P u t o v a n j a po B a l k a n s k o m poluotoku X V I . v iek a .

itao u sjednici filolog ieko-hhtoriSkoya razrnta jugoslavenske akademije znanosti

i umjetnosti dne 'i"/, veljae S86.
P R A V I L A N DR . P. A V I .
U potonjoj razpravi putovanju), po Balkanskom poluotoku XV] .
razpravismo putovanje Antuna Vrania od g. 1553.
1
Ovaj
putopis opisuje put od Budima do Biograda po Dunavu, a od Bio-
grada do Jedreneta po kopnu; opisuje dakle veliku carigradsku
cestu, kakova j e bila onoga doba. Dre se u naih razpravljanjih
kronologije, na redu bi bila putovanja glasovitoga A. Btisbeka i
njegova druga, odnosno tajnika, Ternschivama (Dernsclnvanmia) od
god. 1553. ; ali putopis Busbekov do Carigrada, natampan medju
njegovimi djeli, odnosno pismi.
2
premda glasovit, ipak je razmjerno
kratak. Budu da su oba putovanja, kao istodobna, u najtjesnijem
savezu, dopunjuju i razsvjetljuju se medjusobno, zato ve su-
vislosti radi, ne bi bilo shodno, kad bi se odielila, a to bi trebalo
uiniti, jer putopis Dernschwammov jo je u rukopisu netampan.
Dva su se putopisa Dernschwammova, na koliko nam je poznato,
sauvala : jedan xi biblioteci ekoga muzeja u Pragu (Relatio iti-
nerations Constantinapolitanae) a drugi se rukopis uva u glaso-
vitoj biblioteci u Wolfenbttelu u Braunveigu ; prvi sam rukopis
razgledao g. 1873. u Pragu i jur onda nagovarao, da se na svjetlo
izda, poto j e rukopis prilino krupan, te bi trebao dosta vremena
dok se prepie, nisam toga mogao onda uiniti; drugi pako ru-
kopis poznam iz Mommsenova djela (Corpus inscriptionum latinarum
tom I I I . ), koj je iz rukopisa povadio latinske nadpise, odnosee
se na Balkanski poluotok. Ima vie godina to sam njekoje eke
uenjake nagovarao na izdanje onoga znamenitoga rukopisa ; ali
1
Rad, knj. LXXI , 161.
2
Augerii GMeuii Busbequii. Omnia quae oxstaiit opera. Basitene
1740; Epist. I. p. 63 seq.
4 4 P . ,
mi nije polo za rukom skloniti dotienike na ta] posao. Budu
da je Dernscliwammov putopis dolazio na red mojih razpravljanj,
zamolili prof. Emlera na ime nae akademije, da dade rukopis
prepisati, a na lan g. Jos. Jireek obree podupirati izdanje svo-
jimi biljekami ivotu putopisca. Prof. Emier obree ne samo
da e prepisivanje nadzirati, nego da e priepis s izvornikom
poredbi ; ini se, da posao nije obavljen ; zato mi valja razprav-
ljanje Busbekovu i Derrischwammovu putopisu dotle odgoditi,
dok se potonji putopis neprepie, odnosno na svietlo neizda. Osim
pomenutih putopisa, Busbeka i Dernsehwama, medju Vranievim
i Seydlitzevim putopisom nisam nigdje u trag uao putovanju po
Balkankom poluotoku, o kojem bi se bio sauvao putopis. Martin
Crusius navodi medju carskimi poslanici, koji su XVI . stoljea u
Carigrad putovali i Alberta Vuys, Belgijanca, g. 1563
1
ali Hammer,
koj j e poznavao spise car. poslanika A. Vyssa iz tajnoga arkiva i
citira jih, i koj sc za tadanje putopise u Carigrad vrlo interesirao,
nigdje nespominje medju A. Vyssovi izvjetaji i drugimi pismi.
njegova putopisa.
2
IT ostalom udimo se, to se posije Gewaya
nije nitko naao, koj bi na svjetlo iznio iz tajnoga arkiva bekoga
historijsku gradju odnoseu se na carska poslanstva u Carigrad,
moda bi se ipak kakav putopis ili to slina medju onimi izpra-
vami nalo.
Ovaj put su na redu tri putopisa, da ih razpravim, naime Mel-
chiora Seydlitza od g. 155659 , neznana putopisca od g. 1559 60
i itinerari carskoga kurira Jakova Betzecka od g. 1564 7 3.
Premda ovi putopisi u znanstvenom pogledu nisu tako znameniti,
kao njekoji predjaniji, valja jedno s drugim uzeti, kao to se prua;
jer vrlina putopisa visi naravi putopisaca i njihovoj obrazova-
nosti. U ostalom ni ovi putopisi nisu bez svake ciene; jer u njih
ima takodjer podataka, koji e prejanje putopise mjestimice
razsvietliti, a gledom na puteve, koj imi se onda putovalo, znatno
jih popuniti.
1
Martini Crush' Turco-graeciae libri oeto; Basilea 1584, p. 484.
2
Hammer, Gesch. III, 362, 400, 4 0 1, 435, 509, 511, 512, 767.
V I I .
Putovanje Melchiora Seydlitza g. 155659.
Melchior pl. Seydlitz iz Niklasdorfa i Wirbena u Slezkoj, Wol f
pl. Oppersdorf, Nikola pl. Reidburg i Morie pl. Altmannshausen
krenue iz Vratislave 3. svibnja 1550. na put u Palestinu, j l a j o -
hode sv. mjesta. Dospjevi u Mletke, ukrcae se 7. lipnja s mno-
gimi drugimi pobonimi putnici i odplovie putem Palestine.
Prispjevi sreno u Jerusolim i obavivi ondje i u obljinjih svetih
mjestih svoju pobonost zapute u Ramleh. Medjutim se putem
sgodilo, da su Maltezi (vitezovi) u isto vrieme njekoje selo blizu
Ramla napali, oplienili i do 70 stanovnika u roblje odveli. Na to
se raznio krivi glas, da su to nedjelo poinili hodoastnici, koje
su u Ramlu umah utamniili. Odovud odvedoe jili okovane u
Damask, da j i m tamonji paa sudi. Tu se za nevoljnike zauzme
mletaki konzul; al ne mogae izhoditi jim slobode, nego skloni
pau, da jih odaalje sultanu u Carigrad. Krenuvi 19. travnja
1557. iz Damaska, putovahu okovani pjeke preko Sirije i Male
Azije, te stigoe 5. kolovoza u Carigrad, gdje jih zatvorie u knlu
galatsku; te su uz druge sunjeve zlostavljani, morali najtee i
najgnjusnije poslove obavljati. Cekaju dvie godine na odluku, za-
uzimao se za njihovo oslobodjenje carski poslanik, glasoviti Busbek,
koj j ih dva puta odkupi s galije. I tadanji fraucezki poslanik kod
Porte, gospodin De la Vigne, zauzimao se takodjer kod velikoga
vezira i sultana svojski za sunje ; oba poslanika izhodie j im na-
pokon slobodu, poto se hodoastnikom ne samo nije moglo doka
zati, da bi bili sudjelovali kod pomenute navale maltezkih vitezova,
pae nije se jim moglo dokazati, da bi bili ikakovo nedjelo poinili.
Sultanovom dakle odlukom budu pomenuti hodoastnici nakon
tro-godinjega suanjstva na slobodu puteni; bjee jih ukupno 13.
a medju njimi i dva redovnika, koje j im guardian jerusolimski
dade kao pratioce za put u Ramleh. Francezko poslanstvo ;
Busbek obskrbc jih putnim listom, preporuuimi pismi i drugimi
potrebami za put u domovinu. Hodoastnici krenue u pratnj'
francezkoga kurira '22. lipnja iz Carigrada putem kopnenim na Ni
Novipazar, Dubrovnik i Mletke u domovinu, kanio je Seydlitz 7
rujna u Niklasdorf sreno prispio.
Seydlitz opisa svoje i svojih drugova putovanje, tamnovanje
pretrpljene muke i nevolje u posebnom putopisu, natampanom u
Sgorelieah (Grlitz) kod Ambrozija Pria g. 150., a naslov mu
j e ovaj : Grndliche Beschreibung der Wall/art nach dem heiligen
Lande neben Vermeidung der jemmerlichen und langwirigen Gefeng-
nuss derselben Gesellschaft. Gestellet durch den edlen ehrenvhesten
Melchior von Seydlitz aus Niklasdorf und Wirben in Schlesien,
welcher persnlich solche Nofh und Elend ausgestanden. Na rai u
predgovora ita se : Datum Grlitz A. 1580, den 22. Aprilis,
welchen Tag im Jahr 1557 die Gesellschaft dieser Wall fart von
in Ketten hart an einander geschmidet nach Damasco ge-
fhret worden." Ovo izdanje, ini se, da nije prvo, j e r pisac na
naslovnom listu primjeuje, aufs neu vom Aufhre bersehen und
corrigirt und mit unterschiedlichen Capitelli zum besseren Verstnde
des lesers gerichtet." Kada i gdje j e prvo izdanje ovoga putopisa
izdano, toga nisam mogao nigdje doznati. Jche r
1
navodi, da j e
Heydlitzov putopis izdan u Leipzigu g. 1581 u etvrtini, al toga
izdanja nepoznam. U glasovitom sborniku putopisa u svetu zemlju
od Feyrabenda
2
pretampan j e takodjer Seydlitzev putopis posve
tano po sgorelikom izdanju. Sgoreliko izdanje natampano j e u
osmini, paginacija j e naznaena na dolnjem rubu lista, ne brojevi,
nego alfabetikimi slovi (svako slovo po tri puta uzeto) i dopire
do III ukljuivo u svem dakle broji 79 listova; na gornjem
pako rubu svakoga lista naznaena j e godina i mjesec. Na na-
slovnom j e listu crveno obojena vigneta, prikazu ua hodoastnike i
dva redovnika, koje medjusobno tiesno okovane vodi jaei janiar.
Ova j e ista slika j o dva puta u tekstu natampana. Vrh toga ima
prostiju sliku crkve sv. groba u Jerusolimu. eydlitzev putopis
razdieljen j e na ;50 glava, a reigovan j e u formi putnoga dnev-
nika, te se formom pribliuje sustavnom putopisu. Potonje dvie
strane sadraju izkaz prevaljenih daljina po moru i po kopnu,
onamo i natrag. Putopisac rauna, da su svega skupa prevalili
puta 5821 talijansku ili
1
.

njemakih milj a; od toga ide na

put po moru 648 milja, a po kopnu 8 0 7

/
4
njem. milja, rauuaju
pravilno etiri talijanske na jednu nj emaku milju. Phricht i
j\leisner primjeuju kod Heydlitzeva putopisa.
3
da se malo ne isto
pripovieda u putopisu Wolfganga Mntzera iz Bamberga, natam-
panom u 45. svezci Jckova sbornika putopisa. Premda nam nije
pri ruci niirnberko izdanje pomenuta Jckova sbornika od god.
1
Allgemeines Gelehrtou-Lexieoii, Leipzig 17." 1, Bd. IV, 484.
2
Feyrabencl, Eeysbuck, 1584, p. 250 74.
3
Deutsche Pilgerfahrten nach dem heiligen Lande, Berlin 1880.
1822, nego graako od g. 1 8 3 2 ,
1
ali broj stranica (12) u obih
izdanjih svjedoi, da je potonje izdanje od prvoga na prosto pre-
tampano. Poredivi 12 stranica Jckova izdanja u 16-ni, to za-
prema Mntzerov putopis, s 79 listova ili 158 stranica Seydliceva
putopisa u 8-ni, razabrati e se, da j e Mntzerov putopis njeki
vrlo kratki izvod, koj nikako nemoe nadomjestiti Seydliceva
putopisa. Mntzer bjee u drutvu hodoastnika na putu od Mle-
taka do Jerusolima, gdje ga redovnici nakon obinih obreda na-
pravie vitezom sv. groba. Mntzer u bitnosti pripovieda
2
na kratko,
kako su njega i druge hodoastnike utamniili u Ramlu radi navale
maltezkih vitezova,
3
te spominje medju hodoastoici i Ivana pl.
Ehrenberga. I potonji napisa putopis pod naslovom : zwei Reisen
zum heiligen Grab", natampan u Bazelu g. 1576, te spominje
medju zasunjenimi hodoastnici Seydlitza, Altmannshausena, Reydt-
burga i Mntzera ( Jack, p. 90). Budu da j e Mntzerov putopis
tako kratak, da se nemoe uzeti ni za dobar izvod Seydliceva
putopisa, bila bi tim Rhrichtova opazka Seydlicevu putopisu
sasvime netemeljita, j er Mntzerov putopis radi svoje kratkoe
nije za nikakovu naunu porabu.
Seydlitz u svojem putopisu, poto j e opisao put od Mletaka do
Jerusolima (cap. I VI ) , na tanko opisuje po obiaju hodoastni-
kom svetinje jerusolimske, osobito crkvu svetoga groba, za tim
Betlehem i druga sveta mjesta blizu Jerusolima (cap. V I I X ) .
Opisavi navalu maltezkih vitezova, tamnovanje u Ramlu i pogi-
belji hodoaa u sv. zemlju (cap. I X - X I I ) , pria dalje svojem
i svojih drugova putovanju od Ranila preko Samarije i Galileje u
Damask (cap. XI I ) . Opisavi Damask i tamonje tamnovanje
(cap. X I I I ) , crta nadalje put od Damaska u Alepo, te opisuje ovaj
grad i tamonji boravak (cap. X I V i X V ) ; zatim pria svojem
putovanju preko Male Azije (Karamanije, Cilicije, Pamphylije, do-
njekle preko Kapadocije i Galatije) u Carigrad (cap. X V I X V I ) .
Poto je opisao Carigrad i tamonji boravak, trpljenje i oslobojenje
( X V I I I X X V ) , pria napokon daljem putovanju po kopnu do
1
I. H. Jek, Tasehenbibliothk der wichtigsten u ui interessantesten
See- und Landreisen, 45 Bd. Grtz 1832, 11. ., 2 lid. XXII, Reise
des Edler Wolfgang v. Mntzer aus Bamberg nach Jerusalem whrend
d. Jahre 1 55659, p. 8 597.
2
Jek, p. 8 999.
8
to Seydlitz pripovieda na deset listova, to pria Mntzer na dvie
stranice.
Mletaka i u domovinu (cap. X X V X X X ) . Opis Seydliceva puta
od Carigrada do Dubrovnika (cap. X X V X X I X ) , mislim tu na
tanje razgbbiti i ocieniti, jer spada u okvir mojih studija puto-
vanjih po Balkanskom poluotoku. I Mntzer spominje taj dio
svoga puta od Carigrada u domovinu, ali u Jckovu izdanju
(p. 96) li se spominju varoi ( Adrianopel, Sophia, Misch i Novo"),
kojimi se prolo; ni taj dakle dio Miintzerova putopisa nije za
naunu porabu. Ostali pako dio Seydliceva putopisa odnosi se na
hodoastnika putovanja u sv. zemlju, kojimi je putopisi geogra-
fi) ska literatura preobilna, a tim se putopisom posveuje u najnovije
doba velika panja, jer se smatraju znatnimi vreli za tadanje po-
znanje iztoka.
1
Pristupaju ocjeni Seydliceva putopisa, na koliko se odnosi
na Balkanski poluotok, t. j . na put od Carigrada do Dubrovnika,
uzimljemo za podlogu sgoreliko izdanje, a bude li od potrebe,
porediti emo ga s izdanjem u pomenutom sborniku Feyerabendovu.
Posredovanjem carskoga, a osobito francezkoga poslanstva oslo-
bodjeni hodoastnici od suanjstva, narui j i h francezki poslanik u
svoj dvor, pa jim dade putne listove, naputke i opomene, kako se
imaju putem vladati, da ne dopadnu opet suanjstva. Francezki
jim poslanik osobito naloi, da ostanu zajedno i na okupu, da se
nebi pojedinice udaljivali, to bi za dotine, koji bi se putem izgubili
ili zaostali, moglo biti pogibeljno, dopali bi opet moda suanjstva,
budu je put, kojim putuju, glavni, na kojem se esto susretava
divljih janiara. Povjerivi jih svojemu kuriru, njekomu plemiu
f'rancezkomu, koji j e nosio politika pisma na francezki dvor, dade
jim vodioca i tumaa, njekoga janiara, a svakomu po jednoga
magarca, da nemoraju pjeke putovati. Obskrbivi jih za nevolju
potrebami, preporui jim, da budu blagodarni kralju francezkomu,
te da bi ga se sjeali u svagdanjih molitvah, mole boju milost
za njegovu vremenitu i vjekovitu sreu, j er da nebijae francezkoga
poslanstva, jedva bi se izbavili od teke tamnice, okrutnoga tiran-
stva i suanjstva turskoga.
2
Poto jih poslanik blagoslovi, a
hodoastnici se njemu svesrdno zahvale, krenue 23. lipnja 1559
1
Kehricht u. Meisner, op. . i Riant, Expeditions et plerinages, Paris
1 8 6 5 ; moja razprava Gjuro Hus, u Radu knj. LV, 1 1 6 .
2
Ovo j e vrieme bio francezki poslanik kod porte M. de la Vigne,
od kojega j e odpravljena depea na kralja Henrika . iz Carigrada
dne 21. lipnja 1559. Gl. Charrire, Ngociations del France dans le
Levant, tom. , 582.
p noi na put, a putovahu danom i nou. Put, kojim se hodo-
astnici vraali svaki u svoju domovinu, dieli se od Carigrada do
Dubrovnika na dva razdjela. Od Carigrada do Nia, to j e vei
dio j ur od dojakonjih putovanja poznate i opisane ceste vojnike,
koja j e ila od Carigrada u Biograd ; ostali pako put od Nia do
Dubrovnika, muniji i' tei, takodjer opisan od njekojih putnika,
jest onaj trgovaki put, kojim su Dubrovani putovali u trgova-
kih poslovih u nutranjost Balkanskoga poluotoka, i kojim su esto
ili njihovi poslanici, nose u Carigrad godinji danak.
Krenuvi iz Carigrada putovahu glavnim putem na Jedrene, koje
j e 110 talijanskih milja daleko. Putopisac jadikuje, tue se na teko
putovanje na tvrdom samaru Budu su njekoji zaostajali, odredi
plemi, da bude na putopisac posljednji u redu, da pazi na ostale,
da ostanu na okupu, poto je bio za hodoastnike odgovoran, jer
su esto susretali ete, vraajue se s granice od pobune sinova
sultanovih. Prenoivi u njekom zloestom selu, prevalivi Hep,
ali slabo naseljen priedjel, proavi preko njekoliko trgovita, pri-
spjeli su 25. u Jedrene (Adrianopel). Ova mu je varo vrlo ve-
lika, otvorena i u nutranjosti zlo grajena ; puna je trgovina,
osobito idovskih. Gradom tee velika rieka, a zove se Mariza.
Tu su ostavili carigradske magarce, najmili druge za etiri dana
puta, a za svakoga platie 100 aspra. Dne 26. istoga mjeseca
zapute dalje prama Plovdivu a sliedei dan prispjeli su u trgovite
s liepim i dugim mostom nad Maricom, koja se negda Hebrus
zvala. Takova mosta nije putopisac ni prije ni poslije nigda vidio,
a sagradi ga Mustafa paa, po kojem se i most zove; kod istoga
je mosta sagradio Rustan paa karavanseraj (Caravazell) i bolnicu
za siromahe. Dojduega dana odputovae i dospjele u kralje-
vinu Makedoniju, koja je na mnogih mjestih Hepa, ravna i rodna,
prama moru pako jest gorovita, neobradjena i nenaseljena. Na
Petrovo su prispjeli u Plovdiv (Philippopolin), koj se njegda zvao
Trimontium, bjee silan, a sada je loo sagradjen. U ovoj su va-
roi, koja se stere po ubavoj ravnini, na pomenutoj rieci Marici,
etiri silne visoke stiene, a vide se s daleka. U toj varoi i nje-
govoj okolini stanuju mnogi krani, koji ponajvie slovenski (scla-
vonischer Sprache) govore, od kojih sultan, kao i od svih krana
u njegovoj dravi ivuih, pobire obino svake etvrte ili pete
godine hara ili desetinu od njihove djece; naime ako tko ima
etvero ili petero djece, uzme mu se jedan, imade li vie od
petero djece, uzmu mu se dva deka. Ova se uzeta djeca onkraj
4
mora, u Natoliji ili Maloj Aziji, porazdiele medju stanovnike gra-
dova i trgovita; dok se naue turski, upotrebljuju j e za svakojake
rune poslove, a zovu se Tamnogla. Kad pako djeca ojaaju i
car jih zahtieva, mora se j e predati u Carigrad. Ako j e medju tim
koje diete umrlo ili se izgubilo, mora kuni starjeina, kojemu j e
bilo diete predano, odgovarati pred sudom, kako se j e izgubilo ;
ako se nemoe opravdati, mora za izgubljeno diete platiti. Odrasli
upotrebljuju se u dvoru, na biodovih, u vrtovih, konjunicah i
drugdje, gdje jih treba ; mnogi ue i zanate, a ponajvie budu ja-
niari, koji poslije sa svojimi roditelji i prijatelji tiranski postupaju.
Takova okrutna djela i slunosti moraju biedni krani, koji su
carevi podlonici, bez prigovora podnaati. Dne 30. lipnja kre-
nue od Plovdiva i podjoe putem preko gore, koja se negda Rho-
dope, a danas se zove Vesteliza (sic ! ) . Proavi njekojimi ubavimi,
prostranimi i dobro uradjenimi dolinami, dospjeli su (2/ VI I ) u ve-
liku otvorenu varo, zvanu Sophia, na rieci Ischia, koja prama
ponoi u Dunav (Thonaw) utjee. Ovaj je priedjel s daleka opasan
gorami, koje se njegda zvahu Aemus, dielile su Traciju od Mizije.
Onuda tee velika voda; varo j e sasvime od drva sagradjena;
malo prije njihova doaa bjee poar, to je nanielo trgovcem
velike tete. Tu se prave najbolji turski fesovi. Dalje podjoe
preko male gore, nekojimi ubavimi i uradjenimi dolinami i dospjeli
su u otvorenu varo s tvrdjicom, a zove se Nisch (aliter Ische ?,
odkuda pomenuta voda nosi ime) .
Ovo j e sadrina Seidlieva dnevnika na putu od Carigrada do
Nia, a odnosi se na staru carsku cestu, od dojakonjih putopisaca
raznovrstno opisanu. Seydlicev opis toga puta odgovara glede
formei sadrine najobenitijim biljekam putnoga dnevnika. Seydlitz
neopisuje proputovanih priedjela, neima u njega ni orografijske ni
etnografijske gradje, to bi trebalo razpraviti i razsvietliti, ili kojom
bi se dojakonji putopisi popunili. Ni u topografijskom pogledu
nije na putopisac obilan, j er navodi na putu od Carigrada do Nia
u svem pet najglavnijih mjesta, kojih su mu opisi vrlo obeniti.
Poto su ona mjesta onako poznata i dovoljno opisana od doja-
konjih putopisaca, drimo suvinim opet tu ono isto opetovati.
Jedrenetu (Adrianopel) jedino je to putopisac zabiljeio, da j e
otvoren grad trgovaki, kojim tee Mariza, a to j e dosta malo
za grad, koj je onda bio do Carigrada najznamenitiji na Balkan-
skom poluotoku. O mostu Mustaf pae" (M. paa kpri) , kojem
gotovo svaki putnik na iroko razpravlja,
1
zabiljeio je samo to,
da vodi preko Marice i da takova mosta nije ni prije ni poslije
vidio. Plovdivu (Philippolis) razmjerno je najvie zabiljeio :
stere mu se na ubavoj ravnini rieke Marice. Putopisac nezamje-
njuje, poput drugih, Plovdiv s makedonskim Philippi, ini se, da
ga nisu zavadjala stara geografijska imena, a glede toga je pra-
vilniji i pouzdaniji od istoga Vrania, koji se stare gografije ne
samo robski drao, nego j u i krivo tumaio. Umjesto tri sienitne
stiene,
2
po kojih nazvae Rimljani grad Trimontium, navodi puto-
pisac etiri. krvnom harau, to ga krani moradoe davati
sultanu, govori Seydlitz potanje, te se razlikuje od Kuripeia, koj
ob istom predmetu govori. Doim potonji tvrdi, da Turci uzimlju
svake godine iz svakoga sela do petero muke najljepe djece,
dapae gdje kojemu otcu i majci otmu, ako je liepo, i jedino muko
diete ;
3
Seydlitz pako tvrdi, da se svake etvrte ili pete godine
pobire krvni hara, a uzimlje se svakomu po jedno muko diete,
ako jih ima etvero ili petero; ako jih pako ima vie od petero,
uzme mu se dvoje. Seydlitz vrh toga navodi, da se zarobljena
djeca davaju Turkom u Malu Aziju na uzgoj, a kad narastu i
naue turski, predaju se na slubu caru, koj jih veinom daje u
zloglasne krvolone janiare.
Put od Plovdiva u Sofiju opisuje se vrlo obenito, spominju
jedinu goru Vasilicu (Vastelizii, sic!), koju su na tom putu
prevalili. U ojakonjih putopisih imamo obsenijih i liepih opisa
toga puta preko ihtimanskih klanaca, na koje opise itatelja upu-
ujemo.
4
Seydlitz pako nikakovih nedaje podataka, koji bi starije
putopise bud popunili, bud razsvietlili. Sofija (Sophia) na rieci Iskri
(Ischia) otvoreno mu je mjesto, jer su onda jur bile gradske zi-
dine s temelja poruene; ali mu j e opis varoi vrlo mrav, jer
nespominje ni one drevne crkve, po kojoj bi varo nosila ime, kojoj
malone svaki stariji putnik na iroko pria. I opis puta od Sofije
u Ni mu je vrlo obenit, te se neda sa starijimi putopisi nikako po-
rediti : ne samo to nenavodi na tom putu drugih mjesta, nego neima
spomena ni o klancih ili klisurah, koje stariji putopisci na tom
1
Rad, knj. L XXI, 48, 51.
2
Rad, knj. L XXI, 46.
8
Rad, knj. LVI, 16265.
4
Rad, knj. L XXI, p. 3340 .
*
putu spominju.
1
Na je putopisac zadovoljan s opazkom, da su
prevalili malu i nizku goru". Ni, otvorena varo s tvrdjicom,
jedva kao glavnije mjesto spominje, ali slinost imena Nia s po-
menutom riekom Ischia zavelo ga, da j e tvrdio, da se Ni druga-
ije Ische (sic!) zove, a po toj varoi zvala bi se i pomenuta voda
(sic!). Putopisac je dakle mislio, da j e Iskra (Ischia), koju j e
vidio blizu Sofije, to i Niava, koja protie Ni, premda je spo-
menuo kod Iskre, da tee na sjever u Dunav, a na daljem putu
mogao j e vidjeti, da Niava utjee u Moravu. Ovoj obenitosti i
dosta mravomu opisu puta naega putopisca biti e vjerovatno to
razlogom, to se s kurirom hitro putovalo, komu je put bio,
jedno, poznat, a drugo, to nije imao vremena, putujui u dravnih
poslovih, putem se podulje zaustavljati.
Krenuvi iz Nia, putovahu preko gore i dospjee ( 5/ VII) u
liep ravan priedjel, gdje je otvorena varo po imenu Tepplitza (od
kuda se ista pokrajina Toplitza zove), na rieci Moravi (Maroffa
oder Morava). Tu napustie put, to vodi u Budim, te podjoe
lievo putem prama moru, i putovahu preko visoke studene planine,
koja se njegda zvala Aemus i Scardus, dok su doli u Dubrovnik
(Ragusa), a tim se putem nemoe drugaije putovati, nego konjem,
oslom ili pjeke. Ona pako planina razstavlja Makedoniju od Bosne.
Poto su pdrugi dan i no putovali, dospjeli su ( 7/ VIL) , petkom
u veliku varo, na prilinoj rieci, a zove se Nobosar (aliter Novi-
bazar). Izmienivi konje, krenue jo istoga dana i dospjee
( 8/ VII) na planinu, gdje j e tvrd dvorac na visokoj i vrletnoj pe-
ini, u klancu gore Cranze, a zove se Mylischaretz. Oko p nje-
make milje pod tvrdjicom grki j e manastir, u divljoj dolini,
posve samotan, u kojem je bilo do 60 duhovnih otaca, duge
kose, a odjeveni u mrko-sive suknene haljine ; vode ist i umje-
ren ivot, i tim, po putopievu miljenju, druge sveenike i
redovnike daleko nadkriljuju. Pomenuti j e manastir dobro uzuvan,
osobito crkva sa slikami. koje su veinom na grki nain sre-
brom ovjenane, vrlo bogato nakiene, kao to j e putopisac u malo
kranskih crkavah vidio. Na jednom oltaru bjee srebrni lies, u
kojem da poiva, kako j i m priahu, njeki metropolita. Sve je to
od Turaka do dana dananjega netaknuto ostalo. Poto su sve
razgledali, krenue dalje. Medjutim ukrali su njekomu drugu
1
Kad, knj. LXXI, 3 03 4 .
tursku kabanicu, spazivi to janiar, vrati se i nadje, da ju je
ukrao j eki Turin, koj j e s drugom dvojicom Turaka takodjer
pohodio manastir. Janiar, izbivi do smrti Turina, uze mu ka-
banicu, konja i sve to j e imao. Njegova dva druga podjoe za
janiarom, molei, da bi j i m povratio konja i druge stvari. Budu
da se janiar nehtjee molbi odazvati, vrate se Turci u selo Prego-
poli (aliter Priepole, na rieci Zin s desna), nedaleko od pomenuta
manastira, gdje j e sjedio vojvoda ili sandak, da stvar sudcu prijave.
Boje se, da se nebi Turci na putnicih, koji su i noju putovali,
osveivali, vrate se i ovi u pomenuto selo. Kada su putnici ulazili
u selo, vikalo se, da su krani zatukli Turina. Putnike odvedoe
u njeku kuu, gdje je sudac popisao njihova imena i pridrao jih
u zatvoru. Jani ar pako, da se opravda, tvrdio j e pred sudcem,
da Turin nije samo ukrao kabanicu, nego francezkomu plemiu
i torbu (turba) s 9000 aspra, a to bi bio morao dokazati, to mu
je bilo vrlo teko, budu se krani nepriputaju u Turaka za
svjedoke. Na to izjavi francezki plemi, da putuje u vrlo zname-
nitih poslovih, do kojih nije samo stalo njegovu gospodaru, kralju
francezkomu, nego i njihovu caru, zato nemoe gubiti mnogo vre-
mena, dok tu stvar sud razpravi. Ako ga sudac nepusti, da moe
umah odputovati zajedno s nami, koje je njihov car njegovu go
spodaru, kralju, poklonio, onda e plemi, na povratku, radi nane-
sene mu tete i sramote u cara se prituiti. Na to se trailo njegov
i nae putne listove; kada je razgledae, primietie, da e se
ukradena kabanica povratiti, a o ukradjenom novcu nitko nita
nezna, ako se nadje, da e i to tano povratiti. Poto su bili kao
uznici u velikom strahu, odgovor jih vrlo razveseli. Molismo ple-
mia, poto je kradja novana bila izmiljena, da nenapinje struna
odvie, nego da se presudom zadovolji.
Rieivi se neprilika, krenue (10/ VI I ) preko gore, koja se Ma-
grisi zove, i prispjeli su sliedeega dana u trgovite Gatscha, gdje
takodjer sjedi turski vojvoda. Tu se prevaa preko vode tekuice
koja dieli Bosnu od Dalmacije, a imena j oj se vie nesjea. Svi
koji dolaze iz nutranjosti, moraju tu pokazati svoje putne listove
i sve stvari, to sa sobom imaju. Cim pokazae vojvodi putne
listove, umah jih bez daljega pretraivanja dade prevesti, pa podjoe
uz pomenutu rieku preko visoke i studene planine. Dne 12. u oi
Margaretin ja, dospjeli su u ubavu dolinu, zatim na silnu, golu,
kamenitu i pustu goru, pomenutu Magrid, udei se, kako j u
mogoe s magarci i konji radi vrletnib putanja prevaliti. Ova gora
dieli Tursku od Kranstva i dubrovakoga gospodstva.
Na visini pomenute gore ugledae more i prispjee istoga dana
u glasoviti grad Dubrovnik (Ragusa, u Ptolomeja Epidaurus, od
Turaka nazvan Dubrovicha), lei pod pomenutom gorom na moru,
a prvi je grad kranski, do kojega se prispije, putuju iz Turske
na istom putu. Tri su godine manje dva dana minule, odkako po-
djoe s Cipra u poganstvo ili u turske zemlje, gdje jili sadrae.
Ove pomenute zemlje, od jedreneta do med je kranstva, sa-
sviine su naseljene, osobito sela, i to veinom od krana, te su kasto
eieli dan putovali, da nisu vidjeli Turina; nu po varoih i trgo-
vitih, gdje j e trg, ima jih. Sela su hrdjavo sagradjena, a malo ne
sve govori slovenski.
Dubrovnik je vlast sama za se, kao to Mietei; ima njeto zemlje
i njekoliko podlonih otoka ; plaa Turinu, da mu zemlju pusti na
miru i da na moru sigurno trgovati moe, kao to jim kazivahu,
godimice 14000 dukata. Dubrovnik j e malen, ali bogat trgovci,
dobro je utvrdjen i krasno sagradjen grad. Velike trgovine radi
dri po inostranih zemljah veliko brodovlje, ali ima samo etiri
galije. Borave est dana u Dubrovniku, izkazae nam velike
asti i dobru volju, pokazae svoju riznicu mnogih udotvornih
svetinja, koje osobito tuju. Sve j e to zlatom i srebrom bogato
okovano i dobro se uva. Medju onimi svetinjami najznamenitija
je pelen, kojom je bogorodica Krista povijala, zatim kri sa sli-
kom Spasiteljevom ; na velikom oltaru stolne crkve slika j e bogo-
rodiee i dvanaest apostola od mjeovite, zlatne i srebrne kovine,
to se cieni na 2 0 0 0 0 0 dukata. Sesti dan narue si ladju s osam
vesala, da jih poveze u Mletke, a vlast jih nadari svakojakimi
potrebami.
Ovo j e opis Sevdlieva puta od Nia do Dubrovnika, a poznat
nam je od njekojih starijih putnika, na ime Kamberta (g. 1 5 3 3 )
1
i J . Chesneaua (g. 1 5 4 7 )
2
, donjekle od Sepera (g. 1 5 3 3 )
3
i . Zena
(g. 1 5 5 0 )
4
, divno ga veinom opisa i opjeva Jaket a i'almoti u
svojem djelu Dubrovnik ponovljen, a prof. dr. . Jireek savr-
eno opisa isti taj put po njekojih putopisih i dubrovakih izvorih
6
.
1
Gl. Kad, knj. LVI, 204 i 32.
2
Gl. Had, knj. LXII, 67 7 5 .
3
Gl. Kad, knj. LXII, 4 8 67 .
4
Gl. Rad, knj. LXII, 9 0 1 0 1 .

Dr. . Jireek, Die llaiidelsstrasseti u. Bergwerke . Serbien u.

Kosnien, Prag 1879, p. 74 78.
Seydlicev opis ovoga puta dosta j e obenit, pace i vrlo povran,
te zaostaje u mnogom pogledu iza veine pomenutih putopisaca ;
jer put od Nia do Foe, premda mu nije topografija obilna, ipak
se moe bar od prilike ustanoviti, od Foe pako do Dubrovnika
nespominje putopisac nikakova mjesta, zato niti nemoe kakovoj
oznaci puta biti govora, nego se iz drugi li putovanja onoga doba
dade nasluivati, da j e francezki kurir iao obinim tadanjim po-
znatim i opisanim putem, da to prije moru dospije.
Seydlitz naroito spominje, da su napustili put, to vodi u Bu-
dim, to jest veliku vojnu cestu u Biograd, te su udarili bevo,
putem, to vodi moru: ponajprije priedjelom Toplica, odkuda su
dospjeli u Novipazar; ali mu opis toga puta nije ni taan, ni sa-
vren, te se s opisi Ramberta, Sepera i Zena neda porediti. Seyd-
litz naravno spominje rieku Moravu (Maroffa ili Morava), koju su
vjerovatno kod Mramora prebacili ; na Moravi mu j e otvorena
varos Tepplitza, po kojoj da se i priedjel zove Toplitzom. To je
sve, to putopisac znade kazati ubavoj doliuastoj ravnini Toplici,
koju njekoji stariji putopisci zauosito opisuju
1
. Pored toga spominje
na Moravi varo Tepplitza, koje nesamo ondje, nego vjerovatno
nigdje u onom kraju nije bi l o;
2
kojim je toplikim putem, uz rieku
ili gorskim, na putopisac putovao, to je teko nagovjeati, j er
nijednoga mjesta na toplikom putu nespominje. Budu da nespo-
minje ni rieke Toplice, moda sej e ilo munim putem gorskim, j er
veli, da se putovalo preko visoke studene planine, kojim se putem
moe samo na konju, oslu ili pjeke putovati
3
. I Novom pazaru,
najveoj varoi medju Dubrovnikom i Niem, nepodava na puto-
pisac nikakovib biljeaka.
Na daljem putu medju Novim pazarom i Rriepoljem spominje
putopisac goru Cranze, koju takodjer Ramberti spominje
4
na putu
od Pljevlja u Priepolje, a odgovara dananjoj gori Rance; na j u
j e pako putopisac krivo nad Mileevo prenio. Kao to svaki cari-
gradski putnik, koji j e ovim krajem putovao, tako i na putopisac
spominje i opisuje slavno Mileevo (Mylischaretz) i starinsku tvr-
djicu, kojim vrlo tano, kao to nijedan stariji putopisac, opisuje
i oznauje medjusobni poloaj. Premda j e putopisac s drugovi raz-
1
Rad, knj. LVI, 7 6 8 1, LXII, 1215, 5 5 5 7 .
3
Rad, knj. LVI, 218 . Opazka Milievia (kraljevina Srbija i Novi
krajevi, Biograd 1884, p. 880) kroitologijsko j e protuslovje.
3
Rad, LXII, 99 101. Jircek, Handelsstraen, 77, 78.
4
Rad, knj. LVT, 2 1 5 - 1 7 .
gledao manastir i crkvu, opis mu j e ipak vrlo obenit, te zaostaje
iza opisa drugih putopisaca;
1
jer putopiscu najvie su udarile u oi
slike bogato nakiene, kakovih nije drugdje nikad vidio, pa srebrni
lies, u kojem poiva njeki metropolita (sv. Sava). Put mu je
dalje iao preko Priepolja u Fou, a poznat j e iz putopisa Ram-
bertova i eperova.
2
Na tom putu spominje Priepolje (Preyopoli
aliter Priepole), koje moda nebi ni spomenuo, j er mu je odve
blizu Mileeva, da nije druba bila prisiljena radi pomenutih ne-
prilika ondje se baviti. Priepolju jedino j e to zabiljeio, da je
stolica sandaka, na desnoj strani rieke Zin (sic !, Lin), valjda
Lima, preko kojega se kod Priepolja drvenim mostom prelazilo.
3
Na putu od Priepolja spominje goru Magrisi, preko koje su u Fou
putovali ; ali gori slinoga imena neima na kartah ni u knjigah
traga, doim stariji putnici (Ramberti, Zeno) spominju na onom
putu obino Kova-planinu.* Seydlicevo ime gore posve je izopa-
eno. Ovu istu goru (Magrisi) spominje putopisac takodjer na putu
od Foe u Dubrovnik; po opisu, prebacivi rieku (Drinu), podjoe
uz nju, pa ubavom dolinom (Sutjeske) i preko gole, kamenite,
strme i puste planine, koja dieli Tursku od kranstva", vjerovatno
da j e ona muna Magrisi gora emerno planina, razvodje izmedju
Jadranskoga i Crnoga mora, visina joj je sedlu, preko kojega se
put previja, 1373 m. nad morem, a na vodi se od godine 1431
kao glavna medja,
6
i s njom se putopiev opis prilino podudara.
0
Varoica Catscha, gdje je u istinu sjedio hercegovaki sandak,
Rambertova j e Cozza, eperova Ootza, Hotca starosrpskib spome-
nika,
7
dananja Foa, od njegda znatno trite na desnom briegu
Drine, na uu Cehotine.
Kako se hitro putovalo, razabrati se moe odatle, to putopisac
nije zapamtio niti imena rieke, naime Drine, preko koje se kod
Foe prevezli. Sva je prilika, da se naemu putopiscu protezala
gora Magrisi" sve do Dubrovnika, jer mu potonji grad lei pod
1
Rad, knj. LVI, 21619 ; knj. LXII, 9 8; Jak. Palmoti, op. c.
p. 174.
2
Rad, knj. LVI, 21417; LXII, 59, 60.
3
Rad, knj. LVI. 217. LXII, 59, 60, 98. Jireek, p. 76.
* Rad, knj. LVI, 214, 216; LXII, 98.

Rad, knj. LVI, 212. Jireek, Handelsstrassen, p. 75.

Roskiewicz, Bosnien, p. 113.

7
Rad, knj. LVI, 211, 213; knj. LXII, 61. Mikloi, Monumenta
srbica, p. 516, 529, 544.
gorom ; ali emerno nit je bila medja dubrovakoga gospodstva,
niti se s emerna vidjelo more. Ako bi se potonje viesti uvaile,
onda bi gora Magrisi" odgovarala vrhu Sv. Srgja, odkuda se na
putu s nutranjosti u Dubrovnik ugleda more, i do kuda j e onda
od prilike (do medjana sela Brgata) kopnena medja dubrovakoga
gospodstva prama Hercegovini dopirala ; a u tom sluaju Magrisi"
bila bi jedinstvena gora, koja bi mu se od Priepolja do Dubrov-
nika protezala, to j e s orografijskimi tamonjimi odnoaji sasvime
u oprieci. Niti u opisu Dubrovnika nepodaje Seydlitz osobitih po-
dataka, koji nebi bili poznati iz predjanjih putopisa.
Tim bi razpravili Seydlicev putopis, koji prikazuje glavni sredo-
vjeni put od Dubrovnika u Carigrad; put naime, kojim su dubro-
vaki poslanici i trgovci putovali u Jedrene i u Carigrad, a o tom
putu na tanje j e razpravljeno kod ocjene Rambertova putopisa
(Rad, knj. LVI , 2 0 9 3 2 ). Nu Seydlicev putopis, kada bi ga po-
redili glede forme i sadrine n. pr. s Rambertovim ili Zenovim,
daleko zaostaje od potonjih; jer Seydlicev putopis neodlikuje se
onom jedrinom sadrine kao potonji, premda u ostalom spada medju
bolje njemake putopise onoga doba. I pisci pomenutih putopisa
prikazuju se u posve razliitom svjetlu. U Ramberta i Zena spo-
znajemo znanstveno obrazovane putnike, koji su dobro poznavali
staru geografiju, poznajemo vjete i iskusne putnike, otre motri-
telje, koji su znatnije pojave glede odnoaja zemlje i ivota narod-
noga pobiljeili ; u Seydlitza pako svega toga neima, on vie po-
sveti panju doivljajem, nego li prirodi zemlje i ivotu naroda ;
njegov je opis puta vrlo obenit i veinom povran orografijski
su mu podatci u obe neizvjestni i ponajvie pogrjeni. Spominjaju
Haemus i Scardus krivo jim oznauje poloaj, a mieaju staru
geografiju s novom, neopredjeljuje dosta tano ni prostora ni po-
loaja starim pokrajinam. Premda topografija u Seydlicevu puto-
pisu nije obilna, nu ipak ono malo imena nije onako izopaeno
izkvareno, kao to n. pr. u talijanskih putopisaca; moda j e tomu
razlog, to j e Seydlitz bio iz slavenske zemlje, odkuda su mu slo-
venska mjestna imena bila poznata, te jih je u srodnoga naroda
na jugu lasnije mogao zapamtiti, nego li tudjinci nevjesti sloven-
skomu jeziku.
V I I I .
Bezimeni opis puta kopnom u Carigrad g . 1559 60.
U X. knj. Starina" (str. 2 4 7 5 7 ) priobih bezimeni putopis,
to se uva u rukopisu u knjinici sv. Marka u Mletcih (i. VI ,
ital. cod. 105) , a naslov mu j e Descrizione del viaggio per terra
di Constantinopoli e delle cose principali del paese. Rukopis j e u
katalogu rukopisa knjinice sv. Marka vrlo na kratko i obenito
zabiljeen, naime: Anonimo, viaggio da Venezia a Constantinopoli,
cart, in 4. scrii, del. sec. XVI.", a tako j e oznaen i u knjizi
Studi biografici e bibliografici sulla storia della geografia in Italia"
(2. ed., Roma 1882, I, 368) , gdje bi oekivali potanju karakteri-
stiku toga geografijskoga rukopisa. U tom rukopisu, osim to pisac
opisuje put od Mletaka u Carigrad, razpravlja takodjer Carigradu
i Peri, govori poreklu Turaka i kue osmanske, vladajuem
sultanu i njegovili sinovih, nabraja podloene zemlje-, govori
paah, divanu, vojsci i janiarih, nainu vojevanja, arsenalu i
vojnoj mornarici. Mi emo se tu stegnuti samo na putopis, jer
ostalo nespada na na posao ; u ostalom su stvari obine, kakovih
j e iz onoga doba dosta natampanih, a opetuju se malo ne u sva-
kom izvjetaju (relaciji) mletakih poslanika.
Mi smo na drugom mjestu (Rad, knj. XV, 204, Starine, knj.
X, 247) nastojali dokazati, da j e putopis pisan po svoj prilici oko
1559 godine, i da ga je napisao moda mletaki poslanik Marin
Cavalli. Da j e rukopis zaista XVI . vieka, za to ima vanjskih i
nutarnjih dokaza. Razlog glavni, koj me skloni, to sam tvrdio,
daj e rukopis napisan oko god. 1559., jest biljeka, na koju naidjoh
u odsjeku Della origine de Turchi", gdje se medju ostalimi veli:
Solimano havendo regnado fin hora per spatio di anni XXXI X. "
Ako je pisac tano ovaj podatak zabiljeio, onda je bez sumnje
rukopis pisan pod kraj 1559 ili poetkom 1560 godine, jer Su-
lejman j e vladao, kao to je poznato, od 30. rujna 1520 do 5/6.
rujna 1566. One se iste godine, naime 1559/60 jo i danas drim,
i neimam razloga, da od nje odstupim. Da putopis nije stariji od
g. 1538, razabire se odatle, to putopisac kod Erceg novoga (Ca-
stelnuovo) biljei, da je ovo mjesto glasovito osvojenjem kranskim
od g. 1538. Budu da u rukopisu ima tragova, da ga j e pisala
osoba slubena, to bjee razlogom, da sam ga dopitao mletakomu
poslaniku (bailo) Marinu Cavallu, koji bi od senata izabran 25. stu-
denoga 1557, obavljao poslanike poslove u Carigradu dvie pune
godine,
1
izviestio senat ob odnoajih dravnih Turske g. 1560, a
nasljednik mu bijae Girolamo Ferri, izabran od senata 6. pro-
sinca 1559. Sto sam putopis dopitao Cavalliju, osobito me j e to
sklonilo, jer je izvjetaju Cavallijevu pridan popis puta (itinerar),
kojim j e poslanik putovao, a taj je put onaj isti, koji takodjer
bezimeni putopisac opisuje. U ostalom da su mletaki poslanici,
putujui esto u Carigrad, obiavali napisati putopis svojem putu,
za to ima dosta potvrde u ojakonjih naih razpravljanjih. Sto j e
relacija druge odnoaje osmanskoga carstva, kojih se kod puto-
pisa na iroko razpravlja, mimoila, razlogom je, to poslanik sam
u relaciji veli, da nee tim dodijavati senatu, niti opetovati stvari,
koje su toliko puta sluane, te koje su jur na tanko opisane i
natampane.
2
Izuavaju ovom prilikom jo jednom bezimeni putopis, pore-
djuju ga s Cavallijevom relacijom i njegovim popisom puta ili
itinerarom, naijoh ovaj put na njekoje podatke, koji me nukaju,
da moje predjanje miljenje modifikujem. Ponajprije poredivi re-
laciju s bezimenim putopisom, spazili, da se oba spisa osobito gle-
dom na slog znatno razlikuju, da ta dva spisa nepotiu od istoga
pisca, jer relacija je pisana gadkim, okretnim i liepim slogom, a
tim se bezimeni putopis ni najmanje ne odlikuje. Bezimeni puto-
pisac veli u pristupu svoga putopisa: trae priliku, da to prije
vidim i upoznam dvor i navade njekoga silnoga vladaoca, te ste-
eni iskustva, prui mi se takova prilika, kad je senat izabrao nje-
koga (?) poslanika za Carigrad, prihvatili ju, j er me je jedina vo-
dila mojim eljam. " Ove riei sjeaju na ponjeto slian uvod
Rambertova putopisa.
3
Odavle ujedno razabrah, da pisac bezimena
putopisa nije bio poslanik (bailo), nego njekoji, koj se poslanstvu
pridruio, a taj bjee po vlastitom oitovanju mletaki ple-
mi, koj se odluio posvetiti slubi domovine. U bezimenom puto-
pisu ima takodjer podataka, koji s relacijom Cavallijevom nisu u
skladu, n. pr. u putopisu se navodi : prispjevi do rieke Drima,
dodje vojvoda i ree gospodinu poslaniku (disse al sigr. bailo"j,
pisac putopisa dakle ne bijae sam poslanik, nego lan drube po-
1
Essendo io stato nel bailagio di Constanthiopoli, per comandamento
di questo illustrissimo senato mesi venti quatro. G. Relacione dell' im-
pero ottomano di Marino Cavalli. Relazioni degli ambasciatori veneti ;
ser. III, vol. I, p. 274.
2
Relazioni, ser. III. vol. I, p. 274.
3
Kambertov putopis gl. u Radu LVI, 208.
slanikove. Govore bezimeni putopisac na dalje vojnoj mornarici
osmanskoj tvrdi, da ima galija ukupno 123, doim Cavalli u svojoj
relaciji (1. c. p. 291) navodi, da Turin ima u svem 150 galija,
koje j e poslanik vidio, te su znatno bolje, nego to obiaju biti.
Pisci dakle relacije i bez imena putopisa dva su razliita lica.
Napokon ako se poredi itinerar, priloen Cavallijevoj relaciji, s to-
pografijom bezimena putopisa, razabrati e se, da su ista mjesta
razliito pisana, i da su daljine, oznaene u talijanskih miljah, ta-
kodjer razliite, to j e takodje dokazom, da su oni spisi potekli od
razliitih pisaca.
Saberemo li sve ove razloge u jedno, bio bi jim ovaj rezultat :
bezimeni j e putopis napisan vjerovatno oko 1559/60 godine, kad i
relacija Cavallijeva s itinerarom, odnosi se, kao to se iz pojedinih
podataka Cavallijeva itinerara i naega putopisa razabire, na puto-
vanje poslanstva Cavallijeva, a na je putopis vjerovatno napisao
njekoji lan Cavallijeve drube, mletaki plemi, koj se za dravnu
slubu pripravljao; moda tajnik, jer mletaki su poslanici obino
sa sobom vodili iz Mletaka vlastite tajnike, kadto i duhovnika,
koji j e esto zastupao tajnika. Ovo su rezultati novijih naih stu-
dija bezimenom putopisu.
Bezimeni putopis glede forme nespada u red pravih putopisa,
nego putnih dnevnika odnosno itinerara ; j er premda neznani puto-
pisac za udo nenavodi godine svoga putovanja, ipak dnevice mar-
ljivo biljei prevaljeni put i proputovana mjesta, poev 6. lipnja,
kad se iz Mletaka krenulo, pa sve do 2. kolovoza ukljuivo, kad
se prispjelo u Peru. U ostalom biljeke putne i topografijske dosta
su kratke, kakono dolikuje putnomu dnevniku. Ovaj bezimeni
putopis, mjere ga prema sadrini i dobi, iz koje imamo boljih
putopisa, ini se, da ne zasluuje tolika truda; ali prikazuje put,
kojem imamo vrlo malo putopisa, a na putopis bio bi prvi, koji
se na taj put odnosi. Bezimeni putopis prikazuje put s Olguna
ili Ulcinja u preko Balkanskoga poluotoka u Carigrad. Ovaj put
spada medju najjunije puteve, koji su polazili s primorja Jadran-
skoga mora u nutranjost balkanskoga poluotoka, a sticao se kod
Tatarpazardika s glavnom carigradsko-biogradskom cestom. S toga
gledita na je putopis, pa bio i nesavren, dosta znatan. Pristu-
paju ocjeni bezimena putopisa s obzirom na itinerar priloen
Cavallijevoj relaciji, unapried mi je pripomenuti, da se kod tuma-
enja i razsvietljenja namiu velike potekoe, te j e mjestimice
tadanjemu pravomu putu teko u trag ui. Potekooa ima s jedne
strane u samom putopisu, a s druge u nesavrenih i oskudnih na-
unih pomagalih : rieka i donjekle izkvarena topografija zadaje
dosta truda, j er se odnosi na divlje arbanake priedjele, koji nisu
dovoljno iztraeni, a prema tomu dosta jim j e nesavrena i karto-
grafija ; uz to su topografijska imena u putopisu ponajvie talijanska,
doim su na kartah, u geografijskih i u putopisnih knjigah narodna
arbanaka imena. Vrh svega toga vrlo malo ima natampanih hi-
storijskih spomenika Albaniji, kojimi bi trebalo razsvietliti topo-
grafijska imena i dokazati vanost onoga puta u prometu i trgo-
vanju onoga doba; dravni arkiv u Mlecih bogat j e dragocjenom
historijskom gradjom Albaniji, ali ona jo uviek eka na svoje
strunjake, da j u na sviet iznesu i obrade.
Neznani putopisac opisuje sve znatnije primorske varoi od Mle-
taka do Ulcinja (Dulcigno). Ovimi se opisi neemo baviti, j er nisu
osobiti, imamo obirnijih i boljih od predjanjih putopisaca, a oso-
bito u malo ne suvremenom glasovitom putopisu Giustianianovu
od god. 1 5 5 3 .
1
Putopisac opisuje zatim drimski zaljev, koji s juga
u istinu zatvara glava Redoni (Rodoni), a na sj evero-zapadu
Ulcinj, odnosno Punta Meders kod Val Noce. Tim mu zaljev
mjerio u duljini 30 (talijanskih) milja; a u irini do Ljea 28 milja;
po tom bio bi mu slian zaljev pravokutnomu trokutu. U isti se
zaljev, gdje mu neima nit otoka nit otoia, u istinu izlievaju e-
tiri rieke: Boggiana (Bojana), Issamo (Imi), Matihia (Matja) i
Brino (Drim), a po potonjoj se rieci zaljev naziva. Medju timi
riekami najvea mu je Bojana, koja postavi iz velikoga Skadar-
skoga jezera, tee irokim koritom, poput Adie u more, a prua
tako iroko ue, da i galije obiaju ploviti do blizu Skadra. Obale
rieka, koja neobiaje rasti, zelene su, pune obradjenih polja i na-
puenih mjesta, da se ovaj priedjel po mnienju njekojih moe
s Italijom porediti.
2
Ulcinj (Dolcigno), primorski grad, die mu
se na razvaljenoj stieni kod jezera (Zogaj), na poetku Albanije,
gdje Mletaka ima samo dvie milje zemlje, a ostalo j e tursko. Na
medji mletako-turskoj stanuje u gorah pleme Marchovichi (Mrko-
vi ),
3
hajduki narod, robi i ubija ljude i za najmanju korist;
1
Itinerario di G-. . Giustiniani; Ljubi, Commissiones et Relationes
Venetae, t. II, 1 9 0 224 .
2
Dr. B. Schwarz opisuju put Bojanom u Skadar, takojer iztie
bujnost i ljepotu priedjela. Montenegro, Leipzig 1883, str. 1 97 209.
s
0 plemenu Mrkovi gl. Ljubi, Commissiones et Rei. Ven., t. II,
229, 23 1 , 232, 23 5 3 7 . Dr. Jos. Mller Albanien . Rumelien, Prag
Mrkovii su visoka staza, duge kose, oruani lukom i oklopom,
a strelice su jim otrovane samo njim poznatom bilinom. Diu se
priedjel tavauasto, bio bi rodan svakim plodom, kad bi ga one ne-
znalice znale obradjivati. Dalje je grad po imenu Dioclia, sa-
gradjen na ast Dioklecijana, sada je sav poruen, kao njeka druga
varo, koja j e na putu od Ulcinja u Skadar, zove se Svazi, od
koje ima jo ruevina.
Ove kratke biljeite neznana putopisca nepruaju osobitih poda-
taka, koji nebi bili od drugud poznati; u ostalom su dosta tani.
Opis pako Ulcinja vrlo je kratak i povran, te se neda s obsenim
opisom u Giustinianovu putopisu porediti.
1
Putopisac sjeti se sta-
roga grada Duklje u kutu medju Moraom i Zetom, prilagodiv se
sredovjenom miljenju, tvrdi, da je grad sagradjen u slavu Dio-
klecijanovu.
2
Spominje i drugu razorenu staru varo Sva (Svazi),
koja je njegda bila biskupska stolica u Zabojani (na desnom briegu)
na jezercu, za rato\
r
a XV. vieka od stanovnika napuena, sada
ruevina Sa.
3
Plove gore (Bojanom) !8 milja, dospjeli su (24. lipnja) u mjesto
po imenu Sv. Sergi, koje je 30 milja udaljeno od Ulcinja, a pu-
stie s desna (28 milja) Lje (Allessio), gdje utjee Drim (Drino
detto Brilon), koji prima njekoje rieice. Tu (u Sv. Srgju) doeka
jih njeki vojvoda s konji; odavle dakle odpoelo je karavansko
putovanje. Dne 26. lipnja krenue u Mietf selo dobro 10
milja daleko. Ostavivi Skadar (Scutari) na tri milje s lieva, pre-
djoe nakon osam milja puta preko Drima, koj postaje s jezera
Ohridskoga i tee na jugo-jugo-zapad (sic !, mjesto na sjevero-
sjevero-zapad). Dne 27. prenoie u gori, koja j e 20 milja prama iz-
toku; nakon 8 milja ulazi se u goru, koja se zove Dukadinska
(de Ducagini). Prelazi se njekoliko puta preko velikoga potoka,
zvana Castra, j er tee po strani varoi, tako zvane, od koje se
1844, p. 18. Hahn, Reise durch die Gebiete des Drin u. Wardar, Wien
1867, p. 322.
1
Ljubie, Commiss, et Rei. Ven. t. , 2 2 5 3 1 .
2
staroj Diokleji gl. Mommsen, Corpus Inser. Lat. III, 1, 2 83 .
M. Bolice, opis sandakata skadarskoga, Starine XII, 181. Jireek,
Handelsstrassen u Berkwerke . Serbien u. Bosnien, Prag 1 879, p. 20.
3
Sva spominje putopisac Brokard g. 1332 ; Rad, knj. XLII, 161.
Farlati VII, 291; Danii, Rjenik Starina, III, 82; Ljubi, Monum.
V, 77; isti Commiss, et Rei. II, 2 3 1; Jireek, Handelsstrassen und
Bergwerke, p. 65.
4
Media oltre Drino Bianco". Rei. Ven. ser. III, vol. I, p. 297.
samo sauvale ruevine. Misli putopisac, a odavle potie porodica
Kastriotia, po kojoj se zove Skendrbeg Dne 28. krenue dalje
i dospjee u mjesto po imenu Terra nuova, koje j e udaljeno 10
milja prama sjevero-iztoku, lei medju strmimi brdinami, a vlada
njim njeki vojvoda, koji je pod sandakom dukadinskim. Zatim
su dospjeli u alostno mjesto Colubria,
1
koje je 30 milja prama
iztoku. Odavle krenue njeto sjevernije tiesnom dolinom, te naidjoe
nakon 10 milja puta na visoku goru, imenom Garadac, to jest
Crnu goru". Tu teku vode prama zapadu i utjeu u Drim. Prie-
djel u ostalom suh, gorovit i razseljen. Jau (30.) dalje gorom,
prenoie na polju kod Godema,
2
koj j e 30 milja daleko; jau vazda
gorami i dolinami prama sjevero-iztoku, poto prevalie osam milja
puta, dospjee na mjesto, gdje Drim brzo tee medju gorami ; budu
da j e vrlo irok, sadrae se kod prievoza te ga prebacie za dvie
ure. Jedva to rieku prebacie, prispije njeki vojvoda, koj ree go-
spodinu poslaniku, da prieka pod sjenicom, dok prispije sandak
dukadinski, koj se ovako zove, j er u ovom kraju Albanije, to j e
pod njegovim gospodstvom, vladahu njeka gospoda, zvana Duka-
dini (Dticaini). Danas pako, poto j e zemlja turska, razdieljena
j e na sandakate, te se zove sandakom dukainskim. Poto su
sandak i poslanik medjusobno obavili posjete, krenue dalje i
prenoie na polju, gdje nisu nita drugoga nali, nego svjee vode.
Dne prvoga srpnja dospjeli su nakon osam milja puta na polje,
gdje su morali cieli dan odpoinuti, budu su j im konji bili u-
tali ; ondje nisu nita drugoga nali, nego malo mlieka. Dne 2.
krenue s sandakom preko polja, to j e blizu mjesta, po imenu
Preseren, te j e osam milja prama sjevero-iztoku. Nakon sedam
milja puta pregazie Bieli Drim, koj postaje na sjevero-zapadu iz
jezera, zvana Plavo, 50 milja daleko ; tee jedno malo na j ug, za-
tim ulaze medju gore, tee na jugo-zapad i utjee u Crni Drim.
Do ove rieke protee se sandakat dukadinski."
Ovako opisuje neznani putopisac svoj put od Sv. Srgj a do Pri-
zrena. Sv. Srgj (San Sergi, Serzi), znatno stovarite na Bojani,
spominje se u staro-srbskih spomenicih;
3
tu su bila skladita, ca-
nnare i prodavaonice. Tu se prodavala sol, kojom se obskrbljivala
sva sjeverna Albanija. Tu su se iz brodova izkrcavale trgovine, i
1
Colubri. Rei. Ven. ser. III, vol. I, p. 297.
2
Goden Albania, Rei. Ven. 1. . p. 247.
8
Miklsi, Monumenta Serbica, p. 134, 175, 446. Glasnik XV, 228.
karavaiiami u nutranjost odpravljale. Nekoji manastiri i crkve
srbske vukle su od carine i soli dohodite. Tu je* sjedila kraljica
Jelena, udova Stjepana Uroa I, koja j e pobirala prihod zetskih
trgova, i najvii luki poglavar. J . Giustiniani veli u pomenutom
svojem putopisu, da j e stovarite Sv. Srgj a (S. Serzi) na Bojani
18 milja daleko od ua, a 6 milja od Skadra.
1
Tu je bio tako-
djer benediktinski samostan Sv. Srgja i Baka.
2
Poslovanje stare
luke Sv. Srgja priedje na mjesto Oboti, kamo male plosnate ladje
donose zemaljske izvode s nutarnje Albanije i zamjenjuju j e za
trgovine, koje dovoze vei brodovi iz inozemstva ; za to j e tu na
obali Bojane turska carinara, jer tu vlada iv promet.
8
Kod Obota
su ruevine pomenutoga benediktinskoga samostana s latinskima
nadpisi kraljice Jelene i njezina sina, kralja Stjepana Uroa Milu-
tina ( 1318) ,
4
a po nadpisu u moeji sude, moralo j e tu biti njeko
staro-rimsko mjesto? Kod sv. Srgj a odpoelo je karavansko puto-
vanje, na kojem putu spominje neznani putopisac samo dva iz-
vjestna mjesta, naime Miet ili Mjed i Preseren (Prizren), ostala su
mjesta neizvjestna, bud, da jih vie neima, bud da su tako izopa-
ena ili potalijanena, da jim se po dananjih kartah nemoe si-
gurno u trag ui. Put, kojim j e neznani putopisac odnosno mle-
tako poslanstvo od Sv. Srgja do Prizrena putovalo, mislim, da
je onaj isti put, koj je oznaen na austr. generaltabskoj karti
(1 : 3 00000) , a iao j e blizu rieke Gamsikje prama Puki, pokraj
gornjega Fandi, odavle preko prievozu Vezirhana, pa Drimom
do ua prizrenske Rieke, koju Griesebach zove Reznom, a od
ovud lievi m briegom iztono, sjevero-iztono u Prizren. Ovaj put,
tvrdi se, da j e bio staro-rimski, koji j e iao od Bojane, odnosno
od Jadranskoga mora, preko gora dukadinskih u nutranjost, a
uklanjao se na prievozu kod Mjeda drimskoj dolini, j er odmah vie
Danja odpoimlje poznata sutjeska drimska.
6
Prvi opisae ovaj put
Pouqueville i Griesebach, pa A. Boue, Hahn i . Jireek, samo
to tri potonja opisuju put od gornjega Fandi u Spas na Drimu.
6
1
G. Guistiniani op. Ljubi, Oommissiones et Rei. Ven., t. II, 229.
2
Farlatti, VII, 308. Theiner, Monum. Slavorum mer. II, 21 8 ; Glas-
nik, knj. XLII, 30.
3
Schwarz, Montenegro, p. 202.
4
Theiner, II, 218 ; Glasnik XLII, 3 0 .
6
Novakovi u Radu, XXXVII, 1 92 1 .
6
Pouqueville's, Reise durch Albanien u. Morea, deutsch v. K. Mller,
Wien 1807, II, 263 91. Griesebach, Reise durch Rumelien, Gttingen
1841, II, 3 2262 ; A. Bou, Recueil d' itinraires, I, 3 153 7 ; I.
Griesebachov opis ovoga puta vrlo je taan i zanimiv, esto se
nanj pozivlju Boue i Hahn; mi u izvodu priobujemo oboi mu
nacrt, da se vidi, kako muan j e bio ovaj put, vodei preko naj-
divnijih i pustih priedjela. Griesebach navodi na tom putu samo
17 hanova, a nijednoga veega mjesta; hanove oznauje brojevi,
a samo posljednjim spominje imena; uz to navodi kao i Pouque-
ville (p. 285), da daljina puta medju Prizrenom i Skarom iznosi
33 putne ure ; put je sagradjen samo za tovarnu stoku (karavane),
a neprolazi nijednim znatnijim mjestom. Odavle se jur razabrati
moe, da je topografija ovih priedjela jo danas vrlo neizviestna,
te da j e put, kao vrlo muan, razmjerno manje poznat. Ostali pako
putopisci (Bou i Hahn) navode mnogo vie mjesta, koja su i na
karti pobiljeena, ali glede njihovih imena nisu esto sloni.
1
Ova
cesta", veli Griesebach (p. 323 sq.), vodi kamenitimi i velemu-
nimi putanjami, kojiini pjeak hitrije prolazi od jahaa, vode sa-
motnimi umovitimi gorami i poveavaju hotomice potekoce pu-
tovanja, uklanja se toku voda i vijuga se uzbrdice i nizbrdice,
kao da bi njekoji htjeo na pravac prevaliti dolinami prebradjenu
goru. Tu se nebi moglo topom kretati, a svaka stopa zemlje mogla
bi se junaki braniti; ali kad bi put bio vodio udobnijom oku-
kastom dolinom, nebi to bilo koristno za arbanaku slobodu : zato
i Turci zanemaruju graditi udobniji put, da si uvrste svoje go-
spodstvo u Albaniji. Dukadinski priedjel izpresiccan je krevitimi
ili umovitimi uzkimi bili i tiesnimi dolinami, bez svakoga oveega
polja. Visina gora nije znatna, zato su gore raznovrstno razglobljene.
Kose i doline na tom putu do utoka obaju Drima sjeaju na rub
dolnjega Harca, gdje su samo potoci bez ikojih rienih dolina. Je-
dini naravni put od Prizrena do skadarske kotline bila bi drimska
dolina, kad se ova rieka nebi gubila u krevito nepristupno ko-
rito. Divlje planine arbanake bijahu od negda naravna tvrd ja
lztoka proti kulturi Zapada Isto rimsko gospodstvo, koje j e u
ovih kandavijskih pustinjak sagradilo tadanju svjetsku cestu, nije
zasnovalo nikakova kulturna ognjita, niti je tu ostavilo ikojih ru-
evina. Pored svega zloestoga stanja jedine ove ceste medju Pri
Hahn, Reise durch die Gebiete des Drin u. Wardar, p. 3 1 7 21 . Ji-
reek, Die Handelsstrassen u. Bergwerke von Serbien u. Bosnien, p.
6 26 8.
1
upe i podredjena Jim mjesta u Dukadimi gl. u ITahna, <>p.
p. 330.
zrenom i Jadranskim morem, ipak se njom kree iv promet;
zato j e ovaj sjevero-arbanaki trgovaki put Turskoj od znamenite
trgovake potrebe, za to ga dri otvorenim, a Arbanasi skrbe, da
bude sigurnim." Kad ovako karakterie glasoviti putnik i proni-
cavi motrilac naega vieka priedjel i put,
1
bilo bi nepravedno tra-
iti od putopisca XVI . vieka, koji nije bio znanstveno uzobraen,
koji jamano nije jezika arbanakoga znao, da prui savreniji
opis puta uz obilje tanili i pouzdanih topografi] ski h podataka. Glede
potanjega opisa puta upuujemo na gore pomenute putopisce, a
mi se sada vraamo putopisu neznanoga putopisca.
Mjesto Miet, gdje j e mletako poslanstvo prebacilo Drim, da-
nanja je skela Mjed na lievoj obali Drima ; tu sjedi zakupnik
pricvoza, a na drugoj obali rieke ima vie zidanih skladita. Ovo
mjesto, udaljeno 7 ura od Skadra, a 28 od Prizrena, znatno j e
tim, to onuda prolazi karavanski put u Carigrad, a jo tim znat-
nije, to j e ovdje skela i to je odavle Drim plovak.
2
Ruevine
pako srbske crkve, koje Boue spominje,
3
svjedoe, da je ovo
mjesto znatnim svojim poloajem bilo njegda jo znatnije. Stari
putopisci u opisu svojih puteva spominju obino, osim oveih va-
rosa, izmedju manjih mjesta samo ona, u kojih su noili ili se
podulje odmarali. Na putopisac na svojem daljem putu, koji j e
vjerovatno najprije iao smjerom Gamsikje na njezinoj sjevernoj
ili desnoj strani prama Puki, spominje goru dukadinsku (montagna
de Diilcagini), koje ime potie od imena priedjela, te se jo danas
sauvalo. Dukadin zaprema Zarimje, to jest juno porieje sdru-
ena Drima do junoga njegova razvodja, od prievoza kod Mjeda
do ua Crnoga Drima ; a kao to ga na sjeveru obtae sdrueni
Drim, tako ga se na razvodju hvata oblast Miredita.
4
Ovaj pako
priedjel nosio bi ime od svojih njegdanjih gospodara (Duc Dag-
1
Pouquoville opisuje ovaj put takodjer kao najmuniju alpinsku pu-
tanju, koja j e zimi radi siuega, ljeti pako radi silnih vihara, krupnih
i gustih uma i hajdukih navala gotovo neprohodna; ali mu opis nije
tako plastian kao to j e Griesebaehov. I Pouqiieville navodi na tom
putu od Prizrena do Skadra, kojim j c putovao od 22. do 24. oujka
ukljuivo, jo manje mjesta nogo to Griesebach, navodi njekoliko ha-
nova, kojim takodjer nczna za ime, nego jih brojevi oznauje. Poiiqtie-
ville's Reise, II, 2819 1.
2
J . Mller, Albanien, p. 55, GO.
8
A. Boue, Recueil d' itinraires, I, 334.
1
Dakadinu, priedjelu i narodu, potanje u Griesebacha, II, 32530 .
nino, duca da Ginno),
1
a to isto navodi na putopisac (in questa
parte dominavano certi signori, chiamati Ducami), koj razlikuje
priedjel od sandakata dukainskoga, a ovaj bi mu dopirao do
ua Crnoga Drima. Sandakat pako dukadinski zapremao bi po
Hadi Challi
2
Podrimje, od Pei pa do blizu Elbasana, a po Mul-
lera obsizao bi etiri kotara, koja su zapremala isti obseg kao i
u Hadi Chalfe; priedjel pako, kojim j e iao put naega putopisca,
zapremao bi kotar kerubijski (Puke i Krabi gore).
3
Iz toga svega
se razabire, da bi gore dukainske zapremale dananje gore Puku,
Krabi i Malj-i-ei ; a koju od ovih misli putopisac, to j e danas teko
opredieliti. Po svoj prilici da se onda pod imenom dukadinskih
gora uzimalo sve gore dukainskoga priejela, naime sdruenomu
Drimu na jugu, od prievoza pa do ua Crnoga Drima Po daljini
pako sude (28 milja od prievoza kod Mjeda) bila bi to dananja
gora Puka, a istoimeni han na kamenitoj visoini, najznatnije j e
mjesto malo ne na svem ovom gorskom putu. Dalje spominje ve-
liki potok Castra, koji su njekolilco puta preli, a zvao bi se po
njekoj staroj poruenoj varoi ; ali slinomu imenu neima ni u
knjigah ni na karti traga ; moda je izopaeno ime rieke Kiri ili
Drinae, koja utjee u Bojanu na njezinom izlazu iz blata Ska-
darskoga,
4
a zamienio bi ju s riekom Gamsikjom, pritokom Drima,
preko kojeg je put vodio. Slinost imena Castra" sjeti putopisca
na glasovitu porodicu Kastriotia, koja bi mu odavle (sic !) poticala.
Talijansko ime Terra, nuova
5
(Novo mjesto, selo, varo),
mjesto medju vrletnimi gorami, kojemu dananjemu arbanakomu
mjestnomu imenu odgovara, nisam mogao u trag ui. Mjesto
Colubria
6
moglo bi biti Miillerovo selo Kulumri, o kojem navodi,
da j e jedino na karavanskom putu od Carigrada u Skadar, gdje
se ivea dobiva.
7
Planina Garadac (Crna gora) bez sumnje je
gora Malj-i-ei,
8
koje bilo tvori jugo-iztonu medju Dukadina, u
1
imenu roda Dukadina, gl. Kahn, Reise, p. 309, 810.
2
Chadi ('halfa, liumeli u. Bosna, p. 145.
3
Mller, Albanien, p. 73, 8082.
4
H. Hecquard, Haute Albanie, p. 8.
6
Spominje se i u itineraru Oavallijeve relacije. Relazioni, ser. Ill,
v. I, 297.
6
A Terra nuova a, Colubri 80 miglia". Cavalli, 1. .
7
Mller, Albanien, p. 81.
8
Griesebach navodi (II, 344), da j e Caradag" u Albaniji ime ape-
lativno, a znailo bi planinu". Malj-i-ii. (Orna gora) u Rahna, Reise
p. 54, 217, 310.
*
istinu j e razvodje, ali potoci neteku na zapad, kako putopisac na-
vodi, nego na iztok i sjevero-iztok, a die se na desnom briegu
Groskc, a preko Malj-i-ei sedla odnosno hana vodi put drimskomu
prievozu kod Vezir hana. Mjestu Godem, premda se u itineraru
Cavallijeve relacije takodjer spominje (Goden Albanija), neima na
kartali i u knjigu h u tom priedjelu slina imena. Po daljini i opisu
sude imalo bi biti njeko mjesto u trokutnoj ravnini Prutskoj ili
Rugovskoj, gdje Drim izlazi iz svoje sutjeske, koja nastaje malo
vie Vezir-hanova mosta. Cavallijeva pako Crussa, ako nije Kre-
math ili Kre, moda j e selo Kks, blizu utoka obaju Drima.
Prebacivi Crni Drim (passato il Drin negro), koj u istinu izmed
gora brzo tee, spominje Cavalli mjesto Var dia, koje bi moglo biti
dananje selo Varlogjan, blizu lievoga briega Bieloga Drima. Na
daljem putu spominje polje prizrensko blizu isto-imene znamenite
varoi (Preseren), njegdanje srbske priestolnice, koju stariji i no-
viji pisci dosta na tanko opisuju.
1
Cini se, da se nai putnici nisu
u varoi bavili, jer neznani putopisac nita potanjega varoi ne-
navodi, a u Cavallijevu itineraru niti se ncspominje. Pred Prizre-
iioiii veli putopisac, da su pregazili Bieli Dri m; po opisu pako i
daljini biti e to Pika (u Bouea i na karti zove se Marica), lievi
pritok Drimov, koj piotiu polje prizreiisko, utjee kod Dobresa;
2
j er put ostavlja kod Vrmiee Drim, te vodi sjevero-iz tono preko
polja u Prizren. Na putopisac navodi, da Bieli Drim izvire iz
jezera Plava, koje je 50 milja daleko na sjeveru ; tu ga je vjero-
vatno slinost imena prevarila, te je uzeo Drim za Lim, jer potonji
protie jezero Plavo. Put vodi od ua Rieke (Rezne, Marice) prama
sjevero iztoku na podnoju Sare planine, a na rubu prostrana pi-
toma polja, puna livada i bujnih oranica.
Krenuvi dne 3. srpnja dalje, dospjeli su u mjesto po imenu
Villa negra, koje je 24 milje prama sjeverozapadu. Ovo j e mjesto
radi hajduka razseljcno, a stanovnici su se povukli u goru. Tu
je, opaa putopisac, p puta; dolina j e sa svih strana od gora ogra-
djena. Tu su opazili, da vode teku na sjever, doim su do simo
tekle prama jugo-zapadu; tim se moe rei, da je tu razvodje
izmedju Egejskoga i Jadranskoga mora. Dalje su dospjeli u So-
potnicu (Sopo/n/zza),
3
koja je 22 milje daleko. Za tim krenue
1
Danii, lijenik Starina U, 423, 421. Griesbach, l i , 312, 322;
Muller, Albanien, p. 8 28 4; Bou, op. . 1, 3 15 3 18 ; Hahn, op.
. 79 ; Jireek, op. . . (17.
2
Hahn, op. , p. 21(i.
3
ttipoiiizza, u itineraru Cavallijevu ; Hel. Ven. 1. .
jugo-iztonim putem, i prodjoe prekrasnim poljem, po imenu Co-
savo, dugo j e vie od 30, a iroko vie od 12 milja, sve j e obra-
jeno i obiluje vodami, koje prijatno teku s gora Hichrini na
veliku udobnost itelja. Dne . dospjeli su u Skoplje (Scoppia),
putovavi 25 milja prama jugo-iztoku, a ukonaili se u turskoj
udobnoj palaci, p milje izvan grada. Skoplje j e velika varo,
steru se koje po ravnini, koje po ubavom breuljku, ima oko
29. 000 dimnjaka, kue su na njihov nain sagradjene od zemlje,
ali vrlo dobro, ima 4 vrlo Hepe moeje, a ku'e su olovom pokrite.
Sred varoi tee rieka imenom Yarda, kojoj pritjeu njekoje vode
sa raznih strana. Ova rieka dolaze s blinjih gora tee tiesnom
dolinom, ogradjenom vrlo pogibeljnimi sumami, gdje su dva vrlo
Hepa zidana mosta, koje sazidae njekoji veliki Turci na udobnost
putnika, a pokraj njih su jim grobovi. U grau se izvode koe
u velike, te su glavna trgovina ; ima takodjer mnogo voska, koj
se izvozi putem Ljea (Alessio) u Jakiti i Mletke. Ima tu mnogo
Zidova, a izmedju krana ima Dubrovana, koji su tu nakupovali
zemalja vrlo jeftino, zasnovali vinograde i trguju [vinom. Zemlje
obradjuju robovi, kupljeni od Turaka, hrane jih i odievaju za
obradjivanje. Dobro je trite, ima u obilju kruha i mesa; izvan
varoi ima liep vodovod sa vie od 60 lukova, sagradjen na udob-
nost grada, kojim upravlja sandak; jak j e i ogradjen zidom.
Ima staru tvrdjicu s cielimi zidinami i jarugami. Bavivi se tu tri
dana i naavi druge konje (tano se slae s Cavallijevim itine-
rarom), krenue dne 9. dalje u selo Dobersan,
1
to je 18 milja
prama iztoku, liepo mjesto, obilno bunari, a putuje se breuljci i
dolovi. Zatim su dospjeli u Strasino,
2
18 milja na iztoku naidjoe
na rieicu po imenu Prigina, a putovahu veinom strmimi brdi-
nami uz veliku egu. Nakon 18 milja puta dospjeli su u dobro
mjesto Chercha, ima dobar karavanseraj, dosta kruha i mlieka,
ima mnogo ena, vrlo su liepo odjevene, nose mjedeno prstenje i
staklene predmete razne boje. Dne 12. u Buscobagno, 18 milja
daleko,
3
njekoliko milja prama jugu. Ovo se mjesto drugaije zove
Constantinbagno, j er tu ima mnogo voda, te se pria, da je bilo
Konstantinovo kupalite. Ima oko 1000 kua, sagradjene su na
turski nain, ima mnoge moeje i kupalita ; stanovnici su Turci,
1
Dobrisan 18 m., u itineraru Oavallijevu; Kel. Ven., 1. .
2
Strazin 18 . , u Cavallija ; Rei. Ven., 1. .
3
A Bagno, buona terra, ove sono li bagni minerali 18 . , " Fel.
Ven., 1. .
njekoji idovi, a u bazaru prodaju se sve potrebe za ivot. Tu
su noili u gostioni, zvanoj ynmarath" to jest gostionik", a sa-
gradi ga vrlo liepo njeki sandak kao zadubinu na udobnost
putnika; ima takodjer dvoje toplice, onakove od prilike, kakove
su blizu Padove. Dne 13. dospjee u Dopnizzu,
1
to je 25 milja
daleko; liepo i udobno mjesto. est milja na iztoku dolazi se po
polju rieci, zvanoj Strumezza, koja izvire 12 milja vie Sofije,
dolaze sa sjevero-sjevero-zapada tee na jugo-jugo-iztok, a izlieva
se u more kod Sideroccapse, to j e 150 milja daleko. Priedjoe
preko velikoga liepoga mosta, sagradjena od Mustaf pae. Dne
14. stigoe u Samacco,
2
25 milja prama sjevero-iztoku ; nakon 8 milja
stupie na polje zatvoreno od gora, iroko etiri milje; s desna se
diu velike gore, koje su na vrhu vazda niegom poltrite. Tu ima
mnogo vodenih kretala za izpiranje eljeza. Zatim se prelazi preko
rieke Ischer, stari Ciabrus, teku prama sjevero-sjevero-iztoku
150 milja daleko, utjee kod Nikopolja u Dunav. Dne 15. evo jih
u Chiustembagno,
s
14 milja prama sjevero-sjevero-iztoku, a putuje
se vazda preko breuljaka i brina. Tu ima u obilju ivea, a
izradjuje se mnogo eljeznina. Zatim u Sarabech, 26 milja na iz-
toku sjevero-iztoku. Kod Chiustenbagna izvire s najviih gora
rieka Marizza, u starom vieku zvana Warm, jedan rukav j oj se
zove Mala Marica (Marizza jncciola), a priedje se prije, nego se
dodje u selo; drugi pako rukav Marica velika", dolazi s desna
5 milja daleko, a prelazi se etiri milje nie ; teku tiesnom i neura-
djenom dolinom prima uviek pritoke, a tim se koriste mjetani, tvore
razne kanale Dne 17. dospjeli su u Tatarbazaric,
1
to j est pazar
tatarski", koji je 12 milja na sjevero-sjevero-iztoku, a putuje se
po polju. Nastanjeno j e mjesto od Turaka, imajue u obilju ivea".
Ovaj dio puta neznana putopisca od Prizrena do Tatarpazar-
dika treba da razdielimo na dva odsjeka : od Prizrena do Kosova
odnosno do Skoplja, pa od ovud dalje. Prvi dio puta vodi od
Prizrena prama sjevero-sjevero-iztoku sjevernim ogrankom Sare
planine i silazi na Kosovo. Ob ovom dosta munom gorskom putu
nismo dosele imali putopisa kod razpravljenih putopisaca starije
1
A Dubnizza 26 m.", Rei. Ven., 1. .
2
A Samacof, terra buona, ove si lavora assai di ferrareza 24 m."
Rei. Ven., 1. e.
3
Ai bagni di Constantino, buona terra, e buonissimi bagni mine-
rali 14 m." Rei. Ven. 1. e.
4
A Tatar Bazargie, 45 m." ; Rei. Ven., 1. .
dobe; iz naega pako doba takodjer neima mnogo spisa ovom
putu. Na Hahnovoj karti (Drin u. Wardar) zabiljeeno j e, da su
tim putem ili A. Boue" i Viquesnel ; ali iz A. Buova se puto-
pisa razabire, da nije ovim putem putovao, nego od Skoplja na
Kalkanele i preko are planine (Kobilici na zapadu) gorskom
putanjom u Prizren, dakle junom stranom are planine. Istim
ovim putem takodjer putovahu Pouqueville i Griesebach, a potonji
se putem na Kobilicu uzpeo.
1
to se tie Viquesnelova puta nemoemo
nita rei, jer nam nije njegov putopis pristupam Tim smo upu-
eni glede ovoga puta samo na kartografijska pomagala. Po gene-
ralstabskoj karti (1 : 300. 000) vodi put od Prizrena na sjevero-
sjevero-iztok, preko Suhe rieke i sjevernih ogranaka are planine,
sedlom Duhlje (han Duhlje 915 m., u Hahna Duwle), medju go-
rama Milanovac i Crnoljeva planina (u Hahna se oboje zajedno
zovu Drenica), pa uz rieku Crnoljevu u Stimlje, a od ovud u
Lipljan na Kosovo, gdje se stiu putevi bugarski, arbanaki i
bosanski, koji preko Skoplja spajaju spomenute zemlje sa Solunom.
Za to bjee Lipljan ( Ulpiana) za bugarske, srbske
2
i bizantinske
dobe znatna varo s biskupskom stolicom. Neznani putopisac na-
vodi na svem tom putu samo jedno jedincato mjesto, naime Villa
negra, koje je vjerovatno potalijaneno dananje selo Crnoljeva,
na istoimenoj rieci, nie Duhlja, a vie Stimlja; kod hana Duhlje
u istinu j e razvodje izmedju Jadranskoga i Crnoga mora, a potonje
j e putopisac zamienio s Egejskim morem. Na putu Kosovom spo-
minje na putopisac selo Sopotnizza (u Cavallija Suponiza), vjero-
vatno da j e dananje selo Sopanica, na starom glavnom putu kod
Lepenca Kaaniku na sjeveru; glede duljine i irine Kosova polja
neslae se na putopisac s drugimi svojega doba.
3
Gore Ilichrini,
s kojih teku na Kosovo obilne vode, moda su to Petanievi
montes Crivicinae", ili gora srbskih spomenika, dananja
Crna gora (Karadg).
4
Na daljem putu dospjeli su u selo, po milje
blizu Skoplja ; na mu putopisac nezna za ime, ali u Cavalijevu
itineraru zove se Buttol (mezzo miglio presso Scopia), a biti e
Butel dananjih karata blizu Skoplja na sjeveru. Bave se tu tri
1
Pouqueville's Reise . Mller, , 2 7 9 8 1 . . Bou, Recueil d' iti-
nraires, I, 3 0 515. Griesebach II, 291312
2
Lipljan gl. u Daniievu rjeniku Starina, II, 13. . Jireek, D-
jiny naroda Bulharskeho, p. 102, 156, 164, 167, 241.
'
3
Rad. knj. XLI X, 1 3 2 - 1 3 5 ; knj. XLIX, 134; LVI, 1798 1.
4
Rad, knj. XLIX, 127, 13 5; knj. LVI, 193.
dana radi izmjene konja, podjoe u Skoplje, a na putopisac raz-
gledavi se po gradu opisuje ga potanje. Neznani putopisac opi-
suje Skoplje, kakovo j e onda bilo : iztiu produkciju koe i voska,
to se izvozi putem Ljea u Italiju. Medju itelji spominje Du-
brovane, koji se tu zanimaju vinogradarstvom, a trgovina vinom
baca jim veliku korist. Uz to iztie stare zidine, tvrdjicu i vodovod,
spomenike iz starijega doba, kadiio j e bilo Skoplje glavnim gradom
Dardanije i na svem obilna bogata srpska priestolnica.
1
Ovom
prilikom opisuje na putopisac rieku Vardar (Varda) jer mu pro-
tjee varo; al budu mu je opis vrlo obenit, bez svakih topo-
grafijskih podataka, neprua nam gradje, da bi se kod opisa za-
ustavili.
Dalji ili drugi dio puta, kojim j e poslanstvo krenulo od Skoplja
u Tartarpazardik, poznat nam j e jur, koje iz Petanieva opisa,
koje iz putopisa Kuripeieva,
2
a iao j e na Kumanovo, Krivu Pa-
lanku, Kustjendil, Dupnicu i Samokov. Neznani putopisac spominje
na tom putu najprije Dobersan odnosno Dobrissan, ali slinomu mjestu
neima na novijih kartah i u knjigah traga; po opisu i daljini
sude, bilo j e njeko mjesto blizu Kumanova. Strasino ili Straziti,
Kuripeiev je Stratzin, dananji han Strain na podnoju isto-
imene gore.
3
Dalje spominje potok Priginu, mogla bi biti Buov
potok Sinija ili Cigna (?), koja mu se na tom putu izlieva u Krivu
rieku.
4
Chercha ili Cherca moda j e dananje selo Kirkl a (?) ge-
neraltabske karte, Krivoj palanci na iztoku, to bi se i s daljinom
od prilike slagalo, doim bi se opis toga mjesta vie na Krivu
palanku odnosio. Dalje navodi varo Buscobagno, koja mu se dru-
gaije zove Constantinbagno ,
6
j er se pria, da su tu bila Konstan-
tinova kupalita. Itinerar pako Cavallijeve relacije zove ovu varo
Bagno, a Bagni di Constantino navodi kao posebnu varo, koja bi
odgovarala varoi Chiustembagno naega putopisca. Buscobagno
j e Velbuka ili Beobuka Banja, dananji Kjustendil, jur dobro
1
Skoplju gl. Danii, rjenik Starina, III, 115, 116; Rad, knj.
XLIX, 134; Jireek, Hanelsstrassen, p. 35, 61, 87.
2
Rad, knj. XLIX, 13436; knj. LVI, 177179 . Pouqueville, II,
270 79 . A. Bou op. . I, 2 8 6 3 0 5 .
3
Rad, knj. LVI, 193 ; Boue, op. . I, 302, 3 0 3 .
4
Bou, Itin. I, 303.
6
Konstantinova Banja zove se po srpskom dielnom knezu Konstan-
timi (137994), kojega puko predanje jo spominje. Potanje K. J i -
reek, Archeologisehe Fragmente aus Bulgarien; Archeolog.-epigraph.
Mitth. aus Oesterreich-Ungarn, , 62.
poznata varo od starijih putopisaca (Harfa, Petania i KuripeSia).
1
Na putopisac iztie mineralne toplice i dobar bazar, kao to i
drugi pisci.
2
Dopnitza, odnosno Dubnizza dananja j e Dupnica,
3
njega znatnije mjesto na Drmeni ili Samokovskoj rieci. Na putu
medju Kjustendilom i Dupnicom priedjoe zidanim mostom preko
rieke po imenu Strumezza, dananje Strume, koja u istinu izvire
vie Sofije i dolazi sa sjevero-zapada. Most preko Strume poznat
j e j ur od Petania (pons Strimonis) i Kuripeia (steinen pragken),
4
putopisac ga zove mostom Mustaf pae", doim se danas zove
Kadinim mostom" kod hana Koznice, gdje se i danas preko
Strume prelazi.
6
Dalje dospjeli su u Samacco odnosno Samacof,
glasovita stara rudarska varo, poznata od Petanieva opisa i
Kuripeieva putopisa.
6
Putopisac kao i Petani iztie samokovsko
polje, koje j e u istinu sa svih strana gorami zatvoreno. Planina
pako desno od puta radi visine mu j e vazda niegom pric-
krit ; premda ju putopisac imenom nespominje, bez sumnje j e
dananja Rodopa planina, koja se die na junom obzorju samo-
kovskoga puta, a najvii su joj vrhunci i ljeti niegom priekriti.
Uz to spominje rieku Ischer ili Iskru, preko koje se u istinu u
Samokovu prelo putopisac joj dobro oznauje tok, ali j u starim
imenom krivo nazivlje, j er Iskra nije stari Ciabrus nego Oescus,
a Ciabrus je dananja Dibra ili Cibrica, koja kraj Dibre palanke
utjee; ali nije na putopisac jedini, koji Iskru s Cibricom zamje-
njuje, nego to ine i drugi stariji putopisci.
7
Dalje spominje Chiu-
stembagno (u Cavallijevu iteneraru Bagni di Constantino), Kuripe-
ieva Costanitzawana (Kostenika Banja), poznata je Banja na
gornjoj Marici nedaleko Kostenice stare Konstantie.
8
Kao to se
1
Rad, knj. LXII, 181 ; knj. XLIX, 135, 136 ; knj. LVI, 192. Sa-
vren opis Kjustendila, starina i kupalita gl. u K. Jireka, Archeolo-
gische Fragmente aus Bulgarien in Arch.-epigr. Mitth., X, 60 68.
2
Hadi Chalfa, Rumeli u. Bosna, p. 87, 88; A. Bon, Ree. d'idin.
I, 298.
3
Hadi Chalfa, p. 89; Pouqueville, II, 275; Bou, I, 298. K. Ji-
reek, Archeol. Fragmente, s. 7175.
4
Rad, knj. XLIX, 136; knj. LVI, 192.
6
A. Bou, Ree. d' Itin. I, 298. Rad, knj. XLIX, 136, op. 2. Sa-
vren opis ove glasovite gradjevine u K. Jireka, Archeol. Fragm. p. 68.
6
Rad, knj. XLIX, 127, 136; knj. LVf, 191, 192. Hadi Chalfa,
p. 56. Opis puta od Samokova u Tatarpazardik Hochstettera ; Pe-
termann's geogr. Mitth., Jgg. 18, S. 4, 83.
7
Rad, knj. XL I X, 124; LXXI , 29, 30, 37.
8
Pouqueville, I I , 274. Rad, Knj. XLI I , 139; kuj. XLI X, 136; kuj.
LVI , 191; Hadi Chalfa, p. 56; Jireek, lleerstrasse, p. 73.
na putopisac prilagodio prii, nazvavi Velbuku Banju Konstan-
tinovom : tako j e i kod Kostanike Banj e slinost imena navela
pisca itinerara, da ju je nazvao Konstantinovim kupalitem." Na
putopisac kod Banje neiztie rudna vrela, kojih j e na vrelitu Ma-
rice u obilju, nego pomin je eljeznine, koje se ovdje izvode. Ovom
prilikom opisuje neznani putopisac izvore Marice (Marizza), koju
pravilno nazivlje starim imenom Ebrus (Ilebros). Marica u istinu
izvire na najviih planinah (Roope) ; rukav, protiui Banju, zove
Malom Maricom", preko koje se zaista prelazi prije, nego to se
dodje u Banju, a u banjskoj se kotlini raztae u struge. Drugi
rukav koju Velikom Maricom" nazivlje, dolazi mu s desna, a
prelazi se preko nje 4 tal. milje nie. Ova potonja Marica po
karti bila ona, koja izvire iznad Kostenca (Kostende), te zaista
pritjee s desna, ali nije tako velika, kao to ona; obje sruene
zaista protjeu tiesnu i divlju dolinu, kojom vodi vrlo muan put
od Banj e kroz sutjesku Momine klisure" (Kyz Derbent), poznatu
j ur od starijih putopisaca,
1
te silazi kod Belo va u ravninu Marice
i plovdivske poljane. Sarabech, bez sumnje dananje selo Saram-
beg po karti generalstabskoj, na starom putu u ravnini Marice.
2
Tatarbazaric ili Tatar Bazargic, poznata j e varoica dananji
Tatarpazardik, gdje se stie put samokovski sa starom carskom
cestom, a varoicu, kao znatniju, opisuje gotovo svaki od starijih
putopisaca.
3
U Tatarpazardiku stupilo j e dakle poslanstvo na
biogradsko-carigradsku cestu, koju predjanji putopisci raznovrstno
opisuju.
Krenuvi od Tatarpazardika dospjeli su 18. srpnja u Plovdiv
(Philippopoli),
4
koj j e 24 milje na iztoku; putuje se silnimi polja-
nami, neimajuimi nikakova drvea ; na rubu glavne ceste izkopani
su zdenci, kojimi se slue putnici i stoka. Ovaj se grad stere
izmed etiri vrlo suha breuljka, protie ga Marica, preko ove vodi
preliepi drven most od 30 lukova, rieka utjee mnogimi rukavi u
Egej sko more. Priaju mnogi, da j e grad sagradio Filip, otac Alek-
sandra Velikoga, to se razabire iz istoga imena Ima njekoliko
tragova starih zidina, danas ima samo drvene kue i njekoliko
1
Rad, XLIX, 136; knj. LVI, 191. Opis toka Marice gl. V.
Saint-Martin, N. Dictionnaire geogr., 33 fase, p. 661.
2
Sarambeili, na karti Zaharijevoj opisaniju Tatarpazardika.
3
Rad, knj. LVI, 186, 187, 222, 223; knj. LXII, 51, 106; knj.
LXXI, 40.
4
Fippopoli, prineipal terra di Macedonia m. 22. " Rei. Ven., p. 97.
moeja. Okolina zaprema oko est milja; njekoji misle, da se na
poljanah plovivskih bio boj izmedju Cesara i Pompeja, budu da
za to neima sigurna svjedoanstva, neusudjuje se toga potvrdjivati.
Premda Appin pie, da su ondje boj bili M. Antonij i Oktavijan
proti Brutu i Kasiju ; s toga pria puk, da njekoji liumci, to
su razsijani po ravnici, da su grobovi onih, koji su pali u boju,
a piscu se to ini nemoguim ; jerbo su dosta daleko jedni od
drugih, nije vjerovatno da bi bojite zauzimalo tako velik prostor,
koji bi dostatan bio za sve narode europske, te da bi se mrtva
tjelesa nosilo dva dana puta daleka zakapati. Zatim su dospjeli
dne 20. u Cognus, milja 18, nije vrlo veliko selo, prenoie u
Imaratu ; imuno mjesto, imajue mnogo bunara. Dne 21. u Se-
mischi,
1
milja 26 na jugo-iztoku, ide se suhimi breuljci, na kojih
neima ni jednoga drveta, nego ima po koji bunar za potrebu put-
nika. Dne 22. u Armanin,
2
20 milja prama jugo-iztoku priedjelom
neronim, prevali se poljana, 10 milja duga, a putuje se medju
umami, koje su radi hajduka vrlo pogibeljne. Dne 23. mostu
Mustafinom, na jugo-iztoku 20 milja; polovina puta vodi vrlo
suhim priedjelom. Tu se Marica kree poradi breuljaka na jug,
a nad njom j e sagradjen most Mustaf, koj bjee Selimov paa;
osvojenjem Kaira postavi bogat, sagradi od ivca kamena ovaj
most kao zadubinu ; ima 20 lukova, moe imati u duljinu 740, a
u irinu 20 stopa ; u ostalom odlina gradjevina, spada medju naj-
glavnije mostove. Sa zapadne strane kransko je selo, a s iztone
drugo j e tursko selo. Dne 24. dospjeli su Jedrene (Adrianopoli),*
16 milja na iztok, ponjeto na jugo-iztok dolinom Marice, koja,
proavi mostom, za jednu milju kree se na iztok i tee do J e -
dreneta ; u staro doba nazvane u slavu cara rimskoga Hadriana.
Rieka tu prima tri druge rieice: Tondo (Tuna) Arda (Arda)
et (Ergine). Jedrene je danas trea varo carstva turskoga,
poslije Carigrada i Kaira. U Jedrenetu obiavae Selim stanovati,
a Sulej man dolazi amo zimi na lov, koj, j er ima u susjed-
stvu jezera, obiaje biti izvrstan. Grad zaprema u obodu osam
milja, kukavne su mu kue; j er su gradjene od zemlje; ima nekoje
prekrasne moeje. Ovu su varo Turci osvojili jedno stoljee prije
Carigrada, koj bi god. 1453. osvojen. Zidine su jo stare s njeko-
1
Semischiez m. 42. " Rei. Ven. 1. .
2
Ermanlich m. 18. " Rei. Ven. 1. .
3
A Adrianopoli, principale citt, di Grecia in. 20. " Rei. Von. 1. e.
jimi tornjii, vrlo slabe prema onim turskim tvrdjam, koje vidie,
naime Erceg- Novi (Castelnuovo) i Skadar, pa ipak n'su neoborive.
Dne 27. u Avsuf- 6 milja na jugo-iztoku, preko slabo uradjenih
polja. Dne 28. u Borgas/ milja 28 prama jugo-iztoku; pa u
Schibabu, veliko selo milja 14; za tim na iztok, uviek preko ne-
rodnih breuljaka. Pokraj Borgasa tee ri'eica od sjevera na jug,
izvire na njekojih nevisokili gorah, a izlieva se u Egejsko more.
Borgas ima 300 kua, a mjesto je imuno i vrlo liepo. Dne 29. u
Chiurli,
3
milja 28 prama jugo-jugo iztoku ; poslije 12 milja dolazi
se u selo po imenu Cdlistrano, nije odvie veliko, nego nazvano
j e po karavanseraju. Sagradi ga Rsten paa za putnike, vrlo j e
velik, pokrit sav olovom, ima vrlo liepu moeju. Ovo mjesto
Chiurli bijae tvrdjica, vide se tragovi starih zidina i poruenih
tornjeva. Pria se, da se tu Selim pobio sa svojim otcem, i u
ovom j e istom mjestu svrio nakon sedam godina svoje dneve ne-
sreno. Dne 30. u Silivreu,* 20 milja na jugo-iztoku. Prodjoe
selom Calistrano, naseljenim samo od ugarskih sunjeva, kojim
zasunjenim kod Biograda, dade gospodar zemlju i oslobodi jih
danka. Silivrea je staro mjesto na alu morskom, nazvana od
Xenofonta Silimbria, ciele su joj zidine, nutri naseljena samo od
Grka, a iz vana stanuju samo Turci. Grci imaju svoje crkve i
ivu po svoju. Prije nego to se dospije ovomu mjestu, s desna
se ugleda more, na ime Propontide, zvano Elesponto, koj struji na
jugo-zapad. Vide se lakodjer gore brusanske, otok Marmara i
njekoji drugi otoii. Dne 2. kolovoza bavei se jedan dan u Malom
mostu (ponte picciolo)/
0
dospjeli su u Peru za 18 milja. Putopisac
napokon zavruje svoj putopis: da poto su na tom putu toliko
pretrpjeli, da je po njegovom miljenju vrlo skupo plaen uitak,
j er su uslied toli dugoga putovanja vidjeli vrlo velike nevolje i pod-
nieli silne neprilike.
U Tartarpazardiku stupi neznani putopisac na poznatu od do-
jakonjih putopisaca opisanu cestu, koja je ila medju Plovdivom
i Jedrenetom po desnoj strani Marice, doim j e staro-rimska cesta,
1
Ca fsa 26 m." Rei. Ven. 1. .
2
A Burgas 28 m." Rei. Ven. 1 .
3
A Churlu m. 28. " Rei. Ven. 1. .
4
A Silivrea sopra la Propontide, terra di Scala, e bazar con san-
giacco m. 20. " Rei. Ven. 1. e.
6
Al ponte grande sopra il maggior lago m. 26 ; al ponte piccolo
m. 20; a Constantinopoli m. 18. " Rei. Ven. 1. .
po najnovijem dokazivanju ila lievom obalom.
1
Putopisac navodi
na svom putu ponajvie glavnija mjesta, raznovrstno opisana j ur
od sredovjenih pisaca, a neznani jih putopisac opisuje, kakova
su onda bila. Ujedno se iz opisa razabire, da su naemu putopiscu
i stariji putopisi toga puta bili donjekle poznati,
2
j er se uklanja
opetovanju jur navedenih podataka, istinitosti njekojih izrie
svoju sumnju. Govore samom putu, iztie donjekle suh, pust i
i dugoasan priedjel po poljanah Mariinih, gdje neima nikakova
drvea, jer se za najvee ljetne ege putovalo. Plovdiv (Philippo-
poli), stere mu se, kao Zenu i Vraniu, na etiri breuljka; iz-
tiu, kao Zeno i Hadi Chalfa, veliki most preko Marice, koja
protjee varo. I neznani puto isac spominje, da mnogi (Ramberto,
Zeno, Vrani, Hadi Chalfa) zamjenjuju Philippopolis s Philippi,
tvrde, da j e Philippopolis sagradio otac Aleksandra Velikoga, na
to jih zavede slinost imena i ostanci starih zidina. I neznanu
putopiscu nisu izbjegle, kao i predastnikom (Rambertu, Zenu i dr.),
mnoge mogile, razsijane po plovdiskom polju, navode, kako jih
dovode u savez mnogi pisci s rimskim bojitem i s grobovi u boju
palih Rimljana ; ujedno izrie svoju sumnju glede bojita medju
Cezarom i Pompejera, pa da bi bile one mogile rimskimi grobovi,
to su medju sobom vrlo udaljene. drugom pako bojitu (M.
Antonija i Oktavijana proti Brutu i Kasiju) neizrie sumnje, jer
je to napisao Appin ; ali nemisli, da su njekoji stariji pisci za-
mienivi Philippi s Filipopoljem, pogrjeno prenieli i bojite na
Maricu.
3
Na daljem putu navodi Cognus (Vranieva Konjtica),
obina stanica (Kemer Kjupriju), koju iza Plovdiva i drugi puto-
pisci spominju.
4
Semischi ili Semischiez, dananje Semisde, poznato
takodjer od drugih putopisaca.
6
Ormanin ili Ermanlich, dananja
Harmanlija, koju obino i drugi putopisi navode,
8
samo sto se na
putopisac osvrnuo na narav priedjela, iztiu najprije pust priedjel,
pa pogibeljnu umu. Varoicu Most Mustafc pae" (Ponte di
Mustaa) spominje svaki putnik, doim most svaki po svoju opi-
1
Potanje Jireek, Archeol. Fragmente, p. 94.
2
Moda putopis zemljaka mu Ramberta, koj je onda jur bio u
Mletcih natampan, Rad, LVI, 206.
3
Plovdivu kod starijih putopisaca gl. Rad, kuj. LVI, 1 8 6 S8 ,
2 2 2 - 2 5 , knj. LXII, 1 0 6 1 0 ; knj. LXXI, 4 0 4 3 , 4 517.
4
Rad, knj. LVI, 186, 1 8 8 ; LXII, 1 1 0 ; LXXI, 5 1 .
6
Rad, knj. LVI, 1 8 8 ; LXII, 1 1 0 ; LXXI, 51 .
11
Rad, knj. LVI, 1 8 8 ; LXII, 1 1 0 : LXXI, 51.
suje,' i na ga putopisac kao osobitu gradjevnu znamenitost opi-
suje, samo to se glede duljine i irine neslae sa svojimi pred-
astnici. Na putopisac, kao i Zeno, navodi, da s jedne strane
mosta stanuju Krani, a s druge Turci. Tvrde, da se Marica
blizu mosta kree na jug, nije ni tu, kao i drugdje, dosta toan
u oznaci pozicije: jer se Marica zaista kree kod mosta na jugo-
iztok, a nipoto na jug. Dalje mu put vodi dolinom Marice prama
jugo-iztoku u Jedrene (Adrianopoli), gdje Marica zaista prima
Tundu (Toncio) i Ardu (Arda); al Ergine (Ergino), neprima kod
Jedreneta, nego znatno nie. Podatci, koje navodi na putopisac
Jedrcnetu, svi su prilino tani, a potvrdjuju jih svi stariji
pisci i putopisci.
2
Na putu medju Jedrenetom i Carigradom navodi takodjer samo
znatnija j ur poznata mjesta, a glede naravi puta odve je kratak.
Na tom putu spominje mjesto Avsa odnosno Cafsa, dananju
Hafsu,
3
a put mu vodi slabo uradjenimi poljanami. Zatim navodi
selo Schibaba dananju Eskibabu, poznatu od drugih putopisaca.
4
Borgas ili Burgas, dananji Lule Burgas, gdje se sastajao put
ugarski s poljskim;
6
tu zaista tee potok Karghatdere od sjevera
na jug, izviru na gori Asaras, al neutjee u Egejsko more, nego
Burgasu na j ugu u Maricu. Calistrano, na glasu svojim karavan-
serajem, dananji Karistiran, koji sagradi u istinu Rustem paa.
8
Chiurli, dananji Corlu, spominju ga i stariji putopisci.
7
Na daljem
putu ugledae more (kod Kinikli) i dospjee u mjesto Silivreu,
staru Seljmbriu a dananju Silivriju ; opis mjesta sasvime mu se
slae s opisom starijih putopisaca.
8
Na putopisac opisuje na
kratko i vidik sa Silivrije (otok Marmara, brusanske gore i dr.),
samo to mu j e Propontide" i Elesponto" istovietno. Dalje j o
spominje Mali most" (ponte picciolo), dananji Kcuk Cekmede",
doim Cavalijev itinerar navodi vrh toga Ponte grande ili dananji
1
Rad, knj. LVI, 188, 225, 227; LXII, 1 1 1 ; LXXI, 67.
2
Jedrenetii gl. Rad, knj. LVI, 188, 225, 227; LXII, 111-15.
3
Rad, knj. LVI, 188; LXII, 115. Hadi Chalfa, p. 22.
4
Rad, knj. LVI, 1 88; LXII, 116 i LXXI, 53. Hadi Chalfa, 1. e.
5
Rad, knj. LVI, 188, 227, 229; LXII, 1 1 7; LXXI, 53. Hadi
Chalfa, p. 20.
B
Rad, knj. LVI, 1 88; LXII, 1 1 6; LXXI, 53.
7
Rad, knj. LVI, 189, 227, 229; LXII, 1 1 7; LXXI, 53.
8
Rad, LVI, 189, 227, 229; LXII, 1 1 7; Hadi Chalfa, p. 61 .
Bj k Cekmede, jednom i drugom na iroko govore stariji
putopisci.
1
Tim bi razpravili neznana putopisca putopis, koj prikazuje jedan
od najglavnijih starih puteva, to su vodili s jadranskih obala u
Carigrad i u nutranjost Balkanskoga poluotoka, i prevalio ga
putopisac od Sv. Srgj a do Carigrada kopnom (s odmorom) u 38,
a od Mletaka za 57 dana:
2
daljina puta od Ulcinja do Carigrada
iznosila mu j e 605 tal. milja, a po Cavallijevu itineraru ukupno
64 9 tal. milj a.
3
Ovaj put idui od Ulcinja, odnosno Sv. Srgja na
Kosovo, prvi se put prikazuje u naem putopisu, koj je jedino
toga puta radi dosta znatan. Ovim j e putem ila talijanska trgo-
vina u srednjem vieku i poznije u nutranjost poluotoka (Skoplje
i Samokov), a od ovud, kako na putopisac spominje, vozile se
prirod nine preke Lj ea i drugih jadranskih luka za Jakin i ostalu
Italiju. Ovaj pako put bio bi onaj isti, kojim su j ur Rimljani od
Skadra u Ni putovali, te j e na karti (Panonia, Moesia itd.)
Menckeova staroga atlasa od prilike nacrtan, a navode se na tom
putu samo tri stara mjesta: Scodra (Skadar), Theranda (Prizren)
i Vicinianum (Pritina?). Tim bi se ujedno potvrdjivalo, to ree
Griesebach (kako gore naveosmo) pustoi starorimskoga puta
medju Skadrom i Prizrenom. teta velika to nam neznani pu-
topisac odve obenito opisuje slabo poznati stari put, pa to
na tom putu navodi dosta malo, koje potaljanenih, koje neiz-
viestnih topografijskih podataka. Nadamo se, da e pozniji putopisi
neznanoga putopisca glede tamnijih mjesta razsvietliti i popuniti.
Glede ostalih dielova puta neznana putopisca, naime od Skoplja
na Kjustendil i Samokov u Tatarpazardik, pa dalje starom car-
skom cestom u Carigrad, valja opaziti, da nisu mnogo savreniji od
prvoga diela puta, j er se njimi nepopunjavaju ni stariji ni suvremeni
putopisi drugih putnika. Ovu obenitost i jednolinost u opisivanju
prekida na putopisac opisom Skoplja, Plovdiva i Jedreneta, gdje
1
Rad, knj. LVI, 189, 228, 229 ; knj. LXII, 118; knj. LXXI, 58.
2
Pouqueville prevalio na poetku naega vieka put od Carigrada do
Skadra za 16 dana (II, 287). Neznani putopisac prevalio j e put od
Sv. Srgja u Prizren kopnom za 7 dana ili 108 tal. milja ; Pouqueville
(II, 285) i Griesebach (II, 323) raunaju daljinu toga puta na 33 putne
ure; prema ovomu bi neznani putopisac putovao od prilike na dan do
5 ura ili - 15
1
/
2
tal. milja; sude po vremenu i daljini svakako se vrlo
lagano putovalo.
3
U Cavallijevu itineraru krivo j e sbrojeno 451 m.
su se putnici njeto vie bavili i odmarali ; ali ni ti opisi nepoda-
vaju nita osobita. U ostalom, ako neznani putopisac glede poznatih
puteva nepopunjava svoje predastnike, ipak svojimi svjedoanstvi
utvrdjuje mnoge podatke, koji u starijih putopisaca nisu dosta
jasni i izviestni ; pa i topografijska su imena u neznanoga puto-
pisca u cielom pravilnija, nego kod drugih putopisaca njegove
narodnosti.
Riei napokon, kojimi neznani putopisac zavruje svoj putopis,
odnosno prvi odsjek svojega spisa o znamenitostih turskoga car-
stva", izrazuju na kratko veliku muku tadanjega umornoga puto-
vanja onim gorskim putem u Carigrad. One riei naega putopisca
sjeaju nas ivo na doetak Rambertova putopisa,
!
samo to neznani
putopisac muku putovanja jo plastinije od Ramberta izrazuje,
jerbo mu j e i put bio od Rambertova donjekle muniji. One do-
etne riei, pa uvod i njekoje opazke u samom putopisu, kako
gore jur opazismo, te ostala sadrina spisa neznanoga putopisca
sjea nas tako ivo na Rambertov putopis, da se usudjujemo
tvrditi, da je Rambertov putopis bio neznanomu putopiscu nesamo
poznat, nego da mu je bio i uzorom (osobito u drugom dielu puta
od Tatarpazardika dalje, doim j e prvi dio, gdje nije imao ne-
znani putopisac predhodnika zemljaka, i onako vrlo mrav) ; samo
to putopis neznanoga putopisca glede oblika i jedrine sadraja
daleko zaostaje iza Rambertova putopisa, j er je ovaj kao huma-
nista naega putopisca i uenou daleko nadmaivao.
I X.
Itinerari carskoga kari ra Jakova Retzeka g. 15641573.
Caru Ferdinandu I. polo je tekom mukom za rukom diplo-
matskom vjetinom i okretnou svojega poslanika Busbeka izho-
diti od sultana Sulejmana god. 1562. primirje na osam godina;
ali u Ferdinanda nije bilo snage, da bi ustanove toga mira bio
praktino izveo, j er nigdje i nigda nisu pisani ugovori pred silom
nenaravnih odnoaja slabiji se pokazivali, no to onda u Ugarskoj.
Pored svega mira trle su se medju sobom neprijateljske stranke,
trajali su sveudilj neprijatni odnoaji izmedju cara i mladoga kralja
Ivana Sigismunda, a mnoge prieporne take potonjega primirja
nisu bile na zadovoljstvo izravnane, kraj svega, to je kralj Fer-
1
Rad, knj. LVI, p. 228, 230.
dinand odlukom od 17. srpnja 1563. imenovao A. Vyssa svojim
stalnim poslanikom kod porte. Smrt cara Ferdinanda (god. 1564) .
nije uklonila pomenutih potekoa, niti je stvari do povoljnijih
rezultata privela. Nasljednik pako Ferdinanov, car Maksimilijan
I L , nebijae usuprot sklon zadovoljavati zahtjevom porte, a dok se
neobnovi mir uz povoljnije uvjete, nebijae voljan plaati ni zao-
staloga (60 000 dukata), ni tekuega danka.
Budu da j e u smislu turskoga ustava utanaeni mir od god.
1562. po smrti Ferdinandovoj bio raznesen ; s toga opomenu veliki
vezir Ali paa carskoga poslanika Vyssa, da se poalje za dvie
godine duni danak i da se obnovi ugovor mira na daljih est
godina. Sulejman odasla caru aua Blija s estitkom, te da ujedno
Maksimilijana upita, hoe li mir, ili ga nee? Car na to sazove
dravno viee u Be, da se o miru ili ratu posavjetuje. Ugri,
osobito Nikola Zrinski, bili su za rat, doim su Niemci radili
miru.
1
Poto j e kralj I v. Sigismund medjutim neprijateljski udario
na Satmar, odlueno bi, da se odaalje Mihajlo Crnovi, negdanji
mletaki tuma, kao poslanik u Carigrad, da se pritui u sultana
na kralja I v. Sigismunda, koj j e prekrio ugovore mira.
2
Na to
odasla novi namjestnik budimski Arslan paa caru aua Hedajeta
(erdeljskoga odmetnika Marka Scherera) i dade mu na znanje, da
e svako poslanstvo biti bezuspjeno, ako car zajedno nepoalje
duni dvogodinji danak, vrh toga da poalje i onih 30. 00 du-
kata, to je Busbek obrekao vezirom kao line penzije; ali au
bi opravljen s porukom, da e carevi odaslanici predati u Cari-
gradu danak i ujedno da e traiti da se Satmar Maksimilijanu
povrati.
Mihajlo Crnovi, Gjuro Albani i Ahaz Cabi zapute u istinu
po nalogu carevu s dankom u Carigrad, kamo su dospjeli pod
kraj godine 1564. putovanju ovoga poslanstva sauvao se u
rukopisu itinerar od carskoga kurira Jakova Betzeka u carskoj
dvorskoj knjinici u Beu (hist. prof. X I I I b, 14), odkrio ga
Hammer i pobiljeio njegov sadraj u svojoj pomenutoj historiji
1
Mesi, ivot Nikole Zrinskoga p. 199.
2
Glede tadanjega politikoga stanja Ugarske gl. Istvanffy, Historia
de rebus mmgaricis, Vienna 1758, p. 2 7585. Katona, Historia cri-
tica, t. XXI V, 4 597. Buchholz, Geschichte Ferdinand des I., Bd. VI I ,
35758. Hammer, Geschichte des osmanlscheu Reiches, I I I , 4:29 34.
Zinkeisen Geschichte des osmanischen Reiches in Europa, II, 9035,
Fessier-Klein, Geschichte von Ungarn, III, 58993.
( I I I , 748, 749. ) . U tom rukopisu popisano je jedanaest raznih
kurirskih putovanja, koja poduze Betzek po viem nalogu u isto
toliko godina. Dobrotom uprave c. kr. dvorske knjinice i ja sam
imao priliku isti rukopis prouiti. Rukopis ima u svem 246 listova
u foliu, pismo je 16. vieka, pisan j e njemaki i u koi j e vezan;
sadraje Betzekove putne dnevnike njegovih putovanjih kao
dvorskoga kurira, a glavni jim j e naslov ovaj : Verzeichniss etlicher
meiner und der vrnembsten Reisen, so ich zu bey der k. k. ap. M.
Ferdinandi und Maximiliane IL Dinnsten ausser und inner dem
rmischen Reich mit Schickungen zum fftern Mahl in Tyrggey, in
Dennermarkh und Schweden auch sonst im rmischen Reich hin
und wieder mitt all Geschicklichkeit meines Leibs und Lebens hab
unterthenigst Vleiss gebrauchen lassen. U tom rukopisu ima izpra-
vaka, a mjestimice kratkih dodataka od iste ruke. Kod dnevnika
pako od g. 1572. ima po strani dodataka, odnosno kratkih tumaa,
od itljivijega njeto mladjega pisma. Pisac nespominje svoga imena,
ali Hammer razabra iz njeke pritube, gdje se od sedmorice dru-
gova njih estorica imenice spominju, da j e sedmi, koj je takodjer
pritubu podpisao, bio Betzek pisac rukopisa. Vrh toga na listu
177. , ega Hammer nije spazio, na kraju dnevnika: Tagraissen
von Constantinopel nach Wien 1572" , ita se podpis Jacob von
Betzekh . . M. Hofdiener, to Hammerovu tvrdnju sasvime po-
tvrdjuje. Jak. Betzek, kao to mu dnevnici svjedoe, po tri puta
je kao c. kurir putovao u Carigrad i natrag, na ime godine
156465, 1572 i 1573, svakom putu napisa dnevnik, od
Bea u Carigrad, i od Carigrada natrag u Be ; prvi j e put bio
lanom Crnovieva poslanstva, to se takodjer iz itinerara razabire ;
potonja pako dva puta nespominje nikoga. Hammer navodi (III,
749) samo dva Betzekova putovanja u Tursku, prvo od godine
156465. i drugo od god. 1572; tree pako Betzekovo putovanje
od godine 1573,
1
izmaklo se oku Hammerovu. Dakle u pomenutom
rukopisu c. kr. dvorske knjinice nije deset, kako navodi Hammer
(III, 749) , nego jedanaest putovanja Betzekovih. Premda je nje-
maka drava od god. 1563. uzdravala u Carigradu stalnoga
diplomatskoga poslanika i predstavnika,
2
ipak su u znatnijih po-
1
Poser-Kaiss als mich . . Maj. des 73 Jahrs von Wien aus
nach Constantinopl allergnedigst abgefertigt, vom 17. Januaru bis auf
den 19. Februaru" (fol. 188). Post Raiss von Stamboll auf Wien'-
(fol. 197).
2
Ovo doba bijae Albertus Wyss prvi carski poslanik kod porte
(od listopada g. 1563 sve do smrti, 21. listopada 1579) . Glede carskih
litikih poslovih kadto izailjani vanredni poslanici (oratores, nuntii),
i kuriri, a medju takova poslanstva spada i ovo M. Crnovia i
njegovih drugova, ka kojemu bi dodieljen i na putopisac.
0 Jakovu Betzeku, piscu ovih itinerara, samo je to poznato, da
j e bio dvorski kurir, svakako bijae pouzdana i ugledna osoba,
jer je, kao to se iz njegovih dnevnika razabire, toliko puta oda-
iljan na dvorove raznih vladalaca. Mihajlu Crnoviu navodi
Istvanfi,
1
da je bio poreklom Arbanas (Epirota), mnogo godina
mletakim tumaem, kod senata osumnjien, da nije dosta vjeran
i pouzdan, priedje u slubu carevu, koji ga tri godine upotrebi kao
poslanika, iljajui ga u poslovih politikih sultanu Sulejmanu u
Carigrad. Betzek na kraju prvoga dnevnika biljei, da su Crnovia
(Tschernuivitz) u Carigradu zvali Chemo Micha, na njemaki bi
bilo Schwarz Michel, a tako da se zvao, kao to u Carigradu do-
znae, dok bijae vrlo uglednim knezom u Makedoniji. Neima sumnje,
da j e po ovom prianju bio poslanik Mihajlo Crnovi poznatoga
roda Crnojevieva, vojvoda zetskih, koji su bili u rodu s poro-
dicom Kastriotievom ;
2
s toga ga Istvanfi zove Arbanasom", a
Betzek knezom Makedonskim".
M. Crnovievu poslanstvu medju novijimi hitorici razmjerno
najvie je Hammer zabiljeio, a poglavito mu vrelo bijae Istvanfi,
pa careva instrukcija, izvjetaj Wyssov i druge izprave, koje se
uvaju u tajnom dravnom arkivu u Beu. Iz Hammerovih bilje-
aka se razabire,
3
da ori rukopisni izvori neidu dalje od 4. veljae
1565., naime do dana sveane audiencije kod sultana. Po tom je
Istvanfi za Crnovievo poslanstvo glavni Hammerov izvor, te ga
malo ne sama kao takova na dotinih mjestih navodi. Po Hamme-
rovu razpravljanju predali su izaslanici carevi, Crnovi i dr., 4.
veljae u svetanoj audienciji sultanu Sulejmanu duni dvogodinji
danak od 60. 000 dukata, i 30. 000 dukata obeane penzije vezirom.
Sultan na to potvrdi mir, a Ivanu Sigismunu bijae pripravan
poslanstva i poslanika bi u primirju Busbekovu utanaeno : poslanici i
punomonici carevi kod porte, ne samo da sigurno putuju tamo i amo
po osmanskoj dravi
;
nego imaju se primati i s njimi postupati dunim
potovanjem, te da imaju pravo svoje vlastite tumae drati (Bnsbequii
opera, p. 45 36 2) . Tim se nastojalo obezbieiti slobodu poslanika,
koji su esto bili zatvarani u tamnice.
1
Istvanffy, histor. p. 275
2
Biljeke Ivana Musakisa, despote epirskoga u Hahna, Reise, durch
die Gebiete des Drin und Wardar, p. '511, 312
3
Hammer, Gesc-h d. osm. Reiches, III, 741).
zapovjediti, da povrati Satmar. Ve je Crnovi bio na povratku, kad
su medju tim stigli glasovi, da je car osvojio Tokaj . Na to razjaren
sultan pozove Crnovia natrag, da javi caru sultanov gnjev, te mu
porui, ako hoe mir, da povrati Tv. Sigismundu to j e osvojio. S ovim
nalogom zaputi Crnovi s auem Hedajetom u Be. Budu da je Su-
lejman digao na obranu Iv. Sigismunda pae budimskoga i temevar-
skoga i sedam sandaka, odaslan bi, po Hammeru, opet Crnovi u
Carigrad, da trai Pankotu, te da bi se Iv. Sigismnnd prisilio, da iz-
puni satmarski ugovor, iz kojega bi se imao sultan uvjeriti, da j e Iv.
Sigismund nedostojan njegove zatite. Nu kad j e prispio poslanik
u Carigrad, umrie istoga dana (28. lipnja 1565.) veliki vezir, a
njegov nasljednik Muhamed Sokolovi odpusti poslanika tek 7.
kolovoza s pismom sultanovim na cara, da je satmarski ugovor
izvan krieposti, jer je utanaen bez privolje sultanove, te ako hoe
car mir, vratiti ima Iv. Sigismundu sve to mu je osvojio. S tim
bi pismom prispio Crnovi od Carigrada u Be po Istvanfiju (p.
281) za 11, a po Hammeru (III, 432) za 14 dana (od 8. do 22.
kolovoza). Tako pria Hammer ponajvie po Istvanfiju. Po tom
bi Crnovi, po tvrdjenju Hammerovu, bio g. 1565. dva fida u Ca-
rigradu, a taj drugi put prevalio bi natrag u vrlo kratko vrieme
s riedkom brzinom. Ovo pripoviedanje Hammerovo dvojakom
putu Crnovievu u Carigrad, uzeli su pozniji pisci iz Ilammerove
historije osmanskoga carstva, osobito Fessler-Klein i dr. Poredimo
li prpoviedanje Istvanfijevo s Hammerovim, razabrati emo, da
potonji ne samo da nije svog izvora vjerno slieio, nego da ga j e
glede drugoga oaslanja Crnovieva uprav krivo razumio. Istvanfi
naime pripovieda (p. 280) kod godine 1565. , da su se Crnovi i Cabi
s Hedajetom povratili i caru donieli sultanovo pismo, u kojem od
cara zahtieva, da Tokaj povrati, a Satmar da mu ostane. Na to
je car pridravi Hedajetu, odpravio nekoga viteza (expeditum equi-
tem) to urnije (summa celeritate) poslaniku Wyssu u Carigrad,
da se uz to snoljivije uvjete stvar izravna. Ovaj se odaslanik
vrati s pismom sultanovim osobitom hitrinom u Be, prevalivi put
za 11 dana, putovav danom i nou, a odgovor bjee isti, koji
prije onesoe Crnovi, Cabi i Heajet. Iz ovoga se Istvanfijeva
pripovieclanja jasno razabire, da ovaj izaslani vitez nije bio Crnovi.
kao to Hammer tvrdi, koji je Istvanfija krivo razumio. Ako je
za Crnovievo poslanstvo Betzekov putni dnevnik mjerodavan, kao
to j e Hammer (III, 748) priznao, onda se Betzekov putni dnevnik
osobito protivi tvrdjenju Hammorovu, jer u dnevniku onomu
drugomu putovanju Crnovievu neima traga. Po Betzekovu dnev-
niku krenulo j e Crnovievo poslanstvo na put 16. studenoga 1564,
a prispjelo u Carigrad 22. prosinca; natrag pako krenue 13. ko-
lovoza 1565., a vratie se u Be- 8. listopada, a ne kao Hammer
tvrdi, da su krenuli 8., a prispjeli u Be 22. kolovoza; ovoga j e
potonjega dana bilo po lanstvo, kao to se iz Betzekova putnoga
dnevnika razabire, na putu medju Mustaf pae mostom i varo-
icom Kajali. Hammer, ini se, da j e Istvanfijeva bezimena viteza
zamienio s Crnoviem. Budu da nam nisu pri ruci dotini izvori
tajnoga arkiva, zato j e onomu vitezu teko ime pogoditi; nije li
onaj bezimeni vitez Gjuro Ilosuto, o kojem Schmitth kod godine
1565. ovo pie : et imprimis Georgim Hoszutonem, aerarli regii
euratorem, ea de causa Byzantium iter maturare jubet, utque cum
Alberto de Viis apud Solymanum negotium sibi adeo gratum,
reipublieae utilissimum conficiat, multis hortatur.
1
U ostalom ovu
prieporiiu sitnicu preputamo, da ju historici razbistre, a naa j e,
da ocienimo itinerar toga poslanstva, naime putni dnevnik Jakova
Betzeka, to se odnosi na put Crnoviev od Biograda do Carigrada.
Betzekov itinei'ar odnosi se na put od Bea preko Biograda u
Carigrad; od Biograda pako dalje put mu ide po onoj staroj voj-
nikoj carigradskoj cesti u onom smjeru, kojim je ova cesta uda-
rila XV I vieka, i kako je opisana u putopisu Vranievu.
2
Pre-
laze na ocjenu Betzekovih itinerara carigradskih, uzeti u za
podlogu putni dnevnik od god. 156465. , naime Verzeichniss der
Reiss von Offen nach Constantino pel (fol. 40 i 210.) s obzirom na
dnevnike 1572. i 1573. godine, te onaj s ovimi porediti i prema
potrebi izpraviti i popuniti.
Poslanstvo ukrcavi se u Peti 16. studenoga 1564. na brodove,
krenu Dunavom put Biograda (Griechisch Weissenburg)^ Dne 21.
dospjeli su zorom na ue Save (Saw) u Dunav (Thonauv), a
oko devete ure u Biograd, gdje su se nastanili u karavanseraju.
Biograd, tvrdja i varo, steru se po brdu; tu ima mnogo trgovaca,
Turaka, Dubrovana (Rauseer), krana i Zidova. U barutanu
tvrdje udarila za nevremena strida, te je tvrdju razkidala, a tim
1
Schmitth, Imperatores ottomaiiici, p. 18 9.
2
Rad, knj LXXI, 1955.
3
U popisu puta od Carigrada u Be g 1565 (fol 166) zove Bio-
grad Bellegrat; u popisu puta od Carigrada u Be go. 1572 (fol.
137, 177) zove ga Bellegrad, a tako i u popisu puta od g. 1573
(fol. 188, 197).
su trpjele mnoge kue, to su oko kule, jer su i one razkidane.
Sliedeega dana (22.) izkrcavi prtljagu, natovarie j u na 8 koija
i na 4 velika poljska tovarna kola, pa krenue od Biograda kopnom,
te su najprije putovali Srbijom (Serfien). Ova je zemlja pusta, a
narod vrlo siromaan, dri malo konja, nego tim vie volova, vina
i ita mu dosta rodi, haljine su mu od krupna sukna, enske
su haljine na prsili razrezane, a straga imaju tri nabora. Dne 23. ,
prvi dan puta, dospjeli su na no u selo Gasserluck.
1
Drugoga
dana krenue dvie ure prije zore, i odjoe dvie ure prije noi u
selo po imenu Colar. Sliedeega dana (25.) prenoie u selu zvanu
Glomoka.
2
Dne 26. dospjeli su u selo Wadischna,
3
gdje su u kara-
vanseraju prenoili. Karavanseraje zidju velika gospoda na udob-
nost putnika i dre to bogoljubnim dielom. Svaki bo, koj kopnom
putuje, bio kranin, idov ili Turin, odsjedne tu. Kua pako
nije drugo, nego tala, imaju njekoliko ognjita. Tko prije dodje,
zapremi prazno mjesto, a za kuhanje i noenje neplati nita. Ako
se hoe imati krme za konje, mora j u se drugdje kupiti ili sa
sobom nositi j er neima gostiona, gdje bi se za svoj novac moglo
kupiti svoje potrebe. Dojduega dana podjoe preko drvena mosta
i visoka brda i dospjee na veer u varoicu Jagotna,
4
* gdje su
u karavanseraju prenoili. Drugoga dana (28.) krenue prije zore,
j er su morali prebaciti Moravu (Moraua) i dospjeli su na no u
varoicu Baratzschin,
6
gdje su u karavanseraju prenoili Sliedei
dan (29.) dospjeli su na noite u selo Spaterichi,
6
gdje s lieve ruke
tee mala rieka. Dne 30. dospjeli su u varo IS'ischa, koja se tako
zove po rieci, koja ondje tjee, a preko nje vodi drveni most.
Varo je od Turaka naseljena, u okolini raste ria; a putnici pre-
noie u karavanseraju.
Ovo bi bio Betzekov dnevnik puta od Biograda do Nia; odkuda
je jasno, da je Betzek mogao biti pouzdani dvorski slubenik, koji
1
U dnevniku puta od Carigrada u Biograd od g. 1565 Barekha (?),
darbei ein Arm von der Thonaw" ; u dnevniku od g. 1572 Hisarcschik,
ein Balancko".
2
Clomotza, w dnevniku puta iz Carigrada od g. 1565.
3
Waclisna, u dnevniku od 1565, a Walenia u dnevniku od g. 1573.
4
Jagotna u dnevniku od g. 1565 i 1572, a Jagottna u dnevniku
od g. 1573.
6
Baratzschin u dnevniku od god 1565, Baracschni i Baragin u
dnevniku o 1572, a Baraszschin u dnevniku od 1573.
6
Raschnij, e'n orf". u dnevniku od g 1565 ; Raschnj u dnev-
niku od god. 1572.
j e tano obavljao naloeue mu kurirske poslove; u ostalom bijae
glede obrazovanosti posve obian ovj ek; j er mu se putopis ni
gledom na opis puta, ni gleom na topografijske opise ne moe
porediti s dojakonjimi putopisei. Biogradu nezna drugo kazati,
nego da se tvrdja i varo steru po brdu, i kako j e striela, uda-
rivi u barutanu, otetila tvrdju i susjedne kue ; pa to medju
itelji iztie Dubrovane ; doim mu predhodniei dosta obirno i
donjekle savreno opisuju Biograd, tvrdju, varo i njihov poloaj
i znamenitosti. Put od Biograda dalje vodi mu j ur poznatom
cestom Carigradu, kojom je putovao i Vrani, najudobnijom
s ugarske strane, koj a se onda bila j ur odmakla od prvobitnoga
pravca staro-rimske carske ceste, kao to ve obrazloismo u raz-
pravljanju Vranieva putopisa.
1
Karakteristika pako zemlji i
narodu vrlo mu je obenita, te se neda sa starijim Kurepeievim
opisom Srbij e ni porediti. Prvo mjesto, koj e spominje poslije
Biograda, j e st Gasserluck ili Ilisarcschik, bez sumnje j est turski
Hisarik (gradi), poznata dananja varoica Grocka kraj Dunava,
njega glavno mjesto grocanskoj nahij i.
2
Od Grocke dalje nije
krenulo poslanstvo glavnim putem na Smeerovo, nego poprieko
pokrajnim putem j uno-iztono, te j e dospjelo u selo Colar, da-
nanj e Kolare na lievoj strani Kalj e, Smederevu na jugu, kamo j e
udarao poprieko glavni biogradski put Carigradu. Glomaka ili
Clomotza j e izopaeno mjestno ime, da slinomu neima u knjigah i
na kartah spomena. Buu da drugi putopisi iz ovoga doba spo-
minju poslije Kolara kao putniku stanicu varoicu Ak-klissi
(Bielu crkvu) ili Bj uk-Palanku (Veliku ili Hasan pae Palanku),
dananju varoicu Palanku na Jaseniei ;
3
moda j e Betzekova Glo-
maka to isto mjesto ; budu da i na putopisac spominje u dnev-
niku od g. 157*2. Alba saglisse (ein Ballancko oder Castel), to j est,
pomenutu tursku Ak-klissi, ili dananju Palanku, kao glavnu sta-
nicu na onom putu. Wadischna (Waclisna, Waknia) vjerovatno
izopaeno mjestno ime dananje varoice Batoine, koju spominju
i drugi putopisei.
4
Na daljem putu spominje drveni most", koj im
su preli, biti e vj erovatno prielaz preko rieke Osaonice, koj a
1
Rad, knj. LXXI , 20.
2
Rad, knj. L XXI , 21.
3
Jireek, Herstrasse, p. 124; Rad, LXXI , 24.
4
Jireek, Heerstrasse, p. 124; Rad, knj. LXXI , 22, 24; Milievi,
kne. Srbija, 2 9.
izpod Bagrdana utjee u Moravo.
1
Jagotna poznata je varoica
Jagodina, koju Vrani vjerno opisuje.
2
Prebacivi Moravu (kod
uprije), dospjee u Baratzschin, dananju varoicu Parain. Kod
uprije stupi poslanstvo na staru rimsku cestu, doim je put od
Biograda do uprije tekao vie upravnim smjerom. Dalja mu je sta-
nica Spaterichi (?), moda Gerlachov i Sveigerov Spahikoi (?), izo-
paeno mjestno ime, da mu je danas teko u trag ui. Budu da
na putopisac u ostalih nevnicih navodi poslije Paraina varoicu
Raanj (Raschiti) ili Raschnj),
3
a spominje j u i Vrani
4
kao
glavnu stanicu na onom putu : zato mislimo, da e biti i ono izkva-
reno mjesto ovo isto, naime Raanj, j er putopisac mu oznauje
poloaj navode, da mu pokraj mjesta s lieve ruke tee rieica;"
Raanjka pako rieka tee u istinu s beva pokraj varoice, a iz-
lieva se u Moravu medju crkvom Sv. Nikole i selom Braljinom.
6
Betzek navodi u dnevniku od god. 1573. (fol. 191) medju Para-
inom i Niem jo njekoja druga mjesta, kojih u drugih nev-
nicih nespominje; budu a oznauju potanje smjer tadanjega puta,
vriedno jih j e tu iztaknuti: Baboistan bez sumnje dananje selo Bo-
bovite u aleksinako-raanjskom srezu,
0
na glavnom putu izpred
Aleksinca; selo Tirnnvza, vjerovatno dananji han Trnava na putu
u Ni
5
; Aliss, varo (ein stat), vjerovatno Aleksina palanka ili
dananji Aleksinac ; selo Dargus vjerovatno dananje selo Draenac.
Sva su ova mjesta na glavnom putu vodeem od Ranja u Alek-
sinac, samo to j e putopisac njekoja mjesta prebacio, doim bi
sliediti imala u ovom redu: Bobovite, Aleksinac, Draevac i han
Trnava. Ni (Ni scha ) , kojem stariji putopisci raznovrstno, vie i
manje obirno razpravljaju,
7
opisuje vrlo mravo ; spominjuc jedino
veliki drveni most preko Nisave i teitbu rie na ravnom niav-
skom bujnom polju; nu ipak je na Betzek izmedju putopisaca
prvi, koji teitbu rie u niskoj okolni napominje.
Krenuvi iz Nia uarie Bugarskom (Bulgaria), koja je ta-
kodjer rdjavo naseljena, ali Hepa i plodna zemlja, radja itom,
1
Milievi, knez. Srbija, 177.
2
Rad, knj. LXXI , 23, 25.
3
Raanj, navodi Milievi (kne. Srbija, p. 802), da se negda zvao
Tjur (?).
4
Rad, knj LXXI , 23.
5
Raanjska rieka u Milievia, kne. Srbija, p. 780
6
Jovanovi, Rjenik varoi i sela u Srbiji, p. 6.
7
Rad, knj. LVI , 214, 215, 219; L XI I , 53, 72, 100101; L XXI ,
26 29.
riom, vinom i svaim, ega trebaju Stanovnici su jo krani,
sirovi i priprosti ljudi, kao u Srbiji. Haljine muke i enske su
na jedan kalup skrojene, samo to su enske do tiela razrezane,
a prave se od krupna sukna. ene se kite ugarskimi novii,
turskimi piastri, a velike srebrne minjue nose na uijub ; mlade
ene pletu svoju kosu u jednu pletenicu, uz to pletu vie manjih
od crne i sme je konjske strune, te jih razrede po glavi, a dole
jih opet svezu u jednu pletenicu, a sve to okite starimi tokami,
modrim staklom, kao to se u paniji na mazge vjea, ili kao to
se njegda u Njemakoj kitilo. Nose takodjer na prstih mjedeno
prstenje. ene nose iroke eire poput velike zdjele, a sprea
pred elom puni su novia i svakojaka mjedena nakita. Oko vrata
nose modro i crveno staklo, stare novce, praporce, i sve to dobiti
mogu. Mukarci nose na glavi kapu od modra sukna, gore j e
iljasta, a dole, spreda i zada, razrezana. U njih je obiaj, da kada
se tko eni, da mu zarunica napravi vienac od svakojaka cviea,
to i ona nosi, a preko glave nosi koprenu, da se onoga dana nje-
zino lice nevidi. Kada zarunik svoju zarunicu vodi, onda joj
vee runik oko pasa, ako j e pako finiji ovjek, onda joj ga dade
u ruku, ide napried, a nju voi za sobom. Kada pako pleu onda
se ulove vie njih medju sobom za ruke, tvore njeki krug i
pleu na okolo. Tako isto, kada komu umre ena ili blii prija-
telj, onda si razraplje i razgrebe lice, kao da bi bio na p> odrto,
te se alosti i narice; ako bi se skoro opet oenio, preziru ga, te
mu se prigovara, da nije ljubio ene."
Dne 1. prosinca podjoe od Nia, te su se preko vode Nisch
(!) prevezli, pa su poli vrlo visokom i dugom gorom, a na veer
su dospjeli u varoicu Novasel, gdje su im mnoge ene dole na
susret i kruhom (valjda i solju) jih poastile. I oko ovoga mjesta
ima mnogo rie i voska; i tu prebivaju mnogi Turci, kao to
obino po svih znatnijih varoih i najboljih mjestih. Slieeega
dana dodjoe cetili ure pred no u grad Piro,
1
gdje se rodio kralj
Piro ( si c! ) ; izvan varoi die se tvrjica na stieni, koju obtiu
dvie male voe-tekuice. Nedaleko od ove tvrdjice die se duga
kamenita gora, a na podnoju ove gore izvire iz peine velikim
umom Hepa bistra voda. I oko varoi gradske su zidine siegle,
a Turei misle, da su to vragovi ili hui dusi uinili, pa da puu
onu vodu iz peine ; j er da je odpoela izvirati tek, kad su zidine
1
Epiro, u dnevniku od g 1573.
siegle. Ova pako voda nije dobra za pie, j er pritite u eludcu,
kao da se ima kamen u tielu. Poslanstvo stanovae u karavanse-
raju, a putopisac primjeuje, da takovih karavanseraja ima po svih
znatnijih mjestih, poami od Biograda. Dne 3. jutrom krenue
prije dana i podjoe liepom dolinom i preko dva mosta, pod jednim
tee Niava (Nischa), a na vee dospjeli su u Zaribrodt.
1
Dojdue
veeri prispjeli su u selo po imenu Vrlach, koje j e njega pripadalo
despotu. Dne 5. krenue oko po noi te dodjoe oko 9. ure jutrom
u Sofiju (Soffia), prilino veliku varo, gdje ima mnogo trgovaca
kranskih, turskih i idovskih ; smjestie jih u njekoj turskoj kui,
a Dubrovani (Baguseer) bjehu im gosti."
Narodne nonje i narodni obiaji razmjerno su najobirnija stvar,
to ju na putopisac u svojem dnevniku opisuje. I njegovi pred-
honici, osobito Vrani, isti je predmet njekojom osobitom lju-
bavju prihvatio, i to tanije ga opisao;
2
nu poredimo li oba opisa
(Vraniev i Betzekov) glede forme i sadrine, neda se Betzekov
opis, koj j e vrlo jenovit, s Vranievim porediti, te se i tim pri-
kazuje Betzek kao ovjek bez svake vie obrazovanosti. Dalje
spominje na putu meju Niem i Pirotom najprije bezimenu dugu
goru", glasovitu Kuno vicu (dananju Plou), opisanu i opjevanu
od starijih putopisaca.
3
Zatim navodi selo Novasel, poznato mjesto
od Zenova putopisa,
4
dananje Novoselo u niskom srezu, na putu
pred B. Palankom.
6
Riita pako, koja tu kao njeku osobitost iz-
tie, prvi se put u naega putopisca spominju. Gradi i varo
Piro dananji je Pirot, spominje ga malo ne svaki predjanji pu-
topisac;
6
Betzek prostoduno priobuje tamonju priu o utonulih
zidinah i bajnom vrelu. Ona pako gora kod Pirota mogla bi
biti Vidlia, a one rieke biti e jedna Tutina odnosno Boklua
ili Berilovaka, a druga Bezdan, koja odtjee iz istoimena jezera,
te se kod samoga Pirota izlieva u Rasniku rieku. Slinost imena
sjeti putopisca na kralja Pira. Na daljem putu preko niavskoga
mosta spominje varoicu Zaribrodt i selo Vrlach; prva je dananji
1
Saribrot, u dnevniku od g. 1572.
2
Monumenta hungarica historica, Scriptores II, p. 31214. Rad
LXXI, 30, 32.
3
Rad, knj. LXXI, 32; Milievi, kne. Srbija, p, 73.
4
Rad, knj. LXII, 101, 103.
5
Milievi, kne. Srbija, p. 126.
6
Rad, knj. LVI, 219, 220; kuj. L XII, 11: Opis u Milievia,
kral. Srbija 181217. Hammer, Gesch. II, 862.
Caribrod, koji spominju takodjer stariji putopisci,
1
a potonje selo
dananja Slivnica, turski Halkali, na ulazu u Sofijsko polje.
2

Sofiji pako, takodjer j e Betzek kratak i mrav, kao nijedan od
predjanjih putopisaca.
3
U drugih dnevnicih navodi putopisac njekoja druga mjesta, kojih
neima u prvom dnevniku, mi jih ovdje spominjemo, jer popunjuju
tadanju topografiju na putu medju Niem i Sofijom. Na povratnom
putu spominje Betzek medju Sofijom i Pirotom u dnevniku od g.
1565 selo Tragomanski, dananji Dragoman kod glasovita driela
Jeevi ce. "
4
Dalje poslije Pirota navodi kao noite selo Hrassinya,
vjerovatuo dananja Rasnica blizu Pirota. Ovom prilikom pria, da
su sastali 29 sunjeva okovanih, 9 ena i 6 djece, velika pokrivena
kola s mladimi enami i djevojkami, koja j e vodio Muhamed beg
u Carigrad na darivanje ; riedko je dakle koji putopisac, da nije
putem susrio robija, koje se vodilo na iztok. U dnevniku od god.
1572 navodi na putu medju Caribrodom i Niem selo Grucschesme
(sic ! ) , turski Kuruesme (suhi bunar) , vjerovatno dananje selo
Suvod na putu od B. Palanke u Pirot, naprama Blatu, kod raz-
kra puta vlasotinakoga, a spominju ga i drugi putopisci.
6
U
dnevniku od g. 1573 navodi medju Niem i Pirotom najprije selo
Glissura, bez sumnje dananje selo Klisura u niskom srezu, na
putu u Bielu Palanku, tri ure od Nia, Jelanici na sjeveru,"
Gerowikhj vjerovatno to i Zenova uma Cerovich",
1
najslinije
ime selu Ceroviku u niavskom srezu. Kod Pirota biljei, da ima
mnogo rie i voska. Na putu pako od Carigrada do Sofije navodi
najprije Vldamirolza, vjerovatno dananji Vladomirovci, po karti
blizu Slivnice, po strani od dananjega puta; napokon Raborkyka,
moda Ribareko, po karti kod Bjelice, takodjer po strani od da-
nanjega puta, inae njekakvo izopaeno mjestno ime, koje j e danas
teko odgonetati.
1
Rad, knj LVI, 220; LXII, 55, 104; LXXI, 31.
3
Hammer (Gesch , II, 862) tumai Vrlach s Maker, t. j . Vlasi, a
Halkal zove ga vie poznijih putopisaca.
3
U dnevniku od g. 1565 spominje, da j e poslanstvo bilo u Sofiji
u dubrovakoj crkvi kod mise; a u dnevniku od g. 1572 spominje,
da ima u Sofiji mnogo bogatih dubrovakih trgovaca
4
Hammer, Geschichte, II, 862.
6
Rad, knj. LXII, p. 101, J02, 103; Hammer, Gesch, II, 862, 863.
6
Milievi, kral Srbija, p. 125.
7
Rad LX I I , 101, 103
Odavle (od Sofije) se polazi", nastavlja putopisac, u Makedo-
niju, koja j e takojer Hepa i rodna zemlja, mnogo ima naroda,
koji j e slian glede nonje i obiaja sasvime Buga om. Buu da
je narod bogatiji, zato nose ene i djevojke vie nakita, pa kao i
Bugari sve nosi velike srebrne toke. Rubaee su j i m spreda na
prsih, kao i rukavi raznobojnom vunenom prejom izvezene, a
izme toga pripucn j e stakleni sitni kao na islu, a to j e staklo
svakojake boje, kakova se samo dobiti moe. Zato neimaju na
haljinah rukava, da se oni dolnji vidjeti mogu. Mukarci su glede
odiela takodjer slini Bugarom, od kojih njekoji nose kape od
modra sukna, veina pako od biele pusti, te su iljaste, a s traga
na vratu, kao i s prieda imaju svagdje po tri okrajka, dva srednja
po sredini su kratka, a etiri ostala po strani su p rifa dugi. I
oni goje vie bivole nego konje, a upotrebljuju j e za oranje i kao
teglcu stoku."
Dne 7. krenue od Sofije i dospjeli su na no u selo po imenu
Alaglika, koje j e na brdu. Sliedeega dana digoe se tri ure prije
zore, te podjoe preko gore, pa dolom izmedju dvie visoke planine
i dospjeli su hanu, gdje su sumporne toplice, koje su tako vrue,
da bi se u njih skuhali. Ove izviru iz etiri vrela, koj a su medju
sobom 12 koraka razdaleka, na dva mjesta izviru iz peine, a na
druga dva mjesta iz zemlje; pored ove vrue vode tee vrlo mrzla.
Zatim podjoe preko dva mosta, a na noite dospjee u selo
Cissderivendt nazvano. Dojuega dana podjoe varoici po imenu
Du Hctbasar te su vani u velikom karavanseraju prenoili. Dne
10. krenue njekoliko ura prije zore i dodjoe za dana na prostranu
ledinu, gdje su vidjeli stotinu i vie okruglih humaka, koji bi bili
grobovi, u kojih bi bili zakopani, jo za Aleksandra Velikoga ondje
poginuli vojnici. Morao j e tu jedan vodja i mnogo puka pasti, j er
jedan j e humak vrlo velik, a ostali su nii. Svatko, kako j i m pri-
ahu, morao j e pun eir zemlje donieti. Zatim su proli preko
drvena j aka mosta, koj mjeri 380 koraka u duljinu, a 10 j e ko-
raka irok ; tu ima mnogo vodenica, voda se zove Kieritzsch, a
varo, kamo su dospjeli, zove se PhUlipopli, velika je i liepa. Tu
se die pet brda, koja su j ur davno od gradskih zidina zaprem-
lj ena; na jednom j e gradi, gdje se rodio Aleksandro Veliki, na
drugom brdu, naproti, stajala j e crkva, a oboje j e, gradi i crkva,
barutom razoreno ; od gradia se nita vie nevidi nego podrum,
a od crkve samo jedan zid i svod".
Buu je na putopisac i njegova druba zamjenjivala Philippo-
polis s makedonskim Philippi, kao to to esto dolazi kod predja-
njih putopisaca,
1
naravno da mu je dananja juna Bugarska (Ru-
in elij a) bila Makedonijom, kojoj j e jur Vrani na iroko razpravljao,
ne mogavi opise starih pisaca Makedoniji u sklad dovesti sa
svojiini vlastitirai motrenji.
2
Slinost nonje u ovom i onom kraju
ipak j e udarila naemu putopiscu tako u oi, da nije mogao rug-
ije, nego tu slinost ili istovjetnost iztai i odatle izvoditi, da si
j e narod u ovom i onom kraju slian, naime bugarski. Bez sumnje
nije na putopisac razumio nijednoga slovenskoga jezika, j er na-
rodni govor u ovom i onom kraju bio bi ga na to uputio (kao
n. pr. Vrania), da ovdje
1
, kao to ondje, ivi jedan te isti bugarski
narod. Opis nonje, premda dosta kratak, nije drugo, nego dopu-
njak onoga prvoga opisa.
Na daljem putu od Sofije do Plovdiva navodi Betzek najprije
selo Alaglika, turski Alada ksse", Vranieva Bela Czrkva",
dananji Vakerel, na razvodju medju Iskrom i Maricom, a spo-
minju ga i drugi putopisci.
3
Dalje spominje muno putovanje preko
ihtimanske gore i kroz glasovita driela, iztiu i u drugih dnev-
nicih u ovom priedjelu visoku vrletnu planinu i vrlo kamenit put.
Ali sude po topografiji, nije poslanstvo udarilo starim glaso-
vitim putem preko Trajanovih vrata, nego je vjerovatno od Ulti-
ma na, krenulo gorskim putem na Banju,
4
a odavle drieloni Ivy z
Derbend ili Mominom klisurom Tatarpazardiku.
5
Ovaj isti put
opisuje putopisac isto tako i na povratnom putovanju, u dnevniku
od g. 1565. Sumporna vrua vrela" nisu drugo nego poznata
varoica Banja, na samokovskom putu, gdje se s potonjim putem
sticao ihtimanski i tatarpazardiki put. U istinu se na potonjem
putu prelazi dva puta preko Marici na mosta. Cissderwendt ili Gis-
dervendt, turski je Kyz Derbend", bugarski Momina klisura",
drielo poznato od predjanjih putopisa.
0
Ovim se putem, kao lag-
ljim, nego to j e preko driela Trajanovih vrata", obiavalo ono
doba esto putovati, a vodio j e preko dananjega Bjelova u rav-
1
Rad. knj. LVI. 222, 223, 224; LXII, 106, 107, 110
2
Rad, knj. LXXI. 42, 48.
3
Rad, knj LXXI, 39. Dr. Jireek, Archeol'giselie fragmente
aus Bulgarien, op. . 88.
4
Put od liitimana u Banju opisuje A. Boue, Itin. 1, 288, 289.
5
Put od Banje 1 ' Mominii klisuru, gl. u prejanjera putopisu,
p. 50, 51
* l l - XL
;
139, XLIX. 136 LVI, 191 : Jireek lcer trasse, p. 73
ninu Mariinu, a kod Tatarpazardika Betzekova Da Habasar ili
Databasar, sticao se sa carigradskom cestom.
1
Na putovanju od god. 1572 i 1573 nije Betzek iao ovim putem,
nego preko glasovitih klisura Trajanovih vrata, putem raznovrstno
opisanim od starijih putopisaca.
2
Na tom putu spominje u dnevniku
od g. 1572 sela Ichteman i Kapeli der fend, prvo j e dananja va-
roica Ichtiman, obina stanica na onom putu, u istoimenoj ravnini,
negdanjem jezeru, opasanoj poput kotline od gora; potonje pako
selo turski j e Kapu Derbend (drielo vrata), stara rimska glasovita
vrata s tvrdjicom (Kapudik ili Vasilica), poznata po imenu Tra-
janovih vrata", kojih svaki stariji putopisac govori.
3
U dnevniku
pako od god. 1573 obilnija j e topografija, jer navodi na putu med ju
Sofijom i Tatarpazardikom znatno vie mjesta. Najprije spominje
Hatschy Karancan, moda to isto, to i Karamanki ili Hatzi Ka-
raman drugih putopisaca.
4
Hatschy Karancan vjerovatno da j e
isto, to i Hadi Karaman, ime rieke pritoka Iskrina, jer mjestu
ovoga imena neima ni u knjigah, ni na kartah spomena ; moda j e
putopisac uzeo ime rieke za ime mjesta, a pritok za glavnu rieku ;
u tom sluaju, bilo bi selo, gdje prelazi put preko Iskre, dananje
Grubijane, poznata stanica od drugih putopisaca.
5
Zatim navodi
Nova selio, poznati Jeni han na podnoju ihtimanske gore. Ichte-
man, gdje odpoimlje visoka planina, preko koje se mora puto-
vati," poznata j e varoica i putna stanica od prediducega puta,
kao i Kappeli derfend, turski Kapu Derbend (Kapudik ili Vasi-
lica), starinska glasovita Trajanova vrata". Na to spominje stanicu
Assariclc, dananji Asarlyk, tri kilometra Vjetrenu na iztoku, na
potoku Asar Dere, pokraj ceste, ostanci etvoraste tvrdjice.
6
Na-
pokon Karobumar, dananji Karabunar, selo u polju,
7
na glavnom
putu medju Vjetrenom i Tatarpazardikom.
Betzek putuju plovdivskim poljem spominje takodjer one mnoge
mogile, kojih mnogovrstno priaju predjanji putopisei, koji je
1
Rad, LXXI, 39, 40, 43, 44.
2
Rad XLII, 73, 75; XL IX, 125, 136; LVI, 165, 223; LXII, 54,
101, 108; LXXI, 34, 37. Saveren opis u K. Jireka
;
Arehro!ogische
Fragmente, op. c. p. 8892.
3
Hammer, Gesch. II, 861; Rad L XXI , 37, 38. Jireek, archeol.
Frag. p. 89, 90.
4
Hammer, Gesch. II, 861.
6
Rad LXII, 105, 107; Hadi Chalfa, 187. Bone, It. I, 67.
6
. Jireek, archeol. Frag. p. 91.
7
Zaharijev, Opisanije Tatarpazardika, p. 36.
uzimlju za rimske grobove, doim je Betzek prenosi u Aleksan-
drovo doba, jer j e i on zamjenjivao Philippopolis s makedonskim
Philippi.
1
Opis Plovdiva u svih mu j e dnevnicih malo ne jednak,
samo to u dnevniku od g. 1572 navodi, da medju gradom i pred-
grajem tee plovka voda Marisa, kojoj opaa u dnevniku od
g. 1573, da preko nje voi drven most, oko grada da se razljeva
u movare, po kojih ima velikih riita. U cielom mu je opis
Plovdiva dosta obenit i mrav, neda se sa starijimi opisi pore-
diti;
2
dok prejanji putnici navode tri, odnosno etiri plovdivska
breuljka, spominje jih Bet zek pae pet, a sve bi zapremale gradske
zidine.
Dne 11. prosinca krenue od Plovdiva dugom umom, a na
no su prispjeli u selo Geigialj;
3
sliedei pako dan na nociate u selo
Jobnet(?). Dne 13. dojoe tri ure prije noi u varoicu po imenu
Mustafa bristi ili Gubri. Pred varoicom j e nov most od sama
biela etvorasta kamena, 406 koraka j e dug, a 10 irok, ima 23
kobile. Pokraj toga j e novo sazidano kupalite ; osim toga nova
crkva, sagradjena od biela mramora, pa dva karavanseraja i bol-
nica, a sve je olovom pokrito. Pria se, da j e sve to utemeljila i
sazidala sultana Sulejmana najotmenija i najmilija mu ena, koja
j e bila rodom Srbkinja. Tkogod amo dodje, bio tko mu drago,
dobije on i konj tri dana hranu. Oni pako, koji ondje ue njihovu
vjeru, osim hrane, dobiva svaki dvie aspre na dan. Oovud se
ide u Grku (Grecia), koja je bogata i dobro naseljena drava,
mjestimice ima mnogo Grka, koji tjeraju trgovinu po svoj zemlji.
Nonja jim je po gotovu turska, nose modri rubac, koji se po turski
alma" zove; a koji potiu od stare plemenite porodice, oni smiju
nositi visoke crne eire sa irokim dnom. ene jim se odievaju u
svilu, barun i sukno, kao i njekoje turske ene; njekoje se odie-
vaju po dubrovaki, druge periotski, svaka prema svomu imutku,
a kite se fori tacama, lanci i biserom, nose narukvice, prstenje i
druge dragocjenosti, jerbo jim se sve daje to poele, pa bila ena
krojaeva ili postolarova. idovske ene nose kao u Mletcih duge
crne haljine i crnu kapu. Zidovi pako, kojih u Turskoj vrlo mnogo
ima, odievaju se kao i bogati seljaci po turski, nose ut rubac ili
almu, a bave se lihvarstvom i trgovinom".
1
Rad, LVI, 222, LXII, 106, 109; LXXI, 42, 48.
2
Rad, knj. LVI, 18688, 222 25; LXII, 50, 107, 109.
3
Kliialj u dnevniku od <r. 1565.
Dne 14. prosinca dospjeli su dugomu kamenomu mostu, gdje
jih doeka turski aga s aui i janiari ; odkua su krenuli u pratnji
Jedrenetu (Adrianopoli),
1
velikoj, tvroj, staroj grkoj varoi,
u kojoj ive jo mnogo Grka. U predgradju pako ima mnogo
Cigana, koji se bave kovakim i drugim obrtom. Sliedei dan sti-
goe na no u selo Haada. Dojduega dana podjoe varoicom
po imenu Eschgibaba;
2
zatim dolazi most, 150 koraka dug, a 8
koraka irok; na no dospjeli su u selo Birobascha.
3
Dne 17. sti-
goe na no u varoicu Schurli* nazvanu, ima karavanseraj i mo-
uju. Sliedeega dana krenuvi prije zore, doli su drvenomu
mostu, koji j e 90 hvati dug, pa su doli u stari grki gradi zvani
Silibria, stere se pokraj mora na brdu ; tu ima jo mnogo Grka,
koji imaju dvie stare crkve na grki uredjene. Dne 19. stigoe u
selo po imenu Binadiss, lei na moru ; tu je bio dvorac, koji je
more polokalo. Dojduega dana prispjeli su rukavu morskomu,
koji su morali preploviti ; za tim u varoicu po imenu Biuck
Tschickhme, gdje su do noi imali na obali posla, dok su preko
preli. Dne 2 1. oko podneva dospjeli su u varoicu po imenu Guc-
schuck Cschickme, koja je na moru, a preko luke vodi j ak dug
drven most: u varoici j e liep olovom pokrit karavanseraj s mo-
ejom. Napokon 2 2 . krenue rano Carigradu (Constantino ).
Kad su doli do p milje blizu graa, ojoe jim na susret ca-
revi aui, tadanji poslanik rimskoga cara (Albert de Wiss) , te su
poslanstvo pratili u karavanseraj Ali pae, gdje je imao carski
poslanik svoj stan. Tu je poslanstvo ekalo na odsutna cara tur-
skoga, koji j e bio na lovu, dok se u Carigrad povratio".
Betzek nastavljaju suhoparno svoj popis puta navodi od Plov-
diva do Carigrada samo glavnija mjesta kao putnike stanice, po-
znate od dojakonjih putopisaca ; biljeke pako pojedinih mjestih,
opisanih raznovrstno od starijih pisaca, vrlo su u Betzeka kratke,
obenite i obine, jedva da se spominje karavanseraj kao noite,
moeja ili most. Betzek najprije navodi mjesto Geigialj ili Khialj,
poznatu varoicu Kjali.
5
Na putu medju potonjim mjestom i Mo-
stom Mustaf pae" spominje Jobmt, izopaeno mjestno ime, moda
1
Edeme u dnevniku od g. 1573.
2
Babaeschki u dnevniku od g. 1565; Baba Esskij, u dnevniku
(cl g. 1573.
8
Birgass u dnevniku od g. 1572 i 1573
* Cschurla u dnevniku od g. 1572.
6
Rad, knj. LXI I , 110.
Kuripei'ev Jutbuget ili bugarski Virai, to jest negdanje Virovo,
a dananja Uzunova.
1
Czyoybebett (?) pako dnevniku od god.
165 takodjer j e izopaeno mjestno ime, moglo bi biti to i Jut -
buget ili Seper Gutbbeghel, naime gore pomenuta Uzunova.
2
U dnevniku od g. 1572 spominje na istom putu selo Semischcsche
ili Semischge, poznato Semie.
3
U dnevniku pako od god. 1573
navodi putopisac na istom putu vie mjesta, koja bi zaista popu-
njavala topografiju predjanjih putopisaca, kad nebi bila izopaena.
Garabuna (Kurubunar?), iskvareno mjestno ime, moda Kuruesme,
poznato selo od drugih putopisaca, na putu medju Kjali i Haskij.
4
Karabasa(?), takodjer izopaeno mjestno ime, moda dananje selo
Crna na putu iza Harmanlija. Hebilze, vjerovatno dananje selo
Hebibdze, na putu medju Harmanlijom i Mostom Mustaf pae",
a spominju ga i drugi putopisci.
6
Betzekov Mustafa bristi ili Gubri
(Kprisi), spominje svaki putnik, a most, kao osobitu gradjevinu,
svaki po svoju opisuje.
6
I na putopisac opisuje most opet po
svoju, jer mu se dimenzije s predjanimi putopisci nesudaraju, u
ostalom i on ga prikazuje kao osobitu gradjevinu. Foviest pako
postanku mosta puka j e pria, koju i na putopisac priobuje.
Betzeku zaprema Grka isti prostor, kao i Kuripeiu,
7
naime
od Mustafina mosb." pa do Carigrada; ali Betzekov opis Grke
odnosi se opet ponajvie na narodne nonje, koje su naemu puto-
piscu omiljeli predmet opisivanja. Jedrene (Adrianopoli), najvei
tadanji turski grad za Carigradom, opisuje svaki stariji putnik
dosta obseno,
8
doim na putopisac nit poloaju, nit drugih
znamenitostih nezna ita kazati (premda se nekoliko puta po koji
dan ondje bavio), nego da j e velika i stara varo. Na putu
medju Jedrenetom i Carigradom spominje samo znatnije stanice,
kao noita bez svakoga daljega opisa, doim stariji putopisci
istih mjestih raznovrstno priaju.
9
Hafsada dananje je mjesto
1
Rad, knj. LVI. 188.
2
Rad, knj LXII, 50.
8
Rad, knj LXXI 51.
4
Hadi Chalfa, p. 188, Hammer. Gesell., II. 860
6
Hadi Chalfa. p. 188. Hammer. II, 860.
6
Rad. LXII, 111; LXXI, 42, 48, 51
7
Rad, knj. LVI, 189.
8
Rad, LXII. 110114.
9
Rad, knj. LXII 11520. Hammer, Gesch II, 856 - 60. Jireek,
Heerstrasse, 132135.
Hafsa;
1
varoica Escligibaba, poznata j e Eski Bab a;
2
Birobascha
ili Birgassu dananji je Burgas (Lle Burgas), gdje j e Mehmed
Sokolovi sagradio karavanseraj i liepu moeju.
3
S a povratku s po-
sljednjega puta navodi u dnevniku od g. 1573 medju varoicami
Eski Babom i Burgasem selo Sarumsackli, koje da je po strani
od puta; po karti sude, bez sumnje da je dananje Sarmusackl i,
selo izpred Ll e Burgas, po strani od puta; jedino mjesto, koje
na tom putu nedolazi kod starijih putopisaca. Schurli ili Cschurla
dananja j e varoica Corlu ; Silibria, grka j e varo Silivri, na
moru Marmarskom, okiena bizantinskimi gradjevnimi spomenici,
njoj se u istinu dolazi, poto se je kod Kl iniki more ugledalo,
preko drvena mosta od 26 lukova, koji je vodio preko luke mo-
vare.
4
Selo Binadiss, biti e izopaeno ime sela Bojados ili Pi-
ratos, poznatoga od Zena i drugih putopisaca.
5
Zatim spominje
morski rukav, to jest lagunu na uu rieke Karasu; preko one
lagune vodio j e stari rimski most, koj se za Sul ejmana radi tro-
nosti nije mogao dulje drati, zato dade Sul ejman g. 1563 umjesto
onoga nov most sagraditi, koj roost za prvoga putovanja naega
putopisca nije bio jo dovren, zato j e poslanstvo moralo lagunu
prebroditi, prije no to je prispjelo u varoicu Biuck Tschiclchme,
dananji Bjk Cekmede ili Ponte grande talijanskih putopisaca,"
na iztonom kraju lagune. I J dnevniku pako od g. 1572 i 1573
navodi na putopisac j ur gotovi liepi i dugi kameni most, to vodi
preko morskoga rukava, priajui, da ga j e dao Sulejman s kara-
vanserajem sagraditi prije vojne sigetske. Gucschuck Cschickme,
dananji Kok Cekmede, Ponte piccolo talijanskih putopisaca,
7
na drugoj laguni, preko koje zaista vodi dug most, a liepi kara-
vanseraj spominju i drugi putopisei.
8
Betzek, odnosno poslanstvo Crnovievo trebovalo je za svoje
putovanje od Biograda do Carigrada u svemu upravo mjesec dana,
od 23. studenoga do 23. prosinca ukljuivo ; na povratku pako 28
dana, naime od 13. kolovoza do 9. rujna ukljuivo. Godine 1572
1
Rad, knj. LXII, 115.
2
Rad, knj. LXI I 117.
3
Jireek, Heerstrasse 133.
4
Rad, knj LXI I . 117.
5
Rad, knj. LXI I , 117; Hammer. Gesch., II, 858.
6
Rad, knj. LXI I , 118.
7
Rad, knj. LXI I , 118.
8
Rad, knj. LXI I , 118; Jireek, Heerstrasse, p. 134.
trebao j e Betzek 17 dana, naime od 29. sienja do 14. veljae uklju-
ivo, a na povratku trebala su mu 22 dana, naime od 28. oujka
do 18. travnja ukljuivo ; godine 1573 trebovao j e samo 12 dana,
naime od 8. do 19. veljae ukljuivo, a na povratku samo 8 dana,
naime od 1. do ukljuivo 8. travnja. Potonja dva puta zato j e bilo
putovanje znatno krae, jer j e Betzek kao dvorski kurir vjerovatno
sam ili s malom pratnjom putovao, doim j e prvi put putovalo po-
slanstvo, kojega karavana bjee znatno vea, pak se j e sporije pu-
tovalo i ee odmaralo. Posljednje Betzekovo putovanje od Cari-
grada natrag g. 1573. najkrae j e, to j e do tada poznato.
Tim bi razpravili putne dnevnike Betzekove, koji prikazuju staru
vojniku cestu od Biograda do Carigrada u onom smjeru, kojim
je ona cesta onda-ila, a poznata nam je dosta na tanko od pu-
topisa Vranieva. Betzekovi putni dnevnici nespadaju, kako jur
gore spomenusmo, u red pravih putopisa, nego u red suhoparnih
itinerara ili popisa puta, j er u njih neima ni opisa priedjela, niti
znatnijih oro- i hidrografijskih podataka, kao to u drugih pre-
djanjih putopisaca, koje Betzekovi itinerari niti razsvjetljuju, niti
popunjuju. Jedina suhoparna topografija u Betzekovih dnevnicih
bila bi razmjerno obilnija, nego to u starijih putopisaca, a kad
nebi bila veinom izopaena, u topografijskom bi pogledu Betzekovi
putni dnevnici popunjavali na onom putu starije putopise.
*