1

01 Fonem, alofon 02

Materijali za maturu: Hrvatski Jezik

Kad se u jezinoj znanosti promatra glas sam po sebi, izdvojen, naziva se fon. Razlikovni glasovi, tj. oni koji slue za razlikovanje znaenja rijei nazivaju se fonemi. U jeziku postoje situacije kad se fonemi ne izgovaraju na isti nain (npr. uma lie) pa su to alofoni (inaice istoga fonema).

Fonologija, fonetika Jezikoslovna disciplina koja prouava foneme i njihovu ulogu u jeziku zove se fonologija. Svim nijansama u izgovoru glasova, njihovim nastankom u govornom aparatu i njihovim akustinih svojstvima bavi se fonetika.

03

Prozodija (naglasak) Naglasak moe imati razlikovnu funkciju. Meu parovima rijei koje se razlikuju po naglasku postoje 3 tipa: o Razliita duina: luk (vrsta oruja) i luk (povre) o Razliiti tonovi: tatica (dragi tata) i tatica (kradljivica) o Razliita duina i tonovi: pitati (pitanje) i pitati (nuditi hranu) Hrvatski naglasni sustav se sastoji od naglasnih jedinica, a to su: 1. Jaina (jainom je istaknut 1 slog) 2. Duina (slogovi mogu biti dugi ili kratki) 3. Tonovi (tonovi mogu biti uzlazni ili silazni) 1., 2. i 3. ine 4 razliita naglaska: o kratko silazni \\ o kratkouzlazni \ o dugosilazni /\ o dugouzlazni / Jednoslone rijei imaju samo silazne naglaske. Dvoslone rijei imaju sva 4 naglaska na prvom slogu. Troslone i vieslone rijei mogu imati na prvom slogu sva 4 naglaska, a na drugom, treem, itd. samo uzlazne. U hrvatskom knjievnom jeziku naglasak ne moe stajati na posljednjem slogu, osim kod stranih imena (Rene), tuica, kratica (SAD esade). Silazni naglasci samo na 1. slogu. Ako se promjenom rijei silazni naglasak pojavi na kojem od unutranjih slogova, on e se pomaknuti i/ili promijeniti (spavati prespavati prespavati; nosim prenosim prenosim).

04

Glasovne promjene: jednaenje po zvunosti, jednaenje po mjestu tvorbe, nepostojano a Kada se fonemi izgovaraju u rijeima, prilagoavaju se jedni drugima zbog ogranienja u pokretima govornih organa i zbog svojstva pojedinih jezika. Zvuno jednaenje: o Dogaa se samo sa umnicima. o Svi zvuni fonemi imaju svoje bezvune parove (obrat ne vrijedi). Zvunici a d g z d Bezvunici p t k s f h c o Kad se nau jedan do drugog 2 umnika razliite zvunosti izjednaavaju se radi lakeg izgovora (vrabac vrabca vrapca; svat svad + ba svadba). o Uvijek se prvi umnik po zvunosti prilagoava sljedeem. o Ova pravila se provode i u pismu, osim u nekim uvjetima: Ako je d ispred s, , c, , onda se ne provodi (gradski, sudski, odteta, kadto). U nekim pojedinanim rijeima, najee strane, te sloenice (adhezija, postdiplomski). Mjesno jednaenje:

2
o o

Materijali za maturu: Hrvatski Jezik

Odnosi se na 4 glasa: s, z, h, n. Kada se s i z nau ispred nepanih i prednepanih glasova (, , , , , d, nj, lj) prelaze u i (misli - mislju milju). o Kada se glas h nae ispred i zamjenjuje se glasom (orah orahi orai). o Kada se glas h nae ispred b i p prelazi u m (obrana obranbeni obrambeni). o Treba razlikovati izvedenice od sloenica, jer se ovo pravilo ne provodi kada se n nae na kraju prvog djela sloenice (crven + perka crvenperka). Nepostojano a: o Neke rijei izmeu dva zadnja suglasnika imaju samoglasnik a, koji ne dolazi u svim oblicima takve rijei. Takvo a koje postoji samo u nekim oblicima iste rijei zove se nepostojano a (N. jed.: borac, momak, sav, nikakav; N. mno.: borci, momci, svi, nikakvi).

05

Gubljenje suglasnika Kada se nau zajedno dva ista suglasnika izgovara se samo 1 (bezvuan + zvuan bezvuan) o U pisanju se odstupa u superlativu pridjeva koji poinju sa j (najjai), te u pisanju nekih sloenica (naddrutveni). Glasovi d i t gube se kad se nau u nekim suglasnikim skupinama: o Ispred c, , (otac otca oca). o Ispred skupine t (hrvatstvo hrvattina hrvatina). o Kada se d nae unutar skupine zn ili n (nuda nudni nuni). o Kada se t nae unutar sn, n, nj, sf, sk (mjesto mjestni mjesni). Iznimka: mnoina nekih imenica moe se pisati na dva naina (meci i metci). Glas s se gubi kad se nae u k (plemi plemiski plemiki).

06

Palatalizacija Glasovna promjena koja se dogaa jedrenicima k, g, h kada se nau ispred otvornika e ili i, pa prelaze u palatale , , . Palatalizacija se dobiva: o U vokativu nekih imenica (drug druge drue). o U prezentu nekih glagola (peku peem). o Kod nekih glagola u aoristu (rekoh ree). o Kod uveanica (junak junakina junaina). c ispred i ili e se palatalizira (mjesec mjesecina mjeseina).

07

Sibilarizacija Glasovna promjena koja se dogaa jedrenicima k, g, h kada se nau ispred i, pa prelaze u sibilante c, z, s. Sibilarizacija se provodi: o U dativu i lokativu jednine imenica enskog roda (majka majki majci). o U nominativu i vokativu mnoine imenica mukog roda (junak junaki junaci).

08

Jotacija Glasovna promjena koja nastaje kada se glasovi koji nisu prednepanici ni nepanici stapaju s glasom j u nepanik ili prednepanik (debel + jo deblji; jak + ji jai; sladak + ji slai).

09

Morfem, alomorf, oblikovni morfem gr. morph oblik. o Najmanji odsjeak rijei kojemu je pridruen kakav sadraj tj. koji ima kakvo znaenje naziva se morfem.

3
o

Materijali za maturu: Hrvatski Jezik

Rije se moe sastojati od jednog ili vie morfema. Morfem ima svoj izraz i on se naziva morf. Razliiti morfi koji slue kao izraz istomu morfemu zovu se alomorfi (primijetiti, primijeen). Morfeme kojima mijenjamo oblik rijei nazivamo oblikotvorni morfem. Disciplina koja se bavi ovim morfemima naziva se oblikotvorje. Uloga alomorfa u jeziku je da daju gramatiku obavijest u kakvoj se okolini morfem naao.

10

Korijen i osnova rijei Osnovu rijei ini korijenski morfem zajedno s ostalim rijeotvornim morfemima. Osnova je dio rijei koji sadri cijelosno leksiko znaenje, a korijen sadri temeljno leksiko znaenje, tj. korijen je obino samo dio osnove.

11

Promjenjive i nepromjenjive vrste rijei Promjenjive su: o Imenice rijei kojima se imenuju bia, stvari i pojave. o Pridjevi rijei koje izriu razliita svojstva bia, stvari i pojava. o Zamjenice rijei koje zamjenjuju neke druge rijei. o Brojevi izriu koliinu ili poredak bia, stvari ili pojava. o Glagoli rijei kojima izriemo radnju, stanje i zbivanje. Nepromjenjive su: o Prilozi rijei koje se prilau glagolu. Oznaavaju razliite okolnosti pod kojima se vri radnja, stanje ili zbivanje. o Prijedlozi oznaavaju odnos meu pojavama, biima i stvarima o Veznici povezuju dvije rijei ili reenice. o Usklici rijei koje izraavaju razliite emocionalne reakcije. o estice slue za oblikovanje ili preoblikovanje iskaza.

12

Imenice (gramatika svojstva) Imenice su promjenjiva vrsta rijei koje mogu biti mukoga, enskoga i srednjega roda. Muki rod zavravaju oblikotvornim morfemima , o, e (prijatelj , Marko, Hrvoje). enski rod zavravaju oblikotvornim morfemima , a, e (radost , majka, Mare). Srednji rod zavravaju oblikotvornim morfemima , o, e (sjeme , selo, dijete). Imenice se mijenjaju po padeima.

13

Glagoli (gramatike kategorije) Postoje gramatike kategorije: vremena, vida, naina, lica i broja o Kategorijom se vremena utvruje: sadanjost/prolost/budunost radnje, stanja ili zbivanja (npr. Ivan pie/je pisao/e pisati zadau). o Kategorijom se vida utvruje: svrenost/nesvrenost radnje, stanja ili zbivanja (npr. Ivan je pisao/je napisao zadau). o Kategorijom se naina utvruje: izjavnost/zapovjednost/uvjetnost radnje, stanja ili zbivanja (npr. Ivan pie zadau./Pii, Ivane, zadau!/Kad bi Ivan pisao zadau, otac bi mu bio zadovoljan.). o Kategorijom se lica utvruje: osoba koja/s kojom se/(ili stvar) o kojoj se govori (npr. Ja piem/Ti pie/On pie zadau). o Kategorijom se broja utvruje: koliina osoba koje sudjeluju u razgovoru, odnosno osoba ili stvari o kojima se govori (npr. Uenik pie zadau. (jednina)/Uenici piu zadau. (mnoina)).

14

Glagolska kategorija naina Imperativ: o Zapovjedni nain; izrie zapovijed, zabranu, opomenu. o Tvori se od imperativne osnove nastavcima , mo, te. Kondicional: pogodbeni nain.

4
o

Materijali za maturu: Hrvatski Jezik

Kondicional I: Tvori se aoristom pomonog glagola biti + glagolskim pridjevom radnim. Izrie elju i mogunost. o Kondicional II: Tvori se kondicionalom I pomonog glagola biti + glagolskim pridjevom radnim. Izrie mogunost ostvarenja radnje koja prethodi mogunosti ostvarenja neke druge radnje. Optativ: o eljni nain. o Tvori se glagolskim pridjevom radnim u samostalnoj uporabi (npr. Dobro doli!).

15

Glagolska kategorija vremena Sadanjost se izraava prezentom. Prolost se izraava imperfektom, aoristom, perfektom i pluskvamperfektom. Budunost se izraava futurom prvim i futurom drugim. Prezent: o Tvori se tako da se na prezentsku osnovu dodaju nastavci: JEDNINA MNOINA 1. m (piem) 1. mo (piemo) 2. (pie) 2. te (piete) 3. u/-e (piu) 3. - (pie) Imperfekt: o Nesvreno vrijeme, pa se tvori od nesvrenih glagola. o Tvori se tako da se na osnovu dodaju nastavci: JEDNINA MNOINA 1. h (itah) 1. smo (itasmo) 2. e (itae) 2. ste (itaste) 3. e (itae) 3. hu (itahu) Aorist: o Prolo svreno vrijeme, pa se tvori od svrenih glagola. Tvori se nastavcima: JEDNINA MNOINA 1. h (proitah) 1. smo (proitasmo) 2. ste (proitaste) 2. (proita) 3. - (proita) 3. e (proitae) Perfekt: o Prolo vrijeme, a tvori se prezentom pomonog glagola biti i glagolskim pridjevom radnim. JEDNINA MNOINA 1. sam itao 1. smo itali 2. si itao 2. ste itali 3. je itao 3. su itali Pluskvamperfekt: o Njime se izrie vrijeme prole glagolske radnje dovrene prije koje druge prole glagolske radnje. o Tvori se od imperfekta ili perfekta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog: Futur prvi: o Tvori se od prezenta pomonog glagola htjeti i infinitiva: JEDNINA MNOINA 1. pisat u 1. pisat emo 2. pisat e 2. pisat ete 3. pisat e 3. pisat e Futur drugi: o Tvori se od prezenta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog. JEDNINA MNOINA 1. budem pisao 1. budemo pisali 2. bude pisao 2. budete pisali

5
3. bude pisao 16 3. budu pisali

Materijali za maturu: Hrvatski Jezik

Glagolski prilog sadanji, glagolski prilog proli Sadanji: o Tvori se od nesvrenih glagola, nastavcima ui, -ei. (npr. itaj + ui). o Radnja izreena glagolskim prilogom sadanjim moe znaiti: Nain (na koji se vri radnja glavnog glagola). Vrijeme (kad se vri radnja glavnog glagola). Uzrok (zbog ega se vri radnja glavnog glagola). Uvjet (pod kojim se vri radnja glavnog glagola). Proli: o Izrie radnju koja se dogodila prije radnje upravnog glagola. o Tvori se: svreni glagol + -vi ili v o U reenici stoji na mjestu zavisnog dijela reenice i izrie: vrijeme, uzrok, uvjet ili suprotnost (npr. Ispekavi janje, ostao sam gladan).

17

Glagolski pridjev radni i trpni Radni (aktivni): o Tvori se morfemom l i pridjevnim nastavcima - , -a, -o. o Slui za tvorbu sloenih glagolskih oblika radnih: perfekt, pluskvamperfekt, futur 2., kondicional 1. i 2. o Trpni (pasivni): o tvori se tako da se morfemi infinitivne osnove zamjene morfemima: -an, -en, -jen, -ven, -ijen, -t. o Slui za tvorbu gl. oblika trpnih: Prezent trpni (npr. Sat je zavren) Imperfekt trpni (npr. On bijae prislukivan) Aorist trpni (npr. Sat bi odran) Perfekt trpni (npr. Sat je bio odran) Pluskvamperfekt trpni (npr. Sat bijae bio odran) Futur I trpni (npr. Sat e biti odran) Futur II trpni (npr. Kad sat bude bio odran) Imperativ trpni (npr. are budi miran!) Kondicional I trpni (npr. Sat bi bio odran) Kondicional II trpni (npr. Sat bi bio bio odran)

18

Pridjevi (stupnjevanje) Oni se pridijevaju imenicama da bi ih poblie oznaili. S imenicama se slau u rodu, broju i padeu. Njihov je sadraj: o Svojstvo (npr. crvena jabuka) o Pripadnost (npr. sestrina haljina) o Graa (npr. drvena kua) o Vrijeme (npr. jueranje novine) Imaju odreeni i neodreeni oblik. Uz neodreene moe se postaviti pitanje kakav?, a uz odreene koji?. Pridjevi se stupnjuju kompariraju. o Prvi stupanj je pozitiv. Njime se izrie da netko ili neto ima kakvu osobinu (npr. tvrd, mek, izdrljiv). o Drugi stupanj je komparativ. Njime se izrie da netko ili neto ima veu mjeru kakve osobine od drugoga (npr. tvri, meki, izdrljiviji). Tvori se nastavcima ji, iji, i koji se dodaju na pozitiv.

Materijali za maturu: Hrvatski Jezik

Kada dodajemo ji, esto dolazi do jotacije (npr. skup + ji skuplji). Tom pravilu ne podlijeu sljedei pridjevi: pust pustiji; svet svetiji. Morfemom ji tvori se komparativ dvoslonih pridjeva koji pri tom gube zadnji slog (npr. sladak sladji slai). Isto se kompariraju pridjevi koji zavravaju na ek, -ok, -el (npr. dalek dalji; visok vii; debel deblji). Viesloni pridjevi tvore komparativ nastavkom iji (npr. tvrdoglav tvrdoglaviji; lakouman lakoumniji). Morfemom i tvore se samo komparacije od mek (meki), lak (laki), lijep (ljepi). Trei stupanj je superlativ. Njime se izrie da netko ili neto ima najveu mjeru kakve osobine od drugih (npr. najtvri, najmeki, najizdrljiviji). Superlativ se tvori prefiksom naj koji se stavlja ispred komparativa (npr. najjai, najljepi).

19

Vrste zamjenica Zamjenice se po znaenju dijele na: line (osobne), povratne, povratno-posvojne, pokazne, posvojne, odnosne, upitne i neodreene. Osobne zamjenice: o ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona. o Sklonidba osobnih zamjenica pokazuje da se u nekim padeima pojavljuju po 2 ili ak 3 oblika. 1. je naglaen, a 2. i 3. nenaglaen. o Uloga osobnih zamjenica je da uspostave odnose meu sudionicima u razgovoru. Povratna zamjenica: G sebe, se D sebi, si A sebe, se L o sebi I sobom o Ti se oblici rabe i za jedninu i mnoinu, i za enski, muki i srednji rod, i za 1., 2. i 3. lice. Oni se rabe kad subjekt vri radnju sam na sebi. Povratno-posvojna zamjenica: o (svoj) Tako se zove jer se njome izrie pripadanje ega subjektu. Jednako se rabi za jedninu i mnoinu, i za muki, enski i srednji rod, te za 1., 2. i 3. lice. Posvojne zamjenice: o Njima se izrie kojoj govornoj osobi pripada ono o emu se govori. moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje njegov, njegova, njegovo njezin, njezina, njezino na, naa, nae, va, vaa, vae Pokazne zamjenice: o Upuuju na osobu, predmet ili pojavu koje su u dogledu govorne osobe. ovaj, ova, ovo taj, ta, to onaj, ona, ono o Ove zamjenice odgovaraju na pitanje koji?; koja?; koje?, a postoje i pokazne zamjenice koje odgovaraju na pitanje kakav?; kolik? (npr. ovakav, onakav, takav, ovolik, tolik, onolik). Odnosne zamjenice: o Upuuju obino na kakvu imenicu u prethodnoj reenici. o koji, iji, tko, to, kakav, kolik. Upitne zamjenice: o Razlikuju se od odnosnih samo svojim znaenjem. Oblikom su iste.

7
-

Materijali za maturu: Hrvatski Jezik

Neodreene zamjenice: o Upuuju na nepoznate i neodreene osobe, stvari ili pojave. o Tvore se od upitnih i odnosnih zamjenica razliitim predmetcima, npr. ne, ni, po, i; te dometcima god ili im se predmee estica ma. o netko, neto, kojeta, togod, kojekakvi, ma tko, nitko, makar to, ni od koga.

20

Brojevi (brojevne imenice) To su rijei kojima se izrie koliko ima onoga to znai imenica ili koje je po redu ono to znai imenica. Postoje glavni i redni brojevi. Dekliniraju se samo jedan, dva i tri i etiri od glavnih i svi redni brojevi. Brojevne imenice su dvojica, obojica, trojica, a ostale zavravaju na orica (npr. etvorica, sedmorica, ). Sto i drugi brojevi na sto, zatim tisuice, milijuni, itd. nemaju brojevnih imenica. Postoje brojevne imenice za izricanje jedinki razliitog spola (npr. dvojica dva mukarca; dvoje muko i ensko). Brojevne imenice etvero, petero, itd. glase jo i etvoro, petoro, itd. Pitanja i odgovori.

3. i 4. razred 01 Sintaksa 02

Sintaksa je gramatika discipline koja prouava pravila o slaganju rijei u reenici. Najvea sintaktika jedinica je reenica. Manje sintaktike jedinice su rije i sintagma (spoj najmanje 2 punoznane rijei). Diskurz je jezina cjelina vea od reenice. Odabir (selekcija) je postupak odabira upravo onih jezinih jedinica, tj. rijei koje su nam potrebne da izrazimo misao, tj. uputimo pouku. Razmjetaj (kombinacija) je postupak pravilnog razmjetaja odabranih rijei po odreenim pravilima.

Sintagmatski i paradigmatski odnosi Paradigmatski odnos je odnos meu rijeima koje postoje istodobno i izmeu kojih se bira. Sintagmatski odnosi su odnosi izmeu rijei u reenici koje su nanizane po odreenim pravilima.

03

Reenino ustrojstvo, samostalni i nesamostalni dijelovi Reenica je sintaktika jedinica kojoj je donja granica rije, a gornja diskurz. Reenica kao sintaktika jedinica ima svojstvo lanjivosti moe se podijeliti na lanove reeninog i sintaktikog ustrojstva, a oni su samostalni: predikat, subjekt, objekt, prilone oznake; i nesamostalni: atribut i apozicija. Reenica kao obavijesna jedinica naziva se iskaz. Reenica je dio jezika. Iskaz je dio govora. Dio iskaza koji donosi novu obavijest zove se rema (novo), a dio iskaza koji nije toliko obavijesni tema (dato). Reenica kao sadrajna jedinica ima svojstvo modalnosti njome se prenosi obavijest o vremenu kad se zbiva radnja (prolost, sadanjost, budunost), te obavijest o tome je li ono o emu reenica govori mogue ili nemogue, eljeno ili zahtijevano. Modalnost se izraava glagolskim vremenima i nainima.

04

Sintagma: jako upravljanje, slabo upravljanje Sintagma je sintaktika jedinica koja se sastoji od najmanje dvije punoznane rijei povezane gramatikim vezama. Punoznane rijei su one koje imaju leksiko i gramatiko znaenje (imenice, zamjenice, pridjevi, glagoli, brojevi, prilozi). Nepunoznane imaju samo gramatiko znaenje (uzvici, veznici, estice prijedlozi).

8
-

Materijali za maturu: Hrvatski Jezik

Upravljanje je vrsta spoja u kojima glavna sastavnica upravlja gramatikim svojstvima zavisne. Kada glavna sastavnica odreuje zavisnoj pade i svojom radnjom posve obuhvaa zavisnu, onda govorimo o jakom upravljanju. Kada glavna sastavnica odreuje zavisnoj pade, a ne obuhvaa je svojom radnjom, onda govorimo o slabom upravljanju.

05

Gramatika svojstva reenice: predikat (predikatne kategorije) Jedno od gramatikih svojstava je lanivost (mogunost da se podijeli na lanove reeninog ustrojstva i to na samostalne i nesamostalne). Predikat: o Nije ovisan ni o jednom drugom lanu reeninog ustrojstva. Zato se kae da on sam sebi otvara mjesto u reenici. Po njemu se izravno ili neizravno uvrtavaju svi ostali lanovi. o Predikat ima svoje gramatike kategorije kojima uspostavlja odnose s ostalim dijelovima reenice, a one su: lice, vrijeme, vid i nain. Kategorija lica: slui za to da se glagolu pridrui oznaka onoga koji govori (1. lice), onoga s kim se govori (2. lice), onoga o kome se govori (3. lice), to se pojavljuje i u mnoini, npr.: Jednina 1. piem 2. pie 3. pie Mnoina 1. piemo 2. piete 3. piu Kategorija vida: slui za razlikovanje svrenih i nesvrenih radnji, npr. ispitivao je radnja u trajanju (nesvreni), ispitao je radnja zavrena (svreni). Kategorija vremena: razlikuju se 3 osnovne gramatike oznake, za prolost, sadanjost i budunost, ali one mogu biti u apsolutnoj ili relativnoj uporabi (npr. Sutra e biti kie apsolutna budunost; Bit e da je tako relativna budunost). Kategorija naina: sadri gramatike oznake imperativ, kondicional, optativ, indikativ. Imperativom se izrie zapovijed. Kondicionalom se izrie mogunost. Optativom se izrie elja u apsolutnoj sadanjosti. Indikativ je izjavni nain. Njime se izrie stvarna radnja, stanje ili zbivanje.

06

Subjekt Subjekt je dio reenice, tj. lan reeninog ustrojstva kojemu mjesto otvara predikat. Odgovara na pitanje tko? ili to?, a gramatika svojstva su mu rod, broj i pade. Najee slubu subjekta vre imenice, no to moe biti bilo koja rije. Kada je subjekt lina zamjenice, on se ne mora izrei, jer se iz oblika predikata pretkaziv. Postoje i reenice u kojima subjekta nema. U njima kao predikat dolaze bezlini glagoli. Subjekt se s predikatom mora slagati u rodu i broju (povezani su sronou).

07

Objekt i prilona oznaka Prilona oznaka je samostalni lan reeninog ustrojstva kojemu mjesto otvara predikat, a izrie razliite okolnosti pod kojima se odvija radnja izreena predikatom. Moe biti prilog, padeni ili prijedloni izraz, a uz jednu se moe dodati vie prilonih oznaka. Vrste prilonih oznaka: o Prilona oznaka mjesta (gdje, kamo, kuda, odakle, dokle) o Prilona oznaka vremena (kada, od kada, dokada) o Prilona oznaka naina (kako, na koji nain) o Prilona oznaka uzorka (zato, zbog ega) o Prilona oznaka namjere (radi ega, s kojom namjerom) o Prilona oznaka drutva (s kim) o Prilona oznaka sredstva (s im, pomou ega) o Prilona oznaka smjera (kamo)

Materijali za maturu: Hrvatski Jezik

o Prilona oznaka koliine (koliko) o Prilona oznaka doputanja (unato emu) o Prilona oznaka izuzimanja (osim koga) o Prilona oznaka pogodbe (pod kojim uvjetom) o Prilona oznaka posljedice (s kojom posljedicom) Objekt je lan reeninog ustrojstva kojemu mjesto otvara predikat, a znaenjski to je pojam kojeg glagolska radnja zahvaa ili u vezi s kojim se glagolska radnja vri. Gramatiko svojstvo objekta je pretkazivost padea. Objekt moe biti u svim nesamostalnim padeima (svi osim nominativa i vokativa). Izravni objekt: dolazi uz prijelazne glagole, tj. one kod kojih radnja prelazi izravno na objekt i vri se na objektu. Takav objekt uvijek dolazi u akuzativu, osim kada ne izrie cjelovitu tvar nego njezin dio onda dolazi u genitivu (dijelni genitiv). Neizravni objekt: ne pretpostavlja izravni prijelaz glagolske radnje na nj nego je vie predmet u vezi s kojim se radnja vri. Neizravni objekt dolazi u svim zavisnim padeima osim u akuzativu. Reenica s neizravnim objektom, npr. Pie li zadau? Piem. Reenice bez objekta - glagoli ne otvaraju mjesto objektu, npr. ii, trati, leati,

08

Atribut i apozicija Atribut se pridjeva uz imensku rije da je po emu odredi bez obzira u kakvoj slubi je ta rije. o Razlikujemo: Kvalitativne atribute koji odreuju imenicu po kakvoi (npr. arena haljina). Diferencijalne atribute koji odreuju imenicu s obzirom na neko svojstvo (npr. nova haljina; stara haljina). Posesivne atribute koji oznaavaju pripadnost komu ili emu (npr. majina haljina). Relativne atribute koji oznaavaju imenicu po kakvu posve uopenu svojstvu (npr. neka haljina). o Slubu atributa najee vri pridjev, ali to moe biti i zamjenica ili broj. o Oni se slau s imenicom uz koju stoje u rodu, broju i padeu, pa se zovu sroni atributi. o Ako je atribut imenica, onda se ne slae u rodu, broju i padeu pa se zove nesroni atribut (npr. aa ulja). Apozicija: o U slubi apozicije dolaze imenice srone s imenicama na koje se odnose. o Iako se apozicija naelno slae s imenicom uz stoji, to nije uvijek tako jer su imenice nepromjenjive po rodu, pa se ne mogu jedna drugoj prilagoditi (npr. grad Poega).

09

Reenice po sastavu (jednostavne i sloene) Jednostavne imaju jednostruko temeljno reenino ustrojstvo (subjekt i predikat). Sloene imaju viestruko temeljno reenino ustrojstvo ili barem dva predikata. Sloene nastaju sklapanjem jednostavnih. Reenica u sustavu sloene reenice naziva se sureenica (klauza). Postoje tri tipa sklapanja: o Povezivanjem: nastaju nezavisno sloene reenice. Nastaju tako da se izmeu dvije reenice dokine toka i uvrsti veznik. o Uvrtavanjem: nastaju zavisno sloene reenice. Nastaju tako da se zavisna uvrtava u glavnu kao lan njenog reeninog ustrojstva. o Nizanjem: reenice neovisne jedna o drugoj niu se odvojene zarezom.

10

Nezavisno sloene reenice Nastaju povezivanjem i povezane su pravim veznicima. Sastavne: one koje su povezane u cjelinu zbog nekog zajednitva. Veznici: i, pa, te, ni, niti (npr. No je mirna i na nebu nema oblaka.).

10
11

Materijali za maturu: Hrvatski Jezik

Rastavne: one u kojima se sadraji sureenica rastavljaju, tj. ostvaruje se sadraj samo jedne od njih. Veznik: ili (npr. Naveer itam ili piem.). Suprotne: one kod kojih se sadraj jedne suprotstavlja sadraju druge. Veznici: a, ali, nego, no, ve (npr. No se sputala, a on nije palio svjetla.). Ispred ovih veznika uvijek stoji zarez. Iskljune: one u kojima se iz sadraja jedne iskljuuje (izuzima) sadraj druge. Veznici: samo, samo to, tek, tek to, jedino, jedino to, osim, osim to (npr. Ivan je pozvao sve prijatelje, samo Ines nije.). Zakljune: one u kojima se sadraj druge sureenice moe logiki izvesti iz prve. Veznici: dakle, zato, stoga (npr. Stonoga ima sto nogu, stoga ne nosi cipele.).

Zavisno sloene reenice Nastaju pomou sklapanja uvrtavanjem. Zavisna sureenica se uvrtava u glavnu kao jedan od lanova njenog reeninog ustrojstva. Predikatne: o One kod kojih se zavisna uvrtava u glavnu na mjesto predikata (i to imenskog predikata) o Npr. Film je da ti pamet stane. Subjektne: o One kod kojih se zavisna sureenica uvrtava na mjesto subjekta glavne. o Odgovaraju na pitanja tko? i to?. o Veznici: tko, to, koji, gdje, kamo, da. o Dijele se na: odnosne, izrine i zavisno upitne. o Npr. Mislilo se da je Zemlja ravna. Objektne: o One kod kojih se zavisna uvrtava u glavnu na mjesto objekta. o Odgovaraju na piranja koga? i to?. o Veznici: tko, to, koji, iji, gdje, kad, da. o Dijele se na: odnosne, izrine i zavisno upitne. o Npr. Ispriat u ti to sam doivio. Prilone: o U njima se zavisna odnosi prema predikatu glavne kao prilona oznaka. o Dijele se na: odnosne, mjesne, vremenske, nainske, uzrone, posljedine, poredbene, pogodbene. o Npr. Trai to nai ne moe. Atributne: o Zavisna reenica koja dopunjuje imenicu glavne kao atribut. o Veznici: koji, iji, kakav, kolik; mjesni i vremenski prilozi, da, neka. o Npr. On je imao duu koja je razumjela drvea i ivotinje. Apozicijske: o Takve zavisno sloene reenice kod kojih se zavisna uvrtava na mjesto apozicije uz neku imenicu u glavnoj. o Kod apozicijske se sureenice odvajaju od glavne zarezima, a kod atributne se ne odvajaju. o Npr. Studenti, koji budu marljivo radili, poloit e ispite.

10