo i odnijela ga svojoj gospodarici. Ova ga je rastrgala na male komadie i rekla Marijeti neka javi Dagmar da je pismo odaslano, ali da e grofica o tome jo razgovarati s njom. Marijeta je pola Dagmar i javila joj to, a ova joj se zahvalila. Marijeta se suzdravala kako ne bi djevojci pokazala koliko je mrzi, pa je Dagmar bila ugodno iznenaena jer se plaila da e nakon smrti strica Egona postupati jo runije s njom. I tako je doao dan kad su gospoa Katarina i Elena trebale otputovati. Rano tog jutra ula je Marijeta u Dagmarinu sobu i naredila joj neka odmah ustane jer grofica eli razgovarati s njom. Dagmar je brzo ustala i odjenula se. Tek to je zavrila ula je gospoa Katarina. Ve je bila odjevena u putnu odjeu. - Dola sam ti rei da emo sada otputovati. Nije bilo potrebno pisati gospodinu Strasseru, jer mi je ve dao upute to treba uiniti s tobom. Lagano rumenilo oboji blijede Dagmarine obraze. - Smijem li pitati stoje gospodin Strasser naredio? - Da, zato sam i dola ovamo. Ostat e u dvorcu. Marijeta e se pobrinuti za sve to e ti biti potrebno. Za jelo i pie dakako. Kuu emo zatvoriti osim nekoliko soba kako Marijeta ne bi imala odve posla. Posluga je otputena. Knjinicu e moi koristiti. Tamo stoji i glasovir pa e moi svirati. Nita ti nee nedostajati, moe se udobno smjestiti. Ali morat e sluati Marijetu. Ima li jo kakvih elja? Dagmar ju je uzbueno sasluala. Prestraeno je oekivala neprijateljske rijei, ali oigledno je gospoa Katarina bila dobro raspoloena. I tako je skupila svu svoju hrabrost i zapitala: - Ipak bih radije napustila dvorac i pokuala stati na vlastite noge. Nakon svega to mi je Elena rekla o mom porijeklu, ne bih eljela i dalje ivjeti od dobroinstva gospodina Strassera. Gospoa Katarina se namrti. - Ako si dosad ivjela od njegove milosti moe to i nadalje. Budi sretna to si ovdje nala sigurno sklonite do kraja svog ivota. Dagmar se trgnula. - Do kraja ivota? Ne, gospoo, to ne bih mogla podnijeti. to u raditi u tiini te kue? Nemam dunosti, nemam posla, a uz to sam i preponosna za to. Ne mogu ivjeti od milosra. Sve dok nisam znala da imam dom samo zato jer je gospodin Strasser milostiv prema meni, mogla sam to jo i podnijeti. Sada bih eljela odbaciti te lance koji me veu za dvorac. Gospoa Katarina promatrala je hladnim, okrutnim pogledom blijedu djevojku. - Kako jo moe govoriti o ponosu to ne shvaam. Budi sretna to ovdje moe sakriti sramotu svog porijekla. Vani u svijetu pokazivali bi prstom na tebe. Gospodin Strasser ne eli da se sazna sramota tvog roenja, jer nosi njegovo ime.

113

GIGA

Dagmar je smrtno problijedila. - Zar sam ja kriva za svoje roenje? - Tako si se rodila i mora biti zahvalna to moe ovdje ivjeti u miru. Kao to rekoh, moe ugodno urediti svoj ivot. A to bi nala vani u svijetu? Moda mua? Nitko astan ne bi uzeo za enu djevojku roenu u sramoti. Druim rukama proe Dagmar preko svog ela. - To znam i sama. Ni ne mislim na vjenanje. elim se samo rijeiti tereta zahvalnosti koga su mi, a da to nisam traila, natovarili na lea. - Ne budi luda! Nema pravo biti ponosna! Trebala bi biti sretna zbog tog dobroinstva. Ostat e ovdje kako je dogovoreno. Dagmar grevito stisnu ruku. - Sama ovdje u dvorcu s Marijetom koja me mrzi? - Ne mrzi te vie, ni mi te ne mrzimo, otkad te Rudolf Strasser razbatinio. Elena e postati njegovom nasljednicom. Zato nemamo razloga za mrnju. elim ti dobro! Ovdje moe ivjeti u miru. Pomiri se sa svojom neizbjenom sudbinom. A sada me nemoj dulje zadravati. Ponekad u se vraati ovamo s Elenom, pa bude li imala elja, koje nee prelaziti okvire odreene za tebe, tad e nam ih rei. Na te rijei je gospoa Katarina htjela otii. Ali Dagmar joj stane na put. Uspravila se odluno. - Molim vas, zamolite gospodina Strassera neka promijeni svoju odluku, tako kako sam ga zamolila u svom pismu. Ne elim ostati ovdje. Te rijei zaviknula je u nejasnom strahu. Gospoa Katarina je odgurne promatrajui je bijesno. - Ostat e ovdje i sluati, inae emo upotrijebiti druga sredstva. Na te je rijei napustila sobu zalupivi vratima za sobom. Dagmar je oteturala do zida i netremice gledala u vrata. Stoje mogla uiniti? Jedino stoje znala bilo je da ni pod kojim uvjetima nije mogla ostati ivjeti ovdje od novaca Rudolfa Strassera. Radije e obavljati i najnie poslove. Morala je postojati mogunost da zaradi neto novaca. Neodluno je klonula na stolicu i poela razmiljati o tome to bi uinila. Zasad nije mogla uiniti nita drugo do ostati ovdje. Moda e se Rudolf Strasser predomisliti kad primi njezino pismo. Tako je sjedila dugo vremena ne znajui to bi. Osjeala se sama i naputena. Polagano je ustala i prila prozoru. Promatrala je visoki, strmi brijeg koji se uzdizao iznad parka, poput nijema uvara dvorca. Danas joj se priinjao tako prijetei i tajanstven. I visoki zid parka ju je plaio. Tog trenutka zau zvuk kotaa koije. Vjerojatno su obje ene upravo otputovale. Nije ih vidjela, ali joj se priini da ne smije dopustiti gospoi Katarini otputovati prije nego jo jednom pokua razgovarati s njom, i zamoliti je da joj vrati njezinu slobodu. Pourila je prema vratima. Kad ih je pokuala otvoriti primijetila je da su zakljuana. Nije to bilo prvi put tih dana da su je zakljuavali, ali nije to ranije opazila. Prestraeno pogleda vrata. Stoje to znailo? Zato su je zakljuali? Svim je silama poela tresti vrata, ali nisu popustila. Potrala je prema prozoru i zvala kako god je glasnije mogla Marijetu. Ali ova je upravo uz koiju trala prema vratima parka kako bi ih zatvorila za njom. Na vratima se sva u suzama oprostila od svoje lijepe grofice i gospoice Dagmar, kako se Elena odsad zvala. Uvijek ponovno bi Marijeta glasno spominjala to ime kako bi ga zakupnik dobro uo. Ovaj bi se pomalo smijao Marijeti koja je bila tako uzbuena. Suze su joj tekle niz obraz. Iako je inae i bila vrag kako ju je Egon Strasser esto nazivao, ipak bi za svoju lijepu groficu prola kroz vatru. Mahala je za koijom, a zatim je plaui i jauui

114

GIGA

tekom mukom zatvorila hrastova vrata. Paljivo je dva put okrenula klju i izvukla ga iz brave. Zatim se, jo uvijek jecajui, vratila u dvorac. Kad se pribliila, ula je kako je Dagmar zove. Osuila je suze. - Ne tako brzo, priekaj golubice - govorila je sama sa sobom. Ona je zakljuala Dagmarina vrata kad je zakupnik doao s koijom. Prvo je sakrila klju od vrata u svojoj sobi u kutiju u kojoj se nalazio i klju sobe u kojoj su bile jedine ljestve. Te su ljestve morale biti nedostine za Dagmar. I kljueve ostalih soba dvorca bila je spremila ovdje. Marijeta je kutiju brino stavila u ormar pod svoje rublje. Tek je tada krenula do Dagmar koja ju je jo uvijek zvala. Dagmar je bila uasno uzbuena to su je zakljuali. Najradije bi bila skoila kroz prozor. Ali njezina je soba bila na drugom katu, a pod njom je bio tvrdi kameni pod. Onaj koji bi skoio kroz prozor naao bi sigurnu smrt. - Sto je? Zato me zovete? Evo me! - zaviknula je nastojei se nasmijeiti. Dagmar se okrenu. - Zato su me zakljuali? - zapita glasom promuklim od uzbuenja. Marijeta se glasno nasmije. - Zakljuali? Draga moja gospoice Elena, zabunili ste se. Vrata su bila otvorena. - Ne, bila su zatvorena. Nisam ih mogla otvoriti. - Ponekad se vrata teko otvaraju. Dagmar pogleda zaueno otvorena vrata. - Ipak su bila zakljuana - tvrdila je. - Prevarili ste se, gospoice Elena! - Zato me zovete Elena? - zaudi se Dagmar. - Pa vi ste gospoica Elena, ki moje lijepe grofice. Dagmar odmahnu glavom i nemirno pogleda Marijetu kao u luakinju. - Znate posve dobro, Marijeta, da sam Dagmar Strasser, a ne Elena. Marijeta se nasmije i odmahne glavom. - Golubice, alite se sa starom Marijetom. Ili ste se odve uzbudili to je vaa majka otputovala bez vas? Morala je to uiniti, gospoice Elena. Vi ste bolesni, i pomalo vam se mota u glavi. Morali ste ostat u dvorcu da se oporavite i shvatite kako ste gospoica Elena a ne ona ogavna Nijemica koja je otputovala s groficom. Smirite se, mila moja, donijet u doruak. Ili bolje, posluit u ga u knjinici kako ne biste opet doli na tako lude misli. Gospoice Elena, doruak e vas ekati za deset minuta u knjinici. Ljubazno se nasmijeivi Dagmar, starica napusti sobu. Vrata je ostavila irom otvorena. Dagmar je stajala kao ukoena i zurila za njom. Uhvati se objema rukama za glavu pokuavajui shvatiti to to znai. Zato je starica bila tako ljubazna s njom i zvala je Elena? Zar je to bila glupa ala? Dagmar odleti prema vratima, zatvori ih i nekoliko put pokua otvoriti. Nita nije svjedoilo o tome da bi se vrata mogla zaglaviti. Ne, zasigurno su bila zakljuana. Ali zato su sada bila irom otvorena? Prela je rukom preko kose i nasmijala se samoj sebi zbog straha koji ju je obuzeo. Zatim je brzo sila niz stube i prila ulaznim vratima u kuu. Ali ova su bila zakljuana. To se dodue esto dogaalo, ali tada je klju bio u bravi. Sada ga nije bilo. Ponovno Dagmar pozva Marijetu. Ova je izala iz kuhinje nosei u rukama posluavnik s dorukom. - Zato su vrata zakljuana, Marijeta? - zapita je kako god je mirno mogla. - Golubice, to bismo nas dvije slabe ene same u kui. Bolje da zakljuamo vrata. - Htjela bih izai u park. - Nakon doruka, gospoice Elena! Nakon doruka! - Zabranjujem vam da me zovete Elena. Znate posve dobro da se tako ne zovem. - Uboga moja gospoice Elena, kako vas alim. Govorite takve ludosti. Smrt vaeg oca i majin odlazak pomutili su vam pamet. Ali to e se ve popraviti.

115

GIGA

Dagmar ju je bijesno pogledala. Primijetila je da je Marijeta namjerno tako govorila s njom. Starica je u meuvremenu ula u knjinicu i postavila posluavnik na stoli kraj prozora. - Gospoice Elena, uvijek u vam posluiti kod tog stola. Dovoljno je velik za jednu osobu, zar ne, gospoice Elena? Dagmar je pristupila i netremice je promatrala. - Zato me zapravo neprekidno zovete Elena, Marijeta? Sto namjeravate postii time? Oi stare sluavke zaiskrie zlobno. - Nita osim to ste vi gospoica Elena Strasser. Nita vie -odgovori joj otro. Sada se i Dagmar naljutila. - Nisam Elena! Kakva se spletka krije iza toga? - Uboga moja gospoice! to bi se krilo? Nita, golubice. Morate napokon shvatiti da ste gospoica Elena. Morate shvatiti! Ne budete li to shvatili, morat emo vas odvesti u bolnicu u koju zatvaraju umobolne. A to zasigurno ne elite, gospoice Elena! Dagmar se ukoila. Prijetili su joj dakle ludnicom. Stoje sve to znailo? Trgnula se i pokuala suzbiti strah koji ju je poeo obuzimati. - Rekla bih, Marijeta, da biste vi trebali poi u ludnicu. Kako moete tvrditi da sam ja Elena? Ja sam Dagmar Strasser! - Budite sretni da niste ta dotepena Nijemica koja nema ni oca ni majke. Budite sretni da ste gospoica Elena, i ne govorite takve gluposti jer u se naljutiti, razumijete li me - naljutiti! Pogleda Dagmar prijetei tako da se ova nije usudila dalje govoriti. Jedno joj je ipak bilo jasno - Marijeta jednako tako nije bila luda kao ni ona sama. Imali su dakle neke podle namjere s njom. Ali to su mislili time postii? Zato je iznenada trebala biti Elena? Zato se Marijeta pretvarala kao da vjeruje daje ona Elena? Dagmar se baci na stolicu umorna od silnog nemira koji ju je obuzeo. Popila je neto aja i komadi bijela kruha. Vjerovala je da ne smije izgubiti svu svoju snagu. Marijeta je ostala u sobi i promatrala Dagmar koja je dorukovala. Dagmar se pretvarala kao da ne obraa pozornost na nju. Tek kad je zavrila s dorukom i odgurnula sue od sebe rekla je: - Razgovarat emo razumno, Marijeta! Neete li mi radije rei zato bih trebala biti Elena? to namjeravaju sa mnom? Zato mi prijetite ludnicom ako ne pristanem postati Elena? - Prijetim? Golubice, stara Marijeta koja vas je nosila na rukama, ne moe vam prijetiti. Samo sam vas eljela upozoriti da se ne prepustite bolesnim mislima i ne zaboravite da ste Elena. Tad e sve biti u redu i mi emo dobro i u miru zajedno ivjeti. Ali budete li slijedili bolesne misli i ne htjednete li uvidjeti da ste Elena tad u vas morati zatvoriti. Dagmar je problijedila. Shvatila je da je to bila ozbiljna prijetnja. Diplomatski je zapitala: - Ako sam ja Elena, gdje je Dagmar? - Gospoica Dagmar krenula je s groficom na putovanje i jednoga e se dana vratiti. Ne razbijajte glavu zbog toga. Dagmar poe razmiljati to bi mogla uiniti. Bilo joj je jasno da se nalazi u opasnosti, i da je tu opasnost mogla odvratiti od sebe samo ako toboe pristane biti Elena. To je shvatila, iako joj nita drugo nije bilo jasno. Rekla je samoj sebi da mora dobiti na vremenu kako bi jednoga dana mogla prevariti Marijetu i od nje saznati to se dogaa. Nakon to je promislila, Dagmar poe prvi put u svom ivotu koristiti lukavstvo. Pretvarala se kao daje posve mirna: - Dobro, Marijeta, ako vas zabavlja da me tako nazivate zovite me Elena. Ja u se odazivati na to ime, ako vam se to svia. Meni je svejedno kako me zovete, jer smo ionako same u dvorcu. Marijetine su oi zadovoljno zasjale. Vjerovala je da je pobijedila. Nije mislila da ejoj to tako brzo uspjeti. Kako je dobro to su smislile taj plan koji e usreiti njezinu lijepu groficu.

116

GIGA

- Mislim da ve vidite jasnije, gospoice Elena! To je dobro, i brzo emo se sprijateljiti. Bit e vam dobro u dvorcu. - To e me radovati, Marijeta! Zato bih si dakle dulje razbijala glavu? Ali sada bih rado pola u park. - Odmah, gospoice Elena, samo u odnijeti sue u kuhinju. A tad u vas pratiti. - Marijeta, vaa mi pratnja nije potrebna. Zasigurno imate drugog posla, a ja bih radije pola sama. - Ne, ne, to nije mogue! Moram pratiti gospoicu na svim etnjama, jer gospoicu ne moe pratiti njezina majka. Te je posljednje rijei Marijeta rekla njemaki. Dagmar odahnu. - Govorite samo talijanski, Marijeta. Govorim taj jezik bolje nego vi njemaki. Dagmar pomisli da je oigledno doista bila zarobljenica. Ali umjesto da ju je ta misao prestraila probudila je u njoj hrabrost. Namjeravala je jednoga dana pobjei. Ali srce joj je ipak nemirno kucalo. inilo joj se kao da joj je ivot obavijen tajanstvenim mrakom. Tek stoje otkrila prvu tajnu, pojavila se nova...

117

GIGA

XXXIII
Izala je s Marijetom u park. Nije progovorila niti jednu jedinu rije. Ali neprekidno je razmiljala. Znala je daje iz nekog razloga dre zatvorenu, i da od nje zahtijevaju da se izdaje za Elenu. Tko lije bio zaetnik toga? Gospoa Katarina ili Rudolf Strasser? Srce ju je boljelo kad se sjetila Rudolfa Strassera. Je li iz nekog razloga mogao zahtijevati daje dre kao zarobljenicu u dvorcu? Nije se mogla nieg sjetiti ma koliko razmiljala. Njezina ista dua nije mogla shvatiti ono to su smislile te prepredene ene. Glava ju je boljela od razmiljanja. Obuze je uasan strah da bi mogla poludjeti bude li toliko razmiljala. Ne, to im nee uspjeti! Htjela je ostati mirna i zasad pustiti da sve ide svojim tijekom. Moda e se ipak neto dogoditi kad Rudolf Strasser primi ono pismo. - Ali to, ako se to ne dogodi? Tada je morala razmiljati samo o tome kako e jednoga dana pobjei iz zarobljenitva. Ali kako e to biti mogue? Cijeli je park bio okruen visokim zidom a u krovite mu je bilo zabetonirano razbijeno staklo. A velika je vrata Marijeta zakljuala. A ak i kad bi joj i uspjelo pobjei Marijeti i izai iz parka, stoje mogla tada uiniti? Nije imala ni novia, nikakvih dokumenata, a bila je tako neiskusna i bespomona. Je li mogla otrati i zatraiti pomo zakupnika? Moda je i on sudjelovao u zavjeri protiv nje, ili joj nee htjeti pomoi protiv volje svoje gospodarice? A kome se drugome mogla obratiti? Nije mogla pobjei ni starom sveeniku u Sorinu jer je za vrijeme sprovoda strica Egona ula da je stigao novi sveenik. Hoe li joj taj vjerovati kad mu kae daje dre kao zarobljenicu u dvorcu? Zadrhtala je od uasa, a srce joj je poput kamena lealo u grudima. Najradije bi se bacila na zemlju i poela plakati. Bila je tako osamljena i bespomona. - Kamo eli gospoica Elena poi? - Najbolje do groba mog strica. - Do groba vaeg oca, gospoice! Dagmar je zastala kraj ulaza u grobnicu. - Usuujete li se zaista sa mnom poi unutra s tom lai? Ne plaite li se bijesa Bojeg koji bi vas mogao smlaviti na tom svetom mjestu? Marijeta, koja je vjerovala u uda poput mnogih Talijanki, i nehotice je ustuknula, ali ubrzo se sabrala i rekla ljubazno: - Meni je unutra prehladno. ekat u ovdje na vas, gospoice! Dagmar je sila niz stube u grobnicu. Ovdje na stubama koje su vodile do grobnice jo je lealo uvelo cvijee. Grobnica Consistellijevih bila je dobro sauvana, ispod ruevina srednje zgrade dizao se ogroman mauzolej. Pod grobnice bio je prekriven kamenim ploama u koga su u davna vremena ruke kipara urezale likove i ornamente, imena i datume. Neke od kamenih ploa bile su jo glatke i neisklesane. Samo ispod jedne, sprijeda kraj ulaza bio je netko pokopan. Tu je spavao Egon Strasser svoj vjeni san. Samo vijenac cipresa koji je Dagmar poloila na grob oznaavao je mjesto njegova poinka. Dagmar klonu na kamenu plou i poe moliti za spas svojih muka. Kad se pomolila ustala je i poela se ogledavati po grobnici. Ovdje su poivali Consistellijevi. Mnoga su imena tu bila urezana, a ispod kamenih ploa poivalo je mnogo toplo srce. A moda i koje hladno poput onoga posljednje Consistellijeve. Sve ploe pod kojima su poivali pokojnici imale su urezana imena i datume. Samo nije ona grobna ploa ispod koje je leao stric Egon. Zar nisu eljeli da u grobnici Consistellijevih poiva obian graanin? Hoe li stric Egon poivati uvijek bezimen pod tom ploom? Dagmar se odluno uspravi. Njezine oi izgubie onaj umoran pogled. Ona e na taj kamen napisati ime strica Egona, datum njegova roenja i smrti. Sjetila se da u knjinici stoji velika boca neizbrisivog crnog tua koga su jednom nabavili u neku svrhu. Nai e se i kist. Jo e danas poeti pripremati predloak, koga e tada prenijeti na gladak kamen i izvui tuem. Ovo

118

GIGA

djelo ljubavi pomoi e joj prvih uasnih dana zarobljenitva. Pritom e se moda uspjeti smiriti. Ogledala se tuno. I tad se iznenada u njezinim mislima ukaza slika mladia koji ju je promatrao svojim dobrim oima. To joj natjera krv u obraze. I nehotice prui ruku kao da trai pomo od te slike. - Dragi Werneru! - ree tiho. Vidjela ga je jasno pred sobom kako njezinoj lutki Lizi opipava bilo i kako je zatim doao da se oprosti od nje. Suze joj navrijee na oi. Kad bi on znao to joj se dogodilo, zasigurno bi opet rekao: Ubogo dijete!. Kad bi znao daje ovdje zarobljena zasigurno bi joj pomogao. U njezinoj dui pojavila se Wernerova slika, a on je bio nalik vitezu. Oh, kad bi ga barem mogla pozvati u pomo. Misao na Wernera je vie nije naputala. Uvijek je puno mislila na njega, jer je on bio jedan od rijetkih prijatelja koje je imala u ivotu. Danas se sjetila njega kao jedinog ovjeka koji bi joj moda pomogao kad bi to mogao. Pokuala je misliti to bi se dogodilo kad bi on uo u kakvoj se nevolji nalazi. Otrgnuvi se iz misli napustila je napokon grobnicu. Marijeta je sjedila na klupi i sunala se. Oigledno je zadrijemala, jer je bila vrlo umorna. No im je Dagmar izala iz grobnice odmah se probudila. Dagmar osjeti neto nalik smilovanju za tu staru sluavku. to je ona bila kriva za sve to? Mrnja koju je Marijeta uvijek osjeala prema njoj proizlazila je samo iz ljubavi poklonjenoj gospodarici. - Umorni ste, Marijeta, poimo kui kako biste se mogli odmoriti. Moete me ak zakljuati u sobu dok se ne odmorite. Marijeta je nesigurno pogleda. Prava dobrota srca rijetko kada ne djeluje na ljude. Marijeta to dodue nije mogla shvatiti, ali Dagmarine su rijei ipak djelovale na nju. - Neu vas zakljuati, gospoice Elena! Zakljuat u kuna vrata. Moete se zadravati u knjinici. Neu spavati, ve u vam pripremiti objed. Dagmar je krenula u knjinicu u kojoj je eljela izraditi predloak za natpis na strievu grobu. Usred knjinice stajao je glasovir koji je bio jo dobro uuvan. Na zidovima su bile visoke police pune knjiga, uglavnom na talijanskom jeziku. Ali u posljednje vrijeme stigla su i neka djela na njemakom i francuskom jeziku. Sve je to stajalo poprilino izmijeano, a stric je Egon rekao Dagmar da bi sve to trebalo jednoga dana srediti. To je Dagmar sada namjeravala uiniti kako bi je rastreslo. Kad je Dagmar sve pripremila za crtanje predloka osjeti velik umor. Htjede se najprije odmoriti pa dohvati knjigu. Uskoro ju je opet odloila i naslonila glavu na visoka lea naslonjaa. Ponovno je razmiljala o Werneru Falkneru i u duhu ga prizivala u pomo. U snu je vidjela kako se otac naginje nad nju i ljubi je u elo. Dagmar je bila sva sretna. Pritom je neprekidno drala za ruku Wernera Falknera koji ju je promatrao milo svojim dobrim oima. Kako su gledale te oi! Ali tad je divna slika izblijedjela i oba su se lika rasplinula. Samo je jo glas njezina oca odjekivao: Strpi se, spas se pribliava, milo moje dijete! Dagmar se trgnula iz sna. Hladan je povjetarac ulazio kroz prozor prizemlja ukraen reetkom od kovana eljeza. Otvorila je oi i zbunjeno se ogledala. Njezin je san bio tako jasan da je jedva mogla povjerovati daje bio samo san. Zgrozivi se, nastojala se prisjetiti svog sna. Vidjela gaje posve jasno pred sobom i nije se gubio kao to se to obino dogaalo kad bi se ovjek budio i poeo razmiljati o svojim snovima. Kad bi taj san barem bio istina. Njezino je mlado srce zadrhtalo kad je i u tom snu ponovno ugledala pred sobom Wernera Falknera. Nije tom snu pripisivala nikakvo znaenje. Bilo joj je posve razumljivo daje sanjala o Werneru Falkneru i svom ocu jer se u mislima toliko bavila njima. Sad je izvukla svoj mali notes koga je uvijek nosila sa sobom jer je stric

119

GIGA

Egon ponekad elio da za njega neto napie. Tako ga je i sada imala sa sobom. U taj je notes zapisala rijei koje joj je otac izrekao u snu. Kad bi znala daje Rudolf Strasser bio mrtav tada bi te rijei imale moda jo i vee znaenje za nju. Iako je to bio samo san, ipak je opet jednom ula mile i dobre rijei. Trgnula se iz razmiljanja o svom snu tek kad se pojavila Marijeta i donijela joj objed na posluavniku. Bio je skuhan dobro i paljivo kao uvijek, jer je Marijeta i sama voljela dobru hranu. To je koristilo i Dagmar. Neto manje nesretna nego za vrijeme doruka, poela je objedovati.

120

GIGA

XXXIV
Gospoda Katarina i Elena odvezle su se u koiji prvo u Sorino i tamo se zaustavile pred kuom naelnika. Ovaj je smatrao velikom au to ga je posjetila biva grofica Consistelli. Objasnila mu je da su joj potrebne putne isprave za sebe i neakinju, to ga nije udilo. Ve je ee primijetio gospou koja se provezla kraj njega u koiji u pratnji dviju djevojaka, ali on nikada nije znao koja je od njih bila njezina ki, a koja neakinja. Gospoa Katarina mu je dobro raspoloena objasnila da vodi neakinju natrag u Njemaku jer joj je umro otac. Sve se odvijalo bez potekoa i putne su isprave ubrzo bile gotove. Obje su dame tako mogle krenuti prvim vlakom u Firencu. Iz opreza je gospoa Katarina svoju ker ve i sada uvijek zvala Dagmar, dok je Elena majku nazivala strina Katarina. U Firenci su prvo nabavile alobnu odjeu i poslale brzojav u kome su javljale da idueg dana putuju iz Firence. Brzojav su poslale Hermannu Falkneru. Da je u Rudolfovoj kui ivjela i Brigita, sestrina njezina mua i Rudolfa, toga se gospoa Katarina nije sjetila. Za cijelo vrijeme putovanja majka i ki razgovarale su o svojim planovima i o tome kako e sve srediti u Hamburgu. Razmatrale su i to daje netko iz Rudolfove okoline mogao poznavati Dagmar kao dijete, ali to ih i nije mnogo zabrinjavalo. Crte djejih lica su se mijenjale, a Dagmar se zaista toliko izmijenila daje nitko ne bi mogao prepoznati. Elena je sada posjedovala putovnicu Dagmar Strasser, a to je bilo dovoljno da se iskae kao nasljednica Rudolfa Strassera. - Vano je da nastupa posve sigurno. Mora odmah odluno rei kako namjerava ivjeti u Italiji, budui je tvoj otac ionako umro. Nita te vie ne zadrava u Njemakoj. Neemo biti tako lude da se naselimo u toj dosadnoj Njemakoj. im budu obavljene potrebne formalnosti, nabavit emo dovoljno novaca i opet otputovati. Ne mora se bojati. - Ne bojim se, draga strino Katarina! Budi bez brige. Odigrat u dobro ulogu vlasnice, pa u se pobrinuti za to da potuju moju volju. Odigrat u tako dobro svoju ulogu da e se moi radovati. Mogu ti rei da me sve to zabavlja sada kad je Rudolf Strasser mrtav. Napokon u neto doivjeti. Rijeit u se tiine naeg dvorca. Ta me pustolovina ve uasno uzbuuje. Majka je ponosno pogledala ki divei joj se. - Hrabra si, prava Consistellijeva. Ovaj ivahan nain ti izvanredno pristaje. - Molim te, ne zaboravi da nisam Consistellijeva. Toga se moram odrei zbog nasljedstva. - Samo spolja - u svom srcu e to uvijek ostati. Nadajmo se da Marijeta nema odve neprilika s ubogom Elenom. Bit e joj teko objasniti daje ona Elena. - Pa zar je to tako vano? Tu Elenu nee nitko iv ugledati. Moe biti sretna to e ivjeti tako mirno i bezbrino pod Marijetinom zatitom. Bez ikakve grinje savjesti obje su se ene vozile ususret svom odreditu. Postajale su sve mirnije i bezbrinije. Uvijek su ponovno uvjeravale jedna drugu da ele dobiti samo ono na to su ionako imale pravo. Ono to bi ih kod tog razmiljanja moglo smetati to su nastojale zaboraviti. Bile su posve sigurne da e njihov plan uspjeti. Majka i ki vjerovale su daje to za njih bila samo djeja igra i da e glupe Nijemce lako prevariti. Zamiljale su izvoenje svog plana mnogo jednostavnije no to je to uistinu bilo. Kratko vrij eme prij e nego su stigle u Hamburg, gospoa Katarina se sjetila daje njezin mu priao neto o nekoj sestrini Brigiti, pa je upozorila Elenu da je to za nju bila mila tetka Brigita. - Ona je ve posve stara ena pa nam nee zadavati potekoa. Elena se nasmijala. - Ve u izai na kraj s tom starom gospoom. Toga se ne plaim. I u najboljem raspoloenju njih dvije stigoe napokon u Hamburg.

121

GIGA

XXXV
Rudolf Strasser je onoga dana kad gaje posjetila njegova ena doao u neopisivom raspoloenju kui. Tetka Brigita oekivala ga je uzbueno znajui za Leonorin posjet. Odmah je poao do nje i ispriao joj sve to se dogodilo tog jutra. Bio je neopisivo potresen i uzbuen, pa gaje tetka Brigita poela preklinjati neka se smiri. Odgovorio joj je hrapavim glasom: - Brigita, kako bih mogao proivjeti jo jedan miran sat prije nego to zagrlim svoje milo dijete i zamolim ga za oprotenje. Ti niti ne zna koliko sam, usprkos svim svojim sumnjama, patio zbog rastanka s Dagmar. - Znam to, Rudolfe, predobro te poznam. Zalila sam te. Na sreu, Leonora te napokon uspjela uvjeriti. Prava je teta to se to nije ve ranije dogodilo. - Pritedio bih si mnogo tekih trenutaka, a vjerojatno i svom djetetu. Iako je Egon dobro primio Dagmar. No ini se da nije bila u najboljim odnosima s njegovom enom. Egon me u svom posljednjem pismu arko moli da Dagmar odvedem nekamo drugamo u sluaju njegove smrti. Plai se da Dagmar tada nee biti dobro u njegovoj obitelji. Nadajmo se da Dagmar nije bila pod prevelikim Katarininim utjecajem. Sad si ozbiljno predbacujem to se nisam vie brinuo za Dagmar. Smirit u se istom kad opet bude ovdje. Nadajmo se da e mi oprostiti. - Moe biti miran, Rudolfe! Kad sazna koliko si patio, oprostit e ti. Ona je sada dovoljno stara da sve sazna. - Sam u joj sve rei. Nee uti niti jednu zlu rije o majci. Sada znam da Leonora nije toliko kriva koliko sam vjerovao. I ja se ne osjeam bez krivnje prema njoj. Bio sam stariji i iskusniji pa nisam trebao tako mlado bie vezati uza se. Leonora je ostavila dubok dojam na mene. Dakako da se moja bol ponovno probudila kad sam je ugledao. Sjetih se svih svojih patnji. Brigita mu je stisnula ruke, a oi joj se ovlaie. - Kako me raduje, Rudolfe, to sam mogla doivjeti da se sve sredi meu vama. - Na alost, prekasno. Sam sam sebi ukrao dragocjene godine. Tko zna hoe li mi ostati dovoljno vremena nadoknaditi svom djetetu ono to sam mu oduzeo poslavi ga u izgnanstvo. Osjeam se danas tako loe kao jo nikada. Kad kasnije budem pisao Egonu i zamolio ga da Dagmar poalje to bre kui, morat u se odmoriti. Egon nee moi pratiti Dagmar, jer je takoer bolestan. Ja pak u svom stanju ne usuujem se krenuti na tako dugo putovanje. Morat u zamoliti Katarinu da doprati Dagmar. Ti e se pobrinuti da grofici pruimo dostojan smjetaj u naoj kui. elimo joj dokazati da se i njemaki graani znaju ponaati. Uinit emo njezin boravak to ugodnijim. To dugujem Egonu. - Ne brini, nee se imati zbog ega aliti. I mi emo joj dokazati da, iako posljednjih godina nismo primali mnogo gostiju, ipak znamo biti gostoljubivi. - Hvala ti, Brigita, hvala ti za tvoje razumijevanje u tim tekim vremenima. Rudolf je nakon toga napisao Egonu pismo. Egon gaje primio kratko pred svoju smrt. Tek to je odloio pero iz ruke Rudolf Strasser je poao na poinak. Ali nije naao san kome se nadao. Tisuu ga je misli muilo, pa je arkih oiju gledao pred sebe u mrak. I iduih se dana nije mogao smiriti. Neprekidno je morao misliti na svoju ker. eznutljivo je iekivao susret s njom. Taj osjeaj koga je godinama potiskivao sve je vie ovladao njime. Nemir ga je tjerao i samo je tekom mukom mogao obavljati poslove u uredu. Ba suprotno svom uobiajenom ponaanju, nije mogao dosta govoriti o Dagmar, bilo s tetkom Brigitom, bilo s Hermannom Falknerom ili pak njegovim sinom. Najradije bi o toj temi razgovarao Werner s njime. Spominjao je kako je njeno Dagmar voljela svoje lutkice, i kako mu je poklonila ruu. Bez straha je Werner sada priao i o tome daje na dan njezina bijega sreo gospou Leonoru zaplakanih oiju. Tada gaje poslala do Dagmar i preporuila mu neka bude njezin vitez. Rudolf Strasser gaje sluao s udnim osjeajima. Bio je duboko dirnut zbog oduevljena

122

GIGA

Wernerova pogleda. Dagmarin vitez! Da, trebao joj je biti podrka i pomo kad vie nee imati oca. A moda jo i vie, budu li se njegove nade i elje ispunile. Samo je Wernerovu ocu rekao ono to mu je diralo srce. - Imam jo jednu veliku elju, dragi Falkner, osim te da to prije vidim svoje dijete. A nju u vam povjeriti. Morate mi obeati da ete je sauvati za sebe - rekao je drugog jutra nakon poslovnog razgovora svom prijatelju. Hermann Falkner ga pogleda nita ne slutei. - Obeajem vam to! - Oni kojih se to tie ne smiju saznati za tu moju elju, jer im bije ovjek spomenuo pred njima uinio bi ludost koja se moda vie ne bi dala ispraviti. elio bih da va Werner i moja Dagmar postanu supruzi. To bi za mene bilo najvee zadovoljstvo. Wernera volim poput sina, pa bih najradije u njegove ruke poloio sudbinu svoje keri i svog poduzea. Hermann Falkner se nasmijei i pogleda svog efa. - Neemo moi tome mnogo pridonijeti. Vaa ki i moj sin trebaju poput slobodnih ljudi sami odabrati svoje ivotne drugove. Imate pravo, u to ne smijemo dirati. Moramo sve prepustiti sudbini. Ali i meni bi to bilo drago... to bi bilo divno, dragi prijatelju! Hvala vam to smatrate mog sina dostojnim da postane muem vae keri. Ali to mora doi samo od sebe. Pruie si ruke i vrsto ih stisnue. Ali tada je Rudolf Strasser umorno klonuo u svoj naslonja. Blijeda je lica pogledao gospodina Falknera. - Ne znam, dragi prijatelju, ali osjeam se tako loe. Bojim se da neu doekati povratak svoje keri - rekao je tiho. Falkner ga zabrinuto pogleda. - Ne smijete ni pomisliti na to. - Moram, pa vjerujem da u biti mirniji budem li sve ono zapisao to imam rei svojoj keri. To ne treba odlagati u mojim godinama i s mojim zdravljem. Pisat u svojoj keri pa u biti siguran da e od mene saznati sve to mora. To u pismo dati vama, pa ako mi se dogodi najgore prije no to se moja ki vrati kui, tad ete joj predati to pismo. Ali tek nakon to sve formalnosti budu obavljene i nakon to bude dobila nasljedstvo, tako da uzmogne u miru proitati moje rijei. - Dakako, neu vas sprjeavati u tome da to pismo napiete, ve zato to e vas to umiriti. Ali nadam se da ga neu morati predati. - Treba biti uvijek spreman - kako je govorio Shakespeare. Poite sada, dragi Falkneru, ostavite me sama, i pobrinite se da me nekoliko iduih sati nitko ne smeta. Rudolf Strasser je doista ostavio opirno pismo keri, pa je osjeao da ga to smiruje. Predao ga je na uvanje Hermannu Falkneru, pa je sada dogovarao s tetkom Brigitom i obim Falknerovima kako bi mogli Dagmarin doek upriliiti to sveanije. Svi su trebali sudjelovati u njegovoj srei. Ali oekivanje te sree uzbuivalo gaje vie nego stoje to bilo dobro. Kad je telefonom pozvao svog prokuristu k sebi u sobu osjeao se tako loe da se iznenada plaio ostati sam. A kad je Hermann Falkner nekoliko minuta kasnije stupio u sobu naao je svog efa i prijatelja mrtva u njegovu naslonjau kraj pisaeg stola. Srani udar dokonao je njegov ivot dok je ekao na Falknera. Umro je a da nije saznao kakve je teke godine njegova ki proivjela u dvorcu Consistellijevih, i da joj sada prijeti jo vea opasnost. Ali moda su prilikom njegove smrti oeve misli bile tako vrsto zaokupljene keri da ju je njegova dua morala sresti u snovima. A moda je i u trenutku svoje smrti, lien sve zemaljske teine, vidio jasnije no to je to ljudima inae mogue. Njegova elja da jo jednom vidi svoje dijete bila je moda tako snana da ga je u mislima odnijela daleko, preko svih zapreka do njegove Dagmar, koja gaje vidjela u snu.

123

GIGA

Hermann Falkner bio je silno potresen smru svog efa i prijatelja. Pozvao je sina i naredio da pozovu lijenika koji je mogao samo ustanoviti smrt. Hermann Falkner je svom sinu ispriao da je Rudolf Strasser vjerojatno slutio da nee doivjeti povratak svoje keri, jer mu je predao pismo za Dagmar u kome je napisao sve to joj je elio rei. To je pismo trebao predati njegovoj keri tek kad jednom bude sve sreeno oko nasljedstva. Zbog svega toga Werner je opet poeo mnogo razmiljati o Dagmar, a moda je to i bio uzrok to se i Dagmar sada toliko bavila njime. Otac i sin pobrinuli su se najprije da se tijelo pokojnika preveze u njegovu kuu. Tamo su ga poloili na odar, a Brigita Hartmann je alila za njim to vie stoje znala koliko se veselio da e vidjeti ker prije smrti. - Nee nai mir prije nego Dagmar doe u roditeljsku kuu - rekla je Werneru Falkneru, koji je staroj gospoi saopio vijest o njegovoj smrti. - Tuno je to nije mogao doivjeti povratak gospoice Dagmar. A i ona e biti vrlo tuna to ga vie nee zatei na ivotu. Ako je jo uvijek ona plemenita djevojica kakva je bila, tad e je to vrlo boljeti - odgovori Werner Falkner. Gospoa Brigita zadre i duboko uzdahne. - Kad se gospoica Dagmar vrati tada e ispuniti ono to je namjeravala. Donijet e ponovno sunce, iako na alost ne svom ubogom ocu. Gospoa Brigita prijee rukom preko oiju. - Sjea li se jo toga? Kako je to draesno stvorenje bilo, tako hrabro i portvovno. Kad bi nam se barem vratila kakva je bila. Wernerove oi zasjae. - U to sam vrsto uvjeren. Ne moe biti drugaija. - Ne smijete zaboraviti daje prolo etrnaest godina i da je sve te godine ivjela kraj ene svog strica. Kau daje ona vrlo ohola i nadmena. - Za to ovjek mora biti roen. Toplo srce ne da se tako lako priguiti. Ne mogu povjerovati da bi nam se gospoica Dagmar mogla vratiti drugaija nego to je otila, iako je vjerojatno u meuvremenu nauila ne pokazati svakome svoje srce. - Kad biste barem imali pravo, gospodine Werner! Ali molim vas, pomozite mi sada ispuniti nau tunu dunost. A tada moramo i brzoj aviti Dagmar. - To je moj otac ve uinio. Trebao sam vas pitati bismo li gospoi Leonori Magnus javili za smrt naeg efa. Gospoa Brigita promisli, a zatim ree: - To u obaviti sama. I ona je telefonski predala brzojav Leonori. Rudolf danas poslijepodne umro izmiren s tobom. Dagmar obavijetena. im stigne i razgovaram s njom javit u ti. Brigita. U meuvremenu je stiglo i pismo gospoe Katarine u kome je javljala za smrt svog mua i najavljivala dolazak s Dagmar. Hermann Falkner otvorio je to pismo. Donio gaje gospoi Brigiti jer na to pismo nije trebalo odgovoriti budui da je brzojav u kome su javljali za smrt Rudolfa Strassera ve bio odaslan. Mogli su tako oekivati skori dolazak gospoice Dagmar. Brigita Hartmann duboko uzdahnu. - Oba su bratia umrla tako brzo jedan za drugim. Kako je udan ponekad taj ivot! Dobro je to se Dagmar vraa kui, jer mije Rudolf rekao da se oigledno ne slae sa svojom strinom. Egon Strasser nije elio da nakon njegove smrti ostane u dvorcu Consistelli. - Njezino je mjesto kod kue, a u vama e nai zatitnicu. Nitko drugi nee joj biti potreban izjavi Hermann Falkner. Rudolfa Strassera spalili su po njegovoj elji tri dana kasnije. Otpratili su ga Brigita Hartmann, oba Falknera i mnotvo ljudi. Samo njegova ki Dagmar nije mogla otpratiti oca na posljednji poinak.

124

GIGA

XXXVI
Stigao je brzojav koji je najavljivao dolazak gospoe Katarine i njezine neakinje, i to upravo kad se alobna pratnja vratila sa sprovoda Rudolfa Strassera. Hermann i Werner Falkner stajali su u dvorani za sastanke u kome se odrao dogovor vodeih osoba poduzea. Hermann Falkner im je saopio da e se oporuka Rudolfa Strassera proitati tek nakon povratka njegove keri. - Mora se odmah odvesti do vile Strasser i javiti gospoi Brigiti da dame stiu. Mora joj i pomoi, ukoliko joj bude potrebna muka ruka. Gospoa Hartmann je vrlo umorna, a uz to je mui i reuma. Werner kimnu. - To sam i ja mislio, oe! Iako alost ne doputa sveane doeke, ipak moramo neto pripremiti. - Mislim da emo nas dvojica poi po njih na kolodvor. Zacijelo e biti odjevene u alobnu odjeu, pa emo ih lako prepoznati. Moda nas se gospoica Dagmar jo pomalo i sjea. Ja se nisam mnogo promijenio. A ti - lagani se smijeak pojavi na licu Hermanna Falknera - ti si se dodue razvio otkad ste se igrali s lutkama, ali uvijek jo slii onom djeaku. Dakako, djeca lako zaboravljaju kada se nalaze u drugoj okolini. Gospoicu Dagmar neemo moi prepoznati. Ona se od djeteta razvila u mladu djevojku, pa se zacijelo mnogo promijenila. Werner se tiho smijeio. - Jabihj e uvij ek mogao prepoznati po nj ezinim oima. Naslij edila je majine oi. A njih bih prepoznao meu tisuama drugih. Hermann Falkner ga zamiljeno pogleda. - Dakle, to su neke osobite oi? Werner kimnu. - Neopisive su, oe! - odgovori oduevljeno. I opet otac zamiljeno pogleda sina i sjeti se onoga to mu je Rudolf Strasser rekao. Ali ponovno je odbacio tu misao i nastavio: - Kako dobro da je Rudolf Strasser napisao svojoj keri sve to mu je lealo na srcu. Kao da gaje muila misao da joj to vie nee moi sam rei. Inae bi bio umro a ne bi uspio objasniti svom djetetu zato ga je udaljio od sebe. Werner, nemoj zasad spominjati to pismo. Primit e ga istom kad se malko smiri. - Dakako, da joj ga neu spomenuti. Gospoda se rastadoe. Hermann Falkner je neko vrijeme gledao za svojim sinom. Oi su mu ponosno sjale dok je promatrao vitko, snano sinovo tijelo. Sudbina e odrediti to e biti najbolje, pomislio je i ponovno se latio svakodnevnih poslova. Dakako, danas mu to nije uspijevalo tako dobro kao inae. Hermann Falkner je u Rudolfu Strasseru izgubio ne samo plemenitog efa ve i dobrog prijatelja. Sve je na vrijeme bilo spremno za dolazak gospoe Strasser i Dagmar. I dok je gospoa Brigita jo jednom uzbueno prolazila kroz sobe vile Strasser, otac i sin Falkner odvezoe se autom Strasserovih na eljezniku postaju. Usprkos guve pri dolasku vlaka odmah su primijetili obje ene u crnini. Nosile su gusti veo preko lica, ali Hermann Falkner im pristupi bez oklijevanja. Skinu eir s potovanjem: - Gospoa Strasser? Gospoa Katarina brzo okrenu glavu i nakloni se postarijem gospodinu. - S kim imam ast? - zapita ispravnim njemakim jezikom. Hermann Falkner predstavi sebe i svog sina, a gospoda predadoe obim damama cvijee u znak dobrodolice. Werner je uzalud nastojao prodrijeti pogledom kroz gusti veo mlae dame. Naklonio se pred njima, pa izmijenie nekoliko uobiajenih rijei. Werner je ekao da ga Dagmar pozdravi s nekoliko ljubaznih rijei koje bi mu odale da ga se sjea. Ali ona to nije uinila. Hermann Falkner zamolio je gospoe da mu dadu potvrde za prtljagu, pa ih je predao sluzi

125

GIGA

koji se trebao pobrinuti za to. Tada gospoda otpratie obje dame do izlaska iz eljeznike postaje gdje je ekao auto. Pomogli su im pri ulasku i sami zatim sjeli. Za vrijeme vonje samo su malko govorili. Gospoa Katarina je potajno stisnula Eleninu ruku kao daje eli ohrabriti. - Morate ispriati moju neakinju to je tako tiha. Ali vijest o oevoj smrti duboko ju je pogodila. Toliko se radovala susretu s njim. Sada je utuena to ga vie nee zatei na ivotu, to vie to je i u mom muu izgubila svog najboljeg prijatelja. - To je lako shvatljivo. Nitko to ne moe razumjeti bolje od nas koji smo bili tako usko povezani s gospodinom Strasserom - odgovori Hermann Falkner. Gospoa Katarina se potajno pomalo rugala tom prokuristu koji je toboe bio sprijateljen sa svojim efom. Ali mislila je bolje za sada jo biti ljubazna s njime. Trebalo je biti u dobrim odnosima s oba prokurista dok se sve ne rijei. Vonja do vile Strasser nije dugo trajala. Kad je auto zastao pred vratima, prvi je iskoio Werner a za njim njegov otac. Zatim pomogoe gospoama pri izlaenju. A sad se na vratima, naslonjena na tap pojavila gospoa Brigita Hartmann. Djelovala je vrlo otmjeno u svojoj skromnoj crnoj svilenoj haljini. Duboko uzbuena promatrala je pridolice. Majka i ki pogledae staru gospou, a gospoa Katarina otroumno pogodi da bi to mogla biti tetka Brigita. - Tetka Brigita - apnu keri. Tad Elena pouri uz stube, poljubi ruku staroj gospoi i ree ljubazno: - Tetka Brigita? Da, ti si tetka Brigita! Kako lijepo to si dola da nas doeka. - Tetka Brigita je imala suzne oi pa nije obraala pozornost na ove ne ba pametne rijei mlade djevojke. Rekla je potreseno: - Dakako da jo uvijek vodim kuanstvo tvog pokojnog oca. Ali sada daj da te pogledam, ljubljeno moje dijete! Pritom je povukla Elenu u predvorje i maknula joj veo s lica. Elena je lagano pocrvenjela kad je gospoa Brigita spomenula da jo uvijek vodi kuanstvo njezina oca. Vjerojatno je rekla neto glupo, kad je pretpostavila da ih je tetka Brigita dola samo pozdraviti. Ali brzo se sabrala. Takve su sitnice bile beznaajne. Ipak je uvidjela da treba biti opreznija no stoje mislila. - Kako si se izmijenila, moja Dagmar! Ali dobila si lice Strasserovih, to je oigledno. - To je uvijek govorio i stric Egon, tetko Brigita! Mislio je da je to moja srea - odgovori pristojno Elena poljubivi ruku stare gospoe. Ova ju je njeno zagrlila, iako ju je neto kod Elene smetalo to si nije mogla objasniti. - Dijete moje, koliko smo se otuile jedna od druge, ali to e se ubrzo promijeniti. I tetka Brigita srdano poljubi mladu djevojku. Nije eljela da na nju utjee to to se Dagmar toliko izmijenila. Tad se gospoa Brigita obrati gospoi Katarini i pozdravi i ovu, ali ne tako srdano. Trgnula se zbog nadmenog izraza lica te grofice kako ju je nazivala. Neto u pogledu gospoe Katarine plailo ju je. Osjeala je da se nee moi zbliiti s tom enom. U to im pristupie Werner i njegov otac. Werner je sada mogao pogledati lice mlade djevojke. Ali njemu se priini kao daje tog trenutka morao sahraniti sve lijepe uspomene. Ta mlada djevojka nije uope bila nalik prekrasnoj gospoi Leonori kojoj se u mladosti divio. Prije svega razoarale su ga njezine oi. Ranije je bio vrsto uvjeren daje Dagmar naslijedila kosu i oi svoje majke. Kosu nije vidio pod eirom, ali oi - ne, to nisu bile oi gospoe Leonore Strasser u kojima su iskrile zlatne iskrice. Bile su dodue smee, ali su djelovale mnogo tamnije nego one male Dagmar. Kako je to bilo udno! Zar su se i oi mogle toliko izmijeniti? To mu je bilo potpuno zagonetno. Gospoa Katarina je primijetila da Werner vrlo paljivo promatra njezinu ker, pa gaje uvukla brzo u razgovor. Wernera je trebalo odvratiti od promatranja.

126

GIGA

Taj je sada pogledao gospou Katarinu i iznenada primijetio da su gospoine oi bile potpuno nalik oima koje je malko prije promatrao. I inae mu se inilo sve tako strano u licu i ponaanju njegove mlade efice. Neprekidno ju je potajice promatrao. I on je primijetio slinost crta mlade djevojke s onima Rudolfa Strassera. Da te slinosti nije bilo moda bi se jo mnogo vie udio. Tako je nastojao uvjeriti sama sebe da se Dagmar Strasser vrlo promijenila i da nikada nije imala oi svoje majke. Obje ene zapitae jesu li njihove sobe spremne. - Htjele bismo se osvjeiti nakon duga put - izjavi gospoa Katarina. - Za tebe, draga Dagmar, spremila sam sobu tvoje majke. Zna gdje je - ree tetka Brigita. Elena odgovori s ljubaznim smijekom: - Draga tetko Brigita, kako to zamilja? Na alost, zaboravila sam sve iz svog djetinjstva. Zna da me etrnaest godina nije bilo u mojoj roditeljskoj kui. A to je mnogo vremena osobito jer sam tada bila jo malo dijete. Molim te naredi da nas odvedu u nae sobe. Htjela bih stanovati odmah kraj sobe strine Katarine. Toliko je volim da se najradije niti trenutka ne bih razdvajala od nje. Tetku Brigitu obuzme udan osjeaj. Te Dagmarine rijei inile su joj se nekako lane. Rastuila se. Zar se Dagmar nauila lagati. Egon je pisao Rudolfu da se Dagmar ne slae sa svojom strinom i da bi je zato trebalo odvesti iz dvorca. A sada te rijei. Kako je to trebala shvatiti? Dobra tetka Brigita bila je vrlo razoarana. To povrno ponaanje mlade djevojke, koja dosad niti jednom jedinom rjeju nije spomenula svog oca, presjeklo joj je dah. Zamiljala je da e joj se Dagmar baciti u zagrljaj i zaplakati traei kod nje utjehu zbog gubitka oca. A sada ga mlada djevojka uope nije spomenula. Obuzeta tim osjeajem tetka Brigita ree tiho: - Vjerojatno si vrlo tuna to nisi stigla na vrijeme da barem prisustvuje pogrebu svog oca? Elena se prisili nainiti tuno lice. - Oh, da, ubogi tata! - izjavi lanim glasom. Gospoi Brigiti prooe trnci tijelom. Te su rijei zvuale tako hladno. Dagmar nikada ranije nije oca zvala tata. To se gospoi Brigiti priinilo lanim. Dodue, morala je priznati da je Rudolf Strasser istjerao ker iz kue. Sam je bio kriv stoje sada govorila o njemu tako hladnim glasom. Nastojei se svladati, gospoa Brigita pozva sobaricu i naredi joj da obje dame odvede u njihove sobe. - Tvoja je soba kraj one strine Katarine. Dakle sve je onako kako ti eli. Kad se budete preodjenule, ekat emo vas u blagovaonici. Ako ti je pravo, otac i sin Falkner ostat e na veeri. Moramo mnogo toga dogovoriti. - Dakako, tetko Brigita, to nam je pravo. Brzo emo se preodjenuti. Obje su se dame popele u gornji kat. Gospoa Brigita i oba Falknerova su, nakon to su one otile, ostali nekoliko trenutaka bez rijei promatrajui se zaprepateno. Napokon gospoa Brigita uzdahnu: - Kako uasno stran moe postati ovjek koga si neko toliko volio. Kao da ta mlada djevojka nije moja Dagmar. Werner Falkner se trgnuo: - I meni se ini to isto. Ne mogu shvatiti kako se gospoica Dagmar mogla tako izmijeniti. To je nevjerojatno. Nita, ama ba nita, ne podsjea na draesnu malu Dagmar od neko. ak su se i njezine oi izmijenile u obliku, boji i izraaju. Stara ga gospoa prestraeno pogleda. - To nije mogue. Nisam jo obratila pozornost na to. Dagmarine su oi sliile onima njezine majke. Takve se oi ne mogu zaboraviti. - Da, takve se oi ne zaboravljaju. Ali, pripazite kasnije na to. Tako je kako sam vam rekao. Ima dodue smee oi, ali one su tamnije i drugaijeg oblika. Kad se smijei ne pojavljuju se

127

GIGA

u njima one iskrice zbog kojih su oi Leonore Strasser bile tako osobite. Te su se iskrice ugasile, a to je teta. Oi gospoice Dagmar - molim vas da me ne ismijete - su iste oi po obliku, boji i izraaju kao u gospoe Katarine. Gospoica Dagmar nije u krvnom srodstvu s gospoom Strasser? - Ne, dakako da nije. Ali moda je osvjetljenje krivo pa vam se Dagmarine oi ine tako promijenjene. Pogledat emo kasnije kod bolje rasvjete, pa emo vjerojatno otkriti poznate crte. U svakom sluaju u srcu mije teko, a ne znam zato. Nekako sam drugaije zamiljala susret sa svojim ljubljenim djetetom. Luda sam stara ena, ali nadala sam se da e biti njena i da e ta njenost ogrijati moje osamljeno srce. Umjesto toga, usprkos njezinoj ljubaznosti, djeluje uasno hladno. Ali, neu razmiljati o takvim glupostima. Uite gospodo, toliko sam uzbuena da sam vas ostavila stajati u predvorju. U pratnji oca i sina gospoa Brigita ula je u sobu kraj blagovaonice. Usprkos njihovom iznenaenju zbog tolike promjene kod te mlade djevojke nitko od njih nije pomislio da se pred njima ne nalazi Dagmar Strasser.

128

GIGA

XXXVII
Blagovaonica je bila dobro osvijetljena. Na stolu je leao skupocjeni stolnjak od damasta. Predivan kristal, srebrni pribor i porculan divno su se slagali s cvjetnim aranmanom na stolu. Cvijee, kratkih peteljaki, nalazilo se u irokim kristalnim vazama. Tetka Brigita nije nita zaboravila. Znala je daje Rudolf Strasser elio grofici pokazati sav sjaj svoje kue. Taj je dojam upotpunjavalo teko hrastovo pokustvo, brokatne zavjese i skupocjene stare slike poznatih majstora. Brigita Hartmann i oba gospodina oekivali su dame u sobi kraj blagovaonice. Kad su ove napokon ule, trgnue se iznenaeno. Obje su bile dodue odjevene u crne haljine, ali one su bile tako otmjene i napadne da im je zastao dah. Htjele su svojom odjeom naglasiti da su doista otmjene dame. Haljine su bile poprilino razgoliene i bez rukava. To je djelovalo vrlo udno u toj kui alosti, osobito na to troje ljudi koji su jo uvijek bili tuni zbog rastanka s Rudolfom Strasserom. Hermann Falkner naklonio se pred Katarinom Strasser i ponudio joj ruku kako bi je odveo stolu. Werner je vodio tetku Brigitu i Elenu. Ova je oigledno nastojala oijukati s mladiem koji joj se vrlo sviao. Htjela se poigrati s njime i iskuati svoju mo. Ali Wernera su ti pogledi samo odbijali. Ipak mu je uspjelo svladati se i mirno razgovarati s njom. Werner je za vrijeme svojih putovanja po svijetu upoznao sve drutvene krugove, pa je ve po svojoj prirodi bio vrlo pristojan ovjek. Bilo je posve razumljivo za njega da se tako ponaa i prema toj mladoj djevojci. Elena je pomislila: Vidi, vidi, taj mladi prokurist je pravi gospodin, besprijekorni kavalir. Kako je to mogue? Uvijek sam vjerovala da su njemaki trgovci olienje dosade i trijeznosti. Neto nije u redu. Dakle, treba biti ljubazan s njima, moda e nam moi koristiti. Elena je bila roena za oijukanje, iako dosad nije imala prilike za to. Majka ju je nastojala nauiti tu vjetinu vjerujui da e Elena jednoga dana ipak nai bogata mua. Sada joj to dakako vie nije bilo potrebno. I sama je bila bogata nasljednica, ali to ju je ipak radovalo. Nastojala je zavrtjeti glavu Wernera Falknera. Ali to nije bilo tako lako. Glava tog mladia stajala je vrsto na njegovim ramenima. Zasigurno mu se nije moglo zavrtjeti glavom na nain na koji je to namjeravala Elena. Gospoa Katarina je u isto vrijeme nastojala pridobiti Hermanna Falknera svojom blagonaklonom Ijubaznou. I ona je govorila samoj sebi kako e im moda njegova pomo biti potrebna. I tako je tetka Brigita bila pomalo preputena samoj sebi. Ali to joj i nije bilo tako krivo, jer je na taj nain mogla mirno promatrati Dagmar. Morala je priznati daje Werner bio u pravu. Oi, koje su tako izazivaki promatrale mladia, nisu bile oi Leonore Strasser. O Boe moj, pomislila je zabrinuto, kako se ovjek moe tako promijeniti. Morala je isto tako usporeivati oi gospoe Katarine i one mlade djevojke. Zaista su bile vrlo sline. Uz to je otkrila da su dranje glave i neke kretnje tih dviju ena tako sline daje to bilo upravo smijeno. Tetku Brigitu je to neizmjerno uzbudilo, pa je nekad srela Wernerov pogled. U njegovim je oima primijetila uasno razoaranje. Da, Werner Falkner bio je neizmjerno razoaran svojom mladom eficom, za koju je u tiini osjeao neto to se nije dalo objasniti. Njegov je pogled postajao sve hladniji i kritiniji, i to je veer dulje trajala to mu se ta mlada djevojka manje sviala. I gospoi se Brigiti dogodilo isto. Samo prolazno u razgovoru raspitala se Elena koji je bio razlog nagle smrti njezina tate. Posve je hladno ustanovila da je i stric Egon oigledno umro na slian nain, jer je takoer iznenada izdahnuo u naslonjau. Dakako da je izrekla i nekoliko rijei aljenja, ali u njima nije bilo topline. Hladna, slubena, koketna i povrna! To su o mladoj nasljednici mislili tetka Brigita i Werner. I Hermann Falkner, kome gospoa Katarina nije dala mnogo vremena za razmiljanje, primijetio je to isto. I on je stvorio takav sud o mladoj nasljednici Rudolfa Strassera. Uz to je bilo udno da gospoa Katarina, koja je ipak izgubila mua tek prije nekoliko dana, uope nije tuna. Priala je o tisuu nevanih stvari i djelovala tako dobro raspoloeno daje to bilo

129

GIGA

upravo neugodno. Tetka Brigita je sada prvi put pogledala i kosu mlade djevojke. udila se to je bila tako bezbojna, jer je oekivala da e Dagmarina kosa ostati zlaana kakva je i bila. A takva je bila i kosa njezine majke Leonore. Sad se gospoa Brigita obratila pristojno gospoi Katarini i zapitala je za njezinu ker. Gospoa je toboe uzdahnula. - Uboga moj a Elena! Doivjela je ivani slom. Smrt oca, koga je toliko ljubila, uasno ju je potresla. Ne moe ga prealiti, pa se bojim daje kod nje poela izbijati duevna bolest. Utuvila sije u glavu da nikad nee napustiti dvorac kako se ne bi trebala rastati od oeva groba. Htjela sam je povesti na to putovanje, ali ona je odluno odbacila tu moju misao, a ja sam se morala pomiriti s time. Neutjena sam to sam je morala ostaviti samu. Prisutni su meutim mogli samo ustanoviti da gospoa i nije bila tako neutjena. To se barem nije moglo po njezinu ponaanju opaziti. - Tad e uboga Elena patiti zbog rastanka s vama. Zato vam moramo jo vie zahvaliti to ste doveli gospoicu Dagmar -izjavi Hermann Falkner. - I meni je koristilo promijeniti okolinu. Moju ker njeguje stara dadilja, pa mogu biti posve mirna. Uz to emo se Dagmar i ja vrlo brzo vratiti u Italiju. Sve troje zaueno pogledae Elenu. - Dagmar valjda nee! Zar ne namjeravate ostati u roditeljskoj kui? - zapita gospoa Brigita. Elena ispije gutljaj vina, pogleda gospou Brigitu i toboe smijeno zadre: - Ne, ne elim ostati u toj hladnoj, dosadnoj Njemakoj. Kroz sve te godine navikla sam se na sunanu Italiju, pa se ne bih nikada vie mogla ovdje saivjeti. Poi u sa strinom Katarinom u Rim. Tamo emo stalno ivjeti. Nadam se da e to biti mogue, gospodine? Pritom je pogledala koketno Hermanna Falknera kao da ga eli oarati. Taj je pogled meutim jedino uvjerio staroga gospodina da se posljednja elja Rudolfa Strassera nee nikada ispuniti, jer je i predobro poznavao svog sina a da ne bi znao kako takvo hladno i povrno stvorenje nikada ne bi moglo postati njegovom ivotnom druicom. - Oprostite, gospoice - odgovori mirno - svi smo mi pomalo iznenaeni to ne elite ostati u svojoj oinskoj kui. Vjerovali smo da je to samo po sebi razumljivo - i va otac takoer. - Tad ste se prevarili. Nadam se da e mi to biti mogue. - Dakako! Moete ivjeti gdje hoete, ukoliko va otac u oporuci nije odredio neto drugo, iako pretpostavljam da to nije sluaj. Znam jedino daje vjerovao kako ete se zauvijek vratiti. Elena tad izjavi vrlo hladno i odluno: - Tata je kriv to sam se navikla ivjeti u tuoj zemlji. ini li vam se vjerojatnim da e u oporuci biti navedeno mjesto gdje u morati ivjeti? Hladnoa, koja je usprkos pristojnosti izbijala iz Eleninih rijei, teko je leala na dui to troje ljudi. Tetka Brigita nije mogla a da ne kae: - Ne sluti koliko je tvoj otac patio jer se rastao od tebe. Elena je smatrala da sada mora pokazati koliko je dirnuta. Prela je rupiem preko oiju i rekla tiho, kao daje duboko dirnuta: - Vjerojatno ne tee nego meni, tetko Brigita! Ali ubogom ocu sada ne bi nita koristilo kad bih ostala ovdje. Zato da se dakle naselim u zemlji koja mi je strana? Dakle jo jednom, gospodine Falkner, mislite li daje otac odredio neto u tom smislu u oporuci? - Ne vjerujem - odgovori vrlo slubeno Hermann Falkner. - Kako bih to mogla saznati? Mislim, kad e se otvoriti oporuka? - Sutra ujutro, gospoice i to po elji dragog pokojnika u dvorani za sastanke poduzea, u prisustvu vodeih slubenika. - Drago mi je to e se to dogoditi tako brzo. - Ja sam izvritelj oporuke, a i va skrbnik. Do vae dvadeset i prve godine imat u dakle ast brinuti se za vas.

130

GIGA

Elena ga pogleda koketnim smijekom. - Nadam se da neete biti strog skrbnik. Naklonio se. - Obavljat u samo svoju dunost. Nasta stanka. Elena i Katarina izmijenie pogled koga je Werner primijetio. Gospoa Brigita jo nije odustala od toga da kod mlade djevojke pronae i dobre osobine pa je nakon nekog vremena izjavila nasmijeivi se: - Sto se dogodilo s tvojom lutkom Lizom? Pogleda upitno mladu djevojku. I Werner je pomislio da e se sada moda razotkriti neto od stare Dagmar. Puni napetosti promatrali su lice mlade nasljednice. Elena je tog trenutka zaboravila na svoju ulogu. Samo jedan jedini trenutak, ali taj je bio opasan za nju jer su je paljive oi promatrale. - To uasno udovite je majka dala spaliti - zavikne podrugljivo. Gospoa se Katarina prestrai i brzo uini kretnju kao da je eljela upozoriti Elenu na njezinu zabunu. Ali odmah se opet sabrala i rekla sa smijekom: - Dagmar me esto zove majka, kao i moja ki s kojom je bila dobro sprijateljena. Elena je pocrvenjela od straha zbog svoje gluposti i jedva joj se opet uspjelo svladati. Nakon nekog vremena izjavi brzo i naglaeno: - Kako sama nisam imala majke zaviala sam Eleni na njezinoj, pa sam ponekad svoju ljubljenu strinu nazivala majkom, kako je to inila i Elena. Ali vie nije mogla ispraviti ono to je uinila. Tetka Brigita se dakako samo malo trgnula i nije podigla pogled s tanjura. Nije htjela odati da se tog trenutka u njoj poput munje rodila sumnja. Ve to to je ova djevojka jednom tako ljubljenu lutku nazvala udovitem nije odgovaralo maloj Dagmar od neko. Uz to je nazvala groficu majkom. I sada se sve drugo brzo uklopilo, oi mlade djevojke koje nisu bile oi Dagmar ili Leonore, ve oi grofice, udna boja kose, strah obiju ena i njihova brza isprika... Tetka Brigita je posumnjala i pitala se je li ta mlada djevojka uope Dagmar. Je li Dagmar moda umrla pa su nastojale sakriti njezinu smrt kako bi dole do nasljedstva? Je li grofica dola sa svojom keri umjesto s Dagmar kako bi se domogla njezina novca? Ili su pod nekim izgovorom ostavili Dagmar u dvorcu? Prestraila se same sebe, ali nije se vie mogla rijeiti te sumnje. Uvijek bi ponovno poela razmiljati. Nije mogla zanijekati da je takvu podlost bez daljnjega mogla pripisati grofici koja je ponovno eljela stei bogatstvo i poloaj u drutvu. - Posve je lako shvatljivo da u strini Katarini vidi svoju drugu majku. Elena se brzo suglasila s time pa su promijenili temu razgovora. Gospoa Brigita usudila se tek nakon nekog vremena pogledati Werneru u oi i on ju je udno pogledao. Shvatila je daje i Werner neto primijetio. Kavu su posluili u susjednoj sobi. U toj je sobi visjela slika Rudolfa Strassera. Bila je naslikana za vrijeme njegova braka pa je izgledao na njoj vrlo veseo i zadovoljan. Gospoa Katarina gaje odmah prepoznala. Uhvatila je Elenu pod ruku i odvela je do slike. - Pogledaj, Dagmar, kakav izvanredan portret tvog oca. Upravo takvog ga se sjeam. Morala je biti naslikana u vrijeme kad sam ga upoznala na svom vjenanju. Zaista je izvanredan. Elena pogleda sliku. - Dragi moj tata! Da, takvog ga se sjeam, samo neto starijeg. Pogledi Wernera Falknera i gospoe Brigite ponovno se sretoe. Promatrali su se kao da se neto pitaju. Elena iznenada kriknu. Dok je promatrala sliku priini joj se kao da se poela kretati. Tad neto lupnu. Slika Rudolfa Strassera pala je na pod a teak je okvir dodirnuo Elenino rame. Svi su neko vrijeme stajali kao ukoeni. Elena je problijedila na smrt i skrila lice na rame svoje majke kao da vie ne moe gledati tu sliku. I gospoa Katarina je problijedila, jer je vjerovala u uda. I drugi su promatrali sliku, a pogledi Wernera i gospoe Brigite zasjae. Prva se sabrala gospoa Katarina. Jo uvijek blijeda, ali opet mirna, rekla je gladei Elenu po

131

GIGA

kosi: - Prestraila si se, dijete moje, a to je i udno. Kao da te otac elio pozdraviti dodirnuvi te svojom slikom. Pogledat emo nisi li povrijeena. I drugi su im prili kako bi pogledali nije li se slici neto dogodilo. Ali Werner nije promatrao sliku ve Elenu. Primijetio je daje izbjegavala pogledati sliku. Nije to meutim ni spomenuo, ve je samo podigao sliku i naslonio je na zid. - Na sreu slici se nije nita dogodilo. Samo je otpustila kuka na kojoj je visjela. Morat emo je opet zagipsati u zid - rekao je mirno. - Nadam se da se niste odvie prestraili - ree mirno Hermann Falkner jer on jo nije posumnjao u to da bi mlada djevojka mogla biti lana nasljednica. Elena se jedva uspjela sabrati. Majka joj je vrsto stiskala ruku, kao da joj eli pomoi. Uvidjela je da se Elena prestraila, ali ve prije kad se zabunila pri pitanju o lutki, najradije bi je bila prekorila. Takve se stvari vie nisu smjele dogoditi. Elena je morala postati jo sigurnija. I kao da je Elena proitala majine misli, odluno se uspravila i rekla nasmijeivi se: - Dakako da sam se malko prestraila, ali to i nije udno. Slika me udarila pri padu po ramenu. Na sreu joj se nita nije dogodilo. To bi za mene bio teak gubitak... Kakojeupravotogtrenutkausobuuao sluga kojije donosio kavu, gospoa Brigita naredi da se slika idueg dana ponovno objesi. Nakon to je to rekla, krenula je gospoa Brigita na nekoliko minuta u svoju sobu. Ovdje je brzo neto zapisala na komad papira i ponovno se vratila. Za nju nije bio sluaj stoje slika pala sa zida onoga trenutka kad joj je djevojka pristupila. Za nju je to bio mig sudbine. Vrativi se u sobu gurnula je Werneru neopazice u ruku onaj papiri. Dohvatio ga je posve mirno. Nakon nekog vremena uspjelo mu je neopazice ga proitati: Moram jo danas govoriti nasamu s Vama. Doite u moju sobu, kad se dame povuku. Pretvarajte se kao da se opratate. Moete se vratiti uz izgovor da ste zaboravili neto dogovoriti sa mnom. Neprimjetno od drugih Werner joj kimnu u znak pristanka. Papiri je gurnuo u dep. To nisu opazile ni gospoa Katarina ni Elena. Obje su bile i odvie zaokupljene samima sobom i time da svoju greku isprave jo veom ljubaznou. Uskoro su se povukle u svoje sobe. Tamo je gospoa Katarina otro prekorila ker govorei joj da se takva glupost vie ne smije dogoditi. Pokuale su uvjeriti same sebe daje pad slike bio posve sluajan. Ali u dubini due smatrale su to loim znakom, pa su se morale svladati kako to ne bi ostavilo dubljeg traga na njima. U isto vrijeme s njima i oba su se gospodina oprostila od gospoe Brigite, ali kad su vani u garderobi htjeli navui ogrtae Werner ree: - Upravo sam se sjetio, oe, da moram jo neto dogovoriti s gospoom Hartmann. - Tako kasno? Gospoa Hartmann se vjerojatno ve povukla u svoju sobu. A i ja sam umoran i ne bih elio da majka eka na mene. - Poi mirno naprijed, oe, najavit u se gospoi Hartmann. im zavrim razgovor s njom, poi u kui. - Zar je to tako vano? - Da, ako te zateknem budna kod kue, rei u ti to sam dogovorio s gospoom Hartmann. - Dobro, do vienja, Werneru! - Do vienja, oe! Gospoa Brigita ve se povukla u svoju sobu, pa je sjedila kao ukoena u svom naslonjau kad joj je sluga najavio da gospodin Werner Falkner moli da ga za trenutak primi, jer je zaboravio neto s njom dogovoriti. Kimnula je i dala znak pristanka. Werner ue u sobu. On i gospoa Brigita nijemo se pogledae. Napokon stara gospoa ree tiho:

132

GIGA

- I vi ste to primijetili, zar ne? Brzo joj je pristupio, a njegove su oi uzbueno sjale. - Slika Rudolfa Strassera nije samo sluajno pala. Na dragi pokojnik bunio se protiv prijevare - rekao je vrsto i odluno. Grevito mu je stisnula obje ruke. - Kad ste posumnjali u to? - Onoga trenutka kad je govorila s mrnjom o Lizi i kad se odala nazivajui gospou majkom. Obje su se zbunile. Ali ta sumnja se vjerojatno ve ranije nesvjesno rodila u meni. Nisam se mogao pomiriti s time da su oi te djevojke posve drugaije no to sam oekivao. inilo mi se kao da je moja lijepa uspomena unitena. Neprekidno sam razmiljao o tome kako je mogue da se ovjek tako izmijeni. Gospoa Brigita kimnu. - To se i meni dogodilo - izjavi uzbueno. - Mogu vam rei da po svem tijelu drem od uasa. To ne smijemo dopustiti. Ako ta mlada djevojka nije Dagmar, tad je vjerojatno grofiina ki. Ali gdje je Dagmar? Werner stisnu zube. Onoga trenutka kad je ugledao Elenino lice priinilo mu se kao da je u njemu umrla draga uspomena. Pogleda staru gospou. - Da, gdje je gospoica Dagmar? Gospoa Brigita stisnu drue ruke. - Je li jo na ivotu? Trzaj proe licem Wernera Falknera. Priini mu se kao da ne moe podnijeti pomisao na to da Dagmar vie ne bi bila iva. Nakon kratkog razmiljanja izjavi: - Neemo misliti na mogunost da nam nisu javili za smrt Dagmar Strasser kako bi se domogli njezina novca. Kimnulaje. - Da, na to nisam pomislila. Werner odmahnu. - Tad je Egon Strasser morao sudjelovati u toj zavjeri, a on je pisao gospodinu Strasseru da se Dagmar ne slae s njegovom enom i keri. Zato je elio da napusti dvorac. Rekao bih da je Egon Strasser osjeao da njegovoj neakinji prijeti opasnost. Ne moemo dakle pretpostaviti da gospoica Dagmar vie ne ivi. - Ali to bismo poduzeli da sve to objasnimo? - Moramo razmisliti. Ako su te dvije ene dole ovamo s odreenim planom, tad su zasigurno sve dobro promislile. Zacijelo je gospoica Elena, a tako emo je zasad nazivati, doputovala s putnim ispravama Dagmar Strasser. Time e se moi legitimirati kao zakonita nasljednica Rudolfa Strassera. Tko zna kako je nabavila putne isprave. Prije no to budemo mogli neto poduzeti protiv nje, morat emo saznati gdje je gospoica Dagmar i kako su je uspjeli zadrati. Gospoa Brigita ga nemirno pogleda. - Grofica je govorila o svojoj keri koja je ostala u dvorcu jer zbog alosti za ocem umalo to nije poludjela. Shvatila bih daje Dagmar tako tuna zbog smrti svog oca. Pa ako Elena ovdje igra ulogu Dagmar - nije li Dagmar mogla ostati u dvorcu kao Elena? Neto zasja u Wernerovim oima. - To mi se ini vjerojatnim. - Nee valjda poiniti zloin kako bi se domogle nasljedstva? Werner se uspravi. - Moramo to prije otkriti istinu. Moda su gospoicu Dagmar zatvorili u dvorcu. To moramo saznati. - Ali kako? - Dajte da razmislim. Duni smo Rudolfu Strasseru uiniti sve kako njegova ki ne bi stradala. Moramo se ponaati tako da obje ene budu potpuno mirne i sigurne. Ne smiju primijetiti nau sumnju. Moramo ih promatrati to je paljivije mogue. Zasigurno e se i opet odati. Kad bismo barem imali neki siguran znak kako bismo ustanovili da ta djevojka nije

133

GIGA

Dagmar Strasser. Gospoa Brigita poe razmiljati i sjeti se madea u obliku kruke na maloj Dagmarinoj noici. Trgnula se. - Gospodine Werner! - Da? - Znam kako bih to mogla ustanoviti. Ali morala bih vidjeti desnu nogu te djevojke. Dakako golu. Tad bih znala je li ona Dagmar ili nije. Pogleda je upitno. - Desnu nogu? - Da, na desnoj je nozi imala made u obliku kruke na mjestu gdje se palac spaja s drugim prstom. Samo je ona prava Dagmar koja ima taj made. Werner odmahnu. - To e nam pomoi razotkriti lanu Dagmar, ako drugaije ne bude mogue. Ne sumnjam vie u to da djevojka koju smo danas primili nije prava Dagmar. - Niti ja ne sumnjam. Naa draga Dagmar nije se vratila kui. Od prvog poetka ta mi djevojka nije bila draga. Bila bih vrlo nesretna da se Dagmar toliko promijenila. Samo kad ne bi bila u opasnosti. Sto bismo uinili? Tako se bojim. - Smirite se! Nema izravne opasnosti za nju. Ukoliko jo ivi, u to neemo sumnjati, trebalo bi je potraiti u Italiji. Netko bi morao otii do dvorca Consistelli i otamo zapoeti s istragom. Gospoa Brigita ivahno kininu. - Da, to bi trebalo. To biste morali vi uiniti! Pomozite, osjeam daje dijete u opasnosti. - Budite uvjereni da emo poduzeti sve kako bismo unijeli svjetlo u sve to. Jo u veeras razgovarati s ocem i sve mu objasniti. Sutra e se proitati oporuka, jer to ne moemo odgoditi. Moram tome prisustvovati jer bi to inae bilo i odvie napadno. im ceremonija proe, rei u da moram krenuti na slubeno putovanje. Otputovat u u Italiju. Nekako u pokuati prodrijeti u dvorac i tako neto saznati. Vi ete u meuvremenu dobro pripaziti na obje ene. Moda e vam se pruiti prilika pogledati desnu nogu te djevojke. Moda e se i moj otac neega sjetiti. Kao skrbnik moi e odgoditi preuzimanje imetka. Potvrde li se nae sumnje, tim enama nee uspjeti prisvojiti niti iglicu od Strasserova imetka. Bilo je mudro od vas to niste pokazali svoju sumnju. - Moj je zadatak uljuljati obje ene u sigurnost. ovjek mora uvijek sluati svoj unutarnji glas. Oduvijek, kad sam ula priati o grofici, inila mi se opasnom enom. Kad je Rudolf odredio da Dagmar poe mom bratiu Egonu Strasseru osjeala sam da bih to trebala sprijeiti. Umirila sam se tek kad sam primijetila da je brati dobroduan i srdaan ovjek. Bojim se da u tom braku nije bio sretan. Ali sada, dragi gospodine Werneru, poite kui, i razgovarajte s ocem prije nego legne. Vano je i njemu sve objasniti. Bilo bi dobro daje mogao prisustvovati ovom razgovoru, ali nisam jo znala sumnjate li i vi kao i ja. Nevjerojatno je u tim dvjema enama vidjeti varalice. A tad se Werner oprosti od nje.

134

GIGA

XXXVIII
Hermann Falkner jo nije legao kad se njegov sin vratio. Werner je stanovao u lijepoj maloj kui u Balnkenseu koja je pripadala njegovim roditeljima. Tamo je uredio za sebe tavan u kome se osjeao vrlo udobno. Njegova je majka ve legla, a on joj je samo poelio laku no kroz zatvorena vrata sobe. Zatim je zamolio svog oca za kratak razgovor. - Dakle, poni, Werneru, to se dogodilo? - Rei u ti otvoreno. Gospoa Hartmann i ja imamo izvjesnih sumnji u tu gospoicu Dagmar. Vjerujemo da ona uope i nije Dagmar Strasser, ve grofiina ki. Hermann Falkner otvori irom svoje ve neto umorne oi i iznenada se potpuno probudi. - Pa to je nevjerojatno, djeae! - Nae sumnje se mogu lako potvrditi - poe ga uvjeravati Werner. Iznosio je sve pojedinosti koje su ih navele na tu pomisao. Hermann Falkner proe rukom preko ela kao da mu je vrue. - Iznenada mi je postalo toplo, Werner! To je nezamislivo! to bih uinio? Mogu samo zatraiti putne isprave te djevojke. Ukoliko su u redu, nemam prava osporiti joj nasljedstvo. Ukoliko ne odem na policiju i sve prijavim. Ali to bi znailo ime Strasser... ne, to moramo sprijeiti. To sam svom prijatelju Strasseru duan. - Ali ti mora sprijeiti i to da se varalica domogne njegova imetka. Policiju dakako ne smijemo ukljuiti u to. Moramo nabaviti dokaze na drugi nain. Ponudio sam gospoi Hartmann da u odmah nakon otvaranja oporuke otputovati u Italiju, toboe na slubeno putovanje. Tamo u poi u dvorac i pokuati neto saznati. Hermann Falkner se poe grepsti po glavi. - Ne osjeam se dobro pri dui. To je vrlo pustolovna pria. Meni nita nije bilo sumnjivo, iako mi se ta gospoica Dagmar ne svia, pa ne moram aliti to moj prijatelj Strasser nije doivio njezin povratak. - Nikada nisi dobro upoznao malu Dagmar, kao gospoa Hartmann i ja. Vidio si je samo u prolazu. Ali ja sam bio esto s njom, ponekad u nedjelju ak i satima. Moe li zamisliti daje djevojka koju smo danas sreli ikada imala dobro srce? - Na tome se ne moe zasnivati takva sumnja. - Dakako da ne, ali ima jo mnogo toga. Moda nam to govore i sami nai osjeaji, ali gospoa Hartmann i ja znamo posve sigurno da ta djevojka nije Dagmar Strasser. Zna da nikada ne matam. Uvjeravam te, ta gospoa Strasser eli osigurati nasljedstvo za svoju ker, a ja u to nastojati sprijeiti svim silama. To dugujem svom pokojnom efu. Vrlo je vjerojatno da Dagmar prijeti i opasnost kad se obje ene jednom domognu nasljedstva. To moramo sprijeiti na neki nain. Lana nasljednica ne smije doi u posjed imetka prije nego se vratim iz Italije. - Ti dakle zaista namjerava otputovati u Italiju? - Da, oe, i to to je bre mogue. Ne bih se oduio Rudolfu Strasseru za njegovu dobrotu kad bih poloio ruke u krilo i pustio da stvari teku svojim tijekom. Starije gospodin postao nesiguran. - Ne, to zaista ne smijemo. Moramo saznati pravu istinu. Ako je tvoja sumnja osnovana, tad Dagmar Strasser zasigurno jo ivi. Da je mrtva te ene ne bi trebale toliko riskirati, jer bi ionako postale nasljednice Rudolfa Strassera. Po sili zakona. U sluaju Dagmarine smrti, njima bi sve pripalo kao najbliim roacima. Werner olakano uzdahnu. - Tako je! Oe, skinuo si mi teak kamen sa srca. Moram to sutra odmah javiti gospoi Hartmann daje umirim. - Dobro, zarazio si me svojom sumnjom. Moramo sve to objasniti. Ali kad bismo barem mogli pronai siguran dokaz da ta djevojka nije Dagmar Strasser. - Takav dokaz postoji. I Werner ispria ocu o madeu na desnoj nozi gospoice Dagmar.

135

GIGA

- Dobro, u krajnjem sluaju taj e nam znak posluiti da nasljedstvo ne dospije u krive ruke. - To mislim i ja. Hoe li da ti kaem kako bih se ponaao na tvom mjestu? Hermann Falkner se lagano nasmijei. - Dakle, kako? - Sutranje otvaranje oporuke ne moemo odgoditi bez dobrih razloga, a zasad jo nemamo dovoljno dokaza za to. Te dvije ene e pokuati nakon otvaranja oporuke to bre otputovati natrag u Italiju. Dakako, s mnogo novaca. Ne smije im ga dati. Mora se izgovoriti zbog svojih skrbnikih obveza i potrebnih formalnosti koje najprije treba obaviti prije no to im moe isplatiti i jedan novi. Ionako ima sve punomoi od Rudolfa Strassera. Tako emo dobiti na vremenu. im stignem u Italiju i neto saznam, odmah u ti se javiti. Moda u se brzo vratiti. Potvrdi li se sumnja gospoe Hartmann i moja, tad u ti javiti kako je za preuzimanje nasljedstva potrebna jo neka ceremonija. Naime nasljednica mora pred tri svjedoka razgolititi desnu nogu. Meutim, nadam se da u se ve vratiti iz dvorca Consistelli s dokazima. to kae na to, oe? Stari gospodin poskoi. - Tvoj je prijedlog dobar. Sutra u se pobrinuti za tvoju vizu za Italiju. Odmah nakon otvaranja oporuke otputovat e. A sad emo poi spavati, iako se bojim da neu nai san. Kad bi barem sve dobro zavrilo. Bilo je udno to je slika Rudolfa Strassera pala sa zida upravo kad je ta djevojka stajala pred njom. Neu joj dati pismo koje mije Rudolf Strasser povjerio. Uostalom, sjetio sam se. Zamolit u gospou Leonoru Magnus da doputuje kako bismo je mogli suoiti s tom djevojkom. Majke svakako imaju bolji instinkt. Werner odmahnu. - To bi sve moglo jo samo vie stvar zamrsiti. Dokaz moe biti jedino made na njezinoj nozi. A uz to bismo te ene prerano upozorili, pa bi mogle uiniti nedjelo. Moraju biti sigurne. Mogle bi u protivnom brzojavno obavijestiti neku osobu svog povjerenja u Italiji i tako mi oteati moj zadatak. Ne smiju slutiti kamo putujem. Ne mijeaj dakle Leonoru Magnus u to. Na te rijei se otac i sin rastadoe. Drugo su jutro proitali oporuke, a Hermann Falkner je pritom naveo njezine odredbe. Prema toj oporuci je Dagmar Strasser bila jedina nasljednica. Gospoa Brigita Hartmann imala je do smrti pravo ivjeti u vili Strasser. Hermann Falkner i njegov sin jo su jednom oporuno odreeni za prokuriste do kraj a nj ihova ivota sa svim pravima. Na sreu, tu je bilo navedeno i to da nasljednica nije mogla raspolagati s vie gotova novca no to je to bilo dobro za uspjeh poduzea. Nikada se nisu smjele odjednom povui vee svote novaca. Pri itanju tog mjesta Werner je paljivo promatrao obje ene. Sjedile su u svojoj otmjenoj alobnoj odjei za stolom. Primijetio je da se na njihovim licima ocrtalo razoaranje. Pogledae se udnim pogledom. Werner, koji je sada ve bio posve siguran da ima pred sobom groficu i njezinu ker, primijetio je da su one posve drugaije sve to zamiljale i da su sada bile vrlo razoarane to se nee moi domoi svega odjednom. Neete dobiti niti novia, pomislio je. Tog je jutra jo jednom razgovarao s gospoom Brigitom i obavijestio je o svemu stoje dogovorio sa svojim ocem. Ova je pak saopila Werneru daje tog jutra za vrijeme doruka pokuavala s mladom djevojkom govoriti o proteklim vremenima. Ali ova joj je neprekidno samo odgovarala kako se nieg ne sjea. Tad je zamolila obje ene da joj neto ispriaju o dvorcu Consistelli, pa je tako saznala da lei daleko od svake prometnice, i da su sve te godine ivjele u osami ne putajui nikada nikoga u dvorac. Nisu primali niti goste. - Oigledno je novano stanje mog bratia Egona bilo bijedno. Nije imao ni toliko novaca da svoju enu i ker poalje na nekoliko tjedana u Rim ili Firencu. Najblie selo Sorino lei dva sata od dvorca. Samo bi se ponekad izvezli u staroj koiji. Zatim sam ponovno navrnula razgovor na grofiinu ker i zapitala je nee li se osjeati osamljenom. Grofica mi je odgovorila da je vrlo osjeajna i plaha, pa da se plai da bi se s godinama to moglo jo i samo

136

GIGA

pogorati. Za nju je zasad bilo najbolje ivjeti u dvorcu. Tamo ju je uvala stara sluavka koju je vrlo voljela. Werner je paljivo sluao i zamiljeno izjavio: - Vjerojatno je u dvorcu ostala Dagmar Strasser. Gospoa Brigita poloi svoju ruku na njegovu. - Toga se i ja plaim. Vrlo sam zabrinuta za njezino zdravlje. Ili moda ele samo izazvati dojam daje djevojka bolesna kako bi objasnili zato ih nije dopratila? Moda je zauvijek ele zadrati u dvorcu i tako sprijeiti da koristi svoje nasljedstvo? Kad bi Rudolf Strasser znao to ine njegovoj keri - Boe moj - kako bi predbacivao samom sebi stoje neko odagnao svoje dijete. Werner joj je rekao da je njegov otac razmiljao o tome da pozove gospou Leonoru Magnus i suoi j e s lanom naslj ednicom, ali gospoa Brigita je odmahnula. - Ne, Leonoru ne smijemo mijeati u to. Pisat u joj da jo nisam imala priliku razgovarati s njezinom keri o njoj. Morat e se jo neko vrijeme strpiti. Moramo prvo stei sigurnost. Nakon otvaranja oporuke grofica se u drutvu svoje keri i gospoe Brigite odvezla kui. Nije skrivala svoje ogorenje to su oba Falknerova imala takve punomoi. Ali Brigita Hartmann mirno odgovori: - Rudolf je znao to ini. To su poteni ljudi a njihova je vjernost poduzeu zajamena. Dagmar moe biti zahvalna to je nala takve ljude koji e se brinuti za njezino nasljedstvo. - Ali nemam pravo raspolagati novcem. Za svaki se novi moram najprije obratiti tom gospodinu Falkneru ili njegovu sinu - procijedi ljutito Elena. Tetka Brigita ostala je posve mirna. - Ne ba radi svakog novia. Ali radi svake vee svote, a to je i posve ispravno. - Zato bi to bilo ispravno? - zapita ljutito grofica. - Jer svako solidno poduzee mora imati mnogo novaca. Kad bi Dagmar ostala u Hamburgu ne bi joj bilo potrebno mnogo sredstava za ivot. Drugaije je kad eli ivjeti u inozemstvu i mnogo putovati. - Vjerujem daje imetak Rudolfa Strassera dovoljno velik da dopusti njegovoj keri ivjeti na velikoj nozi - odgovori grofica pogledavi bijesno gospou Hartmann. Ova joj ozbiljno uzvrati pogled i odgovori odluno: - Iz vlastitog iskustva znate, draga sestrino Katarina, da se na takav nain moe rasuti i najvei imetak. Vi biste se trebali brinuti za to da Dagmar paljivo gospodari. Gospoa Katarina se trgnu i bijesno pogleda staru gospou: - Ne sjeam se da sam vam dala pravo, draga sestrino Brigita, da raspravljate o mojim privatnim prilikama. Gospoa Brigita kimnu mirno. - Tako je, rekla sam to samo kako bih pomogla Dagmar. Mora shvatiti da se ne smije rasipati ni kad je ovjek bogat. Bogatstvo obvezuje. - Tetko Brigita, nije potrebno da mi daje mudre savjete. Strina Katarina e u svemu biti pri ruci - odgovori poprilino ljutito Elena. - Oprostite, dakle, to sam se mijeala u to. Nee se ponoviti -odgovori Brigita Hartmann s finim smijekom.

137

GIGA

XXXIX
Dagmar je ivjela osamljena u svom zarobljenitvu. Ukrasila je plou na grobu strica Egona lijepim natpisom na njemakom jeziku. Svakog bi dana polagala svjee cvijee na njegov grob. To je ujedno bilo jedino to je mogla raditi. Inae je puno svirala i sreivala knjinicu. Htjela je izraditi i katalog. S Marijetom je ivjela u prividnom miru. Dopustila je da je ova zove Elena. Odazivala se kad bi je ova tako zvala i u svemu je bila vrlo strpljiva s njome. Rijei njezina oca iz onoga sna jo su uvijek odjekivale u njezinu srcu: Strpi se, spas se pribliava, milo moje dijete! inilo joj se kao daje to bilo obeanje i to ju je smirivalo. Neprekidno je razmiljala o tome kako bi mogla pobjei iz svog zatvora, jer nije namjeravala ekati skrtenih ruku. Ali govorila je samoj sebi da prvo mora uljuljati Marijetu u sigurnost. Pogledala je meu svojim stvarima kakve vrijednosti posjeduje to bi ih prilikom bijega mogla pretvoriti u novac. Nije nala mnogo. Nije posjedovala nakit uz iznimku zlatne ogrlice s privj eskom ukraenim biserom. Taj je nakit dobila na dar od strica Egona - dakako, kupio joj je to od njezina novca. Ali nita drugo nije posjedovala. Stric Egon joj je jednoga dana dao zlatnu kutiju za cigarete ukraenu draguljima, kako bi je sakrila iza praznih kutija od cigara. Znala je da je vrlo skupocjena jer se teko rastajao s njom. uvao ju je za sluaj potrebe. Ta se kutija sigurno jo nalazila u svom skrovitu, ali strieva je soba bila zakljuana kao i mnoge druge sobe u dvorcu. Dagmar odlui jednoga dana pod nekim izgovorom zamoliti Marijetu da joj otkljua tu sobu. Tad e pokuati uzeti kutiju i skriti je. Sigurno bi joj sam stric Egon savjetovao da si na taj nain olaka bijeg. I tako se toboe pomirila sa svojom sudbinom, a kada je bila vrlo osamljena pjevala bi tiho njemake pjesme koje ju je nauila gospoica Berend i koje je esto morala pjevati stricu Egonu. Najradije je sluao kad je pjevala: Iz djetinjstva - iz djetinjstva Dopire pjesma do mene... Tu je pjesmu i sada esto pjevala osjeajui enju za divnim vremenom provedenim u oinskoj kui. Primijetila je daje Marijeta bila osobito dobro raspoloena kad bi pjevala. Doputala bi joj tada i vie slobode. Jednom joj je Dagmar oprezno rekla: - Pomirila sam se s milju da ivot provedem ovdje u dvorcu. Zapravo je ovdje vrlo lijepo. ivim bez ikakvih briga. Zato bih eznula za vanjskim svijetom? Samo to biste trebali biti neto ljubazniji prema meni, jer ovisimo jedna o drugoj. Nikada vam nisam nita uinila. Sada, kad je Elena postala nasljednicom velikog imetka, zbog kojeg mije zaviala, nemate razloga ljutiti se na mene. Marijeta je to uvidjela, a budui joj Dagmar doista nije inila ni najmanje potekoe, ve joj je ba naprotiv rado pomagala u poslu, postajala je 1 ona sve ljubaznija. Dagmar je staroj Talijanki esto inila usluge, a to je ovu pomalo i posramilo, to vie to zaista nije imala razloga ljutiti se na nju. I tako je davala Dagmar sve vie i vie slobode, vjerujui da se djevojka dobro osjea u dvorcu i ne namjerava pobjei. Napokon je Dagmar smjela odlaziti i sama u park, ali se morala zadravati na odreenim mjestima kako je Marijeta ne bi trebala traiti. To se uglavnom dogaalo kad bi Marijeta nakon objeda odlazila na poinak. Marijeta bi se tada zakljuavala u svoju sobu. Tako nitko nije mogao otvoriti vrata, niti se domoi ljestava. Nije dakle postojala mogunost da njezina zarobljenica pobjegne, ak ni ako je bila sama u parku. Dagmar je bila sretna da joj je za tih nekoliko dana uspjelo toliko izmijeniti Marijetu. Uivala bi u tim kratkim trenucima slobode, pa bi najee odlazila na onu malu uzvisinu odakle se preko zida vidjelo u daljinu. Tako je sjedila jednoga dana u vrijeme podnevnog odmora na klupi pjevajui pritom pjesmu koju je toliko voljela:

138

GIGA

Iz djetinjstva - iz djetinjstva Dopire pjesma do mene. Ah, kako daleko je - kako daleko je Ono to neko moje bijae... Pjesma je odjekivala tuno i slatko preko zida. Prije nego to je mogla nastaviti, trgnula se, jer je do nje preko zida iznenada dopro topli muki bariton: O dome moj, o dome moj Daj da u tvoj sveti prostor Jo jednom, samo jednom jo Odbjegnem u snu. Dagmar je brzo ustala pritisnuvi obje ruke na srce. Bila je neizmjerno uzbuena. Kad je pjesma utihnula trgnula se i zaviknula: - Jeste li vi Nijemac? - Da! Jeste li sami? - zau se muki glas. Dagmar je drhtala po svem tijelu. Tamo preko stajao je Nijemac. Je li ga mogla zamoliti za pomo? Skupila je svu svoju hrabrost, stavila ruke poput trube pred usta i uzbueno odgovorila: - Da, sama sam, ali molim vas, pomozite mi! U opasnosti sam. - Priekajte trenutak, odmah u doi! - zau jednako tako uzbueni odgovor. Dagmar oprezno pogleda na put prema dvorcu, ali Marijeta je spavala u to vrijeme. - Pazite! Odmah zatim doleti preko zida eir na kome je bio privren kraj ueta. - Molim vas povucite ue dok ne zaviknem daje dosta - naredi onaj muki glas. Dagmar druim koljenima otri niz padinu do onoga mjesta na koje je pao eir. Odvee ga i poe vui ue sve dok nije primijetila da neto podie preko zida. Tog trenutka glas s one strane zida odluno naredi: - Stanite! Nije dalje vukla ve je opazila daje preko zida bio prebaen muki ogrta. Sad je opet ula: - Dobro pazite! Zaveite kraj ueta to vre moete za drvo dok ne bude napeto. Ali dobro ga zauzlajte, da se ne otvori kad se budem poeo penjati. Razumijete li? - Da, da... - odgovori Dagmar druim glasom. Glas tog ovjeka ju je umirio. Skupivi svu svoju snagu privezala je vrsto ue za stablo, omotavi ga nekoliko put. - Gotovo je, uvrstila sam ue - viknu preko. Odmah zatim zau kako izme grebu po zidu. Prestraeno je promatrala mjesto preko koga je bio prebaen ogrta. Tad se pojavie dvije snane ruke koje se naslonie na ogrta kako bi se zatitile od staklenih krhotina. Dagmar se iznenada prestrai. Kome je pomogla prijei preko zida? Mogao je to biti i razbojnik? Ali prije no to je mogla dobro promisliti, ve je mladi skoivi smjelo stao kraj nje. Bio je visok i vitak i okrenuo joj suncem opaljeno lice. Dagmar je nekoliko trenutaka zastala kao ukoena i netremice ga promatrala. Tad otetura prema njemu rairivi ruke kao da ga preklinje da joj pomogne i istisnu uasno uzbueno: - Werner! Boe moj, Werner! Uhvatio ju je u svoje ruke i vrsto je zagrlio. Tako su stajali neko vrijeme i gledali se. Werner primijeti zlaane iskrice u njezinim oima. Kao da gaje ovladao divan san uzdahnu uzbueno: - Dagmar Strasser! Da, to su oi Dagmar Strasser! Podigao je njezinu ruku i pritisnuo je na usne. Tad izjavi dirnuto: - Dagmar, pred vama stoji va vjerni sluga! Jao si ga onome tko se usudi istrgnuti vam i vlas s glave. Nije mogla odvojiti pogled od njega. Bilo joj je kao daje ponovno sanj ala, kao i onoga dana kad se njezin otac poj avio pred nj om. Odmah gaje prepoznala. Ne samo po slinosti s djeakom iz svog djetinjstva, jer gaje takvog kakav je sada, vidjela ve u snu. Primijetivi kako je oarano promatra, rumenilo joj navre na obraze: - Werner, jeste li to zbilja vi? Nebo vas je poslalo! Moda ete me moi spasiti iz mog zarobljenitva. Njezina je ruka poivala u njegovoj. Od te tople, snane ruke irio se novi ivot u njoj.

139

GIGA

- Recite mi kakva vam opasnost prijeti, gospoice Dagmar? Ali dopustite da vas najprije odvedem do klupe. Od uzbuenja toliko drhtite da se jedva moete drati na nogama. Paljivo ju je odveo do uzvisine i sjeo je na klupu. - U ovom me dvorcu dre zatvorenom. ivim ovdje posve sama sa starom sluavkom, koja je mojoj strini Katarini vrlo odana. Na njezinu zapovijed uva me kao zarobljenicu, ni sama ne znam zato. Moja strina i sestrina Elena me mrze otkad se mogu sjeati. A sluavka Marijeta me eli uvjeriti da sam ja Elena i neprekidno me tako zove. Prijeti mi da u zavriti u ludnici ako to i sama ne uvidim. - Ubogo dijete! - ree Werner duboko dirnuto, onako kako je to i ranije govorio. Suze joj navrnue na oi. Werner dohvati njezinu ruku i njeno je pogleda. Nije skrivao koliko se njegovo srce oduevilo kad ju je ugledao. Ljubav na prvi pogled - ili buenje snanog osjeaja koje je ve dugo tinjalo u njemu. Nije to znao. Znao je jedino da ljubi Dagmar Strasser i daje bio sretan to su one zlaane iskrice sjale u njezinim oima i to ga te oi milo gledaju. - Ne znam zato me strina Katarina dri ovdje zatvorenu -ree Dagmar. - Ali ja to znam i blagosivljem onaj trenutak kad se u meni rodila sumnja. Ali prije nego nastavim, gdje je va Cerber? - U dvorcu. Ovo j e j edino vrij eme kada mi doputa ostati samoj u parku. Sada spava i zakljuava se u svoju sobu, jer posjeduje jedine kljueve od vrata u park i sobe u kojoj se nalaze ljestve. Zna da joj ne mogu pobjei, a nije slutila da e stii pomo izvana. - Cijeli je park okruen tim visokim zidom? - Da, do ulaznih vrata. Nasmijao se vragoljasto. - Anjih se ne moe zauzeti jer su od jake hrastovine. U to sam se ve uvjerio. - Jo je uvijek gledajui u oi nastavi: - Ve sam juer dolazio u park, ali nisam mogao prijei preko zida. Tako je divno ukraen staklenim krhotinama. Dolje kod zakupnika popio sam au mlijeka i uo od njega, iako sam se tekom mukom sporazumio na talijanskom jeziku, da u dvorcu ivi samo gospoica Elena i stara Marijeta. O toj sam Eleni imao svoje miljenje, pa sam je elio vidjeti. Zakupnik mi je rekao da u dvorcu ne primaju posjete. Saznao sam jedino to da se vrata u park otvaraju samo u subotu kad zakupnik donosi namirnice. Kako je danas istom utorak nisam elio taj posjet odgoditi tako dugo, pa sam se vratio u Sorino. Tamo sam kupio ue za rublje i jutros opet krenuo ovamo. Nadao sam se da u nai mjesto na zidu preko koga u svoje ue uspjeti prebaciti poput lasa i privrstiti za deblo, a zatim se uspeti. Ali nisam naao mjesto gdje bi deblo bilo dovoljno blizu. Ba kad sam promatrao ono drvo tamo, zauh kako pjevate. Slutio sam iji je to glas. Ostalo znate. Ogrta sam prebacio kao zatitu protiv krhotina - i evo me! Priao je to dosta aljivo kako bi joj pomogao da se sabere. Sluala ga je sjajnih oiju. Morao je gledati duboko u te divne djevojake oi, u iste one oi zbog kojih mu je srce snanije tuklo kad bi kao mladi ugledao lijepu gospou Leonoru. Uhvati je za ruke i nagnu se nad njih. I njihovi se pogledi ponovno spojie. Tako su dugo sjedili drei se za ruke. Dagmarino lice opet je bilo rumeno, a to je rumenilo odavalo mnogo toga. Srce joj je glasno kucalo, a nije znala zato je tako sretna. Iznenada je obuze uasan strah. Problijedila je, i sve je boje nestalo s njezina lica. Pogleda ga tuno svojim nevinim pogledom: - Vi znate da sam dijete sramote? To je zvualo tako dirljivo i alosno da gaje duboko potreslo. Pogleda je prestraeno: - Tko vam je to rekao? - Elena mi je rekla kad je umro stric Egon. Bio je tako dobar prema meni i nije mi to sam elio rei. Ali svi drugi su me mrzili. Stajala sam izmeu njih i njihova nasljedstva. Jer ja zapravo i nisam dijete Rudolfa Strassera, a on me ipak odredio za svoju nasljednicu. Iako me odagnao jer je moja majka... Ali sve to zasigurno ve znate, a bilo je tako lijepo od vas i tetke Brigite da ste ipak bili dobri sa mnom. Govorili ste mi: Ubogo dijete! Zato sam se i nadala

140

GIGA

da ete mi pomoi kad biste samo saznali da sam u nevolji. Govorei to, tople joj suze potekoe niz obraze. Werner to nije mogao podnijeti. Zagrlio ju je i pritisnuo njezinu glavicu uza se. - Uboga mala Dagmar, to su ti ti ljudi nanijeli! Svi, ak i tvoj otac koji je inae bio tako plemenit i dobar ovjek. Ali tjei se, uvidio je da nije imao pravo i da je bio okrutan prema tebi. Dobio je dokaze da su njegove sumnje bile krive i da si ti doista njegova ki. Trgnula se, iako se divno osjeala u njegovu zagrljaju. Leala je posve tiho na njegovu srcu kao da tako mora biti. - Je li to istina? - zapita tiho. Kimnuo je i promatrao je suutno. Dagmar je drhtala po svem tijelu. - Dobri moj otac! Kako mije teko bilo povjerovati da mi nije otac. A ipak sam to morala. Elena mi je to rekla runim rijeima, a nisam smjela potraiti utjehu kod strica Egona. Hou li sada napokon smjeti doi kui? Takav je bespomoan strah leao u tim rijeima, i takva arka enja, da ju je ponovno morao pritisnuti uza se. Pogladio ju je po kosi. - Uboga mala Dagmar, sada ti moram nanijeti teku bol. Uhvatila gaje za ruku i vrsto se privinula uz njega. - Tvoj je otac mrtav - ree tiho. Trgnula se i problijedila na smrt. Njezine su ga oi prestraeno promatrale. - Mrtav? Boe moj! Nikada ga vie neu vidjeti? - Ne, ljubljena moja, zar ti nisu rekli ni to da ti je otac umro? Toliko je eznuo da te jo jednom vidi. Pisao je tvom stricu Egonu da doe kui, jer je sada siguran da si njegovo dijete. Tvoj stric Egon jo je primio njegovo pismo, nali su ga mrtva a pismo kraj njega. - I bila je tako okrutna da mi to ne rekne. - Vjerojatno je imala razloga. Nije ti saopila niti da je tvoj otac iznenada umro od srane kapi? Skrila je lice na njegovim grudima i zajecala. - Kako okrutno, kako okrutno! Moj je otac tako naglo umro? - Da, nije mogao izdrati veselje nakon duge, duge patnje. Bila je prevelika radost da te ponovno smije ljubiti, da si ti njegovo dijete. Sve te godine eznuo je za tobom a nije htio to pokazati. Ali sve e to uti kasnije. Sad u ti rei zato su te ovdje zatvorili. Tvoja strina Katarina stigla je u Hamburg s Dagmar Strasser. Uspravila se i pogledala ga suznih oiju. - Ali Dagmar Strasser je ovdje. Ja sam Dagmar! - Da, ti si prava Dagmar, koja je trebala postati Elena, jer je Elena eljela biti Dagmar i tako biti nasljednica Rudolfa Strassera. Tamno rumenilo joj obli obraze, a suze joj prestadoe tei. - Pa to je prijevara! Dakle to... dakle to je bio razlog. Kako su samo mogle poiniti taj zloin? - Da, zloin, i platiti za njega. Nisam u lanoj Dagmar pronaao pravu ijem sam se povratku toliko veselio. Ni tetka Brigita to nije mogla. I tako smo posumnjali, jer tvoje oi sam dobro zapamtio. Pogledaj me! Te je posljednje rijei izrekao toplo i s neizmjernom enjom. Pogledala ga je s dubokim povjerenjem i velikom nevinou. Zadrhtala je primijetivi kako je gleda. Obuze je osjeaj neizmjerne sree, a uz to i neizmjerna straha. Htjela se izvui iz njegova zagrljaja u djevojakom stidu, ali on primijeti zlaane iskrice u njezinim oima i ne htjede je pustiti. Tiho ali toplo joj ree: - Ljubim te, ljubim te, Dagmar Strasser, i nikada te vie neu pustiti iz svog zagrljaja. Hoe li mi to dopustiti, ljubljena? . Ponovno je klonula na njegove grudi i nije se branila kad su njegove usne toplo poljubile njezine. Prvi ljubavni poljubac gorio je na njezinim usnama i cijeli je svijet nestao oko nje.

141

GIGA

Nita nije znala ni osjeala do neizmjerne sree... Napokon se Werner opet sabrao. Ovdje ga je jo oekivao i drugi zadatak. Uhvati Dagmarinu glavu meu ruke i pogleda je ozbiljno. - Zna li da si sada moja zauvijek? Nisam ti dao vremena, bio sam prenagao. Nisam to smio. Ne pozna ivot i vjerojatno ni jednog drugog mukarca osim mene. Ne bih te smio zadrati za sebe, trebao bih ti dati vremena da ispita samu sebe je li me doista ljubi ili si samo u osami povezala svoje srce s mojim. Zagrlila gaje. - Nemoj me nikada vie pustiti od sebe. Tako mi je lijepo na tvom srcu - ree tiho i toplo. Ponovno je poljubio njezine usne. - Ne mogu te vie pustiti. Drat u te vrsto do u vjenost. Nikada se vie nee moi odvojiti od mene, jer znam daje moje srce uvijek ekalo samo na tvoje. Jesi li shvatila, mila moja, da mi sada pripada za sva vremena. Reci, ljubi li me? Naslonila je obraz na njegov. - Vjerojatno sam te uvijek ljubila. To sada znam. Imala sam tvoju sliku, drao si me na rukama a majka nas je slikala pred paviljonom. Skrila sam je pred drugima da mi je ne oduzmu. Promatrala sam je svakog dana i razgovarala s tobom. Nisi li osjeao kako sam eznula za tobom? Poljubio joj je ruku. - Zamisli, otac mi se ukazao u snu. Tad je vjerojatno ve bio mrtav. Vodio te za ruku, Werner! Kako je to udno! Priekaj, zapisala sam rijei koje mi je rekao da ih ne zaboravim. Izvukla je mali notes i pokazala mu stoje zapisala. Werner je bio duboko dirnut. - Dagmar, osjeam da nam je tvoj otac dao blagoslov. Uvijek mi je govorio: Kad bih barem imao takva sina kao to ste vi, Werner! Moda je mislio na to. Ponovno je poljubio Dagmar. U sebi se zakleo da e je usreiti. U njegovu zagrljaju ispriala mu je mnogo toga stoje doivjela u dvorcu, a njegove su oi ljutito sjale. - Neu vie misliti na to. Sretna sam to si naao put do mene. Mislim da su te moje elje dovele ovamo. - Mene je sigurno neki unutarnji glas doveo ovamo. Rekao sam samome sebi da Elena ne moe biti Dagmar. Govorila je tako okrutno i runo o tvojoj lutki Lizi. Znao sam da to ne moe biti ona ista djevojica koja je tako njeno ljubila svoju lutku i koju sam ve zbog toga zavolio. Lutka Liza je odala Elenu. Vidi li, tako se lutka osvetila za svoju smrt u vatri. Te ene su zloinke. Dagmar uzdahnu. - Kako se samo osjeaju? Sigurno ih mui savjest i moraju se plaiti da ih ne otkriju. - Vjeruju da su sve to mudro izvele. - Ipak ih savjest mora uasno muiti. Zamisli, Werner, htjela sam uiniti neto vrlo runo. To ti moram priznati. Oduevljeno pogleda njezino blijedo lice i poljubi joj ruke. - to si mogla uiniti, Dagmar? Pogleda ga nesigurno. - Bilo je to zaista neto vrlo loe. Ne smije se zaprepastiti. Htjela sam to uiniti samo ako mi ne bi drugaije uspjelo pobjei. Zamisli, htjela sam ukrasti zlatnu dozu za cigarete. Ispriala mu je gdje se kutija nalazi i kako je pomou nje htjela otputovati u Njemaku. Privukao ju je sebi, poljubivi njezine lijepe oi. - Htjela si zatraiti pomo od mene? - Da! - kimnula je. - Pomislila sam da je tetka Brigita moda prestara pa mi vie ne moe pomoi. A inae nisam imala nikoga na svijetu koji bi bio dobar prema meni i kome bih se mogla povjeriti. Poljubio ju je toplo i njeno. - Slatka grjenice, budi mirna ako samo to optereuje tvoju duu. Ne govorei o tome da ti je obitelj tvog strica duna mnogo vie no to vrijedi ta kutija, to bi bila samo pomo da se

142

GIGA

oslobodi iz ruku tih ljudi. A budui da te je tvoj stric zaista volio, sigurno bi ti i sam dao tu kutiju da uzmogne pobjei. - Ipak je moje srce poelo snano kucati svaki put kad bih samo pomislila na to da uzmem kutiju. Kako se istom Elena i njezina majka moraju osjeati kad su uinile takav zloin? - Otvrdnule su. Sretan sam to ti nisi Elena. Moe li zamisliti kako sam se osjeao kad sam pogledao u hladne Elenine oi traei u njima tebe. Nisam naao nita od moje slatke djevojice koja je htjela donijeti ocu sunce i tako hrabro pola u izgnanstvo. Dagmar zajeca. - Priaj mi kako je otac umro. Priao joj je o brzoj i bezbolnoj smrti Rudolfa Strassera. I o njegovom posljednjem danu u ivotu. Nije joj spomenuo da je ponovno sreo Dagmarinu majku. To je trebala saznati kasnije iz pisma svog oca. Jednom kad bude u sigurnosti i miru. Priao joj je i o tome kako se njezin otac radovao susretu s njom i koliko se plaio da to vie nee doivjeti. - Napisao ti je dugo pismo koje ti treba predati ako sluajno umre. U njemu ti je sve objanjeno. Trgnula se i uspravila. - Pismo za mene? - Da, Dagmar! Prekrila je lice rukama. - Nikada nisam primila od njega ni jedno slovo. A sada u dobiti dugo pismo? Gdje je pismo, kad u ga moi proitati? - Moj otac, koji je tvoj skrbnik dok ne postane punoljetna, uva ga. Zamolit u ga neka ti ga odmah dade im stignemo kui. Pritisnula je ruku na srce i problijedila. - Kad stignemo kui? Kako to divno zvui! Kako sam zahvalna sudbini to se sada ipak mogu vratiti kui, i to e mi otac govoriti preko tog pisma. Werneru se inila tako draesna i mila daje najradije nikada ne bi ispustio iz zagrljaja. - Zna li tko me proglasio tvojim zatitnikom? Tvoja majka. - Moja majka? Werner, postajem tuna kad je se sjetim. Tako sam je voljela, pa nikada nisam mogla shvatiti zastoje napustila oca i mene i krenula u daleku zemlju. Kad bih pitala za nju, rekli bi mi neka utim. Nisam mogla shvatiti to se zapravo dogodilo. Ali ljubila sam svoju daleku majku. A tad mi je okrutno Elena strgnula povez s oiju. Prikazala mi je majku kao izgubljenu enu. Najradije bih bila kriknula od bola to je Elena smjela tako sramotno govoriti o mojoj majci. A sad se plaim neto uti o njoj. Ponovno ju je zagrlio kao daje mora zatititi. - Nauit e misliti u ljepem svjetlu o svojoj majci. Blae e joj suditi. To je napokon uinio i tvoj otac. Od njega e sve to saznati u onom pismu. Nita ti prije toga ne elim rei, jer je njegova elja bila da ti on sve objasni. Htio bih ti samo ispriati kako se dogodilo da me tvoja majka, koju sam potovao, postavila za tvog zatitnika. Potom joj je ispriao kako je sreo njezinu majku na ulici onoga dana kad je napustila Rudolfa Strassera. - ivi li moja majka? - Da, ivi i u drugom je braku nala veliku sreu. Koliko znam znameniti ju je violinist Carol Magnus nosio na rukama. Zavrijedilaje to. Dagmar ga brzo uhvati za ruku. - Kako se zvao taj ovjek? - Carol Magnus! Tvoja je majka sada Leonora Magnus! Dagmar sklopi oi i osta tako trenutak. Jo se tono sjeala onoga asopisa u kojem je vidjela sliku Carola Magnusa i njegove ene. Znala je daje taj asopis sauvan meu drugima u knjinici. Jo prije kratkog vremena imala gaje u ruci i radovala se slici tih sretnih ljudi. Sad je i sama bila sretna - moda jo i sretnija, jer je nije

143

GIGA

muio osjeaj krivnje. Werner je zabrinuto pogleda. - Stoje, Dagmar? Trgnula se i otvorila oi. - Vidjela sam fotografiju svoje majke, a nisam znala tko je ona - odgovori tiho. Tad mu je ispriala kako se to dogodilo i to joj je ispriala gospoica Berend. Pritom su joj suze tekle niz obraz. Werner ih je osuio poljupcima i rekao njeno: - Ne plai zbog prolosti. Pred tobom je svijetla budunost, puna sree. Za to u se ja pobrinuti. Dagmar ga prestraeno pogleda. - Kad bismo barem ve bili vani. Posve sam zaboravila da si ovdje zarobljen zajedno sa mnom. Vragoljasto se nasmijeio. - Ne boj se! S tim tvojim Cerberom ve u izai na kraj. U najgorem sluaju popet emo se preko zida. To bi ak bilo romantino. Ali, ne brini, pronai u udobniji nain za tebe. Kad e se starica probuditi? - Svakog bi trenutka trebala doi ovamo, jer je uvijek budilica budi, kako ja ne bih predugo bila sama. - Dobro, tada u brzo izbrisati tragove svog prepada. Jo je jednom poljubi, te brzo sie kako bi povukao pomou ueta svoj ogrta sa zida. Zatim je zamotao ue oko ruke. Pojavio se ponovno s ogrtaem, eirom i uzetom. Nasmijeivi se, poloi ogrta pred Dagmar i pokaza joj kako gaje rastrgao. - Pogledaj, Dagmar, ranjen je umjesto mene. Da nije zadrao te posjekotine ne bih preao itav preko zida. Dobro je to sam ga ponio. Uhvatila gaje brzo za ruku i prislonila obraz na nju. - Tvoje drage ruke! - ree njeno. - Drago mi je to nisu ranjene, to u te bolje moi zatititi. Ali sada moramo pronai skrovite iz kojeg u moi promatrati tvog Cerbera. Iznenadit u staricu. Ue i ogrta sakrit u u ovom grmu, a zatim u i sam nestati iza njega. Ti ostani mirno sjediti na klupi. Dagmar ga pogleda oima sjajnim od sree, a nakon to je dobro skrio svoje stvari zapita je: - Iz kojeg e smjera doi? Pokazala mu je gdje lei dvorac jer ga se s tog mjesta nije moglo vidjeti! - Odanle! Werner poljubi jo jednom Dagmarine usne, a zatim nesta iza grma.

144

GIGA

XL
Marijeta se dobro naspavala i probudila osvjeena i orna za svoj posao. Ustala je, pogledala nalaze li se kljuevi na svom mjestu, a zatim krenula u kuhinju da potpali vatru. Potom krenu u park po Dagmar. Znala je da djevojka sjedi na onoj uzvisini. Ve ju je iz daljine primijetila na klupi. Sve je bilo kao i obino, nita joj nije dalo naslutiti to se u meuvremenu dogodilo. Dagmar se prisilila djelovati posve mirno. Nije znala to e Werner poduzeti. Znala je jedino daje sigurna jer ju je titio. - Marijeta, jeste li dobro spavali? - Da, gospoice Elena, bila sam umorna, a i stara sam. Dagmar se sjetila da Werner nee razumjeti njihov razgovor na talijanskom jeziku, zato je zamolila: - Hoemo li opet jednom govoriti njemaki, kako ne bih posve zaboravila taj jezik. Marijeta se sloila i odgovorila njemaki: - Sto e vam njemaki, gospoice Elena? Ionako ete zauvijek ostati u dvorcu. Sjela je na klupu kraj Dagmar. Vragoljasti se smijeak pojavi na Dagmarinim usnama. - Zaista su vam natovarili teak posao. Vaa je gospodarica morala zaposliti nekog mlaeg. - Ne bi nala nikoga tko bi joj sluio tako vjerno kao stara Marijeta: A ja sam jo vrlo snana, samo to sam umorna. - Vjerujem da vaa gospodarica ne bi nala nikoga tako odanog. Ne mogu se ak ni ljutiti na vas, Marijeta, to me drite zatvorenu. Znam da to radite samo za svoju gospodaricu. Vrlo ste joj odani. - Ljubim svoju lijepu groficu kao da mije dijete. Uinila bih sve za nju. Ali ja vam ne inim nikakvo zlo, gospoice Elena! - Marijeta, drite me u zarobljenitvu, i govorite mi da sam Elena, iako znate daje Elena otputovala sa svojom majkom. U oima stare sluavke neto ljutito zaiskri. - Zar me opet elite naljutiti? Vi ste gospoica Elena, a ne budete li sluali zatvorit e vas u ludnicu. U tamnu eliju i neete smjeti u lijepi park. - Ipak samjaDagmar, a ne Elena! Marijeta poskoi. Promatrala je prijetei Dagmar. - Nemojte to vie govoriti jer u vas morati zatvoriti dok se ne opametite. - To neete uiniti! - ree neki odluan muki glas. Kao da ju je grom pogodio tako se Marijeta trgnula. Okrenula se prema Werneru koji je stajao iza nje i pogledala prestraeno njegovo energino lice. Napokon, ponovno uspije progovoriti. - Tko ste vi? Sto traite ovdje? Kako ste uli u park? to elite? - napadnu ga. - Samo sitnicu! Dajte mi klju od vrata parka - odgovori joj mimo. - Klju? Ne, vi ste njemaki lopov. Kako ste uli u park? Nasmijeivi se pokaza Werner na zid. - Preko zida! - Van, van, kaem vam! Pozvat u sluge i pse! Brzo, odlazite kako ste doli! - Ne, neu vie prelaziti preko zida. Donijet ete mi klju. Ovdje nema posluge, a nema ni pasa. Sami ste s tom mladom djevojkom. S gospoicom Dagmar Strasser. A ona e poi sa mnom. Marijeta bijesno pogleda Dagmar i postavi se pred nju. - To je gospoica Elena! Gospoica Dagmar otputovala je s groficom u Njemaku. Ovo je uboga, bolesna gospoica Elena koja mora biti na miru jer ne zna to govori. Vjerojatno vam je priala gluposti? - Ne uzbuujte se, cijenjena damo, i ne varajte me! To vam nee koristiti. ujte me dobro, kako biste me napokon razumjeli. Doao sam po ovu mladu djevojku. Odvesti u je u Njemaku. Groficu i njezinu ker ve su uhvatili u lai. Obje su varalice i nee se domoi

145

GIGA

nasljedstva Rudolfa Strassera. I vi ete doi u zatvor, jer ste sudjelovali u toj prijevari. I jer ste ovoj djevojci oduzeli slobodu i govorili joj daje Elena. Elena je htjela dobiti za sebe nasljedstvo gospoice Dagmar. Ali loe je glumila svoju ulogu, pa su je razotkrili. U Njemakoj ljudi nisu tako glupi kako vi Talijani to mislite. Jeste li me razumjeli? A sada donesite brzo klju! Marijeta je pala na klupu. - Gospodine, ja sam stara sluavka, a moja grofica je moja gospodarica. Nemojte baciti u zatvor moju lijepu groficu. Bolje da zatvorite mene, staru Marijetu. Ja sam se toga sjetila. Htjela sam da moja gospodarica ponovno bude bogata i sretna. Dagmar samilosno pogleda staricu. Njezina je vjernost bila dirljiva. - Werner, uistinu je inila sve to samo za svoju gospodaricu. Hoe li kazniti vjernost? Okrenuvi se prema Marijeti nastavi: - Smirite se, Marijeta, dajte gospodinu klju! Vie ne moete pomoi svojoj gospodarici. Nemojte pogoravati njezin poloaj svojom tvrdoglavou. Ali Marijetu te rijei nisu mogle smiriti. Pogledavi oima punim mrnje Dagmar napadnu je: - Vi ste krivi za sve! Da vas nije bilo, moja bi gospodarica bila bogata i sretna! Kako vas mrzim! - To moete ako hoete ukoliko vam to prua olakanje - ree mirno ali odluno Werner. Ali sada dajte klju, ili u odmah pozvati policiju koja vani eka. Mogu vas odmah povesti sa sobom u zatvor. Poi, Dagmar, spremi najnunije stvari za putovanje. ekat u te pred dvorcem, s tom temperamentnom gospoom koju neu pustiti iz vida dok ne bude opet kraj mene. Pouri, srce moje, kako bismo mogli to prije napustiti dvorac. Dagmar brzo ode. Marijeta je htjela poletjeti u svojoj mrnji za njom, ali je Werner zadri. - Samo polagano, cijenjena! Ostat ete u mom drutvu jer biste mogli i ubiti svakoga koji bi se naao na putu vaoj gospodarici. - Da sam je barem ubila! - protenje Marijeta. - Budite sretni to to niste uinili. Drei Marijetu za ruku krenu iza Dagmar. Neprekidno ga je napadala, da bi ga odmah zatim molila neka njezinoj grofici ne uini nita na ao, jer je ona kriva za sve. Nije joj nita odgovorio, ve ju je samo vrsto drao. Dagmar je brzo spremila najnunije u putnu torbu u kojoj su neko njezine lutke doputovale u Italiju. Stajala je otada u njezinu ormaru. Skinula je s pisaeg stola sitnice koje je toliko voljela, uzela neto rublja i toaletne potreptine. Odjenula je praktinu haljinu i uzela lagani ogrta. Tad je jo stavila eir na glavu. A sada brzo u knjinicu da pronae asopis sa slikama Carola Magnusa i njegove ene. Morala gaje ponijeti sada kad je znala da je Leonora Magnus njezina majka. Zatim istri u park da odmah s olakanjem ugleda Wernera koji joj je prilazio sretna pogleda. Werner ispusti Marijetu. - A sad me posluajte. Donesite klju od vrata u park, a ja u vam se smilovati i neu vas poslati u zatvor. Marijeta mu se baci pred noge. - Bacite Marijetu u zatvor, ali nemojte moju najdrau groficu. Ona to ne bi podnijela. Umrla bi. Smilujte joj se! Werner pogleda Dagmar. - Zaista je dirljivo koliko je ta starica vjerna svojoj gospodarici pa eli za nju pridonijeti svaku rtvu. - Potedi je, i nemoj je plaiti vie no stoje potrebno - zamoli ga Dagmar. Podigao je staricu. - Zbog vae vjernosti pokuat u groficu sauvati od zatvora. Tad e ubrzo opet biti kod vas. A sada brzo klju, inae u se predomisliti.

146

GIGA

Odletjela je i ubrzo se vratila s velikim kljuem. - Poite otkljuati vrata. Tad ete moi zakljuati za nama. Posluno je krenula, jo uvijek glasno jecajui. Dagmar i Werner krenue za njom drei se za ruke. Werner je nosio malu Dagmarinu putnu torbu. Ue i rastrgani ogrta ostavio je u parku. Dagmar domahnu jo jednom prema grobnici Consistellijevih. - Tamo lei stric Egon. Zbog njega moramo uiniti sve da mu enu i ker spasimo od najgoreg - ree tiho. - I zato da ime Rudolfa Strassera ostane isto - primijeti Werner i stisnu joj ruku. Marijeta tekom mukom otvori velika vrata. Werner i Dagmar izaoe, a mladi zalupi teka vratna krila za sobom. Tad to dvoje mladih ljudi zastade i odahne. - Slobodni smo! Slobodni! - poe klicati Dagmar i tople joj suze potekoe niz obraze.

147

GIGA

XLI
- Kako je divan svijet, kako je lijepa sloboda! - zaviknu Dagmar kao opijena. - I kako je divna naa ljubav - upadne joj Werner u rije. Stajali su tako njeno zagrljeni promatrajui dolinu pred sobom. Plodna se ravan prostirala sve do vinograda. Vinogradi su se penjali i junim obroncima brda. Kraj njih pruali su se maslinici a u daljini se vidjelo selo Sorino, a jo mnogo dalje tornjevi grada. Werner se nasmijei Dagmar. - Hoe li moja mala, slatka zarunica moi poi pjeice do Sorina? To je dva sata hoda. Dagmar se uspravi. - Mogla bih krenuti do na kraj svijeta. Werner se sretno nasmije. - Tako daleko neemo ii. Ne bismo li kod zakupnika mogli dobiti koiju? Tako bih ti pritedio tako dalek put po tom arkom suncu. U Sorinu me eka automobil koji sam za svaki sluaj iznajmio u Firenci. Ali do tamo bi trebala pjeaiti. Dagmarine oi zasjae poduzetno. - U zakupnikovom dvoritu stoji koija. Tamo su smjetena i oba konja. Stric Egon je rekao da koija zapravo pripada meni, jer je popravljena novcem mog oca, a tim su novcem kupljeni i konji. Moemo je uzeti bez grinje savjesti. - Nije li zakupnik povezan s gospoom Katarinom? - Ne vjerujem, bio je odan stricu Egonu, a ovaj gaje drao za potena ovjeka. - Dobro, pokuat emo dobiti koiju. Neto smo vano zaboravili, ljubavi moja! Kako u te odvesti iz Italije? Nema putovnicu, jer je Elena putovala na tvoj. Dagmar se trgne i problijedi. - Sto sada? Stisnuo joj je ruku. - Ne brini! Daj da promislim. Gospoa Katarina i Elena imale su putovnice iz Sorina. Izdao ih je dakle naelnik. Poznaje li ga? - Modanasjeponekadvidioukoiji, ali zasigurno ne zna jesam li Dagmar ili je to ona djevojka koja je pratila gospou Katarinu. - Vjerojatno ga je prevarila i rekla za Elenu da je to njezina neakinja Dagmar. Vjerovat e dakle da je izdao putovnicu gospoici Dagmar Strasser. Zaudit e se bude li ponovno zahtijevala putovnicu na to isto ime. Mislim da e biti najpametnije ako putuje do talijanske granice kao Elena. Dakle, zamolit emo naelnika da ti izda putnu ispravu na ime Elena Strasser. Kod kue emo lako zamijeniti papire. Pogleda ga nemirno. - Nije li to prijevara? Nasmijao se i poljubio je. - To je samopomo. Ne moemo sada riskirati potekoe s vlastima. Grofiina prijevara ne daje nam druge mogunosti. Moramo i sami varati! Pritome je djelovao tako dobro raspoloeno da se ni ona vie nije brinula. - Zar nema druge mogunosti? - To uvia i sama, zar ne? Ne budi zabrinuta. Prvo emo krenuti zakupniku. Pozna li te dobro? Odmahnula je. - Nikada nisam dola u izravan doticaj s njim. Uvijek nas je vidio samo iz daleka i ne zna jesam li Dagmar ili Elena. - Sad mi je jasno kako je grofici tako lako uspjela ta prijevara. Morat e dakle i zakupniku rei da si Elena. Vidjet emo kako e se ponaati kad mu to kae. Budi mirna, sad si pod mojom zatitom. Sve e biti dobro! Silazili su niz brijeg drei se pod ruku. Kako je divan bio taj put. Morali su toliko toga rei jedno drugome da im se put inio prekratak. Tad se naoe pred zakupnikom. Kako mu je grofica predstavila svoju ker kao neakinju, to

148

GIGA

je povjerovao daje Dagmar njezina ki. - Gospoice Elena! Hoete li popiti au mlijeka ili vina? Dagmar je skupila svu svoju hrabrost. Budui Werner nije govorio dobro talijanski morala je ona sve objasniti. - Ne, gospodine zakupnie, zamolit u vas da odmah upregnete koiju i odvezete mene i ovog gospodina u Sorino. Moram odmah otputovati za svojom majkom. Poslala je ovog gospodina po mene. Zakupnik je prepoznao Wernera koji je juer svratio k njemu i raspitivao se za dvorac. - Juer sam vas krivo razumio. Mislio sam da elite samo razgledati dvorac. Da sam znao da elite poi gospoici, ve bih vam nekako pomogao ui u dvorac. Dagmar je to prevela Werneru, a on odgovori: - Reci mu daje Marijeta ula kako zovem, pa me propustila. Dagmar je pocrvenjela, ali je ipak hrabro lagala, jer drugaije nije bilo mogue. - Morala sam spremiti brzo najpotrebnije. U Sorinu nas eka auto, kojim emo se odvesti do Firence. Ali do Sorina nas morate vi odvesti i to do opine, jer moram izvaditi putnu ispravu ree Dagmar. Zakupnik kimnu. - Znam, i vaa je majka tamo izvadila putovnicu za sebe i svoju neakinju. Odmah u upregnuti. Otrao je, dok je Dagmar prevela Werneru to je rekao. - To je sjajno, sad znamo sve. Kad nas zakupnik dovede pred opinu, bit e to jo jedan svjedok za tebe. Samo hrabro, sve e biti u redu. Nekoliko minuta kasnije koija je bila spremna. Zakupnik se popeo prvi, nakon to je neto doviknuo svojoj eni, koja je prala rublje. Brzo krenue prema Sorinu, gdje se koija zaustavila pred opinom. Naelnik je primijetio dolazak koije pa je izaao pred kuu. Pozdravio je ljubazno Dagmar i ova je mirno rekla: - Gospodine naelnice, molim vas, hoete li mi izdati putnu ispravu kao to ste je izdali majci i sestrini. Ovaj je gospodin doao po mene da me odvede u Njemaku gdje me majka eka. Moramo odmah poi u Firencu kako bismo uhvatili jo veeras vlak. Naelnik se nakloni i ree joj da e se pouriti. - To je vjerojatno onaj gospodin iz Njemake koji kraj gostionice eka automobil? - Tako je! Doao je automobilom iz Firence, pa smo trebali otputovati ve juer, ali zadrali smo se u dvorcu - odgovori Dagmar. Sve formalnosti bile su brzo ureene. Dagmar se ipak inilo sve to velikom prijevarom. Uzdahnula je olakano kad se napokon nala kraj Wernera u automobilu s putovnicom koja joj je otvarala granice. Werner se alio s njom, a srea zbog slobode i ljubavi pomogla joj je zaboraviti na sve. Ali tad je ponovno obuzme strah. - Kako u dokazati u Njemakoj da sam Dagmar, bude li strina Katarina tvrdila da sam Elena? - Nemoj, kao prvo, tu enu vie zvati strinom. Zvat emo je grofica... to uje najradije. A to se toga tie, ima na svom tijelu dokaz. Pogleda ga zaueno. - Kakav dokaz? Ispriao joj je sve o malom madeu na nozi. - Da, taj made postoji. Ali otkud ti to zna? - Tetka Brigita mi je to povjerila. Po tome emo moi prepoznati pravu Dagmar. - Kako je dobro to ga imam, Werner! Uvijek sam se ljutila zbog toga, a sad sam sretna to postoji.

149

GIGA

- Prepoznali bismo pravu Dagmar i bez toga, ali bolje je to ga ima za svaki sluaj. Iz Firence je Werner brzojavio ocu: Dolazim s pravom Dagmar. Stiemo u srijedu naveer u sedam sati. Werner Werner je znao daje to dovoljno. Njegov e se otac pobrinuti za groficu i njezinu ker i pobrinuti se da sve bude spremno za Dagmarin doek.

150

GIGA

XLII
Gospoa Katarina i njezina ki doivjele su nakon otvaranja oporuke dosta nevolja. Prokurist Falkner inio im je svakakve potekoe, i nita se nije odvijalo onako kako su to zamiljale. Htjele su na svaki nain podii veu svotu novaca kako bi se mogle smjestiti u Rimu. Tvrdile su da moraju brzo otputovati, jer je bio poetak jeseni, pa su u Rimu poinjale zabave. Tetka Brigita je izjavila mirno da su njih dvije u alosti, pa tako i tako ne mogu posjeivati te zabave. Zato im ne treba toliko ni uriti s putovanjem. Takve primjedbe tetke Brigite bacale su obje ene potpuno iz ravnotee, a Hermann Falkner je sva njihova navaljivanja primao s velikim mirom i pristojnou. Izjavio im je daje potpuno nemogue ovog trenutka izdvojiti iz poduzea tako veliku svotu kakvu su one zahtijevale. Uz to, trebalo je obaviti jo neke formalnosti prije no to je gospoica Dagmar mogla ui u posjed svog nasljedstva. Kakve su to formalnosti, pitala je Ijutito Elena. Mrzila je tog mirnog ovjeka koji je tako hladno odgovarao na njezine srdite primjedbe. Na sva navaljivanja on bi mirno odgovarao da e to ve saznati kad bude vrijeme za to. Elena bi uvijek ponovno, nagovorena od majke, iskazivala tetki Brigiti svoju srdbu na raun Hermanna Falknera ali ova nije to doputala. Nagovarala ih je neka se smire u Hamburgu barem za neko vrijeme. Upravo u jesen bilo je u Hamburgu vrlo lijepo, a ona uope nije mogla shvatiti zato Dagmar, kao Nijemica, toliko udi za Rimom. - Ta tetka Brigita je uasno drsko stvorenje. Iz dana u dan mi sve vie ide na ivce - govorila je gospoa Katarina. - Najradije bih je otjerala. - Ima pravo - sloi se Elena - ali to moemo. Njezino je pravo ostati do kraja ivota u ovoj kui. - I to je razlog da je mi napustimo to prije bude mogue -odgovori ljutito gospoa Katarina. - Rekla bih da su se ona i onaj prokurist dogovorili. Sigurno su se dobro novano osigurali. Elena tuno uzdahnu, jer sve do sada jo nije doivjela mnogo radosti od svog nasljedstva. A na njezinu je alost otputovao i onaj zgodani mladi prokurist. Oijukala je s njim kako bi skratila vrijeme. U Hamburgu nije zbog alosti mogla ni pomiljati poi na neku zabavu, jer bi joj to sigurno prigovorili, a moglo je to biti i opasno. Tako joj je bilo poprilino dosadno ekati na konani rasplet oko nasljedstva. Gospoa Brigita nije se dala zbuniti njihovim neljubaznim ponaanjem. Bila je uvjerena da se pred njom ne nalazi Dagmar, pa nije poduzimala nita kako bi se te lane ene udomile u vili Strasser. Otro bi promatrala obje ene nadajui se da e se Elena jo jednom odati. Neprekidno je priala o prolosti i pitala uvijek ponovno: Zar se toga ne sjea? Najee bi Elena tvrdila da se nieg ne sjea, ali stara bi gospoa navaljivala: Toga se mora sjetiti! Nisi mogla zaboraviti na to! Ponekad bi tada izjavila daje doista bilo tako. A pametna gospoa Brigita postavljala bi joj klopke priajui o stvarima iz prolosti koje se nikada nisu ni dogodile. I upravo tada bi Elena najee izjavljivala da se toga sjea posve dobro. - Sjea li se jo velikog psa koji je bio tvoj stalni pratilac, a zvao se Nero? - Da, dobri stari Nero. Vrlo sam ga voljela - sloila se Elena, sretna stoje mogla rei da se sjetila neeg tako neopasnog. Gospoa Brigita se fino nasmijeila. Nikada u vili Strasser nije bilo velikog psa koji se zvao Nero. I tako je Elena, nita ne slutei, uvijek ponovno upadala u klopke, a gospoa Brigita bi se ponekad zgraavala to je ta mlada djevojka mogla toliko lagati. Tekom je mukom skrivala svoje ogorenje kad bi se majka i ki ponaale poput pravih vlasnica kue. Odnosile su se prema njoj milostivo, kao prema siromanoj roakinji. Uvijek bi ponovno povjeravala Hermannu Falkneru to se dogaa i to je zapazila, kako bi ga podrala u njegovoj odluci da ne isplati niti novi od tog imetka. Hermann Falkner je vrsto sumnjao, pa se otro borio protiv toga da neto isplati. Grofica se jednoga dana rugala skromnom nainu voenja kuanstva, pa je natjerala Elenu da

151

GIGA

se pobuni. I tako je Elena rekla: - Tetko Brigita, u ovoj kui nema otmjenosti koja me se prilikom doeka toliko dojmila. ivimo tako jednostavno da to ne dolii ovom domu. Zato se na stol donosi samo tako malo jela? elim da se to promijeni, barem dok sa strinom boravim u ovoj kui. Kad kasnije bude sama, tad je to neto drugo, tad moe tedjeti, ali ne sada kad je moja strina u gostima. to e misliti o njemakom gostoprimstvu? Gospoa Brigita pomisli da joj je to posve svejedno. Ali ipak odgovori mirno i odluno: - Gosta smo poastili kako je to obiaj u ovoj kui. Ali sada tvoja strina vie nije gost nego stanovnik ove kue. Namjerava uvijek ostati s tobom. Radi toga je svakodnevni ivot opet krenuo svojim tijekom onako kako je to bio obiaj za ivota pokojnog kuedomaina. Ovdje se nikad nije vodilo raskono kuanstvo. I dok god gaja budem vodila, ne mislim nita mijenjati. - A kako dugo jo namjerava raditi ovdje kao domaica? -zapita Elena drsko. - Dok nasljednica Rudolfa Strassera ne bude uspostavljena u svim svojim pravima. Sto se tvoje strine tie, ona se ovdje zacijelo osjea vrlo dobro, jer je u dvorcu Consistelli morala mnogo vie tedjeti. Elenino lice pocrveni od bijesa i ona nadmeno zabaci glavu. - U dvorcu smo jele mnogo bolje nego ovdje. - alim to se sada morate zadovoljiti s time. Ali kao to rekoh, im bude slubeno uspostavljena kao nasljednica, tad e sve moi odreivati i sama. - Ne shvaam zato to traje tako dugo. Kakve su to formalnosti koje jo treba obaviti? Gospodin prokurist mi na moja pitanja nikada ne daje jasne odgovore. - Vjerojatno su to neke sitnice, ali Nijemci su u tim stvarima vrlo toni. Sve mora ii po zakonu. - Ne ini li se i tebi da prokurist Falkner smatra da ima i odvie prava? - Ne, ne mislim. - I ti si za nj ega. Kad bi barem nj egov sin opet bio ovdj e. Mnogo mi se vie sviao. S njim bih se zacijelo lake sporazumjela. Gospoa Brigita se udno nasmijei. - To vjeruje? - Dakako! Iako je samo trgovac, on je ipak i kavalir. - to je samo trgovac? I tvoj je otac bio samo trgovac. - Ali on je bio svoj gospodar, a ti su Falknerovi namjetenici. Ali kao to rekoh, mladi je Falkner kavalir koji zna to je duan dami. Uz to mi se i vrlo svia. Daje ovdje ne bih se tako dosaivala. Nije oenjen, zar ne? - Nije. - Ima li zarunicu? - Nema, jo je posve slobodan. - Zar te njemake djevojke nemaju ukusa? - Moda jo nije naao pravu koja mu odgovara. - Kad bi se meni sviao neki mukarac, tad bih ga osvojila. - To si vjerojatno nauila od strine, jer koliko znam u dvorac nisu nikada dolazili mladii. - Da, ona ima mnogo iskustva i nauila me kako treba osvajati mukarce. U svojoj mladosti motala je mukarce oko prsta, i bila je slavljena ljepotica. I poslije kad je ve bila udata imala je mnogo oboavatelja. To je Elena izgovorila vrlo ponosno. Gospoa Brigita se zgrozila zbog te mlade djevojke i opet jednom zahvaljivala Bogu to to nije njena Dagmar. - Tad se tvom buduem muu moe samo estitati - izjavi suho Brigita Hartmann. - Pa mu mora biti ponosan na svoju enu. To moe biti samo ako je ele i drugi mukarci. Gospoa Brigita porumeni od uasa.

152

GIGA

- S time se ne mogu sloiti. - Tetko Brigita, zaista si smijena to se zgraava zbog toga. Stara gospoa ozbiljno pogleda djevojku. - Zapravo bi te trebalo aliti - ree iskreno. - Zato? - zapita Elena, cupkajui svoje umjetne uvojke. - Jer nisi dobro odgojena. - Vrlo se dobro osjeam ovakva kakva sam. Tog trenutka je u sobu ula gospoa Katarina, a Elena izjavi podrugljivo: - Draga strino, nastojim nagovoriti tetku Brigitu da se pobrine kako bi obroci bili neto raznolikiji, ali ona ne pristaje na to. Dok ne budem preuzela nasljedstvo, morat e se dakle sloiti s tom graanskom hranom. Gospoa Katarina pogleda prezirno tetku Brigitu. - Moj brati Rudolf, zasigurno bi traio za mene drugu vrst gostoprimstva. Znao bi cijeniti to se pod njegovim krovom nalazi jedna grofica Consistelli. Gospoa Brigita nije mogla drugaije, ve joj se morala nasmijati u lice. - Strasserovi su uvijek mnogo drali do sebe, pa ne vjerujem da bi Rudolf smatrao da su Consistellijevi znaajnija obitelj. Kao gospoa Strasser znaili biste za njega mnogo vie nego li kao grofica Consistelli. Moda bi vas i drugaije poastio nego to ja to inim, ali ja smijem troiti samo toliko novaca koliko mi daje gospodin Falkner, a samo budala troi vie no to ima - ree veselo. I tako je gospoa Brigita zavrila taj razgovor kao pobjednica. Sama je zamolila Hermanna Falknera da joj ne daje vie novaca nego dosad, jer nije osjeala osobitu potrebu astiti te dvije ene. Srdba koju je osjeala prema njima borila se u njoj sa strahom za Dagmar, pa se jedva uspijevala prisiliti na najobiniju ljubaznost. Napokon je, u utorak naveer, doao do nje Hermann Falkner. Pogledala gaje uznemireno. - Imate li vijesti od sina? Nasmijeivi se, poloio joj je bez rijei u ruke brzojav iz Firence. Ruka stare gospoe je zadrhtala a na njezinu su se licu poele mijenjati boje. - Boe moj, ona ivi! Va sin ju je pronaao! - ree duboko dirnuto. - Da, naao je pravu. A sada moramo uiniti sve da uljuljamo obje ene u sigurnost. Uz to smatram potrebnim da nikakav brzojav koji bi ih mogao uznemiriti ne stigne do njih. Hoe li to biti mogue? - Da, ja svakog dana pregledavam torbu s potom. Do danas obje ene jo nisu primile nikakvu potu, a to se nee dogoditi ni u budue, sve dok to budete smatrali potrebnim. - To je dobro. Ne znamo kakve pomonike imaju. Dakle, sutra naveer poi u po Wernera i pravu Dagmar. Vlak stie u sedam sati. Morate mi pomoi da pravu Dagmar dovedemo u kuu a da to te dvije ene ne opaze. - Budite bez brige! To u ve nekako urediti. Sutra u vam telefonski javiti na vrijeme kako emo to izvesti. - Dobro, a sada neka nam nebo dalje pomogne.

153

GIGA

XLIII
Werner i Dagmar putovali su bez ikakvih smetnja. Za to dvoje mladih ljudi putovanje je bilo divno. Iz sata u sat sve bolje su se razumjeli. Sve ono to ih je tako dugo dijelilo, nestalo je. Werner je shvaao sve bolje kakav mu je dragulj odredila sudbina kao ivotnu druicu. Dagmar mu se razotkrivala s toliko nevinosti i neiskustva da se uvijek ponovno morao uditi divnim karakternim osebinama te mlade djevojke. Bilo je pravo udo to je takvo stvorenje uope postojalo. A to to je pripadalo njemu prihvaao je s neizmjernom zahvalnou. Dagmar je u Werneru vidjela oivotvorenje onoga ideala koji je zamiljala u svojim djevojakim snovima. Nije Wernera mogla usporeivati ni s kim, jer nije poznavala niti jednog drugog mladia, ali znala je da mu njezino srce pripada za vjenost i da e moi ljubiti samo njega. Mnogo su si toga morali ispriati za vrijeme putovanja. Werner je saznao sve stoje doivjela u dvorcu i sve vie gaje obuzimala srdba na groficu i njezinu ker. Stoje vie upoznavao Dagmarine patnje njegova je ljubav postajala sve dublja i toplija. Nisu se eljeli rastajati, pa Werner nije uzeo mjesta u spavaim kolima ve su putovali u odjeljku prvog razreda. Tu su bili nesmetani. Dagmar uope nije mogla misliti na spavanje, jer je za nju sve to bilo tako novo. Werner ju je ipak prisilio da se barem na nekoliko sati isprui. Pripremio joj je leaj i briljivo je pokrio. Tad je i on zaklopio oi i stao razmiljati o tome kako je sudbina sve to izvanredno sredila. Kad se Dagmar probudila nakon nekoliko sati, prestraeno se uspravila i paljivo se ogledala. - Hvala Bogu! - uzdahnu. Nasmijeio se i nagnuo nad nju. - Draga, jesi li dobro spavala? - vrsto i bez snova. Ali, kad sam se probudila, prestraila sam se da bi sve to mogao biti samo san i da sam ponovno zarobljena u dvorcu. Tad sam primijetila tebe. Hvala nebesima, to su te dovela meni. Pomogao joj je uspraviti se i sjeo uz nju. Poloila je glavu na njegovo rame i pogledala ga sva sretna. - Ti si kraj mene! Kako je to divno. Privukao ju je vrsto k sebi. - Morao sam toliko razmiljati o onom to si mi ispriala. Sve se vie ljutim na groficu. Ne smijemo dopustiti da proe bez kazne. Uhvatila gaje za ruku i pogledala. - Ona je ena strica Egona, a Elena je njegova ki. Zbog njega im moramo oprostiti. Werner, mora mi obeati da e pokuati sprijeiti da ih zatvore. Ne bi li se moglo urediti sve tako da javnost ne sazna za njihov zloin? Bilo bi neugodno kad bi se poelo i spominjati ime Strasser... zna i sam kako to mislim? Werner je pogladi po kosi. - Znam to si htjela rei, draga moja! Znam i to da bi zbog tvog dobrog srca eljela sauvati groficu i njezinu ker od zatvora. Ja ne bih imao smilovanja prema njima kad i za tebe ne bi bilo bolje da javnost nita ne uje o toj aferi. - Za njih e biti dovoljna kazna ve i to to nee dobiti to nasljedstvo. I to e se morati vratiti u samou dvorca. - To je jako preblaga kazna za ono to su namjeravale uiniti s tobom, i to su ve uinile. Ali zbog tebe u se odrei svake osvete. Nadam se da emo moi potpuno iskljuiti javnost. Kod otvaranja oporuke bili su prisutni samo neki najstariji slubenici tvog oca, a ti e znati utjeti. Dakako i tetka Brigita! Tako e te dvije ene, osim to e se osramotiti, moi proi bez kazne. Dagmar mu se baci na grudi. - Kako e strano biti za njih to e morati stajati pred nama kao zloinke. To e biti dovoljna kazna jer one su tako nadmene i ponosne. - A nemaju pravo na to. - Njihova e ih savjest kazniti.

154

GIGA

- Mislim da se vara u tome. One nemaju savjesti. Ljutit e se to im je plan propao i jo e te vie mrziti. Tvoja ih dobrota nee postidjeti niti uiniti boljima. Ali ostavimo taj neugodan razgovor! Uskoro emo stii u Hamburg, a tad u te morati dijeliti s drugima. elim iskoristiti vrijeme dok jo pripada samo meni. Reci, ljubi li me? - Neizmjerno, toliko sam ti to put ve rekla. Jo su neko vrijeme razgovarali o ugodnijim stvarima, a vrijeme im je proteklo kao u snu. U sedam sati je vlak stigao na hamburki eljezniki kolodvor. Werner pogleda kroz prozor i opazi svog oca. Dozvao ga je, a Hermann Falkner prie mladim ljudima. Otro i ispitujui pogleda Dagmar koja ga je promatrala rairenih oiju. Stari je gospodin bio duboko potresen. Uhvati njezinu ruku i toplo je stisnu. - Da, to je prava Dagmar Strasser! Hvala Bogu, to vas mogu pozdraviti. Dobrodoli kui! elim vam dobrodolicu umjesto oca koji to ne moe sam uiniti. Ne mogu vam rei koliko sam sretan to vas je moj sin doveo kui. Suze ovlaie Dagmarine oi. - I ja sam sretna to sam se napokon smjela vratiti kui. Ali sam i tuna to vie nisam zatekla svog dragog oca. Moram vaem sinu zahvaliti to me doveo ovamo. Izbavio me iz tekog poloaja. Starom gospodinu posta toplo oko srca. - Sve to mi morate opirno ispriati kad se smjestite u vaoj roditeljskoj kui. Gospoa Hartmann ve eka na vas, a na sreu emo vas moi neprimjetno uvesti, jer je to za sada jo uvijek potrebno. Grofica i njezina ki odvezle su se i vratit e se u osam sati. Ne moemo vas veeras doekati kao to smo to uinili s lanom nasljednicom. Ali kasnije emo to nadoknaditi. Moj vam je sin ispriao to se dogodilo? - Da, dragi gospodine Falkner, sve znam. Nije vaan svean doek, glavno daje srdaan. Stari je gospodin radosno promatrao njezino draesno lice. Sada je alio to njegov stari prijatelj Rudolf Strasser vie ne ivi. Kako bi se taj radovao kerci! - Srdaan e biti. Ali moram vas ak i iznajmljenim automobilom odvesti kui, jer je grofica uzela va. Nismo im to mogli zabraniti jer bi inae mogle neto posumnjati. Dagmar je izala iz eljeznikog kolodvora u pratnji oca i sina. Unajmljenim automobilom, koji ih je ekao, odvezli su se do vile Strasser. Tetka Brigita stajala je sama u predvorju. Uklonila je svu poslugu kako nitko ne bi izdao da je stigla mlada batinica. Kad je Dagmar primijetila tetku Brigitu, pritrala je i bacila joj se u zagrljaj zajecavi. - Tetko Brigita! Dobra moja tetko! Opet sam kod tebe! Kako je posijedila tvoja kosa! Draga moja! Stara gospoa njeno zagrli Dagmar nastojei svladati svoje uzbuenje. - Hvala Bogu to si opet kod kue, milo moje dijete! Da, to je Dagmar! To su njezine oi i njezino milo lice. Obje su se ene srdano zagrlile i poljubile, radosne zbog tog susreta. Otac i sin stajahu po strani. Napokon je Hermann Falkner rekao: - Ali sada vie neemo ostati ovdje. Netko bi nas mogao iznenaditi. Tetka Brigita povue Dagmar. - Da, mila moja, doi u moju sobu. Morat e se danas zadovoljiti s njom. Zna da te moramo sakriti dok sutra ne odrimo suenje grofici. Bolno je za nas to te moramo skrivati i ne moemo dati glasno izraz svojoj radosti. Dagmar obrisa suze. - Sve je dobro sada kad sam opet kod kue, tetko Brigita! Stara gospoa domahnu obojici gospode neka pou za njom pa njih etvero krenue u sobu za dnevni boravak tetke Brigite u koju nije ulazio nitko osim sobarice kad bi je spremala. Ovdje gospoa Brigita uhvati Wernera za ruku. - Dajte da vam najprije zahvalim, to ste dijete doveli kui. A sada mi ispriajte kako ste je

155

GIGA

nali. Werner ispria sve, a na kraju privue Dagmar sebi i ree: - Cijenjena gospoo Hartmann, dragi oe, moram vam neto priznati. Naa su se srca nala tom prilikom. Ni sami ne znamo kako se to dogodilo. Tek to smo se pogledali znali smo da smo stvoreni jedno za drugo. Nije drugaije moglo biti. Moda smo se ljubili ve prije nego li smo se ponovno sreli. Neto nas je privlailo. Nadamo se da emo dobiti va pristanak za nae zaruke. Na te rijei zagrli Dagmar i privue njezinu glavicu k sebi. U oima Brigite Hartmann zasja srea. I Hermann Falkner je duboko uzdahnuo i rekao potreseno: - Ne mogu se sabrati. Ne znam da li od sree ili zato to sam duboko dirnut. Moda ne bih mogao tako brzo i lako dati svoj pristanak, kad ne bih znao da e se tako ispuniti posljednja elja mog nezaboravnog efa i prijatelja. Nekoliko dana prije svoje smrti izrekao je tu elju. Ali nismo vam to eljeli spominjati. To se trebalo dogoditi samo po sebi. Morali ste se nai a da nas dvojica tome nita ne pridonesemo. Sad kad se to zbilo, ja vam mogu samo podijeliti svoj blagoslov i blagoslov Dagmarina oca. Neka draga Dagmar nakon svega toga tekog to je preivjela, sada doivi jo samo sretne dane. Ti moj sine, mora uiniti sve to e moi da se ta moja elja ispuni. A to je i tvoja elja, u to sam siguran. Dagmar zagrli starog gospodina. - Oe mog milog Wernera, daj i meni mjesto u svom oinskom srcu i dopusti da ti zahvalim to mi donosi blagoslov mog oca. Starije gospodin poljubi duboko dirnut. - Kakva je teta to tvoj otac to vie nije mogao doivjeti. Ali on e ti jo danas govoriti. Donio sam sa sobom njegovo pismo. Ne elim ga dulje skrivati od tebe, jer e njegova dobrodolica u toj kui biti za tebe najdragocjenija i nadoknadit e ti svean doek. Tada je predao Dagmar pismo a ona ga je sjajnih oiju pritisnula na grudi. I tetka Brigita ju je toplo zagrlila. - Moja se draga djevojica vraa u oinsku kuu kao sretna zarunica. Donijet e sa sobom sunce koje je u ovoj kui tako dugo nedostajalo. Znam da bi moj brati Rudolf od srca blagoslovio tu vezu, jer je Wernera volio kao sina. Daj da te zagrlim, dragi Werner! Znam da e uvati moju Dagmar. Uzbueno poee razgovarati o ovom i onom. Sretna Dagmar selila se iz jednoga zagrljaja u drugi. Smijui se i plaui u isto vrijeme ree: - Samo da mi srce ne pukne od sree. Nisam navikla na nju. Svi su radosno promatrali onu koja je stajala pred njima ozarena sreom stiskajui ruke na srce. Napokon Hermann Falkner izjavi: - Sad je meutim potrebno da se udaljimo. I tvoja majka ezne za tim da te ponovno vidi, dragi sine! Zaudit e se. Sutra ujutro doi emo dakle opet ovamo kako bismo Dagmar predali nasljedstvo i raskrinkali lanu nasljednicu. Zarunici se moradoe rastati a prvi rastanak im je bio teak. Dagmar zagrli Wernera. - Reci svojoj dragoj majci da u doi k njoj to prije budem mogla. Na alost, ne mogu odmah poi s tobom. - Dananje vee pripada tvom ocu, Dagmar! Nesmetano e proitati njegovo pismo. Majci u sve ispriati i ona e te nestrpljivo oekivati. Do vienja, i spavaj dobro prvu no u svojoj oinskoj kui. Jo jedan topao poljubac i zarunici se moradoe rastati. U trenutku kad su oba gospodina prolazila predvorjem, upravo se dovezao automobil u kome su sjedile grofica i njezina ki. Nisu mogli nita drugo nego priekati da one uu i pozdraviti ih. Elena pogleda oduevljeno Wernera. - Vratili ste se sa svog putovanja? To me raduje. Werner se nakloni. - Upravo sam doao pozdraviti gospou Hartmann. Moj me otac doekao na kolodvoru.

156

GIGA

- Veselilo bi nas kad biste ostali na veeri. Mogli bismo malko razgovarati. I ponovno se Werner nakloni dok ga je ona oduevljeno promatrala svojim inae hladnim oima. - Majka me oekuje, gospoice! - Dobro, vidjet emo se sutra. Veerat ete s nama - izjavi tako ljubazno Elena da se njezina majka zaudila. - Bit e mi ast i zadovoljstvo provesti sutranje vee u ovoj kui - odgovori Werner, znajui posve dobro da e se do sutra ovdje sve izmijeniti. Sad je progovorio i Hermann Falkner, koji je samo nijemo pozdravio gospoe. - Dopustite mi saopiti da u vas sutra ujutro posj etiti sa svoj im sinom. Obavit emo posljednje formalnosti kako bi nasljednica mogla ui u posjed imetka Rudolfa Strassera. Oi obih ena zasjae. - To mi je drago. Moi emo dakle sutra naveer proslaviti to sam se uspela na prijesto izjavi raspoloena Elena. Gospoda se nijemo naklonie. Elena je, draesno se smijeei, promatrala Wernera. Gledala je i dalje za njim sve dok se nije udaljio. Majka je uhvati za ruku. - to to znai? Zato tom mladiu iskazuje toliku pozornost? Elena se tiho nasmije. - Ne brini! elim samo iskuati mogu li osvojiti mukarca. - Vjerojatno e to uskoro moi dokazati i kod dostojnije mlade gospode. Elena uzdahnu. - Ali teko zanimljivije. teta to taj mladi trgovac nije grof. Bio bi mi opasan. Tog trenutka izae iz sobe gospoa Brigita i tiho zatvori vrata za sobom. Na alost nije mogla dulje ostati kod Dagmar, jer je jo jednom morala odigrati ulogu u komediji koja se svakodnevno odigravala. Neka se Dagmar udobno smjesti i pojede ono to joj je tetka Brigita ve pripremila na stolu. A nee joj biti ni dosadno jer e itati oevo pismo. Stara je gospoa naredila Dagmar neka tiho zakljua vrata za njom i otvori ih tek kad zauje dogovoreno kucanje. Tetka Brigita raunala je s time da e se obje ene sresti s Falknerovima. Elena joj je to odmah i potvrdila. - Sutra naveer molim za sveanu veeru, tetko Brigita! Jer sutra u biti uspostavljena u svojim pravima, pa sam gospodina Wernera Falknera pozvala. Sada vie neemo krtariti na jelu. Pobrinut e se da sutra bude jazato i kavijara. Htjela bih opet jednom pristojno jesti rekla je ponosno. Tetka Brigita bi je jo i alila da se nije sjetila kako su se njih dvije ponaale prema Dagmar. Pogleda zato Elenu i odgovori mirno: - Sutra e gospodarica ove kue moi zapovijedati to eli jesti. - Tako je, i zato ti ve danas kaem svoje elje. Ali sada emo se brzo preodjenuti, vjerojatno veera ve eka. - Upravo se spremam narediti da je poslue. Malko sam zakasnila. Majka i ki ponosno prooe kraj Brigite Hartmann.

157

GIGA

XLIV
Ostavi sama, Dagmar izvue pismo svog oca, poljubi ga i poe itati: Drago moje dijete, Istom sada ponovno znam da si zaista moje dijete i zahvaljujem nebu za to saznanje. Duge sam godine muio sebe i Tebe uasnim sumnjama. Nisam mogao pobijediti tu sumnjiavost. Nisam znao jesam li ili nisam Tvoj otac. Ali bio sam nepravedan prema Tvojoj majci. Sada si dovoljno stara i razumna da mogu otvoreno govoriti s Tobom o tome. Neka Ti tetka Brigita ispria kako sam se u dui osjeao sve te godine. Ona sve zna i ispriat e Ti, ako mi ne bude dano da to sam uinim. Sada sam Te napokon mogao pozvati kui kao svoje ljubljeno dijete. Ali plaim se da moje bolesno tijelo nee izdrati do Tvog povratka. Nadam se da Bog nee biti tako okrutan sa mnom i pozvati me k sebi prije no to Te jo jednom sretnem, iako sam se teko ogrijeio o Tebe svojom sumnjiavou. A ogrijeio sam se i o Tvoju majku. Ne bih htio umrijeti prije nego Ti oinski poelim dobrodolicu. Ako me vie ne zatekne na ivotu - a samo u tom sluaju primit e ovo pismo - tad Te ovime molim, da mi oprosti to sam Te tako dugo odagnao iz svoje kue. Mnogo sam propatio zbog toga, ali uinio sam to samo zbog toga jer sam se plaio da u svojim sumnjama unititi Tvoj mladi ivot. Htio sam Te zaboraviti. Jednom sam rekao da Te vie nikada ne elim sresti. Meni se sada ponekad ini kao da e me Bog kazniti zbog tih rijei. Milo moje i ljubljeno dijete, oprosti mi! Oprosti svom ocu zbog njegovih tekih patnji. Nadam se da si bila sretna kod strica Egona i da si proivjela lijepo i bezbrino djetinjstvo. Zasigurno sretnije nego u tunoj oinskoj kui. Nadam se da zbog naeg rastanka nisi patila toliko koliko ja. To je moja jedina utjeha. Dodue, posljednje pismo Tvog strica Egona pomalo me uznemirilo. Iz njega proizlazi da se ne slae sa svojom strinom Katarinom i da bi htjela doi kui. Sada e se to dogoditi, pa si vjerojatno ve i krenula. Neka Te Boji blagoslov prati preko praga oinske kue. A bude li Tvoje srce jedno zavoljelo nekog mukarca neka i on bude blagoslovljen. Imam jojednu posljednju veliku elju: da se Tvoje srce povee s onim ovjekom kome bih Te najradije povjerio, jer posjeduje moje potpuno povjerenje i sve to moe usreiti enu. Ali ne elim izrei to ime, jer bih htio da slijedi slobodno glas svog srca. Sto se moe dogoditi kad netko nanese silu srcu to sam doivio kod Tvoje majke. Bio sam okrutan prema njoj, godinama sam je krivio za sve u mojoj tekoj boli zbog njezina odlaska. Sad znam da sam i sam snosio dio krivice, jer sam ja, iako iskusan ovjek, povezao njezin mladi ivot uz sebe. Morao sam znati da mladost i starost ne idu rukom pod ruku i da to nee dobro zavriti. Prije nekoliko dana pomirio sam se s Tvojom majkom. Dola je k meni i dala mi sigurnost da si Ti moje dijete. I njezino. Sve je te godine proivjela u uvjerenju da ivi sretno pod mojim krovom. Ostavila Te je kod mene samo zato da ne bih ostao potpuno sam. Rado bi Te bila povela sa sobom, ali je htjela svoj grijeh prema meni iskupiti rastankom od svog ljubljenog djeteta. Teko je patila zbog rastanka s Tobom. Nisam htio biti manje plemenit od nje, pa sam obeao zamoliti Te da joj oprosti i svake joj godine pokloni barem nekoliko tjedana. Nemoj joj oduzeti svoju ljubav! Budui Te molim za nju, shvatit e da zavrjeuje. Mladi ljudi koji ne poznaju ivot esto otro sude, ali Ti to ne smije. Tvoja je majka dovoljno patila. Ljubi Te i nesretna je zbog rastanka s Tobom. Neka ne ea dulje za Tvojom ljubavlju! Ako mi eli uiniti neto dobro i preko groba, tad ne dopusti da Tvoja majka bude tako osamljena. Ona je udovica i posve je sama. Vjeruj mi, zavrjeuje Tvoju ljubav. Sada sam Ti rekao sve to sam morao pa se osjeam lake. Ti si moja nasljednica i kao takva ef si velikog poduzea. Odredio sam Ti dvojicu pomonika kojima moe potpuno vjerovati. Hermann i Werner Falkner su vjerni i iskuani prijatelji. Wernera ljubim kao sina, pomagao mije u najteim trenucima mog ivota. Zahvali mu za to. On e do kraja ivota voditi poduzee Strasser i sin, kad to njegov otac vie ne bude mogao. A ispuni li se moja elja -

158

GIGA

ali ne, ne bih htio utjecati na Tebe. Neka Bog bude s Tobom, dijete moje! S Tvojim dolaskom ui e u Tvoju oinsku kuu i srea. Uz tebe e biti tetka Brigita, najvjernija medu vjernima. Sve to Ti bude nejasno, ona e Ti objasniti. Pomoi e Ti uivjeti se u oinsku kuu i uputiti Te u ispunjavanje dunosti kuedomaice. Zbogom, dijete moje, i ne zaboravi svog oca koji te nadasve ljubi. Dagmar poee tople suze tei niz obraze. Uvijek ponovno ljubila je to pismo. itala gaje opet i opet kao da eli svaku rije upiti u sebe. Znala je da se ve ispunila i posljednja elja njezina oca, jer je zacijelo elio Wernera za zeta. Kako je sretna bila to je mogla ispuniti tu njegovu elju. A sada se u njoj rodi i enja za majkom. Gdje je boravila - kako ju je mogla nai? To e joj tetka Brigita sigurno moi rei. Tetka Brigita zatekla je Dagmar u suzama kad se vratila u sobu. Dagmar joj se plaui baci u zagrljaj. - Tetko Brigita, moj otac, moj ubogi otac! Jadna moja majka! Gdje je moja majka? Tetka Brigita se povukla odmah nakon veere, ne samo zato to je eljela biti s Dagmar, ve i zato to su grofica i njezina ki u oekivanju sutranjega dana postajale sve nadmenije i oholije. A tetka Brigita, koja je sada znala kako su se ogrijeile o Dagmar, jedva se uspijevala svladati. Privukla je Dagmar sebi i ispriala joj sve stoje znala o njezinoj majci. Na kraju je rekla: - Tvoja majka eka da joj se javim. eli znati kad te moe vidjeti. Dagmar nemirno ustane. - Ne bih li mogla odmah poi k njoj. To bih rado uinila. I ona ispria tetki Brigiti to je ula od gospoice Berend o Carolu Magnusu i njegovoj lijepoj eni. Nije tada znala daje to bila njezina majka. Gospoa Brigita je obeala Dagmar da e odmah brzojaviti njezinoj majci i javiti joj da e je Dagmar posjetiti im to bude mogue. Dagmar je pogleda. - Zar moja majka ne bi mogla doi u Hamburg? Nije valjda prestara za to putovanje? Gospoa Brigita se nasmije. - Dijete moje, tvoja majka nije stara ena. Tek joj je etrdeset godina. Jo i danas je prekrasna. Dopusti li joj sigurno e doputovati ovamo i to to e bre moi. Mogla bi stii na tvoje zaruke koje emo zacijelo ubrzo odrati. Dagmar pritisnu ruku na srce. - Da, brzojavit u to svojoj majci. Gospoa Brigita kimnu. - Dobro, uini to odmah! Ovdje je telefon koji svake veeri premjetam u svoju sobu. Spojit u te i tad e brzojaviti majci ono to eli. Dagmar je stajala kraj telefona kao u snu. Za nju je i to bilo neto novo. Jer u dvorcu ga nije bilo. Plaljivo dohvati slualicu, pa joj je bilo kao da majci govori kad je diktirala tekst brzojava: - Draga majko, doi svom djetetu to je prije mogue. Oekujem te eznutljivo. Dagmar. Odahnuvi odloi slualicu. Kleknuvi kraj nogu tetke Brigite zamoli je: - Priaj mi o ocu i majci sve to nisam saznala iz oeva pisma. I tetka Brigita poe priati. Dagmar je poloila glavu u njezino krilo. Sluala je njezine rijei. Stara je gospoa iz neke kutije izvukla i pismo koj e j e Leonora Magnus napisala u davna vremena. Opazila je pritom da Dagmar nije pojela prireenu veeru. Poe je nagovarati: - to to znai? Zar eli sutra doi blijeda pred zarunika? Jesti e, a ja u ti priati o svemu to jo eli znati. Ali mora sve pojesti i popiti au vina. A tad pak ti meni moe ispriati sve to si doivjela u dvorcu. Werner mi je sve to ispriao samo u nekoliko rijei. Dagmar je posluno jela i pila sluajui rijei tetke Brigite. Ali uvijek bi joj iznova potekle suze niz obraz, a tetka Brigita bila je sretna to je Dagmar ostala ono njeno i milo stvorenje

159

GIGA

kao i ranije. Te su veeri kasno legle. Za Dagmar je bio spremljen krevet kraj kreveta tetke Brigite. A kad su ve legle jo su uvijek priale. A tad su vrsto zaspale i spavale do jutra.

160

GIGA

XLV
Drugog je jutra prvi stigao u vilu Werner Falkner i najavio se tetki Brigiti. Mislio je pritom dakako na Dagmar, a onaje dotrala k njemu u sobi svoje tetke. Zagrlie se i poljubie, a Werner ree obijesno: - Moe li naslutiti, srce moje, kako mi se neizmjerno dugim inio taj rastanak? Kimnula je vragoljasto. - Kao i meni. Iako sam saznala toliko toga novoga, ipak sam imala vremena misliti na tebe. Ali sad mi reci, kako je to primila tvoja majka? Nasmijao se duboko i dirnuto. - Poludjela je od radosti i uzbuenja. Jedva eka da se sretne s tobom. - Kad bih barem mogla k njoj! - im se zavri posljednji in ove drame odvest emo se k njoj. Prevrnut e cijelu kuu kako bije ukrasila za tvoj doek, pa joj nee biti dugo ekanje. Oboje se sretno nasmijee a tada ponovno ponu prie. Werner im je rekao stoje njegov otac smislio. Dagmar stisnu uzbueno ruke. - Kako e im to teko biti. Privukao ju je k sebi. - Ne mora imati smilovanj a prema nj ima. Ionako e i predobro proi, a zavrijedile su teku kaznu. Tetka Brigita naslonjena na tap, odepesa u salon kako bi doekala Hermanna Falknera. Tako su zarunici neko vrijeme ostali sami. Znali su to dobro iskoristiti, ljubei se uvijek ponovno i uvjeravajui se u snagu svoje ljubavi. U tome su bili isti kao i svi drugi zarunici. Tad zaue da je Hermann Falkner stigao. Odvedoe ga u salon u kome ga je ekala tetka Brigita sjajnih oiju. Nosio je sa sobom debelu torbu i zamolio staru gospou da pozove groficu i nj ezinu ker. Grofica i Elena uoe u sobu ponosno uzdignutih glava. Bile su posve sigurne u uspjeh. To se vidjelo na njima. Hermann Falkner ih pozdravi i naklonivi se ree: - Doao sam kako bismo ispunili jo i posljednje formalnosti. I tada e nasljednica moi ui u posjed imetka. Tog je trenutka uao u sobu i Werner koji je odveo Dagmar u susjednu sobu im je vidio da se u salonu nalaze grofica i Elena. Tamo ju je i ostavio i dao joj potrebne upute. Grofica i Elena odahnue uvi rijei Hermanna Falknera. Ljubazno pozdravie Wernera. Ali grofica se nije mogla suzdrati a da ne izjavi: - Zaista je ve krajnje vrijeme da moja neakinja ue u posjed nasljedstva. A Elena zapita: - Kad to obavimo moi emo nesmetano putovati u Italiju, zar ne? Hermann Falkner se nakloni. - Nitko vas u tome nee sprijeiti. - U emu se sastoji ta formalnost? - zapita Elena. Hermann Falkner otvorio je torbu i toboe paljivo pregledavao neke spise. Tad ree polagano: - Treba ispuniti malu, nevanu formalnost. Ceremonija propisuje da nasljednica pred tri svjedoka pokae golu desnu nogu. Ovdje su tri svjedoka prisutna, gospoa Hartmann, moj sin i ja. elite li da vam sobarica skine arapu? Elena i njezina majka gledahu se neko vrijeme bez rijei. Tad grofica izjavi: - To je udna ceremonija. Kakvu svrhu ima? - To emo vam rei po zavretku ceremonije. elite li dakle da pozovem sobaricu? Elena slegnu ramenima, ali kako je znala da ima lijepu nogu zapravo je uivala u tome to ju je mogla pokazati Werneru Falkneru. Grofica je ustala i rekla: - Sobarica nije potrebna. Ova je ceremonija vrlo udna pa ne bih eljela da joj prisustvuje vie svjedoka nego li je potrebno. Sama u joj pomoi. Hermann Falkner se nakloni, a Werner Falkner gurnu pristojno jastui prema Eleni koja gaje

161

GIGA

koketno pogledala kao da mu eli rei: Sad e vidjeti neto vrlo lijepo. Ponosna grofica je kleknula i skinula svilenu arapu i malu cipelu s Elenine noge. - A to sada? Oba gospodina i tetka Brigita pribliie se Eleni i poee promatrati njezinu nogu. Elena je smijeei se gledala u Wernera. Neko vrijeme u sobi je vladala potpuna tiina. Tad se Hermann Falkner uspravi i ree odluno i otro: - Zaista udno, ali... Ova mlada djevojka nije nasljednica Rudolfa Strassera! Obje ene problijedie, a Elena klonu u naslonja. Njezina se majka meutim brzo sabrala i napala bijesno starog gospodina. - Kako se usuujete rei takvu glupost? Hermann Falkner ostao je potpuno miran. - Ne uzbuujte se odvie - ree hladno. - Jo e vam biti potrebno mnogo snage. Morate naime znati da ki Rudolfa Strassera ima na nozi made u obliku kruke. A njega nema na nozi ove djevojke. Grofica ipak nije eljela odustati dok je Elena napola onesvijetena leala u naslonjau i promatrala Wernera kao da od njega trai pomo. Uz hrapavi smijeh i upravo nevjerojatnu snalaljivost grofica izjavi: - Uinila sam ti dakle lou uslugu, Dagmar, kad sam ti u mladosti dala ukloniti taj made. Smetao me jer je kvario tvoju ljepotu. Otac i sin pogledae se trenutak, a zatim pogledae tetku Brigitu. Usprkos svemu morali su se diviti grofici. Ali tada stari gospodin odluno izjavi: - Nije mogue ukloniti bez traga takav made. A oiljka nema na nozi ove mlade djevojke. Nitko ne moe primiti nasljedstvo Rudolfa Strassera ako ne posjeduje taj made. Uostalom, upozoravam vas da dulje ne laete. Prava je nasljednica ovdje. Werner, molim te, uvedi je! Werner je poao, a majka i ki gledale su za njim ne shvaajui nita. Odmah zatim u sobu ue Dagmar jednako tako blijeda i uzbuena kao i lana nasljednica. Majka i ki kriknue kad su iznenada ugledale pred sobom Dagmar. Grofica se htjede baciti na nju. Usudila se jo i posljednje. Uzdignute ruke obrati se Dagmar i ree promuklim glasom: - Elena, ubogo moje dijete, kako ti dolazi ovamo? Pa ti si bolesna, to si uinila u svojoj ludosti? Werner Falkner stane izmeu nje i njegove zarunice. - Nemojte joj se pribliavati, vas se treba uvati. Grofica ga oholo pogleda, ali crte njezina lica bile su izobliene od bijesa. - Ne mijeajte se u obiteljske probleme, ovo je moja nesretna ki Elena koja od smrti svog oca pati od toga to vjeruje da je zapravo Dagmar. Werner je ljutito pogleda. - Odustanite od borbe, to vam vie ne koristi. Dobro ste izmislili tu bajku, ali je sve to la. Znamo za va plan koga ste smislili uz pomo stare Marijete. Starica je ve sve priznala. A kako biste napokon shvatile da nema smisla lagati, gospoica Dagmar Strasser pokazat e vam mali made na svojoj desnoj nozi. Ona je prava nasljednica. Dagmar skine cipelu, dok je arapu ve ranije svukla, pa poloivi desnu nogu na jastuk pogleda ozbiljno groficu. - Odustani, strina Katarina, ne lai dalje! Tvoj e poloaj time postati jo tei. Na sreu, propao je tvoj pokuaj da me unesrei. Spasili su me iz zarobljenitva. Ovdje su vrlo brzo uvidjeli daje Elena lana nasljednica. Nije ak bio potreban ni taj made. Imala sam prijatelje u domovini koji su me bolje poznavali no to sam to i sama vjerovala. Werner Falkner otputovao je u Italiju kako bi razotkrio vae lai i spasio me. Ne smijete predbacivati Marijeti, radila je sve to ste traili od nje, ali Werner se popeo preko zida i natjerao je na priznanje. Htjela je svu krivnju preuzeti na sebe, htjela je poi u zatvor umjesto vas. Dakle, ne ljutite se

162

GIGA

na nju! Ona vam je neizmjerno odana i za vas bi ak i ubila kad bi vam time mogla pomoi. Majka i ki morale su se napokon uvjeriti daje igra izgubljena. Elena je brzo navukla arapu i cipelu i stala uz svoju majku kao da od nje trai pomo. Ova je pogledom punim mrnje promatrala Dagmar. Niti ona, a niti Elena, nisu mogle prozboriti niti jednu jedinu rije. Hermann Falkner progovori prvi obrativi se majci i keri: - Sad ste se i same uvjerile daje vaa igra izgubljena. Pitam vas prihvaate li velikodunost gospoice Strasser koja me zamolila da vas ne predam sudu zbog uspomene na njezina strica Egona. U tom sluaju vas moram zamoliti da odmah spremite svoje stvari i jo danas otputujete. U protivnom, dat u vas uhapsiti kao varalice. Obje se ene trgnue i pogledae se. Ali tada se jo jednom probudi grofiina oholost: - Nee se usuditi zatvoriti groficu Consistelli - procijedi. - U naoj zemlji ne prave razlike meu zloincima. Sasvim je svejedno grofica ili skitnica. Uz to, vi ste gospoa Strasser. I jedino vas ime Strasser titi od toga da ne dobijete zasluenu kaznu. A sada kad se elite povui i spremiti svoje stvari, ne elimo vas dulje zadravati. Grofica jo jednom bijesno pogleda Dagmar a zatim uhvati Elenu za ruku i izvue je iz sobe. Dagmar odahnuvi klonu u naruaj Wernera Falknera. - Kako je to uasno! Ne bih ni za to na svijetu htjela tako stajati pred ljudima kao to su one morale stajati pred nama. Werner je poljubi i pogladi po kosi kao da ju je elio umiriti. - Srce moje, zavrijedile su jo i mnogo gore. Dagmar se obrati s molbom Hermannu Falkneru. - Dragi oe, hoe li im dati neto novaca. Znam u kakvom su poloaju, pa nee imati novaca za povratak kui. Smijem li odrediti da dobiju izvjesnu svotu novaca? Stari se gospodin nasmijei i pogladi je po obrazu. - To dakako smije. Ali moda e radije prepustiti meni odrediti visinu te svote. Bojim se da bi ti bila lakomislena. A grofica se ne smije sjetiti da bi mogla iskoritavati tvoju dobrotu, inae e to initi neprekidno. Kupit emo im karte za vlak do Firence i uz to im isplatiti pet tisua maraka. Time e pokriti trokove svog neuspjelog pothvata. Vie ti ne mogu savjetovati da im da. I onako si neizmjerno velikoduna to si se zaloila za njih. Dagmar pritisnu ruku na srce. - Moram se pokoriti tvom miljenju, dragi oe! - Dobro, sredit u to. Poslat u po dostavljau vozne karte i novac. A tada u odrediti i vrijeme kad e ih ekati automobil da ih odvede na eljezniki kolodvor. A tebe, draga moja, molim, da se spremi i poe sa mnom u poduzee. Htio bih te tamo predstaviti svim namjetenicima kao pravu nasljednicu. Kad to obavimo, Werner e te odvesti majci koja te eljno oekuje. Dagmar se nasmijei. - Posjedujem samo ovu haljinu. Nita nisam mogla ponijeti sa sobom iz dvorca. Uostalom, tamo i nije ostalo mnogo toga to bih mogla odjenuti ovdje. Ne znam izgledam li dovoljno reprezentativno. Oba gospodina pogledae Dagmar. I u svojoj skromnoj haljini djelovala je vrlo otmjeno. Tetka Brigita je zagrli i tad izjavi mirno i odluno: - Gospoda e se morati strpiti jo jedan sat. Gospodine Falkner, moete se mirno vratiti u ured, a Werner e kasnije dopratiti Dagmar onamo. Mislim da e tako dugo moi ostati ovdje. Ja u pak telefonirat i u modni atelje i naruiti najpotrebnije. Dagmarina je haljina dosta stara i ne odgovara za predstojeu ceremoniju. Zasigurno e u ateljeu nai neto odgovarajue, a ostalu emo garderobu nabaviti iduih dana. Svi se sloie s time, pa tetka Brigita poe telefonirati. Za jedan sat Dagmar je doista dobila sve potrebno, pa je sada bila ne samo lijepa i draesna, ve i vrlo otmjena.

163

GIGA

Smijeei se stala je pred Wernera koji je ekao na nju. Pitala ga je je li sada odgovarajue odjevena. Oduevljeno ju je zagrlio. - Za mene si sada jednako tako lijepa kao i prije, ali tetka Brigita vjerojatno bolje zna to odgovara takvoj prilici. A sada brzo jo jedan poljubac. Sad emo neko vrijeme morati biti vrlo slubeni. A to je naporno za mene.

164

GIGA

XLVI
Grofica je otputovala sa svojom keri. Nije se jo jednom srela s Dagmar. Prava nasljednica Rudolfa Strassera dobila je svoje nasljedstvo, a i majka njezina zarunika ju je prihvatila s mnogo ljubavi. Drugoga dana nakon stoj e grofica otputovala stigla je u Hamburg Leonora Magnus. Susret majke i keri bio je dirljiv. Imale su si toliko toga priati da su nekoliko sati morale ostati same. S tihom radou je Leonora saznala da se Dagmar zaruila s Wernerom Falknerom. Kad je Werner stigao, Leonora mu prui ruku vlanih oiju. Na njezinu se licu ponovno vidio onaj stari, oaravajui smijeak. - Jedno sam te zamolila da bude vitez i zatitnik moje keri. Sada ti s najveom radou dajem svoj blagoslov. Usrei je, dragi Werner, i nadoknadi joj nesretno djetinjstvo. - Trudit u se svim svojim silama, majko - srdano izjavi Werner i pogleda zadivljeno jo uvijek lijepo lice ene kojoj se ranije toliko divio. I opet je morao ustanoviti da je Dagmar naslijedila kosu, divne oi i oaravajui smijeak svoje majke. Dakako, na Leonorinu se licu ocrtavala bol, ali sretne godine duboke ljubavi dali su mu svoj peat. Leonora Magnus odluila je prodati svoju vilu u Luganu. Nije se tamo vie dobro osjeala, jer su je uvijek ponovno obuzimala tuna sjeanja. Jo je patila zbog gubitka mua koga je toliko voljela i kome se divila. Ali ljubav njezina djeteta pruala joj je sada nadoknadu za to, pa nije eljela ivjeti tako daleko od Dagmar. Kupila je draesnu kuu na ladanju blizu Hamburga kamo se autom moglo stii za sat vremena. Nije se mogla odluiti stanovati u vili Strasser. - To sam pravo izgubila zauvijek, dijete moje! Ne navaljuj na mene! Kad u boraviti u Hamburgu stanovat u u hotelu, jer sam na to i nauena. Nije se dala nagovoriti. I tako se Dagmar sloila i bila sretna to e njezina majka boraviti u blizini. Za Dagmar poe divno i sretno vrijeme. Zaboravila je na svu svoju nesreu. Sad je ivjela meu ljudima koji su je voljeli i natjecali se tko e joj vie uljepati ivot. Werner je ponekad ak i bio ljubomoran kad bi se Dagmar selila iz jednoga zagrljaja u drugi. Ali tad bi ga pogledala sretno se smijeei i toplo rekla: - Werner, meni je potrebno toliko ljubavi, a mogu je toliko i dati. Zamisli, koliko sam dugo morala ljubav skrivati u sebi. Kad bih je svu poklonila jednom ovjeku, trebalo bi ga aliti. To bi ak i za tebe bilo odvie. Werner bi je poljubio toplo i srdano. - Ne mogu zamisliti da bi meni bilo odvie - zadirkivao ju je. Tada bi se gledali sretni i zadovoljni a srea bi ih obuzimala. Odmah nakon Boia mladi se par trebao vjenati. Ali prije toga morala je Dagmar doivjeti pravu proslavu Boia. Nije mogla shvatiti da bi mogla dobiti toliko darova. Za Dagmar je bilo pripravljeno sve ega se samo mogla sjetiti majinska ljubav, a i ona Wernera i ostalih. A to je bilo najvanije i ona je mogla poklanjati svojim milima. Hermann Falkner joj je dao toliko novaca koliko je eljela. Za nju je to bio divan osjeaj. Radovalo ju je kupovati u velikim hamburkim robnim kuama. U poetku je dodue ponekad bila pomalo zbunjena zbog guve u tom velikom gradu, ali sada joj se to svialo. Na izlascima bije pratila majka ili Werner, a ovi su bili oduevljeni njezinom ivotnom radou. Ali tad bi bilo lijepo opet kod kue kraj njezinog ljubljenog Wernera i majke, koji su se natjecali u tome kako bi Dagmar to vie razmazili. Dagmar je sva sretna jednom rukom zagrlila Wernera, a drugom majku i ljubila ih, dok se ne bi opet pomirili. Boi je protekao lijepo i skladno, kao to ve dugo nije u vili Strasser. Dagmar je naredila da pod jelku postave sliku njezina oca koja se sruila na dan Elenina dolaska. - Neka i otac prisustvuje tome - rekla je. Vjenali su se izmeu Boia i Nove godine. Mladi se par nastanio u vili Strasser. Tetka Brigita odselila se u kuu gospoe Leonore koja je leala usred ume. Gospoa Leonora ju je to zamolila.

165

GIGA

- Htjela bih da ivi mirno i lijepo u starosti, Brigita! Dopusti da te njegujem, kako bi moj ivot opet imao svrhu. Tako je govorila. A tetka Brigita je rado pristala. Htjela je mladi par ostaviti da ivi sam. Werner i Dagmar nisu u svojoj srei zaboravili na obje osamljene ene. Cesto bi se u nedjelju odvezli autom do kue gospoe Leonore. Uvijek su bili doekani s velikim veseljem. Za Leonoru je to bio blagdan kad bi djeca dolazila. Ponekad bi se obje gospoe odvezle u Hamburg u kazalite ili na koncerte, a tada bi njih radosno doekivali u vili Strasser. Nekoliko mjeseci nakon Dagmarine udaje gospoa Katarina bila je toliko drska da joj se usudila pisati. Zamolila ju je za pomo. Traila je da joj dade neto novaca jer nije mogla izai na kraj sa svojom malom rentom, a Elenu je trebalo svakako uvesti u drutvo, kako bi nala mua. Dagmar je bila i odve dobroduna a da bi joj to odbila. Najradije bi joj poslala mnogo novaca, ali Hermann Falkner joj je savjetovao neka to ne uini, pa je Dagmarinu pomo sveo na razumnu mjeru. Niti njezina majka, a niti Werner, nisu dopustili da joj Dagmar sama odgovori. Tako im je Hermann Falkner javio da je gospoa Dagmar Falkner-Strasser odredila za gospoicu i gospou Strasser svake godine rentu u iznosu od pet tisua maraka i to kroz tri godine. Uz pomo tog novca obje su ene mogle boraviti preko zime u Rimu. Nakon toga nije im gospoa Dagmar namjeravala pruati daljnju pomo. Dagmar nikada nije saznala kako je gospoi Katarini uspjelo izvui se pomou lai pri povratku u dvorac. Nije je to ni zanimalo, jer kad bi se sjetila tih dviju ena, uvijek bi ponovno zadrhtala. Jo bi uvijek osjeala onaj ugoaj mrnje koji je vladao u dvorcu Consistelli. Dagmarin je mladi brak bio pun sree. Poklonila je svom muu nakon godinu dana sina, pa je sva obitelj bila neizmjerno oduevljena. Krstili su ga pod slikom Rudolfa Strassera kao da bi i on trebao osjetiti da je poduzee Strasser i sin dobilo nasljednika. Na dan krtenja primila je Dagmar obavijest o vjenanju sestrine Elene. Udala se za nekog bogatog vlasnika vinograda. Dodue nije bio grof i ve je imao pedeset godina, ali posjedovao je velik imetak, stoje za Elenu bilo najvanije. Na svoju nesreu gospoa Katarina nije smjela sudjelovati u tom bogatstvu i sjaju. Elenin mu je odluno izjavio na dan vjenanja da eli ivjeti sam sa svojom mladom enom, jer je gospoa Katarina sada mogla posve dobro sama ivjeti od svoje rente. I tako joj nije preostalo nita drugo nego da vei dio godine provede u dvorcu a samo nekoliko mjeseci ivi u Rimu. Nije zato mogla vie igrati nikakvu ulogu u drutvu, a ni Eleni to njezin mu nije doputao. Kad je Dagmar primila obavijest o Eleninu vjenanju pruila ju je svom muu i podignula svog sina u naruaj. Njeno ga je poljubila i rekla vlanih oiju: - Htjeli su mi zlo, ali Bog to nije dopustio. Kako sam zahvalna za to. Werner zagrli u isto vrijeme enu i sina. - Jesi li sretna, mila moja? Privinula se uza nj i pogledala ga svojim lijepim oima. - Toliko sam zahvalna za svoju sreu. Imam tebe i nae ljubljeno dijete. Obdarena sam sreom i ljubavlju. Tog je trenutka u sobu ula Leonora Magnus. Upravo je stigla s tetkom Brigitom na krtenje. Pruenih ruku prila im je a Dagmar joj je, smijeei se, poloila dijete u naruaj. Leonora ga njeno pritisnu uza se. - Ti si idealna baka, zar ne, Dagmar? - nasmijei se Werner. Sjena proe licem gospoe Leonore. - Ali bijah loa majka - ree tiho. Dagmar je zagrli i poljubi. - Ne smije to rei, raalostit e me. Leonora Magnus pogleda Dagmar oima punim ljubavi. - Ne elim da bude tuna, moje dijete! Ali elim ti zahvaliti na tvojoj ljubavi i plemenitosti.

166

GIGA

Werner zagrli svoju enu i njeno je pogleda. - Da, ona ima dobro i njeno srce. Ona je sva moja srea. I dok je sretna baka odlazila s malianom na rukama, Werner i Dagmar ostadoe zagrljeni. Dagmar sada vie nije bila odbaena ki, ve ljubljena i sretna ena i ponosna majka.

167