2

Alice McDermott
Srce moje
malo
Child of My Heart 2002.
3
Za Harriet Wasserman
Tog sam ljeta vodila brigu o etiri psa, tri make, djeci Moranovih, mojoj osmogodinjoj
sestrini Daisy i Flori, malenom, tek prohodalom djetetu mjesnog slikara. Neko je vrijeme tu bilo
i leglo s tri umska zeia, ostavljeno ispod stubita iza nae kue. Bili su mokri i slijepi,
sklupani poput liinaka, obavijeni nekom sivom opnom tako sitni da je bilo teko raspoznati
pomiu li im se tijela u ritmu otkucaja srca ili to zapravo diu. Nije im bilo sueno da poive,
kako su mi roditelji rekli, jer su divlji, unato tome to sam ih gotovo tjedan dana hranila
vodenastom mjeavinom mlijeka i naupane djeteline. Ali to je bilo potkraj kolovoza.
Potkraj lipnja stigla je Daisy, srednje dijete jedine sestre mog oca. Dola je posve sama
vlakom s Long Islanda, ime i adresa bili su joj ispisani na istrganu komadiu smeeg pakpapira,
zakaenom sigurnosnom iglom na njezinu haljinu. U mojoj sobi, koju smo trebale dijeliti, otvorila
sam njezin koveg iz kojeg je ispala gomila paketa u sjajnim, glatkim omotima teniski dresovi,
hlae duine do lista, bermude pa baby doli pidama i donje rublje, sve sasvim novo, jo
zamotano u celofan. Bio je tu i sasvim nov par tenisica, onih jeftinih, kakve se izvlae iz velikih
koara s robom na snienju, svezan onom istom plastinom vezicom o koju je bila ovjeena
ceduljica s cijenom, i drugi, jo jeftiniji par krutih ruiastih cipela bez vezica, s naikanim
plavim i tirkiznim draguljima. Cipele za kraljevnu. Daisy je bila strano ponosna na njih, vidjela
sam to. Odmah me upitala bila je plaho dijete strogih roditelja pa je sve to bi rekla veinom
ukljuivalo i molbu za doputenje smije li izuti iznoene polucipele kombinirane u dvije boje, u
kojima je putovala, i navui ove. Neu ih nositi vani do nedjelje, obeala je. Imala je onu
blijedu, gotovo prozirnu put, kao sve prave riokose osobe, sitno, sitno djetece pod gustom
kosom i velikom glavom. Meni je bilo posve svejedno koje e cipele obuti i to sam joj rekla. Bila
sam nekako uvjerena da ionako trebaju sluiti kao papue. Zato ekati do nedjelje? rekoh.
Prignuvi se na koljena meu te pakete u kojima je bila sva njezina odjea, upitala sam je:
Zar nisi ponijela nita od stare odjee, Daisy Mae? Odgovorila je kako joj je mama rekla da sve
ostalo to od odjee zatreba moe posuditi od mene. Tog mi je ljeta bilo petnaest godina i ve sam
bila visoka poput oca, a sva garderoba koju sam imala u cijelome svom ivotu bila je
pospremljena na tavanu i znala sam to time misli. Daisy je pak imala estoricu brae i sestru, i ja
sam unato svojih petnaest godina znala da teta i tetak zamjeraju mojim roditeljima to, za njihov
pojam, troe pretjerano mnogo novca i vremena na mene, jedinicu. Znala sam, onako kako to
petnaestogodinjakinje znaju nekako nagonski; nekako iskljuivo na temelju onih vrlo jasnih i
nepristranih zapaanja bia koje je ve dobrano zakorailo u ovaj svijet, no jo se nije sasvim
uklopilo u njega da su Daisyni roditelji nezadovoljni mnogoime i da Daisy, dakako, nije
najmanje vaan uzrok njihova nezadovoljstva. Ona je bila samo jedno u dugom nizu djece koju
nisu oekivali. Osmero u deset godina, a oni su oito kanili imati najvie dvoje ili troje.
Prolu zimu provela sam s njima jedan vikend u njihovoj urednoj kui u Queens Villageu.
Dola sam iz East Hamptona posebno s namjerom da jadnu Daisy (za nas je ona uvijek bila
jadna Daisy) povedem na Manhattan, na boinu priredbu u Radio Cityju. Teta Peg, oeva
sestra, dola je po mene na postaju Jamaica i odmah mi natuknula da nije od mene pristojno ni
poteno to nisam pozvala i Bernadette, njezinu dvanaestogodinju ker. Teta Peg je bila mrava i
izdrljiva ena, pa i lijepa, inilo se, samo da se mogla dobro naspavati. Njezina je suha koa pod
sunanim pjegama bila blijeda, a gusta, otra kosa imala je neku izblijedjelu i od sunca isuenu
crvenkastosmeu nijansu. I dok je vozila, neprestano se naginjala prema naprijed, kao da se bori s
vjetrom, to je, dakako, jo vie isticalo njezinu odlunost i snalaljivost. (ivo sam u mislima
vidjela kako kupuje gurajui kolica kroz trgovaki centar Great Eastern Mills u Elmontu, vadi iz
prepunih koara kratke hlaice i teniske dresove jedan, dva, tri, etiri, donje rublje, pidamu,
cipele pa sve to ravno iz vreice istovaruje u koveg, ubacuje unutra etku za kosu i etkicu za
zube, treskom zatvara poklopac, i gotovo.) Bernadette e se sutra morati zabaviti sama, tako mi
je rekla, naslanjajui se na upravlja kao da smo svi krenuli nizbrdo.
Kua im je bila na kraju slijepe ulice: uska kua od obojene cigle s dugakim kolnim
prilazom, garaa natkrivena indrom i maleno etvrtasto stranje dvorite, dovoljno veliko tek za
4
stalak za suenje rublja u obliku kiobrana i pjeanik kojim se ve odavno nitko nije sluio. Na
katu su bile tri sobe, a iza jo jednog niza stuba za jednim se vratima skrivao preureen tavan koji
je sluio kao svojevrsna spavaonica za tri starija djeaka. Posvuda se osjeao miris djece to je
bilo svojstveno svakoj kui s vie od troje djece koju sam ikad posjetila neko isparavanje domaih
mirisa mlijeka i mokrih arapa pomijeanih s mirisom papira i ljepila i snanih raskunih
sredstava iz hodnika osnovnih kola.
Unato tome to je u toj malenoj kui ivjelo mnogo ljudi, sve su prostorije davale dojam
iznimne urednosti, ponajvie u spavaoj sobi tete i tetka, koja se nalazila na vrhu stubita. Bila je
to mala, etvrtasta soba s velikim prozorom koji je gledao na ulicu. U njoj se smjestila postelja na
etiri stupa s platnenim svodom, jedan visoki toaletni stoli (njegov) i niska komoda (njezina) sa
zrcalom, dva nona ormaria i stolac uspravna naslona i sa sjedalom presvuenim ukrasnom
tkaninom. Zavjese na prozoru, postavljene u kri jedna preko druge, bile su od bijele ipke. Iznad
kreveta je visjelo raspelo, na suprotnom zidu veliko ulje na platnu, slika Presvetog Srca bilo je to
prvo to se u toj sobi vidjelo iz hodnika a pod je bio prekriven istonjakim sagom u kojem je
prevladavala poput krvi crvena boja. Samo je jedna fotografija postojala u toj sobi: slika s
vjenanja tete i tetka. Drugim rijeima, ni traga od onih osmero djece zaete na tome velikome
madracu, pod vjeno urednim krevetnim prekrivaem. inilo mi se kako je to samo po sebi dokaz
njihova oitog preputanja zaboravnosti, koje je i bilo uzrok svih onih neoekivanih trudnoa.
Kad bi zatvorili vrata spavae sobe, nije im bilo teko povjerovati u to da su savreno slobodni za
novi poetak.
Tetak Jack bio je policajac u Odjelu za ouvanje reda i mira u javnom prijevozu. Lice mu je
bilo izbrazdano, pravilnih crta, imao je tamne oi, tanke usne i tisuu i jedno neobjanjivo ali
nezaobilazno pravilo, koje se odnosilo na njegov dom i djecu. Nije se smjelo, primjerice, kroiti
na travnjak ispred kue. Ili sjediti na odbojniku njegova automobila parkiranoga na kolnom
prilazu. Nije se smjelo dovikivati s prozora na katu kad bi se netko pojavio na ulaznim vratima.
Nije se smjelo udarati loptom o zid garae ili omanji trijem ispred kunih vrata. Nije bilo hodanja
bosih nogu po kui. Ni ustajanja od veere bez jasna odgovora na jasno postavljeno pitanje:
Smijem li od stola? Ni sjedenja na rubu plonika ili stajanja pod ulinom svjetiljkom. Nije bilo
ostavljanja posua na suilu za posue. Nisu se smjeli primati telefonski pozivi prijatelja nakon
est poslije podne. Nije se smjelo igrati u podrumu poslije osam. Nije se smjelo spavati na kauu
ni danju ni nou, bio bolestan ili zdrav zbog ega sam i bila smjetena u najmanju od tri sobice, s
Daisy i Bernadette, gdje je Daisy spavala na rasklimanomu vojnikom leaju na rasklapanje jer ja
sam bila gost, a Bernadette nee provesti onako krasan dan u gradu kao Daisy sutradan, stoga bi
se barem, kako je rekla teta Peg, mogla dobro naspavati.
Bernadette mi nije bila osobito draga bila je neugledna i bucmasta, no to je jo vanije, bila
je takoer iznimno bistra, zbog ega je postala podla. Kao da je ve procijenila koliko vrijedi
njezina inteligencija u usporedbi s onim koliko e je cijeniti svijet pa je nagonski znala da e
ostati kratkih rukava. Iako sam uvijek nastojala biti suutna prema njoj, zapravo sam osjetila vie
neko nadmono zadovoljstvo kad sam na Daisyn krevet stavila torbu sa stvarima za taj vikend i
shvatila da ni sa svim svojim pohvalnicama kojima su bili oblijepljeni zidovi Bernadette ne moe
zasluiti moju privrenost, ni moje drutvo. Jer, koliko god je moda naklonosti u meni potaknuo
izgubljen izraz njezina lica dok me je promatrala sa svoga cifrastoga krevetnog prekrivaa s
motivima rasplesanih balerina (prekrivaa prikladna za neko sasvim drukije dijete), sve je
rasprila pitanjima o tome kako podnosim ivot onako daleko na samom kraju Long Islanda
kad nakon ljeta odu svi zanimljivi ljudi.
Odbila je poi s nama u etnju. Prehladno je za hodanje, rekla je. Ovdje ionako nema nekog
mjesta koje bi vrijedilo obii kao da je samo ona znala za neko bolje mjesto, mjesto u kojem sve
vrvi od vrijednih odredita. Ve mi je tada bilo jasno da je taj njezin hladan prezir posljednje
utoite neprivlanih (velikodunost i umilnost to je uvala za drutvo odraslih bilo je
pretposljednje) i bilo mi je drago to joj ga preputam. Nema ovjekomrsca do debeljukastog
ovjekomrsca. Daisy i ja smo, znai, bile slobodne, mugnule smo kroz uski prolaz usjeen
izmeu visoke ograde za zatitu od uragana to se prostirala du imanja mojih roaka i iane
ograde oko susjedova posjeda, u uliicu koja je nesumnjivo bila na popisu zabrana tetka Jacka.
Protezala se iza niza slijepih ulica od kojih se etvrt sastojala, mjestimice su je presijecali jo ui
5
puteljci koji su spajali druga uska dvorita i druge kue te vodili na vanjske ulice. Jurile smo
nasumce kroz te manje prolaze, izranjale izmeu ograenih zimskih vrtova i spremnica, ili
tronih, ulubljenih kanta za smee i nepreglednih, zamrenih hrpa odbaenih bicikala, na ulice
koje nijedna od nas nikad prije nije vidjela. Za pola sata sam, dakako, bila posve izgubljena, no
Daisy me drala za ruku s posvemanjim povjerenjem, i divila se, vidjela sam, tome kako znam
kamo treba zaokrenuti.
Kad smo izbile na iroki bulevar razdijeljen redom vrba ipkastih kroanja i grana ogoljelih
od zime, ula sam kako pokuava doi do daha. Ovdje su sve kuice u svom prednjem dijelu
imale ostakljene prostorije i, kao prema nekomu udesnom susjedskom sporazumu, svaki je
pojedini prozor svake kue bio ukraen bojom nalik na snijeg, rasprivaem nanesenom u luku.
U Bavarskoj smo, rekoh, a Daisy apne: Ozbiljno?, kao da je to iznenaenje, a i odredite. A
onda je poeo padati pravi snijeg. Da ste vidjeli kako je samo naglo pogledala u nebo, pomislili
biste da sam i snijeg isplanirala. Nakupljao se najprije na travi, a zatim sve bre na ulicama i
plonicima. Nae su stope prve ostavile u njemu tragove. Koraale smo uskom razdjelnicom, pod
tanahnim vrbinim granama na koje se hvatao snijeg, bilo nam je nemogue razluiti je li to ono
uto nebo to se smrauje nad nama ili samo sve deblji svod od drvea obloena snijegom.
Zabacile smo glave i otvorile usta, isplazile jezike, osjeale snjene pahulje u oima i grlu. Kad su
druga djeca poela izlaziti iz kua iza nas i uz ciku nadobudno strugati saonicama po plonicima,
pobjegle smo od njih u trku, gore prema Aveniji Jamaica, gdje su ve svijetlile uline svjetiljke.
Bila je to ona udesna svjetlost rane zime, kad poslijepodne prerano prelazi u elinoplavu no.
Ule smo u prodavaonicu slatkiima na uglu, pred ulazom gdje je ve bilo sklisko od mokrih
tragova cipela, a miris novinskog papira, okoladica i hladnih ogrtaa ljudi koji su upravo pristigli
iz podzemne eljeznice izazvao je u nama osjeaj kao da smo uistinu prevalile dug put.
Za ankom sam nam svakoj kupila po alicu vrue okolade posebnim novcem koji sam
uvijek stavljala u cipelu kad sam putovala eljeznicom s Long Islanda. Bilo je to krasno pie,
pripremljeno s vruom vodom, ne s mlijekom, na vrhu ukraeno tuenim vrhnjem iz posude od
hladna srebra. Bilo nam je poslueno u okrnjenim, poutjelim alicama s tanjuriima, koje su
blago mirisale na kavu njihovi su topli rubovi ugodno suhi i debeli prianjali uz nae usnice. Pijui
pretvarale smo se da govorimo francuski-dobacujui se izmeu sebe rijeju chocolat i grlei
rukama alice poput Europljanki drale laktove na pultu. (Grljenje alica i laktovi na stolu su,
dakako, rekla je Daisy, jo dvije zabrane njezina oca.) Plativi, upitala sam ovjeka na blagajni za
put kui, pravei se kao da samo elim potvrditi ono to ve znam, iako nisam sigurna da bi to
Daisy uope zamijetila. Pokraj stalka za novine stajala je posuda s lizaljkama, s rukom pisanim
natpisom, DVA ZA PET CENTI. Roditelji su je odgojili previe pristojno da bi od mene traila
lizaljku pa sam bez razmiljanja kupila sto komada, odbila uzeti papirnatu vreicu i umjesto toga
potrpala nam ih u depove, u depove hlaa i depove kaputa, a zatim sam, podigavi rub njezina
dempera, napravila jo jedan dep pa napunila i njega.
Kad smo se vratile kui, sve smo ih istovarile na njezinu brau i Bernadette, koji su leali na
podu u dnevnoj sobi i gledali televiziju, onih sat vremena koliko im je bilo doputeno prije
veere. Lizaljke su u omotima bile vlane od snijega, neke od njih i blatne jer su nam bile ispale
na putu kui. Gdje ste to dobile? upitala je Bernadette, ali prije nego to je Daisy mogla
odgovoriti, ja sam rekla: Pronale smo stablo lizaljki. Trebali ste i vi ii s nama. Deki protisnu:
Moe misliti, ali Bernadette nije izdrala a da nas ne obaspe pitanjima o pojedinostima,
suenih oiju, u nevjerici otvorenih tankih usta kroz koja su se vidjeli zubii sitni kao u kuglaste
ribe.
Iz jedne kue na bulevaru, rekla sam. S jedne vrbe. Golema stabla vrbe prepunog lizalica za
svakoga tko eli uzeti. Drvo pripada jednome starom paru, nastavila sam, njihovo je jedino dijete,
mali djeak, sanjao drvo s lizalicama u svome dvoritu one noi kad je umro, tono na dananji
dan prije pedeset godina. Jednom godinje, i samo na taj dan, rekla sam, roditelji mu ostvare elju
i cijelu vrbu okite lizalicama. (A neobino je u tome, rekla sam, to je u njegovu snu i snijeilo pa
tako snijeg padne i svake godine na taj dan, onog asa kad njegovi stari roditelji na stablo ovjese
posljednju lizaljku.) Tada pozovu djecu koja ive u okolici kilometrima nadaleko. udim se to vi
nikad niste uli za to. Starci iznesu vruu okoladu van, na travnjak ispred kue, a djeca skupljaju
lizaljke sa stabla. Zaposle i visoke mukarce da pomau podiui manju djecu meu visoke grane.
6
Jedino pravilo koje postoji jest da smije uzeti onoliko lizalica koliko ih moe ponijeti kui bez
vreica ili torba, ah, i to da branje traje samo jedan sat, od sumraka pa dok se ne spusti no, do
asa kad se pojavi prva zvijezda. Ba kako je protekao i onaj posljednji sat njihova sina na ovom
svijetu, jer je veernja zvijezda na tamnomodrome zimskom nebu bila prvo to je stari par
ugledao kad su prili prozoru u njegovoj sobi samo trenutak nakon to je lijenik prevukao
prekriva preko njegova smirena lia.
Iako je Bernadette sluajui cijelu priu s nepovjerenjem poprijeko gledala, u asu kad sam
zavravala, deki su ve okrenuli lea televizoru. Morat emo ii idue godine, ree potiho Jack
mlai. Ali Bernadette se okomila na Daisy. Je li to istina? strogo je upitala. Daisy je slegnula
uskim ramenima. Na gornjoj joj je usnici ostao trag vrue okolade, a na neukrotivoj kosi na vrhu
glave ocrtavao se tamni krug od otopljena snijega nalik na kapicu. Trebali ste i vi ii, ree ona
ravnoduno, izbjegavajui la. Srce moje malo.
U osam sati moji su roditelji nazvali i rekli mi da u zbog mira u kui morati pozvati
Bernadette da sutra poe s nama, to sam i uinila, na golemo, iako nevoljko iskazano, tetino
zadovoljstvo. Bernadette, dakako, nije hodala s lakoom kao Daisy i ono joj golemo treperavo
drvo u Rockefellerovu Centru nije uspijevalo odvratiti pozornost s promrzlih nonih prstiju. Nisu
je oarale srebrne kugle na rukama ni staklene posude za novac u restoranu sa
samoposluivanjem iz automata. Nije htjela poi kroz svjetinu za upadljivo naminkanom enom
u krznenom kaputu, nesumnjivo jednom od plesaica iz skupine Rockettes, da bi otkrila tajna
vrata na pozornici Music Halla. Takvom se estinom alila na okus peenih kestena koje sam
kupila na tandu u parku da se Daisy i ja vie nismo mogle praviti kako uivamo u njima. Nije
mogla vjerovati da se u Radio City Music Hallu ne prodaju kokice. Nismo je mogle nagovoriti da
skoimo autobusom u centar, samo da vidimo Greenwich Village. U vlaku se cijelim putem
kui alila na trbobolju, a zatim nam je do kraja upropastila cijeli dan zamolivi te veeri mamu
da mi kae kako ju je u neko doba tijekom poslijepodneva posjetila teta. Pretpostavljam da je to
bila svojevrsna isprika zbog toga to je bila onakva gnjavatorica. Ili je to moda bio samo
izgovor. Neto poput molbe za naklonou to je upuuje bie koje se i samo osjea potiteno
zbog sebe, zbog svoje nevesele osobnosti, nepokolebljive inteligencije, krupna lica i udova od
ega nita sama ne bi odabrala da je mogla birati kao to to zbog nje osjeaju i svi ostali.
Rekla sam teti da razumijem i toplo se nasmijeila Bernadetti u pidami, ali kad sam te noi
pozvala Daisy u svoj krevet, ili natrag u njezin vlastiti krevet, sklupala sam se oko njezina sitna
tjeleca i, dok je njezina sestra spavala i patila, obeala sam joj da e mi tog ljeta doi u posjet,
posve sama, na tjedan-dva, ili tri ili etiri koliko joj god otac bude dopustio. Samo nas dvije,
aptala sam. Hoe li biti dovoljno hrabra sjesti posve sama na vlak? U mraku ona je kimnula u
znak odobravanja. Hoe.
Moji su se roditelji preselili na Long Island kad su mi bile dvije godine. Uinili su to zato to
su ve tada znali da sam jedino dijete koje e ikad imati ve su zali u etrdesete godine i da u
biti lijepa. I bila sam, neobino lijepa. Elizabeth Taylor u mladim danima, tonije reeno. (Poslije
sam za ljude s East Enda bila mlada Jackie Kennedy). Plavih oiju i crne kose, punih usana i
blijede puti. Pomalo iznenaujua promjena od onih roaka rie kose i rumenih obraza koji su se
nadvijali nad moj djeji kreveti, nagaajui, kako su nastavili nagaati sve dok nisam zala u
tridesete godine, nisam li ja zapravo dokaz da u obitelji tee i neto francuske krvi. Ali majka je
tvrdila da svoj izgled mogu zahvaliti samo tome to se za mene zauzela sv. Terezija od djeteta
Isusa, moja galska svetica zatitnica to je bio njezin priprost i poboan nain da odagna i ono
njihovo divljenje to potie tatinu, i sumnju da je negdje u nae irsko podrijetlo kapnulo neto
bezbone krvi.
Onakvi kakvi su bili djeca doseljenika, naitani ali nedovoljno obrazovani - moji su roditelji
vidjeli moju budunost samo u svjetlu toga kako u se udati, pa su smatrali da su mi izgledi
ugroeni zbog idovske, irske, poljske, talijanske djece koja su preplavila grad i bliu okolicu,
gdje su si mogli priutiti kuu. Odselili su se zato daleko na Long Island jer su znali da bogati
ljudi ive u udaljenim krajevima Long Islanda, pa makar samo tijekom ljetnih mjeseci, i to to su
me smjestili na mjesto gdje bi me mogao uoiti netko od bogataa za njih je znailo da su mi u
ivotu osigurali sve mogunosti.
Uope nije bilo vano to smo ivjeli u dvosobnoj kui koja je neko bila ribarska kuica, ni
7
to to su nai susjedi, Moranovi, gomilali uloke za krevet s oprugama i automobilske dijelove u
dvoritu, ni to to su i majka i otac morali putovati na posao ak do Riverheada. Biti blizu
bogatih, to je bilo ono emu su teili i zbog tog su me cilja od moje desete godine poticali da se
ljeti javljam na oglase u kojima se trai osoba za uvanje djece ili pomonica, vozili me u lipnju
na razgovore da bi provjerili veliinu kue i bazena te brojnost pomonog osoblja prije nego to
prihvatim posao. Odlazei na te razgovore, koraajui kroz ulazne prolaze visoka stropa koji su
vodili na more ili oko kue do bazena gdje bi gospodarica kue uvijek vitka i ve preplanula
vidjevi da dolazim sputala naoale, zacijelo sam se savreno uklapala u zgodne ljetne snove
lijepih mladih majki s Pete avenije to su ih bile snivale u oujku. Uzeli su me odmah, na prvom
razgovoru, iako mi je bilo samo deset godina, a gospoa Carew je traila tinejderku. Idueg sam
ljeta bila traena ve su me pomno provjerile i ostale mlade majke u Maidstone Clubu i na plai
Main Beach. Lijepa, pametna, napredna u izraavanju, premda tjelesno nerazvijena (jo jedan
plus), odana staromodnim obiajima irskog katolicizma roditelja (koje su oni naslijedili od svojih
roditelja, koji su pak radni vijek proveli sluei upravo ovom soju bogatih Amerikanaca) i,
najbolje od svega, obljubljena meu djecom i kunim ljubimcima.
Ne znam kako to objasniti, nain na koji sam znala postupati s malim biima. Nikad mi nije
ni palo na um da to uope pokuam objasniti. Budui da sam i sama bila dijete kad sam se poela
brinuti za drugu djecu, od samog sam poetka na njih gledala kao na dio svog svijeta, a svoj sam
nadreeni poloaj shvaala jednostavno kao dio prirodnog poretka bila sam meu njima najstarija
(pa makar samo za godinu ili dvije) i bilo je prirodno da me kao takvu oboavaju i veliaju.
Doista o tome nisam razmiljala vie od ovoga. I kad bi se mazno privijali uza me, kad bi djeaci
zaljubljeno sputali glave na moje krilo, a djevojice me moljakale da im dam nositi svoje
prstenje ili da mi poeljaju kosu, osjeala sam kao da tako treba biti. Bila sam Titania meu
svojim vilama (onog ljeta kad mi je bilo trinaest ak sam Kaufmanove klince nazvala Pauina i
Graa, na njihovu beskrajnu radost); a psi, i make, i zeii i skoimii koji su slijedili svoje male
gospodare u svojoj su privrenosti samo inili ono to im je priroda u naemu malom kraljevstvu
nalagala.
Neobino je to, ali upravo mi je moj odnos prema kunim ivotinjama prouzroio vie
nevolja s poslodavcima nego odnos prema djeci jer ako bi se katkad neka majka i znala pretvarati
da je povrijeena to dijete uporno trai moju blizinu kad su ga probudili teki snovi ili je ogreblo
koljeno, oeve je iskreno vrijeala promjena u odanosti njihovih ljubimaca. Posebno se sjeam
jednoga mladog crnog labradora, po imenu Joker, koji se nije odvajao od mene, nije htio ak ni
potrati na plai sa svojim gospodarom koji je doao na vikend, pa ni kad bih ga ja nagovarala,
gurkala ga da ustane apui mu na barunasto uho. Samo je lagano mahnuo repom na zvuk moga
glasa pa mi opet sjeo uz noge na to su se djeca na trijemu ili na prostirci za plau grohotom
nasmijala, a odbaeni je vlasnik ostao zgranut. Idueg sam ljeta prema djeci nekako zakljuila da
je otac isposlovao da vie ne radim kod njih.
Ako je postojao neki trik, neka osobita vjetina zbog koje sam uspijevala u uvanju djece,
bila je to, pretpostavljam, injenica da sam svojim zaduenjima bila ushiena jednako kao i oni
mnome. Iako sam vlastito djetinjstvo provela u svojevrsnom jednostavnom, zdravom
zadovoljstvu, vei sam dio vremena bila sama, kao to to obino i jesu djeca jedinci starijih,
zaposlenih roditelja osobito djeca jedinci starijih roditelja koji ive u selu prepunom kua za ljetni
odmor i ljudi koji tu borave tek privremeno tako je vrijeme koje sam provodila u svojim
obvezama bilo vjerojatno najdulje razdoblje koje sam ikad provela s nekim drugim, a ne s
roditeljima i sama. Zbog toga i nisam morala smiljati igre i zabave za djecu koju sam uvala,
samo sam ih trebala uklopiti u one stalne igre i oblike zabave koje sam ve odavno sama smislila
za sebe.
A tu su bili i Moranovi. Osim jednoga starijeg para koji sam viala samo kad bi me mama
poslala u njihovu kuu sa staklenkom dema od ljiva, koaricom rajica iz naeg vrta ili s neto
plave ribe preostale od oeva ulova, Moranovi su bili nai jedini stalni susjedi. Prema mojim
najranijim sjeanjima, gospodin Moran je u kui ivio sam. Nekako mi se ini da sam tada bila
uvjerena kako je on umirovljeni pomorski kapetan moda je moj otac izvalio na tu temu neku alu
koju sam ja pogreno protumaila (esto je govorio da se gospodinu Moranu uvijek ljulja tlo pod
nogama to je za estogodinje dijete bilo posve dovoljno da ga povee s pomorstvom), ili mi je
8
moda moj ujak Tommy, majin razuzdani mlai brat, ispripovijedao tu priu i ja sam mu
povjerovala (jer ako sam od ikog naslijedila znalaki pristup djeci i ivotinjama, bilo je to
zasigurno od Tommyja). Ili je to bilo jednostavno zbog toga kako je gospodin Moran izgledao bio
je krivonog i mrav poput Popeyea, vjeno s dva dana starom bradom. Njegova je kua bila iza
nae, pod pravim kutom u odnosu na nju, okruena visokom ivicom koja je zaklanjala sve osim
poljunanoga kolnog prilaza i manjeg dijela njegova zaputena travnjaka. Ne sjeam se da sam
ga tada esto viala. ula bih ga katkad kako pjeva s druge strane ivice dok sam se igrala sama u
naem dvoritu iza kue grlenim glasom, keltske narodne pjesme za koje sam mislila da su
mornarske radne pjesmice a gdjekad sam vidjela oca kako avrlja s njim preko nae drvene
ograde ili na molu u luci Three Mile Harbor, gdje su obojica drali amce. Povremeno bi se na
prilazu kui gospodina Morana zaustavio automobil gradske policije doveli bi ga kui, objasnio bi
nam otac, nakon terevenke a dvaput su i moji roditelji morali zvati policiju zbog njega: jednom
kad se u vrijeme veere pojavio na naim vratima rascijepljene usne iz koje je tekla krv; drugi put
kad su ga pronali vani na hladnoi, na travnjaku uz nau kuu, s licem u travi i hlaama
sputenim do glenjeva (pokuali su mi zakloniti oi, ali prekasno, ja sam prije toga ipak nakratko
uspjela ugledati jezivi prizor, golemu blijedu stranjicu mukarca, sablasnu i usamljenu poput
pjeana spruda zimi). Nedugo nakon toga u straaru se doselila ki gospodina Morana, Sondra,
sa svojom obitelji.
Bilo je to one zime prije nego to sam preuzela svoj prvi posao pomonice kod gospoe
Carew. Sondra je bila umjetna plavua onih dana Marilyn Monroe i jayne Mansfield, kad je
bojanje kose u plavo samo po sebi jamilo zanosan izgled. Nosila je kaputi od crne janjee koe
i u naruju je drala bebu, a jo se troje sitne djeice svijetle kose klatilo oko nje. Onoga prvog
dana nije bilo ni traga njihovu ocu. Stigli su u karavanu obloenom drvenom oplatom, koji je
iduih tjedan dana stajao parkiran i neraspakiran uz cestu. S kuhinjskog ih je prozora moja majka
sve vidjela kako stiu, i nije prolo ni sat-dva kad sam izala na naa stranja vrata i naila na ona
tri maliana naikana na drvenoj dasci nae ljuljake na stablu. Iako je zasigurno bio sijeanj ili
veljaa i u zraku se osjeala hladnoa s mora, samo je jedno od njih, djevojica, imalo na sebi
kaputi i kapu. Dva su djeaka bila u gornjem dijelu trenirke i donjem dijelu pidame. Sve troje
imali su arape na rukama, ali nijedno ih nije imalo na nogama, to je postalo i vie nego jasno
kad se jedan od djeaka (Petey, kako se pokazalo), niti desetak sekundi nakon to sam ga
pozdravila, odvie nagnuo preko sjedala ljuljake i pao naglavce na ogoljeno i smrznuto korijenje
stabla.
Potoci krvi koji su tekli preko ruiastog tjemena i razlijevali se kroz kratko oianu, sasvim
svijetlu plavu kosu ostat e za mene zauvijek simbol Moranovih klinaca.
Nitko mi nikad nije platio za njihovo uvanje, ali od tog dana pa nadalje samo sam trebala
izai kroz naa stranja vrata i odjednom bih imala jedno ili vie njih na brizi. Visjeli bi na naoj
ogradi, sve etvero, a na kraju i sve petero, jer bi ih podivljali roditelji izbacili i zakljuali im
kuu, ili bi koje od njih ojaeno sjedilo u naem dvoritu dok bi mu prljavim licem klizile suze,
poesto i krv to bi probila odnekud iz ogrebena lakta, iz ranice od uboda komarca koju bi dijete
eui razgreblo. Dolo je i do toga da sam, kad bih dovela nekog od njih unutra da mu isperem
posjekotinu i prljave ruke i lice, mogla bez pola muke rei kada i gdje je zaradio i sve preostale
oiljke koje sam pronala na njemu.
Sondrin je mu stigao otprilike tjedan dana poslije, neki mutan tip koji je uvijek nekuda
odlazio i vraao se, katkad u tamnim odijelima, katkad u trapericama, katkad, nagaala sam,
preruen u nekog posve drugog ovjeka. Svaala se s njim i sa svojim starim ocem, izmjenjivala s
njima psovke i bacala na njih stvari, a onda bi uz buno kripanje izletjela autom s kolnog prilaza
u bilo koje doba dana ili noi, ostavljajui za sobom djecu ratrkanu na cesti, na naem travnjaku,
na stubama iza nae kue, poput sitnih krhotina rasprenih nakon kakve eksplozije.
Povremeno bi se Moranova djeca pojavila s nekom novom ivotinjom, katkad su to bili
maka ili pas koje bi negdje pronali, s komadom konopca za suenje rublja oko vrata, katkad
kornjaa ili dadevnjak ili tek operjala ptica. I o njima bih, dakako, na kraju ja vodila brigu,
barem dok ne bi pobjegli ili uginuli ili dok po njih ne bi doli njihovi pravi vlasnici. Dvoje ih je
redovito stizalo i odlazilo: Rags, ugav ali sladak malen mjeanac, i Garbage, naranasti prugasti
domai maak.
9
Onog ljeta kad je dola Daisy svoje sam dunosti uvanja djece svela na Floru, dijete slikara,
ali zaradu sam isto tako dodatno popunjavala etanjem nekoliko pasa i uvanjem maaka nekih
ljudi u susjedstvu. S Florom mi je bilo vrlo lako. Bile su joj dvije i pol godine i bila je ponajee
posluna, a imala sam obvezu doi po nju svakog jutra i, za lijepa vremena, odvesti je u kolicima
do plae, dati joj ondje objed, staviti je da odspava pa je ponovno dovesti kui u etiri ili pet sati
kako bi je domaica mogla okupati i staviti u krevet. Kinih sam se dana igrala s njom u njezinoj
sobi ili bih proetala s njom do moje kue, gdje sam je, poput kakve krhke porculanske vaze,
morala drati podalje od dohvata neistih ruku Moranove djece. Bila je sitna za svoje godine,
imala je vrlo malo kose, a majka ju je uvijek odijevala u iroke bijele kompletie, kao bebu s
kakve slike. Majka joj je bila nekakva plesaica ili glumica. Bila je mrava i visoka, na njezinu je
licu bilo neega grubog iljast nos, visoke jagodice i tanka usta, a inae besprijekorna put bila joj
je nekako tmurno hrapava, kao da je vrlo vjeto prekrivala lice betonom. Bila je mlaa od Florina
oca, slikara, dobrih trideset ili etrdeset godina - moda i vie. On je bio neugledan starac, s
naoalama, u hlaama boje zemlje, pognuta dranja. Imao je dugaku bujnu bijelu kosu koja mu
se izdizala nad glavom poput istoga bijelog plamena zadimljene vatre. Mislim da nikad nisam
uspjela dokuiti otkud poinje rasti, ali inilo mi se da mu je kosa vjeno u pokretu, poput
plamena vatre koji su moda raspirivala neprestana previranja njegova umjetnikog mozga. Moji
su rekli da je pravi genij. Slikao je goleme apstrakcije u poput garae velikom ateljeu pokraj kue,
a katkad i vani na ljunku samoga kolnog prilaza. Nisu to bile osobito ivopisne ili zanimljive
slike, ali nainio je i nekoliko crtea Flore i svoje ene koji su visjeli u Florinoj sobi, a oni su bili
dovoljno dobri da me uvjere u to da zapravo zna to radi.
Kad sam prvi put uvala Floru, dao mi je jedan mali rad. Bilo je to jedne veeri u rano
proljee, onog travnja prije nego to je dola Daisy. Pozvali su me u zadnji as jer im je domaica
propustila vlak iz grada, a oni su morali obaviti neki posao (ili mi je tako barem rekla majka, koja
je preuzela telefonski poziv) u Southamptonu. Otac me ostavio pred vratima, a kuharica me
pustila unutra. ekao je enu i crtao, zapravo u dva, tri uurbana, nemarna poteza ugljenom
vrljao na papiru za skiciranje. im bi napravio jedan crte, bacio bi ga na pod pa poeo drugi.
Predstavila sam mu se, a on, nastavivi crtati, ree da e cure odmah doi. Sjedio je postrance za
malenim radnim stolom, prekrienih dugakih nogu, crtao, bacao papir, opet crtao. I dok sam
ekala (sjedila sam na rubu nekog modernog i nepraktinog kaua od bijele koe), on je potroio
valjda pedeset listova papira, a koliko sam sa svog mjesta vidjela, uzorak poteza na svakom je od
njih bio posve jednak. Kad je u sobu doteturala Flora, nije ni glavu podigao da je pogleda, pa ni
onda kad je nagazila na neke od njegovih porazbacanih papira. Bila je u bijeloj spavaici, a tanka
joj je kosica stajala uspravno, ba kao i oeva. Lijepo dijete, na neki svoj neobian nain.
Pokazala sam joj asopis koji sam prelistavala i ona se bez oklijevanja naslonila na moja koljena.
Bila mi je u krilu kad je ula njezina majka (odjevena, koliko se sjeam, u neto elegantno i
pomalo kineski), i dok sam primala uobiajene upute o tome gdje e oni biti i koja svjetla moram
ostaviti upaljena kad Flora bude ila spavati, zamijetila sam da on neprestano crta i baca crtee na
pod. Onda se njegova ena iznenada, bez ijedne rijei prignula i poljubila kerino tjeme, okrenula
dugaak nos prema ulaznim vratima i izala za njim. U jednom sam se asu zapitala hoe li on
uope poi s njom. ak sam pomislila da on moda uope nije mu, nego neki djed koji im je
doao u posjet pa se od mene oekuje da i na njega pazim. Neprestano sam Flori pripovijedala o
slikama u asopisu, odvraajui joj pozornost, nastojei da ne vidi majku kako odlazi, ali
istodobno motrei i njega krajikom oka. Nacrtao je jo nekoliko crtea, a onda je, kao da se
odaziva na neki nepostojei poziv, poput nekoga tko je posve sam u sobi, polagano ustao,
nakratko zastao, zatim se, onako uspravan nagnuo nad stol i jo jednom nacrtao isti motiv. Flora i
ja smo do tada prolistale cijeli asopis, sad me je ve drala za ruku i vukla prema koari s
knjigama iza oeva radnog stola. Podignuo je glavu i ugledao je pa se odsutno nasmijeio, a zatim
je pogledao mene. Skinuo je naoale. Imao je onu krhku, gotovo zguvanu, tanku kou kakvu
viate u starih ljudi. Komad ugljena mu je bio u ruci, zaprljao mu je prste. Meni je uputio osmijeh
neke druge vrste, kotrljajui ugljen izmeu palca i kaiprsta, promatrajui me. Sijeda mu se kosa
lagano pomaknula kao da ju je zahvatio povjetarac. ujem da si dadilja par exellence, rekao je
ne onako kako bih to ja rekla, nego kao netko tko doista govori francuski. Odvratih mu da
jednostavno volim djecu. Polako je kimnuo, kao da je to neki alostan, ali sloen podatak, a onda
10
se, stavljajui naoale, ponovno okrenuo crteu. Potpisao ga je ugljenom pa mi ga pruio, preko
Florine glave. Onda, ponesi to kui i daj uokviriti, ree. Pomoi e ti da svu svoju djecu
koluje na fakultetu. Bio je to sasvim obian crte zavijutak, crta, neto nalik na kokoju nogu
takoer pomalo istonjaki. Papir je, dodue, bio debeo i lijep. Kad je otiao (odlutao prema
vratima kao da je to neki cilj koji je nasumce odabrao, iako sam kad ih je otvorio ugledala prednja
svjetla automobila u kojem je sjedila ona i ula kako motor nestrpljivo radi na mjestu), umetnula
sam ga meu stranice asopisa Life pa odloila na stoli pokraj ulaznih vrata da ga ne zaboravim.
Nisam toliko razmiljala o tome kako e mi pomoi pruiti fakultetsku naobrazbu svojoj djeci
(svoj svojoj djeci), ve o tome kako bi mu bilo neugodno da se ja ne sjetim ponijeti crte kui.
Moe on biti genij, znamenit umjetnik, ovjek iji su potpis i rkarije vrijedni, ali meni je
petnaest godina i lijepa sam, i ni na trenutak nisam posumnjala da sam ja ona koja ovdje uiva
prednost.
Idueg je jutra Flora pitala za mene im se probudila, a onda je zaplakala kad je shvatila da
me vie nema u kui, i tako me njezina popustljiva majka nazvala i pitala bi li htjela povesti Floru
na etnju u kolicima, a zatim me zamolila da je, ako mogu, vodim svakog dana nakon nastave pa
poslije, kad doe ljeto, i tijekom cijelog dana. Ako doe ljeto, rekla je nekako melodramatino,
jer ve je tjednima bilo hladno, vlano i oblano, a njoj je, rekla je, dosadno, dosadno, dosadno u
ovoj zabiti ovako rano u sezoni. U ovoj zabiti, da bi njezin mu mogao raditi. Okrenula je nos
prema mranom ateljeu, gdje su gorjele dvije gole elektrine arulje to su visjele u prozoru i
bacale svjetlost na sumoran kolni prilaz. Bila je ovo nova uporaba te rijei za mene: nikad prije
nisam povezivala crtanje i slikanje s rijeju rad. Svidjela mi se ta zamisao. A poela mi se
sviati i njihova kua koja je bila dugaka i niska i prepuna velikih staklenih prozorskih ploha, i
predivno je mirisala na njezin Chanel i njegov duhan za lulu. Flora mi je ve bila draga.
Moji roditelji nisu bili nimalo zadovoljni ovim dogovorom jer on nije pruao onoliko
mogunosti za druenje s bogatim dekima, s dobrim prilikama, kao rad u kui burzovnih
posrednika, odvjetnika ili plastinih kirurga, ali podsjetila sam ih da dolazi Daisy i da to znai da
u, budem li provodila dan s Florom, moi biti i s Daisy, u suprotnom bi zbog mojih uobiajenih
poslova pomonice Daisy morala biti sama sve dok se ne vratim. Jadna je Daisy, rekoh, zasluila
lijepo ljeto, za promjenu, a moja majka - kojoj je saaljenje prema Daisy izvrsno sluilo kao
sredstvo da izrazi negodovanje prema sestri mog oca - zakoluta oima i ponovi: Jadna Daisy i
tijek mog ljeta bio je odreen.
Prvo to moramo uiniti za tebe, rekoh Daisy, nije da ti raspakiramo odjeu, nego da je
zapravo izvadimo iz omota. Sjela je na pod pokraj mene, ispruila tanke noge da bismo se obje
mogle diviti tvrdim ruiastim cipelama. Pokuala sam je nagovoriti da ih ne nosi s arapama jer,
napokon, ljeto je, rekla sam, ali ona je stidljivo ustrajala na tome da su joj cipele s arapama
udobnije. Vidjela sam kako se presijavaju na sunevoj svjetlosti u mojoj sobi, pomalo metalno-
plave ispod one ruiaste boje, a kad sam joj na to skrenula pozornost, rekla je ozareno da to prije
nije zamijetila. Vjerojatno toga prije nije ni bilo, rekla sam joj. Tihim glasom upitala me to to
mislim: Mijenjaju se, odgovorila sam bez razmiljanja. Nisu to vie one iste cipele kakve su
bile kad si ih pronala u trgovini Great Eastern. Nisu to ni one iste cipele koje ti je mama jutros
stavila u koveg. Pretvaraju se u neto drugo. Jo ne znam u to. Morat emo priekati pa vidjeti.
Moda e kad bude odlazila kui biti potpuno plave ili ak srebrne. Moda e ovi kamenii,
nagnula sam se i lagano lupnula prstom o jedan od tirkiznih poludragulja zalijepljenih na jeftinu
kou, postati pravi.
Razvrstala sam njezinu odjeu i posloila je na hrpice - etvere kratke hlaice, tri teniska
dresa, trietvrt hlae za vonju biciklom, donje rublje, pidama - pa sve jedno po jedno razmotala,
vadei pribadae i komadie kartona neobinih oblika. Dala sam joj da svaki komad odjee
isproba i sa zaprepatenjem otkrila ne samo to da e svaki kompleti trebati izglaati kako bi
nestali nabori od tvornike izrade i pakiranja, nego i da joj je svaki prevelik barem za jedan ili dva
broja. Ogledao se u ovome nain na koji razmilja teta Peg, bio je to dokaz da joj je ogorenje
zbog ivotnih nepravdi proimalo sve postupke. Nije htjela poslati svoje srednje dijete napuhanim
Hamptonima na ljetne praznike s kovegom punim stvari koje je naslijedila od Bernadette. A, ne.
(U mislima sam je ula kako to govori tetku Jacku za njihovim kuhinjskim stolom, uz njegov
11
omiljeni desert, vonu salatu s kandiranim voem, posutu komadiima spuvasta slatkia od
bijelog sljeza). A, ne, ne. Daisy e ii onamo s novom odjeom, jo u omotima. No isto tako nije
htjela da ja i moji roditelji smetnemo s uma kako za policajca iz Odjela za ouvanje reda i mira u
javnom prijevozu s osmero djece ivot nije lak, ni priblino tako lagan kao za zaposleni par s
keri jedinicom, da luksuzi poput kratkih hlaica za jednu sezonu, kupljenih s polica, ne iz koara,
jednostavno nisu sueni ovoj tako marljivoj obitelji radnih ljudi. Onaj je napjev jadna Daisy
nesumnjivo imao i svoje dobre strane jedna gladna usta manje tijekom nekoliko ljetnih tjedana,
primjerice, jedno dijete manje o kojemu treba voditi brigu ali unato tome to je ivjela
muenikim i siromanim ivotom, teta Peg je htjela svoje dijete obiljeiti dokazima kako o svom
dostojanstvu tako i o praktinosti.
Jadna Daisy stajala je u mojoj sobi u svojim ruiastim cipelama i zakaila palce o ovjeene
izreze za ruke na haljinici za tenis bez rukava, kao to Mr. Green Jeans na televiziji potee svoje
naramenice. Malo je prevelika, rekla je i nasmijala se sama sebi, vidjevi kako joj plisirani rub
haljine see gotovo do koljena. Ispod bijele mjeavine poliestera i pamuka, od ega je bila jeftina
haljinica, vidjela sam njezin mravi prsni ko s tamnim udubinama i ruiastim bradavicama te
gotovo prozirnim sjajem. Iako je bila ve u osmoj godini, oko njezine se koe irila neobina, na
svjetlo nenaviknuta aura kakva obavija tek roeno dijete. Ostavimo je za Bernadette, rekla sam
i ustala. Doi, Daisy Mae, pozvala sam je.
Naa je kua bila tako malena da su obje spavae sobe vodile izravno u dnevnu sobu, a
mjesto gdje je strop u dnevnoj sobi bio sputen da bi se tu moglo smjestiti stubite za tavan
ocrtavalo je rubove prostora blagovaonice. Prava ribarska kuica sagraena potkraj 19. stoljea,
tako su nam rekli, s jednim kaminom od kamena i podovima od irokih drvenih dasaka te, u
gornjem dijelu, s tavanom na kojem se osjeao miris cedrovine i kuglica naftalina i praine, a za
sunanih dana poput ovoga, zadah ugrijana starog drveta. Stube koje su vodile na tavan bile su
strme i malo zakrivljene pri vrhu i dnu, i kad sam stigla do vrha i nagnula se dolje htijui je uzeti
za ruku, osjetila sam kako Daisy drhturi. Doepavi se posljednjih dviju stuba, povukla je ruku od
mene i nekako se etveronoke uzverala na tavanski pod, tek neznatno struui pritom onim
ruiastim cipelama po podu. Kad je uvidjela da je ispod nje siguran, vrst pod a onaj ulaz sa
stubita na tavan na dobroj udaljenosti, okrenula se i sjela rairenih nogu kao da se ovdje nala jer
je odnekud pala, a ne zato to se popela. Jesi dobro? upitah je i malo se nasmijah, tek da ublaim
njezin strah. Kimnula je teko diui, ona prevelika haljina sad se rasprostrla oko nje poput
kunog ogrtaa. Dobro sam, odgovorila je blago.
Taj mi je tavan bio najdrae mjesto u kui - a voljela sam svaki njezin kutak, jo onda. Sav je
bio u kosim krovnim gredama, prepun pradavnih blaga i odbljesaka suneva svjetla to je
dopiralo kroza zidove i onaj jedan maleni prozor. Dva su stara eljezna kreveta koja su pripadala
jo roditeljima moje majke stajala pod jednom strehom, na njima su bila dva prastara proivena
prekrivaa i dva pomalo isluena jastuka od perja naa gostinjska soba, tako je to nazvala majka
(moj ujak Tommy bio je jedini gost koji je u njoj ikad boravio). Bio je tu jedan troan stolac iz
vremena kraljice Anne, neke staromodne svjetiljke sa sjenilima ukraenim resicama. Nizak ormar
s dubokim ladicama. Veliko uspravno zrcalo u prirodnoj veliini. Golemi okovani putni koveg
koji se otvara postrance. Oev vojniki sandui na kojem su preko ablone bili ispisani njegovo
ime i in, s poutjelom naljepnicom za prtljagu s broda Queen Mary. Bilo je tu nekoliko
zamotanih sagova, nekoliko antiknih vreva i lavora. Kutije sa starim fotografijama, boinim
ukrasima, asopisima i knjigama. Moj rasklopljeni djeji kreveti. Moja crna djeja kolica
prekrivena starom plahticom. Moja blijedoplava klackalica, moj konji za njihanje. Tavan
opremljen kao prava pozornica u svakom smislu. Moja pozornica.
Pod drugom je strehom bila dugaka metalna ipka s naim zimskim kaputima u platnenim
ormarima, a du preostaloga njezina dijela bio je nanizan cijeli moj ivot kroz odjeu. Majka je
sve moje haljine i gornje dijelove odjee pa uske hlae, suknje i kratke hlaice posloila
kronolokim redom po duini ipke, i tako je iza oeva ogrtaa stajala suknja moje kolske odore
iz katolike kole, odbaena prije samo tjedan dana kad su poeli ljetni praznici, bluze i demperi
koji pripadaju odori, haljina i kaput za Uskrs, zelena koulja koju sam nosila za proslavu Dana sv.
Patricka, moja barunasta boina haljina, jesenske suknje sa kotskim uzorkom i veste na
kopanje, nakon toga sve ono to sam prerasla od prolog ljeta, pa moja odora iz prvog razreda
12
gimnazije, jo jedna uskrsna haljina i tako dalje. Sve je bilo dovoljno uredno poslagano daje
moglo posluiti kao pravi skup dokaza, i samo sam trebala odbrojiti rukave barunastih haljina ili
ramenih dijelova svojih uskrsnih kaputa ute, zelene, ruiaste ili plave boje da bih znala tono
gdje trebam potraiti neto za Daisy.
Izvukla sam prvu haljinu koje se sjeam, bijelu s blijedoutim cvjetovima i irokom zelenom
vrpcom od velura oko struka, s rukaviima nabranim u poluloptu i ljupkim ovratnikom, bogatom
suknjom. Daisy je jo sjedila na podu, ali kad sam joj pruila haljinu, polagano je ustala, oprezno
dokoraala k meni preko toplih, izlizanih podnih dasaka, kao da jo nije sigurna ima li u njih
povjerenja. Kleknuvi pred nju, otkopala sam joj haljinu za tenis i svukla joj je preko ramena.
Ruke gore, rekla sam i prebacila joj moju staru haljinu preko glave. Okrenula sam je i
zakopala odostraga pa zavezala vrpcu. Prekrasno, rekoh ponovno je okreui, i doista je bila:
one boje, uta, bijela i zelena, i njezini zarumenjeni obrazi i svijetlocrvena kosa.
Mogla bih je odjenuti za crkvu u nedjelju, rekla je, pomalo bez daha. A ja sam opet upitala:
Zato ekati do nedjelje?
Pokazala sam joj odjeu koju sam nosila kao beba, na sasvim drugom kraju duge ipke. Male
haljinice na vjealicama, na polici ispod njih kutije s demperima i papuicama pa ak i neto
iznoenih platnenih pelena, sve umotano u tanki prozirni papir, pritisnuto komadima cedrovine.
Prinijela sam kutiju njezinu nosu i ponudila joj da omirie. Nije li to neto osobito, to to sva
moja djeja odjea odie ovim mirisom? Kao da me roditelji uope nisu donijeli iz bolnice, ve iz
neke stoljetne ume. Pronali me na kakvu leaju od mahovine, uurenu meu korijenjem
starog drveta. Kako neobino, rekla sam zagonetno, i osjetila kako je volim zbog toga to me
onako promatra, otvorenih usta i sjajnih oiju. Spustila sam poklopac na kutiju i turnula kutiju
natrag na policu.
Sjea li se ti neega, Daisy Mae? upitah je. Iz vremena prije nego to si se rodila?
Razmiljala je asak pa rekla da misli da se ne sjea.
Ne sjea se Boga? Ili raja? Ili anela? Ili druge djece koja su ekala da se rode?
Skupila je obrve. Mislim da ne, ree.
Ne sjea se da si se nala s Kevinom, (jednim od njezine mlae brae), ili Brianom ili
Patrickom, (s drugom braom), prije nego to ste svi roeni?
Odmahnula je glavom.
Trebala bi se pokuati sjetiti, rekoh joj. Samo ti je osam godina. Ja sam se sve do prije
nekoliko godina sjeala mnogo toga. Morala bi malo vie razmisliti o tome pa e vidjeti to e
sve isplivati.
Ispriala sam joj kako se sjeam imena Robert Emmet. Rekla sam da sam jednom, vjerojatno
kad sam bila otprilike njezinih godina, pitala mamu tko je Robert Emmet, a ona mi je nakon duge
utnje rekla da je to jedan irski rodoljub koji je bio osobito drag njezinu ocu. Ja sam na to rekla da
nije, da je bio maleni djeai, beba o kojoj sam priala. Mala beba jo u djejem jastuku. To je
taj Robbert Emmet o kojem sam govorila.
Poslije sam otkrila da je majka prije mene imala jo jedno dijete koje je umrlo upravo u asu
kad je dolazilo na svijet i koje je bolniarka u raaonici krstila imenom Robert Emmet, zato to je
to predloio moj djed kad su za ime upitali mog oca, a on nije bio u stanju rei nita.
Oito je, rekoh, da smo se moj brat i ja sreli i jedno drugom rekli svoja imena, u nekom asu
izmeu njegova i mog roenja. Nakratko sam ugledala i svog djeda, u to sam sigurna, ali to
sjeanje nije bilo tako jasno.
Prila sam starome toaletnom stoliu i izvukla donju ladicu. Unutra su bile poredane brojne
kutije za cipele, a u jednoj od njih majka je drala stari pribor za brijanje koji je pripadao njezinu
ocu: alica omotana u svileni papir, etkica, dugaka tanka britva. Smea boica s lovorovom
vodicom i plutenim epom, na njezinoj naljepnici umrljana i poutjela sliica palme i plae.
Izvadila sam boicu i pokazala je Daisy. Izvukla sam ep.
Boca je bila prazna, ali unutra je jo bilo neto mirisa. I opet sam joj rekla da pomirii.
Nagnula se naprijed i duboko udahnula.
Sjeam se da sam osjetila isti taj miris, rekla sam joj, malo prije svog roenja. Mislim da smo
moj djed i ja zacijelo proli jedan pokraj drugog, on na odlasku, ja na dolasku - on je umro u
oujku, ja sam roena u travnju. Mislim da sam taj miris zasigurno osjetila kad se nadvio nad
13
mene i u prolazu me pogladio po glavi.
Stavila sam ep natrag i vratila bocu u kutiju.
To je ono, rekla sam, ega mislim da se sjeam.
Pogledala sam Daisy. Kimala je glavom, podignutih obrva, usana izvijenih prema dolje, kao
da razmilja o svemu ovome i zakljuuje da je vrlo razumno, vrlo vjerojatno. Uivala sam u tome
kako izgleda u mojoj staroj haljini, u svojim ruiastim cipelama i arapama, pa sam je podignula
u zrak i okrenula nekoliko puta, a zatim je ponovno posjela. Vraajui se prema ipki s odjeom
ispriala sam joj kako moj ujak Tommy spava ovdje kad god doe u posjet, i kako bi uvijek prije
nego to bi se uspeo stubama rekao: Ako vidim duha, prenijet u mu tvoje pozdrave.
Rekla sam joj da je katkad priao kako se stari ribar koji je sagradio ovu kuu pojavljivao
nou, jednostavno je stajao ondje pokraj prozora, gledao van i puio lulu. Prvi put je ujak Tommy
rekao. Mogu li vam pomoi, gospodine? A ovjek se samo neznatno okrenuo i mahnuo rukom
iza lea pa rekao: Ne, ne. Ne, hvala", glasom tako stegnutim od snanih osjeaja da ujak Tommy
nije vie nita pitao, samo je promatrao starca kako zuri kroz prozor i pui, sve dok nije ponovno
zaspao.
Jednom ga je upitao: Mogu li vam ponuditi stolac, gospodine? A ovjek je i opet odmahnuo
i rekao: Ne, ne. No idueg je jutra ujak Tommy ipak primaknuo stolac prozoru i bio je vrlo
sretan kad se tijekom sljedee noi probudio i ugledao starca kako sjedi na njemu, oputen,
prekrienih nogu. A da sve bude jo udnije, pripovijedao je ujak Tommy, u krilu mu je bio
maleni usnuli djeak.
Tko je to bio? pitala je Daisy.
Slegnuh ramenima. Tko zna?
Izvadila sam ljetnu haljinu kockasta uzorka, crveno-plavu, bez rukava, s vrpcama koje je
trebalo svezati na ramenima. I ova je slatka, rekoh. Pa jo jednu bijelu vezenu haljinu. I par
ruiastih hlaa do listova koje e joj pristajati uz cipele. Moda emo jedne noi prespavati
ovdje gore, rekoh. Ti i ja.
Naas je oklijevala, a onda prozborila: Dobro, pogledavajui haljinu koju sam prislonila o
nju.
Kako se ini, jedini duh kojeg emo vidjeti bit u ja, ali tvojih godina, rekla sam. Doi u
pogledati tko to nosi moju staru odjeu.
Prije nego to smo opet krenule dolje, rekla sam joj da izuje cipele ako se zbog stuba osjea
nelagodno.
Odmahnula je glavom. Dobro mi je, rekla je.
Pola sam ispred nje, s odjeom na vjealicama prebaenom preko ruke, okretala se na svakoj
stubi i provjeravala je li s njom sve u redu. Nije bilo nikakve ograde, pa se objema rukama
priljubila uza zid i silazila tako sporo i s takvim strahom i oprezom da biste pomislili kako hoda
po rubu kakve izboine na kui.
Boji se visine, Daisy Mae? upitala sam je kad smo ve prevalile pola puta.
Odmahnula je glavom. Nije htjela odvojiti pogled od stuba, ili ruba moje stare haljine ili
ruiastih cipela koje su zbog drvenih peta i skliskih sivkastosmeih potplata glasno udarale o
svaku izlizanu stubu. Samo se bojim da u pasti, rekla je.
Svako sam se jutro budila na zvuk glasova mojih roditelja, koji su prodirali kroza zid iza mog
kreveta. Spavali su u krevetima u paru s uzglavljima od podstavljene i proivene koe, izmeu
kojih je stajao jedan noni ormari, a njihovi su glasovi u tim prvim trenucima dana bili prigueni
i razgovorljivi. Neko sam vrijeme zamiljala da to oni jednostavno pripovijedaju jedno drugome o
svojim snovima, te da bi na isti takav suhoparan nain mogli prenositi jedno drugome i
pojedinosti nekog obinog i nezanimljivog obilaska trnice. Ne tvrdim da sam to razumjela: zbog
ega nikad nisu spavali u istom krevetu, ali svako bi jutro poeli razmjenjivanjem misli kao da
dijele istu pamet. Zidne tapete u mojoj sobi, a i njihovoj, bile su pune utih rua, poput ake
krupnih utih rua koje su se, dok sam zurila i oslukivala njihov razgovor i pokuavala
odgonetnuti to to govore, pretvarale u uta, poput ake velika, lica smeuranih beba, nacerenih
nakazica i preplaenih anela uvara, zborskih djeaka nalienih ratnim bojama, s rastvorenim
ovalnim ustima.
14
Moji su roditelji ustajali u pet, oprali se pa pojeli zajutrak, i najee bi ve izali iz kue do
est sati. Tijekom kolske godine polazila sam s njima, oni bi me ostavili kod asnih sestara u
mojoj koli udaljenoj tridesetak kilometara zapadno u biti privatnoj koli internatskog tipa za
keri bogatih Azijaca i Junoamerikanaca, u koju je jedva primljeno nas nekoliko dnevnih
uenika, da se zadovolji mjesno stanovnitvo - ali ljeti je kua bila moja. Bilo je tako gotovo
otkad pamtim, premda je postojalo jedno razdoblje, prije negoli sam pola u kolu, mislim, kad se
u tu jutarnju strku prije nego to bi moji roditelji otili na posao umijeala i stara gospoa Tuohey,
umijeala poput one liice eera koju je moja majka uvijek u urbi stavljala u crni aj koji je
kuhala sebi i ocu. ak i prije nego to sam stasala za kolu, gospoa Tuohey se svodila na kretnju,
uglavnom neko premiljanje, i brzo bi se rasplinula u nepreglednoj osami male kue i mojoj veoj
sklonosti prema samoj kui. Jadna je ena, blijeda i krhka sitna udovica koja je ivjela u selu,
ponajee provela dan na prvome mjestu na koje je sjela kad bi je otac doveo, kao da je sama tek
neki duh.
Voljela sam tu kuu, kako sam ve rekla, i voljela sam je osobito onih ljetnih jutara kad je
sunce obasjavalo kuhinju i sobe, a u dnevnoj se sobi zadralo prohladno i vlano i s nekim
mirisom u zraku koji se irio iz staroga kamenog ognjita, nalik na miris tek nastanjene pilje.
Prola bih kroz nju bosa i ula u kuhinju gdje su moji roditelji jedui slaninu i jaja nastavili isti
onaj razgovor koji je tekao kao da se dobacuju loptom amotamo, razgovor usputan i bezlian, koji
su vodili sve otkako bi ujutro doli k sebi. Kad bi me ugledali, otac bi izvukao trei stolac, a
majka ustala po jo jedan tanjur, kao da sam neki neoekivani gost. Natoila bi mi malo aja koji
je skuhala samo za njih dvoje i posula ga odozgo s malo eera, a ja bih za to vrijeme uzela
komadi prepeenca ili slanine s tanjura izmeu njih. Oni bi zatim nastavili razgovor, samo mi
povremeno upuujui rijedvije, kao da mi dobacuju usputni pogled. Nastojali su govoriti tiho,
kao da ja jo spavam, i uvijek su, tako mi se inilo, pomalo odvraali pogled.
Vjerujem da su moji roditelji u to vrijeme postali pomalo oprezni sa mnom. Nisu bili na
oprezu tek zbog tjelesnih promjena, zbog dugih, bosih nogu koje sam znala podvui pod bradu
dok sam grickala prepeenac oblikujui neobine likove, ili zbog sve irih ramena pod majicom,
raspupalih grudi, zbog toga kako se moja djetinja ljepota kojoj su se mogli diviti s lakoom hitro
mijenjala u neto mravije i izraajnije i svakako mnogo sloenije, ve su isto tako budno
iekivali i ono vrijeme, koje se prema njihovu vjerovanju vrlo brzo pribliavalo, kad e im se
ispuniti san to su ga njegovali za mene - da u se uklopiti u onaj svijet u koji su me uz toliko
muka nastojali ukljuiti.
Vjerojatno je ironino za njihove ambicije u vezi sa mnom, njihov odgoj i shvaanje njih
samih to me nisu mogli u potpunosti doivjeti kao dio toga sretnijeg svijeta bogatih ljudi i
navodnih genija ako ja istodobno ne shvatim da oni nisu dio tog svijeta. Da bi im najveu potvrdu
da sam doista prela u bolji sloj drutva pruio moj prezir prema onome niem sloju kojemu oni
pripadaju.
Bili su dragi ljudi, i otac i majka, ali upravo zato to su tako ivo zamiljali moj uspon, zato
to su bili potpuno uvjereni daje moj uspjeh neizbjean, smetalo im je ono to su vidjeli kao
posljedice toga ljeta kad mi je bilo petnaest godina i jo nisam pripadala nijednoj drutvenoj
sredini osim vlastitoj. Okreui se od mene u oekivanju da u se ja okrenuti od njih, ostavljali su
me tog ljeta samu mnogo ee nego ikad prije.
Kad su otili na posao, uzela sam breskvu iz zdjele s voem na radnoj plohi u kuhinji i
ponovno prela dnevnu sobu. Na je prednji trijem bio kratak i etvrtasta oblika, daske na podu
premazane sjajnom sivom bojom, a ukrasi i ograda bili su bijeli i vlani u to doba jutra. Sjela sam
na stube s novinama i knjigom, mojim tivom za to ljeto. Sa svake strane trijema rasli su grmovi
ljiljana, oeve dalije du cijele drvene ograde. Preko uske neasfaltirane ceste bila je samo visoka
ivica, tamnozeleno nepromoivo platno protezalo se duinom ulice s namjerom da se skrije
sjenica s druge strane, ali zbog njega je i naa kua izgledala kao da je jedina nastanjena ili moda
kao jedina kua (a mi jedina obitelj) u kojoj su ljudi dovoljno hrabri da ive izloeni pogledima
stranaca. Proitala sam novine i pojela breskvu pa bacila koticu u travu. Spustila sam se niz tri
stube do grma s ljiljanima, protresla im grane i pohvatala kapljice rose koje su popadale na moj
dlan pa istrljala ljepljiv sok s ruku. Zatim sam podigla lice uvis i zatvorila oi pa ponovno stresla
grane da bih s usana uklonila breskvin sok. Rosa je bila hladna unato sunevoj svjetlosti to je
15
ve poela upirati u lie i ja podigoh kosu i, savivi se pod granama, osjetih sunce na potiljku.
Stresla sam glavom i tako zanjihala i grm, i osjetila kako mi je kapljica rose pod kouljom
kliznula niz kraljenicu. Jedna mi se grana zaplela u kosu dok sam se uspravljala i kad sam
posegnula za njom, osjetila sam kako mi se utiskuje u tjeme, kao da mi se neki koati prst sputa
niz stranji dio glave. Primakla sam joj se, malo se odmakla pa joj opet prila i nedvojbeno jo
jae zamrsila kosu, ali sam uivala u tome kako me epala, kako me njeno pritisnula i zagrebla.
Okrenula sam se pod granom, zabacila glavu unatrag, zaronila ramenima u zeleno lie svijajui
se u luku poput make, osjeajui vlanost majice, kapljice rose rasprene na mojim rukama.
Prola sam prstima kroz kosu, od sljepoonica do vrha glave, i pronala onu ilavu granu koja me
zakvaila. Njeno sam je se oslobodila i koraknula od nje, a rijei za kojima sam u mislima
tragala bile su u depnoj knjizi na stepenici: Poalji mi odnekle neku divnu ljubav jer u inae
umrijeti.
Zatresla sam rub majice, podigla ga i izvrnula, ne zato to je bio mokar, nego zato to sam
htjela osjetiti jutarnje sunce na trbuhu. Bila bih je skinula do kraja da sam imala hrabrosti. Stresla
sam kosu pa je zavinula straga na vratu. Dlanovima sam otrla rosu s ruku pa krenula kroz travu i
sunce prema stranjem dijelu kue, gdje se pod prozorima obiju spavaonica prostirala ivica.
Zakoraila sam iza nje, utonula bosim nogama u meku, vlanu zemlju, i kod svog se prozora
nagnula prema prozorskoj dasci. Prislonila sam usne na zatitnu mreu, na mjestu gdje je prozor
bio podignut, udahnula njezin metalni okus i rekla: Margaret Mary Daisy Mae, hoe li ve
jednom ustati?
Kroz jedva prozirnu mreu vidjela sam je kako se mie u mom krevetu pa, zastavi samo
naas, naglo sjeda uspravna i ogleda se oko sebe. Pritisnuh usne na mreu. Okus breskve jo mi je
bio negdje pri dnu jezika. Imamo posla, rekla sam joj, a ona protrlja oi i jo omamljena
odvrati: Budna sam.
mugnula sam iza ivice pa unutra kroz stranja vrata. U smonici je bilo peciva pa sam joj
ugrijala jedno i namazala ga maslacem i majinim demom od ljiva. Natoila sam joj sok i
upravo sam to dvoje nosila k njoj kadli se pojavila iz moje sobe, u haljini s cvjetiima i svojim
bijelim arapama u ruiastim cipelama, zamrene kose i tako blijede puti kao da je od neega ne
mnogo vreg od prozrane pamune tkanine majinih ljetnih zavjesa. Poloila sam au i
tanjuri na stol u blagovaonici. Jesi dobro, Daisy Mae? upitala sam je, a ona je kimnula i
posluno sjela. Samo sam pospana, ree. Promatrala sam je dok je jela. Jela je suzdrano, jednu
je ruku i ubrus drala u krilu, odgrizala je komadi po komadi i oprezno vakala zatvorenih usta.
Nakon svakog gutljaja soka od narane dotaknula bi ubrus usnama. Sva ona uglaenost koju je
tetak Jack zahtijevao za stolom od ultrapasa u pretrpanoj kuhinji, u onoj pretrpanoj kui gdje sam
ga vidjela kako za dorukom sjedi na elu stola s pitoljem i futrolom Policijskog odjela za
ouvanje reda i mira u javnom prijevozu koja mu je jo od prole noi ostala na bokovima. Uzela
sam drugu polovicu peciva, presavinula je napola i upitala: Ti ovo nikad ne radi?
Odmahnula je glavom. Oi su joj bile umorne. Pokazala sam joj mjesto gdje je pecivo bilo
presavinuto. Zagrizi ovdje, rekla sam joj i ona je zagrizla, a zatim sam joj pokazala okruglu
rupu koju je nainila u sredini. Rekoh joj neka podigne kaiprst pa joj nataknuh pecivo na nj,
poput nekog prevelikog prstena. Sad ga moe ponijeti sa sobom, rekoh. I grickati ga cijelog
dana. Podigla sam njezin tanjur i au pa ih, na putu prema stranjim vratima, ostavila na pultu u
kuhinji. Najprije moram izvesti psa Kaufmanovih, rekla sam joj. A onda psa Richardsonovih.
Zatim emo, kad poemo po Floru, usput nahraniti make kod Clarkeovih. Kad smo prole kroz
vrata ograde iza kue, uzela sam je za ruku. Na drugoj je i dalje pokuavala odrati pecivo. U kui
Moranovih sve je bilo tiho dok smo prolazile pokraj nje, kapci na prozorima prednje sobe bili su
samo djelomice i nejednako pozatvarani, pridajui kui onaj udan, glup izgled osobe koja spava
s jednim staklenastim okom napola otvorenim. Na travi je leao zahrao neunitiv izvanbrodski
motor, pokraj njega neka velika zgnjeena kartonska kutija, odbaeno crijevo za vodu uz ispuhani
plitak djeji bazeni, porazbacani dijelovi igraaka, nekoliko bicikala, par bijelih djejih mukih
gaica visio je sa ivice i izgledao tono poput rasprsla balona. Osjeala sam zahvalnost to jo
nigdje nije bilo i Moranovih klinaca. Htjela sam da Daisy ovog jutra bude jedino dijete.
Hodale smo sredinom ceste i zajedno pjevale pjesmicu iz Disneyevog crtica, maui rukama
natrag i naprijed sve dok nije izgubila ravnoteu u onim ruiastim cipelama pa sam je morala
16
povui za ruku da ne ogrebe koljeno to, dakako, nije bilo teko; bila je tako lagana da bih je s
lakoom mogla podii iznad glave. Neto od jueranjeg straha preletjelo je njezinim licem kad je
dola k sebi, no uspjela sam je ponovno nasmijati rekavi: Jesi se dobro provela u zraku? Sunce
je sada ve bilo posve visoko iznad drvea, ptice su u njima marljivo vrgoljile. Sa smeih,
krumpirom zasaenih polja i zelenih travnjaka na veim se imanjima jo podizalo neto
izmaglice, a oni malobrojni ljudi koji su prolazili pokraj nas u automobilima dobroduno su nam
domahivali. Posvuda je bilo jo dovoljno zeeva da Daisy ostane zauvijek oarana.
Dosad sam izostavljala iz ove prie, pa i iz vlastita sjeanja veim dijelom, onu jesen i zimu
koje su bile pred jadnom Daisy jer to, iako bi mogla biti bit prie, uope nije razlog zbog kojeg
sve pripovijedam, ve je to ono jutro koje je spomenula na telefonu jo onda u Queens Villageu,
krajem veljae ono jutro kad smo vidjele sve zeeve, rekla je. Ono jutro kad je na prstu, poput
prstena s granatom, nosila okruglo pecivo namazano demom od ljiva. Sve dok ga Red Rover
nije pojeo. Ono jutro u lipnju.
Kua Kaufmanovih bila je prilino skromna, prizemna kua s krovom od cedrove indre, sa
zavojitim poljunenim kolnim prilazom i bijelim kapcima na prozorima i zelenim sanducima za
cvijee i crvenom fasadom. Kod njih sam bila pomonica prije dva ljeta, kad sam njihovim
blizancima, Colbyju i Patriciji, dala nadimke Pauina i Graa. Prolo su ljeto proveli sa svojom
majkom u Europi (moja je pak majka, s pravom, posumnjala da je to zbog rastave), a ove su
godine trebali ii u djeji kamp do kolovoza. No otac im je bio ovdje tijekom ljeta i on je bio taj
koji je nazvao i pitao mogu li mu pomoi oko pasa tri dana u tjednu kad on bude u gradu. Bio je
drag ovjek, nizak, proelav idov, mnogo prijazniji od svoje (sada bive) ene plavue,
prezbiterijanke koja nosi odjeu od madrasa marke Brooks Brothers.
Jednog poslijepodneva kad sam ondje radila, dok smo sjedili za stolom pokraj bazena netom
se vrativi s plae, on se odjednom nagnuo prema meni i prislonio podlakticu uz moju. Ja sam u
krilu drala napola usnule blizance umotane u runike za plau, no oboje su se poeli boriti da
vide to im to otac radi. Pogledaj ovo, ree on. Ruka mu je bila izrazito preplanula, obrasla
gustim crnim dlakama, moja je bila blijedocrvena, kao i obino nakon plae. Jesmo li to mi
danas proveli dan pod istim suncem? upitao je. Zatim se nadvio nad mene i izvukao tanke,
zlataste djeje ruice iz runika, i kako smo se trudili poredati svih naih osam ruku jednu do
druge, kleknuo pred mene, golim grudima okrznuvi rahlo moja koljena, pa nas sve nekako
obgrlio. Zapodjenula se rasprava o tome koji je od blizanaca tamniji ja sam odmah proglaena
najmanje preplanulom, a njihov otac ponajvie i oni pozvae njihovu majku da donese odluujui
glas. Upravo je iskoraila iz kuice uz bazen. Ve se istuirala, na sebi je imala kimono od lagane
pamune tkanine s naborima i prugaste papue, a oko glave runik ovijen kao turban. Prila nam
je i sagnula se pa i sama prinijela ruku arolikom nizu. Bila je lijepe nijanse, neto svjetlija od
djejih ruku, tamnija od moje. Koa joj je bila glatka i svjetlucava, mirisala je na limun. Zadrala
ju je tu tek jedan as na trenutak joj se rastvorio haljetak i vidjela sam pauinaste bijele oiljke na
njezinim preplanulim prsima a onda je, ne proglasivi pobjednika, ustala i rekla muu, koji je
grudima jo prianjao uz moja koljena: Mogu li, molim te, razgovarati s tobom?
Dr. Kaufman se nagnuo preko mog krila i poljubio svakom djetetu ruicu. Oboje ste
prekrasni, rekao je, a zatim je ustajui preletio prstima du moje ruke. Dotaknuo mi je kosu i
rekao: I ti, Irkinjo, prije nego to je poao za enom unutra. Blizanci su odmah navukli runike
preko glava i opet se ugnijezdili u mom krilu. Pauina je jo sisao palac, a Graa je u ustima imala
vrak svoje pletenice. Pjevuila sam im neke boine pjesmice to su voljeli Tiha no, sveta no
i Kakvo je to djetece? pa O, Betleheme sve troje mirisali smo na vodu iz bazena i
Coppertone, ugodno zagrijani i umorni od sunca, u hladu pod suncobranom, na blagom
povjetarcu to je strujao s kopna prema moru. A onda sam zaula kako kroz otvorene prozore koji
su gledali na stranji dio kue dopiru glasni povici njihove majke. Najprije sam pomislila da joj je
neto palo ili je neto izgubila pa govori: Oh, to se to dogodilo? ili Oh, pa gdje je to? Zatim sam
nakratko razmiljala sve dok se nisam sjetila tko je ona pokuava li moda pjevati.
No onaj se zvuk nikad nije oblikovao u govor ili pjevanje, a ton i boja, jaina njezina glasa
zvuali su kao neto to jo nikad prije nisam ula, svakako neto to nikad nije doprlo do mene
kroz onaj ruama obloen zid koji je razdvajao spavau sobu roditelja i moju sobu. Nastojala sam
gledati dolje u djecu: Pauini je mokri palac pao u krilo, ali osjeala sam, iako to nisam vidjela,
17
da su Patricijine oi sirom otvorene. Glas njihove majke postao je jai. Oh, sto se dogodilo? Oh,
gdje je? Ali na jeziku koji nisam poznavala. Ovako povien ton ula sam samo kad se netko ljuti -
u svai Daisyne brae ili kad bi one najgore opatice u koli zahtijevale od nas da im iskazujemo
potovanje - i premda sam znala da ovo nije ljutnja, nisam bila ni iznenaena kad je poela
izgovarati psovke, ili neto to je zvualo poput psovanja, a zatim napokon i izvikivati muevo
ime Phil, Phil, Phil. Negdje u pozadini svega ovoga pomislila sam da ujem kako on govori, tiho,
tiho, no onda je i to nadjaao njezin glas koji je preao u neku vrstu vriska. Jo mnogo prije nego
to sam sama sebi priznala da shvaam to se dogaa, osjetila sam nagon da prekrijem djeci ui.
Onaj je krik ustupio mjesto prepoznatljivu jecaju, zapravo beskrajnom nizu jecaja, a onda su -
uope nisam shvaala neku razumnu zakonitost u ovome preli u duboki grleni smijeh koji je
nakon svega komeanja u posljednjih nekoliko minuta zvuao posve neprimjereno, lano,
neobuzdano kao da se namjerno trudi da je se uje. Da je ja ujem. Nastala je tiina, a zatim sam
ula kako on vie, Oh, oh, oh, kao da mu netko svija palac unatrag.
Prolo je neko vrijeme prije nego to su se pojavili iz kuice, sada oboje istuirani i odjeveni.
Djeca su vrsto spavala u mom krilu i upravo su se ponovno poela mekoljiti, a ja sam u objema
nogama osjeala trnce. Njeno ih je uzela od mene, povela ih u kuu gdje im je kuharica ve
poela spremati veeru, zatim se okrenula i pitala me hou li zaplivati posljednji put prije odlaska
kui, onim svojim uobiajeno pomalo bezlinim glasom, oteui kroz nos. Zaronila sam u vodu,
ponajvie da bih prikrila kako mi je neugodno, a kad sam izala van, samo je on stajao na
poploenom dijelu dvorita i petljao oko rotilja. Navukla sam majicu preko mokroga kupaeg
kostima, pokupila torbu za plau i runik pa uskoila u japanke. Laku no, dr. Kaufman, rekla
sam, a on se okrenuo i pogledao me preko ramena, ne gledajui me uistinu, tek je u mom smjeru
okrenuo lice, ne i oi. Rekao je: Laku no, srce, bio je to onaj isti izraz njenosti kojim se
obraao i svojoj djeici. Jeli su prepeeni sir za stolom u kutu za dorukovanje i ja sam ih
poljubila za laku no, a na ulaznim sam vratima stala odmicati Pauinine ruke s mog struka
stotinu puta ga uvjeravajui da se vidimo ve sutra rano ujutro. Odetala sam kui u svjetlost to
je naglo prelazila u sumrak, s djeliem nadiruega modrocrnog neba i naranastocrvenog odsjaja
umirueg sunca usaenim poput tamna dragulja u moju vlastitu viziju branog ivota - moje
vlastite, neoblikovane budunosti.
Prolog ljeta, kad je majka posumnjala kako onaj izlet u Europu znai da se Kaufmanovi
rastaju, pomislila sam da je ono poslijepodne pravi dokaz da nije u pravu. Nisam znala, tvrdila je,
kako je ljudima koji nisu katolici postalo lako dobiti rastavu braka. Nije znala (ja sam to
propustila ustvrditi naglas) to su sve Kaufmanovi bili kadri raditi u onim posljednjim satima
ljetnog poslijepodneva kad se sputa mrak.
Kuica za pse bila je odostraga, iza kue uz bazen. Bazen se bez djejih igraaka i kolutova
za plivanje doimao naputenim, a kad nas je ugledao, Red Rover se bacio na ogradu kao da sam
uredila da se svi vrate. Bio je pravi ivani irski seter, ali ponajee se sasvim pristojno ponaao
pa nisam oekivala da e onako navaliti na Daisy im sam otvorila vrata ograde, u asku
pohlepno progutati njezin kola, a zatim je gotovo sruiti svojim vrpoljenjem i mahanjem repa.
Trgnula se, ali nije se uplaila i premda je uzmaknula, inilo se da e se prije nasmijati nego
zaplakati. Zgrabila sam ga za ogrlicu i zakaila mu uzicu u asu dok je bio zauzet lizanjem dema
s laloka. A onda je okrenuo glavu prema meni i kao da je izgovorio: O, pa to si ti! i gotovo sav
izvan sebe od radosti poeo mi lizati lice i bradu, drei ape na mojim grudima. Morala sam ga
odgurnuti sa sebe i izgurati kroz vrata tenare, a Daisy je za to vrijeme visjela na ogradi i sada se
zadihano smijala.
Krenule smo dalje, dolje prema plai Coast Guard, gdje sam ga mogla pustiti da tri bez
uzice. Daisy je jo bila malo iscrpljena pa sam joj rekla neka sjedne na kamen i izuje cipele i
arape prije hodanja u pijesku. Moda bi sutra mogla obui tenisice, rekoh. Sjela je kako sam
joj rekla, ali se nije ni pomaknula da skine ruiaste cipele. Jednim sam okom pratila Reda, koji
se neprestano vraao pa odlazio naprijed, manje-vie ekao je na nas, ali bi svaki put otrao malo
dalje. Znala sam da je prevelika kukavica da otri vrlo daleko, ali nisam se htjela dovesti u
nepriliku da moram ii po njega u Amagansett morala sam do devet biti kod Flore.
Okrenula sam se prema Daisy, ali ona i dalje nije skidala cipele. Pijesak e ih unititi, Daisy
Mae", rekoh i prignuh se da joj ih sama izujem. Naglo je povukla noge od mene, a kad sam je
18
pogledala, pomalo iznenaena, digla je nos visoko u zrak, u jednoj od onih poza kakvu sam esto
viala u druge, razmaene djece, no nikad kod nje. to je bilo? upitala sam, a ona je, da bi
upotpunila tu sliku, prekriila ruke preko grudi, preko gornjeg dijela haljine s ovratnikom pa
prkosno rekla: Neu ih skinuti. Sunce je na njezinoj neposlunoj, neoeljanoj kosi isticalo
crvene i zlatne vlasi i onu mogunost da doista, kako su me uvjeravale njezina majka i
Bernadette, ima ud jedne riokose.
Ustala sam i slegla ramenima. Kako hoe, rekla sam i bez ijedne rijei i pogleda zbacila s
nogu svoje isluene bijele tenisice pa potrala prema Red Roveru, koji je ovo pak shvatio kao
znak da mora punom snagom pojuriti ispred mene. Trala sam za njim neko vrijeme, s uzicom u
ruci, a zatim usporila i stala koraati dok je on pretraivao i njukao sve na to bi du obale
naiao, igrajui neku svoju igru u kojoj me on, kao posve neprimjetno, dri uza se. Kad sam se
napokon okrenula i pogledala iza sebe, Daisy je trala plaom prema meni. Trebalo mi je
nekoliko trenutaka da shvatim da u rukama dri svoje ruiaste cipele, a na nogama jo ima one
bijele arape i da plae. Ispruila sam ruke prema njoj kad mi se pribliila pa sam je, kad me
dostigla, podigla i zavrtjela u zraku. Kad sam je opet spustila, zajecala je u moj bok. Moda te
strah da e ti ih netko ukrasti? pitala sam je, a ona prieka asak pa kimne. Hoe skinuti i
arape? rekoh, a ona proapta: Ne. Red nas je u skokovima dostizao i ja podignuh komad
naplavljena drveta pa mu ga odbacih da ga potjeram natrag prema cesti. U redu, rekla sam.
Sjedei na onom istom kamenu Daisy je istresla pijesak s tankih arapa pa brzo preko njih
navukla cipele. Jo ih ne eli skinuti? pitala sam, a ona odmahne glavom. Nema pijeska
izmeu prstiju? Smijeei se ponovno je odmahnula glavom. Slegnula sam ramenima. S djecom
nikad ne zna. Mogao je posrijedi biti slomljeni nokat. Moglo je biti da su joj braa ili Bernadette
govorili da joj noge smrde. Moglo je biti da se doista boji da bi joj njezine arobne cipelice mogle
biti ukradene. Mogao je to biti neki hir.
Privrstila sam Red Roveru uzicu pa smo opet krenuli prema kui Richardsonovih. Oni su
imali dva kotska terijera posve razumljiv izbor za par krutih Njujorana s laganim britanskim
naglaskom. Terijeri su se lijepo slagali sa seterom pa smo vraajui Reda kui navratili i po njih
da bih utedjela na vremenu. Njihova je kua, dakako, bila graena u tudorskom stilu i poprilino
raskona, s krasnim cvjetnim vrtovima i mnogo posluge. Richardsonovi su sami vodili svoje pse
na etnju, na dobrih sat vremena svakog poslijepodneva - tada sam ih i upoznala - kad sam se
poetkom lipnja s plae vraala kui s Florom. Gospoa Richardson je bila jedna od onih
neumjesnih, glasnih ena sa ikama na elu, koja kao da je bila uvjerena da su njome svi
oduevljeni kao to je ona sama oduevljena sobom zbog toga to je tako razborita i izravna i, po
njezinome, tako velika zastupnica ravnopravnosti. Ona i njezin mu ostali su zaprepateni
iznenadnom provalom mahanja debeljukastim repiima koja je zahvatila njihova dva psia dok
smo se mimoilazili, pa se jo jae zgrozili vidjevi kako su se trbusima pripili uza zemlju kad sam
se sagnula poekati ih iza uiju. Inae su strano suzdrljivi, ree ona na svoj polubritanski
nain. Naginjui se preko ruba kolica i Flora je uivala u njima i tako se meu nama zapodjenuo
razgovor, a gospoa Richardson je izravnim ispitivanjem doznala da ivim u onoj slatkoj kuici s
dalijama (koje su je zanimale), da idem u privatnu gimnaziju (to ju je jo vie zanimalo) i da
uvam ovo dijete poznatog umjetnika (a to ju je zanimalo ponajvie) koji ivi tu u ulici. Zurei
ravno u moje lice, s boanskim pravom kakve plemike udovice ona ree: Vrlo si lijepa, je li?
Okrenula se muu, koji je drao lulu. Nije li? Oboje nas je dovela u negodan poloaj. Sigurno
si i pametna i vrijedna, je li? Bila je kao kakva biserjem nakiena glumica to tumai crno-bijele
likove dok je onako zurila u mene kroz monokl. Moje si pse svakako oarala, ree. Upravo kad
smo se rastajali - terijeri su zabadali sive noktie u cestu izraavajui nevoljkost da krenu dalje
pripomenula sam da izvodim u etnju i pse nekih naih susjeda. Ma nemoj? rekla je.
Samozadovoljno se nasmijeila suprugu nisam li rekla da je vrijedna? pa se opet okrenula meni.
No, dobro, rekla je, vidjevi kako su me njezini psi zavoljeli, a vidjevi kako su se udebljali,
zanimalo ju je ne bih li moda ponekad ujutro htjela doi do njih i malo proetati s njima dok ona
i njezin mu igraju golf. Htjela bih, rekoh, kao da je ispravljam (a poslije sam, kad smo nastavile
svojim putem, rekla Flori da ni ne bih dolazila kad ne bih htjela dolaziti, je li?). I tako je to bilo
dogovoreno.
Kao i obino, pse mi je na stranjim vratima predavala jedna od slukinja. (Slukinja?
19
proaptala je Daisy, smijui se kao da sam rekla vilenjak ili kentaur.) Budui da su bili mnogo
predvidljiviji od Red Rovera, predala sam obje njihove uzice Daisy, a Redovu sam zadrala sama.
Ulica u kojoj su ivjeli Richardsonovi bila je ira i prostranija, s nizom visokih hrastova, bujnih i
svjeih u ovo doba godine, obrubljena zelenom travom i tamnom ivicom, i dok smo tako hodale
uz drvored, u jednom sam asu malo zastala i promotrila Daisy kako sa svojom raupanom
crvenom kosom (zaklela sam se da u je poslije splesti u pletenice) i u mojoj staroj haljini i onim
oboavanim ruiastim cipelicama i arapama punim pijeska koraa dostojanstveno iza
bucmastih i razmaenih kotskih terijera, koje su, one iste godine kad je Daisy roena svojim od
djece izluenim roditeljima, poslali zrakoplovom, u prvom razredu, iz Edinburgha u Idlewild,
gdje su ih predali u eljni zagrljaj gospoe Richardson.
Odvele smo Red Rovera natrag u njegov ograeni dio dvorita, ostavili mu svjee vode i
nekoliko pseih kolaia uvjeravajui ga da emo opet doi kasno poslije podne, a zatim smo s
terijerima odetale natrag do moje kue i uzele nae stvari za plau prije nego to smo krenule po
Floru. Tony i Petey Moran ve su sjedili na stubama iza moje kue, Petey s novom posjekotinom
u obliku mladog mjeseca ispod oka od koje je ono gotovo posve pocrnjelo. Dva su se djeaka
obruila na dva psia im smo se s njima nale u dvoritu doslovce su se bacili na njih, poput
zaostalih seljaia to jure za masnim prasetom, najprije ih pritisnuvi grudima, rairenih ruku, a
onda su se kotrljali na travi dok se psi, zauujuom brzinom i pribrano pa ak i malo reei, nisu
razbjeali. Morala sam podviknuti (na deke, ne na pse) da bi ponovno zavladao mir, a onda sam
oba djeaka i oba psa i Daisy posjela u krug na travnjaku. Siroti terijeri ve su se tako zadahtali, i
Petey i Tony bili su zadihani od ljubavi, elje i svoje mahnite bezazlene privrenosti svim
stvorenjima koja su mogli dragati i grliti, a pritom im esto i nanijeti bol. Dopustila sam Peteyu
da sjedne pokraj jednog psia (Angusa, mislim; nikad ih nisam raspoznavala) i Tonyja pokraj
drugoga (Ruperta) pa nekoliko minuta promatrala kako njeno miluju svoje psie, koji su se pak
brzo priviknuli na duge, umirujue poteze rukom iako ne i na lica malenih djeaka to su lebdjela
pokraj njihovih glava, kao da im se spremaju dati poljubac. U jednom je asu Tony rukom obgrlio
psa i pokuao ga povui u krilo, no ja sam ga zaustavila. Nisu oni toliko stari psi, objasnila sam
mu, ali imaju vrlo stare vlasnike i ako deki ne budu mirni, mogli bi im odgristi nos. Uzela sam ih
za ruke pa im pokazala kako da ih glade po glavi pa niz lea. Lijepo, mirno, rekla sam. Zatim
sam im predstavila Daisy, i njih dvojica netremice se zagledae u nju u svom zanosnom
iskazivanju ljubavi. Ovo je moja sestrina. Dola mi je pomagati tijekom ljeta.
Bok, rekli su, a zatim je Petey dodao, sviaju mi se tvoje cipele, glasom u kojem se
osjealo neto poput pohlepe i spremnosti na krau, tonom kojem je nesumnjivo pridonijela i ona
masnica na oku slina gusarskom povezu. Peteyu je tog ljeta bilo moda devet ili deset godina i
tek se nedavno rijeio navike da me u razmacima od tri minute neprestano ispituje: Voli me?
Voli mog brata? Voli moju mamu? Voli mene? Bio je najzahtjevniji od Moranove djece,
a svi su oni bili zahtjevni i eljni ljubavi. Dva je puta prole godine proveo no uza ivicu ispred
prozora moje sobe, a dvaput su moji roditelji razmiljali da zbog njega pozovu socijalnu slubu.
Ali bio je dobro uhranjen, iao je u kolu, a njegove se posjekotine, ogrebotine i modrice nisu
razlikovale od posjekotina, ogrebotina i modrica njegove brae, i inilo se da su sve plod loe
sree, pogrene procjene trenutka, sluajnosti i sudbine. Kad sam upitala Peteya to je to uinio s
okom, Tony je umjesto njega stao objanjavati kako je trao uokolo s dvije ae na licu, glumei
da mu je to dalekozor, i zaletio se ravno u dovratak.
Sigurno si jurio vrlo brzo, rekoh.
Rekao je da juri za posljednjom ludom pticom na Zemlji, Tony e.
A tko je ta luda ptica? pitala sam Peteya.
Pognuo je glavu. Mala June, rekao je pa sav smeten zario lice u Angusov (ili Rupertov)
vrat. Zauujue, pas je to, i dalje daui, dopustio, ak je malo lupnuo repom i podignuo jednu
apu kao da eli odrati ravnoteu. Moda je shvatio da u svih svojih osam godina koliko je
proveo kod Richardsonovih jo nikad nikome nije bio tako potreban. Nagnula sam se preko trave
i stavila ruku na Peteyevu bodljikavu glavu. Potpuno razumljivo, rekla sam, nadajui se da e
to znaiti, Volim te, Petey.
Kad su tako deki i psi bili propisno umireni, predala sam krajeve uzica Daisy i polako ustala
pa otila natrag u kuu. Prikupila sam nae stvari za plau i napravila nam sendvie cijelo sam to
20
vrijeme pogledavala kroz prozor, pazei da sve bude u redu jer s Moranovim klincima ovjek
nikad ne moe biti siguran. Ali psi su sad ve leali na travi, deki su ih gladili po dlaci, ak se
inilo da Petey, Tony i Daisy zapravo vode neku vrstu razgovora. Daisy je lijeno prepletala uzice,
kimala glavom, a Tony je govorio i pritom lagano cupkao travice. Pitala sam se jadikuju li to oni
zbog toga to imaju previe brae i sestara i roditelje shrvane brigama i obitelj u kojoj si voljen,
ali moda ne dovoljno. O kuama u kojima je mirisalo na mokru vunu, stare arape i olako
rabljena industrijska sredstva za ienje, gdje roditelji pokatkad zapnu pri izgovaranju tvog
imena ili te udare a da nisu htjeli, ili te pogledaju kao da bi najradije da te nema a zatim zatvore
vrata i potpuno zaborave na tebe pa stanu kriati, Oh, gdje je? Oh, to se dogodilo? Oh, oh, oh - u
nevolji, i srei, i bijesu, i smijehu i boli.
Napravila sam jo dva sendvia za male Moranove, ali upravo kad sam ih donijela van,
pojavile su se dvije od djevojica, Judy, kojoj je bilo oko jedanaest, i mala June, ija je oputena
pelena bila toliko mokra da se inilo kao da poput pua ostavlja sluzavi trag na travi. Poslala sam
Judy natrag u njihovu kuu po novu pelenu i presvukla malenu tono ondje na travnjaku, a Tony i
Petey stajali su pokraj mene, jeli sendvie i usput mi dijelili savjete (Ima malo trave na guzi),
kao graevinski radnici na stanci za kavu. Odbacila sam mokru pelenu u praznu majinu koaru
za rublje pokraj kue i dala dekima da vode terijere do ugla, i Judy i malena krenule su s nama,
no tu sam im svima rekla da se doista moram latiti posla. Okrenuli su se bez oklijevanja, no
nekoliko minuta poslije Tony i Petey dojurili su na svojim biciklima s izduenim sjedalima nalik
na bananu pa pokraj nas usporili i stali kruiti oko nas, a nakon toga ponovno munjevito odjurili.
ekali su nas ondje kad smo se pojavile s kolnog prilaza kue Richardsonovih nakon to smo
ostavile pse, pa nas slijedili veim dijelom puta i do Clarkeovih, sve dok im pozornost nije
odvratio neki crveni kabriolet prostrane i zaprepaujue bijele unutranjosti, koji je proao
cestom to je presijecala nau. Ustavi uspravno na pedale, skrenuli su da vide mogu li ga uloviti i
otkriti pripada li nekoj filmskoj zvijezdi. Javit emo ti, doviknuo je Petey preko ramena,
dubokim i ozbiljnim glasom koji je, kao u stripu, odavao da je situacija hitna i vana. Bilo je
jasno da sada postoje dvije osobe na koje eli ostaviti dojam.
Svia mu se, rekla sam Daisy, a ona se usiljeno zasmijuljila pa slegnula ramenima i
izgovorila onaj obvezatan bljak, a onda, kad sam to rekla jo jednom, reda radi onaj, ne
sviam.
Zastala sam i sagnula se pa je uzela za mravu nogu. Podigla sam joj stopalo i ona se oslonila
o mene, cupkajui na drugoj nozi i odravajui ravnoteu. Pravila sam se da joj pregledavam
cipelu. Vidjela sam kako su bijele arape jo posute zrncima pijeska. Na koljenu joj je bio jedan
sjajni oiljak, a du lista posuta pjegama niz crnoplavih modrica. Djevojica koja ima brau.
Cipele ti postaju sve ruiastije, rekla sam sputajui joj nogu pa joj podigla drugu. Sigurno si
zaljubljena.
Kua Clarkeovih bila je graena u pomalo viktorijanskom stilu, s lijepim velikim prednjim
trijemom i poploanim dijelom straga, koji je gledao na prostrani nakoen travnjak i malo jezero
okrueno rogozima i vilinim konjicima. Gospodin i gospoa Clarke bili su prijatelji mojih
roditelja, podrijetlom iz istoga grada i istih prihoda kao i svi ljudi srednjega drutvenog sloja, a
kuu su naslijedili od ujaka gospodina Clarkea, neenje, koji je postigao velik uspjeh u industriji
odjee. U djetinjstvu sam bila oarana tom kuom, ne samo zbog jezerca i trijema, zbog stakala u
romboidnim okvirima ugraenih u prozore izboene polukrune prigradnje ili zbog njezine kule i
terase s koje se promatraju brodovi na moru, nego i zbog toga to sam godinama bila uvjerena da
je gospodin Clarke tu kuu dobio od dobre vile od dobrog ujaka, kako bih ga ula rei, ili od
ujaka vilenjaka. U onoj zemlji udesa mojeg samotnog djetinjstva, takvo se nasljedstvo zamah
arobnim tapiem rogoza, odbljesak suneva svjetla s nakoene staklene plohe, lepet krila
vilinog konjica inilo i vjerodostojnim i predivnim. Da nisam tijekom prve godine u gimnaziji
doznala pravu istinu (bilo je to, na alost, vie sporo otkrie puno razoaranja nego bljesak
prosvjetljenja), moda bih ovoga krasnoga lipanjskog jutra, sada ve proeta pelinjim zujanjem,
ptijim pjevom i mirisom pokoene trave, Daisy ispriala isto.
Clarkeovi su svako ljeto provodili u stanu na Sjevernoj obali kako bi od lipnja do rujna mogli
iznajmiti kuu bogatoj obitelji iz Westchestera, Swansonovima. Make su pripadale
Clarkeovima, ali se obitelji iz Westchestera sviala zamisao da e u zakup dobiti i make jer
21
su im tako djeca mogla iskusiti kako je to imati kune ljubimce, ali bez obveza prema njima
tijekom cijele godine. I ja sam bila dio tog dogovora. Brinula sam se za make radnim danom kad
su Swansonovi odlazili kui (za razliku od tako mnogo majki iji su muevi ljeti radili u gradu,
gospoa Swanson nije htjela ovdje provesti sama pet dana u tjednu), a katkad sam djecu uvala i
subotom uveer. Roditelji mi nisu doputali da od Clarkeovih uzimam novac jer su im to bili
prijatelji, a oito su tekom mukom nastojali odrati staru kuu u dobrom stanju, no Swansonovi
bi za veerom uvijek mnogo popili pa bi mi, vrativi se kui, platili i dvostruko vie od onoga to
sam zamolila.
Clarkeovi i njihovi stanari imali su onaj udan, dugotrajan odnos koji je vie nalikovao
nekom dogovoru o uvanju kue tijekom ljeta nego o iznajmljivanju. Premda sami nisu imali
djece (imali su make, a injenica da su uz kuu bili voljni iznajmiti i svoje make vjerojatno vam
govori sve to o njima trebate znati), Clarkeovi su dopustili Swansonovima da postave obru za
koarku iznad garae i malu garnituru za ljuljanje u dvoritu pokraj kue. Takoer su im dopustili
da u podrum stave jo jedan hladnjak i platnenu nadstrenicu iznad poploana dvorinog prostora.
Kad su im Swansonovi ponudili da e zamijeniti sve kuhinjske aparate i nanovo obojiti veinu
soba, Clarkeovi su se sloili. Dali su im i da kupe namjetaj od pletena prua za trijem i uklone
razmjerno nove sagove postavljene od zida do zida te prelakiraju drvene podove. Tijekom idueg
ljeta, ili dva, Swansonovi su se ponudili da e sagraditi bazen u dvoritu, to je bio pravi potez
(prema miljenju mojih roditelja) za Clarkeove jer je time porasla vrijednost njihova imanja, a
bilo im je to i dodatno jamstvo da e se njihovi odani i velikoduni zakupci doista vraati ovamo
jo mnoga ljeta. Jo poslije, dugo nakon to sam se odselila odavde i usred razdoblja kad je na
tritu nekretninama zavladalo openito loe stanje s vrlo niskim kamatnim stopama, Swansonovi
su Clarkeovima ponudili fantastino dobru cijenu za njihovu kuu dovoljno da za taj novac kupe
drugu na Sjevernoj obali i stan u stambenoj zgradi na Floridi to je izazvalo brojne rasprave
izmeu mojih roditelja i Clarkeovih jer su nas oni zduno nagovarali da i mi razgovaramo s
posrednikom za nekretnine. Ali, rekli su moji, ta je ponuda puka sluajnost, nevjerojatna srea
koja je snala Clarkeove, iskljuivo izraz naklonosti Swansonovih. Nita za to to e za deset
godina kua Clarkeovih vrijediti i deset puta vie od onoga to su im platili Swansonovi, neko se
vrijeme inilo da su elektriar i domaica iz Woodsidea nadigrali uspjenog bogataa iz
Westchestera, koji je, u ali se prialo, imao vie dolara nego pameti.
U kuhinji smo Daisy i ja promijenile vodu i oistile posudu s pijeskom pa iznijele tri zdjelice
sa svjeom hranom za Moea, Larryja i Curlyja koji su nam kruili oko nogu i predui izraavali
spremno svoju naklonost i odanost. Sjela je na pod uz njih i smijala se kad su joj poeli gaziti
preko haljine koju je rairila i napela izmeu koljena, ili kad bi Curly protrljao lice o tvrdu kou
njezinih ruiastih cipela. Tako su dragi, rekla je, a ja sam odvratila Tako se oni hrane.
Dok sam nekoliko minuta obilazila sve otvarajui prozore (bila je to jo jedna usluga za koju
me zamolila gospoa Clarke), pokazivala sam usput Daisy kuu, koja je ak i ovako rano u sezoni
pripadala vie Swansonovima nego Clarkeovima, djelomice zbog jutenih prostirki na podovima i
raskono izraenih vaza s uvelim poljskim cvijeem na svakom stolu i u djejim sobama.
Swansonovi su imali dvoje djece, djeaka i djevojicu (izbor milijunaa, tako je to nazvala moja
majka), Debbie i Donalda, i zbog njih su dvije gostinjske sobe, koje su dok je kua bila u posjedu
Clarkeovih bile puste i poput samostanskih elija golih ukastosmedih zidova, s bijelim
krevetnim prekrivaima od enija, pojedinanim toaletnim stoliima od mahagonija - sada bile
prepune ivih boja i u posvemanjem neredu, s djejim radovima od arena papira, plianim
igrakama kriavih boja i oslikanim morskim koljkama te krevetnim pokrivaima i zavjesama u
svijetloplavoj i otvorenoj ruiastoj boji. Make kojima je imena nadjenuo, dakako, gospodin
Clarke, ovjek kratkih ruku i okrugla svadljiva lica, krianac sva tri komina lika iz The Three
Stooges su nas pratile u svaku sobu i iz nje, drei repove i njukice u zraku pokazujui tako da su
kao prave make uvjerene kako je bez obzira na ureenje ovaj dom samo njihov. Pitala sam seje li
zbog njih Daisy, zavirujui u jednu pa u drugu sobu, imala osjeaj da mora aptati.
Na treem katu, koji je dijelom bio gostinjska soba, a dijelom nedovren tavan, pokazala sam
joj malena vrata s izlazom na terasu za promatranje. U stara vremena, objasnila sam joj, kad nije
bilo telefona pa ni telegrafa, ena je mogla znati dolazi li joj mu s mora jedino promatrajui
puinu ono ravno, neprekinuto plavetnilo danju, a nou, kad je bilo mjeseca, onaj gotovo
22
neprepoznatljiv pojas mranog crnila. Morala je gledati i gledati sve dok se njegov brod ne bi
pojavio, isprva samo kao nejasna tokica, siuno svjetlo ondje na rubu svijeta, nita vie.
enama pomoraca i brodskih kapetana bilo je vano da mogu vidjeti ocean, tumaila sam joj,
jednako kao to je nama vano imati telefon ili radio pa ak i potanski sandui jer nisi li mogla
gledati van i provjeriti nazire li se na obzoru njegov brod, bila bi prisiljena jednostavno ekati u
dnevnoj sobi sve dok se on ne pojavi na vratima. Ne bi znala vraa li ti se mu, ili sin ili otac sve
dok ne bi uao kroz vrata.
Sluajui pristojno, Daisy je kimnula pa gurnula neukrotivu kosu iza smijenih uiju posluno
dijete koje zna da se od nje oekuje da iz ovog neto naui. Katkad, ree ona, kad otac radi
dokasna, ekam budna s majkom.
Da, rekla sam. Ali zna, on uvijek moe telefonirati. Ako namjerava doi kasnije. Moe
nazvati i rei da se upravo vraa kui. A pomorci u ono vrijeme nisu mogli telefonirati.
Ona se zbilja zna zabrinuti, rekla je Daisy, i prevrnula oima, istiui time da je u svemu
tome najvanije njezino zbilja. Kad god on doe kasno.
Pa, svakako, rekla sam. Uznemiri se. Kao da je teta Peg ikad prestajala biti uznemirena.
Zamisli kako bi to bilo kad bi svake noi morala odlaziti na krov i iekivati njegov auto da ne
postoji neki drugi nain da dozna dolazi li. Zamisli kako bi to bilo.
Zadrhtala je i nasmijala se. To bi bilo zgodno, ree. Pa ipak, nisam je mogla nagovoriti da
izae van i baci pogled na ocean.
Prolazei ponovno kroz sobe da bih zatvorila prozore poela sam pjevati pjesmicu koju je
pjevao moj otac jednu od stotinu tugaljivih melodija koje je znao o brodu koji se nikad (nigda)
nije vratio, no nisam stigla ni do pola napjeva kad mi se Daisy pridruila: Ne, nigda se vratili
nisu, nigda se vratili nisu i nitko ne zna to s njima bje. I sve od vremena tog srca to ih ljube
pogledom trae taj brod koji nigda se vratio nije. Kad sam ula ove rijei izgovorene njezinim
tankim glasiem, toliko razliitim od oeva baritona, odjednom sam shvatila da nisu onako
zanosno alosne i uzviene kao to sam uvijek mislila, ve nekako izopaeno, ak okrutno,
sentimentalne. (U suzama enu poljubi i staroj e majci re momak taj / Jo samo jednom na
more u po i mojim lutanjima bit e kraj. Ali nigda se vratio nije)
Otkud zna tu pjesmu? prekinula sam je pitanjem, a ona odgovori da ju je njezina majka
pjevala po emu sam shvatila, prvi put, daje to i moj otac zacijelo nauio u djetinjstvu. Iznenada
mi je sinulo, takoer prvi put, i to u vezi s Daisy, ne sa mnom, koliko je stravino pjevati ovakvu
pjesmu djetetu, i unato tome to sam je ja prva poela pjevati i potaknula cijelu tu zamisao
svojim sociolokim predavanjem o enama pomoraca teta Peg je bila ta kojoj sam pripisivala
krivnju jer je jadnu Daisy nauila tu pjesmicu.
Nikad nisam ula tvoju majku kako pjeva, rekla sam, a Daisy je kimnula. Pjeva. Najee
nou, da nas uspava.
U trenutku mi se u glavi stvorila slika tete Peg, kako stoji u hodniku na katu (iznad ramena joj
proviruje Presveto Srce) - ruku poloenih na bokove nestrpljivo lupka nogom odrauje pjesmu
kao da je to tek jedan zadatak koji treba obaviti: Nigda se vratio nije, na moru dovijeka, srca to
ljube, jo pogledom trae, ivot je kratak, ivot je grub (kao da ne znam) i eto ga na, u krevet,
gotovo - i ja je poeh oponaati dok smo se Daisy i ja stupajui sputale stubitem da bismo
pozatvarale preostale prozore. Daisy mi se prikljuila u pjesmi pa smo, kad smo ponovno
zakljuale kuhinjska vrata i vratile klju u cvjetni lonac pod stubama trijema, tada ve pjevale iz
svega glasa, okretno i srano, odsijecajui rijei sve od vremena tog dok, u otprilike
dvanaestom ponavljanju, umjesto srca to ljube nisam povikala prde ko bube, na to se
Daisy, zacrvenjela lica, munjevito prinijevi ruke ustima (jo jedan ne-ne! u reiji tetka Jacka),
presavinula od stida i ushienja. Taj stid i to ushienje, uinilo mi se, izvrsno su ublaili sumornu
poruku pjesme o okrutnosti vremena i sudbine, i onih beskorisnih udnji svih nas koji ostajemo
ostavljeni. K Flori!
Vrata na pokrajnjoj ogradi do Florine kue bilo je lako promaiti, stoga je bilo bolje otii na
onaj uoljiviji ulaz s kolnog prilaza, jo tristotinjak metara niz cestu. Evo nas, rekoh Daisy,
zastavi iznenada nasred ulice, i bilo je tako ljupko to je najprije pogledala gore, u drvee pa tek
zatim spustila pogled na uska vrata od kovana eljeza postavljena zapravo na rupu veliine djeteta
u gustoj ivici prepunoj trnja. Ovdje? upitala je, a ja potvrdih Ovdje. ivica je bila tako
23
visoka i sva obrasla da, jasno, nije bilo ni traga onome iza nje, zbog ega je ona zasigurno i bila
neodluna kad sam, nakon to smo prele preko malenog travnatog uzvienja, poela potezati
krute arke.Samo naprijed, rekla sam pridravajui vrata, ali ona je zastala. Smijemo? pitala
je. Sve je u redu, rekla sam. To su samo stranja vrata. Ipak, gledala me oprezno, sve dok je,
poloivi joj ruku na rame, nisam blago pogurnula. Ova su vrata postavili ovdje samo za nas,
rekla sam. Nazivaju ih vratima za uvare. Samo su za nas. I dalje na oprezu, krenula je naprijed
pa, prilino se skladno kreui, prola ispod niske i granjem gusto obrasle i skrivene sjenice pod
kojom sam se ja morala sagnuti (dodir grane obrasle liem na mojoj kosi) da bih se probila.
Unutra je puteljak veim dijelom bio zarastao u travu tek je tu i tamo ostao pokoji omanji
kamen ili komadi pjeana tla meu korovom i otpalim granama. Staza je vodila kroz prilino
gustu umu, cijela je ova strana imanja bila bogato zasaena drveem, a kako je sunce prodiralo u
tracima u debelim stupovima svjetla pred nama i na obje strane - nisko je raslinje pod drveem jo
nekako bilo vlano, a zrak pomalo pljesniv. Iznenada se uinilo kao da je suneva toplina koja je
cijelog jutra postupno, kako i treba, sve vie jaala i grijala nam glave, nekako posustala, izgubila
u tome neki svoj ritam barem postojanost i naas pomislih da bi moglo biti bilo koje vrijeme
dana, rano ujutro, kasno poslijepodne, gotovo bilo koje godinje doba. Rekla sam to Daisy, a ona
izusti: Lijepo je. Uz noge su nam pretravali dadevnjaci i poljski mievi, nad nama su prelazile
sjenke ptica u letu visoko nad kronjama. Zastala sam i otkinula za Daisy stabljiku mljeike, sva
ozarena prihvatila ju je, kao i sve ostalo to bih joj pokazala. Uzela sam je za ruku. Svjetlo poput
onog u pravoj katedrali, miris vlane zemlje i mokra drva i, kad sam kroz stabla razabrala obrise
Florine kue, slabaan daak boje ili terpentina, ili to god je ve bilo to je Florin otac rabio -
svakako neto u vezi sa slikanjem.
Bio je vani na kolnom prilazu, stajao je iza jednih starih vrata postavljenih preko dva stalka
za piljenje i mijeao boju u maloj limenci. Uza zid garae stajalo je uspravno postavljeno platno.
Bilo je iroko i dugako otprilike za duinu mukih ruku i ve je na njemu bilo poprskano
nekoliko mrljica crne i sive boje. Na privremeno postavljenom stolu bile su jo etiri limenke,
svaka od njih okruena kolutom prolivene boje bijele, sive, crne i ak, to mi je bilo drago vidjeti,
jarko crvene. Imao je na stolu i nekoliko crtea pa ih je, okreui prema njima glavu, prouavao
zurei u njih isto onako ravnoduno kao to je promatrao svoj rad one prve noi kad sam dola
ovamo - procjenjujui ga prema nekom kriteriju koji ja nisam mogla ni zamisliti ni razumjeti. U
kutu usana drao je cigaretu, a kad su Daisyne krute cipele nagazile na ljunak s kolnog prilaza,
naas je pogledao gore i zakiljio kroz dim, tek toliko da utvrdi to se to promolilo na sunce sa
umskog puteljka, a zatim se - moda se malo i nasmijao - vratio svom poslu. Mahnula sam mu,
tek iz pristojnosti, pa povukla Daisy u stranu na travu da bi se utiao zvuk njezinih koraka.
Je li to slikar? proaptala je. Rekla sam joj da jest pa je pouila da ne gleda tako napadno.
Jako je star, ree ona okreui se.
To je Florin otac, odgovorila sam kao da elim opovrgnuti ono to je izgovorila.
Domaica nas je doekala na ulaznim vratima i rekla na svome usplahirenome engleskom s
posebnim naglaskom da je gospoa nakratko otila s bebom u selo, ali da e se odmah vratiti, da
mi trebamo priekati. Spustila sam nau torbu za plau pokraj vrata, prela preko trijema pa sjela
na stubu, a Daisy pokraj mene. Prednji je trijem bio dugaak i nizak, s nekoliko ratrkanih stolaca
od bijela platna i dvije pepeljare na visokim bijelim stalcima, postavljene izmeu stolaca.
Travnjak ispred kue bio je prostran, s tri mala stabla alosne trenje, na koje emo jednoga dana,
rekla sam Daisy, objesiti lizaljke, moda i ogrlice od slatkia i kolajne s bombonima od slatkog
korijena, da moemo Flori dati poslasticu. Nagnule smo se preko koljena. Vrhovi njezinih
ruiastih cipela potamnjeli su od rose i ja dodirnuh male dragulje da vidim jesu li se odlijepili
zbog vlage. Nisu. Nacrtala sam uz nae noge na pijeskom prekrivenoj zemlji igrukrii-krui, i
upravo sam je drugi put putala da pobijedi kad sam ga zaula kako kae: Oprostite, dame.
Zatim je zakoraio meu nas dvije, u svojim platnenim cipelama i hlaama boje zemlje
umrljanima bojom, golih glenjeva, neke neodreene neprirodne boje izmeu ukastobijele i
tamnoruiaste. Odjea mu je mirisala na dim cigareta i terpentin. im je uao u kuu, Daisy je
ustala i prela do kraja puteljka, naginjui se prema van da moe vidjeti platno naslonjeno na zid
garae. Okrenula se i pogledala me. to je ovo? apnula je.
To je slika, rekla sam.
24
Slika ega?
Slegnuh ramenima. Ne znam. Neega iz njegove glave.
Zadivljena, ona je ponovno pogleda. Ali ega? ula sam je. Iza mene su se otvorila vrata i
ja pomaknuh koljeno da ga propustim. Nogavice hlaa i neobine, meke cipele (nikad nisam
vidjela nekog mukarca da nosi ovakve cipele), a u ruci, sasvim sputenoj uz bedro, niska aa s
ledom i nekim smekastim alkoholnim piem iznenada se u zraku osjetio onaj miris ujaka
Tommyja. Njegovi su prsti i gornji dijelovi zapea bili ilavi i stari i poprskani tamnom bojom.
Daisy se okrenula i pogledala ga, otvorenih usta i irom rastvorenih oiju - kao da to prolazi neki
zmaj - on je usput lagano dodirnuo rukom njezinu glavu, onako kako biste usput letimice
dotaknuli stup ograde ili vrtni kip. Daisy se brzo vratila do stepenica i sjela pokraj mene,
podvukla ruiaste cipele pod suknju s cvjetiima. On se nije vratio do stola s bojama ni svojim
crteima, ve je umjesto toga proao kroz pokrajnja vrata garae - vidjele smo kako je u
najudaljenijem prozoru zasjala ona gola arulja - i jo je bio ondje kad se na kolnom prilazu
zaustavio automobil njegove ene.
Flora je bila na stranjem sjedalu, plakala je. Njezina majka odmah je izala, stroga lica, i
obratila mi se, bez zaustavljanja ili pozdrava: Hoe li je, molim te, izvaditi? Zatim je
otkoraala u kuu, a sandale su joj lupkale o gole pete i pri svakom su koraku iza nje frcali sitni
komadii ljunka. Flora je u autu bila privrena za presvlaku na sjedalu pomou neke zamrene
orme nainjene od majinih svilenih rubaca, jedan preko struka, dva su joj bila svezana preko
grudi poput vojnikih opasaa sa streljivom i svaki od njih vrsto zakaen za tkaninu presvlake
velikom sigurnosnom iglom za pelene. Rekla sam: Bok, Flora Dora, a ona se ritala, potezala
rupce svezane na grudima i cviljela, no na neki bezvoljan nain prema kojem se vidjelo da
posustaje. Izgleda kao da su te oteli cigani rekla sam. Plakala je ve podulje vrijeme. Maleno
joj je lie bilo od toga sve nateeno, one ionako posve obine crte lica postale su jo neuglednije
zbog silnog plakanja. Kleknula sam pokraj nje na sjedalo u autu, njeno uklonila malo tanke
kosice s njezina mokra ela i, dok sam joj jedan po jedan oslobaala od igala one rupce, poela
sam joj govoriti o Daisy, koja je stajala tik iza mene na kolnom prilazu. mrcajui, Flora se
nagnula naprijed da je vidi. Daisy je dola vlakom ak iz New Yorka, rekla sam joj, posve sama, i
ima estero brae, tri velika i tri mala brata, kao u paru, i sestru po imenu Bernadette, koja je to
ime dobila po jednoj drugoj djevojici to je jednom davno vidjela blaenu Djevicu Mariju,
najljepu enu koju je ikad itko vidio, dok je bila vani i igrala se sa svojim prijateljima, u jednoj
pilji pokraj potoia, u jednoj drugoj dalekoj zemlji, istoj onoj zemlji u kojoj je Pariz i Eiffelov
toranj.
tako danas bolesni ljudi kad odu u Francusku i piju vodu iz tog izvora, ozdrave, a kad je
popiju stari ljudi, opet postanu mladi, a kad je male bebice koje plau piju iz svojih boica, one se
poinju smijeiti i sve se njihove suze pretvaraju u krasne dragulje koje njihove majke ubiru s
njihovih obraza pa ih umeu u prstenje, i ogrlice i narukvice, neke im ih ak zalijepe i na cipele,
kako je to uinila Daisyna majka.
Rupci - crni i zlatni i bijeli i tirkizno plavi - bili su prelijepi i skupi i mirisali su na ugodan,
pomalo ishlapio parfem koji je na sebe stavila davno prije. Nakon to bih oslobodila svaki rubac,
presavila bih ga pa poloila na policu iza stranjeg sjedala zajedno sa zatvorenim sigurnosnim
iglama iz pelena. Zatim sam podigla Floru i izvadila je iz auta na cestu pokraj Daisy. Obje su se
djevojice sagnule i stale zajedno istraivati lijepe cipele. Posegnuvi za rupcima i iglama, ula
sam Daisy kako kae: Dragulji.
Florina majka bila je u kuhinji, razgovarala je s domaicom na francuskome, a kad sam joj
predala rupce, slegnula je ramenima i rekla kroza smijeh: Nju se nikako drukije ne moe
sprijeiti da otvara prozore, a onda je stavila rupce gore na hladnjak. Zamolila me da dam Flori
malo keksa i alicu mlijeka - nita nije jela za doruak, ree ona - a zatim su ona i domaica izale
iz kuhinje. Nisam imala prilike predstaviti Daisy, ali Florina majka ju, ini se, nije ni
primjeivala. Natoila sam objema djevojicama malo mlijeka i stavila na stol izmeu njih tanjur
dijetnih keksa. Flora je samo jednom gutnula malo mlijeka pa spuznula sa svog stolca, popela se
meni u krilo i umorno spustila glavu na moje grudi. Nosila je jo jednu bezoblinu bijelu
haljinicu, bijele djeje cipelice i bijele arape ukraene ipkom. Gole su joj noice bile pune
jamica, punane i ruiaste, a vidjela sam da ih i Daisy prouava, prisjeajui se moda, kako sam
25
to ja inila, tanke bijele koe njezina starog oca. Netko se jutros izmorio, rekla sam Daisy, a i
Flori. Plakanje je teak posao, zar ne? Obje su se djevojice sloile.
Kad je njezina majka ponovno dola u kuhinju, imala je na sebi haljinu boje pijeska, cipele
visokih peta, a preko ramena joj je bila prebaena bijela vesta na kopanje. Tamna joj je kosa bila
lagano zategnuta prema unatrag, jo vie istiui njezin dugaak, odluan nos. Upravo je ruem
namazala usta, jo otvorenijom crvenom bojom. Sluaj, rekla je, a pogled joj je u jednom
kratkom asu nezainteresirano poinuo na Daisy, moram otii u grad, ne znam na kako dugo. Ti
samo nastavi dolaziti, kao i uvijek. Ana e biti ovdje. I kuharica. Vodi Floru van to ee ako
vrijeme bude dobro. Bolje spava kad je na zraku po cijeli dan. Okrenula se Ani kao da smo svi
mi izali iz sobe. Bit e prokleto vrue na Manhattanu, rekla je. Unato izgovorenoj psovki,
smijeila se ispod svoga dugog nosa, kao da sluti neto to donosi ushienje - moda to da e se
ona na Manhattanu lijepo provoditi dok emo se svi mi ovdje trsiti da izmorimo Floru. Pomislila
sam na svoje ljetne izlete u grad s roditeljima, na one zaguljive ulice, zrak prepun praine, vru
zadah iz podzemne eljeznice koji zapahuje iz reetki u kojima ostaju zarobljene potpetice. ene
u kratkim bijelim rukavicama i haljinama bez rukava dodiruju se ramenima, preznojavaju se, u
gomilama ekaju na ulinim uglovima da se promijeni svjetlo na semaforu. I na onaj trenutak
posvemanje izgubljenosti i straha kad smo izali iz Music Halla ili Prirodoslovnog muzeja ili
restorana (Patricia Murphys) u koji smo otili na objed, i shvatili da je nebo nad gradom sada
crno poput ugljena da je grad postao noni grad. Bila sam prilino sigurna da se upravo u taj grad,
grad u noi, uputila Florina majka zbog ega je bila ushiena - dok svi mi uvari ostajemo ovdje.
Ja nisam pri sebi, rekla je okreui se od nas, oito zadovoljna sobom, ali svejedno ljutita zbog
Flore, jer joj nije dala poljubac za rastanak, iako Flora, onako iscrpljena od plakanja, nije tome
pridavala osobitu vanost.
S kuhinjskog sam prozora vidjela kako je prela kolni prilaz, Ana je hitala za njom s malim
putnim kovegom pa zastala i ubacila ga na stranje sjedalo auta, no Florina je majka nastavila,
kroz pokrajnja vrata mueve radionice. Ne sjeam se da sam je ikad vidjela kako ulazi onamo, a
nije unutra bila vie od nekoliko minuta kad je opet izala, lica jo smrknutijeg i napetijeg nego
prije, s bijelom vestom zakopanom oko vrata i prebaenom preko ramena poput nekoga malenog
Supermanova plata od vrste namjere i ogorenja. Rukom je neto pokazala Ani i Ana je brzo
ula u auto. Zatim se jo jednom okrenula na petama i vratila u kuu. ula sam lupkanje njezinih
cipela po drvenom podu u hodniku, pa kroz dnevnu sobu, vratila se u spavae sobe sa sagovima, a
onda je, nekoliko minuta poslije, opet izala. Pogledala sam Daisy, koja je bila naviknuta na
promjene raspoloenja u kui u kojoj ive ljudi. Slegnula je ramenima i osmjehnula se. A onda se
Florina majka jo jednom pojavila na kuhinjskim vratima. Moji rupci, rekla je i pokazala na
gornju plohu hladnjaka gdje ih je bila stavila. Posegnula je za njima i spustila ih, pregledala pa
odabrala onaj tirkizno-bijeli, a ostale odloila na kuhinjski stol ravno pred mene. Iskoristila sam
taj trenutak i predstavila joj Daisy, i iako se inilo da me uope ne uje, stresajui rubac pa naas
preispitujui malu rupicu koju je ostavila sigurnosna igla od pelena, ipak je rekla: Kako lijepa
haljina. I ja sam imala jednu haljinu upravo nalik na ovu. Zatim je sloila rubac u trokut i
namjestila ga preko kose, naginjui pritom glavu unatrag, poluzatvorenih oiju. Svezala ga je pod
bradom pa omotala krajeve oko vrata i ponovno ih zavezala. Moda bi htjela i malo ranije
dolaziti dok me nema, rekla je. U osam ili oko pola devet, da pomogne Ani. Rekla sam da
hou. Nagnula se dolje i promotrila svoj odraz u bonoj plohi tostera. Flora je s mog krila rekla:
Pa-pa, mamice, mamica joj je odvratila Pa-pa, zlato.
Uspravila se. S rupcem se doimala vrlo visokom i elegantnom, ali i nekako obino bez tamne
kose koja joj je ublaavala one tvrde crte lica i onu bezlinu, besprijekornu kou. Ako te moj
mu bude pokuao pojebati dok me nema, rekla je tiho, nemoj se uplaiti. Star je i pije.
Vjerojatno e sve biti vrlo kratko. Obujmila je dlanom Florinu glavu odostraga, pri emu je ruku
stavila tono ispod moje brade. Uvijek ga moe poslati Ani ako hoe, rekla je i zatim se
sagnula, onaj mi se mirisni rubac naao ravno pod nosom, a ona je poljubila Florinu glavu
ostavljajui na djetetovu svijetlu tjemenu trag rua i miris pudera sa svog lica.
Kad je otila, posjedila sam jo nekoliko minuta i ekala da mi se povue vruina iz obraza
prije nego to sam pogledala Daisy. Jednu sam ruku drala oko Flore, ali desna mi je bila na stolu,
a s iznenaenjem sam otkrila i da mi prsti drhte. Osjeala sam se zbunjeno, ljutito i iznenaeno -
26
mislila sam da bi domaica trebala biti prestara da ju se spominje u ovakvom razgovoru, ba kao
to sam, prije nekoliko minuta, bila uvjerena da sam ja premlada, a Florina majka odvie otmjena
da bi izgovorila onakvu rije. ula sam kako je auto krenuo s poljunana prilaza pa sam
priekala jo nekoliko trenutaka prije nego to sam polako podigla pogled prema Daisy. Gledala
me je vie s oekivanjem nego s oprezom, svakako ne sa strahom. Zanimalo me je li joj ona rije
promakla ili je prepoznavala njezin zvuk samo kad bi je netko povikao u ljutnji ili uporabio u
slubi pridjeva, emu je njezin otac bio sklon. Otpuhnula sam zrak kroz usne, Daisy je uinila
isto: ak i da nije prepoznala tu rije izgovorenu u njezinu pravom kontekstu, znala je to je
brana prepirka kad bi se odigrala pred njom pa je, mudro, lagano zakimala na moje rijei: to
su ludi, gospode, ti smrtni ljudi!
Zaspat e, proapta Daisy pokazujui prstom na Floru u mom krilu, iji su kapci, doista
zatvoreni, podrhtavali. Podigla sam je na rame i ustala odgurnuvi stolac unatrag stranjim
dijelom koljena. Rekla sam Daisy neka poe na trijem i donese torbu za plau pa sam ponijela
Floru u njezinu sobu. Bila sam uvjerena da e opet ivnuti kad sam je spustila na stol za
prematanje, ali samo je zacviljela i zaplakala i nije otvarala oi i tako sam je, zavrivi s
prematanjem, stavila u njezin kreveti i pokrila tankim pokrivaem. Sneno se nasmijeila. Kao
daje bila zahvalna to je izbavljena iz onog okraja. Pitala sam se to se to jutros zbivalo u selu i
jesu li to kerina hirovitost ili prisnost (rije mojih roditelja) njezina mua sa sluavkom otjerali
Florinu majku u New York. Zagladila sam Florinu kosu. Kako god bilo, ovom su djetetu vrata
bila zatvorena.
Na zidu iznad krevetia visjela su tri jednostavna crtea Flore i njezine majke u olovci -
dovoljno umilna da bi mogla visjeti u crkvi. Dobri crtei, po mom miljenju. Ali u dnevnoj sobi
kroz koju sam upravo prola bilo je i veliko platno na kojem su, kako se meni inilo, bili samo
smrskani obrisi, moda neke ene uho, dojka, neka usta. I jo jedna, manja slika, jednostavno
same boje, i to ak ne osobito lijepe, tamne, grubo nabaene, prolivene ili razmazane boje.
Povukla sam pokriva do Florina obraza.
Iznenada mi je sinulo da Ana i nije prestara te da ja nisam premlada, jer je on i otac ovoga
malog djeteta i jedan star, star ovjek. Jer zna crtati ljupke Gospe i raskomadana lica i slike koje
ne predstavljaju nita, ba nita. Pitala sam se treba li imati vrstu volju ili samo dugaak,
dugaak ivot da bi se postiglo takvo to - da bi se nadmaila, nadivjela ili jednostavno izbjegla
ogranienja vremena i ivotne dobi, onoga to se moe i ne moe, to se smije i ne smije initi.
Da se ne ravna ni prema kojim drugim mjerilima osim vlastitih, da ivi ravno iz svoje glave.
Okrenula sam se od krevetia i ugledala Daisy kako dolazi kroz dugaki hodnik iz dnevne
sobe, s torbom za plau preko ruke. inilo se kao da u hodu tedi desnu nogu. Prislonila sam prst
na usne i dodirnula je po kriima pa je opet povela van, a im smo prole kroz ulazna vrata,
upitala sam ju je li dobila ulj od cipela. Odgovorila je da nije, da joj je samo utrnula noga, no
ipak joj je pritom obraze oblilo malo rumenila.
Ako te od njih bole noge, rekoh,moda bi ih htjela nakratko izuti. No odmahnula je
glavom i dodala mi torbu za plau pa promijenila temu upitavi me: to sad moramo raditi?
Sjediti i ekati. Sve dok se ne probudi. Shvativi da ovo ba nije prihvatljivo, predloila
sam: Moemo itati. Primaknula sam dva platnena stolca pod Florin prozor pa rekla Daisy da
poe unutra i uzme nekoliko knjiga iz koare pokraj radnog stola. Ja sam uzela svoju knjigu iz
torbe za plau i sjela uz nju, podignuvi noge na stolac s labavim platnom, prislonila meke korice
knjige na podignuta koljena. A onda sam iznad gornjeg ruba knjige promatrala kako on odlazi iz
ateljea i koraa u kuu. Popeo se uza tri stepenice polako, vukui noge u hodu, pognute glave, ne
da bi me izbjegao, mislim, nego zato to doista nije zamijetio da sam ondje. Otiao je u kuu, a ja
sam oslukivala. ula sam treskanje kalupima za led u kuhinji, a zatim je nekoliko minuta poslije
ponovno proao kroz vrata s novim piem u ruci i rekao, kao da smo ve prije razgovarali: Ona
mala riokosa unutra kae da e ti znati gdje je sveti Josip.
Spustila sam knjigu, i noge. U mislima mi se stvorila neka bezoblina i neumjesna slika
starog sv. Josipa i mlade Djevice Marije prije nego to sam uspjela protisnuti: Molim? Smijeio
se, ponajvie oko oiju, kao da mu je drago to je u kui naiao na malu crvenokosu ili to vidi
mene ovako zbunjenu. Djeji aspirin, ponovio je. Djeji Aspirin sv. Josipa. Mala djevojica
unutra rekla je da e ti znati gdje ih drimo.
27
U Florinoj sobi, rekla sam. U kutiji za cipele u njezinu ormaru. A zatim, iznenada
shvativi to oekuje, ustadoh i rekoh mu da u ih ja donijeti. Na vratima sam susrela Daisy, s
hrpom slikovnica u naruju. Rekla sam joj da u se vratiti za minutu.
Kad sam se vratila, on je sjedio na drugom platnenom stolcu, a Daisy je bila na podu trijema s
knjigama rasprostrtima oko sebe. Dodala sam mu boicu, a onda sam, da bih se vratila na mjesto
gdje sam sjedila, morala zakoraiti izmeu nje i njega, preko knjiga i njegovih stopala, izmeu
njezina ramena i njegovih koljena. Osjetila sam kako mi se vruina penje u obraze pa sam stavila
knjigu u krilo, u strahu da e, budem li je drala podignutu, vidjeti kako mi opet drhte prsti. Tek
sam tada poela u potpunosti poimati puni, prljavi smisao u posljednji as izreenih uputa Florine
majke djevojci koja joj uva dijete.
Nisam ga mogla pogledati u lice. Odloio je pie u pepeljaru od zaaena stakla, zatim
otvorio boicu i predao je Daisy. Vidi mogu li mi ti tvoji spretni prstii izvaditi ovu vatu, ree.
Vano je uzela od njega boicu, izvadila vatu pa mu je vratila. Otvorenih usta zadivljeno se
zagledala gore u njega, jo drei u ruci onaj komadi i ja sam pruila prema njoj ruku da bih je
rijeila vate. Istresao je nekoliko aspirina na dlan, a onda ih je, uzimajui jedan po jedan, stavio u
usta i poeo vakati. Osjeala sam kako me pritom gleda. Podigla sam pogled. Iza debelih
naoala njegove su se oi svejedno doimale kao da e prsnuti u smijeh. Bijeli slap njegove kose
moda je nezamjetno zatreperio.
Nemoj nikad ostarjeti, rekao je. vakao je samo na jednoj strani. Ili jo bolje, nemoj nikad
imati stare zube. Posegnuo je za aom, otpio gutljaj, promukao ga u ustima pa progutao. Vratio
je au u pepeljaru i istresao jo nekoliko aspirina na dlan. Nita te bolje ne podsjea na vlastitu
smrtnost od zuba koji ti trunu u desnima. Spustio je pogled na Daisy, podignuo obrve. Zaista
nemam pojma hoe li mi ovo ita koristiti, rekao je, kao da samo ona moe shvatiti njegovu
nedoumicu. Ali daju se vakati, imaju okus po naranama. Djeluju izravno na izvor boli.
Slegnuo je ramenima. Ne mogu nakoditi, je li tako?
Dobri su, izjavila je Daisy. Ja ih volim. A on joj uglaeno isprui dlan. Hoe li jedan?
Podigla je pogled prema meni.
Nisi bolesna, rekla sam. Ali on je onu ispruenu ruku pomaknuo i lupnuo me po koljenu.
Ma hajde, rekao je, palcem dodirujui moju kou. Moe uzeti jedan.
Noga me malo boli, ree Daisy; i dotakne nogu podvuenu pod haljinu.
Noga ti je utrnula, rekla sam, otrije nego to sam namjeravala. Sama si tako rekla. A
zatim sam dodala: Nisu to bomboni, Daisy. To je lijek. Oboje su me pogledali, iznenaeni i
razoarani. Neka se napetost pojavila u mom elucu i grudima, i osjetila sam se sputana vlastitom
uskogrudnom, usiljenom zlovoljom, ba kao to je Flora bila sputana majinim svilenim rupcima.
Bila je to, pretpostavljam, nauena reakcija, to kako se ponaa suoen s pritajenom pohotom.
Ako i nisam bila najpopularnija djevojka u koli, bila sam moda najpozornija, osobito kad bi
razgovor oprezno skrenuo na seks. U mislima sam ula sestru Alphonse Marie: Budite vrste,
djevojke.
Slegnuo je ramenima, zatvorio aku i povukao ruku. Daisy se spustila do mojih nogu i bez
rijei opet posvetila knjigama. Tada sam rekla, u tajcu koji je nastupio: Dobro, samo jedan, na
to je on naglo zabacio glavu u smijehu, u takvoj navali smijeha da sam se naas uplaila da e
probuditi Floru iako bi nam se upravo time otvorila mogunost da odemo odavde.
Ponovno se nagnuo naprijed i Daisy je s njegova dlana uzela jedan aspirin pa ga stavila u
usta. Ve vidim kakva e biti majka, ree on nasmijeivi mi se - nekako blagonaklono. Imat
e desetero djece koja e smjeti raditi to ele. Oi su mu odlutale do moje kose, koja je u to
doba ljetnog dana bila vjerojatno raupana kao i Daisyna, zatim nekamo oko mojih usta pa na
vrat. Na sebi je imao tanku bijelu koulju rastvorena ovratnika. Mislila sam da e mi sad rei kako
sam zgodna poznavala sam taj pogled, kao da mi se sprema neki dar - no umjesto toga nagnuo se
i uzeo knjigu s moga krila. Odgurnuo je naoale na vrh glave da bi proitao naslov i odjednom
sam na njegovu licu otkrila Florine crte lica, izmuene od suza.
Hardy, rekao je okreui stranice, podignuta nosa da bi bolje vidio. Napokon, bio je to
jedan star, star ovjek. Egdon Heath, krasna Eustacia. Rekla sam mu da je to za kolu, a on se
sloio kimnuvi, dakako da jest. Barem nije Jane Eyre, rekao je. Ali, odvratila sam: Meni se
svia i Jane Eyre, kao da nisam shvatila da mi se ruga. Vratio mi je knjigu, preko Daisyne glave,
28
a ja nisam skrenula pogled. Pod njegovim je noktima bilo crne boje, nadlanica mu je bila
poprskana sivim i bijelim mrljama. Posegnuo je za naoalama s vrha glave, poloio ih na koljeno
pa preao rukama preko lica, kroz kosu nalik na plamen dimno bijele boje. Desetero djece, ree
on, kao za sebe. I ovjeka koji vadi koljke za mua. Posegnuo je za svojom aom, gutnuo pa
opet promukao pie u ustima. Bol, ree on kad je progutao. Netko bi trebao napisati svjetsku
povijest vienu kroz prizmu zubobolje. Koliko je kraljevstava izgubljeno zbog zubobolje. Koliko
ljubavnih veza propalo. Brodova potonulo. Koliko je remek-djela ostalo nedovreno.
Daisy ga je odozdo zabrinuto, utke gledala. Zamijetivi to, ispruio je prema njoj ruku i
dodirnuo joj kosu. Nemoj nikad ostarjeti, rekao je opet. Prodaj duu ako mora. Pogledao je u
mene, onim Florinim licem, istroenim, uvelim licem, koe ukaste i tanke poput papira. Ali one
su oslabjele oi bile njegove. to sve ne bih dao da imam vremena koliko ga ti jo ima, mala,
ree. Za klince, lovca na koljke i sve skupa.
Spustila sam pogled i slegnula ramenima, kao to bih moda slegnula da sam od njega dobila
ono priznanje da sam lijepa. Oslobodila sam se straha od njega, znala sam, nestao je onaj vor u
elucu i grudima i njegov povratni udar u vrcima prstiju. Bilo je u onome to je govorio neeg od
filozofije kojoj bi ujak Tommy bio sklon nakon treeg pia i to me jo jednom podsjetilo na moju
sposobnost da ga dovedem u neugodnu situaciju, da osjeam prema njemu saaljenje. Na onu
prednost koju uivam zbog mladosti, ljepote i vremena to je preda mnom. Nisam se ak ni
prepala kad se polagano, moda pomalo pripito, jo jednom nagnuo prema meni i uhvatio me za
zapee pa mi stao lagano rastvarati zatvorenu aku uvlaei u nju bojom poprskane prste. U
mom je dlanu bio komadi vate iz boice s aspirinima. Uzeo ga je od mene, hitro ga umoio u
svoje pie a onda ga ugurao u usta i pritisnuo na stranu na kojoj je prije s oprezom vakao aspirin.
Lagano je jezikom kruio po ustima, pokuavajui odgonetnuti kakav to okus osjea - njegove su
mi oi odavale - ne samo viski, nego i toplu slanost moje koe.
Ponovno sam slegnula ramenima i segnula rukama odostraga pa podigla kosu s vrata,
zavrnula je, kao to sam to i jutros uinila, u labavu punu. Dan je postajao sve topliji. Flora je
umorna, rekla sam, a Daisy je, dolje uz moje noge promrmljala: Pa, da. Nikad neemo otii na
plau. Spustila je bradu na ruku i lijeno okrenula list. Znala sam da joj je poznata ovakva vrsta
razoaranja, razoaranja prouzroena beskrajnim i neizbjenim ugaanjima manjoj djeci.
Naravno da hoemo, rekla sam. Sada me je jednostavno promatrao, zavaljen u platneni stolac, s
prstima poloenima uz glavu, promatrao me, ali se vie nije smijeio. Pa i kad se Ana zaustavila s
autom na kolnom prilazu, njegove su oi jo poivale na meni.
Ana se popela uza stepenice i pogledala nas troje, iznenaena i nezadovoljna to nas vidi
ondje, s rukama na bokovima. Mala spava? upitala je mene i ja sam odgovorila da spava.
Rukom je pokazala prema kui. Unutra? Uspjela sam se oduprijeti nagonu da joj kaem - pa
gdje drugdje? Da, rekla sam. U svom krevetiu. Odmahnula je glavom i cmoknula jezikom
pa pogledala na runi sat. Nije dobro, ree. Prerano je. Bit e veeras preumorna za veeru.
Bila je naoita ena, iako to nikad prije nisam zamijetila. Imala je maslinastu put, kosu blago
nakovranu trajnom ondulacijom i velike tamne oi, maleni zlatni krii oko vrata. Punana u
plavoj odori za slukinje, stasita, tako bi se to valjda reklo. Imala sam dojam da ima mua u
gradu. Trebala bi je probuditi, rekla je odmahujui rukom prema ulici; moda se ak i ljutila na
mene. Poite u etnju.
Florin se otac javio iz svog stolca: Gluposti. Stavio je naoale pa ustao polako, umorno,
visok, mrav, i krenuo natrag na posao. U ruci mu je jo bila aa s piem. Pusti je da spava,
obratio se meni, a onda, prolazei pokraj nje, ree i Ani neto na francuskome. Stajala je ondje
nekoliko minuta dok je on koraao niz stepenice, natrag u svoj atelje, glave okrenute preko
ramena, ali pogleda usmjerena u pod, s nekim zamiljenim izrazom oko usta, s rukama jo na
bokovima. ak i da nije bila Francuskinja i unato sredovjenom tijelu, morali biste njezino
dranje nazvati koketnim.
Dobacila mi je posljednji kratak pogled pa pola u kuu. Pitala sam se kakve je njoj
posljednje upute dala Florina majka prije negoli se ukrcala na vlak. Ili to je to sama Ana
isplanirala, sad kad je sigurno da je ena na putu, a dijete i dadilja i njezina crvenokosa sjena bit
e na plai cijelog dana. Francuska slukinja i ostarjeli slikar u nestanoj igri pod stablima alosne
trenje.
29
Kriste Boe, rekla sam Daisy kad su tresnula vrata s mreom za zatitu od kukaca, a Daisy
je preokrenula oima i rekla Zbog ega se ona tako srdi?
Pojma nemam, rekoh. Sjela sam s njom na pod na trijemu. Florine su knjige bile uglavnom
nove, a, primijetila je Daisy, mnoge su stranice bile iarane bojicama, to je bio prekraj koji tetak
Jack nikad ne bi dopustio, zbog ega je Daisy i zanijemila od straha. Razmaena je, objasnila
sam joj. Samo, djeca poput nas obino jesu razmaena. Daisy je o ovome nakratko razmiljala,
a zatim, plaei se valjda da je zbog svoje izjave moda ispala neugodna, ree: Pa, njezin tata je
slikar, uostalom. Moda ona tu nita ne moe.
Nasmijala sam se i nagnula k njoj pa je poljubila u elo, koje je bilo toplo. Zatim sam se brzo
premjestila iza njezinih lea i privukla je meu svoja koljena pa joj poela upletati zamrenu,
gustu kosu. Ana se jednom ili dvaput pojavila iza mreastih vrata da vidi to radimo pitala sam se
hoe li otii unutra i namjerno probuditi Floru a zatim je izala drei visoko pladanj s rukom
meu rukama. Prela je tako preko trijema i spustila se niza stepenice i stazicu, a zatim ula kroz
pokrajnja vrata garae.
Dok je ona jo bila unutra, Daisy i ja smo se premjestile van na travnjak, gdje smo pojele nae
podnevne obroke pod treperavim sjenkama jednog od malih trenjinih stabala. Dan je postao
topao, ali bila je to savrena lipanjska toplina, blaga poput vode na koi, i uz nisku kuu, umu i
visoku zelenu ivicu, plavetno se nebo doimalo tek kao predivan baldahin prostrt samo za nas.
Leei zajedno na travi, dok je Daisyna glava poivala na mom bedru, bile smo dovoljno mirne i
tihe da ujemo more.
Moja prednost, shvatila sam to, nije samo u tome to ga mogu zbuniti, ili se saaliti nad njim
ili prepoznati koliko je budalast - navodno genij, bogat starac s mladom enom - nije ak ni u
onim godinama koje sam ja jo imala pred sobom dok su njegove potroene. Moja je prednost
bila u tome to sam znala to on to pokuava izvesti, ovdje u svom kraljevstvu pokraj mora, gdje
je umjetnost ono to on kae da jest, a ogranienja vremena i ljudskog vijeka su odbaena, i gdje
je sve mogue jer je sve to uope vrijedi u unutranjosti njegove glave. Moja je prednost bila u
tome to sam znala to on to pokuava izvesti - i bila sam u tome bolja.
Kad se Flora napokon probudila, bila je sva vrua i znojna, ali presretna to vidi mene, i
Daisy s njezinim cipelama, i tako sam joj dala brzi obrok, spakirala njezin runik i kupai kostim
pa je ubacila u kolica. Da i ja odjenem kupai? pitala je Daisy, pa me oprezno pogledala kad
sam joj rekla da emo se presvui na plai. Nee ti biti ugodno hodati cijelim tim putem u tijesno
pripijenom kostimu, rekla sam. Zatim sam joj jo objasnila: Pod runikom, Daisy Mae. Bit e
sve u redu. Vidjet e.
Ana je tada ve bila opet u kuhinji, ljubaznija moda, ali uglavnom zato to se nije obazirala
na nas. Nabila sam Flori eiri na glavu i posudila jo jedan za Daisy. A zatim sam, nenadano se
osjetivi tako raspoloenom, jer inae, to je bilo vrlo pametno, nikad nisam nita posuivala od
ljudi za koje sam radila, zgrabila slamnati eir Florine majke s vjealice pokraj vrata i nataknula
ga straga na glavu. Samo sam je jednom vidjela da ga nosi, jednog poslijepodneva kad sam
dovela Floru kui, a ona je ispijala pie vani na travnjaku s nekim drugim postarijim tipom
(nekim ovjekom s Broadwaya, kako mi je sa zadovoljstvom priopila kuharica) i njegovom
takoer premladom enom. Bio je to jedan od onih prohladnih, oblanih dana zbog kojih je bila
potitena u ono vrijeme kad sam tek poela raditi, pa je taj eir bio samo dio kostima, koji je
moda i nosila samo zbog svojih prijatelja iz kazalita. Vidjela sam kako me Ana pogledala preko
ramena kad sam ga uzela. Shvatila sam da me ni najmanje ne bi bilo briga ako me tui gazdarici;
moda sam ak i eljela da me tui. Daisy je podigla pogled prema meni. Izgleda lijepo, rekla
je.
Nasmijala sam se. Izgledam kao Huckleberry Finn, odvratih joj.
Ona se nasmijei iskosa. Misli Huckleberry Hound.
Zastala sam. U sjeni pod eirom njezine su oi bile okruene blijedoplavim rubom. iroko se
smijala pokazujui sve svoje krive zubie. Ide to tebi, Daisy Mae, rekoh s divljenjem. Ide to
tebi.
Flora je imala naviku, jedan trik kojemu sam je ja nauila, da kad je vozim u kolicima niz
poljuneni kolni prilaz isputa otvorenih usta jednolian zvuk kako bi joj glas treperio od
30
podrhtavanja kotaa to poskakuju po kamenju. Daisy je to smatrala izvanredno smijenim, a od
njezina je smijeha pak Flora uivala kao nikad. Njezina je poskona pjesmica bila sve glasnija, a
Daisyn smijeh sve razuzdaniji dok smo prolazili pokraj pokropljena platna, uz arulju koja je
svijetlila u prozoru i miris boje, pa se uputile prema cesti.
Daisy je hodala pokraj kolica - Flora je posegnula prema njoj i uzela je za ruku - i iako se jo
neto laganije oslanjala na jednu nogu, vie nije onako izraeno epala kao prije. Da bih je
iskuala, zastala sam, dodirnula rukom cestu, a zatim najavila da skidam tenisice. Svezala sam ih i
prebacila preko ramena. Asfalt je pod mojim nogama bio topao, no ne i prevru. ivahno sam
promigoljila prstima. Kak je ovo dobro, oponaala sam junjaki govor. Bolje nego biti
pristojan. Ali Daisy se nije povela za mojim primjerom.
Na plai je ve bilo nekoliko ratrkanih kupaa. Dogurala sam kolica u na uobiajeni kut
parkiralita, a Flora je, ve naviknuta na na redovni postupak, odmah pohrlila van pa s Daisy
krenula u pijesak. Upropastit e cipele, viknula sam, a onda sam odluila da vie time ne
razbijam glavu. Kad sam ja bila mala, majka mi je to esto pripovijedala, jednom sam dan i no
nosila neku napadnu crvenu cigansku suknju to je preostala od kostima za veselu No vjetica,
sve od 31. listopada do Dana zahvalnosti nosila sam je preko odjee za crkvu, za igranje, preko
pidame, bez ikakva posebnog objanjenja zbog ega je neprekidno imam na sebi (ili zbog ega
sam je naposljetku skinula) osim objanjenja koja sam htjela dati. Ona je tu priu pripovijedala ne
zalazei nikad u to zbog ega mi je u tom sluaju udovoljila, pitala se jedino to me spopalo da se
nikako nisam htjela rastati od te kiaste suknje sa zlatnim i crnim volanima i crvenim mreastim
naborima koji su me kakljali - ba one suknje koja je u tom asu visjela u mome tavanskom
ormaru, odmah nadesno od niza plavozelenih dempera, jednog komada kolske uniforme u
veliini broj 7.
Na plai sam rasprostrla meki plavi podstavljeni prekriva koji nam je dala Florina majka, a
zatim sam izvukla runike i mlijeko za sunanje iz torbe za plau. Otvorila sam termos-bocu s
limunadom i natoila svakoj po au. Rekla sam im kako sam se upravo sjetila jedne prie koju
nam je u koli ispriala jedna od redovnica, priu o djevojici - bilo je to prije mnogo, mnogo
godina - koja je dobila prekrasnu rukom izvezenu donju haljinu od mekog, najfinijeg pamuka na
svijetu. Saile su je redovnice koje su ivjele izvan grada i izlazile iz svog samostana samo
jednom godinje, kad bi putovale uokolo i odlazile u crkve pa nakon mise prodavale sve to bi
saile - djeju odjeu, oltarne stolnjake i podloke. Krasan je komad rublja bio posve bijele boje i
djevojica ga je trebala uvati za dan svoje Prve svete priesti, u svibnju, ali jedne je noi u
veljai, upravo kad se spremala na spavanje, otvorila donju ladicu ormara, izvadila je iz tankoga
papirnatog omota pa je odjenula. Sutradan ujutro, kad je majka vidjela u emu je spavala, strano
se razljutila, no djevojica je rekla: Ali, mamice, htjela sam je pokazati anelima. Majka je
odgovorila da e aneli vidjeti donju haljinicu kad bude primala prvu priest pa ju je uzela,
izglaala sve nabore i umotala natrag u papir. Idueg je jutra majka dola probuditi djevojicu, no
ona je opet spavala u bijeloj donjoj haljinici (Daisy se nasmijala, kao da eli rei: Svia mi se ova
curica) i upravo je zaustila da e je izgrditi kad je shvatila da malena uope ne spava, nego da je
mrtva. Zaista je odjenula pamunu donju haljinicu da bi je pokazala anelima.
Daisy se nezadovoljno namrtila i isturila bradu, zakiljivi na suncu. Jedan se val razbio o
obalu uza zvuk nalik na udar groma.
Nasmijala sam se. Ni ja ne vjerujem u to, rekla sam. Flora je u svojoj nestrpljivosti poela
podizati svoju bijelu haljinicu preko glave, pokazujui bucmasta bedra i pupak i prednji dio
zguvane pelene. Hou se kupati, rekla je. Uzela sam je i privukla sebi u krilo pa joj odvezala
cipelice.
Oprezno, moda i obzirno, Daisy je sjela pokraj nas. Bernadette zna jednu ovakvu priu,
rekla je. Jednom mi ju je ispriala. Samo to u toj prii nije bila donja haljinica, bilo je neto
drugo. Mislim da su bile bijele cipele za Prvu priest.
To je sigurno pria kojoj ih ue asne sestre u koli, rekla sam. Izula sam Flori cipele i
arape pa je opet postavila na noge. Da sam ja bila ta djevojica, ja bih se u raju pojavila u
crvenoj ciganskoj suknji s Noi vjetica. Nije ba neto aneoski. Lupnula sam o vrak Daisyne
ruiaste cipele. Ti bi valjda nosila ove cipele.
Dragulji, rekla je Flora pa se primaknula da i ona na njih stavi prst. Daisy ima dragulje na
31
cipelama.
Podigla sam jedan runik za plau pa ga prebacila preko Florine glave bio je to ustaljeni ritual
prikljuila sam joj se pod njim da bih joj mogla svui haljinu i pelenu pa navui kupai kostim sa
suknjicom preko bucmastih nogu i naduta trbuia, a ona me rukama pograbila za kosu da moe
odravati ravnoteu. Kad smo izronile van, izvadila sam iz torbe Daisyn kostim i rekla joj da je
sljedea. No ona se srameljivo ogledala oko sebe i odmahnula glavom. Netko bi me mogao
vidjeti, apnula je. Zamijetila sam da je izula ruiaste cipele, ali bijele je arape jo imala na
sebi. Lice joj se blago zarumenjelo Nee te vidjeti, uvjeravala sam je. Uzela sam jo jedan
runik i pridrala oba zajedno. Napravit u zaklon, kao omotnicu, vidi, rekla sam joj drei dva
runika rairena po duini. Provuci se brzo unutra i izai gore.
Uinila je to, smijui se pritom, njezina je glava iznenada iskrsla tik iznad runika, izmeu
mojih ruku. Zatvorila sam oi i okrenula od nje glavu. Sad te ne moe vidjeti nitko osim
galebova. Osjeala sam njezine pokrete na prostirci, dok je potezala haljinu preko glave,
priginjala se da bi nogom zakoraila u kostim. Oprezno sam pogledala kako joj ide. Gola su joj
lea bila pognuta, vidjela sam otru tanku crtu njezine kraljenice, kao da ju je sunce nekako
istaknulo, ali pri dnu lea, odmah iznad boka bilo je i jedno mjesto koje mi se zbog sunca ili sjene
runika ili zato to sam imala poluzatvorene oi uinilo kao natueno ili proarano raznobojnim
mrljama. Mogla sam je tada upitati o tome, ali im se pojavila iza runika - sva ozarena, poput
kakve primadone to izlazi na pozornicu na poziv publike - ugledale smo Tonyja i Peteyja koji su
se uputili prema nama, odbacivi bicikle u pijesak poput nekih beskorisnih i naputenih stvari.
Gdje si bila? otro je upitao Tony, a Petey, istim tonom Zato si se toliko zadrala?
I dok su me nekako iskosa pogledavali, objasnila sam im da je Flora zaspala ranije pa smo je
morali ekati. Sjela sam na prostirku. Jeste li pronali onu fdmsku zvijezdu, upitala sam, a oni
su odmahnuli glavama to je znailo da nisu, pa se spustili na koljena u pijesak pokraj nas.
"Ali zato smo vidjeli u koju je kuu ula, javio se Tony. Krenuli smo ih pratiti, ali mala
June nije htjela biti tiho.
Dva su brata izmijenila pogled ispod svijetlih obrva, a zatim Petey s modricom na oku ree:
Rags se vratio. Svezali smo ga uz tvoju ogradu da ga moj djed ne vidi. Okrenuo se k Daisy.
Moj djed ubija pse lutalice, ree.
Ja rekoh: Ne, ne ubija, iako se to, s obzirom na osobnost gospodina Morana, nije inilo
uvjerljivim.
Rekao je da e upucati Ragsa, tvrdio je Tony. Rekao je da ga je Rags pokuao ugristi.
"Rags ne grize, rekla sam i uklonila ledenu lizalicu umrljanu pijeskom koju je Petey upravo
pruao Flori. Gdje je mala June sada? upitala sam jer sam osjetila neto udno u pogledu koji
su dva brata izmijenila. Opet su se pogledali na isti nain.
Valjda kod kue, ree Tony nekamo u pijesak.
S Judy? ispitivala sam.
"Judy i Janey su otile s tatom na jahanje, ree Petey pomalo ogoreno. Je li to tvoj eir?
Podigao je eir Florine majke s mjesta na prekrivau na koje sam ga odloila pa ga nataknuo
straga na glavu. Zatim je povukao obod dolje preko uiju i rekao piskavim glasom: Kako sam
lijep.
"Je li vam majka kod kue? upitala sam, a Petey, sa sputenim eirom i dlanovima na
obrazima, odmahne glavom.
"Pa tko pazi na June? Drei ruke na koljenima Tony je sjeo malo uspravnije i pogledao
preko ramena prema parkiralitu. Ispod sjene eira Petey ree: Dolazi. Bila je odmah iza nas.
Podigla sam Floru i torbu za plau i runik te prebacila svoju haljinu preko Daisyna kostima.
Njoj sam rekla da pokupi prekriva i svoje cipele. Dok su hodali plaom za nama, Tony i Petey su
tvrdili da e mala June vjerojatno biti ovdje svakog asa, jer je jako, jako spora. Bila je odmah iza
njih posljednji put kad su se ogledali.
Stavila sam preplaenu Floru u kolica i dok se Daisy nekako vukla u svojim ruiastim
cipelama, nastojei drati korak sa mnom, a Petey i Tony me uvjeravali u hodu, urno sam
koraala niz cestu. Nigdje ni traga maloj June. Otkud ste doli?" upitala sam ih, a oni gledajui
me iskosa pokazae rukom nalijevo, prema kui. Kad ste je posljednji put vidjeli?
Tony opet pokae rukom. Kad smo proli pokraj kue filmske zvijezde, ree. to je tako
32
vano?
Naili smo na nju nekoliko minuta poslije, sjedila je, poput djeteca u nekoj bajci, na rubu
smeeg krumpirita, lica proarana suzama i prljavtinom, neistih ruku, a odjea joj je bila -
upave, iznoene i pretijesne pamune hlaice s naramenicama - jo prljavija. Otkoraala sam
bosih nogu preko hladne grudave zemlje, zgrabila je i podigla. Mirisala je na zemlju, poput tek
iskopana krumpira, kao da se upravo iskotrljala iz preorane oranice. Deki, rekla sam okreui
se dvojici djeaka, koji su se zbog cijele ove pometnje doimali zbunjenima - pa bila je, uostalom,
manje-vie tu gdje su i mislili da e biti, odmah iza njih. Deki, nikad je ne smijete ovako
ostavljati. Znate li to joj se moglo dogoditi?
Kad je prespora, ree Petey.
Moj glas je bio sve jai: Mogao ju je udariti auto, Petey. Netko ju je mogao oteti. Ukrasti je.
Nju nitko ne bi ukrao, ree Tony i njih se dvojica nasmijae ovoj ali.
Mogao ju je pregaziti auto, rekla sam ponovno, ovaj put jo glasnije. Ne mogu vjerovati
da ste to napravili. Vi ste budale. Najgore budale.
Iznenada se Peteyevo lice promijenilo. Priao je blie, vrsto stisnutih aka. E pa traili smo
tebe ree on, stisnutih oiju, suprotstavljajui mi se ljutitim glasom.
Daaa, uvrijeeno se nadovee Tony. Gdje si, dovraga, bila?
Petey opet zakorai naprijed. Da, gdje si bila? Bio mi je tono ispod nosa i njegova je mala
sestrica zurila u njega iz mog naruja. Sav se pretvorio u rastvorena usta pod irokim slamnatim
eirom Florine majke, a pocrnjelo mu je oko bilo napola zatvoreno. Tako je glasno vikao da su
me zaboljele ui. Stalno smo se vraali na plau, a tebe nije bilo, razmahao se gnjevno, poput
kakve odrasle osobe. U kutovima usana nakupila mu se pljuvaka. Nisi bila tamo gdje si trebala
biti. Zario je u mene iljasti prst. Ti si budala.
Promatrala sam ga dok nije spustio pogled i rekla tiho: Vas dvojica ste ostavili svoju malu
sestricu samu na cesti. To je najgluplje to ste ikad uinili.
Najprije sam vidjela kako mu u svijetle oi naviru suze, a zatim sam spazila stisnutu,
zatvorenu aku. Okrenula sam se da zatitim koljeno male June pa me dobrano odalamio po
nadlaktici. E, pa idi ti k vragu, povikao je, tono kao i njegov djed. A onda se okrenuo,
poskliznuo niza zemljani nagib koji je razdvajao cestu i polje pa jo, kao za neki poseban
dodatak, udario i Daisy u rame, dovoljno snano da ona posrne korak unatrag, lica preplavljena
iznenaenjem i boli. Zatim je otrao, a Tony za njim u stopu.
Drei June i dalje u naruju, prila sam Daisy, koja se drala za rame i aptala: Au, au, au,
ali nije plakala. Djevojica koja ima brau. Zagrlila sam je slobodnom rukom. Otiite si po
bicikle, budale, povikala sam za dekima. I donesite mi natrag taj eir. Ali Tony se samo
okrenuo i pokazao mi dugi nos pa isplazio jezik i njih dvojica nastavie trati.
vre sam stisnula Daisy, a mala June je ispruila ruku i pogladila je po glavi. Flora je u
kolicima poela plakati, ali sam je umirila. Daisy je dobro, rekla sam joj. Dobro si, je li, Daisy
Mae?
Kimnula je, pokazujui kako je hrabra. Sve je u redu, Flora Dora, rekla je. Dobro mi je.
Rekla sam im da emo za danas zaboraviti plau. Jo sam jednom pomilovala Daisy po glavi,
a onda sam slobodnom rukom okrenula Florina kolica u suprotnom smjeru. Margaret Mary,
misli li da moe gurati kolica dok ja nosim malu June? Nekako mi se ini da joj je za danas
dosta hodanja.
Daisy je odgovorila da moe pa se uhvatila u kotac s kolicima nastojei ih voziti ravno.
Vodila sam je svojom rukom nakratko, a onda sam je pustila da ih gura sama. Vidjela sam da se
mui, glatki potplati ruiastih cipela spoticali su se i sklizali na cesti pokrivenoj tucanikom, ali
ona je u to upregla svu snagu svojih nogu i bolnog ramena, cijelo sitno tijelo, sve miie i kosti.
to bih ja bez tebe, Daisy Mae? rekla sam. Ovdje si tek jedan dan i ve si nezamjenjiva.
Kod moje kue Rags je bio privezan za ogradu sa strane komadiem konopca za suenje
rublja. Razjareno je lajao dok smo se pribliavali, ak je i reao - kao da je u onih nekoliko sati
koje je proveo na ovom imanju postao odgovoran za sigurnost kue. Rekla sam djevojicama da
ostanu tu gdje jesu - vidjela sam da ionako uzmiu, a zatim sam mu prila i rekla: Na to to rei,
aavi psu? Na zvuk moga glasa odmah se malo povukao pa stao muklo udarati repom i cviljeti
u znak isprike. Bio je sladak, ali neobian mjeanac, veim dijelom kotski ovar, po mome,
33
naizmjence ivahan i dobar pa plah, izofrenian. I glup. Neprestano bi dolazio pa odlazio, sve u
svemu lutalica, vjerojatno su ga napustili neki ljudi koji su ovamo doli ljetovati ali nisu htjeli
preuzeti i obvezu dranja kunog ljubimca tijekom cijele godine; pokatkad bi ga - bila su to
razdoblja kad ga tjednima nismo viali - usvojila neka druga obitelj koja bi dola na ljetovanje i
uzela ga pod svoje cijelo vrijeme dok su boravili ovdje. Moranovi ga klinci nisu smjeli zadrati,
ali bi ga dovlaili k meni kad god bi se naao u blizini. Kako je bio glup, Rags ih je uglavnom
podnosio, iako sam esto vidjela kako bi im znao zubima zahvatiti prste. Sada se prevrtao na lea,
veselo se predavajui dok sam ga gladila i govorila mu da se umiri. Zatim sam dala djevojicama
da mu donesu vode i pseih kolaia.
Rags je i dalje bio privezan uz ogradu, ali sada je bio uspjeno umiren, ja sam u dvoritu
skinula prljavu odjeu s June pa je oprala vodom iz oeva crijeva za polijevanje. Zatim sam je
umotala u runik za plau i ponijela u kupaonicu, gdje sam napunila kadu vodom i pjenom za
kupanje pa pustila June i Floru da se igraju u mjehuriima. Daisy se smijala promatrajui ih, ali
nije im se htjela pridruiti, ak ni u kupaem kostimu. Kad smo se vratile na travnjak, sada ve
prekriven dugakim poslijepodnevnim sjenama, svima sam dala kekse i voni napitak. Judy i
Janey doetale su do nas po Ragsa i odvele ga u etnju, ali dekima nije bilo ni traga. Predala sam
malu June njezinim sestrama i zamolila Daisy eli li moda svui kupai kostim pa moda ak i
promijeniti cipele za popodnevnu etnju. Na moje iznenaenje, kimnula je u znak da hoe i pola
u kuu pa se za nekoliko minuta vratila, ne u novim tenisicama nego u starim polucipelama, koje
je bila nosila u vlaku. Izgledaju udobno, rekla sam, i to uglavnom zato to je ona izgledala tako
razoarana to ih opet nosi.
Stavile smo Floru u kolica i odetale s njom kui, pjevajui glasno velikim dijelom puta
Mornar Barnacle Bill, pjesmu koje sam se sjetila kad smo prolazili pokraj gospodina Morana,
koji je stajao, njihao se, onako bez koulje na svome kolnom prilazu i neto mrmljao sebi u bradu.
Nastojale smo odrati Floru budnom, da ne zaspi prije nego to dobije veeru. Svjetla su jo
gorjela u radionici gdje je njezin otac slikao, ali njega nije bilo, a ni Ane, to je zapravo bilo i
dobro jer nisam imala slamnati eir. Unutra se osjeao onaj poznati miris kue: njezin parfem,
njegova cigara, a sada se kroz taj miris provlaila i neka nova, zamrena nota. Kuharica je bila u
kuhinji, upravo je vadila jedan jedini peeni krumpir iz penice, a kad sam rekla da je Flora ve
okupana dok smo bile kod mene, ispruila je ruku i pomilovala me po kosi. Bila je to ena koja je
ila u nau crkvu, poznanica moje majke, debela i kao neka dobra bakica ali, sada sam to shvatila,
nije bila nepaljiva. Hvala ti, draga, rekla je. Pomogla si mi. Kao da je znala, a i ja sam to
znala, da e Anine dunosti noas zapasti nju.
Koliko god je bila umorna, a moda i upravo zbog toga to je bila umorna, Flora je zaplakala
kad smo se Daisy i ja pozdravile. Nije nas zadravala, nije ak ni potrala za nama, bila je
preumorna. Samo je sjedila za kuhinjskim stolom s oprnjakom od frotira koji joj je kuharica
svezala oko vrata i jednostavno jecala. Na tanjuru pred njom bio je vrui peeni krumpir iz kojeg
se puilo, neto graka, nekoliko izrezanih komadia piletine kuhane na pari. Sjedila je na
nekoliko telefonskih imenika, ali brada joj je jo bila tek neznatno iznad hrane. Plakala je
otvorenih usta, suze su joj se slijevale niz obraze. Kuharica je sjela za stol uz nju, brisala joj je
suze palcem. Ispod njezina debelog lakta bili su rupci Florine majke, svi osim onoga tirkizno-
bijelog, upravo ondje gdje ih je ostavila.
Daisy i ja smo se povukle natrake iz prostorije, maui. Kua koja je ostala za nama doimala
se praznom. Uzela sam je za ruku im smo se nale vani. Bojom poprskano platno jo je bilo
naslonjeno na zid garae, i ja pomislih na ono to je bio rekao o nedovrenim remek-djelima. Dok
smo ile Kaufmanima povesti Red Rovera u veernju etnju, rekla sam Daisy da bismo noas
moda mogle spavati na tavanu, u ona dva stara kreveta. Mogle bismo odgurati stolac do prozora
pa bismo moda, ako se probudimo i ugledamo duha kojeg je ujak Tommy uvijek viao, mogle
upitati kako se zove i kako je ime malom djeaku u njegovu krilu. to misli, to se s njima
dogodilo, Daisy Mae? upitah je. Neko je vrijeme razmiljala, a onda je rekla: Duh je djeakov
otac. I on je ekao pokraj prozora da se on vrati. Onda se mali djeak vratio i sjeo tati u krilo, na
stolac.
Kimnula sam sloivi se. Sasvim prihvatljivo, rekla sam. Sad jo samo moramo smisliti
gdje je djeak bio.
34
Na brodu, odgovorila je bez oklijevanja. Koji se napokon vratio.
Nasmijala sam se. Sunce se sada spustilo nie, a vrane su u drveu graktale kao lude,
pripremajui se za no. Negdje iza jedne od visokih ivica uli smo djeje glasove, smijeh i
povike. Odnekud je dopirao zvuk odbijanja teniske loptice. U zraku je bio krasan miris ljetnog
popodneva na izdisaju - moda i traak nevidljiva djejeg mlijeka za sunanje. Poela sam
pjevati: I napokon se vratio i napokon se vratio, s mora se vratio on. I sve od dana tog - bacih
pogled na Daisy, a ona s oekivanjem pogleda gore prema meni. Srca to ljube, rekoh
razgovijetno, sretna su - izgledala je kao da joj je laknulo: zrak je bio odvie lijep za rune rijei
- jer se napokon vratio brod.
ule smo kako Red Rover cvili i teke jo i prije nego to smo stigle do kue. Oito mu je
dan bio tuan i pun osame pa sam mu dopustila da me lie po licu, i Daisy takoer, da bismo mu
to nekako nadoknadile. Proetale smo ga do plae i, dakako, Peteyev i Tonyjev bicikl jo su bili
ondje u pijesku. Daisy i ja smo ih podigle i naslonile na kante za smee dok je Red Rover
istraivao obalu, a onda smo ga vratile u njegovu ogradicu. U prozoru na prednjem dijelu kue
gorjelo je svjetlo, kao i sa strane na trijemu, ali je i ova kua bila prazna. Dr. Kaufman se jo nije
vratio iz grada. Nadala sam se da e se, kad opet doe, sjetiti Red Rovera i posjetiti ga.
Vraajui se na plau po bicikle djeaka, susrele smo Richardsonove s njihovim kotskim
terijerima. Gospoa Richardson je odmjerila Daisy od glave do pete kad sam joj je predstavila i
naas sam se uplaila da e zapravo izgovoriti - tu rije ispisanu preko cijeloga njezina
mukarakog lica - jadnica. Jadna je Daisy doista izgledala poput sirote. Pletenica joj se raspadala
i vrpca joj se oko struka beivotno opustila, a na njezinoj bijelo-utoj (sada odjednom, pod otrim
okom gospoe Richardson kojoj je samo monokl nedostajao, staromodnoj) naslijeenoj haljini
razmazale su se blatne mrlje, otisci ruku male June i Red Roverovih apa. Pa one neoiene
polucipele, u tek dvije nijanse sive prije negoli crne i bijele boje. Imala sam dojam da se, samo
zbog tih cipela, iz temelja promijenila od ljupke vile kakva je bila tog jutra kad je s terijerima
koraala pod visokim zelenim drveem, kao da u onima jeftinim ruiastim stvaricama doista
ima neega arobnog. A gdje to u gradu ivi? pitala ju je gospoa Richardson, na to je Daisy,
u neprilici zbog ovoga otrog ispitivanja, pognute glave promucala Na Trgu platana.
Gospoa Richardson se unijela u mene svojim krupnim licem. to je rekla? (Htjela je tim
pitanjem pokazati, dakako, da ovo dijete zaista treba nauiti da govori glasnije.)
Nasmijeila sam se i pogurala Daisy dalje. ivi na Trgu Sutton, rekla sam. Da ujutro
navratim do vas po pse?
Gospoa Richardson je dobacila kratak pogled muu, koji je u ustima drao pisak lule. Da,
svakako, ree on. Bilo mi je drago, Daisy, a Daisy se, unato tome to je bila u otrcanim
cipelama i prljavoj haljini, ljupko pokloni pa ree Meni takoer.
Moe zamisliti kako bi bilo ivjeti s tom enom? upitala sam je kad smo pole dalje, a
Daisy odmahne glavom. Jadni psi, dodala je.
Vozile smo se na rasklimanim biciklima natrag do kue i ostavili ih na poharanom dvoritu
Moranovih. Moji roditelji nisu jo bili kod kue pa sam otila u kuhinju, ogulila nekoliko
krumpira i pristavila ih da se kuhaju. Daisy je sjedila na kauu u dnevnoj sobi, razgledavala je
neke asopise, ali kad sam ula i prila joj, vidjela sam da tiho plae, da joj iz oiju jednostavno
klize suze. Odgurnula sam asopise na pod i sjela pokraj nje. Obgrlila sam je rukom, privila je
blie k sebi.
to je, Daisy Mae? pitala sam, a ona je mrcnula i tiho protisnula: Nedostaje mi mama.
Ovo me malo iznenadilo, i odmah sam poalila to sam tog jutra ismijavala tetu Peg, ondje u
kui Clarkeovih. Pa jasno, jasno, sada se inilo savreno razumljivim - sluena teta Peg je,
napokon, Daisyna jedina majka. Nedostaje mi moja kua, dodala je.
Poljubila sam je u tjeme. Moe ii kui kad god poeli, rekla sam joj blago u kosu, u onaj
sladak miris tople koe njezina tjemena. Unato tome to sam na samu pomisao o tome shvatila,
moda prvi put u ivotu, da u bez nje biti osamljena, ovdje u vlastitoj kui, gdje sam prije uvijek
bila sama. Mogu te sutra odvesti na vlak kui, ili kad god to poeli. Samo mi reci. Ali ona je
brzo odmahnula glavom, a onda se okrenula i pogledala me ozbiljno, iskreno. Oh, ne elim ii,
rekla je. Ovdje mi je prekrasno. Mogla bih ostati zauvijek. Suze su joj ponovno ispunile oi.
Samo mi oni nedostaju.
35
Rekoh joj da shvaam. Teko je kad se navikne na ljude, rekla sam, a ona je kimnula.
Mogu ti nedostajati, a da ne eli nuno biti s njima.
Ponovno je kimnula.
Kao da eli biti na dva mjesta odjednom. S njima, jer ih voli i jer si na njih navikla, ali isto
tako i daleko od njih, da bi mogla jednostavno biti ono to jesi.
Tako je, ree Daisy i osloni se na mene, utiskujui mravi lakat u moje bedro.
eli da se moe pojavljivati i nestajati, kao neki mali duh. Biti uz njih, ali ne biti zarobljen
uz njih. Ponovno je potvrdila kimajui. To je zagonetka svake obitelji, rekla sam.
Spustila mi je glavu na rame. Lice joj je bilo ispijeno i umorno. ula sam kako u loncu
poskakuju krumpiri koji su se kuhali i znala sam da vjerojatno treba smanjiti temperaturu na
tednjaku, ali nisam htjela ustati i ostaviti Daisy. Umjesto toga, rekoh joj neka podigne noge da se
odmori, a kad ih je podigla, imajui na umu vie majinu ljubav prema ruiastocrvenim
presvlakama nego sve one gluposti kroz koje smo danas prole s ruiastim cipelama, zamolila
sam je: Bolje da skine cipele". Posluno, sva premorena, nagnula se i odvezala iznoene
polucipele u dvije boje, sada bez ikakva pogovora, dakako, jer u ovim cipelama, obinim
kolskim cipelama, nije bilo nikakve arolije. "I te arape pune pijeska, dodala sam. Samo uz
neznatno, tugaljivo kimanje, tek blijedi ostatak onoga prijanjeg oklijevanja, ona svue jednu po
jednu tanku bijelu arapu i spusti ih u cipele. Ponovno je povukla noge na kau, podigla koljena
pod raskone nabore moje stare nedjeljne haljine pa mi poloila glavu u krilo. Na zidu uz kamin
bio je crte koji mi je Florin otac dao jo u travnju, sada uredno uokviren i pod staklom. Umetnut
u okvir koji su moji roditelji bili nazvali okvirom muzejske kvalitete - malo bogatstvo - rekli su.
A ovjek u radionici za uokvirivanje ponudio im je stotinu dolara za crte, to ih je beskrajno
usreilo i iznenadilo. Kad su ga donijeli kui, objesili su ga uz mnogo prenemaganja. Iako su i
dalje smatrali da sam crte ne slii niemu, bio je to ipak prvi dokaz mog uspjeha na temelju
veza s poznatima, upravo onoga zbog ega su se i preselili ovamo. Vidjela sam kako Daisy
promatra sliku, s rukama pod obrazima, pa rekoh: Florin otac je to nacrtao.
Kimnula je: I mislila sam.
Ne znam to bi to trebalo predstavljati, rekoh. Nacrtao ih je pedesetak i dao mi jedan.
Prela sam rukom du cijeloga njezina malog tijela, pogladivi je po boku.
"To je slika neega slomljenog, rekla je jednostavno, ne vie onako pospana kakva je bila
prije, ve nekako kao da je ivnula, kako se inilo, potaknuta vlastitim razmiljanjima. Neega
to nekako misli da e se slomiti, ali ipak eli da se ne slomi. Jo misli da moda i nee.
Odmaknula sam rub haljine s njezinih tankih glenjeva. Sunce je ulazilo kroz prozor dnevne
sobe u bogatom snopu crvena zlata pred suton, ali nije dopiralo do kaua pa me nije moglo
zaslijepiti izravno, a ni baciti neku stvarnu sjenu zbog koje bih pomislila da pogreno vidim.
Nagnula sam se malo nad nju. Daisy, pozvala sam je. A zatim sam joj dodirnula rame i zamolila
je da opet sjedne uspravno. inilo se kao da naas pokuava zadrati dah. Spustila sam se s kaua
i klekla meu asopise. Njeno sam obuhvatila rukama oba njezina stopala. Preko svoda svakog
stopala, na kojima su se ocrtavali obrisi njezinih starih polucipela, bila je jasno vidljiva modrica -
liznula sam prst pa lagano protrljala to mjesto, tek toliko da budem sigurna - crnoplava srpolika
mrlja koji je sezala gotovo do nonih prstiju. Dotaknuh je blago, a zatim malo pritisnuh, ali nije
se lecnula.
Boli te ovo? upitah je, a ona srameljivo odmahne glavom. Ne ba.
to je to onda? apnula sam.
Slegnula je ramenima, ruke je bile pristojno prekriila u krilu na haljini. Samo jedna
crnoplava modrica, ree ona oprezno, pa podiui bradu tek neznatno okrene od mene glavu.
Kako si to dobila? Od brae?
Sad su u njezinim oima opet bile suze, a glas joj je bio vrlo tih, gotovo neujan. Ne,
proaptala je. Susrela je moj pogled i kimnula kao da priznaje da je, evo, to ono to se toliko
trudila prikriti. Ne znam kako sam to dobila, ree. Samo se pojavila jednog dana, prije nekog
vremena. Ne znam zato.
Zagledala sam je malo poblie. Bila je to mrljama proarana masnica, na nekim mjestima
poutjela, mjestimice gotovo crna. Jesi li ikome rekla? pitala sam je. Jesi li pokazala majci?
Daisy je opet odmahnula glavom, a sad su joj podrhtavale usnice. Bilo me je strah da me
36
nee pustiti da doem, ree ona tiho. Bilo me je strah da e me voditi doktoru i da onda neu
moi doi. Jedna joj se suza prevalila preko ruba vjee pa potekla licem i pala na lijep ovratnik
prljave haljine. Zbilja ne bih htjela ii kui, ree ona iskreno i ozbiljno. "Samo sam se zaeljela
mame, ali ne elim ii kui. Pomakla sam se natrag na kau i ponovno je zagrlila. Poput
malenog djeteta prislonila je otvorena usta na moje rame.
Mislila sam da je to zbog cipela, rekla je. kolskih cipela. Mislila sam da e od ruiastih
cipela nestati. Ali nosila sam ih cijelog dana. Ne nestaje. Podigla je ruku prema mom licu. Ne
bih jo ila kui, rekla je.
Drala sam je neko vrijeme u naruju, gladila je po ruci, milovala po leima, tjeila je,
umirivala je. Pomislila sam na onu mrlju koju sam vidjela na njezinu boku dok se presvlaila. Na
blag miris sapuna kojim je jutros odisala njezina koa, toplinu njezina tjemena i ela koju sam
osjetila kad sam se nagnula dati joj poljubac. Na sve ono to su teta Peg i tetak Jack u svome
prezaposlenom ivotu u kojem sve vrvi od djece moda propustili, to su vjerojatno ve podulje
vrijeme proputali. Jadna Daisy. Jadna Daisy, svi smo govorili. Jadna Daisy, tako se to aljivo
prepriavalo u obitelji, jadna Daisy ne dobiva mnogo panje, to zbog svoje bune brae i debele,
osjetljive Bernadette, to zbog prijeke potrebe da se kuu odri urednom, da se provode
nametnuta pravila, to zbog dugih opasnih noi u kojima njezin otac mora raditi (ne spominjui
sve one noi koje bi, strano zauzet, provodio kod kue, iza zatvorenih vrata spavae sobe). Jadna
Daisy je dobra curica, prema obiteljskoj prii: posluna, pristojna, nevjerojatno samostalna - sama
se pere, odijeva pidamu, ujutro silazi potpuno spremna za kolu. Povuena je ta malena, jadna
Daisy, ali ovdje i nema prilike biti drukija, je li tako? Izjavio je to tetak Jack, s pitoljem u
koricama, dok je pred njim na stolu od ultrapasa stajala posudica s vonom salatom s komadiima
spuvasta slatkia od bijelog sljeza, a teta Peg oblijetala oko njega, dodirujui mu rame, obraz s
brazgotinom, a sva su djeca bila u krevetu osim mene. Kuhinjski prozor iza njega bio je poprskan
umjetnim snijegom. Jadna Daisy, rekao je pa progutao sjajnu licu. Tetak Jack, u jedan sat
izjutra, u vlastitoj kuhinji, tetak koji se napokon vratio. Povuena je ta malena, ali mislim da
emo je podii.
Ne znam jesam li donijela kakvu odluku. Ne znam jesam li shvaala, ili nasluivala, to bi te
masnice mogle znaiti, iako mislim da smo i Daisy i ja imale osjeaj da je s njima povezano neto
prijetee, neto to je poelo prodirati u njezin ivot, i moj. Neto to se slomilo. Neto to na
neki nain osjea da e se slomiti. Ali se ipak nada da nee.
Jedan dan i nije tako dugo vrijeme, rekla sam joj na kraju, kad je bila spremna posluati me.
Nikad ne zna. Zapravo i nisi tim ruiastim cipelicama dala mnogo vremena.
Sjela je uspravno, ruke je i dalje drala oko mog vrata, lica su nam bila udaljena samo
nekoliko centimetara. Tek si ih juer obula, rekoh. Tek su juer ovdje izale. Dotad su bile
potpuno obine cipele. ula sam kako se automobil mojih roditelja zaustavlja na kolnom prilazu,
zvuk drobljenja ljunka pod kotaima. "Moramo im dati priliku, je li? Moramo priekati pa emo
vidjeti. Obrisala sam palcima njezine zarumenjene obraze, jo mokre od suza. Zaula se kripa
zategnute rune konice u starom autu.
Lagano sam se nagnula preko Daisyna krila da bih podigla njezine arape. Zna to ono kau
o aranju i duhovima i dobroj srei, rekla sam joj. Kau da prije svega mora u to vjerovati, je li
tako?
Odmotala sam i izravnala arape. Bile su tople i vlane, jo pune pijeska. Poteno sam ih
stresla, najprije jednu pa drugu. Lupnula sam njima o unutranju stranu zapea. Zatim sam joj
otpraila stopala sva u mrljama pa prelazei prstima preko njezinih nonih prstiju malo je pritom
pokakljala. ula sam tresak vrata automobila, moje roditelje koji su neto razgovarali na putu od
garae do trijema, one uobiajene, blage glasove, u istom razgovoru koji su bili poeli ujutro kad
su se probudili.
Isprui prste kao balerina, Daisy Mae, apnula sam. Navukla sam joj arape na stopala pa
ih oba zadrala skrivena meu dlanovima, dok su moji roditelji ulazili kroz mreasta vrata.
Mogli su biti i posjetitelji s nekoga drugog, zlokobnijeg planeta, otac u svome izguvanome
mornarskom odijelu, majka u suknji i cipelama s visokim petama i dugim arapama, s novinama i
torbom za spise pod rukama. Njihova je odjea odisala po uredskom dimu i mirisu auta. Evo ih,
tu su! uzviknuo je moj otac, kao da je doista iznenaen to nas vidi. A majka je upitala: Kako
37
ste se danas snale, djevojice? Jesi li izmuila jadnu Daisy? Jesu li pristavljeni krumpiri?
Jo sam jednom protresla Daisyna dva stopala, kao da time potvrujem na razgovor, a zatim
sam je povukla s kaua. Oh, ajme, krumpiri! pretvarala sam se, samo da im tako pokaem kako
su dobrodoli, da kao ne znam uvijek to radim.
Nakon veere Daisy i ja smo izale u lov na krijesnice. Opet je obula ruiaste cipele, jer im
je htjela dati vremena, i doista je zbog njih izgledala poletnije. Sjele smo zajedno na ljuljaku
objeenu o drvo, okrenute licem u lice, Daisyne su noge bile ovijene oko mog struka, ruke su nam
objema poivale na debelim konopcima, a kad bih nas odbacila previsoko i osjetila kako drhti sa
svakim zamahom prema gore, zastrugala bih bosim nogama po travi da nas malo usporim. Sjedile
smo tako, u mraku, jedina su svjetla dopirala sa stranjeg trijema i iz kuhinje gdje su moji roditelji
jo sjedili, razgovarali i puili, a njihovi su glasovi strujali u dvorite, kad su doli Petey i Tony,
ovaj put kroz vrata na ogradi, iako su bili naviknuti da je jednostavno preskoe.
Jesi vidjela Ragsa? tiho je upitao Petey dok nam je prilazio, gotovo i ne podiui glavu da
bi nas pogledao.
Judy i Janey su ga odvele, rekla sam. Ba prije nego to sam odvela Floru kui.
Opet je nestao, ree on nekamo u zemlju. Nisu ga vidjele.
Ni ja ga nisam vidjela. Nastavila sam gurati ljuljaku natrag i naprijed, polagano, meu
nama se neko vrijeme razlijegao jedino zvuk kripanja konopca na visokoj grani. U mraku sam
zapravo mogla raspoznati samo svijetle oi djeaka i njihovu svijetlu kratku otru kosu. Njihova
tijela kao da su nestala.
Napokon sam rekla: Mora se ispriati Daisy, Petey, a on, kao da je samo ekao da to
kaem, prozbori Oprosti, Daisy.
Letimice me pogledala, a zatim se okrenula k njemu: U redu je.
Polagano sam upravljala ljuljakom, naprijed-natrag. Moda bi to i meni elio rei, dodala
sam, a Petey jo jednom bez oklijevanja ree, oprosti.
Tony je zakoraio naprijed i izvadio slamnati eir iza lea. Evo, ree dodajui mi ga
pomalo sveano. Bio je u jo loijem stanju i premda ga nisam mogla pomno pregledati na onom
svjetlu, znala sam da je sav izoblien, moda ak izgrien tu i tamo.
Dat u i Daisy neto, stidljivo ree Petey. Samo to jo nemam. Ali zbilja e joj se sviati
kad to nabavim.
Na ovu vijest Daisy i ja smo izmijenile pogled, a zatim Daisy ree, pomalo dostojanstveno:
To je vrlo lijepo od tebe.
U nau se tiinu u mraku umijeao mukao, udaljen glas gospodina Morana, koji je vikao na
nekog u njihovoj kui, a zatim se ulo kako mu ki povikom odgovara. Pustila sam Daisy da
sklizne s mog krila pa smo neko vrijeme svi hvatali krijesnice - Petey i Tony ponajee su morali
uklanjati nagnjeena, jo svjetlucava stvorenjca s brijegova dlanova, gdje su ih bili ulovili tek
asak prekasno i sa samo malo previe estine i oduevljenja. Poslije je k nama doetala Judy. Pod
bradom je nosila Garbagea, maka lutalicu, i tiho opsovala kad joj je izmigoljio iz ruku i nestao u
grmlju. Nakon nje je stigla Janey, a svaa koja se zbivala u njihovoj kui, uz lupanje vratima, ula
se as slabije as jae. Napravila sam kukuruzne kokice za sve pa ih pustila unutra da jedu za
kuhinjskim stolom jer su komari postali napasni. Sve sam ih poslala kui u otprilike deset sati,
kad su me roditelji pozvali iz dnevne sobe i rekli nam da bi Daisy doista trebala u krevet.
Te smo noi spavale na tavanu, stari smo naslonja stavile ispred malog prozora ba kao i
ujak Tommy. Osjeala sam prema nekoj boji njezina glasa, odreenoj kratkoi njezinih rijei,
prema nainu na koji bi pogledavala naslon stolca dok je razgrtala krevetni prekriva i namjetala
jastuke da se Daisy poela malo brinuti da e se duh uistinu pojaviti, i zato sam joj rekla kako u
mojoj prii stoji da se duhovi pojavljuju samo onima koji spavaju sami samcati. ini se da ju je to
malo ohrabrilo, no svejedno me zamolila da legnem uza nju dok ne utone u san. Legla sam kraj
nje, aptom jednolino izgovarajui Zdravomarije jednu za drugom, kako je moja majka znala
moliti za mene. Vie nita nismo govorile o masnicama, iako sam, dok se odijevala, zamijetila
jednu novu, na njezinu ramenu, malenu i okruglu, od Peteyeve ake. Pokazala sam joj da i ja
imam jednu takvu manju, gotovo jednaku, na nadlaktici. Za samo nekoliko minuta vrsto je
spavala. Ustala sam, navukla pokriva preko njezina ramena pa legla u drugi krevet.
Pogledala sam u prozor, u mraan obris stolca s visokim naslonom ispred njega. Pa jasno da
38
je ujak Tommy, kad je leao onako sam, vidio duha. Duhovi se, prema prii, nisu pojavljivali
ljudima u braku. Pomislila sam na ujaka Tommyja koji lei sam upravo u ovom krevetu, ujak
Tommy, koji je ve proao pedesetu, neoenjen, bez djece. Njegovo sitno djeako tijelo, iroko,
pristalo lice, takoer djeako na svoj nain, prorijeena jo uvijek plava kosa, obrazi glatki kao u
djeteta sve do spleta dublje namrekanih bora oko nasmijanih oiju. Ujak Tommy, uvijek sam,
uvijek nasmijeen. Uvijek, ak i kad je ve uao u ezdesete, mijenja radna mjesta i djevojke.
ivio je u nekom stanu koji nikad nisam vidjela, na Upper West Sideu, i sve to sam o njemu
znala bio je tek niz neoekivanih posjeta i neoekivanih odlazaka. Sad ga vidi, sad ga ne vidi.
Voljela sam ga jer je moju majku zvao seka ili sekica, a kad god bi ga ona preklinjala da bude
ozbiljan, namignuvi mi, rekao bi: Nita nije ozbiljno. Govorio je, kroza smijeh, da se ne eli
petljati u brak, a kad smo ve kod toga, ni u Crkvu. Rekao je da mu se ne svia odve zvuk
rijei dok nas smrt ne rastavi - na to bi stresao ramenima i stao odmahivati glavom. Nije mu se
sviala ni pomisao na pokorno veselje u nebu. Ja bih radije sada bio veseo. On voli djecu i voli
pse, govorio je (iako nije imao ni vlastite djece ni psa), jer su oni jedina bia koja uistinu razumiju
to znai to sada. Ako sam od nekoga naslijedila svoju nadarenost, bilo je to zasigurno od njega.
Da bi bio sretan, volio je rei ujak Tommy, mora mnogo raditi. Govorio je da nema
vremena ni za to drugo.
Ali duh koji mu se ukazivao ovdje na naem tavanu promatrao je i ekao, neto je elio, duh
tako skrhan zatomljenim osjeajima. Ujak Tommy je rekao da jedva govori. Bio je to jedan
oaloen duh, sve dok mu ujak Tommy nije dao stolac i malog djeaka kojeg je drao u naruju.
Djeaka koji se napokon vratio.
Ostala sam budna to sam dulje mogla, leei u krevetu ujaka Tommyja, oslukujui Daisyno
tiho disanje s nekim strahom, strahom da nije ostala bez svijesti, valjda, sve dok nisam ula kako
se u snu isprekidano smije. Duh i njegov djeak uope se nisu pojavili, barem ne te noi, iako sam
ujutro doznala da je Petey bio ondje, da je spavao na zemlji pod prozorom moje prazne sobe.
Idueg je jutra sjedio s mojim roditeljima za kuhinjskim stolom. Majka ga je ogrnula
kakanim prekrivaem preko ramena, a na stolu pred njim bila je mlijenobijela alica s crnim
ajem i tanjur s prepeencem. Roditelji su se pretvarali da ne znaju da je spavao ondje vani pa su
mi, kad sam ula, rekli da je Petey danas ustao iznimno rano jer se nadao da e uhvatiti zeca u
naem dvoritu. Otac mu je pokazivao kako e to izvesti, zorno mu, uz pomo kutije od igica i
akalice, prikazujui kakvu bi to zamku mogao izraditi, a majka se nagnula u hladnjak i izvadila
mu nekoliko mrkvica da ih iskoristi kao mamac. Kako je Petey zauzeo moje mjesto, stajala sam
uz kuhinjski ormar i promatrala ga. Na njegovu licu, rukama i golim smeim nogama bilo je
zacijelo stotinu ugriza komaraca, nekoliko sam vidjela ak i na ruiastoj koi tjemena. Desno
rame i ruka, desna strana lica i glave bili su prljavi, sa skorenom travom na kojoj je spavao ispod
grmlja. aj nije ni taknuo, ali je pojeo cijeli tanjur prepeenca pa, s majinim mrkvama u ruci,
ustao, zahvalio i izaao, kao da je on sam neki zec, kroz stranja vrata.
Majka se umorno vratila do stolca, kao da je Petey njezino vlastito neposluno dijete. Upitala
me jesam li sino ula policijski auto koji je opet doao pred kuu Moranovih pa kad sam rekla da
nisam, zatresla glavom. Ni otac ih nije uo, rekla je. Ni svu onu galamu.
uo sam galamu prije toga, ree moj otac, ali majka je odmahivala glavom. Ne, poslije, u
noi. I on slegnu ramenima, smeteno priznajui da je on spavao, a ona nije.
Kad su otili, popela sam se uz tavanske stepenice probuditi Daisy, ponijevi sa sobom jedan
od novih kompletia odjee koje je njezina majka poslala s njom. Bio je to neki moj nain kojim
sam pokazala da mi je ao i da elim ponovno uspostaviti prijateljski odnos s tetom Peg, koju
Daisy voli. Koja voli Daisy. Bio je to najmanji od svih kompleta koje je donijela s kratkim
hlaicama na ruiasto-plave kockice, koje su lijepo pristajale uz njezine ruiaste cipele.
Izglaala sam ve sve izguvane nabore, a namjeravala sam privrstiti i rastezljivu vrpcu bude li
joj oko struka preiroko. Ali Daisy se malo namrgodila kad ih je ugledala. Ve joj je srcu prirasla
crveno-plava haljina kockasta uzorka bez rukava iz mog ormara, u veliini koju sam nosila s
osam godina. Sviale su joj se vrpce koje su se vezale na ramenima. U mojoj sobi u prizemlju
posadila sam je izmeu koljena i ietkala joj kosu pa joj je svezala na vrhu glave gumicom za
kosu i jo jednom irokom crvenom vrpcom. Lice joj je odjednom postalo ue, s kosom
odignutom od glave, a ui su joj strale kao drke na alici za aj. Njezina koa, kosti golih
39
ramena doimali su se tankima poput porculana, blijedomodri i krhki.
Tog sam jutra preko kratkih hlaica i majice odjenula staru bijelu oevu koulju i, potaknuta
nekim nenadanim osjeajem, podigla njezine krajeve preko glave pa odozgo poletjela prema
Daisy i sruila se s njom na krevet. Smijala se i ciala, no onda je, dosjetivi se, rukom dotakla
kosu i rekla: Nemoj mi pokvariti pundu. O, to je tvoja pundica, je li? pitala sam je
kakljajui je. Ja sam mislila da je to moja pundica. Oboavala sam njezine iskrivljene zubie,
praznine na mjestima gdje su nedostajali, sitan nosi i svijetle, crvenkaste lukove obrva.
Hvatajui dah leale smo as dva zajedno na mome ukrasnome krevetnom prekrivau, dok su
skuti iznoene koulje prekrivali naa lica zaklanjajui sve osim jutarnje svjetlosti. A onda je
proaptala: Nee nikom rei? Stresla sam glavom, gotovo nezamjetno, samo da bih je uvjerila.
Ne razmiljaj vie o tome, rekla sam joj pa povukla krajeve koulje s nas. Rekla sam joj da
imamo posla.
Prole sam noi odloila slamnati eir Florine majke na vjealicu pokraj stranjih vrata, no
jutros sam mnogo bolje vidjela da je iskrivljen i uniten, a obrub mu je nedvojbeno izgrien.
Svejedno sam ga nataknula na glavu. Imala sam dovoljno novca da joj kupim novi.
Petey, Tony i Janey bili su u naem dvoritu s kartonskom kutijom, Ragsovom uzicom od
konopca za rublje i usahlim mrkvama. Petey je zakoraio pred kutiju im smo izale kroz stranja
vrata, drei mrkve iza leda, a Tony je rukom nainio onu nestrpljivu kretnju koja je znaila da
ovo Daisy ne smije vidjeti. Janeyine su oi lutale od crvene vrpce u Daisynoj kosi preko haljine
kockasta uzorka do cipela s draguljima. Kao i sva djeca Moranovih tog je jutra bila odjevena u
istu odjeu kao i juer, a moda i dan prije, u onu istu bluzu i hlae do listova u kojima je ila na
jahanje s ocem koji nije bio i Peteyev i Tonyjev otac. Bila je to osobita mala djevojica, unato
prljavom licu i izrazito svijetloj otroj kosi, jedna od onih curica kod kojih je ve u ovako ranoj
dobi, a bilo joj je tek est, bilo oito da e biti ljepotica kad odraste, zbog otro istaknutih crta
lica, linije lea i prodorne modrine oiju. Kamo e? upitala je, a onda, i prije nego to sam joj
uspjela odgovoriti, dometnula,Mogu s tobom?
Tony je povikao: Janey, ne, sav vaan i od strogosti napuhanih grudi, a nakon toga je istim
grubim i snanim glasom kakvim bi to neki trener pasa - ili moda njezin vlastiti otac - rekao, Tu
ostani, mama je rekla.
Mislim da bi trebala ostati ovdje, rekla sam, a Tony je dodao Policija e je uhvatiti ako
izae iz ove ulice. Moja mama je rekla. Janey je samo naas izgledala razoarano, a onda se
okrenula k njemu, stisnutih plavih oiju, i ono emu se bila nadala odjednom je s njezina lica
izbrisao prezir. Vidjela sam da se sprema udariti ga u potkoljenicu pa sam s glave skinula natueni
eir Florine majke i stavila ga Janey. Hoe ga? upitala sam. Dobro ti stoji.
Pogledala je gore u sjenu pod obodom eira i njezino se lice jo jednom promijenilo. Opet je
bila estogodinjakinja. Izgleda kao filmska zvijezda, rekla sam. Sandra Dee. Tonyja sam
oinula pogledom koji mu je poruivao: Da se nisi usudio proturjeiti mi". A Janey se polako
nasmijeila, dodirujui obod svuda unaokolo. Mogu ga uzeti? upitala je. Odgovorila sam:
Svakako, kao da je moj pa ga smijem dati. Rekoh joj da navrati veeras nakon veere pa u joj
pronai neke arene vrpce za ukras.
Sad je Petey, koji se jo trudio zakloniti izokrenutu kutiju, nainio isti onaj nestrpljiv pokret
slobodnom rukom kojim nas je pourivao, drei mrkve iza lea. Idite, iskreveljio se. Hoete
ve jednom poi?
Iako je dr. Kaufman danas trebao biti kod kue, Daisy je upitala bismo li mogli otii do
dvorita u kojem je zatvoren Red Rover, samo da ga pozdravimo. Nije nam bilo previe izvan
puta pa sam pristala. Kad smo stigle ondje, pred kuom je bio parkiran auto, ali su kapci na
prozorima bili sputeni pa joj rekoh da emo samo na brzinu otii odostraga, pomaziti Red
Rovera i dati mu kolai i otii. No kad smo zale za kuu, na poploanom je dijelu bio dr.
Kaufman, okrenut nam leima promatrao je svoj prazan bazen i kuicu pokraj njega. Bio je bos,
na sebi je imao samo bokserice i sportsku majicu s ovratnikom, i bila bih se okrenula i nestala da
nije uo Daisyno buno koraanje po betonu i okrenuo se. Prorijeena otra kosa bila mu je
zamrena od spavanja, trebao se obrijati. Sve na njemu zapravo, ruke, noge, ak i nadlanice, sve
osim tjemena kao da je bilo zagueno kovravim tamnim dlakama. U ruci je imao alicu kave.
E-hej, rekao je otegnuto. Dola si proetati Reda? Rekao sam ti danas?
40
Odmahnula sam glavom i predstavila mu Daisy pa rekla kako smo samo navratile pozdraviti
psa.
Oh, hej, ree on opet tiho, kao da trai rijei. Moda je jo napola spavao. Nije li to
krasno? Iznenada se pokrenuo i izvukao jedan stolac. Noge obrasle dlakama bile su mu savijene
i nije bio tako potamnio od sunca kao inae u kolovozu. Hoete sjesti? ponudio nas je pokretom
ruke u kojoj je drao alicu s kavom. Hoete soka? Pogledao me, pokuavajui procijeniti
neto. Ti ne pije kavu, zar ne? Donio sam iz grada malo peciva. Jeste li za emljice? Rekla sam
ne hvala, i ne hvala. Rekla sam mu da sam upravo krenula obaviti svoje druge zadatke.
Oh svakako, kimnuvi, rekao je opet tihim i priguenim glasom. Voda u bazenu iza njega
bila je prekrasno modra i mirna, u njoj su se zrcalili tek oni manji oblaci to su se poeli micati na
nebu. Kuica uz bazen bila je zatvorena. inilo se kao da nikad i nije bila otvorena. ula sam
kako je Red Rover jo jednom ili dvaput beznadno zatulio.
Daisy me primila za ruku, kao da kae, Hajdemo, ali inilo se da nas dr. Kaufman eli
zadrati. Je li vam lijepo ovo ljeto? ree naginjui se na stol na poploanom dvoritu, kao da
emo nadugo avrljati. Jest, hvala, odgovorila sam. Ima puno posla. Iako smo zbog dogovora
esto razgovarali telefonom, bilo je ovo prvi put to ga vidim ove godine. Ramena su mu bila
iroka, ali je bio otprilike moje visine, malo pognut, moda neto deblji nego to ga se sjeam.
Uvijek je imao dobroduno, nesretno lice. Izgleda dobro, rekao je. Via si, i jer me gledao
sekundu, dvije predugo tamnosmee su mu oi bile tune i istodobno procjenjivake - okrenuo se
Daisy i upitao: Gdje to u gradu ivi, duo?
Ne oklijevajui ni aska Daisy ispali: Na Trgu Sutton.
Glasno sam se nasmijala, nisam se mogla suzdrati, a dr. Kaufman se okrenuo k meni, i
nasmijeen i zbunjen - bio je to njegov prvi osmijeh otkako smo stigle- rekao: to? to je
smijeno? Njegove su oi kliznule s mog lica na moje noge. I Daisy se smijuljila.
Zgrabila sam onu pundicu na Daisynoj glavi i protresla je. Pa, zapravo u Queens Villageu,
rekla sam, a ona se hihotala i podigla ramena, i dr. Kaufman je, kao da je na njezinoj strani, rekao
Znai, ima bujnu matu. Sad je i nju odmjerio pogledom. I krasne cipele, dodao je.
Red Rover je sada zavijao mnogo ustrije, svako je zavijanje na kraju oznaio tugaljivim
lajanjem, i tako sam rekla da emo samo jo otii do ogradice u kojoj je zatvoren pa onda krenuti
svojim putem. Naslonjen na stol, dr. Kaufman je mahnuo alicom. Samo dajte, rekao je.
Oboavat e vas zbog toga. Nahranile smo psa s nekoliko kolaia koje sam ponijela u torbi za
plau i poekale ga iza uiju. Ba smo se spremale ponovno zakljuati vrata na ogradi kad nam
je priao dr. Kaufman. Navukao je par kratkih hlaica preko bokserica, na nogama je imao cipele
za jedrenje. Izgledao je kao da se upravo na brzinu obrijao. U ruci je drao Red Roverovu uzicu,
rekao je da e nas on i Red Rover samo ispratiti do naega sljedeeg zadatka. Letimice
pogledah Daisy. Znala sam da e joj biti drago to emo imati drutvo psa, ali e moda biti malo
razoarana to mora ovo jutro dijeliti s nekim odraslim. Ali lice joj je bilo bezizraajno. Kakvo
god razoaranje bilo, za nju to nije bilo nita novo. On je koraao uz mene, njegova bi se ruka
oeala o moju kad bi ga Red Rover povukao naprijed. Pitala sam ga o blizancima i o tome kad e
doi ovamo i primijetila iz njegovih odgovora da je gospoa Kaufman sada postala njihova
majka, dok ga prije dvije godine, kad sam radila za njih, nikad nisam ula da je oslovljava bilo
kako drukije osim s moja ena. Pitao me jesam li ve razmislila o fakultetima. Rekla sam da
nisam. Njihova je majka, rekao je, ila na Smith. Nemoj ii na Smith.
Moda bi trebala razmisliti o manekenstvu, rekao je, a kad sam mu rekla da ne vjerujem da
bih to mogla, nastavio je, O, ne, mogla bi. Zbilja bi mogla. Upitao je Daisy: Ne misli li ti da
bi ti sestrina mogla biti u asopisima? Daisy me pogledala da bi otkrila to ja elim da kae -
moda zato to je osjetila moju odbojnost prema ovakvu razgovoru. Ako bi to htjela, blago je
rekla.
Mogla bi, ustrajao je on, zagrijavi se za vlastitu ideju. Njegov glas, cjelokupno njegovo
ponaanje kao da se mijenjalo, kao da prolazi kroz svojevrsnu preobrazbu koju nisam jo posve
shvaala, ali sam znala da je u odreenom smislu povezana s preobrazbom u kojoj je moja ena
postala njihova majka. Poznajem neke ljude u tom poslu, rekao je. Neki moji pacijenti.
Mogao bih te upoznati s njima. Usmjeriti te na pravi put. Kaem ti, mogla bi biti u asopisima.
Kao to je Seventeen. Ti ita Seventeen, ne? ak i moja ki ita Seventeen, a ima samo est
41
godina. Nasmijao se. Palo mi je na um da ga podsjetim da poznajem njegovu ker, bila sam joj
dadilja. Poznajem neke od tih manekenki, ree. Ponovno se nasmijao. Sad sam slobodan,
zna, objasnio je posljednju reenicu. Sve su one poele vrlo mlade, s onoliko godina koliko je
tebi sada, gotovo osamnaest?
Petnaest, rekla sam iako sam bila u iskuenju da kaem dvanaest.
Pogledao me preko ramena, Red je potezao uzicu. Od njegove se majice jo irio miris
spavanja, blagi vonj znoja. Samo toliko? upita. Mislio sam da si starija. A zatim ree: Bila si
onda pravo dijete, kad si radila za nas. Uf, nisam to znao. inilo se kao da se polako prisjea
neega. A-uuu, ree. Imala si trinaest godina. Je li njihova majka znala da ti je trinaest?
Slegnula sam ramenima. Vjerojatno je znala, rekoh. I dalje je odmahivao glavom. A-uuu,
ponovio je. Hodali smo neko vrijeme u tiini, samo uz zvuke ptijeg pjeva i ubrzanog dahtanja
Red Rovera, lupkanja tvrdih Daisynih cipela po ulici, a onda on ree: Neu ti rei to se toj eni
vrzmalo po glavi.
Mogla sam mu zahvaliti na ovome, ali umjesto toga rekoh: Evo, ovdje stanuju kotski
terijeri.
Napokon smo stigli do kolnog prilaza Richardsonovih, a kad smo ondje zastali, on je izgledao
tako oaloeno da sam naas pomislila kako e briznuti u pla. Ma tko da je nastojao biti prije
samo nekoliko minuta, uza sve ivahne prie o manekenstvu i o tome kako sam prekrasna i koliko
mi je godina, sve se to rasplinulo i on je bio opet tih i izgubljen kao kad smo jutros naili na
njega. Drei Reda na uzici, iznenada spusti zaobljeni dlan slobodne ruke na moj potiljak, preko
kose i ovratnika oeve stare bijele koulje pa se njeno nagne i poljubi me u obraz. Zatim je
rukom preao preko koulje i lagano mi stisnuo rame, a onda me pustio i udaljio se. Okrenuo se
Daisy. Smijem li i tebi dati mali poljubac? upitao je. Imam ker ba tvojih godina koja je
jutros negdje daleko u dravi Maine. Daisy jednostavno odgovori: Da, a meni se uinilo da u
tome vidim zrcalnu sliku sebe same zbog naina na koji se nagnula naprijed nudei obraz,
srameljivo prihvaajui njegov tuan izraz naklonosti. Dodirnuo je i njezino rame i, spazivi
masnicu koju joj je ondje ostavio Petey, naas je na nju stavio prst pa upitao: Kako si ovo
zaradila?
Od jednoga malog deka, odgovorila je Daisy ne objanjavajui dalje, kao da je rekla pela
ili komarac.
Od jednoga srditog deka, dodala sam.
Stisnuo je usta s negodovanjem pa kimnuo. uvajte se takvih, rekao je i jo dodao, Nas
deki. Ali isto tako je kliznuo prstima niz njezino rame, iza ruke pa joj podigao aku tako da joj
je dlan poinuo na vrhu njegovih prstiju. Vidjela sam kako, tek asak, dva prouava njezine
nokte. Sinulo mi je da nisam ba sigurna kakav je dr. Kaufman tono lijenik. Doktor s
ordinacijom u skupoj etvrti, to je bilo sve ega sam se mogla sjetiti. Neto zbog ega je morao
provesti u gradu samo tri dana tjedno. Netko kod koga mi je majka isposlovala zaposlenje, zbog
ega je bila vrlo zadovoljna.
Doite, djevojice, katkad na kupanje, rekao je i krenuo od nas, hodajui unatrake dok ga
je Red vukao za sobom, viui, Onaj bazen e samo beskorisno ondje stajati sve dok u kolovozu
ne dou klinci. Srce mi se slama zbog toga. Doite pa ga iskoristite. Zbilja. Uinit ete mi
uslugu.
Kad smo proetale terijere i nahranile Moea, Larryja i Curlyja - pronale smo na kuhinjskom
stolu ceduljicu na kojoj je pisalo da e Swansonovi doi ovamo sutra - odmarirale smo poput
vojnika k Flori, hodajui brzo prvu polovicu puta, a onda kad se odvie zadihala od hodanja i
mahanja rukama i smijanja, podigla sam Daisy na rame i nosila je - kao patuljka Tiny Tima,
rekla sam - preostali dio puta.
Flora je ve bila svezana remeniima u svojim kolicima, kolica su bila na prednjem trijemu s
dekom za plau sloenom u koarici, a na ruki koarice visjela je torbica s objedom. Dobila je
boicu punu napitka od voa, unato tome to je njezina majka jo proli mjesec zabranila sve
boice, ali iako je zadovoljno cuclala boicu, jo dok smo se uspinjale stepenicama, znala sam da
je i jutros prolila suze. U kui je brujao usisava. Zakljuila sam da se od mene oekuje da
uzmem dijete i nestanem na cijeli dan, no premda, sam ponajee tako i radila, odjednom sam
osjetila kako me preko oiju i grudi oinuo uasan bijes. Okrenula sam se i prignula da
42
pomognem Daisy da se spusti s mojih ramena, trudei se da je ne pritiem prejako dok sam je
drala za glenjeve i zapea. Isprva sam mislila otvoriti mreasta vrata i pronai Anu pa iupati
utika usisaa i rei joj jasno i glasno (opet izraz moje majke) da Flora vie ne bi smjela piti iz
boice i da je se nikad ne bi smjelo ostavljati samu na trijemu poput vree krumpira, ali znala sam
isto tako da bi Ana jednostavno hinila da ne razumije i odvratila mi bujicom reenica na
francuskome dok se ja ne bih povukla, kako je uglavnom odgovarala kuharici svaki put kad bi se
njih dvije sukobile.
Pogledala sam Daisy. Ba me zanima koliko dugo ovo siroto dijete sjedi ovdje vani, rekoh.
Slegnula je ramenima. Crvena joj se vrpca razvezala pa sam je ponovno polako svezala i maknula
joj nekoliko pramenova kose to su joj popadali oko lica. Bila je sva topla, malo uznojena iako je
jutro, zbog oblaka koji su se stali nakupljati, bilo prohladnije nego prije. I ona je bila bljea nego
to je trebala biti. Pogledala sam Floru preko ramena. Koliko dugo si ovdje vani, Flora Dora? A
Flora izvadi dudicu iz usta pa ree: Imam boicu, i pokae na tri prsta jarkocrvena soka koliko
je jo ostalo unutra.
Tako je, rekla sam. A tvoja majka to ne voli, je li tako.
Ana mi je dala, rekla je pa brzo tutnula boicu u usta, da ne bi nekom palo na um da joj je
pokua oduzeti.
Daisy se nasmijala, naslanjajui se na mene. Je li fino, Flora? upitala je, a Flora je zakimala
glavom pa opet izvadila boicu cmoknuvi ustima. Fino je, ree pa je opet ubaci u usta.
Zamahivala je djejim cipelicama i debeljukastim noicama prepunim jamica, zadovoljna cijelim
svijetom.
Odmori se malo, rekla sam Daisy i primaknula jedan platneni stolac uz Florina kolica. Ula
sam u kuu. Usisava je sada zujao u glavnoj spavaonici. Pola sam niz hodnik do Florine sobe,
pogledala u kutiju za cipele u njezinu ormaru pa, vidjevi da boica s aspirinima nije na mjestu,
otila u kuhinju. Netom otvorena limenka s vonim napitkom bila je na kuhinjskom pultu i ja
natoih jednu au za Daisy, da se malo rashladi. Bila je tu i boca viskija namrekana stakla,
takoer otvorena. Stavila sam malo leda u drugu au za sok pa u nju natoila malo viskija i zatim
obje ae ponijela van. Daisy sam dala voni napitak. Flora je procjenjivala situaciju neuglednim
smeim oima, a zatim je osjetila potrebu da jo jednom izvadi boicu iz usta. Crveni sok, rekla
je Daisy. Ve je bila poprskala sokom prednji dio bijele haljinice. Fino je, dodala je, kao da
nagovara Daisy da pije. Kao da joj kae, ivjeli.
Rekla sam djevojicama da u se vratiti za minutu. Oblaci su postali malo tamniji, neto
gui, i palo mi je na um da bismo, budem li odlagala na odlazak jo samo nekoliko minuta,
mogle zavriti tako da cijeli dan provedemo u kui. Jadna Ana. Slika vie nije bila naslonjena na
vanjski zid ateljea iako je u travi ostao trag na mjestu gdje je stajala. U mislima sam naas vidjela
Florinu majku kako sa svojom bijelom vesticom stupa kroz ta vrata, pa zatim Anu, s pladnjem s
rukom i irokim izazovnim bokovima, i umalo sam odustala od svog nauma i okrenula se natrag,
no nisam to uinila, ve sam zakoraila preko praga, na betonski pod. Prostorija je bila mnogo
oskudnija nego to sam je zamiljala, zapravo samo preureena garaa ili upa s prozorima
urezanim u krov, koje nikad nisam primijetila izvana. U sobu su proputali mlijenosivo svjetlo.
Nekoliko hrpa platna naslonjenih na zidove, par nogara i starih stolova nainjenih od vrata, jedna
jedina visoka polica s neurednom gomilom boja, krpa, papira i kistova u neredu, dvije gole
arulje na dugakim icama, od kojih nijedna nije gorjela. Pod je bio poprskan bojom, kao to
sam mogla oekivati, a u dnu sobe bio je krevet za jednu osobu (neto to nikako nisam
oekivala) presvuen neime nalik na teku svilu. Leao je na njenju, kao da je zauzeo neku pozu
- i da je bio drukiji slikar, rekla bih da je taj krevet namijenjen upravo toj svrsi - jedne ruke
objeene preko ruba (vidjela sam gdje je na podu ispustio naoale), druge prebaene preko lica,
podignuta koljena i druge noge ispruene. Pokraj kreveta je stajao stoli bez naslona, na njemu
je ve bila jedna aa i jo jedna, vea, boica aspirina sv. Josipa. Pitala sam se je li ovdje proveo
cijelu no ili je ovo samo prijepodnevni drijeme. Dvaput sam rekla Oprostite, sve dok nije tek
malo pomaknuo glavu i upitao: Tko je tamo? Starac koji se prenuo iz sna.
Theresa, odgovorila sam.
Starac koji dolazi sebi pomalo neodluno i smeteno. Leao je ondje asak, ne miui se, a
zatim je jae okrenuo glavu i podignuo ruku s lica. Theresa, rekao je pokreui usta, osjeajui
43
okus te rijei. Theresa, kao za sebe.
Dadilja, rekoh.
Polagano se uspravio i sjeo, uz lagani napor, ali i osmjehujui se. Znam tko si, rekao je
prebacujui noge u stranu. Nisam tako senilan.
Posegnuo je rukom izmeu koljena da bi dohvatio naoale s betonskog poda, a onda ih je
polagano nataknuo. Preao je rukom preko glave, ali bijela mu se kosa jednostavno ponovno
uzdignula. "Jesam li hrkao? upitao je. Rekla sam da ne znam, da sam upravo stigla.
Prela sam sobu i dodala mu au s viskijem. Ana mi je rekla da vam ovo donesem, rekla
sam. Sad je podignuo pogled prema meni, podignutih obrva i namrekana ela, pa ree uza
smijeh: Sumnjam u to.
Ali svejedno je pruio ruku i uzeo au od mene. Podigao ju je pa gutnuo. Mislila sam kako
bi, da je svjetlo bilo bolje, mogao vidjeti da sam se zarumenjela. Ovakvo mi laganje nije bilo
slino.
"Vaa ena", nastavila sam, ne eli da Flora vie pije iz boice. Pokuava je nauiti tome. Ali
Ana joj je dala boicu jutros kad ju je postavila van na trijem. Znam da je to uinila da bi malena
bila tiho pa da ona moe usisavati, ali zaista to ne bi smjela.
Okrenuo je glavu i pogledao prema prozoru, s laktovima na koljenima, s aom koju sam mu
dala izmeu nogu. Protumaila sam to kao jo jednu pozu, ovaj put stvarnu, pozu koja mi je
trebala prenijeti poruku da njega uope ne zanima nita od onoga to govorim. Stoga sam
zautjela. Nije ono bila svila ime je bio prekriven tvrdi krevet, nego neka vrsta tekog damasta.
Nekom je drukijem slikaru mogao posluiti kao pozadina za kakav blijedi akt. Naslikan u boji.
Ali on ne slika takve stvari.
Moja sestrina je danas opet sa mnom, rekla sam tiho. Daisy.
Sad se opet okrenuo i pogledao me. Mala crvenokosa?
Kimnula sam. Svialo joj se, rekla sam. Juer kad ste joj dali da uzme aspirin.
Gledao je prema meni odozdo s kreveta ili s mrtvakih nosila ili s ega ve, oi su mu kroz
naoale izgledale otupjelo, kao da mu govorim neto to u njemu pobuuje iznenaenje. Osjea
prema vama strahopotovanje, rekoh. Zaokupili ste joj matu".
I dalje me gledao, u isti mah iznenaeno i s nevjericom, kad je ispruio ruku i kliznuo
gornjim dijelom palca niz moju nogu sa strane, u jednom potezu od mjesta tik iznad mog koljena
do mjesta tik ispod njega. Zatim je okrenuo dlan i jednostavno zahvatio rukom stranji dio mog
koljena. Vrci prstiju bili su mu hladni i vlani od ae. Rukave je imao zavrnute, dlake na
rukama bile su mu bijele. Koa mu je bila ruiasta, pomalo sirova izgleda, kao da je nedavno
dobro istrljana. Pa ipak, glavom mi je proletjela misao da e za nemali broj godina biti prah. Bila
je to pomisao zbog koje sam mogla gledati ravno u njega dok me dodirivao. Podignutih obrva,
ispitujui neto, uzvraao mi je jednakim pogledom. Svjetlost je u prostoriji bila tek za nijansu
sivija nego prije, to je bilo jo bolje jer sam sada znala da u mojim obrazima ima bojevi pitala
sam se naas moe li osjetiti podrhtavanje u mom koljenu. No svejedno sam rekla: "Hvala vam
to ste tako dobri prema njoj, proivljava neko tee razdoblje.
Gotovo je neznatno pritiskao rukom moju nogu, kao da me eli privui blie, ali kad sam
zakoraila unazad, dalje od njega, jednostavno me pustio. Malo je stisnuo usne, smijeei se samo
jednim kutom usta. Rei u neto Ani, tiho je rekao. O djejim boicama. Podigao je au. I
o slanju pia po dadiljama.
U redu, rekoh. Hvala. Izlazei, povukla sam kosu unatrag i zavila je odostraga,
pretvarajui oevu bijelu koulju u krila.
Kad sam izala, oblaci su izgledali kao da se spremaju proizvesti neto, ali svejedno sam
pogurala kolica niz tri stepenice i preko ljunka, Daisy je pomagala Flori koja je stiskala svoju
praznu boicu prevrsto da bi pjevuila. Upravo smo se domogle ceste kad su poele padati
krupne kapi i mi smo urno potrale natrag do trijema, pokraj ateljea, u kojem su sada gorjele
obje svjetiljke. Stavila sam prekriva za plau na pod trijema i ula u kuu po Florinu kutiju s
bojicama, ljepilom i papirom za izraivanje maketa. Napravit emo grad, rekla sam. Ba kao onaj
u koji je otila Florina majka. Zgrada Empire State Building bit e crvena, rekla sam im, katedrala
sv. Patricka plava, a Saks Fifth Avenue bit e svijetlozelena. Napravit emo Central Park i Muzej
Metropolitan i unutra emo staviti slike Florina oca. A onda e se Florina majka povesti dizalom
44
na vrh Empire State Buildinga i tu e iskoraiti na promatraku platformu i mahati svojim
tirkiznim rupcem za glavu sve dok je Flora, koja e stajati na mojim ramenima, na plai, ne
ugleda tek naas kako lepra na zapadnom obzoru. (Flora je ustala, prila rubu trijema - Daisy je
pola za njom, nadvijajui se nad njom u brizi da ne padne - i povikala u kiu: Bok, mamice) A
onda e, rekla sam, Florina mama doi do robne kue Saks (to smo popratile oponaajui prstima
kako hoda do ruba prekrivaa za plau) i potraiti jo jednu bijelu haljinicu za Floru. (Ne, crvenu,
rekla je Flora pomno zagledajui Daisy.) Crvenu haljinu za Floru, s crvenim vrpcama na
ramenima i crvenim vrpcama za njezinu kosu. Zaustavit e se kod katedrale sv. Patricka, u
Gospinoj kapelici, i pomoliti se da Flora Dora ne osjea kako joj majka nedostaje, a zatim e
krenuti Petom avenijom i posjetiti polarnog medvjeda u zoolokom vrtu. (Bok, polarni medo,
rekla je Flora u blijedoplavi prekriva, bo-ok, s ruicama na svojim bucmastim koljenima i s
malom stranjicom u zraku, a i Daisy je, naslanjajui se meni na krilo, glave poloene na moje
rame, takoer, samo malo bojaljivo, rekla Bok, polarni medo)
I onda e se Florina mama popeti stubama Muzeja Metropolitan pa proi kroz utihnule
mramorne dvorane dok ne doe do onoga posebnog mjesta gdje stoji slika Florina oca. uvar e
otkaiti debeo barunasti konopac, ona e ui u prekrasnu prostoriju, svu u mramoru i zlatu, u
crkvenu tiinu, i ondje e biti Flora, na slici dugakoj i irokoj poput rairenih ruku njezina oca.
Flora u bijeloj haljinici, u zlatnom okviru. A Florina e majka stajati ondje i gledati je tako dugo
da e, kad napokon krene natrag niza stepenice Muzeja Metropolitan, nebo biti zamraeno i
zvijezde e ve izai i sve e zgrade biti osvijetljene, a ona e podignuti ruku - evo ovako - (Flora
i Daisy ponovile su za mnom) i rei,Taksi! (Flora je rekla, Taksi!). I im ue u taksi, rei e: Oh,
za Boga miloga, to ja uope radim ovdje? Vozite me kui k mojoj maloj djevojici.
Kia je padala samo kratko vrijeme tog jutra i sunce se opet pojavilo dok je s trenjinih
stabala jo kapalo na travu. Bile smo na prekrivau, usred zguvanih, rastrganih komadia
iaranih papira od kojeg smo izraivale grad kad je stazom naiao Florin otac. Rekao je: Moje
dame, prelazei preko trijema, a onda se, samo trenutak prije nego to je uao u kuu, prignuo k
Daisy i bez rijei rastvorio dlan. Prepredeno je uzela dva aspirina i hitrim ih pokretom ubacila u
usta. On me samo okrznuo pogledom, ali je namignuo pritom, i ja mu se nasmijeih preko Florine
glave. Do asa kad smo ve bile spremne za plau, nestao je svaki trag Daisyne vruice koju je
moda imala.
Na plai sam presvukla Floru u kupai kostim pod mirisnim runikom, zatim smo Flora i ja
nainile nau omotnicu u koju se trebala uvui Daisy. Jo sam jednom letimice vidjela onu
masnicu na njezinim leima i pomislila kako se danas doima da je svjetlije, ukastosmee boje
kakvu ima neto to polako zacjeljuje. Skinula je cipele i arape bez mnogo nagovaranja. Pod
svjetlou na plai one su mrlje u boji na svodovima njezinih stopala izgledale mnogo gore pa se
ak i Flora nagnula i pogledala ih uz kratak i suutan uzdah. Daisy je odmah zarila stopala u
topao pijesak, no ja sam im objema privukla pozornost rekavi da je sada na meni red za
presvlaenje. Obino bih, kad bih uza se imala samo Floru, uskoila pod veliki runik i u asku
svukla odjeu pa navukla kostim, ali kako sam imala njih dvije kao pripomo, dala sam svakoj od
njih po runik i zamolila ih da i za mene naine zaklon nalik na omotnicu. Sjela sam na deku, a
dvije su mi djevojice stale sa svake strane, s runicima koje su rairile u svojima malim rukama,
a sunce mi je grijalo tjeme i ramena. Izvukla sam se iz oeve koulje, pa potegla majicu preko
glave izdiui ruke iznad zastora od runika za plau, zatim sam svukla kratke hlaice i gaice.
Savila sam se prema dolje da bih navukla kostim preko stopala i nogu, dovikujui im: Sad me
uvajte, cure, dok sam prebacivala teinu i podizala se na koljena da bih povukla kostim preko
struka. Vidjela sam kako se Florina strana poinje sputati pa sam rekla: Jo asak, Flora Dora,
i provukla desnu ruku u kostim. Ali na lijevoj sam strani poela naslijepo prtljati oko izvrnute
naramenice i tako je Flora pljusnula natrake, zajedno s runikom za plau i svime, i tko god nas
je od ljudi u pet-est ratrkanih grupica na plai moda promatrao imao je nakratko dobar
bljetavo bijeli pogled na ono malo to sam imala. Daisyna su se otvorena usta objesila i podigla
je svoj runik k licu, kao da e zakriliti oi. Flora je jednostavno poela plakati. Pokrila sam se
rubom kostima, ali ruka mi je bila gola i vie je nisam mogla na edan nain uvui pod
naramenicu, a da se ne omotam ponovno u runik, to mi se odjednom uinilo suvinim. Shvatila
sam da sam i ramena bila pogrbila, pretpostavljam nagonski, i zakrila prsa zaobljenim dlanovima.
45
I to mi se uinilo suvinim. I tako sam se posve podigla na koljena, zatim i ustala, izravnavajui
kraljenicu. Nitko ne gleda, rekla sam Daisy dok je micala runik s oiju. Rekla sam: Ne plai,
Flora Dora, Flori, koja je sjedila na prekrivau. Ispravivi se to sam vie mogla, gurnula sam
desnu ruku kroz kostim, navukla ga do struka, rastegnula tkaninu preko bokova i trbuha, a onda
ga bez urbe ponovno navukla gore, jednu naramenicu preko lijeve ruke, drugu preko desne.
Daisyna su usta bila irom rastvorena, meu dlanovima je stiskala naguvan runik. Flora je
na prekrivau i dalje cviljela. Sagnula sam se, obgrlila je i podigla sebi na bok, pa se okrenula k
Daisy. Shvatila sam kako sam u njezinim oima postala neto drugo, kao da sam doista uinila da
svi na plai nestanu. Doi, Daisy Mae, ispruila sam ruku prema njoj. Hajdemo sad srediti
tebe.
Tog smo poslijepodneva poele jednu osobitu ljekovitu vjebu. Postavila sam Daisy da stoji
uz rub mora, gdje su joj se oko nogu mogli vrtloiti valovi, ali ne toliko daleko u dubinu da bi je
mogli izbaciti iz ravnotee. Rekla sam joj neka stane na jedno mjesto dok joj voda bude
preplavljivala glenjeve i stopala joj propadala u pijesak, a onda kad se val ponovno povue, da
izvue stopala, pomakne se malo ulijevo ili udesno i pusti ih da ponovno utonu u pijesak. Bila je
to samo uobiajena igra koju sam se sama igrala cijelog ivota, koju zasigurno igra svako dijete
kad stoji na obali mora, ali moje tone i podrobne upute dale su joj neko novo znaenje ili smisao,
i premda nisam rekla nita o tome da voda ili pijesak ili kretanje valova imaju ljekovito
djelovanje na uzrok onih mrlja na njezinoj koi, ma koji to uzrok bio, Daisy je posluno, s
posvemanjom ozbiljnou inila kako sam joj rekla, stajala je ondje, gledajui kako joj stopala
tonu u mokri pijesak, iskoraujui ulijevo i udesno, dok sam ja nosila Floru na rukama dublje u
ocean.
Bila je neustraiva u moru sve dok su joj ruice bile oko mog vrata. Ve sam je bila nauila
kako da zadri dah i zatvori oi kad se zajedno sputamo pod vodu, kako da podigne bradu i
zamiri kad nas poprska val na koji se bacimo. U jednom asu, kad smo se nale u koritu izmeu
dva vala, pokazala sam rukom u smjeru grada i rekla: Tamo je tvoja mamica, Flora, a ona je
podigla ruku i mahnula prema suncu (zlatno sunce na bijelom i tirkiznom nebu, rekla sam, mamin
rubac, pa da). Jednom, kad sam zaronila zajedno s njom, u navali mjehuria i zelene vode i
iznenadnoj podvodnoj tiini, pogledala sam je i shvatila da me promatra, oiju irom rastvorenih,
lica smirena dok joj svijetla kosica leluja i izgleda upravo kao neto jo neroeno ali posve
oblikovano, neto punano i nezemaljsko, aneosko i ljudsko, sedefasto, mlijenobijelo,
nevjerojatno udesna tjelesnost koju su arolijom stvorili jedan zgureni starac i njegova kruta i
tanka mlada ena. Ponovno na suncu, meu zvukovima (mora i galebova i povicima djece), s
njezinim mokrim ruicama oko mog vrata i brzim otkucajima njezina srca o moje grudi, utisnula
sam poljubac na njezin slani obraz i rekla - Hajdemo pomoi Daisy.
Stale smo s njom uz rub vode, sve tri promatrale smo kako nam stopala tonu u zavrtloenu
vodu i pijesak. Onda sam iznenada uz lakat osjetila prisutnost nekoga etvrtog i okrenuvi se,
ugledala pokraj sebe zadihanog Peteya. Bio je potpuno mokar i izgledao je kao da ga je netko
valjao u pijesku. Prevelike kupae gaice visjele su mu s koatih bokova i uleknuta trbuha, a iz
tri, etiri ranice od ugriza komaraca zajedno s morskom vodom tekla je krv. ak i na ovako
iskonski prirodnom mjestu kao to je morska obala, Petey je uspijevao izgledati zapostavljeno.
Uputio je Daisy jedno srameljivo Bok, zatim me povukao za lakat i stao mi neto aptati.
Morala sam ga dvaput pitati to mi to pokuava rei, a naposljetku sam se morala nagnuti k njemu
i prinijeti uho njegovim ustima. Kad sam to uinila, zagrabio je punu aku moje mokre i zamrene
kose i stavio je preko usana. Imam Daisyn dar, proaptao je. Kad se vraate?
Rekla sam mu da emo se vratiti otprilike u vrijeme objeda. Pogledala sam preko njegove
glave. Na plai je sada ve bilo mnogo svijeta, poeo je produljeni ljetni vikend. Jesi sam
ovdje? upitala sam ga. Gdje je beba June? Nije isputao moju kosu. I dalje ju je drao onako
zapetljanu meu prstima, na svojim usnama. S mamom sam, rekao je i pokazao rukom, i doista,
samo neto nie na plai bila je Sondra u crnome kupaem kostimu i golemome crnom eiru,
pokraj njezinih su nogu mala June i Janey kopale u pijesku. Janey je jo nosila slamnati eir
Florine majke, a njezina je majka sjedila poput filmske zvijezde na svojoj deki, lea svinutih u
luku podigla je jedno koljeno i obujmila ga rukama. Iznenada nam je domahnula pa smo joj oboje
odmahnuli na pozdrav. Petey je jo u ruci imao moju kosu i malo je povukao da bi mi rekao: S
46
policijom je.
Iako sam se sjeala kako je moja majka jutros rekla da je kod Moranovih opet bila policija,
nisam imala pojma o emu on to govori. Sjetila sam se kako je Tony rekao Janey da e je
policajci uhvatiti ako ode iz ulice, i pitala sam se naas nije li ovaj neobian obiteljski izlet na
obalu dio neke presude donesene u sklopu mjesnoga kazneno-popravnog sustava. Zapravo me
razveselila ta zamisao dok nisam spazila jedrog mladia koji je izaao iz vode i uputio se prema
prekrivau gospoe Moran, pa Tonyja koji je, razigran poput psia visoko podiui noge u
pijesku, koraao iza njega, i zatim Judy, koja je takoer mokra i sva ushiena trala za njima.
Mladi se ovjek bacio na deku pokraj Sondre, a dvoje djece, kao da nisu sigurna u to do kamo bi
ga trebala slijediti, ostalo je stajati nedaleko od njih, poput psia koji ekaju da im se jo jednom
dobaci tap. ovjek im je rekao neto dok je brisao iroke grudi malenim runikom, a zatim se
spustio na lea iza njihove majke, koja se takoer iznenada nagnula unatrag, na laktove, pod
sjenu suncobrana. Judy i Tony bili su odbaeni, pretpostavljala sam, ali ne pokazujui to niime
oni se samo spustie na koljena pokraj svojih dviju sestrica i poee bacati pijesak u rupu koju su
one upravo iskopale.
Jo sam jednom pogledala Peteya, koji je u potpunosti prisvojio onu pregrt moje kose koji je
drao u ruci, odsutno dodirujui njome usne. Tvoja majka je ovdje s policajcem? upitala sam.
Kimnuo je. Ona je modrica na oku izblijedjela, pretvorila se u sivkastu sjenu, gotovo je
zacijelila. Odveo je sino djeda u zatvor, ree Petey. A onda ga je jutros doveo natrag. A onda
smo ga nali ovdje. Slegnuo je ramenima, kao da ga se nita od toga ne tie. Nemoj rei Daisy
o njezinu daru.
Uhvatila sam njegov runi zglob i njeno izvukla raupanu zapetljanu kosu izmeu njegovih
prstiju. Nemam joj to rei, proaptala sam.
Poslije tog poslijepodneva, kad sam odnosila omote u kojima je bio spremljen na ruak u
kantu za smee na gornjem kraju parkiralita, ugledala sam dr. Kaufmana, koraao je prema svom
autu sa stolcem za plau i novinama pod rukom. Mahnuo mi je, ja sam mahnula njemu, a onda se
okrenuo na peti, kao da se upravo dosjetio neega pa mi pokazao rukom neka priekam. Sada je
na sebi imao kupae gaice pod istom onom tamnom sportskom majicom i crne kone sandale.
Zlato, rekao je i zakiljio na suncu iako su mu sunane naoale bile na glavi,ovo bih rekao i
vlastitoj keri. Prekrasno te je gledati, ali mogla bi platiti kaznu za ovako obnaene grudi na ovoj
plai. Nekoliko je lanica seoskog Drutva za unapreenje ivota pokraj mene doivjelo srani
udar. Da je u blizini bio neki policajac, dale bi te uhititi.
Spustila sam pogled i rekla: Pa bio je, ali nije me uo. Zakoraio je blie. Doi na na
bazen ako eli cijela pocrnjeti, rekao je. Potpuno je skriven od ljudi.
Podigla sam pogled prema njemu, morala sam to uiniti, ali nita nisam govorila i utjela sam
tako dovoljno dugo da postignem time odreeni cilj. Znala sam da su mi obrazi rumeni, ali
nekako sam osjeala kao da ga gledam odnekud iza njih, da je moje lice tek neto to sam
postavila izmeu nas, kao lepeza. Njegov je smijeak malo zapeo i on ree: Ne elim te dovesti u
neugodnu situaciju. Samo sam mislio da bi trebala znati. Htio se okrenuti i otii, zatim se
ponovno vratio. Jo neto, nastavio je. Palo mi je na um da ide kui Red Roveru i u praznu
kuu, u osamljenu ljetnu veer. Ona djevojica, tvoja sestrina.
Daisy, rekla sam.
Potvrdio je kimajui. Daisy. Je li sve u redu s njom?
Pogledala sam preko ramena kao da je provjeravam. Ona i Flora leale su na prekrivau,
ispod runika za plau. Jest, odgovorila sam. U redu je.
Je li nedavno bila bolesna? pitao je on. Je li imala kakvu operaciju, neku nesreu? Bilo je
odjednom u njegovu ponaanju neega samouvjerenog, neeg to sam viala prije, kad je bio sa
svojom djecom, a ega je danas u njemu nedostajalo. Da ve nisam bila preplanula i sva rumena u
licu, moda bih se ponovno zacrvenjela.
Odmahnula sam glavom. Uvijek je blijeda, rekla sam da bih mu pokazala kako shvaam
njegovu brinost.
Izgleda kao da je slabokrvna, ree on. Doista bi mogla i biti. Moda bi ti to trebala
napomenuti njezinim roditeljima. Bilo bi dobro da joj se naprave krvne pretrage. I to to prije.
Dobro joj je, rekla sam.
47
Siguran sam da jest, ree. Ali ti bi to morala rei njezinim roditeljima. Reci im da sam to
ja predloio, kao obiteljski prijatelj. Nasmijeio se, ljepe nego prije. No, dosta mojih savjeta.
Opet me idueg tjedna nee biti od ponedjeljka do srijede, ree. Ali moda u se vratiti prije
ako u gradu bude strano vrue. Red e te iekivati.
Kimnula sam. Iskoristite bazen, rekao je preko ramena.
Kad smo tog poslijepodneva dovele Floru kui, kuharici nigdje nije bilo ni traga, a Ana je, u
laganim hlaama i svilenoj plavoj bluzi koja joj je otkrivala crtu meu dojkama kuhala neto u
kuhinji. Neto u velikom loncu to je vonjalo na luk i gustu juhu. Ne progovorivi ni rijei s
Anom, Daisy i ja okupale smo Floru i odjenule joj pidamu pa posjedile s njom neko vrijeme dok
je jela. Zatim smo je opet smjestile u kolica i vozale je goredolje ulicom sve dok joj glava nije
poela padati. Izvadila sam je na kraju kolnog prilaza, Daisy je gurala prazna kolica preko
ljunka, a ja sam unijela Floru unutra i stavila je u njezin kreveti. Navukla sam joj lagani
pokriva preko ramena. Slike na zidu kao da nisu imale mnogo veze s ovim stvarnim djetetom
koje je spavalo ovdje, ni s njezinom majkom koje nije bilo. Flora, ponajprije, vie nije bila beba.
Zastala sam u kuhinji da bih rekla Ani da Flora spava, a ona je povikala, Merci, merci,
slatkastim glasom, tono kao u nekom filmu. Laku no, djevojke, dodala je na engleskome,
maui prstima preko ramena. Ugodna veer.
On je bio na trijemu, u jednom od platnenih stolaca, s lulom i aom crvena vina, ali pustio
nas je da proemo bez rijei. Na polovici kolnog prilaza uhvatila sam se kako smiljam izlike
zbog kojih bih se vratila, moda da upitam Anu da li da sutra doem ranije, moda da mu
zahvalim to joj je rekao da vie ne daje Flori boice - iako sam sumnjala da joj je rekao. Drei
Daisynu ruku, hodajui u tiini prema kui - obje smo bile izmorene - osjeala sam neku
strahovitu nevoljkost koju nisam posve razumjela. Djelomice, pretpostavljala sam, bila je to
nevoljkost s kojom sam ostavila Floru - tko e od njih poi k njoj, pitala sam se, ako se probudi
usred noi? Dijelom je to bilo razoaranje to nas je onako pustio da odemo, a da nam ni rije nije
uputio. Nakon dananjeg jutra bili smo suuesnici u neemu, on i ja, u neemu to je imalo malo
veze s tim to sam ga nala da spava ili s onime kako je dodirivao moje koljeno, nego je bilo vie
povezano s onime kako se bio prignuo k Daisy i rastvorio dlan, ba kao to sam prieljkivala.
Jednim je dijelom to moda bilo i zbog ove tihe kue i svega onog to je za njih znaio, zamiljala
sam, onaj tamni dragulj nadolazee veeri.
Podignula sam Daisynu ruku i zanjihala je. Sretna sam to si ovdje, Daisy Mae, rekla sam.
A ona se nasmijeila. I ja sam sretna. Poljubila sam joj nadlanicu i uzela je pod ruku. Bila je tek
malo potamnjela od sunca. Izdano sam je bila namazala mlijekom za sunanje, ali tek nakon
prvih pola sata, da joj obraze zahvati neto boje. Stavit emo ti malo kreme veeras, rekla sam.
Brzim pokretima prstiju prela sam niza stranji dio njezine ruke i pokakljala je. Podigla je
ramena i stala se isprekidano smijati. Prole si se noi hihotala u snu, rekla sam joj, a ona mi
odgovori da zna. Uvijek to radim, ree. Bernadette mi to uvijek kae. Razljuti se kad se ne
mogu sjetiti to sam sanjala. Kae da je san dovoljno dobar da ga se sjetim ako je ve bio
dovoljno dobar da me nasmije. Zastala je. Moda je opet bila oprezna s desnom nogom. Katkad
se i sjetim, rekla je, ali ne ispriam joj uvijek.
Odlino, rekla sam.
Sino sam sanjala o stablu s lizalicama, rekla je. O onom stablu koje emo napraviti za
Floru.
Kimnula sam. Kao da je bila malo zadihana dok je govorila, a cipele su joj strugale ulicom.
Usporila sam. Rekla sam: Kladim se da ludo nedostaje Bernadette.
Daisy odmahne glavom. Mislim da ne.
Posegnula sam rukom prema njoj i navukla joj rub oeve koulje preko ramena. Sigurna sam
da se usred noi budi i oslukuje i ne shvaa zbog ega te ne uje. Sigurna sam da ak misli da si
ondje dok tone u san. Kladim se da ti ak neto i kae dok se polako gubi. A onda se sjeti da je
tvoj krevet prazan i da je ondje sasvim sama.
Tanki, prugasti slojevi bijelih oblaka prueni preko predivnog neba, i sunce, ponovno
tamnozlatne boje, na trenutke zasljepljujue, tik iza gustog, tamnog lia drvea. Bernadette sama
u onoj sobici sa svojim pohvalnicama za odlian uspjeh, etiri komada za svaku godinu
provedenu u koli, s praznim prostorom na zidu za one koje e jo dobiti. Kladim se da su joj ba
48
u ovom asu iskoile dvije velike suze dok lei ondje. Kladim se da joj se kotrljaju ravno u ui.
Daisy se nasmijala i provukla ruku oko mog struka. Stisnula sam je uz bok, drei koulju
preko njezinih ramena, njezine su ruiaste cipele strugale asfaltom. Obje smo osjetile, tek na
trenutak, mislim, osamljenost toga zamiljenog prizora. Osjetila sam, samo nakratko, tek dok to
nisam istisnula iz misli, svoju vlastitu uasnu mo predvianja.
Hoe da te nosim? upitala sam je, a ona odmahne glavom. Osjea se dobro? rekoh i
osjetih kako mi se srce stisnulo kad je ponovno odmahnula glavom. Ne ba, odgovorila je.
Peteyeva je zamka za zeeve jo bila na naem travnjaku kad smo stigle kui, sada je bila
pomaknuta u drugi kut dvorita, i nismo u kui bile vie od nekoliko minuta kad je on zalupao na
stranja vrata. Upravo sam bila smjestila Daisy pod tu i bila bih mu kroz vrata s mreom rekla da
se vrati poslije, ali lice mu je bilo kao kakva maska alosti, usta irom rastvorena, suze su mu se
slijevale niz obraze. Otvorila sam vrata i on, pokuavajui aptati, ali glasom promuklim od plaa,
ree: Pobjegao je. Obujmio me rukama oko struka i pritisnuo glavu o moju koulju, zarivajui
mi prste u meso. Dar koji sam imao za Daisy, jecao je. Nestao je.
Dodirnula sam mu glavu. Osjeala sam pod prstima jo skoreni pijesak na koi glave. Vrhovi
njegovih uiju bili su spaljeni od sunca iako je preostala koa bila lijepe smee boje. to je to
bilo? upitala sam. A on je stresao glavom. Neu ti rei. A onda, kao protiv svoje volje, ree:
Uhvatio sam jednog. Bio je u kutiji kad smo otili na plau. Mislio sam da e biti na sigurnom.
Mislio sam da ne moe izai. Ali kad smo se vratili, kutija je bila prevrnuta, a njega nije bilo.
Uzeo je sve mrkve.
Ulovio si neto? upitah. U onu kutiju?
Potvrdio je glavom zagnjurenom u moju koulju. Ali je pobjegao.
Jesi siguran da si ga ulovio? pitala sam ga. Bilo mi je jasno da smo sklopili svojevrstan
sporazum o tome da neemo spominjati onu pravu rije.
Ponovno je kimnuo, no ovaj put s manje sigurnosti.
Vidio si ga u zamci?
Podigao je pogled prema meni, suze su se razlile cijelim njegovim licem. Bio je u kutiji,
rekao je. Pogledao sam u kutiju prije nego to smo otili na plau i bila je prevrnuta. tapi je
pao na pod. Bio je unutra. Uhvatio sam ga.
Odmakla sam ga od sebe, drei ga za ramena. Jesi li ga vidio ondje unutra? pitala sam
ga, a on je odmahnuo glavom. Jesi li uo da se mie? Opet je odmahnuo glavom, a njegovi su
se jecaji pretvarali u jedva ujno stenjanje duboko u grlu.
Moda se kutija jednostavno sruila sama od sebe, rekoh. Moda se tapi slomio. Moda
ga je vjetar slomio.
Razmiljao je o ovome asak, mrcajui. Ali sve su mrkve nestale, ree. Oboje smo
pogledom prouavali kartonsku kutiju nataknutu na onaj tanak tap, kopiju one kutije od igica
koju mu je moj otac jutros pokazao.
Je li Rags danas bio u blizini? pitala sam.
Zastao je trenutak, a onda sam osjetila kako su mu ramena klonula, kao da su se sve kosti u
njima upravo rasprsnule, uruile se na pod. Napravio je korak dalje od mene, silina njegova
razoaranja istisnula je ak i potrebu, koju je osjetio prije samo nekoliko sekundi, da zarije glavu
u moje grudi. Ponovno je pogledao kutiju pa rekao: Sranje, i pogledavi me kako bi mi dao
priliku da ga izgrdim. Nikad nijednog neu uloviti, ree.
ula sam kako me Daisy zove ispod tua i doviknula joj da u odmah doi. Podigla sam prst
zaustavljajui Peteya, a zatim otila do hladnjaka i pronala unutra malo zelene salate. Donijela
sam mu je. Nisam mu rekla da je moj otac iste upute dao i meni prije nekoliko godina i da sam
vei dio ljeta provela pokuavajui uhvatiti divljeg zeca upravo pomou ovakve zamke. Rekla
sam: Zekoslav Mrkva je vjerojatno jedini zec koji doista jede mrkvu (a Rags valjda jedini pas).
Salata bi mogla bolje posluiti.
Malo je smekao, razmiljao je o svemu ovome, brisao nos nadlanicom.
Sumrak je ionako najbolje vrijeme za hvatanje zeeva, proaptala sam. Nije vjerojatno da
e ga uloviti usred dana.
Uvukao je zrak kroza zube. Daaa? ree.
A nee ga uloviti ni dok bude promatrao, dodala sam. Oni te nanjue ako si negdje u
49
blizini. Mogu te nanjuiti ak i kad spava, Petey, iako si skriven pod grmljem.
Kimnuo je, kao da bi ovo mogla biti neka dokazana objektivna injenica. Ne priznajui nita.
Ponovno sam ga pogladila po glavi. Sretno, rekla sam.
Daisy je sjedila na mom krevetu kad sam se vratila. Bila je umotana u runik, a na krevetu
pokraj nje bio je otvoren paket s novim donjim rubljem i jedan otvoreni paket kratkih arapa.
Kosa joj je bila mokra i tamna, a Peteyeva masnica poput tamna broa na njezinu ramenu. Na
mome bijelom krevetnom prekrivau njezina su se mala stopala doimala kao pocrnjela. Uzela
sam staklenu posudicu s kremom Noxzema s nonog ormaria i prije nego to u joj je razmazati
po rukama i ramenima ili crvenom nosu, njeno sam joj hladnom masom obloila stopala. Sjedila
je naslonjena na moje jastuke, gledala me poluzatvorenim oima, u izrazu njezina lica bilo je neke
topline i naklonosti. Zatim sam joj navukla nove arape. Htjela je opet odjenuti crveno-plavu
haljinicu kockasta uzorka, ali rekla sam da u skoiti na tavan i pronai joj neki ii kompleti.
Odabrala sam par hlaa duine do listova, s uzorkom ruiastih i bijelih pruga i bijelu kouljicu s
ruiastim depovima i kratkim rukavima koja e joj pokriti ramena. Stolac je jo bio pred
tavanskim prozorom, obasjan svjetlou zalazeeg sunca. Bila je to svjetlost u kojoj je vrvjelo od
siunih estica praine, i ja sam znala da bih, da stojim ondje jo samo minutu, onako sama, kad
bih natjerala svoje oi da to vide, mogla prizvati duha kapetana ujaka Tommyja, ili njegova
djeaka, ili ak duha samog ujaka Tommyja, s onim njegovim namigivanjem i smijehom.
Kad sam se vratila u svoju sobu, Daisy je, inilo se, obavila svoje prizivanje. I dalje je sjedila
na krevetu, s runikom i u arapama, ali na madracu su joj se sa svake strane naslanjale Judy i
Janey, a mala June je bila na podu. Posve neobino, sve je troje Moranove djece bilo oprano i
presvueno, mala June je ak imala usku vrpcu u mokroj kosi i cijela je soba zidova obloenih
ruama mirisala na njihov ampon i njihov sapun i sate koje su proveli vani. Traak sunca
zahvatio je dno none svjetiljke od bruena stakla pokraj kreveta i rasuo se po podu, a mala se
June igrala tim krhotinama svjetla dok su ostale tri djevojice naslonjene na madrac prouavale
eir Florine majke na krevetu izmeu sebe. Izgledao je neto natueniji nego jutros. Dala sam im
svoju kutiju s vrpcama pa se i sama otila istuirati, pomislivi samo nakratko - kao da bacam
pogled preko ramena - o tome kako bi se Anino debeljukasto tijelo moglo usporediti s mojim.
Vratila sam se djevojicama i brzo odjenula. Zatim sam sjela na krevet sa sve njih etiri i jednoj
po jednoj raeljala mokru kosu pa svakoj uplela vrpcu po njihovu izboru. Upravo sam plela
svoju pletenicu, mala June i Janey jo su mi sjedile izmeu nogu, a Judy i Daisy ispruile su se
svaka s jedne strane, moje su vrpce bile ratrkane posvuda po podu i bijelom prekrivau kad sam
zaula kako ulaze moji roditelji i zovu nas. Javila sam im se, rekla sam im da smo ovdje, a kad su
se pojavili na vratima u svojoj tamnoj odjei, onaj uobiajeni izraz iznenaenja i ushienja uinio
mi se, moda prvi put, nepatvorenim.
Nismo spavale na tavanu te noi. Ostale smo dugo budne, Daisy i ja, da bismo mogle
oslukivati je li Petey ispod grmlja. Ali u kui Moranovih bilo je tiho i pitala sam se je li to
policija napokon iznala djelotvoran nain da ih sve zauzda poslavi im policajca po zadatku da, s
punim radnim vremenom, bude deko gospoe Moran. Drala sam Daisy za ruku pod tankim
ljetnim pokrivaem i umjesto da molim Zdravomarije, poela sam nabrajati sve s dugakog
popisa za Boji blagoslov, poevi s mojim roditeljima, koji su tiho razgovarali u krevetima s
druge strane zida, zatim svakog od Moranovih (ukljuujui policajca), pa Ragsa, ma gdje noas
bio, i Red Rovera i dr. Kaufmana, onda Angusa, i Ruperta i Richardsonove, Moea, Larryja, i
Curlyja, i Clarkesove i Swansonove i, dakako, Floru i njezinu majku i oca, i Anu (zato ne?) i
debelu kuharicu, pa sve konduktere eljeznice Long Islanda - zaule smo zviduk posljednjeg
vlaka za Montauk (Daisy jo nije zaspala, ali kako se nasmijala, bila sam sigurna da je na dobrom
putu) - i sve radnike na svakoj postaji kojih sam se mogla sjetiti odavde do postaje Jamaica. I
Daisyna oca, koji bi ba i mogao biti meu njima ako ve ne spava vrsto u vlastitoj sobi pod
tunim pogledom smeih oiju Presvetog Srca. I Daisynu majku pokraj njega. I svakog od
njezine brae i Bernadette, dakako, koja lei u mraku sa suzama u uima zbog kojih sanja da pliva
u moru s Daisy, ije su oi irom otvorene i kosa joj leluja, koja je odmah tu do nje - ovaj put
Daisy vie nije odgovarala, samo se ulo kako tiho die - i ujaka Tommyja u njegovu stanu na
Upper West Sideu, koji je posve sam nakon vie od pedeset godina ivota, posve sam, razgovara s
duhovima, odluan u namjeri da bude sretan. I tebe, Daisy Mae, apnula sam za kraj molitve.
50
Nagnula sam se nad nju, poljubila je u obraz i okrenula se spavati. I mene, mogla sam dodati
Boe, blagoslovi mene ali nisam. Nesumnjivo zato to sam poela sumnjati da Bog i ja, kako bi to
ujak Tommy rekao, gledamo na svijet istim oima.
Flora je drugog jutra opet bila vani na trijemu, u ustima joj je bila vrsto utaknuta jo jedna
boica crvenog soka, a od Ane nigdje ni traga, iako su vrata glavne spavaonice bila zatvorena.
Oba su svjetla gorjela u njegovu ateljeu, ali nisam opet onamo ula. Nisam bila posve sigurna da
u ga ondje pronai. Rekla sam djevojicama da mi je dosta plae i da sam mislila kako bismo
umjesto toga mogle poi u etnju u prirodi, kroz umu i potraiti dadevnjake i umsko cvijee, a
onda moda, nakon ruka, odetati na obalu mora.
Daisy je rekla da bi to bilo krasno, a Flora je, vadei boicu iz usta, izjavila da njezina
mamica sutra dolazi kui. Sutra, ponovila je. Rekla je to strano odluno, sva namrtena pritom,
i tu sam rije shvatila kao neto to joj je netko izgovarao osobito naglaeno, moda i strogo.
Mamica u sutra biti kod kue. Unato tome to sam tu rije ula ovako iz druge ruke, od malog
djeteta, imala sam osjeaj da je to la.
Sutra, ponovila sam. Sutra je sutra. Dotaknula sam njezin nosi da bih izbrisala onu boru
izmeu njezinih obrva. Zanimalo me tko li joj je od njih rekao tu la, tko je tako grubo govorio
mojoj Flori. Ana, pretpostavljala sam. Sutra, i sutra i sutra, rekla sam i poljubila njezinu
glavicu. Sutra, i sutra i sutra, iz dana u dan polako puzi kraju ovaj sitni hod..., otkaila sam
remeni oko Florina struka i pomogla joj da izae iz kolica, pa je za jednu slobodnu ruku
povukla na noge. Zatim sam ispruila drugu ruku prema Daisy pa smo zajedno sile niza stube. I
svako nae juer, nastavila sam, Flora je hodala i natezala boicu, glave zabaene unatrag i
podignuta lakta, kao neki truba u pogrebnoj povorci u New Orleansu. Daisy je odbacivala
komadie ljunka ruiastim cipelama. I svako nae juer ludama posvijetlilo je put u pranu
smrt. Prole smo pokraj vrata njegova ateljea. Zbog otra vonja boje znala sam da je doista
unutra i da radi. Utrni, kratka svijeo! viknula sam kad smo prolazile tuda (i sama sebi
estitala to sam to izvela u savren as - mogao je barem rei Ani da ne dopusti da vidim Floru s
boicom). ivot je samo sjen to luta, bijedni glumac to se na pozornici razmee, prodrhti svoj
sat i ne uje se vie.
to je to razmee? upitala je Daisy i ja joj pokazah. I razmetale smo se zajedno, sve tri,
preko trave pa stazicom kroz umu. Malo smo tumarale bez cilja, skupljale tapove i kamenje i
neuspjeno pokuavale uhvatiti sjene dadevnjaka to su munjevito nestajale pred nama. Kad smo
stigle do vrata uvareve ograde, pokuala sam ih obje na njima zanjihati, ali arke su bile prestare,
a trava pod vratima previsoka da bi im to bilo osobito zabavno. Zaustavile smo se nakratko u travi
pokraj ceste da bismo izradile lanie od djeteline i pritom sam im pokuala ispriati priu o
Macbethu. Ali Flora je izgubila nit, a Daisy se, iako su joj oi irile sve vie dok je sluala o
vjeticama i ubojstvu kralja i ukazanju Banquova duha, nije nimalo svidjelo kako je Lady
Macbeth trljanjem ispirala mrlju sa svoje jadne ruice i odjednom se, dok sam tako pripovijedala,
nagnula k meni i prinijela mi prste usnama. Obuhvatila sam joj zapee. Sve je u redu, Daisy
Mae, proaptala sam. Rekla sam joj da je to neto o emu e opet morati sluati tek u srednjoj
koli.
Dok smo hodale natrag kroz umu, rekla je: Zato mrlja nije htjela nestati s njezine ruke, ak
ni onda kad ju je tako mnogo prala?
Nasmijeila sam joj se. Umetnula sam joj cvjetove zvonia i zlatica u repice koje sam joj
poeljala jo jutros, a jedan od lania od djeteline spustila preko ela. Bila je to samo njezina
mata, rekla sam. Ta mrlja nije uistinu bila ondje. Bila je samo u njezinoj glavi.
Razmiljala je o ovome neko vrijeme koraajui uz Floru, koja je i dalje vrsto stiskala
praznu boicu u ruci. Sve je u glavi, ree ona. Nije, rekla sam. Dotaknula sam koru jednog
drveta, podigla otpalu granu. Ovo je stvarno, rekla sam. I ovo. Dodirnula sam njezinu ruku.
Ti si stvarna.
Ali sve je to i u mojoj glavi, rekla je. Danas je na sebi imala jednu od mojih haljinica za
tenis, koja joj je pristajala mnogo bolje nego one jeftine koje joj je kupila majka. Njezine su
ruiaste cipele bile prekrivene prainom od ljunka i umskog puteljka. Da nije u mojoj glavi,
kako bih za to znala?
Povukla sam je za kosu. Stara si ti dua, Daisy Mae, rekla sam.
51
Razmiljala je o ovome jedan as. Je li to dobro? upitala je. Moja mama kae da su ljudi
tako uvijek govorili za mene."
Nasmijeila se, oito zadovoljna. A zatim je rekla: Da, ali ti si se sjeala vie toga. Ti si se
sjeala raja iz vremena dok jo nisi ni bila roena.
Nasmijala sam se. Shvatila sam da ponavlja prie kako bi ih upamtila, prie koje e
pripovijedati brai, moda ak i Bernadetti, kad se vrati kui, bude lije itko sluao. Prie o meni.
ini se da si ti ona koja se svega sjeti, prijateljice mala, rekla sam i zatim dodala, Trg
Sutton.
Zasmijala se ruiastim smijehom, otvorenih usta. Pa ja i ne znam gdje je to, rekla je, kao
da je zbog ove injenice njezino neobuzdano samopouzdanje poprimilo jo veu dra. Ne znam
ni zato si mami terijera rekla da ivim ondje.
Podigla sam kosu s vrata, meku i gustu od vlage, pa prola kroz nju prstima, pridajui joj
pomalo divlji izgled, to je Floru potaknulo na smijeh. Jedan se od lania djeteline koji sam
imala na sebi pokidao i lagano pao na tlo. Poigravala sam se njezinim umom, rekla sam Daisy
odmiui unatrag neukrotivu kosu s ramena. Ba kao vjetice s Macbethom.
Pokupila sam potrgani lani i ukrasila njime Florinu glavu. Ve je bila sva prekrivena njima
narukvicama i ogrlicama i tri vijenca oko glave, na kosi. U slobodnoj je ruci vrsto stiskala
nekoliko tapova, nekoliko naranastih i bijelih kamenia i po jednu dugaku stabljiku mljeike i
komoraa.
Ali ja se ne sjeam raja, ree Daisy nakon kraeg vremena. Kao to se ti sjea.
Obujmila sam Floru i podigla je preko debla sruenog stabla. Evo, upravo je ovakav, rekla
sam joj.
Da je bila dijete nekoga drugog oca, poslala bih Floru kroz vrata njegova ateljea da mu je
pokaem kako izgleda obavijena djetelinom, i maslacima, i sitnim cvjetiima mljeike i zlatica.
No, s obzirom na to kakvog je oca imala, znala sam da bih je poslala unutra samo kao mamac
pomou kojeg bih ga izvukla van, samo da mu vidim izraz lica kad me pogleda.
Opet smo objedovale pod stablima alosne trenje, zatim sam odnijela Floru unutra i neko joj
vrijeme itala u njezinoj zamraenoj sobi. Bila je tek napola budna kad sam je poloila u kreveti,
ali bi ustala i plano zavapila svaki put kad bismo Daisy i ja pokuale otii. Tako smo se obje
ispruile na svijetlom sagu pokraj njezina kreveta i ubrzo su i Flora i Daisy tiho disale. Moda
sam i sama zadrijemala jer zaula sam Anin glas i vidjela je da stoji na vratima, ak sam vodila s
njom i neki razgovor, sve to ne otvarajui oi. Kad sam ih doista otvorila, nikog nije bilo ondje, a
kua je bila u tiini. Sjela sam uspravno. Daisy je bila pokraj mene, s rukama pod obrazom, glavu
je naslonila na jednoga Florina plianog psia, a njezine rastvorene usne micale se sa svakim
dahom. Lanii od djeteline jo su joj bili na glavi, povenuli cvjetii jo utaknuti u kosu, i ja sam
se othrvala nagonu daje pretresem i probudim samo da joj vidim zelene oi. Umjesto toga stavila
sam nadlanicu na njezin obraz, a zatim na elo. Bila je topla, no prihvatljivo. Palo mi je na um da
sam poela uoavati tu razliku, razliku izmeu topline zdrave krvi pod koom i one neobine
vruine koja prati groznicu. Kao dijete mislila sam da je majina sposobnost da to odreuje
pukim dodirom ruke neto krajnje arobno, tajanstveno. Sad je to i meni uspijevalo. Ustala sam,
pogledala Floru, koja je isto tako jo bila u svojoj kraljevskoj, raskonoj umskoj odori, a zatim
otila niz hodnik u dnevnu sobu.
Oko, eljust, zaobljena linija dojke, sve to nekako nesrazmjerno i runo, sve to naneseno u
debelim namazima boje. Kao da je htio da ne bude nikakve sumnje u to da on zna to ini. Kao da
je htio da ne bude nikakve sumnje u to da on moe neto to bi inae moglo biti proizvoljno i
nevjesto izvedeno preoblikovati u neto to nastaje svjesnom nakanom, neto to ima vrijednost.
Samo njegovo. Njegov rad.
Okrenula sam se da pogledam drugu sliku, na kojoj uope nije bilo likova, mrlja u boji.
Prearaj ovaj svijet jer ti nije po volji i stvori novi, neto bolje.
Otila sam u kuhinju po au vode. Pitala sam se je li Ana ve otila jer u su sudoperu jo
stajale alice i ostalo posue, a i pod je trebalo pomesti. Prola sam kroz vrata s mreom i sjela na
stepenice trijema. Auto je jo bio ondje. Svjetla su jo gorjela u njegovu ateljeu. Ustala sam i stala
koraati, kao Daisy, prema stazici, naginjui se malo da vidim je li ono platno naslonjeno na zid.
Nije bilo. Hodala sam jo malo dalje. Osjeala sam miris boje, ali nisam ula glasove. Pazei da
52
mi korak bude lak, prola sam pokraj pokrajnjih vrata i vidjela da je on unutra, da stoji nad onim
istim platnom, koje je sada lealo na betonskom podu. Rairenih nogu, s rukama na bokovima
piljio je dolje u svoj rad, u svojoj bijeloj koulji i hlaama ukastosmee boje, poput nekog
starog diva. Nisam vidjela krevet na drugoj strani sobe, ali imala sam dojam da je jo netko ondje
unutra s njime, pa sam nastavila hodati, prema uvarevoj stazi, kao da mi je to i bio prvobitni cilj.
Ali onda sam pomislila da ujem kako me doziva po imenu i zaustavila sam se. Oslukivala sam
asak, sigurna da sam pogreno ula, a tada sam zaula kako kae: Moe ui.
Vratila sam se prema vratima, nesigurna ali radoznala. Jo je stajao na onome istome mjestu,
u istom poloaju, s velikom krpom u ruci koju je drao na boku, i neim nalik na no za kit u
drugoj. Svjetlost s krovnog prozora danas je bila jasnija, divna izbijeljena svjetlost zbog koje kao
da su mu i kosa i koa, i odjea pa i krpa koju je drao - bila je to pelena, zapravo, umrljana
bojom - bili iste nijanse. Rekao je: Mislili smo da vas tri drijemate , i zastavi na pragu, vidjela
sam da je Ana doista ondje unutra s njim, da sjedi na tvrdome krevetu. Imala je na sebi pleteni
demper bez rukava i crnu suknju, a njezine debele, gole noge bile su prekriene. Brada joj je bila
sputena i tako se utrostruila. Izgledala je nesretno i taj se izraz na njezinu licu nije mijenjao dok
me promatrala.
Doi unutra, ree on ponovno. I ja sam prela prag, zakoraila u onu izbijeljenu svjetlost.
Stala sam s druge strane njegove slike koja je, pretpostavljala sam, napredovala. Barem je na njoj
bilo vie boje. Okrenuo se i pogledao Anu preko ramena, rekao joj neto na francuskome pa se
opet okrenuo k meni. umska nimfa, prevodei, valjda, ono to je rekao njoj. Shvatila sam da u
kosi jo imam lania od djeteline. Dodirnula sam jednog. umska nimfa koja ita Thomasa
Hardyja, citira Shakespearea i natae pie. Krenuo je zaobilazei sliku prema meni, no onda je
promijenio smjer i poao do police s bojama i neredom pa odbacio pelenu i noi na jednu od
njih. Nasmijeila sam se pristojno.
Flora mi je , rekla sam, rekla da njezina majka sutra dolazi kui pa me zanimalo trebam li
doi rano i trebate li me uope.
Okrenuo se, smijui se, kao da me uhvatio u jo jednoj lai. Naslonio je lakat na policu iznad
sebe, drugu ruku stavio na bok. Jedino me moje iskustvo s ujakom Tommyjem navelo na
spoznaju da je ve prije pio, ili da pije i sad. Nije mu manjkalo staloenosti, nije krivudao u hodu
ni pleo jezikom, ali u svakoj se njegovoj kretnji osjeala neka neobina promiljenost, neko
odluno usmjeravanje pozornosti. Ne, rekao je. Ne. Florina majka nee biti ovdje sutra. Ni
prekosutra, mislim. Skinuo je naoale i stisnuo prstima mjesto izmeu oiju. Florina majka je u
gradu, ree.I Florina majka je strastvena majstorica u nestajanju i ludovanju. Zaista se ne moe
znati kad e se vratiti. Opet je nasadio naoale, odmaknuo se od polica. Znai, i dalje emo
trebati tvoje usluge.
Ponovno je krenuo prema meni. Ispruio je ruku i dodirnuo mi kosu, jednom ju je rukom
podigao s ramena, drugom je upnuo iz nje jedan od cvjetia djeteline. Vrtio je cvjeti meu
prstima. I malu crvenokosu, takoer, dodao je gledajui me preko naoala. Kako joj je ono
ime?
Daisy, odgovorila sam. I miris ujaka Tommyja bio je tu, i kao da je sadrao i malo arome
narane od aspirina. Podigao je bradu, da bolje vidi. Daisy, ree on. Koja proivljava teko
razdoblje.
Potvrdila sam kimnuvi, no onda dodala: U svom domu. Ne sada.
I on je kimnuo. Shvaam. Ti si je spasila. Sada mi je stavljao kosu iza ramena, njeno, kao
da je vraa ondje gdje pripada. Izvadio je jo jedan cvjeti djeteline iz kose odostraga. Vrat mu je
bio miiav, ona blijeda, poput papira tanka koa prepuna udubina.
A dom je?, postavio je pitanje i oima pretraivao moju kosu. U Brooklynu?
U Queens Villageu odgovorila sam.
Kimnuo je, kao da je to trebao znati. Otac je vatrogasac? Zagladio mi je malo kose iza uha,
okrznuvi vrcima prstiju moje lice i vrh glave. Zatim ju je opet podigao, kao da odmjerava
koliko je teka. Osjetila sam miris boje na njegovu dlanu.
Policajac, rekla sam.
Kimnuo je na onaj isti nain. Desetero djece? ree.
Osmero, odgovorila sam.
53
Nasmijeio se. Bilo je neega udnog u nainu na koji su njegovi sitni zubi doticali zubno
meso na jednoj strani. Umjetno zubalo, valjda. Djelomina proteza, kako bi moda rekli moji.
Nita te ne podsjea bolje na vlastitu smrtnost. Njegova vlastita smrtnost u njegovim ustima.
Zadrao je jednu ruku u mojoj kosi, a drugom skinuo naoale, pokretom toliko hitrim i toliko
neusiljenim, kakav bi moda uinio da neto bolje vidi, moda da proita neka sitna slova, i
povivi lea u svoj prirodni pogrbljeni poloaj, on se prignuo i poljubio moje usne, meko, ali
dovoljno dugo da me prisili da udahnem na nos prije nego to je zavrio. A kad je zavrio okus
alkohola preao je na moje usne jednostavno je kliznuo rukom s moje kose do struka, ovla
dodirujui pritom gornjim dijelom prstiju moje rame i dojku, ponovno nataknuo naoale i poveo
me do vrata. Zakoraili smo preko praga zajedno, u sunce, na ljunani put. Dok smo hodali
prema kui, rekao je, onako usput: Znai, Daisy je osmo dijete jedne iznemogle majke, na to
sam rekla oponaajui njegov ton to sam bolje mogla, svjesna otkucaja srca u svom grlu da nije,
peto je dijete. Tono na sredini, izmeu svih njih, rekla sam. Tri deka starija i tri mlaa od nje i
jedna starija sestra, Bernadette.
Bilo je to nalik na recitiranje stihova na pozornici, hinei smirenost unato tome to ti u
uima bubnja vlastita krv.
Pitao je kakva je Bernadette.
Vrlo pametna i debeljukasta, rekoh. Toliko neugledna, rekla sam, da joj se roditelji zbog toga
neprestano ispriavaju.
Pruajui ruku prema vratima s mreom, zabacio je glavu unatrag i nasmijao se. Poloio mi je
ruku na kria. Najprije emo tu unutra, rekao je pokazujui prema kuhinji. Zajedno smo
zaokrenuli nadesno, u razbacanu kuhinju, gdje je na stolu ve bio spreman viski, a rupci Florine
majke sada su bili na visokoj polici uz prozor. Maknuo je ruku s mojih lea da bi natoio pie, i u
tom sam asu koraknula od njega i naslonila se na dovratak. Pogledao me preko ruba ae, s tek
neznatnim trakom zabrinutosti, ili sumnje, to je nakratko navrla u njegove oi.
I ti si jadnu Daisy spasila iz Queens Villagea i od njezinih preoptereenih roditelja, ree.
Da bi joj priutila nekoliko ljetnih dana ovdje na selu.
Kimnula sam.
I pouavala je Shakespeareu.
Slegnula sam ramenima.
I dopustila joj da se asti aspirinom sv. Josipa.
Iza sebe sam ula kako me Flora tiho zaziva iz svog krevetia. Vi ste joj dali aspirin, rekla
sam.
Ponovno je gutnuo. Sad ju je i on uo, svoju ker; vidjela sam da je oima zamijetio taj zvuk.
ula sam kako joj se Daisy pospano javlja. Pomislila sam na onaj iznenaen izgled koji je uvijek
imala odmah nakon buenja, dok joj crte lica jo ne bi u potpunosti poprimile njezin pravi izraz.
Ponovno me odmjerio od glave do pete, jo jednom zabacivi glavu unatrag. Gore-dolje od
glenjeva do struka, do prsa, i vrata i kose, kutevi usana bili su mu malo zategnuti, a licem mu je
prelazilo ono malo straha. Silna si ti cura, izustio je napokon. A onda je podigao bradu prema
hodniku i sobici svoje keri. Zaduenja te zovu, ree.
Na moje iznenaenje, poao je sa mnom, koraajui odmah iza mene niz uski hodnik do soba,
slijedei me sve do Florina krevetia, gdje je Daisy stajala i gladila Florino bucmasto zapee i
govorila joj: Evo je. A evo i tvog tate.
Flora je ispruila ruice prema meni, dakako, i ja sam je podigla na stol za prematanje. Iza
mojih lea, on ree Daisy: Doi sa mnom, hoe? A kad sam pogledala preko ramena, koraao
je s njom, drei je za ruku, niz hodnik. ula sam kako su se zatvorila vrata s mreom i pola za
njima s Florom im sam je presvukla. Oboje su stajali pri dnu stepenica kad smo se nale vani,
oboje su vakali aspirin stranjim zubima. Pokazivao joj je rukom neto u visokim granama
udaljenih stabala ojkino gnijezdo, rekao je a ona je gledala gore, pratei pogledom kamo je
pokazivao, i dalje ga drei za ruku.
Stavila sam Floru u kolica i ona je poela plakati traei boicu s crvenim sokom. Rekla sam:
Nema vie boice, Flora. Ne treba boicu. Ali bila je razdraljiva, jo se nije posve razbudila i
njezin je glas postajao sve prodorniji. Nadvila sam se nad nju. Mama ne eli da ima boicu,
Flora, rekla sam njeno. Sada si tako velika djevojica da ti ne treba boica. Udarala je
54
nogama o preke kolica, sada je ozbiljno plakala. Dodirnula sam je po ruci. Oh, Flora,
proaptala sam.
U tom se asu on okrenuo prema nama i, jo drei Daisy za ruku, rekao: Hajde, daj joj
boicu.
Ustala sam i uspravila se, zabacujui kosu preko ramena. Gledajui njih dvoje odozgo iz
sjene na trijemu vidjela sam kako su oboje iscrpljeni od sunca, blijedi, Daisy jer je jo bila
oamuena od sna, on moda zbog toga to mu je trebalo sna. Upravo sam zaustila da kaem
vaa ena ili njezina majka, i vjerojatno sam zastala asak da bih odluila koje je od toga
bolje kad je on podigao ruku. Nestali smo, rekao je.
Izgovorio je to tiho, tie od Florina plaa, dakle, prepala sam se same te rijei. Nema nas,
rekao je. Brzo je pogledao Daisy, s toplinom, ukljuujui i nju u razgovor. Cijelog sam ivota
poznavao ene koje to znaju. Okrenuti lea i uiniti da stvari nestanu. Prekrasan je to dar.
Nasmijeio mi se. Bijela mu je kosa stajala u zraku nad glavom, i dok bi pogled ujaka Tommyja
uvijek kad bi pio bjeao tek neznatno ulijevo ili udesno od onoga to bi gledao, njegov je bio
izravan i pozoran. Premda je to malo previe za ovjeka moje dobi. Malo previe ironino.
Daisy je gledala gore u njega na svoj pristojan, posluan nain. Flora je tugaljivo zavapila:
Crvenog soka, molim. Molim te. Pogledao me. Ne brini se o mojoj eni. Daj sirotom djetetu
boicu.
Slegnula sam ramenima. U redu, rekla sam njemu, a njegovoj keri, priekaj, Flora Dora.
Dok sam otvarala vrata s mreom zaputivi se natrag u kuhinju, on ree: I natoi neto njezinu
starom kad si ve tamo.
Napunila sam Florinu boicu napitkom od voa pa ponovno napunila i njegovu au. Kad
sam izala, on je ve bio dovukao kolica do ruba stepenica i sjedio pokraj njih, a Daisy mu je bila
uz noge. Flora je preuzela boicu objema rukama, eljno i nestrpljivo, ak je i izvila usta u
smijeak oko dudice kad je njezin otac rekao: Ah, tjelesni uici. Namignuo mi je. Kakva e tek
ona biti tinejderka.
Podigao je au nama trima. Za tri ljepotice, rekao je pa ispio i lecnuo se kad mu je
hladnoa oinula pokvareni zub. Protrljao je eljust. Koliko bih godina zaradio, ree on, kad
bih svaku od vas cijelu progutao? Daisy, sa svojim ruiastim cipelama spremljenim ispod
koljena i ruba moje stare bijele haljinice za tenis, ree jednostavno: Ne znam.
Nasmijao se, u jednoj od njegovih snanih provala iskrenog smijeha, i naginjui se naprijed
ispruio ruku pa je pomilovao po glavi. Ne znam ni ja, ree. Ali vrijedilo bi doznati.
S aom u ruci, oprezno je ustao, drugom je rukom vrsto zgrabio drveni rukohvat i pomou
njega se podigao na noge. Okrenuo se od nas, krenuo niz poljunani puteljak malo ukoeno,
moda malo pognutiji, a zatim uao u svoj atelje, gdje ga je Ana, koliko sam znala, jo ekala.
Nagovorila sam djevojice da provedemo ostatak poslijepodneva kod kue, unutra i na
travnjaku, u igri slijepog mia i papirnatim lutkicama, uvjebavajui skakanje zvijezde i
prebacivanje preko glave na travi. Otprilike sredinom poslijepodneva Ana je izala iz njegova
ateljea i otila u kuu, izgledala je kao i uvijek, i ponaala se uglavnom isto - ne obraajui na nas
pozornost, na onaj svoj pofrancueni nain. ula sam kako je unutra poeo raditi motor usisivaa
i nekoliko minuta poslije vidjela sam da je dola do vrata i istresla omanji sag. Bila je opet u
svojoj plavoj odori, ali je oko glave svezala jedan od rubaca Florine majke. Vie nije izgledala
osobito nesretno, i premda je bila jedini svjedok onome to se jutros dogodilo u njegovu ateljeu,
nisam osjetila osobitu nelagodu kad me okrznula pogledom. Kao da sam nekako ozbiljno shvatila
njegovu zastraujuu izjavu, kao da smo doista nestale, djevojice i ja, a ova je kua i travnjak,
atelje, poljunani puteljak, uma sve do uvareve ograde, bilo posljednje mjesto na kojem smo se
zadrale. Kao mali duhovi.
Tek neto malo prije veere konano smo odetale do plae, i to samo da bi Daisy mogla
obaviti svoju vjebu uz more. inilo se da joj se koa ne oporavlja, nije se ni pogorala, iako sam
zbog ozbiljnosti kojom je promatrala kako joj stopala tonu u pijesak dok se oko njih iri
zapjenuana voda pomislila da bi i ona mogla izbrisati one modrice i sve ono ega su te modrice
ve bile znak -
moda slabokrvnosti (prouila sam to i zamolila majku da joj napravi jetra s lukom) - tek
snagom svoje volje.
55
Na povratku smo opet susrele Richardsonove, s Rupertom i Angusom i jo jednim parom,
vitkijom i izvorno britanskom inaicom njih samih, gospodina i gospou s crticom u prezimenu,
koji su doli ovdje provesti vikend. Gospoa Richardson predstavila je Floru kao ker jednog od
naih poznatijih umjetnika - mravi je par na spomen njegova imena zadovoljno uskliknuo - a
Daisy kao malu gou koja ivi na Trgu Sutton, i mene kao djevojku koja je ukrala srca
njihovih psia (jadni Rupert i Angus mlatili su svojim kratkim, zdepastim repovima i dahtali kao
da govore, Istina je, istina je), koja ivi u onoj arobnoj kuici s dalijama. Seoska ljepotica,
rekla je, kao da je ovo dobra stara Engleska, a ja Eustacia Vye glavom.
Mravi se par - zapravo potiteni ljudi, i odjeveni za jesen - rukovao sa svima nama, srdano
su se osmjehivali i doslovce izgovarali, prekrasno, prekrasno, dok su nas promatrali u suton.
Visoka su stabla sada bila prepuna ptijeg pjeva i zalazeeg sunca. Neko smo vrijeme avrljali, no
razgovor se brzo iscrpio, a mi smo trebale odvesti Floru kui. Razgovarali smo o vremenu, i
vikendu i vatrometu na plai Main Beach, o tome kako gospoa Richardson vie voli lipanj od
srpnja, rujan vie od kolovoza. (Jasno, vi kolska djeca, mislite da je grozan, rekla je i
obuhvatila nas sve toplim pogledom kao da je Beatrix Potter, ali rujan je doista najbolji ljetni
mjesec. Vie nema gomiletina ljudi. Dani su nam topli i noi prekrasno prohladne. Vrijeme
savreno za spavanje, dodao je njezin suprug vadei lulu iz usta, a Britanka je uzviknula O, da,
vrijeme za spavanje, kao da je rije o neemu iz Kralja Artura.) Dok su Angus i Rupert
zadovoljno dahtali uz moje noge, upijajui u svoje trbuie toplinu mojih tenisica i onu vruinu
koja se jo zadrala na cesti, mi smo otezale s odlaskom. Dugo smo tako postajkivale, iako je bilo
ve kasno i Flori je u kolicima poela padati glava, a Daisy je tiho uzdisala, prebacujui se s noge
na nogu. Raspredali smo o mirisnom zraku,
o zvijezdama nou, o umirujuim zvucima oceana. Gospoa Richardson se iroko
osmjehivala, nama i mravim i tajanstvenim prijateljima, kao da smo svi mi plod njezina vlastita
stvaralakog duha, i ja sam se zadravala dulje nego to sam trebala samo da bih joj dopustila da
uiva u tome, u toj bajci koju je isprela o nama, o svojoj Engleskoj, pod bujnim drveem, na tihoj
cesti to se pruala izmeu tamnozelenog travnjaka osvijetljena krijesnicama i smeeg
krumpirita na kojem se jo juer poslijepodne mala June iskotrljala iz zemlje.
Jo nije bilo kuharice te veeri. Kad smo napokon stavile Floru u krevet, bilo je kasnije nego
inae, ve gotovo mrak, a svjetlo iz njegova ateljea bacalo je sjenovite likove na poljunani kolni
prilaz. Dok smo prolazile pokraj otvorenih vrata, vidjela sam ga ispruenog na krevetu, u onome
istom poloaju palog ratnika, s jednom nogom podignutom i rukom preko oiju, slika je i dalje
bila na podu. Kod kue, majka se okrenula od tednjaka kad smo ule i rekla preko ramena : Ve
sam se poela brinuti.
Kao i obino, Clarkeovi su doli na objed u nedjelju. Voljeli su se dovesti autom iz svoga
ljetnog apartmana na Sjevernoj obali na cijeli dan, objedovati s nama, a zatim navratiti do kue
kasno uveer, kad su mogli biti sigurni da su Swansonovi otili u Westchester, tek toliko da
pogledaju sve, osobito make, prije nego to krenu natrag do svoga privremenog boravita na
manje vanoj obali.
Moji su roditelji uivali u njihovu drutvu. Iako se nisu meusobno poznavali u djetinjstvu,
ve tek od vremena kad su se svi doselili ovamo, odrastali su vrlo blizu i poznavali mnoge iste
ljude i mjesta, i te su uspomene bile najvei dio njihovih razgovora. Vjerojatno je neobino da je
unato tome to su i jedni i drugi zavrili ovdje, na ovome krasnom mjestu - moji roditelji
zahvaljujui svjesnim naporima da mi osiguraju sreu, Clarkeovi posredstvom sree koju im je
udijelio ujak vilenjak - sve to ih je zanimalo i oduevljavalo bilo povezano samo s mjestima s
kojih s otili. Poput izbjeglica, nisu nalazili sreu tamo gdje su sada, ve u svemu to su pamtili iz
prostora i vremena koje su bili napustili. ak i nakon dvanaest godina prijateljevanja jo su,
svakog tjedna, ini se, otkrivali mjesta na kojima su im se susreli putevi ili su im se sastale
prolosti - poznata prodavaonica slatkia u Brooklynu, prijatelj sestre nekog prijatelja s kojom je
jedan od njih hodao, neki drugi vojnik koji je takoer bio na Queen Mary, uredski kolega koji je
neko bio zaposlen na istome radnom mjestu kao i jedan prijatelj iz gimnazije. Krune putanje
okolnosti i predaka kao da su opsezale sve godine njihove mladosti i cijelo podruje pet okruga i
bile uvijek povezane - ve sam tada mislila kako u tome ima neega srednjovjekovnog - imenima
katolikih upa, kao da se nitko, bio to prijatelj, ili roak ili suradnik, ne bi uistinu mogao
56
prepoznati prije negoli se odredi je li krten ili kolovan, ili oenjen ili pak (opet njihov izraz)
pokopan u njoj - nijedna se znamenitost njihovih prolih dana nije mogla u potpunosti potvrditi
bez imena najblie crkve koja bi zajamila vjerodostojnost.
Daisyna se prisutnost, dakako, potvrdila kao izvrsna graa za njima najdrau vrstu razgovora
pa je tako za veerom u naoj blagovaonici u kutu, pod kosim stropom u kojem su se smjestile
tavanske stepenice, istraivanje poelo kad je gospodin Clarke uperio vilicu u Daisy i rekao mom
ocu: Pitam se je li moda moj brat Bili poznavao njezinu majku. Ona je tvoja mlaa sestra, je li
tako? I maturirala je u Gimaziji St. Xavier, je li? Uslijedila su uobiajena preispitivanja imena i
nadnevaka, i upnih plesnih zabava i srednjokolskih sportskih momadi - imena svetaca i svih
poznatih izraza koji bude nadu, svetih izraza (utjelovljenje, izbavljenje, vjena pomo) - koje su
izmjenjivali nad bijelim stolnjakom i jetricama s lukom, pireom od krumpira i mladim grakom,
iznad Daisyne i moje glave, sve dok nisu naili na zlatnu ilu, neku vezu, isprva tek neodreenu,
izmeu starijeg brata Daisyna oca (iz upe sv. Petra), koji je nakratko zabljesnuo kao dirigent
plesnog orkestra na plesnim veerima dobrotvornog drutva Knights of Columbus, i sestre
gospoe Clarke (sveto ime), ija je najbolja prijateljica dobrih godinu dana bila njegova djevojka.
Zar to nije izvanredno, rekli su svi zadivljeni i u nekom tihom zadovoljstvu. Malen je svijet -
zaboravili su, ini se, onaj strahovit napor koji su upravo bili uloili da bi uspostavili ovu
poveznicu. Svi su neko vrijeme sjedili bez rijei, odmahivali glavama u ushienju - kako su
ljudski ivoti povezani i spojeni, kako je svijet malen, poput neke upe, i logian. Nekako
neizbjean. Gospoa Clarke obratila se Daisy: Boe, pa gotovo smo u rodu, mogla sam biti
mlaa sestra najbolje prijateljice tvoje tete da oni nisu raskinuli vezu. Zasigurno bih poznavala
tvog oca i tvoju majku.
Daisy je pristojno pokuala izgledati zadivljeno i iznenaeno (zamijetila sam da je vie
zaokupljena skrivanjem jetrica pod pire od krumpira) dok razgovor nije opet krenuo prema
otkrivanju daljnjih veza.
Peg je, nastavio je moj otac, maturirala na Gimnaziji St. Xavier, a Jack je, koliko on zna,
jedini deko s kojim je ikad hodala. Igrao je koarku na gimnaziji St. Peter i ivio s bratom,
dirigentom plesnog orkestra, i mlaom sestrom koja je danas redovnica dominikanskog reda na
Long Islandu, jer su vrlo rano izgubili oba roditelja. Jackov je otac bio policajac u ophodnji u
Harlemu, znate, sve dok neke bitange nisu na njega prevrnule dimnjak i ubile ga na mjestu, ondje
na ulici, i koliko se zna, iz puke zabave. Majka je, Jackova majka, doivjela svojevrstan ivani
slom - bila je trudna, s etvrtim djetetom, no ni jedno ni drugo nije preivjelo poroaj. Troje je
djece neko vrijeme bilo razdvojeno, a onda je Jackov brat, Frank, zavrio gimnaziju i poeo
svirati s orkestrom, a danju je na poslu zaraivao dovoljno da ponovno okupi njih troje, upravo
kad je Jack krenuo u gimnaziju.
Mislim da je Jack, ree moj otac, onih dana bio poprilino beznadan sluaj - priao mi je
poneto o tome (bacio je pogled na Daisy i mene, pokazujui tim pogledom da te prie nisu za
nae ui). I sam je bio mladi nasilnik - no onda su ga dobri sveenici malo pritisnuli i natjerali ga
da igra koarku svake slobodne minute u danu, zatim se na jednoj utakmici pojavila Peggy. Ostalo
je povijest. Osmero djece - ova ovdje, mala Daisy, naa je posebna miljenica - lijepa kua u
Queens Villageu. Jack se nije uspio upisati na policijsku akademiju, ve su ga uzeli u Odjel za
ouvanje reda i mira u javnom prijevozu. Mora biti policajac, govorio je. Bez sumnje, zbog oca.
Katkad je, kae, kao dijete upadao u nevolju onako esto samo zato da bi mogao provoditi vie
vremena u policijskim postajama. Znate, meu mukarcima koji nose odoru kao i njegov otac.
Osjeao je za tim potrebu.
Pomislila sam na Peteya i Tonyja i onog policajca s plae.
Da ne bi izgubila svoju poveznicu, gospoa Clarke je rekla: Bio je ono krasan orkestar koji
je njegov brat vodio. Okrenula se k Daisy. To bi bio tvoj stric.
Daisy se pristojno nasmijeila, ruku je drala u krilu.
Ma prekrasan rekla je moja mama.
Frank je bio fenomenalan glazbenik, nastavio je moj otac. Jack kae da mu je brat znao
svirati sve - glasovir, bubnjeve, klarinet. Priao je kako bi uao u dvoranu, uzeo neki instrument
koji nikad prije nije vidio - trombon, flautu, to god hoete - i stao svirati kao lud. A nikad nije
imao ni sata poduke.
57
Ma nije valjda, rekla je gospoa Clarke.
Nikad, potvrdio je moj otac jednako zaprepateno. Kako kae Jack, njemu je to
jednostavno ilo prirodno, samo od sebe.
To je talent, rekla je gospoa Clarke.
To je ono to ga je dovodilo u nevolje, rekao je Jack. Otac se malo povukao unatrag i stao
doaravati tu sliku. Jack veli da je Frank morao samo zaklopiti oi i zasvirati, i sve ostalo to se
zbivalo u njegovu ivotu - u vezi s majkom, ocem, ak i rak eluca od kojeg je na kraju i umro sa,
s koliko ono godina?
Moja majka ree tuno: etrdeset tri.
S etrdeset tri godine, nastavio je otac. Sve to mu se dogaalo jednostavno bi isparilo i za
njega nije postojala nijedna briga na cijelom svijetu. Samo njegova glazba.
To je talent, opet je rekla gospoa Clarke, ali moj se otac poeo smijuljiti.
Na Frankovim karminama, rekao je pogledavajui moju majku, koja je spustila glavu i
takoer se podsmjehivala jer je znala, dakako, ega se on to prisjea, znala je kao i uvijek to e
sada rei, a to je bilo u Faginovu lokalu, uemo mi unutra i sve je prepuno crnaca. Dupkom puno
crnaca. I oboje pomislimo kako smo na pogrenome mjestu i upravo se spremamo okrenuti i izai
- ispriavamo se svim onim natiskanim crncima unutra, oprostite to smetamo, oprostite to
smetamo - kadli se iz hodnika pojavljuje Jack, ljutit kao ris, i ape mi kroza zube: Ne slii li ovo
na - stanka, pogled na nas maloljetnice - usrani crnjaki plesnjak? Moji su se roditelji oboje
smijali prisjeajui se ovoga, savreno usklaeni. Ispalo je da je Frank godinama, godinama
svirao u klubovima po cijelom Harlemu. I da nikad o tome nije rekao Jacku ni rijei. U Harlemu,
gdje mu je otac ubijen. I cijela gomila crnaca, sigurno njih osamdesetak, valjda drugih
glazbenika, oboavatelja i vlasnika klubova, znate, ljubitelja hot jazza, u frajerskim odijelima, sav
taj svijet, svi su doli u Brooklyn odati mu poast. A usred svega toga Jack, sav crven u licu i
bijesan, okruen svojim kolegama policajcima, u onome irsko-katolikom pogrebnom salonu,
mora se rukovati i grliti sa svakim od njih.
Sad se sve etvero odraslih smijalo i treslo glavama, a moji roditelji izgovorie uglas, pomalo
sjetno: "To je mogue samo u New Yorku, je li? kao da je New York odavno izgubljen za sve
njih.
Ali, eto, ree moj otac. Bilo je upravo onako kako nam je Jack uvijek opisivao. Kad je
Frank svirao, za njega bi sve ostalo jednostavno nestalo. On vjerojatno nije imao pojma kakve je
boje koe bilo tko oko njega.
Gospodin Clarke ispruio je kratku ruku preko stola i podigao au s vodom, odmahujui
glavom, smijui se. A zatim je upitao, podigavi malo jednu obrvu, to je trebalo znaiti da, kad bi
uistinu bio jedan od The Three Stooges, ima neto u pripremi. Ljudi, jeste li vi znali za Jimmyja
Fagina? Ne onoga starog, nego mlaega. Iz gimnazije St. Cyril?
O da, rekla je moja majka. On i moj brat Tommy radili su zajedno odmah nakon rata. U
Brooklyn Unionu. Bili su ondje vrlo dobri prijatelji neko vrijeme.
Gospodin Clarke se zasmijao, zavrnuo jezik u obraz. E, on je bio vjenani kum mog bratia
Martyja!
Nemoj se zezati, izustili su u isti as moji roditelji i poeli iznova istraivati ove neutvrene
veze.
Budui da je na televizor stajao u kutu dnevne sobe, i kako su se odrasli i dalje zadravali
oko stola u blagovaonici ispijajui kavu, Daisy i ja smo nakon objeda otile zajedno na tavan.
Imala sam uza se sveanj igraih karata, i svoju knjigu, i posudicu s kremom Noxzema za
Daisyna stopala. Svjetlo je ondje gore bilo prigueno, jedna od stropnih arulja je pregorjela i
samo je svjetiljka uz krevet gorjela. ule smo kako njeno rominja kia nad naim glavama. Sjele
smo na jedan od kreveta i neko vrijeme igrale remi, a kad nam je to dosadilo, otile smo do moje
stare odjee i odabrale jo jedan kompleti za sutra - kratke hlaice od krepa sa utim i bijelim
prugama. Rekla sam Daisy kako mi se ini da se na sami dodir te tkanine mogu prisjetiti cijelog
ljeta kad sam to nosila. Onog ljeta kad sam bila velika poput Daisy, ako ne i njezinih godina. Ne
tako davno, a opet u vrijeme koje je sada nepovratno prolo kao i dani koarkakih utakmica
mojih roditelja, vojne slube i prvih radnih mjesta, kad je svijet bio podijeljen na upe nazvane po
svecima koji su ivjeli i umirali ili prema zamrenim priama od kojih je istkana naa vjera -
58
utjelovljenje, sveti otkupitelj, kraljica neba, nevina djeica.
Rasprostrla sam kompleti s hlaicama na krevetu, a zatim uzela loni s nonog ormaria i
nanijela malo kreme na Daisyne tanke ruke. Pitala sam je li znala za onu priu o ocu njezina oca,
policajcu, odgovorila je da jest. Rekla je da zna da je pao s krova i umro, i iako to ba nije bilo
ono to sam ja ula, nisam joj proturjeila. Pitala sam je li zbog toga uvijek zabrinuta da e pasti,
ali je odmahnula glavom i slegnula ramenima. Rekla je da ne misli da je to zato - ne sjea se da je
susrela tatina oca u nebu prije svog roenja. Odjednom se razvedrila. Ali moda ga je srela, ree
kao da joj je sinulo, pa joj je on moda rekao da bude oprezna.
Nasmijala sam se, i ona se iroko osmjehnula meni, a onda sam rekla: Prui mi nogu, i
namazala malo Noxzeme na list noge. Svukla sam joj arapu i pregledala svod stopala na
priguenom svjetlu. Vidi, prolazi, rekla sam. I doista je bilo tako, ili se tako inilo. One cipele
ine svoje. Pogledala sam drugu. I na njoj je sve, ini se, izblijedjelo. Zanima me to ih je
moglo izazvati, rekla sam kao da je, to god to bilo, ve prolo nestalo. Trebala si jesti vie onih
jetrica, rekla sam, a ona se iskrevelji. Ozbiljno mislim, rekla sam. Moramo u tebe utrpati i
pinata. Svega u emu ima eljeza.
Prekriila je ruke na grudima. Ja jedem samo varivo od pinata, ree ona nadmeno. A ja
rekoh: Dobro, gospoice s Trga Sutton, varivo od pinata. Nabujak od pinata. pinat s
kavijarom, to se mene tie. Drei njezino stopalo u ruci oprezno sam utrljala kremu u njegov
gornji dio. Svjetlo koje je prikrivalo stare modrice istodobno je isticalo i blijedoplave kolutove
ispod njezinih oiju. Ne bih htjela da se mora prebrzo vratiti kui, Daisy Mae, rekla sam,
elim te zadrati uza se.
Kad nas je s tavanskih stepenica dozvala moja majka, vidjela sam kako je Daisy naglo
poskoila i brzo posegnula za arapama. Ali mama se popela samo do polovice da nas upita
hoemo li se s mojim ocem i gospodinom Clarkeom proetati do kue i vidjeti kako su make.
Daisy je asak razmiljala o ovome, znala sam da voli make, ali onda je odmahnula glavom.
Preumorna sam", proaptala je.
Doviknula sam da emo vjerojatno ostati ovdje. Pole smo dolje pripremiti se za poinak.
Moja majka i gospoa Clarke prale su posue u kuhinji, razgovarale i puile. Daisy i ja zajedno
smo oprale zube i odjenule spavaice, a onda je ona legla pokraj mene na moj krevet i istog asa
zaspala dok sam ja prionula na itanje, listajui najprije unatrag u potrazi za mjestom na kojemu
je pisalo da duhovi posjeuju samo ljude koji spavaju sami, pa onda naprijed da vidim to e se
dogoditi s krasnom Eustacijom, koja je eljela toliko mnogo. Ve sam napola usnula kad sam
zaula kako se vani zaustavlja neki auto i s treskom se zatvaraju vrata na njemu, i nejasno sam
pomislila da to ima neke veze s Moranovima. Zatim sam ula oev glas u kuhinji, a nakon toga su
i mama i tata stajali na dovratku.
Majka je apnula: Odjeni se, i oboje su otili. Navukla sam hlaice i majicu i otila u
dnevnu sobu gdje je stajala majka, pridravajui moj kini kaput. Mora otii do kue, rekla je
smirena i stroga lica, moda ozlovoljena, s izrazom kakav bi inae namjetala u tekim trenucima.
Jednu od maaka udario je auto i djevojica je ne puta iz ruku. Swansonovi hoe da razgovara
s njom. Gdje su ti cipele?
Otac je stajao u kuhinji, drao je crni kiobran i moje tenisice zamrljane od trave. Gospoa
Clarke se drala za zapea i sa suzama u glasu govorila: Jadni Curly a moj se otac jednostavno
okrenuo prema meni i rekao, Hajdemo. Navukla sam tenisice. Smrad ispunih plinova
automobila ispunio je kuhinju.
Bio je to automobil gospodina Swansona, veliki cadillac, a on je sjedio za upravljaem.
Zaudo, otac mi je otvorio prednja vrata, a on je zatim sjeo odostraga, kao da smo gospodin
Swanson i ja ravni ili kao da ja vie pripadam svijetu gospodina Swansona nego njegovu
vlastitom. U autu je vonjalo po novoj koi i cigarama gospodina Swansona. Oprosti to te
izvlaim iz kreveta, rekao je. Na sebi je imao vjetrovku i hlae od rebrasta samta, sasvim kratko
podianu kosu prosijedu na sljepoonicama. Izgledao je tako da ste morali vjerovati kako je
moan. Ali ti si jedina osoba na koju moemo raunati. Nas nee sluati.
Po svemu sudei, upravo kad su Swansonovi veeras stavljali stvari u auto i spremali se za
put svome domu, Curly je istrao kroz vrata pa su gotovo cijela posljednja dva sata proveli
tragajui za njim. ak su nazvali u stan gospodina i gospoe Clarke na Sjevernoj obali da bi i njih
59
zamolili za pomo, ali ih, dakako, nije bilo kod kue. Prije manje od pola sata svi su bili unutra,
raspravljali o tome bi li trebali provesti no ovdje ili otii kui, s nadom da e se Curly
jednostavno vratiti sam (namjeravali su na odlasku navratiti do nas, rekao je, tek toliko da znam
ujutro potraiti maku), kad su zauli kripu guma na cesti pred kuom, i doista - upravo kako su
se i pribojavali - sirota je maka bila ondje, hrpica uz cestu.
Debbie, njihova ki, bila je prva koja je stigla do nje, podigla je u naruje i viknula da jo
die. Gospodin Swanson je spustio ruku na okrvavljeno stvorenje i osjetio neznatno udaranje srca,
ali joj je rekao da ponese maku pod svjetlo trijema da vide koliko je teko ozlijeena. Teko,
rekao je gospodin Swanson, ali nije mogao ni rei ni uiniti nita da bi njegova ki pustila
ivotinju iz ruku. Samo ju je vrsto drala uza se i ljuljala i uporno ponavljala da jo die i da e
joj vjerojatno uskoro biti dobro. Maka je bila nesumnjivo mrtva u asu kad su stigli gospodin
Clarke i moj otac, ali Debbie se i dalje nije dalo nagovoriti da je pusti. Gospoa Swanson je bila
ta koja je predloila da pou po mene.
Gospodin Swanson zaokrenuo je velikim autom na kolni prilaz. Kua je iznutra bila sva
osvijetljena, vie nego ikad izgledala je kao mjesto koje su zaarale vile, premda su svi u onoj
skupini ljudi okupljenih na stepenicama trijema bili pognuti i veim dijelom u sjeni. ula sam
kako Debbie otegnuto plae. Imala je dubok, grleni glas, za dijete, ak i kad se smijala, a kroz
njezino sam jadikovanje ula kako joj majka i brat, pa ak i gospodin Clarke, bezuspjeno
upuuju rijei utjehe. Majka je podigla pogled kad smo stigli i izgovorila: Hvala Bogu, pa se
okrenula i spustila ruke na sinova ramena i uputila ga natrag u kuu. Gospodin Clarke se udaljio u
drugi kraj trijema. Gospodin Swanson i moj otac ostali su pri dnu stubita, dobrano iza mene.
Debbie je sjedila uvrnutih stopala na stepenicama, teniske i arape i malo golog koljena
prekrile su joj sjene koje su moda bile krv. U krilu joj je bio siroti Curly, rukama ga je vrsto
privijala na grudi, njegova je glava bila tik ispod njezine brade, i ljuljala se tako s njime naprijed-
natrag, jadikujui, planim glasom govorei: Dobro mu je, dobro mu je.
Uspela sam se uz dvije stube pa sjela uz nju. Podne su daske bile mokre i skliske od kie. Pod
svjetlom na trijemu vidjela sam njezino rame, umrljano krvlju, i ono to je jo ostalo od Curlyjeve
njuke uho, oko, stravian komad otroga majeg zubala, koliko bi ga moda pokazao kad bi se
iskesio. Ne samo da se pretvorio u neto posve beivotno, ve onako natopljen kiom i krvlju nije
ni izbliza bio nalik neemu to je u sebi ikad imalo ivota. Pa ipak, kad sam sjela pokraj nje,
Debbie je svejedno zarila lice u njegovo krzno.
Dodirnula sam je po ruci. Krv na njezinoj koi bila je ljepljiva. Hej, labudiu mali, rekla
sam.
Podigla je glavu i pogledala me. Krv joj je bila razmazana po licu i bradi, moda je neto krvi
imala ak i na ustima, i naas sam se upitala je li to moda zagrizla vlastiti jezik od tolikog
plakanja. Curly rekla je onim svojim hrapavim glasom, a tijelo joj se treslo od plaa. Auto ga
je udario.
Kimnula sam. "Jadniak mali, rekla sam. Osjeala sam kako se miris krvi, neto nalik na
metalni miris kie, die u zrak iz mraka u njezinu naruju.
Ponovno je spustila glavu u njegovo krzno. A onda je podigla pogled. Mislim da jo die,
rekla je. Osjetila sam mu srce. Prije.
Ispruila sam ruku i pogladila ga, osjeajui kako se krv na njegovu krznu skruuje. Debbie
je promatrala to radim, malo se smirila, ili barem prekinula naas s naricanjem, iako su joj se
ramena i dalje potresala. Mislim da e biti dobro, rekla je, pa pogledala u mene oekujui da to
potvrdim.
Nastavila sam ga milovati, ne ba sasvim sigurna preko ega to prelazim rukom. Rekoh:
Lijepo je od tebe to si ga uzela u naruje.
Jo se jedan auto zaustavio na kolnom prilazu, policijski auto, ula sam kako su gospodin
Swanson i moj otac krenuli prema njemu. Vidjela sam da iz njega izlazi policajac, ali nisam
dovoljno dugo zadrala pogled da bih utvrdila je li to onaj novi gospodin Moran. ula sam kako
gospodin Swanson kae: Nije se ni zaustavio - zasigurno je jurio nedoputenom brzinom - mislio
sam da bismo morali javiti policiji.
Maknula sam ruku s make i poloila je na Debbieno koljeno. Labudiu, rekla sam
naginjui se prema njoj ali istodobno nastojei da ne vidim uasnu lubanju, Curlyju bi se moda
60
svialo kad bi dopustila da ga i gospodin Clarke malo pridri. Ne misli li tako?
Pogledala sam preko ramena prema kui. Gospodin Clarke je stajao uz prozor u izboenju,
pod svjetlom koje je na trijem padalo iz dnevne sobe kroz brojne prozorske plohe, i sam je
izgledao sitan, i mokar i oaloen, tu na pramcu svoga arobnog nasljedstva. Gospodine
Clarke, obratila sam mu se, mislite li da biste mogli malo pridrati Curlyja?
Osjetila sam kako se Debbie sva napela pokraj mene, kako je svaki mii njezina tijela, tijela
male djevojice, spreman oduprijeti se, ali dok sam lagano rukom posegnula u njezino krilo
zahvaajui beivotno i teko tijelo make, osjetila sam i kako se oputa. Pustila ga je i ja sam
podigla oteali teret i predala ga gospodinu Clarkeu, koji ga je zaljuljao na rukama kao da je
njegovo vlastito izgubljeno dijete, i okrenuo se.
Sada je Debbie poela zduno plakati, no bio je to onaj bespomoan, neutjean pla djeteta
koje se poelo predavati. Dodirnula sam joj lakat i ona je polako ustala, ispruenih okrvavljenih
ruku, mlitavih zapea, plakala je i kad sam je povela uza stepenice i prema ulaznim vratima,
trudei se da ih ne zamrljam krvlju, pa pod svjetlost u hodniku i uz raskono ukraeno stubite u
viktorijanskom stilu. ula sam kako u dnevnoj sobi njezin brat kae: Fuuuj! i tek smo stigle do
pola stubita kad je njezina majka tiho zazvala iza nas Pokuajte nita ne dirati.
Povela sam je u kupaonicu u hodniku, malenu kupaonicu s linoelumom u ruiastoj i crnoj
boji, s debelim, upavim prostiraem i snanim mirisom ukrasnih sapuna u obliku rue to se
pomijeao s mirisom ocvala poljskog cvijea gospoe Swanson. Najprije sam joj otkopala
kouljicu dok je ona plakala, tkaninu toliko natopljenu krvlju da sam jedva uspjela izvui skliske
gumbe kroz mokre rupice, zatim sam otkopala njezine hlaice i svukla ih do glenjeva, rekla
sam joj da iskorai iz njih, a nakon toga sam povukla s nogu i zakrvavljene arape i tenisice. Krv
se nakupila u njezinu krilu, hlaice su nedvojbeno bile unitene, ali svejedno sam ih stavila u
ruiasti umivaonik i pustila po njima hladnu vodu. Mrlje od krvi uvijek mora ispirati hladnom
vodom, rekla sam joj perui ruke pod hladnim mlazom. Nasmijeila sam joj se, odmaknula
unatrag njezinu tanku kosu na kojoj je takoer bilo krvi. Da zna za ubudue, dodala sam.
Uzela sam je za ruku i pomogla joj da ue u kadu. Htjela se spustiti na koljena, ali rekla sam,
ne jo, i umjesto toga pustila vodu da tee, da bude dovoljno topla. Pronala sam krpicu za pranje
i namoila je pa najprije prela njome preko njezina lica, preko usta i obraza i onih suza koje su
jo padale, neprestano je iznova ispirui, zatim preko ruku i ramena, izmeu prstiju, sve dok
gotovo sva krv, onaj otuan, mokar miris, nije nestao u odvodu. Rekla sam joj da sjedne. Zatim
sam napunila kadu i okruila vrtlozima tople vode njezino tijelo, preplanulo i prekrasno zdravo, s
jasnim, otrim obrisima njezina kupaeg kostima. Pustila sam je da se dri za moju mokru ruku,
usta pripijenih o moju kou, i da jo malo plae. Jadni mali labudiu , rekla sam. Dok sam je
kupala, njezina je majka dvaput provirila unutra, drugi put da bi ostavila hrpu debelih ruiastih
runika, a onda je otila. Nanijela sam ampon na njezinu kosu i istrljala je pa je isprala
ruiastom plastinom posudicom s umivaonika, zatim sam joj pomogla da izae iz kade pa
omotala njezino tijelo u jedan runik, a kosu u drugi. Krenule smo zajedno niz hodnik do njezine
sobe.
Njezina je mala putna torba leala otvorena na jarko ruiastom prekrivau na krevetu, samo
je nekoliko komada odjee bilo posloeno u nju, mokar joj je kupai kostim jo bio na podu.
Ugledavi sve to, ponovno je poela plakati i ja sam shvatila da je to, jasno, ono to je radila
upravo u onom asu kad se ugodan dan okrenuo protiv nje i netko je odozdo viknuo da je Curly
pobjegao. Zagrlila sam je i pokuala vidjeti tu sobu njezinim oima - one arene crtee i meke
pliane ivotinje sjajnih oiju, nove koljke porazbacane na toaletnom stoliu u omanjoj plitkoj
posudi s pijeskom, a one stare, obojane uto, i plavo i jarko zeleno, na policama. Mislila sam
kako joj se zacijelo ini da je prolo mnogo vremena otkako je bila ovdje, jednostavno se
spremala za povratak kui, sva zaokupljena svojim poslom, posve bezazlena, umorna od sunca,
pomalo sretna. Jednoga nedjeljnog ljetnog poslijepodneva, jako, jako davno.
Pronala sam u njezinu ormaru s ladicama spavaicu i navukla joj je preko glave. Zatim sam
je posjela na krevet i raeljala joj kosu. Moe i Larry e biti tako tuni, rekla je Debbie tiho, a
ja sam dodala, Boe, znam. Morat emo biti osobito dobre prema njima.
Debbie ree: Da barem nije onako istrao kroz vrata.
To ba nije bilo slino njemu, je li? upitah. Pospani stari Curly.
61
Stala je potezati prste, jedan za drugim. Trebala sam ga zatvoriti ovdje gore, rekla je.
Nasmijala sam se. To mu se ne bi svidjelo.
Ali meni bi. Okrenula se i pogledala me, suze su joj ponovno navrle u oi. Bio je tono tu
na mom krevetu kad smo se vratili s plae. Trebala sam ga zakljuati unutra.
Nisi znala, rekla sam. Nitko nije mogao znati.
Spustila sam putnu torbu na pod i odmaknula prekriva. Sva iscrpljena popela se u krevet pod
pokriva. Postavila sam njezine pliane igrake oko nje, sve do jedne, koje sam mogla pronai,
iako je obino spavala samo s medvjedom i jednom izlizanom makom od pamune tkanine. Kao
da nije marila za njih. Virei izmeu mnotva svih tih igraaka, prelazila je pogledom preko cijele
sobe. Nagnula sam se i poljubila je. Nisi mogla znati, rekla sam jo jednom. Nisi mogla znati
ono to zna sada.
Djeca Swansonovih nisu se uveer molila. Nisu, koliko sam ja znala, uope imala nekih
vjerskih navika. Zato nisam rekla nita o tome da e Curly sada otii meu anele ili da e se
ponovno roditi kao mai, sklupan uz majino krzno. Jednostavno sam rekla da joj je Curly
vjerojatno silno zahvalan zbog toga to ga je cijelu veer onako drala u naruju. Curly je uvijek
volio biti na rukama. inilo se to kao prilino slaba utjeha, i dok sam izgovarala te rijei, obuzelo
me neko neobino sjeanje na onu Peteyevu zamku za zeeve u dvoritu - one tanke granice
kojima je podboio kartonsku kutiju, neto slabano i krhko to nastoji obuzdati i zadrati neku
turobnu tamu. Ali Debbie je kimnula i zabacila ruke oko mog vrata. Moe li nas uvati idueg
vikenda? proaptala je u moju kosu. Moe li doi k nama i uvati nas?
Svakako, rekla sam i opet je poljubila.
Dok sam odlazila prema vratima, ona ree: Misli da e moja mama doi gore? I ja rekoh
da sam sigurna da hoe.
U dnevnoj sobi izgledalo je kao da se gospodin i gospoa Swanson prepiru, ali kad sam se
spustila do samog podnoja stubita, shvatila sam da zapravo dijele isto miljenje iako su to
iskazivali razljuenim glasovima.
Eto zato ih nikad nisam htjela, govorila je gospoa Swanson. A on je rekao: Nikad nisam
mislio da e se ona toliko vezati uz njih.
Oboje su se okrenuli i pogledali me kad sam stala na dovratku, a gospoa Swanson je istim
onim ljutitim glasom rekla: Isuse, pogledaj svoj krasan kaput. Ostavi ga kod nas, dat emo ti ga
na ienje. Spustila sam pogled i shvatila da mi je kini kaput umrljan Curlyjevom krvlju.
Gospoa Swanson mi je prila, s odlunom namjerom da mi uzme kaput, a gospodin
Swanson je rekao: George i tvoj tata otili su kui. Rekao sam da u te ja odvesti. Doista te nam
je sam Bog poslao.
Oh, Boe, da, dodala je gospoa Swanson. Prihvatila mi je kaput za ovratnik i ja sam joj
dopustila da mi ga skine. Promatrala ga je pomalo zgaeno. Jadna Debbie bila je sva izvan sebe.
Nikad je nisam vidjela onakvu. Preplaila je i Donnyja, a Bog zna da je i on bio lud za tom
prokletom makom. Ma zbilja, ovo je bilo jednostavno previe.
Bila je vitka, privlana ena, plave kose s izbijeljenim pramenovima, imala je ono visoko elo
i ravne crte izrasta kose to me uvijek podsjealo na pametne, bogate ene. Svjee preplanule
puti, poput svoje keri. Voljela je nositi nijanse naranaste, ruiaste i svijetlozelene boje.
Clarkeovi su nam rekli da ne ostaje ovdje tijekom tjedna jer se boji spavati sama u ovoj kui, bez
mua. Promatrajui je sada bilo mi je teko povjerovati da se plai bilo ega. Izvrnula je moj
kaput stavljajui vanjsku stranu prema unutra, kao da izbjegava gledati mrlje. Rekla sam joj da
sam ostavila Debbienu odjeu namoenu gore u umivaoniku, a ona je mahnula rukom i iskrivila
lice. Ma bacit emo to, rekla je. Moj mu je ve isprao stepenice vrtnim crijevom. Zadrhtala
je, zatim ga je pogledala postrance. Eto, upravo zbog ovoga nikad nisam eljela imati kune
ljubimce. On je na to kimnuo glavom i rairio ruke da bi pokazao kako misli isto to i ona.
Okrenula se opet k meni i odmjerila pogledom moju majicu i traperice odrezane iznad koljena.
Daj da ti donesem demper, rekla je.
Gospodin Swanson i ja izali smo u hodnik. Vidjela sam Donnyja u pidami kako nas prati
pogledom odozgo s vrha stubita i poslala mu rukom poljubac. iroko mi se osmjehnuo, a kad ga
je otac slijedom mog pogleda spazio, uzmaknuo je i nestao. Gospoa Swanson mi je donijela
vestu na kopanje od svijetloutog kamira. Moe je vratiti idueg vikenda, rekla je. Trebat
62
emo te u subotu.
Potvrdila sam kimnuvi. Rekla sam joj kako je Debbie pitala hoe li ona doi gore,
odgovorila je Svakako. No zatim je prekriila ruke na grudima i naslonila se na ogradu stubita.
Na preplanulu je zapeu imala zlatnu narukvicu za sreu. Opet je pogledala supruga. Kriste, sve
je ovo bilo suludo, ne? Njezina reakcija. Jednostavno ludo.
Potvrdio je kimnuvi. Bojim sa da se u tome skriva neto mnogo dublje.
vre je stisnula ruke preko grudi. Rekla sam ti, im stignemo kui, zvat u dr. Templea.
Rekla je ovo nekako prkosno, uzdignute brade. Napravio je uda s Baileyevim malim, s onim
koji je mokrio u krevet. Moramo znati s ime ovdje imamo posla.
Njezin je suprug jo jednom rairio ruke kako bi pokazao da joj se ne protivi.
Prebacila sam preko ramena demper u boji koju je voljela Florina majka. Zabacila sam kosu
unatrag. Rekla sam: Curly joj bio najdrai, a kako su me oboje pogledali, pomislili biste da sam
izjavila da joj je bio brat ili sestra. "Ovo joj je slomilo srce", rekla sam.
Oboje su me naas prouavali, kao da procjenjuju na ijoj sam strani ili iz koje sam dimenzije
stigla, a onda gospoa Swanson ree: E, pa ne treba nam ovoliko tuge.
Gospodin Swanson je rekao: A sve do veeras bio je to tako lijep vikend.
Kad me dovezao kui, mama je jo bila budna, no otac je ve legao i Clarkeovi su ve otili
natrag na Sjevernu obalu. Sjedila je na kauu, Larry joj je bio u krilu, a Moe na jastuku pokraj
nje. Swansonovi, ini se, nisu htjeli da make ujutro budu ondje i podsjeaju djecu na ovaj
dogaaj. Kao da e djeca, rekla sam majci, sve jednostavno zaboraviti. Slegnula je ramenima.
ini se da su se Swansonovi prepirali oko cijele te zamisli da dopuste djeci drati kune ljubimce,
pa makar samo tijekom ljeta. Na alost, ni u stambenoj zgradi gdje su Clarkeovi uzeli stan u
najam nije bilo doputeno drati kune ljubimce.
Daisy e biti drago da ih vidi, rekla sam. Iako mi je strano teko to joj moram rei za
Curlyja.
Majka je podigla Larryja s krila i poloila ga pokraj njegova brata. Samo joj reci da je
pobjegao, rekla je. Jednostavno joj reci da si sigurna da e se vratiti svaki dan.
Na brzinu sam se istuirala da isperem sa sebe sve preostale tragove krvi pa legla u krevet
pokraj Daisy. Majka mi je rekla da je cijelo vrijeme dok me nije bilo vrsto spavala, ali kad sam
se uvukla pokraj nje i obgrlila je rukom, proaptala je: Jadni Curly, i spustila dlan na moju
ruku. Znala sam da je plakala. Zajedno smo se u mraku pomolile za njega, za Curlyja meu
anelima.
Klinci Moranovih zacijelo su imali ukljuen svoj radar jer je idueg jutra svih petero s
nosevima pritisnutima o naa vrata s mreom trailo da vidi make. Pitala sam se nisu li o njima
nekako doznali od policajca. Pustila sam ih unutra nakon to su mi se zakleli da e biti savreno
tihi - Daisy je jo spavala - i tako su neko vrijeme kleali u naoj dnevnoj sobi dok su Moe i Larry
razmetljivo stupali meu njima, trljali obraze o njihova koljena i prihvaali duge mazne pokrete
niz lea, mirkajui u krajnjem uitku od strpljiva, beskrajno dugog eanja iza uha. Kako su i
obeala, Moranova su djeca, pa ak i mala June, sve ono to su si meusobno htjela priopiti
bezglasno oblikovala ustima i pokazivala rukama. (Sad sam ja na redu. Ti si ga dosta dragao.
Pusti mene.) I u toj neobinoj, i neobino ljupkoj tiini sobom je zavladalo raskono maje
predenje. Bilo je nekako divno, ona tiina i miris hladne pilje to se irio iz kamina, one svijetle
upave glavice i preplanule ruke i noge Moranove djece koja su se ispruila na sagu u dnevnoj
sobi. Ona svjea svjetlost ljetnog jutra nakon kine noi. Kad se Daisy pojavila iz moje sobe,
nosila je na sebi moj stari kompleti od krepa, a njezine su arape i ruiaste cipele ve bile na
svome mjestu. Stajala je asak na dovratku, sa suncem iza otre kose. Promatrala je neko vrijeme
prije nego to se bez rijei pridruila malim Moranovima na podu, a meni se uinilo da je
potrajalo samo trenutak-dva predugo prije nego to su je uoili. Odjednom mi je bilo dosta tiine.
Pljesnula sam rukama i povikala: Imamo posla, to ih je naglo potaklo da opet svi ponu
govoriti i svaati se, premda Daisy nije mnogo govorila. Poslije mi je rekla da je bila iznenaena
i, mislim, razoarana, to vidi Moea i Larryja tako sretne.
Preprila sam gotovo cijeli kruh na tankom limu u penici, posula svaku kriku cimetom i
eerom i napunila im time ruke pa ih potjerala kroz vrata. Peteyeva zamka za zeeve jo je bila u
kutu dvorita, kartonska se kutija sada uleknula i nekako nakrivila na jednu stranu nakon sinonje
63
kie. Vidjela sam da su unutra jo oni uveli listovi zelene salate. Kao i toliko mnogo ostalog
otpada u vrtu Moranovih, i ona je poprimila izgled nekoga naputenog pothvata.
Sad kad kua Clarkeovih vie nije bila na popisu jutarnjih obveza, mogle smo otii u dulju
etnju s Red Roverom i kotskim terijerima i stii do Florine kue jo dok je trava mokra. Daisy
je bila uvjerena da e se Florina majka danas vratiti - vlastito joj iskustvo nije doputalo
mogunost da majke budu tako dugo odsutne od svoje djece - ali Flora je i opet bila ostavljena
vani na trijemu u kolicima. Ugledavi nas, odbacila je boicu ustranu, ionako ve praznu, i svim
se silama stala upirati o remenie kolica. Van, vikala je, naginjala se, doavi licem gotovo do
koljena. Izvadi me van. Dok sam se priginjala da je oslobodim, vidjela sam da je onaj platneni
remen danas pojaan mukim konim opasaem koji sam mogla otkopati samo sa stranje strane
kolica. Trebalo ju je presvui, dakako, a kad sam je unijela unutra, kua je i opet bila posve tiha,
kuhinja prazna, vrata svih soba osim Florine zatvorena. Samo par enskih crvenih platnenih
cipela pod staklenim stoliem u dnevnoj sobi. Radna ploha u kuhinji bila je zakrena aama,
obinim, visokim aama i onima za vino, pa niskim aama za sok koje je on rabio za viski, a
bilo je tu i pet-est ispranjenih, ali jo pepelom zamrljanih pepeljara. Posjela sam djevojice za
stol s nekoliko bojica i malo papira, napunila sudoper vodom s deterdentom i sve oprala pa
obrisala krpom. Zatim sam prebrisala sve povrine i pronala u hladnjaku nekoliko jaja pa ih
istukla i isprila s podosta maslaca i vrhnja. Upravo sam stavljala licom jaja na male tanjurie za
Daisy i Floru kad sam zaula da se otvaraju vrata s mreom i na kuhinjskim se vratima pojavila
debela kuharica.
Blaena bila, rekla je kad me ugledala. Ja bih to napravila. Bila je zadihana, usna joj se
orosila znojem. Mu ju je, veli, dovezao do poetka kolnog prilaza. Bila je ovdje juer, imali su
neku zabavu - uzela je pregau iz vreice za kupnju koju je donijela, pa je privezala, zatim je sjela
za stol do Flore - doli su neki ljudi iz grada, poprilino mnogo njih. Razvila se nekakva prepirka.
Bila sam straga u Florinoj sobi, ali ula sam sve. Jedan od mukaraca je zamahnuo rukom i
opalio drugog, a jedna je od djevojaka otila na telefon zvati policiju. Prava strka. Sve se kao
primirilo kad je dola policija i samo je nekoliko ljudi ostalo kad je njezin mu doao po nju u tri
izjutra. Odjednom je stala govoriti tiim glasom. Jesi li ve vidjela Francuskinju? upitala je, i ja
rekoh da nisam, premda je Flora ve bila odjevena i stavljena van na trijem kad sam stigla ovamo.
Kimnula je. Posluivala je na zabavi, ali onda je otila u svoju sobu, a da nije poistila nita
pod milim Bogom. Napravila sam to sam mogla, ali bila sam mrtva umorna. Rukom je nainila
kretnju, podiui punanu ruku da bi pokazala oienu kuhinju. Htjela sam njoj ostaviti neto
posla. Ne tebi.
Nije mi to bilo teko, rekoh. ula sam zvuk koraka u dnevnoj sobi, kao da se pribliavaju, a
zatim opet odlaze. Nagaala sam da je to Ana, da moda samo provjerava jesam li stigla po Floru.
No zatim sam zaula kako se na ljunku kolnog prilaza zaustavlja auto, a Flora i Daisy su
pogledale prema prozoru s istim vedrim izrazom na licu. Tvoja mama, rekla je Daisy, a Flora je
ciknula. Djevojice su pole zajedno do prozora.
Bio je to doista taksi, ali prazan. Nekoliko je minuta ekao upaljena motora, a zatim smo opet
uli zvuk koraka i otvaranje vrata s mreom, zatim je iz sjene to ju je bacala kua izronila neka
ena u lepravoj haljini koja joj je u skladnim valovima padala niz tijelo. Haljina je bila lijepe
tamnocrvene nijanse s primjesama uskovitlane crne boje, prikladnija za veer nego jutro. ena
nije bila mrava, ali se u toj haljini kretala skladnim pokretima, i premda je bilo nemogue
odrediti koliko joj je godina - imala je duge ike i tamne naoale, i kao ugljen crnu kosu
podrezanu do brade - neto je u nainu na koji je ustro ula u taksi i nagnula se naprijed da bi
rekla neto vozau govorilo da nije tako strano mlada.
Kuharica iza mene ree: A-joj, i ja se okrenuh i shvatih da me oprezno promatra. Jedna od
goa sa zabave, rekla je tihim glasom, kao da je djevojice nee uti. Gledala me je pozorno,
pokuavajui procijeniti, to je bilo jasno, koliko dobro razumijem ovu situaciju. Poznavala je
moju majku, ila je u nau crkvu, znala je da pohaam gimnaziju. U mislima joj je jo bilo svjee
sjeanje na sinonju zabavu, vinske ae i visoke ae za viski s ledom, na natovarene pepeljare,
naroljane mukarce koji se meusobno napadaju akama i jadnu enu koja zove gradsku policiju,
i ona je pomno preispitivala je li djevojci poput mene ovdje uope mjesto. Razmiljala je bi li
trebala obavijestiti moje roditelje.
64
Srea je to imaju sobu za goste, rekla sam, a kuharica se osmjehnula kao da kae Nee
mene preveslati". "Divljim to ivotom oni ive, rekla je ustajui polako da bi skupila tanjure
djevojica. Ti umjetnici. Ako i ne umru mladi, nastave se ponaati kao tinejderi sve do svoje
sedamdesete.
Daisy je povela Floru van na dvorite dok sam ja pripremila sendvi i spremila ga u torbu za
plau zajedno s naim jelom. Danas mi se nije dalo ostajati dugo, iako sam ve poela uvjebavati
to u rei roditeljima ako ih kuharica doista nazove. Bila sam na plai s Florom svakog dana,
rei u im. to me briga za druga zbivanja? On je dobar ovjek, osobito je dobar prema jadnoj
Daisy. Kakve veze imaju naklapanja neke slukinje?
Dok sam koraala prema vratima, ula sam kako iz soba u dubini kue dopiru Anine rijei,
glasne i brze. Zastala sam naas, a onda sam se okrenula i otila u dnevnu sobu. Bilo je teko, s
obzirom na njezin francuski i one prirodne promjene visine glasa i brzine njezina govora,
raspoznati je li to ona moda jeca ili ga samo otro kori. Koje god od toga bilo, to sam vie
sluala, to sam vie shvaala da je, bez obzira to govori, onaj pomahnitao glas koji isputa
svojevrsna preslika njegove slike na zidu, one koja prikazuje enu u dijelovima. Pomislila sam
kako bi mu to trebalo posluiti kao opomena da se dri slika koje ne prikazuju ba nita.
Tog je jutra moj otac prije posla otiao do plae i postavio za nas suncobran - uivala sam
zamiljajui ga kako hoda bos u odijelu, zavrnutih nogavica i uvruje veliki suncobran u
pijesak. U nedjelju poslijepodne rekao je teti Peg na telefon da e, sad kad u kui ima nas dvije
ljepotice svijetle puti, morati kupiti cijelu zalihu Noxzeme. Kad smo stigle na plau, spustile smo
vrh suncobrana u pijesak pa na njega objesile runike, a njih privrstile za prekriva obuom,
objedima i mojom knjigom, napravivi tako zaklon od runika poput male pilje za presvlaenje.
Presvukle smo se sve tri zajedno, u igri koju smo nazvale majice dolje, guze van, a djevojice su
se smijale dok smo sve tri povlaile majice iznad glava i skidale hlaice. Onako bez iega na sebi
zastala sam naas da pomognem Flori uvui se u kupai kostim, a zatim se okrenula i shvatila da
Daisy sjedi pokraj mene s mojim starim kompletiem s hlaicama u krilu i, kose sputene preko
tankih ruku i prsa, promatra me. Odgurnula sam kosu iza ramena. Nemam nita to ti nee imati
jednog dana, Daisy Mae, rekla sam. Samo se nadam da e imati vie. Nasmijeila se, moda
se i zarumenjela, na onome priguenom svjetlu. Ja u tebi vidim sebe kakva sam bila, rekla sam.
Kad nosi moju odjeu. Ti u meni moe vidjeti sebe, onakvu kakva e biti. To je pravedno.
Valjda je, rekla je i zahihotala se. Peteyeva joj je masnica jo bila na ramenu, moda se ak
poela i iriti.
Sigurno jest, dodala sam. Okrenula sam se Flori koja se naslanjala na mene, s rukama u
mojoj kosi, punana i sva zarumenjena u svom kostimiu sa suknjicom. I ti i Flora, jednog
dana.
Podigla sam Daisyn kostim s pokrivaa izmeu nas, malo ga nabrala prema dolje. Daj da ti
pomognem, rekla sam i nagnula se nad Daisyna stopala pa povukla kostim gore preko njih. ak
su i na ovom svjetlu masnice opet izgledale loe, moda jo i gore nego prije. Zatvorila sam oi.
Navukla sam joj kostim preko koljena pa joj apnula da ustane i povukla ga preko tijela, jednu pa
drugu naramenicu, odgurnula joj kosu s lica. Jo zatvorenih oiju obuhvatila sam je oko struka i
prislonila glavu na njezine grudi, a Flora je iza mojih lea dohvatila njezine ruke oko moje glave,
kao da e i nju zagrliti. Sendvi-zagrljaj, rekla sam; zatim su to ponovno rekle i djevojice.
ula sam kako mi otkucaji Daisyna srca odzvanjaju u uhu, osjeala sam njegov brz, ivahan ritam
uz one smirenije, velianstvene zvukove mora. Naas mi je sinulo da je dr. Kaufman bio taj koga
sam nadmudrila, jer sjedile smo ovdje iza naih runika bez iega na sebi dok su glasovi drugih
kupaa plovili zrakom do nas, netko je tik pokraj nas koraao po pijesku, uz krike galebova i
dodir topla sunca to je sipilo kroz upavu pamunu tkaninu na moju kou. Dr. Kaufman sa
svojim zlokobnim upozorenjima o tome kako ne smijem obnaiti grudi na plai, o mojoj blijedoj
sestrini, bio je nadmudren: razgolitila sam svaki dio sebe, zatvorila oi i pokazala sestrini to joj
nosi njezina budunost puna zdravlja.
apnula sam djevojicama da je vrijeme za kupanje pa smo se prestale grliti, i ja sam
ponovno otvorila oi. Uzela sam svoj kupai kostim i brzo ga odjenula. Flora se i dalje svojski,
smijeno naslanjala na mene, kao da nerado prekida dodir s mojom koom, Daisy se vie nije
stidljivo okretala od mene.
65
Na kraju dana sklopila sam suncobran i ponijela ga do ruba parkiralita, prema oevim
uputama. On e ga preuzeti kad se bude vraao kui s posla pa nam ga opet ujutro postaviti. Da
pritedi pozamanu koliinu kreme za sunanje, da spasi nas djevojice od starosti, bora i tvrde
koe. Gurale smo Florina kolica natrag do moje kue da bismo joj pokazale dvije make, i upravo
kad je silazila s kolica, u ludom je trku naiao Rags, optrao nas, umalo sruio Floru pa mugnuo
na kolni prilaz Moranovih. ule smo kako je starac povikao i opsovao, vidjele smo Ragsa kako
opet juri niz prilaz. Promaio nas je za dlaku, a Flora i Daisy su se pritom smijale, pa krenuo uz
ulicu jer je ugledao neto zanimljivo na nekom drugom prilazu pa nestao iza susjedove ivice.
Taj e pas doista natjerati nekoga da ga ustrijeli, rekla sam. Vidjela sam da je Peteyeva
klimava zamka za zeeve prevrnuta na bok, salate vie nije bilo. Takoer sam vidjela, isprva mi se
to uinilo kao da je netko po travi porazbacao pregrt slame, eir Florine majke rastrgan na
komadie na travnjaku uz kuu. Jadna Janey, rekla sam, a djevojice su uozbiljeno odmahivale
glavom. Mislim da u morati kupiti eir za tvoju mamu, Flora, rekla sam. I za Janey.
U kui su nas Moe i Larry pozdravili uzdignutim repovima i spremnim predenjem, nita
slabijim zbog toga to su u novoj kui, to su podvrgnuti novome kunom redu i to im se
promijenilo brojno stanje. Flora i Daisy unule su na pod, Daisy ih je pozdravljala, moda ne s
onom istom toplinom i oduevljenjem koje je prije osjeala jer je bila razoarana njihovom
ravnodunou. Prvi put sam i ja osjetila neku odbojnost dok sam ih gladila, prisjeajui se
nakeena izraza na onoj uasnoj lubanji. To vie nije bio Curly, ona beivotna stvar koju je
Debbie ljuljala u naruju, nije to bio on kakvog sam ga se sjeala. Bilo je to ono najgore. Bilo je
to ono s ime sam bila suoena.
Oprala sam tri zrele breskve i umotala ih u papirnate ubruse, pojele smo ih dok smo se
vraale Florinoj kui. Oba su svjetla gorjela u ateljeu, kuharica je otila, ni Ana nije bila u kui
iako je sve bilo netom oieno i svugdje se osjeao prodoran vonj latila za namjetaj i
izbjeljivaa. Flora je bila ljepljiva od voa pa sam je stavila u kadu, a zatim joj navukla spavaicu,
za to me je vrijeme Daisy ekala na trijemu jer je na njoj bilo jo previe pijeska da bi ulazila u
istu kuu. Ni traga veeri u kuhinji. Odnijela sam Floru van na trijem. Bila sam spremna opet
otii u njegov atelje budem li morala, ali on je sjedio u jednom od platnenih stolaca, Daisy u
drugom. Sjedili su u tiini, on na onaj svoj nain, s prstima rairenim preko obraza. Oboje su
promatrali nebo iznad drvea i promjenu svjetla. Flora i ja smo ih gledale jedan as, a onda je
Flora rekla: Tata - ili moda, Daisy, bilo je to nemogue utvrditi - i oni nas oboje naglo
pogledae. Stavio je prst na usne. Moja crvenokosa prijateljica i ja, rekao je, ekamo prvu
zvijezdu. I jo prije nego to je dovrio reenicu, Daisy je podigla ruku i rekla: Evo je.
Zaula sam kako kripi ljunak pod neijim stopalima. Ana je hitala stazicom, u istoj onoj
svilenoj koulji koju je imala prole noi. Popela se stubama i u hipu mi uzela Floru iz ruku, malo
me pritom ogrebavi jednim od nalakiranih noktiju. Merci, rekla je kao da pjeva. Bonsoir,
vizimo se zutra, u izto frijeme, i odnijela Floru u kuu tako brzo da je prolo ak minuta, dvije
prije nego to je jadno, isprepadano dijete poelo plakati.
Uzela sam prostirku za plau iz pretinca ispod kolica, ponijela je na travnjak gdje su se ve
poele pojavljivati krijesnice. Protresla sam je pa je ponovno uredno sloila i odnijela natrag gore
na trijem. Hajdemo, Daisy Mae, rekla sam. U sve guoj tami koja je obavijala trijem vidjela
sam kako me promatra. Moda je to bilo zbog naoala ili onoga bijelog plamena njegove kose
nad glavom ili zbog naina na koji je prislanjao prste uz obraz, ali upravo me to promatranje
najvie uznemirivalo. Ispruio je ruku kad je Daisy ustala. Ostani jo malo, rekao je njoj. A
meni: Sjedni jo asak. Neodluna, stiskala sam prostirku na grudi sve dok on nije proaptao:
Izludjet emo Anu. Iznutra sam ula Floru kako cvili, malo plae, moda i izgovara moje ime.
Objesila sam prostirku preko ograde trijema pa pola prema treemu platnenom stolcu pokraj
njega i sjela. Sad se uistinu smijeio, kao da smo se jo jednom nali u dosluhu.
Sjedili smo asak, dva u tiini, u nepopustljivoj tiini to se mene tie, on u tiini oputenoj,
za njega zabavnoj. Upravo me je to promatranje uznemirivalo jer sam u tome vidjela da vjeruje
kako svojim pogledom koji odaje da ga sve to zabavlja moe prodrijeti u osobu kakvom sam se
smatrala i pronai u dubini mog bia neto to je vie po njegovu ukusu. Da me moe izbrisati i
poeti iznova, prema svojoj vlastitoj zamisli. Iz svoje glave. Osjeala sam se zbog toga kao da me
netko izubijao, nekako kao da sam od asa do asa morala zastati i uzeti zraka, zauzeti neto
66
vri poloaj, kao kad se nae izmeu dva vala. Preda mnom su bile godine, imala sam ljepotu,
imala sam sposobnost natjerati ga da mu licem prijee nesigurnost. Pa ipak, isto sam tako sklopila
s njim svojevrstan sporazum. Meu nama je postojalo neko suuesnitvo, u onome kako smo
zajedno izali iz njegova ateljea i krenuli prema kui. Najprije tu unutra, rekao je kad smo uli u
kuhinju, kao da oboje razumijemo to e uslijediti. Neko preutno suuesnitvo u nainu na koji
sam ga navela da pokae brigu za Daisy, u onome to je inio sada, izluivao Anu. Neki
uznemiruju savez, kako bi rekla sestra Irene na satu povijesti.
Podigla sam oi i uzvratila mu pogled. Kratko sam vrijeme razmiljala zbog ega nije popio
neto ako ga je prestala muiti zubobolja, no zatim sam vidjela praznu au na podu pokraj
njegova stolca.
Onda, zbog ega si odabrala Macbetha? rekao je napokon. Izmeu svih onih bajki koje si
mogla ispriati mojoj keri?
Slegnula sam ramenima. Radili smo ga u prvom razredu u koli, rekoh.
Naoale su mu bljeskale na sve bljeoj svjetlosti. Mislio sam da to moda ima neke veze s
njezinom majkom, rekao je. Malo se nagnuo naprijed. Nemoj mi rei da si bila jedna od
vjetica.
Odmahnula sam glavom. Bila sam Macduff. To je kola za djevojice.
Nasmijao se onim svojim iskrenim smijehom. Jasno, rekao je. Posegnuo je za praznom
aom i okrenuo se Daisy. Daisy Mae, hoe li skoiti u kuu i zamoliti gospodaricu da mi je
napuni?
Daisy je uzela au i spustila se sa stolca. Dobro, odgovorila je. Moda bih mu i zamjerila
to je tako prisvojio moj nadimak za nju, ali nju je to tako vidljivo razveselilo. Oboje smo
promatrali kako odlazi kroz vrata, a ruiaste joj cipelice lupkaju o podne daske.
Opet se okrenuo meni. Tu se ima to glumiti, rekao je. U ulozi Macduffa. Golema tuga,
krvava osveta. Jesi li ti takva glumica?
Priekala sam asak, dva da se ponovno uspostavi ona tiina, a zatim rekoh: Nisam ga tako
glumila. asna sestra koja je postavljala predstavu htjela je da tako odglumim. Neprestano je
vikala na mene da moram lomiti ruke u oaju. Htjela je da budem sva izvan sebe kad on uje
vijest o svojoj obitelji. Ali nisam htjela. Glava mu je bila nagnuta u stranu, oslonjena na onu
njegovu slikarsku ruku. Bila sam svjesna da me promatra, a njegov se vlastiti svijet kovitla u
njegovoj glavi. Dobro, jesam, na pokusima, priznala sam namjetajui se u vri poloaj, ali
ne ikad smo postavili predstavu, kad vie nije mogla uiniti nita. Jednostavno sam govorila kao
da je oduvijek znao da e se takvo to dogoditi. Jednostavno sam rekla - nekako sam spustila pa
podigla glavu, kao i one noi na pozornici - Zar sve moje maliane? Jesu li nebesa gledala i ne
htjee im pomo? - ne kao pitanje, ve kao da je to oduvijek znao.
Brada mu je bila na dlanu, lakat mu je poivao na naslonu za ruke pokraj mene, dugake je
noge ispruio pred sebe, prekriio ih na golim glenjevima. Bilo je neega kraljevskog u njegovu
pognutom dranju, u zavrnutim rukavima bijele koulje otvorena ovratnika, u bijelom plamenu
njegove kose. Oduvijek je znao da e mu pobiti djecu? tiho je upitao.
Izravnala sam kraljenicu, nastojei i sama poprimiti neto kraljevskog u dranju. Na neki
nain, rekoh.
Daisy je ponovno izala s piem u ruci, predala mu ga i popela se natrag u platneni stolac.
Prihvaajui au dodirnuo ju je po ramenu i rekao: Hvala ti, mila. Odloio je au u visoku
pepeljaru i okrenuo se opet meni, kao da jo nije spreman piti. Kao da najprije treba srediti neto
izmeu nas dvoje.
Ponovno sam utihnula. Na tamnomodrom nebu pojavila se jo jedna zvijezda, i tanak traak
mjeseca, nekoliko rastrganih krpica oblaka, crvenih i zlatnih. Jedan sam asak samo prelazila
pogledom preko sve mranijeg travnjaka. Iznutra se uo Florin glas, Anini pjevni, ali odrjeiti
odgovori. U drveu su svrdlali skakavci. Osjeala sam kako me prouava, prstiju poloenih preko
obraza, iako sam i dalje glavom bila okrenuta prema travnjaku i stablima alosnih treanja.
Nisam ga odglumila ni tako da urla na Macbetha na kraju, rekla sam napokon. Nisam to
prikazala kao pobjedu. Izvela sam to kao da on plae. Kao da mu je prisjela sva ona krv. U tom
sam se asu sjetila onoga mokrog i metalnog mirisa. Izvela sam to tako da je na kraju bacio
Macbethovu glavu. Onu od ljepenke. Prikazala sam ga kao da mu se sve smuilo. To kako svi
67
umiru.
Okrenula sam se k njemu i on je podigao bradu s dlana. Nisam mogla dokuiti dosauje li se.
Kako je to prolo? upitao je.
Nije joj se svidjelo, odgovorila sam. Dala mi je trojku.
Zahihotao je. Suzdranost je uvjerljiva, ree on.
Podigla sam ruke s naslona i poloila ih u krilo. Neke su djevojke rekle da je Macduff u
mojoj izvedbi ispao kao dobra vila. Prisjetila sam se onoga sporog shvaanja; kua Clarkeovih
odjednom je utonula u tvrdu, prljavu zemlju. Pogledala sam ga da vidim je li mu jasno to time
mislim.
Nije se smijeio. Drage djevojke, proaptao je.
Daisy je pokraj njega lagano zamahivala nogama, savreno strpljiva. Trebale bismo poi,
rekla sam, iako to na neki nain nisam eljela. Ja sam ustala pa je i ona ustala. On je podigao au
u ast nama objema, jo onako poguren u svom stolcu. Bonsoir, rekao je to i nita vie iako sam
znala da nas je promatrao dok smo hodale preko travnjaka do kolnog prilaza.
Petey je sjedio na stranjim stubama kad smo stigle kui, svjetlo u kuhinji iza njega ve je
gorjelo, a moja je majka unutra pripremala veeru, na je sklopljeni suncobran za plau stajao
naslonjen o kuu.
Petey je ustao im smo prile, imao je neto iza lea. Brzo sam usput pogledala je li mu
zamka za zeeve jo ondje. Nije je bilo.
Obratio se Daisy: Ovo nije ono o emu sam ti govorio. Ono to ti zbilja hou dati, nego...i
on naglo isprui ruku. Bila je to narukvica nainjena od kamenia boje karamele umetnutih u
lani od neega to, ak sam i na onome priguenom svjetlu to vidjela, nije bilo pravo zlato.
Daisy kao da nije znala to bi uinila pa joj je on gurnuo narukvicu i rekao: Ovo je za tebe.
Neodluno ju je uzela. Nisam ga pred njom htjela pitati otkud mu to, ali sam posumnjala u
najgore. A onda je to izgovorio Petey, podigavi pogled prema meni, kao da je shvatio da mora
dati neko objanjenje.
Policajac ju je dao mojoj mami, ali njoj se uope nije svidjela. Rekla je da je smijem uzeti.
Poeao se po ve razderanoj ranici od ugriza komarca na ruci. Ne znam svia li ti se, rekao je
Daisy.
Daisy je pogledala narukvicu, zatim mene. Lijepa je, ree.
Upitala sam: Jesi li siguran da se mama slae?
Oh, da. Rastreseno je eprkao po krastici, niz ruku mu je tekla tanka krvava pruga. Htjela
ju je baciti. Ozbiljno.
Ako je to istina, policajcu se ne pie dobro.
Ispruila sam ruku i njeno mu odmaknula prste s ruke. Petey, ovo je lijepo od tebe, rekla
sam. A Daisy je rekla: Hvala, i Petey opet stade objanjavati kako to nije ono to joj je
namjeravao dati, ono na emu jo radi.
Pitala sam ga hoe li s nama u kuu da mu zalijepimo flaster na ranicu i on pogleda mjesto
koje je bio eao kao da nita od toga nije njegovo. Ne, rekao je. U redu je. I obrisao krv
kouljom. Ponovno je pokazao rukom na narukvicu. Stavi je, ree.
Odloila sam torbu za plau na pod i uzela narukvicu od Daisy. Isprui ruku, rekla sam i
preokrenula joj zapee da je zatvorim. Bili smo u sjeni, podalje od svjetla s trijema i iz kuhinje,
ali znala sam da je ono to sam vidjela na njezinoj ruci druga masnica koja se sve vie iri.
Zatvorila sam mehanizam i preokrenula joj ruku, a narukvica joj je odmah skliznula preko ruke i
pala na travu. Svi smo se sagnuli da bismo je podigli, no Petey nas je sve pretekao.
Drao ju je u ruci, pogleda punog boli i razoaranja. Prevelika je, ree. Ja sam rekla da nije,
da se moe srediti. Ponovno sam je nataknula preko Daisyne uske ruke pa stisnula da pokaem
kako moe vre stajati. Moj tata moe izvaditi nekoliko karika, rekla sam.
Petey je sumnjiavo gledao, ramena su mu se pognula kao da se cijeli svijet raspada. Ali
Daisy je podigla zapee tako da joj je narukvica kliznula gotovo do lakta i jo je jednom stidljivo
rekla: Puno ti hvala, i Petey je otiao ruku duboko zarivenih u depove, ali laka koraka, nekako
kao da nije posve siguran da mu je darivanje uspjelo, ali niti da je pretrpio neuspjeh. Bio je
bosonog, a kratke su mu hlaice sezale gotovo do koljena i bijela je majica izgledala kao da ju je
naslijedio od jednog od svojih oeva. Katkad, rekla sam Daisy dok smo ulazile u kuu, mislim
68
da je Petey najosamljenije dijete na svijetu.
Mislila sam da e se usprotiviti, s obzirom na njegovu brau i sestre i sve one raznovrsne
stanare s privremenim boravkom u kui, ivotinjske i ljudske, no samo je kimnula i rekla: Znam
to misli.
Larry i Moe slijedili su nas u moju sobu gdje sam joj skinula narukvicu i stavila ruku pod
svjetlo svjetiljke. Modrica je bila ondje, ali sjene su ju bile pretjerano istaknule, a moda je i
nastala samo zbog onoga kako ju je Red Rover povukao kad sam joj dopustila da ga vodi na uzici.
Daisy me promatrala bez rijei dok sam je pregledavala pa sveano objavila: Objema, kad sam
je upitala kojom je rukom drala uzicu, a kad sam je uvjerila da to nije nita, nacerila se na onaj
svoj blentav nain. Gubi se, prokleta mrljo, rekla je. Stavila sam prst na njezine usne.
Odvratna, rekoh. Gubi se, odvratna mrljo.
Dok se ona tuirala, sjela sam s ocem za stol u blagovaonici, s makama to su nam se motale
oko nogu, brojili smo karike na narukvici i pokuavali smisliti najbolji nain da ih uklonimo. Jo
se jednom zauo tropot vrata s mreom, zatim je kroz kuhinju ula Janey s malom papirnatom
vreicom u ruci i onim svojim kao isklesanim licem, prljavim i proaranim tragovima suza. Plava
joj je kosa jo bila upletena, vjerojatno je to bila ona pletenica koju sam joj ja isplela prolog
tjedna, premda vrpce za kosu nije bilo. Moe i Larry izali su ispod stola pozdraviti je, ali danas za
njih nije imala nita. Rags ti je poderao eir, rekla je jednostavno i pruila mi papirnatu
vreicu. Unutra su bili ostaci eira Florine majke, tek komadi njegova gornjeg dijela i ivakana
konata vrpca, ostaci svijetlocrvene vrpce. Janey je bacila pogled na mog oca kao da je nekako
neiv. Imao je na stolu pred sobom majunu koom obloenu kutijicu s alatom, naoale su mu se
spustile nisko na nos.
Ne znam moe li to srediti, rekla je, pogleda usmjerenog nekamo u zrak izmeu nas, kao
da nije sigurna kome se tono obraa. A onda joj je pogled pao na narukvicu. Svijetle su joj se
obrve stisnule. Podigla je ruku i uprla u nju prstom. Ja sam htjela tu narukvicu, rekla je i u tom
sam asu ugledala - okrznuvi pogledom bljeu unutranju stranu njezine ruke, usporedivi je s
Daisynom - crveni trag na koi oko njezina zapea. Obuhvatila sam joj taj isprueni prst i
preokrenula joj ruku. to se tu dogodilo? upitala sam.
Petey mi je to napravio, odgovorila je i podigla bradu i donju usnu, izrazom koji je
najavljivao istodobno i prkos i suze. Mama je bacila narukvicu na pod i ja sam je prva uzela,
rekla je. Okrenula se mom ocu: Ja sam je uzela. Pa opet meni: Ali Petey mi ju je oduzeo.
Pruila je zapee. Dao mi je indijansku vatru. Mom ocu: Gulio mi je kou. Meni: Dok je
nisam morala pustiti. Onda me je odgurnuo. Sada je njezin glas preao u znatno vii, plaljiv
tonalitet. Dola sam k vama vidjeti jeste li ve kod kue, ali nije vas bilo i onda sam pronala
eir na travi, sav ivakan. Jedna je suza navrla na oko i skotrljala se. Nita mi ne ide dobro
danas.
Ispruila sam ruke i odmah mi je prila, i iako joj je tijelo bilo malo ukoeno, poloila je elo
na moje rame. S lopaticom za razmazivanje kreme u ruci moja je majka dola na vrata kuhinje
vidjeti kakva se to nevolja zbiva. Nekoliko minuta poslije pojavila se Daisy iz spavae sobe, s
runikom jo omotanim oko glave. Objema sam objasnila to se dogodilo, a onda je Daisy
zakoraila naprijed i podigla narukvicu sa stola pa je pruila Janey.
Uzmi je ti, rekla je. Slobodno.
Janey ju je gledala kroz suze i odmahivala glavom. Petey e me ubiti ako je uzmem.
Uvjeravala sam je da nee. Ja u objasniti Peteyu, rekla sam. Uredit u to.
Daisy je vrkom prstiju suutno dodirnula Janeyino bolno zapee. Rekla je: Petey mi hoe
dati neto drugo. Rei u mu da bih radije priekala to drugo.
Na brzinu sam pogledala oca da se uvjerim je li povezao ovaj drugi sluaj i jalovu Peteyevu
zamku za zeeve. Ali nije. Majka je rekla: Ovo je jako lijepo od tebe, Daisy, a Janey je stidljivo
pruila ruku i uzela narukvicu.
Mogu ti je skratiti, ree moj otac dok ju je stavljala na ruku. Nagnuo se prema njoj, stao
jednim prstom brojiti blijedosmee kamenie, a zatim je predloio da izvadi tri kamenia da bi
joj narukvica pristajala kako treba. I zna to, rekao joj je gledajui preko bifokalnih naoala.
Spremit emo ti ta tri kamenia da se ne izgube, a kad naraste, moe samo doi ovdje pa
emo ih vraati u narukvicu jednog po jednog. Tako e je moi nositi sada i cijelo vrijeme dok
69
bude rasla.
Janey je mrcnula i kimnula pa jo jae uprljala nadlanicom zamusano lice. Dobro, tiho je
rekla. Moja se majka vratila u kuhinju i svi smo promatrali mog oca kad se poput urara nagnuo
nad narukvicu. (Poslije je izjavio da ta stvarica ne vrijedi ni pet dolara, zbog ega ju je Sondra
nesumnjivo i bacila djeci.) Ovila sam ruku oko Daisy i privila je k sebi pa joj apnula na uho:
Hvala ti. inilo se kao da drhturi pa sam ispruila ruku i namjestila joj runik oko glave da joj
se osui kosa.
Rekla sam da bi narukvica vjerojatno trebala ostati ovdje sve dok ne ugrabim prigodu da o
njoj razgovaram s Peteyem i Janey je s veseljem pristala, s veseljem je pristala i ostati na veeri, i
tako je prvi put kuala varivo od pinata (najprije je natovarenom vilicom neodluno dodirivala
vrak svoga ruiastog jezika) i proglasila ga zbilja dobrim.
Te noi, kad sam se u krevetu stisnula uz Daisy, s Moeom i Larryjem poput dva topla tereta
na naim nogama, ponovno sam rekla Daisy kako se lijepo ponijela prema jadnoj Janey. I jo
jednom sam osjetila onaj drhtaj u njezinoj kraljenici. Janey je sretna, proaptala je Daisy.
Moe dolaziti u tvoju kuu kad god hoe, godinama, cijelo vrijeme dok ne odraste.
Nejasno sam ula glasove roditelja s druge strane zida, njihovo tiho i beskrajno
razmjenjivanje misli. Pa i ti to moe, Daisy Mae, aptala sam joj u kosu. Samo skokni na
vlak. Osjetila sam kako je zatresla glavom na jastuku. Naas sam, jer nita nije govorila,
pomislila da moda plae jer je opet osjetila enju za domom. Ali onda je apnula: Mislim da se
vie nikad neu vratiti ovamo.
Nasmijala sam se, tek otpuhnuvi u vrh njezine glave. Zato? upitala sam je.
Ne znam, proaptala je. Jednostavno imam taj osjeaj.
vre sam je obujmila rukom. Ma jasno da e dolaziti, rekla sam. Svakog ljeta. Mogla
bi doi i za Uskrs ako eli, pa i za Boi. Moe opet dolaziti kad god zaeli, cijelo vrijeme dok
ne odraste. Govorila sam to s iskrenom toplinom, ohrabrujue, sa svom vanou koju sam
znala da mi je ona pridavala, sa svom vanou koju sam znala da posjedujem ovdje u svome
vlastitom kraljevstvu, no govorila sam to i zbog neke provale mranog bijesa koji me iznenada
natjerao da poelim snano utnuti one proklete make s kreveta i uiniti da nestane svaka pouna
pria, svaka pjesma, svaka pripovijest koju je ikad itko, ukljuujui i mene, ispriao o djeci koja
se nikad nisu vratila. O novoroenoj djeci koja su dobila imena po irskim rodoljubima. O djeci
koja su govorila, elim to pokazati anelima. O djeci koja su nou ljubila svoje igrake i govorila
im, ekaj me, koja su sanjala o stablima na kojima rastu lizalice, koja su se opratala od roditelja
odozgo sa zvijezde veernjice, o djeci koja su se poput duhova uspinjala u krilo svome
oaloenom ocu, koja su ozbiljno shvatila ono to im je starac savjetovao, da nikad ne ostare, i
tako nikad nisu ostarjela. Zar svi moji maliani? Svi? Htjela sam da nestanu, te prie, pjesme, te
budalaste bajke o nagovjetajima traginih djejih sudbina. Htjela sam da ih netko iara, izdere.
Da ih napie sasvim iz poetka. Da nacrta svijet u kojem se to jednostavno ne dogaa, svijet
istkan samo od boje, bez likova. Iz moje glave i vie prema mom ukusu: kraljevstvo uz more,
vjeno ljeto, u kojem nema dodira vilinskih krila ni bilo ega mranog, starosti, okrutnosti, boli,
jadnih pasa, mrtvih maaka, iznemoglih roditelja, osamljene djece, svih nadolazeih tuga, svih
sentimentalnih, srcedrapateljnih pria ispredenih od djejih smrti.
A kad odraste, rekla sam, moe se preseliti ovdje, kod mene. Pa emo zajedno voditi
nae bebice na plau i uiti ih da plivaju u moru, i imat emo stotinu tenaca u dvoritu, a Peteya
emo zaposliti da nam dolazi svakog dana i isti njihovu kakicu.
Nasmijala se.
Gospoa Richardson e nas zvati k sebi na aj, a gospoa Clarke e ti dati svoju kuu jer si
zamalo postala neakinja deka najbolje prijateljice njezine starije sestre.
Nisam ovo shvatila, promrmljala je Daisy i ja sam joj mrmljajui odvratila Ni ja. Ali
mislim da to znai da si joj najblii rod. A ispriat u ti i tajnu o ovoj kui, rekla sam. Ako
obea da je nikome nee odati. Ovo je prava istina: nitko nikad nije vidio kako se ta kua gradi.
Neko je ovdje bila samo trava i drvee, i ono malo jezerce s vilinskim konjicima, a onda se jedne
noi tu stvorila kua, osvijetljena poput krijesnice. I premda nitko nije vidio da je netko uao u
kuu, ujutro su se otvorila ulazna vrata i kroz njih je izaao jedan ovjek, onizak i elav, okrugla,
vesela lica i s okruglim trbuhom, u prekrasnoj zlatnoj koulji i smeim hlaama i crnom kaputiu
70
pa je tako i sam pomalo nalikovao krijesnici. To je bio ujak gospodina Clarkea, i tako je gospodin
Clarke doao u posjed te kue. A kad kucne as da je ostave nekome, kako nemaju svoje djece,
gospodin i gospoa Clarke e je ostaviti tebi i tako e kad odraste, ivjeti u kui koju su
sagradile vile.
Ponovno je utihnula, znala sam da razmilja o ovome. Zatim je upitala: Zato e je morati
ostaviti nekome?
Odgovorila sam, samo zato to im tako silno nedostaje grad - zar nisi primijetila, ta samo o
tome i priaju? Prije ili poslije htjet e se vratiti u grad i ostaviti kuu nekome drugom. Tebi,
rekla sam. Svatko kome neko mjesto tako mnogo nedostaje na kraju mu se vraa. Zato ja i znam
da e se ti uvijek vraati ovamo, meni.
Sad je potvrivala glavom, spremna ostaviti za sobom, kako se inilo, sve one zamisli koje su
je salijetale prije samo nekoliko trenutaka, o tome da se nikad nee vratiti.
Hoe li i ti ivjeti tamo? proaptala je. Sa mnom?
Razmiljala sam o ovome asak. Ja u ivjeti ovdje, rekla sam. Ali mogla bih te
posjeivati.
Hoe li prespavati kod mene?
Svakako, rekoh. Neki put.
Ne bih ondje htjela spavati sama, rekla je.
"Kakva slunajnost", rekla sam, oponaajui najbolje to sam mogla glas nekog od The Three
Stooges. Ne voli ni gospoa Swanson. Pomaknula sam glavu na hladniji dio jastuka. Ne znam
ega se ima plaiti. Vila? Ja bih u svojoj sobi voljela vidjeti vile koje pleu.
Ali Daisy je ponovno odmahnula glavom. Duhova, rekla je. Kako je pisalo u knjizi, ako
spava sama.
Nasmijala sam se i vre je stegnula uza se. Ne mislim ni da je tako loe vidjeti duhove.
Mogla bi vidjeti nekoga koga si poznavala.
Kao Curlyja, izgovorila je, napokon pospana, i ja odvratih Eto, pa da.
Drala sam je u zagrljaju, sluala njezino disanje sve dok se nije izjednailo s mojim, a onda
sam se naglo probudila jer sam ula i Peteyevo disanje i ugledala obris njegova tijela na naem
prozoru.
Kad je dr. Kaufman tog poslijepodneva priao naoj prostirci na plai, Flora je jo drijemala u
hladu tatina suncobrana, a Daisy i ja smo sjedile na rubu pokrivaa, prstima crtale slike u pijesku.
Ugledavi ga kako nam se pribliava, brzo sam izbrisala svoju sliku, nabacujui pijesak preko
Daisynih stopala, pravei se da sam nezadovoljna onime to sam nacrtala.
Upravo je siao s vlaka. U gradu je nepodnoljivo, rekao je, 42 u hladu. (Moji su roditelji tog
jutra sluali vremensku prognozu na radiju i nadmono su se nasmijali jedno drugome kad su to
uli.) Nosio je svoj stolac za plau i novine, oboje je spustio u pijesak pa sjeo do mojih nogu.
Nosio je istu onu crnu majicu s ovratnikom i crvene sportske gaice za plivanje. Unutarnji
dijelovi bedara jo su mu bili blijedi. Imam ti neto pokazati, ree on pa rastvori novine i izvue
dvije dugake omotnice. I zamolio bih te za jednu uslugu.
Bila su to pisma blizanaca, pisma s logorovanja ukraena djejim crteima likova koji sjede u
kanuima i pleu oko jarko naranastih krijesova. Na papiru s crtama irokog proreda i nesigurnim,
prekrupnim rukopisom Patricia je napisala da uiva u plivanju, da ju je ubola pela i da je na
nastupu nadarenih pjevala pjesmicu Do nam eli dobar dan. Colby je, malo manje oran za
pisanje, iao na pecanje i osvojio nagradu iako nije naveo, - na to mi je dr. Kaufman skrenuo
pozornost sav ozaren, naslanjajui mi se na koljena dok sam itala, je li jedno posljedica drugog.
Podvila sam noge poda se vraajui mu pisma. Recite im da sam ih pozdravila. A on
razgaljeno odvrati: Oh, ve jesam.
Pregledao je pisma jo jednom pa ih sloio i vratio u omotnice. "Bit e ovdje 10. kolovoza,
ree. Ali evo to sam ja mislio. Upoznao sam jednu enu, ime joj je Jill, doi e ovamo ovog
vikenda. Upoznat u vas. No bit e ovdje i taj tjedan. Cijeli tjedan. Zaista bi htjela provesti malo
vremena s djecom, da ih upozna. to je sjajno, ali ne bih je elio zasuti dojmovima. Nasmijeio
se. arko je sunce sjalo kroz njegovu prorijeenu smeu kosu i osvjetljavalo mu tjeme. Kao da je
zasjalo i kroz njegove smee oi, i ja shvatih daje od prolog tjedna osloboen tereta
osamljenosti. "Znai, ree on, moemo se dogovoriti za uvanje u onom tjednu desetoga?
71
Vidjela sam kako je Daisy okrenula glavu preko ramena i sluala. uvam Floru, rekla sam,
ali on je podigao ruku. Znam, znam. Lagano je akom dotaknuo moje koljeno. Vidjela sam
kako su mu oi kliznule s mog lica preko grudi u krilo, kao da je u nekome veselom malom
razgledavanju. To bi bilo samo tijekom noi, rekao je. Danju emo se baviti djecom, ali bih
doista htio da ona ima, da Jill ima slobodne noi. Ponovno se nasmijeio. Sinulo mi je da i Ana
ima slobodne noi. Iznenada je ispruio ruku i odmaknuo mi pramen kose koji mi je vjetar nanio
preko usta. Bila bi mi to velika pomo, ree. A i djeca bi uivala. Doista elim da to bude
krasan tjedan.
Sjetila sam se onoga ljetnog poslijepodneva kad sam u krilu drala njegovu djecu dok su on i
njegova ena - njihova majka - bili unutra, onoga neobinog tona njezinoga sve viega glasa: Oh,
to se dogodilo; oh, gdje je? Zanimalo me mogu li neto slino oekivati i ovog vikenda desetog
kolovoza, sada s krikovima neke druge ene. Pijesak se osipao sa svoda Daisyna stopala, kroza nj
sam vidjela modricu, ali znala sam isto tako da je pozornost dr. Kaufmana usmjerena drugamo -
na njega samoga, tonije. Pomislila sam kako ima neeg slinog Red Roveru, neega dahtavog i
pomalo priglupog, u njegovu novom oduevljenju za ovu enu, za njegovu djecu, u ovoj
iznenadnoj odgodi njegova samakog ljeta. Znala sam da e se Daisy, sa svojim modricama i
blijedom koom, izgubiti u svemu tome.
Rekla sam mu da u mu pomoi, on je, malo preglasno, odvratio: Divno. Flora se pod
suncobranom poela mekoljiti i on je, zgurivi ramena, stavio prst preko usana. Oprosti,
bezglasno je izgovorio. Nagnuo se blie; naas sam pomislila da e me opet poljubiti, ali samo je
apnuo: Potrait emo te na plai ovog vikenda. Upoznat e Jill. Ustao je. Mahnuo je Daisy,
ona mu je odmahnula. Pokazao je prstom na svoj obraz. Dobiva lijepu boju, ree, kao da je to
sve. Podigao je novine i svoj stolac pa krenuo niz plau, miiavih listova, neznatno pognut,
ramena zabaenih unatrag, i okreui glavu nekako bestidno prema svakoj eni pokraj koje bi
proao. Sa svakim je njegovim korakom veselo frcao pijesak pod petama.
Spremila sam nas im se Flora probudila. ak i ovako daleko na Long Islandu dan je bio
strano vru, i do vremena kad smo se vratile Florinoj kui, sve smo bile iscrpljene i mrzovoljne.
Na kolnom je prilazu stajao neki neobian auto, a kad smo prolazile pokraj ateljea, ula sam glas
nekoga drugog mukarca i smijeh. Ana je bila u kuhinji, u svojoj plavoj odori. Slagala je sitne
sendvie na pladanj na kojem je ve bilo krekera s kavijarom i komadiima tvrdo kuhanih jaja.
Pred prozorom se vrtio ukljuen stolni ventilator. Rekla je neto na francuskome to je,
pretpostavila sam, znailo Ne smetaj mi, i tako sam obje djevojice povela pod tu. Odjenula
sam ih i poeljala im kosu pa stavila neke Florine lutke na pod da se igraju, a zatim se i sama
pola istuirati. Bilo je to neto to nikad prije nisam uinila. Moja me majka, koja je to nauila
od svojih roditelja, vrlo rano upozorila da se u domu svojih poslodavaca ni u kojem sluaju ne
smijem ponaati kao da je to i moj dom. Bez obzira na to koliko su moji poslodavci moda
srdani, blagonakloni i puni razumijevanja, odreena suzdrljivost i pristojnost, govorila je moja
majka, a njoj pak njezina majka, uvijek se potuje. To to sam se posluila njihovim tuem i
kremom za kou koja je pripadala Florinoj majci (krasnog mirisa urice koji je doista posramio
Noxzemu) nije bilo osobito suzdrljivo i pristojno, ali bilo mi je vrue, bila sam slana i umorna i
sve sam vie shvaala da je Florina kua jedino mjesto gdje doista elim biti. Odjenula sam kratke
hlaice i, zbog vruine, odbacila majicu pa samo navukla drugu oevu prozranu koulju, koulju
koju sam tog jutra uzela iz njegova ormara i stavila na dno torbe za plau. Omotala sam kosu
runikom i, bosih nogu, odnijela kremu za tijelo natrag u spavau sobu da bih je podijelila s
djevojicama. Upravo sam razmazivala malo kreme po Florinim rukama kad se on pojavio na
vratima. Zamolio me da je donesem u dnevnu sobu, netko ju je ondje elio upoznati. Skinula sam
runik s glave i protresla kosu kao pas, sve nas smoila i natjerala djevojice u smijeh i trk. Zatim
sam runikom osuila Florinu i Daisynu kosu i zagrlila ih pa potjerala kroz vrata.
Bio je to nizak, mrav mladi tamne kose zalizane unatrag s visoka ela, tamnih oiju i duga,
otmjena nosa. Stajao je uz veliku staklenu plohu prozora, gledao je van na drvee, s jednom
rukom u depu ovjeenih hlaa i s cigaretom, za koju je izgledao premlad, u drugoj. Okrenuo se
kad smo ule i njegovo je lice preplavilo svojevrsno zaprepatenje. Pogledaj ovo, rekao je
obuhvaajui nas sve tri pogledom, a zatim je svu pozornost usmjerio na Floru kad je njezin otac
rekao: Ovo je moja ki.
72
ovjek se sagnuo, kao da e joj stisnuti ruku, no umjesto toga mahnuo joj je, tek zaigravi
brzo vrcima prstiju u zraku, a Flora mu se iza moje noge nasmijeila i mahnula mu na isti nain.
Zatim se ispravio i pogledao mene. Imao je krupne oi, blijedu put i bradu tek poput sjenke. Bio
je tip kakvog bi djevojke u koli nazvale slatkim, za pojesti. Ja sam predstavljena kao dadilja, i on
je uzeo moju ruku i protresao je, a onda je podigao do usta zglobove mojih prstiju pa ih poljubio.
Podigao je pogled prema Florinu ocu. Sretna djeica, rekao je i dalje drei moju ruku, a onda
je pogledom obuhvatio ovlaenu koulju na meni i to god je ve bilo ispod nje. Daisy je
predstavljena kao odana druica. Protresao je i njoj ruku govorei: Ma vidi ovu kosu.
Okrenuo se Florinu ocu. Ovo je ludnica, ree. Vi meu svim ovim enskima. A Florin se
otac osmjehnuo i slegnuo ramenima. Bilo je u njegovu dranju neke njenosti, ujedno i
razumijevanja. Kad je Ana zibajui se ula s pladnjem s kavijarom, mladi je iz stranjeg depa
uzeo mali notes i olovku, a Florin je otac raspoloeno zavapio: Oh, za ime Boje, Bili, no ovaj
je mahnuo olovkom i zatim neto zapisao. Zaklopio je biljenicu uz iroki osmijeh i vratio je u
hlae. Samo mala zabiljeka, rekao je.
Ana mi je preko ramena rekla da je Florina veera spremna u kuhinji.
Jo jednom je podignuo podigao ruku i zamigoljio prstima kao da nam mae. Bon apptit,
ree. Na tanjuru na stolu bilo je krekera, tapia od mrkve i celera i pirea od tvrdo kuhanih jaja.
Imala sam osjeaj da je Ana jednostavno nabacala sve to na hrpu, moda kad je ula da smo mi
ondje u dnevnoj sobi. Nije se vratila u kuhinju cijelo vrijeme dok smo mi bile ondje i nagovarale
Floru da jede (na koncu kraju sam joj napravila sendvi od sirnog namaza i dema, to uvijek
provjereno jede) i tek kad smo otile van u potragu za krijesnicama, ula sam kako u sudoperu
tee voda i zvecka led u aama.
Malo poslije ula sam kako su tresnula vrata s mreom, mladi je siao niza stepenice pa u
dvorite. Imala sam na dlanu jednu krijesnicu, ali sam je pustila kad sam vidjela da mi on prilazi,
odjednom se osjetivi malo budalasto to se ovako igram. Jo je bilo toplo, ali poeo se podizati
lagani povjetarac. Oh, pobjegla je, ree on. Stajao je pokraj mene i promatrao kako se uzdie u
zrak. A onda je, i dalje podignute brade, upitao: Koliko ti je godina?
Odgovorila sam mu i on je potvrdio kimnuvi, i dalje zagledan u nebo. Jesi li premlada,
ree, da bi razumjela to se ovdje zbiva? Mislim, kako su odnosi ovdje ureeni. Zastala sam
naas. Imao je dugaak vrat, a eljust i jagodine kosti bili su mu kao isklesani. Jo nisam mogla
odrediti koliko mu je godina. Dvadesetak, moda. Ja se samo brinem o Flori, rekla sam.
Pogledao me odozgo, jo uzdignute brade. To valjda znai da doista jesi premlada, rekao je.
Spustio je bradu. Kad se mama vraa? upitao je.
Slegnula sam ramenima. Ne znam.
Gurnuo je ruke u depove, podignuo ramena i ispustio dubok uzdah. Jedan smo trenutak
oboje promatrali Daisy i Floru kako prelaze travnjak. Netko mi je rekao da je u Europi, ree, a
meni se srce stegnulo zbog Flore.
Ne znam. Mislila sam da je u gradu.
I jest, ree on. U nekom gradu. Ovdje ili ondje. Ponovno me pogledao. Ovo bi za tebe
mogao postati stalan posao. Bili smo gotovo iste visine i stajao je vrlo blizu mene, ruke su nam
se gotovo dodirivale. Imala sam vrlo malo iskustva s momcima svoje dobi, ali nekako sam
shvaala da mi on ne udvara. Ono divljenje koje bi se povremeno ukazalo u njegovim oima -
onaj poznati uvod u izjavu o tome kako sam lijepa - inilo se posve neoekivanim. Mislim,
nastavio je kao da smo stari prijatelji, ona Francuskinja je dobra. Ima on ukusa za te stvari. Ali
nikad nisam vidio da mu odgovara tako jednolina prehrana kao to je sredovjena debeljukasta
ena. Uvijek to mora biti neto mladoi ivahno - rukom je pokazao prema Flori - neto to e,
kao desert, na svijet donijeti dijete. Opet me pomno odmjerio pogledom. Ne znam, rekao je.
Valjda to ima neke veze s privlanou djevianske krvi. Pogledala sam u njegove tamne oi i
lijepo lice. Imao je pravilne bijele zube, tanke usne. Zatreptala sam dvaput, a onda me iznenada
dotaknuo po ruci i nasmijao se kao da mu je u grlu zapela kotica od voa.
Oh, ne, rekao je i dalje me drao za ruku. Sad e dati otkaz. Oh, Boe, ubit e me. Ostat
e zbog mene bez svoje prekrasne dadilje tinejderke. Oh, Boe. Nagnuo se blie, pomaknuo je
ruku na moja lea. Nemoj otkazati, rekao je, a ja sam osjetila vrkove njegovih prstiju du
kraljenice. Reci mi da nee otkazati , navaljivao je. Zaboravi to sam rekao. On je savreno
73
bezopasan. Vjerojatno e se morati oeniti s onom slukinjom ako ode.
Vidjela sam da su Daisy i Flora preusmjerile pozornost na njega, privuene njegovim
prtavim smijehom.Ne bih otkazala, rekoh tiho, pokuavajui se nasmijeiti. Zbog ega da
dam otkaz?
Iznenada je stao mahati rukom pred usnama kao da je upravo progutao zalogaj neega
vrueg. Previe govorim, rekao je. To on i voli kod mene. Opet je gurnuo ruke u depove.
Dakako, ne postoji razlog zbog kojeg bi dala otkaz, kao ni razlog zbog kojeg on ne bi ostao
ovdje na ovome savreno prekrasnom mjestu sa svima vama savreno prekrasnim enicama.
Priekao je jedan asak. ula sam kako su se iza nas otvorila vrata s mreom, potom sam opet na
leima osjetila njegovu ruku, noktima je okrznuo moju kraljenicu. I ako ispod ove prostrane
bijele koulje nema ba nita, ree mi tiho na uho, pa i to je savreno prekrasno.
Flora je krenula k ocu skupljenih ruica u kojima je uhvatila jednu krijesnicu i mi smo se
oboje okrenuli i pogledali ih. Nagnuo se nad nju, spustio ruku na njezinu glavicu, a zatim je
pogledao nas dvoje.
Mladi je iznenada provukao ruku pod moju ruku i nasmijao se. Upravo sam vau dadilju
pozvao da izaemo. Neto sasvim bezazleno. U kino i na sladoled, sok. Imate li to protiv?
Pribliio nam se. Nemam, ree on. Ona bi trebala izlaziti u kino i na sok, rekao je.
Povukao je mladia za rukav koulje, odmiui ga od mene. Ali ne s tobom. Pogledao me. On
ti je, zna, tip kojeg bi neke tvoje kolske kolegice mogle nazvati Macduffom.
Mladi se nasmijao, snano, duboko, grleno, pa rekao: Ovo je neto novo. Flora se stvorila
uz moja koljena, podizala je ruke prema meni. Odmaknula sam se od njih dvojice i sagnula se pa
je podignula na ruke. Odmah mi je spustila glavu na rame.
Pogledala sam joj oca preko glave i kao da mi na to odgovara, on ponovno uzme mladia za
ruku pa ree: Hajdemo jesti. ovjek je malo posrnuo na travnjaku, doviknuo nam: Laku no,
djevojice, i oni produie prema autu. Sjeo je na mjesto vozaa, a onda je Florin otac zatvorio
vrata automobila i opet se okrenuo prema nama. Prolazei pokraj Daisy njeno joj je dodirnuo
glavu, kao da joj udjeljuje blagoslov, zatim je stavio ruku preko mog ramena, nagnuo se i poljubio
kerinu kosu. Laku no, srce, rekao je, kao da to inae ini svake noi. Osjetila sam miris
alkohola u njegovu dahu. Flora mi je stidljivo zagnjurila glavu u rame. Uspravljajui se okrenuo
se i utisnuo mi lagan poljubac u elo, moje su usne pritom ostale tek neznatno udaljene od krhke
koe njegova vrata. Blag miris losiona za kou nakon brijanja, ili lovorove vodice. Dodirnuo mi
je kosu odostraga, jo vlanu od tuiranja i podigao mi pregrt kose s vrata. Odjednom sam
osjetila kako se silno odupirem elji da mu naslonim glavu u dlan. Samo sam to eljela. Ali bila
sam svjesna da Macduff promatra, moda i vrlja neto u svoj notesi. Bila sam svjesna i Daisy, i
Flore u svom naruju. Ispriavam se, apnuo je. Podigao je punu aku moje kose u zrak, a zatim
je pustio da mu se prospe kroz prste i, dohvativi tek posljednje vlasi, prinio ih usnama. Zatim se
opet okrenuo prema automobilu.
Glave zagnjurene u moje rame Flora je iznenada ispruila ruku i stavila je preko mog srca,
kao da je osjetila promjenu ritma u kojem je kucalo. Daisy se okrenula i promatrala kako
automobil odlazi, uzvraajui Macduffu njegov mali pozdrav koji je dobacio miganjem prstiju
dok je prolazio pokraj nas. Onda se opet okrenula meni. Pruila sam joj ruku. Hajdemo staviti
Floru u krevet. I bila sam joj zahvalna za onu vrstinu koju je svojim stiskom prenijela na mene.
Naili smo na Anu odmah im smo ule unutra. Imala je na sebi opet crnu suknju i bluzu bez
rukava, sada je oko vrata samodopadno svezala jedan od rubaca Florine majke. Preko ruke je
imala torbicu, rekla je: Bonsoir, i ja sam morala ispruiti ruku i dodirnuti je da bih je zaustavila.
Koa joj je bila hladna.
Odlazite? upitala sam. Imala je jae namazana usta i oi nego to sam bila naviknuta vidjeti
na njoj, osjetila sam i miris Chanela Florine majke.
Imam dogovor za veeru, rekla je ne zaustavljajui se. Vratit u se poslije. U ruci je
imala kljueve auta i malo ih je podigla u zrak, pustila ih da zazveckaju. Ti si dadilja, rekla je i
prola kroz vrata s mreom.
Bok, Ana, rekla je Flora u mirisom natopljeni zrak. Zatim i meni: Ana je otila.
Nestala je, rekla sam.
Nazvala sam roditelje i rekla im da u ostati ovdje malo dulje, a oni su predloili da e doi
74
po Daisy ako bismo se zadrale dulje od deset sati. Daisy je iskrivila lice kad sam joj to rekla, ali
zagrlila sam je i rekla joj neka se ne brine o tome. Ta koliko bi kasno mogli doi?
Neko smo vrijeme itale Flori, zatim smo se jo malo igrale s njom na sagu. Kad je napokon
zaspala, Daisy i ja otile smo u kuhinju i poastile se krekerima i tapiima od celera, tvrdo
kuhanim jajima, kiselim krastaviima, panjolskim maslinama i arko crvenim vinjama u
sirupu. Oprale smo posue koliko ga je ondje bilo i sve pospremile, a zatim sam nam objema
napravila tople sendvie od sira. Televizor je bio u velikoj sobi pa smo tamo ponijele veeru. Ali
Macduff je ostavio otvorenu putnu torbu od debele koe na krevetu - par hlaa je visio preko
naslona stolca - i premda sam na podu pred televizorom rairila runik na koji smo odloile
tanjure i ondje jele sendvie, nijedna se od nas nije osjeala dovoljno ugodno da bismo tu ostale.
Tako sam uzela jednu deku iz Florina ormara i rasprostrla je preko cijeloga konog kaua u
dnevnoj sobi pa rekla Daisy da nakratko prilegne. Ja sam sjela na pod pokraj nje i dala joj da mi
uplee i rasplee kosu sve dok njezini pokreti nisu postali sve krai i dok joj se ruke nisu umirile.
Prekriila sam ruke preko podignutih koljena, spustila na njih glavu i ekala.
Zamiljala sam tisuu razliitih prizora. Ana bi dola kui prva i ja bih jednostavno nazvala
oca da doe po nas. Macduffov bi se auto zaustavio na kolnom prilazu i on i Florin otac bi uli, a
ja bih im rekla: Samo da nazovem kui, pa bih probudila Daisy i priekala vani na trijemu
ispred kue. Macduff bi nestao i Ana bi nestala, a kako Daisy i Flora spavaju, mi bismo sjeli
zajedno, on i ja, i on bi mi zavukao ruku pod kosu, a ja bih spustila glavu unazad na njegov dlan.
Njegovi slikarski prsti nali bi se na gumbima moje koulje. Koliko u jo godina zaraditi zbog
ovoga, upitao bi on, a Daisy bi rekla, ne znam. Koliko ih jo elite, i on i Daisy bi, poput
sudionika u zavjeri, jednostavno rekli Jo, pa prepolovili meu zubima aspirin. Jo mnogo,
mnogo godina, godina debelih poput boje to se nanosi slikarskim noiem. Jo.
Najprije sam ula zvuk automobila, kotae na ljunku, zatim sam vidjela kako se pod
snopovima prednjih automobilskih svjetala u kuhinji utonuloj u mrak izmjenjuju razliite sjene.
Ustala sam s poda i sjela na kau uz Daisyna stopala. Prekrila sam rukom njezine ruiaste cipele.
Zatim sam zaula glasove dvojice mukaraca. Bila sam zahvalna to to nije Ana. Ali onda su
zautjeli i samo je Macduff uao kroz vrata s mreom. Jedna mu je ruka bila u depu i kao
sluajno se iznenadio kad me ugledao, mene i Daisy to je spavala pokraj mene, kao da nije
oekivao da e nas vidjeti, ali kao da je trebao oekivati. Uao je u sobu i sjeo u jedan od bijelih
stolaca nasuprot nama kao da ga je netom napustio. Otiao je u atelje, apnuo je. Ja bih trebao
rei Ani da je on ondje.
Rekla sam mu da je Ana otila van na veeru. Ne znam kad e se vratiti.
A-joj. Namrtio se i napuio usne. Zatim se nagnuo prema meni. Ti bi mogla otii onamo
umjesto nje , proaptao je, uzdignutih tamnih obrva. To bi ga moglo odueviti. Bio je i
suzdrljiv i vragoljast, smijeio mi se kao da mi je na licu prepoznao neke ostatke mojih nedavnih
snova. Njegovo je pak lice bilo mrano i zgodno, kakvo bi mogao imati lik Sotone u kakvu stripu.
Spustila sam glavu. to je u svemu najvanije, znala sam, mogla sam to. Mogla sam otii onamo,
gotovo sam to i eljela, prijei mrani puteljak i onaj prag i bojom umrljan pod, dok Daisy i Flora
spavaju, Macduff je tu unutra sa svojom malom biljenicom, pronai ga na onom krevetu ili onim
mrtvakim nosilima u kutu njegova ateljea. Preurediti svijet prema svom ukusu, prema mojim
vlastitim snovima, iz moje glave biti bolja u tome ak i od njega.
Ustala sam - Macduffove su me oi slijedile, s oekivanjem, pomislila sam - i rekla da u
samo nazvati kui da dou po mene. Kimnuo je. Kad sam se vratila od telefona u hodniku,
zapalio je cigaretu i promatrao Daisy kako spava na kauu. Htjela sam se nadviti nad nju, no on
ree: Oh, zar je mora probuditi?
Moj otac e doi, rekla sam, a on odmahne rukom. Priekaj samo nekoliko minuta. Ne
sjeam se kad sam posljednji put vidio dijete da ovako spava. Nagnuo se naprijed, rukom
podboio bradu, cigareta mu je gorjela. Sjena njegove brade postajala je sve zagasitija, zbog nje
se inilo da su mu i kosa i oi jo tamniji. Tako nevino, rekao je. Ponovno sam sjela pokraj nje,
nesigurna postupam li ispravno to mu doputam da je ovako promatra, ali nekoliko sekundi
poslije povukao je dim i miui cigaretu meu prstima upitao: Spava li on ondje, u ateljeu?
Slegnula sam ramenima. Mislim da zna odrijemati rekoh. Tijekom dana.
Nasmijao se kroz nos. Koliko vremena provodi ondje? upitao je. Mislim, bilo kojeg
75
dana?
Slegnula sam ramenima. Ne znam, rekla sam. Mnogo.
Kimnuo je, dotaknuo prstom vrak svoga otmjenog nosa. A koliko pije? upitao je.
Ponovno sam slegnula ramenima. Ne znam, odgovorila sam. Ja sam na plai po cijeli dan.
S Florom.
On kimne. Flora, ree i razmiljajui potapa obraz. Provodi li mnogo vremena s Florom,
to misli? Mislim, kad ti nisi ovdje, kad je ti ne uva.
Odmahnula sam glavom. Ne znam, rekla sam jo jednom.
Prekriio je noge, zavukao jednu ruku pod lakat. to misli, to ga je to spopalo, nastavio
je, da na kraju ima dijete, u ovoj dobi? Opet sam slegnula ramenima, a on ree, umjesto mene,
izgovarajui rijei zajedno, oiju irom otvorenih dok me oponaao: Ne zna. Nagnuo se nad
iroki stoli izmeu nas, stresao cigaretu odmahujui glavom: Ne znam ni ja.
Zaokruio je pogledom po sobi. etiri ene i sam Bog zna koliko djevojaka i napokon, u
sedamdesetoj, ima dijete. Pogled mu je pao na sliku ene. Razgledao ju je s njenou, kao da je
prepoznatljivi portret nekoga koga poznaje. ene i djevojke, to mogu shvatiti. On voli ene.
Uistinu. ene svih oblika i veliina. Okrznuo me pogledom. Nezasitno. Mislim da bez njih ne bi
mogao slikati, zna, bez svoga svakodnevnog obroka. Pogled mu se vratio na sliku. Ali dijete, u
sedamdesetoj? Nakon to je svim onim tipovima to izvode pobaaje pomogao da zavre studij
medicine. Nasmijao se dubokim, grlenim glasom pa me pogledao i prinio prste usnama.
Oprosti, rekao je. Opet je zamahnuo prstima ispred usta. Samo me zaustavi kad postanem
neugodan. Glavom je pokazao prema zidu. to misli o njegovim slikama? Uperio je u mene
ona dva prsta kojima je drao cigaretu, poput pitolja. I nemoj rei da ne zna. Ovo je pitanje o
osobnom miljenju.
Njegova je unatrag zalizana kosa poela pomalo padati, preko visoka ela i krupnih sanjivih
oiju. Napregnuto sam oslukivala zvukove oeva auta.
Mislim da ih ne razumijem, rekla sam.
Ne sviaju ti se. Preao je preko mojih rijei. Tako ljudi uvijek kau kad im se ne sviaju.
To je u redu. Povukao je jo jedan dim iz cigarete i pogledao me kroz dim. Ono to doista elim
doznati je to on misli o njima, u dananje vrijeme.
Slegnula sam ramenima, i dalje drei ruku na Daisynim cipelama. Nisam opet htjela rei da
ne znam.
Nagnuo se naprijed, obraza naslonjena na zapee, kao da izmjenjujemo tajne u koli.
Mislim da ga obuzima neki oaj, da budem iskren, proaptao je. Mislim da je zbog toga i
odluio imati dijete. Mislim da je poeo shvaati da njegov rad nee potrajati, ne onako kako je
mislio da e potrajati. Pogledao me, pomalo umiljeno, malo preponosan na vlastite spoznaje.
Podsjetio me na one traerice iz kole, na one sitne, neugledne ili predebele i pritave cure, ak i
one inae zgodne, ali tupe - na sve njih koje su ukale iza dlanova, iza mojih lea. Mislim da je
izgubio vjeru u sebe, nastavio je. Mislim da je moda razmislio o svojoj karijeri, o tih pedeset
godina rada, i shvatio da je sve reeno, da je sve uglavnom napravljeno - i da nije dovoljno dobro.
Da nee potrajati. Podigao je obrve, gotovo ushien. I tako je, iz oaja, odluio imati dijete.
Ponovno je kvrcnuo cigaretu i stresao pepeo u pepeljaru. Pa, barem je to neto. Dijete. ak i ako
umjetnost na kraju ispadne bezvrijedna, uvijek moe rei, no, eto, tu je dijete.
Prisjetila sam se u asu uredne spavae sobe tete Peg i tetka Jacka, one visoke postelje s
vrsto zategnutim prekrivaem, samilosnih oiju Presvetog Srca. On jo slika, rekla sam tiho.
Macduff je zakiljio prema meni kroz dim. Da, ree. I pije kao smuk. I troi slukinju dok
mu je prekrasna mlada ena Bog zna gdje. Ne misli li da je to oaj?
Othrvala sam se elji da velim, ne znam. Umjesto toga rekoh: Jednom mi je dao jedan svoj
crte. Jedan maleni. Moji roditelji su ga dali uokviriti. ovjek koji je izradio okvir ponudio im je
za njega stotinu dolara.
Zasmijuljio se. Vjerojatno su ih trebali uzeti, rekao je pa opet stao mahati prstima pred
licem. Ne, zloest sam. Tko zna to e se dogoditi. Mnogi veliki umjetnici umru nepoznati, zar
ne? Moda sada i jest slabo traen. Cijene e mu vjerojatno znatno porasti kad umre.
Bilo je tiho jedan asak i ula sam Daisyno tiho disanje. Zamiljala sam da ujem i Floru u
njezinu krevetiu, kako tiho die. Piete li neto o njemu? upitala sam.
76
Sada su njegove tamne oi bljesnule. Piem, odgovorio je pomalo kruto, otirui neto s
nogavice. Poeo sam to kao lanak, ali sad ne znam to u s time. Ako umre u idue dvije, tri
godine, bit e to ivotopis. Bude li se drao do devedesete, morat u ga pretvoriti u roman. Opet
se nasmijao onim dubokim, grlenim smijehom. Kako bilo, mislim da sam mu ja posljednja
prilika da ispadne kao velikan.
ula sam zvuk automobila na kolnom prilazu i pola u kuhinju uvjeriti se da je to otac, a ne
Ana. Bio je on i ja sam mu mahnula kroz staklo pa se vratila u dnevnu sobu po Daisy. Bila je
oputena, znojava, tea nego da je budna, a na moje veliko iznenaenje Macduff mi je pohrlio u
pomo, njeno joj pomiui ruku na moje rame, i proaptao: Dri je? dok sam je podizala da
bih je bolje uhvatila. Poloio je vrkove prstiju straga na list njezine noge koja se klatila preko
mog boka, pogladio je po koi i rekao: Uuu, strana modrica. Pogledala sam preko njezina
ramena modricu koja se irila na koi od bijela glenja navie. Znala sam da nije bila ondje tog
poslijepodneva.
Otvorio mi je vrata s mreom i podigao torbu za plau s trijema pa je ponio niza stube do
oeva auta. Otvorio je stranja vrata i pozdravio mog oca: Dobra veer, gospodine, kao
sjemenitarac koji me vodi na kolski ples, i dok sam ulazila u auto s Daisy i smjetala je u krilu,
pridravao me rukom tik ispod lakta. Otvorio je vrata prtljanika i stavio unutra torbu za plau pa
zatim zatvorio moja vrata.
Nagnuo se kroz prozor, licem tik do mojega. Drago mi je to sam te upoznao, rekao mi je, a
mom ocu Imate krasnu ker. Otac se, umoran, pod priguenim svjetlom upravljake ploe, u
svijetloj vjetrovci prebaenoj preko pidame, nagnuo prema upravljau i rekao: Hvala,
zadovoljan, zbunjen i nesiguran, oito, koji bi izraz lica bilo prikladno pokazati.
Dok smo izlazili natrake, rekla sam mu preko Daisyne glave: ovjek koji pie lanak o
Florinu ocu.
"Novinar ree moj otac, sav pod dojmom - zbog krugova u kojima sam se kretala - a nakon
kraeg razmiljanja nastavi, Nadam se da nisi unutra bila sama s njim. Pogledala sam ga kao da
mu elim rei: Ma daj, molim te, i rekla da nisam, da su se svi upravo vratili s veere.
Evo i velikana glavom, objavio je otac. Okrenula sam se i ugledala Florina oca koji je
stajao na vratima ateljea, njegov mraan obris s jednom rukom podignutom i oslonjenom o
dovratak, s drugom u depu. Macduff je lijeno poao prema njemu. Pomislila sam da bih trebala
rei svome jadnom ocu, Moj Horacije, ima vie stvari na zemlji i na nebesima nego to se sanja u
vaoj filozofiji, no umjesto toga spustila sam usne na Daisynu otru kosu. Za dan, dva, najmanje
najvie znala sam da u morati rei nekome, majci, ocu, moda i samom dr. Kaufmanu, i ve sam
osjeala da je gubim, da mi je oduzimaju iz ruku.
Idueg me jutra probudilo nabijanje iz dvorita uz kuu Moranovih. Kad smo proli pokraj
njihove kue na putu prema Red Roveru, Petey se sjurio niz prilaz i pitao me kad emo doi kui.
Kao i obino, u vrijeme veere. Bio je bez majice, teko je disao, inilo se da su mu oi bile
krupnije, pa ak i svjetlije, u njima samo ono njemu svojstveno uzbuenje. Ali nemoj podivljati
ako zakasnimo, upozorila sam ga.
Iznenada mi je jednom rukom zgrabio prste, a drugom zapee. Doi malo ovamo, rekao je
meni, a zatim se obratio Daisy: Priekaj malo ovdje, i poeo me vui uz kolni prilaz. Rekla sam
Daisy preko ramena da u se odmah vratiti. Slegnula je ramenima i sjela u travu prekrienih
nogu. Danas je, moda zbog one nepopustljive enje za domom, pristala odjenuti kompleti sa
suknjom kotskog uzorka koji joj je majka kupila, i kako je sjela, dio oko ramena rastvorio se
poput cvijeta. Na kolnom prilazu Moranovih bio je parkiran dugaak evrolet, a kad smo mu
prili blie, vidjela sam da onaj mladi policajac, opet bez majice, stoji iznad nogara za piljenje i
premjerava nekoliko komada drva. Tony mu je sjedio uz noge, s ekiem i drugim komadom
drveta u krilu. Svuda oko njih bilo je piljevine i mirisa svjee borovine.
Mogu joj pokazati? ree Petey, a policajac se nasmijei. Je li to ona? upitao je. Ona koja
voli zeie? Petey je trznuo glavom unatrag i rekao: Ne, kao da bi takvo to trebalo biti oito.
Ona ivi u susjednoj kui, to je trebalo biti jo oitije. Ono je Daisy, ree on.
Oh da, Daisy, rekao je policajac i potvrdio kimajui. Palo mi je na um da sam ga vidjela u
selu, u odori, bio je ovdje nov, od ovog ljeta. irokih ramena, miiav, sasvim kratko oian,
sitnih oiju. Jedno posve vedro lice. Predstavila sam se, a on je rekao: Ah, da, upoznao sam tvog
77
oca, uto je Petey podigao malu drvenu kutiju i stao mi je gurati u ruke.
Pogledaj ovo, rekao je. Upravo smo je napravili. Napravit emo ih tri.
Bila je to, brzo sam zakljuila, prvorazredna zamka za zeeve s vratacima na arkama i dva
prozoria od iane mree sprijeda i straga te malim zasunom koji se njihao s gornje strane. Ja
u postaviti jednu, govorio je Petey bez daha. I Tony e postaviti jednu, i cure e postaviti
jednu. Porazmjestit emo ih na razliita mjesta i tako emo poveati mogunosti da ih ulovimo.
Policajac je ispruio ruku i pogladio Peteya po glavi. Odjednom je izgledalo kao da se
zasramio, kao da mu je pomalo neugodno to uje da netko s toliko oduevljenja ponavlja
njegove rijei. Koliko sam ja shvatio, ree on, nitko nee drati zeeve. Samo e ih pokazati.
Petey je kimnuo. Da, samo joj hou pokazati.
Za njezin roendan, dodao je policajac i ja vidjeh kako mi je Petey dobacio pogled
ispitujui hou li razotkriti njegovu la. Daisyn je roendan, kao i moj, bio u travnju. Potvrdio je
kimnuvi: Da, i hitro se sagnuo pod policajevu ruku da podigne neiskoriteni komadi iane
mree. Vidi? ree mi i podigne mreu pred oi. Sad moemo vidjeti kroz prozori. Vidjeti je
li zbilja unutra.
Dodirnula sam icu. Dobra ideja, rekla sam, a policajac se nasmijao i lupnuo Peteya po
ramenu. Isto onako bez majica, dva su djeaka mogla biti i njegovi sinovi. Pravog Casanovu
imamo ree on osmjehnuvi mi se. to god dama njegova srca poeli, to dama njegova srca i
dobije. Petey je ponovno spustio glavu, a Tony se zacerekao pa stao umetati komadi mree u
dasku u svom krilu. Hej, nemoj se smijati rekao je policajac. Prava je umjetnost znati usreiti
svoju djevojku. Zatim se sagnuo i pokazao Tonyju gdje da stavi avli, polako vodei njegovu
ruku do pravog mjesta. Pomislila sam na odbaenu narukvicu.
Pokraj nas je stajala kua sva u tiini, veina je prozorskih kapaka bila sputena. Zakljuila
sam da je policajac zacijelo stigao rano danas ujutro i donio sav ovaj materijal. ula sam
nabijanje ekia jo dugo prije nego to sam ustala. Ili je moda bio ovdje cijelu no, a zamke za
zeeve su mu bile samo izgovor da se zadri ovo trono imanje, ovi odrpani klinci, sve je to za
njega bilo potpuno preobraeno jer je tu bila dama njegova srca, koja je spavala iza jedne od onih
iskrivljenih aluzina.
Moram ii, rekoh Peteyu, a on me opet zgrabi za ruku i ree Nemoj nita rei.
Nasmijeila sam mu se, i policajcu iza njega. Tvoja je tajna kod mene sigurna, rekla sam.
Pronala sam Daisy na travi u podnoju kolnog prilaza gdje sam je i bila ostavila. Garbage,
prugasti maak lutalica, kruio je oko nje, trljajui se o njezina lea i koljeno, predui dok mu je
Daisy rukom prelazila cijelom duinom lea sve do vrka repa. Zastao bi uz njezinu cipelu, kao
to je to i Curly inio, i protrljao
o nju eljust. unula sam pokraj nje i poeala ga iza uha. to bi ti uinila kad bi dola u
raj, upitala je Daisy, i vidjela da ondje nema kunih ljubimaca, da nema pasa ni maaka niti bilo
ega?
Ustala sam, ispruila ruku da bih i nju povukla na noge. Jako bi se pobunila, rekoh. Otila
bih glavnom strieku i rekla mu da u, ako ne pusti unutra pse, otii na ono drugo mjesto i vidjeti
to se tamo nudi. Nasmijala se nateui prema gore struk velike suknjice, namjetajui bluzicu, s
osjeajem nelagode u svojoj novoj odjei. Ali ima ondje kunih ljubimaca , rekla sam. Sv.
Franjo se pobrinuo za to jo davno.
Bilo je prekrasno jutro, vjetrovito i vedro, oblaci su se kretali nebom toliko brzo da se inilo
kao da ih promatra iz vlaka. Tog smo jutra preskoili obvezu s Red Roverom jer se dr. Kaufman
vratio iz grada, pa sam povela kotske terijere u etnju dulju nego inae, sve do plae Main
Beach, gdje je ve vijorila crna zastava, zatim natrag do plae Coast Guard gdje su se mogli
istrati, iako su kad smo stigli onamo bili ve tako umorni da su nam jednostavno sjeli uz noge,
zadahtani, s isplaenim ruiastim jezicima koji su im gotovo svijetlili na crnim licima. Naslonile
smo se na elinu ogradu na gornjem dijelu parkiralita. Valovi su bili golemi i nesumnjivo
opasni, nailazili su jedan za drugim, razbijali se snani i buni u rasprenoj izmaglici. Daisy mi je
polako prila blie i prihvatila mi ruku dok smo promatrale prizor. Razgovarale smo o rubu
svijeta, onakvom kakva ga vidimo jutros, o tome kako bi bilo biti na nekom brodu i promatrati
obzor to se udaljuje, gledati ga tako dugo koliko je potrebno da nam se pred oima ukae druga
obala, druga obala na koju se isto tako s treskom obruavaju valovi, zapjenjena se voda pretae
78
preko ala, na crti to razdvaja kopno i more jednakoj i nasuprotnoj onoj na kojoj stojimo, crti
nevidljivoj ali ne i izmiljenoj, negdje gdje netko i nas moda trai pogledom (ili barem terijere,
rekla sam, jer oni su ondje i roeni), mae nam rupcem s terase za promatranje brodova na moru
ili neke kule u daljini i pozdravlja nas Hej, hej.
Mahnula sam, i Daisy je podigla ruku pa mahnula. Naslonjena na ogradu parkiralita gledala
sam dolje na Daisyne cipele i, pokazujui u njih prstom, rekla sam joj: Sad su potpuno plave. I
ona ih je pogledala. Kao da su pale s neba, rekoh.
Nasmijala se. Nisu ba tako plave.
Vidjela sam u njihovim draguljima odraz oblaka to su promicali nebom. Zbilja, rekla sam.
Istina je. Sasvim su plave. Moda to znai da e sad poletjeti.
Kod Richardsonovih, gdje su se vrtovi razbujali prepuni rose i ljetnog cvijea, predale smo
terijere slukinji na stranjim vratima, i uto zaule glas gospoe Richardson: Reci im neka uu.
Slukinja je ire otvorila vrata i rukom nam pokazala daje posluamo, one dvije uzice jo su joj
bile u rukama, a Rupert i Angus su poskoili kad smo uli, kao da slave (premda pomalo umorno)
na povratak. Bile smo u maloj sobi odmah do kuhinje, na suprotnom smo kraju sobe ugledale
gospou Richardson u dugakom ogrtau, sa alicom za aj u ruci, upravo je u irokom luku
krenula van. Pole smo za njom. Kuhinja je bila dugaka i uska, najvea koju sam a svakako i
Daisyikad vidjela. Izlazei s desne smo strane vidjele maleni staklenik za bilje, sav u staklu,
prepun biljaka u loniima, a gospodin i gospoa Richardson su ovdje dorukovali za staklom
prekrivenim stolom na sredini kojeg je bila postavljena krasna zdjela s ruama. On je na sebi
imao haljetak s ovratnikom od satena, a ona je bila u bijelom ogrtau ukraenom, sad sam to
vidjela, vezenim granicama proljetnog cvijea, koji je svezala u dvostruki vor tik ispod
pozamana poprsja, oito jo uvren neim nalik na vrst konopac.
Djevojke, izgledate kao da vas je vjetar potpuno propuhao, rekla je i izvukla jedan stolac od
lijevana eljeza pa se vratila na svoje mjesto. Morate popiti malo aja.
Sagnula se i dala psima nekoliko komadia prepeenca namazana maslacem, cijelo nam
vrijeme govorei kako oni jutros nisu igrali golf zbog vjetra, ve da su umjesto toga ostali dulje u
krevetu, pa smo ih zato i uhvatili da ovako kasno prijepodne besposleno uivaju. Psi su pozorno
sjedili pokraj nje, gledajui gore u nju, iekujui jo kruha, a kad im vie nije pristizao, obojica
su se okrenula i ponovno dogegala do mene, pa mi se uz muklo lupkanje debeljukastih repica
smjestili tik uz noge.
Ah, uzviknula je gospoa Richardson upravo kad je slukinja donijela aj za Daisy i mene.
Ma pogledajte ovo! Sirota se slukinja hitro ispravila, spremna, kako se inilo, na uvrede. Ali
gospoa Richardson je govorila o psima. Slomit ete mi srce, deki, rekla je i nagnula se da ih
vidi pod stolom. Pogledala me odozdo ispod svojih kratkih prosijedih iaka. U tebi ima neega
arobnog, ree ona. Sigurno.
Oni samo imaju dobar ukus, rekao je njezin mu i zatim smjesta usisao usnice pod brkove,
kao da je poelio da uope nije ni progovorio. Jo onako nagnuta, ona je svoj prodoran pogled
okrenula prema njemu, s onim velikim licem isturenim prema naprijed. inilo se kao da ga
procjenjuje u jednoj sekundi, s njenou ali vrlo pomno, a zatim je rekla: Oh, ti jedan
staromodni starce, pa se okrenula meni. Sad se zbog tebe sirota djevojka zacrvenjela.
Nisam se zacrvenjela, sve do tog trenutka, jer mi je upravo u tom trenutku sinulo daje
gospodin Richardson vjerojatno malo mlai od Fiorina oca. A prije samo kraeg vremena ovaj je
bucmasti i smijean par ljekario u krevetu dulje nego obino, sve do sedam sati.
Sad je gospoa Richardson uinila kretnju rukom preko stola i rekla ozbiljnijim glasom:
elim razgovarati s tvojim ocem o njegovim dalijama. Prekrasne su. Ve nam je ulo u naviku da
gotovo svakog poslijepodneva proemo pokraj vae kue - doista me zadivljuju. Muu je rekla:
Nije li tako? Na to je on otpovrnuo: O, da, i ponudio Daisy pogaicu s borovnicama, koju je
ona stidljivo prihvatila. ak sam jednom ili dvaput pokucala na vaa vrata, ali nikog nije bilo
kod kue. Kad bih ga mogla pronai?
Rekla sam joj da tata i mama rade u Riverheadu i da se obino ne vraaju prije sedam sati.
Dakako, rekla sam, tu su tijekom vikenda. Nagnula se unatrag, kao da joj ovaj podatak nije bio po
volji. Vikendima smo tako zauzeti oko gostiju, rekla je. Inae prolazimo pokraj vae kue u
otprilike pola pet, pet, kad izvodimo pse u etnju, bi li u to vrijeme mogao biti kod kue?
79
Naas sam se zapitala, nisam li bila dovoljno jasna (Djevojicu zaista treba nauiti da govori
glasnije). Ponovila sam joj da radi u Riverheadu. I on i mama. Obino se ne vraaju prije sedam.
Uspravila se, ni ovaj joj podatak nije bio po volji, gutnula je aja. Razmiljajui o ovome, ona
ree: Eto, ne bih htjela odvie poremetiti red psima, moda emo se jednostavno provesti autom
pokraj vas jedne veeri. Hoe li to biti u redu?
Rekla sam da u to spomenuti roditeljima, sigurna sam da e biti u redu.
Njezine su se oi malo stisnule i ugledala sam kako je ponovno pogledom okrznula pse koji
su jo stajali uz moja stopala. Neka joj je misao preletjela licem, neto zbog ega su joj se vrsto
zategnula usta. Moda bih najprije trebala nazvati, rekla je. Da budem sigurna da nikome ne
smetam.
Ja sam gutnula svog aja. Molim vas, rekla sam. I zaula kako se njezin mu nasmijao,
tihim smijehom kao da ga ovo zabavlja. Pruio mi je tanjur. Uzmi pogaicu, rekao je.
Kad smo popile aj, gospoa Richardson je ustala i upitala nas hoemo li razgledati kuu.
Upravo sam htjela odbiti kadli Daisy ree: Oh, da, pa doda, kad smo je svi pogledali, pomalo
preplaeno (vjerujem da je to bio njezin najglasniji odgovor koji sam ikad ula), Molim vas.
Bila je to velika i krasna kua, vrlo muevna, vrlo britanska, s mnogo koe i vunenih
pokrivaa kockasta kotskog uzorka, s tekim namjetajem od mahagonija iznimnih zaobljenih
linija, vrlo nalik na slike u tamnim okvirima na zidovima gospoe Richardson s prikazima lova na
lisice i cotswoldskih sela. Ispod mirisa rua - a u svakoj je sobi bila posuda s krasnim ruama -
lebdio je jasno zamjetan zadah starih ljudi. Zaguljivost u zraku koja nije imala nikakve veze s
time koliko je besprijekorno ista kua (jedna je ena brisala prainu, druga je prala kuhinjski
pod), neki neugodan, otuan ljudski zadah, zadah smrti i ljudskog mesa i kose, noene odjee,
predmeta koji su odvie dugo stajali u neijim rukama. Daisy je koraala kroz sobe - a gospoa
Richardson nam je pokazivala samo knjinicu i radnu sobu, blagovaonicu i dnevnu sobu -
otvorenih usta i podignute brade, pogleda uprta uvis, kao da smo u zvjezdarnici. Njezino se
posvemanje strahopotovanje, meutim, dojmilo gospoe Richardson, i ona je s laganim
uivanjem poela promatrati Daisy dok smo prolazile kroz svaku sobu, a zatim i zastajkivati s
njom. U knjinici se zaustavila da bi pokazala Daisy izblijedjeli primjerak arobnjaka iz Oza i
primjerak Vjetra u vrbama. U radnoj su se sobi zadrale kod broda u boci njezina mua i para
titnika za vrata u obliku kotskih terijera od lijevana eljeza, koji su, dakako, bili upadljivo slini
Angusu i Rupertu. U dnevnoj je sobi podignula s kamina maleni, okrugao srebrni okvir i rekla:
A ovo je moj mali djeak. Daisy je pristojno pogledom istraivala okvir koji joj je gospoa
Richardson spustila: staromodno lice djeaka u odijelu s mornarskim ovratnikom, gledalo je u
fotoaparat srdano, pa i ozbiljno, elinoplavim oima kakve je imala i gospoa Richardson.
Daisy je bez razmiljanja (iznenaujue, barem za mene) spustila ruku na zapee gospoe
Richardson. Kako se zove? proaptala je.
Andrew, odgovorila je gospoa Richarson svojim sigurnim glasom. Andrew Thomas.
Vrlo je lijep, ree Daisy, kako je bila rekla i za vratne titnike i za maketu broda.
Gospoa Richardson se tiho nasmijala. Jest, bio je, rekla je. Hvala.
A onda je Daisy dodala, gledajui ravno u nju: Mislim da sam ga srela prije nego to sam se
rodila.
Gospoa Richardson je pomaknula fotografiju u stranu, kao da joj zaklanja pogled, i dobacila
Daisy jo jedan prodoran, ispitujui pogled. A zatim je rekla, mnogo ljubaznije nego to sam to
mogla oekivati prema nezadovoljnom izrazu njezina lica: Kako neobine rijei.
Daisy je povukla ruku sa zapea gospoe Richardson i slegnula ramenima, nimalo zbunjena.
Sjeam ga se, rekla je. Jedan je asak u prostoriji jedine zvukove proizvodio Rupert, ili Angus,
eui se, tresui ogrlicu.
Stavila sam ruku na Daisynu glavu. Trebale bismo poi, rekla sam, a gospoa Richardson,
vraajui fotografiju na kamin, ree, Oh, Boe. Bio bi mnogo stariji od tebe.
Zahvalila sam joj se na aju i ispriala se to sam prije bila nepristojna, uvjeravala sam je da
e mom ocu biti drago da doe u posjet. On je pravo vrelo podataka, o svojim dalijama, dodala
sam.
Osmjehnula se i povela nas do ulaznih vrata. Neto je njezine estine, njezine eljezne
vrstoe nekako omekalo. Rekla je: Sretna sam i samo kad hodam pokraj njih i divim im se.
80
Dok smo izlazile kroz vrata, podigla je Ruperta, ili Angusa, na ruke (zabjelasao se trbui,
zakoprcale se noice) i nogom sprijeila drugog psia da poe za nama. Drago mi je to smo se
vidjeli, rekla je, otpravljajui nas, ali je zatim, dok smo silazile niza stube, zazvala Daisy, i
zaista su mi prekrasne tvoje cipele. Pokazala je u nebo. Tako su lijepe plave boje.
Budui da sam ja u potpunosti bila odgovorna za to u kakvu e se svjetlu Daisy pokazati,
nisam o ovome rekla nita dok smo hodale prema Florinoj kui. Nisam joj htjela poeti oduzimati
to god sam je to nauila u ovih nekoliko proteklih dana. Jednom kad se vrati u Queens Village,
Bernadette i njezina braa obilno e to nadoknaditi. Samo sam je uzela za ruku dok smo koraale,
da mi je ne bi vjetar otpuhao, tako sam joj rekla. Skakutala je pokraj mene, kosa joj se kao u
valovima podizala i sputala prelijevajui se preko ramena. Cipele su joj, onako plave, moda
odraavale vedro nebo. Danas se osjea bolje , rekla sam oprezno, a ona je odgovorila, Da.
Rekla je da joj se strano svidjela kua gospoe Richardson, i one pogaice (koje su meni bile
prilino bljutave, pomalo stare) i ona soba sa svim onim prozorima gdje smo pili aj. Nije se
mogla odluiti, rekla je, eli li kad odraste uzgajati kotske terijere ili irske setere, na to sam ja
rekla, Da i ne spominjemo engleske setere i velke korgije to nije shvatila dok joj nisam
objasnila. Nije vano, rekla sam. Bit je u tome to su svi oni s druge strane oceana, s one
istovjetne nevidljive obale na drugoj strani.
Krenule smo do vrata uvareve ograde, a kad smo se nale u umi, vjetar kao da je malo
utihnuo, inilo se da tek uz lagani huk dodiruje vrkove drvea, ponegdje razdvajajui kronje i
proputajui kroz lie snopove suneva svjetla. Meu drveem se i opet mogao razlikovati zvuk
vjetra od zvukova oceana. U etnji smo planirale na dan: otii emo u selo i kupiti Flori zmaja, a
moda i - morala sam zaviriti u novanik - dovoljno bombona da ukrasimo jedno od trenjevih
stabala. Dat emo Flori ruak i staviti je na spavanje pa emo otii sa zmajem do plae i vidjeti
moemo li ga pustiti. Zamolit emo Anu, rekla sam, ili moda Florina oca (ovo su bili moji
osobni planovi) da nam da neke neupotrebljive ostatke platna pa emo ih svezati kao za rep.
Daisy je bezizraajna lica rekla: Rags ne bi volio da se posluimo njegovim repom.
Pogledala sam je odozgo i pozorno pratila kako se rascvjetava njezin predivan iroki osmijeh.
Gledala sam njezine sitne zubie i divlju kosu, uska ramena u prevelikoj kouljici kockasta
uzorka i kratke hlaice koje joj je kupila majka. Stisnula sam joj ruku. to u ja bez tebe, Daisy
Mae? upitala sam. to da radim kad ode kui?
Ne znam, rekla je, ali ja sam je podigla na ruke pa je prebacila preko ramena i njezine su
rijei prele u razdragano cianje. Bila je toliko laka negoli prole noi, premda osjetno
ivahnija. Potrala sam s njom preko ramena, puteljkom kroz drvee, a ona je glasom namjerno
pojaano isticala kako joj to poskakivanje sijee i prekida rijei. Samo e me se morati sjetiti,
rekla je.
Kad smo izale, osjetila sam olakanje vidjevi da nema Macduffova auta. U njegovu su
ateljeu bila upaljena svjetla, a pokrajnja vrata otvorena. Iako sam osjetila miris boje, nisam
zagledavala unutra, samo sam spustila Daisy na tlo i pustila je da hoda puteljkom posutim
ljunkom, koji su drobile njezine cipele, objavljujui mu tako da smo ovdje. Flora nije bila na
trijemu, odahnula sam to to vidim, ve unutra, u kuhinji s Anom, jela je itne pahuljice iz
zdjelice. Ana je sjedila pokraj nje, nagnuta tik uz nju, s oba lakta na stolu i govorila joj neto na
francuskome, kako mi se inilo, odvie umilno i djetinjasto. Pretvarala se isprva da nas ne
zamjeuje, i samo se uspravila na stolcu kad se sva ozarena nasmijala, toboe neemu to je Flora
rekla - iako Flora nije izustila ni rijei, ve se samo okrenula k Daisy sa licom u ispruenoj ruci -
i poljubila dijete u elo. Zatim je pogledala ravno u mene, osmjehujui se, kao da kae da je
spremna pobijediti me u mojoj vlastitoj igri, biti bolja dadilja od same dadilje. Dobro jutro,
rekla je. Odgurnula se sa stolca - bila je u plavoj odori, ali ju je rastvorila oko ovratnika, dovoljno
da pokae crtu meu prsima - pa pola prema kuhinjskom pultu, gdje je ve prije napunila djeju
boicu napitkom od voa. Mahnula je njome u zraku. Jesi edna, Flora?" upitala je, na
engleskome, a Flora isprui obje ruice. Crveni sok ", rekla je. Daj mi. Ana je u nekoliko
koraka prela kuhinju i dala joj boicu. Flora ju je zgrabila i tutnula u usta. Smijeei se, Ana je
poloila ruke na iroke bokove i okrenula se k meni kao da eli rei, to mi moe?
Slegnula sam ramenima, nisam htjela susresti njezin pogled. Ali Daisy je progovorila:
Njezina majka ne eli da pije iz boice."
81
Ana se namrgodila. Bila je pristala, pretpostavljam, s onom maslinastom puti i smeim
oima, ali sa svake strane usta urezale su joj se dvije crte duboke poput tamnih posjekotina. To
bez sumnje nisu bile bore od smijeha, nego brazde bijesa, nesree ili tuge. Sada su se jasno
isticale na njezinu licu. Njezina majka nije ovdje, ree ona Daisy povienim glasom. Okrenula
se meni, s rukama na bokovima, trznuvi glavom izazovno poput kakve namigue. Kad doe
ovamo, moe joj rei da dajem Flori boice. One bore jo su se vie produbile dok je hinila da
se smijei. A ja u njoj rei da si joj ukrala eir.
Na trenutak smo se gledale, a onda sam zabacila glavu i nasmijala se. Ne mogu rei da je to
bilo svjesno oponaanje naina na koji se smijao on, onoga njegova iskrenog smijeha, ali u svome
sam vlastitom glasu ula njegov odjek, a mislim da ga je moda ula i Ana. Odjek naeg
suuesnitva, zavjere koju ni ja nisam shvaala, ali koja je zasjenila, sad sam to uviala, i Anu i
mnogo toga drugog. Ja nisam bila niija suparnica. Oiju punih zabrinutosti Daisy se nasmijeila,
promatrajui me, a Flora je izvadila boicu iz usta pa se i ona nasmijala.
Primakla sam se stolu i podigla Floru iz njezina stolca. Proetat emo do sela, rekla sam i
iznijela Floru, i dalje prikovanu uz boicu, na trijem. Daisy nas je slijedila. Zato se ona tako
ljuti na tebe? upitala je dok sam stavljala Floru u kolica. Slegnula sam ramenima. To je zato
rekla sam, to izluujem Anu.
Daisy je asak razmiljala, gledajui prema platnenim stolcima. Zatim, kao da se prisjetila
njegovih rijei, ree: Ah, da.
Pogurala sam kolica niza stube na stranjim kotaiima pa na isti nain nastavila preko
poljunanog prilaza, Florine su noice bile ispruene u zrak, a glas joj je negdje iz dubine kolica,
ispod soka grimizne boje pjevuio i poskakivao. etnja do sela bila je podulja, i je li to bilo zbog
vjetra ili hodanja, na pola sam puta u Daisynu glasu zaula zadihanost. Uzela sam Floru iz kolica
i rekla Daisy da se popne u njih, zatim sam Floru posjela u njezino krilo i obje ih tako gurala.
Promatrajui odozgo dva para nogu malih djevojica uoila sam kako su, za razliku od Florinih
bucmastih i smeih koljena i listova, Daisyna ne samo mrava, nego i bez boje, unato tome to
smo onoliko vremena provele na suncu, kao da Noxzema nije izbijeljela samo njezine opekline od
sunca, nego i svaki trag prirodne boje. Zaustavila sam se i upitala Floru bi li htjela hodati, i tako
je neko vrijeme brzala pred nama, a ja sam nastavila gurati Daisy u kolicima. U jednom sam asu
pruila ruku dolje i dotaknula njezino elo, ali mi je odgurnula ruku. Rekla je da je samo umorna.
U maloj robnoj kui kupile smo zmaja, malo konopca i dovoljno lizalica i slatkia od slatkog
korijena u obliku vezica za cipele za ukraavanje jedne od alosnih treanja. Na odlasku sam
vidjela dr. Kaufmana koji je upravo izlazio iz samoposluivanja preko puta. U rukama mu je bila
smea vreica za namirnice, pokraj njega neka ena. Drala ga je objeruke za slobodnu ruku i
smijala se, oboje su se smijali. Imala je tamnocrvenu kosu, neto slino Red Roverovu krznu,
natapiranu i skupljenu u visoku krunu na tjemenu. Bila je onia i malo deblja, imala je na sebi
hlae do listova zlatne boje i zlatni gornji dio, crni demper prebaen preko ramena - toliko
razliita koliko ju je mogao pronai razliitu, pomislila sam, od njegove ene i njihove majke.
Izbrii sve i poni ispoetka. Iznenada sam se prisjetila kako sam onog ljeta kad sam bila njihova
dadilja, vidjela mreaste bijele tragove rastegnute koe na grudima gospoe Kaufman, poput crta
to ostaju na komadu zguvanog pa opet izravnatog papira. Koa je, dakako, ono to se opire,
odbija se predati: Daisyna modrica, Florino odrastanje, ruke njezina oca koje se pretvaraju u prah.
Moe ponovno zamiljati, ponovno sve imenovati, initi to god eli, ali tijelo je, nekako, ono
koje se ne da.
Zastala sam da bih stavila sve to smo kupile u koaru ispod kolica, priekala sam da zau za
ugao i odu na parkiralite, nadajui se da nas nee vidjeti, ali jedva smo izale iz sela, upravo sam
se bila zaustavila da pustim Daisy da sjedne u kolica jo malo kad je stao s autom kraj nas. Ona je
sjedila na mjestu suvozaa, smijeila nam se, a on se nagnuo preko njezina krila i pozvao me
imenom. Htio je neto rei, ali vjetar je jo puhao u snanim naletima i on podigne ruku pa ree,
Hej, ekaj malo, ugasi motor i izae iz auta. Optrao ga je odostraga pa njoj otvorio vrata. Izlazila
je sporo, kao da je na kraju dugog puta. Nosila je crne sandale s visokom petom, nokti na nogama
bili su joj nalakirani jarko crvenom bojom i cijelo nam se vrijeme osmjehivala, onaj crni demper
na njezinim ramenima i njezina zlatna odjea gotovo su bljetali na suncu.
Ovo je Jill, rekao je dr. Kaufman, a grudi su mu se nadigle koliko je bio ponosan na nju.
82
Upravo je stigla vlakom. Ovo je, ree on predstavljajui mi je, djevojka o kojoj sam ti priao,
Theresa. Ona e se brinuti o blizancima onog tjedna.
Jill je ispruila brino njegovanu ruku, zapee naikano narukvicama. Odjednom mi je
poela postavljati niz pitanja - veinom besmislenih: u koji ide razred, koji ti je najdrai predmet
i koje pjevae voli - kao da se osjea obveznom da na licu mjesta obavi sa mnom intervju. Bila
je namirisana parfemom i pretjerano naminkana, ali bila je zgodna, ve preplanula, sva u
laganim tonovima crvene, zlatne i crvenkastosmee boje. Dok je ona reetala mene, dr. Kaufman
je unuo na plonik da bi porazgovarao s Florom, koja mu je pokazivala narukvicu od slatkia
to sam joj kupila, a zatim je, jo u onom pognutom poloaju preusmjerio pozornost na Daisy, i
vidjela sam kako i ona prua svoju narukvicu od slatkia. Uzeo joj je ruku i pogledao je, zatim je
posegnuo prema njezinu vratu i na nj poloio prste, tek nakratko, kao da joj provjerava otkucaje
srca. Uspravio se i prekinuo Jill u razgovoru da bi je predstavio dvjema djevojicama. U kojem
si ti razredu? Jill je upitala Daisy. Koji ti je najdrai predmet?
Dr. Kaufman se okrenuo meni. Osjetila sam kako ne elim susresti njegov pogled.
Hoete li, cure, da vas povezem? tiho je upitao, kao da je ovo neto samo izmeu nas
dvoje. Odmahnula sam glavom. Ne, rekla sam. Ali hvala vam. Rekla sam mu da je ovo na
jutarnji izlet, koji ima svrhu da se Floru pripremi za spavanje.
Kimnuo je, stavio ruke na bokove, kao da razumije. Je li ona dobro? upitao je. Znala sam
da misli na Daisy.
Jest, dobro je, odgovorila sam. Vjetar mi je otpuhao kosu preko lica. Moda ju hvata mala
prehlada.
Namrtio se. Spomenula si ono to sam ti rekao? Njezinim roditeljima?
Pustila sam da vjetar prikrije moj da ili ne. im se vrati kui, rekoh.
inilo se da se ovime zadovoljio jer je pogledao u Jill, kojoj je ponestalo tema za razgovor s
dvjema djevojicama, pitanja koja bi im postavila. Hoemo li? rekla je. A zatim ree meni:
Drago mi je to smo imali priliku upoznati te.
Mahale smo im dok su odlazili, zatim smo Flora i ja neko vrijeme gurale Daisy, a onda je
Daisy meni pomogla gurati Floru. Kad smo stigle do kolnog prilaza, osjetila sam da vjetar slabi,
ba kao i jutros kad smo otile do uvareve ograde, stazicom kroz umu, i taj je osjeaj bio toliko
nalik uplovljavanju u luku da sam rekla Daisy i Flori, kako je moj otac uvijek govorio kad bi
pristajao amcem: Na obalu sve to se treba iskrcati.
On je na kolnom prilazu postavio nogare, poloio preko njih vrata, ali njemu nije bilo ni
traga.
Flora se ivahno iskoprcala iz kolica i Daisy mi uz osmijeh ree: Napokon kui. Curice su
htjele da najprije ukrasimo drvo pa smo odgurale kolica ravno preko trave, tono u sredinu
izmeu tri stabla, pod ono koje su one odabrale. Uzela sam s trijema prekriva za plau i
rasprostrla ga, a zatim su djevojice porazbacale po njemu slatkie od slatkog korijena i lizalice.
Otila sam u kuu po kare - dok sam ih vadila iz ladice stola, Ana je prola pokraj mene
pogledavajui mi preko ramena da vidi to to smjeram - zatim sam sjela s njima na prekriva pa
stala odmatati lizalice i vezati svaku komadiem uzice za zmaja. Jednu po jednu one su odnosile
lizalice do stabla i vezale ih za nie grane, Flora je pridravala tanke granice da budu mirne dok
bi Daisy nainila uzao, zatim bi dolazile meni da im pomognem, i sve smo se tri, s lizalicama u
ustima, kretale amo-tamo, od prekrivaa do drveta, radei.
Jednom ili dvaput osjetila sam ga negdje iza nas, kad je stajao na vratima svog ateljea ili
nosio male limenke s bojom na kolni prilaz. Pustila sam Floru da stane na sjedalo svojih kolica
kako bi dohvatila neke vie grane, a kad je htjela doprijeti do onih jo viih, podigla sam je; Daisy
je na prekrivau i dalje vezala uzice na preostale lizalice. On je odnio platno kroz vrata ateljea i
poloio ga uza zid, pri emu ga je zahvatilo sunce pa mi se tako uinilo, dok sam podizala Floru u
lie, kao da mi netko mahanjem eli privui pozornost. Okrenula sam se i shvatila to je. Imao je
cigaretu u ustima, ramena su mu bila pognuta, a u njegovu je dranju bilo neeg od one Peteyeve
mlitave pogrbljenosti pune razoaranja dok je promatrao djelo svojih ruku, platno prepuno crne,
sive i bijele boje, nabacanih kosim potezima i razmazanih. Odbacio je cigaretu na kolni prilaz i
ponovno uao u atelje.
Daisy nam je donijela konopce sa slatkiima od slatkog korijena pa smo i njih poele vjeati
83
na tanke granice, tik iznad svake lizalice. Iako je ovdje vjetar tek lagano pirio, Daisyni su obrazi
bili sjajni i crveni, no onda sam zamijetila da su i Florini obrazi, i oi, usnice isto tako sjajni.
Vjetar ih je, u dobrom smislu, propuhao. Povezale smo crvene slatkie od slatkog korijena na
grane, koje su sada oteale pod teretom slatkia, ak smo ih nekoliko bacile i u zrak da bi zapeli
pri vrhu drveta. On je opet izaao iz ateljea, nosio je jo nekoliko malih limenki s bojom i u
jednom se asu, tako mi se uinilo - samo sam se okrenula uzeti s prekrivaa jo nekoliko uzica sa
slatkiem - preko platna stvorio crveni potez. Djevojice su se sada smijale, izvodile oko drveta
mali ples i bacale preostale uzice sa slatkiima u zrak to su jae mogle. Dotaknula sam ih po
ramenu i rekla im da se odmaknu, da vide u cijelosti to su napravile i da provjere ima li nekih
nepokrivenih mjesta, onako kako se odmiemo kad kitimo boino drvce. Obile smo stablo u
krug, grane su sada visjele neto nie, ali su bile prepune neobinih boja, ljubiastih, i zelenih i
svijetlonaranastih, u kojima se ljeskalo sunce kad bi zastrujio povjetarac. Odvukla sam prekriva
malo dalje od drveta pa smo se ispruile preko njega, lea okrenutih kui, i promatrale nae
remek-djelo. Zatim smo se sve tri zavalile na lea i prouavale nebo. Oblaci su bili visoko i jo su
brzo promicali, spazile smo u njima jedno lice, i ribu i obris krokodila, jednu enu koja je plovila
postrance u dugakoj haljini koja se pretvorila u veliki brod s jedrima koja je napeo vjetar. Flora
je bila izmeu nas, Daisy i ja smo podizale ruke i pokazivale, a ona je slijedila na primjer.
Dvorac, rekla je Flora, s ruicom u zraku, roendanska torta, prase iako Daisy i ja to nismo
vidjele. Izmilja to? napokon ju je upitala Daisy, a Flora je odgovorila Da, izmiljam. Daisy
se oduevljeno otkotrljala u stranu, drei se za trbuh od smijeha, a tvrde su unutranje strane
njezinih arobnih cipelica pritom kuckale jedna o drugu.
Flora je sjela uspravno i rekla: Tata, vidi?
Stajao je tik iza nas i dok nam se primicao u svojim mekim cipelama, Flora se nagnula preko
mene. Vidi oblake? upitala je.
Nisam bila sigurna je li ju on razumio jer je samo stajao ondje iza nas, s rukama u depovima,
i rekao: Krasno okieno drvo.
Flora se nagnula jo blie meni, stavila je ruice na moj trbuh. Gledaj oblake, tata,
doviknula mu je.
Pogledao je dolje u nju, zatim u vis, i naas je izgubio tlo pod nogama. No odmah je stao
vre pa polako unuo i, malo nespretno, sjeo i ispruio se na travi do mene, na lea. Podigao je
jednu nogu, u onaj svoj ve dobro poznati poloaj, i zaklonio oi rukama.
Kao da razumije koliko ga je stajao ovaj napor, Flora je rekla: Fino, tata, pa se i sama
ispruila na leima.
Vidim amac, rekao je on, a Daisy je dodala, Da, i mi, sva ozarena, kao da potvruje
zapaanje.
Vidim obrise velikoga grada.
Dvorac, rekla je Flora, ali on ju nije razumio pa sam mu ja morala protumaiti njezine
rijei. Okrenula sam glavu i podigla bradu da bih ga vidjela. Dvorac, ponovila sam. Bijela mu
je kosa poivala na travi. Ruka mu je leala tik uz moju, drugom je i dalje titio oi dok je
promatrao nebo to se neprestano mijenjalo. Rekao je: Da, moda ima pravo.
A onda je, kao da je prema zvuku moga glasa odredio gdje se nalazim, pomaknuo ruku i
poloio prste na moj bok. Svi smo naas utjeli, s mora su dopirali duboki, prigueni zvuci mora,
valova koji su danas odvie uzburkani za kupanje. Cipela, rekao je i podigao ruku s ela pa
pokazao prema nebu. I Florina je ruka pohrlila uvis. Cipela, rekla je.
Daisyne cipele, rekla sam ja.
S draguljima, ree Flora.
Vjetar se opet podigao i stresao svjetlucave lizalice na drvetu; jedna je pala na travu kao da je
komad dozrela voa. Samo je rub njegova dlana leao na mom kuku, vrci prstiju lagano su mi
doticali nogu. Dvorac, ponovio je, i dalje upirui rukom. Toranj, iljak tornja, kula,
promatranica.
Terasa na kojoj se iekuju brodovi s mora, rekla je Daisy.
ula sam kako se nasmijao, tiho, leei u travi. Da, potvrdio je. "Terasa za promatranje
brodova na moru. Pomaknuo je ruku niz moj bok pa preko gola bedra i ondje je zadrao, s tek
neznatnim pritiskom vrkova prstiju. Osjetila sam kako vjetar struji preko trave. Poloila sam
84
ruku na trbuh, ne znajui tono elim li to zadrati rub koulje sputenim ili ga povui gore.
Podigla sam koljeno da bi stajalo kao i njegovo.
Terasa s koje se promatraju brodovi na moru, ponovno je rekao i zasmijuljio se. Leei
pokraj mene na travi ispruio je svoje slikarske prste i okrznuo mi njima unutranji dio bedra.
Gleda se i eka, ree on, ili se tako inilo. udno iekuje, ree. A onda je maknuo ruku s
mene i podigao se na lakat pa rekao, nadvijajui se nada mnom: Ti si neto posebno, Daisy
Mae.
I svojoj keri: I ti isto tako, curice mala. Ispruivi ruku preko mene, zagladio je njezinu
kosu, zatim je opet povukao ruku i poloio je preko moje. Nagnuo se naprijed, pritiui obje
nae ruke o moje tijelo pa blago pognuo bijelu glavu kao, inilo se isprva, u znak potovanja. I
ti, apnuo je. Grane alosne trenje su titrale na vjetru, zemlja ispod plavog prekrivaa Florine
majke kao da mi se utiskivala u kria.
Odmaknuo se. Zadrala sam ruku nad oima, ali znala sam prema njegovoj sjeni iznad sebe i
na travi da mu je teko ustati. Ispod dlana vidjela sam kako se zglobovima prstiju upire o travu,
naslanja se najprije na ruke - napete i ilave, istrljane u pranju, umrljane crvenom bojom koju je
tek jutros dodao na platno - pa podvlai koljena poda se. Zatim je podignuo jedno koljeno, sjeo na
pete. Jo jedanput rukom dotaknuo travu. Sjela sam i djevojice su sjele uspravno, i sve smo bez
rijei ustale pa pole k njemu, Daisy i Flora da bi ga, smijui se, primile za laktove, ja sam stala
iznad njega dok se podizao na koljena i pruila mu ruku. S iznenaenjem sam, dok ju je
prihvaao, vidjela kako mu kroz prste padaju travke, kao da ga netko silom odvaja od travnjaka
na kojem smo leali, da se nastoji vrsto drati za travu, kao da se silno trudi ostati dolje a ne
ustati. Putajui da mu vlati trave padaju s prstiju, punom se teinom oslonio o moju ruku, zatim
je uspravljajui se poloio na moja ramena vrkove prstiju, jo jednom koraknuo unazad da bi
ponovno pronaao uporite pod nogama, pa opet naprijed, s rukama na mojim ramenima, bradom
mi okrznuvi tjeme. Zaklonjena kosom koju mi je vjetar to mi je dolazio s lea nanio na lice
dotaknula sam usnama pahuljastu kou njegova grla i osjetila otkucaje njegova srca na ustima.
Osjetila sam njegov smijeh. Okrenula sam se i vidjela kako mu Daisy i njegova ki pruaju
lizalice to su popadale na tlo, a Flora govori: Evo, tata, evo.
Prvi plodovi ljetine, rekao je. Ruku je ovio oko mene, rame mu je dodirivalo moj potiljak,
aka mu je poivala na mom boku. Uzeo je od svake od njih po lizalicu, zatim su one sve ostalo
dale meni.
Nagnuvi se blie, izgovorio je u moju kosu: Doi u atelje kad ti se prui prilika.
Okrenula sam se i pogledala preko ramena dok je koraao natrag k svojoj slici. Star ovjek,
pomalo je strugao svojim mekim cipelama, bijela mu je kosa bila odignuta od glave, bijela mu se
koulja micala unutra i van kao da je usklaena s njegovim disanjem, s otkucajima njegova srca; a
zapravo se pokretala s naletima vjetra.
Uli smo u kuu na objed. Obje su djevojice izgledale izmuene vjetrom i umorne, ali
Daisyni su obrazi ipak bili svjetliji od Florinih. Pojele smo sendvie za kuhinjskim stolom, a Ana
je ula dvaput ne obraajui na nas pozornost i jo jednom kad se svojim smeim oima
nepomino zagledala u moje dok je grubo brisala ostatak okoladnog mlijeka s Florinih usta
krpom za posue. Danas neete na plau? upitala je, a ja sam joj rekla da su izvjesili crnu
zastavu, znai nema plivanja.
Cmoknula je jezikom i opet obrisala Florina usta kao da pere prozor. Mislim da ipak moete
sjediti na plai, rekla je, a Flora je poela plakati. Odmaknuvi se od djeteta, Ana je ispruila
obje ruke kao da kae, Voil! Vidi, predugo eka s njezinim spavanjem.
Podignula sam zaplakanu Floru i ponijela je u njezinu sobu, Daisy me slijedila u stopu.
Presvukla sam je, jo uplakanu, i malo je ljuljala u naruju, dok je Daisy sjedila uz nas i gladila
joj noice. Flora je svejedno plakala i vrpoljila se i izvijala lea, mlatnula je rukom knjigu koju joj
je Daisy donijela, i pliane ivotinje, ljutito mi je zatvarala ruicom usta kad sam pokuala
pjevati. Rekla je da hoe majku. Htjela je majku, a kad je jednom naela taj napjev, vie ga nije
bilo mogue zaustaviti. Drala sam je u stolcu za ljuljanje, umirivala je, --, --, ali njezina se
tuga razmahala do krajnjih granica. Htjela je svoju majku. Daisy me pogledala i protresla glavom,
suze su i njoj navrle u oi. Tvoja mamica e se brzo vratiti, govorila je Flori, gladei je po ruci.
Mamica dolazi, iako su joj se rijei gubile u Florinu otegnutu jecanju. Kad je na vratima stala
85
Ana i mahnula boicom s vonim napitkom, Flora je ispruila ruice, a Ana je ula u sobu i
samozadovoljno joj je pruila. Flora ju je pohlepno uzela i pustila da joj glava klone na moje
rame. Za minutu oi su joj se poele sklapati.
Ana je izala iz sobe s rukama na bokovima, njiui stranjicom. asak poslije ula sam zvuk
njezinih koraka na ljunku, zatim pfriguen razgovor izmeu njih dvoje, na francuskome. ula
sam kako su se ulazna vrata otvorila i ponovno zatvorila, Anine korake u kuhinji. Izvukla sam
boicu iz Florinih usta, usnice su se micale u sjeanju na nju jo nekoliko sekundi prije nego to
je utonula u san. Podigla sam je, smjestila u kreveti. Daisy je bila sklupana na podu, ruke je
podmetnula pod obraz, ali oi su joj bile irom otvorene. Sagnula sam se i dodirnula joj lice, i
znala sam pouzdano da boja u njezinim obrazima nije samo od vjetra. Prila sam Florinu ormaru,
ali aspirini nisu bili vraeni u kutiju za cipele. Rekla sam joj da prieka samo asak i pola niz
hodnik, pa kroz dnevnu sobu obasjanu svjetlou i van kroz ulazna vrata. Znala sam da me Anino
lice promatra s kuhinjskog prozora.
Slika je sada bila proarana i prugama ute boje. Jo je jedna pelena umrljana bojom bila
zataknuta u njegov stranji dep, i prvi put sam ga vidjela da dri paletu i noi za mijeanje boje.
Staloeno, odluno, nanosio je na platno ujednaenu crtu ute, ravnajui se prema nekom tono
odreenom planu, nekom nalogu, porijeklo kojeg, dakako, i namjenu nisam mogla dokuiti. U
ustima je imao jednu od lizalica, naoale su mu bile na vrh glave, i on je suenim okom
promatrao svoj rad kao da je taj maleni bijeli tapi cigareta iz koje se vije dim. Bilo je neega
sigurnog u njegovim pokretima dok je nanosio boju, bilo je neega u njegovu dranju to me
podsjetilo na to kako se dr. Kaufman promijenio kad je prestao razmiljati o meni i upitao me za
Daisy. Ona sigurnost njegova poziva, ustaljene kretnje njegova zvanja, inili su sve njegove
pokrete jasno odreenima, kao da ne postoji neki drugi put, kao da sve to nije proizvoljno,
arolijom stvoreno iz njegove glave. Pitala sam se koliko je puta to ve napravio, koliko je mnogo
slika poput ove nainio tijekom svoga dugog ivota. I je li Macduff bio u pravu kad je rekao da
moda od njih nee biti ba nita. Da to uope i nije neki rad, ve igra, pretvaranje.
Odmaknuvi se unatrag od platna, poloio je paletu na stol na nogarima, odbacio na njega
lopaticu za boje, a zatim izvadio pelenu iz stranjeg depa, obrisao ruke pa bacio i nju. Izvadio je
lizalicu iz usta i hitnuo je na pod, zatim je krenuo prema vratima ateljea. Samo se okrenuo kad je
htio zakoraiti unutra, okrenuo se i pokazao mi rukom da trebam poi ispred njega. Tada sam prvi
put shvatila da je znao da sam ondje. Dok sam prolazila pokraj njega, spustio mi je ruku na kria,
uvodei me u atelje preplavljen sunevom svjetlou koju je proputao prozor na krovu. Nije
zatvorio vrata za sobom, ali ta vrata nikad i nisam vidjela zatvorena. Poao je do pretrpanih polica
i uzeo drugu istu krpu pa ponovno obrisao ruke; skinuo je naoale s ela pa obrisao i njih.
Znai, malene spavaju? upitao je. Rekla sam: Ne.
Podigao je pogled prema meni, opet je tu bila ona nesigurnost. Ne? upitao je.
Daisy je budna, odgovorila sam. Ne osjea se dobro, mislim. Pitala sam se imate li vi
aspirin.
Pognuo je glavu, odmahnuo, tiho se nasmijao u bradu. Poao je na drugu stranu sobe do
stolca bez naslona uz krevet i podigao s njega boicu s aspirinima. Dobacio mi ju je i ja sam je
uhvatila. Dobri stari sv. Josip, rekao je. Siroti bedak.
Sjeo je na visoki, razbacani krevet. Je li doista bolesna, upitao je uz blagi osmijeh, ili si ti
samo njena majka?
Stajala sam tono ispod krovnog prozora, ali u sobi je svejedno bilo hladno, kao da se nalazi
u sjeni, prohladnoj, vedroj sjeni. Bila sam svjesna mirisa boje i, prvi put, brojnih drugih platna,
nekih praznih, nekih s jedva neim naslikanim, naslaganih du zidova. Pogreni poeci,
pretpostavljala sam, jalovi pokuaji, nedovrena remek-djela. Zanimalo me po emu se razlikuju
od onih na kojima i dalje radi.
Mislim da je doista bolesna, rekla sam. Bila sam svjesna da mi obrazi i usne bride
zacrvenjeli od vjetra, i teine svoje kose straga na vratu. Mislim da ima neznatno povienu
temperaturu sve otkako je stigla ovamo. Zastala sam. Prekriio je noge i naslonio bradu u ruku,
prstima prekrivajui usta. Oi su bile ono najmranije na njemu, mirne i duboke iza naoala. Sve
je ostalo bilo blijedo, nejasno. Ima podljeve krvi koji ne zacjeljuju, rekla sam. Na stopalima, i
na leima. Jedan na ramenu gdje ju je prolog tjedna udario jedan deko, koji je zapravo sve
86
gore. Nije odvraao oi od mene ni okretao glavu. Nikome nisam rekla, rekoh. Samo e je
vratiti kui. Ljeto e joj biti gotovo.
Rekla sam: elim je zadrati ovdje jo malo.
Odmaknuo je ruku s brade i poloio ruku preko noge, kao da se sprema odgovoriti. Ali nita
nije rekao. Bili smo udaljeni dobra tri metra, ali na onome neobinom, prohladnom, neprobojnom
svjetlu njegova ateljea mogli smo biti i onako blizu kao to smo bili prije, na travnjaku, kad sam
usnama dotaknula bilo na njegovu vratu, osjetila titranje njegova smijeha na svojim usnama.
Vrata su bila otvorena i nije bilo potrebe zatvarati ih. Izvana sam ula vjetar i moda, tek nejasno,
zvukove mora, valove preopasne za plivanje. Ali ovdje unutra, na ovoj blijedoj svjetlosti, nae je
suuesnitvo iskljuilo sve ostalo.
Naposljetku on ree tihim, hrapavim glasom kao daje doista upravo progovorio, i pomalo
otegnuto: Poi, odnesi joj aspirin. Daj joj i da popije neto, soka ili togod. Ili vode.
Kimnula sam.
I vrati se, ree. Ako moe. Zastao je. Ako ima volju. A zatim se nasmijao, s
oklijevanjem, i prema tom sam oklijevanju vidjela da sam ipak bolja u ovome od njega. Ili ne,
ree.
Daisy je spavala na podu kad sam se vratila, ali sam je probudila, dala joj aspirin i natjerala je
da popije au vode. Zatim je spustila glavu na moje bedro, a ja sam joj milovala obraz i kosu dok
smo apatom planirale ostatak poslijepodneva i te veeri i dane koji su jo pred nama.
Kad je ponovno utonula u san, premjestila sam joj glavu na jednu mekanu igraku koju je
iskoristila umjesto jastuka i pokrila je jednom od Florinih laganih dekica. Vratila sam se kroz
hodnik i dnevnu sobu, gdje su bile njegove slike. Ana je sjedila za kuhinjskim stolom, sa
sendviem i asopisom, a kad sam izala kroz vrata, podigla je pogled, ali nije prila prozoru.
Krenula sam niz puteljak. Ona je slika jo bila vani, na zidu, crvena je boja na suncu izgledala kao
da je mokra.
Zakoraila sam unutra, u onu nau svjetlost. On je stajao nad drugim malim stolom, skicirao u
dugim potezima, kao one noi kad sam prvi put bila ovdje. Kako je radio i prve noi koju sam
provela ovdje, nastavio je jo neko vrijeme, kao da je sam u sobi, a zatim je lijeno spustio ugljen i
odgurnuo naoale pa se okrenuo k meni. Koliko bi ovi crtei mogli biti vrijedni, znala sam, tek
ostaje da se vidi. Od njegove umjetnosti nee biti nita jer je nastala iz oaja, ili e biti uzrokom
svekolikih promjena jer je za to bila kadra.
Zaspala je? pitao je, a ja sam kimnula. Siroto dijete, ree, kao da u potpunosti razumije
to se Daisy sprema. A zatim doda: Obje. I moja sirota malena. Kao da je vidio i Florin tegoban
ivot.
Primaknuo se k meni. Odgurnuo mi je kosu s ramena, njeno, a ja sam u tom asu poloila
vrke prstiju na njegova zapea, to je bio Daisyn pokret kojim je izraavala privrenost i
naklonost. Pomislila sam da mogu osjetiti koliko mu je tanka koa, proarana sa samo nekoliko
kapljica boje.
A to je s tobom? upitao je gledajui me odozgo.
Ja sam dobro, rekoh.
Drala sam prste uz njegova zapea dok mi je otkopavao gumb po gumb na koulji, zatim
sam posegnula unatrag da spustim koulju preko ramena pa na pod. Samo neznatno neodluan, i
uz gotovo neujan udah, prignuo se i poljubio mi vrat, s rukom u mojoj kosi. Ljubio mi je
ramena, a kad sam naslonila glavu unatrag, na njegov dlan, ponovno mi je poljubio usta, okus
alkohola nije ni izdaleka bio onako snaan kao prolog puta, pomijean, kao to je to bio sada, sa
slatkim okusom lizalice. Pomaknuo me prema krevetu drei ruku na mojim kriima. Preao mi
je rukama niz bokove pa zatim polako kleknuo pred mene, a ja sam mu spustila ruke na divlju
bijelu kosu. Naslonila sam se leima na krevet, na porazbacane svenjeve i prekrivae od damasta
i svile, i zaklonila oi dok se razodijevao a zatim se ispruio pokraj mene, tijela iznenaujue
hladnog, s dugakim, blijedim udovima koji su prianjali uz moje, lagani, gotovo bez teine. No
sve su njegove kretnje bile sigurne i imala sam povjerenja u taj nacrt, ma kakav bio, prema kojem
se ravnao iz vlastite glave, osloboena, na samo nekoliko minuta, potrebe da se ponaam prema
bilo kakvome vlastitom planu. U jednom se asu nakratko raskinula ona svjetlost koja je dopirala
kroz otvorena vrata, ali bilo je to trenutano, neka sjena koja je proletjela kao to se to zbiva u
87
snu, sjena koja ne moe ui.
Kad je nestala, ustala sam i uskoila u odjeu, zastavi samo trenutak pod neprobojnom
svjetlou sa svojom kouljom u rukama. On je jo bio ispruen na krevetu, tkanina od damasta
bila mu je prevuena preko ramena i bedra. Okrenuo se meni, s nadlanicom na elu, i promatrao
me, a ja sam mu uzvraala pogled. Napokon on ree: Iako te odavde jedva vidim, bez naoala,
siguran sam da si prekrasna, dok stoji ondje.
Navukla sam koulju, podigla kosu preko ovratnika pa polako zakopala svaki gumb. Idem
natrag na posao, rekla sam.
Daisy i Flora jo su spavale. Samo je dvadeset minuta prolo otkako sam otila iz sobe.
Spustila sam nadlanicu na Daisyn obraz, uinilo mi se da je hladnija, i povukla pokriva preko
Florina ramena. Pogledom sam obuhvatila ona tri crtea u zlatnim okvirima i pomislila koliko bi
mogla vrijediti kad budunost zatrai od njih da se potvrde i kad sve to je u njima bilo lijepo i
oaravajue bude preobraeno zbog svega onoga to e se u meuvremenu dogoditi - maleno e
djetece odrasti u nesretnu enu, majka se nikad nee vratiti, otac i sva njegova nastojanja
pretvorit e se u prah. Ali opet, mislila sam, kad proe jo vie vremena, i sve se to zaboravi, i oni
e ponovno biti oaravajui i lijepi portreti majke i djeteta nee ivotopis, kako bi Macduff moda
rekao, nego roman.
Uvidjela sam, uostalom, da mi se svia suvremena umjetnost, slike koje ne predstavljaju
nita.
Izala sam na trijem s knjigom. Pomaknula sam jedan platneni stolac pod Florin prozor.
Shvatila sam da mi je svaki djeli tijela, svaki centimetar koe nadraen od vjetra, grubo iiban
vremenom, ugodno umoran, osim neke boli u samom sreditu mog bia, tamna, bruenog dragulja
boli. Preokretala sam knjigu u rukama, pomislila sam da ujem Anin glas koji dopire iz ateljea,
moda opet plae, ili vie. Zatim je nastala tiina, uo se samo povjetarac u daljini, more u daljini,
ptice na travnjaku i u visokoj ivici. A onda sam ula vrlo tihe glasove Flore i Daisy. Govorile su
jedna drugoj, neto o drvetu i slatkom korijenu i mami u New Yorku, bilo je neega slatkog i
umirujueg u ritmu njihovih glasova, u njenom razmjenjivanju njihovih rijei to me podsjetilo
na priguene razgovore mojih roditelja, na onaj neprekidan zvuk njihovih glasova to dopire kroz
zidove moje spavae sobe dok se budim ili padam u san. Osjetila sam neku slatku, duboku,
tugaljivu enju za njima, i za danima kad sam bila njihovim okriljem.
Tada sam ula kako je Flora izgovorila moje ime, a Daisy ga je ponovila. Javila sam se preko
ramena, kroz prozor: Tu sam vani, djevojice, ustala i pola k njima.
Prigrizle smo neto u kuhinji, uz napitak od voa u aama (govorile smo Flori: Zar nema
bolji okus ovako u ai?) i nekoliko keksa pa otile u spremite za metle i pronale neke stare
jastunice koje su Ani sluile za ienje. Ponijele smo ih van na pokriva pod drveem, i kad je
svaka od nas ubrala lizalicu i uzicu sa slatkiem od slatkog korijena, razrezala sam ih karama u
dugake vrpce koje su djevojice ispreplele u vorove i napravile tako rep za naeg zmaja.
Sastavile smo zmaja na
trijemu, da ne bude vani na vjetru, zatim se Flora popela u kolica pa smo krenule prema plai;
Daisy je kitnjastog zmaja nosila na leima da ga vjetar ne presavije. Izgledao mi je poput
aneoskih krila, nainjenih u stilu suvremene umjetnosti.
Bile smo potroile na lizalice mnogo vie uzice za zmaja nego to sam proraunala, i tako se
njegov uzlet, unato tome to je odmah poletio, nekako prilino naglo prekinuo pa je, iako sam ga
uz mnogo cimanja i tranja uspijevala sasvim dobro drati u zraku, neprestano odavao dojam da
je vrsto prikovan za zemlju, kao to je to esto sluaj sa zmajevima. Meni je to smetalo vie
nego djevojicama, koje su jurcale za zmajem i pokuavale ga uhvatiti za rep svaki put kad se
poeo naglo sputati na pijesak. Valovi su visoko propinjali, sastavljali se na hrptovima pa se
teko razbijali uz potmuli, bijesni huk koje uvijek povezujem s loim vremenom. Ali nebo je
ostalo vedro. Oblaci su nabujali, ali i dalje su bili iste bijele boje i osvijetljeni suncem. Dok smo
stajale uz rub vode, putajui da se pjena razlije oko Daisynih stopala, ugledale smo brod daleko
na puini, tek sivkasti obris neega to je sliilo tankeru koji putuje na istok. Promatrale smo kako
se kree, neprimjetno, inilo se, a zatim Daisy ree: Mislim da e biti siguran tamo daleko.
Mislim da je voda prilino mirna. Opasno je samo tu, gdje mi plivamo.
Spustila sam pogled na nju, drei Floru na boku. Misli? upitala sam.
88
Kimnula je. Da, prilino sam sigurna, rekla je. Zatim je izvela draesna dva mala koraka,
ba kako sam je bila pouila, odiui stopala s mokra pijeska koji ih je prekrivao do novog mjesta
gdje ih je opet mogao preplaviti. Jo je jednom podigla pogled prema meni. Da, rekla je, kao da
nas uvjerava, oni mornari e biti dobro.
Gore na parkiralitu, ve prema naem obiaju, objema sam im rekla da se naslone na ogradu,
a ja sam se prignula i stresla pijesak s njihovih stopala. Nataknula sam Flori bijele sandalice,
zatim sam oistila Daisyne noge. Dok joj je isto stopalo s modricama poivalo na mom bedru,
podigla sam jednu cipelu i u njoj je zabljesnulo sunce, duginih boja i, uporno sam to tvrdila, jo
uvijek blijedoplave, tono boje neba. Pruila sam je Flori. Nisu li postale plave? upitala sam, a
Flora je ozbiljno odmahnula glavom pa nam objavila Bebice su plakale.
Daisy i ja smo se zgledale i namrtile se u udu. A onda se Daisy nasmijeila onim smijekom
koji je znaio hajdemo ugoditi Flori i rekla je: Kakve bebice, Flora Dora?
Bebice, rekla je Flora i ispruila ruku pa turnula nokat u jedan od malih lanih dragulja. U
hipu se odlijepio i pao u pijesak. Sagnula sam se i podigla ga, a onda ga pruila Daisy na dlanu.
Bio je tirkizne boje, u obliku dijamanta, a ljepilo kojim je bio privren ostavilo je trag na cipeli.
Moemo ga jednostavno opet prilijepiti, Daisy Mae, rekla sam,sigurna sam da moemo.
Izgledala je potreseno, i da je bila neko drugo dijete - Bernadette, primjerice, ili jedna od
Moranovih - moda bi pljesnula Floru po ruci. No ona je samo slegnula ramenima, naviknuta na
ovakva razoaranja. Znam, rekla je.
Gurnula sam dragulj u dep koulje, navukla arapu i cipelu preko Daisyna stopala. Njeno
sam prela rukom preko modrice na stranjoj strani potkoljenice. Koraale smo kui u tiini, nebo
je na zapadu postajalo blijedonaranasto, iako je nad nama jo bilo svijetloplavo. Na jednom od
velikih travnjaka, tik uz nau stranu dugake drvene ograde opletene ruama, naile smo na
siunog zeia, dovoljno blizu ceste da vidimo kako mu se miu usta, kako mu je u okruglome
crnom oku zabljesnula svjetlost. S prstom na usnama rekla sam djevojicama neka budu tiho dok
smo se prigibale u uanj da bismo ga promotrile, primiui mu se toliko blizu koliko bi to bilo
koji divlji zec dopustio, vrlo mlad zei, inilo mi se, i jo nedovoljno mudar da bi se preplaio.
Kad je naposljetku odskakutao dalje, ponovno smo poele hodati i ja rekoh Daisy: Sigurno
si rekla Peteyu da voli zeeve.
Ona ree: Da. Sjea se moga prvog dana. Onog jutra kad smo svi vidjeli zeeve, kad je Red
Rover pojeo moj kola?
Rekla sam da se sjeam. Nije to bilo tako davno.
Sjedile smo s terijerima, nastavila je Daisy. Petey mi je rekao da ne smije imati psa, a ja
sam njemu rekla da ni mi ne smijemo. Ali razmiljala sam o tome da pitam oca mogu li imati
zeca. Jer zeie moe drati u svojoj sobi i oni ti nee pobjei. A tako su slatki. Rekla sam da bih
samo voljela pomaziti nekog zeia.
Nasmijala sam se. Moda si time neto pokrenula, rekla sam.
Kod Florine kue nije bilo auta, a slika je jo stajala oslonjena uza zid ateljea. Sada je na njoj
bilo zelene, boje trave, zamuljane tu i tamo u crnu i sivu. Kuharica je bila u kuhinji, istresala je
obilan mlaz sredstva za omekavanje mesa na debeo odrezak, podigla ga golim prstima pa
ponovno tako pljesnula njime o podlogu da su joj se prodrmale podlaktice. Svjetiljka iznad nje je
gorjela iako je bilo tek est sati i svjetlo je vani jo bilo prilino jako. Na tednjaku je kipio lonac
s vodom, na stolu daska za rezanje s razvaljanim tijestom. Bilo je neega ljupkog i jednostavnog
u tom prizoru, u tome kako je vrsto i pouzdano izgledala s mreicom za kosu i pamunom
pregaom, s grakama znoja nad usnicom. Ono to se tog poslijepodneva dogodilo na blijedom,
zaaranom svjetlu ateljea u kojem je on slikao iznenada mi se uinilo izmatanim, mjesto i
vrijeme i niz dogaaja koji su bili tek stvoreni arolijom, izrecitirani, prieljkivani, odsanjani,
nestvaran protuotrov za ono to je zbiljsko, opipljivo i neizbjeno - ova kuhinja, ova hrana, ova
ena, kuhanje jo jednog jela pri kraju jo jednog dana. Naas sam pokuavala prizvati u sjeanje
onaj trunak boli, negdje u sreditu svog bia, pobojavi se naas da sam ga izgubila.
Zdravo, mile moje, rekla je kuharica preko ramena. Daisy i Flora prile su stolu gledajui u
izvaljano tijesto kao da e se tu sad pred njihovim oima samo oblikovati u kekse, ili kolaie ili
pitu. Francuskinja je otila, ree mi. Odvezao ju je na postaju. Zakolutala je oima, teko
diui od naporna rada u kuhinji. Iznenada se sjetila da tri tjedna nije vidjela mua. Zasmijuljila
89
se, brzim trzajem preokrenula odrezak. Hvala Bogu da sam kranka, ree.
Daisy i ja smo navukle Flori pidamu pa je predale kuharici, koja je za veeru ve postavila
kaicu od jabuka, tople kekse, mrkvu i graak. Rekla nam je da bismo mogle i poi kui. Ona e
staviti Floru na spavanje. Ponijela je sa sobom torbu sa stvarima za jednu no, rekla je. Nije da ne
smatra kako bi za njega bilo dobro da se sam brine o keri, ali u njegovim godinama, s obzirom
na to koliko voli popiti, vjerojatno nije najsigurnije ostaviti njih dvoje same.
Ponovno se nasmijala kao za sebe i apnula mi: Valjda neu morati zakraunati vrata. Flora
je zaplakala kad smo se pozdravljale, i dok se Daisy naginjala da joj dade poljubac za laku no,
zamijetila sam da joj se u obraze vratio onaj sjaj. Priekaj asak, rekla sam Daisy na vratima pa
otila u Florinu sobu po aspirine koje sam tog poslijepodneva ostavila ondje. Istresla sam ih
desetak na dlan pa ih ubacila u dep koulje. Rupci Florine majke bili su odneseni iz kuhinje i
uredno poloeni na Florin ormari. Podigla sam jedan rubac i ugledala pod njim presavinut
komadi teka sukna boje pijeska, slikareva prekrivaa od damasta prebaena preko kreveta u
ateljeu. Bio je to etvrtast komadi ne vei od tridesetak centimetara, grubih rubova, izrezan
pomalo u brzini i neravnomjerno tupim karama. U sredini je bila mrlja, razmaz tamne boje.
Pomno sam sloila tkaninu i vratila je na hrpu rubaca.
Koraale smo kui zajedno na ljetnoj svjetlosti to je jenjavala, drei se za ruke, uglavnom u
tiini. U jednom asu Daisy iznenada ree: Znam to je Flora mislila o bebicama. Pogledala
sam je. Obrazi su joj dobili boju od vjetra, od vruice, oi su joj svjetlucale. To je iz one prie
koju si ispriala, o djeici u Lourdesu koja piju vodu iz boica pa im se suze pretvaraju u
dragulje. Sjea se? Pripovijedala si je Flori. A njihove su im mame stavljale dragulje na cipelice.
Na to je ona mislila kad je uzela dragulj s moje cipele. Na bebe koje plau.
Zastala sam naas nepomina, zatim sam zabacila glavu unazad i zatvorila oi. Ima pravo,
rekla sam. Ima potpuno pravo.
Daisy je kimnula, ponosna na sebe.
Ajme, rekoh. Vama djeci nita ne smijem ispriati. Vi se svega sjeate.
Nastavile smo opet hodati i Daisy tiho ree: Sjeam se Andrewa Thomasa.
Spustila sam ruku na njezin potiljak, podigla joj gustu crvenu kosu. Jo jedan nalet jetra
podignuo joj je svu kosu i Daisy je zakiljila, zaslijepljena. Margaret Mary Daisy, Daisy, daj mi
iskren odgovor svoj, rekoh kao u pjesmi. Nisam u to ni sumnjala.
Upravo smo zaokrenule za ugao na nau cestu kad smo zaule graju: Rags je lajao, Petey i
Tony su vikali, moda su tu bili pomijeani i glasovi Janey i starca, stopljeni u jedno i noeni
vjetrom. Jo nismo ni stigle do kue Moranovih kadli je na njihov kolni prilaz izaao Tony, za
njim i Petey, drei jednu od drvenih zamki za zeeve u zraku, visoko iznad glave, dok se Rags
pod njom zalijetao i poskakivao i lajao, a Janey i Judy su ih slijedile, pokuavajui otjerati psa.
Tony nas je prvi ugledao, pokazao je na nas rukom, zatim nas je spazio Petey i poeo trati prema
nama, visoko diui koljena, pobjedonosno drei zamku za zeeve u zraku, Rags mu je kljocao
zubima oko peta, djevojicesu jurile za njima vritei i viui u posvemanjoj radosti, posve
neosjetljivi na starev glas koji je svejednako dopirao odnekud iza ivice, vikao i psovao. Mala
June ila je iza svih njih.
Navalili su na nas, Petey je urlao: Imamo jednoga, imamo jednoga, zajapurena i oznojena
lica, grozniavih i sjajnih oiju. Silovito je gurnuo zamku u Daisyne ruke, a Rags se slijedei
njezinu putanju bacio pod zamku, lajui i vrtei se oko sebe, dok mu je vjetar mrsio dlaku. Za
tebe, vikao je Petey. A Tony je poput jeke, nadvivi se nad nju, ponavljao: Za tebe, za tebe.
Zatim su na nju nagrnule i djevojice, Janey je vikala: Daj da vidim, daj da vidim, Judy je
udarcima pokuavala otjerati psa.
Preplavili su Daisy, svojim pocrnjelim rukama i nogama i plavokosim glavama, svojim
glasovima i brzim disanjem, svojim rukama na kavezu, na njezinim rukama, opsjedajui je svi
zajedno, Rags svojim lajanjem i skakanjem. Vidjela sam kako Daisy iskorauje nogom iza sebe,
ili je htjela ponovno uspostaviti ravnoteu ili ukloniti psa, a zatim sam vidjela kako Rags zubima
uranja u njezin gleanj. Kriknula je i Rags je odskoio prema Janey i Peteyu, koji su odjednom u
rukama drali kavez, odjednom se u koraku odmaknuli od Daisy koja se svinula, vritei, objema
se rukama hvatajui za nogu. Vidjela sam kako je krv briznula na njezin uski bijeli gleanj.
90
Obujmila sam je i podigla i potrala u kuu. Plakala je, drala se za nogu, vritala u naletima
bez daha. Dobro ti je, govorila sam joj. Dobro ti je, Daisy Mae. Dobro ti je. Bila sam svjesna
samo zvuka koraka Moranovih koji su trali iza mene. Zatim Peteya, koji je onim svojim
odraslim glasom povikao: Idem po policajca. Gurnula sam i otvorila stranja vrata pa protrala
kroz utihnulu kuhinju, kroz dnevnu sobu, gdje su make poskakale s kaua da bi nam iskazale
dobrodolicu.
Dobro ti je, dobro ti je, neprestano sam ponavljala kroz njezin grevit pla. Dobro ti je,
Daisy Mae.
Odnijela sam je u kupaonicu, posjela je na rub kade. Svukla sam joj cipelu i bijelu arapu.
Ugriz je bio jasno urezan, dva duboka traga zuba ve su poela naticati, a izmeu njih je bio niz
manjih usjeklina. Odvrnula sam slavinu da voda potee u kadu. Grlila me rukom, stiskala u aci
moju kosu, zarila u nju lice. Rekla sam joj da pomakne nogu pod vodu, da joj isperem krv i u isti
mah povukla runik sa stalka i omotala joj ga oko potkoljenice. Moe i Larry meko su tapkali oko
mojih koljena.
Boli, boli, boli, govorila je. Ja sam govorila: Znam, znam. Sve e biti dobro.
Nagnula sam se unatrag i pronala bocu s peroksidom koji je majka drala pod umivaonikom
pa i njime prelila njezin gleanj, od ega se zapjenuala krv. Vrisnula je i vre stisnula aku
kojom se drala za moju kosu. Znam, govorila sam grlei je. Znam. Jedva sam bila svjesna
djece Moranovih, naikane na vratima kupaonice kao to se znaju nagomilati debla u rijeci, sve
dok nisam ula glas gospoe Richardson: Sklonite se, djeco, sklonite se. A zatim: I, i, Moeu
i Larryju.
A onda se kao to se u snu neprikladno i bezobzirno pretapaju ljudi i mjesta gospoa
Richardson u suknji od tvida i razboritim cipelama, sa irokim, sposobnim tijelom, nala iza mene
u naoj uskoj kupaonici, drei mi ruku na ramenu dok se saginjala da vidi Daisynu nogu. Uh,
ovo je gadno, rekla je uvlaei zrak u sebe. Strana modrica. Potapala je i Daisyno rame.
Odvest emo te lijeniku, duo, malo je podviknula da bi je se ulo kroz buku vode to je tekla.
A meni je rekla: Mora ravno na hitnu pomo.
Osjetila sam kako se vre stisnula Daisyna ruka oko mog vrata, kako mi njezini prsti grabe
kosu. Nagnula sam se i rukom polijevala njezino stopalo, krv, grabei vodu aku za akom. Sve
e biti u redu, Daisy Mae, govorila sam joj, trudei se da mi glas bude siguran. Bit e u redu.
ovjek iz susjedne kue uhvatio je psa, rekla je gospoa Richardson. Doimala se kao da
uurbano trkara, koliko je to mogla na tako uskom prostoru, otvarajui i zatvarajui vrata
toaletnog stolia. To je vano, u sluaju bjesnoe. Pretpostavljam da je lutalica.
Daisy je sada ve tako jako plakala da sumnjam kako ju je ula. Ja sam jedva samu sebe ula
od vode to je tekla i od Daisy koja se naslonila preko mojih lea s ustima na mom ramenu.
Netko je od Moranove djece rekao: To je bio Rags, i mislim da se zauo onaj zvuk koji sam
povezivala s vjetrom u mislima mi se stvorila slika grane drveta koja se lomi, tresak preklopljena
crnog vala a nekoliko minuta poslije Tony je povikao: Evo ga, ide.
Zatim sam prepoznala policajev glas, koji je strpljivo rekao: Miite se s puta, djeco. Sad je
i policajac, deko gospode Moran, bio u kupaonici i nadvijao se pokraj krupna lica gospoe
Richardson. Odvest u vas u bolnicu, rekao je. Nastavila sam akom prelijevati vodu preko
Daisyne noge.
Priao je blie. Gospoa Richardson je ostala pritisnuta uz umivaonik. Dajte da je ja
ponesem, rekao je.
Ali isprijeila sam mu se laktom i ramenom.
to prije to bolje, rekla je gospoa Richardson.
Pogledala sam Daisy, bradicu je podigla, oi vrsto stisnula od boli. Ja u je nositi, rekla
sam.
Polako sam zavrnula slavinu i zamolila nekoga da mi doda jo jedan runik. Gospoda
Richardson je ve imala jedan u rukama. Okrenula sam Daisy k sebi i rekla joj da poloi ugrizenu
nogu na runik, zatim sam je oprezno umotala, naginjui se nad nju, tako da mi je kosa padala
preko njezinih golih nogu.
Pritisni to, draga, rekla je gospoa Richardson.
A policajac je rekao: Dovest u auto.
91
Progurao se van kroz vrata, tjerajui pred sobom Moranove klince i govorei: Hajde, djeco,
dajte joj prostora. Bit e dobro. Nosila sam je kroz dnevnu sobu, gdje je svjetlost poela
poprimati onu nijansu breskve, onaj zlatasti ton, kroz kuhinju pa van na dvorite, gdje su stajala
sva djeca Moranovih, Janey i Tony zaprepateni, otvorenih usta, Judy koja je plakala u dlanove,
Petey vrsto stisnutih aka, lica istodobno bijesna i oblivena suzama. I gospodin Richardson je
bio vani, s Angusom i Rupertom koje je drao na kratkoj uzici, sasvim uza se. ak i stari
gospodin Moran. Bio je neobrijan, na sebi je imao posivjelu potkoulju i iroke hlae, umorno se
naslanjao na ogradu iza nae kue, nad oeve dalije. U naruju je drao malu June. Policajac je
doveo auto s prilaza Moranovih pa zaokrenuo gore prema vratima nae ograde.
Gospoa Richardson je spustila iroku ruku na moje rame. Kad e ti roditelji doi kui?
pitala je i ja sam odgovorila Uskoro. Doviknula je suprugu preko ramena. Bit e kod kue
svakog asa. Reci im da smo otili na hitnu pomo u Southamptonu. Nai emo se ondje. Zatim
se obratila psiima: Deki, budite dobri.
Policajac je izaao i otvorio nam stranja vrata. Drei Daisy na rukama, spustila sam se na
stranje sjedalo, a zatim se gospoa Richardson spustila odmah do mene. Policajac je iz pretinca
za rukavice izvadio crvenu sirenu iz koje su visjele ice i stavio je na upravljaku plou.
Ma nije li ovo prava srea? rekla je gospoa Richardson zadovoljno. Imati policajca u
susjedstvu.
Ispod upravljake ploe bio je i maleni crni radioprijemnik, u vonji je iz njega izvadio
mikrofon i vjeto, izgovarajui kroz nos, izvijestio glasom koji kao da nije bio njegov, da vozi
dijete u ambulantu hitne pomoi u Southamptonu, stradalo od ugriza psa, u gleanj, zatim se
okrenuo preko ramena i pitao nas je li jo negdje ugrizena. I Daisy i ja rekle smo: Ne.
Zatim je, tiim glasom, rekao lutalica, i zbrinut. Dao je adresu Moranovih. Pod ceradom
i nekim jelovim daskama, rekao je. Zapadna strana kue, prema stranjem dijelu.
Gospoa Richardson je odmotala zakrvavljeni runik s Daisyne noge. Moramo to drati
pritisnutim, rekla je pa ga ponovno zamotala, jo vre, dok su joj se guste sijede ike micale
preko elinih oiju. A onda je onim istim odlunim glasom rekla: Tako lijepa cipela, Daisy,
morat e mi rei gdje si ih pronala.
Plaui, s glavom ispod moje brade, Daisy je aptala: Boli, boli. Gladila sam njezinu ruku.
Znam, rekla sam. Znam. Zatim sam se sjetila aspirina koje sam bila uzela iz Florine sobe.
Izmakla sam prste ispod njezine glave, zavukla ih u dep koulje i izvukla ih koliko sam mogla,
pritom sam pronala i tirkizni dragulj. Pruila sam joj aspirine na dlanu i ona ih je uzimala jedan
po jedan.
Bili smo u bolnici samo dvadesetak minuta kad su stigli moji roditelji. Daisyni su roditelji bili
ondje u deset. Do tada su se ve poeli raspredati razgovori, aputavi razgovori izmeu lijenika i
roditelja, izmeu mene i Daisy, razgovori koji mi nisu bili strani.
Provela je ondje no, teta Peg i tetak Jack spavali su na stolcima pokraj nje. Moji roditelji i ja
otili smo kui i pokupili njezine stvari, sve one nove i netaknute kompletie, etku za kosu,
etkicu za zube, nove tenisice jo povezane plastinom vezicom. Dodala sam u koveg neto
moje stare odjee - ljetnu haljinu bez rukava crveno-plava kockasta uzorka, bijelu nedjeljnu
haljinu sa zelenom vrpcom, crvenu cigansku suknju, nenadano osjetivi neku potrebu da to
uinim, nekako sigurna da nee naii na odobravanje tetka Jacka. Samo je malo krvi bilo na
unutranjoj strani njezine ruiaste cipele i stala sam je trljati hladnom vodom dok nije nestala.
Zatim sam prilijepila dragulj natrag na mjesto i odnijela joj cipele u bolniku sobu idueg jutra.
Tetak Jack je povikao: Hej, Pepeljugo, ali onda se okrenuo teti Peg i namrgoeno joj rekao:
Moda ih nije trebala nositi, u svome posljednjem pokuaju da pronae neto to bi mogao
dodati svome poduljem popisu zabrana, da pronae neki obian i izbjeiv razlog koji bi iznjedrio
djelotvoran protuotrov za bolest koja je snala jadnu Daisy, ma to to bilo.
Otili su u Queens Village tog poslijepodneva, pa u drugu bolnicu, u gradu, idueg jutra. Dok
smo se vozili natrag kui, roditelji su mi rekli, s oklijevanjem, blago, ali govorei oboje uglas i
jedan umjesto drugoga, ve na svoj uobiajeni nain, kako lijenici strahuju da neto nije u redu s
Daisynom krvi. Jesam li primijetila njezine modrice, upitali su me, i rekla sam da jesam. Moda
sam, rekli su, trebala nekome napomenuti za to. Rekla sam kako sam mislila da je to samo zbog
toga to je odrastala s toliko mnogo brae i sestara. Kao djeca Moranovih izgovorili su moji
92
roditelji uglas, i bila sam osloboena krivnje.
Preostalih sam se dana tog tjedna brinula o terijerima i Red Roveru. A u subotu uveer uvala
sam djecu Swansonovih. Gospodin Clarke im je tog jutra vratio Moea i Larryja. Oito su bili
spremni opet se upustiti u iskustvo dranja kunih ljubimaca. Dvije su se make ovijale oko
mojih nogu kad sam dola u kuu, nesvjesne svega oko sebe, a kad sam upitala Debbie kako je
uspjela nagovoriti mamu, vragolasto me pogledala i rekla da ju je samo lijepo zamolila mogu li se
make vratiti. Ali Donny se nasmijao. Zajahao je dvosjed od pletena prua na kojem smo sjedile.
Ma, da, ree on. Rekla je onome svom doktoru da e se ubiti ako se make ne vrate.
Debbie se okomila na njega svom estinom iznevjerene ene. Nisam, rekla je.
Zna da jesi.
Podigla sam ruke. Sputao se jo jedan krasan ljetni sumrak i bili smo na prostranome
prednjem trijemu, upravo ispod terase za promatranje brodova, jo jednom smo ekali da se
ponu pojavljivati krijesnice. Ne elim to znati, rekla sam. Nemojte mi o tome ni govoriti.
Nisam vie otila u Florinu kuu. Kad smo u nedjelju pred crkvom susreli kuharicu, mama je
objasnila to se dogodilo Daisy i zbog ega ne dolazim. Dobra je ena cmoknula jezikom,
odmahnula glavom i rekla da njoj sirotica nikad i nije izgledala dobro, onako blijeda. Rekla je da
je jako dobro to nisam dolazila - osloboenje od krivnje na sve strane - mala je bila jako dobra,
Francuskinja se vratila upravo juer ujutro, a mama bi joj se trebala vratiti idueg vikenda.
Nesumnjivo e te, obratila se meni, nazvati da se opet dogovorite za posao.
Ali nikad nije nazvala. Te sam veeri dobila poziv od gospoe Carew, moje prve poslodavke.
Oekivala je posjet sestre iz Princetona s dvoje male djece pa ju je zanimalo hou li biti slobodna
tog tjedna. Zatim su doli Swansonovi i ostali do kraja ljeta pa sam bila zaokupljena njima. Onda
su stigli Kaufmanovi blizanci i Jill. Sad je ve bila moja zarunica i nosila je golemi prsten s
rubinom, veliine i oblika otprilike kao ono okruglo pecivo koje sam Daisy nataknula na prst
onog jutra u lipnju. Spavala je u gostinjskoj sobi, to mi je bilo drago vidjeti, i pristojno se
ponaala pokraj bazena. Namignula mi je jednom, nakon to je otjerala dr. Kaufmana jer joj je
stavio ruku na bedro. Tri su rijei prema kojima treba ivjeti, rekla mi je i stresla ikama,
prebrojavajui ih lijepo ureenim prstima, tek - nakon - vjenanja.
Razgovarala sam s Daisy svake nedjelje, samo po rije-dvije kad joj je bilo loe, malo dulje
kad se osjeala bolje. Uvijek me ispitivala o psima i makama, a ja sam joj pripovijedala prie o
svima njima, ukljuujui i Ragsa. Rekla sam joj da klinci Moranovih neprestano pitaju za nju. I
da je jadni Petey mnogo pozdravlja - nakon ega bi uvijek uslijedila znakovita tiina koja bi mi
doarala njezine od nelagode zarumenjele pjegave obraze i onaj aavi osmijeh, mnogo
ivopisnije nego bilo koje rijei koje bi moda izgovorila. U oujku nas je napustila - kako su svi
u obitelji poeli govoriti, u potrazi za nekim davnim izrazom naih predaka koji nitko od nas, sam
za sebe, nije mogao smatrati svojim vlastitim, iako smo Bernadette i ja, same u svojim krevetima,
moda tijekom godina dole na to da bismo mogle rei, Napustila me je. Ujak Tommy nam je
upravo bio u posjetu kad je dugo oekivani telefonski poziv naposljetku stigao, i on je bio prvi
koji je istaknuo (jer, odluio je biti sretan) da nas je napustila u doba uskrsnua, poetkom
proljea.
Kasno u kolovozu onog ljeta kad je stigla Daisy, odmah nakon to su moji roditelji otili na
posao, ponijela sam ljive i knjigu na trijem ispred kue i kad sam zavrila s objema, sila sam
niza stube, zala straga iza kue, bosim nogama kroz travu, dok mi je sunce sasvim toplo poivalo
na ramenima, a moja kosa najavljivala da e dan biti vru i vlaan, unato ugodnoj blagosti
jutarnjeg zraka. Provirila sam iza ivice koja se protezala pod prozorima naih spavaih soba, no
ni po emu nisam vidjela je li Petey bio ondje, iako mi se inilo da sam ga tijekom noi ula.
Popela sam se uza stranje stube i u asu kad sam gurnula vrata s mreom, ugledala sam poput
mrlje sivu hrpicu neodreena oblika, i odmah sam znala, jo i prije nego to sam se spustila
pogledati to je, da je to neto ivo. Tri mala zeia, tek roena, slijepa, umotana u neto to je,
ini se, bila njihova vlastita ljepljiva ovojnica. Ula sam u kuu, kroz kuhinju pa dnevnu sobu, u
svoju sobu gdje sam izbacila vrpce iz kutije - obine kartonske kutije obloene tkaninom - i
odnijela je van. Koraala sam uz vanjski rub naeg travnjaka, upajui visoku travu i njome
punei kutiju. Znala sam i bez pitanja da je ovo Peteyev dar, koji se ni po emu ne razlikuje od
93
tereta. Dar od Peteya, koji je uvijek imao obiaj ispitivati, istodobno izazivajui i preklinjui:
Voli me? Voli moju obitelj? Koji je plakao vrsto stisnutih aka. Kojega e cijelog ivota
razdirati bijes i njena privrenost, osjeaj da darivanje moe poi po zlu, nepomirljiva razlika
izmeu onoga to ima i onoga za ime udi - onaj neizbjean, nepodnoljiv gubitak to se poput
tamna dragulja skriva u srcu svakog ina ljubavi.
Trgala sam travu po naem dvoritu brzo, u pregrtima, busen za busenom, i kao da su ih
privukli ti zvuci, jer kad sam podigla pogled, Moranovi su klinci polako ulazili kroz vrata nae
ograde. Judy s malom June u naruju, Janey s kutijom slatkih itnih pahuljica vrsto stisnutom na
grudi, Tony i Petey sudarajui se rukama i bokovima, kao da se bore zauzeti isti prostor.
Bez rijei ponijela sam kutiju do stuba, sagnula se i, s djecom Moranovih koja su se okupila
oko mene, njeno podigla bespomona mala stvorenja to su jo disala u gnijezdo od naupane
trave.
OPASKA PREVODITELJICE
Prijevod imena likova Pauina i Graa (Cobweb i Peaseblossom) preuzet iz: San ivanjske
noi Williama Shakespearea, Lektira dostupna svima, Sysprint, Zagreb, 2000., preveo Josip
Torbarina, priredio Tomislav Brlek. Daljnji su navodi iz pojedinih Shakespeareovih djela takoer
preuzeti iz ve navedenog te iz sljedeih prijevoda: Macbeth, Lektira dostupna svima, Sysprint,
Zagreb, 2000, preveo Josip Torbarina, priredio Tomislav Brlek; Hamlet, Mozaik knjiga, Zagreb
2002, preveo M. Bogdanovi, priredio Josip Torbarina, redigirao i pogovorio Mladen Engelsfeld.
Alice McDermott (1953.) postala je spisateljica tek kad je povjerovala da e netko htjeti
itati ono to ona ima rei. Poela je s kratkim priama, a prvi roman A Bigamist's Daughter
objavila je 1982. godine. Slijedili su romani That Night, At Wedding and Wakes i Charming Billy,
za koji je dobila National Book Award 1998. godine. Sa suprugom i troje djece ivi u Bethesdi u
okolici Washingtona D.