Anne i Serge Golon

A N E L I KA
08. ANELIKA U ISKUENJU

SADRAJ
PRVI DIO: NIZOZEMEVA POSTAJA ................................................ 4
01. 02. 03. 04. 05. 06. 07. 08. Posjeta oca Guerandea Peyracovom logoru ............................................ Anelika pokuava smiriti neprijateljstvo isusovca ................................... Noridgewook, isusovaka misija............................................................ Crkvica oca d'Orgevala ........................................................................ Nizozemeva postaja Neobino upoznavanje baruna de Saint-Castinea ..... Vijesti sa obale Josue Pilgrim, putnik sa Mayflowera ............................... Doek Pietera Boggana........................................................................ "Zlatne mrkline" ................................................................................. 5 13 15 17 19 24 27 28

DRUGI DIO: ENGLESKO SELO .......................................................... 31

09. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. Stari Shapleigh, umsko stvorenje ........................................................ Dolazak u Brunswick Falls ................................................................... Pristojnost puritanaca.......................................................................... Obrok na Williamovom stolu Pastor Tomas Patridge ............................... Propovijedanje u meeting houseu ......................................................... Ispovijedi gospoe William Napad Abenakisa ........................................ Oajniki otpor ................................................................................... Na mjestu sastanka ............................................................................ Joffrey de Peyrac i barun de Saint-Castine u zaljevu Maine ....................... Peyraca mui Anelikina odsutnost Predanost Saint-Castinea .................. Glasnik sa broda fantoma .................................................................... Anelika u Zaljevu Casco ..................................................................... 32 38 39 41 44 48 55 61 66 69 73 74

TREI DIO: GUSARSKI BROD .......................................................... 79

21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. Nova pojava broda fantoma ................................................................. Anelika se suprostavlja gusarima ........................................................ Primirje u zoru ................................................................................... Anelika spaava ranjenog gusara ........................................................ Anelika ispituje gusare ...................................................................... Zabrinjavajue objave oporavljenika ..................................................... Bdijenje u Zaljevu Casco Obalski brat zavodi Aneliku ........................... Stie izaslanik grofa Peyraca No izdaje ............................................... Anelika u rukama kriminalaca ............................................................. Anelika se sastaje sa Zlatobradim........................................................ Colin Paturel, gusar francuskog kralja .................................................... Iskuenje na brodu "Marijino srce" ........................................................ Ispadi zabranjenog uitka .................................................................... Anelika razmilja o svojim ljubavima ................................................... Pokuaj bijega.................................................................................... Grof de Peyrac na Monte-Desertu.......................................................... Zastava Zlatobradog ........................................................................... Zabrinjavajui izvjetaj plaenika Kurta Ritza ......................................... Le Counnec priznaje grofu de Peyracu Anelikinu "izdaju" ....................... 80 80 82 84 87 91 93 95 98 100 101 103 108 111 112 113 118 120 125

ETVRTI DIO: AMAC JACKA MERWINA .......................................... 127

40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. Anelika se oprata od Colina Paturela Novi sudionici avanture ................ Otok Mackworth, raj Indijanaca No arolije ......................................... Povratak na ocean .............................................................................. Aneliak na dnu mora ......................................................................... Dolazak na otok Monegan .................................................................... Boanska juha .................................................................................. Sveanosti sv. Ivana na otoku Monegan ................................................ Izdaja zagonetnog engleskog mornara .................................................. Pravi identitet Jacka Merwina................................................................ Ispitivanje u tvravi Pentagouet ........................................................... Povratak u Gouldsboro ....................................................................... Muen ljubomorom, grof Peyrac se odluuje na rat bez granica ................. Dolazak Anelike prekine sastanak Vijea............................................... amar zbog zabranjene ljubavi ............................................................. Anelika se osjea usamljeno .............................................................. Peyrac izmeu ljubavi i mrnje ............................................................ 128 132 140 144 146 148 149 158 164 166 171 172 177 178 180 181

PETI DIO: PORAZ ZLATOBRADOG ................................................... 183

56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. Anelika lijei ranjenike ...................................................................... Vijesti o Colinu Ciganka Ines u meteu logora....................................... Misteriozni poziv usred noi.................................................................. Tajni sastanak sa Colinom.................................................................... No iskuenja na otoiu Starog broda................................................... Anelika i Colin u zamci Peyracove ljubomore ........................................ U potrazi za dostojanstvom .................................................................. Gospoe Gouldsboroa ......................................................................... udan dijalog izmeu Peyraca i Colina ................................................... Dolazak uglednog John Knox Mathera Anelika pati zbog javne osude ...... Peyrac predstavlja novog guvernera Gouldsboroa .................................... Ustolienje novog guvernera ............................................................... Anelikina euforija .............................................................................. Zabava s filozofskom raspravom ........................................................... Anelikin smijeh ................................................................................. Znakovita etnja plaom...................................................................... Brodolom u ranim jutarnjim satima ....................................................... "Naa draga dobrotvorka" .. ................................................................. Kraljeve keri..................................................................................... Zagonetno proroanstvo se kompletira .................................................. Pomorci se otimaju za djevojke ............................................................ Prijateljski savjeti od pustolova............................................................. Pobuna djevojaka ............................................................................... Samo dva broda u zaljevu.................................................................... Teko pomirenje Anelike sa suprugom ................................................ Izmeu ivotinja i duhova .................................................................... Vojvotkinja Ambrosina de Baudricourt .................................................. 184 189 194 195 201 206 213 218 222 226 230 231 238 239 241 244 248 250 253 255 257 261 264 268 269 276 277

PRVI DIO

NIZOZEMEVA POSTAJA

1. POSJETA OCA GUERANDEA PEYRACOVOM LOGORU

Iz ume dopre zvuk indijanskog bubnja. Kotrljao se potonuo i ritmian kroz sparan zrak koji je pritiskao drvee i rijeku. Joffrey de Peyrac i Anelika zaustave se na obali. Naas su nepomino stajali i oslukivali. Bubanj je odjekivao muklo i snano. Izbijao je iz kroanja u punim i blagim notama i u jednakim razmacima kao otkucaji snanog srca. I tako je priroda, nepomina i ustajala pod isparavanjima neobino vrueg dana, nagovjetavala da u svojim njedrima krije ljudska bia. Anelika nagonski posegne za rukom svoga mua koji joj je stajao uz bok. - Bubanj? - apne. - to to bubnjanje znai? - Ne znam! Priekajmo. Jo ne bijae pala no. Tek se poelo mraiti. Rijeka je bila nalik na ogromnu plou od potamnjelog srebra. Anelika i njen mu, grof de Peyrac, stajali su ispod svoda od johinih kronji, na samom rubu rijeke. Malo podalje, slijeva, na pjeaku draice suili su se amci napravljeni od brezove kore i premazani smolom. Draica se pruala u luku u koji se usjekao otar rt, dok su u dnu zaljeva crne i visoke hridi, obrasle cerom i brijestom, tvorile ugodnu hladovinu. Tu su Indijanci podizali logor. ulo se kako lome grane da bi od njih sagradili kolibe i naloili vatru. Ve se plaviasti oblak dima dizao iz ume i bezbrino se irio nad mirnom povrinom vode. Anelika brzim i lakim pokretom glave pokua otjerati roj kukaca koji su se uas stvorili tu zujei oko nje. Istim pokretom htjede takoer otjerati i neodreeni strah koji se u njoj javio uvi ono mumljanje bubnja to je dopiralo iz ume. - Vrlo udno - ree ona gotovo i ne razmislivi. - Sreli smo vrlo malo ljudi u onih nekoliko sela plemena Abenakis dok smo se sputali tokom Kennebeca. Jedino smo na djecu, ene i starce nailazili. - Zaista. Svi su divljaci krenuli na jug radi prodaje krzna. - Ali to nije jedini razlog. U karavanama i amcima koji se kreu prema jugu, kao i mi, uglavnom smo sretali ene. Oito je da su one krenule u trgovinu. Ali gdje su ljudi? De Peyrac je pogleda. U oima mu se javi neodreen izraz. I njega je zaokupljalo to isto pitanje i isti mu se odgovor nametao kao i njoj. Nisu li mukarci indijanskih plemena krenuli na neki tajni sastanak da se dogovore o ratnom pohodu? Ali o kakvom se ratu moglo raditi i protiv koga? On se bojao te svoje sumnje naglas izrei, stoga je utio. Sve je bilo mirno. Nigdje nikakvog znaka koji bi pobuivao strah. Danima su ve putovali bez ikakvih neprilika. Primiui se obalama oceana i nastanjenim krajevima sva su srca kucala radosno i s mladalakim nestrpljenjem. - Gledajte! - ree Peyrac naglo se trgnuvi. - Evo to je izazvalo udaranje bubnjeva. Posjeta! Tri su amca izbila iza otrog rta to im se nalazio suelice, kliznula naprijed i uplovila u malu draicu. Po nainu na koji su izbili iza rta bilo je oito da e zaploviti uzvodno Kennebecom, a ne nizvodno kao to je u to doba godine inila veina amaca.

Peyrac i Anelika pou nekoliko koraka naprijed i zaustave se na samom rubu ala, na mjestu gdje je prljava pjena sitnih valova ostavila tamne mrlje na finoj prini. Grof nabra malko obrve i pogleda pridolice. Ubrzo se pokazalo da se Indijanci, to su se nalazili u ta tri amca, namjeravaju zaustaviti. Oni su podigli svoja kratka vesla s kojih je kapala voda, a zatim su kliznuli u vodu da bi dogurali svoje amce do obale. - Ovo su svakako mukarci, a ne ene - primijeti grof de Peyrac. Odjednom se prekine i zgrabi Aneliku za ruku. U jednom amcu primijeti tamnu priliku odjevenu u crnu mantiju koja se zatim spustila u vodu i krenula prema vrbama na obali. - Iusovac - ree Anelika apatom. Nju je takav strah pri tom spopao da umalo nije udarila u bijeg da bi se skrila u dubokoj umi. Po njenim prstima to ih je drao u svojoj ruci grof je osjetio tu njenu nagonsku elju. - Ljubavi moja, to ste se tako prestraili jednoga isusovca? - Ta vama je poznato miljenje to ga o nama ima otac Orgeval. On nas smatra opasnim osvajaima, da ne kaem podanicima samog neastivog. - Dok nam dolazi u svojstvu posjetelja, mi moramo ostati mirni. Uto je s druge strane vode crnorizac brzim korakom krenuo du obale. Meu smaragdnim prelijevima stabala njegov se vitak i visok lik gibao hitrinom neuobiajenom u tom kraju koji se inio kao da ga je pritisla i kao da je ve utonuo u izmaglicu sumraka ispunjenog eznutljivou. Taj je lik pripadao ovjeku mladom i punom ivotne snage, ovjeku koji ravno ide svom cilju ne obazirui se na zapreke, ba kao da ih i ne vidi. Pribliivi se logoru, naas ga je nestalo s vida. inilo se kao da je teka tiina pritisnula logorske vatre. Zatim su uli zvuk koraka panjolskog vojnika obuvenog u izme, a odmah iza njega pojavi se visoki crni lik, tako rei, nadohvat ruke, meu barunastom kronjom vrba. - Pa to nije on - promrsi Peyrac izmeu zubi. - Pa to nije otac Orgeval! Gotovo je bio razoaran. Pridolica je bio visoka rasta i vitka lika. Izgledao je vrlo mlad. Ako se ima u vidu da naukovanje u isusovakom redu traje prilino dugo, njemu nije moglo biti manje od trideset godina. Uza sve to, iz njega je izbijala neka nesvjesna ljupkost dvadesetogodinjaka. Imao je plave kose i bradu, a oi gotovo bezbojne. Lice bi mu bilo blijedo da ga nije sunce, taj neprijatelj ljudi njegove puti, obdarilo tamnim pjegama po elu, obrazima i nosu. On se ukipi primijetivi grofa i njegovu enu. Stojei tako na par koraka od njih trenutak ih je netremice posmatrao poloivi jednu od svojih mravih i njenih ruku na kri to mu je, visei o vratu na ljubiastoj vrpci, poivao na grudima, dok se drugom podupro o tap ija je jabuica bila ukraena srebrenim kriem. Na Aneliku je napravio dojam vrlo otmjene osobe poput onih vitezova ili ratobornih arhanela to ih se via po prozorima francuskih katedrala. - Ja sam otac Filip de Guerande - izjavi isusovac ljubaznim glasom. - Pomonik sam oca Sebastijana Orgevala. Doznavi da ste krenuli niz Kennebec, gospodine grofe, moj mi je pretpostavljeni naredio da vas u njegovo ime pozdravim. - Zahvaljujem mu na dobrim namjerama - otpovrne de Peyrac. panjolcu to se pod utjecajem isusoveve pojave bio sasvim ukrutio, grof dade znak da se udalji. - ao mi je, oe, to vam ne mogu pruiti neko bolje gostoprimstvo no to je ovo logorsko. Meutim, vjerujem da ste naviknuti na ovu vrst neudobnosti. Hoete li da se pribliimo vatri? Dim e nas donekle zatititi od komaraca. ini mi se da je jedan

od vae brae kazao kako u Americi nije potrebno navlaiti na sebe kostrijet jer komarci i razni drugi kukci u potpunosti zamjenjuju patnje to ih ona nanosi. Isusovac se osmjehne. - Sveti otac Breboeuf je autor te ale - prizna na kraju. Posjedae nedaleko skupine koja se uurbano prihvatila priprema oko veere i prenoita. Ali ipak neto postrance. Joffrey jedva primjetnim stiskom ruke zadri Aneliku koja se htjela udaljiti. elio je da i ona prisustvuje razgovoru. Ona sjedne pokraj njega na oveu stijenu obraslu mahovinom. Njoj je, zahvaljujui njenu enskom nagonu, bilo odmah jasno da se otac Guerande pravi kao da je ne primjeuje. - Predstavljam vam svoju suprugu, groficu Peyrac de Morens d'Irristru - ree Joffrey ljubaznim i vedrim glasom. Mladi isusovac kimne glavom u smjeru gdje se nalazila Anelika. Uinio je to hitro, gotovo mehaniki. Nakon toga se okrenuo i pogled mu se izgubi na glatkoj povrini vode koja je bivala sve tamnija i u ijim su se dubinama palili odsjevi brojnih crvenih vatri to su gorjele na obali. Tamo suelice, Indijanci to su doveli isusovca spremali su se na prenoite. De Peyrac predloi da ih se pozove da se zajedniki okrijepe srnetinom i purama to su se ve prile na aru, te maloprije ulovljenim lososima to su se, obloeni liem, pirjali u pepelu. Otac Guerande nijeno odmahne glavom napomenuvi da su Kennebasi vrlo nedrueljubivo indijansko pleme. Oni se ne ele mijeati sa strancima. Anelika se odjednom sjeti Rose-Anne, male Engleskinje koju bijahu poveli sa sobom. Potrai je oima i ne opazi je. Kasnije je doznala da ju je Cantor, im je primijetio isusovca da dolazi, odveo da je ovaj ne bi vidio. On je, prebirui po gitari da bi zabavio djevojicu, strpljivo ekao u estaru, da se razgovori s isusovcem zavre. - Znai - najzad se javi otac Guerande - vi ste proveli zimu usred Appalaches planina, gospodine? Jeste li patili od skorbuta? Je li vas muila glad? Jeste li izgubili kojega od svojih ljudi? - Nisam, niti jednoga! Bogu neka je hvala! Redovnik se trgne. Na usnama mu se pojavi osmijeh uenja. - Mi se veoma radujemo kad ujemo da hvalite Gospoda, gospodine de Peyrac. Pronose se glasovi da ni vama ni vaim ljudima nije stalo do pobonosti. Da vi vrbujete za sebe ljude bez obzira da li su krivovjerci, ravnodunici, razbludnici. Pria se da meu njima ima i takvih kojima je oholost sasvim smutila glavu, koji se ne susteu da svakom prilikom hule i proklinju Boga - neka je blagoslovljeno njegovo sveto ime? Pokretom ruke isusovac odbije vr svjee vode i zdjelicu s peenicom ime ga je ponudio Yann La Couennec, mladi Bretonac koji je kao titonoa sluio kod grofa de Peyraca. "Ba teta", pomisli Anelika koja oito nije gajila osjeaja potovanja prema isusovcima, "ove isusovce ne moe predobiti jelom i piem... Nekad se otac Masserat pokazao veim mekucem." - Okrijepite se, oe - de Peyrae ponudi gosta. Isusovac odmahne glavom. - Mi smo jeli u podne. To nam je dovoljno za itav dan. Ja jedem malo. Kao Indijanci... Ali vi niste odgovorili na moje pitanje, gospodine... Da li vi namjerno vrbujete ljude meu svijetom koji se protivi nauavanju Crkve? - Istini za volju, oe, ja traim od svakoga onoga koga uzmem u slubu da zna kako treba rukovati orujem, sjekirom i ekiem, traim da je otporan na zimu, na glad,

na napore i borbe, ukratko da se zna suprotstaviti svim nedaama, i to bez prigovora, da mi je vjeran i potinjen za vrijeme dok traje na ugovor, traim da izvrava to bolje umije naloge koje mu povjerim. Ali ako je uz to poboan i bogobojazan nimalo se tome ne protivim. - Uza sve to, vi niste podigli kri niti u jednom naselju koje ste osnovali. Peyrac nita ne odgovori. Odsjevi na blistavoj povrini vode to ih je stvaralo sunce na zalazu kao da su palili u njegovim oima malko podrugljivo svjetlo, vrlo dobro poznato Aneliki. Meutim on nije gubio strpljenje i izgledao je nadasve prijateljski raspoloen. Isusovac je bio tvrde glave. - Smatrate li da meu vaim ljudima ima takvih koje bi taj znak, taj prekrasan znak ljubavi, rtve, taj znak, rekoh, mogao povrijediti, mogao ak razgnjeviti? - Moda. - Ako meu vaim svijetom ima bia, kao to mi se ini da bi mogao biti ovaj mladi ovjek otvorena i potena lica to me je ponudio jelom, bia koja, sjeajui se svog djetinjstva ispunjenog pobonou, gaje u svojim srcima ljubav za taj znak uskrsnua, vi, biste ih namjerice ostavili bez pomoi njihove svete vjere? - Ljudi su uvijek prisiljeni na razna odricanja im pristanu da ive s raznolikom druinom, u tekim prilikama i ponekad na vrlo ogranienom prostoru. Nisam ja pozvan da vam skreem panju na to koliko je ljudska narav nesavrena i da je potrebmo praviti ustupke da bi se ivjelo u slozi. - Ne iskazivati smjernu pokornost Stvoritelju I ne utjecati mu se molitvom ini mi se da su to krajnji ustupci i, ako ba elite znati, greni ustupci. Pa nije li to razlog to vi, gospodine de Peyrac, tako neznatnu vanost pridajete duhovnoj pomoi? Rad bez boanskog blagoslova koji ga okrepljuje, ne znai nita. A to su djela bez boanske milosti koja ih posveuje? Nita! Prazna omotnica! Vjetar! Nitavilo! A boanska milost ne moe biti podijeljena nikome tko ne priznaje Boga za gospodara svih svojih ina, tko ne potuje njegove zakone, tko mu u svakidanjim molitvama ne nudi plodove svojih napora. - Pa ipak, apostol Jakov je pisao: "Jedino su djela vana..." De Peyrac ispravi malko svoja prsa koja kao da se bijahu ispraznila pod bremenom razmiljanja. Iz jednog depia svojega prsluka od koe izvue cigaru od smotanog lia i zapali je na ugarku to mu ga je ustro pruio mladi Bretonac, koji se odmah potom neupadljivo povukao. Filip de Guerande doeka taj grofov citat hladnim i lukavim osmijehom, osmijehom protivnika koji odaje priznanje dobro odmjerenom udarcu. Ali on ne pokaza da se s njim slae. Anelika je utjela i nervozno grickala nokat svog malog prsta. to taj isusovac misli o sebi? Kako se usuuje tim tonom obraati Joffreyu de Peyracu? Ali u isto vrijeme zapljusnu je sjeanja iz njena djetinjstva, iz vremena provedenog u samostanu, muna sjeanja, o podlonosti to ju je svako svjetovno bie osjealo prema sveenstvu, a bilo je i oito i poznato da se isusovci nikoga nisu bojali, pa ak ni kralja ni pape. Oni su osnovani da bi obuavali i na uzdi drali silnike ovoga svijeta. Zamiljena, promatrala je svojim velikim oima isusovevo ispijeno lice te ju je ova njegova nenadana i neobina posjeta usred amerike ume sjetila prastarih mora koje su muile Stari svijet: strah od sveenika, predstavnika mistine moi. Zatim joj oi skrenu k licu njena mua i ona olakano odahne. Jer on je uvijek izmicao i uvijek e izmai toj vrsti uticaja. On je bio sin Akvitanije, nasljednik nekakvog slobodoumnog poimanja bivstvovanja, bio je potomak pradavnih vremena i paganskih civilizacija. On nije bio sazdan od iste tvari kao ona i taj isusovac, on nije bio nepokolebljivo privren vjerovanju, on mu je izmicao. Zato ga je i ljubila onako ludo. ula je kako odgovara jednolinim glasom:

- Oe, kod mene se moli svatko po svojoj volji, a to se drugih tie, ne ini li vam se da ih dobro obavljen rad oplemenjuje? Isusovac je nekoliko trenutaka razmiljao, a onda polako odmahne glavom. - Ne, gospodine, ne. Lako je u tim opasnim i glupim zastranjivanjima prepoznati mudrovanja koja bi se htjela odijeliti od crkve - ree a potom nastavi drugim tonom. - Vi ste iz Akvitanije. U Kanadu ili Akadiju doselilo je dosta vrijednog svijeta iz vaeg kraja. U Pentagouetu barun Saint-Castine je oistio od Engleza itavu obalu Penobcota. On je pokrstio poglavicu Etchevininsa. Indijanci ga smatraju lanom svog plemena. - Istina, Castine je moj susjed u Gouldsborou. Poznam ga i cijenim - ree Peyrac. - Koga jo od Gaskonjaca imamo u naoj koloniji? - ponovo e otac de Guerande dobroduno raspoloen. - U Vauvenatu, na obali rijeke Saint-Jean smjestio se... - Jedan gusar koji je proiziao iz moje kole. - Moe biti! On je vrlo privren francuskoj stvari i najbolji je prijatelj gospodina de Villedavrava, guvernera Akadije. Na sjeveru, u Cataracouiu, ivi gospodin de Morsac. Na kraju, treba njima nadodati i ime naega ljubljenoga guvernera, gospodina de Frontenaca. Peyrac je mirno puio. inilo se kao da kimanjem glave prati isusovevo izlaganje. Anelika nije mogla prodrijeti u njegove misli. Izmeu caklastog lia golemih hrastova koji su se nadnijeli nad njima, probijala se svjetlost sumraka kroz guste zelene kronje poprimivi pri tom zeleni odsjaj koji je davao licima blijedu boju i isticao sjene. Obalu je sada preplavila zlatna, a draicu kositrena boja. Nekom udnom igrom vode i neba, bilo je vidljivije nego maloprije. Lipanjske su veeri bile blizu, uskoro e sumrak prodrijeti duboko u no i s njom dijeliti njeno carstvo, uskoro e nastupiti godinje doba kad i ljudi i ivotinje tek nekoliko sati posveuju snu. Na vatru su nabacane goleme crne gljive, osuene i okrugle poput lopti. Izgarajui, one su irile otar i umski miris koji je imao tu dobru osobinu da razgoni komarce. S tim se mirisom mijeao miris duhana to se dimio sa svih lula. Skrivena na obali Kennebeca, draica je bila ispunjena maglom i mirisima. Anelika prijee rukom preko ela i naas prste zarije u bujnu pozlaenu kosu, oslobodi vlane sljepooice u nastojanju da se malko osvjei i da se oslobodi brige. Njene su se zjenice sa ivim zanimanjem zaustavljale sad na jednom sad na drugom ovjeku. Njihov je razgovor pratila vrlo paljivo, poluotvorenih usana. Meutim, bila je zateena onim to se krilo iza njihovih rijei. Uto otac de Guerande prijee u napad: - Moete li mi objasniti, gospodine de Peyrac, kakvom sluaju treba pripisati, ukoliko vi niste neprijateljski raspoloeni prema Crkvi, to to su svi lanovi vae naseobine u Gouldsborou hugenoti? - Vrlo rado, oe. Pa sluaj me je zaista naveo jednoga dana da bacim sidro u blizini La Rochellea, i to ba u trenutku dok je ova aica hugenota bjeala ispred kraljevih dragona kojima je bilo nareeno da ih pozatvaraju. Ja sam ih ukrcao na brod zato da ih istrgnem sudbini koja mi se inila stranom. Primivi ih jednom na brodu, nisam znao to bih s njima te sam ih doveo u Gouldsboro da obrauju moje posjede i tako mi plate prijevoz. - A zato ste ih istrgli pravdi francuskoga kralja? - A zar ja to znam? - otpovrne de Peyrac poprativi te rijei neusiljenim pokretom i svojim, kao obino, zajedljivim osmijehom. - Moda zato to je u Bibliji napisano: Onoga tko je osuen, onoga koga vode u smrt, spasi ga! - Vi se sluite citatima iz Biblije? - Pa Biblija je sastavni dio svetih knjiga. - Samo to je, po mom miljenju, opasno zaraena idovskom vjeroispovijeu. - Pa to je oito - odgovori de Peyrac i prasne u smijeh.

Na veliko Anelikino iznenaenje otac se de Guerande takoer nasmije. Lik mu je sada izgledao manje napet. - Pa da, oito je - ponovi isusovac priznajui time glupost koju je sam izrekao - ali, gospodine, danas Sveto pismo naprosto vrvi od zabrinjavajuih pogreaka i naa je dunost da s podozrivou motrimo na sve one koji se neoprezno na njih pozivaju. Naas se zaustavi, a onda upita: - Gospodine de Peyrac, tko vam je dao povelju kojom ste stekli prava na zemlju u Gouldsborou? Nije li vam je dao francuski kralj? - Nije, oe. - A tko onda? Da vam je nisu dali Englezi iz Zaljeva Massachusettsa koji se nemajui na to pravo smatraju gospodarima ovih obala? De Peyrac spretno izbjegne zamku. - Ja sam sklopio savez s Abenakisima i Mohikancima. - Svi ti Indijanci su podanici francuskog kralja. Veina ih je pokrtena i oni nisu smjeli ni u kom sluaju preuzeti takve obaveze a da o tome ne obavijeste gospodina de Frontenaca. - Pa onda i ih vi o tome obavijestite... Njegovo je ruganje postalo zajedljivo. Grof se na neki poseban nain okruivao dimom to je sukljao iz njegove cigare, a to je bio znak po kojemu se moglo zakljuiti da je postao nestrpljiv. - Pa ini mi se da moji ljudi u Gouldsborou nisu prvi hugenoti koji su kroili nogom na ove obale. Gospodina de Montsa je nekad poslao ovamo kralj Henrik lV. - Pustimo na miru prolost. to se dananjice tie, evo vas tu bez povelje, bez duobrinika, bez vjeronauka, bez narodnosti. Vi ste bacili oko na ove krajeve i vi sami ve posjedujete vie stanica, trgovakih punktova i stanovnitva nego itava Francuska koja je ve dugo vremena njihov vlasnik. Vi sami, vi sami u jednom liku. Je li to dobro? Peyrac napravi pokret kao da se sa svim tim slae. - Vi sami - ponovi isusovac ije oi boje ahaita iznenada sijevnue. - Oholost! Oholost! To je neokajiv grijeh Luciferov. Nije li istina da je on htio biti slian Bogu? On je cijenio samo svoju veliinu i svoje otroumlje! Da nije to moda i va nauk? - Strepim od pomisli da gradim svoj nauk na tako stranom uzoru. - Vi izmiete, gospodine. Pa ipak onaj to je sam htio dokuiti sve znanje ovoga svijeta i za svoju vlastitu slavu, kakvu je sudbinu doivio? Budui da je bio samo poetnik u umijeu vraanja, izgubio je nadzor nad svojim znanjem, i to je bio smak svijetova. - I tako se Lucifer zajedno sa zlim anelima strmoglavio u zvjezdanoj kii - proaputa grof de Peyrac. - I sad su se pomijeali sa zemljom zajedno sa svojim tajnama. Mali nacereni duhovi koji na dnu rudnika uvaju zlato i skupocjene kovine. Vama sigurno nije neznano, oe, vama koji ste, nema sumnje, prouavali tajne kabale, kako se u tajnovitom jeziku zovu ete demona to ih tvore ti sitni dusi, ti dusi zemlje? Sveenik se ispravi i zagleda se u grofa iskriavim pogledom u kojemu se mijealo nepovjerenje s nekom vrsti zahvalnosti ovjeka upuenog u magiju. - Pratim vae izlaganje - odgovori isusovac sporim i sanjalakim glasom. Ponekad se zaboravlja da su se neki nazivi, koji su nekad oznaavali neke od avoljih eta, sasvim utopili u obinom govoru. Tako su duhovi vode, ili vile i vilenjaci, tvorili etu pohotnika, duhovi zraka, etu sila, domai duhovi, etu plaljivaca, dok su se duhovi zemlje, ti nakazni patuljii zvali... - Buntovnici - ree de Peyrac smjekajui se. - Istinski sinovi neastivog - promumlja isusovac. Anelikine su oi, u strahu, promatrale sad jednog sad drugog sugovornika tog neobinog razgovora.

Gotovo nesvjesno stavi svoju ruku na muevljevu da bi ga upozorila na opreznost. Da ga upozori! Da ga zatiti. Da ga zadri...! Usred amerike ume prikradale su se iste prijetnje kao nekad u tulukoj palai. Inkvizicija! A Joffrey de Peyrac se smjekao istim onim podrugljivim osmijehom koji je isticao brazgotine njegova izranjenog lica. Isusovev pogled okrzne mladu enu. "Hoe li on kazati sutradan kad se vrati s pohoda u indijanski kraj: Jest, ja sam ih vidio! Oni su upravo onakvi kakve su nam ih opisali! On, ovjek opasna i istanana duha, a ona ena lijepa i putena kao Eva, pokreta neobino slobodnih, nigdje vienih... "Hoe li on kazati: - Jest vidio sam ih kako stoje na obali rijeke a likovi im se odraavali u plavoj vodi Kennebeca, vidio sam ih kako stoje meu drveem. On, crn, tvrd i podrugljiv, ona sjajna. Vezani su jedno s drugim, ovjek i ena, vezani nekim ugovorom... Oh, o kakvom li se to ugovoru radi? - rei e on tresui se ocu Orgevalu. "I ponovo e movarna groznica tresti tog jadnika kojega je tako esto napadala. Jest, vidio sam ih. Dosta dugo sam se zadrao s njima. Obavio sam zadatak to ste ga pred mene postavili i iskuao srce tog ovjeka... Meutim, sad sam potpuno srvan." - Vi ste ovamo doli da traite zlato! - ree isusovac suzdranim glasom. - I vi ste ga pronali...! Vi ste doli ovamo da ljude u ovim primitivnim i jo netaknutim krajevima natjerate da se klanjaju zlatnom teletu... - To sad prvi put ujem. Jo me nisu optuivali radi idolopoklonstva! - otpovrne de Peyrac prasnuvi u veseli smijeh. Oe, zar ste zaboravili da je jo prije sto pedeset godina pater Tritheim propovijedao u Pragu kako je od zlata bila sazdana dua prvog ovjeka? - Ali on je isto tako tvrdio da zlato, u biti, raa porok i zlo! - otpovrne ustro isusovac. - Uza sve to, bogatstvo daje mo i moe biti od velike koristi ljudima. Va red je to shvatio od prvog dana svog osnivanja, ini mi se, stoga je on i postao najbogatijim redom na svijetu. Kao to je ve u vie navrata uradio otac Guerande i sad promijeni tok razgovora: - Ako ste Francuz, zato niste neprijatelj Engleza i Irokeza koji bi htjeli unititi Novu Francusku? - upita. - Svae koje vas tjeraju jedne na druge prastarog su porijekla, a staviti se na bilo iju stranu, ini mi se da bi bilo isuvie muno a da bih se s tim mogao pomiriti. Radije u pokuati da sa svima ivim u prijateljstvu i, tko zna, moda u na taj nain nametnuti mir... - Vi nam moete nanijeti mnogo zla - nato e mladi isusovac napetim glasom u kojemu je Anelika osjetila podrhtavanje prave tjeskobe. - Oh, zato - povie - zato niste podigli lari? - Kri je znak protuslovlja. - Zlato je bilo zaetnik mnogih zloina. - Kri takoer - otpovrne grof de Peyrac netremice ga gledajui. Sveenik se sasvim uspravi. Odjednom je kao krpa problijedio te su sunane opekotine kojih je tragove nosio po itavom licu izgledale sada kao ive rane. Na njegovu mravom vratu koji se koio iznad bijelog ovratnika, jedinog ukrasa na njegovu sumornom crnom talaru, jedna je ila neobino nabrekla. - Na koncu sam doznao vae uvjerenje, gospodine - ree muklim glasom. - Uzalud ete tvrditi da ste gajili prijateljske namjere prema nama. Sve to su izrekla vaa usta zaraeno je onim duhom pobune koji nadahnjuje krivovjerce koje vi posjeujete: vi odbacujete vanjske znakove pobonosti, sumnjate u objavljene istine, ravnoduni ste prema njenoj pobjedi nimalo vam nije stalo to e istinska Boja rije

biti zbrisana sa zemlje zajedno s Katolikom crkvom, to je vjena tmina pritisnula due! Grof se podie i stavi ruku na rame mladom isusovcu. Njegov je pokret bio bremenit pratanjem i nekom vrstom saaljenja. - Neka bude kao to kaete! - ree. A sada posluajte oe, to u vam rei i budite dobri pa prenesite tono moje rijei onome tko vas je poslao. Da ste me doli zamoliti da budem prijateljski raspoloen prema vama, da ste doli traiti pomo za sluaj gladi ili bijede, ja bih bio spreman da vam priteknem u pomo kao to sam radio uvijek otkako se nalazim u ovom kraju. Ali ako vi traite od mene da se tornjam odavde sa svojim hugenotima i svojim gusarima, onda vam ja odgovaram: ne! Ako ste doli ovamo s tim da od mene traite da zbog nekih principa, bez ikakva izazova ubijam Engleze ili se borim protiv Irokeza, onda vam ja odgovaram: ne! Ja ne pripadam vama, ja ne pripadam nikome. Ja nemam vremena i ne smatram korisnim prenaanje u Novi svijet mistine svae Staroga. - Je li to vaa zadnja rije? Pogledi im se ukrstie. - Nema sumnje, ovo nije moja posljednja rije - proaputa de Peyrac osmjehnuvi se. - Za nas jest! Isusovca nato nestane u sjeni stabala. - Nije li ovo objava rata? - upita Anelika podigavi oi prema svome muu. - Svi su izgledi da jest. On se osmjehne i poloi ruku na Anelikinu kosu i blago je pomiluje. - Ali ovo su tek prve arke. Bit e potrebno da se sastanemo s ocem Orgevalom. Pokuat u tu namjeru sprovesti u djelo. A zatim... da, da.... svaki, daljni dan predstavlja pobjedu za nas. Gouldsboro je trebao stii iz Europe, a iz Nove Engleske trebali su stii dobro naoruani mali obalni brodovi i novi plaenici. Ako bude potrebno, otisnut u se ak do Quebeca sa svojom flotom. Ali zaklinjem se da u narednu zimu sprovesti u miru i u jaanju svojih snaga. Napokon, makar mi i bili protivni i neprijateljski raspoloeni prema meni ti isusovci, ipak je njih samo nekoliko na teritoriju koji je vei od francuskog i panjolskog kraljevstva zajedno. Anelika obori glavu. Uprkos optimizmu i umirujuoj logici grofovih rijei, njoj se inilo da e se bitka odvijati na mjestu gdje su brojke, oruje i ljudi bili beznaajni prema tajnovitim i nepoznatim snagama s kojima e se sukobiti. Ona je pogaala da on osjea isto to i ona. - Oh, Boe, isto ste mu ili priati sve one gluposti - zacvili Anelika. - Koje gluposti, zlato? - Pa sve ono smjeranje na vraie to nastavaju utrobe rudnika te o teorijama onog prakog fratra iz davnih vremena... - Pokuao sam s njim razgovarati njegovim jezikom. On je pametan momak, neobino nadaren za uenje. Trebao je ve stoput biti profesor i doktor, do gue nakljukan teolokim i tajnim znanjima kojima se ovo nae vrijeme ponosi. Gospode! Po to je on doao u Ameriku? Ovi e ga divljaci unititi. Nimalo uzbuen ve vedar i radostan u dui, de Peyrac die oi prema zamraenom svodu to ga je tvorila kronja u kojoj se nevidljiva ptica vrpoljila. No je bila tu, plava, tamna, maasta, no koju su parale vatre logora. Jedan glas iza granja mamio je druinu da se doe okrijepiti. Zatim ponovo zavlada utnja. Ptica hukne blizu Anelike. Ona se trgne. - Sovuljaga - ree Joffrey de Peyrac - ptica draga vraarama. - Oh, dragi, ne govorite tako, molim vas - povie bacivi mu ruke oko vrata i sakrivi svoje lice u njegov konati prsluk. - Ne plaite me!

On se osmjehne i blago je i strastveno pomilova po brino poeljanoj kosi. Htio je neto rei, objasniti netom izgovorene rijei, odrediti smisao razgovora to ga je maloprije vodio s ocem Guerandeom. Ali je uza sve to utio jer je znao da su on i Anelika isto predosjeali, isto slutili, na isti nain shvaali svaku rije spomenutog razgovora. Oboje su znali da je isusoveva posjeta, u stvari, znaila objavu rata. A vjerojatno su eljeli dobiti neku izliku za otpoinjanje neprijateljstava. Zahvaljujui svom izuzetnom znanju, kojim su inae oboruani svi lanovi njegova reda, mladi isusovac je njemu, de Peyracu, mnogo vie kazao no to je i elio. Treba im odati priznanje, oni znaju upravljati ljudskim biima. Posjedovali su oni i druga oruja, posebne neke vrste, iju snagu grof nije nimalo potcjenjivao. Neprimjetno je dobro raspoloenje Joffreya de Peyraca splasnulo a da naizgled nije bilo razloga za to. Meutim, on se, u stvari bojao za nju, Aneliku, svoju enu. vrsto je stisne uza se. Svakog dana, svake veeri, udio je za tim da je stie, da je ovavije rukama kako bi se osvjedoio da je ona zaista tu, da je nikakva nevolja ne moe zadesiti u zaklonu napravljenom od njegovih ruku. Htio je govoriti, ali je radije utio jer se pobojao da e njegove rijei pobuditi strah u njenoj dui. Jedino ree: - Mala nam Honorina nedostaje, zar ne...? Ona to potvrdi pokretom svoje oborene glave jo njenija u svojim uvstvima zbog te njegove primjedbe. Proe neko vrijeme, a onda ona upita: - Je li ona sigurna u Wapassou? - Sigurna, zlato moje - potvrdi on.

2. ANELIKA POKUAVA SMIRITI NEPRIJATELJSTVO ISUSOVCA

Otac Guerande je prenoio zajedno s Indijancima. Odbio je da veera s bijelcima kada su mu ovi uputili poziv. Otputovao je u samu zoru a da se nije ni od koga oprostio to se, s obzirom na njegov odgoj, ne bi moglo drugaije objasniti nego da ga je ispunjao prezir prema tim ljudima kojima je doao u posjetu. Jedino ga je Anelika primijetila, i to u trenutku dok je na drugoj strani obale nosio svoje stvari. Nekoliko se Indijanaca ravnoduno vrzlo oko nasukanih amaca. Jutarnja izmaglica se dizala sve do vraka stabala, prozirna izmaglica tako da su se zamjeivali obrisi stvari i ljudi i njihove sjene. Obilna je rosa svjetlucala u providnoj svjetlosti. Nevidljivo je sunce navijetalo pobjedu nad nonim maglutinama. Anelika je malo spavala. U atoru koji im je pruio zaklon bilo je prilino udobno. Ne moe se rei da je leaj od jelovih grana prekritih koama na kojima je ona poivala bio mekan, ali upoznala je ona u svojem ivotu i tvrih. Od sino joj je duu pritiskao osjeaj nelagode. Uivajui u svjeini rane zore, ona je pred malim zrcalom oslonjenim o jednu granu etkala svoje duge kose. U isto je vrijeme sebe uvjeravala kako bi morala pronai neki nain da smeka onog isusovca, da mu smiri srce napeto poput ratnog luka. Uto ga primijeti kako se sprema za odlazak. Trenutak je oklijevala, a zatim odloi etku i ealj i spusti kosu po ramenima. Sino, za vrijeme onog razgovora izmeu isusovca i Joffreya, njoj je stalno poigravalo na usnama jedno pitanje, ali za one izmjene strogih, zagonetnih i, manjevie, opasnih rijei ne doe u priliku da ga postavi.

A do tog joj je pitanja bilo mnogo stalo. Anelika se odlui. Pridravajui rukom suknju da joj se krajevi ne bi vukli po ugaenim ognjitima i masnim loncima logora, ona se probije kroz sav onaj indijanski nered, poe stazom du zaljeva rijeke i, uzbunivi pri tom dva bijesna psa koji su reali kao da e iz koe iskoiti, ona se priblii sveeniku koji je, odjeven u svoju bijednu odjeu, upravo htio otputovati. On je ve prije bio primijetio kako prilazi izbijajui iz leprave i zlatne izmaglice. Isti onaj sjajni odsjev to ga je zora stvarala na liu poigravao je i na njenoj svjetloj i rasutoj kosi. Njenog tjelesnog ustrojstva, otac de Guerande nakon buenja je vrlo esto osjeao prazninu u glavi i ukoenost u tijelu. Malo-pomalo prisjetio bi se Boga i poeo moliti, ali trebalo mu je neko vrijeme da povee svoje misli. Zamijetivi Aneliku kako se pribliava, on je u prvi mah nije prepoznao te se sa zaprepatenjem pitao: tko li to dolazi, ija je to prilika? Shvativi najzad da je to ona, grofica de Peyrac, osjeti iznenadan bol u boku. Usprkos mirnim crtama njegova lica, namah je osjetila njegov strah i njegovu nelagodu, osjetila je kako je napetost ovladala itavim njegovim biem. Ona se osmjehne ne bi li bar malko razvedrila njegovo mlado i ukoeno lice. - Oe! Zar nas ve naputate? - Dunosti moga zvanja me sile, gospoo. - Oe, htjela sam postaviti jedno pitanje koje me zaokuplja. - Sluam vas, gospoo! - Moete li mi kazati koje sve biljke upotrebljava otac Orgeval da bi izradio svoje zelene svijee? Isusovac se oito nadao svakom, ali ne tom pitanju. Iznenaen do najvee mjere, on se posve zbuni. U prvi tren se poboja da Anelikine rijei ne sadre neki skriveni smisao, ali kad mu ubrzo potom bi jasno da se zaista radi o stvari praktinoj i vezanoj za kuu, sasvim izgubi tlo pod nogama. Odjednom mu sine mozgom da mu se ona ruga. Krv mu navali u lice, ali odmah doe k sebi i oajno uze naprezati pamenje ne bi li se sjetio pojedinosti koje bi mu pomogle da joj dadne toan odgovor. - One zelene svijee? - mrmljao je. - Pria se da su te svijee vrlo lijepe - nastavila je Anelika - i da daju vrlo ugodnu bijelu svjetlost. Vjerujem da on za njihovu proizvodnju upotrebljava bobice to ih Indijanci beru koncem ljeta, ali kad biste mi bar mogli navesti ime grma na kojemu rastu, vi koji poznate dobro jezik Indijanaca, bila bih vam neobino zahvalna... - Ne, to vam ne bih znao kazati... Nisu mi uope upale u oko te svijee... "Jadan mladi, uope ne posjeduje smisao za stvarnost", mislila je, "on ivi u svojim snovima." Ipak miliji joj je bio takav nego kad se uvlaio u oklop mistinog ratnika. Ona nazre mogunost sloge. - Ta nije to tako vano - nato e ona. - Oe, nemojte zakasniti - nadoda i pozdravi ga pokretom glave. Gledala je kako se s lakoom penje u indijanski un a da u nj nije unio "ni pijeska, ni kamenia" kao to je preporuivao otac Brebourf svojim misionarima. Tijelo oca de Guerandea se pokorilo zakonima primitivnog ivota, ali njegov duh nee nikada prihvatiti nepodnosiv nered tog ivota. "Divljaci e ga unitititi", rekao je de Peyrac. Amerika e ga unititi. Onaj dugaki kostur, ija se mrava hrptenica nazirala ispod iznoene crne odjee, jednoga e dana upoznati strahote muenitva. Svi oni umiru kao muenici. Otac de Guerande baci jo jedan pogled prema Aneliki. Ono to je proitao u njenim oima izmami mu na usne boru ponosa i gorine.

On se pokuao ironijom obraniti od neobjanjive samilosti to je zraila iz nje. - Ako vas pitanje koje ste mi uputili toliko zanima, gospoo, zato odgovor ne zatraite vi osobno od oca Orgevalea? Zato ne poete k njemu u Noridgewook?

3. NORIDGEWOOK, ISUSOVAKA MISIJA

Sada su tri amca, opremljena jedrima koja je nadimao vjetar s rijeke, plovila nizvodno Kennebecom. Na posljednjem odmaralitu prtljag su pretovarali iz indijanskih unova u vee i prostranije amce. U njih su se ukrcala tri ovjeka grofa de Peyraca koji su se, poto su zimu proveli u Holananinovu konaku, ponovo vratili u mali rudnik srebra to ga je ovaj pretraio prole godine. I tako su se ljudi i saveznici francuskog plemia svuda rojili. I tako se neprimjetno velik broj rudara i naseljenika u njegovo ime smjetavao u Down-Eastu. Poto je Florimonda de Peyraca pratio do jezera Champlain u sastavu karavane de Caveliera de la Salle, Yann se vratio tono na vrijeme da bi preuzeo svoju dunost titonoe grofa de Peyraca na putu do oceana. Donio je dobre vijesti o grofovu starijem sinu, ali je zato proricao neuspjeh ekspedicije to je krenula prema Mississippiju, i to zato to je voa te ekspedicije, Francuz Cavelier, imao vrlo prgavu narav. Drveni amci snabdjeveni jednim jedinim jedrom nisu mogli primiti isti broj ljudi kao i indijanski unovi koji su nekim udom, u tom pogledu, bili uvijek prostraniji. Ali se zato ugodnije u njima putovalo. Yann Le Couennec je upravljao jedrom dok je grof de Peyrac bio na kormilu. Anelika je sjedila kraj njega. Topao i udljiv vjetar poigravao je njenom kosom. Osjeala se sretnom. Zaista, kretanje broda povrinom vode nekako se usklauje sa ivotnim poletom due. Osjea se slobodan, neuhvatljiv, a ipak si ogranien nekom vlau, svojim vlastitim svladavanjem. Uza sve to, ivi pod nekim opojnim dojmom da si se na neko vrijeme oslobodio svih zemaljskih stega. Rijeka je bila iroka, obale joj daleke i obavijene maglom. Bila je sama s Joffreyom. ivot joj je bio bogat osjeajima, ponekad krotkim, a ponekad ivahnim. Ti su joj osjeaji ispunjavali itavo bie. Poslije Wapassoua, poslije svladane zime, srce joj vie nije kidao razdor. Bila je sretna. Sve to je moglo naruiti i poremetiti njeno ivljenje, sve to, u stvari, i nije dopiralo do nje. Znala je da je on tu, kraj nje, bila je svjesna da je postala dostojna njegove ljubavi i te su joj injenice bile vanije od iega. On joj je to povjerio tamo dolje, na obali Srebrenog jezera dok se polarna zora nazirala iznad stabala. Bila mu je drugaricom, bila je dodatkom njegova velikog srca, njegova duha bez mjere i granica, ona puka neznalica, ona koja je dugo lutala, slaba i smetena, u svijetu bez sidrita. Sada je zaista pripadala njemu. Ponovo su postali svjesni srodnosti svojih dua. Ona, Anelika - i on, prije svega mukarac i borac, taj ovjek koji se izdvajao od drugih, oni su sada bili vrsto povezani, nitko vie nee biti u stanju razbiti njihovu vezu. Pogledala bi ga naas, vrebala mu lik, njegovo opaljeno lice puno oiljaka, obrve to su se mrgodile nad poluzatvorenim oima da bi izdrale iskriavo svjetlucanje vode. Tik kraj njega a da ga uope nije dodirivala, njena koljena kraj njegovih, nepokretni, bili su tjelesno jedno, inilo joj se, i tako je snano bilo to njeno uvjerenje da joj je rumen oblila obraze. Sad je on nju motrio pogledom zagonetnim i ravnodunim.

Vidio je njen skriven profil, zamjeivao maastu oblinu obraza koje su nemarno bievali pramenovi zlaane joj kose. Proljee je njenim obrazima udahnulo novi ivot. U itavu njenom liku, punakom i milom, bilo je ivotinjske ljupkosti i ta je ljupkost dolazila do izraaja i kad je bila nepomina i kad je bila u pokretu. Zvijezde su blistale u njenim oima, a vrckava joj varnica poigravala na vlanim, mesnatim i poluotvorenim usnama. Ubrzo se iza povelike okuke rijeke pojavi alo i poloaj starog naselja. Iz jednog una neki Indijanac uze nekoga dozivati. Joffrey de Peyrac pokae prstom crtu stabala koja su bojila blagim tonom modrine izmaglicu izazvanu egom. - Tamo je - ree - Noridgewook... Misija... Anelikino srce odjednom snano stane tui. vrsto stisne zube i zarekne se da nee napustiti taj kraj a da se prije toga ne nau licem u lice s ocem Orgevalom i ne pokuaju diplomatskim rijeima rasprtiti iskrsle potekoe i nesporazume koji su pobudili njegovo neprijateljstvo prema njima. Dok su tri brodice, nagnuvi se, skretale u smjeru ala, ona privue k sebi krinjicu od mekane koe u kojoj je drala razne svoje stvari. Nije nimalo priliilo gospoi koja je pripadala visokom francuskom plemstvu da se isuvie nedotjerana pojavi pred stranim isusovcem. Spretno ugura svoju bujnu kosu pod utrikanu kapicu koja joj je savreno pristajala i svoje dotjerivanje na kraju upotpuni velikim pustenim eirom ukraenim crvenim perom. Trebalo se matom posluiti. Ta ivjeia je u Versaillesu i kralj ju je primao. Trebalo je to staviti pod nos oholom sveeniku koji se suvie razmetao svojim vezama na dvoru da bi time zaplaio svoju okolinu. Zatim navue svoj haljetak dugih rukava to ga je sama saila u tvravi od limburkog sukna modre boje i ukrasila ga ovratnikom i orukvicama od bijele ipke. Brodica pristane uz obalu. Yann dohvati granu to se objesila prema tlu i pomou nje izvue brod na pijesak. Da mu ena ne bi ovlaila cipelice i arape, de Peyrac je uze u naruaj i prenese je na suho. Drei je tako u naruju, da bi je utjeio, on joj se susretljivo osmjehne. Sam rub ala bio je pust, ali su uokrug rasli grmovi rujevine nad kojima su se nadnijeli tanki brijestovi. Naselje je naizgled bilo nenastanjeno ve vie godina jer je itavo mjesto bilo obraslo glogom. Jedan Indijanac ree da se misija nalazi neto dalje, u unutranjosti. - Nema druge, moram popriati naas s tim tvrdoglavim isusovcem - ree de Peyrac zlovoljno. - Svakako - sloi se Anelika sasvim obuzeta strahom. Bog ne smije dozvoliti da napuste to mjesto a da Orgevalu ne istrgnu obeanje da e ih pustiti na miru. Dok su, jedni iza drugih, stupali stazom usjeenom u zelenu travu, pratio ih je miris rascvjetalog gloga, miris divan i opojan. to su se vie udaljavali od obale, to je i vjetar bivao slabiji. Poput olova teka i nepomina ega pritisla zemlju. Sad su mirisi cvijea i peluda ometali disanje, grozniavim nemirom i nekom nejasnom enjom ispunjali ljude. Na elu kolone su stupala dva panjolca, na zaelju takoer dva. Nekoliko naoruanih ljudi je ostalo kraj brodica da ih uvaju. Staza je vijugala kroz mladu umu, na mjestima uska i stisnuta izmeu gustih grmova, a na mjestima se opet irila izmeu estara divlje trenje i lijeska. Hodali su tako gotovo itav sat. Ba u trenutku kad su se probijali kroz najvei estar neobino jasni zvuci zvona zatrepere zrakom. Ti su jasni zvuci letjeli zrakom kao da se naganjaju. To su zvuci crkvenog zvona - ree jedan iz skupine i zaustavi se. Bio je ganut. - Sad se sigurno nalazimo u blizini misije.

Skupina ljudi iz Wapassoua poe naprijed. Miris to se unja u neposrednoj blizini nastanjenih mjesta dopre do njih. U njemu se osjeao ustajali vonj dima zapaljenih cjepanica i duhana, zagorene masti i kuhanog kukuruza. Nitko im nije iziao u susret. To se nikako nije poklapalo s uobiajenom znatieljom Indijanaca uvijek spremnih da se zbog sitnice sjate. Zvono jo nekoliko puta odjekne, a onda umukne. Naoe se na ulazu u selo, koje se sastojalo od dvadesetak okruglih wigwama1 prekritih korom brijestova i breza to su okruivali male vrtove u kojima su, dozrijevale bundeve i tikve usred bujne zeleni svog vlastitog lia. Mrava je ivad eprkala tu i tamo. Da nije bilo te ivadi, selo bi izgledalo potpuno pusto. Napredovali su du glavnog puta okrueni tiinom gustom poput muljevite vode. panjolci postavie cijev svoje velike mukete na ralje spremni da otvore vatru na i najmanje sumnjiv pokret. Njihovi su pogledi vrebali okoli. Ralje su pridravali lijevom rukom, prstom desne dodirivali obara kresiva, a pazuhom vrsto stegli kundak, i tako se polako pomicali naprijed. Stopu po stopu najzad stigoe na kraj sela, do mjesta gdje se nalazila crkvica oca d'Orgevala.

4. CRKVICA OCA D'ORGEVALA

Odmah je upadalo u oi da je toj drvenoj crkvici, okruenoj rascvjetalim grmovima meu kojima kao da se odmarala, dao oblik vrlo vjet zanatlija. Znalo se posvuda da ju je otac Orgeval sagradio svojim vlastitim rukama. U zvoniku to se dizao nad sredinom zdanja jo uvijek je podrhtavalo srebreno zvono. U grobnoj tiini Joffrey de Peyrac poe naprijed i gurne vrata. Gotovo istog trenutka zablijeti ih iva i pokretna svjetlost. Usaeni u etiri srebrena svijenjaka koji su imali ravnu podlogu, snopovi upaljenih svijea svjetlucali su uz lagani um to je davalo dojam da se tu netko krije. Meutim, nikoga nije bilo u unutranjosti osim tih ivih svijea njene zelene boje koje su razbijale polumrak. Po dva svijenjaka su bila postavljena sa svake strane glavnoga oltara. Joffrey de Peyrac i Anelika pou naprijed. Iznad njihovih glava gorjela je svijea od pozlaenog srebra. U njoj je bilo malko ulja iz kojega je virio upaljeni stijenj. - Sveti Sakramenat je tu - proaputa Anelika prekriivi se. Grof skine kapu s glave i sagne elo. Ugodan se miris irio iz zapaljenih votanica. S jedne i s druge strane glavnoga oltara bilo je plateva i misnica, inilo se kao da su izloeni. Na njima su blistali zlatni vezovi i svile, likovi svetaca i anela raskono izvezeni: "Svijetla odjea" nazivali su Indijanci to crkveno ruho i na njemu zavidjeli sveenicima. I zastava je bila tu. Sada su prvi put vidjeli tu zastavu o kojoj se posvuda prialo, tu zastavu natopljenu krvlju Engleza, tu zastavu sa etiri crvena srca u svakom uglu i maem poloenim preko bijele svile, tu zastavu zaprljanu u bojevima. Tri su vrlo lijepa posveena vra, zatim posveena platna obrubljena srebrom, te monici bili izloeni kraj tabernakula iznad kojega je bio postavljen prekrasan kri to se nosi u procesiji.

Indijanska koliba

Monik je bio poklon kraljice majke, a bio je izraen u prastara vremena. Taj je kovei bio ukraen sa est zlatnih ploica na kojima su se izmjenjivali biseri i rubini. Prialo se da je u njemu pohranjena treica strijele koja je u II stoljeu ubila svetog Sebastijana. Na kamenoj ploi oltara nalazio se i neki predmet koji nije bio previe uoljiv. Primaknu se da bolje vide. Bila je to muketa. Duga, blistava, lijepa ratna naprava poloena na sami oltar. Kao izraz potivanja. Kao odluna izjava. Isti ih je srh podiao. inilo im se da uju rijei molitve to ih je onaj kome je pripadalo to oruje bezbroj puta na tom istom mjestu izgovorio: "Primi kao pokoru za nae grijehe krv prolivenu za tebe, Gospodine Neistu krv krivovjernika, Krv rtvovanog Indijanca, Krv iz mojih vlastitih rana to sam je za tebe prolio. Za tvoju slavu, za tvoju najveu slavu... Primi muke i napore rata koji vodimo zbog tebe, Gospodine, zbog toga da zavlada pravda, da tvoji neprijatelji nestanu s lica zemlje, da se skri neznaboac koji te ne priznaje, krivovjernik koji ti se ruga, svi ravnoduni koji ne mare za tebe. Neka ive samo oni koji tebe slue. Neka doe carstvo tvoje. Neka bude slavljeno ime tvoje! Ja sam tvoj sluga i pograbit u oruje i svoj u ivot izloiti da bi ti pobijedio, jer meni je samo do tebe stalo." Tu strasnu i silovitu molitvu oni su je osjetili u dubini svojih dua tako jasno da je Anelikinom duom ovladao neki poseban strah. Ona "ga" je shvaala. Njoj je bilo posve jasno da je Bog za tog ovjeka bio Jedini. Da se bori za svoj vlastiti ivot? Koje li poruge! Da bi stekao i sauvao bogatstvo? Koje li bijede! Ali za Boga! Divne li smrti i divnog li uloga! Krv kriara, njenih predaka, odjednom joj navali u lice. Sada je poznavala izvor na kojemu se onaj tko je ostavio to oruje tu napajao eljom za muenitvom i rtvom. Zamiljala ga je pognuta ela i zatvorenih oiju, dalekog, kako se oslobodio svog bijednog i izmuenog tijela. On je tu nudio Gospodu sve napore rata, sve umore bitke, tegobu pokolja, kad su ruke teke kao olovo od silnih udaraca, usne suhe bez daha u ubilakoj guvi, on mu je ponudio radost slavlja, molitve pobjede, on mu je rtvovao ponos prepustivi svecima i anelima zaslugu to su obdarili snagom miice ratnika... Neka muketa Svetog rata, neka taj vjerni sluga bdije ispod nogu Kralja nad Kraljevima ekajui trenutak da zagrmi za nj! O sveto oruje, posveeno i sveto, sveto, tisuu puta sveto, lijepo u ast onoga koga slui i koga brani, bdij i moli i neka oni koji te motre ne budu jai od tebe! Neka oni koji te danas motre shvate tvoj simbol i tvoju poruku koju im dovikuje umjesto mene! Anelika osjeti kako je tjeskoba davi. "Pa to je strano", mislila je, "on uza se ima anele i svece, dok mi..." Izgubljenim pogledom potrai ovjeka to joj je stao uz bok, potrai svog mua i vidjjevi ga odgovor je ve isklijao u njenu srcu: "Mi uza se imamo... Ljubav i ivot..." Pri treperavoj svjetlosti votanica, bilo je lako uoiti na licu Joffreya de Peyraca, tog pustolova i prokletnika, izraz gorine i ruganja. Uza sve to, on je u tom trenutku bio potpuno miran. Nije htio preplaiti Aneliku, nije htio tom dogaaju priznati njegovu pravu i mistinu vrijednost. Meutim, i on je i te kako dobro shvatio poruku izloenog oruja.

Strane li moi! Stranog li priznanja! Izmeu vas i mene zanavijek postoji samo jedno: unitenje! Izmeu njega, osamljenika i njih, koji su ivjeli pod zatitom ljubavi, mogao je postojati samo rat... Rat, vjeni rat! Nema sumnje da ih je on, tamo, u umi, ela prislonjenog o zemlju, tono vidio u svojim mislima, taj sveenik ratnik, taj isusovac, on je vidio njih koji su se opredijelili za radosti ovoga svijeta, vidio je taj brani par kako stoji pred znakom kria ba kao to su i stajali, vidio je njihove ruke jedne kraj drugih i spremne da se zgrabe i koje su se u stvari i zgrabile u tiini... "Gdje li je on?" mislila je Anelika, "gdje li?" Traila ga je tamo iznad ivica i ustreptalih stabala na koja se stutila ega i sitna, sitna i uzvitlana praina. Topla de Peyracova ruka stegne Anelikine hladne prste. Jo jednom se on s potovanjem pokloni pred tabernakulom i polako stane uzmicati povukavi i nju iz te zaarene i mirisave, iz te barbarske i mistine, iz te usijane crkvice... Kad su se nali napolju, morali su se zaustaviti da bi ponovo uhvatili korak s drugaijim danom, da bi vratili svijetu njegovo sjajno sunce, njegovo zujanje kukaca, njegove mirise sela. panjolci su se bili uznemirili, bili su na oprezu... Jednim pokretom ruke grof de Peyrac objasni drugovima da treba krenuti natrag prema djeci. Na pola puta sitna kia stane padati. umom proe mrmor. Mrmoru se ume pridrui udaranje bubnja. Prodorno i daleko. Pospjee korak. Kad su stigli do svojih brodica, po rijeci je praskao iznenadan pljusak i obale su zaas nestale s vidika. Bio je to trenutaan pljusak. Uskoro se sunce ponovo pojavilo, nekako svjeije u opranom krajoliku. Jedro se polako napne. Praene flotiljom indijanskih unova koji su krenuli u trgovinu, brodice grofa de Peyraca zaplovie nizvodno i ubrzo iza jednog rta obraslog cedrovima i gustim hrastovima, nestane Noridgewooka, mjesta gdje je bila smjetena misija.

5. NIZOZEMEVA POSTAJA NEOBINO UPOZNAVANJE BARUNA DE SAINT-CASTINEA

Na slijedeem odmoritu, dok se podizao logor, Anelika zamijeti neku Indijanku kako tri nosei na glavi neki udan predmet. Naredi vojnicima da je dovedu. Indijanka drage volje pokae ono to je nosila. Bio je to ogroman kruh od bijelog peninog brana. Tog je dana ona dala za nj na Holananinovoj trgovakoj postaji est vidrinih krzna, dok je za poli rakije dala dva krzna od srebrnih lisica. Sad se vraala u svoj logor gdje je imala jo krzna. Nizozemeva postaja je bila vrlo dobro snabdjevena robom, tvrdila je ena. Trgovaka postaja mavijetala se zamamnim mirisom kruha. Indijanci nisu migli odoljeti peninom kruhu. U vrijeme zamjene trgovev je pomonik bez prestanka punio veliku pe od opeka glavama kruha. Postaja je bila sagraena na otoiu. Moda ju je njen vlasnik sagradio na tom mjestu potaknut uzaludnom nadom da e tako izbjei sudbinu ostalih postaja to su u posljednjih pedesetak godina osnivane u

blizini velikog sela Houssnocka2 i to su u vie navrata bile opljakane, spaljene, sravnjene sa zemljom pod raznim izlikama. Houssnock nije ni danas obina selendra. Zadrao je ime, a nomadska indijanska plemena su uvijek zastajala tu na svojim putovanjima prema jugu. U stvari, tu se ve osjeala plima i oseka. Tu je poinjalo ue Kennebeca i mada su njegove prostrane, mirne i mone vode, koje su proticale izmeu umom obraslih obala, bile prozirne, po mnogim se znakovima moglo zakljuiti da more nije daleko. Tu je zrak bio vlaniji i imao slankast okus. Osim toga, tamonji su se Indijanci, Wawenokesi i Kanabasi, umjesto medvjeom mau, od glave do pete premazivali uljem morskih vukova. Tako su oni nazivali foke koje su lovili za zimskih mjeseci na obalama oceana. Snani vonjevi ribarnice mijeali su se s mirisom toplog kruha i divljim vonjem nagomilanih krzna. I tako je trgovaka stanica bila okruena itavim mnotvom vrlo prodornih vonjeva koji nisu bili ba najugodniji biima njenih nosova. Prolo je ve mnogo vremena otkako Anelika nije marila za takve pojedinosti. Vreva to je vladala oko otoia i bila nalik vrevi u mravinjaku uini joj se dobrim znakom. Tu e sigurno biti najneobinije trgovake robe. im su brodice pristale uz obalu otoka, svi su se razili, netko da obavi neki posao, drugi da kupi kakvu sitnicu. Joffreyu de Peyracu pristupi ovjek kojega je on vjerojatno poznavao. Dvojica ljudi otponu razgovor na stranom jeziku. - Doi - rei e Anelika maloj Engleskinji Rose-Anni. - Najprije emo ugasiti e. Vjerujem da emo ovdje nai svjeega piva. Poslije emo poi u kupovinu, kao u Galeriji palae. One su se dosta dobro sporazumijevale na engleskom jeziku jer se Anelika, uzevi Cantora sebi za prigodnog uitelja, prilino uvjebala u tom jeziku. Uostalom, njena tienica nije bila od mnogih rijei. Na njenu glatkom i blijedom licu izduljenih vilica opaao se izraz zrelosti i sanjarskog razbora. Ponekad je izgledala zbunjena i gotovo runa. Uza sve to, bila je ona vrlo ljubazna djevojica jer je u trenutku svog odlaska iz Wapassoua bez krzmanja svoju lutku ostavila Honorini. Pa ipak je mala zarobljenica, koja je bila na umoru, uspjela sakriti tu lutku u svoju bluzu da ne bi pala u ruke Indijancima. Honorini se svidio dar. U drutvu te divne lutke i pripitomljenog medvjeda ona e strpljivo ekati na povratak svoje majke. Usprkos svemu, Aneliki je bilo neobino ao to mala pametna djevojica nije sada bila tu. Ona bi neobino bila uivala u guvi to je vladala na tom mjestu gdje je trgovina bila u punom jeku. Nizozemac, poslovoa i predstavnik Drutva iz zaljeva Massachusetts ustoboio se usred dvorita, u crnim i kratkim hlaama, kitnjastim i pranjavim. Drei puku u ruci, njom je mjerio omot dabrovih krzna. U omotu visokom koliko i cijev puke bilo je etrdesetak krzna. Zgrada postaje bila je skromna izgleda, sagraena od letvica smee boje. Anelika i Rose-Anne prodru u veliku dvoranu. Kroz dva prozora snabdjevena malim rombovima prodiralo je dovoljno svjetla, ali je uza sve to u dvorani vladao polumrak i ugodna svjeina. Mada su se Indijanci tu uvelike vrzmali i cjenjkali, ipak je tu bilo prilino isto to je bilo najboljim dokazom da je gospodar tih mjesta imao eljeznu ruku i smisla za organizaciju. Na desnoj strani nalazio se dugaak pult s vagama, utezima, sudovima i raznim mjerama u koje se stavljalo bisere i kovnu robu da bi ih se rasprodalo. Iznad i uzdu jednog dijela zidova na brojnim policama koje su bile postavljene jedne iznad drugih bila je izloena roba meu kojom je Anelika zamijetila pokrivae,
2

Danas grad Augusta

vunene kape, koulje i rublje, eer proien i neproien, mirodije... Bilo je tu takoer baava s grakom, bobom, suhim ljivama, bilo je tu posoljene slanine i dimljene ribe. Na velikom ognjitu od opeke oko kojega je visilo kuhinjsko posue tiho se kuhao na neto erave, bez sumnje, vrlo skroman ruak trgovca i njegovih pomonika. Na rubu nadstrenice bio je izloen itav niz vreva, pivskih aa, kupa, pehara od kositra, a sve je to bilo tu da poslui onima koji su se htjeli osvjeiti s pivom to je u otvorenoj bavi bilo postavljeno na svima pristupanom mjestu. O rub nadstrenice bile su objeene zaimae kojima se svatko mogao posluiti po volji. U jednom dijelu dvorane nalazila se toionica s velikim drvenim stolovima i klupicama te ponekom izvrnutom bavicom koja je tu bila da bi posluila u sluaju navale gostiju ili nekom gostu koji je elio sam piti. Tu je sjedilo dosta ljudi. Oko njih su lebdjeli oblaci plaviastog dima. Kad je Anelika ula, nitko se ni ne pomae, ali su se zato sve glave polako okrenule prema njoj i oi bljesnue. Poto je sve oko sebe pozdravila, ona uzme dva vra s nadstrenice iznad ognjita. Morala se to prije osvjeiti hladnim pivom. Ali da bi doprla do bureta s pivom, morala je zasmetati indijanskog poglavicu to je, na kraju jednoga stola, dremljivo puio lulu umotan u svoj izvezeni ogrta. Ona ga na jeziku abenakis pozdravi uobiajenim okolianjem i potovanjem kakvo i pripada Indijancu njegova ranga to je bilo lako uoiti po orlovim perima zataknutim u crnu punu. Indijanac se odjednom trgne iz svog drijemea i naglo se uspravi. Oi mu se zaare, zablistaju. asak ju je promatrao zauen i u zanosu, a zatim, poto je jednu ruku primio srcu, iskorai desnom nogom i pozdravi je savrenim dvorskim naklonom. - Gospoo, to da uradim pa da mi oprostite - ree na izvrsnom francuskom jeziku. Nisam se ni u snu nadao takvoj pojavi. Dopustite mi da se predstavim: Jean-Vincent d'Abbadis, gospodar Rasdacqa i drugih mjesta, barun de Saint-Castine, kraljevski namjesnik u tvravi Pentagouet u ime njegove vlade u Acadiji. - Barune, oarana sam time to sam vas srela. O vama sam ve mnogo, mnogo toga ula... - A i ja o vama, gospoo... Ta nije ni potrebno da vas oslovim. Prepoznajem vas mada vas nikada nisam vidio... Vi ste lijepa, vrlo lijepa gospoa de Peyrac! Mada sam o vaoj ljepoti toliko uo, ipak stvarnost uvelike nadilazi sve to sam u svojoj mati mogao zamisliti... Vi ste me smatrali Indijancem...? Kako da objasnim svoje neuljudno ponaanje? Zamijetivi vas odjedared ispred sebe, shvativi namah tko ste i da ste tu, ostao sam kao uzet, okamenjen i nijem kao oni smrtnici, oni bijedni zemaljski stvorovi kojima boginje, potaknute tko zna kakvim hirovima, dolaze u posjetu. U stvari, jest, gospoo, ja sam znao da ste vi neizmjerno lijepi, ali mi ni na kraj pameti nije bilo da je ta vaa ljepota spojena s toliko ljupkosti i drai. Osim toga, divnog li iznenaenja za mene kad sam uo kako indijanski govor, meni neizmjerno drag, tee preko vaih usana i kad sam primijetio kako je va osmijeh odjednom osvijetlio ovu mranu i prostu pilju! Ah nikad, nikad ja to neu zaboraviti! - Ah, gospodine, meni je sada posve jasno da ste vi Gaskonjac! - povie Anelika prasnuvi u smijeh. - Zar ste me zaista smatrali Indijancem? - Pa jasno. Ona se zagleda u njegovo lice bakrenaste boje na kojemu su sjale punim i snanim sjajem dvije crne zjenice, te njegovu kosu i njegovo dranje. - A sada? - upita on odbacivi crveni pokriva ukraen biserima i bodljikama dikobraza u koji se bijae umotao.

Sad je bio odjeven u uski kaput modre boje koji je bio opiven zlatnim gajtanom i ukraen oko vrata bijelom ipkom, dakle, u uniformi oficira pukovnije CarignanSallieres. Ali samo je taj kaput od itave njegove odjee pripadao pukovnijskoj uniformi. Umjesto hlaa i izama imao je na sebi visoke indijanske nazuvke i mokasine. Izazovno se postavivi, podboi se akom i oholo nadme poput oficira iz kraljeve pratnje. - A sada? - ponovi. - Ne izgledam li sada kao savren dvoranin iz Versaillesa? Anelika odmahne glavom. - Ne - otpovrmie ona. - Vae je objanjenje stiglo isuvie kasno, gospodine. Vi meni izgledate kao poglavica Abenakisa. - Neka bude! - nato e baron de Saint-Castine vrlo ozbiljna lica. - Imate pravo. I sagne se da joj poljubi ruku. Ta se ustra i vesela razmjena potovanja i ljubaznosti obavljala potpuno slobodno u zadimljenoj krmi a da nitko od onih to su se takoer osvjeavali pivom nije okom trepnuo. to se tie Indijanaca koji su se u dvorani nalazili, oni su toliko bili zaokupljeni trgovinom, da itavom tom prizoru nisu poklonili nikakve panje. Jedan je brojio igle jednu po jednu, sluei se pri tom magnetom, drugi je iskuavao otricu noa na rubu pulta, trei se povukao unatrag da bi izmjerio komad platna. Pri tom je okrznuo Aneliku a kad je vidio da mu smeta u poslu gurnuo ju je bez ikakva obzira. - Potraimo neko drugo mjesto - predloi barun. - Tu pokraj je jedna soba gdje moemo askati na miru. Zamolit u staroga Josuea Hingginsa da nam neto donese da zagrizemo. Je li ovo prekrasno dijete vaa kerka? - Nije, to je mala Engleskinja... - Tiho! - prekine je ivo mladi oficir Gaskonjac. - Engleskinja...! Ako se to dozna, izgubit e glavu, a u najmanju ruku slobodu. - Ali ja sam je po svim pravilima otkupila od Indijanaca koji su je zarobili - bunila se Anelika. - Vi kao Francuskinja, vi sebi moete dozvoliti neke stvari - ree Saint-Castine - ali svima je dobro poznato da gospodin de Peyrac ne otkupljuje Engleze da bi ih potom priveo pravoj vjeri. Zbog toga su ljuti na visokom mjestu. Prema tome, trudite se da nitko ne posumnja da je ova djevojica Engleskinja. - Pa ovdje ima mnogo stranaca. Nije li gospodar mjesta Nizozemac, a za njegove pomonike bih rekla da su doli pravo iz Nove Engleske. - To nita ne znai. - Znailo - ne znailo, oni su tu. - Ali kako jo dugo... ? Vjerujte mi, budite oprezni. Ah, draga grofice - povie on i ponovo joj poljubi vrhove prstiju - vi ste divni i potpuno nalik biu kakvim vas opisuju! - A ja sam bila uvjerena da kod Francuza uivam glas opasnog stvora - otpovrne Anelika. - Pa vi to i jeste - potvrdi barun. - Opasni za one koji su kao i ja suvie osjetljivi na ensku ljepotu... Opasni takoer za one koji... Na kraju, rei u vam, vi ste sasvim nalik svom suprugu... kojemu se ja divim i kojega se plaim. Istinu u vam rei, napustio sam Pentagouet i poao prema Kennebecu u namjeri da se sretnem s vaim suprugom. Nosim mu ne ba dobre vijesti. - Da se nije to neugodno dogodilo Gouldsborou? - upita Anelika problijedivi. - Nije, nije, umirite se. Pretpostavljam da vas je gospodin de Peyrac dopratio ovamo. Idem ga zamoliti da nam se pridrui. I odgurne vrata. Ali prije no to je Anelika, drei stalno za ruicu Rose-Ann, uspjela ui u susjednu sobu, neki ovjek buno upadne u veliku dvoranu i pojuri prema barunu Saint-Castineu.

Bio je to neki francuski vojnik. U ruci je nosio muketu: - Ovaj put, ovaj put sam siguran, gospodine porunice - stenjao je. - Potpalili su ratni kotao... Nema vie sumnje. Taj bih miris prepoznao meu tisuama drugih! Doite, doite i osjetit ete! Dograbivi oficira za rukav, gotovo ga je silom izvukao van. - Pomiriite! Pomiriite ovo! - tvrdoglavo je ponavljao podigavi dug i frntast nos u zrak, nos kakav je obino u sajamskih arlatana. - Osjea se Osjea se miris kukuruza i kuhanih pasa. Zar zaista ne osjeate nikakav miris? - Tu se osjea tisuu mirisa - otpovrne Saint-Castine prezirno namrtivi lice. - Ali mene ovaj miris ne vara. Kad zrak smrdi, znai da su oni svi tamo, tamo u umi, aste se prije no to e napasti. Jedu kukuruz i kuhane pse! Da bi se ohrabrili. A onda piju vodu... na svu onu njupau - doda prestravljen i izbei oi poput zaplaenog pua. U tog je vojnika bilo zaista vrlo blesavo lice. Kad bi ga sajamski arlatani predstavili u svom programu po trgovima, ponjeli bi itavu buru smijeha. Istina, vjetar je s rijeke donosio neki slatkasti miris koji se probijao iz same ume, miris indijanskih gozbi. - Taj smrad dolazi odande, odande - nastavljao je vikati vojnik pokazujui prstom razna mjesta na lijevoj obali Kennebeca. - Vjere mi, ja se ne varam! Smijeno neko spadalo, taj vojnik! Umotan u svoj modri ogrta on je svoju puku drao vrlo nespretno. Nije nosio ni nazuvaka ni mokasinki, ve svoje teke cokule, koje kao da su jo vie isticale njegovu nezgrapnost, i svoje debele arape od platna koje su, budui da su ispod koljena bile slabo uvrene, padale u naborima to nije ba bilo u skladu s propisima. - A to se toliko uzbuujete, Adhemare - ree mu barun Saint-Castine pretvarajui se da je zabrinut. - Nije vas trebalo unovaiti u kolonijalnu vojsku dok se toliko bojite indijanskog ratovanja. - Ta kazao sam vam da me je u Francuskoj onaj to novai napio i da sam se potom naao na brodu - zajaue vojnik. Ba u taj trenutak stie grof de Peyrac u drutvu Nizozemca i Francuza koji mu je pristupio prilikom pristajanja uz obalu. Oni su uli Adhemarove tvrdnje u pogledu ratnog kotla. - Mislim da ovaj momak ima pravo - ree Francuz. - Mnogo se pria o skoranjem pohodu Abenakisa da bi kaznili bezobzirne Engleze. Hoete li vi, Castine, sudjelovati sa svojim Eeminima? Barunu kao da ne bi drago to pitanje te ne odgovori. On se nakloni grofu koji mu srdano prui ruku. Sad grof de Peyrac predstavi svojoj eni svoja dva druga. Nizozemac se zvao Pieter Boggen. Drugi je bio gospodin Bertrand Defour. On je sa svoja tri brata bio vlasnik imanja u tjesnacu, na kraju Francuskog zaljeva. Pikardijac irokih ramena i grubog lica istesanog u umi izgorenoj od sunca, oito ve dugo nije imao prilike da svoje potivanje izrazi nekoj lijepoj eni. U prvi mah je izgledao zbunjen, no zahvaljujui svojoj jednostavnoj naravi, on se brzo snae i duboko se pokloni Aneliki. - E, ovo moramo proslaviti - ree. - De, da neto popijemo! Nekakvo kranje to je dopiralo iza njihovih lea natjera ih da okrenu glave. Vojnik Adhemar je klonuo na okvir vrata. Njegove su oi netremice promatrale Aneliku. - Prokletnica - zamuckivao je - to je ona... to je ona... ! Nita mi niste rekli. To nije dobro. Zato mi to niste odmah rekli, gospodine porunie?

Saint-Castine razdraeno rikne. Dograbi ovu i dobro odmjerenim udarcem u tur srui ga u prainu. - avo odnio ovog glupana! - ree nato dahui od bijesa. - Gdje ste pobrali tog udaka? - upita de Peyrac. - Tko bi to znao? Evo kakve vam ljude alju iz Quebeca. Oni vjeruju da mi trebamo ljude koji crkavaju od straha... - Umirite se, gospodine Saint-Castine - ree Anelika dodirnuvi mu rukom lakat u elji da ga umiri. - Znam to je htio kazati taj jadni ovjek. - Nije mogla a da se ne osmjehne. - Bio je tako smijean s onim svojim oima koje samo to mu nisu ispale iz glave. Nije on kriv. Loi glasovi koji krue Kanadom, a protiv kojih se ne mogu boriti, potpuno su ga smutili. Nije on kriv za to. - Znai, gospoo, vi se niste uvrijedili...? Zaista niste? - ponavljao je Saint-Castine lomei ruke pretjeranim pokretom kao to to ve biva kod junjaka. - Neka su prokleti svi oni slaboumnici koji koriste vae udaljavanje s dvora i tajanstvenost koja vas okruuje i na va raun ire budalatine i uvredljive prie. - Ja sam, evo, izila iz ume i ja u nastojati da te prie opovrgnem. Zbog toga sam i krenula na ovaj put prema obalama u pratnji svoga mua. Kad se vratim u Wapassou, treba da itava Akadija bude uvjerena, ako ne ba u moju svetost, oh, Boe to ne, a ono bar da sam bezazlene naravi. - to se mene tie, ja sam ve uvjeren u to - javi se snani Defour stavivi ruku na srce. - Vi ste obojica izvrsni prijatelji - ree Anelika potaknuta osjeajem zahvalnosti. Obujmivi rukama ramena obojice, ona se i jednome i drugome osmjehivala svojim ljupkim osmijehom iju je tajnu posjedovala. Znala je da je bila u stanju povezati prijateljstvom pravog aristokratu Saint-Castinea i valjanog pikardijskog seljaka koji su postali braa svojom pripadnou zemlji ludoj i divljoj kakva je bila Akadija. De Peyrac ju je promatrao dok ih je, smijui se srdano, vukla prema vratima. - Znate li, dragi moji prijatelji - govorila im je - da eni nije neugodno uti da je se smatra avoljim stvorenjem. U tim se rijeima osjea nekakvo mrano tovanje prema jednoj isuvie esto nepriznatoj moi. Jadni Adhemar nije zasluio da se prema njemu onako grubo postupi... A sada, molim vas, ne govorimo vie o tome ve hajde da okvasimo grlo. Umirem od ei. U drugoj dvorani postaje oni se smjestie za stol. Dobro raspoloeni, razgovarali su o ozbiljnim stvarima, i to o takvim koje bi se mnogima inile dramatinim, koje su, meutim, u njihovim ustima dobivale okus ale i pretvarale se gotovo u smijene zgode. Naavi se u veselom drutvu Francuza koji su po tome bili nalik Flamancima, Nizozemac postavi na stol ae, pivske ae, vreve, pivo, rum, rakiju i jednu bocu crnog i blistavog panjolskog vina to ga je nedavno od jednog gusarskog broda koji se bijae izgubio u uu Kennebeca dobio u zamjenu za krzna.

6. VIJESTI SA OBALE JOSUE PILGRIM, PUTNIK SA MAYFLOWERA

Nasmijeena lica Peyrac je jednim uhom sluao razgovor dok je oima netremice promatrao Aneliku. Oaran ponovo bogatstvom njene enske naravi, sada se sjetio kako je ona nekad, u Tuluzi, jednim jedinim osmijehom i s nekoliko rijei, uspijevala vezati uza se njegove najzavidnije prijatelje koji bi poslije bili skoili u ivu vatru za

nju. Njemu se inilo da su, zahvaljujui njenu enskom iskustvu, sazreli njen iv i razdragan duh, njeni pokreti puni otmjenosti, njeni brzi odgovori nabijeni milinom. Zatim je sebi predoi onakvu kakva je bila prole godine, u vrijeme kad se zajedno s njim iskrcala na ove obale, poslije onog udnog putovanja Guoldsboroa kad su se prepoznali i ponovo pronali. Njom su tada vladali nekakvi ganutljivi obziri, njeno je dranje bilo dranje progonjene ene. inilo se da ju je nesrea ovjenala svetou. A eto, nije prola niti godina dana, iz nje je ponovo zraila ivotna radost, ona je ponovo bila sretna. Bilo je to djelo ljubavi i sree, i, usprkos nedaama zime, bilo je to njegovo djelo! Zahvaljujui njemu, ona je ponovo oivjela. Njihovi se pogledi ukrste i on joj se njeno osmjehne. utljiva i blijeda meu svim tim osobama punim ivota, mala je Engleskinja svojim oima promatrala sad jednog, sad drugog. Barun Saint-Castin je priao kako se markiz d'Urville, zapovjednik Gouldsboroa, uz pomo hugenota iz La Rochelea, odupro dvama brodovima gusara zvanog Zlatobradi. Bitku su na kraju odluile topovske salve s usijanom tanadi. Kad je vatra planula u njegovu meupalublju, Zlatobradi se povukao iza otoka. Poslije toga se potpuno smirio, ali trebalo je biti na oprezu. Grof upita nisu li se vratila dva broda to ih je on oekivao, jednog iz Bostona, a drugog, Guoldsboroa, iz Europe. Ali sezona je bila tek na poetku. A mala bostonska "jahta" koja je iskrcala ljude Kurt Ritza u uu Kennebeca, bila je prisiljena uhvatiti se ukotac s ve spomenutim Zlatobradim te se u luku vratila veoma oteena. - Tu e mi tetu taj lupe stoput skuplje platiti - izjavi Joffrey de Peyrac. - On nita ne gubi ekajui. Ako mi ne povrati ivog mog vicarca, doi u mu glave. Progonit u ga do nakraj svijeta. Defour ispria kako su ti gusarski gadovi i lupei iz toplih mora preplavili Francuski zaljev. Znali su da u vrijeme ljeta Sjevernjacima, i francuske i engleske narodnosti, dolaze brodovi krcati raznom trgovakom robom, te su stalno lunjali oko njihovih obala da im premetnu brodove, i to uz daleko manju opasnost nego presretajui panjolske galione. A da se i ne govori kako tom svojom rabotom privlae u Akadiju engleske ratne brodove kojima je nareeno da tite ribarske flotilje iz Bostona i Virdinije. - Ne treba ni spominjati., gospodine grofe, kako ti Englezi misle da im je sve dozvoljeno mada nemaju ta traiti u Francuskom zaljevu. A zatim doda kako se upravo spremao na jedno putovanje u trgovake svrhe du obale i kako mu je pala na pamet jedna dobra ideja. - Vi ste me tako dobro opskrbljivali hranom I drugim potrebama prole godine, gospodine de Peyrac, u vrijeme kad umalo nisam umro od gladi, da sam, prolazei uem rijeke Saint-Jean, digao est vojnika garnizonu u maloj utvrdi Sainte-Marie i poveo ih sa sobom da vam ih stavim na raspolaganje. - To si nas, dakle, ti Defoure, obdario onim glupanom u uniformi, onim Adhemarom? - udio se barun. Akadski se trgovac branio: - Onoga su mi silom ugurali. ini se da su ga se svi htjeli rijeiti te je tako prelazio iz mjesta u mjesto obiavi ih sva: i Quebec i Montreal, i Gornje jezero i Zaljev vruine. Ali su zato svi drugi hrabri momci koji se znaju tui. Peyrac se od srca smijao. - Velika vam hvala, Defoure. Nimalo ne prezirem va dar od nekoliko dobrih strijelaca, ali to su kazali o vaoj podvali gospoda de Wauvenart i vitez de Granderiviere?

- Oni su bili u Jernsegu. S te strane se oekuje posjeta guvernera Akadije, gospodina de Villedavraya. Zbog toga sam se i otisnuo na ovo skitanje po Zaljevu, treba biti oprezan. Moja e braa doekati i ugostiti tog nametljivca - doda prasnuvi u podrugljivi smijeh. - Ali zato te svoje vojnike niste ostavili u Gouldsborou? - upita barun Saint-Castine. - Oluja me je bacila sve do otoka Matinicus - Defour odvrati jednostavno. - Poslije toga etiri dana sam bio zarobljenik guste magle. Stoga sam radije nastavio prema zapadu. Nije se lako probiti tjesnacem u Gouldsboro. Mogao sam nabasati i na Zlatobradog. Ali, kao to vidite, na kraju se uvijek naemo. Peyrac se die. Htio je vidjeti vojnike. Njegovi drugovi pooe za njim. Anelika je ostala u zamraenoj dvorani. panjolsko je vino bilo izvrsne kakvoe, ali je malko udaralo u glavu. Rose-Ann je pila pivo. Bila je gladna. Jo Anelika i njena tienica ne bijahu izmijenile svoje dojmove o svojim eljama da se neim dobro okrijepe kadli se ispred njih stvori ljubazan stari i poloi na stol tanjure s velikim krikama toploga kruha premazane marmeladom od borovnica koje Francuzi zovu mirtili, a kojima su u Americi obrasli veliki prostori. Ljubaznim ih smijekom hrabrio da se okrijepe. Nosio je malu bijelu bradicu, a itavo mu je lice zrailo dobrotom. Bio je odjeven vrlo jednostavno: u crni prsluk i nekakve hlae napuhnute ispod koljena i pomalo staromodne, te bijelim i nabranim ovratnikom. Tom svojom odjeom je on Aneliku podsjeao na njena djeda, na vrijeme kad je nabrana ogrlica bila u modi. Ree im da se zove Josue Pilgrim. Kad je mala Rose-Anne utaila glad, sjedne pokraj nje i uze je ljubazno pitati tko je i odakle je. Izgledao je vrlo uzbuen kad je od nje doznao da joj se roditelji zovu William i da su porijeklom bili iz Biddeford-Sabaga. Obavijesti Aneliku da su se djed i baka RoseAnne nalazili na obali Androscoggina, niti trideset milje daleko od postaje. Indijanci su to mjesto nazivali Newehewanick, to jest Proljetna zemlja. Tu su stari Williami prije desetak godina podigli naselje koje se lijepo razvilo, a na engleskom je to naselje dobilo prilino obino ime, Brunschwick-Falls. Ti Williami su bili vrlo poduzimljivi ljudi. Uvijek su sve vie prodirali u unutranjost zemlje. Ve je John William, sin, napustio Biddeford, vrlo bogatu naseobinu u Zaljevu, da bi osnovao drugi Biddford na obali jezera Sebago. Sada se zna da su to skupo platili jer su kao zarobljenici svrili u Kanadu. Iako naselja na obali nisu vie bila sigurna otkako su bujice Indijanaca udarale iz uma na Engleze, ipak su se ljudi uvijek mogli, kad su ve prebivali na obali, skloniti na otoke. Ali on je, Josue, shvaao svijet kao to su ti Williami, jer ni on nikad nije volio bakalar i uzburkano more. Njemu se vie svialo promatrati odbljeske rijene i jezerske vode ispod stabala i jesti meso divljih purana. Njemu je bilo deset godina kad je s ocem, trgovcem iz Cap Coda, mjesta u blizini Plymoutha, doao ovamo i osnovao ovo naselje, Houssnock. Dakle, kao dijete on se iskrcao iz broda, koji se zvao Mayflower, na potpuno pustu obalu gdje je polovica doseljenika pomrla ve nakon prve zime. Poto je zavrio tu svoju priu odmjerenim i pomalo pounim glasom, starac ode i uze traiti neto na jednoj polici i ubrzo se vrati nosei guije pero, rog s crnilom i komadom tanke brezove kore nalik pergameni na kojoj odmah stade povlaiti nekakve znakove. Bio je to plan uz pomo kojega se moglo dospjeti do engleskog naselja gdje su ivjeli stari Benjamin William i njegova ena Sara, djed i baka RoseAnne. On zatim objasni Aneliki kako dotamo nije bilo ni dan puta, ali je trebalo prijei na desnu obalu Kennebeca i onda okrenuti prema istoku. - To je prava srea - povie Anelika.

Njihova namjera, mua joj i njena, bila je da djevojicu predaju njenim roditeljima, ali to nije bilo lako ostvariti. Idui u Guouldsboro, to jest prema istoku, oni su ili u protivnom smjeru od onog gdje su se nalazila engleska naselja. Kraj gdje su se nalazili u tom trenutku, a koji su Englezi nazivali Majneom, a Francuzi Akadijbm, bio je, u stvari, granini kraj. Kennebec je oznaavao vrlo pokretnu graninu crtu, to jest no man's land3, zemlju bez gospodara i bez zakona. Providnost je htjela da se obitelj njihove tienice nalazila na svega desetak milja od Houssnocka...

7. DOEK PIETERA BOGGANA

Kad su se grof i njegovi prijatelji, na poziv Nizozemca koji je elio svoje najbolje posjetioce tog dana sveano ugostiti, ponovo nali u postaji, najprije se poveo razgovor o mogunosti da se djevojica odvede njenoj baki i djedu. Domain im donese geografske karte. Uzmu li se u obzir svi zaobilasci, sve staze i breuljci, trebalo je raunati da e im trebati tri dana da odu tamo i ponovo se vrate u Houssnock i da potom nastave prema zapadu i Gouldsborou. Ali Joffrey de Peyrac je ubrzo otkrio drugo rjeenje. Naselje Brunchwick-Falls se nalazilo na obali rijeke Androscoggin. Budui da je bila brza i plovna, njome se za nekoliko sati stizalo oko ua Kennebeca. Ekspedicija grofa Joffreya de Peyraca razdijelit e se na dva dijela, od kojih e se jedan, onaj brojniji, kao to je bilo i predvieno, spustiti velikom rijekom do njena ua gdje e ih ekati brod to im ga je trebao markiz d'Utville poslati u susret. Dotle e Joffrey de Peyrac i Anelika u pratnji nekolicine ljudi otii do engleskog naselja i, poto djevojicu predadu njenoj obitelji, otplovit e Androscogginom do obale gdje e se spojiti s prvom skupinom. Taj pothvat nije smio trajati vie od dva dana. Kad je to zakljueno, gosti se posvetie "candles-partie"4 to ju je u njihovu ast priredio Pieter Boggen. U stvari, rije je o starom napitku koji se priprema meu Nizozemcima Novoga svijeta to ive na obalama Hudsona, i to od Novog Amsterdama do Orangea. U jedan se lonac ulije dva galona najbolje madere, tri galona vode, sedam livri eera, fino mljevene zobi, raznih mirodija, groica, limuna... To se zatim slui u velikom srebrenom sudu koji se postavi usred stola i svaki gost nato redom zaimlje sa svojom srebrenom licom tu mirisavu tekuinu. Nita nije bolje od toga da pobudi dobro raspoloenje i da okrijepi rastuene due. Osim grofa de Peyraca, grofice de Peyrac i njihova sina, prisutni su bili barun de Saint-Castine, Akadijac Defour, desetar garnizona Saint-Jean, francuski kapetan gusarskog broda s otoka Tortue i njegov duobrinik. Nizozemac i njegova dva pomonika upotpunjavali su taj cijenjeni skup. Anelika je bila jedino ensko eljade. Zahvaljujui njenu, a isto tako i duobrinikovu prisustvu, veera je proticala u pristojnom raspoloenju. Ali Anelika, kojoj je bilo stalo do toga da nitko od njih ne poali taj pristojan ton, znala je raspoloiti ljude i stvoriti takvu atmosferu da se svatko od njih isticao,

3 4

Niiju zemlju Sveanost uz svijee

svatko zablistao. Istinski je smijeh odzvanjao u trgovakoj postaji i mijeao se s tajanstvenim zvucima noi i rijeke. Kad su se razili, svi su ti ljudi bili dobro raspoloeni i osjeali se prijateljima. Pustivi Nizozemca na njegovu otoku, ostali su preli rijeku osvijetljenu mjeseinom i povukli se, netko u svoj logor, a netko na svoj brod. - Sutra u doi da vas vidim - apne barun de Saint-Castine grofu de Peyracu. Priopit u vam vrlo vane stvari. Veeras spavajmo. Posrem. elim svima laku no! I on nesta u umi okruen skupinom Indijanaca koji su poput kakvih utvara izronili iz mraka da bi ga pratili. U logoru su strae bile budne. One su u tom pogledu dobile stroga nareenja od de Peyraca. Radi vee sigurnosti svi su se smjestili u svega dva atora. Nitko nije smio ostati po strani za vrijeme noi. Ni grof ni njegova ena nisu se htjeli te noi odvajati od drugih. Houssnock je privlaio olo svih uma. Bilo je tu Indijanaca iz svih krajeva, krtenih s velikim, zlatnim kriem i brojanicama meu perjem. Mada je tu ivio Nizozemac sa svoja dva pomonika Engleza, ipak je tu vladala akadska i kanadska Francuska. Tu je bila uma, a svim amerikim umama gospodari Francuz.

8. "ZLATNE MRKLINE"
- Ba teta - uzdahne Anelika - postoji li ljubazniji ovjek od baruna de SaintCastinea? Volim drutvo Francuza... - Zato to vam oni udvaraju...? Nije im se spavalo. etajui obalom, Joffrey je podravao Aneliku koja je posrtala pri hodu. Odjedared se zaustavi i uhvativi je rukom za obraze, okrene njeno lice prema sebi. Na zlatnom svjetlu mjeseine ona je bila rumena i uzbuena, a oi su joj titrale pune zvijezda. Osmjehne se... njeno, smjekom koji sve prata... - Oni vide da ste lijepi, ljubavi moja - aputao je. - Iskazuju vam panju... Uivam videi ih pred vaim nogama. Ja nisam previe ljubomoran. Znaju da pripadate njihovoj rasi, da ste Francuskinja i oni se time ponose. I oni su nae rase. To e uvijek tako biti iako nas oboje otjerae na kraj svijeta, iako nas nepravedno hoe odijeliti od svojih. I ja uivam u drutvu svoje brae Francuza i volim vidjeti u njihovim odvanim i iskrenim pogledima divljenje kojim ih nadahnjujete. To je luda rasa, vjerujem. Uporna. Mi takoer pripadamo toj rasi, ljubavi moja. Pripadamo zauvijek! U blizini je ekao mrak ispod grana jedne vrbe. Zajedniki uoe u taj mrak. Napustili su okrutnu svjetlost mjeseca radi milostive tame. Privukavi je k sebi njeno je poljubi u usne. elja, njihova prisna i uvijek iznenadna elja, nabubri u njima, uze ivjeti izmeu njih svojim toplim, svojim vrelim i nezasitnim ivotom. Samo to se nisu smjeli zadrati. Uskoro e svanuti. uma nije imala obzira. Krenue natrag sporim korakom. Hodali su kao u snu sa eljom oko sebe kao omotaem, s tom tajnom, tim valom koji ih je zapljuskivao, tom njenom bolju prekinutog, ali ne i prestalog zanosa, tog zanosa u kojemu su se mijeali osmijesi aljenja i sukrivnje. Aneliki se inilo da su u Joffreyovoj ruci to joj je lako dodirivao bok skrivena sva obeanja. A njega je pokret njene noge to se u hodu trljala o njegovu zanosio do bola. Bit e to za kasnije.

Kad za nekoliko dana stignu u Gouldsboro. Dra i okus odgoenog uitka. Vrijeme e dotle sporo odmicati, nabreknut e od ekanja... Ponovo su izmijenili nekoliko rijei s ljudima na strai. Podignuti atori su bili puni usnulih ljudi. Aneliki se nije spavalo, stoga je vie voljela ostati napolju. Sjela je na sam rub vode obgrlivi rukama koljena i naslonivi bradu na njih. Njene su oi lutale po zlatnoj povrini rijeke. iroke naslage rijetke magle lebdjele su nad povrinom. Osjeala se sretnom u svojoj ustreptalosti i nestrpljenju. Sve je imalo okus sree. Zanosila ju je sigurnost ljubavi, zanosilo ju je takoer i ekanje. Njihovi su zagrljaji ovisili o njihovu svakidanjem ivotu, koji ih je silio da dane i dane provode zaokupljeni poslovima i strastima ne mislei na ljubav da bi na kraju jedan pogled, njeni ton glasa izazvali poar, vrtoglavicu, pohlepnu elju za samoom. Tada su njom vitlale njene ljubomorne tmine, tada je ona upadala u ono to je ona nazivala "svojim zlatnim mrklinama", tada se ona preputala iznenadnom zaboravu svijeta, pa ak i samog ivota. Njihova se ljubav tako cjelovito uklapala u potku njihova bivstvovanja da je ponekad bila nalik podzemnom zubaru potoka, jedva zamjetljiva melodija, a ponekad silovitom naletu oluje koja je sve drugo nitila, koja ih je odvajala od ostalog svijeta, koja ih je potinjavala svojim zakonima, ali i oslobaala svih drugih. Ta je ljubav tokom vremena, tokom dana i noi, mjeseci i godinjih doba, ta je ljubav bila njihovom tajnom, kvasac njihove beskrajne sree i ona je osjeala kako je ta ljubav bez prestanka pali. Bila je kao slatko breme u dnu kria, kao osjeaj klonulosti u predjelu srca, neto to je gospodarilo itavim njenim srcem, kao to dijete gospodari majinom utrobom, kao boanska tajna tabernakulom. Ljubav... eljela je da joj Gouldsboro kao i Wapassou bude zaklonom, lukom. Tamo je bila velika utvrda od balvana podignuta nad samim morem, a u toj utvrdi soba duga i iroka, s prostranim krevetom prekrivenim krznima. U tom je krevetu spavala zajedno s njim. Ponovo e u njemu spavati dok e oluja u silovitim naletima razbijati valove o liticu, dok e vjetar zavijati u svijenima granama tamo na rtu. Pod zatitom te palae, u grubim, ali vrstim kuama hugenota gasit e se svijetla, jedno za drugim. Ujutro e sve biti isto i iskriavo. Otoci e blistati kao dragulji u zaljevu. Poi e u etnju obalom okruena rojem djece, lutat e po novoj luci, jesti e rakove izvrsna okusa, okusa mora, jesti e kamenice i druge koljke. Zatim e otvoriti kovege i rasporediti robu to su je brodovi navezli, navui e nove i utave haljine, ukrasit e se nakitom, poeljat e kose na novi nain. U Gouldsborou je posjedovala veliko ogledalo optoeno mletakom broncom. Kakav e joj lik ogledalo odraziti, hoe li u njemu ugledati novi lik? U srcu joj je vladala vedrina te se nije bojala da e u tim svojim nadama biti razoarana. Bit e naprosto druga ena. Dobit e lik i izgled o kojemu je godinama uzalud snatrila. Lik ene ispunjene sreom. Nije li ivot udesan? Nema tome ni godina dana to je posrui, iscrpljena strahom, stupila na ovu obalu. Ukoena, mrava, blijeda, s nekom vrsti unutranje napetosti, posrtala je po ruiastoj obali Gouldsboroa te je malo nedostajalo da padne na koljena, na izmaku svojih snaga. Ali ju je snana ruka Joffreya de Peyraca podrala. itav period ogorenih borbi to ih je izdrala njena mladost tu je zavravao. Kako su joj danas izgledale daleke sve one godine i onih petnaest godina to je sama lutala svijetom i na svojim ramenima nosila breme svojeg bivstvovanja. Danas se osjeala mlaom nego onda jer se osjeala zatienom i ljubljenom.

Djetinja radost bi ponekad ozarila njeno bie a sumnjiavost preplaene i gonjene ivotinje to se bijae duboko uvukla u nju ustupila je mjesto povjerenju jer ju je, u trenutku kad je stupila na obalu, draga i snana ruka obujmila i vie je nije isputala. "Kako nas ljubav ini mladim", mislila je, "nekad sam se osjeala starom. Bilo mi je sto godina. Bila sam uvijek na oprezu, nasrtljiva, izazovna." Sada, kad bi je spopao strah, nije to vie bio onaj osjeaj tvrdoglave, bespomone tjeskobe to joj je muio duu dok se borila protiv kralja i udruenih i isuvie monih snaga. Onaj pod ijom se zatitom danas odmarala bio je jak, razborit i vidovit. Ne uzbuujui se, on je na sebe preuzeo itavo breme. Bio je drugaiji od ostalih. Ali on se znao prema tim ostalima postaviti i od njih napraviti svoje prijatelje. Sad joj je poelo bivati jasno da je duh jednog jedinog ovjeka, dostojnog da ga se tako nazove, bio kadar upravljati svijetovima. Jer duh je jai od tvari. On e pobijediti svoje neprijatelje koji su se uurili u mraku i koji nisu htjeli priznati njegovu mo. Bio je tako snaan da e ih svojim razborom i svojim iznenaujuim poletom privui k sebi. U zemlji e zavladati mir, narodi e se srediti, iskrit e ume, osnovati gradove, napuit e ih. Uvijek e ostati dosta divlje ljepote da oplemeni te nove sudbine. Divan e i bogat biti Novi svijet. I poteen beskorisnih ratova. Napola uspavana tim svojim snovima i teretom velianstvene noi, Anelikina se misao zaodijevala u taj neobian dekor oko nje, u suzdranu stvarnost prirode, suglaavala se s napetou to je naokolo bazala. Nita nije moglo naeti njenu potajnu radost. Otuan vonj ratnikih gozbi mogao je lebdjeti nad umom, bubanj jeiti u daljini kao izmueno i nestrpljivo srce, sve je to bilo jednostavno. Osjeala je da se sve to i nje tie, ali se isto tako i osjeala izvan domaaja. Pri blijedoj svjetlosti noi, tamo prema jugozapadu, promatrala je kako su se dizala u zrak i njihala se tri jarbola malog gusarskog broda koji bijae bacio sidro na zavoju rijeke. Na protivnoj strani, uzvodno, vladao je gusti mrak obavijen maglom i dimom, koji je na mahove razbijao crveni jeziak indijanskih vatri u wigwamima. Jedna lisica zateke. Neka teka ali spretna ivotinja mugne u travi pokraj nje. Bio je to Cantorov nesit. Naas nazre sjaj njegovih rairenih i nehotice okrutnih zjenica koje kao da su je ispitivale.

DRUGI DIO

ENGLESKO SELO

9. STARI SHAPLEIGH, UMSKO STVORENJE

Sutradan, sjedei u maloj dvorani trgovake stanice Andelika je ivo ivala za malu Rose-Annu haljinicu od crvene tkanine. Njena obitelj e biti sretna videi da je lijepo odjevena, a ne kao bijedna zarobljenica onih "groznih" Francuza. Kroz otvoreni prozor primijeti splav koja je prelazila rijeku. A na njoj tri konja. Njih je Maupertuis, umski izvia u slubi grofa de Peyraca, sino doveo s obale. Na splavi su bili Maupertuis, njegov sin i Cantor. im su pristali uz otok, njen sin potri to ga noge nose i zadihan upade k njoj. - Moj vam otac poruuje da odmah krenete za Brunchwick-Falls zajedno s Maupertuisom. On nas ne moe pratiti, a ja u vam biti tumaem. Mi emo mu se pridruiti sutra, ili najdalje prekosutra, na uu Kennebeca gde na brod ve krstari. - To je ba nezgodno - odgovori Anelika. - Jo nisam dovrila ovu haljinicu. Neu imati vremena da saijem vezice na bluzi. A zato nas tvoj otac ne moe pratiti? - Mora se sresti na obali s jednim poglavicom Eemina ili Mic-Maca, ne znam ve... s kojim ga barun Saint-Castine eli upoznati. S tim Indijancima treba poslove obavljati na brzinu... to treba priznati. Tako su prevrtljivi. Moj otac je krenuo ne asei, a nama je stavio u dunost da djevojicu odvedemo njenima. Prolazei pokraj logora, ja sam ve pobrao vae stvari. Anelika pomogne maloj Engleskinji da obue novu haljinicu. S pribadaama joj zakopa ovratnik od ipaka i orukvice to ih je stari Josue izvukao iz nekog svenja trgovake robe. Nato se brzo poelja, opae se konatim pojasom na kojemu je visio pitolj od kojega se nije nikad rastavljala. Maupertuis i njegov sin su napolju ekali s osedlanim konjima drei ih na uzdi. Anelika po navici pregleda orme i htjede se uvjeriti da li su ponijeli konatu vreu to ju je ona jutros pripremila. Zatim upita da li se svaki od njih opskrbio s dovoljno municije. - Pa dobro, onda krenimo! - na kraju naredi. - A ja, to u ja raditi? - upita vojnik Adhemar koji je sjedio ispred vrata stanice na prevrnutom buretu drei svoju puku izmeu nogu. On je bio predmet podsmjehivanja. Svi su ga zadirkivali. Nasluujui stravu kojom ga je ispunjala Anelika, ili naprosto zato to nije znao to bi s njim uradio, kaplar tvrave Saint-Jean ga je postavio za tjelohranitelja gospoe de Peyrac. Muen praznovjernim strahom i osjeajem za vojniku disciplinu, Adhemar je proivljavao prave paklene muke. Maupertuis ga okrzne samilosnim pogledom. - Ostani tu, prijatelju! - Ali ja ne mogu ostati ovdje sam samcat. Tu sve vrvi od divljaka! - Pa onda poi s nama - mrzovoljno mu se obrati Kanaanin. - Tvoj kaplar i ostali vojnici ve su otputovali s gospodinom de Peyracom. - Otputovali?! - ponovi mladi glasom u kojemu su se osjeale suze. - Pa dobro, doi, velim ti. Zaista ga ne moemo ovdje ostaviti potpuno samoga ree kao da se ispriava obrativi se Aneliki. - Napokon, nee nam biti na odmet jedna puka vie. Oni se pozdrave s Nizozemcem i poto su pristali uz drugu obalu, uoe u polumrak ume. Prilino utrta staza vijugala je ispod kroanja u pravcu zapada. - Kamo vodi ovaj put? - upita Adhemar. - U Brunchwick-Falls. - A ta mu je to?

- Englesko naselje. - Ali ja ne elim ii k Englezima! Oni su nai neprijatelji. - Dobro, dobro! A sad uti, cjepidlako, i put pod noge! Proljetno bujanje izdanaka preplavilo je stazu tako da je se jedva vidjela, ali su konji ili naprijed sigurnim korakom nagonski nasluujui prolaze kojima su se ljudi esto kretali usprkos bezbrojnim preprekama to ih je na stazi stvaralo grmlje i ikara. Bezobzirno je proljee istilo divljinu ume savitljivim i novim izdancima koje se lako odstranjivalo. Trava je bila meka i kratka, a sav prostor ispod kroanja svijetao. Prepoznali su tragove naputenog indijanskog sela o kojemu su prije polaska bili obavijeteni. Zatim ponovo zaoe u umu. Neto kasnije, izmeu debala jasika i poredanih breza, zamijete blistavu vodu jednog jezera. Ono se iskrilo na suncu a povrina mu je bila mirna poput ogledala. Podne je bilo blizu, tiina postala teka, a u toj obamrlosti oko uiju su im zujali kukci. Anelika je na sapi konja, ispred sebe, smjestila malu Engleskinju. Druga dva konja su jahali Maupertuis i Cantor dok su vojnik Adhemar i mladi Kanaanin ili za njima pjeice to nije bilo naporno s obzirom na to da su konji ionako bili prisiljeni ii korakom za vrijeme itava puta. Zahvaljujui tome, i Anelika i djevojica bijahu manje izloene naporima putovanja. Adhemar je stalno oko sebe bacao poglede pune tjeskobe. - Velim vam, netko nas nesigurno slijedi - stalno je ponavljao. Da bi ga zadovoljili, na kraju se zaustave. Naulie ui. - To je moj nesit - ree Cantor. I ivotinja izbije iz ikare podno njihovih nogu. uuri se kao za skok, svoju sitnu demonsku gubicu razvaljenih zvala prui prema njima i pri tom razotkrije dva bijela i iljasta onjaka. Cantor se nasmije Adhemarovu blesavom izrazu lica. - Kakva, kakva je ovo ivotinja? - To ti je nesit - odgovori Cantor. - Sad e te ivoga prodrijeti! - He, ta je zvijerka krupna kao ovca! - jadikovao je vojnik. Odsada se on svaki as okretao da vidi da li ih nesit slijedi. Ponekad bi ga ta smijena ivotinja okrznula tako da bi poskoio od straha u zrak. - Hodati s "ovim" iza peta, zar zbilja mislite da je zabavno... Svi su pucali od smijeha, a mala Rose-Anri se nikad u ivotu nije toliko zabavljala. uma je bila nalik onoj na drugoj strani rijeke. U blagoj valovitosti teren se sputao prema potoiima i rjeicama u padu, a potom se penjao do krevitih visoravni obraslih borovima i niskim cedrovima koje je povijao mirisavi povjetarac, ali se ubrzo zatim naginjao i uranjao u zelenu gomilu lisnatih stabala, reklo bi se radosno, kao da se uranja u more. Poslije podnevne ege die se lagani povjetarac, zasvjetluca po liu i ispuni uborom prostor ispod kroanja. Oni se ponovo zaustave da bi zavirili u onaj plan puta to im ga stari Josue bijae dao. Poslije jo jednog sela to su ga Indijanci napustili, staza je postala nesigurnija. Ali Cantor s kompasom odredi njihov poloaj i izjavi da e za dva do tri sata stii na cilj nastave li u istom smjeru. On nije imao onaj nepogreivi osjeaj za topografsko umijee kao to ga je imao Florimond, ali je zato, kao i njegov stariji brat, bio obdaren istananim osjeajem zapaanja zahvaljujui kome se nikad nije mogao izgubiti, a osim toga njihov ih je otac strogo pouio u toj oblasti i od njihovih najranijih godina upuivao kako se barata mjernim instrumentima: sekstantom, kronometrom i snalaenjem pomou kompasa. Anelika je mogla imati puno povjerenje u sinovljevo poznavanje tog umijea.

Njoj je uza sve to bilo neobino ao to ih Joffrey de Peyrac nije mogao pratiti. Sa svakim satom to je odmicao nju je sve vie zabrinjavao njegov iznenadni odlazak. Zato Joffrey nije bio tu i kaiko li je ta uma bila pusta, a uza sve to i buna otkako je poelo puhati. - Nije li vam gospodin de Peyrac dao neko objanjenje zato je tako naglo morao na put? - upita okrenuvi se Kanaaninu. Poznavala ga je slabije no to je poznavala druge jer on nije s njima prezimio u Wapassou, ali je znala da je odan i siguran. - Pa ja nisam ni vidio gospodina grofa - odgovori ovjek. - Meni je Clovis prenio njegovo nareenje. - Clovis...? Neka jo nejasna slutnja i uzbuna uznemiri joj duu. Bilo je neeg vrlo neobinog u itavoj toj zgodi. Zato joj Joffrey... nije poslao pismenu poruku? To nije oekivala... Te poruke to su ile od usta do usta... Clovis...? Njen konj posrne o jedan kamen to je tek virio iz zemlje. Morala je napeti svu svoju panju da bi ga vodila. Meu nazupanim liem hrastova tamno-smaragdine boje ravala su se golema debla slina crnim svijenjacima. Ta ju je uma podsjeala na umu Nieul u vrijeme onih zasjeda... Zateena tim sjeanjima, zaeli to prije izii iz te guste hladovine. - Nalazimo li se na dobrom putu, Cantore? - Nalazimo, majko - otpovrne djeak poto je ponovo pogledao u plan i kompas. Ali neto dalje on sie s konja i zajedno s Pierre-Josephom, mladim mjeancem, uze ispitivati okolicu. Staza se gubila meu grmljem. Dvojica mladia izjave kako treba krenuti u tom smjeru. Drvee se sada toliko stislo jedno uz drugo da je tvorilo sasvim uski svod u kojemu je bivalo sve mranije. Sreom, na jednom zavoju, sasvim na kraju tog tunela ponovo opaze svjetlost, rupu ispunjenu suncem. Ali ba u tom trenutku Maupertuis podigne ruku i svi se, pa ak i konji, ukrute na taj znak. Zbila se neprimjetna promjena, nije se uma, dodue, odjednom napuila, ali se osjealo u njoj prisustvo i drugih ljudi. - Indijanci! - apne Adhemar odsutno. - Ne, ve Englezi - otpovrne Cantor. I stvarno, u onoj osunanoj rupi na kraju zelenog hodnika, pojavio se najneobiniji ljudski lik to ga se moglo zamisliti. Tamo, na izlasku iz ume, u eki, stajao je sitan stari, grbav, usukan, obuven u ogromne cipele na kopu iz kojih su izrasli mravi listovi, glave pokrivene eirom s obodom i visokim tako da je bio nalik na glavu eera kojoj nema kraja. Vitlao je nekom starom kremenjaom kratke cijevi i iroka otvora nabijenog karteom. Ukoliko pritisne oroz, to je, nema nikakve sumnje, moglo imati pogubne posljedice i za strijelca i za njegove rtve. Pridolice su se dobro uvale da se ne pomaknu. - Stoj! - povie stari kriavim i probojnim glasom. - Ako ste duhovi, nestanite ili pucam! - Ta vi vrlo dobro vidite da nismo nikakvi duhovi - odgovori mu Cantor na engleskom. - A minute, please.5 Stari podie svoje neobino oruje i jedinom rukom uze eprkati po depu svog crnog prsluka. Najzad izvue ogromne naoare od kornjaevine i stavi ih na nos. Sad je naliio na staru sovuljagu. - Ye... es! I see... ee!6 - promumlja. Otezao je krajeve siogova sumnjiavim dostojanstvom.
5 6

Samo asak, molim. Da! Vidim!

Sad se priblii sitnim koracima konjanicima mjerei Cantora odozdo na gore i pravei se da uope ne zamjeuje Aneliku. - A tko si ti, to govori jorkirskim naglaskom, kao oni sveti profesori iz Bostona? Nije li tebe kao dobrog kranina strah skitati se umom? Ne zna li ti da mladii i ene ne hodaju umom? Oni u njoj mogu naii na Crnog ovjeka i s njim poiniti bezbrojne gnusobe. A da mi se ti ne podiruguje, sine Beliala, razbludnika, gospodara voda s kojim te je rodila ona to te prati, jedne noi kad se vjetice roe? Ne bih se tome nimalo udio! Uostalom, ti si isuvie lijep a da bi bio ljudski stvor, mladiu! - Mi smo krenuli k Benjaminu i Sari William - odgovori Cantor koji je u Bostonu imao priliku da upozna jo udnije uenjake-viovnjake. - Mi im dovodimo njihovu unuicu Rose-Annu, kerku Johna Williama. - Ha! Ha! K Benjaminu Williamu. Stari Englez se nagne da bi svojim prodornim oima iza debelih lea svojih naoara bolje promotrio djevojicu u crvenoj haljinici koju mu djeak bijae pokazao. - I ti tvrdi da je ovo dijete ovdje unuica Benjamina VVilliama! Ha! Ha! To je ba zabavno! ovjeku doe da se od srca nasmije! Stari protrlja ruke kao da je odjednom postao svjedokom izvrsne ale. - Ha! Ha! Odavde to ja vidim! ivim pogledom, a da se to nije primijetilo promotrio je ostale osobe male skupine: dvojicu umskih izviaa odjevene u njihova konata odijela, izrezuckana kao u Indijanaca, njihov opasa i njihovu arenu kanadsku kapu, a iza njih francuskog vojnika u istroenoj, ali ipak dovoljno sauvanoj uniformi tako da se vidilo da je pripadala francuskoj vojsci. On, zabaci puku na svoje grbavo rame i makne se sa staze. - Pa dobro, proite, proite, Francuzi - ree smijui se u isprekidanim naletima. Idite, odvedite starom Benu njegovu unuicu. Ha! Ha! Mogu zamisliti kakvim e vas licem doekati William! Ha! Ha! to je ba zabavno... Ali ne nadajte se isuvie otkupnini jer je on krtac... Anelika je taj razgovor pratila a da se uope nije snalazila. Iako je vrlo dobro razumjela starieve vrlo jasne rijei, ipak nije uspjela shvatiti njihov smisao. Na sreu, Cantor je itavo vrijeme bio miran. - Jesmo li jo daleko od Brunchwicka - uljudno zapita. - Bojimo se da nismo zalutali. Stari ljuljne glavom i iskrivi usta kao da je htio rei da onaj tko je tako lakouman da se seta tom avoljom umom zna kamo ide i da e se iz nje znati izvui. Za vrijeme tog zadravanja jo jedna se osoba utke pribliila skupini iza starievih lea. Bio je to visoki Indijanac hladnih oiju, Indijanac iz plemena Abenakis iz podruja Sokakis ili Scheepscots ako je suditi po njegovu otrom profilu s izraenim sjekutiima. On je u rukama nosio jedno koplje, a preko ramena prebacio luk i tobolac. Razgovor je pratio s najveom ravnodunou. - Ne biste li nam, zaista, mogli pokazati put koji vodi u Brunchwick-Falls, potovani stare? - ponovo e Cantor iscrpivi sve argumente. Na to pitanje postavljeno u vrlo pristojnom obliku lice se starog i nakaznog patuljka preoblii, izoblii od bijesa i on sasu itavu bujicu estokih rijei u kojima je bilo i izreka iz Biblije, i prokletstava, i proroanstava, i optubi i itavih izreka na latinskom i grkom jeziku. Na temelju toga trebalo je zakljuiti da su ljudi u Brunchwicku ili Newehewanicku, kako su to mjesto nazivali Indijanci, bili glupe neznalice, nevjernici i opsjednuti samim vragom, da on, George Shapleigh, nee nikad vie stupiti nogom na njihovo tlo. Podstican svojom mladenakom nevinou, Cantor je tvrdoglavo molio starca da mu pokae put do naselja. Starac se malo-pomalo smiri, proguna jo nekoliko

bjesomunih anatema, a onda im okrene lea i poe ispred njih stazom, dok se njegov Indijanac, utljiv i beutan, stavio na zaelje karavane. - Moram li ovo protumaiti kao da nam je ovaj stari i luckasti starac odluio pokazati put? - gunao je Maupertuis. - ini se da je to tako - otpovrne Cantor. - Poimo za njim. Ubrzo emo vidjeti kamo nas vodi. - Ponudi mu da se popne na jednoga od naih konja - ree Anelika. - Moda je starac umoran. Cantor prevede prijedlog svoje majke, ali stari Englez, a da se nije ni okrenuo, estoko odmahne rukom to je znailo da se osjea povrijeenim i da su, uostalom, za njega i konji takoer stvorovi samog vraga. Hodao je nekako poskakujui i vrlo brzo i, to je bilo najneobinije, nije nikakvu buku podizao svojim ogromnim cipelama ve se inilo kao da tek dotie zemlju. - Ovo je jedan stari "medecin's man"7 - objasni Cantor - koji tvrdi da je prokrstario svim amerikim umama u potrazi za ljekovitim biljkama i korom drvea. To je dovoljno da objasni sumnjiavost na koju on nailazi kod svojih sunarodnjaka. U Novoj Engleskoj nikako ne vole one koji odlaze u umu, kao to vam je on sam maloprije objasnio... Uza sve to to je on neki udak, vjerujem da se moemo pouzdati u njega da e nas dovesti na pravi put. - Ja ne idem k Englezima i meni se nimalo ne mili hodati ispred Indijanca kojega ne poznam - jadikujui se iz polumraka javi glas vojnika Adhemara. Svaki put kad bi se okrenuo, vidio bi kameno i mrano lice i oi crne poput vode kako ga promatraju. Hladni mu je znoj kvasio koulju, ve bezbroj puta natopljenu znojem tjeskobe. Uza sve to on je iao naprijed posrui o korijenje stabala. ovjeuljak sa zailjenim eirom i dalje je iao na elu poskakujui poput natmurenog elfa8, malika u koroti. Naas je nestao kad su zali u sjenu, a zatim se ponovo pojavio obasjan crvenkastom sunanom zrakom skliui se izmeu stabala. Dok su oni tako obilazili, Anelika s nestrpljenjem primijeti da se sputa no. Ruiasta se veer spusti u udubine usjeklina. Za vrijeme hoda stari se ponekad okretao oko svoje osi i mrmljajui nerazumljive rijei, podizao ruke prema nebu. inilo se da njegovi odrijeeni i mravi prsti oznauju tko bi znao to u zraku. - Pitam se nije li ovaj stari potpuno lud I zna li on kamo nas vodi - na koncu e rei Maupertuis loe volje. - Ovi Englezi...! - Ma kamo da nas vodio, nije vano samo da nas ve jednom izvede iz ove ume nato e Anelika na kraju strpljenja. Gotovo tog istog trenutka, kao da je netko htio usliati njenu elju, oni izbiju na prostranu ravan obraslu zelenom travom i ispresijecanu liticama i svenjevima brinja. Tu i tamo se vidio, kao da stoje na strai, poneki cedar bijen vjetrom, umarak crnih jela. Daleko, vrlo daleko iza nagomilanih i valovitih breuljaka obraslih umom, nebo je na istoku bilo sedefaste boje, nebo pod kojim se vjerojatno prostiralo more. Bilo je to daleko. Obeanje. Meutim, vjetar to je popuhivao tom ravnicom donosio je neki blizak i drag miris, neodreen miris i jo pun uspomena. Uto vijugajui izmeu litica i grmlja, najzad sioe u dolac ve ispunjen nou gdje nije bilo nikakva svjetla. Sad su se nali ispred padine okruglog breuljka iji se crni vrak zabio visoko u blijedo nebo. Otud je dolazio zaboravljeni miris. Miris moan, blizak, miris obraenog polja. U mrkloj tami nita se nije vidjelo. Jedino se nasluivalo masnu i vlanu zemlju iz koje se isparivao miris proljea, nasluivale su se otvorene brazde rasjeene lemeom.
7 8

Lijenik Genij zraka, vatre, zemlje

Stari Shapleigh je sve neto manje mumljao i cerekao se. - Evo ovo je ba dobro! Roger Slougton je jo uvijek na svojoj njivi. Kad bi on mogao ukinuti no, kad bi mogao unititi zvijezde, ponititi san koji mu sklapa vjee, oh, kako bi bio sretan Roger Slougton. Nikad on nee upoznati trenutak odmora. Bez prestanka e se batrgati, eprkat e, buiti, kopati, bez kraja i konca, nikad nee stati. Njegove e se vile stalno okretati na mjestu kao Belzebubove na dnu pakla, vjeno, vjeno. - Belzebubove vile su neplodne, a moje nisu, stari prostae - otpovrne s njive neiji potmuo glas. - Vrhovima svojih vila Belzebub premee izroene due, a ja svojim vadim plodove iz zemlje to ju je Gospod blagoslovio... Nekakav se, jedva zamjetljiv, obris priblii. - Ma koliko radio i ivio nikad ja neu tom svetom zadatku posvetiti dovoljno vremena - nastavio je isti glas propovjedakim tonom - nije nas sudbina obdarila istim osobinama, stari vjee, ti koji se ne boji da svoj duh uprlja dodirom s najrazuzdanijom divljinom prirode. Nu, polako, polako! Koga nam to dovodi veeras, ti due mraka? Koga nam to dovodi iz prokletih krajeva? Seljak koji se pribliavao, odjednom se zaustavi i istegne vrat. - Tu smrdi na Francuze i Indijance - zagroke. - Stoj, i ni koraka naprijed! Lako bi bilo pogoditi da je on svoju puku prislonio o rame. Na svu tu govoranciju Shapleigh se uzastopno cerekao, kao da ga je sve to neobino zabavljalo. Konji ustuknue prestraeni gromovitim glasom to je odjeknuo iz noi. Cantor se trudio da to na ispravnijoj engletini pozdravi seljaka, ispria mu o Rose-Anni William i ne tajei svoje francusko porijeklo, pouri da spomene svoga oca: grofa e Peyraca iz Gouldsboroa. - Ako imate bilo kakve veze s Bostonom ili sa Zaljevom Casco, vi ste, bez sumnje, uli o grofu de Peyracu iz Gouldsboiroa. Nekoliko brodova je on naruio da mu se izgrade u Novoj Engleskoj. Seljak je prezirno utio. Pribliio se, obilazio oko njih i njukao ih kao sumnjiavo pseto. - Jo uvijek vue sa sobom tu ivotinju crvene koe - najzad e obrativi se ponovo starom "medecin's manu". Bolje je unijeti gnijezdo otrovnica u selo nego jednog jedinog Indijanca! - On e ui zajedno sa mnom - odbrusi stari nabusito. - Da sutradan osvanemo pobijeni i skalpirani od tih lupea kao to se dogodilo naseljenicima u Novom Wellsu zato to su jedne olujne noi pruili gostoprimstvo jednoj bijeloj Indijanki. Ona je, u stvari, dovela svoje sinove i svoje unuke crvene koe, otvorila im vrata utvrde i onda su poklali sve bijelce koliko ih je god bilo u utvrdi. Naposljetku, Svevinji kae: "Ne smijete nikada zaboraviti da je zemlja u koju ste uli da biste njome ovladali oskvrnuta pokvarenou naroda koji u njoj prebiva... Prema tome, ne udajite svojih keri za njihove sinove i ne enite svoje sinove njihovim kerima, i nikad nikakvu brigu ne vodite o njihovu napretku, niti o njihovu blagostanju! Tako ete postati jaki...!" A ti, Shapleighe, ti svakim danom postaje slabiji posjeujui te Indijance ... Nakon te gorke biblijske izreke zavlada utnja, a Aneliki bi odjednom jasno da je taj stanovnik Brunchwick-Fallsa bio spreman da ih propusti u selo. On se ak stavi na elo male skupine i uze se penjati uz obronak to se pred njima isprijeio. to su se vie peli naputajui usjeklinu, to je proljetni sumrak bivao svjetliji i sporije se gasio. Zapuh vjetra im zadraka nosnice vonjem tale, i donese im iz daljine tropot stada to su se vraala s pae.

10. DOLAZAK U BRUNSWICK FALLS

I odjedared se na pozlaenom nebu, iaranom irokim riim trakama, pojavi obris velike engleske farme. Ta je farma podignuta na osamljenom mjestu. A upaljeno okno jednoga prozora kao da je podozrivo vrebalo na mrani dolac iz kojega su se oni uspinjali. Kad su joj se putnici pribliili, razabrae torove u kojima su bile smjetene ovce. Bila je to ovarska farma. Tu su strigli ovce. Tu su takoer pravili sir. Ljudi i ene su se okretali i oima pratili strance to su jahali na konjima. to su dalje ili alejom, to je i svjetlost na zapadu bila jaa. Iza jednog zavoja ukae se itavo selo sa svojim drvenim kuama slojevito izgraenim na boku breuljka iji je vrh bio obrasao brijestovima i lovorikom. Kue su se nadnimile nad travnatom krivinom kojom je proticao potok. Pralje su se vraale nosei na glavi koare od vrbova prua krcate rubljem. Njihove haljine od plave tkanine pucketale su na vjetru. Iza potoka u blagom su se nagibu protezale livade sve do zbijenog drvea ume. Staza prijee u ulicu, a poslije laganog spusta stane se uspinjati izmeu kua i vrtova. Svijee upaljene iza prozorskih stakala ili okana od pergamene inile su da tu i tamo, u kristalnoj svjetlosti sumraka, sjaju zvijezde drugaijeg, ivljeg sjaja smijenivi dan i naikavi mirnu sliku tog mjesta blistavim sjajem dragog kamenja. Na kraju, a da se nije znalo kako se to zbilo, kad su se zaustavili na drugom kraju sela ispred ovee zgrade sa zabatom i izboenim katom, gotovo svi stanovnici Brunchwick-Fallsa okupili se iza njihovih lea razvaljenih usta i razrogaenih oiju. Posvuda kud si pogledao, vidio si talasanje modrih i crnih haljina; zabezeknuta lica, bijele enske kapice i iljaste eire. Kad je Anelika sila s konja i pozdravila unaokolo, podie se nejasan amor, svi preplaeno ustuknu, ali kad se Maupertuis pribliio i dohvatio malu Rose-Annu da bi je skinuo s konja, ovaj put amor uskipi kao uzburkano more, a tutnjava zaprepatenja, gnjeva, prosvjeda nabuja kao plima. - to li sam samo uradio? - ree Maupertuis udei se. - Ta ovo im nije prvi put to vide jednog Kanaanina, do vraga! A osim toga, ini mi se da sada nismo u ratnom stanju! Stari se lijenik praakao kao riba na pijesku. - Ifs here! Ifs here!9 - ponavljao je nestrpljivo pokazujui na vrata velike kue. Likovao je. Prvi se uspne drvenim stepenicama i odluno gurne jedno krilo vrata. - Benjamine i Saro William, dovodim vam vau unuicu Rose-Annu iz BiddefordSebaga i Francuze koji su je zarobili - derao se glasom otrim i likujuim. U tren oka Anelika nazre u dnu kue ognjite od opeke naikano brojnim posuem od bakra i kositra, dvoje staraca, jednu enu i jednog ovjeka, u crnoj obrednoj odjei, koji su podsjeali na dva portreta, s istom nabranom ogrlicom, utirkanom i bijelom. ena je, osim toga, imala, na glavi prekrasnu kapicu od ipaka, a oboje su sjedili vrlo uspravno u naslonjaima s visokim i izrezbarenim naslonom. Starcu je na koljenima poivala golema knjiga, bez sumnje Biblija, dok je ena prela lan. Pokraj njih, do njihovih nogu, sjedila su djeca i slukinje u modrim haljinama i okretale svoj kolovrat.

To je ovdje! To je ovdje!

To je trajalo samo trenutak, jer im su starci uli rije Francuzi, skoe, Biblija i preslica popadae na tlo, a oni brzinom kojoj se ovjek od njih ne bi nadao, skinue dvije puke to su visile iznad ognjita. Oigledno, puke su bile nabijene i spremne za paljbu i oni ih uperie prema pridolicama. Shapleigh se veselo cerekao i zadovoljno trljao ruke. Ali odmah zatim pojava Anelike koja je ispred sebe gurala djevojicu starce je pogodila poput groma, ostavila je na njih dojam jo uasniji no spominjanje Francuza. Odjednom su im zadrhtale starake ruke te se inilo da je oruje to su ga drale postalo preteko za njih. Cijevi se njihovih puaka polako spuste pod uinkom nevjerojatnog zaprepatenja. - Oh! God! God...! - proaputae blijede usne stare gospoe. - Oh! Lord!10 - povie njen mu. Anelika im se duboko pokloni i zamoli ih da je ispriaju na njenu nesavrenom engleskom, izrazi im zadovoljstvo to moe predati u njihove ruke itavu i zdravu njihovu unuicu koja je bila u velikoj ivotnoj opasnosti. - Pa ovo je vaa unuica Rose-Ann - nastavila je ona jer joj se inilo da je nisu razumjeli. - Zar je neete zagrliti? Te rijei nimalo ne razvedrie Benjamina i Saru William. Oni su namrtenog lica promatrali djevojicu. Na kraju zajedniki duboko uzdahnu. - Pa - naravno - izjavi najzad stari Ben - pa naravno, mi dobro vidimo da je to RoseAnn i mi bismo je rado zagrlili, ali ona mora... ona mora najprije skinuti tu besramnu crvenu haljinicu.

11. PRISTOJNOST PURITANACA

- Mogli ste je takoer dovesti potpuno golu, s rogovima u kosi - apne neto kasnije Cantor svojoj majci. Svjesna svoje pogreke, Anelika se prekoravala. - to li bih bila sve ula da sam imala vremena i uila pozlaene vezice na prsa crvene haljinice...! - Kako su samo drhtali - nadoda Cantor. - Ti si ivio u Novoj Engleskoj te si me morao upozoriti. Ja ne bih bila unitila prste ijui joj sveanu haljinicu da bismo proslavili njen povratak tako puritanskoj rodbini. - Oprostite mi, majko... Mi smo se mogli namjeriti i na snoljiviju sektu. Jer i takvih ima. Osim toga, mislio sam kako u se u protivnom sluaju dosita nasmijati gledajui to ine. - Ti si isto tako podrugljiv kao i ona dobriina, apotekar, kojega se ini se boje kao same kuge. Ne bih se nimalo zaudila kad bi mi tko kazao da se on nije videi crvenu haljinicu na Rose-Anni, unaprijed obradovao kako e ovi ovdje biti zateeni. Taj ga je uzrok sigurno i naveo na to da nam pokae put. I njih i njihovu zlosretnu tienicu, uvedoe u neku vrst salona to se nalazio do velike sobe. Bez sumnje da bi to prije sklonili ispred oiju pobonog svijeta unuicu Sare i Benjamina Williama to je bila odjevena u luckastu i besramnu odjeu, a takoer i enu koja ju je dovela, a ija je upadljiva i neprilina nonja isuvie jasno otkrivala da je i pogubnom narodu i pogubnoj vjeroispovijesti pripadala: francuskom narodu i papizmu.

10

Oh! Boe! Boe...! Gospode!

udni li su stvorovi ti puritanci. ovjek se s pravom mogao pitati imaju li oni srca... imaju li oni spol! S obzirom na odnose koje vladaju u njihovim obiteljima, ini se nepojmljivim, da je bilo kakav ljubavni in mogao biti temeljem tih istih obitelji. Uza sve to potomstvo gospodina i gospoe William bilo je vrlo brojno. U velikoj kui u Brunchwick-Fallsu ivjela su bar dva brana para sa svojom djecom. Aneliki se uini udnim to nikoga, ini se, nije zanimala sudbina Williama mlaega kojega su Indijanci zarobili i odveli u Kanadu. Vijest da joj je snaha dobila jo jedno dijete, i to u vrlo bijednim prilikama u indijanskoj umi, ostavila je gospou William potpuno hladnom. Nato se njen mu upusti u dugo obrazlaganje tvrdei kako su John i Margaret s pravom kanjeni zbog svoje neposlunosti. Nisu li mogli ostati u Biddeford-Sacou, na morskoj obali, u pouzdanoj i pobonoj naseobini. Mjesto toga, oni su povjerovali u svojoj oholosti da su pomazanici Gospodnji i da im on nareuje da osnuju svoju vlastitu naseobinu na mjestu osamljenom i pogibeljnom i za tijelo i za duu. Osim toga, oni su se usudili to novo mjesto, plod ponosa i nepokornosti, nazvati imenom Biddeford - Poboni, imenom naseobine u kojoj su ugledali svijet! Sad su, meutim, dospjeli u Kanadu, i to je ba dobro za njih. A on, Benjamin William je oduvijek bio uvjeren da njegov sin John nije bio stvoren da predvodi druge. Kad je Cantor pokuao kazati neto o sudbini zarobljenika, on ga prekine podignutom rukom. Pojedinosti o njihovu zarobljavanju doznali su od Darwina, ovjeka koji se oenio sestrom njihove snahe. Taj mladi nije imao velikih sposobnosti i uskoro se imao ponovo vjenati. - Ali njegova ena nije umrla... - pokua objasniti Anelika - ona je, u stvari, bila jo iva kad smo mi napustili Wapassou... Stari Ben William je uope nije sluao. Za njega je sve to se nalazilo s onu stranu golemih uma, tamo prema sjeveru, prema onim dalekim, i nedostiivim krajevima, gdje su vragom opsjednuti Francuzi otrili svoje noeve da bi uz kaenje tamjanom skidali skalpove, sve je to bio drugi svijet. Zaista, bilo je vrlo malo Engleza koji su se odotamo ikad vratili! - Barem jednom budi iskren - ree Anelika obrativi se svome sinu. - Postoji li neto na meni, u mojoj odjei to bi ih moglo ozlovoljiti? Nisam li, a da i sama na znam, nepristojno odjevena? - Vi biste neto morali staviti tu - ree Cantor pounim tonom pokazavi prstom na duboki izraz Anelikine haljine oko vrata. Oni su se pred neveselim pogledom jadne Rose-Anne, smijali poput dvoje djece kad su ule sluavke u modrim haljinama nosei drveni sud optoen bakrom i svu silu vreva iz kojih je sukljala para od uzavrele vode. Neki krupni mladi, ozbiljna lica kao u pastora, doe po Cantora. Ovaj odmah poe za njim poprimivi isti krut i brian izraz koji je bio u neskladu s njihovim svjeim i mladim obrazima. Meutim, raspoloenje sluavki, umilnih djevojaka kojima je zrak s polja omugnuo put, izgledalo je manje izvjetaeno. Sad kad ih nije nadziralo strogo oko starog gospodara, one su se rado smijale i njihove oi koje su znatieljno zirkale u Aneliku, veselo su se krijesile. Dolazak te velike francuske gospoe bio je za njih udesan dogaaj. One su pomno ispitivale svaki djeli njene, zaista, vrlo skromne odjee i pratile svaki njen pokret a da ih to nije nimalo prijeilo u radu. ustro su donosile sapunsku masu u drvenoj zdjelici, pruale runike smlaene ispred vatre. Anelika se najprije pozabavi djevojicom. Nije se vie udila to joj se mala Engleskinja, sada kad je znala odakle je potjecala, ponekad inila malko tupom. Trebala se u mislima prenijeti u prilike u La Rochelu... pa i u gore.

Uza sve to, u trenutku kad ju je Anelika htjela odjenuti u tamnu haljinu pripremljenu za nju, plaljiva se djevojica pobunila. Njen boravak kod Francuza nije joj bio ba ni od kakve koristi. Iako je kratko vrijeme provela meu njima, ona se zauvijek upropastila, bio bi utvrdio preasni pastor. Jer ona je naglo i estoko odgurnula bijednu haljinicu to su joj je pruili i okrenuvi se prema Aneliki, sakrije glavu u njena njedra i brizne u pla. - Ja elim svoju crvenu haljinu! - vikala je. Na ope zaprepatenje sluavki, te je rijei vie puta ponovila na francuskom jeziku po emu je bilo lako zakljuiti odakle joj taj buntovni duh. Taj bezboni jezik u ustima jedne djevojice iz obitelji William, to iskazivanje bijesa i tvrdoglavosti bez ikakva srama, to otvoreno kaiperstvo, sve je to stvaralo strahovitu pomutnju i nita dobro nije obeavalo... - Nikad se gospoa William nee s tim pomiriti - ree jedna od djevojaka nesigurno.

12. OBROK NA WILLIAMOVOM STOLU PASTOR THOMAS PATRIDGE

Vrlo uspravna, vrlo gorda, vrlo vitka, svetaki stroga; impozantna Sara William svrati svoj ozbiljan pogled na unuicu, a uz put okrzne i Aneliku. One su dole staroj gospoi da dokraje raspru, dole su k onoj koja, oito, nije mogla biti nego za potpunu rtvu. Nitko nije jae oivljavao predodbu o pravdi i odricanju od te uzviene Sare koja je izbliza, u svojoj tamnoj odjei, s utirkanom ogrlicom oko visokog vrata jo snaniji dojam ostavljala na ljude. Ona je imala ogromne, teke, modrikaste vjee koje su skrivale malo ispupene oi iji je crni sjaj na trenutke blistao na vrlo blijedom licu na kojemu su istroene crte imale izraz velianstvenosti. Gledajui njene mrave i prozirne ruke, spojene jedna s drugom u pobonom poloaju, Anelika se sjeti hitrine kojom su te iste ruke bile u stanju pograbiti oruje. Anelika je milovala po kosi Rose-Annu koja nikako da se smiri. - Ta ovo je jo dijete - ree u djetetovu obranu gledajui nepristupanu gospou djeca, naravno, vole sve to upada u oi, vole vesele stvari, vole sve to ima ljupkosti... Uto primijeti da su kose gospoe William pokrivene kapicom od prekrasne flamanske ipke, jednim od onih predmeta u najmanju ruku avoljeg porijekla koji ispunjuju duu izopaenom tatinom na to je maloprije upozorio stari Ben. Oborivi svoje ogromne vjee, gospoa William je izgledala kao da razmilja. Zatim izda kratki nalog jednoj od djevojaka koja se ubrzo vrati nosei u rukama bijelu i sloenu haljinu. Anelika vidje da je to bila platnena pregaa s irokim prsnikom. Gospoa William dade znak da Rose-Ann moe obui inkriminiranu haljinicu ali uz uvjet da se pregaom bar donekle sakrije njen uvredljiv sjaj. Zatim se okrene prema Aneliki i namigne joj u znak da se slae s njom. U istom trenutku prepreden joj osmijeh klizne preko strogih usana. Poto su se suglasile s uzajamnim ustupcima, obitelj William zajedno sa svojim gostima sjedne za stol da s njima podijeli pripremljenu veeru. Maupertuis i njegov sin poruie da su se zadrali kod jednog lana bratstva kojemu su prilikom jednog putovanja u Salem prodali nekakva krzna.

Adhemar je kao kakav ukleti duh lutao travnatim stazama naselja, a za njim se natisla, povuena znatieljom, itava gomila malih puritanaca. Oni bi s vremena na vrijeme prestraeno dodirnuli prstom njegovu modru uniformu francuskog kralja i njegovu muketu to mu je bespomono visila o kraju ramena. - uma je puna divljaka - jadao se. - Osjeam da su posvuda oko nas - ree Aneliki grobnim glasom kad je dola da ga trai. - Zaboga, Adhemare, ta ive due nismo sreli itavog dana! Hajde, doite i neto pojedite. - Ja da sjednem i jedem s onim krivovjercima koji mrze Djevicu Mariju? To od mene neete doivjeti! Nikada! On je ostao ispred vrata gnjeei pljuskama komarce po svojim obrazima i spominjui nevolje koje su posvuda na njega vrebale u toj stranoj zemlji, meu koje je u prvom redu ubrajao divljake i Engleze... I njemu se, eto, dogodilo da se osjea sigurniji pokraj jedne osobe koju neki optuuju da je opsjednuta samim vragom, ali koja je imala bar tu dobru stranu da je bila Francuskinja. Osim toga, ta je gospoa, koju su proglasili Sodomom i Gomorom, s njim vrlo ljubazno razgovarala i strpljivo ga podnosila mjesto da ga grdi. Neka, on e biti na strai da je brani budui da su kraljevi ljudi od njega napravili vojnika i stavili mu puku u ruke. Pred Aneliku stavie posudu toplog mlijeka u kojemu je plivalo tueno jaje. To obino jelo, okusa gotovo ve zaboravljenog, ispuni je radou. Na stolu se jo nalo i kuhane purice, te nekakvog umaka koji se odlikovao snanim mirisom po menti i bljutavim okusom, i kukuruza u klipu. Na kraju je doao kola kroz iju je koricu od tijesta izbijao miris borovnica. Englezi nisu mogli doi k sebi od uenja kad su doznali da je grof de Peyrac sa svojom obitelji ivio na gornjem toku Kennebeca koji je preko etiri stotine milja udaljen od mora. Dakako, to su bili Francuzi od kojih se ovjek svaemu mogao nadati, ali ipak taj se pothvat inio neobinim, osobito enama i djeci. - Je li istina da ste morali pojesti svoje konje? - zanimalo ih je. Osobito se mladi svijet zanimao za tog francuskog plemia, prijatelja i predstavnika Massachusttskog zaljeva. Kakvi su bili njegovi planovi? Je li istina da je on elio sklopiti savez s Indijancima i Francuzima, svojim zemljacima da bi na taj nain sprijeio razbojnike upade u Novu Englesku? Stari Benjamin nije sudjelovao u tom zboru. On je, nema sumnje, uo za grofa de Peyraca, ali se nije htio izjanjavati o doljacima svih moguih narodnosti koji su se danas naseljavali u Maineu. Nije li ih bilo previe da ovjek vie nije znao gdje bi stavio nogu na obali Massachusettsa? On nije ni elio zamarati misli o tome da na zemlji ivi jo netko osim njegove male naseobine. elio je biti sam sa svojima u zoru svijeta ili kao Noa kad je iziao iz arke. Uvijek je bjeao prema pustim mjestima, uvijek je zamiljao kako su oni bili jedini koji su slavili Stvoritelja "malo voljeno stado to ga je Bog stvorio na svoju veliku slavu", ali uvijek su ga drugi stizali i podsjeali ga kako je Gospod morao svoju ljubav protegnuti i nad drugim nezanimljivim i nezahvalnim narodima. Svrativi pogled na njegov odvaan profil lovca, iznad bijele brade, na njegove nesnoljive oi, Anelika, koja je bez po muke mogla zamisliti lutalaki ivot tog patrijarha, tog voe naroda, se pitala zato se on tako estoko ljutio na svoga sina koji se po uzoru na oev primjer elio osamostaliti te je napustio Biddeford-Saco i osnovao Biddeford-Sebago. Bila je to jedna od onih tajni koje postoje izmeu oca i sina otkako je svijeta i vijeka. Ljudske su nastranosti izbijale ispod tvrdog i svetog oklopa i Anelika je osjeala kako joj u srcu klija njeno prijateljstvo prema tom nepristupanom i potenom svijetu.

Okrijepivi se odlinom veerom, zamijetila je da je te ljude u tamnoj odjei i sumornih naela povezivao neki zajedniki zanos. Jednom, kad se naela objave i javno iskau, najljudskiji osjeaji stiu svoja prava. Rose-Ann je zadrala na sebi svoju crvenu haljinicu, a prema njoj, Aneliki, Francuskinji i papistkinji, obitelj William se odnosila s potivanjem kao prema lanu obitelji. Cantor je svojim prisustvom zbunjivao ukuane. Nisu mogli strpati ni ovamo ni onamo, tog mladia svijetlih oiju. Zbog njegova odlinog poznavanja engleskog jezika, zbog njegova poznavanja Bostona, oni su ga odmah jednoglasno prihvatili kao svojega, ali odmah zatim su uzmicali im bi se sjetili da je i on Francuz i papist. Svi prisutni ljudi, stari Benjamin i njegovi sinovi i zetovi, ivo su ga ispitivali mrtei svoja lica, pratili su zatim njegove odgovore i razmiljali o svemu to je govorio. Pri kraju veere vrata se otvore i ovjek golema trbuha i uzrasta ue u dvoranu. Njegov dolazak je poput ledenog vjetra djelovao na srdano i veselo raspoloenje koje se bijae uspostavilo izmeu domaina i gostiju. Djed i baka William odmah su na svoja lica navukli izraz najvee strogosti. Pridolica je bio preasni Thomas Patridge. Taj sangvinik po svom tjelesnom ustrojstvu, a Irac po svom porijeklu, prebrodio je sve one tekoe na koje svaki zemaljski stvor nailazi da bi stekao i zadrao vrline blagosti, ednosti i istoe. On je osim toga do tih moralnih vrednota stigao zahvaljujui svom golemom i zajedljivom obrazovanju, stalnim upiranjem prsta u tue grijehe i esto se predajui praskavim izljevima svog svetog i gromovitog gnjeva. Osim toga, on je itao Cicerona, Terencija, Ovidija i Virgilija, govorio je latinski i hebrejski. Mrgodne oi povede po skupu, zadri ih na Aneliki hinei jezu kao da su stvarno opazile neto daleko gore no to su predviale, a zatim, ispunivi ih prezirom i tugom okrzne Rose-Annu koja se sva bijae zamazala borovnicom. On nato pokrije glavu irokom i dugom enevskom kapom, kao da se htio obraniti i odvojiti od tolike besramnosti. - Tako, dakle, Bene - javi se muklim glasom - ti s godinama nisi postao pametniji, ti, uvoditelju isusovaki i papistiki, usuuje posjesti za svoj stol sliku i priliku one koja je ljudski rod uvalila u najveu bijedu i nevolju, Evu, koja se obavila svojom nesvijesnou i svojim zavodljivim arima! Ti se usuuje primiti u krug svoje pobone obitelji jednu djevojicu koja je ve obiljeena sramotom i neredom i to e na vas prenijeti. Ti se, na kraju, usuuje primiti u kuu onoga tko je sreo Crnog ovjeka u umi i svojom je vlastitom krvlju potpisao besramnu knjigu koju mu je sam Sotona pruio. Stoga on nekanjeno i prolazi poganskim stazama, ali bi mu zato trebalo zabraniti da prelazi pragove posveenih kua... - Mislite li pod tim na mene, pastore? upita stari Shapleigh podigavi nos iz svoje zdjelice. - Da na koga nego na tebe, bezumnie! - zagrmi veleasni. - Ne vodei nimalo brigu o spasu svoje due ti se usuuje baviti magijom da bi zadovoljio svoju odvratnu znatielju. "Ja kojega je Gospod obdario duhovnim vidom koji prodire u tajnu savjesti, ja s lakoom primjeujem kako u tvom oku blista avolja iskra koja..." - A ja, pastore, s lakoom primjeujem u vaem oku zalivenom krvlju; krvlju koja nije paklenskog porijekla, ali uza sve to nije manje gusta i opasna po vae zdravlje, da vam prijeti opasnost da vas jednoga dana presijee estoki napad gnjeva... Stari "medecin's man" se die i, navukavi laskavi izraz preko lice, poe prema naprasitom sveeniku. Najprije ga prisili da se sagne, a zatim mu pregleda bjeloonice.

- Neu upotrijebiti lancetu - ree mu. - To bi poslije s vama trebalo stalno ponavljati. Ali u svojim bisagama nosim neke trave koje sam uspio pronai zahvaljujui svojoj odvratnoj znatielji, a ija e vam ljekovita mo, budete li se drati uputa, dozvoliti da se bez opasnosti po zdravlje prepustite gnjevu kadgod vam to bude po volji. Hajdete u krevet, pastore. Ja u vas njegovati. Zapalit u malko korijandara i sjemenje komoraa da bih time otjerao demone. I tako je za tu veer pastorov ukor ostao nedovren...

13. PROPOVIJEDANJE U MEETING HOUSEU

Iz grubih greda izbijao je miris meda. Nekoliko rukoveti suhog cvijea visilo je u jednom zakutku. Anelika se probudi usred noi. Krik kozodoja ispunjao je mrklinu istananu dalekim zvijezdama. Njegovo ju je neprekidno glasanje u svega dva tona podsjealo na zvuk kolovrata prelje, zvuk sad blii a sad dalji. Anelika se digne i oslonivi se s obje ruke o rub prozora baci pogled po umi. Englezi iz Nove Engleske priaju kako kozodoj u ona dva jednolina tona stalno ponavlja: "Plai! Plai, jadni Guillaume!" A ta je pria nastala otkako je jadni Guillaume svoju djecu i enu naao poubijane. No prije toga uo je glasanje kozodoja, ali to su Indijanci, skriveni u umarku, oponaali kozodoja i sve se vie skupljali to su bili blie bijelevoj kolibi. Odjedared kozodoj umukne. Jedna sjena preleti kroz mrklinu noi: dva velika i iljata krila, dugi zaobljeni rep, mekani i tihi let ispresijecan naglim skretanjima i samo jedno svjetlucavo oko. Kozodoj je lovio. Tisue su turaka, popaca, aba, skakavaca, cvraka svojim zaglunim glasanjem ispunjali no, divlji su vonjevi umskih zvijeri dopirali s vjetrom iz ikara, a mirisi umskih jagoda i majine duice potisnuli su vonjeve tala i blata. Anelika ponovo legne u visok hrastovi krevet sa usukanim stupovima. Zastori od cica bili su, zbog vruine te lipanjske noi, povueni u stranu. Laneno platno to ga je svojim vlastitim rukama otkala Sara William imalo je svje i ugodan miris kao i sama soba. Ispod kreveta je izvuen drveni okvir ispresijecan remenjem na koje se stavljalo slamaricu. To je bio djeji krevet koji se postavljao uz roditeljski. Rose-Ann je na njemu poivala tu posljednju no. Anelika gotovo istog trenutka zaspa. Kad je ponovo otvorila oi, nebo se, modro poput rezede, nadnijelo nad mrkim i skladnim stablima brijestova na breuljku, a pjev je osamljenog drozda, svean i njean, zamijenio tugaljiv pjev kozodoja. Mirisi vrta i jorgovana to su rasli uz drvenu ogradu razgonili su nona i umska isparavanja. Bundeve i tikve, podno kua i zatiene svojim narezuckanim listovima, caklile su se kao pokost pod obilnom jutarnjom rosom. Miris ljiljana to su rasli u vrtu pokraj drvene ograde imao je neku novu svjeinu u zraku proetom rosom. Anelika se ponovo nalakti na prozori svoje sobe. udnovati obrisi drvenih kua izranjali su jedan po jedan iz jutarnje izmaglice s onim svojim krovovima isprekidanih i neravnih ploha na sljemenu koje su na ponekoj strani gotovo dodirivale tlo. To su "slanici" sa svojim zabatima, sa svojim izboenirn katovima, sa svojim dimnjakom od opeka postavljenim usred samog krova, prostrani i vrsti poput zamkova iz

Elizabetina vremena, najveim dijelom bili sagraeni od bijelog bora zbog ega su ta prebivalita dobivala srebreni odbljesak na sve jaoj danjoj svjetlosti. Neke su sue bile sagraene od oblica i pokrivene slamom, ali itavo je naselje odisalo bogatim skladom. Svijee su se palile iza malih prozora bez kapaka i uglavljenih olovom. Tu se otkrivala udobnost koja je bila posljedica brige i panji to ih tu pridaju ivotu i dragocjenom vremenu koje nitko ne upropatava. Nije li ivot jednog naselja u osamljenim dolinama bio sainjen od beznaajnih i prijeko potrebnih sitnica? I tako su prekrasni vrtovi posvuda nicali, ne ba zato da razgale duu i oi, ve da u njima rodi jestivo, ljekovito i aromatino bilje. Iznenaena i oarana, Anelika je razmiljala o tom soju Engleza koji su bili naviknuti da raunaju samo na sebe same i koji su se budili s molitvom na usnama i bili potpuno drugaiji od onih s kojima je ona obino dolazila u dodir. Gurani prema Americi, surovom i postojanom eljom da se mole Bogu na svoj nain i potrebom da pronau komad zemlje gdje to mogu initi, oni su sa sobom vukli jednog Boga prema svojoj predodbi koji je zabranjivao predstave, glazbu, igranje na karte i grimiznu odjeu, uglavnom sve to nije spadalo u rad i molitvu. U dobro obavljenom i plodonosnom radu crpli su svoju ivotnu radost. Osjeaj savrenstva njima je nadomjetao radost i njenost to je osjeaju puteni ljudi. Ali u njima je stalno plamsala sumnja i nemir ba kao upaljena svijea u kui gdje lei mrtvac. I kraj u kojemu su ivjeli i podneblje tome su pogodovali. Odrasli na pustim obalama izmeu bolnih doziva mora i vjetra, te paganskih mirisa ume, oni su se, pod ubitanim propovijedima svojih pastora lako preputali zanosu. Budui da je njihova teologija unitila anele i svece, ostale su im samo paklene sile koje su posvuda vidjeli. Poznavali su ih po redu koliko god ih je bilo, od sitnih vraia otrih nokata koji su buili vree ita do stranih glavara pakla koji su nosili kabalistika imena. A ipak prije bi se bilo reklo da je taj prekrasan kraj u koji ih je Svevinji doveo bio prikladniji za prebivalita anela. Rastrgani izmeu njenosti i nasilja, izmeu ljiljana i kupina, elja i odricanja provodili su svoj vijek stalno zaokupljeni svojom smru. Veleasni pastor Patridge je smatrao da jo uvijek nisu bili dovoljno proeti tim mislima. A to je najoitije dolo do izraaja u njegovoj propovijedi to ju je odrao te nedjelje. Naslonjena na prozor, Anelika se udila to nigdje ne vidi nikakve urbe iako je ve svanulo i dan se ustalio. Nitko nije izlazio iz kua. Jedino je poneku enu bilo vidjeti kako lijeno odlazi na rijeku da donese vode. U stvari, bila je nedjelja. Nedjelja! I za katolike takoer na to ju je podsjetio Adhemar svojim plaljivim glasom doavi pod njen prozor i zovnuvi je. - Mi danas svetkujemo Svetog Antu iz Padove, gospoo. - Neka vam on pomogne da pronaete svoju pamet, ili izgubljenu hrabrost! otpovrne Anelika. - Naime, pria se da taj svetac pomae da se pronau izgubljene stvari. Vojniku nije bilo do ale. - Danas je veliki blagdan u Kanadi, gospoo. A ja, umjesto da sudjelujem u prekrasnoj procesiji u nekom svetom i dobrom francuskom gradu, ja se nalazim ovdje, izmeu etiri stotine vragova, usred krivovjeraca koji su raspeli na kri naeg Gospodina. Bit u sigurno kanjen za to. Osjeam da e se neto dogoditi... - Umuknite - apne mu Anelika - i sakritete svoje brojanice. Protestantima nisu nimalo dragi takvi predmeti. Adhemar je, meutim, grevito stiskao svoje islo i mrmljui u po glasa zazivao zatitu Djevice Marije i svih svetaca. Za njim se inae ve bilo natislo mnotvo malih

puritanaca, mualjivih, u oienim i sjajnim cipelama, izbuljenih oiju ispod okruglih eiria ili crnih kapica. Nailazak nedjelje koju Francuzi u svojoj lakoumnosti ne bijahu predvidjeli, pobrkala je sve njihove planove odlaska. Sve je mirovalo tog dana. Nije imalo nikakva smisla poduzimati bilo kakve pripreme. Bili bi povrijedili puanstvo puritanske naseobine. Stari Shapleigh poprijei preko sela prebacivi preko ramena svoju torbu i svoju kremenjau i izazovno se uputi prema umi u pratnji svog Indijanca. Naseljenici su ga pratili mrkim pogledima, bijesnim mrmljanjem pa ak i prijetei mu akom. On uope nije mario za to ve se podrugljivo cerekao. Anelika mu je pozavidjela na njegovoj slobodi. Stari joj je udahnjivao isto povjerenje kao onaj neobian ljekarnik Savary. Zaokupljen znanou ve odavna je odbacio sve predrasude svojih suvjernika koji ga nisu mogli sprijeiti da zadovolji svoju strast. A kad bi on u umi zaplesao oko sebe maui po zraku svojim blijedim i rairenim prstima, znailo je da je zamijetio neki cvijet ili pupoljak meu travom, da mu je odredio vrstu, nazvao ga njegovim latinskim imenom i obiljeio mu nalazite. Nije li i Anelika isto tako postupala kad je odlazila u branje ljekovitog bilja u ume Wapassoua? Stari Shapleigh i ona su se prepoznali. Njoj je bilo ao videi ga kako se udaljuje i kako je nestao, zaavi sa svojim Indijancem u sjenovitu usjeklinu koja je vodila do obale Androscoggina. S breuljka se razlijee glas zvona. Vjernici krenue prema "meeting-house"11, utvrenom zdanju to je bilo podignuto navrh sela usred umarka brijestova. Ta zgrada sastanaka sluila je i kao crkva, a i u druge svrhe. Bila je sagraena od dasaka. Od drugih se kua razlikovala jedino po zailjenom malom zvoniku, u kojemu se njihalo zvono, i po svom etvrtastom obliku. Naime, tu su se stanovnici mogli skloniti u sluaju indijanskog napada. Na gornjem katu su bila smjetena dva runa topa ija su dva crna drijela virila iz pukarnica u zvoniku, tog simbola mira i molitve. Tu je svijet Brunchwick-Fallsa, po uzoru na upravljae Nove Engleske, odravao svoje sastanke, tu je hvalio Gospoda, itao Bibliju, rjeavao poslove naseobine. Tu su pred licem Boga, kojega su mijeali u sve svoje ine opominjali jedni druge i sudili jedni drugima. Anelika se predomiljala da li da krene za puritanskom drubom. Ostaci katolikog odgoja u mislima su je prijeili da ue u krlvovjerni hram. - To bi bio smrtni grijeh, neprocjenjiva opasnost za duu jednog vjernika. Sva su ta razmiljanja vukla korijenje iz davnog djetinjstva, iz vremena kad su svi dojmovi snano djelovali na djeju psihu. - Hou li obui svoju crvenu haljinu? - pitala je mala Rose-Ann? Uspinjui se s djevojicom prema crkvi Anelika primijeti da su stanovnici Brunchwick-Fallsa u ast Gospoda ublaili malko strogost u svojoj odjei. Mada nije bilo drugih haljina crvene boje kao to je bila ona to joj je ona saila Rose-Anni, ipak su tu i tamo poneke od djevojica bile odjevene u haljine bijele, ruiaste ili modre boje. Kapice od ipaka, alovi od svile, visoki crni eiri irokih oboda, ukraeni perom ili srebrenom kopom, koje su ene nosile na svojim kapicama izvezenih revera. Engleska moda, ali vrlo ljupka i praktina koju je Anelika usvojila kad je poela svoje putovanje Amerikom. Ta neupadljiva elegancija bila je u skladu sa svijetlim kuama i blagou neba boje lanenog cvijeta.
11

Hram vjerske sekte

Divna je bila ta nedjelja u Newehewanicku - proljetnoj zemlji. Dok je prolazila itelji su je pozdravljali neznatnim naklonom glave i njenim osmijesima. I videi da je krenula prema crkvi, poli su uzastopce za njom, sretni to im je toga jutra bila gostom. Cantor se pridrui majci. - Osjeam da ne moemo govoriti o svom odlasku. Bilo bi neprilino - ree Anelika. - Meutim, brod tvog oca nas eka na uu Kennebeca, veeras ili najdalje sutra... - Moda emo se poslije molitve moi od njih oprostiti? Danas marva ostaje na livadi pod paskom jednog jedinog pastira. Telad, na kraju, ima pravo da bar jednom posie svoje majke. Toliko su smanjili rad da su ak i munju obustavili. Danas je dan odmora za sve. Maloprije sam vidio Maupertuisa. Vodio je nae konje na rijeku. Rekao je da ih ide napasti i da e ih dotle nadgledati sa svojim sinom, a vratit e se oko podneva. Poslije toga emo krenuti na put. Kad padne no podii emo logor i prenoit emo u umi. Stigoe na istinu ispred meeting-house. Tu je bila podignuta tribina na kojoj se nalazio nekakav stalak s tri rupe u sebi. Ona u sredini bila je najvea. Rupa za glavu, objasni joj Cantor, dok su se u druge dvije stavljali zglavci ruku. To je bio stup sramote na kojemu su se kanjavali krivci. Pokraj te barbarske naprave nalazila se oglasna ploa. Na nju se ispisivalo ime krivca i uzroci kazne. Jedan direk koji je sluio za bievanje upotpunjavao je sudsku opremu male puritanske kolonije. Na sreu tog je jutra postolje sa stupom sramote bilo prazno. Meutim, asni pastor Patridge je u svojoj propovijedi dao naslutiti da bi uskoro na njemu mogao netko osvanuti. Sjedei meu nepokretnim i poput voska blijedim vjernicima, Anelika je doznala da elegancija to ju je as prije zamijetila nije potjecala iz doputene elje da se oda potovanje danu Gospodnjem nego da je to ludi vjetar zapuhnuo neposlunu pastvu pastorovu. To je bio vihor tueg porijekla... Nadahnue za te nerede nije dolazilo izdaleka ve ravno iz jedne poluistone vjeroispovijesti u kojoj je pobonost u toku stoljea potpuno zatajila. Pod pastirskim tapom glavara koji se potinio paklu itavo ovjeanstvo srlja u svoju vlastitu propast. Zatim su se nizala imena povijesnih linosti. Pri tom su se imena papa Klementa i Aleksandra stalno ispreplitala s imenima Astarota, Asmodea i Beliala. Anelika je dovoljno razumjela engleski da shvati kako je gromoviti pastor tadanjeg papu usporeivao sada s Antikristom, a sad opet s Belzebubom. Njoj se inilo da on ipak neto pretjeruje u svojim napadima. To joj je razbudilo sjeanje na djetinjstvo. Sjetila se svaa s malim seljaiima hugenotima i onih njihovih imanja u Poitouu na koja se upiralo prstom s negodovanjem a koja su bila odijeljena od katolikih zajednica zajedno sa svojim usamljenim grobovima podignutim pokraj jednog empresa. Ali gruba i naivna estitost kojoj nisu bile poznate fine nijanse obazrivosti i koja nije imala osjeaja za neto to je bilo smijeno, bila je svojstvena ovom estitom svijetu. Thomas Patridge je podsjetio svoje vjernike da su znakovi ljupkosti kratkog vijeka i da najbre nestaju. On se okomio na isuvie duge kose i kod ena i kod ljudi, na pretjerano i needno eljanje i etkanje, te na posveivanje prevelike panje uvojcima. To je bilo svojstveno neznabocima, to je za osudu. - Berthos! Berthos! - povikao je odjednom. Anelika se pitala kakvog li to sada demona zaziva, meutim to je bio sakristan. On ga je pozvao i naredio mu da probudi jednog bezobraznika koji je zaspao usprkos svoj njegovoj vici. Berthos, ovuljak uokrug glave podrezane kose, skoi, naoruan svojim dugim tapom koji je na vrhu bio snabdjeven papkom koute i jednim perom i estoko oine

po glavi ovjeka to bijae zadrijemao. Pero je tu istu djelatnost obavljalo kod ena, ali mnogo njenije. Sakristan je njime proao ispod nosa eni koju je suvie duga propovijed pastorova uspavala. - Nesretnici! Nesretnici! - nastavi pastor zloslutnim glasom. - Vi me u svojoj nesavjesnosti podsjeaite na onaj svijet iz Lariche koji spominje Biblija. Nije se htio brinuti o svom spasu i o svojoj obrani kad su njihovi neprijatelji Daniti otrili noeve i spremali se da ih pokolju. Smijali su se, plesali su i bili uvjereni da vie nemaju neprijatelja na ovom svijetu. Nisu htjeli vidjeti ono to se nasluivalo, nisu poduzimali nikakvih mjera opreznosti. - Oprostite, ja prosvjedujem - povie stari Benjamin William ispravivi se u svoj svojoj visini - ne moete rei da ja ne brinem o sigurnosti i spasu svojih! Poslao sam jednu vijest vlastima u Massachusetts traei da nam njihovi asni oci poalju osam do deset snanih i bodrih ljudi koji e nas tititi za vrijeme etvenih radova... - Suvie kasno! - rikne sveenik razbjenjen tom upadicom. - Ako dua nije posveena, ne slue ba niemu mjere opreza to ih ljudi poduzimlju. Da znate, ja vam proriem: u vrijeme etve vas vie nee biti! to kaem: moda ve sutra. Indijanci su u oblinjim umama spremni da vas pokolju. Ja ih vidim, ja ujem kako otre svoje noeve da vam njima skinu skalpove. Mnogi e od vas jo veeras biti mrtvi! Jest, vidim, vidim kako im ruke blistaju od krvi, vae... i vae krvi - vikao je naglo ispruivi ruku prema nekima koji su problijedili. Pokraj Anelike je stajala krhka i sitna starica. Zvala se Elisabeth Pidgeon a bavila se poduavanjem djevojica u naseobini. Jadnica se itavim tijelom tresla od straha. - Jer crvena boja nije boja radosti - nastavi Thomas sumornim glasom netremice se zagledavi u Aneliku - ve je to boja nevolje, a vi ste je uveli meu vae redove, bezumnici! Uskoro ete uti glas Svemonoga kako vam grmi iz oblaka: "Tebi veu radost priinjaju uici ovoga svijeta, nego da gleda moje lice!" Zauvijek ete potonuti u tminama pakla, u bezdanu neizmjerivu i mranu, zauvijek... Zauvijek, zauvijek... ZAUVIJEK! Svi su se tresli. Oklijevajui su izili na istinu obasjanu suncem progonjeni nesmiljenim i potmulim glasom: For ever...! For ever...! For ever...!12

14. ISPOVIJEDI GOSPOE WILLIAM NAPAD ABENAKISA

"Bogami su se napriali o toj crvenoj haljini", ljutito je premiljala Anelika. Vedrina nedjeljnog ruka popraena stihovima Biblije nije mogla raspriti nelagodu to ju je na sve ostavio pastorov govor. Poslije ruka Anelika se zadra u vrtu. Otkinula bi tu i tamo list s poneke biljke, smrvila ga prstima, a zatim ga prinaala nosu da bi mu odredila miris. U ugrijanom zraku zujali su itavi rojevi pela. Njom je ovladalo nestrpljenje da to prije vidi Joffreya. Bez njega joj se svijet inio praznim. Njen boravak u tom engleskom selu inio joj se neobinim i nepodnosivim kao to to biva u snu pa se ovjek pita kako je dospio na neko udno mjesto te mu je sve udno i neobjanjivo. - Ali to li radi Maupertuis? - povie Cantoru. - Pogledaj! Pogledaj, sunce se priklanja zapadu, a on jo nije s konjima stigao iz ume.
12

Zauvijek...! Zauvijek...! Zauvijek...!

- Idem da ga potraim - dobaci joj Cantor i odmah se hitrim korakom uputi prema izlasku iz sela. Promatrala je kako odmie prema zelenom bedemu ume koji je sa svih strana okruivao naseobinu. Odjedared je uskomea neki predosjeaj i ona ga htjede zadrati, htjede mu viknuti: "Ne idi, Cantore! Cantore, sine moj mili, ne idi u umu..." Ali je njega uto nestane iza zavoja puta koji je vodio do ovarske farme, iza koje se prostirala uma. Nato ona ue u kuu Benjamina Williama, popne se uza stepenice, na brzinu vee svoju konatu torbu, uze svoje oruje, baci ogrta preko lea, stavi eir na glavu i sie. Sluavke su besposleno sjedile kraj prozora zaokupljene ili svojim mislima ili molitvom. Ne htjede ih smetati pri njihovu razmiljanju, ve proe ispred njih i izie na travnatu ulicu naselja. Mala Rose-Ann dotri za njom u svojoj crvenoj haljinici. - Ah, ne otii, draga gospoo - preklinjala je djevojica u svojoj nezgrapnoj francutini kad ju je dostigla. - Drago moje dijete, ja sada moram otii - odgovori joj Anelika ne usporivi korak. Ionako sam se ovdje isuvie zadrala. Ne znam kako se ovdje provodi vrijeme u nedjelju, ali ja moram stii na morsku obalu gdje me eka brod... Ve je dosta kasno te se bojim da na ugovoreno mjesto neemo stii prije zore... Potaknuta ljubavlju i brigom prema Aneliki djevojica joj pokua uzeti torbu da bi joj je ponijela. One se zajedno popnu uz obronak i poavi naprijed, opaze posljednje kue zaseoka, one najsitnije i najbjednije, sagraene od oblica a pokrivene travom ili korom drvea, a iza njih u daljini veliku ovarsku farmu. Prije nje nalazio se Miambar u kojemu je bilo uskladiten kukuruz. U njemu su Francuzi proveli no, a mora da je sada u njemu Adhemara probijao hladan znoj straha. Zatim je tu bila kuica gospoice Pidgeon, uiteljice, kuica okruena grmovima cvijea. Tamo po strani krupna ovarska farma sa svojim zabatom, sa svojim vjetrokazom na krovu ugodno se doimala usred panjaka omeenih ogradom. Iza nje sputala se usjeklina kojom su se sino uspeli. Na obronku zaredala obraena polja, a iza njih mnotvo stabala, izvora, strmih litica, uma. U vrtu gospoice Pidgeon, Rose-Annina baka. gospoa William je uspravnog poprsja skidala uvele latice sa sljezovlh stabljika. Zapovjednim pokretom dozove k sebi Aneliku koja spusti svoju konatu torbu na tlo i poe joj u susret da bi se s njom oprostila. - Vidite li ovo sljezovo cvijee - ree gospoa William. - Zar ono mora trpjeti zato to je danas dan Gospodnji. Ja sam zasluila ukor naeg pastora, ali sam ga uutkala. Danas smo dobili ono to smo zasluili... Kaiprstom na koji je bio navuen konati naprstnjak, pokae kuicu iza svojih lea. - Sad je tamo da Elisabethi, tom jadnom stvorenju dri prodiku o naim posljednjim trenucima! Svojim je spretnim prstima dalje skidala uvele latice. Njeno otro oko ispod tekih vjea sljezove boje zaokrui, zasvrdla dok se u kutovima njenih mrzovoljnih usana ocrta neka vrst poluosmijeha. - Moda sam zasluila da zavrim na stupu sramote - ree. - A na oglasnoj ploi e biti zapisano: "Zato to je suvie volila rue!" Osmjehujui se i sama, Anelika ju je promatrala pomalo u nedoumici. Od sino, kad se prvi put u svom ivotu nala pred strogim obiajima predaka, ini se da se gospoa William zabavljala time da se u nekoliko navrata pokae drugaijom no to se moglo oekivati. Anelika nije znala to bi o njoj mislila. Na trenutke nije znala da li se gospoa William ruga, ali ili je ona sama, Anelika, krivo razumjela njen

engleski jezik. Odjedared joj sine da ta asna puritanka nema moda slabost prema jakim piima, kao to su din ili rum, ali tu misao odmah odbaci kao neprilinu i stranu. Ne, neto drugo je tu bilo posrijedi. Moda neka vrst opojnosti, ali nesvjesne, nevinog porijekla. Stojei ispred te ponosne ene, koja je itavu glavu bila od via do nje, te ene stroge i snane poput litice, iz ijeg je naglog govora izbijao jaki ton samostalnosti, Aneliku je proimao onaj isti dojam nestvarnosti kao maloprije, sumnja da se nalazi tu, uvstvo da se sve oko nje ljulja, da joj tlo nestaje ispod nogu. Svaki as bi moralo nastupiti buenje, ali... Nita! Priroda se ukrutila, pritisnuta mirisima i zujanjem pela. Sara William izie iz gustih grmova sljeza, prstom pogladi njihove stabljike zelene, ruiaste i bijele. - Ba su sretne te biljke - proaputa. Gurnuvi vrata, priblii se Aneliki. Skine konati naprstnjak i stavi ga u prostrani dep to joj je visio o pasu zajedno s neto sitnog alata za ureivanje vrta. Dok je to radila njene su oi netremice promatrale lice strankinje koja joj je juer dovela unuicu. - Jeste li vi vidjeli Luja XIV, kralja Francuske? - upita. - Jeste li mu se ikad pribliili? Jeste, to se osjea, na vama se odrao odraz Sunca. Ah! Te francuske ene, koliko li ljupkosti...! Hajte, hodajte, hodajte - ree i rukom je udalji od sebe - hodajte malo ispred mene... Kutove njenih usana jo jae zasijee znatieljan osmijeh i nabubri od radosti tako da se inilo da e prsnuti. - I ja sam ponekad slina djeci. Volim sve to godi oku, sve to ima ljupkosti, svjeine... Anelika napravi nekoliko koraka povinujui se uputama stare gospoe a onda se okrene. U njenim se zelenim oima odraavalo pitanje, a izraz joj lica posta djetinji. Stara Sara William ju je oarala. Stojei nasred puta - puta koji je u isto vrijeme bio i ulica i cesta i staza, koji je vodio od ume do meeting-housea to se nalazila na breuljku prolazei kroz itavo selo - pod sjenom velikih brijestova ije je lie svojim odrazima inilo jo bljeim njene obraze blijede poput voska, ta velika engleska gospoa se vrsto drala tla, podboivi se rukom, uspravna, dugog i lijepog vrata koji se uzdizao iznad nabrane ogrlice, kojoj bi bilo koja kraljica zavidjela na njenu velianstvenu dranju. Njeno vitko tijelo stisnuto steznicima bilo je kao kakvim pojasom oko bedara obloeno ulocima pomou svitaka za pojaanje bokova, nekom vrsti jastuia od crnog baruna. Moda s poetka stoljea kakvu su primjenjivale njena majka i njene tetke. Ali je njen ogrta od crne tkanine, malko zadignut nad dugom suknjom tamnoljubiaste boje bio neto krai no to se nekad nosio i, drei ga rukom, uz tijelo, gospoa William se nije bojala da e otkriti kako je na nogama imala jahae izme, takoer crne-boje, uza sve to fine izrade, u kojima se sigurno osjeala lagodnije dok bi hodala razrovanim putevima i raskvaenim livadama. "Mora da je ova ena bila nekad prekrasna", pomisli Anelika. Moda e jednoga dana i ona biti takva... Ve je sebe vidjela obuvenu u izme i kako hitrim i uznositim korakom prolazi svojim dobrima. Malo zaplaena, sigurna u sebe samu, osloboena i radou ispunjena im vidi livadu u cvijetu ili dijete koje se mui svojim prvim koracima. Ona e sigurno biti manje kruta, manje gruba. A da li je gospoa William zaista bila gruba? Prilazila je i na njenu se licu ozbiljnih i oputenih crta, ali uza sve to skladnih, koje se odjednom nalo izloeno smaragdnoj svjetlosti to je vladala ispod stabala, zarila nezaboravna srea. Zaustavi se kraj Anelike sasvim promijenjena izraza.

- Ne osjeate li vonj divljaka? - ree mrtei svoje jo uvijek zagasite obrve dok joj je lice poprimilo strogi i zastraen izraz. Ree: - The red-men...!13 Strah i odvratnost su se osjeali u njenu glasu. - Ne osjeate li? - Ne, zaista, ne osjeam - odgovori Anelika.. Ali se i protiv volje tresla. Pa ipak nikad joj se zrak nije inio tako mirisavim kao na tim visinama, gdje su se mirisi kozje krvi i povijua mijeali s mirisima vrtova u cvatu, gdje su prevladavali mirisi meda i jorgovana. - Ja osjeam, isuvie esto osjeam taj miris - ree Sara William maui glavom kao da se zbog neega prekorava. - Ja ga stalno osjeam. Taj miris izmijeao se sa itavim mojim ivotom. Mui me. Pa ipak, prolo je ve dosta dugo vremena to mi se nije pruila prilika da zajedno s Benjaminom branim na dom od tih crvenih zmija. Dok sam bila dijete... te kasnije dok smo stanovali u onoj kolibi blizu Wellesa... Prekine se, ponovo mahne glavom kao da je time htjela odagnati uspomene ispunjene strahom i borbama, sve nalik jedne drugima. - Tamo je bilo more... na njemu si mogao potraiti zaklon. Ovdje, meutim, nema mora... Stara gospoa napravi jo nekoliko koraka. - Zar ne da je ovdje vrlo lijepo? - ree glasom koji je izgubio neto od svoje prijanje odlunosti. Kleei u travi, mala je Rose-Ann brala zvonie crvene poput koralja. - Newehewanick - proaputa stara gospoa. - Proljetna zemlja - dometne Anelika. - Vama je to takoer poznato! - primijeti Engleskinja ivo je pogledavi. Ponovo se njene vrlo crne oi ispod zasjenjenih vjea netremice zagledaju u Aneliku, u tu strankinju, Francuskinju, kao da su joj htjele odgonetnuti misli, pogoditi i otkriti neki odgovor, neko objanjenje. - Amerika? - ree ponovo. - Dakle, istina je, vi ste je zavoljeli? A ipak, jo ste tako mladi. - Pa i nisam tako mlada kako vam se ini - prosvjedovala je Anelika. - Znajte da moj stariji sin ima 17 godina i da... Smijeh stare Sare je prekine. Ovo je bilo prvi put to se Sara William smijala, i to lomnim, spontanim smijehom, eto, kao to se smiju djevojice, smijehom koji joj je otkrio duge, pomalo konjske zube, ali zato zdrave i savrene. - Oho! Jest, vi ste mladi - ponovi stara gospoa. - Kojeta, vi jo niste pravo ivjeli, draga moja...! - Zbilja? Aneliku su rijei stare gospoe gotovo razljutile. Dakako, dvadeset i pet godina to ih je gospoa William imala vie od nje davali su joj moda pravo da se pokae blagonaklonom, ali Anelika je smatrala da njen ivot nije bio tako kratak i tako bezbojan i da je i ona vrlo dobro znala to je to "ivot". - Va je ivot nov! - tvrdila je gospoa William tonom koji nije doputao prigovora. On tek poinje. - Zbilja? - Kad kaete "zbilja" va je naglasak zaista draestan. Ah, francuske ene, kako su one sretne! Vi ste kao plamen koji poinje praskati i rasti u mranom svijetu kojega se vi vie ne plaite...! Zar ne osjeate da tek sada poinjete ivjeti? Dok je neka ena mlada, ona jo uvijek ima vremena da ponese breme ivota, da dadne dokaza o sebi... Ta to je ubitano! A sami smo da preuzmemo na sebe to breme... Otkako se napusti djetinjstvo postoji li stvor osamljeniji od mlade ene...? Tek se u etrdesetoj,
13

Crvenokoci

pedesetoj godini poinje ivjeti! Dali smo dokaza o sebi! A to da se pria. Postajemo slobodni kao djeca, nalazimo same sebe. Vjerujem da nisam upoznala veeg zadovoljstva no to sam ga osjetila onog dana kad sam utvrdila da me mladost naputa, konano naputa - ree uzdahnuvi. - Dua mi se moja odjedared uinila lakom, uvstva su mi postala njenija i osjetljivija, a moje su oi upoznale svijet onakav kakav jest. Pa ak mi se i Bog inio prijateljskljim. Uvijek sam bila sama i nauila sam bila na tu svoju samou. Od jednog sam pokuarca jednoga dana kupila dvije kapice od ipaka, najljepe to ih je imao. Niti me je pastorov bijes niti Benovo predbacivanje moglo slomiti. Ja sam ih stavila na glavu i stalno ih nosim. Ona se lukavo osmjehivala. Njena ruka pogladi Aneliku po obrazima kao kakvo dijete. Anelika je zaboravila da joj je krenuti na put. Sunce kao da je kasnilo na svom putu i odmaralo se poput golemog rastvorenog cvijeta, jo uvijek uto, na malom krevetu od bijelih i pahuljastih oblaka iznad obzorja. Sluala je gospou William. Ova je primi za ruku i one polako pou prema selu. Veliki dio kua je bio napola skriven uslijed zavoja i neravnog zemljita, ali kao da se nekako providno isparivanje dizalo iz potoka to je proticao podno samih kua. - Vi volite ovu zemlju, gospoo, zar ne? - upita gospoda William. - To je znak dobrog porijekla. Prekrasna je ovo zemlja. Ne poznam je dovoljno, manje no to sam eljela. Vi je znate bolje od mene. Dok sam bila mlada, puno sam propatila provodei bijedan i pogibeljan ivot na ovim obalama. eljela sam otputovati u London o kojemu su priali mornari ili nai oevi. Bilo mi je tek est godina kad sam ga napustila. Jo nosim u sjeanju njegove stisnute tornjie, njegove uliice uske kao jaruge po kojima kriplju koije. Kao djevojka sam snatrila o bijegu, o povratku u Stari svijet. Jedino strah da u biti osuena sprijeio me je u tome. Ne - dometne kao da odgovara na misao koja se mogla roditi u Anelikinoj glavi - ne, ja nisam bila lijepa u mladosti. Ja sam sada lijepa. Dosegla sam dob kad neto znaim. Kad sam, meutim, bila mlada, bila sam mrava, suvie visoka, ugasla, blijeda, zaista runa. Uvijek sam zahvalna Benu to nije odbio da me oeni dobivi sa mnom u miraz komad zemljita i brod za lov na bakalare to je traio od mog oca. I tako su njegove vlastite zemlje zahvaljujui maloj draici dobile vrijednost budui da su graniile s naim. Za njega sam ja predstavljala dobar posao. Morao me je oeniti i nije ustuknuo. Ona namigne Aneliki. - Vjerujem da nije poalio - nato e Anelika. Sara se tiho nasmije. - Ali u ono vrijeme ja nisam svojim likom mogla pobuditi zanimanje u srcu gusara to su pristajali uz naa imanja da bi rum i tkanine opljakane u Caraibima zamijenili za nae svjee namirnice. Ta su gospoda pripadala pustolovima, a meu njima je bilo dosta Francuza. ivo su mi u sjeanju njihova opaljena gusarska lica, njihova nastrana odijela koja su odudarala od nae edne odjee i od naih bijelih ovratnika. Bili smo siromani poput Joba i oni nam nikakvo zlo ne bi bili napravili. Bili su sretni to su se namjerili na bijele ljude na ovoj divljoj obali, da se mogu najesti voa i povra to smo ga mi uzgajali. Ti ljudi koji su ivjeli ne znajui ni za vjeru ni za zakon i mi koji smo bili poboni vie no to je trebalo, mi smo osjeali da pripadamo istoj rasi, da smo naputeni na kraju svijeta... Sada ima isuvie svijeta na obali i previe zloglasnih brodova u zaljevu. Vie volimo biti daleko, ivjeti na granici... Vi se udite, drago dijete, mojem prianju, mojim priznanjima... Imajte, meutim, na umu da va Bog nije straan kao na. Kad ostarimo, postajemo ili lude, ili zle, ili vjetice, ili postupamo po naoj volji. Tada se sve smiri. Nita vie nije vano...! Ona izazovno mahne glavom da bi se as zatim taj izazov pretvorio u odobravanje i spokojstvo. Sino krutost i neumoljiva odvojenost, a danas ljubaznost i neka vrst poniznosti.

Anelika se ponovo upita nije li ta preasna puritanka gajila pritajenu sklonost prema skrivenoj boici rakije od ljiva ili kunice. Ali je odmah otjerala te misli. U stvari ganulo ju je to iznenadno povjerenje ispriano kao u polusnu. Kasnije e se sjeati tog ganutljivog trenutka i shvatit e mu smisao... Sudbina koja se naas zaustavila ve je bila u pokretu, i ta je sudbina navodila tu enu kojoj se bliio posljednji as na iskrene, gotovo nepromiljene izljeve osjeaja koji su predstavljali, reeno po istini, izraz jedne due, utjelovljeni izraz gorljivog srca to je uvijek bilo vatreno i njeno pod oklopom nesmiljene vjeroispovijesti. Stara Sara se okrene prema Aneliki i primivi njeno lice svojim dugim i bijelim rukama podigne ga prema svome te ga promatrae materinjom ljubavlju. - Neka vam amerika zemlja bude sklona, drago moje dijete - ree sveanim tonom upola glasa - i ja vas molim... ja vas molim, spasite je! Njene ruke kliznu i povuku se. Sada ih je promatrala kao preneraena svojim inom i svojim rijeima. Ukruti se a lice joj prekri mramorna hladnoa. Njene blistave crne oi se zagledaju u prostrano nebo. - to se to zbiva? - promrmlja. Trenutak je oslukivala a zatim krene. Nekoliko koraka napravie hodajui jedna kraj druge. Odjednom se gospoa William ponovo zaustavi, svojom rukom zgrabi zglavak mlade ene i takvom ga snagom stegne da je Anelika poskoila od bola. - Sluajte! - ree Engleskinja promijenjenim glasom. Glasom jasnim, odreenim, ledenim. Tada zauju buku koja je bujala u sumraku. Neopisiva, neobjanjiva. Kao buanje mora, kao zavijanje vjetra kroz koje se probio dalek, slabaan i piskutljiv krik: - Waubenakisi! Waubenakisi! (Abenakisi!) Vukui Aneliku, Sara William je ustrim korakom hodala sve do zavoja ulice odakle se vidjelo itavo naselje. Selo je izgledalo mirno i pusto, usnulo. Ali buka je bujala, grmjela od tisua urlika. Tu i tamo bi odjeknuo oajan krik ponekog itelja koji su trali izmeu kua kao preplaeni takori. - Waubenakisi! Waubenakisi! Anelika pogleda prema livadama. Ukazao joj se stravian prizor. Ukazalo joj se ono ega se pribojavala, ono to je predosjeala, ono u to nije htjela povjerovati! itava vojska polugolih Indijanaca izmahujui tomahavcima i noevima nadirala je iz ume. Poput gomile mrava istjeranih iz njihovih skrovita u nekoliko su asaka Indijanci prekrili livade doline, razlili se kao mrkocrvenkasta gusta bujica, kao zapljuskujua plima, urliul ispred sebe svoju smrtonosnu viku: - Ju-ju-ju! Ju-ju-ju! Ta indijanska bujica stie do potoka, prekrije ga i proe, a zatim se uze penjati drugom stranom dola i dosegne prve kue naselja. Neka ena u modroj haljini penjala se prema njima nesigurnim, pijanim korakom. Blijeda lica, ustiju ispunjenih crnim imenom: - Waubenakisi! Neto je nevidljivo odjedared udari u lea. Ona jekne kao da ju je spopala tucavica, a zatim se srui licem prema zemlji. - Benjamin! - povie Sara William. - Benjamin...! On je sam tamo dolje u kui. - Stanite!

Anelika pokua zaustaviti staru gospou, ali se ona nezadrivom snagom zaleti naprijed, u smjeru svog doma gdje je njen stari suprug svaki as mogao biti iznenaen usnuvi nad svojom Biblijom. Nije pretrala niti stotinu metara kadli Anelika opazi jednog Indijanca koji je iskoio iz estara, dostigao ju je u nekoliko majih skokova i jednim jedinim udarcem sjekire oborio visoku gospou. Odmah se sagnuo nad nju, zgrabio je za kose i zamahom ruke skinuo joj skalp. Anelika se okrene i udari u bijeg. - Tri! - povie Rose-Anni, naglim joj pokretom ruke pokae ovarsku farmu, koja se nalazila nie, pokraj ume. - Tri! Brzo! Trala je gotovo bez daha. Stigavi do vrta gospoice Pidgeon, naas se zaustavi i pokupi svoju torbu to je bijae tu ostavila. Odgurnuvi vrata na ogradi, uleti u kuicu gdje je veleasni Patridge jo uvijek raspravljao sa starom gospoicom o posljednjem sudu. - Divljaci...! Dolaze...! Zadihana, kao to je bila, nije se mogla sjetiti engleskih rijei da im objasni to se dogaa. Uzalud se trudila... - Divljaci! - ponovila je na francuskom. - Abenakisi... Dolaze... Sklonimo se u ovarsku farmu... Bila je uvjerena da je ta vrsta farma bila po svoj prilici dobro utvrena i da e biti u stanju izdrati opsadu, da e biti u stanju da se brani. Postoje milostivi trenuci, postoje trenuci ispunjeni iskustvom i navikom. Anelika vidje kako je krupni Thomas Patridge s lakoom skoio na noge, podigao sitnu gospoicu Pidgeon u naruje kao kakvu bebicu i poprijeivi preko vrta bez razmiljanja pojurio prema oznaenom zaklonu. Anelika htjede pojuriti za njima, ali odjednom promijeni odluku. Zaklonjena vratima kue, nabije svoja dva pitolja i drei jednoga u ruci ponovo se nae vani. To mjesto je, na sreu, bilo pusto. ena koja je pala na zavoju ceste, poto se uspela uz obronak, leala je nepomino na istom mjestu. Strijela joj je strila izmeu ramena. Odijeljen od drugih kua jednim obronkom i jednim zavojem, ovaj dio naselja Indijanci jo ne bijahu primijetili, a onaj Indijanac to je skinuo sklap gospoi William odjurio je u drugom smjeru. Golema i stravina buka je dopirala iz sredita naselja, dok je ovdje jo uvijek vladala tiina, nabijena tjeskobom, grozniavou. ak su i ptice utihnule. Trei punom snagom, Anelika stie do spremita za kukuruz. Mada se buka iz sela jasno ula, Adhemar je blaeno spavao! - Ustaj! Divljaci! Tri! Tri do ovarske farme! Ne zaboravi svoju puku. Adhemar poput zeca skoi. Ona primijeti, objeene na jednoj kuki, Maupertuisovo oruje i njegove rogove za barut. Grozniavim pokretom nabije puku ogulivi pri tom prste. Uto se neto stropota iza nje. Okrene se i opazi jednog Abenakisa koji se uvukao u suu preko krova i sad se sputao prema njoj preko brda nagomilanog kukuruza. Ona se okrene u struku drei puku za vrh cijevi. Plosnatim dijelom kundaka udari Indijanca po sljepooici i on pade, a ona udari u bijeg. Mrana staza je jo uvijek bila pusta. Jurila je to je noge nose. Netko je jurio za njom. Bacivi pogled preko ramena, opazi jednog Indijanca. Da li je to bio onaj to ga je kundakom odalamila ili neki drugi? Iznad glave je vitlao sjekirom. Pristizao ju je u dugim skokovima. Trei po travnatoj stazi svojim bosim nogama nije podizao nikakve buke. Anelika se nije mogla zaustaviti i uzeti ga na nian. Spas joj je bio jedino u bijegu. inilo joj se da joj noge ne dotiu tla.

Najzad se doepa dvorita ovarske farme i baci se u zaklon iza jednih teretnih kola. Indijaneva sjekira zvekne udarivi u drvo i udubivi se u otar metalni ugao. Ne izgubivi prisutnost duha, ona naniani i izbliza obori divljaka. On pade preko ulaza zgrivi ruke na grudima pocrnjelim od baruta. U nekoliko koraka mlada ena stie do praga kue ija se vrata odkrinu mada ih ona nije niti dodirnula. Vrata se odmah za njom zatvore i osiguraju s dvije snane preage od hrastovine.

15. OAJNIKI OTPOR

U kui su se, osim preasnog Thomasa Patridgea, gospoice Pidgeon, vojnika Adhemara i Rose-Anne, nalazili jo itava obitelj kuegazde, Samuela Corwina, to jest njegova ena i njegovo troje djece, njihovi pomonici, dva mlada dobrovoljca, jedna sluavka, jedan susjed, stari Jos Carter, brani par Slougton sa svojom kerkicom. Veina njih se nalazila u posjetama obitelji Corwin kad je napad Indijanaca otpoeo. Niti je tko zaplakao, niti se jadikovka ula. Ameriki su se ratari silom prilika pretvarali u ratnike. ene su ve grabile otirae od crne koe i istile cijevi puaka to su na brzinu poskidane sa svojih mjesta iznad ognjita. Samuel Corwin je cijev svoje puke ugurao u jednu od pukarnica kojima je obilovala njegova kua, kao i sve kue u Novoj Engleskoj, osobito one koje su podigli prvi doseljenici. Druga je rupica sluila da bi se vidjelo to se vani dogaa. Tako su oni vidjeli groficu de Peyrac, Francuskinju, kako je oborila Indijanca koji ju je progonio. Pogledali su je brzim i sumornim pogledom: donijela je oruje. Bila je, dakle, kao i drugi: snalaljiva i okretna. Veleasni pastor je bacio na klupu mantiju. Zasukavi rukave koulje, uze pripremati naboje od baruta. Zadigavi usnu iznad snanih zuba, ekao je da se i za nj pronae neka puka. Anelika mu prui Maupertuisovu puku, a sama uze Adhemarovu koji se tresao kao list na grani. Jedno dijete zaplae. Uutkaju ga tihim glasom. Posvuda uokolo je bilo tiho. Jedino je iz daljine dopirala buka, kao buanje mora, koja je na trenutke jaala: buka pokolja. Zatim je odjeknula mukla eksplozija. Anelika se sjeti runih topova u utvrenoj crkvi. Postojala je nada da se jedan dio itelja uspio skloniti iza njenih zidova. "Svevinji e zatititi svoje", mumljao je pastor, "jer oni tvore njegovu vojsku." Odjednom ga netko dosta grubo upozori da uti. Putom u trku proe mala skupina Indijanaca. U rukama su nosili zapaljene baklje. inilo se da dolaze iz usjekline. Nisu se uope zaustavili. Jedno dijete ponovo udari u pla. Aneliki odjednom sine jedna misao i ona poe do ogromnog praznog kotla koji je vjerojatno sluio za proizvodnju sira. Ree Rose-Anni da se sakrije u taj kotao zajedno s trojicom najsitnije djece. Tu e se osjeati kao u gnijezdu. I ne smiju se micati. Zatim napola pokri kotao poklopcem. Djeca e u tom skrovitu biti manje usplahirena i nee dolaziti u priliku da ih borci guraju sad ovamo sad tamo. Nakon toga se vrati na svoje mjesto. Iridijaci su zastali ispred ograde. Primijetili su le jednoga od svojih ljudi koji je leao preko puta. Bila su etvorica. Neto su raspravljali promatrajui u isto vrijeme kuu. U crvenom sumraku veeri, njihova lica iarana ratnim bojama bila su strana. Stisnuta uz te

bijele ljude kojima je prijetila velika opasnost, Anelika je osjeala kako je plavi strah od tih Indijanaca i kako je podilaze jeuri. Indijanci odgurnu vrata na ogradi i poprijee preko dvorita farme, malko pognuti, divlje i krvolone zvijeri okruene tajanstvenou i grozom. - Fire!14 - naredi u po glasa Corwin. Puke planue. Kad se oblak stvoren pucnjavom raziao, tri su se Abenakisa koprcala na zemlji u posljednjim trzajima izdisaja, dok je etvrti uspio pobjei. Nato je uslijedio opi napadaj odstraga na ovarsku farmu. Divljaci su dolazili iz usjekline, kao kakva plima koja je odasvud navirala. Njihova su se smea tijela mnoila, njihova se dreka mijeala s praskanjem vatrenog oruja. U ovarskoj su farmi opsjednuti bijelci automatski pucali, dodavali prazne puke enama, hvatali napunjene puke, dok je otira istio usijane cijevi, dok je grozniava ruka sipala barut iz roga, pritiskala oroz na puki, uz suhi um, to se uklapalo u pucnjavu puaka i paklensko urlanje to je vani odjekivalo. Dim je bockao osuena grla, znoj to je oblivao lica imao je gorak okus u kutovima poluotvorenih usana kroz koje se probijalo promuklo disanje. Anelika odbaci u stranu svoju puku. Nije vie bilo municije! Uze stoga pitolje, nabije ih, napuni depove mecima maloga kalibra, natrpa njima usta kako bi se to bre mogla njima posluiti, uvrsti rog za barut i kutiju s turskim paljcima o pojas, dakako sve to s namjerom da nijedan pokret ne ini uzalud. Uto krov zapucketa. Jedan Indijanac padne u prostoriju, u neposrednu blizinu pastora Patridgea koji ga udarcem kundaka dotue. Ali se u meuvremenu drugi Indijanac stvorio tu i svojom sjekirom rasijee tvrdu glavu veleasnog Thomasa. Pastoru se sviju koljena. Divljak ga zgrabi za kosu i noem mu preko ela zasijee iroki rez, ali ga u tom trenutku usred grudi Anelika pogodi metkom iz svog pitolja. Pred navalom Indijanaca koji su upadali preko krova Englezi se povuku prema uglu gdje se nalazilo veliko ognjite. Anelika prevrne veliki stol od debelog drva, gurne ga prema uglu i od njega napravi zaklon iza kojega su se svi okupili. Gdje li je smogla snage da sve to obavi? O tome e kasnije razmiljati. Borba je u njoj raspalila bijes koji ju je ispunjao nadljudskom snagom, a taj je bijes jo vie raspaljivala misao da je tako glupo uletjela u klopku u tom selu stranih naseljenika gdje vrlo lako moe zaglaviti. Utvreni iza izvrnutog stola, seljaci su nastavili s pucnjavom usmjerivi je u dva pravca: u dno prostorije gdje su napadai pljutali kroz rupu napravljenu u krovu i prema vratima koja su poputala pod udarcima sjekira. Bila je to prava pravcata klaonica i malo je trebalo pa da zahvaljujui usklaenoj i gustoj vatri pobjeda ne pripadne odlunim bijelcima koji su raspolagali vatrenim orujem. Na alost, naseljenici su ispucali svoje posljednje metke. Jedna sjekira pogodi Corwina u uleknue ramena i on se uz krik srui na tlo. Svijajui se poput zmije jedan Indijanac dopue do ruba stola i zgrabivi jednu enu za suknju vukao ju je k sebi. Ona se otimala kao sam neastivi i pri tom ispustila rog s barutom to ga je drala u ruci. Iznad gornjeg ruba stola stari je Carter udarcima svog kundaka tukao sve oko sebe. Taman je podigao obje ruke da bi jo jedan smrtni udarac zadao svojim orujem kadli mu se podmukli bode zarije u slabine. Zanjie se i presavije udvoje. Odjedared, poput lakrdijaa koji izvodi svoju toku, iz dna prostorije skoi netko i u skoku poleti iznad glava, nogu rairenih kao plesa, i padne s druge strane stola, izmeu Engleza, pa ak i iza njih.
14

Vatra

Bio je to Sagamore Piksarett, poglavica Patsuiketta, najvei ratnik Akadije. Anelika zauje iza sebe njegovo cerekanje i odmah potom osjeti kako joj je jedna ruka estoko stegla iju. - Ti si moja zarobljenica - ree Patsuikett likujuim plasom. Anelika ispusti svoje oruje koje joj vie nije bilo potrebno i grevito s obje ruke epa Indijaneve duge kose. Budui da ga je poznavala, i da joj je niegovo lice, kao u glodavca lukavih oiju, bilo poznato, ona se vie nije bojala, pa ak nije smatrala neprijateljima ni njega ni njegove indijanske horde. Ta to su bili Indijanci plemena Abenakis, a ona je znala njihov jezik, njoj su bile poznate tajne njihovih jednostavnih i prepredenih misli. ivo se okrene da bi ispljunula dva metka to su joj jo bila ostala u ustima. - Vi ste napali na selo zato da biste mene zarobili, nije li tako? - povie divljaku uhvativi mu se za kose. - Crnorizac vam je naredio da to uinite, je li? Takav je bijes izbijao iz njenih zelenih oiju da je on ostao kao ukopan. Ovo nije bio prvi put to su se Sagamore Piksarett i bijela ena iz Gornjeg Kennebeca sreli. Ona je njemu prikazana kao neprijatelj! Ali koja bi se ena ikad usudila da ga onako zgrabi za njegove asne pletenice i da ga promatra takvom, smjelou mada joj je smrt lebdjela nad glavom. Neko se isto tako postavila izmeu njega i Irokeza s ovim istim pogledom. Ona nije znala za strah. - Ti si moja zarobljenica - ponovi on surovim glasom. - Nemam nita protiv toga da budem tvoja zarobljenica, ali ti me nee ubiti, a niti e me izruiti Crnoriscu jer sam ja Francuskinja i jer sam ti poklonila svoj ogrta da u njega umota kosti svojih predaka. Oko njih je borba, praena krikovima i komeanjem, dosegla svoj vrhunac. Sad su se borci borili prsa o prsa. Naposljetku se sve smirilo. Krikovi bijesa, groze i obrane malo-pomalo se ugasili i ustupili mjesto zadahtanoj utnji iz koje se uskoro javie bolni glasovi i jauci ranjenika. Carter je bio skalpiran, ali ostali su bijelci bili ivi jer je Abenakisima bilo stalo da dobiju otkupninu za svoje zarobljenike. Preasni Patridge se izvue ispod hrpe leina. Lica ogrezlog u krvi klatio se izmeu dva ratnika. Samrtniki krik zaori: - U pomo, gospoo, ili je sa mnom gotovo! To je bio Adhemar kojega su izvukli ispod nekog stola. - Nemojte ga ubiti! - povie Anelika. - Zar ne vidite da je on francuski vojnik? To se zaista teko moglo vidjeti. Anelika je proivljavala te trenutke sva izvan sebe, muena stalnom milju da se mora poto-poto izvui iz tog osinjaka u koji se tako glupo uvalila. Tragina besmislenost njena poloaja tjerala ju je u bijes koji je opet sve njene misli usredotoio na to da se spasi. Na kraju je jedna misao istisnula sve druge. Ona je poznavala Indijance. I ba to e joj pomoi da se izvue iz zamke to su joj je postavili. Indijanci su zvijeri, ali zvijeri koje je mogue ukrotiti. U arapskoj pustinji Colin Paturel je razgovarao s lavovima i od njih napravio ortake... Bilo joj je jasno da je Piksarettova banda zasebno sudjelovala u napadu i da je dola iz drugog pravca. Tako da bitka to se odigrala u ovarskoj farmi nije imala veze s napadom drugih Indijanaca na naselje. Piksarett je oklijevao. Sasvim su ga pomutile neke Anelikine rijei. "Ja sam Francuskinja!" a njega su uili da se protiv Engleza mora boriti. Osim toga, on nije bio u stanju zaboraviti onaj ogrta to mu ga je darovala da bi u nj zamotao kosti svojih predaka. - Jesi li ti krtena? - upita je.

- Pa dakako da jesam! - povie ona sva oajna. I nekoliko se puta prekrii i pri tom se pozove na Blaenu Djevicu Mariju. Anelika je kroz razvaljena vrata primijetila priliku jednog Kanaanina, umskog vodia, koji joj se uini poznatim. Pojuri prema vratima, prepozna ga i otro zazove: - Gospodine Aubignieres! To je bio Troprstac s Tri rijeke. Zazvan, on se vrati natrag. U ratu je prezirao oruje bijelaca. U rukama je drao tomahavk od glatkog drva i malu indijansku sjekiru otrog sjeiva crvenog od krvi. Plave su mu oi blistale na licu pocrnjelom od praine i krvi. A krvavo mu je bilo i odijelo od tavljene koe. Ta je krv potjecala od objeenih skalpova koje rukom hitro prebaci za areni opasa s kojega su se cijedili dugi grimizni mlazovi. Kako da ga pridobije? Kako da ga nadmudri? Taj je vitez bio nepotkupljiv, Boji ratnik, drugaijeg duha, i zajedno s Maudreuilom, Lomeniem, Arreboustom potpuno zaokupljen svojim eljama za osvetom, spasom i rajem. Ipak, on je prepozna. - Gle, gle! Gospoa de Peyrac... to vi radite meu ovim prokletim krivovjercima...? Ah, nesrea vas ubila! On ue u unitenu kuu u kojoj su Abenakisi okupili svoje zarobljenike i zatim se prepustili pljaki. Ona ga zgrabi za posuvratak njegova kaputa od bivolje koe. - Sigurna sam - povie - sigurna da sam primijetila Crnorisca na livadi sa svojim barjakom... Otac Orgeval vas je poveo u napad, nije li tako? On je znao da se nalazim u ovom selu...! U njenu je glasu bilo vie tvrdnje nego pitanja. On ju je promatrao poluotvorenih usta, pomalo prestraen. Traio je odgovor, neku ispriku. - Vi ste ubili Pont-Brianda - ree na kraju - vi ste sasvim isprevrnuli Akadiju, vi i va mu, i to svojim savezima. Treba da stavimo ruke na vas... Tako dakle! Joffreyu! Joffreyu. Oteti e, odvest e u suanjstvo enu opasnog plemia iz Wapassoua, plemia koji je svojim nevjerojatnim utjecajem ve vladao nad cijelim teritorijem Akadije. Odvest e je u Quebec, a zatim e ucjenjivati Joffreya pomou nje. Nikad ga vie nee vidjeti. - Maupertuis? - upita gotovo bez daha. - Zarobili smo i njega i njegova sina. Oni su Kanaani iz Nove Francuske. U prilikama kao to je ova dananja, oni moraju biti na strani svoje brae. - Jesu li i oni zajedno s vama sudjelovali u napadu? - Nisu. Njima e biti sueno u Quebecu zato to su sluili neprijatelje Nove Francuske... Kako da ga pridobije? Bio je ist, neumoljiv, lakovjeran, spretan, lakom, prevrtljiv, vjerovao je u udesa, u svece, vjerovao je u Boga i u francuskog kralja, u nadmonost isusovaca. On je bio neka vrst svetog Mihovila. Ona ga nije zanimala. Dobio je odreena nareenja, a osim toga, morao se pred svemonicima iskupiti za neke svoje grijehe. - Grdno se varate ako mislite da e vam poslije svega to se ovdje dogodilo, grof de Peyrac, moj suprug, pomoi da svoja dabrova krzna prodate u Novoj Engleskoj dobaci ona bijesno ga gledajui. - Imajte na umu da vam je dao predujam od tisuu livri i obeao vam dvostruku svotu, ukoliko na njima zaradi... - Tiho! - otpovrne on problijedivi i bojaljivo se ogledavi oko sebe. - Ili me izvucite iz ove kae ili u na glavnom trgu Quebeca kazati o vama sve to znam. - Sve se jo moe urediti - poluglasno izusti.

- Mi smo po strani sela. Ja vas nisam vidio... Zatim se okrene prema Piksarettu i ree: - Pusti ovu enu Sagamore! Ona nije Engleskinja, a njeno e zarobljavanje samo navui nevolju na nas. Piksarett prui svoju crvenoputu i uljem namazanu ruku i stavi je na Anelikino rame. - Ona je moja zatoenica - odgovori tonom koji nije doputao prigovor. - Neka bude - na brzinu se sloi Anelika - ja sam tvoja zatoenica, potpuno se slaem s time. Neu se protiviti da poem s tobom kamo god ti eli, ali u Quebec me nee odvesti... kakva ti korist od toga? "Oni" me ne bi otkupili zato to sam ve krtena. Odvedi me u Gouldsboro. Moj mu e ti dati otkup ma koliko ti zatraio. Bila je to strano opasna igra. Trebala je ukrotiti, zbuniti i nagovoriti te zvijeri, koje je ona dobro poznavala. Da bi to postigla, posluila se najbesmislenijim dokazima jer je jedino njima mogla utjecati na te mrane duhove koji uvijek izmiu i pridobiti ih za se. Nije smjela ni za ivu glavu zanijekati prava to ih je Piksarett polagao na nju. On bi joj udarcem tomahavka odmah raskolio glavu da bi ih dokazao. A znala je dobro da je on slobodan, udljiv, i potpuno nezavisan s obzirom na svoje kanadske saveznike i da mu nije bilo ba nimalo do slave da neiju duu privede u raj njegovih dragih Francuza. Budui da je bila krtena, oklijevao je i dovodio u sumnju vanost njena zarobljavanja. Trebalo ga je potaknuti da se odlui prije no to se drugi Francuzi, oni koji su vrlo dobro znali kakve e im koristi donijeti zarobljavanje gospoe de Peyrac, te onaj straan isusovac, pojave na zavijutku puta. Na sreu, Aubignieresa je prisilila da joj bude sauesnikom. Plamene varnice im uto stadoe padati po glavama. Naime, dok su oni raspravljali, Piksarettovi su Indijanci, gurajui posvuda svoje zapaljene baklje, na kraju upalili ovarsku farmu. - Doite! Doite, zaboga - pourivala je Anelika gurajui ih napolje. Uz to je pomogla ponekom ranjenom ili oamuenom Englezu da se podigne. - Oh! Boe, djeca...! Pojuri natrag, podie poklopac velikog kotla iz kojega jedna za drugim izioe djeca nijema od straha. To nepoznato skrovite izazva razdraganost prisutnih Indijanaca. Presavijali su se od smijeha, tukli po bedrima i prstom upirali u taj prizor. Vruina je postajala nepodnoljiva. Jedna greda zapucketa i slomi se po sredini podigavi pri tom itavu kiu varnica. itavo drutvo istri napolje, u dvorite, spotiui se o mrtvace i razne krhotine. Videi blizinu ume i onog usjeka u njoj, Anelika osjeti neodoljivu elju za bijegom. Svaki tranutak je bio dragocjen. - Pusti me da krenem prema moru, Sagamore - ree obrativi se Piksarettu - ili e se tvoji preci razgnjeviti na tebe to si imao tako malo obzira prema meni. Oni znaju da moji vlastiti duhovi nisu zavrijedili da se ti prema njima odnosi olako i s prezirom. Poinit e golemu pogreku ako me odvede u Quebec, dok ti, naprotiv, nee biti ao ako poe za mnom. Bore na licu ogromnog Abenakisa bile su jasnim dokazom da mu je dua postala popritem vrlo snane borbe. Anelika mu nije dala vremena da se izvue iz neprilike. - elite li da nas nitko ne progoni. Recite da me nije bilo u ovom naselju - ree ona Troprstiu koji je takoer bio smeten dogaajima i Anelikinom sigurnou kojoj se nije moglo proturjeiti. - Mi emo znati kako da vam se oduimo. Znate li, moda, gdje je moj sin Cantor? Jeste li ga vi zarobili? - Kunem vam se Svetim trojstvom da ga uope nismo vidjeli.

- Naprijed, dakle! - ree najzad Anelika. - Ja polazim. Come on, come on!15 - Hej! - povie Piksarett videi da ona okupljaoko sebe preivjele Engleze - oni pripadaju mojim ratnicima... - U redu, ali neka i oni pou s nama, ali samo gospodari zarobljenih bijelaca! Tri ogromna klipana okiena perjem poure naprijed radosno kliui ali Piksarett otrim nareenjem presijee njihovo oduevljenje. Anelika na brzinu dohvati jedno dijete i podie ga u naruje, povue jednu enu za sobom, gurne ispred sebe golemu priliku Thomasa Patridgea koji je posrtao zaslijepljen krvlju. - Adhemare, ovamo! Uhvati za ruku ovog djeaia i ne isputaj ga! Ne klonite duhom, gospoice Pidgeon! Ona se uze sputati niz obronak okrenuvi lea unitenom i u plamen obavijenom naselju. I sad ih je vodila prema slobodi kao nekad, kao uvijek: kao u La Rochelleu, kao u Poitouu, i jo prije, u noi njena davnog djetinjstva, djetinjstva koje joj je izmicalo iz sjeanja zajedno sa skupinom opljakanih i bijednih seljaka to ih je istrgla iz ruku same smrti. Te veeri dua stare Sarah ispunjala joj je tijelo dok je brzala ispod granja drvea, dok se probijala kroz tajac mranih uma zajedno s preivjelim Englezima iz Brunchwick-Fallsa. Za njihovim su stopama brzali Piksarett i trojica Indijanaca koji su Engleze smatrali svojim zarobljenicima. Ili su za njima dugim koracima ne sustiui ih i drei se stalno na izvjesnoj udaljenosti. Ovdje se nije radilo o proganjanju. Anelika je to znala, osjeala je i to su dalje odmicali od prokletog naselja, ona ih se manje bojala, zapaala je da je u njima poputala njihova bjesomuna i ratnika napetost. Njeno je dranje bilo vrlo zagonetno Englezima koji bi svaki put kad bi se okrenuli zastenjali videi da ih divljaci u stopu prate. - Niega se ne bojte - odgovarala im je Anelika - mjesto sa stotinama sad imamo posla samo s etvoricom. A osim toga, ja sam s vama. Oni vam nee nita naao uiniti. Poznam ih. Ne bojte se! Idite samo naprijed! Idite samo naprijed. Misli to su se nametale u Piksarettovoj glavi bile su joj jasne kao da ih ita, kao da su se zaele u njenoj vlastitoj glavi u koju je usaen primitivan mozak divljaka. Djetinjast, volio je sve nedoreeno, sve to je bilo novo i neobino. Praznovjeran, plaio se osobnih Anelikinih duhova, a u isto ga je vrijeme misao na njih i zabavljala. Radoznao, iao je naprijed, jednom rijeju smirivao svoje nestrpljive ratnike. Zanimalo ga je to e se sada zbiti i kojoj su vrsti pripadali oni lukavi, munjeviti i neukrotivi duhovi to su, vidio je on to dobro, poput varnica prtali u zelenim oima bijele ene. Neto dalje, u dubini, mirna povrina rijeke Androscoggin sjajila se izmeu granja. unovi su bili izvueni na obalu. Ukrcali su se u njih i krenue nizvodno prema moru.

15

Naprijed

16. NA MJESTU SASTANKA

No... U podnoju vodopada, u noi u kojoj su se palile i gasile krijesnice, toploj noi koja je sva odjekivala od kreketanja aba, u noi koju je ispunjao vonj palea, u toj se noi bijelci najzad malko odmorie. Stisnuti jedni uz druge, pokraj unova napravljenih od kore stabala, cvokoui zubima iako je bilo toplo, neki se molei a drugi tiho jauui... naposljetku doekali zoru. Meu onima to ih je Anelika izvela iz ovarske farme u plamenu i istrgla ih njihovoj sudbini ropstva nalazili su se seljak Stougton, njegova ena i njegovo dijete, zatim itava obitelj Corwin. Blagoslovljen neka je Gospod! Ali ima li to stranije no spasiti sebe, a izgubiti one koji su ti najdrai na svijetu? Dva Corwinova pomonika i jedna sluavka bili su takoer tu. Rose-Ann se stisnula uz Aneliku, dok joj se s druge strane nalazio Adhemar, koji bi bio rado to isto uinio i koji se ni za pedalj nije odvajao od nje. - "Oni" su tamo - mrmljao je ispod glasa. - Kad sam se naao u ovoj zemlji divljaka, znao sam ja i te kako dobro da u u njoj jednoga dana ostaviti svoje kose! Krhka gospoica Pidgeon se iz itave one guve izvukla bez ijedne ogrebotine i sad je ona vodila ono veliko tijelo bez glave, to jest veleasnog Thomasa Patridgea, jer ne samo da ga je krv to mu je curila iz rane na glavi sasvim zaslijepila, ve je on, u stvari, bio bez svijesti, a drao se na nogama samo zahvaljujui snazi navike i to je njegovo golemo tijelo samo smrt mogla pokositi. im joj se pruila prilika, dobra mu je uiteljica oprala lice i svojom maramom omotala elo. Naposljetku Anelika u unu iz svoje torbe izvue kesicu punu ute praine koju joj je dao Joffrey, a koja je imala osobinu da zgruava krv. Zahvaljujui toj praini, veleasnom Patridgeu je krv prestala curiti. Od onog poluskalpa engleskom e pastoru, nema sumnje, ostati ruan rez preko ela koji, dakako, nee utjeno djelovati na njegovo duevno raspoloenje. Usnuvi dubokim snom, njegovo je teko disanje na trenutke prekidalo tiinu jezivim jaucima. Ispod zavoja itava jedna strana njegova lica bila je oteena i ljubiastocrna, te se upravo jezivo doimalo. Bolje je pogodovao mrak tom njegovu licu koje priroda ionako ne bijae obdarila privlanou i ljepotom. Jedna je djevojica plakala, stojei, potpuno uspravna. inilo se da njeno bijelo lice osvjetljava no. - Treba spavati, Mary, pokuaj spavati - polako ju je nagovarala Anelika na engleskom - you must try to sleep.16 - Ne mogu - odgovori jecajui - divljaci me promatraju. Sva etvorica su bila gore i sjedila na vrhu nagiba: etiri Indijanca, etiri Abenakisa, a meu njima veliki Piksarett. Gledali su u mranu dubinu gdje su krali bijedni zarobljenici. Pri svjetlu male vatre to su je zapalili razabirala su se njihova bronana lica i sjaj njihovih zmijskih oiju. Oni su ih i dalje slijedili. Iz podaljega. Nisu uope pokuavali da ih napadnu. Bili su znatieljni. to li e se sada dogoditi? to li e jo izmisliti nepoznati duhovi to su nastavali bijelu enu iz Wapassoua, to li e joj narediti njeni osobni duhovi? Pogledi su se izmjenjivali iznad skakutave povrine vodopada. Anelika je pokuala utjeiti svoje tienike.

16

Mora spavati

- Sad nam vie nee uiniti nikakva zla. Moramo ih dovui do obale, a kad jednom budemo tamo, moj suprug, grof de Peyrac, e ih ve nekako zadrati, ugodit e im, obasut e ih mnogim darovima u zamjenu za nae ivote i za nau slobodu. Oni su je promatrali zaprepateno, i nasluivali u svojim razboritim i krajnje puritanskim glavama da je i ona takoer pripadala nekoj drugoj ljudskoj vrsti, vrsti, po njihovu sudu, i uasnoj i odbojnoj. Ta bijela i isuvie lijepa ena koja se uputala u razgovor s Indijancima, koja je razumjela njihov jezik, kao da se htjela prilagoditi njihovu uasnom i pogubnom poimanju divljaka da bi ih bolje ukrotila i sebi podvrgla. Bili su svjesni da je ona izuzetno, neobino bie te su prema njoj gajili i prezir i strah, neto kao i prema starom Shapleighu, ali su isto tako bili svjesni i injenice da joj duguju svoje ivote ili u najmanju ruku svoju slobodu. Zahvaljujui njenoj neednoj prisnosti s tim divljacima, njenoj rjeitosti, njenim vatrenim raspravljanjima pa onom mrskom govoru divljaka, pri emu su se njene lijepe usne gotovo s poudom rastvarale, promijenilo se dranje Indijanaca. Potedili su im ivot i dopustili im da pod njihovim nadzorom napuste mjesto pokolja. Svjesni takoer uda to su jo ivi i potrebe da ostanu pod njenom zatitom, ohrabreni njenim glasom, Englezi su se trudili da shvate njenu neobinu narav mislei pri tom kako je ona ipak jedna Francuskinja... Nekako usred noi Anelika se pope prema divljacima iznad vodopada i sasvim ih jednostavno upita nemaju li moda uza se medvjee masti ili fokina ulja da namae opekotine malog Sammyja Corwina, devetgodinjeg djeaka koji je strane muke patio. Oni se uzvrte oko nje i ubrzo joj predaju mjehur koji je sadravao dragocjeno fokino ulje, vrlo neugodnog mirisa, ali zato isto i ljekovito. - Hej, eno, ne zaboravi da taj djeak pripada meni - ree joj jedan od crvenih ratnika. - Njeguj ga kako treba, jer ja u ga sutra odvesti sa sobom u moje pleme. - Taj djeak pripada svojoj majci i svojemu ocu - otpovrne Anelika. - Za nj e ti biti plaen otkup. - Ali ja sam za vrijeme borbe stavio ruku na njega i ja elim imati bijelog djeaka u svom wigwamu. - A ja ti neu dozvoliti da ga odvede - odgovori mu Anelika neizrecivim mirom. A zatim nadoda da bi stiala divljakov bijes: - Ti nee ostati bez svog dijela plijena jer u te obdariti mnogim drugim stvarima... Sutra emo odrati savjet. Ostatak noi je proao bez ikakvih drugih neprilika. Do njih vie nije dopirala jeka pokolja. Dok su bjeali, sa zavoja rijeke su primjetili u daljini crvenkastu svjetlost. Brunschwick-Falls granino naselje, u plamenu je zavravalo svoj vijek. uurili su se i bez misli potraili zaklon u mrklini noi. U sam osvit zore neto se spusti niz obalu brazdei kroz travu i ikaru. Izboenih onjaka u razvaljenoj gubici Cantorov nesit je ovaj put izgledao kao da im se smije dobrodolicom. Cantor se pojavi odmah iza njega nosei u naruiu zaspalo englesko dijete, malog trogodinjeg djeaia koji je sisao svoj palac. - Naao sam ga kako stoji pokraj skalpirane majke - objasni. - Ona mu je ponavljala: "Nita se ne boj. Uvjeravam te da ti nee uiniti nikakva zla." Kad je vidjela da sam ga digao u naruje, zatvorila je oi. Bila je mrtva. - To je sini Rebeke Turner - nato e Jane Stougton. - Jadni malian! Oca su mu ubili prole godine. Svi uute. etvorica Indijanaca su se pribliavala. Nisu izgledali izazovno. Odvojeni od svojih sunarodnjaka sasvim su izmijenili svoje ponaanje. Bili su zbunjeni dranjem svojih udnih zarobljenika koji nisu doputali da im se prie. Onaj to je traio da mu se preda Corwinov sin poe prema Cantoru i prui ruku za djeaiem u njegovu naruju.

- Dajte mi ga - ree. - Daj mi ga. Godinama sam sanjao o tome da u svom wigwamu imam bijelo dijete, ali mi tvoja majka nee nikad dati ono to sam zarobio u Newehewaniku. Daj mi stoga ovo koje nema ni oca ni majke, ni obitelji ni doma. to bi ti s njim napravio? Ja u ga odvesti sa sobom i od njega u napraviti lovca i ratnika, uinit u ga sretnim. U naim su kolibama djeca sretna. Na licu mu se zadra moleiv izraz. ovjek bi mu se gotovo smilio. Bit e da ga je Piksarett tokom noi, sluei se lukavstvom, uspio uvjeriti, kako Anelika nee nikada dopustiti da odvede svog zarobljenika, malog Samuela, a ako se on usprotivi njenoj volji, ona e ga pretvoriti u udovite u trenutku njegove smrti. Razdiran strahom pred tako stravinom sudbinom i svojim pravom na dijete, predlagao je sada rjeenje prihvatljivo, naime da mu se ustupi siroe to ga je Cantor spasio. Anelika se tunim pogledom zagleda u svog sina. - to ti o tome misli, Cantore? Ona zaista nije znala kakvu bi odluku stvorila. Cijepalo joj se srce od bola pri pomisli da divljaci tog engleskog djeaia, to bijelo dijete, odvedu u dubinu amerike praume. S druge strane, izvjestan osjeaj pravde i razbora nalagao joj je da udovolji tako ponizno izraenoj molbi tog abenakiskog ratnika. Od sino ih je ve dosta potezala za nos i natjerala ih da za njima hodaju. A bude li im isuvie osporavala pravo na njihov plijen, nee li oni ubrzo izgubiti strpljenje. Bila je na ivim mukama. - Ne mogu na to pristati - ree. - to ti o to me misli, Cantore? - Hm! - ree mladi vrtei glavom. - Poznato je da su bijeli djeaci sretni ivei zajedno s Indijancima. Bolje da odvedu ovoga ovdje koji vie nikoga nema na svijetu, nego da osvanemo razmrskanih glava. Glas razbora je progovorio na njegova usta. Anelika se sjeti oajnog zapomaganja malog Kanaanina, Aubignieresova unuka, kad su ga prilikom zamjene htjeli oduzeti njegovim irokekim odgojiteljima. Bijeli djeaci nisu bili nesretni kod Indijanaca. Ona upitnim pogledom povede po Englezima. Gospoa Corwin je bila spremna da se divljaki okomi na nju shvativi da je sudbina njena sina bila u pitanju, a drugi su svojim dranjem pokazivali da im s obzirom na njihov vlastiti poloaj nije bogzna koliko stalo do sudbine malog Turnera. Da je preasni Patridge bio pri svijesti, moda bi se on bio zauzeo za dijete pozivajui se na vjeno spasenje djetetovo. Ali on jo uvijek nije znao to se oko njega zbiva. Bolje da siroe predaju Indijancu nego da obitelji Corwin, koja je na sreu sva ostala na ivotu, oduzme njihova djeaka. - Daj mu ga! - ree Anelika Cantoru. Shvativi da mu je usliena molba, Indijanac nekoliko puta poskoi izrazivi na taj nain svoju zahvalnost. Zatim prui svoje duge ruke prema djeaku i njeno ga uze iz Cantorova zagrljaja. Dijete se nimalo ne prestrai ugledavi iarano lice nagnuto nad sobom. Presretan to je postigao ono to je elio vie od svega, bijelog djeaka u svom wigwamu, ratnik se oprosti od skupine bijelaca. Poto je izmijenio nekoliko rijei sa svojim drugovima, on se udalji njeno stiui uz svoju ogrlicu od medvjeih zubi i uz svoje krieve kranina, dijete roeno u krivoj vjeri to ga je on istrgao divljatvu njegove rase i kojemu e on omoguiti da upozna pravi ivot pravih ljudi. Cantor ispria kako je, poto je poao u potragu za Maupertuisovim konjima, primijetio sumnjive sjenke koje su klizile kroz travu.

Progonjen od crvenih ratnika, morao ih je, da bi im umakao, odvui daleko, ak do visoravni. Poto je napravio veliki krug, vratio se i uo jeku bitke. Vrlo oprezno se pribliio naselju uvajui se da ne padne u zarobljenitvo Kanaana i tako postane taocem. I tako je on uspio vidjeti polazak zarobljenih Engleza prema Sjeveru. Budui da meu njima nije opazio svoje majke, zakljuio je da je ona sigurno uspjela pobjei. - Ti, dakle, nisi pretpostavio da su me Indijanci moda zadavili ili skalpirali? - Ne, na to nisam uope pomislio! - odgovori Cantor kao da je to samo po sebi bilo razumljivo. Poslije toga je poao u Brunchwick-Falls, koji je bio sav u plamenu i sreo Troprstia iz Trorjeja. Od njega je doznao da je gospoa de Peyrac, zdrava i itava, krenula prema Zaljevu Sabadahoc. S njom je na put krenulo i nekoliko preivjelih Engleza. Sudei po sluaju s djetetom, reklo bi se da su Indiianci do izvjesne mjere prepustili Aneliki slobodu da odluuje o pitanjima koja su se odnosila na sve zarobljenike. Mada je itav taj sluaj bio vrlo udan, on je, svega par sati od njihova napada na englesko naselje, najbolje dokazivao koliko je bila nestalna narav u Indijanaca. Anelika ih je svojom voljom i svojom osobenou odvukla na sasvim drugu stranu od one kojom su mislili krenuti. Oni su ve pomalo bili i zaboravili uzroke sinonjeg boja, a sad su se nalazili tu s njom i nekoliko potpuno glupavih Engleza zato to su bili radoznali, to su htjeli znati kako e zavriti pustolovina na koju ih je ona nagovorila. Pa ak se ni Piksarett nije sjetio da bi se pozvao na neke bitne nazore. - Ne zaboravi da si moja zarobljenica - prekine je Piksarett bocnuvi kaiprstom Aneliku u mjesto gdje joj se vrat sastajao s glavom. - Znam, znam, ta ve sam ti rekla da ja to dragovoljno priznajem. Da li ti ja branim da bude tamo gdje se ja nalazim? Upitaj svoje drugove da li se ja ponaam kao zarobljenica koja bi htjela pobjei? Izmuen njenim istananim rasuivanjem u kojemu je osjeao da postoji neto to nije sasvim jasno, a uz to i smijeno, Piksarett je sagibao glavu u stranu da bi o svemu dublje razmislio. U njegovim kosim oima iskrila je radost dok su mu njegovi drugovi buno iznaali svoje miljenje. - U Gouldsborou me ti moe prodati mome muu - objanjavala je Anelika. - On je vrlo bogat i ja uope ne sumnjam da e se on pokazati vrlo dareljiv. Naposljetku, ja se barem tome nadam - doda ona rastuena lica to je neobino radovalo trojicu Indijanaca. Sama pomisao da e Anelikin suprug biti prisiljen otkupiti svoju enu, stvarala je u njima veselost kojoj nije bilo kraja. Nema ta, bilo je zaista zabavno biti u drutvu bijele ene s izvora Kennebeca i Engleza to ih je ona za sobom vukla. Svakome je dobro poznato da nema nespretnije ivotinje od jednog Yennglija, a budui da su ovi bili jo nezgrapniji zbog svog straha i svojih rana, stalno ih je neto zbunjivalo, na svakom koraku su posrtali, pri najmanjem ustoku vode prevrtali amac. - Ha! Ha! Ovi Yenngli! Zbog njih emo krepati od smijeha! - ponavljali su Indijanci presavijajui se od smijeha da bi zatim nadodali stavljajui se u ulogu gospodara. - Bre! Bre! Mar naprijed, Englezi! Vi ste pobili nae misionare, popalili nae kolibe, izvrgli, ruglu naa vjerovanja. Dok vas god ne pokrsti Crnorizac, vi za nas ne predstavljate nita, pa ak ni bia Bijele puti kakvu su imali bogovi naih praotaca! Praena tim blebetanjem, bijedna je povorka naveer stigla u zaljev Sabadoh, na mjesto gdje su se spajala ua rijeke Androscoggin i Kennebeca. Magla je zastirala obzorje irokog ua, ali s tim morskim isparavanjima to su dolazila s obala mijeao se sumnjivi vonj poara.

Anelika se brzo pope uz obronak omanjeg breuljka. Ne zamijeti nikakva jedra na vidiku. Nikakav se brod nije mogao nazrijeti u sivilu obzorja. Nagonski je osjetila da je zaljev pust, da tu nije bilo nikakva broda, da nikakva laa nije kruila puinom i vrebala na dolazak ljudskih bia na obalu da bi potom pristala i ukrcala ih na svoju palubu. Nije u zaljevu bilo nikakvog Roelca, male jahte crvene boje, na kojoj e je primiti Le Gali ili moda i sam Joffrey...! Nikog poznatog! Nikog na mjestu sastanka! Uto sitna kiica pone padati. Anelika se osloni o deblo jednog bora. Mjesto je podsjealo na smrt, na pusto. Na lijevoj strani neba nadula se gljiva od crnog dima. Ona je dolazila iz smjera gdje se nalazio Sheepscot, englesko naselje na uu Androsooggina. Tu je ona mislila ostaviti svoje engleske bjegunce prije no to e se ukrcati na Roelca. Sheepscot je oito dogorijevao. Sheepscot oito vie nije postojao. Nesavladiva tjeskoba ovlada Anelikinom duom i ona osjeti kako je naputaju snage. Okrene se i primijeti Piksaretta kako je motri. Nije pred njim smjela pokazati da se prestraila. Ali bilo joj je svega dosta. - Nisu tu - ree ona gotovo s oajem u glasu. - Koga si ti oekivala? Ona mu objasni kako se njen suprug, gospodar Wapassoua i Gouldsboroa trebao nalaziti tu s jednim brodom. On bi ih odveo u Gouldsboro, gdje bi on, Piksarett, bio dobio na dar najljepe bisere to ih god ima na svijetu, i gdje bi bio pio najbolju vatrenu vodu koja uope postoji... Divljak je kimao glavom potitena izraza i kao da je s njom iskreno dijelio njeno razoaranje i njenu nevolju. On se nemirno obazirao oko sebe. U meuvremenu su se Cantor i Englezi polako uspinjali uz breuljak praeni drugom dvojicom Indijanaca. Izmoreni, tuno posjedae ispod borova da bi se zatitili od kie. Anelika ih upozna s najnovijim dogaajem. Trojica Indijanaca uzee neto vrlo ivo raspravljati. - Kau da su im Indijanci iz Sheepscota najljui neprijatelji - objasni Anelika Englezima. - Ovi su sa Sjevera, iz Wonolanceta... Ona se nimalo tome nije udila jer je znala da su se Indijanci meusobno stalno svaali. Dovoljno je bilo da nosom dotaknu neprijateljsko podruje pa da se izloe velikim opasnostima ukoliko nisu bili dobro naoruani i dovoljno snani brojem. - It just does not matter17 - na to e obeshrabreno Stougton - Sheepscot ili Wonolancet, nama je to sasvim svejedno. Ovdje ili tamo poskidat e nam skalpove. Ba nikakve koristi to smo doli ovamo! Ubrzo e nam kucnuti zadnji as. Kao da je taj tihi morski krajolik skrivao neku prijetnju. Odjednom im se inilo da e iza svakog stabla, iza svake izboine izbiti Indijanci s podignutim tomahavcima. Isti je strah ovladao Piksarettom i njegovim Indijancima kao i njihovim zarobljenicima. Anelika pokua snagom volje svladati strah. "Ne! Ne! Ovaj me put vie nee dobiti", mislila je stisnuvi ake a da ni sama nije znala kome je bio upuen taj izazov. Odluila je da prije svega moraju napustiti tu obalu gdje je svakog asa mogao planuti indijanski rat i pokuati poto-poto stii u Gouldsboro. Moda e uz put naii na neko naselje, na neki brod. Gouldsboro! Leno Joffreya de Peyraca. Njihovo vlasnitvo! Njihovo skrovite. Ali do Gouldsboroa je bilo daleko!
17

To uope nije vano

Nigdje nikakve lae u prostranom uu...! Niti dvadeset i etiri sata prije toga stara Sara William je uzela Anelikino lice meu svoje ruke i rekla joj: "Amerika! Amerika! Spasite je!" To je bila njena zadnja poruka, njena pomalo luda poruka. Jer smrt je ve bila tu, uurena u grmlju, ekala je da se stopi s njom. Nije li staru Saru muila ova ista vrst tjeskobe to ju je Anelika sada osjeala u pustom sumraku koji je mirisao na alge, maglu i pokolj? - Hej! - ree Piksarett uhvativi je rukom za rame. Prstom je upozori na dvije ljudske prilike to su se uspinjali obalnom stazom. U njoj naas poraste nada, ali odmah potom prepozna, po iljastom eiru, starog medecin's mana, Johna Shapleigha, i njegova Indijanca. Svi potre k njemu da se kod njega obavijeste. On im ree da dolazi s morske obale i da su tamo Indijanci Sheepscoti sve popalili. Da li je vidio kakav brod? Ne, nikakav brod on nije primijetio! itelji koji su izbjegli skalpu i zarobljenitvu sklonili su se na otoke svojim amcima. Videi izraz oajanja na licima tih ljudi iz Brunchwick-Fallsa, te pritijenjen Anelikinom molbom da im savjetuje to da rade, on im na kraju predloi, kreveljei se i nekako oklijevajui, da e ih odvesti do svoje kolibe to ju je posjedovao u Zaljevu Casco, udaljenom desetak milja od tog mjesta. Tamo se mogu odmoriti i lijeiti rane... Mada nije bilo ugodno provesti no na otvorenom, i to pod pravicom, ni Anelika ni velika veina Engleza nisu bili skloni da napuste mjesto sastanka. Moda brod iz Gouldsboroa jo nije uspio stii, kasnio je. Tko zna nee li se za koji sat pojaviti na obzorju ili sutra u zoru...? Pojava skupine od desetak Indijanaca plemena Sheepsoota, koji su iznenada izbili na jednom umskom zavoju, prekine njihovo dogovaranje i planiranje. Ne asei asa Piksarett sa svojim ratnicima jurnu na protivnu stranu i uas ih nesta s vida. Na sreu Shapleigh i njegov pratilac bili su u dobrim odnosima s pridolicama. Stari Shapleigh koji je svojim lijenikim umijeem bio dorastao njihovim najboljim vraevima bio je potivan u tom kraju gdje je ve trideset godina "vrio praksu". Njegov upliv je bio tako velik da je on bez bojazni odmah stavio pod svoje okrilje Aneliku i njene drugove. Sheepscoti su se ak ponudili da e oni sami motriti hoe li se eventualno neki brod pojaviti na tom dijelu obale. Obeali su da e pomou znakova, u koje ih je Anelika uputia poslati Roelca - ukoliko ga primijete, prema Rtu Maquoit gdje se nalazila koliba starog Shapleigha.

17. JOFFREY DE PEYRAC I BARUN DE SAINT-CASTINE U ZALJEVU MAINE

Joffrey de Peyrac se trgne. - to? to vi to priate? Upravo je doznao da je gospoa de Peyrac sa sinom Cantorom krenula u englesko naselje Brunchwick-Falls da malu Engleskinju odvede njenoj rodbini. Tu je vijest doznao sluajno od Jacquesa Vignota koji mu se pridruio na Rtu Small, u blizini Pophama, kamo je grof dva dana prije toga krenuo zajedno s barunom SaintCastineom. Taj Vignot je zajedno s jednim vojnikom dopremio iz Houssnocka sanduke pune trgovake robe ija je isporuka zbog nestaice brodova uvelike kasnila.

- Ali kojeg se dana gospoa grofica odluila na taj nevjerojatan korak? - Nekoliko sati poslije vaeg odlaska, gospodine grofe, to jest onog istog dana... - Zar joj nije uruena moja poruka kojom sam joj javljao da u vjerojatno biti odsutan nekoliko dana i molio je da me strpljivo eka u Nizozemevoj postaji? Dvojica doljaka o tome nisu nita znali. "Kojeg li neopreza!" mislio je de Peyrac. U vrijeme kad se posvuda pria o ratu, Nizozemeva postaja je, meutim, predstavljala utvreni logor... sigurno sklonite. Kako je mogla krenuti u unutranjost zemlje, i to gotovo bez ikakve pratnje...?! - S kim su krenuli na put? - S dvojicom Maupertuisa. - udne li odluke! Kako joj je to samo palo na pamet! - bijesno povie grof de Peyrac. U sebi je bjesnio protiv Anelike i nikako da se oslobodi velike tjeskobe koja ga je muila. Zaista, udnog li nauma! Pa to je bilo nepojmljivo! Dozlaboga je bila tvrdoglava! Kad se ponovo sastanu izgrdit e je na mrtvo ime i utuvit e joj u glavu da taj kraj usprkos njihovu povlatenom poloaju, jo dugo vremena nee biti siguran, a posebice onaj dio to se nalazi zapadno od Kennebeca. Uze raunati. Tri dana su prola od njegova odlaska prema morskoj obali i od, oito, istovremenog odlaska Anelike prema graninom naselju... Gdje li se sada mogla nalaziti...? Padala je kia. Magla je skrivala zaljev iz kojega je dopirala buka to ju je stvarala plima svojim nabujalim strujanjima oko polupoplavljenog otoka. Zbog tih ekvinocijalnih morskih mijena mnogi od onih, Europljana i Indijanaca, koji su trebali stii na taj sastanak morskim putem, bili su u zakanjenju. Veliki poglavica Taratina, Mateconando, elio je da svi njegovi ljudi budu prisutni. ekajui na to otpoee s prethodnim pregovorima. U nedjelju je kapelan baruna Saint-Castinea, fratar Recollet, bradat i opaljen poput kakvog gusara, obavio sveanu misu. Na kraju se u utorak ujutro sve stanovnitvo onog dijela te nevjerojatno razvedene obale, koji je bio poznat pod imenom Mali zaljev Maine, nalo na okupu. Posljednji sanduci poklona upravo bijahu stigli. Sveanost je trebala otpoeti. Ba u tom trenutku grof de Peyrac je doznao za Anelikin odlazak iz Houssnoka. Gdje li se nalazila u tom trenutku? Je li se vratila u Houssnok? Ili se, na temelju plana to su ga prije toga zajedno pretresli, rijekom Androscoggin, jedne od pritoka to se slijevala u ue Kennebeca, dospjela do Zaljeva Merrymeeting gdje ih je Correntin Le Gali trebao ekati s malim brodom Roelcem? Muen sumnjama, na kraju se odlui i pozove svoga titonou Bretonca Yanna Le Couenneca. On mu najprije preporui da se dobro okrijepi, da utvrdi da li su mu izme i oruje u dobrom stanju i da se potom spremi za put koji je trebalo obaviti najbre to se moglo. Nakon toga sjedne postrance, na brzinu baci nekoliko rijei na papir dok mu je jedan od panjolskih vojnika iz njegove osobne zatite utivo drao rog s mastilom. Kad se Bretonac ponovo pojavio, spreman za polazak, on mu urui poruku i uz to mu naglas dadne posebne upute. Ako Yann pronae gospou de Peyrac u Nizozemevoj postaji, neka spakuju stvari i odmah krenu k njemu. Ako se ona, meutim, jo nije vratila iz Brunchwick-Fallsa, on, Yann, e krenuti tamo s nalogom da sve poduzme i svakako pronae gospou de Peyrac i zatim zajedno s njom krene u Gouldsboro... to je mogue kraim putem.

ovjek se udalji snabdjeven tonim uputstvima. Peyrac je morao napregnuti svu svoju volju da bi otjerao brige to su ga u vezi s Anelikom muile i da svoju panju usmjeri na sastanak zbog kojega bijae i doao. Na poziv baruna Saint-Castinea svi ti jadni ljudi doli su izdaleka, izlaui se ponekad opasnostima, da bi se s njim sastali. Meu tim Indijancima, pripadnicima glavnih plemena tog kraja, nalo se i nekoliko bijelaca koji su se, bez obzira na njihovu pripadnost raznim narodnostima i bez obzira na sukobe kraljevstava iz kojih su potekli, okupljali oko francuskog plemia iz Gouldsboroa. Bilo je tu engleskih trgovaca iz Pemaquida, Crotona, Oyster, Rivera - obale kamenica - iz Wiscas0seta, Thomastona, Wolwica, Saint-Georgea, Nevagana, u svemu dvadesetak Engleza, trgovaca malih postaja razasutih po fjordovima i Zaljevima Muscongus, po obali Demariscotta i na uu Kennebeea. Bilo je tu akadijskih Francuza, naseljenika ili ribara, koji su im bili susjedi i neprijatelji te su s njima dijelili mlijeko od rijetkih krava i izmjenjivali kune potreptine kad se nisu meusobno klali. Tako se tu naao jedan Dumaresque ili jedan Galatin s Labueg otoka, gdje su uzgajali cvijee, ovce i krumpir uz same direktne potomke Adama Winthropa iz Bostona, zatim Nizozemaca iz Campdema, pa ak i jedan stari sijedi kotlananin s otoka Monegana, Morskog otoka, to se ponosno dizao iz mora svojim granitnim liticama, otoka najizdvojenijeg u itavu zaljevu. Tu je zatim bio i jedan Mac Gregor koji je doao sa svoja tri sina iji su ogrtai od arenog tartana vijorili pod udarcima zahujalog vjetra, tamo na drugom kraju rta. Englezima i Nizozemcima drava Massachusetts je posebice preporuila da se obrate grofu de Peyracu ako im bude potrebna pomo u njihovim dalekim naseljima na divljim obalama Mainea po kojima su haraili Francuzi i krvoloni Indijanci, a gdje je mogao ivjeti samo netko tko je bio pomalo lud. Akadijci su se okupljali oko baruna Saint-Castinea. koti su se razili svaki na svoju stranu. Ukratko, svi su bili tu. Ponovo se sjetivi Anelike, de Peyrac je proklinjao sve ene iji su se, ponekad vrlo draesni, hirovi vrlo esto dogaali u najnezgodnije vrijeme i dovodili u nepriliku ljude i njihove poslove. Ponovo odagna te misli i poe ispred svojih gostiju, okruen svojim panjolcima u oklopima i lakim metalnim ljemovima. Pratio ga je barun Saint-Castine. Veliki poglavica Mateconando doe mu u susret u svojoj velianstvenoj odjei od jelenje koe ukraene koljkama i ekinjom dikobraza. Svoju dugu i masnu kosu, namazanu fokinim uljem pokrio je plosnatim i okruglim eirom od crnog satena, kratkih oboda i ukraenog jednim bijelim nojevim perom. Tomu je eiru bilo bar sto godina. Jedan od njegovih predaka dobio ga je od samog Verrazana. Firentinski istraiva u slubi francuskog kralja Franje I, plovei uz tu obalu svojim brodom od 150 tona, prvi je taj kraj nazvao Arkadijom, i to zbog ljepote njegovih uma. Malko izmijenjeno, to mu je ime na kraju i ostalo. Na tom pokrivalu glave jednog plemia iz XVI stoljea, ljiljanska istoa nojevog pera, jedva malko poutjelog, dokazivala je koliko su brige, inae prljavi i neuredni Indijanci, poklanjali toj relikviji. Veliki poglavice su ga stavljali na glavu samo prilikom najsveanijih zgoda. Poglavici Taratina Joffrey de Peyrac pokloni krivoiju sablju izraenu u zlatu i srebru, nekoliko kutija s britvama, kare i noeve i deset svenjeva staklenih ogrlica modre boje. U zamjenu mu poglavica dade nekoliko sedefastih koljki i pregrt ametista. Znakovi prijateljstva. - Ja znam da tebi nije stalo do krzna ve do naeg prijateljstva.

- Znate - bijae kazao Saint-Castine Joffreyu de Peyracu - ja elim svoje Indijance drati to dalje od ratnih pohoda, inae e ih u nekoliko desetljea potpuno nestati. Veliki poglavica Taratina stavi njenim pokretom ruku na rame baruna Saint-Castinea i pogleda ga zadivljenim oima. Srednjeg rasta, reklo bi se gotovo niskog ali zato neobino snaan, okretan, izdrljiv, brz i osjetljiv Saint-Castine je stekao privrenost svih obalnih plemena. - Uinit u ga svojim zetom - povjeri Mateconando grofu de Peyracu. - Poslije e me naslijediti i postat e veliki poglavica svih Eemina i Mic-Maca.

18. PEYRACA MUI ANELIKINA ODSUTNOST PREDANOST SAINT-CASTINEA

"Aneliko...! Samo da joj se nije to dogodilo! Trebao sam je sa sobom povesti... Saint-Castine me svojim prijedlogom sasvim smutio. Ne bih se smio od nje rastajati ni danju, ni nou. niti na trenutak... Moja najdragocjenija, moja luda ljubavi... Ona je suvie dugo ivjela slobodnim ivotom. im je prepusti njoj samoj, u njoj se raa nezavisnost... Moram joj predoiti sve opasnosti kojima smo okrueni. Ovaj put u biti strog prema njoj... Moram se osloboditi briga, moram se sabrati... Ne smijem razoarati ove ljude to su ovamo zbog mene doli. Shvaam to Saint-Castine eli od mene u njihovo ime... Sjajan djeak...! On ispravno sudi... Ali kome su poznate granice svojih vlastitih snaga... A to e me pitati...? Nee li to biti neka isuvie teka dunost, neto to nije mogue ostvariti? Neka uloga puna zasjeda...?" Grof de Peyrac je razmiljao sjedei u gustoj travi, ispred zaklona od kore to je za nj bio podignut. Poslije sveanosti, gozbe i poto je puenje zavrilo, on se povukao u stranu kazavi kako bi elio nekoliko sati biti sam. Puio je oiju uprtih u krajnji dio rta kojega je snaan nalet jednog vala veeg od ostalih u tom trenutku preplavio bijelom pjenom. Ocean je tukao kosmato elo obale i prskao svojom pjenom borove, cedre, hrastove, goleme crvene bukve. Ponekad, kad bi vjetar puhnuo ispod drvea, osjeao se mirisav dah zumbula i divljih jagoda. Joffrey de Peyrac dadne znak Don Juanu Fernandezu, velikom hidalgu koji je zapovijedao njegovom tjelesnom straom. Zamoli ga da ode potraiti francuskog baruna. Bolje da porazgovara s tim zanesenim Gaskonjcem koji je bio opsjednut svojom strau, nego da tu stoji sam i da mu, mislei bez prestanka na Aneliku, duu probadaju iljci straha to ba niemu nije vodilo. Barun Saint-Castine mu se vrlo brzo pridrui i sjedne pokraj njega. Prema obiaju tog kraja, on izvue iz svojih skuta lulu i takoer zapui. Zatim uze govoriti. Njihov se razgovor, u stvari, sveo na njegov monolog iz kojega je izranjao itav jedan svijet obavijen njegovim snovima, njegovim namjerama, njegovim prijetnjama. U meuvremenu je kia prestala. Ali je zato magla lutala naokolo te su vatre logora treperile kao ogromne crvene orhideje u cvatu, razmaknute jedna od druge du obale. Oko svih vatara se stvorio kolobar kao oko mjeseca. U sumrak je more odjekivalo jo muklijom tutnjavom s kojom se mijealo glasanje ptica to su u jatima ulijetale u prostrano ue. Bili su to pomorani dugih i zagasitih krila kao u lastavica i grabeljivih kljunova. - Vani bjesni oluja - rei e barun slijedei oima njihovo prelijetanje. - Ovi mali gusari trae zaklon na kopnu jedino onda kad im uzburkano more ne dopusti da se spuste na nj.

On duboko udahne zrak i osjetivi njeno strujanje umskih isparivanja, duboko uzdahne. Ljeto je bilo na pomolu, a s ljetom su u taj kraj dolazile i najvee nevolje. - Dolazi vrijeme kad e itav ovaj kraj preplaviti ribari na bakalare - ree - i oni lupei se Saint-Dominga. Kuga pomorila sve te pljakae! Oni se daleko manje izlau opasnosti napadajui nae bijedne brodove to dolaze iz Francuske da bi opskrbili hranom i drugom robom nae naseobine u Akadiji nego da napadaju panjolce. Sam Bog zna kako su rijetki ti nai brodovi i jo nam ih onda ispred nosa opljakaju! Ti gusari s Jamajke, opasna je to bagra. - Zlatobradi? - Toga jo nisam imao priliku upoznati. - ini mi se da sam za nj uo dok sam plovio u morima oko Caraiba - ree Peyrac namrtivi obrve u nastojanju da osvjei sjeanje. - Ba prilikom svog posljednjeg putovanja uo sam da se o njemu pria meu pustolovnom elitom kao o dobrom pomorcu i voi ljudi... On bi bolje uinio kad bi se drao otoka. - Naveliko se pria, o tome kako je on gusar francuskog porijekla i kako je nedavno iz Francuske dobio punomoi od jednog bogatog drutva osnovanog s ciljem da se progone francuski hugenoti ma gdje se nalazili. Time bi se mogao objasniti napad na va svijet u Gouldsborou. To je u skladu sa eljama nae dravne uprave u Parizu. Kad sam zadnji put bio tamo, vidio sam da sve vie i vie na ivotni put zavisi od znaka kria, a to osobito oteava na zadatak u Akadiji... - Htjedoste rei da treba imati na umu da su ovdje prvi doseljenici bili francuski protestanti...? - I da je katolicizmu vrlo odan Champlain bio u poetku kartograf Pierrea Guasta, gospodara Montsa, poznatog hugenota. Oni se nasmijae. Bili su sretni osjeajui da se razumiju tek napola izreenim reenicama. - Ta su vremena ve odavno prola - ree barun Saint-Castine. - I bivaju sve dalja i dalja... Vaa me obavijest neobino zanima, barune. Sada nekako poinjem bolje shvaati zato se taj gusar tako estoko okomio na Gouldsboro koji je dobro zatien i skriven. Ako se radi o svetom zadatku, tko ga je onda mogao obavijestiti? - Novosti se brzo prenose. U krugu od sto milja nema ovdje vie od tri Francuza, ali je zato bar jedan od njih dounik kralja i isusovaca. - Budite oprezni, mladiu. - Vi se smijete? Ja se tome nimalo ne smijem. Ja bih ovdje elio ivjeti u miru s mojim Eeminima i mojim Mic-Macima. Svijet iz Pariza i gusari njihovi plaenici nemaju prava dolaziti ovamo. Oni nisu iz Zaljeva. Zaljev...? Vie volim Baskijce, lovce na kitove ili ribare iz Saint-Maloa koji zasmrde nae obale suenjem svojih bakalara. Oni ovamo dolaze ve pet stotina godina i imaju sva prava da se nastane u Akadiji... Ali njihova rakija i njihovo razvratno ponaanje s Indijankama...! Oh! Jao, jao! Velika je to nevolja. Uzme li se sve to u obzir, jo su mi najmiliji bostonski brodovi s kojima se barem moe trampiti eljezo i platno... Ali njihovih brodova ima mnogo, isuvie mnogo. On pokretom ruke proe po obzorju. - Na stotine ih ima... na stotine engleskih brodova, posvuda, posvuda. Dobro su naoruani i dobro opremljeni. Tamo dolje se nalazi Salem, njihovo najvee sredite suionica: smola, katran, terpentin, svjee koe, kitove ui, kitovo i fokino ulje... Oni proizvedu od osamdeset do sto tisua centi ulja godinje... To smrdi, ali donosi... A od mene trae da francusku Akadiju drim u akama... da je sauvam za kralja sa svoja etiri topa, sa svojom tvravom od drva ija povrina iznosi ezdeset stopa puta dvadeset, koja ima trideset stanovnika i da uz to konkuriram Englezima u ribolovu sa svojih petnaest alupa...

- Vi niste tako siromaan - nato e de Peyrac. - Pria se da vai poslovi s krznima dobro napreduju. - U redu, bogat sam, slaem se. Ali to su moji poslovi. A elim se obogatiti radi svojih Indijanaca, da bi ih osigurao, da bi ih unaprijedio. Eemini tvore najznaajniju skupinu mojih plemena, ali osim njih moji su i Mic-Maci i pleme Taratina. To su kanadski Surikezi, isti oni to ive u Zaljevu Casco, srodnici Mohikanaca. Govorim sva njihova narjeja, pet ili est... Eto Eemini, Wawenoki; Penobscoti, Kanibasi, Taratini, to su moje skupine, to su najbolji meu Abenakisima. Zbog njih elim postati bogat, da ih lijeim, odgajam, titim... Jest, da titim te ratnike lude i vrijedne divljenja. On otpuhne nekoliko dimova iz svoje lule. Ponovo se njegova ruka isprui prema mraku ukraenom bjelinom morske pjene, u smjeru zapada. - Znate, tamo dolje, u Zaljevu Casco posjedujem otok koji sam nedavno oteo Englezima. Ne samo zato da ih s njega otjeram, ve zato to je uz taj otok vezana jedna legenda. On se nalazi na ulazu u Presumpscot, u blizini Portlanda, na jugu Zaljeva Casco. Taj je otok od preiskona za Mohikance, Surikeze i Eemine predstavljao nekadanji raj, jer, govorili su "ako samo jednom prespavate na tom otoku, vi vie neete biti isti kakav ste prije bili". Ve nekoliko generacija bio je vlasnitvom engleskih uzgajivaa. Indijanci su patili to se vie nisu mogli na njemu sastajati da proslave svoje pradjedovske sveanosti u vrijeme kad se za kolovokih vruina u unutranjosti ne moe izdrati. Stoga sam ga osvojio i vratio ga Indijancima. Kakvo je to bilo veselje, kako bezumno oduevljenje, kakva sveanost! Ali ako se mir ne odri, kakva mi korist od tolikih napora? - Dakle, vi mislite da je mir ugroen? - Mislim, u stvari, uvjeren sam. Zbog toga se meni i urilo da upriliim va sastanak s Mateconandom i zbog toga sam i izvrio na vas pritisak da pourite. Jest, poslije Ugovora u Bredi dogaaji su se odvijali sad ovako, sad onako. Neto sam ve poduzeo: svi Englezi koji ele trgovati na obali poevi od Sabadoha do Pomaquida, pa ak i dalje do Francuskog zaljeva moraju plaati porez obalnom stanovnitvu. Zahvaljujui tome, zaboravilo se da Massahusetts ima pravo na povlastice mirovnim ugovorom. Ali mir e biti naruen. Otac Orgeval, taj kriar iz prastarih vremena, sakupio je sjeverne i zapadne Abenakise, te sinove praume koji su isto tako strani kao i Irokezi. A velikom Piksarettu, njihovom poglavici, najboljem kraninu to ga je isusovac uspio stvoriti na zemlji, tko e njemu stati na kraj? Strano...! Rat je pred vratima, gospodine de Peyrac. Otac Orgeval ga hoe i on se dobro za nj pripremio. Siguran sam da je ovamo doao s nareenjima i uputama francuskog kralja da bi raspalio sukob protiv Engleza. ini se da je sve to tako udesio na kralj. A treba priznati da je isusovac najopasniji politiar kojega smo dosad imali u ovim krajevima. Poznato mi je da je on poslao jednog od svojih zamjenika, oca Maraichera iz Vernona u tajnu misiju u Novu Englesku, pa ak i u Maryland da bi pronaao neku izliku kako bi se prekinulo primirje i, nema sumnje, on eka na njegov povratak da bi preao u napad. A nema tome dugo to mi je doao u posjetu otac Guerande i zamolio me da se pridruim njihovoj kriarskoj vojni s plemenima mojih prijatelja. Izbjegao sam odgovor. Dakako, ja sam francuski plemi, oficir i ovjek vian ratu, ali... On naglo zatvori oi u nastupu bola. - Ne mogu to vie gledati! - to ne moete gledati? - Ovaj pokolj, ovo klanje, ovo neprestano unitavanje moje brae, ovo neoprostivo istrebljenje njihove rase. Kad je on spomenuo "svoju brau" de Peyrac je vrlo dobro znao da je pod tim rijeima mislio Indijance.

- Dakako, nita lake nego uvui ovaj svijet u rat. Oni se brzo odueve za nj i lako ih je prevariti. Vi znate isto tako dobro kao i ja, gospodine, da nijedan osjeaj kod divljaka nije tako snaan kao osjeaj mrnje. Oni neutaivu mrnju gaje prema svojim neprijateljima, osobito prema neprijateljima svojih prijatelja: to je njihov zakon asti. Po svojoj prirodi oni ne mogu ivjeti u miru. Ali ja sam ve mnoge od njih koje sam volio vidio kako ih je smrt pokosila, a pitam se zato sve to...? - Vi ete shvatiti, jedino vi, ono to ja nikome ne mogu povjeriti... Mi smo ovdje isuvie daleko od Sunca... Shvaate to sam time mislio rei? Mi ne moemo, odavde, objasniti kralju nae nevolje. Zaboravljeni, osamljeni. Kraljeva se uprava sjeti nas jedino onda kad treba da naplati poreze na krzna ili kad su im potrebni ratnici protiv Engleza kako bi isusovci mogli voditi svoje svete ratove. Nije istina da mi pripadamo Francuskoj. Nitko nikome ne pripada ovdje u Akadiji. Svi ovi otoci, svi ovi poluotoci, skrovita, sve je to napueno slobodnim ljudima. Francuzi, Englezi, Nizozemci, Nordijci, ribari ili trgovci svi mi plovimo na istom brodu. Svi mi ivimo od krzna i bakalara, od trampe i obalne trgovine. Mi smo svijet koji ivi u Francuskom zaljevu, svijet koji ivi na obalama Atlantskog oceana. Svi mi imamo iste interese i iste potrebe. Mi se moramo okupiti pod vaim vodstvom! - A zato pod mojim? - Zato to ste jedino vi kadri da nas vodite - odgovori Saint-Castine sa arom. Jedino ste vi dovoljno jaki, jedino ste vi neranjivi s obzirom na sve ostale i bez obzira na ikoga. Kako da to objasnim? Mi znamo da ste vi prijatelj Engleza, ali uza sve to, ja sam siguran da biste vi strpali u svoj dep sav onaj divan svijet u Quebecu kad biste poli tamo. Pa ak... Znate, i mi drugi Kanaani, i mi smo, nema sumnje, i hrabri i bistri, ali nam nedostaje neto ega u vas ima u izobilju: osjeaj za politiku. Kad se naemo licem u lice s ocem Orgevalom, mi nita ne znaimo.... Jedino vi... jedino mu se vi moete suprotstaviti. - Iusovaki red je jedan od najmonijih redova crkvenih, pa ak bih rekao najmoniji - odgovori Peyrac neodreenim tonom. - Ali i vi ste takoer moni! Joffrey de Peyrac okrene napola glavu da bi osmotrio svog sugovornika. Mravo i mlado lice ogromnih vatrenih oiju, uokvirenih podonjacima koji su njegovu liku davali njeni enstveni izraz. Moda su zbog toga mnogi smatrali da slii Indijancima jer je u njihovim crtama lica, s obzirom na osavost njihovih brada, bilo izvjesne spolne neodreenosti. Kod njega je to potjecalo od neukrotive stare rase u kojoj su se izmijeali panjolci i Mauri a koja je - prialo se - potjecala od azijskih predaka. Ista je krv kolala i u ilama grofa de Peyraca koji je, za razliku od drugih Gaskonjaca, bio visoka rasta, zahvaljujui engleskom porijeklu svoje majke. Prema svom starijem drugu barun Saint-Castine podie svoje lice nabreklo od tjeskobe. - Mi smo spremni da se okupimo pod vaom zastavom, gospodine de Peyrac... De Peyrac ga je dalje promatrao, istraivao ga i mjerio kao da ga uope ne uje. I tako se itav jedan narod stavljao pod njegovo vodstvo preko ovog mladog glasa u kojemu se osjeao naglasak Guyenne, njihova rodnog kraja. - Shvatite me, ah! Shvatite me! - ponavljao je taj isti glas. - Ako se rat nastavi i potraje bez kraja i konca, taj e nas rat sve prodrijeti. A u prvom redu one koji su najranjaviji, nae Indijance, nae prijatelje, nau brau, nau rodbinu... Jest, nau rodbinu. Svaki od nas u Akadiji ima, treba to priznati, tamo u umama, jednog ouha, urjaka, urjakinju, bratia. Mi smo povezani s njima, povezani krvlju indijanskih ena koje smo zavoljeli, s kojima smo se poenili. Uskoro u se i ja sam oeniti s Matildom, mojom malom indijanskom princezom. Ah! To dijete je pravi dragulj, gospodine... Ali oni e svi netragom nestati, ne zatitim li ih od njihova ratnikog oduevljenja... Jer jednoga dana Englezi nee vie trpjeti da ih se bez

prestanka kolje. Englezi koji obitavaju u ovom kraju, oito ne vole rat. Oni se teko pokrenu. Jedino grijeh oni mrze. Abenakisi e jo mnoge skalpove zatai za svoje pojaseve prije no to se Englezi odlue da pograbe oruje. A onda neka nam se Bog smiluje! Oni se sporo pokreu, ali kad jednom krenu, onda oni ratuju kao da rade... Teko... sistematski... bez strasti... bez mrnje, kaem vam, onda je rat za njih kao neka dunost, vjerski obred... Oni e oistiti zemljite to im ga je Gospod podario... Istrijebit e moje Eemine i moje Surikeze, istrijebit e ih do posljednjeg. Kao to su istrijebili Pequotse prije etrdeset godina ili nedavno Narangasete... do posljednjeg, kaem vam, do posljednjeg! Gaskonjac je gotovo vikao. - Jasno, ja sam sve to pokuao objasniti onima u Quebecu, ali dosta! Oni kau da su Englezi kukavice i da ih treba baciti u more, oistiti ameriku obalu od te krivovjerne, protestantske gamadi. Oni su moda u pravu. Englezi su zaisa kukavice, ali su zato uporni i trideset puta brojniji od nas Kanaana. Kad njima ovlada strah, sve su kadri uiniti: pretvaraju se u strane borce, u podmukle i lukave ratnike. Poznajem ja dobro Englishmene, imao sam s njima dosta posla, mnoge sam od njih skalpirao u borbama. Jest, nitko mi ne moe predbaciti da sam bio lo francuski oficir. Po zidovima moje tvrave u Pentagouetu visi vie od stotinu engleskih skalpova to sam ih ja skinuo s njihovih glava zajedno s mojim Indijancima napadajui njihova naselja u Zaljevu. Vise o zidovima i sue se... Prije dvije godine bili smo stigli gotovo do Bostona. Da nam je na kralj poslao samo jedan jedini ratni brod, mi bismo ga bili osvojili. Ali njemu nije stalo do "njegove" francuske Akadije... Zaustavio se sav zadihan. A zatim je nastavio tonom ganutljive molbe. - Vi ete to uiniti, zar ne, gospodine? Vi ete nam pomoi? Vi ete mi pomoi da spasim svoje Indijance od unitenja...? Grof de Peyrac poloi lice meu dlanove i tako sakrije svoj pogled. inilo mu se da mu Anelika nije nikad nedostajala kao u tom trenutku, da nikad nije ee elio da bude kraj njega... Oh! Da je sada tu! Da je moe osjetiti. Blago, ensko prisustvo ispunjeno milosrem. Tiha, tiha kao da je nema, ba onakva kakva ponekad zna biti, na nain istanan i tajanstven, jedino njoj svojstven. Koja svakoga uspijeva shvatiti u svojoj utnji. Suosjeajna. I vidovita takoer. Njegova je ena svojim prisustvom kadra otkupiti sve zloine i sve ispriane strahote. Grof podie glavu i ree izazvai sudbinu: - Neka bude. Ja u vam pomoi!

19. GLASNIK SA BRODA FANTOMA

Magla je takvom gustoom prekrila prostrano ue Kennebeca toga dana da je ak priguivala otre krikove morskih ptica koji su se probijali kroz debele dimljive naslage magle kao uznemireni dozivi izmuene due. Vraajui se u Houssnok Joffrey de Peyrac se ba htio oprostiti od Saint-Castinea kadli opazie neki brod koji je uzvodno Kennebecom plovio poput kakve sablasti. Plovei mlako tjeran tromim vjetrom, brod proe pokraj njih gotovo neujno. Bio je to omanji trgovaki ili gusarski brod od sto dvadeset do sto pedeset tona nosivosti, a njegov najvii jarbol, na kojemu je vijorila naranasta zastava, tek neto je nadvisivao otre vrke ogromnih stoljetnih hrastova koji su rasli du obale. Proe i

nestane kao san, ali neto kasnije, iz magle dopre do njih buka sidrenih lanaca koji su se odmatali. Brod se zaustavio. Netko im je dolazio u susret jedva ugaenom stazom to je ila rubom obale, nekakav mornar u majici ispruganoj crvenim i bijelim prugama i pojasom iza kojega su bili zataknuti noevi. - Nije li moda jedan od vas dvojice gospodin de Peyrac? - Ja sam. Mornar zabaci unatrag svoju vunenu kapu brzim pokretom u znak pozdrava. - Nosim vam poruku sa strane jednog broda koji smo susreli u Zaljevu, u visini otoka Seguina prije no to smo upali u Drezdensku struju. Reeno nam je da vam kaemo ukoliko naiemo na vas da smo susreli jahtu Roelac i da se na brodu nalazi gospoa de Peyrac koja e se pridruiti vaem gospodstvu u Gouldsborou. - Pa to je sjajno - povie s olakanjem Joffrey de Peyrac. - Kad ste se susreli s Roelcem? - Juer, neto prije zalaska sunca. Bila je srijeda. "Tako dakle", mislio je, "Anelika je uspjeno odvela svoju lakoumnu pratnju do Brunchwick-Fallsa i vratila se natrag. Roelac je, kao to je bilo dogovoreno, krstario uem i ukrcao ih. Nema sumnje, neki posebni razlozi, ili tovar ili vjetar, prisilili su Corentina Le Galla, kapetana jahte, da otplovi u Gouldsboro. Umiren u pogledu sudbine ene i sina, grof vie nije bio zabrinut za svoje vlastito zakanjenje. On e ve nai neko sredstvo da to prije stigne do svog posjeda Gouldsboro. Ni naas nije posumnjao da bi taj ovjek to su ga sreli mogao biti laac jer takve su podvale bile vrlo rijetke meu pomorcima. - Doite sa mnom u Pentagouet - predloi mu barun de Saint-Castine. - Kopneni put je, nema sumnje, jo uvijek blatnjav i zatrpan granjem to je uslijed kopnjenja polomljeno. Ipak, bre ete stii kopnom nego morem, ukoliko budete prisiljeni ekati na dobar brod. Dakako, moete se zadovoljiti svojim brodicama to su ostale u Houssnoku koje e polako prijei taj put. - Va prijedlog je vrijedan panje - sloi se Peyrac... - Hej, mome! On dozove mornara ija se prilika ve gubila u magli. - Evo, ovo je za vas - ree mu grof de Peyrac tutnuvi mu u ruku pregrt bisera. Mornar se trgne i pogleda ga razvalivi pri tom usta od uenja. - Crveni biseri, biseri s Caraiba...! - Tako je... Neto ete s njima ve napraviti, kladim se. Malo je onih koji ih posjeduju. ovjek je izgledao potpuno smuen divotom neoekivanog dara. - Hvala vam, gospodine! - na kraju promuca. On se nekoliko puta presavije u brzim klanjanjima. Pogledavi zatim Peyraca u njegovu se pogledu pojavi iskra straha. On ih napusti kao da bjei. Zbog toga je Anelika i nala pusti zaljev kad se pojavila na obali kraj Sabadoha.

20.

ANELIKA U ZALJEVU CASCO

Prebivalite Georgesa Shapleigha u Zaljevu Maquoit je, u stvari, oronula koliba sagraena od balvana i kore drvea, oteena od vjetrova, a podignuta na kraju rta pod svijenim cedrovima. Ograda to je zatvarala dvorite jedva se mogla nazvati ogradom.

Anelika i njeni Englezi vukli su se gotovo itav dan dok su prevalili tri milje to su dijelile ue Androscoggina od tog zailjenog rta. Bijedno skrovite starog medecine's mana im se onako izmorenima uinilo palaom. Stara i debela Indijanka koja je tu ivjela i koja je, moda, bila majka Indijanca to je pratio starog lijenika, pripremi im kaicu od bundeva. Osim toga, posluila ih je ogromnim kamenicama crvenkaste mekai i vrlo ukusnog teka koje su bile nalik bretonskim koljkama. U kolibi je bilo i mnotvo lijekova: praaka, trava i melema, sve u kutijama napravljenim od kore. Anelika se odmah dade na lijeenje ranjenih i bolesnih. Usprkos umi koja je bila sva u cvatu, usprkos mekoj travi iaranoj srebrenim zvjezdicama trientale, zvjezdanog cvijeta, usprkos njenom gugutu grlica i golubova grivnjaa, taj put do stareve kolibe predstavljao je za njih strahovito iskuenje. Trebalo je podravati i tjeiti jadne i iscrpljene, utuene, izranjene i uasom ispunjene Engleze. Dok su ovi umirali od straha gacajui preko movarnog zemljita da ne sretnu zle duhove, ona, Anelika se bojala da odnekle ne iskrsnu drugi iarani i urlajui divljaci vitlajui svojim sjekirama. Dvadeset leeva je lealo u rascvjetaloj dolini, dvadeset leeva razbijenih lubanja, preputenih grabenim pticama koje su kruile nad njima. Tog proljea je vie od tri tisue ratnika polo u napad na naselja u Novoj Engleskoj. Vie od pedeset su ih potpuno sravnili sa zemljom, a nekoliko stotina naseljenika poklali. Prekrasno cvijee polja, pahuljavi drenovi, zvonii crveni poput koralja, izrasli na lomnim stabljikama u sjeni velianstvenih hrastova koji su stoljeima rasli uz arobnu obalu Androsooggina, priat e potresnu priu. Tu je bilo more. Iza rta otvarao se Zaljev Casco sa svojim bezbrojnim otocima. More se uvuklo posvuda, u litice i ume. Otri povjetarac je nosio miris soli i haluga dok su se glasovi foka sa alova mijeali s irokim amorom valova koji su se povlaili s obale. Oko kolibe nalazilo se malo polje zasaeno kukuruzom, bundevama i grahom, a na kraju litice, ispod umarka niskih vrba bilo je konica koje su se poele buditi. Dva dana su ekali da se pojavi neki brod. Poslije toga jedan Indijanac Sheepscot, Shalpeishov prijatelj, proe kraj kolibe i javi da tamo kod Sabadoha nisu primijetili nijedan brod bijelaca. to se zbilo s Roelcem? Gdje se nalazio Joffrey? Andelika je bivala sve nestrpljivija. U svojoj je mati zamiljala napade Abenakisa na lijevu obalu Kennebeca, zamiljala je kako prodiru do Gouldsboroa. A da nije barun de Saint-Castine namamio Joffreya de Peyraca u neku klopku? Ne, to je nemogue. Joffrey bi to bio predosjetio... A nije li nju njen nagon ostavio na cjedilu zaveo podmuklo je uspavao? Nije li se ona sama rugala jadnom Adhemaru kad je on sam u oaju vikao: "Oni pripremaju svoje ratne kotlove...! Nije li mu ona odgovarala pitanjem: "A koga da pokolju?" ini se da je vojnik potpuno enuo umom. Mrmljao je krunice i izgubljeno gledao oko sebe. Pokazalo se, u stvari, da je i taj put imao pravo. Na tom osamljenom mjestu tog zabaenog kraja, oni su bili po strani, tako zaboravljeni kao da su se nalazili na pustom otoku. Usprkos svemu, ta njihova osamljenost nije ih sasvim titila od divljaka u pokretu koji bi se rado zakitili njihovim skalpovima. U drugim prilikama najhrabriji izmeu njih pokuali bi se probiti pjeice do neke od naseobina na engleskoj obali Mainea, gdje ih je bilo sijaset i gdje bi se sigurno pronaao neki amac. Ali sad je velika veina tih drvenih naseobina izgarala prodirana plamenom. Usmjeriti prema zapadu, znailo je poi u susret noevima crvenih koljaa.

Bolje da ostane tu, po strani, bolje da se zaboravi na te bijedne stvorove bijele koe koji su se nasukali na toj stravinoj i okrutnoj obali divljeg kontinenta. Tu su barem imali krov nad glavom, lijekova za bolesne, povra, koljki i ljuskara da utae glad i jednu drvenu ogradu oko kolibe koja im je davala iluziju da su bar donekle zatieni. Aneliku je najvie muila injenica da su bili bez ikakva oruja. Osim kremenjae starog Shapleigha koji je raspolagao s ogranienim zalihama municije, te Adhemarove puke bez baruta i metaka, nisu posjedovali nita osim nekoliko kuhinjskih noeva i vlastitih bodea. Granulo je sunce. Andelika naredi Cantoru da promatra obzorje i da nastoji otkriti neki od onih brodova to se motaju oko otoka te ih naas vidi, a as zatim nestanu iza nekog rta, a koji bi se, bar toliko pribliili da bi ih znakovima mogli dozvati. Ali brodovi kao da su plovili prema nekim drugim ciljevima. Sa svojim bijelim ili mrkim jedrima nadutim od vjetra, na plavoj podlozi valova ti su brodovi vieni iz daljine, bili gluhi na njihove dozive i mahanja. Izgledali su kao ljudska bia: odlazili su ravnoduno dalje tako da se ovjeku srce stiskalo. Usprkos nepovjerenja to ga je gajio prema plemenima tog kraja, Abenakis Piksarett je tu i tamo nadzirao svoje zarobljenike, to jest ljude to ih je on smatrao takvima. U stvari, inilo se da on prije bdije nad njihovom sigurnou. Za vrijeme njihova pohoda prema obali vidjeli su kako je izbio iz ume da bi ponio jednog djeaka koji vie nije mogao hodati. Zatim, kad su se ve bili smjestili u kolibu, on doe i pred njih istrese iz jedne torbe divlje gomoljike koje Englezi vrlo cijene i zovu ih patatoes18. Peeni ispod pepela ti su krumpiri imali vrlo ukusan tek, nisu bili onako slatkasti kao obini krumpiri ili trtine. Osim toga, donio im je mirisavih liajeva i ogromnog lososa kojega je on sam ispekao natakavi ga na raanj. Kad su trojica divljaka stigla u kolibu s ogromnim Indijancem na elu, jadni ljudi iz Brunchwick-Fallsa bre-bolje ustuknu problijedjeli od straha. O pojasu Piksarettovu su se jo suili skalpovi skinuti s lubanja njihovih roaka i prijatelja. Poto su izmijenili nekoliko rijei s Andelikom, Piksarett i njegovi pratioci povukoe se u umu, ali bi ona, kad bi izila na obalu da osmotri obzorje, vrlo esto opazila s druge strane fjorda Piksaretta i njegove crvene drugove kako tko zna zato, s vraka stabala osmatraju zaljev. On bi joj davao znakove i nekakve ale izvodio a da ona od svega toga, osim ponekog pokreta ili rijei, ba nita nije razumjela. Ali joj se inilo da su i ti znakovi i te ale predstavljali izraze prijateljstva. Na neusiljenost tih divljaka, na njihovu nepostojanost, u isti mah i opasnu i utjenu, trebalo se priviknuti i ivjeti s njima u prijateljstvu kao s divljim zvijerima koje krotitelji svojom nadmonou i stvarnom snagom dre u pokornosti. Zasad ni njoj ni njenim drugovima nije od njih prijetila nikakva opasnost. Bio je dovoljan samo trenutak maloduja da se poloaj iz temelja promijeni. Piksarett joj je predstavio svoja dva ratnika ija imena je bilo vrlo lako zapamtiti. Jedan se zvao Tenouienant, to je na njihovu jeziku znailo: Onaj tko dobro pozna stvari, pravi dobre poslove. A drugi se zvao Ouaouenouroue, to jest Onaj tko je lukav kao lovaki pas. Bez obzira na to, ona ih je radije nazivala njihovim katolikim imenima koja joj je Piksarett ponosno objavio: Michel i Jerome. Ta se sveta imena nikako nisu slagala s njihovim licima iaranim ratnim bojama: crvenom oko lijeve one upljine, to je znailo prvo ranjavanje, bijelom oko desnog oka, to je znailo vidovitost, stranom crnom prugom preko ela da bi se zastraio neprijatelj, modrom po bradi, to je
18

Krumpiri

predstavljalo prst velikog duha itd, a sve to je upotpunjavala divlja griva njihovih kosa u koju su bila zataknuta i pera, i komadi krzna, i krunica i medaljica sa likovima svetaca. Golih i oslikanih gradi, s konatom pregaom koja je leprala na vjetru, esto bosonogi, namazani mau, nakinureni orujem, oni su spremno dolazili kad bi ih ona zvala: - Michel, Jerome! A ona se jedva suzdravala da ne prasne u smijeh obuzeta nekom vrsti njenosti kad bi ih opazila. U jeziku tih ljudi postojao je nekakav naglasak koji je bilo nemogue razumjeti. Taj je naglasak sliio naglasku engleskog jezika. Ona nikako nije uspijevala Piksaretta shvatiti ozbiljno, i to zbog njegova smijenog naziva "Piksarett, poglavica Patsuiketta". Ali on je tvrdio kako to nije ista stvar. Zbog njegove vesele naravi, njega su u poetku nazivali Piouerlet, to jest onaj tko shvaa alu, ali zbog njegovih ratnikih podviga njegovo se ime promijenilo u Pikasou'rett ili Strani ovjek. Francuzi su ga zvali Piksaret jer im je to bilo lake izgovoriti. Na kraju je postao Piksarett! Poslije onoga dana kad se ona umetnula izmeu njega i ranjenog Irokeza i ponudila mu u zamjenu za ivot njegova neprijatelja, svoj ogrta boje zore, poelo je njihovo neobino prijateljstvo, prijateljstvo koje je u ono vrijeme izazivalo uenje, sablazan, uas, negodovanje. Anelika nije tada ni u snu sanjala kakvu e ulogu Piksarett uskoro odigrati u njenu ivotu, ali on nije u njoj pobuivao strah. - Da, - tvrdio je - mi smo bili odluili da pregovaramo s Englezima, ali su nato doli Francuzi. Da li sam mogao pustiti u nevolji one koji su me pokrstili? Proavi prstima po svojoj ogrlici sainjenoj od medalja i krieva, nastavi: - Krtenje je nama Wonolancetima onda donijelo sreu, dok je za Hurone bilo vrlo pogubno: gotovo svi su pomrli od velikih boginja ili od irokekih sjekira. Ali mi, mi smo Wonolanceti, a to nije isto! Stari Shapleigh je vrlo rado brbljao s Anelikom. On je otkrio da se ona razumije u biljke. On ju je rado pouavao i svaao se s njom kad se ona nije slagala s njegovim posebnim uvjerenjima. Poto je ispitao lijekove to ih je ona nosila u svojoj putnoj torbi, predbacio joj je to upotrebljava beladonu, avolju biljku, jer ona raste u Hekatinom vrtu. Naprotiv, on je osobito cijenio muku komoljiku, "divnu travu pod Merkurovim utjecajem, dostojnu svakog potivanja mada joj ga niko ne odaje". U svojim je kutijicama drao takoer i zvijezde i njihove moi. Vjerovao je da su komadi bakra, strukovi sporia, golubovi "venerskog" porijekla. A to se tie blagoslovljenog kalja tvrdio je: - To je Marsova trava koja pod znakom Ariesa lijei venerine bolesti, i to zbog antipatije prema Veneri koja njima vlada. Ja tu travu mnogo prodajem pomorcima. Dolaze ovamo i trae da im ju prodam pod izlikom da je na brodu izbila kuga, ali ja znam to to znai. Tako je on automatski postajao uenjak. On je davao latinska imena gotovo svim biljkama to ih je poznavao. Ona je na dnu jednog starog sanduka pronala meu njegovim knjigama u kojima se govorilo o vraanjima, jedan piimerak knjige Herbatum virtutibus19 od Aemeliusa Macesa i jedno znatno djelo Regimen sanitatis salerno... prave dragocjenosti! I tako su prola dva dana.
19

O svojstvima trava

Nalazili su se gdje su se nalazili, gotovo brodolomci, nesigurni za svoju sudbinu. Prema jugozapadu, za vrijeme dana, nazirala se svinuta linija obale. Tamo su se dizali sivi pramenovi koji su se polako razilazili u plavom, ruiastom i mlijenom zraku koji je u uznemirenoj blagosti prekrivao zaljev. Divan komad porculana... Sive mrlje su potjecale od poara to su ih izazvali Indijanci svojim bakljama... Plamen je prodirao Freeport, Yarmouth i sve oblinje zaseoke. Portland je bio ugroen. Sve se to zbivalo vrlo daleko, previe daleko da bi se moglo naslutiti vrevu oajnikih bijegova preko zaljeva. Brodovi dubokog gaza su se pojavljivali i nestajali. Stalnom prelijetanju bijelih galebova pridruili su se morovrani i burnice. Toliko je ovdje bilo ptica da bi se, usprkos bljetavilu lipanjskog sunca, odjednom nali u nekoj vrsti sumraka uslijed prolaza tisua krila koja su u slojevima presijecala nebo i koja su bila privuena jatima bakalara, haringa, tunova, kombri to su se dolazili mrijestiti u veliki Zaljev Massachusettsa koji je s jedne strane otvoren prema Atlantskom oceanu, a s druge strane zatvoren bogatim i stranim Francuskim zaljevom20 u kojemu su morske mijene dobivale goleme razmjere. Treeg dana njihova boravka na Rtu Maquoit Cantor ree svojoj majci. - Ako sutradan nijedan brod, nijedan amac ne baci sidro u ovaj prokleti zakutak, ja odoh pjeice odavde. Poi u pjeice obalom prema istoku. Krijui se od divljaka, pronai u negdje nekakav un da se prebacim preko ua. Na kraju u stii u Gouldsboro. Sam u privui manju panju nego da putujemo u skupini. - Nee li ti biti potrebni dani i dani da bi sretno priveo kraju taj pothvat? - Hodam isto tako brzo kao bilo koji Indijanac. Ona se sloi s njegovim naumom, mada ju je ispunjala velikim strahom misao to e ostati bez njega. injenica da se njegova snana mladost prilagodila svim moguim neizvjesnostima amerikog ivota, predstavljala je za nju izvor utjehe. Ta trebalo je neto poduzeti. Nije se moglo beskonano ostati tu i ekati neiju, moda, sumnjivu pomo. Tu je veer ponovo vrebala morsku povrinu zahvaljujui svijetlom sumraku. Ptice krijetalice su se smirivale u velikom uu rijeka. Neopipljiva, pamuna magla se razila. Zaljev Casco se smirio u blistavoj vedrini. Na moru prevuenom zlatom poput dragulja su se sjajili otoci u odrazima blistavog topaza, modri kao sumpor, crni kao jantar. Pria se da ih ima tri stotine ezdeset i pet, ba koliko i dana u godini. Svjetlost je sve vie ustupala mjesto mraku. Zlato je potamnilo. More je poprimilo blijedosivu i hladnu boju, dok je kopno sa svojim zavojima malo-pomalo tonulo u neprozirnu tamu. Miris zaljeva se penjao do njih, gonjen oporim vjetrom. Okoli je bio od bronce i mjedi. Prema istoku, na Rtu Harpwells, tono u trenutku kad je nestalo sunca Anelika primijeti jedan brod. Izgledao je od zlata obasjan zadnjim zracima sunca. Ali ubrzo ga izgubi iz vida. - Nije li imao golemu goljenicu na pramcu? - povie stari medicin's man. - Kladim se da je spustio jedra spremajui se da ue u luku. Znam ja dobro taj brod. To je sablasan brod koji se uvijek pojavi na Rtu Harpwells kadgod nesrea treba da snae onoga, ili onu, koji ga opazi. A luka u koju se sprema da uplovi, to je Smrt... - On uope nije spustio jedra - otpovrne ljutito Anelika. Videi da su je strahovito raspalile rijei starog vraa, mladi Cantor joj namigne da je smiri.
20

Danas zaljev Fundy

TREI DIO

GUSARSKI BROD

21.

NOVA POJAVA BRODA FANTOMA

Sutradan se Anelika probudila vrlo rano i budui da vie nije uspjela zaspati, sila je na morsku obalu da skuplja koljke meu hridinama ogoljelim uslijed oseke. Na oblinjem alu krdo uznemirenih foka je podizalo zaglunu buku koja je odjekivala po svim uvalama. Mlada ena poe da ih vidi. Obino su to bile mirne ivotinje. Nezgrapna i nespretna na kopnu, njihova su se mrka i blistava tjelesa u moru to se iskrilo u prvim odbljescima zore kretala zadivljujuom gipkou. Pribliivi se tog jutra, ona ubrzo otkri uzroke njihove uznemirenosti. Dvije ili tri foke leale su na alu izvrnute na bok. Bile su mrtve. Nad njih se ve nadnijela sjena morskih ptica to su kruile i kriale zrakom. Netko ih je nemilosrdno pobio. Njihovi srodnici, veliki mujaci, gospodari ala, bijesno su pokuavali otjerati pernate grabeljivce. Pred tim prizorom Anelika se trgne. Trebala je biti na oprezu jer taj je pokolj bio djelo ljudskih stvorova. Dakle, ljudi su bili tu... A ti ljudi nisu bili Indijanci jer ovi idu u lov na foke jedino zimi, u sijenju... Njene su oi lutale uvalicom. Neki brod, vjerojatno onaj brod fantom, tu se usidrio prole noi, tu je proveo no pod okriljem magle. Ona se popne do kolibe. Skriveno iza naslage oblaka na obzorju sunce se jo ne bijae pomolilo. Jutro je bilo plavo, neobino plavo, i isto i mirno. Tada u svjeem zraku osjeti miris izgorene trave, drugaiji od mirisa dima to se dizao iznad kolibe kroz mali dimjak sagraen od ljunka. Nagonski se skrivajui iza grmova i stabala borova ona lakim i hitrim korakom poe rubom obale to se poput jezica pruala iznad fjorda. Miris dima od zelenih drva i vlane trave bivao je sve gui. Nagnuvi se nad stabla, Anelika zamijeti vrak jarbola sa smotanim jedrima. Skriven iza jednog zavoja pokraj kojega se more duboko uvuklo u kopno, bio je usidren brod. Odozdo se u nabreklim i lijenim kolutovima tamnomodri dim dizao prema nebu praen mrmorom ljudskih glasova. Anelika legne potrbuke po zemlji i puui se dovue do ruba litice. Ali nije uspjela vidjeti one to su logorovali dolje, na uskom pojasu ala nagrizenog algama. Jedino je sada zvuk njihovih glasova dolazio iz blizine, zvuk otar i grub ispremijean portugalskim i francuskim rijeima. Ali je zato u potpunosti vidjela brod. U stvari, bila je to obina brodica, alupa.

22.

ANELIKA SE SUPROSTAVLJA GUSARIMA

Vrativi se, ona naredi da se djeca povuku u kolibu. Ispavana i odmorena poela su veselo skakati i igrati se loptom od strune. - Tamo dolje, u uvalici, ima ljudi koji su zapalili vatru. Imaju brod u koji bi se moglo smjestiti bar osam do deset ljudi. Ali ja nisam ba sigurna da e nam ti ljudi velikoduno ponuditi da se ukrcamo na njihov brod. Ona se nije nadala niem dobrom od ljudi koji su bez potrebe ubijali nekodljive ivotinje, a uz to ih nisu ak ni pokupili ve ih ostavili na alu...

Sad Cantor poe do oznaenog mjesta i ubrzo se vrati s vijestima da ih je vidio. Bilo ih je pet ili est, ne vie. Ree da ga podsjeaju na gusare koji se tokom ljeta zalijeu u vode na sjeveru u potrazi za plijenom moda manje basnoslovnim od onog to ga otimaju panjolskim brodovima, ali kojega se zato bilo lake doepati. - Nama je potreban njihov brod - odluno e Anelika - ako nizato drugo a ono da njim potraimo pomo. Ona se tim rijeima obratila nadasve Cantoru i Stougtonu. On je jedini bio zdrav i itav i kao takav joj mogao pomoi da stvori neku odluku. Pastora je tresla estoka groznica i nalazio se stalno u polubunilu. Corwin je bio ranjen. Mnogo je patio i napinjao sve svoje snage da ne kune u pastorovoj blizini. Dva pomonika, snani i utljivi momci, bili su spremni na sve, ali ne i da poslue nekim savjetom. Stari Shapleigh se nije sloio sa svojim gostima. On ih je veeras ili sutra uveer morao napustiti i otii u umu jer bliila se no kad je morao ubrati divlji spori.. Na Adhemara nije mogla raunati. Ostao joj je Stougton, taj seljak bez mate, ali hrabar, i Cantor, sin francuskog plemia, iji je mladi ivot bio pun iskustva. Anelika je imala povjerenja u razboritost svog sina, u njegovu prvu mladost, kad se u djeacima nagonski budi oprez, kad oni postaju svjesni svoje snage i muevne odvanosti. Cantor se junaio da e lupeima ispred samog nosa oteti brod i odvesti s druge strane rta, gdje e se ostatak druine ukrcati na nj. Ba u tom trenutku Anelika se die, poe prema vratima i otvori ih. Bilo joj je odmah potom jasno to ju je vuklo napolje. Krik kozodoja se stalno ponavljao zvuan i otar. Piksarett ju je dozivao. Ona potri prema rubu poluotoka i na drugoj strani, na vrhu crnog hrasta primijeti Indijanca koji ju je, napola skriven gustim liem, ustrim pokretima na neto upozoravao. Na neto to se nalazilo ispod nje. Ona spusti oi, pogleda prema alu i krv joj se u ilama sledi. Hvatajui se za uperke grmova i krljave borove koji su rasli u pukotinama litice, verali su se ljudi. Nema sumnje, bili su to gusari sa alupe. Kad je jedan od njih, osjetivi da je otkriven, podigao prema njoj svoje gusarsko lice, ona vidje da meu zubima dri no. Bit e da su i oni otkrili da na tom zabaenom mjestu imaju susjede te su ih ti okorjeli lupei htjeli iznenaditi. Videi da su otkriveni i da im je propao iznenadni napad, iz njihovih usta potekoe strane kletve. Sad su se penjali uz liticu to su bre mogli. Anelikm pogled padne na konice to su se nalazile odmah kraj nje. Prije no to e podbrusiti pete ona zgrabi jednu izmeu njih i, videi da su se lupei ve dohvatili ruba litice, brzim je pokretom baci na njih. Konica je bila puna razjarenih pela. Konica padne tono ispred njih i uskoro se razlijegoe strani i bolni krici. Anelika nije ekala da vidi kako se gusari brane od pobjenjelog i crnog oblaka pela. Trei, izvue svoj otar no iz korica. Dobro je uinila jer su se razbojnici podijelili u dvije skupine. Odjednom primijeti da se izmeu nje i prebivalita Johna Shapleiga isprijeilo nekakvo grbavo cerekalo, odjeveno u dronjke i s nekakvom trorogom kapom na glavi u koju je bilo zadjenuto crveno nojevo pero. To je cerekalo vitlao oko sebe kratkom toljagom.

Bit e da je taj ovjek bio poneto pijan ili je moda vjerovao da se ne mora bojati jedne ene. Bilo kako bilo, on navali na nju, a budui da je ona spretno izmakla udarcu toljage koja zazvidi zrakom, on posrne i doslovce se nabije na otar iljak njena noa kojim je ona izmahnula da bi se obranila. On muklo rikne. Ona naas osjeti njegov dah koji zaudarao na rum i pokvarene zube. Njegove zgrene ruke je ispuste. Umalo je nije povukao za sobom pri svom padu. Uasnuta, odbaci ga od sebe i vidje kako se skljokao ispred njenih nogu, zgrivi ruke na trbuhu. Krmeljive oi zloinca zjapile su uenjem. Ne asei asa i prepustivi ovu njegovoj sudbini, Anelika se u tri skoka stvori kod Shapleighove kolibe i na brzinu zatvori klimatavu drvenu ogradu.

23. PRIMIRJE U ZORU

- Ispala mu crijeva! Turoban krik je odjekivao u jasnom lipanjskom sumraku koji je dugo trajao u Zaljevu Casco. - Ispala mu crijeva! Tamo iza grmlja jedan je ovjek javljao drugom. Dobro zabarikadirani u svojoj kolibi, Englezi i Francuzi su uli taj krik koji se zatim produavao u bolnu i jecavu buku. Dan koji je tragino poeo zavravao je bez pobjednika. S jedne strane Englezi i Anelika, nema sumnje, slabo naoruani, ali zaklonjeni iza svojih zidova od balvana, a s druge strane gusari, okrutni i nasrtljivi, ali bolesni od ujeda pela i uz to izgubivi jednoga druga ranjenog u trbuh. Na nesreu Anelike i njenih drugova oni su se sklonili kraj jednoga potoka koji se nalazio u blizini kolibe da bi svoje lice i nateene dijelove tijela, vlaili svjeom vodom. Postavivi se tako, nisu dopustili nikome da izie iz kolibe. Psovali su i kleli da bi zatim nastavili sa stenjanjem. Iz kolibe ih nisu mogli vidjeti, ali su zato osjeali da se nalaze iza prvih stabala i uli su kako stenju. Kad je potpuno pala no njihovo cviljenje, njihovi uzdisaji i bolni krikovi ispunjali su zrak u tonim vremenskim razmacima te su s krikovima foka to su dopirali sa ala predstavljali takvu jezovitu dreku da se ovjeku dizala kosa na glavi. Uskoro je mjesena preplavila okolicu. More se osu srebrom i itava eskadra otoka crnih poput mastila inilo se kao da je zaplovila prema dalekim bjelinama. Usred noi Anelika se uzvere na jednu klupicu, skinuvi s krova jedan crijep proviri napolje da bi s visine ocijenila situaciju. - Hej, mornari, ujte to u vam rei! - povie na francuskom snanim i jasnim glasom. Ona vidje kako se miu prilike gusara. - Sluajte, dakle, mogli bismo se sporazumjeti. Ja ovdje imam lijek koji e ublaiti vae patnje. Osim toga, mogu previti vaeg ranjenog druga... Primaknite se na dva hvata od kue i pobacaite svoje oruje. Mi ne elimo vau smrt. elimo jedino spasiti svoj ivot i posuditi va brod. Zauzvrat emo vas izlijeiti. Isprva ne dobi nikakva odgovora. Zatim je ula nejasan mrmor koji se mijeao sa zapusima vjetra. - Izlijeit emo vas - ponovila je Anelika. - Inae ete poumirati. Ubodi pela nisu bezazlena stvar. A va e ranjenik, ukoliko mu se ne prui hitna pomo, sigurno podlei!

- to kae! Podlei e... Ta njemu su ispala crijeva napolje, i sigurno e crknuti zarokta neiji debeo glas iz noi. - To nikako nije dobro za njegovo ozdravljenje. Budite razumni! Pobacaite oruje, kao to vam predlaem. A ja u vas njegovati. U noi njen zvonki enski glas je djelovao utjeno i kao da je dolazio s neba. Uza sve to gusari nisu odmah pristali. Trebalo je priekati zoru. - Hej, eno! - povie tada jedan od njih. - Dolazimo! Iza umice dopre zveckanje elika i jedna krupna prilika posrui se priblii nosei u naruju itavu gomilu noeva, jurinih maeva, zatim jednu sjekiru i jedan pitolj. On sve to poloi na nekoliko koraka od ograde. tiena kremenjaom starog Shapleigha i Adhemarovom muketom to ju je Cantor drao uperenu, ona prie ovjeku. On je bio gotovo slijep od oteklina to su ih prouzroile pele izbovi mu itavo lice. Po njegovu vratu, ramenima, miicama, rukama posvuda su se vidjele otekline. Shapleigh zabaci unazad svoj visoki puritanski eir i uze se vrtjeti oko njega, njukajui ga i cerekajui mu se, radosna izraza na licu. - I see... I see! The squash seams to be quite ripe!21 - Spasite me! - preklinjao je ovjek. Koulja pocrnjela od pradavnih mrlja krvi, platnene kratke hlae koje su otkrivale runjave koljena predstavljali su odjeu pravog pravcatog gusara. Po njegovu pojasu o kojemu su visile, zasad prazne korice noeva svih moguih dimenzija bilo je oito kao sunce da je taj ovjek pripadao drutvu gusara, da je bio jedan od onih ljudi to su po karipskim otocima lovili, ubijali, sjekli divlje svinje i volove da bi zatim suili njihovo meso i njime opskrbijavali brodove. Naprosto mesari na oceanu i trgovci, ako se ba hoe, ni bolji ni gori od drugih. Meutim, njih su u gusare i u rat otjerali panjolski osvajai koji osim sebe nisu trpjeli nikoga na amerikim otocima. Njegovi drugovi koji su se nalazili iza stabala izgledali su jo gore od njega. Jedan djeak, mali od broda, slabunjav i ubog izgledao je kao da e svakog asa izdahnuti. Portugalac maslinaste puti izgledao je kao glavica kupusa, a posljednji, garav, kao gorka tikva. A to se tie ranjenika... Anelika podie prljavi dronjak prebaen preko njega. Mrmor uasa i strave ote se s usana gledatelja. Anelika je jedva suzdravala gaenje. Razjapljena rana bila je barem petnaest palaca duga, a iznad nje se dizala ogromna kila slina gnijezdu zmija koje su se grile, nadimale, krivile u grevitim pokretima, kao utjelovljeni prizor groze. Gola crijeva ovjeka s otvorenim trbuhom! Svi su stajali kao ukopani, zaprepateni na svojim mjestima, osim Piksaretta, koji se iznenada pojavio i znatieljno se i radosno sagnuo nad uasnom ranom. Aneliki se gotovo istog trenutka nametnulo saznanje da mora pokuati sve da ga spasi. Ranjenik, koji nije bio bez svijesti nego, naprotiv, vrlo priseban i pomalo podrugljiva izraza oko usana, promatrao ju je ivim okom ispod upavih obrva. Usprkos njegovoj votanoj puti i vrlo upalim crtama lica, Anelika nije primjeivala na njegovu ogrubjelom licu pijanice znakove smrti. udno, ali izgleda da je on odluio da ivi. No ni na jednom mjestu nije probuio crijeva to bi bilo izazvalo dosta brzu smrt. On je prvi preao u napad priguenim glasom i trudei se da mu lice ostane to mirnije: - Yes Milady!22 Ovako podli udarac teko je bolje izvesti, do vrata Pravo djelo Ciganke koja ne prata, znam ja to dobro Sada, ovo treba saiti!

21 22

Vidim... Vidim! ini se da je bundeva sasvim zrela! Da gospoo!

Mora da je tome snatrio za vrijeme beskonane duge noi i da se malo-pomalo uvjerio da je to mogue Tom ovi nije nedostajalo bistrine uma, mada nije bilo sumnje da je, u biti, bio gad. Bilo je dovoljno naas promotriti njegovo dranje i dranje njegovih drugova pa da se shvati kakvom su soju pripadala sva petorica. Otpaci s brodova! Anelikin je pogled prelazio s ovjekova lica, na kojemu se opaala upravo avolja volja za ivotom, na jezovitu kilu iz koje se irio straan smrde, dok su krupne muhe ve poele zujati naokolo. - U redu - najzad e ona odluno. - Pokuat emo!

24.

ANELIKA SPAAVA RANJENOG GUSARA

"Vidjela sam ja i gorih sluajeva", ponavljala je rasporeujui na brzinu na jednu daicu u kolibi par instrumenata to ih je izvukla iz svoje putne torbe. To to je ponavljala nije bilo ba tono... Sigurno je da je tokom zime u Wapassouu vrila prave operacije, svaki put drugaije i svaki put sve sloenije. Izuzetna spretnost njenih gipkih prstiju koji kao da su ivjeli vlastitim ivotom, nagonska spretnost njenih ruku koje su imale osobinu da lijee sve ega se dotaknu, silili su je da stjee iskustva za koja je, s obzirom na vrijeme i kraj, trebalo imati hrabrosti. Tako je ona u proljee lijeila indijanskog poglavicu kojemu je kanadski sob rogom napravio dugu ranu na leima. Tom prilikom prvi put je pokuala spojiti rubove rane s nekoliko konanih avova. Zacjeljenje je ilo nevjerojatnom brzinom. Glas o njenim lijenikim sposobnostima se pronio. U Houssnoku je itava gomila uroenika dola k njoj izrazivi elju da ih lijei Bijela gospoa sa Srebrenog jezera. Vrlo tankim iglama to ih je pronala meu sitniarskom robom u postaji, spretni prsti urara, gospodina Jonasa, dali su polusavijen oblik koji se Aneliki inio prikladnijim za tako osjetljiv zadatak. Bila je sretna to je uspjela spasiti svoju dragocjenu torbu za vrijeme svih onih peripetija koje su se nedavno zbile. To je bilo divno. U njenim je uglovima pronala svu silu potrebnih stvarica. U jednoj konatoj kesici pronala je pregrt istuenih mahuna akacije. Taj praak koji je sadravao spasonosni tanin upotrebljavala je kao melem koji je moda spreavao da se trovanje ne proiri tijelom kad se jednom rana zatvori. Nije imala dovoljno tog praka, zato ga pokae Piksarettu koji se, poto ga je promotrio i onjuio, iskusno osmjehne i pojuri prema umi. - Ti se s jednim Englezom pobrini za brod - Anelika naredi Cantoru. - Uvjeri se da li je u stanju da zaplovi s dijelom nae druine. Budite na oprezu i dobro se naoruajte mada mi ovi bijedni lupei ne izgledaju kadri da nam u ovom trenutku naude. Elisabeth Pidgeon bojaljivo ponudi Aneliki svoju pomo, ali je ova radije poalje da mau namae jadne rtve pela. Previjajui stalno preasnoga Thomasa Patridgea, stara je gospoica stalno neim bila zabavljena, a svjesna nastale situacije, ona meu gusarskim orujem nae najmanje oteenu sablju i, poto ju je ponosno objesila o pas, odskakuta do kolibe gdje je Shapleigh ve premazivao gusare svojim lijekovima stalno se cerekajui pri tom. Stojei pod stablom pokraj bolesnika, Anelika oisti ploasti oblutak i na njemu rasporedi kutijicu s iglama i pincetama, boicu vrlo jake rakije, karice, arpiju koja je uvijek bila ista i bijela, umotana u komad gumiranog platna. Nije imalo smisla prenositi ranjenika. U blizini je proticao potok. Ona razgori eravicu male vatre, na nju stavi zemljani sud s neto vode u njemu i nju saspe praak od mahuna akacije.

Piksarett se vrati, ruku punih mahuna akacije. Bile su jo zelene. Anelika dograbi jednu, stavi je pod zub, iskesi se ispljunuvi zelen i trpak sok. Mada je taj sok imao vrlo neugodan okus, to jo nije bio okus sazrelog tanina koji je imao metalni okus mastila i posjedovao dragocjenu osobinu da stee rane, da ih zacjeljuje, da suzbija opasna gnojenja i, na kraju, da svojom ljekovitom i ivotvornom snagom spreava gnojenje to izbija iz samih rana, ak i ve zdravih rana kojima dugo treba da potpuno zacijele. Te zelene mahune bit e manje djelotvorne. - Moramo se zadovoljiti onim to imamo pri ruci! - ree. Ona ih htjede staviti u lonac da se iskuhaju kadli je Piksarett zaustavi: - Pusti da Maktera to uradi - ree. I on pokae na staru Indijanku, sluavku ili druicu starog engleskog lijenika. ini se da je njoj bila poznata vrijednost biljke. Ona une pokraj vatre i uze vakati mahune rasporeujui ih potom na iroko lie. Anelika je pusti na miru jer je znala - stari vra u Dabrovom logoru pokraj Wapassoua ju je u to poduio - da je lijek tako pripravljen bio najdjelotvorniji. Vrati se zatim prema svom ranjeniku u ijim se stalno otvorenim oima palila sad nada, a sad uas. Videi kako je klekla pokraj njegove glave i sagnula prema njemu svoje lice uokvireno svijetlom kosom i s izrazom napete odlunosti, on se sneveseli i u njegovu pogledu starog lisca bljesne turoban sjaj. - Polako, ljepotice - proaputa oslabljenim glasom. - Prije no to pone, treba da se dogovorimo. Ako me skrpi i ako se ponovo uspravim na svojim nogama, ti nee valjda traiti da ti ostavimo svoje oruje i da ti prepustimo onu staru krntiju? Ta krntija je sve to nam je onaj lupe od Zlatobradog dao da bismo se odrali na ivotu u ovom jebenom kraju. Nee se, valjda, pokazati gorom od njega? - Zlatobradi - ponovi Anelika naulivi ui. - Vi, znai, pripadate njegovoj posadi? - Vi ste pripadali, htjela si rei. Taj prokleti momak nas je iskrcao ovdje a da nam ak ni baruta nije dao dovoljno da se obranimo od divljih zvijeri, od Indijanaca, te od ljudi koji ive na obali kao to ste vi za koje znamo da su svi, manje-vie brodolomci. - A sada utite - ree Anelika sauvavi mir - vi suvie priate za ovjeka koji se nalazi na umoru... Kasnije emo priati o vaim poslovima koji nas se ne tiu. Bio je sasvim iscrpljen. inilo se da se njegova prozirna put sasvim uvukla u kosti lica koje ve bijae, s izbeenim oima okruenim crvenim podonjacima, dobilo mrtvaki izgled. Ali krvavi rub oko njegovih kapaka bio je dokazom njegove izdrljivosti. "Preivjet e", pomisli Anelika stisnuvi zube. Poslije e ve doi na red i razgovor o Zlatobradom. - Suvie je rano da postavljate uvjete, gospodine - odgovori mu ona. - S vaim orujem i vaim brodom uinit emo ono to nam se svidi. Budite sretni izvuete li ivu glavu. - U svakom sluaju... mnogo e dana proi prije no to se skrpi ona... krntija - dahne ranjenik ne predajui se. - Prije no to vas skrpamo proi e takoe mnogi dani, tvrdoglave. A sada, mome, uvajte svoje snage i trudite se da budete to mirniji. Ona poloi svoj dlan na mlohavu kou njegova ela ljepljivu od znoja. Premiljala je da li da mu da da popije neko umirujue sredstvo, i to ba neko na bazi belladone koju Shapleigh nije trpio. Meutim, nijedno sredstvo kojim je raspolagala nee biti dovoljno jako da nadjaa neljudske bolove to e ih prouzroiti operacija. - Dobar grog - zastenje ranjenik - dobar i vreli grog s pola limuna u njemu popio bih tako rado pa makar mi bio posljednji! - Prijedlog nije lo - primijeti Anelika.

"Jedino to e mu pomoi da podnese operaciju. Ovaj lupe je tako proet rumom da e ga to, moda, spasiti." - Hej, bitango - ree snanom gusaru koji im se bijae pribliio, da nemate, moda, jo koju pintu ruma na raspolaganju? Klipan kimne glavom taman toliko koliko su mu dozvoljavale bolne otekline. U pratnji jednog Engleza sie do njihova logora u uvalici i vrati se s bocom od crnog stakla i dugakog grlia. Boca je bila do polovice puna. Ako je suditi po mirisu to se iz nje poeo iriti kad je Anelika izvadila ep, to je bio sigurno najbolji rum to se proizvodi na karipskim otocima. - Tu je - ree Anelika. - Deder, potegni, mome, potegni to vie moe, potegni dok se nebo ne zavrti oko tebe kao igra. Budui da mu se ona obratila odjednom sa "ti", on shvati po tome da je vrag odnio alu. - Zlo mi se pie - zahropta. U oima mu se javi oaj. - Postoji li neki sveenik u ovoj prokletoj vukojebini? - Postoji - javi se Piksarett i baci se na koljena. - Ja sam kod Crnorisca vjerouitelj, a uz to sam poglavica svih Abenakisa. I tako me je Gospod odabrao da krtavam ljude i da ih odrjeujem od grijeha. - Gospode Boe, jedan divljak, pa to je kruna svega! - povie ranjenik i izgubi svijest ne zna se da li od silnog uzbuenja ili od pretrpljenih muka. - Bolje tako - nato e Anelika. "Isprat u mu ranu", mislila je, "toplom vodom u koju u usuti malko esence belladone." Uze komad kore koja je imala oblik ljebia pomou kojega e bolje usmjeriti tanak mlaz vode iz tikve to ju je drao Piksarett. Zatim se nagne nad jezovitu ranu. Pri prvom dodiru, zaista vrlo lakom, ranjenik se trgne i pokua se pridii. Snane ruke Stougtona sprijeie ga u tome. Anelika naredi tada golemom gusaru da legne svom drugu preko bedara, i to licem prema zemlji, a Shapleighovom Indijancu da mu dri glenjeve na nozi. Ali ni to nije bilo dovoljno. Ranjenik se osvjesti i uze moliti da mu pridignu glavu. Otpije nekoliko gutljaja ruma, a zatim, polusvjestan, dopusti da mu zglobove priveu za koie zabijene u zemlju. Anelika smota komad arpije u lopticu i gurne mu je izmeu zuba, a zatim mu pod iju podmetne struk slame pazei na to da ranjenik nesmetano i lako die kroz nosnice. S druge strane ranjenika spusti se na koljena stari Shapleigh, Englez, ljekarnik. Bijae skinuo svoj visoki eir i sad mu je vjetar mrsio bijelu i rudlavu kosu. On je bio taj koji se i po svojoj slubenoj dunosti i zato to je bez rijei shvaao to Anelika eli prihvatio uloge njenog asistenta, stoga dohvati pincete od trstike i napravi prvi zahvat da priblii rubove rane. To je bilo gotovo nemogue izvesti do kraja, ali Anelika otrim i odlunim pokretom zabode iglu u meso naizgled mlohavo, ali, u stvari, ilavo i otporno, drei ga prstima. Zatim neprimjetnim pokretom zglavka koji je zahtijevao prilinu snagu i vjetinu da bi ga se izvelo, ona provue kroz meso masni konac i vee ga u vor. Radila je vrlo brzo i odreenim tempom, ne oklijevajui, sagnuta, potpuno nepokretna u tijelu. Jedino su joj spretne ruke bile u stalnom pokretu. Stari Jos je oima pratio njen rad, pomaui joj pincetama ili prstima kad bi pinceta popustila pod otporom izmuenog mesa. Nesretni muenik leao je bez snage, ali ipak su mu tijelo potresali stalni i tegobni trzaji. Na trenutke bi se kroz arpiju u ustima probio straan i mukli hropac koji se inio posljednjim. Pri tom je golemi grozd smrdljivih crijeva, sluzavih i u stalnom pokretu, izbijao ponovo napolje te ga je trebalo gurati u unutranjost kao ivotinju koju se davi. Ljubiastobijeli uvoji crijeva stalno su ispadali napolje kroz

meuprostore te su tvorili vie prodera koji su svaki as mogli puknuti ili biti probueni to bi, Anelika je to vrlo dobro znala, bilo kobno po ranjenika. Ali itav taj splet utrobe izdrao je sve i posljednji av je bio vezan. ovjek je leao kao mrtav. Anelika dohvati melem od akacijinog tanina to joj ga je pruila Indijanka, prekri njime itavu povrinu trbuha i vrsto stegne okrajke platnene vrpce to ju je prije no to je poela operacija ona provukla ranjeniku ispod bubrega. Tako stegnut, Drvoglav se morao prilagoditi na svoja ispala crijeva ponovo ugurana na staro mjesto te se trebalo nadati da e i ona konano shvatiti gdje im je pravo mjesto. Anelika se uspravi. Sva su je lea boljela. itav taj posao potrajao je vie od jednog sata. Ode oprati ruke u potoku. Zatim se vrati natrag i sve pospremi. Iz uvalice su dopirali udarci mlata. Brod e biti spreman za odlazak prije no to ozdravi njegov kukavni kapetan. Anelika podigne ranjeniku vjee i poslua mu otkucaje srca. Jo uvijek je bio iv. Promatrajui ga s kraja njegovih prljavih, uljevima posutih i upavih nogu, osjeti neku vrst simpatije za taj ljudski otpadak kojemu je upravo spasila bijedno bivstvovanje.

25.

ANELIKA ISPITUJE GUSARE

Za sve nije bilo mjesta na gusarskom brodu kad je ovaj bio osposobljen za plovidbu, a prije svega na nj se nisu mogli prenijeti ranjeni i bolesni. Tko e otii, a tko ostati, to je pitanje muilo mnoge savjesti i ba zbog toga Anelika je jo jednom morala preuzeti na sebe odgovornost. Bilo je oito da je Cantor, koji se razumio u plovidbu, morao preuzeti mjesto zapovjednika broda kako bi ga odveo u Gouldsboro. Stougton i Corwin, odrasli na obali, pomoi e mu pri upravljanju brodom, te je bilo logino da otputuju sa svim lanovima svojih obitelji. Osim toga njihove se sluge ni za ivu glavu nisu htjeli odijeliti od njih. Oni bi pomrli od straha bez svojih gospodara, ne bi znali to bi radili na tom svijetu bez njih. Za druge vie nije bilo mjesta na brodu, a gdje onda da smjeste bolesnike kojima je bila potrebna njega. Aneliki je bilo odmah jasno da e biti prisiljena ostati kraj ovih. Nikad je osjeaj odgovornosti nije tee pritiskao. Ali kako da prepusti njihovoj sudbini umirue, kako da napusti ogromnog Thomasa Patridgea, gusare izbodene pelama, te svog ranjenika, kojega je sama operirala. Cantor je estoko prosvjedovao protiv takve odluke. Njemu se nije nimalo mililo da majku ostavi u tako bijednom i tako opasnom drutvu. - Pa tebi je i te kako jasno - rekla mu je - da se nijednog bolesnika ne moe prenijeti na brod. Oni e samo smetati pri upravljanju brodom - trait e njegu koju im ne moemo pruiti na brodu, te e poumirati za vrijeme putovanja. - Pa neka ostanu ovdje i neka ih njeguje stari Shapleigh. - Stari Shapleigh mi je kazao da on mora u umu jedne od narednih veeri, da zbog mjeseine ne moe odlagati odlazak. A ja vjerujem da se on ne eli nai sam licem u lice s ovom bagrom s Caraiba... - A zar vama ne prijeti jo vea opasnost ostanete li u njihovu drutvu? - Ja se znam braniti. Osim toga, svi su oni bolesni da se maknuti ne mogu.

- Nisu ba svi. Ima meu njima jedan koji se dobro oporavlja, a iji mi pogled ne kazuje nita dobro. - Pa dobro. Evo rjeenja. Ti e ga ukrcati na brod. Corwin i Stougton e paziti na nj dok ne doete u priliku da ga se rijeite iskrcavi ga na neki od otoka u Zaljevu Casco. Poslije ete otploviti u Gouldsboro. Budete li imali povoljan vjetar mogue je da u te za manje od osam dana vidjeti kako dolazi na Roelcu. Nita mi se ozbiljno do tada ne moe dogoditi... Ona je htjela i sebe i Cantora u to uvjeriti. On na kraju prizna da se ne moe smisliti nikakvo drugo rjeenje... to bre podignu jedra, prije e se svi zajedno nai na okupu u vlastitoj obitelji, zatieni zidovima Gouldsboroa koji im je iskrsavao pred oima kao luka mira i kao kraj svih zabrinutosti. U Gouldsborou je bilo oruja, tamo je bilo bogatstva, ljudi, brodova... Ostalo ih je svega osam na Rtu Maquoit. Poslije dva dana gusarski brodi opremljen kako treba i pod iskusnim zapovjednitvom Cantora isplovio je iz uvale i nagnut u stranu, poput galeba noenog vjetrom, nestao je iza zadnjih otoka. Brodom su otplovili obitelji Corwin i Stougtom, njihove sluge, mala Rose-Ann i jedan od gusara, onaj to se najbolje osjeao. Njega e se prvom prilikom rijeiti iskrcavi ga na nekom od otoka. On je na svom argonu dugo neto govorio sa svojim drugovima prije no to je otputovao. Jo jedan razlog da ga dobro nadziru. Ostali su mali Samuel Corwin, koji je polako prizdravljao od svojih opeklina, veleasni Patridge, isuvie slab, i gospoica Pidgeon. Ona nije htjela napustiti svog pastora. Ali na njenu je odluku utjecao i strah od mora. I tako kad se sve zbroji, ona je radije ostala kraj Anelike za koju je vjerovala da je pod zatitom neije moi, pa bilo da je ta zatita potjecala od vraga ili ne. Anelika ju je slala po drva u umu, po vodu, da trai koljke ili da lepezom hladi bolesnike koje su napadali komarci. U stvari, alupa vie niti jednu osobu nije mogla primiti, ali je zato nesit svojim divljim bezobrazlukom, bacivi se u more i plivajui poput ogromne vidre u brazdi broda, prisilio Cantora da mu nae mjesta na palubi. O izboru putnika se dugo raspravljalo. Na kraju je odlueno da otputuju oni koji su bili zdravi i itavi jer je postajala bojazan da bolesnici ne bi preivjeli plovidbu. Anelika se osjeala vezanom za onu olupinu od ovjeka to ga je ona operirala. On je stalno kmeao grevito se drei ivota. Zvao se Aristid Beaumarchand23 kao to joj je povjerio jedan od njegovih drugova. - Niti je lijep, niti je dobar trgovac, okladila bih se - ree na to Anelika slegnuvi ramenima. - Njemu bi bolje pristajalo neko drugo ime: Drvoglav ili Zgubidrob, na primjer. Tog jutra veleasni Patridge otvori oi, ree da je nedjelja i zamoli da mu dadu Bibliju kako bi pripremio propovijed. Mislili su da bunca pod utjecajem groznice, te ga htjedoe umiriti, ali on se razgalami i odluno ponovi da je nedjelja, dan Gospodnji, i da bi svi morali toga biti svjesni: da je taj dan bila nedjelja. Sedam dana je prolo od indijanskog napada na malu englesku naseobinu. Anelika je ivjela u nadi da su brodovi Joffreya de Peyraca jo krstarili uem Kennebeca. Cantor je bio uvjeren da e bar jednog sresti. A ako ne sretne, za najvie dva dana bit e u Gouldsborou i odmah e poslati pomo. Dobar, snaan i siguran brod, naoruan velikim topovima na kojemu si se na otvorenom moru mogao odmarati i u miru se vratiti kui. Koje li sree!
23

Na francuskom znai: lijepi trgovac

Ali dva su dana prola a na obzorju se nita ne pojavi. Elisabeth Pidgeon je svojim drhtavim glasom pastoru itala Bibliju. To su njeno itanje sluala i dva bolesna gusara sumnjiavog i bahatog izraza lica. Tu dvojicu je trebalo brino njegovati, ali se nikome nije urilo da ih to prije vidi zdrave i pri snazi. Trei, koji je rastom bio najvii i najsnanijeg tjelesnog ustrojstva iao je stalno od Zgubidroba do druge dvojice drugova koji su leali u kolibi i s njima nadugo raspravljao na romansko-arapskom argonu. Njegov hod, prvih dana bolan pri svakom koraku, sada je postao vri. Bio je ogroman, teak i izazivao nemir u srcima Anelike i njenih drugova. - Pazi dobro na nj - govorila je Anelika Adhemaru. - Inae e se domoi jednog od onih noeva i zarinut e nam ga u lea. Taj je gorostas pokazivao iskrenu samilost prema operiranom drugu. - On mi je brat - govorio je. - Vi uope ne sliite jedan drugome - otpovrne Anelika usporeujui uzrast tog gorostasa s mravim likom to se nazirao pod pokrivaem. - Mi smo braa Obale. Ve je petnaest godina to smo izmijeali svoju krv i svoje kese. I uz grozni osmijeh na svom licu izoblienom od ujeda pela, on joj dobaci: - Moda vas zbog toga i neu zaklati... Da, zato to ste spasili Aristida. Nad ranjenikom je nou trebalo bditi. Ona je nad njim nategla komad platna ne zbog toga da bi ga zatitila od sunca jer ga je stablo donekle titilo, ve od none rose ili od iznenadnih kia koje su ponekad padale ili od prskavice to ju je vjetar za vrijeme plime dopuhivao do njih. Ona je bdila nad njim, uporna, paljiva, iznenaena videi da se ozdravljenje uvlai u njegovo osueno tijelo. Tako ju je uzbuivao uspjeh operacije da je na trenutke gotovo voljela tog kukavnog Aristida. Onu istu veer kad je operiran, on je otvorio oi i traio da mu dadu duhana i jedan grog "sa itavim limunom... koji e mi oguliti, Hijacinte"... Da nije dobio svoj grog i svoj limun, nakon ega mu je ona dala procijeenu riblju juhu, ivot se u nj ne bi tako brzo vratio. Osvanula je glasovita nedjelja kad je konano i pastor Thomas Patridge doao k svijesti - Pomoi u vam da sjednete - ree Anelika ranjenom gusaru. - Da sjednem, ti hoe da crknem? - Ne zato. Treba da krv kola inae e se zgusnuti. Osim toga, zabranjujem vam da mi se obraate s "ti", sad kad ste izvan opasnosti. - E, to ne! Koje li ene! - Doite ovamo i pomozite mi, vi morski mesaru! Udvoje ga uzee ispod pazuha, podignu ga i podre u sjedeem stavu. Bio je blijed i sav obliven znojem. - Konjaka! Dajte mi konjaka! - Adhemare, donesi boicu. Kad je Drvoglav otpio nekoliko gutljaja, izgledao je bolje. Ona ga prisloni o gomilu vrea od ivotinjskih koa i dugo ga i sa zadovoljstvom promatrae. - Evo, Drvoglavi. Treba samo da prdite i piate i bit ete kao i sav drugi svijet. Vi ste spaen ovjek. - U dobri as - nato e on. - Vi barem kaete popu pop, a bobu bob... U pravu su oni koji tvrde da ste ispali iz avoljeg bedra... Jer to je, bogami istina, iva istina! On obrie svoje oznojeno elo. Ona mu obrije bradu punu gamadi. Sad je imao izgled bezazlenog malog trgovca ostavljenog od svoje ene i vjerovnika.

- Ja vie ne predstavljam nita u oima Zlatobradog. Eto, u tome je stvar - zastenja on. Ona mu pomogne da se ponovo isprui, a kad se malko odmorio, ree: - Hajde, da malko porazgovaramo o Zlatobradom i o onima koji tvrde da sam ja izila iz avoljih bedara. - Oh! Nemam ja u tome nikakva udjela - branio se gusar. - Znate li vi tko sam ja? - Ne ba previe dobro, ali Zlatobradi to zna. Vi ste Francuskinja iz Gouldsboroa. Pria se da ste vjetica, udata za jednog vjeca koji pomou koljaka pravi zlato. - A zato ga ne bi pravio pomou ruma - otpovme Anelika vrlo ozbiljno. - To bi vam vie odgovaralo, a? - Prenio sam samo ono to brbljaju mornari koje smo sreli u Francuskom zaljevu. Meu mornarima mora postojati povjerenje. - Mornari kao to ste vi u prvom su redu razbojnici. Osim toga, pravi mornari ne govore vaim argonom. - Ako ba hoete, to moete tvrditi za nas dvojicu - otpovrne Zgubidrob poprimivi dostojanstveni i uvrijeeni izraz - ali nikako za Zlatobradog. On, on je pravi gospodin, oprostite...! A osim toga, na kugli zemaljskoj nema boljeg mornara od njega. Moete vi vjerovati kad to tvrdim, meutim vi ste vidjeli kako je s nama postupio, kurvino kopile, iskrcavi nas kao kakve "crnje", da tako kaem, bez ivea i bez oruja na ovu divlju obalu. Rekao je da sramotimo njegov brod. Portugalac, ije su otekline neto splasnule, a nalazio se u blizini, potvrdi Zgubidrobove rijei. - Jest, tako je. Zlatobradog poznam dulje no to poznam tebe, efe. Poznam ga jo iz Goe i Indije. S njim sam se zakaio zbog itave te prie oko Gouldsboroa, ali to e mi uvijek biti ao. Anelika je stalno prstima prolazila kroz svoje kose. Vjetar joj ih je bacao na oi, a ona ih vraala natrag. Pokuala je srediti svoje misli, ali vjetar ju je smuivao tako da nije uspijevala dvije skupiti zajedno. - Htjeli ste kazati da ste znali tko sam i da se nalazim ovdje, kad vas je Zlatobradi ostavio u draici? - Ne, to nismo znali - odgovori Beaumarchand. - To je srea. Srea se nasmijei dobrim momcima kao to smo mi kad se nau u govnima. Ovo nije prvi put to nas je srea izvukla iz njih kad smo se tome najmanje nadali, zar ne Hijacinte? - Ali kako ste vi znali da se ja nalazim ovdje? - ona nije poputala muena nestrpljenjem. - Do vraga! Kad smo primijetili da gore na litici ima ljudi, priuljali smo se i oslukivali, a kad smo shvatili da se tu nalazite, Francuskinja iz Gouldsboroa, grofica de Peyrac, sa skupinom Engleza, tada, da tada smo povjerovali da je kucnuo na trenutak. - Zato va trenutak? - Prokletstvo! Zlatobradi je tvrdio da je dobio nareenja u pogledu grofa i grofice de Peyrac. A ta su nareenja traila da se njega ubije, a nju zarobi... - Samo to? A tko je izdao ta nareenja? Anelikino je srce tako snano lupalo da je htjelo iskoiti iz grudi. Njen pijanac je bio utoliko zanimljiviji to je bio brbljav kao svraka i to je uvijek izmeu dva gutljaja alkohola govorio sve to bi mu palo na pamet.

26.

ZABRINJAVAJUE OBJAVE OPORAVLJENIKA

Meutim na to njeno pitanje on odgovori slegnuvi ramenima. - Ta su se nareenja pojavila otkako je on svratio u Pariz poslije svoje zadnje plovidbe u Caraibima. A u Pariz je otiao da mu ministar potpie ovlatenja. Pa tom si ga prilikom ti pratio, Lopezu? Portugalac potvrdno kimne glavom. - A na koga se odnosi ono "on" kojega treba ubiti? - Anelika je navaljivala pitanjima. - Zaboga, pa na ovjeka koji ivi s vama; na grofa, na onoga to pomou koljaka pravi zlato. - Ba ubiti! I zato ste se vi pokuali mene domoi, mene uhvatiti, je li? - Do vraga! Pa stavite se u nau kou. A sada kad ste me raskrpili i ponovo skrpali, sad je meni jasno da ste vjetica, hajde. I on joj namigne, a ona nije mogla odrediti da li je taj njegov mig bio izraz sukrivnje ili zlobe. Pri tom se on podrugljivo i bezglasno smijao. - A zato vas je onda taj va zapovjednik ovdje napustio? - ponovo e Anelika. - Nismo se sloili u pogledu raspodjele plijena. Ali to je neto to se ne tie ena pa makar ona bila i vjetica - odgovori Aristid s visoka. - A ja sam miljenja da vi niste bili dostojni njegova drutva, ako je on gospodin kao to tvrdite - nato e Anelika. Nije se ovjek morao mnogo truditi pa da uvidi kako je tih pet gusara, to su se nali dolje na alu, pripadalo najgorem olou, onoj istoj vrsti klatea to ga je Joffrey de Peyrac bio prisiljen povjeati po jarbolima prilikom svog zadnjeg putovanja. Dirnut u ivo, Zgubidrob se povue u dostojanstvenu utnju. - A to je taj va Zlatobradi iao traiti u Gouldsboro? - ispitivala je dalje Anelika. Gusar nije mogao dugo izdrati iza oklopa utnje i dostojanstva. - Pa znate, valjda i on zna svoje. Zaboga, htio je ui u posjed svojih zemalja! - Svojih zemalja! - zgranula se u udu Anelika. - to ste tako razrogaili oi, ljepotice, te izgledaju kao brijake plitice. Ta ve sam vam kazao da je gospodin Zlatobradi gusar koji posjeduje sve ono to mu je potrebno, kao to su, na primjer, ministrove punomoi, punomoi njegova Drutva iz Pariza, pa ak i vlade u La Tortue. A osim toga - i ranjenik podie kaiprst profesorskim pokretom - a osim toga, on je dobio i kupio od francuskog kralja pravo na svu zemlju to se od Plavih planina protee do zaljeva Gouldsboro! - Kakve u jo sve gluposti uti od vas! - povie Anelika. - Mada je mornar, Zlatobradi se oduvijek bavio tim mislima. Sa svojim se drugovima eli nastaniti na nekoj zemlji iz koje e zatim niknuti francusko ito. Eto, zbog toga smo se ja i Lopez zakaili s njim. Meni je, meutim, drae potucati se morima dok me morski psi ne poderu, a pokazalo se da sam ja u pravu. Mada lukav i guran od kralja, najzad je Zlatobradi uvidio kamo su ga odvele njegove velike zamisli o naseljavanju. Topovskim su mu kuglama otetili podvodni dio broda... Nisu bili ba najugodniji oni momci u Gouldsborou. - Jadni nae "Srce Marijino"... - to vam je opet to? - To je ime naega broda. Anelika naas pomisli kako su udni ti gusari: to su im namjere bile gore, to su pobonija imena nadijevali svojim brodovima, nema sumnje u namjeri da e tako dobiti zatitu ili oprotenje nebeskih itelja... - Zar vaem velikom zapovjedniku nije bilo poznato da je ta obala ve imala vlasnika i da su se na njoj ve nastanili drugi ljudi?

- Nama je reeno: tamo ete nai ene, i to bijele ene, a ne Indijanke. Razumije se, to je pitanje sve rjeavalo. Svatko e dobiti komad zemlje i uza nj enu za poetak. A tko je uope i mislio na pravo naseljavanje? to! Da ne bi! Doekali su nas paljbom topova, kazao sam vam, a kad smo se pokuali iskrcati, oni bjesomunici su nas raskomadali na komade. Brod se nasukao i poeo gorjeti. Nije nam ostalo drugo do da se izgubimo meu otocima kao kakvi prdonje. A moj oboavani Zlatobradi, koji je na kraju krajeva ispao glup s tim svojim velikim pothvatima, sa svojim punomoima pod pazuhom, te svojim naumom da obrauje zemlju, zemlja i ene, jest... Gusar se muklo nasmije i pri tom ga spopane navala kalja. - Ne kaljite - strogo ga upozori Anelika. Ona pregleda brazgotinu da vidi nisu li moda avovi popucali. Straan je lupe bio taj Aristid, ali ako je govorio istinu, njegova su obavjetenja bila od neprocjenjive vanosti. Ona se strese pri pomisli da su njeni roelski prijatelji, njeni hugenoti u Gouldsborou mogli pasti u ruke ovim razbojnicima da se nisu odluno branili. - Ne, Zlatobradi nije ono to vi mislite - ponovo se razbrblja bolesnik slabim, ali tvrdoglavim glasom kao da je slijedio neke svoje misli. - On je zaista opskrbljen punomoima za plovidbu, on uiva kraljevu podrku i kao gusar plovi pod zastavom s ljiljanovim cvijetom, njemu prinevi posuuju novac, ukratko on ima sve to eli, kaem vam... On je prema meni bio tvrd, ali dok smo plovili pod njegovom zastavom, nismo se mogli ni na to potuiti. Kaem vam, Zlatobradi je pravi gospodin. A da i ne govorim o etvrt litre rakije to smo je fasovali kao na svim kraljevim brodovima. Bili smo netko i neto, to vi mislite... Nemate li komadi sira, gospoo? - Sira? Vi ste ludi! Spavajte! - strogo e Anelika. Navue mu pokriva do brade, dobro ga umota i obrie mu mlohava usta. "Jadni Zgubidrobe! Ti nisi vrijedan ni koliko konopac da te se objesi", pomisli. Usprkos hladnim obalama sjevera, krikovima foka, tamnoj ivici borova to su se crnjeli na rubovima obala, gledajui ga, ona se sjeti gusara sa Sredozemnog mora i pustolova svih moguih narodnosti. Prome je osjeaj zaaranosti i straha... U Brunchwick-Fallsu joj je gospoa William priala kako su nekad najotvrdnuliji morski pustolovi bacali sidro ispred siromanih sela naseljenika Nove Engleske a da im nikakvo zlo nisu priinjali. Ali to je vrijeme prolo. ivot i blagostanje koje je cvjetalo na amerikim obalama sad su privlaili te pljakae. Trebalo je oistiti sve to, uljuditi, zavesti red i pravdu u ivot na obalama. Visoki lik Joffreya de Peyraca iskrsne pred njom, siguran, kao da je bio dijelom svega onoga to je predstavljalo ivot i djelovanje, on joj se inio kao muevno naelo Novoga svijeta. Oh! Ljubavi... Rekoe: njega, njega, ubiti... On nee pustiti da ga ubiju. Ali s ponovnim izbijanjem indijanskog rata koji je ispremetnuo uasnuto iteljtvo zaljeva i otoka, koji je dovodio u pitanje saveze dalekih kraljevina, taj zadatak je izgledao vrlo zamren, a zlokobnim se brodovima pruala prilika za laku pljaku. Pa i ona sama kakvom je to smionom ili smiljenom igrom dospjela u ova mjesta, a tek je prije nekoliko dana napustila tvravu Wapassou uvjerena da e bez ikakvih neprilika stii do svojih posjeda u Gouldsborou! - Lopezu! - zovne povienim glasom. - Vi ste pratili Zlatobradog kad je iao u Pariz da dobije punomoi za plovidbu i da, nema sumnje, trai novac kako bi opremio svoj brod. Kako se zove njegov zatitnik? Kako se zovu brodovlasnici ili suvlasnici? Moete li mi spomenuti neko ime? Portugalac odmahnu glavom.

- Ne... Ja sam ga dodue pratio, ali u svojstvu sluge. Ponekad su drugi sluge nosili i odnosili poruke. On je takoer imao... Izgledalo je kao da razmilja. - Ne znam mu imena. Ali ako jednog dana sretnete ogromnog kapetana s crvenim madeom, tu, jednim crvenoljubiastim madeom - i on se dotakne sljepooice uvajte ga se. Vai neprijatelji nisu daleko. Usluga za uslugu. Naposljetku, vraara ili ne, vi ste spasili moga druga...

27. BDIJENJE U ZALJEVU CASCO OBALSKI BRAT ZAVODI ANELIKU

i gle, sumrak se jo uvijek sputao nad Zaljev Casco obojivi dugom naranastom svjetlou zapad gdje se zemlja svija u dugom luku, spustivi se naglo prema jugu da bi golemim i milujuim pokretom opasao svijet zaljeva i otoka golemog modrog kruga gdje se vrtloe, nanesena, usisana sjevernim strujama, modrosrebrena jata riba. Mrijestilita ovih voda gdje su se mijeale velike oceanske struje, tople i hladne, dovlaei goleme zalihe planktona privlaila su od praiskonske noi beskrajne rezerve riba, a zajedno s ribom i ribare sa europskih obala. Ribari iz Saint-Maloa dolazili su ovamo u svojim brodicama stoljeima prije no to je Kristofor Kolombo otkrio Antile. Kao otvoreni cvjetovi gorostasnih lopoa u proljee su po valovima zaljeva vrvjela bijela jedra brodova. to se no vie sputala, Anelika je sve vie svjetala primjeivala u prostranoj mrklini, ali daleka i nepostojana kao svjetlost zvijezda. - On uope ne pije - mrmljao je Aristid pokraj nje - to vi mislite o pomorcu koji ne pije? - O kome to govorite, mome? - Pa o onom prokletniku, Zlatobradom... On uope ne pije. Jedino kad se spetlja s nekom enom. Ali to se rijetko dogaa. ini se da ga ne privlae ni ene... ni pie. Uza sve to, straan je to ovjek. Prilikom zauzimanja Portobella on je kao zatitu tjerao ispred svojih ljudi fratre samostana svetog Antuna. panjolski vojnici iz tvrave plaui su pucali u njih. Aneliku prou jeuri. - Taj ovjek je bezbonik! - Nije. Ne takav kao to vi mislite. Na njegovu se brodu uvijek ita molitva. Neposlune mornare on alje na ko jarbola da izmole dvadeset oenaa. Aneliku spopade nelagoda. inilo joj se da vidi gusarovu zlatnokrvavu glavu, kako lebdi u noi. Na pomisao da se brod tog tipa jedne noi usidrio podno rta da iskrca pobunjenike, najeila joj se koa po itavu tijelu. - On e se ponovo vratiti, vidjet ete - kmeao je ranjenik. Novi jeuri prou Aneliku i kranje vjetra meu cedrovima inilo joj se kobnim, popraeno jednom munjom tamo dolje na obzorju. - Spavajte, prijatelju. Ona se dobro umota u skutove svoga ogrtaa. Htjela je pokraj njega bdjeti do pola noi s tim da je poslije smijeni u bdijenju, gusar, obalski brat ranjenikov. On je takoer bio tu, uuren pokraj vatre, golem, vrata uvuenog meu ramena. ula je kako ee svoju obraslu bradu da bi smirio svrbe nadraene koe.

Snatrei o stotinama stvari i podigavi glavu prema zvijezdama, nije ni primijetila da je on promatrao svojim svjetlucavim pogledom. Sad kad je bio manje bolestan, osjeao je neko udno zadovoljstvo da gleda tu enu. Nepokretna u svom crnom ogrtau poput kakvog kipa, s licem koje se sjalo kao mjeseina, ali stalno meteno zlatnim uvojkom koji je sklanjala pokretom ruke. Taj pokret, sam po sebi, otkrivao je skrivenu bujnost njena tijela, snagu njenih oblika kojima se on divio. - Ja, ja nisam kao Zlatobradi - ree tihim glasom. - ene su meni i te kako drage. On proisti grlo. - Zar vam se nikad ne dogaa da se malko pozabavite, gospoo? - ponovo se javi gorostas. Ona polako okrene glavu prema njegovoj krupnoj prilici. - S ljudima tvoga soja? Ne, mome. - Kakvi su to ljudi mog soja koji vam se ne sviaju? - Pa oni u kojih je glava nalik bundevi i isuvie runa a da bi izazvala elju da je se poljubi. - Pa ne moramo se ljubiti ako vam to nije po volji - otpovrne on pomirljivo. - Ali mogli bismo raditi druge stvari. - Ostani na svom mjestu - naredi mu ona suho videi da smjera krenuti prema njoj. Rasporila sam nekoliko njih zbog mnogo manje stvari. A budi uvjeren da se neu potruditi da te ponovo skrpam. - Hm! Vi niste ba ljubazni - zaroke on i ponovo se bijesno uze eati. - Pa ipak prua vam se prilika. Sami smo i imamo vremena napretek. Moje ime je Hijacint... Hijacint Boulanger. Zar vam ono nita ne kazuje? - Ne. Nemoj se uvrijediti. Opreznost me tjera da ti to kaem, Hijacinte - ree ona neusiljenim glasom da ne bi od njega sebi stvorila neprijatelja. Mornari koje iskrcaju na kopno esto imaju neku bolest. Kad te pogledam, opkladila bih se da si do kotane sri prekriven kozicama. - Ah, ne! To nije istina, kunem vam se - povie gusar iskreno uvrijeen. - A to mi je glava ovako nateena to je zbog onih vaih prokletih konica to ste nam ih tresnuli u glavu. Aristid ih prekori: - Prestanite ve jednom. Ne svaajte se iznad moje glave kao da sam ve crko. Zavlada utnja. Anelika je mislila kako nema smisla da dramatizira taj sluaj. Doivjela je ona u ivotu i gorih, mnogo gorih stvari. Ali u stanju stalne tjeskobe u kojemu se nalazila, elja tog groznog tipa u toj otunoj noi na pustoj obali o koju su se razbijali valovi, proizvela je u njoj muninu i jezu koju nije mogla svladati. Bila je nevjerojatno uzrujana i osjeala je neodoljivu elju da pobjegne glavom bez obzira. Prisilila se da ostane mirna i da se dri ravnoduno. Nije htjela da on primijeti njen strah. Potom izmisli izliku i die se preporuivi gusaru da odrava vatru i da bdije nad svojim obalnim bratom. Iza toga se polako vrati u kolibu. Sasvim nagnuta nad usijanom eravicom, gospoica Pidgeon je sliila siunoj vraari zabavljenoj svojim napicima. Anelika se prigne nad malim Sammyjem, dlanom mu opipa toplo elo, opipa mu povoje, zatim se osmjehne staroj gospoici, izie napolje i poe iza kolibe i sjedne pokraj stare Indijanke Maktare. Polumjesec je izbio iza oblaka. Bila je to jedna od onih noi kad san nee ovjeku na oi. Uurbano i tucavo klicanje popaca kao da je svojim otrim, isprekidanim i razdiruim zvukom htjelo podrati buku mora i vjetra. Stari medicin's man pojavi se sav umotan u svoj iroki ogrta. Izmeu ovratnika ogrtaa i ruba eira vidjela su se stakla njegovih naoara u kojima je odraz

mjeseine naas upalio dvije otre zvijezde. Indijanac ga je poput sjene slijedio, umotan takoer u svoj ogrta iaran crvenim prugama i drei starevu kremenjau meu rukama. - Ovaj put - ree Shapleigh - idem brati divlji spori, posveenu travu, travu vjetica, Junoninu suzu, kaplju Merkurove krvi, radost budala. Treba je brati u trenutku kad se zvijezda Sirius podigne nad obzorjem, u trenutku kad ni Sunce ni Mjesec nisu nad obzorjem tako da ne mogu prisustvovati tom inu, a no je tu i blizu je trenutak kad se znakovi zdruuju. Ne mogu vie ekati. Ostavio sam vam baruta za dva punjenja mukete i sve drugo ime ete svoje bolesnike uiniti manje opasnim... uvajte se tog oloa! Ona mu se zahvali,na engleskom: - Hvala vam, gospodine Shapleigh! On napravi nekoliko koraka, okrene se i napne uho da bi uo njean i tui glas kako zbori u no: - Thank you, mister Shapleigh! On je pogleda. Anelikine zelene oi na mjeseini su dobivale sjaj koji se nije mogao podnijeti. Podrugljiv osmijeh razvue njegova bezuba usta, - Idete li vi na sastanke vjetica? - upita je. - Jaete li vi na svojoj metli? Ova je no kao stvorena za enu kao to ste vi. Na ovoj mjeseini vi ete sresti vraga s guijim capama... Zar nemate ibu namazanu mau za tu priliku? Je li vam poznat recept? Sto unci masti ili ljudskog loja, pet haia, pola pregrti cvijeta konoplje, isto toliko makova cvijeta, prstovet kukurijekova korijena, neto sjemenja suncokreta ukrupno stuenog... Budui da je govorio na engleskom, nije uspijevala potpuno razumjeti smisao njegovih rijei, stoga joj on ponovi recept na latinskom nato ga ona zaustavi prestraenim pokretom. iroka i teka, stara Indijanka otprati Shapleigha du poluotoka sve do ruba ume, zatim se vrati dostojanstvenim korakom. Anelika se pitala kakav je, u stvari, poloaj stare Maktare kod tog luckastog Engleza. Indijanke su rijetko pristajale da budu slukinje. Da mu nije bila ivotnom druicom ime bi se, donekle, moglo objasniti neprijateljstvo koje su prema njemu pokazivali njegovi zemljaci. Za njih je crvenokoac bio nie bie. Jednog dana e Anelika doznati povijest tog udnog para koji je ivio na kraju divljeg rta Zaljeva Maquoit, a ta je povijest bila povijest mlade Indijanke, jedinog preivjelog lana istrebljenog plemena Pequots, koja je odvedena prije etrdeset godina na trg u Bostonu da bude prodana kao robinja. Mladi engleski "pomonik" koji je nedavno stigao iz Engleske sa diplomom ljekarnika u depu, kupio ju je za raun svojih gospodara. Drei je za ue kojim je bila vezana, on poe i uze je vui za sobom. I ba tada, gledajui njenu krhkost koute i njene crne oi kao kakav izvor u hladovini, on je osjetio kako je neka mutna strast, strast dobrote i ludila, strast koja mui sve zemljake Shakespearea, ovladala njime. I umjesto da s njom krene kui svojih gospodara, on krene pravo u umu. I tako su oni zajedniki prodrli u prokleto carstvo odbaenih.

28. STIE IZASLANIK GROFA PEYRACA NO IZDAJE

Preko zagasitih i svjetlucavih ploha litica to ih je oseka otkrila, jedan se ovjek pribliavao lakim korakom preskaui preko barica.

Kad se sasvim pribliio, Anelika u njemu prepozna Yanna Le Couenneca, Bretonca iz Wapassoua, titonou svoga mua. Ona potri k njemu izvan sebe od sree i prijateljski ga zagrli obim rukama. - Yanne, moj dragi Yanne! Kako sam sretna to te vidim... ! Gospodin grof... gdje je on? - Doao sam sam - odgovori mladi Bretonac. Zapazivi izraz razoaranja na crtama Anelikina lica, on brzo nadoda: - Kad je gospodin grof doznao za va odlazak u englesko naselje, on mi je naredio da poto-poto moram do vas stii. Ve osam dana slijedim va trag poevi od Houssnoka do Brunchwick-Fallsa, pa rijekom Androsooggin dovde. Nato izvue papir iz svojeg haljetka. - Gospodin grof mi je naredio da vam predam njegovu poruku - ree i prui joj papir. Ona lakomo zgrabi poruku to joj ju je Yann pruio, sretna to neto Joffreyeva dri meu rukama. Jedva se suzdrala da ne obaspe poljupcima pismo prije no to ga je raspeatila. Nadala se da joj Joffrey zakazuje sastanak na nekom dijelu obale, da joj najavljuje svoj dolazak kojemu se ni u snu nije mogla nadati. Umjesto toga ona u pismu proita nekoliko suhoparnih redaka: "Ako vas ova moja poruka zatekne u Brunchwick-Fallsu, vratite se s Yannom u trgovaku postaju Pietera Bogena. Ako ste, meutim, ve na putu za Houssnok, onda me tamo strpljivo ekajte. Molim vas da ne napravite nijedan korak nepromiljen i nagao." Ton pisma i suzdrani bijes koji se osjeao meu recima sasvim je zbunio Aneliku. Ostala je kao ukopana. Dobriina Yann je po izrazu njena lica odmah vidio da je njegov gospodar sigurno bio vrlo krt u ljubaznostima u svom pismu, a sjetio se da lice Joffreya de Peyraca nije slutilo na dobro kad mu ga je predavao, te je sada s mnogo priproste obazrivosti elio ublaiti neugodan uinak. Stoga ree: - Gospodin grof je bio vrlo zabrinut za vas zbog svih ovih vijesti o ratu o kojemu se posvuda pria... - Ali... - nato e ona. Jedna Yannova reenica joj je posebice upala u oi: "Kad je gospodin grof doznao za va odlazak u englesko naselje..." Znai, on je nije poslao tamo! Pokuala se prisjetiti okolnosti pod kojima je otputovala. Mada se sve to zbilo prije svega nekoliko dana, sva su se njena sjeanja ispremijeala u nejasnom vrtlogu. - Gospodin grof je imao pravo - pokuavao je objasnili Yann. - Na divnu sam guvu natrapao zapadno od Kennebeca. itav se crveni mravinjak uskomeao ispod stabala s tomahavcima i bakljama u ruci. Posvuda samo zgarita i pocrnjele grede. Leine po zemlji, a grabeljivi gavranovi po zraku. Nasreu u Newehewaniku sam zatekao jo nekoliko divljaka koje je pljaka tu zadrala. Oni su mi kazali da ste vi s Piksarettom krenuli prema jugu, a ne prema sjeveru kao ostali zarobljenici... Naposljetku sam se pobojao da me ne zamijene za Engleza jer sam, kao i oni, poneto crvenkaste puti. Stalno sam se morao skrivati... Ona tek sada primijeti njegovo ispijeno, bradato i umorno lice, i to je vrati k sebi. - Mora da si na kraju svojih snaga, moj jadni prijatelju! Da li si se na putu hranio kako treba? Doi da se okrijepi! Yann je bio tu donijevi sa sobom sjeanje na njene drage, njene vjerne, na topao krug u Wapassouu i s neizrecivom nostalgijom u dui pred njom iskrsne tvrava u dalekim umama, priprosta, i Honorina... Sve joj se to inilo da je sada na kraj svijeta. Jer neto se dogodilo, neto to je sasvim zbrisalo taj magini krug, taj krug ljubavi krug od krede iz starih keltskih legendi.

Veer se spusti. Aneliku ponovo obuzee nekadanji strahovi. Buka mora ju je sjetila njene samoe u prolosti, sjetila ju je njene zamorne i bezizgledne borbe da preivi ma kamo se god okrenula meu zamkama grabeljivih ljudi, a ta ju je buka mora osobito sada, svojim hrapavim dahom, te glasovi gusara, sjetila Sredozemlja, na kojemu je ona, onako sama, bila plijenom koji su svi proganjali. Ali je ona ubrzo uspjela svladati to uvstvo malodunosti. Srea to ju je proivljala zadnjih mjeseci uinila ju je vrstom. Osjeala je da je uspjela razbiti sve prepreke poto je sputala slobodni razvoj svoje linosti i da je malo-pomalo dosegla onu unutranju ravnoteu koja je postala osobinom njenih godina i jedna od njenih najveih ari. Sigurna u sebe, sigurna u ljubav koja joj je pruala i sklonite i odmor, svijet joj se inio manje neprijateljskim, lakim da se pripitomi. Jo malo strpljenja i ovom e iskuenju doi kraj. Sve e ponovo biti u redu kao i prije. Nastojala je da ga to vie zadri u svom drutvu jer je vidjela na njegovu potenu licu uenje to ju je pronaao u drutvu koje je bilo vrijedno vjeala. Da li se dogodilo sluajno ili je to bila posljedica neije igre, ona s njim nije uspjela prozboriti niti jednu jedinu rije nasamo. Drugi su ga zaokupili. Gorljivo nastojanje Boulengera i Beaumarchanda da ga uvuku u svoj krug nije uspjelo nadvladati gaenje to ih je prema njima osjeao titonoa grofa Joffreya de Peyraca. - Jedi, samo jedi, mladiu - ljubazno ga je nutkao Hijacint nalijevajui mu punu kutljau juhe i trudei se da svom zloinakom licu, nadutom kao puni mjesec, dade ljubazan izraz. Yann je uljudno zahvaljivao, ali je bio suzdran i na trenutke je pokuao uhvatiti Anelikin pogled da bi mu dala neko, makar i nijemo objanjenje. Tu su se veer okrijepili juhom od kornjae koju je Hijacint kuhao na tihoj vatri. Svi su morali priznati, s obzirom na to da je juha od kornjae bila specijalitet svakog gusara koji je sebe bar malo cijenio, da je Hijacintova juha bilo neobino ukusna i da je ta protuha s Caraiba, kao i mnogi njemu slini, bio odlian kuhar. - Osjeam kako oivljujem - govorio je Aristid mljackajui jezikom. - Vi ete, dragi moj, ubrzo trati kao zec - tvrdila je Anelika umotavajui ga za no. Pri tom je imala dojam da ona manje bdije nad njim nego to on i njegovi drugovi bdiju nad njom. Njoj je na kraju uspjelo da se naas udalji s Yannom i da mu s nekoliko rijei objasni kako se ona nala u drutvu te neobine eljadi. - Njihov ih je kapetan zbog neposlunosti iskrcao na obalu. Zasad su bolesni i nemoni pa nisu opasni. Ne vidim trenutka da gospodin de Peyrac doe po nas. Cantor je ve sigurno stigao u Gouldsboro... Ima li ti municije? On je svoju zalihu municije potroio lovei uz put divlja da bi se prehranio. Ostalo mu je samo neto baruta na dnu roga. Anelika nabije puku i stavi je pokraj sebe. Vladala je ubitana vruina. Noni povjetarac to je popuhivao s mora nije uspijevao raspriti uvstvo pritiska. Po svom obiaju Anelika se smjesti pod stablo pokraj svog bolesnika. Neki neobian umor uskoro ju je poeo svladavati i ona je tekom mukom drala otvorene oi. Dremljiva, na kraju se zagleda u polumjesec to je provirio iza oblaka dok se njegov dugi zlatni odraz rasprostirao u skokovima preko gomile ratrkanih otoka, preplavivi odjednom uspavani zaljev. "Ovo je moj mjesec", nejasno je mislila Anelika, "uz njega postajem zaljubljena..." Osjeala se podatnijom u noima kad se mjesec nadimao kao trouglasto jedro na obzorju.

Poslije toga pade u dubok san. Sanjala je, strana joj je mora pritiskala duu: itava gomila ljudi ju je okruila, a ona im nije uspijevala razabrati lica jer su se izdvojili u crne sjene s ruiasto blistavim nebom u pozadini. Ona se naglo trgne. Ta ona i nije sanjala, imala je otvorene oi. Gomila ljudi ju je zaista okruivala. Vidjela je njihove mrane i trome prilike kako se polako vrte oko nje. A nebo je bilo ruiasto jer je zora svitala nad Zaljevom Casco. Napola se uspravi. Vlastito joj se tijelo inilo teko kao od olova. Nesvjesno prijee rukom preko lica. Odjednom opazi Yanna na nekoliko koraka od sebe. Stajao je uspravno, oslonjen o jedno stablo. Bio je za nj vrsto vezan a od bijesa je stisnuo zube. Zatim opazi Aristida Beaumarchanda kako sjedi podravan od dvojice nepoznatih mornara. Drvoglav je halapljivo laptao sadraj tek naete boce ruma. - Hej, ljepotice - obrati joj se on kesei se - Sad ste vi u naim rukama - Umukni, stari zvekane. Pravi pustolov koji imalo do sebe dri nee nikada vrijeati pobijeenog neprijatelja... A nadasve ga nee vrijeati ako je taj neprijatelj lijepa gospoa. Anelika podigne oi prema ovjeku koji je to kazao. Izgledao je mlad, pristao, snaan. Svojim osmijehom i svojim pokretima podsjeao ju je na nekadanje paeve. - Tko ste vi? - upita ga ona bezbojnim glasom. On skine svoj iroki eir ukraen crvenim perom i ljubazno joj se pokloni. - Zovem se Francois de Parssempuy. Poto se jo jednom duboko poklonio stavi ruku na grudi i doda: - Ja sam zamjenik kapetana Zlatobradog.

29. ANELIKA U RUKAMA KRIMINALACA

Tada ona primijeti brod usidren u draici. Ispod samog rta. U prvi as ju je iznenadilo to je taj brod izgledao vrlo lijepo, mada je bio dosta kratak i ve zastarjelog tipa, sa svoja dva katela, jednim na pramcu, a drugim na krmi kojih su se ukrasi ivih boja iskrili pod zrakama izlazeeg sunca. Prije "karaka" nego linijski brod... Karaka se blago ljuljala. Jedan se amac odvoji od njene palube i spusti se na mirnu povrinu vode u kojoj se odraz sidrenog lanca lomio u otrom kutu... - Ha! Ha! Kako se fino spava kad se ovjek najede juhe od kornjae - kesio se Hijacint - ba fino kad joj se uz to nadoda malko neke tvari... Trebalo se malo posluiti nekom od vaih boica... Anelika se odjednom sasvim razbudi. Sve joj je bilo jasno. Gipkim pokretom bedara zapanjujuom se brzinom baci na Beaumarchanda, zgrabi ga za ramena i uze tresti njime kao stablom ljive. - Bijednie! Saila sam ti drobinu, a ti si me prodao Zlatobradom! Jedva su je etvorica uspjela otrgnuti od njega. Poteno ga je stresla te je on poput lojanice bio blijed, a hladni ga je znoj probio. - Svi e mi avovi popucati! - kmeao je prihvativi se rukama za trbuh. - Crkni, gade! - povie Anelika bijesno. - vrsto je dr'te - preklinjao je Zgubidrob - jeste li vidjeli kako se na mene bacila? ena koja je kadra ovako postupati s jednim bolesnikom, ne zasluuje milost. - Idiote! - odree Anelika. Odlunim pokretom kojemu se nitko ne usprotivi ona se oslobodi ruku to su je drale.

- Dolje ape! Zadihana promatrala je Zgubidroba stranim pogledom. On se sav uvukao u sebe. Odvratno je izgledao skupivi se u svoje prnje isuvie iroke za njegovo omravjelo tijelo. - Vi ste odvratan mali majmun - dobaci mu ona prezirno - najpodliji stvor koji sam ti ivotu ikad srela. S uitkom bi vam pljunula u gubicu... - Oduzmite joj bode - preklinjao je. - Neka mi se netko samo priblii - povie Anelika i ustukne s bodeom u ruci. Ljudi koji su je okruivali, gledali su je kao okamenjeni. inilo im se da pred sobom vide sablast sa svjetlucavom kosom koju je grio vjetar, sa zelenim i blijedim oima u kojima kao da se odraavalo prelivanje mora. - Gospoo - ree vrlo ljubazno gospodin de Parssempuy - treba da mi predate svoje oruje. - Doite po nj! - uvaj se, porunice! - povie Aristid, - Majstor je ona u baratanju noem. S njim mi je rasporila trbuh. - Tresnula nam je konicu o glavu - primeti gusar Hijacint koji se oprezno drao po strani - tako da su nam glave jo oteene kao bundeve. Na te rijei svi prasnuse u smijeh. - to! Opasna je ona! - zaurla Hijacint uvrijeen opim smijehom. - Ta ena je prava pravcata vjetica, svi to dobro znate. Pria se o tome na sva usta u Zaljevu. Ljudi se stadoe jo jae smijati. Anelika primijeti da je veina doljaka vrlo malo cijenila lupee i dezertere koji su je tako podlo izruili Zlatobradom. Pretvarala se kao da je ne zanimaju kukave linosti stoga se okrene prema poruniku Parssempuyu, Francuzu i vjerojatno plemiu. - Kako su me mogli ovako izdati? - upita ga ona priavi mu nehajno. - Ovaj gad ovdje bio je strano ranjen, a ni drugi nisu bili u boljem stanju. Mi smo bez prestanka motrili na njih. Kako su vas mogli obavijestiti da se nalazim ovdje? - Martinez nas je obavijestio - odgovori joj mladi. - Vidjeli smo ga kad je stigao u zaljev otoka gdje smo se bili smjestili da oistimo brod. Martinez, peti lupe koji je otplovio s Cantorom i Englezima? Drug ostalih lupea kojega su se naumili rijeiti prije no to napuste Zaljev Casco. Prema tome, tom lukavom prikanu nije bilo teko nagovoriti Cantora i Engleze da ga iskrcaju na obalu otoka gdje su se, to je on vrlo dobro znao, odmarali njihovi nekadanji drugovi popravljajui pri tom brod. Donosei Zlatobradom vijest da je groficu de Peyrac bez po muke mogao zarobiti na nekoliko milja od tog mjesta, pobunjenik je bio siguran da e biti vrlo dobro primljen. A za sve to vrijeme Anelika se trudila da izlijei i ozdravi onog opakog ovuljka koji je, mada je bio na umoru, imao dovoljno daha da, prije Martinezova odlaska, pripremi ovo izdajstvo, ovaj udarac u lea kojega je ona postala rtvom. Yannov im dolazak nije odgovarao, ali on je, na alost, bio sam. Oni su, bez sumnje, bili daljinskim signalima obavijeteni od svojih drugova o njihovu dolasku, te su sino usuli u juhu neko uspavljujue sredstvo. Ogledala se oko sebe. Gdje li su bili Adhemar, stara Indijanka, etvorica Engleza koja su ostala iva u onom pokolju u Brunchwick-Fallsu? Po velikoj zbrci dolje na alu, pretpostavila je da su ih, moda, ve odveli na brod kao zatvorenike. A Piksarett? Oima ga potrai u umi, ali uma je bila neprobojna, nepokretna, bespomona. Ispred nje more, obzorje zatvoreno lakom plaviastom izmaglicom, ulaz u malu draicu ispod Rta Maquoit, u kojoj se ljuljukao areni brod, gdje se blijeda rumen zore, malo-pomalo pretvarala u dnevnu svjetlost.

Anelika se sasvim primirila. Mozak joj je grozniavo radio. Pitala se da li je bolje za nju to je pala u ruke francuskim gusarima. Polovica gusara u Caraibima pripadali su francuskoj, a polovica engleskoj narodnosti. Englezi je, moda, ne bi bili ni dirnuli, ve bi je pustili na njenoj litici, ali je sa svojim zemljacima bar mogla da izmijeni koju rije. Taj Zlatobradi! Do vraga! On je htio rat. Nema sumnje, on ju je zarobio da bi se njom posluio kao taocem protiv Joffreya de Peyraca! Neka! ut e je ve! Poalit e on gorko njenu otmicu... Ma kojem soju ljudi pripadao taj ovjek, ona mu se mora nametnuti. Zlatobradi! Ime koje izaziva strah, jedno ime koje kao da eli kazati "Gledaj me", ime hvalisavca koji vjeruje da preruavanje ini ovjeka ovjekom...! Taj sigurno nije previe lukav! Ali vjerojatno uljudniji i pristupaniji od veine njegovih drugova. Anelika je spazila da je posada broda to ju je okruivala bila odjevena u ista odijela, to ba nije bila osobina gusarskih brodova, i ba to u njoj izazove misao da e, moda, biti mogue sporazumjeti se s njihovim gospodarom. Sigurno, bili su odjeveni u upadljivu i arenu odjeu, kao veina pomoraca koji su slobodnih svih veza i esto depova punih zlata, ivjeli na velikoj nozi te nisu mogli odoljeti elji a da se ne epure kao paunovi. U svakom ovjeku drijema tati djeak. Ali u njihovu dranju nije bilo ni traga neurednosti i razvratu, te ona shvati zato onu petoricu prikana najgore vrste, to ih je ona pobrala, zato su ih kao nepoeljne napustili na pustoj obali. Sve je to Anelika zapazila u tren oka. To joj je bilo dovoljno da joj srce pone normalno kucati i da stvori odluku. - Va kapetan, taj Zlatobradi, gdje je on? - Ba dolazi prema nama, gospoo.

30. ANELIKA SE SASTAJE SA ZLATOBRADIM

Francois de Parssempuy pokae rukom na amac koji se bijae odvojio od broda i poeo se primicati tjeran zaveslajima. Naprijed na pramcu amca stajao je ovjek golema rasta. Gledan protiv svjetla doimao se kao tamna i gorostasna prilika i crte mu se lica nisu mogle razaznati, mada se nasluivalo da je bradat i obrasao kosom poput kakvog Vikinga. Naime itavu glavu mu je okruivala mala aureola, blistava i nakostrijeena. Na sebi je imao kaput s rukavima irokih revera na kojima su iriti bili zlatom izvezeni. Za irokim mu je pojasom bilo zataknuto oruje, a na nogama je imao jahae izme koje su mu sezale do pola bedara istiui na upadljiv nain njegove noge koje su izgledale kao dva snana stupa. Takav, s iskriavom pozadinom zaljeva, on je Aneliki izgledao pravim gorostasom. Kad je amac prispio na par duina od ala, on odluno stavi na glavu veliki eir ukraen utim i zelenim perjem papiga koji je dotle drao u ruci. Osjeaj straha ponovo prostruji Anelikom. Da li e taj kapetan biti grublji i bezobzirniji od svoje uljudne posade? Iskoristivi trenutak dok su svi pogledi bili uprti prema pridolici, ona se nporimjetno pribliila Yannu koii je bio vezan za stablo. - Budi spreman - apnu mu ona. - Svojim u noem presjei konopac kojim su te vezali. Kad se Zlatobradi iskrca na obalu, svi e pogledi biti uprti prema njemu i svi e mu poi u susret. Ti tada bjei to te noge nose u umu... Tri...! Tri...! Idi k

gospodinu de Peyracu i reci mu da se za mene ne zabrinjava previe. Pokuat u zadrati ovog gusara u ovim krajevima dok mi pomo ne stigne... Govorila mu je na indijanskom jeziku. Netremice je gledala prema amcu i gotovo nije micala usnama. Zlatobradi je bio ovjek kojega su se plaili njegovi liudi, ali je uza sve to imao veliki utjecaj na njih. injenica je da su svi pratili oima njegovo pribliavanje i nastojali popraviti svoj poloaj da bi ga bolje vidjeli. U trenutku kad je on siao u vodu i krenuo prema alu svojim tromim i tekim korakom, Anelikin bode klizne iza stabla izmeu Yannovih zglavaka. Jednim jedinim potezom noa, konopac je bio rasjeen. U potpunoj tiini u kojoj se iznenadan krik galebova estoko zaorio u njenu trenutanu tjeskobu, gusar je stupao prema rtu. Da bi druge to dalje odvukla od Yanna, Anelika odvano poe naprijed. Yann je pojurio kao zec, preskakao je grmove, preskakivao rupe i jaruge, provlaio se izmeu stabala borova, penjao se uz litice, penjui se malo-po-malo. Ravnajui se prema svjetlosti zaljeva, izmeu stabala, zaokruio je obalom i na kraju se naao s druge strane fjorda. Zaustavio se, siguran da ga nitko ne progoni. Potom, doavi do daha, primakne se rubu litice da izvidi okoli. S mjesta gdje se nalazio, vidio je itav zaljev, brod na sidritu, alo puno svijeta. On oima potrai gospou de Peyrac. Ne primijetivi je, jo se vie nagne, vrsto se primi za korijen zakrljalog stabla to je rastao na krajnjem rubu litice. I tada je on vidio... ON JE VIDIO... Donja vilica mu se objesila, oi mu gotovo ispadoe iz onih duplji. Yann, mornar, koji je kojeta vidio u svom pseem ivotu, osjeti kako se u njemu sve rui kao pod udarom neke jezive katastrofe. Zlatobradi je bio dolje na alu i u svom je zagrljaju drao jednu enu. enu koja je prema njemu podigla svoje preobraeno lice. A ta ena, to je bila ona, ONA, supruga grofa de Peyraca! Okrueni ljudima, nepokretnim i gotovo isto tako zapanjenim kao to je bio i Yann na svojoj litici, Zlatobradi i Anelika su se gledali, stiskali su se i grlili kao ludi pred svim onim oima, kao ljubavnici koji su se ponovo nali - KAO LJUBAVNICI KOJI SU SE PONOVO NALI!

31. COLIN PATUREL, GUSAR FRANCUSKOG KRALJA

- Coline! - povie ona. U polusjeni brodske kabine u koju je bijae smjestio bilo je svjee. Kroz otvorene prozore katela na krmi vidjelo se kako se iskri zaljev i kako se u moru obrazuju obrisi jednog otoka. Brod je bio usidren. Tih i ukroen u dnevnoj pripeci, lako i sanjalaki se pokretao, osim buke to ju je stvaralo zapljuskivanje sitnih valova o trup broda, nikakve druge nije bilo uti. inilo se da je "Marijino srce" odjednom ostalo bez svoje posade, da nije u svojoj utrobi sauvao nikog drugog osim ta dva bia to ih je usud tako surovo suoio. - Coline! Coline! - ponovi ona jo jednom sanjalakim tonom.

Poluotvorenih usana Anelika ga je promatrala. Jo ne bijae dola k sebi od silnog uzbuenja, od iznenaenja, od straha i intenzivnog osjeaja sree, od svih tih uvstava to ih je osjetila kad joj se odjednom uinilo da je prepoznala, da je nazrijela... pa da... ona iroka ramena, onaj plavi pogled, kad je zapazila onaj neopisivi izraz, onaj srh to ga je proimao. Potrala je prema njemu. - Coline! Coline! Prijatelju moj iz pustinje! U uskom prostoru kabine gorostasna prilika ovjeka kojega su svi zvali Zlatobradim, ispunjala je itav prostor. On je pred njom stajao uspravan, nijem. Bilo je vrlo vrue. Tada je on skinuo svoj opasa i stavio ga na stol. Potom je skinuo i svoj kaput. Za opasaem su mu bili zataknuta tri pitolja i jedna sjekira. Ona se sjeti boli to joj je priinio itav taj arsenal kad ju je stegnuo u zagrljaj, ali se on u isto vrijeme sagnuo prema njoj, spojio svoje usne s njenim to je u njoj izazvalo spontani, estok i boanstven uitak. Sad kad se stialo ono silovito uzbuenje prvog trenutka, hladnijim je oima promatrala gusara i ono to je on postao i bilo joj je ao to se prepustila zanosu koji ju je bacio u njegov zagrljaj. Bijeli ovratnik njegove koulje raskopane na snanim grudima te zasukani rukavi na snanim miicama razbili su svojom sirovom bjelinom jedva podnosiv pritisak polumraka. Posljednji put ga je vidjela u Ceuti, panjolskom gradiu na saracenskom tlu. To se zbilo prije etiri, a ne prije pet godina kao to je u prvom trenutku mislila. Sad su se, eto, sreli, u Americi. Anelika je dolazila k sebi, hvatala je korak sa stvarnou. Tog je jutra u nemirom napetoj zori ekala Zlatobradog, opasnog gusara, neprijatelja. Odjednom opazi kako prema njoj dolazi Colin. njen drug, njen prijatelj... njen nekadanji ljubavnik. Stranog li i nevjerojatnog li iznenaenja! Ipak je to bila stvarnost. Pomalo luda, ali ipak vjerodostojna. Nije li sueno svim pustolovima i mornarima svijeta da se susreu na svim tokama zemaljske kugle do kojih dopiru brodovi na svojim lutanjima! Sluaj kojemu se ni u snu nije nadala stavio ju je licem u lice s onim s kojim je pobjegla iz Miqueneza, s kojim je umakia iz barbarskog carstva... i to na potpuno drugom kraju zemlje poto je svaki od njih dvojice etiri godine ivio svojim ivotom. Njegova visoka i utljiva prilika, slina, ali i razliita od one koja joj je ostala u sjeanju kao da joj je jo jasnije, jo zgusnutije predoila stvarnost prolih godina koje su, inilo se, ispunjale uski prostor kabine mutnom i pomalo blatnjavom vodom to ih je razdvajala. Sad su se udaljavali jedno od drugog, lomei i vrijeme i prostor. Vrijeme je dobivalo svoj oblik, dobivalo je svoje opipljive razmjere. Anelika nasloni bradu na svoje ruke i pokua se osmjehnuti da bi rasprila uzbuenost to joj je obraze oblijevala crvenilom i od koje su joj oi isuvie postajale sjajne. - Tebe sam ja dakle - ree ona... i odmah se ispravi - vas sam ja, dakle, danas, dragi moj Coline, zatekla u spodobi Zlatobradog o kojemu sam toliko toga ula... Lagala bih kad bih kazala da sam se tome nadala... Ni u snu mi to nije padalo na pamet... Prekine se jer se on bijae pomaknuo. On privue jedan stoi i sjedne joj suelice, s druge strane stola, prekrstivi ruke na prsima, nagnut naprijed, uvukavi glavu malko u ramena. Promatrao ju je svojim svijetlim, svojim plavim i sanjalakim oima a da ni trepnuo nije. Pod njegovim ispitljivim pogledom ona nije znala to bi kazala, svjesna da je on traio i ponovo nalazio svaki njen izraz, kao to je i ona u njegovim opaljenim crtama obraslim plavom bradom, u njegovu irokom elu koje su poprijeile tri jasne bore sline oiljcima ispod njegove normanske kutrave kose, ponovo nala, jedva neto izmijenjeno, lice prijateljsko, blisko, ljubljeno lice koje ju je ispunjalo mirom... To je,

nema sumnje, bila samo iluzija. Zar on nije svoje ruke tokom proteklih godina uprljao zloinom? Ona se, meutim, nije mogla svladati a da ga ne vidi takvim kakvim je izgledao kad se nad njom nagnuo, nad njom koja je sva drhtala od straha. A sad pod njegovim prodornim pogledom, bila je svjesna toga da mu je pokazivala svoje lice onakvo kakvo je uistinu bilo, da je svjetlost to je prodirala kroz otvorene prozore prelila sjajnim odbljesrima njene sedefaste kose, bila je svjesna da ne mora skrivati svojih crta lica, na kojima se isticao ponos i sloboda volje, kraljevski izraz to im ga je zrelost utisnula, i da su njene crte sad bile ie, da je bilo vie sklada u kostima lica, nosa, vie u obrvama, u krivulji njenih usana, vie sjene i tajnovitosti u pogledu joj zelenom kao morske dubine i u savrenstvu itava njenog bivstva to je izbijalo iz nje i to do ludila bijae zanijelo Pont-Brianda.

32. ISKUENJE NA BRODU "MARIJINO SRCE"

On otvori usta i ree: - Ovo je nevjerojatno! Vi ste jo ljepi no to ste mi u sjeanju ostali. A zatim nastavi prisjeajui se: - Samo Bog zna sve muke to sam ih proivio mislei na vas! Anelika odmahne glavom kao da odrie vrijednost njegovim rijeima. - Zar je veliko udo to sam ljepa danas no to sam bila onda? Ta onda sam bila bijedna olupina... Kose su mi posijedile, gledajte. On kimne glavom. - Sjeam se... Poele su vam sijediti dok smo bjeali pustinjom... Suvie boli... Suvie pretrpljenih patnji... Jadno dijete! Jadno i hrabro...! Prepoznala je njegov glas po jedva zamjetnom seljakom naglasku i onaj duboki ton u kojemu se osjealo oinsko maenje to ju je nekad silno uzbuivalo. Htjela se poto-poto osloboditi tog uzbuenja i nikako nije uspijevala nai prikladne rijei. Kad je tada dodirnula svojom rukom, pomalo patnikom ljupkou, njegovo elo da bi mu s njega odstranila sjajnu kosu, on duboko uzdahne. Anelika je htjela taj dogaaj propratiti alom, htjela je govoriti, smijati se, meutim osjeala je kako njegov pogled prodire u nju, kako je plijeni i paralizira. On je uvijek bio ozbiljan i nije se rado smijao. A sada je izgledao jo ozbiljniji, pritisnut beskrajnom ravnodunou iza koje se, moda, krila tuga ili neko lukavstvo. - Tako dakle, vi ste znali da sam ja supruga grofa de Peyraca? - progovori ona da bi razbila utnju. - Dakako da sam znao... Stoga sam i doao ovamo. Da bih vas zarobio jer moram jedan raun izravnati s gospodarom Gouldsboroa, grofom de Peyracom. Odjednom se osmijeh pojavi na njegovu licu i njegove tvrde crte ublai prostodunom blagou. - Ali lagao bih kad bih ustvrdio da sam znao da u pod tim imenom pronai vas ree on ugledavi se na nju. - A ba vi ste bili tu. Vi, ve godinama san svih mojih dana i svih mojih noi. Anelika je gubila tlo pod nogama. Zapazila je da su posljednji dani to ih je provela na samom rtu jednog poluotoia, ibanog vjetrovima u uzaludnom ekanju pomoi, iscrpili njenu snagu i ona se sada nala u poloaju da se brani od jednog iskuenja. Jednog iskuenja... kojemu nije mogla odoljeti! - Ali vi ste postali Zlatobradi - povie ona kao da se brani od sebe same. - Vi vie niste Colin Paturel... Vi ste se pretvorili u zloinca...

On ni da bi okom trepnuo. - Ja sam postao gusar u kraljevo ime i moje su punomoi u tom pogledu sasvim u redu. - Je li istina da ste vi izloili fratre topovima prilikom osvajanja Portobella? - Hm! Drugaije je to bilo. Te fratre je guverner poslao nama u susret. Oni su mislili da e nas svojim krunicama nagovoriti na nagodbu, ali izdajstvo, ostaje uvijek izdajstvo, pa preruili ga vi u svilu i kadifu. Mi smo poli na Portobello da pobijedimo panjolce i mi smo ih pobijedili. panjolci nisu kao mi, ljudi sa sjevera. Nikad oni nee biti kao mi. U njihovim ilama ima previe maurske krvi... Na kraju, to nije sve... Meni se gadi njihova okrutnost koju vre u Kristovo ime. Onog dana kad smo mi natjerali fratre da pou pred nama, deset lomaa je gorjelo po breuljcima. Ti poboni fratri su naredili da ih se potpali. Te lomae su bile rtve za pobjedu. Stotine Indijanaca je gorjelo na njima ili zato to nisu htjeli raditi u zlatnim rudnicima ili se nisu htjeli obratiti... Okrutniji su od Maura, a grabeljiviji od krana, to su vam panjolci! Jeziva mjeavina grabeljivih lupea i fanatika... Ne, mene ne pee savjest to sam te fratre potjerao ispred svojih ljudi prema Portobellu. Istina je, treba da vam priznam, zlato moje, da vie nisam onako dobar kranin kakav sam nekad bio... Kad sam napustio Ceutu na Bonnaventuri, ja sam najprije otplovio u Istonu Indiju. Jednom sam prilikom spasio kerku Velikog Mogola24 koju bijahu zarobili gusari, to mi je donijelo veliko bogatstvo. Taj azijski princ mi se na taj nain htio oduiti. Tada sam preko pacifikih otoka dospio u Peru, zatim u Novu Grenadu i na kraju na Antile. Poto sam ratovao pod zapovjednitvom velikog engleskog kapetana Morgana protiv panjolaca - s njim sam ak i u Panami bio - dospio sam s njim na Jamaiku gdje je on sada guverner. S onim to mi je dao Veliki Mogol i sa plijenom do kojega sam doao ratujui pod Morganom, naoruao sam jedan brod i otisnuo se u gusarenje. To je bilo prole godine. Jest, priznajem da sam poslije Maroka prestao biti dobrim kraninom. Vie se nisam mogao moliti do Blaenoj djevici, i to zato to je ona bila ena i to me je njen lik podsjeao na vas. Znam da sve to nije nimalo dobro, ali sam osjeao da je Djeviino srce bilo milostivo prema jadnim ljudima, da ona sve shvaa, a osobito te stvari. Eto, to je bio uzrok zbog kojega sam, kad sam postao gospodar jednog broda, taj brod nazvao "Marijino srce". On polako skine svoje konate rukavice i prui prema njoj preko stola svoje dvije gole ruke, otvorenih dlanova. - Pogledajte - ree - prepoznajete li oiljke od avala? Jo uvijek su tu... Netremice ga je gledala dok je govorio i sad obori pogled i prepozna ljubiaste oiljke, posljedice pribijanja na kri. Jednoga dana, u Mekeneu, sultan Mula Ismail je naredio da ga zakuju na Nova vrata, na ulazu u grad. Ako tada nije umro, znai da nita nije moglo slomiti Colina Paturela, kralja robova. - Meu pomorcima se bila proirila navika da me zovu Raspetim - nastavio je pripovijedanje. - Zaprijetio sarn da u ubiti onoga tko me tim imenom nazove i naredio sam da mi se naprave rukavice. Znao sam da sam nedostojan tog svetog imena. Ipak, nisam nikakav zloinac. Jedino ovjek pomorac koji je zahvaljujui neprestanim borbama i pljaki uspio postati svoj vlastiti gospodar... Postati slobodan, dakako. Jedino mi znamo da je sloboda draa od ivota. Dugo je govorio. Anelikino se srce poelo smirivati. Bila mu je zahvalna to joj je omoguio da doe k sebi. Sad joj se inilo da u unutranjost kabine ne prodire onako pasja vruina kao prije. - Svoj vlastiti gospodar - ponovi Colin. - Poslije dvadeset godina provedenih u ropstvu i mnogih drugih sluei pod zapovjednitvom kapetana koji nisu zavrijedili ni konopac da ih se objesi, to zaista moe obradovati ovjeje srce.
24

Mongolska dinastija koja je vladala Istonom Indijom dok je nisu Englezi osvojili.

On svoje ruke prui prema Anelikinim. Okruio ih je, ali ih ne dotae. - Sjea li se - ree - sjea li se jo Miqueneza? Ona odmahne glavom i povue svoje ruke slijedei pogledom njihov pokret povlaenja gotovo protiv svoje volje. - Ne, vie se gotovo niega ne sjeam, neu da se sjeam. Sad je sve drugaije. Tu smo u drugoj zemlji, Coline, a ja sam ena grofa de Peyraca... - Da, da, znam, ve ste mi to rekli - odgovori on malko se osmjehnuvi. Meutim, ona je dobro vidjela da za njega njene rijei nemaju nikakva znaenja, da e ona u njegovim oima zauvijek ostati usamljena i progonjena robinja koju je on neko uzeo pod svoju zatitu, da je ona za nj bila i ostala njegov drug u bjekstvu, ljubljeno dijete pustinje to ga je on nosio na svojim leima i ena koju je on obljubio na onom istom kamenitom Rifu da bi uivao u njoj i u ljubavnim uicima to mu ih je ona pruala. Iznenada se sjeti da je u svojoj utrobi nosila Colinovo dijete i neto je pri tom sjeanju presijee, ugrize je kao bol to ju je osjetila kad se taj njegov plod otkinuo od nje. Vjee joj se spustie na oi a glava joj i protiv volje klone u stranu. U sjeanju joj iskrsne ludo kotrljanje koije kojom je, kao kraljeva zarobljenica, putovala cestama Francuske, iskrsne joj nezgoda, strahovit udarac, bol, a zatim krv koja je iz nje poela tei... Bilo je to u vrijeme kad su je svi bili napustili. Sjetivi se iznenada svega toga, preplaeno se pitala kako je uspjela umaknuti kraljevom gonjenju i poeti novi ivot. Sve joj se to inilo bezumnim. ovjek to ju je promatrao vidio je kako je preko njena potresnog lica preletjela sjena boli i uasa nikad nikome otkrivenog... nikad nikome priznatog. Te potajne boli ene to ih je ona nosila u svom srcu, ljudi ne mogu shvatiti. U rumenoj svjetlosti sunca, pozlaeno Anelikino lice preko ijih su obraza trepavice bacale dugu sjenku, njeno lice nadzemaljske ljepote osvjei u njemu divna sjeanja koja su ga poslije danima i noima muila, sjeanja na enu usnulu na njegovim grudima ili kako se lomi od sladostraa meu njegovim rukama. Podignuvi se napola iza stola, on se u zanosu sagne nad njom i upita je: - to je mom malom janjetu? Da nisi bolesna? - Nije nita - odgovori ona slabim glasom. Izmijenjeni i mukli Colinov glas, slian onom davnom glasu u pustinji, presijee je s kraja na kraj, i izazva u njoj njeniji pokret, kao to bi ga moglo izazvati dijete oivjevi u njenoj utrobi. Prepoznala je uzbuenost to je njom ovladala, slatki val putene elje kojim ju je preplavilo prisustvo ovog ovjeka usprkos njoj samoj. - Tako sam umorna - proaputa. - Svi oni dani provedeni na obali u ekanju, u njegovanju onog gada... kako li se ono zvao? Ona nervozno prijee dlanovima svojih ruku preko ela, preko obraza izbjegavajui da ga pogleda. On se odjedared digne, obie stol i zaustavi se ispred nje. inio joj se ogromnim pod niskim stropom krmnice. Herkulska lea, same kosti i miii, tog najsnanijeg roba Mule Ismaila ispunila su se mesom u toku posljednjih godina plovidbe te je taj gorostas kojega nita nije moglo oboriti ili slomiti izgledao kao pravi div, irokih ramena, krupnog i snanog vrata, bikovskog ela i grudi poput bedema irokih. - Odmaraj se - ree joj njeno - naredit u da ti se donese svjee pie. Treba da se odmori. Poslije e ve biti bolje, te emo se napriati. Govorio je mirnim i sigurnim glasom koji je smirivao, rastakao njenu tjeskobu. Ali njoj sine da je on stvorio vrstu odluku te ga pogleda gotovo moleivim izrazom u oima. On zadrhta, a vilice mu se stisnu.

Nadala se da e otii, umjesto toga on se sagne. Ona osjeti na svom glenju toplinu njegove ruke iz ijeg stiska nita nije moglo umai. On prstima podigne rub njene haljine i ogoli joj koljeno. Pri tom se ukae sedefasta bjelina njene noge na kojoj se svila modrikasta brazda nekadanjeg oiljka. - Jo je tu - povie on suzdravajui svoj zanos - jo uvijek je tu onaj oiljak od ujeda zmije. Sagnuvi se, naglo i sa arom poloi usne na ranjeno mjesto. Gotovo odmah poslije toga on je napusti i na kraju se udalji poto ju je jo jednom poudno pogledao. Ostala je sama, ali je na nekadanjoj rani to ju je Colin noem prouzroio da bi je spasio od zmijina ujeda, sada je osjeala vrelinu njegova poljupca. Osim toga, zglavak joj je jo uvijek stezao stisak njegovih prstiju poput eljezne ogrlice. Promatrala je kako njihovi ruiastocrveni tragovi polako iezavaju. Uvijek je bio takav. Taj ovjek blag, miran, velikoduan, taj ovjek nije bio svjestan svoje snage! Oh ju je esto, pod dojmom svojih uvstava, naprosto mrcvario, a za vrijeme ljubavnih zagrljaja on ju je ponekad znao tako prestraiti da je jauknula. Meu njegovim rukama osjeala se tako slabom i krhkom da ju je on iz nepanje mogao slomiti. U trenucima tih nehotinih nasilja on je preklinjao: "Oprostite mi... ja sam grubijan, zar ne? Kai mi, ali kai mi zaboga"... A ona se smijala i u smijehu mu odgovarala: "Kakav grubijan, zar nisi osjetio da si me uinio sretnom..." estoko drhtanje zgrabi Aneliku i ona se ushoda uzdu i poprijeko uske kabine a da uope nije mogla svladati svoju tjeskobu. Muila ju je vruina, a svjetlost sumraka je bivala naranasta, sumporu slina. Haljina joj se lijepila o lopatice i ona osjeti gotovo neodoljivu potrebu da promijeni rublje na sebi i da se okupa u svjeoj vodi. Iznenaena na spavanju tog jutra dolaskom gusara, pala je u njihovo ropstvo bosih nogu, a bosonoga je sila prema alu gdje ju je ekao Zlatobradi. Oh, kako ju je strano stisnuo u svoj zagrljaj, a sad je jo uvijek bila bosa i tako bosa hodala po kabini. Poe prema prozoru, zabaci svoju kosu da bi udahnula malo morskog zraka, ali i napolju je zrak bio teak i sparan. Do nosnica joj dopre vonj rastopljenog katrana. Mornari su popravljali i muljali brod... S osjeajem potitenosti mislila je o sluaju koji ju je bacio u ruke ljubavnika iz prolosti koji je u njenu srcu ostao u tako ivom sjeanju a da ona toga nije bila svjesna. I kao kakva plima ponovo je preplavi val strasti sjetivi se njegova dubokog glasa: "to je mom janjetu? Da nisi bolesna...?" Rijei jednostavne, meutim rijei koje su uvijek na nju ostavljale dubok dojam, isto tako kao i njegovo sladostrae primitivno, ali potpuno i silovito tako da ga je ona vie podnosila no to ga je s njim dijelila. Vraali su joj se u sjeanje strasni zanosi normanskog gorostasa, zanosi suzdrljivi dok u njenim oima ne bi proitao da pristaje da udovolji njegovoj elji, vraala su se ta sjeanja i proimala je tako snano da je gubila dah. Vraala su se zaboravljena uzbuenja, siloviti uici zaboravljenih zagrljaja u pustinji. On je uvijek bio strahovito nestrpljiv da je uzme, da je odmah uzme. Polegao bi je na pijesak i odmah se zario u nju. Bez rijei, bez milovanja. Uza sve to, nju nikad nije povrijedilo njegovo ponaanje. Ona bi pri svakom pritisku njegovih snanih kria, pri tim neumitnim osvajanjima, osjetila zanos njegove nevjerojatne snage, ali u isto vrijeme i vedre i velikodune, golemi, gotovo mistini poklon itava njegovog bia. Moda mu nije bilo do nje, ve do samog ljubavnog ina. Do zanosne ljubavne svetkovine, sveane rtve, spajanja, sree to je ljubav prua ljudima na zemlji. Je li bila svetogrdna misao da se Colin Paturel predavao ljubavnom uitku kao i svim drugim stvarima, ispunjen vjerom, tovanjem, snagom i silovitou...?

Njegovi su zagrljaji bili ponekad tako snani da joj se inilo da e ispustiti duu, a ona je bila tako slaba i izgladnjela u iscrpljenu tijelu da nije bila u stanju podnijeti zanose tih zagrljaja i na njih uzvratiti. Uza sve to, ti su zagrljaji u njoj probudili uzbudljivu radost potinjavanja, svijest da ona nije nita, nita drugo do krag iz kojega je on gasio svoju e, do sredstvo koje je izazivalo njegovu radost, do li tijelo naposljetku, tijelo ene, preputeno i zaboravljeno pod njim iz kojega je on izvlaio svoje ekstaze. Odricanje, pregaranje iz kojega je odmah, u nepredvidivom blijesku, izbijala nagrada, tog trenutka u kojem se raspadala svijest, kad se muki napad primicao svom vrhuncu i trzao je iz nitavila, to ju je odricanje vraalo ivotu uz krik buenja, uz krik obnavljanja, koji je izbijao iz itava joj bia to se svijalo u praiskonskom gru. Tih se nezadrivih trzaja sjeala kao zaslijepljujueg vala koji se poput bujice razlijevao preko njena polumrtvog tijela, ali uza sve to kadrog za uitak to ga ivot stvara. Kao to pupoljak iznenada izbija iz biljke pod utjecajem proljetne topline. Po tom zanosnom gru svoje utrobe postajala je svjesna snage ivota. - Ah! Ja sam jo iva, ja sam jo iva - ponavljala je tada. ini se da ju je on svojom slijepom pohotom istrgao iz sna smrti u koji bijae utonula. Krv joj je u ilama bre kolala, a ona se divila dragocjenom udu i rairenim zjenicama promatrala Colinovo lice, sasvim blizu, plavih i bistrih zjenica kao svjea voda, usta zasjenjenih dlakama zlatne brade iz kojih ju je blago zapljuskivao njegov poudni dah. Da, Colin joj nije samo spasio ivot, on joj nije samo pomogao da nadivi, ve joj je vratio ivot i radost to joj ivot prua. U stvari, zahvaljujui njemu, ona je smogla hrabrosti i snage da ponovo nae svog mua i svoju djecu. Ah! Zato su danas pokreti mora i umovi struja, dok se plima uvlaila u tjesnac, dozvali tolikom snagom privienja prolosti? U umama Wapassoua bila je sasvim zaboravila da je Colin postojao. - Treba da se izvuem iz svega ovoga - ree ona muena strahom. Potri prema vratima i pokua ih otvoriti. Bila su zasunom zatvorena. Tada opazi na podu svoju putnu torbu, a na stolu sluavnik s hranom: losos ispeen na aru s klipom kuhanog kukuruza, salatu, a u jednoj ai krike etruna i ueerenog ananasa. Vino u boci je izgledalo dobro. Voda u vru je bila svjea. Dok su se pred njom redale slike prolosti netko je uao unutra i sve to ostavio. Toliko je bila odsutna duhom da nita nije primijetila. Uope ne dodirnu jelo, jedino je ispila malko vode. Otvori svoju torbu. Utvrdivi da iz nje pola stvari nedostaje, razljuti se i odlui da e zamoliti Colina da poalje na kopno one nitarije od svojih mornara da joj donesu ono to joj je pripadalo. On e joj ispuniti elju. On je bio njen rob. Jedino je do nje njemu bilo stalo. Shvatila je to onog istog trenutka kad su im se pogledi sreli i kad su se prepoznali. Na tom svijetu on je samo nju elio, jo nju, uvijek samo nju. I eto ivot mu ju je vratio... Kako da od njega pobjegne? Kako da pobjegne od same sebe? Htjela je upravo akom udariti vrata i bukom nekoga dozvati, ali se predomisli. Ne, ne eli ga vie vidjeti, Colina. Sama pomisao na pogled kojim ju je promatrao bacao ju je u krajnje uzbuenje, a to je nadilazilo njene snage. Ah! Kad bi Joffrey to prije doao po nju. - Samo da Yann pouri!

Pogleda napolje. Dan je bio na izmaku. Sunce je zalo iza naslage oblaka. U tom tmastom klupku sijevnula bi naas munja izazvana toplinom. Ljuljanje broda na sidritu postalo je ivlje. Anelika skine svoju odjeu. Hladnu vodu iz vra uze ljevati sebi za vrat i pusti da joj tee niz golo tijelo. Poslije toga se osjeala bolje. Navue koulju od prozirnog lanenog platna. U maloj prostoriji koja se u meuvremenu smraila, nestrpljivo je koraala gore-dolje, slina blijedoj i uzbuenoj sjeni. Kratka koulja je djelovala ugodno i lako na njeno grozniavo tijelo. Oko golih nogu osjeti ugodan daak koji je najzad poeo popuhivati, jo nesiguran, ali koji je iznenada zabjelasao kreste valova prije no to je mlohavo pao. "Oluja se sprema... Zbog toga je brod i ostao usidren umjesto da digne jedra", pomisli. "Colin predosjea oluju." Dohvati s postelje komad platna od cica i uvije se u nj. Zatim se prui po krevetu. Htjela je spavati. Bezbrojne su se misli sudarale u njenim modanim vijugama. Zato ju je Zlatobradi elio zarobiti? Kakve je on to papire imao koji su mu davali pravo na vlasnitvo Gouldsboroa? Zato je Joffrey nju, Aneliku, poslao u englesko naselje...? Ah! Kasnije! Kasnije e razmiljati o svemu tome! Odjekne mukla tutnjava grmljavine odbijajui se od blizog kopna. Slijedea tutnjava odjeknula je sasvim u daljini. - Oluja bjesni vani, na otvorenom... Ljuljanja broda ju je zanaalo. Ona utone u neku slatku obamrlost. Colin... Neko... u pustinji... Ljubio ju je i milovao poslije, kad je ublaio neodoljivu glad svojih osjetila. Samo poslije toga ju je milovao... Njihovi su poljupci bili slatki, spori, oprezni jer su im ispucane usne zbog sue i ege esto krvarile... Jeur joj proe itavim tijelom i ona se ukoi sjetivi se Colinovih suhih i ranjenih usana na svojima, kako joj te njegove usne lutaju tijelom estoko se okrene. Umorna i nervno sasvim iscrpljena naposljetku pade u duboki san.

33. ISPADI ZABRANJENOG UITKA

- Ne, Coline, ne to, preklinjem te, ne to... Ruke Zlatobradog, Colinove ruke isprepletene miiima silovito su je podigle u zrak i privukle k sebi. Pritisnuta uz njegova gola i tvrda prsa, ona osjeti kako su Colinovi prsti, meu njenim dojkama, dohvatili okrajak njene koulje od prozirnog lana i povukli. Koprena se razdere bez po muke, od jednog, neujnog poteza kao to se magla raini. Milujui je po kriima, po bedrima Colinova ju je ruka prepoznavala. Njegova joj se ruka uvue izmeu nogu, tamo, na ono zatieno mjesto gdje put ima mekou svile i klizae dalje, navie u milovanju kojemu nije bilo kraja. - Ne, Coline, ne to, preklinjem te... Preklinjem te! Oko nje duboku no razbije mrkocrvena svjetlost. ovjek je postavio na stol, iza sebe jednu svijeu. Ali za Aneliku, golu i klonulu meu Colinovim rukama, svuda je vladala no. On sam je predstavljao no beskrajnu kao bezdan, neprozirni lik, nagnut nad njom, ogrnuvi je svojom divljom i mranom strau. I dok ju je drao uza se i uporno je milovao,

ustima je pokuavao dosei njene usne koje mu je ona uskraivala, prebacujui glavu s lijeva na desno u posljednjem pokuaju obrane. - Mazo, mazo moja! - aputao je pokuavajui je smiriti. Nekad ju je je tako od milja zvao. Naposljetku ju je uspio ukrotiti i ona osjeti kako su se njegove meke i svjee usne okruene mlakom bodljikavou brade, naposljetku spojile s njenim. Potom je stajao potpuno nepokretan, stisnuvi joj svojim eljeznim prstima iju ne pokuavajui uope probiti bedem njenih stisnutih usana. Malopomalo ona je sama pokuavala pobuditi, uzbuditi, proniknuti tajnu njegovih mukih usta koja se poput peata bijahu utisnula u njena trudei se da ih oivi i pouri njihov odgovor. Najzad osjeti da su se njegove usne napola rastvorile. Sad je i ona popustila potaknuta poudnim i nijemim poticanjem, natjerana iznenadnom glau i prepusti se prisnom i tajanstvenom pritisku njegovih poljubaca. Zaeo se nijemi i vrtoglavi dijalog, javila se elja njenija i profinjenija od one koja tei drugaijem posjedovanju. Iskrsla je znatielja bez urbe, zahvalnost, priznanje, otkrie... Kresnuta iskra stalno se obnavljala uz pucketavu pratnju prenosei u krvotok njenost i rasplamsalu elju, sunanom svjetlou obasjavi misli. Pri ih vjeni dodir, e nikad utaena, rajski okus nitavila, boanski nektar kojim se hrani glad i odgovor, odgovor svaki put njeniji, svaki put potpuniji dok tijelo prodirano strau ne postane golema i nestrpljiva rtva koja u ljubavnoj gozbi eli proslaviti obred spajanja. Colin je bez po muke prevrne i ona se nae na krevetu, bez snage, kao zakovana za nj. - Ne, Coline...! Oh, molim te, ljubavi moja, ne to, ne... Smiluj mi se ne mogu vie... ne mogu vie... izdrati. Colin svojim koljenima pokua razmaknuti njene stisnute noge, htio ih je razdvojiti sigurnim pokretom, jednim jedinim udarcem lemea, nemilosrdno. Odjedared iz nje provali krik: - Ne! Zamrzit u te! Taj krik odbijanja iz Anelike je provalio a da ga ona gotovo i nije ula. - Za miloga Boga, zamrzit u te, Coline! On se ukruti kao da ga je grom udario. Taj krik se u njega zario poput otrice noa. Proao je beskonani trenutak, trenutak ispunjen utnjom. Trepetava svjetlost svijee bacala je po zidu vjenu sjenu ljudskih noi, nejasnu sjenu koja se uvijek nanovo sloi od nastanka prve noi, sjenu ovjeka i ene koji su se upustili u ljubavnu igru... Anelika se pokretom kria oslobodi snanog zagrljaja koji ju je bio potpuno zarobio i skoi dolje s kreveta hitro i kao da je poludjela. Pri tom napola prevrne stol, svijea padne na pod i ugasi se. Anelika je za sobom povukla al od cica u koji se bijae umotala prije no to je usnula. Sva se tresui kao u groznici, ponovo se u nj umota. Udarajui se bolno as u jedan, as u drugi dio tijela, pokua staviti stol kao prepreku izmeu njega i sebe. Vie ga nije vidjela jer je mrak u kabini bio potpun. No je vani bila bez mjeseine, no oblana i nabijena ustajalom maglom. Predosjeala je da se Colin uspravio poput ivotinje spremajui se na skok. - Aneliko! Aneliko! - odjekne Colinov krik u mraku. U tom se kriku osjeao ne samo ar nezadovoljene elje ve i oaj razdiran bolom. - Aneliko! On isprui ruke i posrui poe naprijed, ali udari o prevrnuti stol. - uti! - odgovori Anelika tiho kroz stisnute zube. - Pusti me. Ne mogu ti se dati, Coline, ja sam supruga grofa de Peyraca.

- Peyrac! - otpuhne promuklim glasom Colin. Ona je imala dojam kao da e sad izdahnuti - Peyrac, taj ovjek van zakona, taj pustolov koji se pravi princorn, kraljem na obalama Akadije... - Ja sam njegova supruga! - Ti si se udala za nj kao to se udaju sve one kurve to se potucaju po Antilima... Zbog njegova zlata, zbog njegovih brodova, zbog dragulja kojima te je nakitio, zbog toga to te je nahranio... zar ne? Na kojoj te je litici pronaao... ? Pola si u potragu za bogatim gusarom...? to? On te je obasuo smaragdima i biserima... dakako! Reci, odgovori! - Ja ti ne moram nikakvo objanjenje dati. Ja sam njegova ena. Pred Bojim sam se oltarom udala za nj. - Mladenake ludorije...! To se zaboravlja...! - Ne huli, Coline! - I ja te takoer mogu obasuti smaragdima i biserima.. I ja mogu postati bogat kao i on... Voli li ga? - Tebe se ne tie da li ga volim ili ne! - povie ona obuzeta oajem. - Ja sam njegova ena i ja ne mogu proivjeti svoj vijek gazei zapovijedi svetih sakramenata. On se pomakne. Ona brzo nadoda: - Mi ne moemo ono uiniti, Coline...To je nemogue! Izmeu nas je gotovo... Ti bi unitio moj ivot... On je upita muklim glasom: - Je li istina da bi me poslije mrzila...? - Jest, istina je! Ja bih te zamrzila! Zamrzila bih ak i sjeanje na tebe, zamrzila bih prolost... Ti bi za mene postao sredstvo moje vlastite propasti, moj najgori neprijatelj... sredstvo mojeg najgnusnijeg izdajstva... Ubij me! Radije me ubij... Colinove su grudi puhale kao kovaki mijeh. Sluajui to disanje reklo bi se da je na izdisaju. - Pusti me, Coline! Pusti me! Govorila je ispod glasa, ali odlunost sadrana u njenim rijeima davala je svakoj njenoj rijei snagu udarca naotrenog bodea. - Ne mogu te pustiti - dahne on - ti mi pripada... U svim mojim snovima mi pripada... I sad kad si tu ispred mene, ja te se neu odrei.... Kakvog bi inae imalo smisla to sam te konano pronaao... Kakvog bi smisla imao sluaj koji te je bacio na moj put... Ti si mi isuvie nedostajala, danima i noi ma... suvie me je muilo sjeanje na tebe a da bih te se odrekao... Treba da mi pripadne! - Onda me ubij! Ubij me odmah! um njihovih isjeckanih disanja ispunjao je gusti mrak. Anelika klone i grevito se primi za stol, uslijed ljuljanja broda koje joj se inilo vrtoglavo i neizmjerivo. Slijepa vrtoglavica ili strah zbog vlastite slabosti pridruio se onom uasu koji ju je potresao pri pomisli da e se zaista zbiti "ono" neizbjeivo, ono to je osjeala da se vraa... Istina je da je u tom trenutku vie eljela smrt. Kad je ula da se Colin mie i kad joj se uinilo da joj se pribliava, tihi krik provali iz itava njena bia, krik kakav joj se nikad prije nije oteo iz grudiju. Ona ni sama nije bila svjesna injenice da je tim krikom zazivala u pomo neto to je bilo jae od njene slabosti, sjajnije, dobrostivije... Tada malo-pomalo poe razaznavati nepokretnost stvari oko sebe, mir je preplavi, mir i praznina. Znala je da je ponovo sama. Colin ju je napustio. Colin je iziao.

34. ANELIKA RAZMILJA O SVOJIM LJUBAVIMA

Bio je to vrlo teak trenutak za nju, trenutak zbrke, oajanja, trenutak kad vjeno dijete u jednoj eni pobijedi sve neloginosti, aljenja, izazove stvarnosti, trenutak kad je itavo njeno izmueno tijelo i pomueni joj duh rastezala nepodnosiva dilema. Imala je dojam da ju je sve boljelo od onog krika, sve do vraka noktiju. Najzad joj se ivci smire i, pipajui, ona zaista pokua nai svijeu. Mora da se otkotrljala u neki ugao. Uto mlijena svjetlost najavi mjeseinu koja se probijala izmeu dva oblaka. Posrui kao da je pijana, Anelika se probije kroz otvorena vrata do zlatom obojene ograde malog balkona i nasloni se na nju. Nalaktila se na nju i nekoliko puta duboko udahnula zrak. Mjesec se pokae sasvim obasjavi i more i kraj svojom istom svjetlou. Protkano oblacima, nebo se protezalo nad njom kao sedefasta koljka ispunjena stalnim nadiranjem i uzmicanjem valova i eznutljivim i pomalo tunim zavijanjem foka na alu. Anelikine su oi lutale besciljno naokolo. Uzbuenost to je bila uskomeala njena ula stiala se. Odjednom je postala svjesna strahovite opasnosti u kojoj se bila nala i kojoj je jedva jedvice izmakla. Koljena joj skoro poputae. Malo je trebalo pa da uinim "ono" - mislila je. I hladan joj znoj oblije elo. to je vrijeme vie odmicalo, iskonski je strah lomio, mrvio u prainu blistavu i slatku obmanu iskuenja. "Da sam napravila 'ono'...!" Onog istog trenutka, priznavala je, ona bi bila kao mrtva... kao... nije nalazila rijei da izrazi razarajui dojam, potpuno unitenje svog bia to bi ga bila doivjela da je... Bilo joj je sad jasno kako je putena elja bila ravna svojom snagom najstranijim zemaljskim pustoenjima, bila kao cikloni, potresi, snaga jaa od poimanja, gurajui neumoljivo ljudsku slabost svom slijepom materijalnom inu. Kako je imala snage da se istrgne? Poraena svojom vlastitom slabou, grizla je prste spazivi bezdan to se pred njom bijae razjapio. "Kako bih bila mogla...?" Prstima dodirne usnice. "I ljubiti se... Nisam smjela to uiniti... Nisam se smjela s Colinom onako ljubiti.." Njen jezik izmijean s Colinovim! "Neoprostivo! Neoprostivo...!" Joffrey! Sujevjeran strah ju je spopadao pri pomisli na nj. inilo joj se kao da je tu, iza nje, kao da je promatra svojim blistavim oima. "Joffrey mi je otkrio uitak poljubaca, on mi ga je otkrio i ponovo vratio. A ja volim... ja volim one njegove poljupce bez kraja i konca, svoj bih ivot provela na njegovim grudima, sa svojim rukama oko njegova vrata, svojim ustima na njegovim... On to zna. Kako sam se mogla toliko zaboraviti da ga umalo nisam prevarila...! im se odvojim od njega postajem slaba..." Nikad ena nije ranjivija nego u trenutku kad joj je najpotrebnija utjeha ljubljenoga bia. Ljudi, muevi, oni bi to morali znati. Otkrivi da je "praznina" to ju je osjeala kad se nala daleko od njega izvor njene pomutnje, Anelika je poela malo-pomalo rastereivati svoju savjest. "Nikad me ne bi smio ostaviti samu... Osim toga, zar je ono to sam uradila tako teak zloin? Pa da smo ak ili do kraja? Jedan stisak, zagrljaj? Zar bi me ono bilo odijelilo od njega? Takva sitnica... Pa to je kao napiti se kad je ovjek edan. Ako nas

tako varaju nai muevi, emu toliko dramatizirati stvari. Udovoljenje jednoj elji, jednoj gladi... U stvari, sve skupa sitnica. Odsada u biti popustljivija prema mukarakim ludorijama... A da me jednog dana Joffrey s nekom drugom enom prevari... ? Ne! To nikad ne bih mogla podnijeti. Crkla bih od muke... Jest, sad znam da je to vrlo ozbiljna stvar! Oprosti mi... ! Zato jedan tako sporedan in, otkako je ljudi i svijeta, izaziva tolike tragedije...? Duh to dobro shvaa, ali put je slaba! Pa da... Kako je to istinito! Kako to da je Colin, meni gotovo stranac, u meni izazvao tako neodoljivo iskuenje? Ljubav je stvar puti... Joffrey to tvrdi kad mi se, na onaj svoj uobiajeni nain, podruguje... Ljubav, to je pitanje puti, to su valovi koji se privlae... Ne, nije samo to! Ve moda, jedan od bitnih uvjeta... S nekim ljudima nekad nije uope bilo neugodno, nema sumnje, ali meni je bilo jasno da je uvijek neto nedostajalo. To neto sam odmah osjetila kad sam se ponovo nala s Joffreyem, ak i u trenucima kad me je ispunjao strahom... A s Colinom...? S njim sam uvijek osjetila neto, neto vie to nikako ne mogu objasniti... ini mi se i s Desgrezom takoer... A sad kad o svemu tome mislim, to je smijeno, s onim golemim kapetanom Chateleta, jesam li ja morala onako "platiti" da bih spasila Cantora... On mi nije ostao u looj uspomeni... Ali s kraljem? E to ve bolje shvaam... Tamo je "ono" nedostajalo... Ono je nedostajalo, ono tako udno, ona tako neobina privlanost puti izmeu nekih bia, koju nitko i nita ne moe objasniti. A ba ta privlanost je postojala izmeu Colina i mene... tu je opasnost... Ja nikad ne smijem nasamu ostati s njim... Snatrei tako uz blago zibanje broda, pustila je da joj misli lutaju na mjeseini i pred oima su joj prolazili, po nekom posebnom izboru, prilike raznih ljudi ija je tijela upoznala. Svaki je od njih bio drugaiji. Odjednom joj u sjeanju, a da ni sama nije znala zato, iskrsne poteno lice grofa de Lomenie-Chamborda te ve zaboravljen, dalek, strogi, ali i blag lik mladog fratra iz samostana Nieul.

35. POKUAJ BIJEGA

Jedan se ovjek skrivao drei se za ogradu broda. Ta skrivena prilika prekine njena razmiljanja o nepostojanosti i neloginosti ljudskog bia u ljubavi i usporedbe to su joj se u sjeanjima javljale te ga stane promatrati. Privuena lakim umom, nagnula se i razabrala sjenu upavog ovjeka ija je odjea bila sva u dronjcima. On se uzverao na onaj dio krmnice koji se naziva "hodnici", a to su, u stvari, bili ukrasi kojima su bila optoena dva kata katela na krmi. - Hej! ovjee - apne ona - to radite tu? Videi da je otkriven, ovjek klizne u stranu i ona ga primijeti sada neto nie. Sad se drao za vjenac koji je okruivao "okrilje", to jest veliku plohu na kojoj je bilo nacrtano Marijino srce okrueno anelima. Tajanstveni joj akrobat dobaci u isto vrijeme i prijetei i pogled pun preklinjanja. Oko zglavaka su mu se vidjeli tragovi modrica. Anelika shvati. Na brodu Zlatobradog bilo je zatvorenika, a taj tu, sigurno je bio jedan od njih koji se spremao na bijeg. Ona mu dade znak ohrabrenja i povue se unutra. Shvativi da ena nee dignuti uzbunu, ovjek se jo vie osmjeli. Osjeala je njegov polet i neto iza toga ula je kako je uronio u vodu. Kad je ponovo pogledala kroz otvoreni prozor, sve je bilo mirno. Traila je njegov lik ispod broda ali on je izronio prilino daleko, zatien tamnom sjenom jednog otoia. Poslije toga snano zapliva.

Strana enja obuze Anelilino srce. I ona je takoer htjela pobjei, pobjei, umai s tog broda gdje je bila izloena opasnostima svoje vlastite slabosti. Sutra e Colin ponovo iskrsnuti pred njom. "Moram napustiti ovaj brod, moram ga napustiti pod svaku cijenu", mislila je u oaju.

36. GROF DE PEYRAC NA MONTE-DESERTU

U podnoju Mont-Deserta postoji u umarku izvor svjee i bistre vode koja je imala okus po ilovai. Tu je gospodin Pierre de Guast de Monts utaio e kad je 1604. godine stigao tu i osnovao prvo europsko naselje u Sjevernoj Americi. On je bio vrlo bogat hugenotski plemi kojega je njegov prijatelj, Henrik IV, francuski kralj, imenovao potkraljem Atlantske obale Novoga svijeta. Pratio ga je geograf Samuel Champlain i pjesnik Lescarbot koji je opjevao "blage vode Akadije". Od te prve naseobine nije ostalo nita osim natrulog i napola sruenog kria to ga je tu utaknuo otac Biard, isusovac, te stare kapelice s posrebrenim zvonom koje je brencalo na vjetru ili su ga ponekad drmali znatieljni i nemirni indijanski djeaci iz plemena Cadillac.25 Stara indijanska staza zavravala se tu. Dolazila je sa sjevera prolazei pokraj jezera i probijajui se kroz ume poslije vrlo udaljenog brda Kattehedin, zatim se nastavljala preko gudura, uz morski rukavac prije no to je dosegla otok Mont-Desert. U proljee su zelena trava i njeni izdanci breza privlaili na to mjesto stada bizona, stada tih prastarih, mrkih, golemih goveda, tupa ela i runjave grive. Kad bi ovjek primijetio njihove mrke i dlakave prilike izmeu poutjelog lia spopadao ga je strah mada su to bile vrlo mirne i neopasne ivotinje. Indijanci to su obitavali okolne ume rijetko su ih lovili, vie su voljeli jelene lopatae; obine jelene i srne. Krdo to je tog jutra paslo visoku travu u podnoju brda, uope se ne uznemiri kad je skupina ljudi prola nadohvat njihovih osjetljivih nozdrva. U pratnji normananina Rolanda d'Urvillea, dinkerkog gusara Gillesa Vanereicka i oca Recolleta Erasma Baurea, Joffrey de Peyrac je naumio uspeti se na brdo poto je svoj ebek ostavio u zatienom zaljevu, na istonoj obali otoka. Najmanje jednu morsku milju od Gouldsboroa dizao se taj vrh visok tisuu pet stotina stopa, najvii vrh u itavom kraju, koji se na vrhu zavravao u dva iljka od ruiastog granita. im su izili iz umovitog predjela koji je svojim zelenilom zapljuskivao podnoje brda, nali su se na tlu gdje nije bilo nikakvog drvea osim po kojeg mrkog uperka zakrljalog bora. Po ogoljelim liticama, boje mesa, rasli su grmovi borovica sjajni poput glei i patuljasti esminici koji su okrugle i istroene bokove brda prekrili raskonim grimizno-ruiastun sagovima. Vjetar to se u podnoju jedva osjeao bivao je sve hladniji i sve je jae grizao to su se uspinjali na veu visinu. etvorica ljudi, praeni eticom mornara koji su nosili puke, penjali su se hitrim i okretnim korakom ne obazirui se na putove i staze. Velike ploe od ruiastog ili ljubiastog granita su im pokazivale put i vukle ih prema vrhu, kao stepenice u blagom nagibu upotrebljavanog stubita.

U slijedeem stoljeu jedan se njihov veliki poglavica osobito istakao u francusko-engleskom ratu te je planina u njegovu ast nazvana Mont-Cadillac. U nae je vrijeme to isto ime dano marki jednog automobila.

25

U svakoj pukotini, u svakom jarku u koji je vjetar nanio malko plodne zemlje tisue niskih i prekrasnih cvjetova, uvarkua, kamenika, injaka, izvezli su svojim njenim vezovima velike porube golih stijena. Ravnoduan na toliku ljepotu izmijeanu s beskrajnom divljinom, grof de Peyrac se penjao oborena ela. elio je stii na vrh prije no to e mu udljiva magla, koju nisi nikad mogao predvidjeti, zastrijeti obzorje. Htio je s vrha brda promotriti okoli, prebrojiti sve otoke, oima pretraiti svaki kutak bezbrojnih draica i rtova, to je bio cilj to ga je bio sebi postavio poduzevi ovo penjanje. Vremena nije imao. Dani su jurili kao ludi u to godinje doba kad sve oivi, i stvari, i ljudi nasru prodrljivo u ljetnju struju. Indijanci su dolazili na obalu radi trgovine, brodovi bijelaca su stizali radi ribolova, ljudi su sjekli drva, orali, sijali, trgovali. Grozniavo su se mijeali u velikom vrtlogu zbog suvie kratkih godinjih doba. Dogaaji su se povezivali i preskakivali. Desetak dana ranije, poto u Pentagouetu, na Penobscotu, bijae napustio svog mladog saveznika, baruna de Saint-Castinea, grof de Peyrac je krenuo na istok, prema Gouldsborou. On se zadrao na putu vie no to je raunao. Put je bio teko prohodan, a prolazio je u blizini njegova dva mala rudnika srebra i silvanita, rudaa koje su sadravale nevidljivo zlato. On se u njima zadrao, pregledao je radove, tjeio je rudare koji su tu proveli zimu i za poslovou im stavio Clovisa, a zatim otputovao. Neto dalje ekao ga je duobrinik baruna de SaintCastinea, jedan Recollet, otac Baure koji mu je donio pismenu poruku od baruna. Tako je on doznao za pokolje, na zapadu. Abenakisi su iskopali ratnu sjekiru i sad su pustoili engleske naseobine u Maineu u pravcu Bostona. "... Ja drim na uzdi svoja plemena" - pisao je Saint-Castine. "Prema tome nitko nee dii oruje u naim krajevima. Poruio sam engleskim trgovcima u Pemaquidou i Wiscassetu, mojim susjedima, da se ne moraju niega bojati ovaj put i da ostanu gdje su. Uza sve to, oni su se povukli na otok Newagan s namirnicama i municijom. Meutim, ja vam jamim da e, uz vau pomo, mir biti sauvan u kraju pod mojom upravom." Tako je Joffirey de Peyrac stigao u Gouldsboro. Tu je doznao da Anelika nije stigla u Gouldsboro poto se u zaljevu Sabadoh ukrcala na Roelca, kao to ga je obavijestio nepoznati mornar. Ali su mu zato ispriali da je njegov sin Cantor, poto je dovezao u Gouldsboro u jednom amcu engleske izbjeglice, odmah otplovio s Roelcem pod zapovjednitvom kapetana Le Galla, po Aneliku u Zaljev Casco, gdje se ona, rekoe mu, nalazila u drutvu bolesnih i ranjenih. Umiren naas u pogledu sudbine svoje ene i ljutei se na sve te neprilike, krianja, nejasne postupke sad ovih sad onih, Joffirey de Peyrac je oklijevao da poe u potragu za sinom. Na kraju, s obzirom na grozniavost to je vladala u njegovu naselju u Gouldsborou, odlui da strpljivo eka. Onaj susret s ovjekom, kojemu je poklonio bisere s Caraiba na uu Kennebeca, susret s tim ovjekom s broda na ijem je jarbolu vijorila naranasta zastava sve ga je vie muio. Tko su bili ti ljudi koji su mu lagali? Da, moda, nije krivo shvatio jednu poruku dobaenu u magli s ograde jednog do drugog broda? Trebalo je ekati povratak Anelike i Le Galla da bi se razrijeila sva ta zavrzlama. Najvanije je bilo da je Anelika zdrava i itava. Uza sve to, on nee biti miran dok je ne bude mogao stisnuti u svoj zagrljaj. Sve se to dogaalo prije etiri dana, a sad dok se velikim koracima penjao na MontDesert, nije li mu pourivala korak potajna nada da e prvi opaziti jedro u daljini?

Iza njega su njegova dva druga izmijenili poneku alu ispresijecanu naletima vjetra. Gilles Vanereick, Francuz po narodnosti, obraeni hugenot po vjeri, veseo i neobuzdan slubenik francuskog kralja koji je vie volio sluiti mu u daljini, imao je na sebi kaput od ute svile na kojemu su dugmeta bila od pravih pitolja, hlae od modre svile, arape zelene i naborane. Rubac od cica na cvjetie stezao mu je elo na koji je nabio eir ukraen papiginim perjem, a pojas od istog cica na cvjetie opasivao mu je debeljukasti trbuh. Spretan i ivahan usprkos svojoj gojaznosti, o njemu se prialo da je pravi vrag u borbi i da nikad nije bio ranjen. Jedini oiljak koji je ikad dobio bio je, u stvari, ulj to mu ga priinila njegova jurina sablja na bonom dijelu ruke, i to zato to se njom sluio dan i no... shvaate li: dan i no... Taj ovjek sa sjevera, iz onog nizozemlja to je dugo vremena bilo podlono Karlu V i njegovim nasljednicima, imao je tamne oi i svinute i crne brkove, po panjolskoj modi. Grof de Peyrac se s njim sprijateljio u Caraibima te je Vanereick odluio da mu doe u goste u njegovu naseobinu na sjeveru zato to se sa panjolcima mogao teko nositi tog ljeta, po njegovu miljenju, on, mali gusar iz Saint-Cristophea. Stigao je u isto vrijeme kad i Gouldsboro, pod zapovjednitvom Ericksona, na povratku iz Europe. Gouldsboro je doveo obrtnike i nekoliko hugenotskih izbjeglica. Naprotiv, na gusarevu brodu bilo je ena, manje-vie, tamne puti, a meu njima jedna vrlo lijepa panjolsko-indijanska mjeanka koja je bila Vanereickova ljubavnica. Ona je ubrzo po dolasku broda poela plesati na alu uz zvukove kastanjeta, ali na veliku zlovolju gospode Manigaulta i Bernea koji su vodili nadzor o redu u luci i o moralu njihove male protestantske zajednice. U noi ljetnje ravnodnevice nastala je velika i dosta estoka guva. Joffrey de Peyrac je sprijeio da itava ta guva ne svri zlo, ali guverner d'Urville ree kako mu je dosta svih tih bjesomunika i kako eli podnijeti ostavku na svoj poloaj. Sutradan po toj vrlo nemirnoj noi Peyrac ih je poveo na brdo da bi im malo smirio duhove. Pa i on sam je osjeao potrebu da se udalji i da malko o svemu porazmisli. Osim toga, nadao se da e gore s vrha brda opaziti jedra broda, ma kako daleko bila, koji je vodio Aneliku. Na kraju, jedna misao mu je pala na pamet u vezi s onim sumnjivim brodom koji ih bijae sustigao na Kennebecu, a na ijem je jarbolu vijorila naranasta zastava. elio je utvrditi jednu pretpostavku. Iza njega mala skupina njegovih potinjenih, zapovjednika i prijatelja, askala je uspinjui se hitrim korakom po velikim ploama od ruiastog granita. Urville je pitao Vanereicka za razloge koji su njega, gusara s Antila, natjerali da okua sreu u Zaljevu Massachussetts i Francuskom zaljevu. Flamanac nije krio svojih razloga. - Ja sam isuvie slabi grabeljivac za goleme, do zuba naoruane panjolske brodove od 600 tona, koje prate itavi opori vojnika. Naprotiv, ja bih mogao poeti s gospodinom de Peyracom: eer, melasa, rum, pamuk u zamjenu za suhi bakalar, drvo za jarbole, a moda bismo mogli ujediniti nae napore da napadnemo nekog od njegovih neprijatelja. - Vidjet emo - odgovori mu Peyrac. - Popravite i pripremite brod, odmorite se, bez uvijanja reeno na, naem posjedu. Sve nekako pomiljam da biste mi mogli pruiti pomo, i to uskoro, protiv Zlatobradog, tog gusara o kojemu ste sigurno neto uli na Jamaiki. Sad su prolazili vrhom Mont-Deserta. Vjetar koji je poput otre britve brijao elavu lubanju brda napao ih je tolikom snagom da su se jedva drali na nogama. Vanereick se prvi izjavi pobijeenim. Ree da je navikao na topla podneblja, a budui da je promrzao do kosti, on e se skloniti

na strani manje izloenoj vjetru, iza izboine neke litice. Roland d'Urville mu se ubrzo pridrui drei svoj eir s obadvije ruke. Otac Erasmo Baure; izdrao je na vjetru koliko bi se izmolio Oena i Zdravomariju, zatim mu se uini da je i to previe te se povue, a isto tako se povukoe Vanereiekovi mornari. Enrico Enzi, koji je pratio de Peyraca, ostao je stoiki uza njega, ut kao dunja, umotan u svoje tkanice i turbane kao Arabljanin, koji su predstavljali njegovu uobiajenu odjeu Mediteranca s Malte. - Hajde, hajde - ree mu grof de Peyrac - skloni se. On je sam ostao na vrhu Mont-Deserta odupirui se stalnim naletima snanog vjetra. Nije mogao da se nagleda sveg onog prostranstva to se steralo pred njegovim oima. Tu je bila izloena, ispisana u hijeroglifima zemlje i vode, sva dra, sva veliina i sloenost jedne zemlje koja se budila u punoj snazi uvajui u rezervi rijetke prizore. Posvuda se more uvlailo u kopno, posvuda se kopno izduilo u poluotoke, rtove i arilo u modru i blistavu povrinu razularenog oceana, ali koji je, promatran s visine brda bio mek i umiljat poput svile. Crni otoci obrasli jelama, otoci obrasli zelenim umarcima proljetnih breza. Kraj zaljeva bio je potpuno ruiast, to postolje od ruiastih i crvenih stijena koje su se pojavile na povrini iz naslaga eljezne rudae, stari pjeanik gotovo sljezove boje ponekad zato to je bio isuvie zgusnut ogromnim ledenjacima iz vremena vjeite noi. U ljunku rijeka novijeg porijekla no to je pjeanik pronaeni su ostaci rutavih mamuta s kljovama u obliku lovakog roga. Brljanje golemih koliina leda bijae zaoblilo granitne stijene, a na drugim mjestima otre litice, prijelomi ruenja, odraavali su bljetavilo njihovih ivih rana u dubokoj vodi zaljeva. A zaljevi, otoci, zarobljene rijeke u koje se moe prodrijeti samo za vrijeme plime, s njihovim maglama i olujama, alovi na kojima se bacakaju foke, obale pokrivene umama, po kojima vrve sve vrsti krznaa, gdje ima crnih medvjeda na obali mora, gdje dolaze Indijanci da trampe na brodovima krzna, itav taj velik dio zemlje okruivao je Francuski zaljev, koji je takav kakav je izgledao sliio pomalo na malo Sredozemno more, i bio takoer pun gusara i prometa kao Nostra Madre, ponekad isto tako plav, bogatiji ribom, ali i djevianskiji, nove obale umjesto starih, ovdje alovi ruiasti ili bijeli, ili modrikasti ili ponekad crveni kao maline, ta pustinja, taj raj, taj vjetiin kotao koji se suuje u bezdan gdje se sve vie i vie tone u mrak magli, meu bukom to ga more stvara pri morskim mijenama, do onog orsokaka u dnu gdje etiri brata Bafours, Marceline-la-Belle i njeno desetero djece, mladi Gontran, zet starog Nicolasa Parysa i neki drugi jo gaze po movarama Chigectoua i prodajui svoje koare ugljena laama koje vie ponude, dok ih otac Jean Rousse proklinje zbog njihove bezbonosti i divljatva, ovo mjesto najzadnje u amerikom svijetu, ali uza sve to golemo za bijedno bie koje trai da se negdje zakai, imalo je svoju povijest, nepoznatu, okrutnu i rasprenu po prostranstvima i bezdanima izgubljenih obzorja, povijest punu tuge i bolova26. Joffrey se nagnuo nad jajolikim i zatienim bazenom otoka i opazi, sasvim sitan obris svog ebeka, izduenih i otrih linija. Taj je brod sagraen po njegovim projektima u Kittery, u Novoj Engleskoj, starom pomorskom gradu, na rijeci Pistaquata, u dravi Massachusetts. to li je u tom trenutku ostalo od tog vrlo marljivog brodogradilita? Moda samo pepeo? Indijanski rat e stvoriti za sve neprocjenjive poremeaje.

Osim borbama koje su se vodile u francusko-engleskom ratu. povijest Akadije je obiljeena, od 16201640 krvavim suparnitvom dvojice Francuza: Charlesa Latoura i Pierra d'Aulnaya koje se pretvorilo u pravu tragediju.

26

Ptice su se dizale u krijeteem krugu prema vrhu brda. One su navijetale jednog od gospodara tih mjesta: maglu... Joffrey de Peyrac skupi svoj dalekozor i sustigne svoje drugove koji su, turivi nosove u svoje ovratnike, strpljivo ekali na nj. On sjedne pokraj njih umotavi se u svoj prostrani ogrta. Vjetar je divlje povijao raznobojno perje na njihovim eirima. Tihi napad magle zaas ih je dostigao, valjajui svoje dimljive valove po ruiastim bokovima brda, obavije ih, proguta ih kao limb. Pod njenim golemim dahom vjetar popusti, pobjee uz tihi apat. Neko vrijeme je vladala tiina. Bijeli ljudi, sami u tom slijepom svijetu, sjedili su kao na oblacima, iznad nestalog svijeta. - Onda, gospodine d'Urville, ini se da smjerate podnijeti ostavku na slubu guvernera Gouldsboroa? - ree Joffrey de Peyrac. Normandijski plemi pocrveni, problijedi i zagleda se u grofa kao da je ovaj imao nevjerojatnu mo da ita tue misli pa bile i najskrovitije. Pa ipak, ni ovom prilikom u grofovoj vidovitosti nije bilo nieg nadnaravnog, nieg to bi smrdilo po vraanju. Nekoliko dana prije toga, Peyrac ga je vidio kako se primio za kose zato to mu je u upravljanju mjestom nailazio na velike tekoe. - Sad u Gouldsborou ima previe svijeta - povie. Meu hugenotima, rudarima, gusarima, mornarima svih narodnosti on je sasvim izgubio glavu i uzalud se trudio. Gdje li je bilo ono divno vrijeme kad je gotovo sam bio gospodarom tog pustog kutka i gdje se bavio vrlo unosnom trgovinom krznom s Indijancima i kad su ovamo dolazili vrlo rijetko brodovi izlaui se opasnostima neureene luke u koju je bilo vrlo teko stii. Ali danas to je bio sajam itavog kontinenta i on, d'Urville, normandijski plemi s rta Cotentin, nije imao vremena da svojom milou poasti svoju lijepu enu, Indijanku, kerku lokalnog poglavice Abenakisa Kakoua, ni da poe, pod izlikom da ide u posjete nekom od svojih engleskih ili francuskih prijatelja, da se rastrese malko na uzburkanim valovima oceana. - Gospodine - povie d'Urville - ne mislite da mislim napustiti vau slubu. Ja sam uvijek spreman da sluam vae zapovijedi i da vam sluim to bolje umijem, spreman, sam da juriam na vae neprijatelje, da branim topovima ili svojim maem vae posjede, da zapovijedam vaim vojnicima, vaim mornarima, ali ono to ne znam i za to nemam nikakvih sposobnosti, priznajem, to je da gubim glavu i ne snalazim se kad uu u igru sveci, demoni i svete knjige. Vai hugenoti su odlini radnici, odvani, sposobni, marljivi i vraki spretni trgovci. Oni e od Gouldsboroa napraviti suvie ist grad, ali mi se neemo nikad izvui iz govorancija jer nikad neemo znati kakve zakone da primijenimo. Ma ta da su im napravili u La Rochellu, ti su ljudi kao osakaeni te se vie i ne osjeaju podanicima francuskog kralja, pa ak kad neki Francuz doe ovamo s medaljom Majke Boje o vratu, oni padaju u vatru i ne daju mu ak da se snabdije pitkom vodom u njihovu kutu. Mi smo se prilino dobro slagali ove zime, uz vatre smo mnogo priali dok je vani bjesnila oluja. Ja nisam ba uzor vjernika - oprostite mi, oe - i ja se nikad ne bih usudio da im dosaujem svojim islima. Mi smo se dobro zajedniki tukli protiv Zlatobradog kad nije bilo druge. Ba zato to ih sada isuvie dobro poznajem, osjeam se nedovoljno sposoban da odrim ravnoteu izmeu vjernika raznih narodnosti i vjera i ovih gusara. Joffrey de Peyrac nita ne odgovori. Mislio je na svog prijatelja, kapetana Jasona, progonjenog hugenota kojega je Sredozemlje prilagodilo katolikom svijetu. On bi bio uda napravio na poloaju kojega se d'Urville odricao. Ali Jason je bio mrtav, a isto tako i onaj udesni uenjak, arapski lijenik Abd-el-Medrat koji bi mu bio pomogao na toj dunosti. Veseo i pronicav d'Urville nije se povlaio radi kukaviluka,

a niti se inilo da mu je stalo do potpune slobode zato to ga je na to poticala sklonost prema lagodnijem ivotu. Bio je najmlai lan u svojoj obitelji i budui da kao takav nije dobio nikakvo obrazovanje, osim da rukuje sabljom i da uzjahuje konja, gotovo ni itati nije znao. Dobro je on poznavao svoje nedostatke. Poto se pobio u dvoboju i ubio svog protivnika, morao je bjeati u Ameriku da bi spasio glavu jer je u to vrijeme bio na snazi vrlo strogi zakon to ga je kardinal Richelieu ustanovio. Nijedna druga nevolja ne bi ga bila ovamo dovukla jer nije ni mogao zamisliti ivot izvan parikih krmi i kockarnica. Srea za nj to se rodio na poluotoku Cotentinu, na tom gotovo usamljenom otoku sa svojim nepristupanim obalama, sa svojim gajevima i pustolinama, u tom dijelu Francuske to je bio nalik rogu pua koji je svojim gastropodskim okom zirkao u Englesku. Odrastao u starom zamku na Pinte de la Hague, d'Urville je volio i razumio more, svoju odgojiteljicu. Danas bi on mogao napraviti uda drei pod strogom rukom malu flotu Gouldsboroa kojoj se svake godine pridruila poneka nova jedinica, ali je Joffrey de Peyrac shvaao njegovu elju da ga se oslobodi jedne dunosti koja je prelazila njegove sposobnosti. - A vi, gospodine Vanereick, ako vam je dosta panjolskih pustolovina, ne golica li vas moda elja da postanete potkraljem u ovim krajevima? - Moda...! Ali tek onda kad zaradim drvenu nogu. Drae e mi biti i to nego da prodajem repu I kokosove orahe po putovima La Tortue... alu na stranu, moji kovezi jo nisu dovoljni puni. Treba biti bogat da bi ovjek nametnuo svoju volju puanstvu sastavljenom u polovici od pustolova, a u polovici od bogomoljaca. Ja sam ove posljednje ve sablaznio sa svojom Ines. Jeste li vidjeli Ines? - Jesam. - Nije li arobna? - Ona je zaista arobna. - Vi shvaate da se ja jo ne mogu odrei tog draesnog stvorenja. Ali kasnije... stvar bi mi se mogla svidjeti... Eto, na primjer Morgan, najvei gusar i pljaka naeg vremena, sad je guverner Jamaike i ja vam tvrdim da se on ne ali kad je u pitanju red i sami mu prinevi skidaju eir... Osjeam da pripadam toj vrsti ljudi... Znate, ja i nisam tako glup kao to izgledam... - Ba zbog toga sam vam i iznio svoj prijedlog imajui u vas puno povjerenje. - Osjeam se vrlo polaskan time, dragi moj grofe... Kasnije! Kasnije o tom! Znate, mada sam stari momak, ja se nisam jo dovoljno izbuao...

37. ZASTAVA ZLATOBRADOG

Magla se povlaila. Joffrey de Peyrac se digne i ponovo vrati na visoravan navrh brda. - Da li to Zlatobradog traite? Vi se, dakle, nadate da ete ga primijetiti skrivenog u nekoj rupi? - upita d'Urville. - Moda! A to je, u stvari, traio, to je on mislio otkriti u prostranstvu vode i drvea to se prostiralo pod njegovim nogama? Njega je na taj visoki vidikovac doveo prije njuh lovakog psa nego neko logino zakljuivanje. ovjek kojemu je poklonio bisere... ovjek kojega je obdario ruiastim biserima tamo na Kennebecu, ovjek koji ga je prevario, koji mu je lagao, je li taj ovjek bio

samo ortak Zlatobradog? Tajanstveni brod? Je li on pripadao gusaru? I zato ga se dvaput pokualo prevariti u pogledu Anelikine sudbine? Jesu li te "greke" bile plod sluaja? Ne, on nije u to vjerovao. Rijetko se dogaa na moru da vijesti, priopene s usta na usta, nisu prenijete u izvornom obliku, da nisu istinite. To od mornara trai njegova dua, njegova nada, njegova solidarnost... Kako objasniti onda iznenadna varanja koja se ponavljaju?' Kakva je to nova opasnost otud prijetila? Novim naletom vjetar poisti zaljev od magle sve do krajnje toke na obzorju. Svjetloplavo i isto nebo rairilo se nad morem, poput kakvog krila, kao zvuna i sadefasta koljka. Grof se na svakom koraku morao saginjati, boriti se kao s nekim protivnikom da bi napredovao, da bi stigao do kraja visoravni i tu se zatim ispruio kako bi bio to manje izloen strahovitom puhanju. Uvrstivi dalekozor na oko, on je svaku toku na rasprenim otocima pomno ispitivao. Tamo je otkrio brod na sidritu, tamo opet amac, na drugom kraju itavu flotu indijanskih unova koji su prelazili tjesnac, tamo opet dolje alupe ribara na bakalare, a malo dalje, uz otoi, same ribare. Posada je bila na kopnu. Vidio je kako se u zrak die dim, dim s tava ili su moda na dimu suili ribu. Dok je redom nastavljao svoje izvianje osjeao je kako mu se tvrdi granitni iljci bolno zabadaju u prsa. Hoe li pronai ono to je na to elavo brdo, meteno vjetrom, doao traiti? Na zapadu su se poele nasluivati izmeu poderanih krpetina magle ogranci Plavih planina, koje su bile tako plave da je zaljev u njihovu podnoju nazvan Blue Hills Bay.27 Moda se negdje tamo, pozadi, Anelika nalazila u opasnosti...? - Aneliko! Aneliko! ivote moj! Prilijepljen uz golu stijenu, zvao ju je strau koja je eljela svladati neistraene razdaljine. Ona je iznenada postala daleka i bez lica, ali topla i beskrajno iva, privlana svojom jedinstvenom ljupkou. - Aneliko! Aneliko! ivote moj! Uz fijuk sjevernjak je pokraj njega ibao i pri tom, inilo mu se, kao da mu okrutno dobacuje: - On e vas rastaviti! Vidjet ete! Vidjet ete! Proricanje Bont-Brianda, ovjeka koji je ubijen zato to bijae poelio Aneliku, zazvidalo mu je u uima: On e vas rastaviti... vidjet ete! Razdiran estokom tjeskobom, on se nesvjesno rukom uhvati za prsa. Zatim pokua otjerati te misli. - Ali ega da se bojim...? Sutra, najkasnije prekosutra, Anelika e biti tu. Anelika nije vie ona od nekad: mlada i krhka ena bez ikakva iskustva. Ona je vie no jednom iskusila da je ivot ne moe tako lako iz sedla izbaciti. Nju nita nije moglo zadrati. Ne dokazuje li to najbolje time to je uspela izmaknuti - sam Bog zna kako - udnoj zasjedi u Brunchwick-Fallsu... Jest, ona pripada rodu neukrotivih ratnika i junaka! ini se da je opasnost nadahnjuje snagom, da je jo djelotvornija... vidovitija... jo ljepa... kao da joj opasnost daje nevjerojatnu ivotnu snagu...! Aneliko! Aneliko! Prijei emo preko svih zapreka, zar ne, draga...! Oboje, zajedno... Ma gdje bila da bila, ja znam da e ti stii k meni...

27

Zaljev plavog breuljka

Odjednom se trgne. Dok je snatrio o Aneliki njegov je pogled lutao i iznenada zakaio meu gomilom otoka neobinu sitnicu: naranastu zastavu na vrhu jarbola skrivenog meu drveem jednog otoka. Dugo je promatrao nepomian, kao lovac u eki, paljivim okom prilijepljenim uz optiku spravu. Nakon toga se digne. Bio je zamiljen. Naao je ono zbog ega se popeo na Mont-Desert.

38. ZABRINJAVAJUI IZVJETAJ PLAENIKA KURTA RITZA

- Gospodine! Gospodine! Kad je ebek grofa de Peyraca obiao rt Shoodic, neiji glas odjekne zrakom dolazei s jednog francuskog broda za lov na bakalare a koji je s vjetrom u krmu plovio na nekoliko duljina od ebeka. Grof prepozna nagnutog na brodsku ogradu Yanna Le Couenneca kojega iz Pophama bijae otposlao u potragu za Anelikom. Malo potom, poto su oba broda bacila sidro suelice obali Gouldsboroa, grof urnim korakom sustie Bretonca. - Govori! Brzo govori! Yann ne pokaza veselo lice kao to se obino dogaalo. Joffrey de Peyrac osjeti kako mu se srce stisnulo od straha. - Jesi li pronaao gospou groficu? Zato ona nije s tobom? Jeste li sreli Roelca? Jadni Yann obori glavu. Ne, on nije naiao na Roelca. Jest, on je stigao do gospoe grofice poto je proao krajem uz rijeku Androscoggin, koji su popalili i opljakali Indijanci i on ju je pronaao u zabaenom dijelu Zaljeva Casco. - Sve to ve znam... Cantor nas je o tome obavijestio. On je otplovio tamo da je ukrca. - Jao! Previe kasno - gotovo plaui povie Yann. - Cantor e nai prazno mijesto. Zlatobradi je zarobio gospou Peyrac i poveo je sa sobom kao taoca. - Da bi ublano uinak strahovite vijesti on urno doda, kako, po njegovu miljenju, gospoi grofici ne prijeti nikakva opasnost. Ona e se ve obraniti, a taj pljaka, ini se, ima dosta dobro opremljenu posadu. Ona, gospoa grofica, je smogla dovoljno hladnokrvnosti da njemu Yannu, omogui bijeg, kako bi on mogao javiti to se s njom dogodilo. I on ispria potanko kako je uspio pobjei. - Trao sam i na sreu, oni me nisu progonili. itav dan sam hodao ne udaljujui se od obale. Naveer, pribliivi se jednoj draici, na moju veliku sreu, naiao sam na usidreni francuski brod, na ovaj brod opremljen za lov na bakalare. Posada se iskrcala na kopno da se opskrbi pitkom vodom. Primili su me na brod i rado su skrenuli s puta da bi me bre doveli ovamo. Joffrey de Peyrac je bio blijed kao krpa. Stegnuo je ake. - Zlatobradi! Uvijek taj lupe... Nasmrt u ga progoniti. Prolog je mjeseca zarobio zapovjednika mojih plaenika, a sada moju enu...! Kojeg li bezobrazluka! S nemirom u dui pomisli na Le Galla i na Cantora koji su stigli na mjesto dogovora i nali da je pusto ili jo gore: zatekli su na njemu opasne morske razbojnike. Otkrivi da mu se majka nalazi u rukama gusara, nije li Cantor pokuao poduzeti preuranjeni ratni napad? Ne! Djeak je vrlo razborit! Na Sredozemlju se on upoznao s lukavstvima gusarskog ivota. Nema sumnje, on e se zadovoljiti i da to izbliega nadzire brod Zlatobradog i potrudit e se da novosti na neki nain poalje svom ocu. Na nesreu, brod Gouldsboro jo dva dana nee biti u stanju da poe u lov za Zlatobradim i da se s njim upusti u borbu. Bude li se radilo itavu no, moda e

sutra naveer biti spreman za plovidbu. Ukrcat e na nj jo dva topa, a Vanereick e ga pratiti sa svojim brodom. Moda e se gusar prestraiti tolike snage i pristat e na pregovore. Joffrey de Peyrac se iznenada okrene i poe prema Yannu Le Couennecu, mladom Bretoncu. - Je li, ne postoji li jo neto to mi se ne usuuje kazati...? Neto to mi skriva...? Govori! Njegov se plameni pogled zarije u Yannove prestraene oi. Mladi je estoko odmahivao glavom, nijeui. - Ne... ne... gospodine grofe... Kunem vam se.. Kunem vam se na lik Blaene djevice Marije i na lik Svete Ane... Sve sam vam kazao... Zato? A to bih mogao od vas skrivati? - Da joj se nije togod dogodilo? Ranjena nije, zar ne...? Bolesna? Govori! - Nije, gospodine grofe, ja vam ne bi skrivao takve neugodne vijesti... injenica je da sam gospou de Peyrac ostavio u najboljem zdravlju... ona je njegovala sve druge... A ostala je tamo samo zato da bi njegovala bolesne i ranjene... Saila je trbuh jednom od onih prljavih lupea, onom to ju je prodao... - To ve znam... De Peyrac je pronicavim okom mjerio poteno lice svog mornara kojega je prole zime poastio svojim drugarstvom i prijateljstvom. Nije se tresao ni pred Irokezom niti mu je glad zadavala brige. A danas je Yann drhtao. De Peyrac prebaci ruku preko ramena mladog ovijeka. - to ti je? Yannu je dolo da poput djeteta brizne u pla. Duboko je sagnuo glavu i tiho proaputao: - Mnogo sam pjeaio, isuvie mnogo... a nije lako izmaknuti onim divljacima to su otpoeli rat. - To je istina... Hajde, odmori se. Tamo pod tvravom postoji jedna gostionica koju dri gospoa Carrere sa svojim kerkama. Kod njih se dobro jede, a pije se i dobro vino iz Bordeauxa koje je danas stiglo iz Europe. Obnovi svoje snage i budi spreman da sutra sa mnom poe na put, ako nam vrijeme bude sklono. Grof de Peyrac i Roland d'Urville pozvae u jednu od dvorana tvrave, u kojoj su se odravala savjetovanja, Manigaulta, Bernea, pastora Beaucairea i druge poznate hugenote. Takoer su zatraili i od Vanereicka i njegovog pomonika da budu prisutni. I Erikson, kapetan Gouldsboroa je bio tu, a savjetovanju je prisustvovao i otac Baure. Don Juan Alvarez, zapovjednik male tijelesne panjolske strae, stajao je iza grofa kao nepovjerljiv lik koji je bdio nad njegovom sigurnou. Joffrey de Peyrac ga na brzinu upozna s prethodnim dogaajima. injenica da je njegova ena, grofica de Peyrac pala u ruke njihova neprijatelja, silila ga je da bude vrlo oprezan. Budui da je ivio na Caraibima, njemu su dobro bili poznati obiaji tamnonjih pustolova i gusara, a Gilles Vanereick je mogao kao i on, posvjedoiti da gospoi de Peyrac nije prijetila nikakva opasnost dok je predstavljala vrijednost kao talac. Nikad se nijedna velika gospoa, dopavi ropstva, pa bilo da je bila panjolka, Francuskinja ili Portugalkinja, nije mogla poaliti na ponaanje svojih tamniara, ekajui da za nju bude plaena velika ucjena koja e joj omoguiti da ponovo dobije svoju slobodu. Prialo se da se ponekima od njih, ukoliko je zapovjednik gusara bio zgodan momak, nije uope urilo da odu iz suanjstva. Bilo je takoer poznato da su neki od tih surovih ljudi, kad su zapadali u kripac zato to su bili ganjani ili su doivjeli brodolom te se vie nisu nadali da e se domoi otkupa, bili na sve spremni te se nisu libili da izvre prijetnje kojima su taoci bili izloeni.

Trebalo je imati na umu da je mjesto Gouldsboro, u sluaju napada, raspolagalo jedino kopnenom obranom. Prije odlaska trebalo je misliti i na to da se raspodjeli municija. Uto panjolski straar, kroz odkrinuta vrata proturi svoju uplaenu glavu, pokrivenu ljemom od crnog elika, i povie: - Ekselencijo, netko pita za vas! - Tko? - Jedan hombre"28. - Neka ue! Neki ovjek dobro graen i obraso u bradu, s mornarskim hlaama na sebi, odrpan i mokar, pojavi se na pragu. - Kurt Ritz! - povie de Peyrac. U pridolici grof prepozna "drugog" taoca Zlatobradog, vicarskog plaenika kojega je on, prilikom jednog putavanja u Maryland, unajmio kao slubenika koji e za nj novaiti vojnike. Stanovnici Gouldsboroa ga takoer prepoznae jer se on u svibnju iskrcao kod njih s vojnicima to ih je unovaio za slubu kod grofa de Peyraca. Htio je ba otputovati za unutranjost, meutim jedne veeri su ga na obali zarobili ljudi Zlatobradog koji su bili u zasjedi na otocima i koji su opsjedali Gouldsboro. Dogodilo se to prije odlune bitke u kojoj je gusar bio prisiljen na povlaenje. Svi su se bojali da je Krut Ritz platio trokove tog poraza. A sad se, eto, pojavio tu, naoko dobrog zdravlja, mada vrlo izmoren, vjerojatno zbog dugog hodanja. Peyrac ga prijateljski primi za ramena. - Grus Gott! Wie geht es Ihnen, liber Herr?29 Bio sam vrlo uznemiren zbog vae sudbine. - Naposljetku sam uspio umaknuti s onog prokletog broda, i od onog prokletog gusara, gospodine grofe. - A kad se to zbilo? - Nije od toga prolo vie od tri dana! - Tri dana - ponovi Joffrey de Peyrac i zamisli se. - Nije li se u tom trenutku brod Zlatobradog nalazio u sjevernom dijelu Zaljeva Casco, prema Rtu Maquiot? - Gospodine vi ste pravi vjetac...! U stvari, uo sam da vas tako nazivaju ljudi Zlatobradog... U zoru smo bacili sidro... Nastao je prilian mete... Posada je stalno odlazila na kopno i vraala se na brod. Naveer sam primjetio da je kabina, u kojoj su me drali, bila loe zatovrena. Mali to mi je donio jelo zaboravio je katancem zatvoriti vrata. ekao sam da padne duboka no. Onda sam se izvukao napolje. Bio sam zatvoren straga pod krmnicom. Sve je izgledalo pusto kad sam napustio svoju kabinu. Na alu su gorijele vatre. inilo mi se da se posada zabavljala na kopnu. No je bila bez mjeseine. Uzverao sam se na krmicu, a zatim sam opkoraio zadnju ogradu. Zatim sam po vijencu siao do balkona velike sobe. S tog sam se mjesta bacio u vodu i doplivao do najbliega otoka. ekao sam dok nisam bio siguran da nije dignuta uzbuna. Uto sam otkrio neto dalje drugi otok i pokuao sam sreu, mada nisam neki bogzna kako dobar pliva. U zoru sam stigao na taj drugi otok. Na zapadnoj njegovoj obali bilo je engleskih izbjeglica, ali se nisam htio s njima pomijeati. Smjestio sam se rae na liticama istone strane. U toku dana primijeto sam indijanske unove. Taratini, Sebagtosi i Eemini su se vraali prema sjeveru sa skalpovima za pojasom. Mahnuo sam im rukom i pokazao im kri to ga nosim o vratu. Mi smo katolici, mi s gornjeg toka Rone. Oni su me poveli sa sobom i iskrcali me negdje u uu rijeke Penobscota. Hodao sam i nou i danju. Umjesto da obilazim kopnom fjordove, ja sam ih radije plivanjem sjekao. Umalo me nisu odvukle struje i morske mijene... Na kraju, evo me ovdje.
28 29

Na panjolskom: ovijek Da ste mi zdravo! Kako ste, dragi gospodine?

- Gott sei Dank30 - povie de Peyrac. - Gospodine Berne, nemamo li pri ruci bocu dobrog vina da bi se okrijepio najvei pliva u slanoj vodi iz Waldstaetena?31 - U redu. Gazda Berne uzme s jedne konzole bocu bordokog vina i au od mjedi koju napuni. ovjek je iskapi na duak. Bio je oednio od morske soli, ali kako je bio natate jako mu je vino udarilo u glavu te mu krv navri u lice. - Uf! Es schmeckt prima. Ein feiner Wein!32 Toliko su me valovi ljuljali amo tamo da mi se glava vrti. - Imali ste sree - primijeti netko - to ste izbjegli ekvinocijalne oluje koje samo to se nisu razbijesnile. vicarac napuni au razom i ubrzo se razveseli. - Jeste li sauvali moju dobru helebardu? - upita. - Zaboravio sam je ponijeti sa sobom kad sam onda poao u etnju i oni me lupei zarobili. - Jo uvijek se nalazi u naslonu za oruje - odgovori mu Manigault pokazavi na avle u zidu koji su pridravali koplja raznih veliina, a meu njima jedno vicarsko mnogo due, koje se zavravalo divnim rascvjetanim elinim iljkom. Zahvaljujui svojoj lijepoj izradi to je oruje dugo vremena skrivalo izuzetno ubilaku mo to ga je imalo u rukama jednog vicarca. Njegovom satarom svinutom poput udice, vicarac je hvatao i vukao neprijatelja, otrim mu je sjeivom rasijecao glavu, dok mu je iljastim vrhom probijao trbuh i srce. Kurt Ritz dohvati svoje oruje s uzdahom olakanja. - Imam te, napokon! Kolike sam tjedne proveo na onom brodu svijajue se od bijesa! A to je bilo s mojim ljudima? - Oni se nalaze u tvravi Wapassou. Svi prisutni su ga promatrali i pri tom pomiljali kako je on, nema sumnje, uspio kidnuti onog istog dana kad je Zlatobradi zarobio Aneliku de Peyrac. Je li on to znao? Je li on primjetio na brodu grofovu suprugu? Neki neodreeni predosjeaj ih, pa ak i samog Peyraca, prijeio da mu postave to pitanje. - Jesu li vas zlostavljali? - upita Peyrac oklijevajui. - Ne, nisu me ni takli! Zlatobradi nije lo momak i dobar je kranin. Svaku veer i svako jutro njegovi su se momci na brodskom mostu molili Bogu. Ali on eli vau smrt, gospodine grofe. On tvrdi da mu pripadaju sve zemlje Mainea na kojima ste se vi smjestili i da je sa svojim ljudima doao da tu osnuje naseobinu... Obeano mu je da e njemu i njegovim momcima pripasti ene to se nalaze u Gouldsborou, gdje da su, toboe zatoene. - Kojeg li bezobrazluka! - povie Manigault trgnuvi se. - Stoga je on bio neobino iznenaen otporom koji mu je pruen. A mene je ugrabio raunajui s mogunou pregovora. Tvrdoglav je kao magare. Poto su na njegov brod otvorili topovsku vatru gospoda to su ovdje prisutna, sklonio se na jedan otok u Zaljevu Casco da popravi oteeni brod. Ali on e se sigurno vratiti. vicarac ponovo potegne iz ae. Odjednom se naveliko raspriao ponesen osjeanjem sree, - Oh! mogao bih vam kojeta ispriati o Zlatobradom. Ja sam imao priliku razgovarati s mornarima, a i sa njim samim. On je vrlo grub ovjek, ali poten, jest, poten... Ispunja strahom sve koji ga iz daljine primijete, ali namjere su mu potene... A osim toga, tamo na brodu ima jednu enu... Ljubavnicu... koja mu se pridruila na Rtu Maquiot. Mora da je taj sastanak ona udesila. Svojim izgledom podsjea ovjeka na najpoznatije raskalaenice... Jedna od onih ena koje niu brojke na pergameni a nijednom ne pogrijee, napune svoje kovege, a onda vam
30 31

Bogu neka je hvala (na njemakom) Naziv za prave vicarske kantone 32 Bogami ovo prija! Odlino vino!

dobriinu poalju u rat da bi ih jo bolje napunili... Da bi ih sluili... One imaju ime platiti, te mjeanke, lijepe kao Venere, i otroumne. Onaj koga ne spopadne elja da se ubije zbog njih, taj zaista ne zna ni to je ivot ni to je ljubav... Ljubavnica Zlatobradog pripada tom soju ena... I uz to je lijepa... itava posada se uzbudila kad se penjala na brod. Neka Francuskinja. ekala ga je tamo, na Rtu Maquiot. Ima oi kao more iznad litice, a kose kao sunane trake... Zahvaljujui njoj uspio sam tu no pobjei. Zlatobradi je svim svojim ljudima razdijelio rum, tri pinte po glavi, da bi proslavio taj dogaaj... A to se njega tie... Kurt Ritz zabaci glavu unazad i nijemo se smijae. Nakon toga saspe u grlo jo jednu au. - On... ne bih nikad povjerovao... On je sasvim poludio za njom... Kroz pukotine izmeu dasaka svoje kabine vidio sam kako je proao zadnjim katelom. Drao ju je za ruku i gledao je... gledao je... Vino mu bijae sasvim udarilo u glavu i on je priao bez kraja i konca ne udei se uope grobnoj tiini to je oko njega zavladala, ne uznemirujui se to su se ljudi oko njega ukrutili kao votanice, to su im lica bila ozbiljna, tvrda ledena... - Kako se zvala ta ena? - upita grof kratko. inilo se kao da mu je glas dolazio iz nekakvog spuvastog svijeta, muklog i dalekog. Strah je spopao sve to su se nalazili tu, strah i elja da bjee. Kurt Ritz odmahne glavom. - Weis nicht!33 Sve to o njoj znam jest da je Francuskinja... i da je lijepa, to da! I da je Zlatobradi lud za njom, smrtno zaljubljen... Vidio sam ih... nou... u velikoj sobi krmnice, kroz prozor zadnjeg katela... Prozor je bio otvoren... Siao sam do njega i bacio oko unutra... Na stolu je bila svijea i ja sam ih vidio... ena je bila potpuno gola u naruju Zlatobradog... Boanstveno tijelo... i njene kose po ramenima... Vjerujem da su pri danjem svjetlu plave, ali tamo unutra inile su mi se kao rastvor mjeseine... Kao sjaj blijedog zlata... Kose vile... Ima neeg u toj eni ega nema ni u jednoj drugoj, neeg udesnog... Shvaam da je gusar lud, sasvim poludio... Zbog tog otvorenog prozora nisam se usudio zaroniti u more... ak i ljudi koji su zabavljeni svojom ljubavlju mogu imati dobar sluh... A Zlatobradi je zapovjednik koji je uvijek na oprezu... Mora da sam uo neto od onoga to su govorili... On je priao i priao. Bio je sad potpuno pijan te se nije ni udio ubitanoj utnji ne zamjeujui da je bilo neeg zabrinjavajueg u tome to su ga pustili da tako govori, da opisuje, da se zadrava na tom ljubavnom prizoru. Ponavljao je klimajui glavom: - Odakle je dola ta ena? Nemam pojma. Ona mu se prikljuila tamo... Njeno ime... ekajte, ini mi se da se sjeam... uo sam, dok ju je onako milovao, da ju je zvao: "Aneliko! Aneliko!" imenom koje joj odlino pristaje... Jeziva utnja zavlada. Odjednom helebarda ispadne iz ruku Kurta Ritza. ovjek posrne, uzmakne, nasloni se na zid, trijezan, naglo problijedivi, oiju iskolaenih od straha i uprtih u de Peyraca. - Ne... ne, ne ubijte me, gospodine! Meutim, nitko se nije pomakao, pa ni sam grof de Peyrac koji je stalno stajao uspravljen. Ali je vicarac osjetio da mu je iz mranog pogleda izbijala smrt. Kao ovjek s bojnog polja, znao je da se naao s njom licem u lice, da je ona tu. Bio je sad trijezan i nita nije shvaao. Pogled mu nije silazio s grofovih oiju. Bio je siguran da se nalazi u smrtnoj opasnosti. U isto vrijeme, s nekom vrsti preplaene vidovitosti, primjeti da su svi to su prisustvovali tom neobjanjivom prizoru, da su se svi ti to su tu stajali kao kakve aveti, uvukli u grobnu utnju i da bi svaki od njih
33

Ne znam

vie volio da je gluh, slijep i nijem, da se nalazi est stopa ispod zemlje nego tu, u toj zatvorenoj dvorani. On s naporom proguta pljuvaku. - to se dogodilo, gospodine? - zastenje. - to sam kazao? - Nita! To nita spusti se s de Peyracovih usana kao udarac sjekirom. Jo jednom se inilo da zvuk gospodareva glasa dolazi s drugog svijeta. - Nita to bi se vama moglo predbaciti, Ritze... Hajdete sada. Potreban vam je odmor... Za nekoliko dana treba da se pridruite svojim ljudima u Aappalachesima, u tvravi Wapassou... Zanosei se u hodu, vicarac se dohvati vrata. Kad je iziao, svi ostali poure da se povuku bez rijei, poto su se prethodno duboko poklonili ispred gospodara Gouldsboroa kao to bi bili uinili da su se opratali od kralja. Kad su se nali napolju, svaki je stavio eir na glavu i bez rijei krenuo svojoj kui. Jedino je Gilles Vanereick potegao d'Urvillea u stranu uz rijei: "Objasnite mi..."

39. LE COUENNEC PRIZNAJE GROFU PEYRACU ANELIKINU "IZDAJU"

Tada se de Peyrac okrene prema Juanu Fernandezu. - Poalji mi Yanna Le Couenneca. Kad je Yann uao u dvoranu za savjetovanje jedino grof de Peyrac je jo u njoj bio. Nagnut nad geografskom kartom rairenom preko stola, on ju je, ini se, paljivo ispitivao. Njegova bujna kosa, na sljepooicama obiljeena ponekom sijedom vlasi, napola je skrivala njegovo lice udubljeno u ispitivanje karte, dok su mu sputene vjee zastirale pogled. Ali kad se uspravio i pogled mu pao na Yanna, ovome zadrhtae koljena. U srce mu se uvukla tjeskoba poput zmije. "to mu je? to je mom gospodaru?", pomisli. "Da nije bolestan? Ranjen? Pozlijeen...? Reklo bi se pozlijeen... unutra! Nasmrt ranjen...? Joffrey de Peyrac obie oko stola i primakne se Bretoncu. Bio je tako miran i tako se uspravno drao da je to mornara umirilo. "Ne, nije njemu nita... to li ja sve ne zamiljam...! Joffrey de Peyrac svrati oima na nj i uze ga prodorno promatrati. Srednjeg rasta on je grofu sezao taman do ramena. Dobro graen, iva i smjela izraza, izgledao je mlai no to je, u stvari bio, to jest izgledao je da jo ne bijae navrio tridesetu. Meutim, buran mu je ivot iskovao duu kao starom vozaru. Samo to na tom licu keltskog Francuza nije bilo tajni za Joffreya de Peyraca. On ga je itao kao otvorenu knjigu. - A sada mi, Yanne reci ono to si mi preutio, reci ono to se ne usuuje rei! Bretonac problijedi i ustukne nazad. Ponovo ga okupi misao da nijee mada e mu biti uzaludan trud. Skamenivi se, znao je da nee umai. Vidio je ve Joffreya de Peyraca na djelu dok je iao k nekom cilju, kad bi zaintaio da otkrije istinu koju je nasluivao svojom prokletom pronicljivou. Tada se pretvarao u lovca koji nije naputao trag, u stopu progonei svoga protivnika. - Ali... Ja nisam... - zapoe Yann nemono pokrenuvi rukom - sve sam vam kazao, gospodine grofe. - To se dogodilo tamo, nije li tako? Odgovori, tamo na Rtu Maquoit?

- Jest - odgovori jadan mladi kimnuvi glavom koja mu zatim klone meu dlanove. - to si vidio? Kad je to bilo? Je li to bilo prije no to si pobjegao? - Nije - otpovrne Yann odmahnuvi glavom. - Znai to se dogodilo poslije...? Ti si bjeao, priao si mi... trao si. Uz put si se okrenuo i neto si vidio... nije li tako, neto neobino, neto nepojmljivo... "Kako je mogao pogoditi tako u tanine? Ni sam avo ne bi mogao bolje" Yann klone. - to si vidio? - ponavljao je neumoljivi glas. - to si vidio kad si oi svrnuo na alo gdje si je ostavio...? to si vidio? Yann osjeti da ga je za vrat, poput klijeta, zgrabila strahovita ruka i stane je stezati kao da e mu je slomiti. - Govori - zauje mukli i prijetei glas. Primjetivi da se mladi gui, da mu se lice poelo osipati ljubiastom bojom, grof popusti stisak. U grofovu uvjerljivu glasu zatitra blagost od koje se Yannu srce steglo. - Govori, sine... molim te, reci mi to si vidio! Tada se Yann srui, padne na koljena i slijepim i izgubljenim pokretom dohvati Joffreya de Peyraca za prsluk. - Oprostite mi, gospodine grofe! Oprostite mi! - Govori... - Trao sam... Odbio sam se od stabla za koje sam bio vezan u trenutku kad je Zlatobradi pristao amcem uz alo... iskoristivi trenutak dok su sve oi bile uprte u nj... Gospoa grofica mi je preporuila da zgrabim tu priliku... Trao sam, trao sam, a zatim se okrenuo da vidim ne progone li me... okrenuo se prema alu... Bretonac se zagleda u Peyraca izmuenim pogledom. - Opazio sam je u njegovu zagrljaju, gospodine! - povie hvatajui se za grofa kao da je njega samog netko udario, kao da je on pogoen najteim udarcima. - Nalazila se u zagrljaju Zlatobradog... oni su se grlili... ah! oprostite mi, gospodine grofe, ubijte me... oni su se oboje grlili i ljubili kao ljubavnici... kao ljubavnici koji su se ponovo nali

ETVRTI DIO

AMAC JACKA MERWINA

40. ANELIKA SE OPRATA OD COLINA PATURELA NOVI SUDIONICI AVANTURE

Tri dana kasnije. Na sjevernoj strani Zaljeva Casco. Jedan amac na moru. Osim njega ima i mnogo drugih, ali more je tako veliko, a otoci tako brojni da se ini kao da je taj amac sam na puini. uljao se meu otocima kao progonjena divlja, na koju su, osim toga, vrebale izdajnike struje i podvodni grebenovi. Nagnuvi se pod vjetrom, zaobiao je jedan rt, stopio se sa sjenom visoke morske obale naikane hridima, ponovo izbio na sunce. Ponekad ga prati miris rascvjetale zemlje, a ponekad se propinje pod slankastim dahom vjetra. Po alovima i obalama otoka vide se ljudske prilike kako tre i mau rukama, kako dozivaju. Ima amaca i brodova skrivenih u malim draicama. Ima brodova koji bordiaju, plove ili ribare s druge strane grebenja, ili drugih koje e odnekuda izbiti kad ovaj amac proe. Stalno sam vijuga tim labirintom od tri stotine ezdeset i pet otoka Zaljeva Casco. Od Rta Maquiot amac du obale plovi prema jugu. Anelika je provela strano zamornu i iscrpljujuu no smiljajui tisuu naina da bi izbjegla Colinu. Ujutro je uao u kabinu. Ona je jedva neto odspavala. Bila je umorna i utuena, ali odluno je od njega mislila zatraiti da je pusti da slobodno ode s broda. On ju je pretekao. - Doite, gospoo - obrati joj se vrlo hladno. Bio je miran i nekako odsutan. Pas mu je bio naikan pitoljima i bodeima. Pola je za njim na most. Jedan dio posade je bez urbe obavljao svoje jutarnje poslove trudei se nadasve ne bi li gdje ugledao zarobljenicu Zlatobradog. Uz sami bok broda Anelika primjeti amac koji je estoko poigravao na valovima i jednom se bitvom, napravljenom od slame, titio od udaraca. Bila je to engleska brodica, jedan od onih velikih amaca to su od New Yorka do Pemaquida, pa ak i dalje, bez prestanka plovili od jedne uvale do druge, od jednog naselja do drugog. Gospodar amca bijae ljudina zlovoljna izgleda; bit e da su mu tog jutra francuski gusari Marijina srca pregledali brod. A nitko nije znao to je mislio o teretu kojim su upravo punili njegovu alupu. Ali plovei stalno po tim krajevima, mora da je naviknuo, da je nauio kako se mora biti vrlo obazriv prema neeljenim gostima to su dolazili s Cariba. Anelika se nagne i u brodici primjeti mnoge putnike, meu kojima ona prepozna buldoko lice veleasnog Patridgea, privreni lik gospoice Pidgeon, malog Sammyja Stogtona i Adhemara ije su stalne jadikovke ispunjale osobito isti zrak tog jutra koje je bilo modro poput glicinijina cvijeta.. - Ah, pasti u ruke gusara! Molgo bi se rei da su me zadesile sve mogue nesree... Pred otvorenim stubitem s kojega je bila povuena drvena pregrada, visile su ljestvice od konopa. - Tu smo! - ree priguenim glasom Colin govorei joj apatom da drugi ne uju bolje da se razdvojimo, zar ne, draga? "Gospodar" ove alupe ree mi da ide u Penobscot. Ako vjetar bude povoljan i poprijei li u smjeru istok-sjeveroistok, bit e tamo, najvie, za etiri dana.

Nije se mogao suzdrati a da joj se ne obraa s "ti". Njoj je bilo jasno da e svaki put kad on osjeti njenu blizinu biti kao to je nekad bio u pustinji: kad je on bio jedini na svijetu koji ju promatra i jedini koji ju je mogao podignuti na ruke... Anelika podie oi prema njemu. Pokuala mu je njima objasniti ono to osjea prema njemu: prijateljstvo, zahvalnost. Odjedanput je preplavi radost pri pomisli da e, moda, za etiri dana biti kraj Joffreya i da e sa svim tim meteom biti gotovo. Najzad je mogla malko odahnuti i bar donekle srediti svoje misli. Kad se nae pokraj svoga supruga, umirena njegovim ljubljenim i za nju najslaim glasom, pokuat e da razmrsi svu tu zavrzalamu. Govorit e zajedno... Izraz se boli utisne u Colinove bore videi sjajan osmijeh kojim mu se obratila. - Ah! Vidim, ti ga voli... - apne. Jedva da ga je i ula. Znala je da ne smije dopustiti da je gane, ve da mora odatle pobjei to bre, to bolje. Mora iskoristiti ovu priliku prije no to se on predomisli. Da je Colin bio manje plemenit, ne bi joj se toliko sviao. Putao ju je da ode. U tom velikodunom i iskrenom inu prepoznala je njegovo bie. Stoga je u srcu osjetila neko neodreeno aljenje pri pomisli da e ga svojim odlaskom pogoditi ravno u srce. Pokupi svoju putnu torbu koju joj je jedan mornar pruio i prebaci je preko ramena. Jo uvijek je bila bosonoga. Utoliko gore! Kakva joj korist od cipela na ljepljivoj palubi jedne alupe? U zadnjem trenutku htjede se obavijestiti o Zgubidorbu, ovjeku kojega je operirala, ali se suzdri. Nije htjela gubiti vrijeme. Odbila je pomo mornara koji joj je htio pomoi da se spusti ljestvicama od konopa. - Miite se, prijatelju. Naputovala sam se ja po Sredozemlju! - dobaci mu veselo. Colin poloi ruku na njeno rame. U trenutku kad je prila ljestvicama nije vie mogao izdrati. Netremice se zagleda u nju. Njegov plavi i neobino jasan pogled koji je davao djetinju svjeinu njegovu izrovanom elu i tvrdom izrazu njegova lica to bijae obraslo u bezbojnu bradu i uokvireno isto tako bezbojnom kosom kojima je elio uliti osjeaj straha svima s kojima je dolazio u dodir, sasvim ju je prestraio. inilo se da e je zadrati kao to se pokuava zadrati neku utvaru, neku obmanu duha, kao da ona i nije bila neko bie od kosti i mesa. Uza sve to, imala je predosjeaj da on u tom trenutku nije bio obuzet samo svojom strau prema njoj, nego da ga je muila neka hitna, neka izvanjska, ali vrlo ozbiljna briga. Dvaput je ve bio zaustio, ali se sustegao. Naposljetku joj apne: - uvaj se... uvaj se, janje moje malo! Ima ljudi koji snuju tvoju propast...! Koji ti ele nauditi! Zatim je pusti da ode. Ona oprezno sie i stupi nogom na pramac alupe tono u trenutku kad se gospodar jednom akljom odbio od broda i nimalo se ne uzbudivi to je Anelika posrnula i to pri tom umalo nije pala u more. Ona ga nita ljubaznije nije pozdravila na engleskom. On je odmjeri svojim bezizraajnim oima kao u krepane ribe. Jo jedan puritanac koji je u mladoj, nasmijanoj i... raupanoj eni vidio samo utjelovljenje neastivog! Sretna, Anelika se smjesti izmeu Adhemara i malog Sammyja. Mali od palube, kosa utih poput lana, razvee pramano jedro, a odmah zatim veliko jedro u obliku roga, dok je vlasnik alupe pomou vesala obilazio gusarski brod da bi alupu doveo u poloaj povoljan za plovidbu. I tako je brodica Engleza Jacka Merwina poela bordiati izmeu otoka u Zaljevu Casco, penjui se s jednog vala na drugi, kao lijepa ptica naginjui se pri letu. Na brodu su bila jo tri putnika koji su rado primili u svoje drutvo Aneliku, njena francuskog vojnika i njene engleske izbjeglice.

Pokuarac s neke naseobine u Connnecticutu, crni koji mu je bio pomonikom i... jedan medvjed, kojega je Anelika najprije zamijetila, neodoljivo privuena ozbiljnou njegova pronicavog pogleda, pogleda koji ju je nastojao ocijeniti i uz to se zabavljao, a ona ga je osjeala na sebi a da uope nije bila kadra pogoditi odakle taj pogled dolazi. Bio je to medvjed. Odjednom ga otkrije kako lei ispod mosta na krmi gdje bijae udario svoj brlog. Poloivi svoju iljatu gubicu izmeu apa, netremice ju je promatrao svojim malim i blistavim oima. Pokuarac ga odmah predstavi: - "Gospodin" Willoagby... Vjerujte mi, plemenita gospoo, da ja nemam boljeg prijatelja od te ivotinje. On sam, zvao se Elie Kempton. Nije proao niti itav sat, a Anelika je sve o njemu znala. Roen u Massachusettsu, kad mu je bilo osam godina napustio je malu naseobinu Newton zajedno sa svojim roditeljima i stotinjak drugih stanovnika. Pod vodstvom njihova pastora, Thomasa Hookerea, ovjeka liberalnih nazora kojemu se nije sviala nemilosrdna puritanska oligarhija, probili su se kroz umu i stigli do velike rijeke ije su vode bile sive i mirne, do Connecticuta. Na njenim obalama osnovali su naseobinu Hatford, gdje se u to vrijeme nalazila mala trgovaka postaja nekog Nizozemca koji je trgovao krznima. Sad je to bio prekrasan grad, poboan i veseo, gdje se razvila pomorska trgovina. Nije bilo lako obraivati zemlju na obalama rijeke kao to je Connecticut. Struja rijeke vas stalno mami prema njenu uu. Zemljite je bilo siromano... Kad mu je bilo dvadeset godina, Elie se uputi u svijet s torbom dobro nabitom trgovakom robom, a "gospodin" Willoagby ga je pratio. Othranio sam ga te se odonda nismo nikad razdvajali. Priao je kako ga je medvjed pratio na svim njegovim putovanjima to je ponekad stvaralo izvjesne potekoe, ali je uz to medvjed svojom pojavom uveseljavao muterije koje nisu bile ba sklone da razveu svoje kese. Medvjed je znao plesati i napraviti nekoliko krugova. Meutim, njegova je najvea vrijednost bila u tome to je u borbi bio nenadmaiv. Mnogi su se seoski momci ogledali u rvanju s njim. Bio je odlian glumac te im je davao izglede na pobjedu, a onda bi iznenadnim udarcem ape, vrlo ljubaznim i nehajnim, obarao na tlo svoje protivnike. - Wilioagby - ree veleasni Patridge zamislivi se - ini mi se da sam pod tim imenom nekad poznavao jednog pastora iz kraja oko Watertowna. - To je vrlo lako mogue - sloi se pokuarac. - Ovaj moj prijatelj ovdje toliko je sliio asnome sveeniku iji me je lik, dok sam bio mlad, ispunjao i strahom i veselou, da sam mu nadjeo njegovo ime. - To je tipian primjer nepotivanja - strogo I uvrijeeno primjeti veleasni Thomas Patridge, a zatim prijetei doda: - To bi za vas moglo imati vrlo neugodne poslijedice... - Connecticut nije isto to i Massachusetts, neka vas to ne ljuti, veleasni. Kod nas se ljudi osjeaju slobodni i vole se aliti. - Pokrajina prepuna krmi - proguna pastor - tamo ljudi od roenja piju rum. - Ali mi imamo svoj ustav, a nedjeljom ne putujemo da bismo ugodili Gospodu. Zadovoljan sam sobom, Elie Kempton stane izvlaiti iz svojih depova duhan, slike, ipke, male satove. U njega je bilo svakakve robe, svega i svaega da zadovolji najudaljenije naseljenike ili radije ene naseljenika najudaljenijih naselja u svim krajevima. A budui da je zavirio u svaki kutak svakog zaljeva, bolje je od ikoga znao to se gdje moe nai, ega je gdje nedostajalo, znao je od ega e zablistati oi mlade djevojke, a to e izazvati ljutnju druge, znao je to e odueviti neko dijete ili nekog djeda, znao je koji e, drag ili neophodan, predmet unijeti radost i u najsiromaniju kolibu. Ree da je krenuo na otok Bartelett, istono od Penobscota, i to radi vunenih tkanina modre ili sjajnocrvenih boja. Naime, ovce na tom otoku hrane se sa sto vrsta

razliitih cvjetova, a itelji tog otoka trguju kauom34 s brodovima to stiu iz Caraiba. - Taj otok mora da se nalazi u blizini Gouldsboroa - primijeti Anelika zarekavi se da e poi tamo u trgovinu. Elie Kempton je poznavao Gouldsboro samo po uvenju, nikad nije nikakva posla napravio jer tamo nije bilo njegovih sigurnih kupaca, a to su bile ene naseljenika. - Sada tamo ima ena i ja u vam biti glavnom muterijom - uvjeravala ga je Anelika. Oduevljen time, pokuarac se baci na koljena, i to zato da bi joj odmah uzeo mjeru stopala jer on je u isto vrijeme bio i trgovac obuom te e joj, obeao je, nainiti prekrasan par cipela od mekane koe, koje e se vezivati uzicom. Krajeve e pojaati komadiima koe kako bi se to manje derale. Na otoku lisica, tamo na sjeveru, ivio je neki stari kot usamljenik, koji je bio pravi majstor u tavljenju koe. Dakako, ukoliko sve te Engleze nae na ivotu jer vrlo je lako mogue da su ih Indijanci u meuvremenu skalpirali. utljiv i prezirui sav taj svijet to se smjestio u njegovoj brodici, vlasnik je svu svoju panju obratio plovidbi. Vrlo ljubazan pokuarac je svoje nove drugove obavijestio da se vlasnik brodice zove Jack Merwin. Pronaao ga je u New Yorku. Odlian pomorac, ree, mada uvijek loe volje. Zaista je bila istina da je Jack Merwin savreno upravljao svojom brodicom probijajui se kroz blistave i strane struje, kroz opasne i zapjenjene valove, i to u isto vrijeme nehajnim i tako spretnim majstorstvom da je to izazivalo udivljenje svakoga, tko se razumio u plovidbu. Osim ponekog manevra s malim pramanim jedrom to ga je po njegovu nareenju obavljao mali, on je sam upravljao i kormilom i velikim etvrtastim jedrom drei ponekad uzicu nategnute kote samo nonim prstom. Ako se zadri lijepo vrijeme, putovanje njegovim brodom brzo e napredovati. Ali poslije nekoliko sati Anelika se uznemiri videi da brodica plovi ravno prema jugu. Ona se obrati vlasniku s molbom da joj objasni tu stvar, ali se ovaj pravio kao da nije shvatio njen lo engleski jezik. Sad se veleasni Thomas Patridge umjea i sveano zamoli vlasnika da odgovori kad mu se uputi neko pitanje. Ovaj se naposljetku udostoji i proguna krajevima svojih usana, gledajui drugamo, kako e se najprije izvui iz labirinta tih prokletih otoka u Zaljevu Casco, i spasiti i glavu i brod, ako se spuste prema Portlandu. Izii e iz tog podmuklog arhipelaga uz pomo struje to tee izmeu otoka Peaksa i otoka Cushinga, poznatog takoer pod imenom Bijeli eir. Dok ne opaze Bijeli eir, ree na kraju, moraju du obale ploviti prema jugu. Mali Sammy irom rastvori oi ne bi li negdje u daljini opazio taj znameniti Bijeli eir. Razljuen tim prilino bezobraznim dranjem engleskog pomorca prema njemu kao sveeniku, veleasni Thomas Patridge poe ga sumnjivo mjeriti i mumljati neto kao da je taj ovjek vjerojatno bio iz Virdinije, a budui da su itelji te pokrajine bili uglavnom lupei, pljakai, dangube i buntovnici ili drugi otpaci ljudskog roda... oni nisu imali nikakva prava da svoje bezbotvo izvoze u Massachusetts zato to su se obogatili svojim virdinijskim duhanom. I dok je on tako gospoici Pidgeon priao povjest Virdinije, Adhemar, koji je napola razumio njegove rijei, stane stenjati: - Ako je ovaj momak robija i olo, a vidi se na njemu da jest, onda e nas on iskrcati na neki pusti otok... - Nijedan od ovih otoka nije pust, moj jadni Adhemare - htjela ga je umiriti Anelika. U stvari, bilo je nevjerojatno da su bili toliko sami izmeu neba i mora, izmeu litica i pjeskovitih obala i da uz to vide kako se kao kakav kaleidoskop oko njih vrte jedra,
34

Ekstrakt akacije imenom katehu

flotilje indijskih unova, neko selo sagraeno od drva, nekakvo brodogradilite, jarboli brodova na bakalare, nekakav daleki konvoj sastavljen od trbuastih brodova, vatra na alu oko koje su se okupili ljudi u dronjcima zaokupljeni talenjem smole, fokinog ili kitovog ulja u ogromnim kazanima, drugi ljudi u vunenim kapicama kako se vrzmaju oko nategnutih mrea ili koarica za ostrige, pa neki drugi u iljastim, crnim eirima i tamnim kaputima i ene u bijelim kapicama, te modroj ili crnoj odjei kako trae koljke i okupljaju se oko lonaca u kojima se kuha neto jela na ognjitu, jedinom ognjitu to su ga imali. Ve pola stoljea stalni stanovnici otoka u Zaljevu Casco pripadali su dosta udnim skupinama kota, Iraca, Engleza i francuskih hugenota kojima su se pridruivali, u vrijeme velikih seoba bakalara i tunjeva, ribarske flotilje iz Saint-Maloa, Dieppea ili Bostona, te baskijski kitolovci, a u ove vrue i tragine dane mjeseca lipnja, bjegunci s obale. U stvari, zaljev je vrvio svjetom koji je uspio izbjei pokolju Indijanaca. Posvuda je bilo amaca krcatih kostirenim loncima, Biblijama, starim pukama. Poto su svojim bakljama Abenakisi popalili naselja u donjem toku Kennebeca i Androcsoggina, kao to je bilo naselje Newehewanik, poarom su unitili Brunchwick, Freeport, Yarmouth, Falmouth, Portland, a jo nie gorjeli su Saco i Biddeford. Kad je pri kraju dana brodica doplovila do ua male rjeice Presumpscot, na dvije milje od Portlanda, jeziv vonj slabo ugaenih poara i leeva u raspadanju donosio je vjetar sa kopna i taj se vonj mjeao s ugodnim mirisom borova. Sasvim u blizini nalazio se otoi obrasao etinarima skladnih boja i oblika. Patnici su sa strahom promatrali kako se pribliavaju liticama o koje se pjenilo more prostranog ua. Poskakivali su i plesali na nekoliko duina od otoia. S teskobom u oima okrenue se svi prema Jacku Merwinu kojega kao da nimalo nije zabrinjavo poloaz brodice. Taj ravnoduan ovjek plovio je po svojoj vlastitoj volji. U toku dana esto su se pribliili sad jednom sad drugom otoku tako da se inilo da Jack Merwin namjerava pristati. Pomno je promatrao obalu kao da na njoj trai nekoga ili neto. Naposlijetku je Anelika bila uvjerena da je pokuavao prepoznati nekoga od svojih meu izbjeglicama. To je dokazivalo da nije bio iz Virdinije. Ponekad bi dozvao neki brod i priupitao da li su se Indijanci pribliili obali...

41. OTOK MACKWORTH, RAJ INDIJANACA NO AROLIJE

Ispred otoka, on odjednom spusti jedra. Tromo se valjajui, brodica gurana uzburkanim morem, neprimjetno se primicala obali. Mali otoi je sliio kruni smragda, osvjetijen zrakama sunca na zalazu koje su se iskrile po zelenim i modrim kronjama. Uprkos snanoj buci mora i vjetra, inilo se kao da s tog otoka dopire do njih nebeski pjev to se die iz tisua ptijih grla. - Ovo je otok Mackworth - ree pastor poluglasno. - Raj Indijanaca. Budite na oprezu - ree okrenuvi se prema vlasniku brodice. - Mogao bih se okladiti da danas na otoku ima mnotvo divljaka. Dolaze ovamo iz unutranjosti preko jezera Sebago i rijekom Presumpscot. To je njihov nekadanji raj zemaljski, tvrdili su i nikako nisu podnosili Engleze koji su se tu nastanili. Prole godine ga je onaj prokleti Francuz iz Pentagoueta, barun Saint-Castine osvojio sa svojim divljacima. Njima su se prikljuili i drugi Taratini koji su doli preko Sebaga i pobili sve sinove starog Mackwortha, Richarda Vinesa i Samuela Andrewsa. Odonda je otok pust...

Tek to pastor bijae kazao te rijei, brodica zaobie rt i nae se pred draicom koja je sva blistala od crvenkastih indijanskih unova. U njima nije bilo nikoga, a bili su poredani jedni uz druge na pjeskovitoj obali. U toj pozlaenoj svjetlosti sumraka krhki amci od kore stabala, upereni smolom i balzamom, blistali su se poput prozranih krila kukaca, hrutova ili golemih skarabeja. U istom trenutku nebo se smrailo kao da su ga prekrili olujni oblaci. Sjena noi je doslovce pala po zemlji. Na tisue ptica u bezbrojnim se jatima podigoe sa svih grana otoka i stope se u gusti pokriva, cvrkutav i kretav koji kao da je u tren oka koprenom zastro danju svjetlost. Nijemi od zaprepatenja, promatrahu taj iznenadni i pokretljivi mrak, ali uto opaze kako su izmeu crvenkastih stabala borova izbile crvene aveti, itavo mnotvo Indijanaca odvratnih i iaranih lica. Isti pokret ih je bacio jedne na druge i oni su se, istim uasnim strahom obuzeti, stisli kao da se ele zatititi. Anelika se kasnije sjeala kako je uza se stisla u isto vrijeme i malog Sammyja i Eliea Kemptona, pokuarca iz Connecticuta. Stajali su tako, ljuljani sve jae i jae valovima koji su ih neosjetljivo vukli prema alu. Prestraivi se, Anelika uasnuti pogled baci prema Jacku Merwinu. Ovaj kao da se iznenada probudio, zgrabi kormilo i spretnou kojom se otkupio za svoju bezonost uas oka ponovo razvije veliko jedro i istrgne brod iz pogibeljnog ljuljanja. Kad je to izveo, njemu kao da se nije urilo da pobjegne. Poto se nekoliko milja bijae udaljio od obale, ponovo se priblii rtu i otoku Mackworthu, drei se izvan domaaja strijela, ali je uza sve to plovio tako blizu da im nijedna pojedinost opreme Indijanaca nije izbjegla. Izmjeani sa stablima, s granama, s liticama otoka, Indijanci su predstavljali jezovit i nepokretan prizor. Ogromni ptiiji vrtlog iznad njihovih glava obavio ih je kretavim i zlokobnim sumrakom. Englez Jack Merwin nastavio je da promatra Indijance i da prolazi ispred obale sad u jednom a sad u drugom smjeru. Izazov, znatielja, draenje? Teko bi i najpronicaviji ovjek bio na njegovu licu proitao osjeaje koji su ga potresli. Naposlijetku, uvijek s krajnjom nehajnou, dade znak svom malom da digne pramano jedro, okrene pramac brodice prema jugoistoku i udalji se ovaj put od Mackworthova otoka, zemaljskog raja, prema indijanskoj legendi. Malo-pomalo svjetlost se vrati. Samo je jo poneki galeb letio pratei ih. Anelika se tresla od straha gotovo isto toliko kao i svi Englezi. Da li je ona bila pod dojmom obmane ili misaone opsjednutosti, nije znala, ali bila bi se okladila da je u onom spiljskom sumraku, to ih je onako iznenada bio obavio, vidjela meu stablima podrugljivo lice Sagamorea Piksaretta. - Vi ste vrlo neoprezni, Jack Merwine - trpko primjeti pukuarac. - Ve tri tjedna putujem s vama i stalno sam izloen vaim jezivim hirovima od kojih mi se eludac prevre. Svaki put kad proete tik uz neku liticu ili krenete na put upravo u trenutku kad oluja treba da se razulari, ja svaki put umirem od straha, siguran da mi je kucnuo poslijednji trenutak... A "gospodin" Willoagby, ta jadna ivotinja je smravio od straha, zar niste to primjetili? Koa mu mlohavo visi niz bokove. Vie se i ne mie, ak ni do plesa mu vie nije... - Pa i bolje je to se ne mie - proguna Jack Merwin - to bi se dogodilo na ovoj brodici, pitam vas, kad bi taj va medvjed poeo izvoditi na njoj svoje plesove...? I on prezirno pljune u more. Anelika se nije mogla suspregnuti a da se ne nasmije. U stvari, bio je to izraz olakanja poslije pretrpljenog straha. Trebalo je priznati da je drutvance to se okupilo u toj orahovoj ljusci bilo vrlo slikovito. Crne, umotano u kabanicu od crvenog sukna, s okruglom crnom rotkvicom u razrogaenim bijelim oima, promatralo je sve to, a na licu mu se ogledao znak pitanja, nijemi prijekor, bezazleno uenje.

Gdje je bio Adhemar? Nije se, valjda, onesvijestio? Ne, bilo mu je zlo. Povraao je presavinuvi se preko ograde broda. On nikad nije podnosio more. - A dok ste tamo paradirali ispred onog skupa crvenih zmija, Jack Merwine - nastavio je s pitanjima pokuarac koji je jo uvijek bio pod dojmom preivljelog straha - jeste li vi samo na trenutak pomislili da je flotilja njihovih unova mogla, na primjer, izbiti iza rta i napasti nas s lea? Vlasnik alupe, ini se, nije poklanjao mta vie panje predbacivanjima i optubama malog pokuarca, no to bi je poklonio ubodu njegovih igala. Pobudivi u Aneliki znatielju, ona ga malo bodlje pogleda. Pod kapom od crvene i izblijedele vune, izduile su mu se vrlo crne kose kakve imaju mnogi Englezi a da nitko ne zna zato. Imao je obine crte, mekane na dugoljastom licu, muku put, ni tamnu ni crnkastu po prirodi, put Europljanina, zdravu put koju je vjetar malko opalio. Imao je etrdesetak godina. Moda vie, a moda i manje... Imao je crne oi, dosta ive pod tekim vjeama koje su esto gasile njihov sjaj i davale mu izgled odsutnosti i neprobojnosti. Stalno je vakao bagu duhana, ali kad bi pljunuo u more, inio je to s nekom vrsti nehajne otmjenosti. Pod kouljom od grubog platna i otvorenom na prsluku s dugmetima od roine, ramena su mu bila uska, ali snana. Na sebi je imao hlae od drogeta, to jest vunene tkanine od koje se prave mornarska odijela, grube i nepoderive, s nogavicama do ispod koljena. Listovi su mu bili kao kabel spleten od uadi. Sve je poslove obavljao svojim listovima i svojim nogama. Anelika pomisli kako joj se taj Merwin nimalo ne svia. Unajmivi ga, Colin sigurno nije bio sretne ruke, ali sigurno nije imao drugog izbora. Zlatobradi! U srcu osjeti ubod, strah, sramotu. Plovidba je taj dan bila toliko plodna dojmovima svih moguih vrsta da je u njoj blijedjela uspomena na Colina. Savim u dnu srca osjeala je olakanje to je meu njima svrilo onako kako je svrilo. Ali to je bila sigurnija da je njena enska slabost nee vie dovesti u opasnost da joj podlegne, to ju je njena nestalna priroda navela da osjeti iznenadno aljenje, neku nejasnu tugu... Colin... Dubina njegovih plavih oiju koja se muti u njenoj prisutnosti, snaga njegova grubog zagrljaja... Neto to je poznavala, to je samo njoj pripadalo. Tajno skrovite. Zato se ne moe voljeti pokoravajui se zanosu srca, svog tijela? Zato kakvoa i snaga jedne ljubavi moraju zavisiti od tekoe izbora...? Kao da smo rasipanjem osjeaja i poklona osueni da nikad ne upoznamo jo veu snagu uitka. Je li to istina ili samo obmana koju joj je usadio odgoj koji je vjernost muu stavljao na prvo mjesto svih obaveza to ih je ena imala. Nije li je smutio beskorisni strah? Da je popustila Colinu, kako li bi divan uitak bila doivjela... Ta Joffrey ni onako to nikad ne bi doznao. Osjeala je kako crveni od te pomisli i kako je obuzima ponienje to joj se takva elja zaela u dubini srca. Nestrpljivo odmahne glavom, oko koje je zujao vjetar. Mora zaboraviti... Sve to poto-poto mora zaboraviti! U daljini se nazirao otok Mackworth vie no ikada slian kruni blistavog dragulja u sumraku zelenom poput metvice. - Tamo! Tamo! Vidim Bijeli eir - povie mali Sammy. Stari Bijeli eir bila je prostrana kupola od granita to je okrenula mali otoi Cushing i sa svojih pet stotina metara visine dominirala zatienim ulazom u luku Portlanda. Slatka voda dolazei s kopna i stvarajui "sapunsku" pjenu u stalnom sudaru sa slanom vodom oceana, predavala je vjetru rese bijele pjene to su ih tvorile stalne morske mjene. Ta se pjena skupljala u suhe naslage na vrhu sivog granita i dala mu

izgled prostranog eira ili glave postarijeg ovjeka sijede kose, to je zavisilo od osvjetljenja. to su se vie pribliavali, bjelina pjene se razdvojila od takoer guste bjeline ptica to su, sjedei na jajima ili odmarajui se, prekrile svaki i najmanji kamen. Pribliavali su se, tako rei, u nekoj vrsti bijelog vrtloga te su otkrili otok i vrevu na njegovoj povrini pod tim pahuljavim ukrasom. Moglo se rei da su krajem tog mjeseca - lipnja to se rascvjetao cvijeem koje brzo cvjeta i intezivno mirie - da su sve obale vrvile od puritanaca i foka koji su se sasvim izmjeali i zajedno s pticama predstavljali veselu guvu svuda naokolo. Tko se god pokuao iskrcati u prebivalitu laba, galebova, martina, morskih lastavica i morskih svraka, tko je god pokuao staviti nogu na rub kamena bijelog od pjene ili paperja, mogao se vrlo lako sudariti s uspravljenom i gegavom fokom kao i s ozbiljnim puritanskim magistrom kojemu je glavu pokrivala enevska kapa. Uostalom i foke i puritanci bili su vrlo sveani i dostojanstveni, strogi i povrijeeni zbog neugodnog susjedstva, ali pravei ljubazno lice looj srei. Razbijali su jaja u ptijim gnijezidma, hodali su po hrpama praznih ljutura, po hlapovima i rakovima, po otrigama i dagnjama, po toj zajednikoj hrani to su je pripremali pokraj vatri na sagu od algi. Da bi se meusobno uli, trebali su imati jo otriji glas od kretavog glasa morskih ptica. - Ne dolazite ovamo! Ne dolazite ovamo - vikali su izbjeglice videi pribliavanje amca. - Uope nemamo hrane, a ima nas ionako previe. Uskoro vie nee biti koljki ni za sve nas, a gotovo smo ostali bez municije. Merwin je bordiao na izvjesnoj udaljenosti od otoka. Mali Sammy Stogton stavi dlanove oko usta: - Tamo je sve puno Indijanaca, tamo na liticama otoka Marckwortha - vikne svojim jasnim djejim glasom koji je probio svu onu graju to ju je stvaralo more i ptiiji glasovi. - Budite na oprezu da vas ne dou podaviti... - Odakle si ti, dijete? - Iz Brunchwick-Fallsa, s granice. - to se tamo dogodilo? - Svi su izginuli - povie dijete svojim lakim glasom ije su rijei letjele zrakom kao tonovi flaute. Bila je plima. Brodica je mogla uploviti duboko u uvalu, ali Merwin, imajui na umu otre prosvjede ljudi koji su se tu ve otprije nalazili, nije htio pristati. Zadovoljio se time da sve oko sebe promatra znatieljno i vrlo paljivo. Neka krupna ena, visoko posuvraene suknje, koja je u pukotinama litica lovila rakove, zovne ih dok su prolazili u njenoj blizini: - Dolazite li s obale? - Ne, ja dolazim iz New Yorka. - A kamo ste se uputili? Merwin pokretom brade pokae prema sjeveru. - U Gouldsboro. - Poznato mi je to mjesto. Nalazi se ha poetku Franzuskog zaljeva. Tamo e vam skinuti skalpove Francuzi i oni njihovi divljaci... Jack Merwin uhvati kormilo i napravi manevar da bi isplovio iz male luke. Budui da se pri tom primaknuo blizu vrka jedne litice, druga neka ena dotri maui rukom i vukui za sobom ve odraslu djevojicu koja je u ruci drala torbu. - Povedite je sa sobom - povie ena - ostala je bez roditelja, ali mi je poznato da ima ujaka na sjevernoj strani Francuskog zaljeva, na otoku Matinicusu ili moda na otoku Longue, suelice Mont-Desertu. Uzmite je... ena gurne djevojicu i ova, sva prestraena, uskoi u brodicu koju odmah potom jedan val odvue od obale.

- Old fool!35 - povie Merwin izbaen iz svog mira. - to vi mislite da ja naokolo skupljam siroad? Imam ja drugog posla, a ne da se brinem za sve te tioce Biblije, avo da ih nosi koliko ih god ima... - Govorite kao kakav poganin - spremno otpovrne ena s vrha litice - po naglasku bi se reklo da ste iz Devonshirea. Belphegor vam je na roenju stavio u grudi okrutno srce... Pa ipak, odvedite ovo dijete na sigurno mjesto ili e vas zlo stii ma gdje se nalazili, ja vam to jamim. Merwin koji se u svom bijesu bijae uspravio, zgrabi kormilo i okrene ga da bi izbjegao greben koji se nalazio u razini vode. - Old fool! - ponovo promrmlja - ako uza se imaju paklene sile, to onda ekaju da bi zavladali svijetom...? - Ona je ena u pravu. Vae rijei... - otpoe veleasni Thomas Patridge. Meutim, jedan val koji se sruio u brodicu i sve ih smoio do gole koe, prekine raspru. Merwin naredi malom da paljka vodu. More je bivalo sve uzburkanije tako da je amac sve jae zaranjao u vodu. Trebalo se ozbiljno prihvatiti upravljanja brodom. Vie se nije moglo pomiljati da se vrate natrag na otok Bijeli eir i da na nj iskrcaju jadno siroe. Crvenkasto siva izmaglica najavljivala je sumrak. Dugi lipanjski sumrak e se vui morem. Trebalo je potraiti neku luku gdje e prenoiti. Na sreu, ini se da je Merwin poznavao taj kraj. Uze ploviti du obala otoka Peak koji se nadovezao na prijanji otok. Zatim nastavi plovidbu uz otok Longue koji je nastavljao niz i produavao ga na otok Cherbrague. Kad je doplovio do sredine otoka Longue s istone strane, Jack Merwin usmjeri amac prema alu. ini se da je to mjesto bilo manje napueno. Vlasnik brodice skoi u vodu i usidri je u zaklonu jednog grebena, a zatim poe na kopno prepustivi gospoama da iz brodice iziu kako najbolje znaju i umiju, to su one na kraju i uinile ne plaei se da e polomiti noge. Poslije dugih sati to su ih proveli nepokretni, bio je pravi uitak gacati u sveoj vodi i pjesku. Djevojica s otoka Cushing zvala se Esther Holby. Ona je svoje nevolje priala gospoici Pidgeon. "Gospodin" Willoagby izie iz svog skrovita na alo uprijevi svoju zailjenu njuku prema umskim mirisima. Anelika utvrdi da je taj medo bio ogromna ivotinja, troma i mirna. Medo ode do prvih stabala i uze rovati po korijenju. Elie Kempton ga dozva natrag jer se bojao da "gospodin" Willoagby ne preplai susjedstvo. Sluajui prianje male Esther, Anelika osjeti potovanje prema jadnoj djevojici. Dospijevi iznenada meu nepoznate ljude izmeu kojih je otkrila jednu francuskinju papistkinju i jednog... medvjeda, nije pokazala nikakva straha ve se s mnogo dostojanstva prilagodila novom poloaju. Kad ih zadesi nesrea, Englezi se ne preputaju bunim prianjima kao to to esto ine Francuzi. Reklo bi se da svi njihovi jadi potonu u njih kao kameni na dno mranog bunara, te povrina ostane jo glatkija, jo nepokretnija. Sluajui Estherino prianje, Aneliku je spopadala elja da zalomi rukama i da umjesto nje zaplae. Djevojica je vidjela svojim oima kako su joj Indijanci skalpirali oca, majku i brau, dok su joj malu sestricu odveli sa sobom. Merwin se vrati nosei naramak granja da bi zapalio vatru. Napunivi vodom kotao od lijevana eljeza, baci u nj komad suene svinjetine i sve to stavi na vatru. Pokreti su mu bili odmjereni, kao u ovjeka koji je nauio na red i da sam ivi. More se povue nevjerojatnom brzinom otkrivi mnotvo smeih algi i lijevajui se u tisuu sitnih barica dokle su oi dopirale. Sitna engleska djeca iziu iz ume i stanu traiti koljke meu ogoljelim grebenima.

35

Stara luakinjo (na engleskom)

No je padala iza crnih stabala, a nebo i more bijae proeto ugodnom bojom zrele narane, bojom koja je bivala sve tamnija i tamnija dok nije poprimila arkocven i blistav izgled koji kao da je kanila zauvijek zadrati. Djeca su skakutala sa stijene na stijenu i uz put pjevuckala neku pjesmicu. Razdragani svojom berbom, pooe k pridolicama i ponude im svoje koarice. Merwin kupi od njih dvije pinte tih njihovih koljki, a Anelika ih zamoli da joj otpjevaju pjesmicu to su je maloprije pjevuckali. Ta se pjesmica svia koljkama, objasni jedna djevojica, roena na otoku. Ubrzo odjeknue njihovi svjei i skladni glasovi koji kao da su nijekali sve one nesree to su se oko njih zbivale. Meu njima je bilo mnogo djece koja su se ovamo sklonila s obale. Ova djeca su bila oarana tim bijegom u zaljev gdje nije trebalo raditi na farmi niti itave sate uiti, u meetinghouseu. Svi su oni recitirali, uvjerljivo tvrdei: "Clams is physic the year ali trough. Come eat my clams, bid the doctors adieu."36 Bit e da su te tvrdnje bile tone jer djeca su veselo potcikivala i skakala pljeui svojim ruicama. "That's right! Perfectly right!"37 Da bi im zahvalio na njihovoj ljubaznosti, pokuarac dozove svoga medvjeda i na veliko uenje djece medo se die na stranje ape i sveano ih pozdravi, a kad mu je zatim nareeno da pokae najljepu ili najzloestiju djevojicu ili najneposlunijeg djeaka, on to izvri, ali se inilo kao da razmilja, kao da oklijeva i na kraju poloi pred djecu koju sam bijae odabrao cvijet od platna, neki privjesak ili novi. itavo se drutvo uskoro okupilo oko ognjita stranaca. Opazivi meu gledateljima jednog golijata vorugavih miia, Elie Kempton ga zamoli da omjeri svoju snagu s njegovim medvjedom. Borba je bila ispravna. ovjek je imao pravo da se slui svojim akama, a "gospodin" Willoagby se obavezao da se nee posluiti svojim aporcima. Savrenim umijeem komedijanta medo je u vie navrata posrnuo pod udarcima golijata, a zatim, u trenutku kad je ovaj poeo bivati siguran u svoju pobjedu, medo ga kvrcne i ovo se nekoliko puta prevrne po zemlji... Poslije burnog smijeha i jo burnijeg pljeskanja, pastor sve prisutne pozove da oitaju molitvu poslije ega se razioe. Anelika nikako da usne. No je bila hladna. Nije se mogla ugrijati pa ak ni onda kad je sjela pokraj vatre. Drugi su se umotali, netko u svoj ogrta, netko u kaput, a netko u deku. Pokuarac i njegov medvjed hrkali su da je milina leei jedan pokraj drugoga. Anelika je zaviala pokuarcu iz Connecticuta kojega je sigurno dobro grijalo krzno njegova umskog prijatelja. U tim trenucima donijela je odluku: odsada, ma gdje se nalazila, nikad nee zaspati a da na dohvat ruke ne bude imala svoj ogrta, svoje pitolje i svoje cipele, i njen prvi pokret, poto otvori oi, bit e da dograbi te predmete neophodne u ivotu. Tek nakon toga povesti e rauna o svemu to se oko nje zbiva, otkrit e gusare koji hoe da je ugrabe ili da bilo to s njom uine drugo. Zbog isuvie odlunog otpora ruke su joj bile polugole u koulji od finog platna tako da joj je hladnoa prodirala do samog srca mada je zrak bio vrlo suh. Uspravi se i uze se etati du obale. Zrak je bio kristalno jasan, treperav. Usnuli je otok, uz snano raspjevano puhanje, udisao skladne jadikovke u kojima su se mijeali vjetar, apati i disanje ljudi, glasanje foka, udaranje mora o obale... Udaljivi se od logora gdje je fenjer pomorca Jacka Merwina, sa staklima od prozirne rogoine, bio postavljen kao znak raspoznavanja, Anelika poe u smjeru druge neke svjetlosti to je bijae zamijetila izmeu stabala, a koja je obasjavala drugo i prostranije alo. Netko je ispriao kako na tom otoku postoji "raspjevano alo" ija se pjesma ula kad bi puhali neki vjetrovi, to kao njena melodija ili kao korak vojske u
36 37

koljke su lijek u toku itave godine. Doite i najedite se mojih koljki, a sve lijenike poaljite zbogom! To je tono, potpuno tono!

nastupanju... to se te sada uje? Nije li to mrmor izmuenih dua ili pribliavanje indijanskih unova koji su progonili svoj plijen izmeu otoka to su se nizali jedni uz druge? Svjetlost to ju je opazila, nije tamo stajala kao kakav mamac, kao to bijae povjerovala, ve jasnoa dugog lipanjskog sumraka koji se sporo gasio i koji je nad zemljom nategao ukasto zelenu koprenu... Du pjeanih sprudova pruala se naseobina foka. Veliki mujaci, to jest oni koje su ljudi nazivali gospodarima obala, uspravljali su se na mjestu kao mrki kipovi, okrenuvi se prema svjetlucavom moru, nadzirui ne zna se to na puini dok su se oko njih motale manje i tamnije enke blistavih koa. Ti mirni i bezazleni itelji to su od pamtivijeka ivjeli u tom svom sauvanom zaviaju u udu su i s nekom vrsti ljubavi i samilosti promatrali ljude to ih je nevolja bacila na njihove obale. Da ih ne bi uznemirila, Anelika produi rubom ume, a veliki mujaci okrenue prema njoj svoje teke i brkate glave. U prolom stoljeu jedan je putnik opisao foke ovim rijeima: "Njihove glave podsjeaju na glave pasa, ali bez uiju, a krzno im je boje grubog i smeeg sukna pustinjskih prosjaka kakvo kod nas nose redovnici to pripadaju redu male brae..." Anelika je to proitala dok je bila dijete, dakle, u ono vrijeme kad je sanjala o tome da otplovi za Ameriku... Eto, sad je bila tu, na tom zabaenom amerikom alu, ena na polovici svog ivotnog puta, ne vie zaneseno i snovima zalueno dijete iz starog zamka u Monteloupu. Uza sve to, inilo joj se da se odnonda gotovo nita nije u njoj promijenilo. "Sve je u nama reeno od najranije dobi... Ne mijenjamo se ukoliko se ne zanijeemo..." A to je znailo to zanijekati se...? Joffrey nije nikada sebe zanijekao...! Prekrivi ruke na grudima, trljala je svoja ramena i svoje miice da bi se ugrijala. Prolu je no provela na brodu Zlatobradog. Colin ju je podigao u naruje. Sjetivi se toga, jo se vie razdrhti... itava ta zgoda bila je ve onda neka vrst nemirnog sna koji je morala zaboraviti, zbrisati, otjerati... Na kraju ala vidio se skelet nasukanog kita. U svijetloj noi sliio je ogromnoj i jezivoj graevini to se bijelila poput prozirnog snijega. Kroz umu kostiju na kojima su poigravali sedefasti odsjevi, kroz velike lukove koji su se inili kao da su kredom zacrtani u noi, vidjelo se kako zvijezde trepere na obzorju . Potresena tim prizorom Anelika jo jae poe drhtati. Uto se neka ena pojavi i prie joj, blijeda i bijela u mlijenoj svjetlosti noi. - Tebi je hladno, sestro - ree neznanka blagim glasom. - Uzmi, molim te, uzmi moj ogrta I ogrni se njime. Vratit e mi ga kad se sutradan pojavi sunce. Nenaviknuta na to sveano "tikanje" kojim su se Englezi jedino Bogu obraali, Anelika je pogleda ne ba sigurna da pred sobom vidi ivo bie. - Ali vi, gospoo, neete li vi patiti od hladnoe? - Sa svojim u muem podijeliti njegov ogrta - odgovori ena osmjehnuvi se gotovo nebeskim osmijehom. Nato ruku poloi na Anelikino elo i ree: - Neka te Svevinji blagoslovi...! Vrativi se k alu gdje se bijahu iskrcali, opazi Jacka Merwina kako sjedi na jednom grebenu drei se kao da na neto vreba. Okrijepljena ogrtaem to joj ga je milosrdna neznanka dala, zaustavi se na nekoliko koraka od njega i uze ga promatrati. Taj ju je ovjek sve vie i vie smuivao. Jutros, kad ga je prvi put vidjela, smatrala ga je obinom mornarinom, ali sad, tu, videi ga zadubljenog u misli, inilo joj se da taj ovjek pripada posebnom soju ljudi koje daleka mora primaju, kriju i taje. Bio je tako nepokretan, ak nije vakao ni onaj svoj vjeni bagu duhana, da je od njega

zraila gotovo uznemirujua usamljenost, koja kao da je poput arkog i velikog plamena buktjela u njemu. "Taj je ovjek sigurno nekad bio gusar", mislila je, "moda plemikog porijekla? ovjek izmuen svojim zloinima, koji bi htio zaboraviti i da bude zaboravljen od svojih opasnih drugova... Da li to on na njih vreba, da li se to on njih boji, da li njih trai, progonjen grinjom savjesti ili strahom...? Ili je bio najmlai sin neke siromane, ali ugledne engleske obitelji koji je povjerovao da e pustolovinom i gusarstvom postati princom? Poto mu se ogadilo drutvo to ga je naao na brodovima, sve je napustio da bi prigulio samou mora... Bit e takoer da se uvelike razoarao u ljubavi. Imam dojam da mrzi ene..." Svinuta lea tog ovjeka doimala su se poput kamenog kipa. inilo se da je dua napustila njegovo tijelo i ostavila praznu ljusku. Da je drugamo otprnula. to je tu sluao, to je elio otkriti, koga iznenaditi kriom se tu smjestivi? Da moda nije vidio indijanske unove kako se primiu po svjetlucavom moru? Bila je to neobina no, puna neodreenih opasnosti, njenih i poetskih vradbina, pa moda i uroka. Anelika osjeti elju da trgne tog ovjeka iz tog udnog mrtvila kojega se gotovo bojala. - Prekrasna no, zar ne, gospodine Merwine? - ree dosta glasno. - ovjeka potie na razmiljanje, ne ini li vam se? Da nije spavao? Imao je otvorene oi, ali zjenice su mu bile sumorne i prazne. Pa ipak nakon nekog vremena, on okrene glavu prema njoj. - Ljepota ove zemlje me je zaarala - nastavi Anelika potaknuta pobudom da uspostavi dodir s njim a da ni sama nije znala zato - tu se die... Ne znam kako da se izrazim... zaarala me nepoznanica, ta stvar koja je zauvjek iezla iz Europe, i to u tolikoj mjeri da vam je ak i njeno poimanje tue i otkrivate tek onda kad stignete na ove obale... tu stvar tajanstvenu i zanosnu koju bih ja nazvala... bivstvom same slobode... Govorila je sve to glasno, sigurna da je misao to ju je nabacila bila zamrena i nejasna i da je postojala vjerojatnost da je mornar uope ne shvati s obzirom na to da ju je pokuala izraziti na engleskom, njoj ne ba u tanine, poznatom jeziku. Stoga je bila vrlo iznenaena primjetivi da ga je ipak uspjela odvojiti od njegovih snatrenja. Vidjela je kako mu je lice zadrhtalo, kako su mu oi planule, zatim mu se na licu pojavi podrugljiv i prezriv osmijeh dok mu je iz mranog pogleda iknuo blijesak gaenja, gotovo mrnje - Kako se vi usuujete sluiti takvim rijeima, iznositi takve sudove...? - zapita je sporim glasom u kojemu se osjeao otegnut i puki naglasak to ga je, ini se, namjerice i s uitkom davao svakoj izgovorenoj rijei. - I vi ste doli ovamo da mi priate o slobodi, vi jedna ena?! Nato iz njega provali nekakav kripavi smijeh kroz koji joj se inilo da vidi iscereno neprijateljsko i podrugljivo lice, lice nadmonijeg bia koje ju je preziralo i odbacivalo u stranu... lice samog vraga...! Jest, pod njegovim neobinim izgledom krio se sam pakleni vrag koji je vrebao rtve mijeajui se s ljudima... Anelika uzmakne proeta osjeajem hladnoe. - ekajte, asak! - povie za njom. Glas mu zapovijedno odjekne. - Wait a minute!38 Gdje ste ovog asa bili? - Malko sam se proetala jer mi je bilo vrlo hladno.

38

ekajte asak!

- Gledajte da se vie ne udaljujete zbog boga-pitaj kakvog sastanka vjetica u umi, jer odluio sam otploviti u zoru i nikoga neu ekati. "Kojeg li prostaka!" pomisli Anelika pruivi se pokraj vatre. Eto to je bio, jednostavno reeno, prostak! Najobiniji anglosaksonski prostak! Potomak zemlje poznate po grubijanima...! Po najnesnosnijim prostacima na tom svijetu. Umota se vrsto u ogrta ene nebeskih oiju. Svi su ti Englezi pomalo aknuti...! Zar da vi govorite o slobodi? Vi jedna ena...! You... a woman...!39 ula je njegov preziran glas: "You... a woman... You... a woman!" Nekako protiv volje, umorna od te neobine noi, osjeti se siroetom, satrvena snagama koje nikad nitko nee unititi. Ba je luda to je uope pokuala juriati na njih...! Na sreu, postojao je na tom svijetu ovjek ija je ona bila druica koju je volio... - Joffreyu, ljubljeni moj muu - uzdahne apatom. Potom usne.

42. POVRATAK NA OCEAN

Kad se probudila, Anelika vidje da je gusta magla obavila sve oko nje i da je bilo ve dosta kasno jer sunce to se naziralo kroz maglovito velo kao da se ve visoko bijae popelo nad obzorjem. Jack Merwin je poprimio svoj obian, mrzovoljan izgled. Na dno svoje brodice vrlo briljivo spremi nekoliko bavica pitke vode. Bio je to dobar znak, dokaz da se vlasnik brodice pripremao za dugu plovidbu bez usputnog pristajanja i da vjerojatno nije mislio gubiti vrijeme meu otocima. Odnekle je, tko bi to znao, izvukao pola okruglog sira i peninu pogau. Njegovi putnici nee umrijeti od gladi za vrijeme puta. - Magla je odgodila na odlazak - objasni joj gospoica Pidgeon - stoga smo vas pustili da spavate, draga...! - Treba da pronaem milosrdnu osobu koja mi je noas posudila ovaj ogrta - ree Anelika. Meutim, Jack Merwin je odjedared stao pourivati svoje putnike da se odmah ukrcaju. - Kako se moete uputiti u tu kau! - prosvjedovao je Kempton. - Izlaemo se sigurnoj smrti. - Smrti! To nije razumno - zajadikuje Adhemar koji je sve vie i vie razumio engleski. - Oh! Gospoo, sprijeite ga da se otisne na more. Prolu sam no sanjao grozan san: osjeam da e se ostvariti. Adhemar je bio bezazlena duha, a po francuskim selima i gradovima svi su skloni vjerovanju da su ljudi bezazlena duha obdareni vidovitou... - A to si sanjao, jadni moj mladiu? - Sanjao sam da ste se utopili, gospodo. Vidio sam vas kako leite sasvim na dnu mora, zelenog kao venecijanski fenjer, a kose su se poput algi lelujavo vukle za vama...

39

Vi... jedna ena...

- Umukni, zaboga! - povie Anelika. - im otvori usta oko sebe iri strah. Bit e da si se obradovao kad si me vidio udavljenu na dnu mora. Ta ionako me smatra demonom... - Gospoo, ne govorite tako - propenta Adhemar prekriivi se nekoliko puta redom. Pastor ga pogleda poprijeko utinuvi se za usnice. Njemu je ve bilo preko glave tih papistikih susjeda kojima je trebalo pridodati Jacka Merwina koji je ispoljavao svoje bezbonike i bezvjernike osjeaje. Pomiljao je da ostane na otoku Longue, ali ga je gospoica Pidgeon odgovorila od tog nauma spomenuvi kako moraju dospijeti u Gouldsboro, ako se elio pridruiti svojim preivjelim upljanima iz BrunchwickFallsa. - Deder, krcajte se u brod - mumljao je Merwin nazvavi ih nekim engleskim izrazom koji Aneliki nije bio poznat, ali koji je vjerojatno znaio neto izmeu "hrpo mlitavaca" i "bando lijenina i danguba". Uprkos njegovu navaljivanju, nikome se nije urilo. - Taj ogrta pripada jednoj kvekerki! - primijeti odmah veleasni Patridge uprijevi kaiprstom u ogrta to ga je Anelika drala u ruci ne znajui kome da ga povjeri. Zar ste razgovarali s nekim lanom te nedostojne sekte? Nesretnice! To moe dovesti u veliku opasnost spas vae due. Imate pravo, gospoice Pidgeon. Ne smijemo ostati na mjestu gdju postoji mogunost da se sretnemo s tim ljudima. Vjerovao sam da su istrijebljeni u Novoj Engleskoj. Trebalo bi jo kojega objesiti da bi se obeshrabrilo ostale. - Ne vidim zato bi trebalo povjeati svijet koji nije poinio nikakva drugog zloina osim to je posudio ogrta nekome kome je bilo hladno - bunila se Anelika. - Ali kvekeri su vrlo pogibeljni ljudi za javni red i mir - uze je uvjeravati pastor. - Pa da - podri njegove tvrdnje gospoica Pidgeon - oni uope nee da skinu eir ni pred samim kraljem. Nazivaju ga bratom i govore mu "ti". Osim toga, tvrde da su u direktnoj vezi s Bogom. - Strana drzovitost! - povie pastor. - Nee da plaaju desetinu crkvi... - Nauavanje mora ostati isto - nastavio je veleasni Patridge. Ba se bijae upustio u propovjed bez kraja i konca kadli Jack Merwin prasne i dva ili tri puta prokune: "Blooddy fools!"40 to mora da je zvualo vrlo loe, jer su gospoica Pidgeon i Esther prestraeno kriknule i zaepile ui rukama. - Bogohulnie! - zarei pastor. - utite, idiote, ovjee vrijedni svakog prezira - odgovori mu Merwin s istinskim izrazom mrnje oko svojih gorkih usana - kadgod otvorite ta svoja pogana usta samo sijete nerede i nemir meu one koji vas okruuju. - A vi, bjednie? Odmah mi je bilo jasno da ste bezbonik, sjeme samog Lucifera, onoga to se usudio pogledati lice svoga boga i rei mu: "Ja sam ti jednak...!" - Bilo bi bolje da takva neznalica kao to ste vi ne sudi postupke svojih blinjih. Stavlja se u poloaj da poini teke pogreke. Veleasni Thomas Patridge nije mogao dozvoliti da mu se taj mornar, taj prostak, koji je moda potjecao s neke kanjenike naseobine, obraa takvim tonom i takvim rijeima pred slabim enama ije ponaanje je vrlo esto zavisilo od povjerenja to su ga imale u svog pastora. Ako dopusti da ga se na tako ponizujui nain baci s njegova postolja, moglo se dogoditi da se crv sumnje uvue u njihove vjerne i bezazlene due. Nekad, jo prije no to se posvetio teolokim naukama, Thomas Patridge je bio mladi pun snage i u to je vrijeme dosta vremena posveivao boksu. Zahvaljujui svojoj snazi koja mu se sasvim povratila poslije rane zadobivene od Indijanaca, bio je on opasan borac. Dohvatio je Merwina za ovratnik koulje i bio bi
40

Prokleti glupani

mu razmrskao lice strahovitim udarcem ake, da se mornar, takoer okretan borac, nije istrgao udarivi otrim sjeivom dlana aku koja ga bije dograbila. Pastor rikne i u licu pomodri. Anelika se baci izmeu dvojice ljudi. - Molim vas - vikne posluivi se svim svojim ugledom - molim vas, gospodo, vi ste sasvim poludjeli. vrsto je drala svojim njenim rukama miiava tjelesa dvojice mukaraca osjeajui pri tom kako u njima vrije bijes spreman da iz njih provali kao grmljavina vulkana u trenutku izbacivanja lave, ali njen je zapovjedni pogled bio jai od njihovih strasti te joj uspije da zadri razmak izmeu njih. - Pastore! Pastore! - molila je. - Znajte oprostiti onome koji nije primio duhovnu svjetlost kojom je Gospod vas obdario. Ne zaboravite da predstavljate Boga koji osuuje nasilje... Pastor je bio blijed kao krpa od napora da se suzdri, a isto tako i od poslijedica udarca to ga je primio. Merwin mu je otricom dlana gotovo smrskao aku. I Jack Merwin je takoer bio blijed kao vosak. ile na njegovim slepoonicama su silovito tukle, a zjenice su mu se vie no ikada krijesile metalnim i nedokuivim sjajem. Anelika je pod prstima osjeala kako srce Jacka Mewina tue ubrzanim ritmom. U tom joj se trenutku ponovo inio ivim i ranjivim stvorenjem. - I vi ste takoer sasvim izgubili razum - obrati mu se prijekorno kao djeaku kojega se eli pokarati. - Ne prilii kraninu da se uvredama nabacuje na osobu koju titi sveeniki poziv. Osim toga, ovaj sluga boji je ranjen. Prije nekoliko dana Indijanci su ga napola skalpirali. Mornarove su oi jasno izraavale kako mu je ao to Indijanci nisu dokrajili zapoeti posao. Veleasni Thomas Patridge prvi popusti. - Povlaim se da bih vama ugodio, gospoo, premda ste Francuskinja i pripadate krivoj vjeroispovijedi: fanatinoj i idolopoklonikoj. Povlaim se zato to ste vi svojim postupcima dokazali da gajite prijateljstvo prema nama. Ali ovaj ovdje... - I on takoer... I on je takoer pokazao prijateljstvo prema nama. Primio nas je u svoju brodicu i vodi nas u Gouldsboro gdje emo biti zatieni i izvan svake opasnosti. Svoju je ruku zadrala na grudima Jacka Merwina sve dok nije osjetila da mu srce pravilno kuca i dok se ovjek nije povukao unazad ovladavi ponovo sobom. Kad je svaa prestala, svatko zauzme svoje mjesto u brodici, dakako ukljuivi meu ostale i mistera Willoagbyja. Magla se razila kad su isplovili iz draice. Vidjeli, su itavo mnotvo ljudi kako ih s obale pozdravljaju. U okruglim eirima i velikim bijelim kapicama skupina se kvekera drala po strani kao da je okuena, ali su ih uza sve to veselo pozdravljali. Dok je brodica plovila pokraj te skupine, Anelika im dovikne da je ogrta ostavila na drugom alu kod jedne vrlo susretljive osobe. Zatim su doplovili do rta otoka Clippa i na kraju do rta otoka Joyauxa, Jewell's Islanda, naudaljenijeg u Zaljevu Casco. Budui da je bio najudaljeniji, bio je najmanje izloen eventualnom napadu indijanskih bandi a osim toga, itelji tog otoka su takvom brzinom pristupili ustrojstvu svoje obrane da je ta brzina sluila na ast njihovu zapovjedniku, kapetanu Josephu Donnelu. Naseljenici iz Bostona, Freeporta i Portlanda koji su ga potraili sa svojom malom flotom brodica radili su dan i no, ljudi i ene, na utvrivanju otoka. U manje od tjedan dana podigli su nazupane bedeme na prilaznom rtu. Podigli su kreane od koljki da bi napravili malter i njim zaepili pukotine izmeu debelih dasaka i greda. A itava se jedna skupina posvetila sijanju itarica i ostalih kultura predviajui da e opsada dugo potrajati. Pristiglu su djecu razdijelili na skupine. Svu djecu doraslu da rukuju noem, bilo ensku bilo muku, zaposlili su tekim poslovima krenja ili

ribolovom. to se tie one najsitnije, ta su se pod nadzorom odreenih nadglednica, praakala u hladnom moru medu delfinima i fokama. Sva ta obavjetenja brodica Jacka Merwina pobrala je uz prepunu koaru koljki prije no to se otisnula na puinu. Zatim su se nali na otvorenom i modrom moru, bijelom i ukraenom zlatnim tonovima. Tek se tu i tamo naziralo neko jedro. Anelika se radovala otvorenom obzorju s ijeg je vidika sasvim nestalo otoka. Brodica je plovila u smjeru Istok-sjaveroistok. Sa svakim, su se trenutkom udaljavali od ugroene obale i sve vie dolazili nadomak Gouldsboroa. Dan je brzo odmicao. Pokuarac je priao razne zgode i nezgode, dok je pastor proitao nekoliko stranica Biblije. Za vrijeme tih itanja Anelika je krajikom oka promatrala Merwina. Meutim, vlasnik White bird41, naime tako se zvala brodica, ponovo bijae poprimio svoje prezirno dranje nastavljajui da nehajno vae bagu duhana i da izbacuje smeu pljuvaku u dugim krivuljama u more to je izazivalo divljenje malog Sammyja i Timothyja, brodskog malog. Svaki as se zbivalo neto to je zaokupljalo panju putnika. Dugo vremena je jedan bijeli dupin iao u stopu za brodicom. Bio je krupan kao vol, a spretan kao bjelouka. Udaljavao se i zatim pribliavao najveom brzinom. Zabavljali su ga veseli krikovi djeaka te se inilo da im je svaki put dobacivao objeenjake poglede svojih sitnih praseih oiju. Nekako u sredini poslijepodneva otok Monegan se ukae na vidiku. Taj je usamljeni otok dosta udaljen od obale, juno od otoja Damariscove i obale Pemaquid. Bio je poznat i pod nazivom Otok mora, jer je bio sam, jedinstven kao dragi kamen, sa svojim strmim morskim obalama modroruiastim, obrasao umama u kojima su cvjetale tisue najrazliitijih divljih cvjetova. Nazivan je takoer i Otokom vukova. Nekad ih je na njemu bilo mnogo te su mu to ime dali Mohikanci, veliko indijansko pleme koji su vuji lik uzeli kao svoj znak. Sada na tom otoku nije vie bilo ni vukova ni Mohikanaca. Ali se zato tu moglo sresti mnogo Baska, i Bretonaca, i Normandijaca, i veana, Nizozemaca, panjolaca, Portugalaca, Engleza i kota i sve ribarske flotilje ovog svijeta koje su se uvlaile u njegov uski fjord kojemu se suelice dizao granitni breuljak otoia Ramana. to je otok bivao vidljiviji, putnici brodice su sve bolje zamjeivali ogromni crni oblak koji ga je okruivao, i jedan jo tamniji prema zapadu... Svi su umuknuli, a srce im stegne tjeskoba. Crni oblak kao da je lebdio na mjestu u zraku. Na trenutke je dobivao oblik plosnate gljive, zaotrene na krajevima, a zatim se odmah mijenjao. - Je li ono onamo dim? - apatom upita Anelika. Merwin je po prvi put izgledao zabrinut, ali nita ne odgovori. Djevojica Esther, to dijete mora i obale, prva je nala rjeenje zagonetke. - To su ptice - ree. Skupivi se sa svih krajeva obzorja letjele su nad Moneganom, nema sumnje, privuene nekim vrlo probranim plijenom. Djevojica se zaista nije prevarila. Pribliivi se njegovim obalama, uli su otre krikove tisua ptica to su kruile nad otokom. Kasnije su doznali da je jedan baskijski brod zakaio harpunom kita u oblinjim vodama i doteglio ga do otoka Monegana, gdje se posada spremala da ga spremi u bavice.

41

Bijela ptica

43. ANELIKA NA DNU MORA

S velikom spretnou Jack Marwin provede svoju Bijelu pticu izmeu iljcima naikanih podvodnih grebena i uvede je a da nije nigdje udario u uski prolaz koji bi se teko mogao nazvati draicom, ali koji se zavravao malim alom to se strmo uspinjalo prema umi. Skoi u vodu koja mu segne do pasa i povue brodicu prema obali dok se kobilicom nije nasukala na pijesak. Zatim se uzvere na najblie litice da bi o njih vezao pramani konop. Obavljajui vrlo spretno taj posao, on uz put dadne putnicima znak da iziu iz broda. - Brzo! Brzo! Pourite. Ne ostanite tu ve se to bre uzverite prema umi - povie im. Njemu je bilo poznato kakvim se opasnostima izlagao ovjek zadravajui se na obali u blizini istone strane otoka Monegana. Pokorno se odazovu njegovu glasu i trkom se stanu uspinjati uz alo, nosei svoje vree i svoje koarice koje su sadravale ostatke hrane. - Quickly! More quickly!42 - vikao je Merwin a da nitko nije primjeivao zato. Ba u tom trenutku dogodila se drama. Strani su podvodni valovi kad stanu udarati u strme litice Crne i Bijele glave, na istonoj strani otoka Monegana. Ti valovi nailaze podmuklo i nikad sa strane s koje im se nadate. Naglo navale i isto tako se naglo povlae vukui za sobom svoju rtvu. Najprije se pojavila visoka snjena baklja koja je prsla na desnoj strani gotovo ispred skupine ena i djece. Ta vodena baklja izgledala je kao gejzir koji je naglo iknuo iz zemlje da bi im preprijeio put. Vodeni se stup raini u kiu koja padne po njima, a dok su oni jo bili zagledani prema desnoj strani, drugi val okrugla hrpta, ogroman i blistav kriom ih stigne i sasvim prekrije. Svi popadaju etvoronoke, izmijeaju se i val ih povue za sobom, a zatim ih odmah ostavi. Veina spremno poskoi, dohvati se za litice, pokupi svoje stvari koje su oko njih plivale i brzo se popne uz alo. Neki su se smijali tom iznenadnom kupanju. Anelika se uto okrene i opazi glavu malog Sammyja kako pliva u zapjenjenom vrtlogu na ulazu u uski prolaz. Tada, ne asei asa, potri du poluotoia i bez oklijevanja se baci u vodu u trenutku kad je val donosio dijete prema njoj. Zapliva prema njemu i uspije ga zgrabiti. More je, meutim, odmah povue u raspojasnom plesu. Pogledavi prema obali, Anelika opazi na krajnjem grebenu, na mjestu s kojeg se bijae bacila u vodu, visoku Merwinovu priliku. Doao je i spremno se postavio tono na mjesto gdje je trebalo da se postavi. U luakom galopu more ih ponese prema njemu. - Uhvatite ga! - povie Anelika gurnuvi svom snagom malog Engleia prema ovjeku. Pomorac ga uhvati, tako rei, u letu. Tada se Anelika pokua uhvatiti za jednu liticu, ali more je brzo i neodoljivo ponovo povue za sobom i ona se nae odvojena od obale u pjenuavom vrtlogu. Val je usisa i povue u dubinu koja se poput kakve rupe naglo stvorila, a odmah zatim je baci navrh zapjenjene i tako visoke kreste da joj se inilo da e kao metak poletjeti u visoku obalu. Svoju suknju natopljenu vodom osjeala je kao da je od olova. Vie nije mogla micati nogama da bi se odrala na povrini. U grevitom zamahu koji je izbio iz dubine ponora jedan je val jo jednom baci prema obali, prema rtu gdje je Jack Merwin stajao. Luakom brzinom mu se

42

Bre! Jo bre!

pribliavala. Bio je potpuno sam na samoj izboini poluotoia, poto bijae sklonio djeaka na sigurno mjesto. Bio je sam, i golem, i mraan u vjetru koji mu je nosio crne kose, mraan na uzdrhtalom nebu na kojemu su plivali komadi bijele pjene. Njegova kapa od crvene vune isticala se kao svjetlo koje se pribliava. Ona prui ruku prema njemu spremna da uhvati njegovu, ali protivno njenu oekivanju on se ni ne pomae, osta nepokretan s rukama prekrienim preko grudi. Nije joj pruio ruku. Anelikini prsti stisnu prazninu, ogrebu se o hrapavu stijenu, isuvie slabi da bi se za nju uhvatili. Kad ju je jezivo povlaenje mora ponovo povuklo nazad, ona krikne. Bio je to djetinji krik, krik oite smrti i uenja... Ah! Da mi je ovaj put pruio ruku, ja bih se bila... Nije mi pruio ruku... Slana joj voda navali u usta. Davila se. Skupivi svu svoju snagu, trudila se da sauva mir kako bi se odrala na valovima tako da je struja prije ili poslije odvue prema obali. Jedini izgled da se spasi bio je onaj vrtlog to je bez prestanka propado u bezdanu upljinu gdje je udaranje valova u bedeme obale odjekivalo poput mukle topovske paljbe. Crni ju je val lakomo progutao, zatim ju je izbacio i valjao poput razbjenjele bujice. Sasvim blizu primijeti oi Jacka Merwina. Tada je shvatila. On se tu nije nalazio da je spasi, ve da vidi kako e umrijeti. elio je njenu smrt. Ta je odluka bila ispisana na njegovu beutnom licu na kojemu su se sjale dvije zjenice s onu stranu, koje su vidjele kroza nju, s onu stranu tog bijednog tijela izudaranog i oamuenog, tog tijela ene koje more kao da je htjelo isjeckati i koje za nj ne bijae nita vie do nevane olupine. U jo jednom, poslijednjem luakom blijesku, vidjevi ga takvog, uini joj se jo paklenskiji od posljednje noi. Krik agonije vine joj se iz utrobe: - Joffrey! Joffrey! Oajno je vikala. Sa samog dna njezina bia jedan je glas dozivao: "Joffreyu! U pomo! U pomo! avoli hoe moju smrt...! Oni su tu!" A zatim pomisli u trenutku prisebnosti: "Prljavi Englez...! Trebala sam ga se uvati... You, a woman, rekao je. Uiva gledajui kako umirem, ja jedna ena!" Upela je sve svoje snage, otimala se snanim zamasima. Strah ju je preplavio i sve je vie vukao u bezdan. Najednom joj se uinilo da ju je nekakva eljezna aka zgrabila odozdo i povukla je u morski ponor. Nekoliko puta batrgne nogama da bi izronila na povrinu. Meutim, na svoj uas utvrdi da joj se suknja zaglavila izmeu dvije stijene. More to se nad njom komealo bacakalo ju je sad nalijevo sad nadesno. Sljepooice su joj tukle kao da e prsnuti. Luakom se upornou pokuala istrgnuti iz kandi zamke, ali svaki put je osjetila udarac, osjetila je kako je zarobljena i nemona da se otkai, da doe do povrine, do zraka. Neman to se krije u morskim dubinama zgrabila ju je svojim aporcima drei je na ulazu u svoju jazbinu dok se ona bespomono koprca u sinjoj vodi izmeu algi to su joj obavijale tijelo. Vie se nije mogla boriti. Otvorit e usta. Udahnut e, udahnut e... smrt. Iznenada se oslobodi. Suknja joj se razderala. Ponovo je ugledala svjetlost dana. Meutim, bila je sasvim iznemogla. Tek to je naas udahnula zrak ponovo je nestala pod vodom. Slana voda valova valjala ju je, oduzimala joj snagu, prodirala, nitila. "Ne! Ne! Neu da umrem...!" promicalo joj je kroz misli oajem nagrizane. "Neu da umrem smru davljenika... to je isuvie strano. Joffreyu, Joffreyu, hou da te ponovo vidim, ne mogu ostati sama, daleko od tebe, na dnu mora...

"Nije li je Adhemar, prolu no, u snu vidio kako pluta na morskom dnu, na dnu zelenog bezdana s kosom pozadi slinoj algama... samu... samu... zauvijek usnulu..." Udarac u slijepoonice. Kao da joj je u njih netko grubo zabio avao. Stijena o koju je udarila, ponovo ju je vratila svijesti i ona se naas pojavi na povrini. Zaslijepljujua pojava na suncu i uvijek ista prilika nepokretna i uspravna, tamo na krajnjem dijelu rta. Prilika se iznenada pomae, oivi, rastegne se i uroni u vodu. Obmana...! Tonula je, tonula, nestajala zauvijek.

44.
DOLAZAK NA OTOK MONEGAN
Netko ju je, drei za kose, vukao po obali. Osjeala je kako se njeno vlastito tijelo, malo-pomalo, oslobaa itkosti mora, kako dobiva teinu olova i kako, vueno, ruje duboku brazdu u prini obale. Sva je bila izubijana, raskrvarena, kao mrtva. Jack Merwin, i sam na izmaku snage, vukao ju je kao to bi vukao amac, kao to se vue crknutu ivotinju. Nije se zaustavljao dok je nije dovukao do poslijednje naslage morskih trava na obali, do ivice ume, do mjesta gdje ih more vie nije moglo ugroziti. Tada i on padne na tlo, naprosto se skljoka. Do polusvijesti joj je dopiralo pitanje njegova disanja kao pitanje kovakog mijeha. Bila je to ogorena borba u kojoj se ona grevito hvatala za nj, u kojoj ju je on morao udariti da bi je obesvjestio, u kojoj ih je more dvadeset puta odvuklo tako daleko od obale da im se ova priinjala kao kakvo privienje nedohvatna. Na kraju su se doepali obale daleko od rta s kojega su se bacili u more. Aneliki se inilo da joj plua proidire vatra. Uzalud se trudila da doe do daha. Imala je dojam da e joj se grudi pri svakom udisaju-izdisaju rasprsnuti. Pokuala se podii na koljena i ruke, kao ivotinja koja umire i koja se poslijednim snagama trudi da se uspravi na svoje etiri ape. U slijepom tapkanju zakai se za ovijeka to je leao pokraj nje. Podie je munina i ona uze povraati bez kraja i konca. Slanost mora to ga je povraala izgrizala joj je grlo. Srui se na bok. Uto se Jack Merwin uspravi. Umor ga bijae naas srvao, ali sad je ponovo vladao sobom. Skine svoj prsluk natopljen vodom i baci ga daleko od sebe. Potom skine koulju, omikne je, zatim to isto uini sa svojom kapom od crvene vune. Poslije toga kapu stavi na glavu, a sfrkanu koulju omota oko vrata. Sagnuvi se nad Anelikom, rukom je dohvati za nadlakticu, prisili je da se najpre digne na koljena, a zatim da se sasvim uspravi. - Naprijed! Hodajte! Go on!43 Gurao ju je, gonio ispred sebe, vukao. U tonu njegova izmijenjenog glasa osjeao se bijes, ali i neto to bi se moglo nazvati poremeajem. Anelika uspije napraviti nekoliko koraka. Na jedvite je jade, uz nadljudske napore, dizala stopala sa zemlje. Tlo je ispod nje plesalo, bjealo joj ispod nogu. Naposljetku klone i licem padne u pijesak koji joj se lijepio za obraze. "Joffreyu, Joffreyu...! 'Oni' hoe da me ubiju. 'Oni' su oduvijek eljeli moju smrt." Merwin je ponovo pokua podii na noge. Ona se svaki put ponovo ruila na tlo. Plakala je i povraala. Grlo i nosnice su je strano boljele. Vjerovala je da joj krvare. Tresla se od hladnoe, zubi su joj cvokotali. Jecajui, nesvjesno obrie lice.

43

Naprijed!

"Pustite me... Pustite me da umrem... Ovdje u rado umrijeti... Ali ne u moru... Ne udavljena, ne, to je isuvie strano." Jack Merwin poe naprijed ne ekajui je. Okrene se. Lice mu dobi umoran izraz videi je ponovo na zemlji. Vrati se k njoj. Ponovo je primi i itavom je duinom polegne potrbuke po zemlji. Glavu joj okrene u stranu, a ruke joj istegne naprijed. Iza pasa potegne no i na leima joj rasijee odjeu, a zatim dohvati krajiak rasjeene haljine, nabubrele od vode i slijepljene uz promrzlu put. Odjea joj je ionako bila sva u dronjcima od pustog udaranja u stijene i grebene. Gotovo ju je do pasa razgolio. Sad je s obje ruke nekoliko puta snano stisne u dnu rebara. Odmah joj je od toga bilo lake. Zahvaljujui tim ritminim stiscima, disanje joj posta dublje i ujednaenije. Naposlijetku je uspjela udahnuti malo zraka! Poslije toga stade je snano trljati poevi od dlanova pa duinom lea. Malo-pomalo, smrznuta joj krv poe ponovo kolati ilama. Gr to joj je cijepao utrobu, odjednom se raini. Napetost ivaca popusti, zubi prestadoe cvokotati, ugodna toplina joj prostruji tijelom, a misli joj se vrate u mirnu koloteinu. "Ovaj ovjek je opak kao opaka bolest... ali su mu ruke dobre... jest, ima dobre ruke... Kakvog li olakanja...! Kakvog li zadovoljstva! Kakvog li zadovoljstva to sam iva!" Zemlja vie nije plesala, postala je tvrda i blaga pod njenim ispruenim tijelom. "Odrijet e mi kou tim svojim trljanjem... A da li je primjetio ig s ljiljanovim cvijetom? Strah me je... Je li to opasno? No, moda je i on nekakav razbojnik, zloinac... Ako me oda... Kojeta. Ta on je Englez. Njemu sigurno nije ni poznato znaenje ljiljanova cvijeta utisnutog u kou!" Osjetivi da joj se vratila snaga, sama se pridigne i sjedne. - Thank you44 - promrmlja Anelika. - I am sorry.45 - Everything'all right?46 - kratko je upita Merwin. - Prettywell, yes!47 Meutim, bijae precijenila svoje snage, jer joj ponovo crni veo prekrije oi. Tada nasloni svoju glavu na rame Jacka Merwina. Rame mu je bilo tvrdo poput kamena, ali mu je uleknue bilo meko i sigurno. Muko rame! - Sad se osjeam dobro - proaputa na francuskom. Misli su joj tumarale. Odjednom se sjeti da je napola gola te nagonskim pokretom stidijivosti, pokua skupiti na grudima komade razderane koulje. Merwin je opae jednom rukom oko lea, a drugu joj provue ispod koljena. Uhvativi je tako u naruaj, podigne je bez potekoa. Aneliki se uini da je ponovo postala dijete. Nita je vie nije moglo pogoditi. Tutnjava morskih valova se ublaila dok ju je nosio urei puteljkom ispod stabala. etnja je bila vrlo kratka, nema sumnje. Nije bila toga svjesna. Bit ce da je zaspala. Ne, nije se onesvjestila, ve je prije zapala u duboki san iz kojega se trgla poslije nekoliko trenutaka potpuno odmorena. Sjedila je oslonjena o jedno drvo, s glavom na koljenima. Iznad nje je Jack Merwin zapovjednim glasom naredio mladoj Estheri da skine jednu od svojih suknji i koulju i da to preda Aneliki. Djevojica potri iza jednog grma i uskoro se vrati i prui Aneliki dva komada svoje odjee. Sad se Anelika povue u ikaru. I suknja i koulja su sauvale toplinu male Engleskinje to joj je neobino godilo. Ispere zatim svoju kosu, punu soli i pijeska, u potoku to je u blizini izvirao i vrati se svojim drugovima. Dobriina Elie Kempton je napalio vatru da bi ugrijao Sammyja
44 45

Hvala vam ao mi je 46 Osjeate li se dobro? 47 Jest, dosta dobro

koji bijae umotan u pastorov kaput. Svi su je gledali iskolaenim oima. Bili su uvjereni da je vie nikad nee vidjeti. - Gospoo de Peyrac, sjednite uz mistera Willoagbyja - nagovarao ju je pokuarac. Jest! Vidjet ete, on zrai toplinom. - Treba krenuti - uplete se Merwin. - S druge strane otoka ima ljudi koji e nam pruiti pomo. Jedan za drugim uronie pod borove visoke poput katedrala. No je bila topla i suha i sva je pucketala od varnica. Da li je to zaista bila no? Nebo je, modro i jasno, bilistalo izmeu granja. - Ovo je no svetog Ivana - ree Adhemar - no kad sunce ne zalazi, no kad paprat cvjeta malim cvjetovima, rujnim i arobnim koji traju samo nekoliko sati. Pria se da se nikad vie ne vrate oni koji vide te cvjetove... Pourimo da bismo to prije izili iz ove ume... Sve je puno paprati u ovoj umi, a no e uskoro pasti... No svetog Ivana. Anelika je hodala kao mjesearka. Umirala je od sna. U elucu je osjeala studen, kao da je progutala komad leda. Merwin je naas pogleda. - How are you feeling?48 - Quite well49 - odgovori ona - ali vjerujem da bi se jo bolje osjeala kad bih popila aicu ruma ili unijela u sebe neto toplo. Naposlijetku im se, iza jednog zavoja, ukae selo smjeteno na zapadnoj strani otoka, osvjetljeno poslijednjim zrakama sunca. Posvuda je odjekivala graja ptijeg krijetanja i dozivanja ribara. Jak miris trule ribe i topljene masti nadjaao je sve druge. Jedna farma, okruena drvenom ogradom, nalazila se s lijeve strane prva na ulazu u selo. Jack Merwin zovne s praga kue, ali videi da mu nitko ne odgovara, unie unutra sa svom svojom trupom. Imajui u vidu nepovredive nazore gostoprimstva koji su bili uobiajeni u dalekim naseljima Novog svijeta, a koji su davali pravo izgladnjelom i izgubljenom stvoru da smatra kao svojom nastambu to ju je Providnost stavila na njegov put u tim pustim krajevima, on poe pravo k drvenom ormaru za sue, uzme jedan tanjur od bijele i modre majolike i jednu zajimau od kositra, zatim se okrene k ognjitu na kojemu su se nalazila dva lonca ije poklopce podigne. Iz jednoga zagrabi punu zajimau vrelih koljki, a iz drugog tri kuhana krumpira. Sve to prelije toplim mlijekom koje se grijalo u jednom loncu pokraj vatre. - Jedite - ree stavivi tanjur na stol pred Aneliku. - Jedite, jedite brzo. Iza toga je nastavio da dijeli tanjure napunjene reenom hranom svima ostalima. On je to radio tako spretno kao da je itav ivot dijelio juhu siromasima gospodina Vincenta.

45. BOANSKA JUHA

Anelika nee nikad u svom buduem ivotu zatajiti ni pred sobom samom, ni pred drugima da nikad nije okusila ukusnije, izvrsnije i krepkije hrane od te juhe od koljki to ju je pojela u kui siromanog naseljenika na otoku Moneganu poto umalo nije izgubila ivot u morskim valovima.
48 49

Kako se osjeate? Sasvim dobro

I tako je ona otkrila narodno jelo krajeva koji su se, preko Francuskog zaljeva i Nove kotske protezali od Rta Cod do kraja Zaljeva Saint-Laurent. To su jelo Francuzi, Kanaani i Akadijci nazivali chaudree, a Englezi chowder. Bila je to hranljiva i boanska juha u kojoj su se sjedinile sve ljubavi obala: krumpir, divlji plod amerike zemlje; koljke, spasonosni plod mora materinskog i plodnog, i mlijeko, slasni proizvod Starog svijeta, uspomena na daleke zemlje obrasle sonom travom, rasko nove zemlje koju je teko ukrotiti i koja je iznenaeno promatrala nekoliko doseljenih krava to su pomalo smetene brstile travu na rubovima indijanskih uma... Sve je to sadravala ova velikoduna zdjelica opojnog mirisa. Tom se jelu jo dodavalo malo enjaka, prstovet papra ili oraka, malko usitnjene slanine i u zadnjem trenutku, u svaki tanjur, licu slatkog vrhnja. Oko takve jedne chaudree napravljene od koljki i usute u zdjele od srebra ili zlata zato ne? - moglo se voditi pregovore koji su odluivali o sudbini tog dijela svijeta... Svatko bi se pri tom osjeao dobro...

46. SVEANOSTI SV. IVANA NA OTOKU MONEGAN

Pohlepno su jeli. uli su se samo uzdasi zadovoljstva i mljackanje jezika. - Ne dajte se smetati, Englezi - zauju neiji glas na francuskom jeziku. Seljakinja ogromnog rasta stajala je na pragu kue. - Hej, a to je ovo, dobri Boe? - Zaprepateno je pitala seljakinja. - Its a bear!50 - promumlja Elie Kcmpton srui glasno posljednje kapi juhe. - Hm! Kao da ja to ne vidim i te kako dobro, veliki prostae! Ali zar da se medvjed smjesti u moju kuu? Zar je moja kua tenara? Zar da i njega dvorim i posluujem jelom u jednom od mojih lijepih tanjura to ih je ona svetica od moje majke prije etrdeset godina donijela iz Limousina a da se jo ni jedan jedini nije razbio? - Gospoo, jeste li vi Francuskinja? - upita je Anelika na jeziku kojim je ena govorila. - Da li se nalazimo u nekom od akadijskih naselja? - Vjere mi, mogla bih vam odgovoriti i da i ne. to smo mi, mislim na svijet to ivi na Moneganu, ne bih vam mogla rei... to se mene tie, ja sam iz Port-Royala na akadijskom poluotoku, gdje sam stigla kad mi je bilo pet godina, pod vodstvom gospodina Pierrea d'Aulnaya. Bome je ve mnogo vremena otada prolo. Meutim, kad mi je bilo dvadeset godina udala sam se za jednog kota, Mac Gregora, i ve s njim ivim, tu na Moneganu, punih trideset i pet godina. Jack Merwin je upita na engleskom da li su Indijanci pokuali napasti otok i da li su se uskomeali u Zaljevu Penobscot. Ona mu odgovori nijeno, i to na engleskom kojim se teno izraavala mada s jakim francuskim naglaskom. Ree, naime da su se Indijanci iz Penobscota i Dariscotte ovaj put drali po strani od pokolja, i to svi: i Mohikanci, i Taratini, i Mic-Maci i Eemini. Ovaj put nisu iskopali ratnu sjekiru. Veliki francuski gospodin iz Gouldsboroa uspio je odgovoriti sve bijelce iz Zaljeva, a osobito onog malog bjesomunika Saint-Castinea da se ne mijeaju u tu prokletu guvu. Pa, eto, prolog tjedna, njen je ovjek, stari Mac Gregor sa svoja tri sina poao na Rt Poham u susret "velikom gospodinu iz Gouldsboroa" i sa svim bijelcima iz kraja i sa glavnim priobalnim indijanskim poglavcama sklopie savez, izmijenie obeanja to su zapeatili puenjem lule mira. Gospodin iz Gouldsboroa je bogat i snaan. Posjeduje itavu flotu brodova, a u njega ima zlata na lopate. Obeao
50

To je medvjed

je da e pruiti zatitu svim onima na koje se svali srdba njihovih vlada zato to su ostali vjerni dogovoru da izmeu njih vlada mir. A to je i pravo i poteno! Pa svima je tu dosta da se vrte kao igre zato da bi ugodili kralju Francuske ili Engleske kojima i na kraj pameti ne pada da kroe nogom na obale Novog svijeta. Anelika je pocrvenjela od uzbuenja uvi ime svoga mua, grofa de Peyraca. Jadnu je enu obasula bezbrojnim pitanjima i tako je doznala da je on napustio ue Kennebeca i otputovao u Gouldeboro. Ako sutra stigne u Gouldsboro, to je bilo lako mogue s obzirom na to da je more bilo mirno uprkos ekvinocijalnim morskim mijenama, vjerojatno e ga tamo i zatei. Otkrivi da je u svojoj skromnoj kolibi primila zakonitu suprugu "velikog gospodina, iz Gouldbsoroa", gospoa Mac Gregor u oduevljenju sklopi ruke, duboko joj se pokloni kao to je majka bijae nauila da se treba klanjati velikoj gospodi i pokaza se do najvee mjere uslunom mijeajui francuski i engleski ve prema tome da li se obraala jednima ili drugima. Anelika joj ispria svoju nepriliku kako se umalo nije udavila kad su pristali uz otok. Akadijka joj uzvrati kako se sline stvari tu dogaaju gotovo svaki dan. Svaka je obitelj otoka mogla nabrojati vie udavljenih svojih lanova nego ivih. To je tako bilo i ta se tu moe! - Idem vam donijeti neto dobre odjee, gospoo - naposlijetku zakljui bez ikakva uzbuenja. - Nemate li moda par hlaa za mojega spasioca, gospoo? On je jo uvijek do koe mokar. - Par hlaa? Ne, toga kod mene nema, jadna moja gospoo! Svi moji mukarci nose velike kockaste omotae, ili, kao to ih oni nazivaju, tartane. Da nemaju tih tartana, koti bi hodali naokolo gole guzice, oprostite mi na izrazu. Ali kod trgovakog pomonika gospodina Winslowa, koji je porijeklom iz Plymoutha, naeg susjeda, ova e gospoda nad sve to im je potrebno. Na brzinu sve ljude, zajedno s medvjedom, otpravi k Englezima, a kod sebe zadra samo ene, djecu i meu ovom malog crnia. - Taj malian je slian pravom vraiku izilom iz samog pakla. Ali noas je no svetog Ivana, nije li tako? Stoga noas posvuda skakuu malici i vragolani... Gledajte! Gledajte, kako se svjetlost jo uvijek dri neba... U pono e Baski upaliti vatre i uz njih e plesati. Na Moneganu je bilo veselo uprkos svim onim udavljenim iteljima. Uostalom, Baski iz Bayonne su prekjuer harpunom uhvatili jednog kita. Poslije ogorene borbe, pri emu je kit udarcem repa prevrnuo jedan amac i ubio jednog ribara, plijen je dovuen do obale ispod krieeg svoda to su ga tvorile grabeljive ptice. Ve rasjeen na komade, bijele i ruiaste, posebnom vrstom noeva, kit je jo uvijek plivao izmeu usidrenog broda i malog ala to se nalazio po strani a gdje su ribari smjestili tri ogromna kotla. Srea se smijeila tamo prepustivi valovima bokove Monegana. Ribari su premetali po mislima hrpe zlatnika dok su itave komade sala bacali u kotlove. Iz ogromnih upljina u kitovoj glavi iznosili su itava vedra kitova sjemena, tu masnu tvar bijele boje koja je sluila za proizvodnju raskonih svijea. Kitove e ui posluiti u proizvodnji odjee, perjanica, pera na eirima, grudnjaka, lepeza... Jezik e posoliti i poslije e, kao poslastica, dospjeti na kraljevske trpeze dok e slanina postati korizmenim zainom siromaha. Kosti e pretvoriti u grede, daske, plotove. Ogroman lovac na kitove Hernani d'Astiguarra koji je u isto vrijeme bio i zapovjednik malog broda, oholo je etao lukom potapajui se svojim harpunom kao Indijanac svojom sulicom. Kad prva zvijezda zatrepe na nebeskom svodu i kad obrise uma proguta mrak, naredit e svojim ljudima da prestanu s radom i da zapale velike

lomae du itave obale. Ta bila je to no svetog Ivana te je trebalo plesati i skakati kroz zapaljene vatre. U meuvremenu Anelika se s gospoom Mac Gregor dogovorila za kupnju jednog ogrtaa od fokine koe. Sasvim je bijae oarala barunasta mekoa dlaka. - Zasad nemam prebijene pare da vam ga platim, ali im stignem u Gouldsboro, naredit u da vam se poalje kesa s dvadeset kuda i mali dar po vaoj elji kao naknada za uinjenu mi uslugu. - Sluajte gospoo - nato e stara Akadijka - mi smo dobro snabdjeveni svim i svaim te nema smisla da sebi naprtite na vrat toliko smetnji. Pria se da se razumijete u lijeenje raznih bolesti. Ako mi dignete iz kreveta mog malog unuica Alistaira, bit u gospodski plaena. A to e biti i srea za samo dijete. One pou k malom Alistairu. Gospoa Mac Gregor rodila je dvanaestoro djece. Njeni sinovi, svi poenjeni, i keri, sve poudane, na otoku su predstavljali pravo pleme. Da se ne bi svaali oko francusko-kotskih svetaca mu i ena su djecu krtavali naizmjenice jednu francuskim, a drugu kotskim imenima. Tako je poslije Leonarda dolazio Ogilvey, a poslije Alistraira mala ljubezna Janeton. Prije nekoliko dana mladom se Alistairu dogodila udna nezgoda. Trei po stijenama da bi umakao plimi, htio je jednim skokom preskoiti neku pukotinu. Skok je uspio jer je, u stvari skoio ezdeset stopa gotovo okomito u dubinu. Dakako, doepao se druge strane, ali ga je od tog trenutka uasan bol prijeio da nogama dotie zemlju. Anelika je odmah primjetila da su djeaku prilikom veranja na stijenu iskoile glavne ile s njihova mjesta u uleknuu tabana. Vraanje tih ila na staro mjesto nije se moglo obaviti bez bola, ali poslije jednog sata trljanja djeak je poloio plaljivo i, ne vjerujui, stopalo na pod. Oduevljen to vie ne osjea boli, odmah je elje skrenuo u drugu krajnost izjavivi kako e tu no uestvovati u plesu ukrienih maeva. Anelika mu to strogo zabrani. Morao se odmarati kako bi tetive ostale vrsto na svom mjestu. Zamoli domaicu da joj da malo masti od svisca. Dakako, u svakoj kui domaica koja vodi brigu o svom dominstvu ima pri ruci nekoliko zdjelica te masti. Poto mu je Anelika jo jednom istrljala tabane, dopustila mu je da se podupre tapom. Tako e biti u stanju da sudjeluje sveanosti... itavo mnotvo svijeta u nabranim tartanima, s kukuljicama na glavi, svijeta umotanog u crvene i zelene, te zelene i crne kocke, dva klana, i to Mac Gregorov i Mac Davlinesov u modrim, kapama s kiankama prisustvovala su udesnom, ozdravljenju djeaka. Meu tom arenom odjeom mijeali su se tamni kaputi engleskih trgovaca i naseljenika. Njihove su obitelji potjecale od prvih stanovnika Plymoutha, mjesta to se nalazilo u zaljevu kod Rta Cod. Uprkos svojim strogim obiajima, svi su ti ljudi bili vrlo veseli to se nimalo nije svialo veleasnom Patridgeu. Na otoku su ivjele jo dvije obitelji irskih ribara i jedna francuskog porijekla, Dumaret. Ova je bila na prvom mjestu po broju davljenika. Pa i moralo je biti tako na tom otoku. Pa kako da i ne bude kad se tu svako dijete, im vrsto stane na svoje noge, baca u more jaui na debeloj dasci. Poslije stalno plove izmeu otoka i tu gdje je more podmuklije nego drugamo jednog dana iznenauje i davi te neumorne skitnice izmeu tjesnaca, te djeake izmeu etrnaeste i petnaeste koji se niega ne boje, a jo nemaju dovoljno iskustva. U obitelji Dumaret baka je uvijek svojim posebnim ulima predviala nesreu. Po danu ili po noi vidjeli bi je kako se iznenada die i posprema odjeu djeaka koji se tom trenutku nalazio na moru. - Utopio se - rekla bi. Svata se Anelika nasluala te veeri dok su joj pokazivali selo i farme. Otoani su se smatrali poaeni njenim dolaskom, a ozdravljenje malog Alistaira je upotnpunilo njenu slavu.

Mornari iz Dieppea, to su u svojim amcima doli da se snabdiju pitkom vodom, pomijeali su se te noi sa stanovnicima. Posvuda se ula nekakva udna mjeavina raznih govora, sastavljena od mjeavine indijanskih nareja, francuskog govora iz Saint-Maloa, te engleskog. Poneki Mic-Mac miroljubive udi i u srodstvu sa stanovnicima otoka, izlazio je iz ume, ostavljao krzna i divlja na pragovima kua i, uei se, smjetao na povieno mjesto znatieljno ekajui sveanost bijelaca. Veinom su bili vrlo visoki, pravi gorostasi. Imali su etvrtasta lica bakrenaste puti. Oko deset sati je bilo dosta posjeta te Anelika odlui da malko demucne prije no to ponu sveanosti. Okupala se kod gospoe Mac Gregor. Topli noni zrak sasvim joj bijae osuio bujnu kosu. Uza sve to gotovo je padala od umora. Umotavi se u svoj lijepi ogrta od fokine koe, sjedne po strani i nasloni se na korijenje velikog hrasta. Sutra e ve biti u Gouldsborou. Samo da bi Bog dao da more bude mirno. Ispod nje je dolje izmeu kua, buka bivala sve vea. Na obali su gomilali na hrpu svenjeve granja. Vukle su se bavice, vrevi, rasporeivale se zdjelice po stolovima na nogarima. No je odmicala, ali velike vatre svetog Ivana nee biti upaljene prije no to odbije poslijednji sat tog dana, prije ponoi. Djeca projurie vrtei i drei se za ruke povukavi za sobom Timothyja, crnia, Abbiala, malog, i Sammuela Corwina. Vjeni Monegan, Monegan majka svih mornara svijeta proivljavao je jo jednu arobnu no. ulo se kako mu kuca srce uz muklo udaranje valova o njegove strme litice i uz prve odjeke baskijskih bubnjeva koji su ponavljali ritam nekog plesa. Oko tisuugodinjice od Kristova roenja, gurani maglom, brodovi pramaca ukraenih zmajevim glavama, uvukli su se u taj uski fjord otkrivi one iste granitne breuljke prekrivene cvijeem to su i tog dana strili iz oceana. Poslije toga sive stijene su sauvale tajanstvene znakove kao uspomenu na prolaz Vikinga, Normana plavih kosa i brada. Poslije njih tu je prvi stigao John Cabot, a za njim Verazzano Firentinac u ime francuskog kralja, panjolac Gomez, Englez Rut, francuski sveenik Andre Theot, sir Humphrey Gilbert, Gosnold, Champlain. George Weymouth i John Smith koji je 1614. dobio zadatak da "istrai Sjevernu Ameriku radi zlata i kitova". Povijest je bila duga, arena, vrvjela je svim moguim pustolovima. Povijest se izvjetrila, uznemirila taj otok Mohikanaca. Povijest je disala kroz razliite krikove, kroz jeku gaelskih glasova Iraca i kota, kroz grozne vonjeve, kletve svih jezika, kroz sam smijeh ljudi, ena, djece, kroz odjeu svih podneblja: kotskog tartana, baskijskih crvenih kapa, crnih eira Kalvinovih sljedbenika, svilenih marama ponekog gusara s Bardadesa, vunenih kapa svih boja mornara itava svijeta. turci i popci, skriveni u travi, izvijali su svoju mahnitu pjesmu. A na obzorju afranove boje, tamo gdje se no skupljala, potamnijela pjena zelenog nebeskog svoda, jedra, jedra to su stalno prolazila. Odjednom nieg vie nije bilo. More je bilo pusto, obala je bila prazna. Anelika se nala licem u lice s morem, s naputenim alom. Zato je danas toliko golih luka? Posvuda, posvuda na izrezuckanoj obali do u beskraj, gole luke, kao mrtvako zvono to odzvanja... Pustinja... Kitovi su nestali, otplivali su slojevi bakalara, srdela, nestalo je velikih titova to su u velikim ploama srebrenile morsku povrinu, odletjela su bezbrojna jata ptica, i foke u svojim krznima slinim odjei male brae, i bijeli delfini, i modre uljeure, i okrutni morski psi i njene pliskavice... Ali ne pritie samo to duu... Malodunost spopada bie, beskrajna i bolna tuga stee mu grudi... Gluhi oaj pustih draica... Isuvie mnogo uspomena, isuvie borbi, isuvie pokolja, isuvie davljenika, isuvie pohlepa, strasti, lutajuih dua, neprijateljski raspoloenih, neutjenih, zaboravljenih,

na kup skupljenih, rasplakanih, koje nariu u maglama, u vjetru, u pjeni valova, noene golemim morskim mijenama, i stranim, koje se strovaljuju u utrobu zemlje uz fijuk i jecaje... Bezbrojne gole obale... Zaslijepljujue magle, meke i teke plau nad umama cedrova, nad bodljikama zelenih borova, nad bljetavim liem javora i crvenih bukvi, plau nad poljima divljeg vuka i esminika, nad jorgovanima pokraj razruene kue, nad ruama zaboravljenog vrta. Zemljo utvara: Francuzi, Englezi, Nizozemci, veani, Finci, panjolci, Bretonici, Normandijci, koti, Irci, gusari, seljaci, ribari, ribari na bakalare, lovci na kitove, umski teklii, puritanci, papisti, isusovci i reformirani fratri, Indijanci, Eemini, Taratini, Mic-Maci, Maleciti, gdje ste? Gdje ste utvare Akadije, te zemlje s tisuu naziva, kraljevstva draga i poluotoka, lisnatih skrovita ispod kojih plovi jedan brod... Miris ume i miris algi, vonj Indijanaca, miris skalpova, vonj poara, miris obala, isparavanja to dolaze s mora, to dolaze s kopna koja vam ugodno drakaju nosnice i koja vas gue, a iznad svega toga neustraiv i leden pogled koji gleda kako umirete... Krik naruava tiinu, otar i neobian urlik trgne Aneliku iza sna, iz more i uspravi je podno stabla gdje se odjednom probudila sa srcem koje joj u grudima lupae. - to je to? Kolju prase? Ne, bile su to kotske gajde koje su davale zamah ljudima dolje na alu. Na nekoliko koraka od sebe, Anelika opazi Jacka Merwina kako sjedi, lica okrenutog prema alu gdje upravo bijahu planule velike vatre. koti su plesali oko ukrtenih maeva ili su se vjebali u borbi prsa u prsa s crnim medvjedom. - Usnula sam i sanjala jedan san - ree Anelika poluglasno. - Ubijajui se u bratoubilakim sukobima ljudi su od ovih mjesta stvorili pusto i zaborav. Odjednom se sjeti da govori francuski. Lea Jacka Merwina bila su nepomina poput stijene. Podlaktice je naslonio na koljena, dok su mu ruke visile. Sad je prvi put zamijetila da im je oblik bio izduen i gospodski mada su mu dlanovi bili puni uljeva. Osjeaj uznemirenosti to ga je vrlo esto osjeala dok bi ga promatrala, sad je jo jae stegne, a s njim i sjeanje na njegovo neobino dranje, kad je odbio da joj prui ruku gledajui je svojim hladnim i neustraivim oima kako se davi. to bijae spopalo tog Engleza da je pusti da potone i da se koprca oajno meu valovima da bi se na kraju bacio u more, u trenutku kad je bilo gotovo prekasno i da je spasi u krajnjem asu uz cijenu nadljudskih napora? Zaista je bio udnovat taj ovjek. Tko zna, moda je bio lud! - Dajte mi vau ruku, Jacke Merwine - ree ona iznenada - htjela bih u njoj vidjeti vau sudbinu. Meutim, on joj dobaci bijesan pogled i vrsto stisne svoje ruke jednu uz drugu izraavajui na taj nain svoju elju da svoje ruke ne preputa nikome. Aneliki je to bilo smijeno i ona prasne u smijeh. Zaista, ona jo nije bila sasvim budna im se usudila tako izazvati tog enomrzca i neprijateljski raspoloenog prema njoj. Njeno je srce bilo poput amca spremno da pod punim jedrima zaplovi u daljinu, a sva ona graja praena meketavim zvucima gajdi neobino ju je uznosila. - Divan je ivot, Menvine - ree okrenuvi se k njemu. - Osjeam se sretnom. Vi ste me spasili. On se namrgodi i dalje stiskajui ake. uvi je kako sama sa sobom govori, pomislio je da je poludjela. Anelika se ponovo nasmije, zanesena lipanjskom noi, opinjena njenom beskrajnom piskutljivou. Nadjaavi gajde, skladni dozivi frula i bubnjeva odjeknue zrakom.

Anelika skoi na noge. - Gospoice Pidgeon, gospoo Mac Gregor, gorspoo Winslow i vi Dorothy, Janeton, doite, doite... Hajdemo plesati farandolu zajedno s baskijskim ribarima. Baski su se kretali jedan iza drugoga na vrcima svojih golih stopala okreui se oko sebe i udarajui nogom o nogu. Bili su izvrsni plesai. Pokreti su im bili puni zanosa i ljupkosti. Na svjetlosti vatri njihove su se crvene kape blistale poput divljih makova. Neki visok i vitak klipan vrtio se ispred njih i jednom je rukom drao visoko u zraku def naikan bakrenim ploicama, dok je spretnim prstima druge ruke udarao po njemu. Kad su se Anelika i njene drugarice pojavile u krugu svjetla, Baski ih ljubaznom grajom pozdrave i naprave im mjesta izmeu sebe. - Svetoga mi Patricka - povie Irac Porsons - ova je avolica uvukla u kolo nae ene! - O njoj se kojeta pria - ree Englez Winslow. - ini se da je opsjednuta vragom. - Opsjednuta vragom! - prasne u grohotan smijeh stara Mac Gregor. - Bolje da uti, ionako si velika budala. Ona je vila! Ja sam ih vidjela na livadama, u kotskoj, kad sam bila dijete. Odmah sam je prepoznala. Ne brini, ne brini, susjede. Ovo je luda no. Pa i mene svrbe stopala sluajui te baskijske svirale. Doi, susjedu, da zapleemo. Ovo je luda no. Farandola se nastavljala u krivudavoj i razigranoj trci izmeu vatri, kua, litica i stabala. Svaka ena, pa bila ona mlada ili stara, baka, majka, djevojka ili djevojica mora plesati u noi na svetog Ivana. Krupni kapetan i lovac na kitove Hernani d'Astiguarra prui ruku Aneliki i povukavi je za sobom nije ju vie isputao s oiju. Ubrzo je primijetio da je poznavala veinu figura koje se izvode, prema tradiciji, u bakijskoj farandoli. Kad su se ponovo nali na obali, on se odvoji od ostalih plesaa i povede je usred kruga. Pokoravajui se zavodljivim zvucima svirke, plesala je s njim umnogostruivi teko izvodljive, ljupke i skokovite figure baskijskog folklora. Nekad, u Tuluzi, u Akvitaniji Anelika je izvodila veliku veinu tih figura. U plemikim dvorcima su ih radije plesali nego dvorske suvie izvjetaene plesove. Vie puta je Joffrey de Peyrac izvodio svoju mladu enu u baskijski kraj, u Pirineje, da bi prisustvovali velikim narodnim sveanostima u koje se ona veselo mijeala kao lenska gospodarica u zabavljanje svojih podanika. Sve su te uspomene navirale jedna za drugom izazvane onom poludjelom svirkom. Zahvaljujui kratkoj suknji mlade Esther, koraci su joj bili ivlji, a noge su joj visoko letjele zrakom. Dok ju je za sobom neodoljivo vukao baskijski kapetan, veselo se smijala, a lake joj noge nisu ni dodirivale zemlju. Svijetle su joj kose as vijorile iza glave kao plamene ratne zastave a as joj prekrivale obraze svojom svilenom preom. On joj se obraao sad na baskijskom, a sad na francuskom jeziku kad bi se za vrijeme plesa primakli jedno drugom, a njegova ju je ruka svaki put sve vie grabila i stiskala uza nj. - Sirena je izila iz mora da s nama provede no svetog Ivana - govorio je. Monegan je sretan otok. Sve je ovo prava arolija, gospoo. Kako to da su vam poznati nai plesovi? - Moje je ime grofica de Peyrac de Morens d'Irristru. - Irristru...? Ime iz naeg kraja! - Tako je. - Vi ste znai, iz Akvitanije. - Jesam, ali udajom. - A zato vam va suprug doputa da ovako sami lutate po ovim predjelima to se nalaze na kraj svijeta?

- On nije daleko. Budite oprezni, gospodine. - Gospoo - ree kapetan na baskijskom - vi imate najlepi struk to sam ga ikada vidio i drao meu svojim rukama, a vae me oi naprosto opijaju... Da li vam je poznat ples to se plee u vrijeme berbe groa? - nastavio je na francuskom. - ini mi se da jest. - Pa da ga onda zapleemo! On je silovito povue i ona se zavrti poput igre. Tamnoplavo nebo njihalo se u crvenom plamenu lomaa, nasmijana lica su se naokolo trzala kao lopte. - Ne mogu vie - povie - glava mi se vrti. Hernani ublai taj ludi ritam, ali je prije toga jo nekoliko puta zavrti podigavi je s obje ruke visoko iznad zemlje. Sa svih strana odjekne pljeskanje. Zadihana, Anelika se nasmija kad su joj pruili malu mjeinu od kozje koe. Trebalo je piti tako da se mlaz vina saspe u grlo a da se ne dotakne grli. Novi pljesak pozdravi taj drugi podvig. Neto povie na obali veleasni Thomas Patrdge koji nije odobravao te nestaluke i mornar Jack Merwin na kojemu se vidjelo da nije bio raspoloen da se umijea u slavlje, promatrali su prizor istim mranim i prijekornim pogledom. Anelika ih primjeti i prasne u nesuzdriv smijeh. Ta dvojica su zaista bila smijena. Prasak njena smijeha izazove veselost drugih te se ponovo svi uzee vrtjeti, odrastao svijet u parovima, a djeca u krug drei se za ruke. Bubnjevi su pratili gajde, plesne melodije iz Limogesa su se ispreplitale s plesnim melodijama iz kotske i Bretanje dok su manje vahne ili ve umorne osobe podravale ritam odmjerenim udarcima dlanova. Ponekad su se plesai zaustavljali kraj stolova na nogarima da bi naduak iskapili vr piva ili pintu vina. Brodovi to su se njihali u luci iznijeli su svoje zalihe za sveanost: panjolsko vino s Caraiba, vina iz Francuske, a bilo je tu takoer nekakva trpkog i mirisavog vina s divljih vinograda otoka Matinicusa. Svi su pili sad jedno sad drugo od tih vina, te su im sunca svih kontinenata izmijeana na dnu aa prila utrobu i listove na nogama da bi im potom oduzela snagu. Sjedei za stolovima, dvije su starice s otoka, od kojih je jedna bila bakica Dumaret, ona to je u snu vidjela davljenika, bez prestanka i vrlo spretno otvarale ostrige. Gospodin d'Astiguarra podsjeti Aneliku na dobru naviku Baska i Beameana da se okrijepe loukinkasom, njihovim najdraim jelom. Dobro je opazio da ne napusti Bayonne a da se ne snabdije nizovima tih malih, ali vrlo paprenih kobasica. Stavljalo ih se u vatru, a zatim ih se jelo onako vrue da bi se odmah zatim halapljivo ubacilo u usta prijesnu ostrigu. To je bio vrhunac sladokustva! Najprije vrela kobasica, a zatim svjea ostriga. Nakon toga nekoliko okretanja plesa, pa asa pirinejskog vina. A onda sve to nanovo, prokleta kobasica od koje su ti suze iskakale na oi, pa hladna i zelena meka ostrige zainjena morskom vodom u svojoj sedefastoj koljki. Ples, smijeh, ruke to po taktu pljeu, vino kao ambra jakog i raspjevanog okusa kao poziv frula... Neki sjedaju u travu, neki se rue... neki se smiju i ne mogu se zaustaviti. Ponekoga hvata munina, poneko je pomalo smuen, ali nitko se na to ne obazire. S kraja obale, s ruba ume kraj koje su podignute kue, Indijanci Mic-Maci i Mohikanci promatraju zabavljanje bijelaca isto tako ozbiljnih lica kao i veleasni Thomas Patridge. Mislili su kako nema smisla piti vino koje ne opija dovoljno. Vatrena voda je jedino boanstveno i arobno pie. Kad skupe dovoljno rakije po brodovima trampei s mornarima svoja krzna, onda e oni prirediti strahovitu pijacu u srcu ume, tada e postati ludi, tada e se spojiti s Duhom snova... Oni se nee zadovoljiti time da se glupo smiju i pleu kao bijelci i da pojedu nekoliko prijesnih koljki...

Oko ponoi prvi skaka izbije iz plamena kao sam crni avo. Hop! Hop! Jedan za drugim Baski su u metalnim dokoljenicama preskakivali preko eravice, rairenih nogu, podignutih ruku, a svaki skok su gledatelji pozdravljali krikovima straha i divljenja. - Onom tko preskoi vatru svetog Ivana ne moe vrag u toku itave godine niiin nauditi - ree Hernani d'Astiguarra. - Onda i ja hou da je preskoim. - nato e Anelika. - ene ne mogu sudjelovati u tom pothvatu - pobuni se jedan Bask koji nije elio da se narui tradicija. - Znai li to da vi ene elite prepustiti avolima? - povie na nj Anelika nabivi mu kapu na nos. Bila je pomalo luda, a pomalo i pijana. Neka! Meutim, ovakva joj se prilika moda nikad vie nee pruiti, a oduvjek je o njoj sanjala. - Ona, ona moe! - ree Hernani snanim glasom gledajui je poudnim i blistavim oima. - Ali vae kose, gospoo... Morate biti oprezni - doda i poloi joj ruku na glavu i pri tom je pomiluje ega ona nije ni primijetila sva obuzeta grozniavom opojnou trenutka. - Niega se ne bojite! Ja sam kerka Strijelca, roena pod znakom Vatre, u kohorti Silnika, u legiji Dadevnjaka kojima vatra ne moe nauditi. Ja moram skoiti! Gospodine d'Astiguarra, dajte mi svoju ruku! On je dovede na nekoliko koraka od pucketave vatre. Svuda naokolo zavlada grobna utnja. Anelika odbaci cipele to ih bijae posudila od gospoe Mac Gregor. Ispod bosih nogu osjeala je svjeinu pijeska. Ispred nje se isprijeila visoka, praskava i pozlaena vatra. Najevi se vrelih loukinkasa, napojivi se estokim vinom i morskom vodom iz koljki, Anelika se sama osjeala poput plamena, spremna da praska i skae. Hernani joj prui malu pljosnatu uturicu. Ona pomirie i prepozna miris. - Konjak od junjakog vina... Mnogo vam hvala, gospodine. - Otpijte povei gutljaj. Svi su pogledi bili upereni u nju. Vie se nitko nije dobro sjeao njena imena, ali ono to se o njoj prialo nejasno je plutalo u pomuenim glavama. Bosonoga i spremna da se baci, izgledala im je utjelovljenjem boginje ne ba sasvim zemaljske. Zaista, izdvajala se svojom mirnom nezavisnou bia sigurnog u sebe. Svi su vidjeli da njeno vitko tijelo nije bilo sazdano od lomne grae, da su njena skladna ramena, uprkos ljupkosti njihovih oblika, prola kroz teka iskustva i borbe te su pogaali, videi bljesak njenih oiju, da je taj izazov vatri bio kao neki peat kojim je htjela zapeatiti tolike druge proivjele poare. Anelikine misli nisu ile tako daleko. Svu svoju panju usredotoila je na teak i zavodljiv ispit. Prije svega, njeno tijelo razdraeno toplinom noi, njeno ivo tijelo koje tog istog dana umalo nije poginulo, eljelo se baciti. Sad joj se inilo da u trzajima plamena vidi neko sjajno i strano lice koje kao da ju je zvalo k sebi, mitski duh noi svetog Ivana, inilo joj se da vidi primamljiv lik enskog vampira kosa as nonih, a as blistavo grimaznih, inilo joj se da vidi enu-demona...! Bubanj je tukao. Hernani d'Austiguarra je zgrabi za ruku i potri vukui je sve bre i bre... Zlatni se bedem isprijeio pred njima. Baskijeva ruka podigne Aneliku u zrak i ona poleti. Osjetila je dah plamena, proe kroz njegov tean i usijani zastor, outi njegov trenutani ujed, sjajnocrven vrtlog koji ju je htio povui, zarobiti, ali mu umakne i padne s druge strane lomae, u

nonu svjeinu, gdje ju je drugi Bask doekao da bi je odvukao to dalje, daleko od svake opasnosti. Dvojica drugih poure da dlanovima svojih ruku prignjee nagorijele krajeve njene suknje. Osjeao se takoe laki vonj nagorijelih kosa. Anelika potrese svojom bujnom kosom. - Nije to nita! Preskoila sam! Hvala budi Gospodu! - Zbog vas u sasvim poludjeti! - vikao je Adhemar plaui uz to - ta bi od nas bilo da ste pali u onaj pakao? Nije vam dovoljno to vam je voda zaprijetila smru, ve se i vatrom igrate...! Uostalom, vojnik je bio potpuno pijan. Svirka ponovo odjekne, ali poneto drndava i zbrkana. Veliki Hernani obavije Aneliku oko pasa i povue je u stranu. Njegove crne oi sjale su se poput tamnocrvenih rubina. Govorio je baskijskini narjejem, kao da mu se uri. - Dananji susret sa vama, nikada neu zaboraviti, gospoo. Oarali ste moju duu. No emo provesti zajedno, zar ne? Anelika se odmakne da bi ga bolje pogledala. Razlog njenu uenju nisu bile smjele rijei to ih joj bijae uputio, ve to su joj trebale ostati nepoznate budui da su bile izgovorene na jeziku njoj nepoznatom. - Pa ovo je zaista nevjerojatno - povie ona udei se. - ini mi se kao da razumjem baskijski...! Ja, baskijski... ? Taj nerazumljiv govor moe nauiti samo onaj tko je roen na obalama Soule...! Da va konjak ne sadri neki aroban napitak, gospodine d'Astiguarra? - Ne... Ne... Ali ne govorite li vi neke od narjeja akadijskih Indijanaca? - Pa sluim se jezikom plemena Abenakis koje nastava podruje oko Kennebeca. - To u potpunosti objanjava tajnu. Na jezik je srodan jeziku ovih Indijanaca. Krenuvi iz Azije, pretpostavljam da su naa plemena krenula u protivnim pravcima tako da su se oni nali ovdje, a mi u Bayonni. Kad su, nekada moji pradjedovi dolazili ovamo da love kitove, njima se nije bilo teko sporazumjeti s ovdanjim divljacima te su esto, a da nisu nikad uili njihova jezika mogli sluiti kao tumai izmeu njih i misionara. On iskoristi jo jedan trenutak da je privue k sebi. - Ako, ste, dakle, shvatili moje smjele rijei, gospoo, kakav bi bio va odgovor? Ona mu stavi dva prsta preko usana. - Pssst, gospodine! U noi svetog Ivana kau se mnoge ludosti, ali te ludosti ne treba poiniti. To je stvar arolija, a ne tijela! ini se da je za potene gospode bilo vrijeme da se povuku. Anelika je hodala izmeu gospoice Pidgeon i gospoe Mac Gregor drei ih ispod ruke. Gospoa Mac Gregor se s druge strane oslonila o ruku jedne od svojih keri, koja je opet drala za ruku svoju kericu o koju se nadovezala itava skupina druge djece. Tekim se korakom Anelika vukla prema strani gdje su se u dnu nejasno nazirale kue. Pri svakom posrtaju to bi ga napravile smijale su se do suza, do iznemoglosti. Veleasni Patridge im poe u susret i poput mranog suca zagrmi svojim muklim glasom: - Gospoico Elisabetho Pidgeon, ja nikako ne odobravam vae dananje ponaanje. Vi tako bogobojazni... - Zaboga, ta pustite jadno stvorenje bar asak na miru - odsijee Anelika pomalo promuklim glasom. - Naposljetku, za prola dva tjedna nauivala se jadnica i straha i

patnje! Ta i ona ima pravo da se razveseli malko sada kad smo izvan svake opasnosti! Okrenuvi gospoicu Pidgeon, koja se smijala kao mala luakinja oko njene osi, Anelika poe plesati. - Odvest u vas u Gouldsboro, darling51, tamo ete nai zaklon... Gospoo Mac Gregor, moemo li se odmoriti pod vaim krovom? - Dakako, lijepe moje curice - zapjevucka gospoa Mac Gregor koja je bila vrlo dobre volje - moju kuu smatrajte svojom. Sve se prue na strunjae od morske trave to su bile stavljene u zajedniku sobu. Tek to svaka od njih bijae zauzela povoljan poloaj za spavanje, mornari dooe lupati o kapice na prozorima traei uz veliku galamu da ih se pusti k enama. Ali stari Mac Gregor skoi na prag kue. Koulju mu je vijao vjetar, a u ruci je drao puku. Vikao je da e izreetati kao cijedilo svakoga tko se usudi smetati ene pri spavanju. Poslije toga sve se smiri. Uto poe i svitati. Tako je zavrila no svetog Ivana, no luda na otoku Moneganu, najkraa no godine, poganska no letne ravnodnevice kad se vatre pale na breuljcima i obalama, kad paprat cvjeta ispod umskih stabala, kad stari Shapleigh luta umama Novoga svijeta da bi ubrao divlji spori... Jononine suze... Merkuruvu krv... radost bezazlenih...

47. IZDAJA ZAGONETNOG ENGLESKOG MORNARA

Bio je trei dan putovanja. Sutradan po sveanosti... Gusta magla koja je izgledala kao da e iz nje potei kia nepomino bijae polegla po otoku dovlaei vonj ugaenih vatri i crknutih riba. Jedino su galebovi, morovrani i morske svrake bez prestanka kruili naokolo brbljivo krijetei. "Svatko treba da doe na red!" kao da su prosvjedovali zlovoljno. Dok je Anelika silazila prema luci u pratnji Adhemara i malog Samuela, kerka starog Mac Gregora je stigne u trku, vodei sa sobom svoje dvije najstarije kerkice. Jednoj je bilo osam, a drugoj dvanaest godina. - Povedite ih, hoete li - ree zadihano - povedite ih u Gouldsboro! ini se da tamo postoji kola. Nauit e ih tamo dobrom francuskom govoru kao to im je govor bake i njihovih molitava. Ve tri godine nismo ovdje imali pastora... A da se i ne govori o itanju i pisanju tih jadnica! Tu e prije nauiti sve kletve i psovke to postoje na kugli zemaljskoj. Hodajui izmeu Dorothy i Janeton, Anelika je bila sva zbunjena ne znajui kako da se pojavi pred vlasnikom brodice. - Platit u vam putovanje za dvije djevojice kad budemo u Gouldsborou - ree obrativi se Jacku Merwinu. On odvrati glavu s izrazom gaenja na licu kao ovjek iju brodicu zaista smatraju nekom vrsti ropotarnice. Zijevajui i nesigurna koraka gosti Bijele ptice zauzee svoja stara mjesta. U zadnjem trenutku kapetan Hernani izbije iz magle isto onako iv i okretan kao i sino, i stavi Aneliki na koljena dosta teak poklon.

51

Draga

- Ovo neka bude za vae prijatelje u Gouldsborou - protisne. - Znam da su iz Charente. To e oni cijeniti... Bila je to bavica od bijele hrastovine koja je sadrala najii konjak. Blago koje nema vrijednosti. Budui da je Merwin bijesnim pokretom aklje naglo udaljio svoju brodicu od obale, Anelika se jedva dospijela zahvaliti ljubaznom kapetanu na njegovu daru. - Doite nas vidjeti u Gouldsborou - povie mu. Vidjela je kako uspravno stoji na obali i kako joj alje poljupce dok magla, malopomalo, nije progutala njegovu kapu od crvene vune. Naviknuti na muice engleskog vlasnika amca, putnici su se ukrcali u nj, im on bijae to nadredio. Da su malko porazmislili, bili bi odmah opazili, da je bila prava ludost krenuti na more po slinoj maglutini. Na sreu, nitko od putnika nije bio u stanju da malko porazmisli. Nisu dovoljno spavali prolu no, pa su bili tromi i obamrli. Anelika je bila stretna to su tako brzo otplovili. Tu veer e biti u Gouldsborou. Nita nije moglo izmijeniti njenu radost, ni tmurno vrijeme, ni potamnjelo more, ni naoblaeno elo veleasnog Patridgea koji se ljutio na gospoicu Pidgeon to se u nj zagledala oima raskajane ovce, ni ledeno i neprijateljsko lice Jacka Merwina. Njoj su se dvije male kotkinje inile najljupkijim stvorenjima s onim svojim okruglim njukicama koje su im virile iz velikih vunenih pokrivaa na crvene i zelene kocke u koje su bile umotane od glava do peta. Svaka je brino drala svoj mali prtljag, u stvari, veliki rubac u kojemu je bilo vezano neto odjee. Najmlaa je uz svoje grudi stiskala priprostu indijansku lutku napravljenu od kukuruznog klipa. Obrazi su joj bili obojeni malinovim sokom, a kose su joj bile od suhog lia. Anelika se sjeti Honorine i ljupkosti djeje koja ivot ispune svjetlou. Tog dana su doivjeli samo jednu nezgodu u toku plovidbe. Zaustavila ih bijae brodica s akadijskog poluotoka koja je bila u potrazi za Engelezima, da bi ih zarobila. Budui da je magla bivala sve gua, Merwin je naredio malom da pue u rog kako bi obavjestio druge pomorce o svom poloaju. Djeak se usopio puhajui u ogromnu koljku. Odjednom se ukau obrisi povelike ribarske brodice koja je ila ravno prema njima. inilo se kao da nikoga nema na brodu, ali kad im se sasvim primakla, jeziv se krik prolomi iz njega, ratni poklik Crvenokoaca. Dok su Merwinovi putnici zapanjeno gledali u brod ispred sebe, cijev dugoga pitolja pojavi se iznad ograde alupe i glas nevidljivog ovjeka im se obrati na francuskom. - Tako vam Svetih sarkamenata jeste li vi Englezi? - Francuzi! Francuzi! - urno povikae Adhemar i Anelika. alupa pristane uz bok Bijele ptice. I zakai je za se akljama baenim preko ograde. Mlado, osavo i opaljeno lice, okrueno dugim crnim pletenicama, pod eirom o koji bijae zakaeno orlovo pero, izroni naglo iza ograde alupe i dva prekrasna crna oka ivo se zariju u putnike Merwinove brodice. - Ho! Ho! Sve mi se ini da tu ima dosta Engleza! Sad se uspravio svom svojom visinom. Srebrni kri i svete medaljice zvecnue na njegovu kaputu od bivolje koe izrezuckane i ukraene kao u Indijanaca. Za pasom je imao no i sjekiricu, ali je zato u ruci drao veliki pitolj s kundakom od sedefa. Iza njega se pojavie mornari koji su samim svojim izgledom zavrijedili vjeala. Njima su se pridruila tri ili etiri Mic-Maca u zailjenim crnim kapama ukraenim biserima. Sumnjiavi pogled mladog zapovjednika se zaustavi na Aneliki i vjee mu se zatvore.

- Jeste li vi sigurni da ste Francuskinja, a ne Engleskinja? - upita je polako. - A jeste li vi sigurni da ste Francuz, a ne Indijanac - odgovori mu ona kao iz puke. - Ja? - povie on uvrijeeno. - Ali ja sam Hubert d'Apertigny, s Rta Bale. Sav svijet me poznaje u Akadiji i u Francuskom zaljevu! - A ja sam, mladiu, grofica de Peyrac, i ja takoer vjerujem da svi u Akadiji i u Francuskom zaljevu poznaju moga gospodina supruga! Nimalo se ne zbunivi tim otkriem, Hubert d'Arpentigny skoi u brodicu Jacka Merwina. Po majinoj strani bio je potomak velikog poglavice divljaka, ali mu je zato djed, oev otac, bio titonoa Luja XIII koji ga je nauio obiajima na dvoru to je dokazao vrlo otmjeno poljubivi Anelikinu ruku. - Gospoo, prepoznajem vas po glasu to o vama krui po itavoj Akadiji: lijepa i odvana! Daleko sam od pomisli da vam bilo kakvu tetu nanesem. Ali sve mi se ini da vam je drutvo sastavljeno od Engleza koji mene zanimaju s poslovne strane, to jest kao taoci koji se mogu prodati. - Ti Englezi pripadaju meni i moja je dunost da ih dovedem svom muu, grofu de Peyracu. Mladi Hubert d'Arpenitgny duboko uzdahne. - A... nema li kakvih zaliha, kakve trgovake robe u ovom amcu? Zima je bila otra i bijedna u naim posjedima. Uz to uzalud ekamo brod naeg drutva iz Bordeauxa koji bi nas morao opskrbiti hranom i ostalim potreptinama. Ako se uz put negdje razbio ili ga gusari opljakali i zarobili, bogami emo se loe provesti. - Stoga ste, dakle, prisiljeni da pljakate druge - otpovrne Anelika trudei se da to bolje sakrije iza svojih sukanja bavicu konjaka, poklon Hernanija d'Astiguarre. Meni je zaista vrlo ao, ali na ovoj brodici zaista nita neete pronai. Siromaniji smo od Joba. - Zaista... ! Hej, Yenngli, maknider se malko, daj da vidim tvoj sanduk - povie mladi vlasniku brodice. Prijeteim pokretom cijevi svog pitolja, dade znak Merwinu da se skloni u stranu. Njegovi su drugovi drali svoju alupu uz Merwinovu brodicu, izmjenjivali ale na indijanskom jeziku, dobacivali pohotne poglede mladoj Estheri, kriom zagledali Aneliku i na sva se usta rugali krivovjernom pastoru. Anelika se pitala kako e itava ta zgoda svriti kadli se mladi Hubert d'Arpenigny skokom prebaci na svoj brod s kojega joj uputi utive pozdrave briui pod palube velikim zamasima svoga eira. Sve je to on izvodio rastegnuvi blistavi osmijeh od uha do uha. - Hajte, zaveslaj! Gospoo, slobodni ste sa svojim taocima. Neka vas Gospod titi na putu! - Velika vam hvala, gospodine. Ako se naete u stisci prije etve, doite u Gouldsboro. - Neu nikako propustiti priliku. Gospodin de Peyrac je uvijek bio velikoduan prema nama. A vi, vi ste lijepi, tako lijepi kao to se pria u Francuskom zaljevu. Ja nisam ovdje izgubio svoje vrijeme... - Mlad pa lud! - primjeti Anelika slegnuvi ramenima. Ponovo su se sami ljuljali u gustoj magli. Gunajui, Jack Merwin ponovo podigne jedra i pokua ponovo odrediti poloaj svog broda. Pokuarac je brisao znojno elo. Da su mu Akadijci oteli ono malo sirotinje, bio bi sasvim upropaten. - Gospoo, od srca vam zahvaljujem. Da nije bilo vas... - Ne zahvaljujte mi. Nisam vam ja tu bila ni od kakve pomoi. U stvari, ona je imala dojam da je za naglu promijenu u dranju mladog pljakaa postojao i neki drugi uzrok, a ne samo njeno prisustvo. Da nije mister Willoagby,

uuren ispod lanog mosta, utjecao na nj? Ne, sigurno nije. Jedan Hubert d'Arpenigny se nikad nee prestraiti medvjeda, pa bio medo pitom ili ne! Uhvatila je sebe kako gleda oko sebe i po zraku. Da nisu, moda, ti akadijski Francuzi koji itav svoj ivot provode na moru i po umama, da nisu razabrali znakove koji prethode oluji, znakove koje ne vide druge oi, te su s tog razloga i kidnuli tako brzo? Ve joj se inilo da more biva sve uzburkanije. Jack Merwin je oito usporio plovidbu. Nema sumnje, naumio je ponovo skrenuti smjer kako bi izbjegao pljakae tih siromanih obala. Stoga je pramac brodice usmjerio prema vjetru i stao bordiati kroz maglu i svu svoju panju posvetio tome da na vrijeme otkrije neprilike koje bi ih mogle zadesiti na putu. Anelika se zagledala u nj s tjeskobom u oima. - Hoemo li veeras biti u Gouldsborou? - upita ga. On se pravio kao da je ne uje. Na sreu, magla je bivala sve rjea. Dobila je prozirnost porculana, izgledalo je kao da ju je tko iihao na komade vate. Odjednom se obzorje otkrije kao blistava i iskriava pokost. Sunce bijae ve visoko skoilo na nebu. More su brazdali duboki valovi, modrocrni, zapjenjenih vrhova. Obala se jasno ocrtavala, a u njenu zelenu izgledu bilo je neeg to ju je snano podsjealo na okolicu Gouldsboroa. Anelikino srce ivlje zakuca. Stalno je mislila samo na to kako se nalazi blizu cilja. Napetim je oima gledala u daljinu ne obraajui panju na razgovore svojih drugova koji su takoer nasluivali kraj putovanja. "Joffreyu, ljubljeni moj drue"! inilo joj se da je prolo mnogo, mnogo vremena otkako ih je neoekivana struja dogaaja odvojila. Poslije mukotrpnih zbivanja s kojima se hvatala ukotac na svom putu, bojala se prepreka neopipljive vrste, neega protiv ega se ne moe boriti kao ni protiv hude sree. Nee biti sasvim mirna dok se ne nae pokraj njega, dok ga ne bude prstima mogla dodirnuti, dok ne bude ula njegov glas. Tada e sve biti zbrisano, zaboravljeno. Poznavala je tako dobro onaj njegov pogled kojim je samo nju gledao, u kojemu je itala da je lijepa, njemu lijepa, za nj jedina, pogled koji ju je smjetao u zaarani krug njegove ljubavi. Posjedovao je u najveoj mjeri onaj dar izdvajanja od ostalog svijeta, taj uitak ljudi kad ih ljubavna radost preplavi. Ta odluna crta mukareva znaaja ponekad je znala povrijediti Aneliku jer se kao ena stapala potpuno s njegovom strau, osjeajima, nemirima i eljama, kao morske i rijene vode to se stapaju na dnu velikih ua. Takva je enska narav, uvijek isuvie optereena trenutanim osjeajima. Ona mu se, meutim, nije uvijek pokoravala, a trebala je i on ju je znao prisiliti na to. Tada se inilo da je njegov ivotni cilj da je voli i da joj to pokae. Znao ju je uvjeriti da su se sve sumnje, svi strahovi, sve opasnosti zaustavili na pragu njihove brane sobe, znao ju je uvui u svijet gdje su bili sami, a due im i tijela preplavila radosni i divotni osjeaji. Bila je naisto s tim da mu u prvom trenutku nee spominjati Colina. Ne! Kasnije... Poslije... Tek onda kad sasvim ovlada svojim srcem, kad se ponovo prepuste pijanstvu zaborava kad ona svoje otpoinuto tijelo slobodno i bez sustezanja prepusti njenosti njegovih milovanja, kad, slabana i gola, osjeti opojnost i toplinu njegova zagrljaja. Anelikin se pogled ukrsti s pogledom Jacka Merwina koji je poivao na njoj. Koliko li ju je vremena on tako ve promatrao...? Da li je, zbilja, mogao proitati misli na zamiljenom joj licu?

Gotovo istog trenutka on okrene glavu. Vidjela je kako je potom u visokom mlazu ispljunuo pljuvaku od ivakanog duhana u more. Nato, kao uvijek, mirno i pomnjivo izvadi bagu duhana iz usta i spremi ga, prema mornarskom obiaju, u svoju vunenu kapu koju ponovo stavi na glavu. On je tim uobiajenim i njoj ve dobro poznatim pokretima dao konaan vid to je ona tek kasnije shvatila. Zatim se inilo da njuka vjetar. Kao da se na neto sprema, isprui miiavu nogu iji je veliki palac imao snagu rakovih kljeta i njim uze upravljati konopom velikog trouglastog jedra s veom sigurnou nego da se posluio rukom. Zgrabi zatim kormilo i svojom tekom brodicom izvri polukruni manevar nagnuvi je pri tom u razinu valova. Sad su jedra vjetar dobivala s boka, ali jedva toliko koliko im je bilo potrebno da bi amac gurala naprijed. Anelika klikne. Ne zato to su se svi, koliko ih je god bilo u amcu, mogli nai u moru da je taj manevar izvrio netko tko je bio manje spretan pomorac od Jacka Merwina, ve zato to je otkrila da su se sad nalazili sasvim blizu obale. Vidjeli su kako kraj njih promiu stabla i uli grmljavinu mora to je tuklo u podnoje strmih litica. Meutim, primjetila je da su se ona dva ruiasta breuljka nazvani Glavice MontDeserta, iza kojih se nalazio Gouldsboro, sve vie udaljavala i da su gotovo nestala na istoku. - Ali vi ne plovite u dobrom smjeru - povie Anelika. - Gouldsboro se nalazi tono iza vaih lea. Ne odgovorivi na njenu primjedbu, Englez je nastavio plovidbu u istom smjeru i ubrzo je Glavice nestalo s vida. Bijela ptica usmjeri pramac prema sjeverozapadu i probije se u prostrani zaljev naikan otocima. Esther koja je jedno ve bila kod svog strica, na otoku Matinicusu, prepozna taj zaljev to se nalazio na uu rijeke Penobscota. Anelika pogleda prema suncu da bi odredila sat dana. Crveni se disk nalazio visoko na nebu. Ako Jack Merwin ne bude suvie dugo vrljao po tom zaljevu, uz malo sree i zahvaljujui dugim lipanjskim sumracima, mogli su jo uvijek tog istog dana uploviti u luku Gouldsboroa. - Kamo nas sada vodite? - ponovo upita. Muk. Kao da se obratila kladi. Plovidba prostranim uem potraje otprilike jedan sat. Kad je brodica zala lijevo u uski tok male rjeice nadsvoene stablima, Anelika izmijeni s Elie Kemptonom pogled pun oaja. Obojica su osjetila potajnu elju da se bace na vlasnika brodice, Jacka Merwina, da ga svladaju ve jednom i da mu oduzmu kormilo iz ruku. U zaklonu stabla vjetar padne. Puhao je sasvim tih i topao povjetarac tromo gurajui amac protiv rijene struje. Englez spusti jedra i dohvati vesla. Malo-pomalo dovesla do ala zasjenjenog vrbama i johama. Iza njih su se dizali borovi, hrastovi, javori i bukve u raskonom neredu iz kojega je dopirao topao ljetni miris umskog raslinstva. Dah mora se vie nije osjeao. Divlje su pele zujale posvuda naokolo. Pomorac skoi u vodu koja mu je sezala do polovice bedara, povue brodicu prema obali i usidri je. - Moete sii - ree jednolinim glasom. - Stigli smo. - Ali mi moramo veeras biti u Gouldsborou - povie Anelika sva izvan sebe. Taj ju je prokleti Englez bacio u oaj! Natjerat e je da sasvim poludi. - Vi ste... Traila je odgovarajui izraz da bi njime izrazila osjeaje kojima ju je ispunjao taj blesavi klipan i nikako da ih nae... a osobito ne na engleskom.

- Pa vi ste neuraunljivi, Jack Merwine - nastavila je trudei se da sauva mir. Vama sigurno nije poznato da ovim krajevima upravlja straan Francuz, skuplja engleskih skalpova, barun Saint-Castine. Ako nas on zaskoi sa svojim Eeminima, nisam sigurna da u njegovu i njegovih ljudi panju skrenuti na se prije no to se iz ivota preselimo u smrt. - Jeste li uli to vam je rekla? - upita pokuarac poduprijevi Anelikine rijei. Damned fool!52 Ovdje sve smrdi po Francuzima i Indijancima. Bez oruja smo. Vi ba elite da nas pokolju? - Iskrcajte se ve jednom - otpovrne Merwin potpuno ravnoduan na njihove prigovore. Medvjed, mister Willoagby, vrlo rado je poao za njim. Njemu se neobino sviao miris zemlje. Bit e da je bilo meda divljih pela u blizini. Podigne se na stranje ape i poe vjebati aporke zabadajui ih u stablo jednog bora. Pri tom je mumljao od zadovoljstva. Uzdiui, ostali se putnici pokore nareenju Merwinovu. Samo mjesto im nita nije govorilo. Osjeali su se potiteni. Sasvim pomueni, promatrali su Merwinove pokrete. Ovaj, poto se neko vrijeme ogledao kao da trai poznate znakove, na kraju klekne ispod jednog stabla i uze rukama odgrtati gusti sloj zemlje izmeu korijenja. - to li to radi? - Da nije tu zakopao svoje blago...? - Vrlo je lako mogue. Mnogi gusari dolaze u ove krajeve da sakriju to su opljakali. - Hej, Merwine, prokleti nevaljale - povie pokuarac - da li se vae blago sastoji od panjolskih dublona, portugalskih moadora ili od srebrenih pezosa? Pomorac ne odgovori nita ve nastavi s iskapanjem. Poslije sloja trulog lia, naie na isprepleteno granje koje odbaci u stranu, a potom na mahovinu i pijesak. Na kraju iz rupe izvue povei zaveljaj omotan izblijedelom koom i navotenim platnom. Na kraju izvue jo jedan, manji zaveljaj. Englez se uspravi. Vidjelo se po licu da je zadovoljan. - Well!53 Priekajte me tamo - ree - neu se dugo zadrati. Iskoristite moju odsutnost i zaloite neto. U sanduku ima jo sira, kruha i jedna boca vina koju mi je poklonila gospoa Mac Gregor. Videi da je pronaao zaveljaje na mjestu gdje ih bijae skrio toliko se obradovao da je postao gotovo ljubazan. On jo jednom ponovi: - Wait just a minute!54 I nesta ga u vrbiku. Anelika uze raspravljati sa svojim drugovima. Poto je svima preporuila strpljenje, vrati se prema brodici da uzme hranu. Mjesto gdje su se nalazili izgledalo je zabaeno i pusto. Ako se tu ne zadre predugo, postojali su neki izgledi da se udalje prije no to na sebe svrate pozornost divljaka tog kraja koji su uvijek bili u eki. Zato da se uznemiruje? Niemu to nije vodilo. Trebalo je otrpjeti muice vlasnika brodice i sve one promjene njegova raspoloenja. Uzme li se u obzir nemogu karakter tog yenngli moreplovca, opasnosti rata te da su se tri dana prije toga nalazili na Rtu Maquoit kao zarobljenici Zlatobradog, treba priznati da je ovo putovanje bilo neobino brzo i da je prolo da bolje nije moglo. Vrati se prema svojim suputnicima i uz Sammyjevu pomo, poe na velikoj plosnatoj stijeni rasporeivati hranu na onoliko dijelova koliko je bilo usta. Nakon toga utei poee jesti. Kad je, pri kraju obroka, Anelika podigla glavu i htjela zamoliti da joj
52 53

Prokleti luae! Dobro! 54 Priekajte samo asak!

dodaju vino, vidje da su Englezi, blijedi kao krpe, objeenih vilica od groze, raskolaenim oima od straha promatrali neto iza njenih lea. Nije joj preostalo drugo do da se uz ogroman napor okrene i pogleda u lice novoj opasnosti. Izmeu vrba ijim se blijedozelenim liem igrao povjetarac pojavi se isusovac u crnom talaru.

48. PRAVI IDENTITET JACKA MERWINA

Prvi Anelikin poriv bijae da se postavi izmeu zaprepatenih Engleza i pridolice. Uto je saleti druga misao i ona oima potrai sveenikov kri bojei se da na njemu ne otkrije rubin to je krasio kri oca Orgevala. Ali ga ne primjeti. Dakle, ovaj isusovac nije bio otac Orgeval. Sveenik u crnom talaru, koji je na nekoliko koraka stajao nepomino u sjeni vrbe, bijae vrlo visok i vitak, golobrad dok su mu tamne kose padale po ramenima. Visoki crni ovratnik s tankim posuvratkom od bijelog platna stezao je miiav vrat na kojemu se ukipila glava plemenitih i otmjenih crta. Jedna od njegovih ruku visila mu je sasvim ukruena, uz bok, dok je drugu prinio svojim grudima, drei sa dva prsta, kao da je to htio istaknuti, vrak svog kria to mu je na vrpci od crne svile visio oko vrata. Dva tamna i neustraiva oka posmatrala su okamenjenu skupinu kao da su htjeli sve te ljude ispred sebe zakovati za tlo kao zatravljene zvijeri. Naposljetku se pomakne i izie iz sjene stabla i spusti na malo alo osvijetljeno suncem. Tada Anelika primijeti ispod zguvanog ruba talara isusoveve bose noge koje su joj se inile poznatima. - Hello! May fellow, how do you do?55 - javi se Jack Merwinov glas. - Dont you recognize me?56 Stojei nepomino poput kakvih kipova Anelika i Englezi niti ne zaustie na to pitanje koje, valjda je to bila arolija ili varka, kao da je izilo iz isusovevih usta. to se isusovac vie nastojao k njima primaknuti oni su uzmicali dok se nisu nali na kraju obale. Videi silan strah na njihovim licima, on se ponovo zaustavi. - Evo - ree na engleskom malko se osmijehujui - evo blaga to sam ga upravo izvukao iz svojeg skrovita. Ta to je moja siromana sveenika mantija, koju sam tu zakopao prije moga odlaska i koju sam konano poslije osam mjeseci ponovo na sebe navukao. Okrenuvi se prema Aneliki, upita je na francuskom: - Zar ste vi, gospoo iznenaeni mojom preobrazbom? A ja sam bio povjerovao da sam u vama pobudio sumnje? - Merwin - proaputa ona - vi ste Jack Merwin? - Jack Merwin glavom. Ali sam ja takoer i otac Louis Paul Maraicher de Vernon, lan drube Isusove. I tako se prema prilici prokleti Englez moe pretvoriti u prokletog Francuza, pa ak i u najstranijeg od svih papista. Jedva primjetan izraz ale osvijetli njegovo preobraeno lice. On objasni: - Prole jeseni mi je moj pretpostavljeni naredio da po tajnom zadatku krenem u Novu Englesku. Ovo preruavanje u mornara samo je jedan od izgleda koje sam

55 56

Zdravi bili! Kako ste, dragi prijatelji? Zar me ne prepoznajete?

morao na sebe navui da bih s uspjehom priveo kraju svoj zadatak. Hvala neka je Bogu, vratio sam se iv i zdrav u francusku Akadiju. Izraavao se vrlo lijepim francuskim jezikom mada mu je tu i tamo izbijegao poneki engleski naglasak to je bilo sasvim razumljivo uzme li se u obzir da se mnoge mjesece sluio samo engleskim jezikom. - Ali jeste li vi zaista Francuz? - promuca Anelika koja nije dolazila sebi od iznenaenja. - Dakako da jesam. Moja obitelj potjee iz mjesta Auge. Ali engleski govorim od djetinjstva. Kao pa sam bio dodijeljen engleskoj kraljevskoj obitelji za vrijeme njena izbjeglitva u Francuskoj. Poslije sam iao u London da potpuno ovladam njihovim jezikom. Uprkos tim ljubaznim objanjenjima, Anelika jo uvijek nije uspijevala zamisliti da ispred nje stoji Jack Merwin, vlasnik brodice. I tako je ona morala priznati da je tri puna dana putovala pod zapovjednitvom takozvanog Jacka Merwina, ne posumnjavi ni trenutak da se nalazi u drutvu isusovca, Francuza plemenita roda i jo uz to prisnog suradnika oca Orgevala, nema sumnje, a ne engleskog mornara sumnjive prolosti kao to je vjerovala. Ne nadajui se ni u snu takvoj preobrazbi, ostala je bez rijei. Videi njena poluotvorena usta i oi koje nikako da sasvim povjeruju u ono to vide, on se nije mogao suspregnuti a da se ne nasmije. - Zaboga, gospoo, doite k sebi, molim vas! Neka od vaih razmiljanja bijahu me uvelike uznemirila! Sad vidim da se nisam niega trebao bojati. Vi niste posumnjali u moj pravi indentitet. Prvi put su vidjeli Jacka Merwina da se smije. Najnevjerovatnije je bilo ba to da su ga po smijehu prepoznali. Stvarno, tu ispred njih je stajao vlasnik brodice kojom su putovali, stajao je u crnoj mantiji koju su toliko poniavali, koje su se toliko bojali, stajao je onaj isti ovjek to je jo maloprije nehajno vakao bagu duhana i svojim miiavim tabanom krotio nabubrelo jedro i uljao se od otoka do otoka, znatieljan, utljiv, usamljen... Odjedanput je Aneliki postalo jasno zato ju je linost Jacka Menvina toliko smuivala. Dakako... Dakako da je bio isusovac! Kako to da to prije nije opazila? Ona koja je odgojena u jednom od katolikih samostana u kojima su ih poduavali lanovi najmonijeg vjerskog reda tog vremena, kojima su svaki tjedan gojenice ile na ispovijed i pred kojima nisu smijele nikakve sjene grjeha ostaviti na svojoj savjesti? Kako je mogla dopustiti da je jedan od njih tako nasamari...? Kako to da od tisuu znakova niti u jedan nije posumnjala!? Kad je preksino sjedio na liticama Long-Islanda, duhom tako odsutan da se prestraila, on se molio Bogu kao to se umiju moliti Gospodu samo sinovi svetog Ignacija. A ono to je u onom trenutku proimalo itavo njegovo bie, ona bezvoljkost, ona odsutnost, to je bio, u stvari zanos, mistian zanos vjere. A kad im je dijelio hranu na otoku Moneganu, kako da nije prepoznala u njegovim pokretima radinu spretnost sveenika koji su, bez obzira na svoj rang, poevi od godina sprovedenih u novicijatu uili kako da dijele hranu siromasima? Pa tog istog dana, nagla promjena u dranju mladog akadijskog plemia, Huberta d'Arpenignyja, nije li trebalo pripisati injenici to je u preruenom engleskom mornaru, prepoznao misionara koji mu je moda podijelio prvu priest? Mora da mu je isusovac neprimjetno dao znak da uti i ode. Mister Willoagby se priblii isusovcu i onjui ga. Prepoznavi poznat mu miris kapetana alupe Bijele ptice, uze se trljati o njegovu mantiju, a otac isusovac ga pogladi po runjavoj glavi.

- In fact we've already acquainted,57 mister Willoagby - promrmlja. Zaista, oni su ve prilian broj dana, otkako su krenuli iz New Yorka, zajedniki dijelili isti zaklon od dasaka o koje su mlatarali valovi opasnog mora. Ponaanje mistera Willoagbyja na kraju je uvjerilo i one najsumnjiavije da je pred njima stajao zaista Jack Merwin. Svi su oni vrlo dobro shvaali da je njihova sudbina bila zapeaena, da su izgubili bitku, Anelika nije uspijevala izustiti jednu jedinu rije. Nikad se nije osjeala tako obeshrabrena. Predviajui poslijedice koje e ta prijevara imati za nju i njene drugove, nije ak nalazila hrabrosti da se ruga na svoj vlastiti raun to se tako glupavo pustila nasamariti. Odmah potom pomisli: je li sluaj doveo brodicu tobonjeg Jacka Merwina uz bok Colinova broda ili sam i tu uletjela u pripremljenu stupicu? Osjeajui se pobijeenom, obori glavu. Bora gorine joj se usijee u kutove usana. Isusovac se okrenuo prema Englezima. - Niega se ne bojte - ree im na engleskom - ovdje ste vi pod mojom zatitom. Poslije toga se priblii rubu vode, i podigavi oi prema stablima i okruivi usta dlanovima, oglasi se indijanskim zovom i ponovi ga vie puta kao dogovoreni znak. Lie na drveu se stade micati, a malo potom itave gomile divljaka nahrupe prema njima, jedni prelazei rijeku gazom, drugi sputajui se niz breuljak. Svi se pobacaju na koljena pred ocem isusovcem molei da ih blagoslovi i iskazujui mu svoje prijateljstvo na tisue naina. Naravno, i ogromni Sagamore Piksarett se pojavio, blistajui od sree. - Mislila si da e mi umai - ree okrenuvi se k Aneliki. - Ali ja sam uvjek znao gdje se nalazi jer sam vodio brigu o tome. Sad te je Crnorizac doveo. Ti si moja zarobljenica. Divljaci su smijui se pipali rijetku kosu Eliea Kemptona, vie mrtvog nego ivog od straha. Pripitomljeni medvjed je opasno poeo reati. Primjetivi ivotinju, Indijanci ustuknu. Jedni upere u medu svoje sulice, a drugi dograbe svoje lukove. Svu tu uzbuenost isusovac stia s nekoliko rijei. Videi kako polae svoju ruku medvjedu na glavu, Indijanci su ga promatrali s mnogo smjernosti mada se nisu udili niti bi se udili ma to uinio Crnorizac. - Tvrava Pentagouet kojom zapovijeda barun Saint-Castine nije daleko odavde ree otac Maraicher Aneliki. - Da li biste, gospoo, bili tako dobri pa poli sa mnom. Idemo u tvravu. - Ah, ba dobro - iznenada se javi Adhemar kad su se poeli uspinjati obalom - da niste vi, oe, brat Jacka Merwina? Vi mu sliite kao jaje jajetu. A kamo je nestao taj vraki momak? Bilo bi vrijeme da podignemo jedra! I da otplovimo, jer ovdje sa svim ovim divljacima oko nas, ja se ba ne osjeam bogzna kao ugodno! Ja...

49. ISPITIVANJE U TVRAVI PENTAGOUET

- Gledajte, gledajte, dakle - ree barun de Saint-Castine pokazujui zanosnim pokretom zid prekriven engleskim skalpovima - gledajte, oe, nisam li ja dobar oficir u slubi Boga i Njegova velianstva? Ja sam mnogo vie ratnih pohoda izvrio sa svojim Eeminima i Mic-Macima protiv nevjernika Engleza, no to je potrebno da bi se dospjelo u raj. Moe li se prekoriti zbog mlakosti vjerskih osjeaja mene koji sam
57

U stvari mi se ve odavno poznajemo

obratio na pravu vjeru velikog poglavicu Mateconanda i njegovu djecu. Ja sam im ak i krsni kum jer nikoga nije bilo na ovoj od Boga naputenoj obali da se primi te kranske uloge prilikom krtenja. A sad mi otac Orgeval, va pretpostavljeni, pie, prekoravajui me oporo zbog, kako on tvori, mojeg kukaviluka i moje izdaje u vezi s novim svetim ratom u koji je on poveo Abenakise. Moram vam najprije rei da je ovaj rat otpoeo preuranjeno i da nas je nespremne zatekao. Indijanci su jo uvijek zaokupljeni poslovima trampe i obradom svojih polja, dakle poslovima za njih od ivotne vanosti. - Kriarski pohod protiv nevjernika moe iznenada postati prijeko potreban odgovori otac Vernon - ako u njemu uzmu uea svi neustraivi borci. Moda e ba va... kako vam je napisao otac Orgeval, va kukaviluk biti kriv da e se rat produiti te vaim Indijancima nee dopustiti da obave poslove trampe i da zasiju svoja polja prije prvih mrazova. - U svakom sluaju moji e Indijanci biti poteeni - otpovrne Saint-Castine mrana izgleda. - Vi, dakle, ne smatrate da je njihova dunost da se tuku za Boga u ije su ime pokrteni? Taj se razgovor vodio sutradan po njihovu dolasku u tvravi Pentagouet. Troje ih se okupilo za rukom u Velikoj dvorani trgovake stanice u Pentagouetu: dva mukarca i jedna ena. Anelika je sjedila pri kraju velikog drvenog stola, otac Maraicher de Veron u sredini, dok ja Saint-Castine uzbueno etao gore-dolje tresui perima kojima bijae okiena njegova glava kao u Indijanaca. Gusta magla to je prekrivala itav kraj od samog osvita dana, obavijala ih je svojim sivim i neprozirnim velom kroz koji su do njih dopirali, kao dozivi lutajuih dua, bolni krikovi nevidljivih galebova. Ta francuska utvrda bila je vrlo skromna. Saint-Castine je stavio na raspolaganje Aneliki mali sobiak koji je vjerojatno bio njegovom spavaom sobom, ali ona je dobar dio noi provela u jednom spremitu gdje su bili smjeteni Englezi. Ovi su bili utueni i ona ih je pokuala utjeiti. Sad kad su ponovo pali u ruke Francuza, sigurno e biti odvedeni u Quebec gdje e ih prodati stranim kanadskim papistima, ukoliko barun Saint-Castine ne zatrai od vlasti u Bostonu otkup za njih. Veleasni Patridge je mogao biti siguran da ga njegova subraa, najveim dijelom gradski odlinici i upravni inovnici, nee napustiti pa makar morali raspisati porez da bi skupili potrebnu svotu, ali gospoica Pidgeon, koja nije imala nikoga svoga, bit e preputena dugom zatoenju, a najmunija pri tom bit e injenica da e je svaki dan saljetati da se odrekne svog vjerovanja i da prigrli katolianstvo. Budui da su bili svi dozlaboga umorni, na kraju su polijegali da se odmore poto su se okrijepili s neto ribe i kukuruza. Anelika je dugo premiljala o nainu kako da obavijesti mua o svom poloaju. Sve se na kraju pobrkalo u njenoj glavi. Kakvim je to nesretnim sluajem Colin zaustavio onog jutra ba brodicu kojom se vraao u Akadiju prerueni isusovac poto bijae obavio svoj pijunski zadatak. Je li Colin znao tko je bio taj engleski pomorac koji je vakao duhan i tako sjajno pijuckao u more...? Da li joj je zbog toga proaputao prije no to se ukrcala u brodicu Jacka Merwina: "uvaj se, hoe da ti naude...?" ustra Piksarettova prilika kao da ju je pratila na svim njenim lutanjima. Bio je na Rtu Maquoit dan prije no to je brod Zlatobradog bacio sidro u istoimeni zaljev, uinilo joj se da ga je primjetila na otoku Mackworth a sad ju je, eto, doekao na obali rijeke Penobscot.

Bijae odluila da porazgovara sa Saint-Castineom, gaskonjskim plemiem, no nije ga zato morala moliti, jer je sutradan doao k njoj i pozvao je da rua zajedno s njim i s ocem isusovcem. Ovaj je poslije svog dolaska imao pune ruke posla. Obavijeteni bubnjevima, Indijanci su sa svih strana dohrlili da ga vide. Bili su uvjereni da e imati vie sree ako ih pokrsti Crnorizac nego skroman i valjan reformirani fratar. Odsluena je velika misa. Zarobljenici u spremitu uli su u daljini pjevanje svetih pjesama. Za vrijeme ruka barun Saint-Castine je namigivanjem hrabrio Aneliku. "Sve e se urediti, niega se ne bojte", kao da joj je time govorio. Uprkos svemu, on se suzdravao da razgovara o svemu i svaemu ispred isusovca, koji je jeo skromno, bez urbe i oborenih oiju, poto se prije toga pomolio Bogu. Na kraju je poeo razgovor. Saint-Castine je odbijao optube tvrdei da nikad nije uskratio pomo asnim oima u njihovom tekom i tegobnom zadatku pokrtavanja Indijanaca i irenja katolianstva u Sjevernoj Americi. Da bi podupro te svoje tvrdnje pokazivao je na jezivu zbirku riih, crnih i plavih kosa koje su, objeene o drvene avle, svojom beivotnom i odbojnom dlakom prekrili itav jedan zid dvorane. Ti su skalpovi sueni na malim krunicama napravljenim od vrbovog prua za koje su bili uiveni tankim nitima od crijeva ba kao to se sue koice dabrova. A suili su se na vratima svih koliba indijanskih ratnika: Eemina, Tarataina, Mic-Maca. Kad su bile zgotovljene, ratnici su ih nosili u tvravu Pentagouet gdje im je francuski oficir zahvaljivao u ime francuskog kralja i za nagradu im davao neki mali dar. - Kolike li sam ja svojom vlastitom rukom skinuo s krivovjernih glava - govorio je Saint-Castine dajui svom licu tuan izraz privrenog ovjeka ije se zasluge ne priznaju. - Moja je etva uvijek bila dvostruka od mojih ratnika. Naposlijetku, dragi oe, ovu smo godinu ivjeli u miru! Bilo je dogovoreno na ovom istom mjestu, kad ste se vi, prije svog odlaska za Novu Englesku, sastali s oevima Orgevalom i JeanRousseom, da se nita nee preduzimati protiv nevjernika dok se vi ne vratite, jer ste nam vi trebali donijeti neku ispriku za prekid primirja. Meutim, otac Orgeval je iskopao ratnu sjekiru, kao to kaemo mi Indijanci, itavih deset dana prije vaeg povratka...! - Nema sumnje, on je imao bolje razloge da to uini no to sam mu ih ja mogao priskrbiti - spremno otpovrne otac Vernon nimalo se ne uzbudivi. - Njegovim djelima Bog rukovodi i ja sam rijetko vidio da se upustio u neki podhvat a da nije ocijenio sve povoljne i nepovoljne poslijedice. - Vjerujem da bih vam ja mogla navesti razlog koji ga je naveo da se upusti u rat a da ne eka na va povratak - uplete se Anelika u razgovor. Otac Vernon koji se itavo vrijeme obraao samo Saint-Castineu ili je zamiljen i oborenih oiju stajao nagnut nad ostacima svog skromnog ruka - polako prebaci na nju svoj sumoran i zagonetan pogled. - Jest - odluno ree Anelika - sigurna sam da me je otac Orgeval htio zarobiti sa svojim Kanaanima kad sam sama pola u englesko naselje Brunchwick-Falls to se nalazi zapadno od Kennebeca. Otpoeo je rat prije zato to je znao da u za nekoliko dana biti sigurna u Gouldsborou i da se mogunost za takav podhvat nije mogla lako predvidjeti. Na njeno veliko uenje isusovac potvrdno kimne glavom. - Bit e da su se stvari tako odigrale - ree. - A po kakvom ste poslu krenuli u to englesko naselje, gospoo? Anelika mu dobaci izazovan pogled. - Vodila sam njenoj obitelji malu englesku djevojicu koju smo prije toga otkupili od Abenakisa.

- I vi, Franzuskinja katolike vjere, vi ste smatrali ispravnim i pravednim da vratite u njeno gnijezdo mranjatva i krivovjerstva nevinu djevojicu u trenutku kad je Providnost, kazao bih, moda bila odluila da joj da priliku da otkrije pravu Kristovu vjeru u Kanadi? Anelika ne odgovori odmah. Njoj je bilo jasno da su neka pitanja izmeu njih podizala tako velik zid da se nisu mogli uti i shvatiti. Pa ipak, pokua se izvui dosjetkom: - Jest, u njeno gnijezdo...! Djeca su kao i ptice. Ma kako mrano i neugodno bilo njihovo gnijezdo, one se u njemu dobro osjeaju - Dakle, vi ste se suprostavili Bojim namjerama - isusovac odsijee strogo. - A... kako to da niste pali u zasjedu i da niste odvedeni u Quebec? - Branila sam se - odgovori ona ljutito. - Branila sam svoj ivot i svoju slobodu. Sjetvii se njegova prezirna pogleda kojim ju je oinuo za mjeseine na alu LongIslanda, ponovi: - Svoju slobodu! - Vi ste pucali na Kristove vojnike? - Ja sam naprosto pucala u divljake koji su me htjeli skalpirati. - Ali jo... - Imala sam osim toga i sreu to sam se uspjela sporazumiti sa Sagamoreom Piksarettom, vaim velikim obraenikom. Isusovac namrgodi obrve. Nema sumnje, to mu se inilo najnevjerojatnim u itavoj toj zgodi. - A zato se, po vaem miljenju, gospoo, otac Orgeval htio doepati vas i odvesti vas u Kanadu? - Vi to znate isto tako dobro kao i ja... - Molim vas da mi oprostite, gospoo. Ove sam krajeve napustio prije mnogo mjeseci. Za sve to vrijeme nije mi bilo lako odravati veze sa mojim pretpostavljenim. Nalazio sam se izmeu Engleza, u velikoj opasnosti. Da su oni otkrili da sam meu njima pijunirao u ime Krista i francuskog kralja, sigurno se ne bih bio dobro proveo. U vrijeme mog odlaska, vi ste se taman bili iskrcali u Gouldsborou... - Ali smo u vaim oima ve dobili lik ljudi koji vam smetaju, koje ste okrstili svojim neprijateljima, i to zato to smo se smjestili u Gouldsborou sa sredstvima kojima malo koji naseljenik raspolae. Pruala se prilika da se ocrni mog mua i izvrgne fanatinom gnuanju naroda Nove Francuske otkrivi u njegovoj eni utjelovljenje ene-demona - s gorinom istrese Anelika i nastavi: - Te su stvari vama poznate sigurna sam... Redovnica koja je prorekla dolazak ene-demona, nije li dala opis naselja na morskoj obali, u kojemu su zlobni duhovi odmah prepoznali Gouldsboro Nije li ona objavila da su konji to smo ih iskrcali na obalu predstavljali utjelovljenje jednoroga, mitoloke ivotinje koju je jahala demonkinja u njenu privienju? A kad sam ja krenula na konju u unutranjost zemlje, slinost se sama od sebe nametala. Svi su Kanaani padali na koljena od... straha. Pa ipak, sve je to samo igra sluaja... - Jest - otpovrne otac isusovac zamislivi se - kad avoli u neto umijeaju svoje prste, onda je sluaj esto na strani onih koji siju zlo. A vrijeme vie ne postoji. - Ali tko sije zlo u itavom ovom sluaju? - povie Anelika - i zato bih ba ja morala biti ta vaa demonkinja? Naposljetku, u Akadiji ima i drugih ena na koje ste mogli baciti oko. Zar ne, Saint-Castine, vi ste mi priali o nekoj eni to ivi na kraju Francuskog zaljeva. ini se da vodi raskalaen ivot, a zovu je Lijepa Marcellina? Barun prasne u smijeh. - Ah, ne! Ne ona! Pa to bi bilo isuvie smijeno. Tono je da je ona, uvijek spremna da pravi djecu sa svim kapetanima to se nau na prolazu i da otvara koljke bre nego ijedna druga ena u zaljevu. Pria se da je u stanju staviti no u pukotinu

izmeu dvije polovice koljke i odvojiti ih prije no to prethodna koljka, dakako prazna, dospije dodirnuti tlo. Ona je pravi ongler u tom poslu, to da! - A zato u toj spretnosti ne bi moglo biti neto natprirodno? - upita Anelika smijui se. - Odgovorite mi, dragi oe! Ali Jack Merwin je zadrao ledeni izraz na svom licu. On nije htio dopustiti da se o tako ozbiljnim pitanjima raspravlja aljivim tonom. ini se da je razmiljao o Anelikinoj primjedbi. - Marcellina Raymondeau...? - ree odmahnuvi glavom. - Ne, u nje je suvie kratka pamet. - A zar demonkinja mora biti pametna? - Svakako! Pa razmislite! Poslije Boga posjeduje li tko veu otroumnost od Lucifera, gospodara demona? Ope je poznata stvar, jer je esto primijeena, da enski demoni, to jest oni koji uzimaju enski oblik, vrlo teko mogu sakriti svoje sjajno otroumlje za vrijeme svog boravka na zemlji. I ba zahvaljujui tom njihovu svojstvu, tako rijetko kod smrtnih ena, ponekad ih se moe razobliiti. Ne smijemo zaboraviti da su najvaniji meu paklenim duhovima upravo enski demoni: Behemot, Zvijer, Mammon, Pohota, Abadon, Zatornik. - Otkrio sam - povie Saint-Castine kao nadahnut. - Taj enski demon nije nitko drugi nego gospoica Radegonde de Ferjac, guvernanta djece gospodina La RochePosaya, u Port-Royalu, na poluotoku. Ona je opaka kao lasica, krtava kao ta vaa Mammon, a runa kao sedam smrtnih grijeha. Ali isusovac ponovo nijeno odmahne glavom. - Vi ste sasvim zalutali, dragi moj barune. To ne moe biti istina jer je ta vaa gospoica Radegonde nakazna od roenja. Moda se enskost tih enskih demona i ne oituje drugaije, ali je injenica da nikad na se nisu uzeli lik runog i odvratnog bia. - A vjetice? - enski demon je neto sasvim drugo. Vjetice su ljudska bia koja slue avolu, dok je pakleni duh koji ulazi u tijelo neke ene ili uzima enski lik prilikom njena roenja stvarni demon, jedan od onih anela koji su zajedno s Luciferom strmoglavljeni u pakao prilikom nastanka svijeta. - Ali vi tako neto ne moete misliti o meni, to je nemogue - povie Anelika zalomivi rukama. - Nita nisam uinila, nita poinila, nita po emu bih zasluila takav glas. - Pa ipak, proroanstvo je jasno. ena vrlo lijepa i zavodnica... - Zar sam zbilja tako lijepa? - proaputa Anelika utueno. Utuenost to se itala na njenu licu oduzela je njenu pitanju sav ar izazova. Mladi Saint-Castine ju je gledao zadivljeno se osmijehujui. - Jest, gospoo, vi ste izvanredno lijepi! Ali ja vas neu optuiti da ste enski demon... - I zavodnica...? - navalila je Anelika okrenuvi se prema isusovcu. - Zaboga, oe, pa vi ste vidjeli svojim oima kako sam ivjela za vrijeme zadnja tri dana... On je pogleda svojim ivim oima, as tamnim, as iskriavim, as bezizraajnim u kojima se nije moglo nita proitati i pogladi bradu kao da o neem premilja. - Zavodnica...? Ne znam... Ali zavodljiva, e, u to sam siguran... Ona no svetog Ivana na Moneganu... Bojei se da joj rumen to ju je osjeala u obrazima ne preplavi i elo, Anelika ga prekine: - Pa dobro, jest! No svetog Ivana... Govorimo o njoj... to mi se moe predbaciti? Smijala sam se, pila sam, plesala sam. Neka! Budui da ste bili tamo, moete posvjedoiti da nita neasno nisam poinila. Zar je katolika vjera postala isto onako

stroga prema zabavljanju kao i protestanska? Priznajem da sam kojim sluajem bila obavijetena o vaim naslovima i vaim dunostima... Sad isusovac nju vrlo ivo prekine: - Really...?58 Zar zbilja niste ni na as posumnjali, gospoo? Ponekad sam se pribojavao vaih pronicavih oiju. - Ne! Ne...! Ne zavaravajte se. Na trenutke sam pomiljala da ste nekad bili zapovijednik gusara, razbojnik... Utvrdili ste vi sami da ja ba nisam tako vidovita uprkos moi to mi je pripisuju. Da sam znala, kaem, da ste vi isusovac, ja bih se, bez sumnje bila pokazala manje... manje buna, opreznija. Ali priznajem da mi nije nita ao. Ona na trenutak u mislima oivi arobnu no na Moneganu. - Kako da vam objasnim radost to sam je osjetila te lipanjske noi poslije opasnosti kojima smo bili izloeni... - nastavi. - Nije li me smrt ve bila dotakla tog istog dana? Vi to znate bolje od ikoga, vi koji ste me izvukli iz vode... Prekine se shvativi da ju je ba taj sveenik to je tu kraj nje sjedio drei ruku na kriu, izvukao na obalu drei je za kosu, da ju je on ponovo vratio ivotu i podigao je na svoje ruke i odnio do vatre. Nikad Anelika nije bila u takvoj neprilici kao sada. Traila je po mislima to bi jo mogla kazati a da ne upadne iz Scile u Haribdu, kadli po drhtaju usnica oca Vernona, po trenutanom svjetlucanju njegovih zjednica, daku to je prostrujao njegovim mramornim crtama, njoj bi jasno da se on jedva suspree da ne prasne u smijeh. U stvari, od samog poetka razgovora to ga je s njom razvezao, on se smijao. U sebi se smijao, zabavljao se da je dovodi u nepriliku, da je zbunjuje da iz nje izmami sve mogue gluposti. - I jo mi se rugate - povie ona. - asti mi...! Sad se zaista stane od srca smijati. Zatim je podrugljivo pogleda, ali takoer i s osjeanjem bliske topline. Po prvi put je zamijetila iskru ovjenosti skrivene u njegovu strogom pogledu. inilo joj se da u njemu vidi neku vrst prijateljske sukrivnje. Je li se mogla nadati da je u toku tri dana provedena na brodici Jacka Merwina, izmeu medvjeda i malog crnia, da je on vidio jasno u njoj. On nije vjerovao da je ona demon. itala je to u njegovim oima. - Pustite me da otputujem, Merwine - promrmlja ona obrativi mu se sa zanosom. Isusoveve oi se ivo sakriju iza dugih vjea, a na licu mu se pojavi ponosit izraz. - Ali... vi moete otii, gospoo. Tko vam to brani? Vi niste moja zarobljenica, koliko je meni poznato... Ve Piksarettova...

50. POVRATAK U GOULDSBORO

Gouldsboro je te veeri izgledao poput malog gradia. Takav se uinio Aneliki, dok ga je promatrala iz daljine, uprkos lakog vela sitne kiice. Svjetla su blistala u svim kuama to su se skupile u luci, du obala pa sve tamo do visokih i strmih litica. Brodica kojom su plovili plesala je na crnim valovima u kojima su se ta svjetla, uta i bijela svjetla fenjera i svijea, crvena svjetla velikih vatri koje su pomorce upozoravale na opasnost podmorskih grebena, odraavala u tisuu blistavih odsjeva.
58

Zaista?

Akadijac to je upravljao brodicom ree da e pristati uz zapadnu stranu obale. Htio se odmah vratiti u Pentagouet. Otac Vernon im bijae prepustio svoju brodicu za povratak u Gouldsboro. Kad jednom Aneliku i njene tienike, Engleze, zajedno s cmetom i medvjedom, iskrca na nekoj toki poluotoka ispred Gouldsboroa, ovjek se morao odmah vratiti natrag. Anelika je s uitkom i radou udisala miris zemlje, miris mjesta to ga je vjetar donosio do njih. - Doi u za tobom u Gouldsboro - obeao joj je Piksarett prije no to je napustila Pentagouet - Ne zaboravi da si moja zarobljenica i ja moram zatraiti za tebe otkup od tvoga mua. Ali osim tog podsjeanja na njen poloaj, on se pokazao vrlo velikoduan, i to zbog razloga samo njemu poznatih. Pustio ju je da ode poto ju je prije toga sveano blagoslovio. U pravom i prenesenom znaenju jer se velikom Sagamori kojemu su bile podarene nadzemaljske moi, svialo sveano dijeliti blagoslove poput Crnorizaca, pravei po zraku velike znakove kria. Rasprivi se u poetku poslijepodneva, magla im je dopustila da razviju jedra. Otac Vernon i barun Sain-Castine dopratie ih do ruba obale. Isusovac je ostavio uza se plavog djeaka, koji je bio njegov mali, a zvao se Abbial Neals, siroe to ga je pokupio na pristanitu u Novom Yorku. Nije znao da li je porijeklom bio Irac, Englez ili veanin. Ma to da je bio, on e ga krstiti. U pravom i prenesenom znaenju. - Gospodin de Peyrac mi je povjerio svoj plan da e poi u Quebec - objasni Aneliki - a ja sam ga htio zamoliti za uslugu da ovaj dar u moje ime preda gospodinu guverneru. Nadam se da e to ostaviti dobar dojam, to jest da me poslije toga vie nee optuivati na visokom mjestu da nisam dovoljno estok, dovoljno oduevljen za rat protiv Engleza. Utovarena je u brodicu i bavica konjaka iz Armagnaca, poklon kapetana Hernanija d'Astiguarre. Nakon tog akadijski seljak-pomorac dohvati kormilo, dok mu je Sammy koji je u toku proteklih dana neto nauio kao mali, pomagao oko dizanja jedara. Ubrzo je biserni zastor kie zbrisao obrise stabala, otevi njihovim pogledima visoku priliku ovjeka u crnoj mantiji koji se neko vrijeme zvao Jack Merwin, a koji je tamo stajao na obali izgubljene rijeke, u srcu amerike ume.

51. MUEN LJUBOMOROM, GROF PEYRAC SE ODLUUJE NA RAT BEZ GRANICA

Koliko je puta od sino Joffrey de Peyrac u mislima prevrnuo strano otkrie? No je protekla a da se uope nije pomakao iza stola za kojim je sjedio ela naslonjena na rukama i zatvorenih oiju. Koliko li je puta u toku te jezive noi odjeknuo u njegovim uima podrugljiv i promukao glas vicarskog plaenika. "Njeno ime... ? Ne znam. Ali dok ju je milovao, zvao ju je Aneliko...! Aneliko...!" Svaki put je osjeao ponovo kako mu ista bol razdire srce. A zatim su mu padale na pamet Yannove rijei koje su mu donekle objasnile itavu stvar, ukoliko se uope moglo govoriti o jasnoi u itavoj toj stranoj zavrzlami koja je od njegove najdrae, od njegove supruge stvarala udovino bie. "Oni su se grlili kao ljubavnici koji su se ponovo nali...!"

Jesu li te rijei objanjavale tajnu tog groznog izdajstva? Neki od davnih ljubavnika? ovjek iz prolosti za kojom je ona, nema sumnje alila, jer je bila slobodna, jer joj ivot nije bio ispunjen tegobama, jer je mogla zadovoljiti sve hirove svog prekrasnog tijela ne bojei se gnjeva ljubomornog mua. Sad je slutio kako su se stvari vjerojatno odigrale... Neznanac, nekadanji ljubavnik, otkrio je, doznao da se Anelika nalazi u blizini, u Houssnoku. Poslao joj je poruku. Ona je zatim krenula u englesko naselje pod izlikom da dovodi rodbini malu Rose-Annu i, iskotistivi njegovo, Peyracovo, izbivanje, prikljuila mu se. Nakon toga mu je jedan od ljudi nepoznatog ljubavnika prenio na Kennebecu lanu poruku kako bi ga se to sigurnije i na to dulje vrijeme rijeila... Ne... Neto se tu nije slagalo. Znai da je neto drugo bilo posrijedi... I Anelika mu se javljala u sjeanju onakva kakva je bila poslijednje noi u Wapassouu kad je podignula lice i sluala zavijanje vukova dok su joj poslijednji zraci borealne zore svojim ruiastim tonovima plavili put. Sjaj njena sanjarskog, nedokuivog, zadivljenog pogleda pobudio je u njemu uvstvo divljenja jer je u tom njenom pogledu proitao da je ona jedinstvena ena, nijednoj drugoj nalik i jedina njegova. Kako je bio glup i umiljen? Trostruki glupan! Kako nije shvatio da je bila razvratna drolja, naoruana iskustvom i svim arobnim osobinama svoga spola, a koristila se onim osobinama po kojima je bila drugaija od drugih da bi, kad uzavrije u njoj elja i pouda, bila slina svima drugima. A to znai nevjerna, kukavica, bez asti i bez uspomena... Nita nije bilo sveto tim stvorovima... Najprije uitak da bi poslije nanesene rane izlijeila jednim osmijehom, jednim pogledom... Nita lake za njih nego ponovo stei vlast nad zaljubljenim mukarcem koji je bio sklon povjerovati u to ga lijepa usta uvjeravaju: da ga voli... da nikad nije voljela nikoga drugog osim njega! Pa da, uprkos svemu, uprkos izdaji... Na trenutke mu je neka luda nada donosila olakanje. Sve to skupa nije bio nego ruan san. Anelika e se svakog asa pojaviti! Jednom rijeju e sve objasniti... I ponovo e biti onakva kakva je bila: otvorena, prijateljica i ljubavnica koja se samo njemu preputa, strasno i mazei se, kao to mu se prole zime preputala u udubljenju velikog kreveta ili proljetos dok bi zajedno etali izmeu divljih zumbula s osjeanjem slobode, zaneseni obnovom puste zemlje kojom su vladali kao pobjednici... Gledala ga je zaljubljeno, a on ju je grlio i ljubio, mnogo, bezbroj puta, toliko da vie nije mogao. I sigurni da su sami... U Anelikinim oima zagledanim u kronju stabala odraavalo se zelenilo novog lia. Znala mu je rei: "Vi ste ludi, dragi moj gospodaru..." Tada je ona bila njegova. Jedino njegova, a on je jedini u njoj palio poudne elje... Takva e ponovo biti... Drugaije nije ni moglo biti. Uto bi se tok njegovih misli poput slijepog eljadeta spotakao o neoborivu stvarnost injenica: "Dok ju je milovao, zvao ju je Aneliko! Aneliko!" Udarac, gluhi krik. Kad bi se sjetio tih rijei, svaki put bi se trgao, nagnuo naprijed kao proboden vrkom otrog maa. On nije mogao sprijeiti svoje misli da se ne vraaju uvijek na isto mjesto, na opipljivost injenica: bila je viena, gola i obeznanjena, u naruju Zlatobradog! Niti jednog jedinog asa nije posumnjao u istinitost prie jadnog Kurta Ritza. ovjek je bio utoliko iskreniji to ni u snu nije pomiljao da njegove rijeci zadiru u privatan ivot njegova gospodara... A ponueno mu vino, to ga je popio na prazan eludac, naas mu je pomutilo razum, a poslijedica je bila da je bio iskreniji. Da nije nita okusio, bio bi zamijetio nepriliku svojih sluatelja i bio bi se, nema sumnje, zaustavio u toku svojeg prianja, jer je po prirodi bio vrlo oprezan.

Ne. Tu nije bilo mjesta sumnji. Odbjegli najamnik je vidio taj prizor svojim oima. Jedne noi, daleko od mua, Anelika se prepustila milovanjima nepoznatog ovjeka... Zatekli su je, nju enu grofa de Peyraca, njegovu enu u zagrljaju gusara Zlatobradog, i tome se nije moglo pomoi... Iz sjeanja Joffreya de Peyraca nestajala je ona druga, Oboavana... a ostala je Strankinja, ona u koju ve prije bijae posumnjao, ena ponosna i putena koja je dugo vremena ivjela slobodnim ivotom, vraki umjena, utoliko vie to djelimicno nije bila ni svjesna svojih prijevara i ak ih smatrala prirodnim, potrebnim... ivot joj je udario svoj peat i ona je, nosei se s njim, stekla ganutljivu neosjetljivost. Njoj su bili vani jedino trenutani uici. Mo to ju je ta ena, Anelika, imala nad svima mukarcima, to je on dobro primjeivao, nije li potjecala upravo od samonikle sukrivnje s njima? Ona ih je isuvie dobro poznavala, jest, poznavala je dobro ljude, isuvie im je bila blizu... Jednim jedinim osmijehom, jednom jedinom rijeju, smotala bi bi i svezala pa radilo se o velikoj gospodi ili prosjacima. To je njeno umijee, potjecalo je, nema sumnje, otuda to je isuvie mlada postala njihovom rtvom... Ali sad je bilo isuvie kasno, zlo je poinjeno, uasna stvarnost je bila tu... Sad je ona bila jaa od svih ljudi, nije ih se vie bojala, a sebi je grabila onoga kojega bi poeljela... Svi su joj se ljudi sviali, nije vano kojoj su vrsti pripadali, to je bila tajna njenih drai i njene neizbjeljive vlasti nad njima... Jedino je moda zazirala od glupana, zaljubljenih u sebe same i svoju vojniku nadmo, kao to je bio onaj Pont-Briand. Nita nije izgubila time to ga je odbila. Nije joj se sviao. Ali Lomenie-Chambord? Peyrac je bio primjetio prijateljsku toplinu koja se izmeu njih bijae uspostavila i sad je poeo sumnjati nije li ga taj astan ovjek prevario pod njegovim vlastitim krovom...? "Aneliko! Aneliko!" Crveno velo osvete promicalo je ispred njegovih oiju. Prije svega treba krenuti na put, dostii brod tog Zlatobradog, jedne noi... Popeti se na brod, iznenaditi ih i ubiti... Uz nadljudski napor se uspijevao svladati. Nad Gouidsborom je svitalo. Magla je pretvarala krajolik u hladan prostor kroz koji su odjekivali turobni dozivi truba u zaljevu. Peyrac nije znao da se Anelika tog trenutka probudila na jedva nekoliko milja od njega u tvravi Pentagouet, da e se nekoliko sati iza toga ukrcati u brodicu, radosna i nestrpljiva da ga to prije vidi i da e te noi biti tu, da e iskrsnuti pred njim. Iscrpljen, promatrao je na dnu svog srca uniteni lik. Bio je tako umoran da se nije ni trudio vie da nae neku ispriku za Anelikino izdajstvo, za stvarnost iju je gorinu osjeao u itavu biu, ve se mirio s tim da je vidi onakvom kakva nije nikad prestala ni biti, mislio je: podlu i prijevarnu... kao i sve druge... enu kao i sve druge! Dan je bio tu a s njim i njegovi ubitani i mnogobrojni zadaci od kojih su zavisili mnogi ljudski ivoti. Grof de Peyrac poe prema luci. Sam u tom bijelom i nesnosnom svijetu kroz koji mu je bilo sueno da odsada stupa sam, s tom iznenadnom bolju, s neoekivanom ranom kojoj jo ne bijae izmijerio svu patnju. Dok je silazio prema obali, ljuto nestrpljenje poe u njemu raspaljivati elju za bitkom. Ta elja e mu omoguiti da se odri na nogama. Magla mu je ba dobrodola, mislio je, jer je znao da nijedan od brodova nije bio spreman da se otisne na more u potjeru za gusarom. Magla je uvala Peyraca od pretjerane urbe i pruala mu priliku da vrlo brino pripremi svoje topove. Sutra ili prekosutra moe otpoeti svoj lov. Tada ga vie nita nee zaustaviti prije nego dostigne Zlatobradog i ne ubije ga svojom vlastitom rukom.

Odmah je pristupljeno naoruavanju Gouldsboroa, ebeka i dvaju manjih brodova to su se nalaali u zaljevu! Sasvim zaokupljen idejom osvete, primio je najprije ravnoduno, a zatim ljutito vijest to su je donijeli Indijanci da se dva engleska broda nalaze u opasnosti kraj Rta Shodic. Neka idu do vraga Englezi ili Francuzi ili tko bio da bio. Ali se odmah smiri. Ta nee valjda zbog jedne ene zaboraviti svoje dunosti, svoje obaveze. Ta nee valjda, zbog nje na to spasti da se ravnoduno odnosi prema drugim ljudskim biima kojima je jedino on mogao pruiti pomo. Gouldsboro to ga je on stvorio postao je svjetionik Francuskog zaljeva. Svatko se od njega nadao pomoi, ivotu, dobrom savjetu. A! Kako mu je sve to najednom postalo svejedno. Ali on nije mogao uzmaknuti, niti naas. Najmanja malodunost s njegove strane, nee li povui za sobom unitenje svega to je dotad stvorio? Zar je on ivio do tog dana i sretno prebrodio tolike hridi da bi sada sve to poslao do vraga i u nekoliko sati unitio zbog jedne proklete ljubavi? Naviknut na snanu unutranju disciplinu, uroeni osjeaj odgovornosti koji ga je uvijek, u njegovu ve dosta dugom ivotu, stavljao drugima na elo, koji je od njega napravio posebnog ovjeka, javi se u njemu i pomogne mu da se trgne. Da se trgne! Spremno se popne na palubu svog broda, okupi posadu i uputi se na mjesto brodoloma. Imao je sreu i izvukao iz velike neprilike malu flotu to ju je drava Massachusetts slala u Francuski zaljev da bi se osvetila za pokolje to su ih izvrili Abenakisi nahukani od Francuza. Na jednom je brodu bio zapovjednikom Bostonac Phips, a na drugom glavom engleski admiral Barthelemy Sherrilgham. Stigavi u zaljev Gouldsboroa, engleski admiral vrlo rado prihvati velikoduno gostoprimstvo grofa de Peyraca. Vrlo elegantan, u napraenoj vlasulji, s maem o boku, nije nimalo krio da mu se ta ekspedicija u Francuski zaljev protiv nevidljivog neprijatelja uvijek spremnog da kidne u neku od malih draica, nije ba bogzna kako sviala. Meutim, trebalo je malo ispraiti tur tim prokletim Francuzima i postii od vlade u Quebecu da dri na uzdi bande vjernih joj divljaka. Nedavno su doznali da je gospodin de Ville d'Avray, guverner Akadije bio u obilasku na rijeci Saint-Jean, i to kod svojega najboljeg prijatelja, viteza de Grand-Bois. Iznenaditi ga i zarobiti bio bi sjajan posao za englesku vladu. Peyrac ga je bez mnogo truda uspio uvjeriti da ta ekspedicija moe samo izazvati francusko-engleski rat, a onima u Quebecu su sve izlike dobre da proire sukob, stoga bi on napravio bolje da se pridrui njemu u lovu to ga je kanio poduzeti protiv gusara koji su upadali u Francuski zaljev i spreavali ribarske brodove na bakalare, i engleske, i portugalske, i francuske, da obavljaju u miru svoj ribolov. Naprotiv, Bostonac Phips, kojemu su Kanaani i njihovi Abenakisi skalpirali veliki broj to blie, a to dalje rodbine, nije htio napustiti plijen te otplovi im se magla razila. Budui da je otplovio sam, a ne u drutvu engleskog admirala, njegov pothvat nee imati velikih politikih poslijedica, a bitka na rijeci Saint-Jean bit e manje krvava. Poto je ramislio o raznim sredstvima da se izbjegne najgore, de Peyrac pozove poglavice oblinjih Eemina i Mohikanaca. S njima se dogovori da se poalju glasnici i dvije ogrlice od nanizanih koljki Malesitima i Surikezima na istoku da bi pomogli, ako se pokae potreba, Francuzima s kojima su bili vezani s prijateljskim i rodbinskim vezama, ali da ne ubijaju Engleze ako je to ikako mogue. Kad ratna sjekira bude iskapana u Francuskom zaljevu, kakvu e prednost od toga izvui plemena, ionako vrlo razrijeena okrutnom gladi i zimom i tko e ih tititi od upada Irokeza kojih se trebalo uvijek bojati za ljetnih mjeseci.

Kad je to obavio, naredi Cromleyu da upozori rijetke Engleze to su se uvukli u zakutke ua rijeka Saint-Croix. Stari Salprice e, nema sumnje, odbiti da se povue iz svog utvrenja, ali obitelj Strington u Merchnaisbayu, iskoristit e priliku i sklonit e se u Gouldsboro u mjesecu srpnju. Svaki od tih poteza stajao je u poetku Joffreya de Peyraca nadljudskih napora, ali malo-pomalo, izvrenje tih zadataka to su se nametali kao neophodni, predstavljali u melem za njegovu ivu ranu. Uza sve to, mada ispunjen radom i urbom, taj mu se dan inio najduljim, najubitanijim, najokrutnijim u itavu njegovu ivotu. U meuvremenu su uslijedilr pripreme brodova za sutranju ekspediciju protiv Zlatobradog. Nije smio klonuti. I svoju osvetu je morao izvesti i voditi hladnokrvno, ne gubei iz vida opi interes. Nije imao pravo na to. Pa ipak, njemu nije bilo stalo do drugih ljudi, nije mu bilo stalo do onoga to je stvorio, nije mu bilo stalo do ivota... BEZ NJE! Predveer pozove ponovo one iste linosti kao i sino da bi nastavili savjetovanje, onako dramatski prekinuto dolaskom Kurta Ritza. Zamoli engleskog admirala da se i on pridrui. Osim ovog posljednjeg kojemu nisu bile poznate neke injenice, i mune i nepriline, svi su uli u dvoranu za savjetovanje oborenih oiju i mjerei korake. Peyrac ih je doekao iza stola od izrezbarenog drva na kojemu je bio njegov pisai pribor, njegova pera, posuda za pijesak, njegovi mjerni instrumenti i kao sino razmotane geografske karte. On ih ljubazno zamoli da priu blie i da zauzmu svoja mesta. uvi njegov miran glas, pomalo promukao i lomljiv, podignu oi i, uprkos njegovoj svima njima vrlo dobro poznatoj pojavi, svi se lecnu. Na sebi je imao prekrasno odijelo od svile boje slonovae. Sitni nabori u obliku rombova optoeni redom bisera pri svakom su se pokretu malko rastvarali i prelijevali se grimiznom bojom. To je odijelo brodom Gouldsboro stiglo iz Londona zajedno s uskim izmama od crvene koe i rukavicama s konatim orukvicama. Peyrac je bio skloniji engleskom nainu odjievanja, to jest prsluku, hlaama i tankim izmama, jer je vie odgovara njegovu burnom i pustolovnom ivotu od francuske mode, to jest od kaputa, haljetka i izmama sa isuvie irokim posuvracima. Naprotiv, ipke njegova ovratnika ukraene biserima, te orukvice izraene su po isto francuskom ukusu. Bujne i crne kose oko njegova, oiljcima izbrazdanog lica, davale su mu izgled gusara, to je bilo u velikoj suprotnosti s istananou i elegancijom njegove odjee. Jasna svjetlost to je blistala na njegovim slijepooicama isticala je neoekivanom njenou njegovu tamnu, od sunca i vjetra opaljenu put pustolova. Nije li se pod tim opaljenim licem krila bljedoa, uzbuenost pod ravnodunim crtama, patnja iza smijelog mu i prodornog pogleda kojim ih je netrimice promatrao? Ni po emu se to nije moglo zakljuiti! Umjesto njega oni su se osjeali nelagodno ne znajui kud bi skrenuli pogled i koji su, inilo se, patili strane muke. "Bukvicu!" esto je kasnije ponavljao Gilles Vanereick gusar s Caraiba. "Jest bukvicu nam je oitao tu veer grof de Peyrac! Nama mukarcima, nama kojima je sueno ve od samog roenja da jednog dana dobijemo rogove... Kaem vam...! Nikad se nijedan rogonja na svijetu nije tako ponosito drao...!" - Gospodo - ree im de Peyrac - vi znate da mi je krenuti u rat, a ja ne znam kakvu je sudbinu Nebo namijenilo mojem oruju. Sa svih toaka obzorja prijeti oluja. Barem u vas upoznati s tonim stanjem stvari. A vi ste u mogunosti da svojom

hrabrou, svojim razborom i spretnou, a dodat u i svojom eljom za mirom, spremno doekate dogaaje. Mi nemamo neprijatelja, to jest nikoga ne mrzimo, i to bi mogla biti naa snaga. Posebno se obraam vama, gospodo iz La Rochellea, jer u vae ruke stavljam sudbinu ovog naselja i njegovu kopnenu obranu. Gospodin d'Urville, a isto tako i gospodin Vanereick kao i na engleski saveznik, sir Sherrilgham e sa mnom u lov na tog gusara koji nam je ve priinio prilino neugodnosti. Ovaj put moramo s njim svriti. Stoga emo sada utvrditi zajedniki na plan obrane, progonjenja i napada. A prije svega moramo utvrditi s kojom koliinom municije raspolaemo kako bismo je zatim razdijelili. Zaokupljeni proraunima i planovima nisu ni primijetili da se sasvim smrailo. Jedan panjolac ue da bi upalio svijee u runim svijenjacima kao i u onim od kovanog eljeza to su visili sa stropa. Malo-pomalo, zaokupljeni tim poslom zaboravie na sinonji sluaj. Ali kad je onaj isti straar od sino proturio svoju prestraenu glavu kroz vrata i doviknuo Peyracu: Gospodine! Netko vas trai! - njima se inilo da su ponovo postali rtvom nekog grozomornog sna. Ali ovaj se put ne pojavi na vratima ispijeni lik Kurta Ritza, ovjeka koji je uspio pobjei iz zarobljenitva Zlatobradog. Ovaj put je na vratima dvorane stajala ONA! Okrenuvi se, opazie NJU, blistavu priliku u tamnoj pozadini noi...!

52. DOLAZAK ANELIKE PREKINE SASTANAK VIJEA

Sva se sjajui, gledala ih je arobno se smjekajui. Njene oi polete u najudaljeniji kut dvorane gdje se nalazio visoki lik grofa de Peyraca. Joffrey! U odijelu koje jo ne bijae vidjela. Bio je tamo... Svi su je promatrali bez ijedne rijei, kao ukopani. Barunasta i ukasta dlaka njena velikog ogrtaa od foke u koji je bila umotana, oivjela je njenu toplu put, dok joj je u polumraku plava kosa blistala oko glave kao aureola. Mali Lauriel Berne je doveo Aneliku do vrata velike dvorane tvrave. On je znao da su tu njegov otac, ostali ugledni graani, te zapovjednik gusarskog broda i engleski admiral odrali savjet s grofom de Peyracom. Ona je bila neobino iznenaena novim izgledom Gouldsboroa. Njegovom, prole godine gotovo pustom obalom, vrvjelo je u sumraku veeri mnotvo svijeta. Da nije poslije prvih koraka to ih je napravila naila na Abigaelu i Severinu Berne, svoje prijateljice, bila bi povjerovala da se nala u nekoj drugoj naseobini. Zbog nestrpljenja da se to prije priblii svom muu i da se uvjeri da je zaista u Gouldsborou, ona nije odmah ni zamijetila nelagodnost i hladnou dviju Roelkinja. Poslije e se toga sjetiti i bit e joj jasni razlozi. U meuvremenu mali Laurier je odnekud izbio nosei na ramenu koaru punu koljki. On joj je skoio o vrat neobuzdanou svojih deset godina. - Gospoo Aneliko! Oh, gospoo Aneliko! Koje li sree...! Na njeno traenje on ju je vodio izmeu krivudavih uliica novog Gouldsboroa. Stigavi u blizinu tvrave, sretnu se s jednim ovjekom koji je u ruci drao helebardu. - To je vicarac - apne joj Laurier. - Sino je stigao...

- Hej, ovjee! Nisam li vas ve negdje vidjela? - upita ga Anelika osjetivi nelagodu od neljubaznog pogleda kojim ju je oinuo prolaznik. - Jest, gospoo, vi ste me ve vidjeli - odgovori ovjek. Ona osjeti ton prezira u njegovu glasu. Ali Laurier ju je ve vodio po drvenim stepenicama, a odmah se zatim vrata dvorane gdje se odravalo savjetovanje otvorie pred njom. U grobnoj tiini, u ubitanoj tiini koja joj se ubrzo uinila sumnjivom, ona poe naprijed. Pri tom je nailazila na poznata lica, na lica hladna poput stijene... - Gospodine Manigaulte, budite pozdravljeni... Oh! Gazdo Berne, kako sam sretna to vas ponovo vidim... Dragi pastore, kako ste...? Meu hugenotima u crnim kaputima zamijeti nekoliko stranaca, jednog francuskog gusara, jednog engleskog oficira i na kraju jednog reformiranog fratra u sivom habitu od'grubog sukna... Nitko...! Nitko joj ne odgovori. Nitko... ! Nitko...! Pratili su je oima. I sav taj svijet... Svi su se ukipili kao drveni sveci pa ak i Joffrey je gledao kako mu se primie bez ijednog pokreta. Nalazila se pred njim. Njene su oi uzalud traile njegove, mada je njegov pogled bio uperen u nj upornou mranom i vrlo udnom. Kakva je to mora! Joffrey se sagne nad rukom to mu ju je ona pruila, ali ona ne osjeti dodira njegovih usana na svojoj koi. Tek toliko da bi udovoljio zahtjevu pristojnosti... ula je kako pita dalekim glasom koji je sav podrhtavao: - to se, zaboga, dogaa? Zar je neka nesrea zadesila Gouldsboro? Sad skupina ljudi to su se nalazili u dvorani odjednom oivi. Jedan po jedan se poklonio i povlaio. Nitko da bi se osmijehnuo. U onoj istoj sinonoj atmosferi proetoj nesreom, otpoeo je isti ceremonijal naputanja dvorane za savjetovanje. Napolju se zaeo ovaj razgovor: - To je bila ona? - upitao je Gilles Vanereick daui. - A tko drugi! - promrmlja Manigault. - Ali, ali ... ona je prekrasna! Ona je basnoslovna...! To iz temelja mijenja itavu stvar... Gospodo, to hoete? Kako da ena tako lijepa ne osvaja ljude na svakom svom koraku i da ponekad ne podlegne ljubavi koju u drugima izaziva? Pa to bi bilo nepoteno... Ja se sam osjeam opinjen... Oh! Boe, ta e se sad tamo dogoditi...? Pa to je strano! Samo da... Ne, isuvie je lijepa a da e se usuditi da je ubije... Noge mi otkazuju snagu... Ja sam vrlo osjetljiv, znate... Morao je sjesti na pijesak.

53. AMAR ZBOG ZABRANJENE LJUBAVI

- to se dogodilo? - ponovi Anelika okrenuvi se prema svom muu. - Da nije tko umro? - Mogue...? Odakle dolazite...? Oiju uperenih u njegovo mrano i ledeno lice, pokuavala je shvatiti to se tu, u stvari dogaa. - Kako, odakle dolazim...? Zar se Yann nije uspio vratiti? Zar vam nije kazao da... - Dakako da mi je kazao... Kazao mi je da vas je zarobio Zlatobradi... On mi je takoer kazao i jo tota drugo... A isto i Kurt Ritz. - Kurt Ritz?

- vicarski plaenik, inae u mojoj slubi. Zlatobradi ga je zarobio proli mjesec... Ritz je uspio pobjei prije tri dana... Prije toga vas je vidio na brodu Zlatobradog.... Jedne noi je pobjegao preko krmnice... Prozor je bio otvoren... Vidio vas je... na brodu... u prostoriji gde se nalaze pomorske karte.... s njim... S NJIM... Joffrey de Peyrac je govorio isjeckanim glasom. Gluhim, stranim! A svakom novom rjeju istina se probijala do njena duha. Paralizirana uasnim otkriem, vidjela je kako se istina ulja prema njoj kao nakazna, iva zvjer, spremna da skoi i da je svojim otrim aporcima na komade rastrga... ovjek... ! ovjek to je one noi pobjegao s broda i nestao u Zaljevu Casco... To je, dakle, bio vicarski plaenik... U slubi Joffreya de Peyraca... I on ju je vidio... On je vidio Colina kad je uao i uzeo je u naruje... - Prozor je bio otvoren - nastavljao je grof promuklim i kao dalekim glasom... - On vas je vidio, gospoo! Bili ste goli... Goli u zagrljaju Zlatobradog... Odgovorili ste na njegove poljupce... na njegovo milovanje... odgovarali ste mu... NJEMU...! A to je oekivao da e uti kao odgovor na te optube... ? Krik negodovanja, estokog nijekanja, moda podrugljivog smijeha... ? Ali nita nije uo... utnja! utnja...! Jesu li njegove rijei mogle izazvati stranijeg odgovora no to je bila njena utnja?!! I u toj utnji koja je kapala kap po kap, svaki je trenutak optereivao slijedei svojim olovnim bremenom. Joffrey de Peyrac je mislio da e svisnuti od bola. Vrijeme je prolazilo. Proao je trenutak... spasenja, trenutak koji mu je mogao donijeti olakanje. Svaki trenutak je padao kao topljeno olovo potvrujui ono protiv ega se vie nije mogao boriti. Priznavala je krivicu... koju je odavala iznenadna bljedoa njena lica, prestravljeni izraz u njenim irom rastvorenim oima. Anelika nije bila u stanju da skupi dvije misli zajedno. Sve se sudaralo u stranoj magli "Colin! Colin! Moram mu rei da je to bio Colin...! Ne, ne! To bi bilo jo gore... Ve ga je prije mrzio..." Nije bila u stanju dati i najmanje objanjenje, kazati jednu jedinu rije. Kroz grlo joj se nije mogao probiti zvuk glasa. Drhtala je itavim tijelom. Osjeala je malaksalost. Morala se osloniti o zid i zatvoriti oi. Videi je kako je spustila vjee u njenom, bolnom i tajanstvenom izraaju koji je na nj uvijek djelovao potresno, a ponekad ga je i ljutio, Peyraca obuze nezadriv bijes. - Podignite oi! - zaurla udarivi akom svom snagom o stol. - Gledajte me pravo u oi! Zgrabi je zatim za kosu i grubo joj iskrene glavu. Uinilo joj se da joj je slomio iju. Nagnut nad njom, svojim je grozniavim pogledom rovao po njenu licu koje mu je odjednom postalo neodgonetljivo, tue. Moda je neto govorio, ali ga ona nije ula. - Dakle, sve je to istina! Ti...! Ti...! Ti koju sam ja postavio iznad svega i svih...! Bijesno joj trgne glavu u luakoj elji da zbrie lanu sliku to mu je pruala, da nae, da otkrije onu drugu, onu ljubljenu. Odjednom je udari svom snagom svoje podignute ake. Udarac je bio tako snaan da je Anelikina glava gotovo poletjela i udarila u drveni zid. Crveni joj veo prekrije oi. On je ispusti i odbaci od sebe. Ona sama nije znala kako je uspjela odrati se na nogama. Morala se osloniti o zid da se ne srui na pod, Joffrey de Peyrac poe k prozoru i zagleda se kroz etvrtasto staklo u vlanu no. Teko je disao i napeo sve snage da ovlada sobom. Kad se ponovo okrenuo prema svojoj eni, ona je jo uvijek stajala nepomino, zatvorenih oiju. U kutu njena krhog nosa, sitan mlaz krvi poeo je polako tei.

- Izlazite! Iziite odavde! - ree ledenim glasom. - Va me lik ispunja gaenjem. Izlazite, kaem vam! Neu vie da vas vidim! Neu ak ni da vas ubijen.....

54. ANELIKA SE OSJEA USAMLJENO

Posrtala je, spoticala se i pri tom udarala o uglove, o razni nametaj u polumraku sobe koju je mjesec, sluajno se probivi izmeu dva oblaka, osvjetlio blijedom svjetlou. Potreba da se skrije i zauvjek nestane odveo je Aneliku u samu sredinu drvene utvrde. Umjesto da krene napolje i izlae se vjetru, graji naselja, uasnoj samoi u prostoru gdje vie nije imala ni zaklona ni prijatelja, nagon ranjene ivotinje koja se zavlai u svoju jazbinu da bi crkla, odveo ju je kroz hodnike i stepenita do one prostrane i izdvojene prostorije na koju je, a da je nije ni prepoznala, znala da je to bila "njihova" soba, gdje su uivali u ljubavi prole godine, u kojoj se eljela ponovo nai s njim. Pipala je oko sebe, udarala o uglove nametaja da bi se na kraju zaustavila u sredini sobe i tada joj, u tom paklenom meteu koji ju je mrvio, dopre do svijesti jedva zamjetljiva buka dva daha koji su se mijeali, koji su se irili oko nje. Poslije trenutka straha, utvrdi da su tu buku stvarali valovi to su udarali u otre litice ispod tvrave i njeno vlastito grevito disanje. Bila je sama. Strah koji je naas bio potisnuo u stranu sve druge osjeaje popusti i ispuni mjesto uvjerenju da joj prijeti jedna druga ubitana i neminovna katastrofa. Imala je dojam da joj se polovica lica pretvorila u poput bundeve ogromnu i nakaznu oteklinu koja ju je pekla i arila kao na vatri usijano eljezo. Oprezno prinese ruku obrazu, ali umjesto otekline prsti naiu na potpuno neosjetljivu put. Pri tom je osjetila kako joj je otra bol trgnula itavo tijelo. U tom joj iskrsne sve pred oima nesmiljenom jasnoom. Colin...! Njegove su je ruke podigle, njegove ruke trae njeno tijelo, njegove se usne zariju u njene i spoje u poljubac koji je trajo itavu beskonanost. Skriveni je ovjek vidio sve to pri svjetlu svijee... I sad je Joffrey to znao... On ju je optuivao za najgore...! Kako da mu objasni, kako da on to shvati, kako da mu prizna da... Ako mu samo spomene Colina, ubit e je. Umalo je maloprije nije ubio. Osjetila je to svojom najeenom koom, nesposobna da bilo ta poduzme, da bilo to ree u svoju obranu. On je, dakle, imao mo da je zgromi, da je do kraja uniti, zato to je on za nju bio sve! Stajala je tako u tami jedva diui od straha da ne razbudi ne samo otru fiziku bol, ve i djelove uasnog privienja: Joffreya! Joffreya! S onim njegovim jezivim licem, osjeve njegova prsluka iz kojega joj se inilo da bez prestanka tee krv, da iz njega kaplju krvave suze svaki put kad bi se pomaknuo i pri tom se svileni nabori boje bjelokosti rastvorili otkrivajui grimiznu podlogu. Krv je iz njih tekla, krv po njenu licu. Prsti su joj bili ljepljivi. Na svojim neosjetljivim usnama jezikom osjeti slankasti okus krvi. Lizala je tu krv s nevjericom i uenjem. On ju je udario...! Udario ju je jer je to i zasluila! I tako se ponor bez dna rastvorio ispod njihovih nogu... Zateena tim mislima u mraku tresla se poput pruta na vodi promatrajui ponor koji se rastvorio pred njom. Sad je strah ponovo plazio prema njoj. Tisue neastivih je izbijalo iz bezdana i vuklo se prema njoj cerekavih gubica i uagarenih oiju...

Sve se odigralo tako brzo, i to u trenutku kad je vjerovala da je vrijeme provedeno u Wapassouu zauvijek splelo neraskidive veze meu njima, da je njihova ljubav postala vjena, neranjiva, neunitiva. Sve je to nailo kao orkan, kao potres, a u isto vrijeme vrlo podmuklo. Zvijer koju je sam pakao izbacio na njen put, a ije okrutne oi ona nije na vrijeme opazila, plazila je prema njima i napala ih. Upala je, odnosno upali su, u postavljenu zamku iju prirodu i povezanost jo nije tono razabirala, ali ija su je gvoa nemilosrdno mrvila. Tako je spretno postavljena da su ona i Joffrey od prvog udarca pogoeni usred srca. "Joffreyu! Joffreyu! Doi, preklinjem te...! Ne ostavi me samu! Strah me lomi!" Sobom su vrvjele opasne sjenke. U isto vrijema mjerila je nesavladiv prostor koji se pruio izmeu nje i njega, njena mua, njena dragog kojega je nasmrt uvrijedila. Osjeala je kako je neto grabi za grlo i davi. Odjednom je sa obadvije ruke prignjeila nateena usta da bi priguila jecaje koji su joj navirali iz dubine srca, da bi pod pritiskom nepodnoljive patnje razbudila svijest koja se mraila i, naposljetku, da bi, pod uticajem boli i suvie munjevite predodbe svega to je izgubila, u djetinjim i oajnim uzdasima, satrla svoje muke... "Ako me on vie ne voli... ako me on vie ne voli... to e od mene biti?"

55. PEYRAC IZMEU LJUBAVI I MRNJE

Trenuci to ih je proivljavao inili su mu se najstranijim u itavu njegovu ivotu. Dvije su podjednako mahnite i bjesomune snage rastrzale njegovo bie. A sama injenica da je nije odmah otjerao, hoe li se moi dugo vremena opirati elji da je uzme u naruaj i luaki ljubi, elji isto tako snanoj kao to je bila i ona da je ubije? Dva bia u jednom! Dva su ovjeka u tim stranim trenucima dijelili njegovo tijelo, njegovu krv, njegovo srce, jedan koji je vapio za osvetom, a drugi ispunjen oboavanjem i poudom. ilama mu je zajedno kolala i mrnja i ljubav. I kad ju je u bijesu uhvatio za kosu nije li pod prstima osjeao njihovu svilenu mekou, njenu toplinu, a kad se sagnuo nad nju, nad njeno izvrnuto lice, nad njeno elo prostrano i glatko kao sedefasto alo, njegove usne koje su sipale okrutne rijei, nisu li gorjele od elje da ga pospu strasnim poljupcima... U tom mu je trenutku mozgom sjevnula misao: Boe, kako lijepo elo ima...!" I tako pustoen plimama elje i gnjeva, sav je podrhtavao, ponien, razdiran bijesom na nju kojoj je dugovao otkrie o jo jednom biu u sebi koje bijae kadro da se prepusti najbezumnijem nasilju, neodoljivoj putenoj gladi, podlom pratanju to je, potpomognuto ulima i osjeajima, guilo svaki zdravi razbor... Divnog li bia stvorenog za ljubav...! Eto to je pomislio. A to isto su pomislili svi kad se pojavila na pragu noi. Njena oita ljepota i enstvenost pogodila ih je sve kao grom. Pod tim trenutanim dojmom svi su bili spremni da zaborave kivnost, sumnje, negodovanje, prezir, nepovjerenje jer je na sve te iznenaene i ukroene ljude djelovala neizrecivim arom svoje pojave. Divnog li bia stvorenog za ljubav...! O glupih li, pohotnih i idolopoklonskih mujaka! Uvijek spremnih da niice padnu pred boginjom svojih snova...! Potaknut nekom nerazumljivom pobudom, Joffrey de Peyrac izie napolje, u tiinu duboke noi.

Ispod mjeseeve plohe, boje tamnog srebra, prolazili su oblaci. U njegovoj su se svjetlosti nazirale crne sjene jarbola to su se njihali u luci. Vatre su podrhtavale na vjetru, jedini znaci ivota uz tromo hodanje ponekog straara. Svijet je bio mrtav. Gdje je bila ona? "Aneliko! Aneliko! Ljubljena moja!" Ponovo se uvukao u unutranjost tvrave i u nekoliko skokova uspeo se drvenim stepenicama. Iza vratiju uo je kako naglas jeca. Stajao je neko vrijeme tu kao ukopan, prodiran ponovo divljim plamenom, do boli napetog tijela uslijed iskuenja koje ga je razdiralo. elio je gurnuti ta vrata i ui, nai se nasamu s njom, nagnuti se nad nju, podignuti je, privinuti je na svoje grudi i zaboraviti, zaboraviti sve u pokretima blaenstva, u milovanju, u tihom apatu, u ispremijeanom disanju, izmjeniti s njom poljupce, strastvene rijei, prosaptane jedva ujnim glasom: "Ljubavi moja! Ljubavi moja! Nije to nita...! Volim te...! Sve, sve u zaboraviti..." Ponovo se naao sam u dvorani u prizemlju, gdje su se votanice rastakale u kandelabrima. elo je naslonio na prozor na kojemu se javljalo blijedilo zore. Ne, Anelika od njega nee napraviti beskimenjaka potinjenog vlasti nedostojne ene! "Ne, nikad!" Zato je onako glasno plakala tamo gore...? Zar nije znala to ini kad se prepustila milovanju drugog, nepoznatog ovjeka...? Ona, koju je on oboavao kao kakvu svetinju! Zar nije bila svjesna to time razara...? Ne, ne, ona toga nije bila svjesna...! enka! Nesvjesna enka kao i sve druge! "One" ele sve imati. One sve unite! "Nikad, nikad joj ne bih smio oprostiti... ! Sve su one jednake! Sve do jedne!" Kad nastupi plima, zaplovit e na puinu svojim brodovima, pronai e Zlatobradog i gonit e ga do dna Caraiba... A prije no to ga ubije svojom vlastitom rukom, istrgnut e s lica tog neznanca i prokletnika velo prolosti. Tako e doznati kojemu je to ovjeku jo Anelika pokazivala svoje zaljubljeno lice. "Oh! Kad bih je mogao istrgnuti iz svog srca! Ako bude potrebno i do toga e doi!" Tako divno stvorenje! Gouldsboro je dovezao iz Francuske haljine za nju! Poao je k sanduku to se nalazio u dnu dvorane. Podigne poklopac. Njegove ruke podignu blistave tkanine, ipke poput pauine lagane. Njegovi prsti nesvjesno dadoe jednoj suknji i jednoj bluzi s tekim naborima oblik enskog tijela. "Kako bi bila divna u ovoj haljini! Ova tkanina, ovo srebreno tkanje s ruiastim prelijevima oko njenih boanskih ramena...! Bio bih je sa sobom poveo u Quebec... i svuda bi u trijumfu bila primljena...!" Njegove se ruke zgre nad enskom sjenom koja kao da je usahnula, ukrutila se i izdahnula pod njegovim zahvatom. Nesvjesnim pokretom prinese zguvanu tkaninu svojemu licu. Dugo je tako stajao, kao odsutan i nijem, uzdiui s enjom laki miris ene i cvijea koji se irio iz raskone odjee. U jutarnjoj magli ispred njega protrae nekakve prilike. - Gospodine grofe! Bog nam ide na ruku! Brod onog prokletnika, Zlatobradog, nije daleko od Gouldsboroa... Primijeen je meu otojem.

PETI DIO

PORAZ ZLATOBRADOG

56. ANELIKA LIJEI RANJENIKE

Ima li mnogo djece u Gouldsborou? Uvijek bosonogi, uvijek u veselom oporu, djevojice s kosama ispod okruglih ili bijelih kapica, djeaci gologlavi, kosa vjetrom zamrenih, suknjica i hlaa posuvraenih da bi mogli bolje gacati po movarama, verati se po amcima, skakati po alu, trati za fokama, uvijek lakomo prodirui koljke, jaja galebova ili siui sok nekog cvijeta... opor izmijean s malim i golim Indijancima, hitro bi se sjatio sad ovdje sad tamo. Znatieljni, lijepili su svoje njukice uz daske spremita za kukuruz trudei se da izmeu pukotina vide zarobljene gusare. Zatim su trali u luku da bi se divili lijepoj slici u bojama koja se njihala na krmnici Marijina srca, broda jutros zarobljena. Poslije toga su trali po vodu ka umskom izvoru kako bi se ranjenici mogli napiti. Tog se dana u Gouldsborou privodio kraju poraz gusara Zlatobradog. Ujutro je Aneliku probudila grmljavina dalekih topova. Izgubljene i due i tijela ona u prvi mah nije shvaala gdje se zapravo nalazi. Dosta joj je vremena trebalo da se prisjeti svog dolaska u Gouldsboro. U ogledalu je promatrala svoje izudarano lice. itava jedna strana bila joj je crna i plava, dok su joj usne u jednom kutu bile oteene. S mukom je pokrenula glavu. Ushodala se po sobi. U jednom je sanduku pronala rublje i odjeu to ju je prole jeseni tu sloila, prije no to je napustila utvrenje. Obukla se i poeljala potpuno smuena duha. Morala je pronai neku mast, neki melem, bilo to da bi bar donekle ublaila izudarano mjesto koje ju je unakazilo. Poto je otvorila kapke na prozoru, opazila je brodove koji su plovili pod punim jedrima ispod kiovitog neba koje bi s asa na as osvijetlila crvena munja. Zatim je do nje dopirala grmljavina eksplozije. Pomorska se bitka vodila ispred Gouldsboroa. Tri ili etiri broda napadali su jednog jedinog protivnika koji je, poto je spretno izmakao napadu, bjeao, gonjen, pod punim jedrima i ubrzo nestao iz Anelikinog vidnog polja. Malo iza toga jedan je enski glas uze zvati iz dubine tvrave. - Gospoo, Aneliko! Gospoo Aneliko! Gdje ste...? Ah, konano sam vas pronala. Hvala budi Bogu! Doite! Doite brzo, draga gospoo? Ranjenici! Posvuda samo krv! U sitnoj eni to ju je traila i nala, Anelika prepozna Roelku, gospou Carrere, koja se prole godine doselila u Ameriku zajedno sa svoje desetoro djece i svojim muem, odvjetnikom. - to se dogaa? Zato ranjenici? - Pa oni su poravnali raune s onim prokletim gusarom, Zlatobradim. - Tko to "oni"? - Gospodin grof, gusar Vanereick i engleski admiral, uglvanom svi. to, pa svi oni to su se zakleli da e im taj zloinac skupo platiti svoje zloine! Jutros je netko donio vijest da se ponovo skie izmeu otoka. Gospodin grof je odmah isplovio i poeo goniti gusara. Natjerali su ga da se upusti u bitku. Gospodin d'Urville je upravo donio vijest o pobjedi. Ali ini se da je prilikom jurinog pristajanja uz gusarski brod dolo do pravog klanja... Brodovi ulaze u luku zajedno sa zarobljenim brodom i svim ranjenicima. Gospodin de Peyrac je naruio da vi budete prisutni i da vas treba obavijestiti kako biste mogli viati rane jadnim ljudima. - Vi... jeste li vi sigurni da vas je ba moj mu zamolio da me o tome obavijestite? - Zaboga! Svakako! to bi se moglo uiniti bez vas. ini se da je vidar s broda Neustraivi takoer ranjen i da ne moe obavljati svoju slubu. A to se tie naeg lijenika, Parryja, ta vi ga znate, od njega nee biti nikakve koristi u itavoj toj

klaonici... Gospode! A to se to dogodilo vama, moja jadna gospoo...! Pa lice vam je svo natueno! - Nije to nita! Anelka prinese ruku k obrazu. - Doivjela... doivjela sam brodolom u blizini otoka Monegana i... udarila sam o jednu liticu... Priekajte me asak. Idem s vama samo da uzmem svoju torbu i nekoliko najpotrebnijih instrumenata Imate li zaliha arpije...? Smijeno je i sabrano pokupila sve to joj je moglo biti od potrebe radei to potupno mehaniki iako su se u njenoj glavi najmunije misli naganjale. Colin... Colin je poginuo od ruke Joffreya de Peyraca... Da je bar sino progovorila.,. Da je imala hrabrosti da progovori... Ali ne, to je bilo nemogue! Nita nije mogla rei, nita objasniti... Joffrey de Peyrac je ubio Zlatobradog... I zvao je da poe previjati ranjenike... Sjetio se, dakle, da postoji! Zato? Nije li smislio jo neku osvetu? A ako joj baci Colinov le pred noge. Nee to podnijeti. Nee moi sebe sprijeiti da ne padne na koljena i da ne uzme krupnu Colinovu glavu svojim rukama i da nad njom ne zaplae. - Boe! Boe! - zavapila je. - Oh! Ne dopusti da Joffrey poini tako gadan zloin! Boe, kako se to dogodilo da smo odjednom jedno drugom postali neprijatelji...? Iza gospoe Carrere, pojuri niza stepenice, potri prema mjestu gdje su stanovnici dovukli strunjae od morske trave, konata vedra puna pitke vode, pokrivae. Sa amca su poeli iznositi i polagati na zemlju prve ranjenike koji su ili stenjali ili zvuno psovali. itavo to jutro vladala je u Gouldsborou nevjerojatna zbrka. Anelika nije dospjela misliti ni na ta drugo do da zarezuje meso ranjenika, da ije, isti, previja, da tri od jednog do drugog, da trai pomo, da organizira bolnicu, da u svim pravcima alje djecu da joj donose razne biljke, platno, vodu, rum, ulje, konac, igle, karice. Zasukala je rukave. Ruke su joj bile do lakata krvave. itave je sate, a da nijednog trenutka nije stala, pruala najhitniju pomo onima kojima je bila najpotrebnija, uzimajui na sebe odgovornost da ocijeni teinu rane i da odredi postupak ljeenja, da prepie ljekove. Ubrzo se uspostavio nekadanji red. Prepoznala je ene koje su joj se dragovoljno stavile na raspolaganje: Abigaelu, marljivu i djelotvornu usprkos svojoj poodmakloj trudnoi, gospou Carrere, vrlo radinu, mlade djevojke spremne i poslune, i odvane pred smru i patnjama ba kao i njihove starije drugarice. Odjednom se kraj nje stvorila tetka Anna koja joj je pruila instrumente, vrlo paljivo i tono, i stara Rebeka koja je tjeila jednog mladia to je umirao. Jedan ju je djeak posvuda slijedio nosei veliki bakreni lavor u kojemu je stalno obnavljao istu vodu kako bi mogla u njoj oprati ruke i umakati zavoje. Tek poslije nekog vremena u djeaku prepozna Martiala, starijeg sina gospodina Bernea. Od prve je ponovo zauzela svoje mjesto meu njima. Ali dok je svoju dunost obavljala uobiajenom marljivou, svojom je osjetljivou razabirala vrlo dobru razliku u njihovu dranju prema sebi. Laki prizvuk prezira u glasu, iznenadna bahatost oko usana, poneki neprijateljski pogled... Moda su to samo njeni dojmovi... Ne! Svijet u Gouldsborou je znao... Svi su znali! Uza sve to, gospoa Carrere se pokazala ljubaznom i jednostavnom. Ali gospoa Carrere nije nikad bila opaka jezika. Kad je po Gouldsborou pukao glas da je grofica de Peyrac prevarila svoga mua s gusarom, ona tome nije pridavala nikakve vanosti... Letimini i skriveni pogledi koji su pratili tog jutra Aneliku dok je neumorno radila, nastojali su ocijeniti koliko je bilo istine u kleveti i da li je posrijedi bila kleveta. Meutim, ono to je bilo najstranije, jest injenica da posrijedi nije bila nikakva kleveta, ve istina... ili bolje reeno poluistina. Zaista se nala u zagrljaju Zlatobradog i zaista je odgovorila na njegove poljupce. eljela je viknuti u lice itavom svijetu da nije bila kriva. ak je i pred sobom htjela zanijekati injenice,

postati kao to je "prije bila". Sagibala se nad ranama s beskrajnom njenou, beskrajnom samilocu jer je i ona u sebi osjeala otvorenu ranu, koja je sa svakim trenutkom bivala sve bolnija i od sveg srca je eljela da joj netko svoju samilosnu ruku poloi na nju. Ali nitko to nije uinio. - Ah! Gospoo, spasite me - preklinjali su je oni koji su bili teko ranjeni. A kome se ona mogla obratiti i zamoliti: spasite me! Njena je bol bila od onih koje ne zasluuju saaljenje. Zbog toga je osjeala kako je jo okrutnije razdire tako da je bila kao uzeta. "Joffrey me vie ne voli... Kako sam mu mogla to uiniti, njemu koji je tako dobar, koji je tako divan? Osramotiti ga pred itavim svijetom...? Nikad mi to nee oprostiti. Zatraio je od mene da negujem ranjenike... Zato? Pa zato to sam mu potrebna. Najprije njegovi ljudi a poslije njegova mrnja... Dobro ga poznajem, on je takav... Meutim, poslije e me otjerati, odbaciti od sebe. Nee vie htjeti da me vidi. Doviknuo mi je: "Neu vie da vas vidim...!" Uprkos svemu, osjeala je u tom poslu to ga je obavljala za nj, u neku ruku pokraj njega samoga, kao dojam primirja. Misao da je zatraio njenu pomo, davala joj je neku nejasnu nadu. Zatraio ju je. Sjetio je se. Ona je, dakle, jo neto znaila. Sa jo veim arom se bacala na posao. Nesretnici to su stenjali od bolova, od rana nad koje se ona sagibala, osjeali su se utjeeni, ohrabreni i inilo im se da je aneo s neba siao k njima. im bi svoju ruku stavila na njih, odmah su se smirivali. - Je li ovo gospoa de Peyrac? - Pitali su oni koji je nisu poznavali. To povjerenje to su ga drugi imali u nju, ispunjalo ju je hrabrou, smirivalo je malo-pomalo njene unutranje muke, pomagalo joj da uspravi glavu, da ne klone, mada je bila svjesna da joj je lice oteeno i pokriveno znojem. ulila je ui trudei se da uhvati mrvice razgovora o tome kako je protekla bitka. Nitko nije govorio o smrti Zlatobradog. Govorilo se samo o krvavoj i jezovitoj borbi izmeu posada na mostu Marijinog srca poto su se ostali brodovi akljama zakaili za nj. "Gospodin de Peyrac je prvi skoio na gusarski brod. Oko polovice jutra brodovi uplovie u luku okruivi sa svih strana zarobljeni brod. Iskrenuvi se u stranu, okrnjenih jarbola, okruen sporim dimom kao oblakom prokletstva, brod Zlatobradog odvukoe uz otoi usred zaljeva. Prebaeni na kopno amcima, zarobljenici se poee uspinjati obalom okrueni mornarima s Gouldsboroa i vojnicima iz mjesnog garnizona. Gospodin d'Urville naredi da ih se odvede u ambar za kukuruz, grubo ali prostrano zdanje s jednim jedinim ulazom to je olakavalo straarenje. Jedan od zarobljenih gusara derao se kao da je pomahnitao dok su ga vojnici vukli prema ambaru. - Pustite me, glupani, ubojice. Ja sam ranjen, kaev vam teko ranjen...! Vi hoete da crknem! Anelika naperi ui uvi tu kretavu galamu i prepozna neumitnog Zgubidroba, ovjeka to ga je operirala u Zaljevu Casoo. Poe prema ljudima to su ga vodili. - Ovaj nitkov govori istinu. Ne tjerajte ga nikako da hoda! Poloite ga tamo. - Ah! Napokon ste tu, jo uvijek nije prekasno! - zastenja Beaumarchand. - Kamo ste otputovali? Gospoo, nije poteno da ste me napustili s ovim rezom preko trbuha. - utite ve jednom, odvratni gade! Zasluili ste stoput da vas avo odnese otkako ste mi skuhali onu poparu. Uza sve to, pregleda ga i na svoje zadovoljstvo utvrdi da je jeziva brazgotina Aristida Beaumarchanda imala zdrav izgled i inilo se na putu potpunog ozdravljenja. Pa to je

bilo pravo udo jer se njegovi drugovi s Marijina srca, ini se, nisu mnogo brinuli za nj poto ga ponovo bijahu primili na svoj brod. - Kako ste mi nedostajali, gospoo! Ah! Moe se rei da ste mi nedostajali! ponavljao je. - Pustili su me da crknem u jednom uglu, sa takorima, kao kakav stari otpadak...! Ona mu promijeni zavoj, vrsto ga povee, ba kao novoroene i pusti ga da na alu eka. Neto poslije toga klekne pokraj gospodina de Parssempuya da bi pregledala njegovo rame, rasjeeno velikim noem. Taj plemi je bio zamjenik Zlatobradog, onaj isti to ju je zarobio na Rtu Maquoit. Danas mu je lice bilo crno od baruta, a izraz umoran. - to je s vaim kapetanom? - upita ga poluglasno. - Sa Zlatobradim? Gdje se nalazi. to se s njim dogodilo? Je li ranjen? Ubijen? On joj dobaci gorak pogled i okrene glavu. Jo uvijek je bila na muci, jo uvijek izgrizana nemirom. Sunce se popelo na vrh neba. Vruina je poveavala njene patnje i njen umor. U meuvremenu netko doe potraiti gospou de Peyrac, i zatrai od nje da krene na gusarski brod i odlui koje se meu tekim ranjenicima moglo bez opasnosti prenijeti na kopno, a koje bi bilo bolje pustiti da umru tamo gdje se nalaze. Ona poe amcem na brod u pratnji Martiala koji je stalno nosio njenu torbu s instrumentima za hitnu pomo, jednu bavicu pitke vode i bakreni lavor. Na brodskom je stubitu doeka neki ovjek u probuenom crnom kaputu, opaljen barutom, i s nekom smijenom, nahero nabijenom na glavu i od moljaca izjedenom vlasuljom i epajui je povede prema topovima. - Ja sam Naessens, vidar gospodina Vanereicka. Jedna je granata pala u skladite broda gdje sam operirao... to se tie mog kolege s Marijina srca, naen je ve potpuno hladan na hrpi leina. Moram kazati da bi se ranjenici bili nali u stranom poloaju da nije bilo vas u Gouldsborou, gospoo. Kad se doznalo da se vi nalazite na kopnu, ranjenicima se vratila nada, a ja sam izdao nareenje da se to je mogue vie ranjenika preda vaoj brizi jer sam bio sprijeen da obavljam svoj posao. Vi kao vidar uivate veliki glas, i to se ve posvuda proulo. to se mene tie, zadovoljan sam to sam danas oistio od ranjenika tri broda. Ali ima tamo nekoliko mladia o kojima ne bih znao kazati u kakvu se stanju nalaze... Teko je bilo kretati se po palubi broda koji se nagnuo pod dosta opasnim uglom. Bavice u kojima je bila jabukovaa probuene su za vrijeme bitke i sad se to trpko pie posvuda izmijealo s krvlju. Gacali su i klizali po toj smrdljivoj smjesi te su se morali pridravati za sve to im je pod ruku dolo da bi se mogli kretati. Meutim, dano je nareenje da se pod svaku cijenu mora sprijeiti potapanje oteenog broda te su posvuda odjekivali dozivi i povici ljudi kojima je bio povjeren taj zadatak. - tete i krvi je bilo uglavnom na ovom brodu - objanjavao je Naessens. - etiri broda su pristala uza nj: ebek gospodina de Peyraca, to jest Gouldsboro, zatim Neustraivi i brod engleskog admirala. Neto kasnije na mjesto bitke je stigla i jahta Roelac. Izveli smo zaista izvrsnu operaciju ienja. Polovica je ovih lupea izbaena iz borbe. Vidar je bio sasvim mlad ovjek. Imao je otprilike trideset godina. Poto se uvjerio da kao pripadnik protestanske vjeroispovijesti nije imao pravo obavljati svoje vidarsko zvanje u Francuskoj nije mu preostalo drugo do da se iseli i da postane vidarom na nekom od gusarskih brodova. Kad je Anelika zajedno s njim obila sve te bijedne mladie na umoru, predloi mu da i njega povije kako treba. Osim toga, primijetila je da njegovo epesanje ne bijae poslijedlca ranjavanja ve iaenja kuka. Vrlo je nezgodno pao za vrijeme topovske paljbe te mu ona bedrenu kost vrati na staro

mjesto, snano mu uze trljati povrijeene i nategnute ile i napusti ga gotovo zdravog. Kad je prelazila preko mosta, ne bez muke, da bi se ukrcala u amac to ju je ekao, neiji slabi glas je zovne: - Gospoo! Senorita...!59 Zvao ju je neki ovjek, polegnut po palubi, napola smrvljen polomljenim jarbolom i zatrpan konopima. Sigurno ga prije toga nitko nije ni primijetio u opem onom meteu to je tu nastao poslije bitke. Ona ga oslobodi konopa, malko ga podigne i nasloni ga o podnoje prednjeg jarbola. Sa utog poput voska lica promatrala su je netrimice dva crna oka koja su joj se inila poznata. - Ja sam Lopez - ree osmijehnuvi se. - Lopez... Lopez? Traila je po sjeanju. Naposljetku je on obavijesti s nejasnim osmijehom na ve posivjelim usnama: - Ta dobro me znate... Lopez! Sjeate se, tamo... Pele... Sjetila se. Bio je to jedan od onih gusara od kojih se obranila tresnuvi im u glavu konicu pela. Poto ga je poslije Zlatobradi ponovo primio na brod, danas je proivljavao svoje poslijednje trenutke. - Ranjen sam u trbuh - proaputa. - Vi ete me zakrpiti kao to ste zakrpili Beaumarchanda, zar ne? Vidio sam kako ste to obavili. Sad on trkara kao zei... Ja... Ja ne bih htio umrijeti, gospoo, preklinjem vas... Bio je jo mlad, taj mali Portugalac. Bijedni izdanak lisabonske luke, koji se do svoje dvanaeste godine hranio prainom, suncem i akom smokava. A poslije toga se otisnuo na more. To je njegova povijest ivota. Da bi umirila savjest Anelika mu rasijee hlae ve ionako labave na izmuenom mu i istrunulom tijelu, prljavom od krvi, sukrvice, jabukovae i morske soli. Po izdubenim onim upljinama bila je naisto u pogledu njegove sudbine. Pa ak da mu je na vrijeme priskoila u pomo, on se ne bi bio izvukao. - Vi ete neto uiniti za mene, zar ne? - ponavljao je. Ona mu uzvrati osmijehom ohrabrenja. - Svakako, djeae. Najprije u ti olakati muke - ree. - Ali najprije progutaj ovo. I gurne mu izmeu usana posljednju pilulu to ju je imala. Ta je pilula sadravala pokrina i indijanskog maka. Nije ju mogao progutati, ve ju je zadrao na jeziku. Uza sve to ubrzo je poela djelovati. - Jesi li ti dobar kranin, mladiu? - upita ga. - Jest, sinjorita, jesam! - Onda se pomoli Bogu i Majci bojoj prije no to te izlijeim. Ona mu prekrii ruke na grudima i tako mu ih je drala prenosei na nj svoju toplinu, posljednji dodir ivota koji je on naputao, da ne bude sam i od svih naputen kad prijee prag vjenosti. Njegove sklopljene vjee se otvore. - Majko! Majko! - dahne uperivi oi u nju. Ona ispusti njegove ve hladne i beivotne ruke, zatvori mu oi i na kraju mu pokrije lice rupcem to ga je jutros na brzinu vezala oko ramena. Nikad nije mogla ravnoduno promatrati te ljude koji su umirali nasilnom smru u borbama, nije podnaala te iznenadne promjene koje su iva, nasmijana bia razdragana pod suncem, u roku od samo nekoliko sati pretvarale u beivotnu hrpu, odsutnu koja je zauvijek nestajala s lica zemlje, a malo potom i iz sjeanja onih najbliih. Pa ipak i ona je svojim vlastitim rukama ubila nekoliko ljudi, ali ta neloginost smrti, njena
59

Gospoo (na portugalskom)

nepopravljiva okrutnost svaki put je ponovo duboko muila njenu ensku osjetljivost. Mada je bila svjesna male ljudske vrijednosti jednog stvora to je tu upravo dovrio svoj ivotni krug, suze su joj nehotice orosile vjee.

57. VIJESTI O COLINU CIGANKA INES U METEU LOGORA

Kad se uspravila, nala se licem u lice s grofom de Peyracom. On je ve neko vrijeme stajao i gledao svoju enu nagnutu nad umiruim mladiem. Gilles Vanereick koji ga je pratio na tom posljednjem obilasku brodova prvi je zamijetio plavu eninu kosu, u stvari, pojavu bolnu poslije svih onih sata surove bitke. Rukom je uhvatio grofa za lakat. Obojica su stali kao ukopani i uzeli promatrati njen lik sagnut nad upalim licem umirueg. Stojei tako nepokretni, uli su apat njena milosrdnog glasa: "Pomoli se Bogu, dijete... prije no to te izlijeim...!" Zatim su vidjeli kako se prekriila i odvezala svoj rubac da bi pokrila lice bijednog mladia. Suze su se sjale na krajevima njenih trepavica. Kad je ugledala Jofreya de Peyraca, toliko se smutila da je to Variereicka neobino ganulo. S mukom se okrenula da bi, toboe, oprala ruke u bakrenom lavoru koji joj je pruio mladi Martial. - Jeste li pregledali i pruili pomo svim ranjenicima koji su u stanju da napuste brod, gospoo? - upita je grof de Peyrac mirnim i dalekim glasom koji se ni za dlaku nije promijenio. - Ovaj ovdje je mrtav - ree ona napravivi pokret prema ispruenom mladiu. - Vidim - otpovrne on suho. Ona je uporno od njega skrivala svoje lice, modricu koja ju je itav dan bez prestanka boljela. Prvi put se sad s njim susrela poslije sinonjeg stranog prizora. Proimalo ju je neko ledeno uvstvo kao da se iznenada nala licem u lice s nekim strancem Dijelio ih je visoki zid. Flamanski plemi to je pratio Peyraca izgledao je veseo i dobroudan momak. Bio je odjeven prema raskonom ukusu koji je vladao u zoni Caraiba: uti haljetak ukraen zauzlanim vrpcama to su leprale na vjetru, crveno nojevo perje za eirom, posuvraci i mana od ipaka. Meutim, veselo mu je lice tog dana bilo iarano krvavim ogrebotinama zbog kojih mu je jedno oko bilo napola zatvoreno. Trudei se da sauva prisutnost duha, Anelika se okrene prema njemu. - Mogu li neto napraviti za vas, gospodine? eljan da je to bolje upozna, Gilles Vanereick, urno prihvati da se okoristi njenim vidarskim uslugama. Ona mu naredi da sjedne na prevaljeno bure i, dok se Joffrey de Peyrac udaljavao, njeno mu ispere ogrebotine, pitajui se pri tom kakvom li je vrstom oruja bio izranjen. On se grio i pitio poput teneta. - Vi se isuvie prenemaete. Ne bi se reklo da pripadate soju pustolova i gusara nato e ona. - Kad je netko takav mekuac kao vi, ne bi se smio uputati i krvave bitke. - Ja sam kapetan Neustraivog... - Ne bi se reklo. - Ali ja jo nikad u svom ivotu nisam bio ranjen, draga gospoo! Upitajte koga hoete i kazat e vam da Gillesa Vanereicka jo nikad nitko nije ni ogrebao u borbi!

- Ovaj put stvar stoji drugaije. - Ali ne, ni danas me nitko nije dotakao. A rane to mi ih lijeite svojim vilinskim prstima nisu posljedica sukoba, daleko od toga! Za njih moram zahvaliti Inesinu bijesu. Sino.... - Ines? Tko vam je to? - Moja ljubavnica! Ljubomorna je kao tigrica, a nokti su jo otri poput tigriinih aporaka. Strano se rasrdila zato to sam ja neprestano hvalio vau velianstvenu ljepotu. - Ali ja vas uope ne poznam, gospodine. - Znate, juer sam se nalazio u dvorani za savjetovanje kad ste se vi pojavili na pragu. No ja se nimalo ne ljutim to vi niste zamijetili moju skromnu pojavu, jer sam vidio da vi nikoga niste ni zamijetili osim gospodina de Peyraca, svoga supruga, a moga dragog i oboavanog prijatelja s Caraiba. Poto mu je zavojem omotala elo, Anelika ga potegne za kosu da bi mu se tako oduila za njegovo zadirkivanje. Vanereick ju je ispod oka vrebao svojim crnim i zadivljenim okom, ali u isto vrijeme i prodornim tako da je primijetio plave tragove na njenu prekrasnom licu kojih sino nije tamo bilo. Oito, premiljao je, oito je obiteljski razgovor bio vrlo estok. Dva se suprunika jo uvijek mrgode, ali ova je ena isuvie lijepa a da se stvari ne bi uredile. Ljubomora je zain za arke ljubavi. to on sve nije doivio od svoje Ines! Ni on kao ni Peyrac nije volio ni sa kim dijeliti enu koju je volio, ali tim se nezgodama izlau svi oni koji se poveu s ljepoticama koje je priroda obdarila svim onim arima koje ovjeka usreuju, ukljuujui u te ari i sve pohote to ih izazivaju. I ova, ovdje, pustopana i nemirna grofica de Peyrac, bila je obdarena svim tim arima i znala se njima koristiti. Utoliko gore za Peyraca...! Dok mu je njeno istila ogrebotine, Vanereick je uzdrhtalih nosnica, uivao u njenu bliskom, lakom i prolaznom mirisu pokoenog sijena, istini za volju, u divnom mirisu ene, prave plavue, mirisu koji je budio u ovjeku elju da dublje zaroni u tajnovitost njene zlatne puti. Koristei se, da tako kaemo, umorom ranjenog borca, on je dok je sjedio, toboe da bi se pridrao, obujmio Aneliku oko bedara. Imala je divan struk. Uspio ga je samo naslutiti, jer se ona odmah spretno izmakla. Mislio je pri tom kako je, gola, morala imati divne pune oblike, mada je na prvi pogled zahvaljujui arima, gipkosti pokreta, to njeno prekrasno tijelo skriveno odjeom izgledalo sitnije i njenije no to je u stvarnosti bilo. Iskusno oko veselog gusara nasluivalo je njegove savrene oblike koji su se sigurno isticali skladnim linijama poevi od vrata pa sve do bedara. Bilo je to tijelo u isto vrijeme i Venere, boginje ljubavi i Diane, boginje lova. U svakom sluaju vrlo snanog ustrojstva, u to se uvjerio kad je ona obinim pritiskom ruke bez ikakvih obzira prekinula njegovo snatrenje i jednim jedinim ga pokretom posadila na noge ba kao to bi bila uradila s nekim djetetom isuvie tromim, po njenu miljenju. - Evo, sad ste potpuno izlijeeni od gnjeva gospoe Ines, dragi prijatelju. Sutra ogrebotinama nee biti traga! On joj namigne svojim nateenim okom u znak razumijevanja. - Ja to isto i vama elim, isuvie ljepa gospoo! Vidim da su se juer u svemiru sukobile planete Venera i Mars i da smo obojica bili rtve te nesloge bogova... Anelika se samo iskesi osjetivi otru bol na lijevoj strani svoga lica. Toliko je od jutros posla obavila da se njen oaj donekle ublaio. Zahvaljujui prirodnoj otpornosti njene neukrotive naravi, njen je optimizam ponovo uzimao maha te se umalo nije nasmijala Vanereickovoj primjedbi o neslozi izmeu boginje ljubavi i boga rata. Videi da se izmeu njih uspostavio prijateljski odnos, on joj ispotiha apne:

- Sluajte, ja znam to je ljubav i ja nisam strog prema mukama ljepih bia ak ni onda kad te muke nisam ja izazvao. elite li doznati novosti o Zlatobradom? Anelikino se lice sledi i ona ga oine bijesnim pogledom uvrijeena to ju je on, onom svojom slobodom kojoj se nita nije moglo zamijeriti, svrstao meu lake ene, i to je to u isto vrijeme bila uvreda i prema grofu de Peyracu. Sad je bila sigurna da otkria Kurta Ritza nisu ostala tajnom. Posvuda se sada naklapalo o njenim ludorijama i o neugodnostima to ih je muu priinila. Uza sve to, muena sudbinom koja je Colina zadesila, nije se mogla suzdrati a da ne promrmlja vrkom usana: - Da...! to se dogodilo sa Zlatobradim? - Pa da vam pravo kaem nitko o tome nita ne zna. Naprosto je nestao! - Nestao? - Jest, nestao. Zamislite, njega uope nije bilo na brodu kad smo napali brod. Njegov je zamjenik upravljao obranom. Neki priaju da je u toku noi napustio brod u malom amcu, a da nije kazao ni kamo ide ni kada e sa vratiti. Preporuio je svom poruniku Parssempuyu da se dri u blizini Gouldsboroa, ali dobro skriven meu otojem, sve dok se ne vrati i ne dadne druga nareenja. Moda je krenuo u izvianja, da ispita postoji li neki drugi nain da ovaj put napadne na Gouldsboro? Samo to smo ga mi brzinom pretekli. U samu zoru je ebek gospodina de Peyraca otjerao Marijino srce sa sidrita. Nastalo je gonjenje, pristajanje uz bok, borba prsa u prsa. To je sve. Mi iz Gouldsboroa, mi smo pobjednici! to se tie Zlatobradog, ma gdje se nalazio, s njim je gotovo. Mislim da se dugo vremena nee za nj uti na morima i oceanima! - Hvala vam, gospodine. Anelika se vrati u luku. Sunce nikako da zae za obzorje. Praina i dim su se prelijevali u utoj i zlatnoj boji. Vruina koja je bila ubitana usprkos stalnom puhanju vjetra, naposlijetku je popustila. Privueni grmljavinom topova, Indijanci su nahrupili iz uma donosei krzna da ih na brodovima trampe i divlja ije meso sigurno nee biti na odmet da se napune eluci svih onih pridolica. Engleski i francuski mornari, gusari pa ak i ranjenici koji su se mogli kretati svi su potrali da pazare. Na tim je obalama bila neobino razgranata trgovina krznima jer se iz nje mogla izvui vrlo velika dobit. Trampilo se svata: kape, duhan, rakija, naunice pa ak i drvene i kositrene lice koje su, uz noeve, bili najdragoceniji predmeti svakom mornaru. Pa ak su i zarobljenici, kroz daske svoga zatvora vikali Indijancima da se priblie da bi im zatim nudili razne trice za trampu. Ovom zgodom Anelika je meu zarobljenicima nala jo jednog od svojih starih poznanika s Rta Maquiot. U bici to se odigrala toga jutra mnogo je valjanih mladia izgubilo ivote, ali je zato preivio Hijacint Boulanger. Pravio je straan nered te su ga ve dvaput morali istui da bi ga nekako primirili. - Ovaj ovdje je po svom zanatu mesar, prema tome neka sui i pee meso - naredi Anelika. - Na tom poslu nee biti kodljiv, ve e se, naprotiv, pokazati korisnim. Poslije toga se okrene k njemu i stane ga otro gledati. - Nemojte me tjerati da poalim to sam vas pustila na ivotu, jadna nakazo od ovjeka! Ako vie volite da vam se veu ruke i noge nego da obavljate posao koji vam je po volji, brzo e biti udovoljeno vaoj elji. Ali molim vas da shvatite kako je u vaem interesu da me posluate. Vi nemate drugog izbora da postanete krotki kao janje inae ete zavriti na vjealima kao opaka i beskorisna zvijer to, u stvari i jeste.

- Posluaj Hijacinte! - dovikne mu Aristid sa svog leaja. - I sam zna da se s njom nema smisla svaati, a osim toga, ne zaboravi da je ona skrpila trbuinu tvog obalnog brata! Upokoren, straan je mesar kimnuo glavom da je shvatio i poe, maui svojim dugim majmunskim rukama, da skuplja zelena drva kako bi pripremio vatru za suenje mesa. Anelika meu posadom odabere jo dvojicu ili trojicu mesara po zanimanju, pridrui ih Hijacintu Boulangeru na malom alu to se nalazilo po strani. Kraj njih postavi jednog straara da ih uva, a njima naredi da deru, sijeku, da djelimino peku, a djelimino sue na dimu jelene i srnjake to su ih Indijanci donijeli. Zamaman mirs peenog mesa koji se uskoro rairio zlatnim sumrakom, sjeti je da itav taj dan nije nita okusila. Pa ak ni sino, pa ni... do vraga... sjeti se da je poslijednji put jela u tvravi Pentaquet u Zaljevu Penobscot, i to u drutvu baruna Saint-Castinea i oca Vernona, isusovca. itava vjenost je otada prola...! itava vjenost, a ona je nekako predosjeala da jo nije doao kraj njenim mukama. Susret s Vanereickom ju je malko razvedrio. Sad kad je znala da Colin nije bio ubijen, osjeala se bolje. Na koncu konca, nije li Vanereicke imao pravo? Da li je bilo potrebno stvarati dramu i unititi dva ivota, zbog najobinije sitnice? Svakako, Joffrey nije bio mu s kojim se lako izlazilo na kraj, ali ona se mora odluiti i rijeiti se ve jednom svog straha... "Kazat u mu... Pa dobro, kazat u mu istinu... Rei u da ga nisam prevarila koliko on misli... Da je Zlatobradi bio Colin... Shvatit e... Nai u ve rijei potrebne da shvati. Danas je ve bolje nego juer. Ponovo smo se nali na zajednikom poslu... ivot ga je prisilio da se sjeti mene, svega to nas vee... Nismo li mi upoznali i druge bitke, i druga razdvajanja, druga... izdajstva. Sve smo prepreke savladali i uspjeli smo se ponovo nai i zavoljeti, i to jae nego ikad." Osim toga, nisu vie bili djeca, nisu vie bili nepomirljivi i neiskusni kao to to biva u mladosti. Proli su kroz ivot koji ih je nauio da upoznaju cijenu pravih osjeaja i ono to treba prihvatiti, a to rtvovati da bi sauvalo ono najbolje i najvrednije u tom ivotu. Isuvie mnogo drugih ljudi zavisi od njih. Treba takoer da mu i to kae. Oni nisu imali prava da ih oslabe, da ih obmanjuju. Sjetila se svoje djece, osobito Cantora koji se svakog trenutka mogao pojaviti pred njom. Netko joj je kazao da ju je njen mlai sin poao traiti u Zaljev Casco. Odlanulo joj je kad je ula da je odsutan. Ali malo poslije toga stigla je vijest da je Roelac stigao tono na vrijeme da sudjeluje u jutronjoj pomorskoj bici, a sad je jo uvijek patrolirao izmeu otoka. Radi Cantora je takoer bilo potrebno da to prije doe izmeu njih do objanjenja i do pomirenja, prije no to glasovi i brbljanje dou do uiju osjetljivog djeaka. Jo veeras e pokuati da se nae nasamo s Joffreyem. Ali dan jo ne bijae zavrio, a ona je morala jo stotinu stvari obaviti. U gostionici gospoe Carrere okrijepi se klipom jo mlijenog kukuruza koji je na brzinu ispekla na eravici, a zatim ga isto tako brzo pojela nadgledajui pri tom pripremanje jednog uvarka od biljki. Nije vie imala ni kukute ni pokrina da bi proizvela svoje umirujue pilule, ali e ih nadomjestili tamjanom, kliniima i istonjakim makom. Trala je od kue do kue, prevrnula sve zalihe tvrave. Netko joj ree da se na Neustraivom nalazi neki "ovjek s mirodijama", kakvih ima na mnogim brodovima, mornar koji uvijek ima u svojim depovima ili u uglovima svoga sanduka pregrt ovoga ili prstovet onoga to je pobrao po svim krajevima svijeta. Prepoznat e ga po tome to je imao crni povez preko jednog oka i to ga je posvuda pratio njegov rob, divljak s Caraiba, maslinaste puti, koji je oko vrata nosio arobni zeleni kamen objeen o

pamunu vrpcu. Nee biti dovoljno ako obrati panju samo na crni povez kao znak raspoznavanja jer je bilo dosta jednookih ljudi meu ratnicima s mora. Jedan dio posada se iskrcao s brodova i sad je logorovao na zapadnom kraju velikog ala. - Veeras e biti svi pijani kao spuve - govorila je gospoa Carrere kao osoba koja se razumije u to. Ona je bez prestanka punila ae zdravih mornara pivom, vinom, rumom i rakijom... Istina je, meutim, da su ponekad plaali biserima i zlatnim novcem. Dovoen u amama, plijen s Marijina srca bio je pohranjen, popisan, a sastojao se od bavica, baava, sanduka, vrea, to se sve odlagalo pod zadovoljnim oima mornara svih narodnosti od kojih e svaki od svega toga plijena dobiti svoj dio. Prialo se da je bio opskrbljen svim i svaim brod gusara Zlatobradog. Raunovoe sa svakog broda su se uzvrtjeli oko trgovake robe, ispisujui svote i stavljajui peate. Bilo je tu brazilskog duhana, eera jedanput proienog, bijelog eera, rie, ruma i vina, a onda ivenih namirnica kao na kakvom trgovakom brodu: buradi graka, boba, slanine, pikota, pa poneka delikatesa kao: burad sa svinjskim uima, sedam sudova punih guijih bataka, pruta, sira, suenog voa, boca s octom, ulja, groica, naposljetku naao se tu i mali zatvoreni sandui, nevjerojatno teak. Svi su smatrali da sadri dragocijene dragulje i glasovite smragade iz Caracasa... Dva straara su postavljena da uvaju taj sandui prije no to e biti prenijet u tvravu grofa de Peyraca. Drei rukom kraj svoje suknje, Anelika se progura kroz bunu svjetinu. Privueni raznim prizorima, Englezi iz Champlinova logora, a isto tako i hugenoti iz La Rochellea rado su dangubili u toj guvi. Pokraj zapaljenih vatri engleski su i francuski mornari priali djeacima nevjerojatne gusarske zgode doivljene u plavim daljinama Caraiba gdje su se blistala beskrajna bijela ala, gdje se pije rum izmijean s mlijenim i svjeim sokom ogromnih i dlakavih kokosovih oraha. Jedna djevojica u crvenoj haljinici skoi Aneliki o vrat a da je ova gotovo nije ni prepoznala. Izgleda da se mala Engleskinja neobino ugodno zabavljala, a isto tako i Dorothy i Janeton, djevojice iz Monegana. Jo nisu poeli s uenjem Biblije i itanja. Anelika, naposljetku, otkrije ovjeka s mirodijama, kojega je pratio njegov polugoli rob s Caraiba. Od njega kupi neke stvarice. Uveer se zlatna slika Djevice pozadi Marijina srca, sva iskrila. Brod je bio napola nagnut zbog oteenog podvodnog dijela. Njegove ive boje su se odraavale u treperavoj vodi zaljeva. to se no vie sputala, to su lica Djevice i aneli bili vie nalik nostalginim i blagim privienjima koja kao da su bdjela nad arenim mnotvom okupljenim na obali. Prodoran vonj zaljeva naglo se isparavao iz crnih i jodom proetih alga, jer more se povlailo i u to morsko isparavanje to ga je donosio vjetar i mijeao s dimom vatri i mirisom pakline, uleti neka ena i kao pomahnitala stane plesati uz zvukove kastanjeta. Njena iroka suknja obrubljena bojom plamena obavijala ju je na trenutke itavu tako da se inilo kao da sve gori. Njen otar i izazovan pogled klizio je neprimjetno kroz pretjerano namazane trepavice crnim liilom. Dugo je pratila Aneliku koja je tuda prolazila. - To je Ines - netko joj ree - ljubavnica kapetana Vanereicka. - ini se da isto tako dobro barata noem kao i kastenjetama. Anelika se zaustavi. Trenutak je posmatrala maju ljupkost i uzavrele pokrete "tigrice". Te je veeri itav Gouldsboro odjekivao pjesmom, smijehom i krikovima, ali takoer i jaucima ranjenih, umiruih i pobjeenih.

U tom grozniavom nemiru, u tom meteu izazvanom pobjedom i porazom, koji smuuje i zavodi u bludnju duhove isto tako kao i zvuna buka valova i vjetra, avo raljastih stopala imao je takoer sjajnu priliku da plee, zamee spletke, da prede konce nesree i nesloge, da vodi svoje pakleno kolo sa svim nevidljivim dusima Zla koji su ga u stopu pratili....

58. MISTERIOZNI POZIV USRED NOI

Pri svretku dana pred Anelikom se pojavio ovjek blijeda lica koji je prolazio obalom zaljeva za oseke, skaui s jednog grebena na drugi. inilo se kao da je pjeice doao s morske puine. Anelika je stajala na pragu gostionice gospoe Carrere i prala ruke u abru kraj bave pitke vode tko zna po koji put toga dana. Zatim je kriom pokuala premazati melemom modricu to joj se vidjelo na sljepooici. U toku dana nije joj mogla posvetiti niti jedan trenutak. Bila je sva izlomljena i nasmrt umorna. - Gospodin de Peyrac vas eka - ree ovjek - tamo, na onom otoiu. Potrebno je da odmah krenete! - Zar jo ima ranjenih? - upita Anelika bacivi oko na svoju otvorenu torbu to joj je leala pokraj nogu i od koje se ni naas tog dana nije odvajala. - Moda... Ne znam. Anelika je oklijevala djeli sekunde. Gospoa Carrere ju je upravo obavijestila da joj je stavila grijati zdjelicu punu svjee usoljenog svinjskog mesa s kupusom da bi se okrijepila i da bi promijenila onu uvijek istu hranu napravljenu na bazi koljki. A osim toga, bilo je jo neto, neto to nije mogla odrediti tog istog trenutka, a to ju je odvraalo da poe za tim ovjekom. - Gdje je va amac? - upita ga. - Nije potrebno uzimati amac. Dotamo se moe stii i pjeice. Zaljev je pod utjecajem oseke. Naposljetku poe za njim preavi prostor to je dijelio obalu od oznaenog otoka. Ljepljive su alge praskale ispod njihovih nogu uz sitno, uketavo i krto pucketanje. Bljetanje sunca na zalazu u bezbrojnim baricama zasljepljivalo je Aneliku tako da su je oi od toga boljele. Otoi je bio udaljen otprilike jednu milju, odijeljen od kopna lancem podvodnih grebena i obrasao, po obiaju, crnim borovima koji su poput kopalja strili u nebo, zatim borovima s kronjom slinom suncobranu, te zelenim grmovima i brezama. alom od tamnocrvenog pijeska uspinjalo se prema gustom umarku. - Krenite tamo - ree ovjek pokazavi rukom prema rubu umarka. - Nikog ne vidim... - Malo dalje se nalazi istina. Gospodin de Peyrac se nalazi tamo i eka vas u drutvu nekih osoba. Govorio je jednolinim i ravnodunim glasom. Anelika ga pogleda. udila se njegovu bojaljivu izgledu i pitala se kojoj li je posadi mogao pripadati. Polako se uspinjala alom. Noge su joj upadale u vlaan pijesak. Napokon dospije do rijeke i sitne trave, a zatim do gue i bujnije. Stvarno, izmeu stabala je postojala istina, a usred nje stara olupina nasukanog broda. Avetni se obris broda u zelenoj sjeni nagnuo u stranu, izdiui se iz trave, grmlja i povijua. Bila je to mala karaka iz prolog stoljea, od jedva sto dvadeset tona nosivosti. Jo su se vidjeli ljebasti stupii i nejasan oblik izglodanog i napola trulog pramca koji je sigurno predstavljao miiavo poprsje i kosmatu glavu nekog

morskog boga. Krmnica je bila na pola zatrpana kamenjem, jarboli polomljeni, meutim prednji jarbol se gubio u kronji, put crvenih liajeva, crnih gljiva. Bit e da je neka oluja, podvodni val, ekvinocijalna plima vea i golemija od uobiajenih, bacila tu olupinu u tu lisnatu spilju, a zatim se povukla ostavivi je zuvijek tu. Jedna ptica zazviduka jasnim i veselim glasom. Njen pjev je jo vie istaknuo tiinu tog pustog mjesta. Istog se trenutka Anelika sjeti zato je u prvi mah oklijevala da poe za ovjekom blijeda lica, a to joj nikako nije prije palo na pamet. Naime, nekoliko trenutaka prije no to se pojivo ovaj ovjek pred njom ona je vidjela grofa de Peyraca kako se du obale uputio prema ambaru gdje su bili zatvoreni zarobljenici. Prema tome, nije mogao u isto vrijeme biti i tamo i ovdje. Okrene se da bi zovnula neznanca koji ju je doveo ovamo. Meutim, njega vie nije bilo. Zbunjena i obuzeta osjeajem opasnosti od ega su je podilazali srsi, svrati oima prema starom brodu. ula se samo buka valia kako zapljuskuju grebenove i poudni urlici neke ptice koji su se ponavljali u pravilnim razmacima, kao neki zov... kao neko upozorenje. Anelika se uhvati rukom za pojas mada je znala da za njim nee nai nikakvo oruje. Potitena, zazirala je od toga da otvara usta da bi nekoga dozvala. Nije se usudila naruiti teku i toplu tiinu. Bojala se da ne postane svjedokom nekog stranog otkria. Kad je naposljetku odluila da napravi tiho pokret u namjeri da se povue, zauje um iza olupine. Bio je to teak, travom i mahovinom priguen korak, ali njoj se inilo da se zemlja ispod njega trese. Anelika se osloni o gnjilu kobilicu broda. Srce joj je od straha zastalo u grlu. Naveer tog dana koji ju je stavio na veliku kunju, koji je iscrpio sve njene snage poslije noi, uasne noi provedene u suzama i bolu, napredovanje tog koraka koji se primicao trom i teak kao Sudbina, a koji nije pripadao ni njenu muu, ni nekom mornaru ili Indijancu, koji radije hodaju bosonogi, pa ak ni, tko zna, nekom ljudskom biu, rasprio je sve njene snage i razbudio u njoj sve sujeverne strahove njena djetinstva. Kad se golema sjena ocrtala sa strane broda, istiui se nejasno na tamnosivoj pozadini stabla, ona je povjerovala da pred sobom vidi krvoloka ili diva.

59. TAJNI SASTANAK SA COLINOM

Probivi se kroz grane, jedna zraka osvijeti plavu i nakostrijeenu kosu i bradu Zlatobradog. - Jesi li to ti? - upita je on. Budui da nije nita odgovorila, on oprezno poe naprijed. Njegove teke izme, iji su sputeni posuvraci otkrivali ogromna i opaljena koljena, mrvili su travu njenih cvjetova. Imao je na sebi kratke hlae, bijelu koulju raskopanu oko vrata i konati prsluk bez rukava koji je stezao iroki opasa. Ali o njegovu opasau nisu bila zataknuta etiri pitolja, a niti jurina sablja. I on, gusar, takoer je bio bez oruja. Kad se naao na nekoliko koraka od Anelike, zaustavi se.

- Zato si mi poruila da doem ovamo? - upita je. - to si od mene htjela? Anelika odmahne glavom, nijeno i estoko. - Ja te nisam pozvala ovamo - naposljetku uspije procijediti. Normandijeve plave oi otro su je motrile. arolija od koje se nije mogao braniti im bi se naao u njenu prisustvu, ve je poela djelovati na nj. S njegova lica nesta izraza progonjene zvijeri, a srce mu se raznjei. - Kako si blijeda, janje moje malo! - ree on njeno. - A to ti je to na licu...? Da nisi ranjena? On prui ruku i vrhom prstiju dotakne natuenu sljepooicu. Anelika se strese od glave do pete. Prvo zato to je taj laki dodir izazvao bol na ozlijeenom mjestu, a drugo to joj je strana misao sijevnula mozgom. Ona je bila sama na tom otoiu s Colinom! A ako se Joffrey odnekud pojavi... - Nije to nita - povie ona satrvenim, divljim i oajnim glasom. - to bre nestani, Coline, spasi se... Treba da ja krenem. I potri niz travnatu padinu prema obali usmjerivi k prolazu to je prolazio preko zaljeva. Kad je stigla do njega, zaustavi se kao ukopana. More je nehajno prekrilo blistavom prozirnou svojih voda grebenove koji su jo as prije bili otkriveni. Ogroman val pojuri u napad na alo uskipjevi u pjeni. Anelika uze kao luda trati du obale otoia. Skoi na vrak jedne jo nepreplavljene stijene, a zatim na drugi. Uto joj jedan val smoi noge, a drugi je umalo nije sruio. vrsta je ruka zgrabi i povue natrag. - to radi? - ree Colin Paturel. - Ta i sama vidi da nadolazi plima. Anelika podigne prema njemu uasnute oi. - Opkoljeni smo na otoiu - promrmlja. - Izgleda tako. - Ali ja moram, otii! - Nema amca - otpovrne Colin. - Ali to je nemogue! Ti sigurno ima amac! Kako si inae mogao doi ovamo? - Ne znam kako sam ovamo dospio - odgovori on dosta zagonetno. - A gdje je ovjek to me je ovamo doveo, gdje? Zar ga nisi sreo? Imao je lice poput loja bijelo. Odjednom Anelika klone i uhvati se za posuvratke Colinova prsluka. - Coline, to je bio avo! Sigurna sam u to! - Smiri se - ree joj obujmivi je rukama. - U zoru e se more povui... Ona se istrgne iz njegova stiska oajniki kriknuvi. - Ne! To je nemogue...! Ne mogu ovdje itavu no provesti... s tobom... ba nikako s tobom. Ponovo poleti prema vodi. Poela je otkapati odjeu to ju je imala na sebi ali je Colin ponovo zgrabi. - to ti pada na pamet? Zar si poludjela? - Preplivat u ako bude potrebno. Utoliko gore! Stignut u gola u Gouldsboro, ali ovdje neu ostati. Pusti, me! - Ti si luda! - ponovi Colin. - Strujanje vode je isuvie opasno i ti e se udaviti u nekoj rupagi. - Utoliko gore! Radije u se udaviti... Pusti me, kaem ti! - Ne, neu te pustiti! Ona se poe otimati iz njegovih aka kao da je pomahnitala. Uzalud. Colin ju je vrsto drao za miice svojim eljeznim akama. Taj ju je stisak strano bolio, ali je on nije isputao. Osjeala je da se ne moe odrvati njegovoj herkulskoj snazi. Iznenada je podigne kao slamicu da bi je odnio prema povienom dijelu obale.

Drao ju je a da nije kazao niti rijei dok je god nisu napustile snage i ivci i dok se jecajui nije sruila na njegova prsa. - Izgubljena sam...! Izgubljena sam...! Nikad mi nee oprostiti! - To te je "on" udario... ? - Ne! Ne! Nije to bio on...! Oh! Coline, pa to je uasno...! On je doznao...! On je doznao...! Sad me vie ne voli...! Oh! Coline! to e od mene biti? Ovaj put e me zaista ubiti! - Smiri se. Ljuljukao ju je, stisnuvi je snano uza se da bi svladao nesuzdrljivo drhtanje to ju je kao groznica treslo. Kad se malko smirila, Colin Paturel podigne oi prema prvoj zvijezdi to se upalila na smragadnom nebu. Nona se magla pruila po moru i skrivala je svjetla Gouldsboroa. Bili su zaista sami. Colinov pogled se spusti na plavu glavu to je nala zaklon na njegovu ramenu. - Sve to nije tako strano - odjednom e on svojim dubokim glasom. - Zasad nam nita drugo ne preostaje do da priekamo dan. Plima je plima...! Poslije e se vidjeti. Umirite se, gospoo de Peyrac. To njegovo zaklinjanje i iznenadan prelazak na "vi" djelovalo je na nju kao da ju je tko biem oinuo. Smirila se, ali se jo uvijek tresla kao ivotinja na umoru. Iznenada ju je podsjetio na njenu ensku ast, na to da je ena grofa de Peyraca. - Je li vam sada bolje? - upita je. - Jest, ali... pustite me. - Pustit u vas kad mi obeate da se neete naglavce baciti u vodu i da ete mirno i mudro ekati dok prolaz za Gouldsboro ne bude bez opasnosti po vas. Onda? On se sagne nad nju, otkrije joj lice, gledao ju je njenom ironijom, kao nerazumno dijete koje treba privesti pameti. - Obeano? Anelika potvrdno kimne glavom. Tek je sada ispusti. Ona napravi nekoliko nesigurnih koraka prije no to se spustila na pijesak. Sve ju je tijelo boljelo:, ruke, ija, glava. Posvuda je bila izudarana. Ah! Sjeat e se dok je iva svog povratka u Gouldsboro i tog dana! Gr joj zasvrdla u elucu. - Sa svim onim to sam prola i doivjela ja, eto, umirem od gladi! - povie bijesno. Pa to je nepojmljivo! Colin se bez rijei udalji, vrati se s naramkom suharaka, upali vatru izmeu tri kamena i ponovo se udalji. Neto kasnije pojavi se nosei ogromnog hlapa, plaviaste boje, s kojega je curila voda i koji se uz to vrpoljio srdito pokreui svoja golema klijeta. - Evo jednog druga koji e nam pomoi da nam vrijeme to bre proe - ree. Spretno je okretao ljuskara na eravici sve dok mu kora nije postala jarko crvena. Zatim mu strgne uareni oklop i najbolji dio mesa prui Aneliki. vrsto i bijelo meso, izvrsnog ukusa okrijepi joj i tijelo i duu te joj se pod tim utjecajem njen poloaj inio manje traginim. Colin ju je promatrao kako jede, oaran onim njenim dobro mu znanim pokretima kojima se uvijek divio zbog njihove nedostine ljupkosti. Kako je samo bio blesav neko! Gledajui je samo kako jede morao je pogoditi da je bila velika gospoa...! Ona je tako vjeto drala jelo meu prstima, s takvom je nehajnou zabadala zube u nj i takvom ljupkou sve te pokrete izvodila da je sve to samo za kraljevskim stolom mogla nauiti... Mada je pohlepno taila glad, duu su joj toliko morile brige da uope nije primjeivala Colinov pogled na sebi. esto je u Wapassouu snatrila o ugodnom trenutku to ga mora sebi priutiti kad se vrati u Gouldsboro, to jest da u drutvu djece i prijateljica ispee jednog hlapa ili

jastoga u upljini neke litice. Nikad nije ni u snu bila u stanju pomisliti da bi se zbivanja mogla tako vraki zapetljati u ovim tminama. Wapassou je sad bio na kraj svijeta. Sad joj se ak inio dalekim i otac Vernon, to jest Jack Merwin, isusovac neproninog pogleda u ijim je zjenicama vidjela kako je iznenada bljesnula iva iskra kad ju je pogledao. To je bilo juer...! Bilo je upravo juer kad je isusovev sanjarski glas proaputao: "Kad vrag u neto umijea svoje prste, onda to ide vrlo brzo... Vrijeme se zaustavi... Sve se dogaa izvan vremena..." Nema tome ni tri dana to se zabavljala i plesala na Moneganu. Savjest joj je bila mirna. Nita tako ozbiljno nije sebi predbacivala. Danas je shvaala da je vrlo lako zauvijek mogla izgubiti Joffreyevu ljubav, a moda ak i ivot. - Strah me je - ree poluglasno. - Ovdje je sve puno zlih duhova. Osjeam kako lunjaju oko nas, kako nas vrebaju i ele nau propast. Pruivi se s druge strane vatre, oslonivi se o lakat, Normandijac je nije isputao s oiju. inila mu se tako blijedom, na svjetlosti vatre, da nije rijei izustio. Digne se i poe prema moru da u njemu opere prste, i taj ju je pokret sjetio njena ubitanog zadatka tog dana iz kojega je dospjela u ovu nonu tiinu, tupa i polomljenih kostiju. - Moja odjea vonja po krvi, praini, po znoju nesretnika, po smrti... Koliko li je dua danas napustilo zemlju... Ne mogu vie! Ponovo sjedne i nehotice, to jest i ne mislei, priblii mu se. - Pa ispriajte mi ta se sve dogodilo u Gouldsborou i u zaljevu? Gadarije, kladim se? To su se "oni" protiv mog broda na smrt okomili? - Jest! I "oni" su ga zarobili. Sad se nalazi u luci napola potopljen. Polovica je vaih ljudi pobijena, druga polovica je dopala ropstva ili su ranjeni... Ovaj put je s vama gotovo, Zlatobradi! Vie neete biti na smetnju potenim ljudima... A gdje ste vi bili za to vrijeme? Nemalo se zaudila zlovolji i estini to ih je unosila u svoje rijei, elji to ju je spopala da ga i ona udari. Obuhvativi rukama koljena sjedila je sva napeta i neprestano gledajui na onu stranu gdje se nalazio Gouldsboro, muena snanom eljom da se to prije tamo nae. Magla je bila dosta gusta ali su se kroz nju probijale, kao velike rie zvijezde, vatre zapaljene na krajevima rtova i na vrcima najopasnijih grebena da bi se brodove upozorilo na opasnost. U zatienim mangalama gorjeti e itavu no komadi smole. Na trenutke kad je jeka morskih valova bivala neto tia, Aneliki se inilo da zamjeuje zujavu buku luke i u nekoliko navrata palucanje svjetla po kuama ili fenjere brodova na sidritu, i to jasnije i bistrije nego svjetla svjetionika. to li se dogaalo tamo? Jesu li primijetili njen nestanak? Da li su je traili. "Nije vano", mislila je, "ja sam ionako izgubljena, izgubljena!" Colin je ostao nijem i kao smrvljen sudbinom i novostima to mu ih je ona onako grubo priopila. Iza njih se dizao mjesec, golem, bezoblian, ut, okruen prozirnim velom magle. Njegova se blijeda svjetlost rasula po nehajnom moru, po pijesku obale i borila se sa sve slabijim plamenom vatre. Jedna se jejina oglasi svojim sumornim glasom. Odjednom se Anelika trgne ispunjena i strahom i nadom. Uinilo joj se da je opazila ljudske likove kako se miu meu liticama i kako plivaju u valovitom moru. Ali to je bila mala skupinica foka koje poslije nekoliko nestanih skokova nestanu na puini, nema sumnje, prestraena pojavom ljudskih bia na alu gdje su dolazile da se odmore. Njihovo kratko i tuno tektanje daljina je ubrzo priguila. Nitko te noi nee vie doi na otoi Starog broda. Anelika je s Colinom proivljavala jo jednu no koja je samo njima pripadala, jednu od onih osamljenih noi kakvu samo bjegunci znaju, samo odbaeni, osueni i progonjeni ljubavnici,

jednu od onih noi kakvu su neko u pustinji podijelili. No njenu ili ispunjenu strahom, okrueni neprijateljskim osjeajima svijeta, no to pribliava promrzla srca, uzdrhtava tijela. Colin Paturel se pokrene. - Tako dakle, sve sam izgubio - ree kao da govori samom sebi - Ovo je drugi put... Ne, trei... A moda i etvrti ako emo pravo. To je ivot gusara i bijednog mornara. Otputovati... otputovati na modrim valovima. Daleko, tamo prema jugu. Stii jednom, drugi put. A zatim naie na neki brod, na podrugljivo zavijanje vjetra, na ivot koji se njie, koji treba ponovo ivjeti... Dvanaest godina suanjstva u Maroku... Pobjegne, otplovi, stvori neto, nekakvo bogatstvo... I ponovo siromah kao crkveni mi... Da eka smrt... ili koji drugi ivot... ? Neki al gdje e ostati sam... i to je sve. Anelika je sluala taj njegov monolog od kojega joj se srce cijepalo, mueno mranim grinjama. - I vas... i vas sam takoer izgubio - nastavi on zagledavi se u nju prodornou onog plavog pogleda od kojega se ona nije mogla braniti, koji ju je svaki put ponovo smuivao. - Prije, prije sam imao vas, va lik je bio uvijek prisutan u mom snu, a vae ensko lice bilo je moje bogatstvo. Danas je svega nestalo. - Coline! Coline! - povie ona. - Dragi moj prijatelju, vi me muite tim svojim rijeima. Zar sam vam toliko zla uinila, ja koja sam vas toliko voljela... Zato te jadikovke... ? Ja nisam vrijedna tolike muke. Vi ste oboavali uspomene samo zato da biste beskorisno muili svoje srce. Ja sam ena kao i sve druge. Sluajno sam se nala na vaem putu, kao i mnoge druge ene na putu jednog mornara... Pitam se zato ste nali zadovoljstvo na onoj nesretnici opaljene puti kakva sam onda bila, praznih stopala, tijela sama kost i koa, koja se vukla po pustinjskom pijesku za vama, samo vam smetajui svojom iznemoglou...? - Ne pokuavajte unititi, niti objasniti ono to je bilo - blago otpovme Colin. - Ja sam od vaih jadnih i krvavih tabana, od vaih ispucanih usana, od vaih suza koje su vam solile obraze, od vaeg tijela koje svakim danom bijae sve sitnije, sve krhkije pod providnom koprenom burnusa, stvorio tajni raj mojih dana... A osim toga, otkuda vi moete znati kakvim "arima" jedna ena kao to ste vi pogaa srce obinog ovjeka, srce koje se niim obraniti ne moe. Ono to vae oi i va osmijeh obea, vae tijelo jo obilnije daje... Od toga se ne moe izlijeiti. Jer ne postoji jedna jedina ena na tisuu koja bi... Moete lutati itavom kuglom zemaljskom a da je ne naete, a da je nikad vie ne naete. Poto ste upoznali takvu enu, druge ene vie nita ne znae, druge ene predstavljaju pakao...! Posljednje rijei je izgovorio s toliko gorine da se silno iznenadio kad je uo da se ona smije. - Hajte, hajte, nita vam od svega toga ne vjerujem - otpovrne ona veselo. - Kako? - povie on uspravivi se i napola bijesan. - Kad kaete da druge ene nita ne predstavljaju, da su pakao, vi pretjerujete da biste me raznjeili, ali ja vam ne vjerujem! Ljudi su isuvie pohotljivi a da se ne bi okoristili zgodnom prilikom pa ak i onda kad u srcu nose neku vjenu ljubav. - Ah! Vi to vjerujete? - A zato ne bih. Dovoljno sam vidjela i proivjela i u tom pogledu prilino iskustvo stekla! - Znai da sve ono to smo preivjeli onih stranih dana, gonjeni kao divlje zvijeri kroz pustinju, da je svaki onaj zagrljaj, svaki poljubac to ste mi ga dali, bio hir tijela, zgodna prilika, kao to rekoste? - Coline, ne govorite tako, ne grijeite due. U prvi mah sam vas smatrala gospodarom, efom od kojega me grdan strah spopadao. Poslije ste me nosili, titili, uinili me stretnom - njen se glas spusti do mrmora - vrlo sretnom! Coline Paturele,

vi morate traiti oprotenje za rijei to ste ih netom izrekli. Na koljenima me morate moliti da vam oprostim! Sluao ju je oaran. Polako uspravi svoje golemo tijelo da bi se zatim spustio na koljena pred njom. - Oprostite mi, oprosite, gospoo - ree. Na lijepim Anelikinim usnama on opazi kako se pojavio materinski osmijeh koji sve oprata. - Ba ste ludi, Coline! ena isprui ruku i dodirne njegovo tvrdo elo, njeni prsti prou kroz njegove guste kose kao kroz kose djeaka. On zgrabi odjedared tu laku ruku i poljubi je u dlan. - Kakvu li mo ti ima nada mnom - apne. - Nema sumnje, zbog toga te i volim. Zbog toga to si ti oduvjek bila velika gospoa, a ja oduvijek jedan goljo. - Ne Coline, ti si kralj! - Nisam nego gola! - Pa dobro, ali u svakom sluaju kralj golaa i kvit. Obojica se veselo nasmijae. Odraz mjeseine bljesne poput sedefaste iskre na Anelikinim zubima. Bili su tako blizu jedno drugom, tako povezani njenou, da je bio dovoljan sasvim neznatan pokret pa da im se usne spoje. Anelika je znala da ga hvata vrtoglavica. Ona povue svoju ruku iz Colinove kao da se opekla to je njega do sri uskomealo. inilo mu se da mu je tim uzmakom iskazala najvee zadovoljstvo to mu ga je iskazati mogla. Ona mu je vraala mo u koju je godinama sumnjao. Uspravi se i udalji nekoliko koraka. Tako, dakle, on, on Colin Paturel posjedovao je mo da uzbudi njenu gordu, prekrasnu, prinevsku put, a njeno odricanje od sree bilo je lano. U Mekneu nije bio razborit i dovoljno vidovit, on koji je "svojim okom" sve vidio to su rado priznavali svi robovi, njegovi podanici. Uprkos maurskim velovima to su obavijali robinju harema, on je odmah po njenu ponaanju, po finim oblicima njenih glenjeva i lanaka, po istananim prijelazima njena glasa, po uvijek biranim rijeima u kojima se ponekad osjeala smjela duhovitost, po njenim paljivim odnosima prema drugima, po njenim strpljivostima... i nestrepljivostima, po onom njenom nastojanju da prema svima bude pravedna i obzirna, po njenoj odvanosti takoer, odvanosti to je tekla u njenim gospodskim ilama, morao pogoditi da ima posla s gospoom visokog roda, a ne s nekom seljakuom. Skupo je platio svoju zabludu. Stranog li buenja, poslije u Ceuti! Kojeg li udarca...! "Ali, dragi moj mladiu, makni se ve jednom! Ova je ena, nema u to nikakve sumnje, markiza du Plessis-Belliere! Nosi jedno od najblistavijih imena u kraljevini, valjani moj ovjee... Udovica francuskog marala... Velika, vrlo velika gospoa... i uka se, da je bila, nema tome dugo, ljubavnica njegova velianstva... Pa sam kralj, osobno je naredio da je se trai! Pusti je, dopusti nam, prema tome, da je odvedemo u apartmane gospodina guvernera..." "Oni" su je istrgnuli iz njegovih ruku... "Oni" su je onako iscrpljenu odveli daleko od njega. Njegovo srce! Njegovu ljubav! Njenu ljepotu, njegovu sestru iz pustinje, njegovo oboavano dijete... A on je ostao tamo, pokriven ranama, znojem i pijeskom, nepokretan, tup, itave sate, kao da su mu "oni" istrgli ivo srce iz grudiju, istrgnuli itavu utrobu iz njegovja trbuha, ostavivi na tim mjestima ogromne krvave rupe... Po svim putovima svijeta, posvuda je vukao u sjeanju lik te ene! A sad ju je pronaao. Ona se nije promijenila. Jo je ljepa, sada jo vie ena. Jo je uvijek krasi gospodska ljupkost iza koje se kriju bezbrojne vrijednosti i... zanosi.

Juer gospoa du Blessis-Belliere, danas grofica de Peyrac. Uvijek skitnica i uvijek nedostina. Skloni se, mladiu. Sjeao se sada s neizrecivom patnjom u srcu koliko je znala biti dobra i njena. ena najprirodnija na svijetu, najistinskija, njemu blia i draa od ijedne koju je ikad drao u zagrljaju... Ali ako je istina da ga ne prezire, on e se znati odstraniti, udaljiti se uspomenama na prolost, jedinim blagom to mu je ostalo, i prepustit e je onom "drugom". Nije li ga molila da joj pomogne da ne pogazi zakone svetih sakramenata...?

60. NO ISKUENJA NA OTOIU STAROG BRODA

- Coline, kako to da se nalazite na ovom otoiu? Tko vas je ovamo doveo? I zato se niste nalazili na brodu za vrijeme bitke? Anelikin ga glas trgne iz snatrenja, glas drhtav od uzbuenja, glas koji je elio skrenuti razgovor u drugom pravcu ne bi li se na taj nain oslobodila more iskuenja. Pribliivi joj se, on je upozna sa sumnjivim dogaajima kojih je on tog dana postao rtvom. Sam je sad priznavao da su se, izgleda, neke zlokobne snage umijeale u igru da bi ih pomutile i dovele u stupicu. Tog istog dana u samu zoru, dok se nalazio usidren u maloj draici kraj poluotoka Shoo Dica, gdje se ve nekoliko dana skrivao s namjerom, priznao je, da bi pripremio novi napad na Gouldsboro, jedan amac s tri mornara u njemu priao je njegovu brodu. Ti mu ljudi rekoe da donose poruku od gospoe de Peyrac koja ih je slala iz Gouldsboroa. Molila je kapetana Zlatobradog da odmah pohita k njoj jer joj je bila potrebna njegova pomo. itava ta stvar morala je ostati u najveoj tajnosti tako da sa sobom nije smio povesti nikoga od svojih ljudi. - A nisu li vam ti neznanci pokazali poruku, odnosno poruku kojom sam vas je zvala ili bilo kakav znak raspoznavanja s moje strane? - upita Anelika do najvee mjere zaprepatena. - Vjere mi nisu. A meni nije ni palo na pamet da takvu poruku od njih traim. Priznajem da potpuno izgubim svoju priroenu opreznost kad se o vama radi. Znao sam da se nalazite u blizini, u Gouldsborou, i elio sam vas ponovo vidjeti. Na brzinu sam predao zapovjednitvo nad brodom svom zamjeniku i skoio u njihov amac ne traei od njih drugih objanjenja. Magla je bila tako gusta da nisam mogao prepoznati otok na koji su me doveli i gdje ste mi vi, toboe, dogovorili sastanak. Poeli smo ekati da se vi pojavite, ali to je trajalo isuvie dugo. Mislio sam da je magla omela va dolazak. Kad je polovicom jutra paljba topova doprla do mojih uiju, poeo sam gubiti strpljenje. Ne znam zato, ali predosjeao sam da je ta paljba predstavljala napad na moj brod. Oni su okoliali i otezali stvari dok ja naposljetku nisam planuo. Dolo je do tunjave. Ne jamim da jedan od te trojice mornara nije u ovom trenutku s onu stranu ivota. A to se mene tie, dobio sam jedan udarac od kojega sam se bez svijesti skljokao na zemlju. Jo me i sad boli ija. Kad sam doao k svijesti, nalazio sam se na ovom otoiu i... malo iza toga sreo vas kod starog nasukanog broda. Bijae se podigao kad je poeo govoriti te se i Anelika die i pridrui mu se da bi mogla lake pratiti njegovo izlaganje. Polako su etali jedno uz drugo, proavi uzdu i poprijeko malim alom, tim neto svjetlijim mjestom okruenim mrklinom drvea. Njihove su se dvije sjene, crne poput crnog mastila, izduile po pjeanom tlu. - Kako su izgledali ti ljudi koji su doli da vas trae? - upita ga Anelika. On slegne ramenima.

- Pa bili su mornari. Takvih ima posvuda i ovdje i na Caraibima. Pomalo svih rasa i narodnosti, ljudi koji se slue svim moguim jezicima... Ipak mislim da nisu bili stranci, ve prije bih rekao, Francuzi. Anelika je sluala s mukom tu njegovu priu. Nikako se nije mogla oteti dojmu, tjeskobnoj sigurnosti da su bili rtve zlih duhova koji su se poigravali njima da bi ih smutili. Dogaaji koji su se odvijali takvom brzinom i tako se vraki zapleli da sama vie nije znala od koje bi niti poela odmotavati to prokleto klupko. - Coline, znate li vi tko je bio ovjek kojemu ste me povjerili u Zaljevu Casco? Vlasnik one engleske brodice? - Mislite na isusovca? Anelika se zagleda u nj razrogaenim oima. - Tako, vi ste znali to? Colin se zaustavi i sanjarskim se pogledom zagleda u obzorje. - Stigao je onog jutra - ree. - Pristao je svojim amcem uz bitvu. Popeo se zatim na brod. Govorio je engleski i ja sam ga smatrao nekim od engleskih pomoraca. Htio je sa mnom razgovarati. U mojoj kabini mi je otkrio tko je. Pripadao je Isusovoj drubi. Nalazio se u tajnom zadatku i od mene je zatraio da mu izruim gospou de Peyrac. Nisam ni trenutka posumnjao u njegove izjave. Izraavao se na poseban nain, iznenadno, a gledao me onim svojim crnim i prodornim pogledom koji ne moe prevariti. U itavoj sam toj stvari vido priliku da te pustim da ode, da me je Bog htio izvui iz nevolje, a budui da je taj ovjek bio isusovac, mislio sam da mi Providnost daje znak da postupim tako. Bez njega, to jest da se taj isusovac nije pojavio, vjerujem... siguran sam da te ne bih bio pustio. itavu sam no ponavljao kako te se moram odrei, ali to je bilo iznad moje snage. Bilo mi je gore nego onda u Ceuti... ili gotovo gore. Da si ostala na brodu, vjerujem da bih bio pokuao da te predobijem... i bio bih prouzroio tvoju nesreu. Tako je bilo bolje. Rekao sam isusovcu: "U redu, shvatio sam. Bit e udovoljeno vaem zahtjevu." Tada mi je on preporuio da ti ne kaem tko je on, u stvari, ve da te pustim da vjeruje kako je on vlasnik engleske brodice. To mi se nije bogzna koliko svidjelo, meutim, uvijek sam prignuo iju pred sveenikom moi. Vjerujem da rade za dobrobit ovjeanstva i da znaju ono to rade. Uza sve to itava te stvar mi se nije svidjela. Imao sam dojam da ti ele nauditi... Je li ti uinio neko zlo? Ona odmahne glavom. - Nije! - proaputa. Sad je shvaala to se dogaalo u duhu Jacka Merwina, isusovca, u trenutku dok se uspravno drao na stijeni i gledao je kako se davi. U Zaljevu Casco se on domogao njene osobe da bi je odveo drugima koji su eljeli da je odstrane, odvoje od njenih, da je zanijeu i unite. I eto u Moneganu, kao da je okrutno more dobilo zadatak da je proguta. Sve je sad bilo jednostavno. Bit e da je u onom stranom trenutku po nju mislio: "Bog tako hoe!" Prekriio je ruke preko prsiju i nije joj ih htio pruiti da bi je spasio. Ali jedno je rei o jednom biu: "Ono mora umrijeti!", a drugo je promatrati to isto bie kako se bori sa smru. Nije imao "svete" hrabrosti da do kraja prisustvuje njenoj agoniji, da gleda kako nestaje pod valovima i da se vie nikad ne pojavi. Skoio je u more i spasio je. - Moji vjerovnici u Parizu i Caenu pripadaju Drubi svetog sakramenta - nastavio je da objanjava Colin. - Dao sam obeanje da u sluiti misionarima u novim krajevima kamo sam poao da osnujem svoj dom. Ali nisam ni u snu pomiljao da e taj komad zemlje biti tako teko osvojiv. Uvjeravali su me da u kraju oko Gouldsboroa nema engleskih naselja.

- Mi nismo jedno od engleskih naselja - otpovrne Anelika. - Ova zemlja pripada mom muu po tomu to je on prvi doao ovamo i to je sve poduzeo da bi procvjetala. - Zato ste se udali za tog gospodara Gouldsboroa? Anelika unaprijed nije bila sklona da mu odgovori na to pitanje. Bila je to duga pria, a osim toga, ona je bila isuvie osjetljiva na sve to se odnosilo na njen i Joffreyev ivot, isuvie protivna da pretvara u rijei ono to je pripadalo samo njima, Joffreyu de Peyracu i Aneliki Sance, da otkriva njihove snove, njihovu prvu dramu, njihova iskuenja, njihove borbe i njihove poraze, naposljetku njihovu sreu, sve one nepovredive veze koje su ih spajale, njihov zajedniki ivot, njihov ivotni brod stalno ugroavan, stalno bacan amo-tamo i kako su ve odavna bili vezani istim vezama, uprkos svemu povezani vezama koje nitko nije mogo razbiti i nitko ih nikad nije mogao razdvojiti. Nitko, ne nitko, mislila je, udno se zagledavi u nebo u none oblake ispresijecane zlatom mjeseine. I prvi put od sino ona je strano patila kao da je udarac to ju je pogodio u lice, pogodio i njeno srce poslije dugog putovanja po nesvjesnim prostorima nada. Joffrey...! Gotovo je s njim. Mrzio ju je, prezirao, nije vie u nju vjerovao. - Zato ste se udali za nj? - ponovo se javi Colin. - Kakav je to ovjek zbog kojega jedna ena kao vi osjea elju da vee svoj ivot uza nj i da ga hrabro prati u ove zabaene krajeve? - Ohl Sve to nije vano - otpovrne ona obeshrabreno. - On je moj suprug i on meni znai sve na svijetu uprkos mojim slabostima koje me ponekad spopadaju i izdajniki me zaskau. Dugo su vremena utjeli. - Vi znate kako da me pogodite u moju slabu stranu - na kraju ree Colin Paturel s gorkom ironijom u glasu - Potivanje svetih sakramenata! Iznali ste to, i to je bilo jedino to me je moglo zaustaviti. Ostao sam tome vjeran uprkos svojim porazima... Dvanaest godina je krvarilo moje tijelo iz svih moguih rana da bi ostalo vjerno svom Bogu i na kraju mu se priklonilo jae nego uz bilo kakvo dobro to ga ovaj svijet moe pruiti ljudskom biu. Kad dobijem znak... Stoj, Coline! Tvoj gospodar je progovorio! Potom nadoda poluglasno potaknut dubokim vjerskim osjeajem: - A ja znam kad On od mene neto trai. Manje jednostavna od Colina i izgubivi se na stramputicama svojih osjeaja i misli, Anelika nije ba rado priznavala to miljenje boanske volje u smislenost ili besmislenost njenih ina. - Jesmo li mi tako snano vezani uz nauavanja to smo ih pobrali u djetinjstvu koja nama upravljaju protiv nae volje, osobito protiv nae volje? - upita ona. - Hoemo li se mi bojati samo nauenih stvari? - Ne - otpovrne Colin - samo nauene stvari i mogu nama upravljati. Na sreu...! Ali ima trenutaka kad se ovjek nae baen, pa htio on to ili ne, u putanju istine. Isto tako bi teko bilo sprijeiti ga da se ne kree tom putanjom, kao neku zvijezdu da se ne kree nebom. Primijetivi na Anelikinu licu izraz odsutnosti blago je upita: - Da li me sluate? - Jest, sluam vas, Coline Paturele. Vi se vrlo lijepo izraavate. Mnogo toga sam od vas nauila to je ostalo duboko utisnuto u mojem sjeanju... - Sretan sam to to ujem, gospoo, ali rijei koje sam upravo izgovorio, sjeam se, te sam rijei mnogo puta uo od velikog eunuha, Osmana Feraija golemog crnog avla koji vas je drao u haremu Mule Ismaila. U Mekneu, kralj me esto zvao i posjedao me na svoje zlatne jastuke iako sam bio sav u masnim dronjcima. Zajedno smo sluali Osmana Feraija kad bi razglabao o raznim pitanjima. Veliki je mudrac

bio taj crnac! Veliki ovjek! On je vie utjecao na moju duu od ijednog drugog ovjeka na svijetu. Bio je pravi arobnjak. - Kako sam ga voljela! Kako sam ga voljela! - povie Anelika osjetivi ganutljivu enju sjetivi se velikog eunuha. - Bio je veliki prijatelj, vei od ikoga. Odjednom se zaustavi pogoena u srce. Naime, sjetila se da je Colin udarcem bodea u lea ubio plemenitog eunuha da bi spasio ropstva nju, Aneliku. - Bolje da ne govorimo o tim stvarima - nato e Colin poluglasno - vidim da sjeanja neugodno djeluju na vas. Vi ste umorni, a mi smo sada daleko, vrlo daleko od tih mjesta, a jo dalje smo odmakli na svom ivotnom putu, ukoliko uope mogu ustvrditi da sam odmakao, da sam se ipak prema neemu kretao u toku godina koje su protekle poslije Ceute...? A ne samo uzmicao, spiskao ono to sam stekao u Bojoj tamnici! - Uvijek se odmie kad se pati i kad se uprkos tome ne odriemo, ne podlijeemo, ne okreemo sa svim i zauvijek lea dobru - otpovrne nato Anelika sa arom. Pomislivi na onaj beskonaan slijed padova i uspona to ih je sama doivljavala daleko od Joffreya, osjeala se u pravu da svojim rijeima ohrabri Colina. - Vi niste tako bolesni kao to ste netom izjavili, Coline, moj dragi, dragi prijatelju. Osjeam to. ini mi se da e nekadanji Colin svakog trenutka iskrsnuti preda mnom, u svoj svojoj veliini lien lanog sjaja Zlatobradog. Vidim ga ak jo veeg, jo snanijeg, jo spremnijeg da obavi veliki zadatak koji ga oekuje... - Kakav zadatak...? Osim da me po kratkom postupku objese kao najobinijeg morskog pljakaa. - Ne, ne tebe, Coline! To se ne moe dogoditi. Ne boj se niega, ne boj se vie. Ne znam kako e se stvari odvijati, ali znam da e ti Bog biti vjeran, vidjet e. On te ne moe napustiti, ne moe napustiti tebe koji si zbog njega bio na kri pribijen. - Pa ipak, ve odavna me je napustio. - Ne, ne, ne sumnjaj vie, Coline, ti koji tako snano vjeruje u njega, ti ija je vjera u njega temelj tvog bia... Nije te on uzalud odbario tolikim neprocjenjivim osobinama. Vidjet e... Ja, ja ne sumnjam u tebe. - Oh! Ti, ti si divna - odgovori on muklo i obujmi je rukama. Aneliku prooe jeuri od korijena dlaka na glavi pa sve do tabana na nogama. U svojoj beskrajnoj elji da ponese Colina, kao to bi ga more ponijelo obalama gdje bi se naao onakav kakav je bio, ona je govorila obuzeta arom, podignuvi prema njemu svoje lice ozareno pogledom divljenja u kojemu je mogao proitati osjeaj dragocjeniji ovjeku od svih bogatstava ovog svijeta: vjeru jedne ene. U njega, u njegovu snagu, u njegovu veliinu, u njegove misli, u njegovu izvanrednu sudbinu. I sada, stisnuta uza nj u arobnom obruu njegova zagrljaja, osjeala je na svoj veliki uas kako se njegova zanosna njenost pretvara u divlju i poudnu struju. Naime, Colinova ju je ruka, ta ruka vrsta poput eljeza, isuvie esto nesvjesna svoje snage, stisla u kriima i neodoljivom strau privila uz njegovo tijelo. Taj je dodir razbudio privlanost, koja se u zanosnoj, boanstvenoj i slatkoj bujici razlijevala njenim tijelom poput podvodnog vala. Od glave do nogu privinuta uza nj, ona zabaci unatrag svoje lice osvjetljeno mjeseinom. Oi je imala zatvorene kao da e umrijeti... - Ne boj se niega, ivote moj - ree on svojim dubokim i tihim glasom u kojemu se osjeao ton maenja koji ju je proimao sve do srca... sve do utrobe - vie se ne boj mene. Ovo je posljednji put... dajem ti svoju rije, posljednji put to te ovako stiem uz svoje srce. Ali htio bih da mi na jo jedno pitanje odgovori... Jesi li plakala... reci mi... Jeste li vi plakali, gospoo du Plessis-Belliere, kad sam otiao iz Ceute, kad sam vam okrenuo leda da bih vas zauvijek napustio? - Jesam, i ti to vrlo dobro zna - odgovori ona gotovo samo dahom - ti to vrlo dobro zna... Ti si vidio...

- Nisam bio siguran... Godinama sam se pitao... One suze, one suze to sam ih vidio kako se cakle u oima ove velike gospoe jesu li bile istinite...? Jesu li one orosile vae oi zbog mene...? Hvala vam, hvala neizreciva, ljubavi moja...! Jo jednom je vrsto stegne, a zatim je pusti, blago je odvoji od sebe. Nije htio da vidi njene sedefaste poluotvorene i uzdrhtale usne koje su se nudile. Uspravi se i istegne u svoj svojoj herkulskoj visini pod nebom na kojemu je blistao mjesec. - Sad znam ono to sam godinama elio znati. Dobio sam sve odgovore, i to iz tvojih usta, iz tvojih usta...! ini mi se da sada lake diem. Hvala ti, edo moje malo. Vratila si mi ono to sam bio izgubio. Hvala! Hajde sada, treba da se odmori, na kraju si svojih snaga. Budui da je posrtala, on je primi za ramena, nasloni je uza se s beskajnom njenou i ponovo je odvede k vatri. Prije bi se reklo da je pala, nego da je sjela na pijesak. On podstakne malko plamen, a zatim ode na drugi kraj ala gdje se izduio, nevidljiv u sjeni stabla, da bi se malko odmorio leei udaljen od nje. Maloprije dok je hodala du ala, jedan joj je malo dulji val smoio noge. Sad su joj cipele bile vlane, stoga ih skine, stopala podvue pod suknju i zimogrozno se stisne rukama obujmivi koljena. Blizi oganj kao da je nije ni grijao jer se sva tresla od hladnoe. "Kako je moje tijelo nemono prema ljubavi!" pomisli s gorinom i sramom. "Pogrijeila sam to sam sasvim zanemarila molitvu. Ona ljudskom biu daje snagu da se odupre ovakvim iznenaenjima." Strano se ljutila na sebe i prezirala svoju slabost. Dobar dio noi osjeala se sigurnom, njom je prevladavao razbor, bila je kadra da dri na uzdi iskuenje uprkos probuenim uspomenama i Colinovoj nazonosti, a onda odjednom, ono komeanje toplo i pohotno...! Iako su se na vrijeme odvojili jedno od drugog, ipak je ona strast to ju je uzvrtloila predstavljala izdajstvo. Meu koljena je sakrila lice zahvaeno plamenom stida. Oh! Kako je ta no bila duga! "Oprosti mi, Joffreyu, oprosti mi. Nisam tome kriva. Sve se ovo dogaa zato to si ti daleko a ja sam slaba. Ti si me isuvie dobro izlijeio, ti si uskrsnuo moje ohladnjelo tijelo, ti vrau moj. Daleko je ono vrijeme kad nisam mogla podnijeti da me ijedan ovjek dotakne a da ne izgubim svijest... To je takoer tvoja krivica. Ti si mi otkrio dra poljubaca, dra svega drugog... Ja sam danas slaba!" Govorila mu je sasvim tiho, da bi otklonila strah. Obraala se u mislima svom ljubavniku, svom oboavanom i ljubljenom suprugu, onome to ju je privijao na svoje srce u velikom krevetu u Wapassouu, itavu zimu. Prizivala ga je u sjeanje da bi zaboravila stranog ovjeka koji ju je sino zgrabio za kosu i onako grubo udario. "Ako dozna... Ako samo dozna za ovaj bezuman susret koji je potrajao itavu no na ovom otoiu... itavu no s ovim gusarom koji za nj nije nita drugo do Zlatobradi, ubit e me, neu se izvui iva.. to je vie nego sigurno... ubit e me prije no to dospijem otvoriti usta... A ja neu biti kadra da ih otvorim... kao to sino nisam bila kadra... Oh! Boe, Boe, kako je ovjek nemoan, kako ga svladava strah kad isuvie voli... Oh! Boe, pomozi mi, pomozi mi! Strah me je... Ne shvaam vie nita od svega to se dogaa sa mnom i oko mene... Ne znam vie to mi je raditi... !" Usprkos tjeskobi koja ju je muila, njoj nije bilo sasvim ao to je sluaj htio da se te noi ponovo vidi s Colinom na Otoku starog broda. Otkako se on uspravio i kazao "Hvala ti, edo moje malo, vratila si mi ono to sam bio izgubio", osjeala je neko olakanje, neku utjehu u razdrmanoj savjesti. Proivljavala je trenutke kad je trebalo odbaciti breme prolosti. Neka je hvala i slava Gospodu ako se prije zaborava prui prilika da se popravi ono to je pogreno uinjeno!

Obdarena bogatsvom darova koji su od nje stvorili enu, ona bijae dosegla one izuzetne godine kad ivot svake ene, uza sve to to se nastavlja zvjezdanom brzinom, biva lagodniji, proiuje se i obnavlja u sjaju slobode srca i duha, slobode skupo steene i utoliko dragocenije to breme zabluda koje esto ne bijahu drugo do naukovanje u tekom zanatu bivstvovanja, izgubi svoju teinu. Sloboda je dana ljudskom stvoru da pusti uz put teret prolosti, da zaboravi ono to se zaboraviti moe, da se ne sjea kasnije nieg osim bogatstva nesavrenih i munih pustolovina poinjenih u naponu svojih ivotnih snaga. Sad je primijetila da ju je dugo vremena muila grinja savjesti u pogledu Colina, njena ljubavnika iz pustinje, a da ni sama toga nije bila svjesna. Sad je on bio spaen. Jedina injenica koja mu je ostala nepoznata bila je ta da je nosila njegovo dijete u svojoj utrobi. Treba unititi isuvie prisne veze koje su ih sjedinjavale Oh, kako su ljudi teko jedni drugima pruali ruku pomoi! Obamrli joj duh zapuhne daak veselog raspoloenja. Bila joj je dobro poznata ta vesela ptica uvijek spremna da u njoj prhne u njenim najteim trenucima i Anelika pomisli kako bi vie voljela da je stara gospoa. Starost je spremna da priskoi u pomo svojim blinjima, svojim prijateljima a da ne zagorava ni njima ni sebi ivot. Starost je spremna na iskrene izljeve srca, na besplatnu i djelotvornu pomo blinjemu. Ona ti daje mogunost da ivi iskreno, otvoreno, u skladu sa svojim vlastitim srcem, onakvim kako jest, a da se ne uputa u onu stalnu borbu opreza, juria i uzmaka, dakle u sve te opasnosti kojima zavodljiva put ugroava ivot osjeaja. "Pa to je zaista divna stvar: biti star jednog dana!" mislila je Anelika osmjehujui se najprije da bi se zatim ispotiha i za sebe smijala. Tresla se od hladnoe. Noge su joj bile ledene, a elo isuvie vrue. ula je pribliavanje koraka koji su mrvili pijesak i naruavali laku buku to su je podizali valovi svojim svilenim utanjem. Oprezno podigne glavu. Colin je iao prema njoj. - Treba spavati, djevojice - apne joj sasvim tiho nagnuvi se nad nju. - Nije pametno to tako skvrena sjedi i preiva po mislima tko bi znao o emu. Isprui se, bolje e se osjeati. Uskoro e i zora svanuti... Ona ga poslua i prepusti se njegovoj brizi kao nekada. Ponovo je osjeala njegove sigurne i strpljive ruke dok ju je brino umatao u svoj ogrta i preko nogu joj polagao svoj prsluk od bivolje koe. Zatvorila je oi. Strastveno oboavanje kojim ju je okruio Colin djelovalo je umirujue, kao melem na njeno bolno bie, na njeno srce izreetano nemirom i tugom. Odjednom ponovo njom ovlada osjeaj beskrajne patnje. - A sada spavaj apne joj Colin - hajde, treba spavati. Pustivi da potone u dno onog bezdana snova, inilo joj se da uje mrmor u pustoj marokanskoj noi... - Spavaj, janje moje, anelu moj. Sutra moramo provaliti golemi put, zajedno, kroz pustinju. Moda je to on mrmljao?

61. ANELIKA I COLIN U ZAMCI PEYRACOVE LJUBOMORE

Colin je ponovo bio iznad nje, u ruiastom odsjevu zore. Njeno je prodrma i ree: - More se povlai.

Anelika se uspravi na lakat. S lica odstrani raspletenu kosu. - Magla je jo gusta - ree Colin. - Ako pouri, stii e preko zaljeva a da te nitko ne primijeti. Anelika spremno skoi na noge i uze otresati pijesak sa svoje odjee. Trenutak je zaista bio povoljan. Magla se ustalila na izvjesnom razmaku od obale, laka izmaglica proeta svjetlou, koja je zatitnikim velom prekrivala prostor izmeu otoia i Gouldsboroa, Vjetar se jo ne bijae podigao. Posvuda je vladala tiina. Gugut grlica se tako ugodno mijeao s tiinom koja kao da ga je inila jo dubljim i arobnijim. Galebovi, kao male posudice od alabastera postavljene na smee vrke izronjenih hridina, sudjelovali su u nepominosti zore, a kad bi se pomakli, izletjeli bi u sporom i beumnom letu blistajui se bjelinom ljiljana u ruiastom isparavanju ranog jutra. Snaan vonj morske trave osjeao se u toplini jutra otkrivajui prostrane povrine mulja i algi to ih je iza sebe ostavilo povueno more. Anelika se tjeila nadom da e moda neprimijeena stii u Gouldsboro i da, zahvaljujui nevjerojatnim okolnostima, njeno izbivanje moda nitko nee niti zapaziti. Uostalom, koga je moglo uznemiriti da li je ona provela no u svojim odajama ili ne? Osim njena mua... kojega sigurno to nee ni zanimati s obzirom na ledenu hladnou to se od sino uvukla u njihove odnose. S malo sree, moglo se lako dogoditi da za njen sluajan i neobjanjiv ispad, nitko nikad i ne dozna. urnim korakom krene prema obali. Colin je iao za njom promatrajui kako nogom opipava prve kamenie gaza. - A ti? to e sada initi? - odjednom ga upita. - Oh, ja....! ovjek napravi pokret u neodreenom smjeru. - Pokuat u pronai one mornare to su mi ukrali noeve i pitolje. Poslije u ve nekako umaknuti odavde... - Ali ti si, Coline, ponovo sam - povie ona. - Ti vie nita ne posjeduje...! - Ne brini za mene - otpovrne on podrugljivo. - Ta nisam ja dijete u pelenama. Ja sam Zlatobradi... ne zaboravi to. Anelika je neodluno stajala odravajui jednom nogom ravnoteu. Nije se mogla odluiti da ga napusti. Osjeala je stranu neimatinu koja je pritiskala tog ovjeka. ak ni oruja vie nije imao. Gledala je kako stoji na obali pustog otoia, tog diva praznih aka, a kad se magla raini, on e se pretvoriti u progonjenu zvijer, u obiljeen plijen koji nee umai otrom oku njegovih neprijatelja i za kojim e navaliti hajkai gonei ga izmeu otoka. - Idi, idi - ree on nestrpljivo.- Idi! Uto je pomislila: "Treba da poem k Joffreyu... Da mu sve kaem... Da ga barem pusti da pobjegne, da kidne, da napusti Francuski zaljev..." Posljednji put se okrene prema njemu da bi u sjeanje utisnula crte njegova vitekoga lica, na kojemu su sjala dva plava oka slina dvjema nebeskim suzama. U njenim iznenada uasnutim oima, Colin zamijeti opasnost koja ga je ugroavala. Hitro se okrene, isprui svoje snane ruke koje su bile spremne da grabe, da dave, da udaraju, da ubijaju. ovjek u crnom oklopu baci se na nj, a zatim jo etvorica, pa estorica, pa desetorica. Odasvud su dolazili, izbijali su iz malog umarka to se protezao iza litica. Bili su to panjolci Joffreya de Peyraca. Anelika ih je prepoznala. Kao u kakvu grozomornom snu, njoj se inilo da su to demoni koji su svoje okrutno oblije sakrili iza poznatih joj lica. Primakli su im se i izbili iz umarka a da tiinu nisu naruili nikakvom bukom, a da nijedno zrno pijeska nije zakripalo ispod njihovih nogu.

U trenutku kad su se bacili na Colina, nita od svega toga nije shvaala. Bilo je to za nju luako privienje, san njene prestraene mate. Zaboravila je sasvim da su ti ljudi, to ih je Peyrac unajmio u svoju slubu, bili nekad ratnici po peruanskim umama, izvjebani da se bore lukavo poput zmija, da se prikradaju rtvi poput maaka, da su bili okrutni kao Indijanci i da im je u ilama kolala maurska krv. Pedro, Francesco, Juan, Luis... Sve ih je ona poznavala, ali u tom trenutku ih nije mogla prepoznati. Za nju su bili utjelovoljene opake i divlje snage koja se okomila na Colina, dok su im u nastojanju da ga svladaju zubi krugutali i blistali se, suvie bijeli na njihovim licima tamnim poput kore izgorenog kruha. Colin se borio poput lava kojega je napao opor crnih afrikih hrtova. Udarao je golom akom i ranio se udarivi po iljku elinog ljema. Otimao se bijesno izmahujui i u nekoliko je navrata uspio povui i baciti na zemlju ljude to su se okaili o njegovu odjeu. Naposljetku su mu klecnula koljena pod njihovom teinom. Dohvaen za ramena pade nauznak. Jedno se koplje digne nad njegovom glavom. - Nemojte ga ubiti! - povie Anelika sva izvan sebe. - Nita se ne bojte, senora - odgovori joj glas dbn Juana Alvareza. - Mi emo ga samo malko ukrotiti. Imamo nareenje da ga ivoga uhvatimo. Crn, gord i proet ozbiljnim osuivanjem, pogled don Juana Alvareza zaustavi se na Aneliki. Njegovo dugo i isposniko lice, uvijek pomalo uto, izdizalo se, kao obino, iznad ogrlice naborane na starinski nain. - Izvolite nas slijediti, senora - naredi joj on izvjetaenim, ali zapovjednim tonom. Osjeala je da se nee skanjivati da se poslui silom, ako se ne pokori njegovu nareenju. On se pokoravao grofu de Peyracu, a budui da je mjesecima ivjela u prinudnoj prisutnosti s njima u tvravi Wapassou, znala je da su za don Juana i njegove ljude nareenja grofa de Peyraca bila sveta. Bezimeni strah je izdubio u njoj crnu rupu. U oima don Juana Alvareza ona je jasno itala svoju osudu. Ova ena koju je potivao kao suprugu grofa de Peyraca, bila je za nj ljubavnica ovjeka kojega su upravo zarobili. Sve se ruilo. Bol se ogledao na gordim crtama lica starog panjolca. Anelika pogleda prema umi odakle su izbili panjolci u svojim oklopima od crnog elika, sa svojim otrim kopljima uperenim u Colinova lea, kao da e tamo opaziti "njega", njihova gospodara, onoga tko im je izdao nareenje da uhvate Zlatobradog i da dovedu i nju, kao zarobljenicu, kao gusareva sukrivca, nju, enu vrijednu prezira. Ali podmukle su kronje ostale mirne treperei jedino pod svjeim dahom vjetra. Tada se u njoj pojavi nada da "on" nije jo nita znao, da je pusti sluaj doveo panjolske straare na taj otoi. Nije li jo juer meu otoke poslana potjera da bi se pronalo i uhvatilo Zlatobradog...? - Treba da me slijedite, senora - ponovi zapovjednik strae. Stari panjolac je uhvati za ruku. Ona se oslobodi njegova stiska i poe ispred njega. Uzaludan bi bio svaki njen pokuaj da se opravda u oima jednoga Alvareza. Za nj je ona bila kriva. A kriva e i ostati. I zasluila je da je se smru kazni! Wapassou je bio daleko! Wapassou koji ih bijae povezao vedrim prijateljstvom pod uplivom zime. Slijed neprovjerivih i paklenih zgoda kao da ih je sve bacio u vrtlog koji je razbio svako potovanje i radost. Krv je tekla s Colinova ela. Uspravljen, sa svih strana vrsto dran, niti je to govorio niti je pokuavao da se i dalje brani. Ruke su mu vezali iza lea, dok su mu glenjevi na nogama takoer bili sputani. Komadi konopa ostavljen izmeu njih, dozvoljavo mu je da se kree.

Okrenuvi lea Gouldsborou ije su se drvene kue i ruiaste litice ve nazirale u daljini na jutarnjoj svjetlosti, mala skupina, sprovodei Aneliku i zarobljenog gusara, poprijei preko otoia, proavi pokraj olupine starog nasukanog broda. S druge strane otoia obala je bila strmija. Dva su amca ekala u maloj draici. Oseka je ostavila slobodan uzak tjesnac kojim se moglo dospijeti do visokog mora. Pozvavi Aneliku da zauzme mjesto u jednom od amaca, don Alvarez joj prui orukavienu ruku da bi joj pomogao. Ona njegovu pomo prezirno odbije. Sjeo je pokraj nje. Sad je zamijetila da je bio jo ue puti no inae i da ga je trzanje lica, okrutni izraz koji ga je svaki put silio da iskezi zube, posljedica muenja kojima su ga podvrgli Indijanci iz plemena Atakapasa, sad osobito muila. Prvi je put primijetila sijede niti u njegovoj bradici kakvu su njegovali panjolski plemii u prolom stoljeu. Stvarno, u dva zadnja dana Juan Alvarez je postarao za itavih deset godina. Anelika kriom uhvati njegov pogled i ono to je u njemu vidjela neobino ju je ganulo. Rastrzan izmeu privrenosti to ju je osjeao prema grofu de Peyracu i one kojom ga je nadahnula, oh, uprkos njemu samom, plemenita grofica koja je tako hrabro dijelila s njima njihovo zimovanje, plemeniti je panjolac trpio paklene muke. On zauzme mjesto suelice njoj kao dostojanstven i pravdoljubiv straar. Mornari i najamnici koji sa ekali na alu ukrcaju se i usmjere amac u struju. U drugi se amac ukrcao ostatak straara. Ona je u sebi mislila: "Nema mi spasa! Kad dozna, ubit e me!" Moda su te njene misli bile djetinjaste, ali ona nije niti asa sumnjala da e se obistiniti. Mozak joj je bio kao sleen. Umor jueranjeg dana to ga je provela njegujui ranjenike i gotovo neprospavana no, izruili su je nemirima i brizi od kojih se nije mogla braniti. Osjeala se bolesnom, a bolesna je, u stvari, i bila. Blijeda i cvokoui od studeni uprkos sve veoj toplini ljetnjeg dana, ona se uza sve to trudila da sauva prisebnost duha. Jasno je primjeivala neprijateljstvo onih to su je okruivali, i to ju je neprijateljstvo pritiskivalo poput olovnog poklopca. "A ipak sam ja zimus svim tim ljudima pripremala i nosila ajeve", mislila je s gorinom. Ali ona je bila ena koja je osramotila svoga mua i po miljenju ovih zanesenih i otrom ljubomorom muenih mujaka, zasluila je smrt. in besmislen, ali u djevianstvu te divlje i opore zemlje, sve je izgledalo mogue pa ak i diktirano neoprostljivou same prirode. Bijes, gnjev, ljubomora, mrnja i pokreti smrti bili su upleteni u samu potku, osjetljivu i finu, tog ljepog ljetnjeg jutra. U vjetru s puine to joj je puhao ravno u lice, osjeala je onaj isti dah to je podjarivao strasti u biu preputenom njegovim snagama. Preko tjeskobe to joj je napinjala ivce opaala je osamljenost tih ljudi i ena bez narodnosti i zakona okruene neukrotivom prirodom i koliko je djelovala na njih i proimala ih, tokom dana i mjeseci, uprkos njima samima, divljina te zemlje. U tim okolnostima jedan ovjek, jedan jedini, bio je sve. I od njega, od njegovih ina i osjeaja zavisili su njihovi ivoti. To trai zakon hordi i naroda otkako ovjek luta zemljom. Potajna snaga Joffreyeva koju je ona osjeala, ak i u trenucima njenosti i ljubavi, danas joj nije ostavljala nikakve nade, ve je u njoj izazivala sve vei strah to su se vie pribliavali cilju. Ali kako su to ili? amci su usmjerili prema istoku slijedei obalu. Rt jednog poluotoia nalazio se na nekoliko duljina amca. Kad su ga zaobili, gotovo odmah se pred njima rastvori alo u zaklonu litica. Na samom kraju opazie nekoliko naoruanih ljudi. Mjesto je bilo skriveno, udaljeno od Gouldsoboa i drugih kua. U toj skupini ona opazi visoki lik Joffreya de Peyraca, umotan u njegov iroki ogrta koji je vjetar napuhivao.

"Ubit e me", ponavljala je okamenivi se u nekoj vrsti pomirenja sa sudbinom. "Neu imati vremena ni da usta otvorim. U biti, on me vie i ne voli. Budui da ne moe shvatiti, bit u sretna da me zaista ubije... Ako me vie ne voli, emu e mi ivot?" Umor koji je bijae gotovo sasvim iscrpio, pridonio je mnogo tim njenim smuenim mislima koje su joj salijetale duh. ,,A Cantor? to e Cantor kazati? Neka se ne mijea moga sina u sve ovo!" amci su pristali uz obalu. Valovi su bili dosta snani te je Anelika morala prihvatiti ruku don Juana Alvareza da bi se iskrcala na kopno. Uostalom, to je uinila zato to se jedva drala na nogama. Nala se pokraj Colina, oboje izbliza okrueni panjolskim najamnicima, dok su mornari osiguravali amce. Odvojivi se od udaljene skupine, grof de Peyrac poe prema njima. Nikad Anelika ne bi bila povjerovala da e je prisustvo njena mua ispunjati s toliko tjeskobe i straha, a osobito poslije svih onih dugih mjeseci provedenih zajedno u utvrdi Wapassouu, i vremenom tako jo blizih... Ali... ali... Oh! Vjetar ovih obala je sve odnio i ovjek to je prilazio nije bio onaj isti to ga je voljela. Ovo je bio gospodar Gouldsboroa, Katarunka, Wapassoua i drugih mjesta, gospodar... i to mu kojega je njegova ena izvrgla ruglu pred njegovim ljudima i gotovo pred itavim narodom. - Je li to on? - upita Colin muklo. - Jest - promrmlja Anelika kroz osueno grlo. Grofu de Peyracu kao da se nije urilo. Primicao se pokazujui svim svojim dranjem gordu nehajnost koja je, u ovoj prilici, bila uvredljiva, izraavala prezir i skrivala prijetnju. Anelika bi vie voljela da se pojavio van sebe od bijesa, kao neku veer, jest vie bi voljela razbjenjelu buku od tog stranog ekanja, od tog pribliavanja zvijeri koja se sprema na skok. Njom je ponovo ovladao strah koji je paralizirao sve njene misli im bi se nala pred njim, otkako je Colin bio u pitanju. Njenim je duhom harala mjeavina raznih osjeaja: osjeaj krivnje prema vlastitom muu, elja da ga ne izgubi i vjernost prema Colinu koja je itavo njeno bie vezivala uza nj i u istom je trenutku liavala, zbog pretjeranog straha, njenih najboljih osobina, a u prvom redu sposobnosti govora i pokreta. Umjesto da potri prema njemu, stajala je kao prikovana za tlo, nijema i ukipljena, dok je, naprotiv njen pogled primjeivao, gotovo nesvjesno, najmanju sitnicu na Peyracovoj odjei, to je, oito, bilo besmisleno u tom trenutku i nije joj moglo biti ni od kakve koristi da rijei nerazmrsivu dilemu u kojoj su se sada svi koprcali. Na sebi je imao odijelo od zelenog baruna. Ona ga je prvi put na njemu vidjela na Gouldsborou prole godine. Tamne i raskone nijanse koje su mu oduvijek bile drage, isticale su se jo vie zahvaljujui flandrijskim ipkama od kojih se sastojao ovratnik s posuvratnikom iji su krajevi od srebrnih niti pokrivali ramena. Od iste ipke protkane srebrnim nitima bile su mu i orukvice, a krasile su takoer i posuvratke njegovih engleskih izama od tanke nabrane koe. eir od sasvim kratke dabrove dlake okien bijelim perjem kojim je vjetar povijao, pokrivao mu je gustu kosu. Danas nije za pasom nosio oruje. Svoja dva pitolja srebrnih kundaka utaknuo je u pritegau srebrom izvezenu o ijem je ramenu visio njegov ma. Zaustavio se na nekoliko koraka od skupine. Anelika htjede napraviti pokret a da ni sama nije znala kakav. Colin promrmlja: - Nikad se ne stavlja ispred mene. Nikada! panjolci su ga jedva uspijevali drati. Nepomian, grof de Peyrac ga je promatrao s krajnje napetom panjom.

Iskrenuvi glavu malko prema ramenu, gospodar Gouldsboroa netrimice se zagledao u normandijskog gusara, a Anelika koja nije mogla odvojiti oiju od muevljeva lica, vidjela je kako mu se pogled zamaglio. Zatim podrugljiv osmijeh nabra obraz na kojemu su jutros brazgotine bile vidljivije jer kao da bijahu poblijedjele pod unutranjim pritiskom. Ljevom rukom skine svoj eir i poe prema zarobljeniku. Priavi pred ukroenog ovjeka Joffrey de Peyrac prinese ruku elu pa srcu pozdravljajui ga istonjakim pozdravom. - Salam analeikom, - ree. - Aleikom salam - automatski odgovori Colin. - Budi pozdravljen, Coline Paturele, kralju robova u Mekneu - nastavio je Joffrey de Peyrac na arapskom. Colin ga je promatrao ispitljivim pogledom. - I ja tebe poznajem - otpovrne naposljetku na istom jeziku. - Ti, ti si Rescator, prijatelj Mule Ismaila. esto sam te vidio kako sjedi pokraj njega na izvezenim jastucima. - A i ja sam tebe esto vidio okovana lancima ili vezana za vjeala na gradskoj trnici, u drutvu leinara... - Ja sam uvijek vezan i okovan - odgovori Colin jednostavno. - A moda uskoro i objeen o neka vjeala - otpovrne grof uz onaj isti hladan osmijeh od kojega se Anelika kao prut tresla. Noj je arapski jezik bio dovoljno poznat da slijedi tok tog nevjerojatnog razgovora. Gotovo isto toliko visok kao i Colin, Joffrey de Peyrac je, meutim, izgledao, valjda zahvaljujui gospodskom dranju svoga mrava tijela, kao da nadvisuje svog krupnog protivnika. Bila su to dva sasvim razliita ovjeka koji su poticali s dva razliita obzorja. Taj njihov susret licem u lice nije bio manje straan. Duga i duboka utnja je vladala. Grof je izgledao kao da neto razmilja. Pokreti su mu bili odmjereni, mirni. Nikakve estine, pa ak ni suzdrane, nije se moglo primijetiti na njemu, a niti mu je opasan i prijetei sjaj zablistao u pogledu. Ali Anelika je osjeala da vie za nj ne postoji. A i ako je postojala, onda samo kao neki predmet, suvian, o ijem postojanju ne eli nita znati. Odvajanje ili prezir. Nije znala. A to se njoj inilo nepojmljivo, nepodnoljivo. Vie bi bila voljela da ju je ubio, da ju je tukao. Ovo je bilo gore. Svojim dranjem on joj je nametnuo, protiv njene volje ulogu ene kakva ona nije htjela izgledati, kakva ona nije bila, ulogu ene preljubnice i besramnice, odbaene od njegova srca i udruenu s sukrivcem ljubavnikom do izricanja presude. ak joj je i to, malo-pomalo, postajalo svejedno. Bili su joj ravnoduni svi to su je okruivali, ravnoduan dekor, sve, ba sve. Jedino do ega joj je bilo stalo, bio je on i ona je oajniki traila samo jedan njegov pogled, neto to bi joj dolo od njega, nije vano kakav znak. Sada kad je znao tko je bio Zlatobradi, hoe li on bar malko shvatiti njenu slabost? Oh, tako je eljela otvoriti usta i kazati mu: "Hajde da se objasnimo..." Ali je vrlo dobro znala da nikakav zvuk nee prijei preko njenih usnica. Smetalo ju je prisustvo vojnika i mornara, strano ju je smetalo, a isto tako i one gospode to su se poredala ukrug, nijema i skrivajui svoju radoznalost pod ravnodunim izgledom, pomalo ukoenim: Gilles Vanereick, flamandski gusar, Roland d'Urville, jo jedan Francuz kojega nije poznavala, pa sve do onog engleskog admirala, vrlo profinjenog, i njegova zamjenika, jo napirlitanijeg od samog admirala. Zato ih je Joffrey doveo na ovaj tragian sastanak gdje je njegova ast mukarca i mua mogla biti grdno okrnjena? Nju je nadasve tresao osjeaj straha. Strah kojom ju je ispunjavao taj neznanac, usprkos svemu njoj toliko bliz, Joffrey de Peyrac, vra, tajanstven ovjek, njen mu...! ovjeka je strah kad isuvie voli. Izgubi se povjerenje. Srce joj se cijepalo.

On je niti jedan jedini put nee pogledati. Tako se smetenom i pobjeenom osjeala, ona koja osim njega nikoga drugoga i nije vidjela, a onaj tko je jedino nju vidio bio je Colin. Kriom je uhvatio izraz tjeskobe, mramornu bljedou njena lijepog enskog lica, nagreno jednom modricom. A ono to je proitao u Anelikinim zjenicama, skrhalo mu je srce, natjeralo ga da obori elo. Naslutio je istinu. Tog ovjeka tu, jedino je njega ona ljubila. Tog Rescatora kojega je on vidio u Mekneu, tog ovjeka koji je ulazio u grad u pratnji sjajne svite. Zlato, srebro su mu stvorili silan ugled. Mula Ismail ga je osobito cijenio. Danas je on bio taj kojega je Anelika voljela. On ju je posjedovao. On, taj mraan plemi mrav i snaan poput Maurina ili panjolca. Taj ovjek ruan, nemirnih crta lica i izbrazdanog dvobojima, taj ovjek lijep svojim duhom koji je zraio iz njegovih vatrenih oiju, taj ju je ovjek posjedovao. Taj ovjek, taj velika i po rodu i po svojoj veliini, taj ju je ovjek posjedovao. Posjedovao ju je sve do njene sri sve do njenu utrobe... do njena srca. To se odmah vidjelo. Trebalo ju je samo pogledati... Proitati taj pohlepan izraz i onu djetinju tjeskobu koju on nikad nije primijetio kod nje. Ali kad im srca takne ljubav, onda ene zaboravljaju i na sram i na ponos, zaboravljaju na sve drugo. One postaju djeca. Shvatio je. On, Colin, on Colin Normandijac, Colin zarobljenik, on za nju nije nita znaio. Uprkos enskoj slabosti koju je ponekad osjetila prema njemu. Nikakvih iluzija u tom pogledu vie nije mogao gajiti. U usporedbi s tim ovjekom tamo, on za nju nije nita predstavljao. I zar je to vano, naposljetku? Ionako e umrijeti. Pusto mjesto, izgubljeno u amerikom kopnu, za njega je to bio svretak putovanja...! Meutim njegovo velikoduno srce arko je poeljelo da uini jo neto za nju, Aneliku, njegovu sestru u suanjstvu, svjetlost, toplu, rajsku, bljetavu svjetlost njegova munog ivota. On joj je to dugovao. On e to i uiniti, jer je to i bilo jedino do ega joj je bilo stalo. - Gospodine - ree podignuvi ponosno glavu i unesavi se svojim plavim oima u nepronine oi Peyracove - gospodine, ja sam danas u vaim rukama i, ako emo pravo, rat je poteno voen. Ja sam Zlatobradi. Izabrao sam ovaj kut obale da ga napadnem. Moji su razlozi bili moji, a vai su bili vai, to jest da me sprijeite. Spretnijemu I bremu srea se uvijek nasmijei. Izgubio sam...! Saginjem glavu i vi moete uiniti sve to vam se svidi... Ali prije no to se nane postupak i prije no to doe do suenja, treba sve da bude jasno i ako me objesite, to treba da se dogodi zato to sam kao gusar, va neprijatelj, morski pljaka u vaim oima, gusar iji se poslovi ne poklapaju s vaima i koji je izgubio u ratnoj igri, ali... NE ZBOG DRUGOG NEKOG RAZLOGA, gospodine! Ne postoji nijedan drugi razlog, kunem se! Uspomene, to je sve. Oni koji su zajedno bili u maurskom suanjstvu ostaju zauvijek prijatelji, a osobito ako su se zajedniki dokopali kranske zemlje. To su stvari koje se ne zaboravljaju... ne zaboravljaju ih oni koji se sluajno ponovo sretnu u ivotu. Treba to razumjeti. Ali svakome svoja sudbina. Ja mogu pod zakletvom potvrditi gospodine, da nije niti mojom niti njenom voljom - naglasio je i pri tom glavom napravio pokret prema Aneliki - dolo do naeg sastanka prole noi. S plimom nema ale u ovim krajevima. Vi to isto tako dobro znate kao i ja. A kad vas ona okrui na nekom otoiu ne preostaje vam drugo do da strpljivo ekate. Jo jednom vam ovdje ponavljam i dajem vam svoju asnu mornarsku rije, ispred vaih ljudi i ove gospode to me sluaju, da se nije nita dogodilo ove noi, nita to bi moglo okrnjiti dobar glas vae ene, grofice de Peyrac, nita to bi moglo uprljati vau ast kao njena supruga...

- Znam - odgovori Peyrac svojim promuklim i jednolinim glasom. - I ja sam bio na otoiu.

62. U POTRAZI ZA DOSTOJANSTVOM

Ovaj put Aneliku zahvati bijes, koji je njom tresao poput oluje, harao poput ciklona. Na trenutke je vjerovala da mrzi Joffreya de Peyraca svom snagom svoje due. "Znam, i ja sam bio na otoku!" Te su je rijei pogodile usred srca, probudile u njoj tjeskobno zaprepatenje. Te rijei promrmljane uz podrugljivu grimasu. Okrenuvi se od njih, zapovjednikim pokretom dade znak da se krene prema Gouldsborou. Nije htio da vidi na Anelikinu licu uasnuti izraz koji ona nije uspijevala suspregnuti. Dok su se svi kretali, pritisnuti tjeskobnom utnjom, neravnim putom du morske obale, on je hodao ivim korakom i, prema svom obiaju, visoko dignute glave, sa eirom iju je perjanicu povijao vjetar, ne okreui se da vidi zarobljenika kojega su panjolski vojnici gurali ispred sebe, ni mladu enu to je hodala sama, uvuena u sebe i posrui uz put, ne obazirui se uope na stazu ispresijecanu rupama. Da se okrenuo, u njenim zelenim zjenicama bio bi zamijetio ogoreni gnjev jedne ene. Taj je bijes potisnuo sve druge osjeaje u njoj, ispunjao je strahovitim ponienjem, sramotom kojoj nije traila izvore. S pomutnjom u dui, nije ni znala da je patila, uglavnom, zato to je on povrijedio, provalio u stidljivu prisnost njenih osjeaja, to je vidio prijateljstvo i njenost to ih je gajila prema Colinu. Vidio je kad je stavila ruku na Colinovo elo, vidio je kako su se smijali, a on na to nije imao pravo. To je pripadalo njoj, njenu tajnom vrtu. Jedan suprug, pa bio ma koliko drag i voljen, nema prava da sve vidi, da sve zna. Uostalom, on vie njoj i nije ljubljeni mu, ve otvoreni neprijatelj. Odjednom se u njoj sve preokrenulo i ona je jasno vidjela vjeiti lik ovjeka, neprijatelja ene koju jae pogaa njegova mrnja nego obmana i iznevjerene nade. Uskipjeli gnjev i kivnja u njenu srcu dali su snagu njenu koraku te ona poe naprijed visoko podignute glave. Prihvaala je da je vrijea, nije imala nita protiv toga to ju je udario, sagibala je glavu pred praskom njegova pravednog gnjeva, ali ta makijavelistika zamka potpuno ga je srozala u njenim oima, unitila je njeno povjerenje, beskrajno potovanje to ga je prema njemu gajila. Dakle, sve je uniteno! Sve! On se igrao sa srcem svoje ene, sa njenim ulima kojih je poznavao krhkost, gurnuo ju je u zagrljaj drugog ovjeka... da bi vidio...! da bi vidio...! da bi se zabavljao... ! Ukoliko nije u svojoj ludoj ljubomori, u svojoj povrijeenoj tatini, traio, gurnuvi je u novo iskuenje, u prvom redu izliku da je ubije... DA JE UBIJE!... NJU!... SVOJU ENU! NJU koja je vjerovala da ima povlateni poloaj u njegovu ivotu, u njegovu srcu! Ho! Ho! Jecaji su potresali Aneliku i svojom je estinom gotovo bacili na tlo, vijali su njom kao vjetar polomljenim granama. Nadljudskim naporom uspjela ih je potisnuti, polo joj je za rukom da ukroti bujicu suza koje su joj se skupljale ispod vjea i izazovno uspravi glavu... Takav je bio njen vlastiti zakljuak te se vie nije pitala to e se dogoditi. Hoe li je zatvoriti i uvati pod straom u tvravi? Hoe li je otjerati? Prognati? U svakom sluaju, nee se tako lako podvri bilo kakvoj njegovoj odluci, ve e se ovaj put boriti za svoju stvar. Naprotiv, Colinova sudbina joj je izgledala mnogo traginijom i, kad su se na pristupu u naselje iz ume podigli krici prijetei i silna galama, svih je njenih premiljanja i osjeaja nestalo da bi ustupili mjesto otrom strahu za Colinov

ivot. Skupila je svoje snage spremna da ga brani i rijeima i djelom, da ga brani od svih i ne vodei rauna o svom vlastitom poloaju, jer nije se moglo dogoditi, ona nikako ne bi mogla podnijeti grozan pothvat: da vidi Colina kako visi, izmrcvaren, da vidi kako je ivot Colina Paturela zbog nje bio uniten. Bacit e se na njegovo tijelo i branit e ga kao svoje vlastito dijete. Nije li on nju nosio na svojim leima u pustinji, nije li svojim ivotom spasio njen...? Krici to su dopirali iz ume bili su krici ljudskog opora spremnog da niti i ubija. Obavjeteni od onog nevidljivog glasnika koji prolazi, reklo bi se, noen vjetrom tim divljim obalama, svi su itelji Gouldsboroa, kojima su se pridruili strani mornari, Akadijci to su se ovamo doskitali, Indjanci to su dohrlili radi trampe, trali, silazili niz padine, prelazili preko prostora to ga je oseka otkrila. Bijele su se kapice ena mijeale kao let galebova s tamnom i arenom bujicom mukaraca. Roelcima i mornarima s brodova pridruili su se engleske izbjeglice, Indijanci koji su okolo dangubili i bili spremni da podre svae i strasti svojih prijatelja. - Zlatobradi! Zarobljen! I "ona" je bila s njim. To se takoer ve znalo. Ona je provela s njim no na otoiu Stare olupine. Vodili su "ih" vezane lancima. Krici, urlici, vrijeanja stvarali su golemu buku koja im je dolazila u susret, zapljuskivala ih. A kad je gomila izbila iz ume i sa alova, panjolski vojnici su morali stvoriti bedem od uperenih kopalja da zarobljenik ne bi postao plijenom bjesomunika. - Na srmt! Na smrt! - urlalo se sa svih strana. - Tu si, Zlatobradi! Lupeu! Poganine...! Ti si se htio doepati nae imovine! A sad si okovan! Gdje su tvoji dragulji? Gdje ti je brod...? Sad je sve to nae! Ha! Ha! Tvoja te zlatna brada nee spasiti! Ba e nam dobro posluiti da te objesimo i tako kaznimo za sva tvoja razbojnitva! U uzburkanom vrtlogu to su ga stvarale posade brodova i razulareni naseljenici, ujedinjeni istom mrnjom prema protivniku koji ih je htio slomiti i unititi kad se sa svojim brodom pojavio pred malim naseljem to se tek bijae oslobodilo zimskih poslova i tegoba, danas je bio samo pobijeeni gorostas, poslije estoke borbe to se juer odigrala, borbe u kojoj su neki od njihovih izgubili ivote. U njihovim kricima mrnje osjeala se potreba za vrijeanjem, mijeao se osjeaj pobjede i olakanja, ali takoer i osjeaj gorine. Svoju su pobjedu isuvie skupo platili. Njihova okrutna srca bila su ogorena. Pokraj Zlatobradog, bila je ona, gospodarica Gouldsboroa, gospodarica Srebrnog jezera, vila ije su ruke imale ljekovitu mo. Dakle, bila je istina ono to se prialo o njoj i gusaru! To ih je otkrie strano boljelo! Taj pljaka niskog porijekla unitio je jednu snagu koja je njima bila dragocjena u njihovu bijednom izgnanstvu, unitio je potivanje to su ga osjeali prema grofu i grofici de Peyrac. U tom vrtlogu mrnje i neprijateljstva to ih je opkoljavalo, Aneliki je izmakao jedini pogled to joj ga je Joffrey de Peyrac uputio toga jutra. Da je kojim sluajem, primijetila taj njegov pogled, moda bi je njena vlastita bol manje kinjila, jer taj je pogled bio pogled uznemirena ovjeka koji se htio uvjeriti, da li je ona bila pod zatitom panjolskih vojnika. - Bezbonie! Otimau ena! Mrcino! Zviduci, zajedljivo ruganje, ispljuvci padali su sa svih strana poput otrih udaraca bia. Zavezanih ruku Colin je ipak nekako iao naprijed, vuen i guran izmeu vojnika koji su ga titili. Vjetar je vitlao njegovom dugom kosom i raskutranom bradom. Mraan je pogled ispod kosmatih obrva upro daleko iznad uzburkanih glava. Sliio je na Prometeja, sina Titanova, koji je nemono visio o stijeni i bio preputen prodrljivosti leinara.

Na ulasku u naselje, skupina se morala jo jednom zaustaviti, pod pritiskom gomile koju nisu ni d'Urville svojim nareenjima, ni Vanereick svojim prijetnjama, ni nimalo miroljubiv izgled panjolaca uspjeli stiati. Jedan kamen zazvidi i pogodi Colina u sljepooicu, a drugi se otkotrlja Aneliki ispred nogu. Odnekle se, ne zna se odakle, podie uzvik: - Demonkinjo! Proklestvo je jo dugo odjekivalo u treperavom jutarnjem zraku. Odjednom kao da se prepao svoje vlastite rezularenosti, narod se stia. Mirno dranje grofa de Peyraca i podignuta ruka kojom je zahtijevao tiinu brzo su djelovali na njihove razdraene ivce. Tada su mogli uti kako im govori promuklim, ali vrstim i sveanim glasom: - Umirite se. Zlatobradi, va neprijatelj, sad se nalazi u naim rukama! Pustite ga sada! Prepustite ga mojoj pravdi! Glave se pognu, ukroene, gomila ustukne. Tvrava se nalazila u blizini. Anelika je ula nareenje da se zarobljenika smjesti u straamicu, i da se nadzor nad njim podvostrui. Vrata u bedemu od drvenih balvana otvorila su se ispred nje. Mogla je potraiti zaklon u svojim odajama u kuli tvrave. Ali se ona odjednom ukruti i brzo se okrene prema stisnutoj gomili tvrdoglava ela koja je pratila njene pokrete. U prvim redovima opazila je protestante iz La Rochellea. Odmah je shvatila da se izlae opasnosti da bude kamenovana im prvi put izviri nosom iz tvrave, ako oni u njenu dranju zamijete osjeaj krivnje i ako svoj strah pokua sakriti meu zidinama tvrave. Dobro je poznavala nepomirljiv znaaj Roelaca, sujevernu naglost mornara, te onu jo goru tvrdokornost Engleza. Kad ponu brusiti jezike na raun njen i njena mua, svaki e od njih poi za svojim pretpostavkama i naoruat e se blagoslovljenom vodom, ili jo gore pukom, kao to su uinili Roelci kad su se, za vrijeme plovidbe preko oceana, pobunili na brodu. Jedini nain da se dre na uzdi te sumnjiave savjesti bio je da im se nametne, da onemogui njihove klevete dajui svom licu izgled ene kojoj je savjest ista, a budui da nije mogla sakriti to svoje lice, po njihovu uvjerenju, ene preljubnice, morala je smoi hrabrosti da ga svima pokae blijedo, obiljeeno podonjacima i onom modricom to je potjecala od nimalo dinog udarca muevijeva bijesa. Oslobodi se ruke, moda je to bila ruka don Juana Alvareza to ju je pokuala povui u tvravu. Nije smijela pristati ni da joj bude sueno, ni da je stave iza brave. Dakako, moglo se protiv nje upotrijebiti silu, ali htjela je ba vidjeti da li e se Joffrey usuditi tu novu uvredu dodati onima koje joj ve bijae nanio. Preljubnica! Neka! Pa dobro, kako se mora ponaati jedna preljubnica ako eli zaustaviti bujicu kleveta, sauvati svoje dostojanstvo i dostojanstvo svoga mua, spasiti ono to se spasiti dade? Hrabro se suprotstaviti svima koji sumnjaju u njeno potenje! Ponaati se kao da se nita nije dogodilo, kao da se nita nije znalo, drati se kao to se prije drala! - Htjela bih to prije pregledati stanje jueranjih ranjenika - ree prilino glasno i potpuno mirno, kao obino, obrativi se eni koja joj je bila najblia. - Gdje su stavili one s Neustraivog? ena joj bijesno okrene lea, ali Anelika smjelo proe kroz Gouldsboro, kao da hoda po povrini vode, odluivi da pokae svima tko je ona i kakvom je htjela ostati u oima sviju. Na mig grofa de Peyraca dva panjolska straara pou uzastopce za njom. Ni do toga joj nije bilo stalo. Nametnut e se i svojim e dranjem gasiti ogovaranja koja se

nee imati ime napajati. Anelika nije htjela da te brbljarije uzbune mladu duu i srce njena Cantora. Sve se to nametalo u njenoj glavi. Bila je gladna i nasmrt umorna, ali nee se odmoriti dok ponovo ne zgrabi Gouldsboro u svoje ruke. Ila je od jednog ranjenika do drugog, a da ni naas nije posustala. Veina mornara s Neustraivog bijahu se vratili na svoj brod, usidren u luci, a oni tee ranjeni, bilo da su pripadali posadi Neustraivog ili Gouldsboroa, smjeteni su kod itelja na njegu i lijeenje. Anelika je ulazila u kue, traila iste vode, platno, meleme i pomo. I Roelci i Roelke, pa makar i protiv volje, nali su se u poloaju da joj nisu mogli otkazati svoju pomo. Ranjenici su je oekivali s nestrpljenjem i nadom. Rukujui platnenim zavojima uprljanim krvlju i sukrvicom, malko se razvedrilo njeno raspoloenje. Razvaljene rane na putu ozdravljenja, u emu je ona vidjela posljedice svoje umjenosti i truda, vratile su joj dostojanstvo. Tim je neobrijanim i bolesnim ljudima bilo vie stalo do olakanja to su ga osjeali u njenoj blizini nego do raznih naklapanja to su mogla naokolo kolati na raun lijepe i plemenite gospoe koju su sreli na drugom kraju svijeta, u divljini amerikog kopna, jednog dana poslije bitke. "Gospoo, hoete li mi spasiti oko...?" "Gospoo, nisam mogao spavati itavu no zbog svih onih kukaca i komaraca..." Ranjenici s gusarskog broda Marijino srce smjeteni su zajedno sa zarobljenim mornarima u spremite za kukuruz, oko kojega je bio postavljen snaan odred dobro naoruanih straara. Osim toga, ambar je bio pod nadzorom topova male kule na uglu tvrave, a te mjere opreza nisu bile nimalo pretjerane. Naime, straari su obavijestili Aneliku da su se njihovi zarobljenici, doznavi za zarobljavanje Zlatobradog, vrlo uznemirili i da je bilo opasno prodrijeti meu njih. Dva mornara joj predloe da je prate u ambar s uperenim pukama i upaljenim paljcima, ali ona je odbijala taj njihov prijedlog. - Poznam dobro te ljude i malo mi je stalo ako mi neto i naprave! Naredi zatim dvojici panjolskih straara da ostanu napolju i pri tom ih pogleda tako zapovjednikim pogledom da se nisu usudili poi za njom. Izmeu, za njih, svetih zapovijedi grofa de Peyraca i protivnih zapovjedi njegove arobne ene, jadni Luis i Pedro bili su na velikim mukama ne znajui to da rade. Anelika se nije bojala da e se nai osamljena ili u opasnosti meu gusarima s Marijinog srca, naprotiv, osjeala se meu njima bolje jer i oni su tog dana bili kao i ona: nesretni i u opasnosti. Uznemireni su ranjenici jedva ekali da im njena spretna i spasonosna ruka prui pomo i utjehu. to se tie zdravih zarobljenika, trudili su se da sakriju svoj nemir u pogledu nimalo zavidne sudbine koja se prbliavala golemim koracima. Nije li ovo jutro bilo posljednje to su ga pozdravljali? Pobjednik, gospodar Gouldsboroa sino im je doao u posjete mjerei njihova zlikovaka lica svojim oholim okom. - Gospodine, - usudio mu se obratiti vitez de Parssempuy - kakva nas sudbina oekuje? - Konopac - otpovrne Peyrac ljutito - ima dovoljno krieva na jarbolima brodova. - Takve smo, eto sree - zastenjae gusari. - Pali smo u ruke goreg krvoloka no to je Morgan! Budui da su oni sami, veinom bili krvoloci, i imali na svojoj savjesti vie muenja, odsjeenih ruku, nesretnika objeenih ili ispeenih na ranju tamo na otocima, jer sunce na Caraibima raspaljuje u ovjejem srcu uitak prema opaini, oni se nisu

nadali nikakvoj blagosti. Najbolji meu njima nisu se vie veselili svojoj elji da se poprave. - A mi smo bili naumili da se pretvorimo u naseljenike i u glave obitelji! Ta je plemenita elja izazvala nau propast! Obuzeti sad crnim oajem, a sad sivim mirenjem sa sudbinom, Anelikin je dolazak za njih predstavljao svjetlost u tmini. Svijet ljudi je okrutan, a tih morskih pljakaa jo okrutniji. Nikakve pukotine, nikakva rascijepa u oklopu njihovih proivjelih ivota. Sablja ili no u aci, e za zlatom u srcu i rumom u grlu. Svaka je ena bila u stanju ispuniti prazninu njihovih srca, uvui se meu njih, a da nije postajala ni njihovom rtvom ni njihovom kurvom, a nisu se dospjeli ni upitati to je upravo bila, a ona ih je ve drala u aci i ve su bili pitomi kao janjci i nije im preostalo drugo do da je potuju i da joj se krotko pokoravaju. Svi su oni osjetili olakanje videi je kako tog jutra kad je zarobljen Zlatobradi ponovo ulazi k njima u ambar sa svojom torbom punom arpija i lijekova. Kleknula je uz uzglavlje bolesnika i odmah ih uze previjati i njegovati. Neki su izrazili misao da je zadre u ambaru kao taoca i zatrae svoje koe u zamjenu za njenu. Povest e pregovore s onim svinjama iz Gouldsboroa pa e, prema potrebi, odsjei najprije prst, pa izvaditi oko, pa sisu te ljepotice to je za mua imala onog "krvoloka", koji ih je htio sve pobiti, i bilo bi pravo udo kad ne bi izvukli ivu glavu poslije takvog pothvata. Do vraga! U poloaju u kojemu su se nalazili ne bi li to bilo najbolje uiniti? Ta nisu li takva djela izvrili vie no jednom? Na tome su se zaustavljale sve njihove elje. Uagarene su oi slijedile plave kose Anelike koja je ila tamo-amo kroz smrdljivi polumrak. Ali nitko nije ni mrdnuo niti pokuao neki pokret da bi ostvario groznu zamisao. Mladi Parssempuy se usudio prekinuti utnju da bi joj postavio jedno pitanje: - Je li istina, gospoo, da je Zlatobradi uhvaen? Anelika potvrdno kimne glavom. - to e s njim biti? - ponovo se javi porunik tjeskobnim glasom. - Ta nije mogue da e nad njim biti izvrena smrtna kazna, gospoo... On je ovjek izuzetnih osobina! Mi volimo svoga zapovjednika, gospoo...! - Njegova sudbina zavisi od odluke gospodina de Peyraca - suho odgovori Anelika. On je gospodar... - Jest, istina je, ali vi ste gospodarica - zaegrta kretavim glasom Aristid Beaumarchand. - Prema onome to se pria... Ali se prekine i sav skupi u sebe oinut Anelikinim otrim pogledom i prekrii ruke preko svog trbuha koji je stalno titio kao to trudna ena zatiuje svoje dragocijeno breme u strahu da je netko u nj ne udari. - Za te bi zaista bilo bolje da ve jednom uti - dobaci mu ona hladno - jer e mi inae dojaditi i svojim u te rukama zadaviti. Drugi su se smijali i bilo im je nekako lake. Kad je bila gotova sa svojim poslom, Anelika ih napusti. Nije joj bilo do toga da se ali s onim gadovima, ali im su se za njom zatvorila vrata, vie se nije ljutila na njih. Ma kako rasuivala i ma koliko se protivila, uvijek se na kraju raznjeila nad ranjenim ili pobijeenim ljudima. Razbojnici ili vojnici, umski vodii ili mornari, im bi ih dotakla svojom rukom da ih lijei, nije vie sebe mogla sprijeiti a da prema njima ne osjeti neku vrst ljubavi. Saginjui se nad njihovim bolovima, upoznavala ih je bolje te otuda i ta njena neodoljiva privrenost prema njima. Bolestan ovjek je ranjiv. Tada se on rado preputa a ako se opire, lako ga je nadmudriti. Na kraju je uvijek uspijevala prodrijeti do njihova jednostavnog i djetinjastog srca, pa ak i onda kad se radilo o ljudima zagrizijive, divlje i nedrubeljive udi. Dakako da su tome pogodovali trenuci njihove slabosti i nemoi, trenuci kad se nisu mogli braniti. Meutim, im bi ponovo stali na svoje noge, mogla

je od njih raditi to je htjela. Ponekad sa strahom, osjeali su da ih ona poznaje bolje no to su sami sebe poznavali. Naavi se napolju naredi da se zarobljenicima dadnu ploe za igranje triktraka, igrae karte i duhana kako bi im olakala jade njihova suanjstva.

63. GOSPOE GOULDSBOROA

Sad se jo trebalo suoiti s gospoama Gouldsboroa! Bitka e biti bespotedna! Znala je da pred njima ne smije ustuknuti, pokazati malodunost. Njihova je vrlina izluivala duh pravednosti i osude obdaren sposobnou da obnavlja svoju gotovo udotvornu niim neunitivu snagu. Tim vrlim gospoama mora zaepiti usta prije no to im se u razlije i tijelom i duom, prije no to budu kadre napraviti nepopravljivu tetu. Prije no to e gurnuti vrata Gostionice pod tvravom, gdje su, predosjeala je, sve bile na okupu, Anelika naas zastane i nagonski se obrati molitvom Bogu da joj pomogne. Dakako, sve su bile tu, u tamnim suknjama i bijelim kapicama. Gospoa Manigault je bila glavna, velianstvenija no ikad. Gospoa Carrere je pospremala i dvorila, Abigael Berne se drala s druge strane kamina, blijeda i dostojanstvena, s odlunim izrazom na svom prekrasnom licu flamanske madone. Anelikin ulazak kao da je prekinuo unu raspru. ini se da je Abigael svojim dobroudnim nazorima jo jednom ila na ivce svojim drugaricama. - Gospoo Carrere - ree Anelika obrativi se gospodarici kue - da li biste bili tako dobri pa mi poslali veeru u moje odaje u tvravi. Molila bih vas osim toga da mi ugrijete kotli vode da bih se mogla malko oprati. "Sva voda rijeke ne moe oprati grijenu duu, a sva hrana ovog svijeta ne moe okrijepiti onu koja umire zato to je uvrijedila Gospoda! - odrecitira gospoa Manigault sa svog mjesta. Aneliku nije iznenadio napad. Bez obzira na oaj i ljutnju kojom su je ispunjale te blebetue, ona je znala da te ene koje nije mogla smatrati svojim neprijateljicama, nisu znale kakvo dranje da zauzmu prema dogaajima koji su ih ucvilili. Iza nepomirljivog stava gouldsborkih gospoa prema tobonjem Anelikinom besramnom postupku, skrivala se njihova srdba to se usudila prevariti ovjeka prema kojemu su, manje-vie, sve gajile osjeaj dubokog divljenja, pa ak i neto vie od toga, sklonost blagu, prikrivenu, ali ipak sklonost prema mukarcu koja je tinjala u njihovim osjetljivim protestanskim srcima ispod leda njihovog puritanskog odgoja. "Uvijek sam to govorila", te su se rijei gospoe Manigault lako tih dana rairile i svima bole oi kao pamuno platno nategnuto preko ulica na dan papistikog blagdana Tjelovo! Nije li ona uvijek tvrdila za Aneliku, sluavku gazde Bernea, da je opasna smutljivica...! Na ta je klevetanja Abigael odgovorila kako je dranje gospoe de Peyrac dokazivalo da je ne mori nikakva grinja savjesti. - Zato to je puna oholosti! - odgovorila je gospoa Manigault. - Uvijek sam to tvrdila! Naposljetku kako se moe znati to se stvarno dogodilo, uzvraale su ene koje su ostale vjerne Aneliki...? Glasine to su se raznosile od usta do usta, aluzije, prikrivene misli... vicarac je bio kao ep pijan u trenutku kad je sve one

bezobratine na njen raun rastrubio. Nisu li to tvrdili ak i gospoda Manigault i Berne...? A, eto, Anelika se pojavila meu njima, uspravna, sigurna, odgovorivi s pomalo prezirnim osmijehom na aluziju gospoe Manigault. Bila im je bliska, a opet razliita, ba kao onda kad je dijelila njihovu sudbinu proganjanih zvijeri u La Rochelleu. Sve su se vrlo dobro sjeale kako je Andelika zajedno s njima trala preko one pustoline da bi umakli kraljevim dragunima, i vukla ih svom snagom da bi ih spasla... - Nema ta, dobar razlog i neosporna istina - otpovrne Andelika odmjerivi od glave do pete svojim mirnim pogledom uzvienu damu. - ini mi se da su one rijei bile upuene meni kako bih o njihovu znaenju mogla razmiljati, zar ne gospoo Manigault? Vrlo sam vam zahvalna, ali u ovom trenutku se ne radi toliko o tome da okrijepim svoju duu, pa bila ona grijena ili ne, koliko da obnovim svoje snage. U ova dva dana otkako sam stigla u vae naselje Gouldsboro, drage moje gospoe, nisam stavila pod zub nita osim jednog klipa kukuruza, ako mi dozvoljavate da vam na to skrenem panju. To, dakako, ne bi sluilo na ast vaem gostoprimtsvu kad mi ne bi bile poznate sve brige i svi poslovi to su se sruili na vas poslije jueranje bitke. Zamolivi da mi se da neto da bih se okrijepila, izrazila sam vrlo prirodnu elju koju, kao to vidim, vi podjednako osjeate, drage gospoe. Zaista, dio tih dobrih roelskih gospoa sjedio je za stolom na kojemu se puio ukusan gula i bilo poredano nekoliko vreva s vinom. Ni one od juer nisu znale gdje im je glava. Morale su se brinuti za kune poslove, za djecu, za farmu i naposljetku za ranjenike. Na izmaku svojih snaga, iskoristile su trenutak zatija i dole se okrijepiti u gostoljubivu gostionicu gospoe Carrere. Zateene u stranom zloinu prodrljivosti, ostale su kao ukopane, s licom u ruci. - Zaboga, zaboga, - mirno je i pomirljivo ponovila Anelika - neka vas ne smeta moja prisutnost. Ja vam uope ne predbacujem. Vi imate sva prava da se okrijepite, drage moje prijateljice. Ali dopustite i grofici de Peyrac da to isto moe uiniti. Gospoo Carrere, poaljite mi, dakle, to prije ono to sam vas zamolila... Da, zbilja, Abigaelo, draga, moete li me ispratiti par koraka? Htjela bih vam kazati nekoliko rijei. S jednom nogom na prvoj stepenici stubita to je vodilo do njenih odaja, Andelika pogleda enu gazde Bernea otvorenim pogledom. - Abigaelo, sumnjate li vi u mene? Sva je bila slomljena, iscrpljenost joj se itala na licu. Abigaela joj zanosno prie. - Gospoo, nitko ne moe izmijeniti prijateljstvo to ga osjeam prema vama, ako vam se moje prijateljstvo ini dolinim. - Vi ste pobrkali uloge, slatka moja Abigaelo. Ja sam ta kojoj je vae prijateljstvo uvijek bilo dragocijeno. Mislite li da u ikad zaboraviti kako ste bili dobri prema meni kad sam stigla u La Rochele sa svojim djetetom u naruju? Vi niste pokazivali prezira prema bijednoj sluavki, to sam onda bila. Prema tome, oslobodite se tog poniznog tona kojemu meu nama nema mjesta. I hvala vam na onome to ste mi rekli. Ohrabrili ste me. Ne mogu vam jo objasniti ono to se dogodilo, mada se nita nije dogodilo... nita tako ozbiljno u to bi opake due htjele da vas uvjere. - U to sam duboko uvjerena - sloi se kerka roelskog pastora Baucairea. Koliko je bilo ljupkosti u krupnim oblicima njena skorog materinstva, u toj nevinoj i bezazlenoj Abigaeli iz La Rochellea! Srea ju je jo vie oplemenila. U njenim svijetlim oima se ogledala njena privrenost. Andelika je bila tronuta, vie nije mogla, ve pusti da joj elo padne na Abigaelino rame. - Abigaelo, mene je strah. ini mi se da sa mnom vitla neki pakleni vihor... da se sa svih strana diu prijetnje i hoe da me opkole... Ako me on vie ne voli, to e od

mene biti...? Nisam kriva ne toliko koliko se pria... Ali sve se udruilo protiv mene, svi me osuuju i pljuju po meni. - Meni je poznata estitost vaeg srca - nato e Abigael proavi umirujuom rukom preko Anelikina ela. - Na vaoj sam strani i duom i tijelom. Ja vas volim svim svojim srcem. uvi um koraka, Anelika se brzo uspravi. Nitko, osim Abigaele, ne smije primijetiti njenu malodunost. Dobrota mlade ene vratila joj je snage. Anelika namigne prijateljici. - "One" bi eljele da ja otputujem, nije li tako? Njima je ve dosta mene, grijenice, u Gouldsborou! Ali, nita se ne bojte, Abigaelo. Dola sam da prisustvujem vaem poroaju i ostat u pokraj vas sve dok me budete trebali, pa makar mi ivot uinile nesnoljivim kao u paklu. Jao! Nita se nije dogodilo onako kako je ona predvidjela. Sanjala je o tome kako e sjesti oko ognjita sa svojim prijateljicama i kako e priati jedne drugima novosti. Zatim bi posjetile razne nove ureaje u naselju. Napravile bi proraune i organizirale razne sveanosti na koje bi pozivale posade brodova to navraaju u njihovu luku. Ta uvijek se neto slavi u toku ljeta. Brzo, brzo odmie vrijeme za blagog godinjeg doba. Treba dvostruko bre ivjeti, trostruko, treba sakupiti, uskladititi, izmijeniti, to je vrijeme kad prema obali nagrne sva sila ljudi, kad se grozniavo radi. Brzo! Brzo! Ubrzo e zima opet sve ukoiti svojim hladnim dahom. Meutim, nita nije bilo nalik njenim snovima. Ni traga sveanostima, a dani su se valjali kao muljevita bujica isprepletani strastima, tugama, oajima i iz sata u sat nadimali se pod plimom tajanstvenih opasnosti. to je mislio Joffrey? Kakvu je sudbinu pripremao njoj? Kakvu Colinu? Njegova utnja, njegova odsutnost bivali su za nju sve nepodnoljiviji. Svakog trenutka tog dana koji je trajao itava stoljea, ona se naizmenino i bojala i nadala da e on poslati po nju. Pojavit e se pred njim, neka, sve e joj biti drae od te neizvjesnosti u kojoj ju je putao da se koprca. Vikati, psovati, moliti, zaklinjati, optuivati, jest, ona je takoer imala pravo da optuuje, sve to bi je vratilo ivotu. Gnjev i ponos, nagon da se brani koji ju je itavo jutro podravao, sa svakim su se trenutkom sve vie rainjavali, slabili. Odstranivi je od sebe, pokazujui da nee da zna za nju, podvrgavao ju je pravim mukama koje su nadilazile njenu unutranju snagu. Zbog svega toga jedva je i okusila jelo to ga je zatraila od gospoe Carrere i to joj ga je ova poslala u sobu. Poslije podne se uputila u potragu za Cantorom. Nala ga je u luci u velikom poslu. - Ne vjeruj brbljanjima to kolaju u vezi sa mnom - ree mu gotovo u groznici. Poznato ti je sujevjerje ljudi to nas okruuju... Ta nisu li me u Quebecu proglasili demonkinjom? Dovoljno je da nekakav gusar zarobi neku enu pa da zli jezici ispredu oko toga paklenske niti kleveta. Zlatobradi se pokazao prema meni kao pravi vitez. Jednoga dana u ti ispriati tko je on i zato prema njemu osjeam prijateljstvo. - U svakom sluaju neu biti prisutan kad ga budu vjeali - izjavi Cantor koji kao da nije elio gubiti vrijeme razgovarajui s njom o tim stvarima. - Jo danas odlazim na Roelcu, im nastupi plima. Moj mi je otac predao zapovijednitvo nad jahtom. Uspravio se. Bio je isuvie ponosan i zaokupljen dunostima to su ga zapale kao petnaestogodinjeg kapetana a da bi vodio brigu o podvodnim vrtlozima to su potresali malu naseobinu. Bio je zadovoljan to je stigao na vrijeme da sudjeluje u pomorskoj bitci, a jo zadovoljniji to odlazi, kao gospodar, na more gdje se osjeao kao kod kue. Isprsi se i doda, sav proet vanou. - Moram odvesti do Houssnoka trgovaku robu koju e zatim do Wapassoua pratiti Kurt Ritz i est unovaenih vojnika koji takoer polaze sa mnom na put.

- Kako? - povie Anelika. - Za nekoliko sati e krenuti glasnik za Wapassouu, a ja o tome pojma nemam...? Laurier! Laurier! - poe dozivati djeaka to je prolazio u blizini - doi, brzo doi da sakupimo malo koljki za Honorinu. Jedva je jo imala vremena da narka nekoliko rijei za Jonasove i Malapradeove. - Pourimo, pourimo, plima nikoga ne eka - preporuivao je Cantor. vicarac Kurt Ritz je stajao na obali drei svoju helebardu u ruci i vrei nadzor nad svenjevima koje su mornari krcali u amac, te nad svojim ljudima, koji su, kao i on, bili njemakog ili vicarskog porijekla. Svi su oni bili obueni u svoja sveana odijela njemakih plaenika. Ova su se sastojala od kratkog prsluka na koji su se nadovezali veliki rukavi napuhani i rastvoreni prema koulji, zatim od, takoer napuhanih suknenih hlaa boje ljutia, podvezanih ispod koljena i ukraenih po duini grimiznim vrpcama koje su se pri hodu njihale i davale im zgled rhing-grava60. Jedino je meki ovratnik zamijenio nabranu ogrlicu. iroka i prostrana kapa, mjeavina izmeu starinske kape i modernog eira, bila im je ukraena kratkim i crvenim nojevim perom. ljem od pozlaenog elika visio im je o pasu. Naoruani svojim kopljima, svi su imali vrlo ponosito dranje. Kurt Ritz je savreno odgovarao tipu vodnika to ga je preporuivao vojni prirunik: "koji mora biti razuman, hrabar, pametan, ljubazan, da se ve esto hvatao ukotac s neprijateljem i, ako je mogue, da bude visoka uzrasta i dobrog izgleda". Osim svega, on je nosio ma, znak plemstva to ga je stekao u slubi francuskog kralja borei se u Austriji protiv Turaka. Poslije one noi kad ga je iznenadila kako se dri za vijenac krmnice na Marijinom srcu, Anelika ga vie nije vidjela, izuzme li se kratak trenutak u sumraku na dan njena povratka u Gouldsboro. as ga je traila oima ne prepoznavi ga. Pokazae joj ga. Ona mu preda poruku za Jonasove gledajui ga ravno u oi. Nije joj uope bilo stalo to ju je on gledao s visoka i prezirno. Sigurno, on e je uvijek prezirati zbog prizora to ga je vidio na brodu. Da li e o tome govoriti u Wapassouu? Nije se mogla poniziti i zamoliti ga da uti. Ali dok je s njim razgovarala staloenim tonom, dodajui ivim glasom, razne upute koje su joj u tom trenutku padale na pamet kao "da nikako ne zaboravi ubrati pupoljke bora za pripremanje ajeva koji su lijeili plua", njen ju je predoseaj uvjerio da je stranac ovjek na svom mjestu. Grub, hladan, ali ponosnog izgleda kojim se odlikuju brani, dakle, ni kukavica ni gad. Vie nee govoriti nikad vie, o tajni to ju je vidio pri svjetlu votanice, jedne noi dok je bjeao s gusarskog broda. Primijetivi grofa de Peyraca koji je silazio prema luci u drutvu Rolanda d'Urvillea i Gillesa Vanereicka, ona pobjee. Zato je pobjegla? Pred njim? Pred svojim muem. Lutala je izmeu novih kua Gouldsboroa koje itelji bijahu napustili jer su i oni takoer krenuli u luku da prisustvuju odlasku jahte... Ovaj put nije smogla hrabrosti da bude tamo, na nekoliko koraka od njega i izmijeana s gomilom koja bi ih promatrala. "A trebala je biti tamo", prekoravala je sebe, "trebala je mahati alom kad mali brod, pod komandom djeaka, Cantora de Peyraca, nadme svoja jedra...! Nije naprosto mogla. Prvi put od jutros malodunost ju je uspijela svladati. Sve dok ne bude sigurna u Colinovu sudbinu, Joffrey e predstavljati prijetnju, ruku podignutu na udarac, i, u dnu njena srca, neprijatelj kojega se ne moe nadmudriti. Koliko li je puta grof de Peyrac ustvrdio nesmiljenom odlunou da e ubiti svakoga tko mu pokua oteti enu? Sa uasom u dui se sjeala tih rijei. I Pont-Briandu, i Lamenieu je to otvoreno izjavio.
Vrsta hlaa to su se nosile u XVII stoljeu i, prema zastarjeloj i slavnoj modi prologa stoljea, od ispupenog nakurka od poput zlata ute svile.
60

Colin je bio osuen, manje kao gusar pljaka, a vie kao suparnik. Ali to se nije moglo dogodili. Ne za takvu sitnicu! Ne zbog nje! Oh! Boe, ne dopustite da se to dogodi!

64. UDAN DIJALOG IZMEU PEYRACA I COLINA

Naveer, u tvravi, u koju se vratila kad je pala no, poto je prije toga jo jednom obila sve ranjenike, i u koju se sklonila pijana od sna i od muka, primijeti u svojoj sobi nita manje nego dva sanduka kojih prije tu nije bilo. U jednom od njih bile su haljine, odjea, ipke, rublje, rukavice, cipele, a u drugom razni raskoni predmeti koji su inili lagodnijim svakodnevni ivot. Sva ta odjea i svi ti predmeti mirisali su po Europi. Joffrey de Peyrac je sigurno sve to naruio Eriksonu, prije njegova odlaska prole jeseni, i sad je Gouldsboro to dovukao u svojoj utrobi. Prefinjenost, ljupkost, ljepota iezlog svijeta. Anelika ih jedva i dotae, prekopa malko po njima gotovo ravnodunom rukom, kao po ostacima mrtve ljubavi. Nije joj bilo jasno zbog ega su te sanduke tu veer donijeli u njenu sobu i, s obzirom na njeno duevno stanje, itava ju je stvar jo vie uznemirila bojei se neke zamke. Okrenula se od tih raskonih predmeta kao od neega to je vrijealo, to se podrugivalo njenu jadu. Pokuala je zaspati. Zadrhtala je pri pomisli to se sve moglo dogoditi za vrijeme dok bude u besvjesnom stanju sna. A to ako u zoru, kad se probudi, opazi Colinovo tijelo kako se njie na jednom kraku vjeala? U predveerje bijae skupila svu svoju hrabrost i pola traiti mua pa dogodilo se to mu drago. Meutim, nigdje ga nije uspijela pronai. Neki joj rekoe da je otputovao u unutranjost zemlje, drugi da se ukrcao na svoj ebek da bi poao u susret nekakvom brodu. Budui da nije imala drugog izlaza, odluila je da se malko odmori to joj je zaista bilo potrebno. Mada je usnula, njen je nemir ostao budan. I tako se poslije kratkog, ali dubokog sna probudila usred crne noi, a kako vie nije uspijevala zaspati poela se prevrtati muena mranim mislima. Kratak odmor bijae razbudio njenu kivnost na mua. Zaista, bila je duboko ranjena dranjem svog nesnoljivog i sumnjiavog gospodara. Nije li ju Joffrey godinama bio prepustio njenoj vlastitoj sudbini, a sada je odjednom traio sve, pa ak i njenu vjernost u prolosti. A je li se on, daleko od nje, ba toliko sustezao da uiva s drugim enama...? On se nije libio da surovom rukom strgne velove s tajni koje su pripadale samo njoj. I da trai raune, teretei je, uostalom, mnogo vie no to je poinila za vrijeme svog "udovita" koje toliko mui njegovu ljubomoru. to se nje tie, kad bi se prisjeala onih petnaest godina to ih je provela daleko od njega, nadasve su joj oivljavali pred oima oni dugi nizovi osamljenih i ledenih noi za kojih se njena mladost lijepe i mlade ene troila u plau, u tome da ga priziva i ali... i da takoer spava, na sreu, sama i stisnutih aka. Oduvijek je spavala vrstim snom djeteta, i to ju je spasilo. Kad je bila vlasnica Crvene obrazine, uzak krevet ju je primao, slomljenu od umora, a u zoru je ve doekala spremna da se suoi s danom tako ispunjenim poslom da naprosto nije bilo vremena za ljubav. A u vrijeme dok je prodavala okoladu, Ninon de Lenclos ju je stalno prekoravala zato to je bila isuvie edna.

Kao svijetle toke, lake i treperave, brzo ugaene, upoznala je i ona, tu i tamo, poneku ljubavnu no provedenu u zagrljaju parikog pjesnika kojega je policija gonila, ili u zagrljaju njegova hajkaa, Desgreza. I jedan i drugi su je progonili isuvie zaokupljeni svojim sitnim i okrutnim igrama a da bi se dulje mogli baviti njom. Na dvoru, uprkos pohotnoj atmosferi kojom je bila okruena, da li je ona ivjela putenim ivotom? Nikako, pa ak moda i manje nego prije. Kraljeva ju je strast odvajala od svih. A njene osobne elje neumornim aljenjem povezane za ljubljenu avet prema kojoj je stalno pruala ruke, odvraale su je od pustolovina, od lakih veza koje su joj, uostalom, brzo postajale nepodnoljive. Onda? to joj je ostalo? Nekoliko noi s Rakotzijem, proganjanim princom. Poljubac, na brzinu obavljen, jedne veeri za vrijeme lova, s vojvodom de Lauzunom, krivi korak koji on umalo nije preskupo platio. A sa Filipom, svojim drugim muem? Dva puta, moda tri. Ni u kojem sluaju vie. A zatim Colin, okrepa u pustinji... Ako se sve zbroji, mislila je, u petnaest je godina okusila manje ljubavi nego bilo koja kreposna graanka u krevetu sa svojim zakonitim muem u cigla tri mjeseca ili ona u Joffreyevu zagrljaju za jo manje vrijeme. Zaista je imao razloga da je preda javnom sramoenju! Da je vee za stup sramote! Da joj pripisuje osobine besramne Mesaline...! Uzaludan bi joj bio trud da pokua Joffreyu dokazati te injenice. Ne, on ne bi shvatio njihov logian domet, mada bi morao kao ovjek odan nauci, ak ni onda da mu dadne toan raun u tom pogledu. Jao! Osjetila je da se ni od uenjaka kakav je bio Peyrac nije mogla nadati nepristrasnosti u stvarima koje su se ticale srca jer je i on bio kao i svi drugi mukarci kad je njihov poloaj vlasnika dolazio u pitanje. Ljudi se razbjesne i oni najumniji nisu skloni rasuivanju. Naposljetku, emu tolike prie radi jednog poljupca? Do vraga, pa ta je poljubac? Usne koje se spoje i izmijeaju, to jest srca koja se spoje. Dva smuena stvorenja se smotaju u krilu boanske sigurnosti, griju se vlastitim dahtanjem, prepoznaju se u mraku noi za koje su predugo dugo hodali sami. ovjek! ena! Nita drugo, to je sve! A to je zagrljaj ako ne produetak i grananje onog nadzemaljskog stanja u kojemu tako rijetko uivaju ljudska bia...? A ponekad nikad! Onda, ako je to bio zaista samo jedan poljubac, da li je Joffrey bio u pravu da se ljuti na nju zbog onog poljupca to ga je izmijenila s Colinom, to jest Zlatobradim? ivot je bio umjetniko djelo, teko umijee. Aneliku je, u stvari, najtee pogaalo to u svojem ponosu nije htjela priznati da su progoni, preziri, srdba kojih je otrice osjeala duboko u svojoj svijesti, nalazili opravdanje na njenu vlastitom postupku, koji se, ona je na trenutke i sama bila naistu s tim, niim nije mogao opravdati. Da bi nala ravnoteu i svoj mir, morala je tom pogrenom koraku, tom nesretnom sluaju, dati pravo mjesto, a ona to nije uspijevala preputena samoj sebi. Kad se osuivala i posipala pepelom po glavi da bi as zatim u svom preputanju vidjela samo ugodan umetak koji lijepa ena ima ponekad pravo ukrasti ivotu. Zora, vlana i maglovita, istrgla ju je iz tog paklenog kruga misli. Izronila je iz noi, slomljena i umorna od pustog prevrtanja po hladnom i pustom krevetu. Neizvjesnost u pogledu Colinove sudbine razdirala ju je sve jae. Nemirna, ruiastosiva zora donosila je neumoran pjev grlice koji se oitovao u blagim, nabreklim, eznutljivim tonovima. Taj slatkast gugut Anelika je zamrzila za itav ivot. Odsada e je taj pjev uvijek podsjeati na kratko i porazno ljeto to ga je sada proivljavala u Gouldsborou i koje e u svojim uspomenama nazivati prokletim ljetom.

Ljeto nabreklo uasom; prve su rtve bazale, bazale naokolo. Svako je jutro toplo, svaka je zora postala traginom, razdirana bolnim pjevom ptice. Iza maglutina, buka luke i naselja se budi, odjekuje, prostorom se iri. Udarci ekia! Da to vjeala ne podiu? Glas nekog mornara pjevucka jadikovku kralja Renauda: A kad je pono odjeknula putom Kralj se Renaud oprosti s ivotom, Ah, reci, majko, neka ree prija to to ujem da tesar zabija? Moja keri, ti ne mui duu To on krpa i popravlja suu... Aneliku prou srsi. Vjeala? Zabijaju avle u mrtvaki sanduk...? Mora pojuriti napolje i neto poduzeti, pomijeati se meu gomilu, a ne stajati po strani, nemona. Meutim, naavi se napolju dan je proticao u neprestanom puhanju vjetra. Nita se strano nije dogodilo. Ponovo je pao sumrak, a za njim no gluha i poput ae mrana, bez svjetlosti na niskom nebu, nabrekla od kie, dovuene s mora, izmijeanje sa stablima ume. Drei se za uspravne stupove na prozoru, promatrala je dva ovjeka koji su stajali jedan prema drugome. Upravo bijae prela preko dvorita tvrave i uputila se prema dvorani za savjetovanje s namjerom da Joffreya de Peyraca prisili na razgovor, da mu ree: - Objasnimo se... Kakve su vae namjere? Izvana ih je vidjela. Joffrey i Colin... licem u lice, u velikoj dvorani za savjetovanje. Bili su potpuno sami i nije im bilo ni na kraj pameti da ih netko promatra. Colin je drao ruke iza lea. Nema sumnje zato to su mu zglavci bili vezani. Joffrey de Peyrac je stajao pokraj stola na kojemu su bili rasporeeni svici pergamena i zemljopisnih karata. Razmotavao je dokumenta, jedan po jedan, polako, sistematski i paljivo ih itao. Ponekad bi iz otvorenog sanduia to se nalazio ispred njega, uzimao dragi kamen i promatrao ga na svjetlu votanice, kao ovjek koji se razumije u taj posao. Na vrhu njegovih prstiju jedan je smaragad blistao zelenim sjajem. Kad bi joj pogled pao na njegove usne, Anelika je znala da se on zarobljeniku obraao nekim pitanjem. Colin je kratko odgovarao. U jednom se trenutku pomakao i prstom upro u neku toku na karti. Znai, nije bio vezan kao to je u poetku pretpostavljala... Anelika se trgne, bojala se za ivot Joffreya de Peyraca. Ako ga Colin pobuen nekim iznenadnim razlogom, epa za grlo? Zar Joffrey nije osjeao, stojei uspravljen nadohvat Colinove ruke, njegovo golemo tijelo iz kojega je izbijala strahovita fizika snaga? Ne, ne! On se pravio kao da nita ne zna, kao da svemu tome ne pridaje nikakvu vanost. Kako li je bio neoprezan! Uvijek isti, po tom svom izazovu to ga je dobacivao injenicama, svim moguim elementima, ljudima! Uvijek ta njegova volja da prodre jo dalje, da dodirne posljednju granicu iskustva... da sve osjeti i vidi... Smrt e se jednog dana obruiti na nj poput grabeljivog orla. "Joffreyu, Joffreyu, uvaj se!" Tresla se drei se za stupove prozora. Bila je nemona, a nagonski je osjeala da se ne moe i ne smije umijeati meu te ljude. Trebalo je pustiti sudbinu da se izjasni, da se snane volje suoe, da se sukobe u borbi u kojoj, po elji njena enskog srca, nije trebalo biti ni pobjednika ni pobjeenih.

Njeni su pogledi, nabrekli od tjeskobe, prelazili s jednoga na drugoga i halapljivo se lijepili, kao magnetom privueni, za vitki, mrav i snaan lik njena mua. Odijeljena od njega utljivim zidom od stakla, imala je dojam kao da ga je iznenadila i promatrala u snu. Kad god joj se dogaalo uvijek je pri tom osjeala kako je grabi neko uvstvo straha, a ponekad i otre ljubomore. Naime, u snu je njegovo lice poprimalo tajanstveni izraz ovjeka koji joj je izmicao, u ije bivstvo nije uspijevala prodrijeti. Poneka srebrena dlaka na krajevima njegovih sljepooica davala mu je blagi izraz, ali to je bila samo varka. Ostao je dalek, tvrd, nedostian. A ipak na itavu njegovom liku nije bilo jedne jedine sitnice koja joj nije bila poznata, prisna, njoj, njegovoj eni i koja je ne bi ivo dirnula u srce dok bi ga promatrala. Slagala je pojedinost na pojedinost, sve to je o njemu znala: poznavala je njegov oprez i njegovu estinu, njegovu nadmo i njegovu spretnost, bistrinu uma, znanje skriveno pod ljuskom ljudske jednostavnosti. Mada je misaoni izraz njegova lica odavao izuzetnu nadarenost uma mu i misli, Anelika je, slijedei pokret njegovih miia ispod odjela od tamnog baruna, bila svjesna njegove odreitosti, njegove snage, izuzetne ljubavne moi o kojoj je uvijek davalo dokaza njegovo vrsto i neukrotivo tijelo. S njega se njene oi prebace na Colina. Izronivi iz daleke prolosti, taj kralj robova u Mekneu, stajao je sada tu u uskoj dvorani. Njegovo areno i iznoeno odijelo Zlatobradog, doimalo se jadno na njegovim snanim ramenima. Veeras mu je pogled bio kraljevski plav, plavo oko velikog Colina, vino da sve zapazi u dalekoj pustinji i u ljudskoj dui. Anelika je bila ena i, kao takva, pripadala tisuama godina mrvljenoj i poniavanoj vrsti, slabijoj vrsti te, i protiv svoje volje, nije mogla sprijeiti svoje bie da u tom nijemom dvoboju iza stakla ne bude na strani slabijeg, Colina. Poznavala je obojicu i dobro je znala da je Joffrey daleko jai od Normandijca. Naoruan golemim znanjem iz svih podruja nauke i umijea, zaokupljen istananim i beskrajnim strastima duha, bio je kadar podnijeti sve, ili gotovo sve, pa ak i rane srca a da ne poklekne. Colin koji gotovo ni itati nije znao, nije se mogao braniti od njegovih nepredvienih udaraca mada je po prirodi bio neobino bistar. Njena je krivnja to se sad nalazila tu bez obrane pred silovitim udarcima njena mua. Osjeala je zbog toga grinju savjesti, osjeala je kako joj se srce cjepa videi ga ve unaprijed na koljenima uprkos njegovoj neospornoj eljeznoj snazi. Najednom joj je srce sustalo. Vidjela je kako je Joffrey jedinim pokretom odgurnuo nagomilane pergamene i poao prema Colinu. Takav ju je straan strah spopao. Bila je sigurna da e potegnuti svoj pitolj i pogoditi Colina u samo srce. Meutim, as zatim se uvjerila da su Joffreyeve ruke prazne. Uprkos tome dah joj je zastao od straha. Iza stakla je nastupio odluan trenutak. Osjeala je to po jeuru to joj je prostrujio itavim tijelom, po svojem napetom duhu, po uzbuenim utilima. Pokuala je otkriti, shvatiti to se to unutra zbiva. Zbivalo se neto o emu je morala pasti odluka. Sve se odigravalo obavljeno tiinom, rijeima koje nije uspijevala uti, a koje su vrcale s usana dvojice ljudi poput udaraca, sijevale poput zailjenih otrica bodea... Joffrey je neto govorio, u neposrednoj blizini zarobljenika, blistave je oi zario paljivo u tvrdo Colinovo lice. Malo-pomalo mukli bijes i jarost su se sve jae gomilali na Normandijevu licu. Anelika je vidjela kako su mu se ake rastvarale i skupljale, kako su se ak i podigle tresui se od nemonog gnjeva. Nekoliko je puta odmahnuo glavom, odrino, suprotstavljajui Peyracovim rijeima nepristupanu gordost lava.

Tada se Joffrey odmakne od njega. Ushodao se prostorijom uzdu i poprijeko, kao tigar u kavezu. Vrtio se oko Colina, motrio ga otrim pogledima poput lovca koji trai najranjivije mjesto zvijeri u koju je nianio cijev. Ponovo pristupi gorostasu i obim ga rukama zgrabi za posuvratke prsluka od bivolje koe. Privue ga k sebi kao da mu eli rei neto vrlo povjerljivo. Vidjela je da mu neto sasvim tiho govori, da mu se opasna blagost prelila preko lica a neka neodreena i tanka bora pojavila u kutu njegovih usta. Anelika je gotovo ula opinjavajui ton njegova glasa. Lice mu je u tom trenutku poprimalo zavodniki izraz, ali se trebalo bojati sjaja to je blistao u njegovim zjenicama. Ono ega se Anelika najvie plaila naposljetku se dogodilo. Colin je pokleknuo pred Joffreyem de Peyracom. Malo-pomalo divlje odlunosti je nestalo s njegovih crta lica, rainjala se i ustupala mjesto izrazu smetenosti, oaja i gotovo kratkotrajnom ludilu. Glava mu iznenada klone na prsa pokretom izazvanog umorom ili porazom. A ta li je grof Joffrey de Peyrac mogao kazati Colinu Paturelu da bi ga slomio, tom istom Colinu Patuelu koji nije prignuo iju ni pred Mulom Ismailom i njegovim muenjima. Joffrey de Peyrac uuti. Ali je jo uvijek drao Colna za posuvratke i vrebao mu svaki izraz lica. Na kraju se teka plava glava uspravi. Colin se odsutno zagleda ispred sebe. Anelika se prestraila da je nije moda primijetio u tami iza prozorskog stakla. Ali Colin nije nita vido vani jer je svoje oi upro prema sebi, u svoju duu. I odjednom ona na njemu opazi onu vrst nevinosti to ju je njegovo lice poprimalo u snu, vidjela je njegovo lice Adama, iz prvih dana. Svoje plave oi, koje kao da se jo ne bijahu razbudile, okrene prema Peyracu i dva su se ovjeka dugo bez rijei promatrali. Zatim Colin u nekoliko navrata kimne glavom, ali ovaj put je njegovo kimanje bilo potvrdno, znailo je da pristaje. Grof de Peyrac se vrati na svoje mjesto iza stola. Nekakve se prilike pojavie u dnu dvorane. panjolski straari uoe i postave se iza zarobljenika. Anelika nije ula ni primijetila doziv koji ih bijae pozvao da uu. Izili su i sa sobom odveli Colina. Joffrey de Peyrac je ostao sam u dvorani. Sjeo je. Anelika se povue s prozora prestraena milju da bi on mogao posumnjati u njenu prisutnost iza prozora. Ali je ipak ostala tu, opinjena. I kao to je on pretprolu no vrebao njene pokrete u tami otoia a da ona to nije znala, sad je ona njega htjela vidjeti onakva kakav je bio u trenucima kad je bio siguran da ga nitko ne promatra. Kakvim e se osjeajima prepustiti? Hoe li neka obrazina pasti s njegova lica i otkriti ga u pravom svjetlu? Hoe li joj to omoguiti da odgonetne njegove misli i njegove odluke? Vidjela je kako je pruio ruku prema sanduiu u kojemu su bili pohranjeni dragulji, glasoviti dragulji iz Caracasa, dragulji to ih je Zlatobradi opljakao panjolcima. Sa dva prsta uze jedan izuzetne veliine, podigne ga pred oi okrenuvi ga prema svjetlosti plamena i zadubi se u njegovo promatranje. Smijeio se kao da je kroz prozirnost skupocijenog kamena promatrao neki vrlo veseo prizor.

65. DOLAZAK UGLEDNOG DOKTORA JOHN KNOX MATHERA ANELIKA PATI ZBOG JAVNE OSUDE
Sutradan je bila nedelja.

Zvuk roga tulio je u daljinama. Zvono s malog drvenog zvonika, svojim uzbuenim i jasnim zvukom, kao to je glas djevojice, pozivao je protestante na slubu Boju. Da ne bi zaostali u molitvi Svevinjemu, duobrinici, otac Baure kojemu se prikljuio jo jedan reformirani fratar koji je nedavno doao iz ume, odlue da odre navrh strme obale veliku katoliku misu uz pokaznicu i procesiju. Kroz maglu su se itavo jutro mijeali zvukovi suparnikih crkvenih pjesama, ali oba su se obreda zavrila bez nezgoda. Poto su crkveni obredi zavreni, dangube su se okupili u luci jer je neki brod tulenjem roga kroz maglu najavljivao svoj dolazak. Uskoro se tom tulenju pridruilo mnogo stvarnije mukanje. Mali je kuter dolazio iz Port-Royala s istoimenog poluotoka i dovozio dvije krave i jednog bika kao naknadu za svjee namirnice i raznu kovanu robu kojom su itelji Gouldsboroa prole godine spasili francusku naseobinu preputenu njenoj sudbini od isuvie daleke uprave u Quebecu. Iskrcavanje jadnih ivotinja pomou remenja i brodskog vitla obavljeno je bez veih tekoa usred opeg odobravanja itelja. Dolazak ivotinja je u razgovorima dobio istu vanost kao i vjeanje Zlatobradog koje se, po predosjeanju svih, imalo obaviti tog istog dana. U toj uskipjelosti dolazak malog broda koji je doveo Johana Knoxa Mathera, doktora teolokih nauka u Bostonu, i njegovih glavnih kapelana, proao je, manje-vie, nezapaen. Buni i veseli Akadijci, praeni svojim Mic-Macima crvene puti, visokim ratnicima etvrstastih bronanih lica skoro su se doticali za vrijeme plovidbe s asnim puritancem, ali mu uope nisu poklanjali panje. On je nosio nabranu ogrlicu, prostran, crn, dug enevski ogrta koji mu je mlatarao po petama i koji se umotao sve do oiju da bi se zatitio od vjetra, dok je tuljak njegova eira izgledao jo vii nego kod ostalih ljudi iz njegove pratnje. - Htio sam se s vama sresti - ree grofu de Peyracu koji mu bijae iziao u susret. Na je guverner nedavno na jednom skupu ponovo ustvrdio da itava pokrajina Maine pripada Engleskoj te me je zamolio da poem k vama i kod vas se obavijestim da li je to jo uvijek tako...? Njegove se oi obazru uznemireno na sve strane. - Ovdje se osea vonj razvrata... Recite mi, pronose se glasovi da vi ivite s nekom arobnicom? - To je vrlo tono - otpovrne Joffrey de Peyrac. - Doite, hou da vam je predstavim. John Knox Mather problijedi, a dua mu se uznemiri kao povrina bare pri pribliavanju oluje. Sasvim se smete. A imao je i zbog ega. Protestanti su ukinuli kult Blaene djevice Marije i svetaca, tih korisnih posrednika izmeu neba i zemlje. Prema tome, ostali su im samo avoli. A tim uvlaenjem paklenih sila u svoja vjerovanja ostali su nenaoruani i bez ikakve zatite protiv njih. Nisu mogli ni na to drugo raunati osim na snagu svojih vlastitih dua. Na sreu, asni Mather je imao ak i za prodaju tih unutranjih snaga. Ukruti se i pripremi za iskuenje u koje e ga staviti susret s arobnicom. Doznavi da je grof de Peyrac hitno zove k sebi, Anelika odmah napusti uzglavlje jednog ranjenika to ga upravo bijae previla i krene, uznemirena srca, tamo gdje je bila pozvana. Stigavi, nae se licem u lice s mranim i uzvienim spomenikom za koji joj rekoe da je doktor teolokih nauka u Bostonu, a koji ju je promatrao svojim kao led hladnim oima. U stvari, on je bio isto tako zaprepaten kao i ona. Odmah je shvatila situaciju te mu poeljela dobrodolicu i malko se pokloni pred njim. Po rijeima to ih je izmijenio s grofom de Peyracom, doznala je da e biti gostom nekoliko dana u Gouldsborou i da e itavo drutvo proslaviti dan Gospodnji da bi se svom Bogu zahvalilo na dobroinstvima. Dolaskom svih tih ljudi u Gouldsboro, odgaalo se rijeenje svih nerijeenih i gorkih pitanja koja su muila sva srca i sve savjesti. Ona sama nije znala da li da se tome

raduje ili e je to ekanje dokrajiti. Bilo je vrijeme da se ve jednom stvri s tom komedijom u kojoj su svi tjeskobnih srca sudjelovali. Nju je spopadala elja da vie, da preklinje: " ... neka ova neizvjesnost ve jednom svri..." Ali neumoljiva ruka Joffreya de Peyraca sve ih je prisiljavala da ive u oekivanju, da se pokore njegovoj volji i do iznemoglosti igraju svaki svoju ulogu. Budui da ju je njen mu predstavio, njena je dunost bila da predsjeda sveanosti. Ona ue u tvravu da bi izabrala jednu haljinu meu onima to bijahu stigle iz Europe. Malo iza toga snaan pljusak se spusti, i razvedri nebo. Mirisi cvreeg mesa, to se na strani gdje se nalazila gostionica pripemalo za sveanost, probiju se zrakom i nadjaaju snane vonjeve mora. Glasovi su poprimili raspjevani prizvuk. Trube su se oglasile u nekoliko navrata. Gouldsboro je ve imao svoje vlastite tradicije odavna uspostavljene. Anelika nije znala da su te trube pozivale stanovnitvo na skuptinu koja se imala odrati na istini ispred tvrave. Zbunjena time, ona brzo izie. Napolju se sve sjalo, kao oieno i pocakljeno tek minulom olujom. Uski potoci blata jurili su niz strmu obalu izrovavi svoja korita sve do ala. ene su podizale suknje da bi preskoile preko njih. Slini tim bujicama, ljudi su u malim i odvojenim skupinama pristizali s brodova, iz kua, iz uma. Izvirui odasvud, svi su kretali prema jednoj toki da bi stvorili vrstu gomilu koja se sastojala od udne smijese: mornara, naseljenika, hugenota, Indijanaca, Engleza, vojnika i plemia konano ujedinjenih privremenim, ali nezaboravnim osjeanjem da pripadaju istom izgubljenom alu amerike obale i da su se tu okupili da bi prisustvovali nekom izuzetnom prizoru. Oni to su dolazili iz logora Champlain na konjima putom oivienim vukom ili oni to su silazili iz malog zaseoka na obali putom okienim umaricima nosili su puke ili kremenjae sa svih strana okruivi ene i djecu. Postojala je stroga naredba da se nitko ne smije nenaoruan kretati pola milje izvan zatite topova s tvrave. S ljetom je nailazila i mogunost irokekih upada, a osim toga nitko nije bio siguran od iznenadnih napada Abenakisa i njihovih palea, nitko od ovih bijelaca u Gouldsborou protiv kojih su Indijance hukali njihovi gospodari. istina ispred tvrave sva se crnila od svijeta. Djeca su trala. Anelika je ula kako meusobno dovikuju: - ini se da e danas objesiti Zlatobradog! - A prije toga bit e stavljen na muke... Krv joj se u ilama sledila. Trenutak kojega se stalno pribojavala otkako je Colin uhvaen, konano je stigao. - Ne! Ne! Ja neu pustiti da ga objese - govorila je kroz stisnute zube. - Vikat u, izazvat u sablazan, ali neu dopustiti da ga se objesi! Neka Joffrey poslije misli to ga volja! Obuena u novu haljinu probije se do istine i ne obazirui se na poglede to su je pratili, smjesti se u prvi red. Sad joj vie nije bilo stalo to e tko o njoj pomisliti kao ni do ogovaranja to ih je njena pojava mogla pobuditi. Unutranja groznica ju je tresla, ali je uza sve to uspjela sauvati svoje gordo dranje kojim je zbunjivala i izazivala radoznalost okupljenog svijeta. Gotovo i ne mislei, izabrala je haljinu to ju je imala na sebi: raskonu i strogu, neobinu haljinu od crnog baruna svu ukraenu pauinastim ipkama u koje su bili umetnuti sitni biseri. Dok ju je oblaila, pomislila je: "Ova je haljina kao stvorena za pogreb kraljeva!" Ali je bila odluna da ne prisustvuje Colinovu pogrebu, ve da ga spasi! Budui da nije imala vremena da se licka, u zadnji as je hrapavim prstom stavila malko liila rumenike na svoje bijele obraze.

Osjeala je da joj lice ima jeziv izgled. Utoliko gore, mislila je. Ako je i postojao netko tko je primijetio njeno bljedilo obiljeeno grozniavou pogleda, ne ree ni rijei. Bljesak njenih zelenih oiju ledio je opake rijei na samim usnama. - Gledajte je - apne na engleskom Vanereick lordu Sherrilghamu - nije li arobna? Dostojanstvenog li dranja! Koje li gordosti! Engleskinja, moj dragi lorde! Ah! Ona je vrijedna Peyraca. Prkosi pogledima, neprijateljstvu, prijekorima visoko podignute glave a isto bi tako oholo gledala i onda da nosi, izvezeno u grimizu na svojim grudima, slovo A61 koje, kao to vam je dobro poznato, dragi, vai puritanci iz Massachusettsa propisuju da nose ene preljubnice. Englez razoarano iskrivi usta. Puritanci nemaju smisla za istanane razlike, moj dragi. I iskosa baci pogled na Knoxa Mathera koji je sa svojim kapelanima raspravljo o tome da li je teoloki uputno da se ovjek vjea na dan Gospodnji. Nije li potezanje konopca na vjealima u taj dan ilo na utrb odmora? Ili, naprotiv, hoe li odluka da se ovjeka objesi u nedjelju dati Gospodu dovoljno vremena da jednu novu duu primi na svoj sud? - Mi ljudi iz visokog drutva - nastavio je engleski lord - vrlo brzo opratamo jednoj tako lijepoj eni da ponekad zgrijei. - Za koliko se kladite da e braniti svog ljubavnika s istim arom i strau kao i lady Macbeth? - Za dvadeset livri ... Shakespeare bi rado boravio na ovim obalama koje su engleske po pravu, ali i po duhu koji ovdje vlada, nema sumnje... Lord prinese oima naoare ukraene raznim vrpcama koje su tog ljeta bile u velikoj modi u Londonu, a koje su visile niz njegov kaput od brokata. - A vi, Vanereicke, za koliko se kladite da ova ena, koja izgleda tako vitka, posjeduje zamamne obline. Kad bi skinula svu onu odjeu, bila bi nalik Veneri to izranja iz morske pjene? - Ne kladim se dragi, lorde. Znam to da mislim o njenim oblinama. Izbliza sam je stisnuo. Zaista, engleski prinevi imaju ukusa. Vi ste pogodili, dragi lorde. Ova vila, kad stavite na nju ruku punaka je kao prepelica. - Hoe li ve jednom svriti, razvratnjaci! - prasne roelski hugenot Gabriel Berne koji je jednim uhom pratio razuzdan razgovor dvojice plemia te vie nije mogao suzdrati svoj gnjev. Na tu primjedbu su se nadovezale obostrane uvrede i lord Sherilgham poe spominjati dvoboj. Meutim, njegov ga zamjenik upozori da se ne moe tui s obinim graaninom. Na uvrede svi se Roelci zbiju i priblie napirlitanom engleskom admiralu stiui ake. Straari i vojska, poredani oko postolja nisu se usudili umijeati u svau. Na sreu, ljubazan je d'Urville odnekle izniknuo i uspio smiriti duhove. Ali nikako nije mogao potpuno odstraniti gnjev koji je kipio u srcima Roelaca i s engleskog se gosta prenio na Aneliku "tu jabuku razdora" koja im se inila isuvie upadljivom i bestidnom u tom trenutku. Gnjevnim su se pogledima okomili na nju, mrmljanje je raslo, razne primjedbe su se razlijevale oko nje i najzad stigoe i do njenih uiju kroz maglu njena izmuena duha. Ona pogledom povede po uzburkanim i mranim glavama koje su se primicale sijevajui zjenicama punim prijekora i optubi. - Sve je ovo takoer i vaa krivica - predbaci joj gospoa Manigault kad je primijetila da se Anelika vratila u stvarnost. - Kako se usuujete pojaviti meu potenim svijetom.
61

Poetno slovo od engleske rijei adultress, to znai preljubnica.

Gospodin Manigault joj sveano pristupi. - Stvarno, gospoo - ree preavi u napad - vaa prisutnost u ovom trenutku predstavlja izazov zakonima potenja. Kao ef hugenotske zajednice Gouldsboroa, moram vas zamoliti da se povuete. Promatrala ih je svojim zjenicama koje kao da su odjedanput postale blijede te su oni gotovo pomislili da ih nije uope ula. - ega se vi, u stvari, bojite, gospodine Manigaulte? - upita najzad blagim glasom dok je svima naokolo dah stao. - Da se ne zauzmete za ovog razbojnika - povie gospoa Manigault koja se nije mogla suzdrati a da se ne uplete - uzalud vam svako evrdanje i to vae nevino lice. Zna se dobro kakve veze postoje izmeu vas i njega. To je gadna i aljenja vrijedna pria za sve nas pred kojima biste se morali sramiti. A da se i ne govori da je i poteno da se oslobodimo toga zloinca koji nam je tolike jade nanio prolog mjeseca koji bi nas sve bio poklao da se nismo na ivot i smrt branili. A vi tu jedva ekate da biste se mogli zauzeti za nj, zatraiti milost. Poznajemo vas dobro. - To vam vjerujem - sloi se Anelika. - Ta imali ste bezbroj prilika da me poznate. Nije joj ovo bio prvi put to se sukobila s razbjenjelim kalvinistima. Istini za volju treba rei da se uope nije bojala s njima zametnuti bitku. Uspravivi se, odmjeri ih od glave do peta. - Tono prije godinu dana, ja sam na ovom istom mjestu molila milost za vas... na koljenima... i to za zloine koji zasluuju konopac vie no to ga zasluuju zloini Zltobradog... Protiv volje gr joj iskrivi usta te se dobriina Vanereick pobojao da e briznuti u pla to on nikako ne bi mogao podnijeti. - Na koljenima... - ponovila je - uinila sam to za vas koji niste kadri prignuti koljeno pred svojim Bogom, za vas koji ne poznate vie svojega svetog pisma. Rekavi to, naglo im okrene lea. Sujevjerna tiina zavlada gomilom.

66. PEYRAC PREDSTAVLJA NOVOG GUVERNERA GOULDSBOROA

Idui preko istine, ruku iza lea, zarobljenik se zaustavi na postolju. panjolski straari u blistavim oklopima i lakim kacigama ukraenim crvenim perjem okruivali su ga vrsto sa svih strana. Colin Paturel je bio gologlav. Na sebi je imao prsluk od smeeg sukna s posuvracima izvezenim zlatnim nitima. Po to se odijelo moralo poi na Marijino srce. Svi su bili iznenaeni videi ga u toj jednostavnoj odjei i podiane brade i kose. Gotovo nitko nije mogao prepoznati Zlatobradog, stranog i rieg zlikovca, u tom gorostasu obuenom u tamno odijelo i spremnog za smrt. Izgledao je krupniji to su vjerovali. Uskoro se pojavio i Joffrey de Peyrac u odijelu od ute svile, skrojenom po francuskoj modi. Imao je otvoren prsluk iznad drugog kaputa koji mu je divno pristajao. Uzdah se oteo s mnogih zapanjenih ili zadivljenih usta. More glava se zanjie. ak su i sami hugenoti bili osjetiljivi na nagle obrate kojima ih je uvijek iznenaivao taj plemi iz Akvitanije, linost nimalo bliza njima i njihovu poimanju, ali kojega je dramatian sluaj ukriao s njihovim sudbinama dosada razumnim i koji ih je sada drao u svojoj vlasti. Zahvaljujui njegovu prisustvu, izbjegnuto je buanje i vrlo opasna uzbuenost koja umalo nije uzela maha kad su dovedeni drugi zarobljenici gusari, to jest posada s

Marijina srca, okovani ili konopcima vezani. Opkoljeni straarima i nabijenim pukama, poput stada su dogurali do podnoja postolja. Neki su se kreveljili i divlje kripali zubima, ali veina se pokazala pomirena sa sudbinom, ba kao ljudi koji su znali, budui da su izgubili igru, da se trebalo pripremiti na putovanje bez povratka, da je doao trenutak kad je trebalo platiti raun. Grof de Peyrac nije morao nijednim pokretom zamoliti za rije. U nestrpljenju da uju kakvu e kaznu izrei, svatko je suspregao dah. Tiina je sama od sebe uspostavljena. uo se samo um mora. Grof se primakne rubu postolja, maklo se nagne i obrativi se izravno skupini roelskih protestanata koji su, u prvom redu tvorili vrsto, mrko, nepodmitljivo i vjeno jezgro njegove naseobine. - Gospodo - ree im pokazavi rukom na Colina Paturela koji je stajao uspravan izmeu svojih straara - gospodo, predstavljam vam novog guvernera Gouldsboroa.

67. USTOLIENJE NOVOG GUVERNERA

Tiinu proetu zaprepatenjem i nerazumijevanjem, koja je uslijedila nakon te izjave, Joffrey de Peyrac iskoristi da bi popravio krhki ipkasti ukras na posuvracima svojih rukava. Zatim nastavi mirnim glasom: - Gospodin d'Urville koji je dugo vremena obavljao tu teku dunost bit e imenovan za admirala nae flote. Vanost i tonaa naih brodova, bilo trgovakih bilo ratnih, koji se mnoe i poveavaju bez prestanka, iziskuju da im se stavi na elo ovjek od zanata. Veliki razvitak to ga je Gouldsboro doivio u nekoliko mjeseci, velikim dijelom zahvaljujui vaem radu i vaoj marljivosti, gospodo Roelci, sili me da mu postavim za guvernera ovjeka iskusnog na moru, a koji uz to zna upravljati ljudima najrazliitijih narodnosti. Budui da naa luka poprima svaki dan sve veu, jedinstvenu vanost u ovom kraju, koji smo slobodno izabrali za svoj dom, brodovi sa svih strana svijeta e dolaziti ovamo. Znajte da nitko nije podobniji da se hvata u kotac s tisuu zasjeda to nam prijete od ovjeka to sam ga za tu ulogu izabrao i izmeu ijih ruku stavljam s najveim povjerenjem sudbinu Gouldsboroa, njegov sjaj, njegov napredak i njegovu buduu veliinu. Naas je zastao. Nijedan se glas ni protivljenja niti odobravanja ne podie. Pred sobom je imao gomilu ljudi koji nisu mogli doi sebi od zaprepatenja. Anelika sigurno nije bila meu onima koji su bili najmanje iznenaeni. Joffreyeve su joj rijei ulazile u ui kao slijed zvukova ije znaenje nije nikako uspijela povezati. Ili, prije bi se moglo rei, ona je u njima uzalud traila neko drugo znaenje, to jest da je Colin trebao biti objeen. Pred slikom to su je tvorila sva ona otvorena usta i iskolaene oi Joffrey de Peyrac se zajedljivo osmijehne. A zatim nastavi: - Ovoga ovjeka vi svi poznajete pod imenom Zlatobradi, gusar s Caraiba. Meutim, znajte da je on prije toga dvanaest godina bio voa kranskih robova u Mekneu, u kraljevini Maroko, iji je kralj iscrpljivao krane kojima je, kao to rekoh, ovdje prisutan gospodin Colin Paturel, bio voom punih dvanaest godina. Ti ljudi to su potjecali sa svih obala svijeta, govorili sve mogue jezike, pripadali raznim vjeroispovjedima, bili preputeni njihovoj bijednoj sudbini robova na tuinskoj neprijateljskoj, muslimanskoj, robovskoj, zemlji, bez pomoi i zatite pred surovim postupcima koji su ih satirali i sklonostima prema zlu koje ih je izjedalo, nali su u

njemu sigurnog i neukrotivog vou. On je od tih robova uspio stvoriti snaan, dostojan, ujedinjen narod koji se borio protiv iskuenja, oaja i odbacivanja od vjere. Sad je Anelika poela shvaati istinu: Colin nee biti objeen. On e ivjeti, ponovo e vladati. To je o njemu Joffrey govorio kad je kazao: on e znati da vas vodi svojom razboritou... Tada je mir uao u njenu duu izmijean s otrom boli. Ali prvo to je osjetila bio je mir. Doslovce je gutala rijei to su se otkidale s usana njena mua. Osjeaj ganua ovlada njom u tolikoj mjeri da je bila gotovo izvan sebe i suze joj orose trepavice. Nije li Joffrey sino, u dvorani za savjetovanje, s upornou kojoj je bila svjedokom, upravo to traio od Colina, na to ovaj nikako nije htio pristati u poetku, ali je poslije pognuo svoju teku glavu u znak pristanka. - Mada mi ovdje ne ivimo u ropstvu kao krani u Mekneu - nastavio je Joffrey - mi nismo manje izloeni raznim iskuenjima i udarcima: naputenosti, sumnji, uzajamnom ogorenju, stalnoj opasnosti od smrti. On e vam pomoi svojim razborom, znat e se suoiti s opasnostima, vodit e vas u vaoj trgovini s susjednim narodima jer govori engleski, nizozemski, panjolski, portugalski, arapski, pa ak i baskijski jezik poznaje. Roen u Normandiji kao katolik, bit e vam od neprocjenjive koristi u vaim odnosima s Francuzima iz Akadije. Kazavi to, obrati se d'Urvilleu rijeima: - Gospodine d'Urville da li biste bili tako dobri pa ponovili kroz vae dozivalo ono najbitnije to sam kazao kako bi svatko mogao to uti i o tome po volji razmisliti. Dok je d'Urville izvravao grofovo nareenje Roelci su poeli dolaziti k sebi od, treba priznati, sasvim razumljivog zaprepatenja. Bili su uznemireni i neto se izmeu sebe dogovarali. im je d'Urville bio gotov sa svojim poslom, Gabriel Berne se malko izdvoji od ostalih i ree: - Gospodine de Peyrac, vi ste nas dosad prisilili da progutamo mnogi gorki zalogaj, ali ovaj, jasno vam dajemo do znanja, ne moemo progutati. Odakle vam tako potpuna obavjetenja o tom opasnom tipu? Pustili ste da vas taj probisvijet nasamari svojim laljivim brbljarijama. Svi su oni takvi, svi ti gusari koji ive na raun drugih ljudi! - Ja sam upoznao djela ovog ovjeka u vrijeme kad sam ivio na Sredozemlju otpovrne Peyrac. - Vidio sam ga privezana za stup bievanja. Platio je na taj nain za svoju brau koja su se usudila sluati misu u noi Bojeg roenja. Poslije toga je bio razapet i kroz dlanove prikovan avlima za gradska vrata. Ja znam da gospodin Paturel ne eli da ja spominjem te stare injenice, ali ja vam ih, uza sve to, gospodo, iznosim da biste vi bili umireni u vaoj pobonosti. Stavljam vam na elo gordog kranina koji je prolio mnogu kap svoje krvi radi svoje vjere. Mrmljanje Roelaca se proiri. Muke to ih je jedan katolik mogao podnijeti radi svoje vjere za njih nisu imale nikakve vrijednosti i sigurno ih tim priama nee pridobiti. Naprotiv, oni su u svemu tome vidjeli tvrdoglavost ogranienog duha privrenog sujevjernom i avolskom vjerovanju. Nad glavama prohuji vika i nabubri: - Na smrt! Na smrt! Izdajstvo! Ne pristajemo...! Na smrt Zlatobradog! Colin koji je do tog trenutka stajao po strani, pomalo ravnoduan izmeu panjolskih plaenika, pomakne se i stavi se uz bok Joffreya de Peyraca. Podboivi se akama, povede svojim dubokim plavim pogledom po razdraenoj gomili, koja kao da se povukla pred njegovom gorostasnom pojavom. Povici to su traili smrt, malo-pomalo, oslabe da bi sasvim zamrli u potpunoj utnji. Gazda Berne, meutim suprotstavio se svojom uobiajenom estinom. On istupi naprijed.

- Pa to je ludost - zaurla ispruivi ruku prema nebu kao da na njemu trai svjedoke za svoje tvrdnje, a zatim, nastavi jo dramatinijim tonom: - Dvadeset puta biste ga morali objesiti, gospodine de Peyrac, ako zbog niega drugog a ono zbog tete to ju je nanio Gouldsborou. A zar vi, grofe, zaboravljate da je osim toga izvrio napad na vau ast koja... Odlunim pokretom Peyrac zaustavi optuujuu reenicu koja je trebala uprljati blatom Aneliku. - Kad bi i zasluio da bude objeen, ja nikako ne bih imao pravo da ga predam vjealima - izjavi muklim glasom koji nije doputao prigovora. - Zahvalnost to mu je dugujem sprijeila bi me u tome! - Zahvalnost...? Vaa zahvalnost?! Vaa? - Sigurno, moja zahvalnost - ponovi grof. - ujte injenice koje me obavezuju. Meu pothvate to slue na ast gospodinu Paturelu, sigurno najbeznaajniji nije onaj koji se odnosi na njegov bijeg-odiseju koji je poduzeo s vie zarobljenika suoivi se s najveim opasnostima da bi pobjegao iz Maroka. Bijeg je uspio. Meu onima kojima je pomogao da se dokopaju kranske zemlje nalazila se i jedna ena, robinja kod Maura. On ju je istrgao stranoj sudbini odreenoj nesretnim kranima koje padnu muslimanima u ruke. U to sam vrijeme bio bijedni prognanik izvrgnut protivnoj sudbini te nisam bio u stanju da ita doznam o sudbini svojih najdraih i da im priteknem u pomo i izbavim ih iz opasnosti kojima su bili izloeni, naputeni od svih. Ta ena bila je grofica de Peyrac, moja supruga ovdje prisutna. Zahvaljujui privrenosti gospodina Paturela spaen je ivot koji mi je drai od svega. Kako da mu to zaboravim? Jedva zametijiv osmijeh pojavi se na njegovoj rasjeenoj usni. - Evo zato, gospodo, bez obzira na sadanje nesporazume, mi ne moemo, grofica de Peyrac i ja, u ovom ovjeku koji je zasluio vau osvetu, vidjeti nego prijatelja, dostojnog naeg potpunog povjerenja i naeg potovanja. U tim poslijednjim rijeima to ih je zamijetila kao u bunilu, jedna reenica je pogodila Aneliku, probudila je kao udarac bia, oinula je izreena zapovjednim, promuklim i naizgled vedrim glasom koji joj je dobacivao, nareivao da se pokori onome to je on odluio, on, u itavoj toj stvari. "Grofica de Peyrac i ja." Tako dakle, on ju je ukljuio u svoj plan, nije joj doputao da se izvue, a njegov potajni cilj bio joj je sad jasan kao na dlanu: izbrisati sramotu. Izbrisati uvredu to mu je Colin i njegova ena javno nanijeli. to je bilo meu njima? Nita drugo do osjeaji prijateljstva i zahvalnosti koje je i on sam dijelio s njom. U oima drugih htio je zamutiti, zbrisati strast to ih je svu trojicu razdirala; izopaio je injenice. A nije li i ona sama, rukovoena svojim nagonom, svojim ponosom, primijenila isto dranje. Ali hoe li protestanti biti tako lakovjerni i nasjesti? Treba da budu! Neka se dre kao da jesu. Joffrey de Peyrac je odluio da je Colin Paturel dostojan da mu sjedi uz bok i pomae mu upravljati njegovim narodom i da prema njemu nije mogao imati drugih osjeaja do osjeaja zahvalnosti i prijateljstva. Gomila se morala pokoriti predodbi to ju je on nametao. Tko se mogao oduprijeti eljeznoj volji jednog Peyraca? Nikad Anelika nije osjetila njegovu eljeznu ruku da ih tako grabi da ih doslovce stie i oblikuje prema zakonima svoje vlastite volje. Prevladao je u njoj osjeaj divljenja, ali ne i osjeaj topline, te njena patnja posta jo otrija, jo vidovitija. To je on "grofici de Peyrac" dobacio nareenje, ali je niti jednim jedinim pogledom nije udostojao za itavo vrijeme svog dugog govora i niti jednog trenutka njegov glas

nije zadrhtao njenou, onom njenou koju on nekad nije mogao suspregnuti pa ak ni onda kada je o njoj govorio nekom strancu. Svi su pogledi prelazili s nje na dvojicu ljudi to su stajali jedan do drugoga na postolju. Anelika u ijim se zjenicama odraavala zapanjenost i protiv njene volje, na kraju je svojim izgledom sasvim pomutila i uznemirila duhove... Colin je i dalje mirno gledao u daljinu, iznad uzburkanih i uznemirenih glava, ruku prekrienih preko prsiju. Iz dranja mu je izbijala odlunost i izuzetno gospodstvo tako da ga se nije moglo prepoznati. Tu vie nije bilo Zlabtoradog, razdrljenog gusara, naoruanog do zubi i uprljanog krvavim zloinima. Pokraj njega, kao da ga titi i pokriva svojom moi stajao je grof Joffrey de Peyrac, prezriva izraza na licu i nejasno se osmijehujui. inilo se kao da blistavim okom vreba uinke neoekivanog preokreta. - Gledajte ih, dakle, svo troje - povie Berne zadihanim glasom - pokazujui prstom jednoga za drugim dva ovjeka, pa onda Aneliku - gledajte ih! Smatraju nas budalama, varaju nas i rugaju nam se... Okretao se oko sama sebe poput izgubljena, poludjela ovjeka. Zgrabivi svoj eir, baci ga daleko od sebe. - Ali gledajte tu trojicu licemjera! Kakva nam jo iznenaenja spremaju...? Zar e se bia njihova soja uvijek s nama poigravati? Zar ste zaboravili da papisti nemaju ni obraza ni srama! Nita njima nije teko kad se radi o tome da provedu u djelo spletke svojih izmuenih i idolopoklonikih dua! Pa ovo je nepomljivo! Brao, zar ete se sloiti s tim jedinstvenim odlukama, ovim podrugljivim suenjem, ovim uvredama...? Zar ete se sloiti da vam zapovijeda taj najpodliji od svih tipova s kojima smo se do sada suoili? Pristajete li vi da primite meu nae zidine zlonakog i razvratnog gada kojega se eli nama, naseljenicima, nametnuti za guvernera...? A tvoji zloini, Zlatobradi! - urlao je okrenuvi se od mrnje nabreklim licem prema Colinu. - A tvoji, hugenote! - otpovrne ovaj nagnuvi se preko ograde i zarivi otricu svoga plavog pogleda u protestanove bijesne oi. - Moje su ruke iste od krvi moga blinjega! - kao iz puke i u zanosu otpovrne Berne. - Da ne bi... Nitko ovdje, izmeu nas, nema ruke iste od krvi svoga blinjega. Potrudi se malko, hugenote, i brzo e pronai u sjeanju one koje si rtvovao, ubio, zadavio i zaguio svojim vlastitim rukama. Makako da si ih duboko zakopao, samo potrai, hugenote i isplivat e na povrinu tvoje savjesti zloini, ubijeni ljudi sa svojim mrtvim oima sa svojim ukoenim udovima. Berne ga je bez rijei sluao, a zatim posrne kao gromom udaren i uzmakne meu svoje. Colinov zvuni glas mu je u lice bacio sjeanja na podzemnu borbu to su je hugenoti iz La Rochellea vodili sa svojim protivnicima tokom itavog jednog stoljea. Osjeali su opor dah tmina, zadah leina baenih u bunare povezane s morem u koje su bacali leine policijskih i isovakih provokatora. - Meutim - nastavi Colin promatrajui ih poluzatvorenim oima - ja znam, isuvie dobro znam... Radili ste u svojoj obrani! Ali ovjek ubija UVIJEK zato da bi se obranio. Da bi obranio: sebe, svoje, svoj ivot, svoj cilj i svoje snove. Rijetki su oni koji ubijaju jedino zato da bi poinili zloin. Ali razrijeiti grijenika od njegovih zloina moe samo Bog jer on jedini vidi jasno to se dogaa u grenome srcu. Svatko e od nas nai na svom putu brata kojemu e kazati: "Ti, ti si zloinac, a ja nisam!" Meutim, ne postoji u ovom naem vremenu ovjek koji nije ubio. ovjek dostojan tog imena u ovo nae vrijeme ima krvave ruke. A kazat u ak da zadati smrt je dunost i nepisano pravo to ga stiemo svojim roenjem, mi mukarci, jer ovo nae vrijeme je jo uvijek vrijeme vukova na zemlji iako su stoljea prola od

Kristova dolaska. Prestanite stoga da govorite svom blinjemu: "Ti, ti si zloinac, a ja nisam!" Ali ako ste protivni tome da sijete smrt, posvetite svoje snage ivotu... Vi ste spasili svoje koe, vi hugenoti iz La Rochellea, vi ste uspijeli umai svojim muiteljima! Odbijate li vi drugima, odbijate li vi, onima tamo to su takoer osueni, mogunost da se spase, onu istu to je vama pruena, vi koji smatrate da kao izabranici Gospodnji jedino vi zasluujete da nadivite...? Roelci kojih se Colinov napad duboko dojmio, dooe malko sebi kad su im pogledi pali na posadu Marijina srca. U tom pogledu oni nee dopustiti da im se pomuti svijest. Gospodin Manigault poe naprijed do samog postolja. - Pustimo po strani vaa tvrdnje u vezi s tobonjim zloinima to smo ih mi svojim rukama poinili. Bog odrjeuje pravednike. Ali ne mislite li nam valjda vi, gospodine on je posebice naglasio to "gospodine" - u dogovoru s gospodinom de Peyracom, nametnuti takoer, ovdje u Gouldsborou za susjede ovaj opasan olo to je predstavljao vau posadu? - Vi se vrlo prezirno izraavate na raun moje posade - otpovrne Colin. - Velika veina njih su vrlo dobri momci koji su se ukrcali sa mnom i poli na put u nadi da e postati naseljenici i da e moi baciti sidro na mjestu gdje im je obeano da e nai dobru zemlju i djevojke s kojima e se poeniti. Pravo na vlasnitvo ovog komadia zemlje, gdje ste se vi smjestili, mi smo, i ja i oni, platili gotovim novcem i zapeatili ugovorom. Na nesreu, tu je oito dolo do pogreke, i ja sam danas svjestan da su me prevarili moji vjerovnici iz Pariza koji su mi ba ovo mjesto gdje se nalazi Gouldsboro, oznaili kao slobodno i pod francuskom upravom. Na papiru mi imamo vie prava od vas, hugenotskih izbijeglica, i gospodin de Peyrac je to priznao, ali nae velike glave u Parizu ini se da su zaboravile da je ugovorom u Bredi ovaj kraj potpao pod englesku upravu. S obzirom da je to tako, ja saginjem glavu pred injenicama. S papirima se moe napraviti ono to se hoe, ali zemlja je ve neto drugo. Bilo je ve i dosad dobriina koji su postali rtvama potajnih spletaka neznalica... ili zlonamjernika kojima smo mi kao pravi mokljani nasjeli. O ovome to tvrdim, gospodin de Peyrac je preuzeo na sebe da vam podnese dokaze i da s vama o tome porazgovara nasamo. Ali to se tie obaveza to smo ih, i jedan i drugi, preuzeli i ugovora to smo sklopili, to je svrena injenica i neemo se na to vraati jer se tu ne moe nita promijeniti. Jedino da znamo, svi zajedno, ono to mislimo poduzeti dobro ili loe... Njegov glas, i nesmiljen i prodoran u isto vrijeme, utjecao je na prisutne, zaustavljao je na samim usnama sve elje za otporom dok je njegov pogled nametao panju. "Uspio je", pomislila je Anelika dok joj je od glave do nogu, itavim tijelom, prostrujao srh zadovoljstva, "uspio je, dri ih... ima ih u... sve ih dri u aci..." Govornika sposobnost Colina Paturela, utjecaj njegovih rijei na gomilu, oduvijek su bili njegovo najmonije oruje. On je svoju ulogu odigrao majstorskim arom. Nagnut prema njima, nastavio je povjerljivim tonom koji je duboko prodirao: - Postoji jo neto to vam elim rei, a to sam uoio kad sam bio u ropstvu kod Saracena, a to je da se djeca Kristova, krani, izmeu sebe nasmrt mrze. Mnogo jae nego muslimani I pogani...! A ja vam kaem ono to sam shvatio, a to je da ste vi jednaki, svi vi krani, raskolnici, krivovjerci ili papisti, svi ste vi akali otrih onjaka spremni da se, ba kao braa meusobno razdirete radi jednog zareza u vaim dogmama. A ja vam kaem, ja tvrdim da Krist, kojemu toboe sluite, to nije htio i da je on zbog toga nesretan... Od danas upozoravam sve vas, i hugenote i papiste Gouldsboroa, da u vas drati na oku, da ete ivjeti u miru i u slozi kao to sam drao na uzdi robove u Mekneu u toku dvanaestogodinjeg robovanja. Ako bude pravog oloa meu vama, otkrit u ga brzo. Meutim, zasada ne vidim razloga

brizi u tom pogledu, osim to meu mojom posadom ima nekoliko lupea kojih sam se htio rijeiti, ali mi se oni lijepe za noge kao pijavice iz Malake. Neka ti o kojima je rije paze to rade i budu mirni inae im se lako moe dogoditi da se zanjiu na kraju konopca. Njegov ne ba dobroudan pogled padne na Beaumarchanda koji se dovukao u prvi red, podravan od svog obalnog brata, Hijacinta Boulangera. - A sada - nastavio je - znajte da e, poevi od dananjeg dana, prvog dana mog slubovanja kao guvernera Gouldsboroa, proraditi tri slube. Prije svega, ja u na raun svojih guvernerskih prihoda plaati noobdije koji e uvati naselje i luku Gouldsboroa. Na svakih trideset ognjita po jednog. Nama se, po naim selima i gradovima u Francuskoj, svialo uti korake noobdija kako odjekuju ulicama dok sav ostali svijet spava. Nama je ovdje jo potrebnije no to je bilo tamo da neko bdije nad naim snom. Poar u ovoj pustinji predstavlja kraj, propast, a zimi pravu smrt. A u jednoj luci kojom e stalno prolaziti svijet nenaviknut na red i pijan, potreban je straar oprezan i budan koji e nadzirati postupke pijanaca ili poivinenih stranaca. Osim toga, postoji stalna opasnost od Indijanaca i od onih koji nas misle odavde otjerati. Noobdije e imenovati guverner i on preuzima na sebe sve trokove oko njihova izdravanja i opreme. To je moj dar Gouldsborou. Spremao se da produi, ali ga u tome sprijei glas jedne ene koji razbije grobnu tiinu. - Hvala vam, gospodine guverneru - odjekne lomljiv, ali jasan i odluan glas. Bila je to Abigael. Nastade gibanje, mrmljanje u kojemu su se izmijeali stidljivi izrazi zahvalnosti s prosvjedovanjem dobrog djela mukaraca. Zar da tako brzo poloe oruje! Htjeli su dati do znanja da oni jo nisu dali svoj pristanak na ustolienje guvernera i da im se ne mogu tim noobdijama zamazati oi. Abigael vrsto pogleda gazdu Bernea. Colin Paturel se lako osmijehne prema mladoj eni i nastavi poto je ispruio ruku da bi ponovo uspostavio tiinu: - Druga sluba to je uspostavljam od dananjeg dana nekako se poklapa s upadicom gospoe. Mi elimo, u stvari, svaka tri mjeseca sazvati savjet ena ili bolje majki, ali i ene izvjesne dobi koje upravljaju domainstvima, a nemaju djece, moi e takoer sudjelovati u tom savjetu. Gospodin de Peyrac mi je dao taj prijedlog koji se meni ini odlinim. ene su uvijek kadre da iznesu neki umjestan prijedlog da bi se to lake upravljalo gradom, ali se ne usude otvoriti usta jer se boje suprugovih batina. Veseo smijeh je popratio tu njegovu primjedbu. - Nikakvih batina po tom pitanju, a niti se muevi smiju mijeati u to - nastavio je Colin. - ene e izmeu sebe raspravljati o raznim problemima i onda e meni podnijeti izvjetaj o svojoj odluci. Gospodin de Peyrac mi je izloio da kod Irokeza postoji takav obiaj. U nijedan se rat oni ne uputaju a da ga prije toga savjet majki nije ocijenio korisnim za njihovo pleme. Da vidimo jesmo li mi u stanju pokazati toliko razbora kao ti divljaci crvene koe. U pogledu tree uredbe, moram rei da su mi ideju za nju dali naseljenici Nove Holandije. Miljenja sam da nikad ne smijemo oklijevati da od svojih susjeda posudimo obiaje koji mogu ivot uiniti radosnijim. Dakle, kod njih je obiaj da svakom mladiu koji se oeni, poklone jednu "pipe62" ili sto dvadeset i pet galona vina s Madere. Jedan dio da proslavi svoje vjenanje, jedan da oda poast svom prvom djetetu, a ostatak da bi utjeio svoje prijatelje na dan svoga pogreba. Da li vam se ovaj prijedlog svia i jeste li skloni tome da ga i mi uvedemo u Gouldsborou?

62

Bava od 477 litara

Trenutak iznenaenja i posljednjeg oklijevanja odjednom se pretvori u jednodunu galamu izmijeanu s pljeskom, odobravanjem, i sveopim smijehom i veselou. uvi svu tu buku, Aneliki je bilo jasno da je Colin dobio bitku. Podboen, ostao je isto onako miran i snaan sluajui burno odobravanje kao to je bio dok je sluao pogrde to su tu pljutale na njegov raun. Colin Paturel, kralj robova, odbaenih i progonjenih, nametnuo se kao najsnaniji meu njima, predstavio im se svojim snanim tijelom, upravljanjem pod oblanim nebom, poput neosvojivog bedema, sa svojom bitnom estitou, jasnoom svog jednostavnog srca i nevjerojatnom izdrljivou svog lukavog duha. Od prve su bili sigurni da e on zauvijek biti njihov zatitnik, njihov pravedan i uporan upravlja i da se mogu potpuno pouzdati u njegovu sigurnost. Pred njihovim je oima Joffrey de Peyrac od Colina napravio ono to je ovaj jedino i mogao biti: ovjek i vladar. U njegovu je uljevitu ruku stavio krunu za koju je i bio stvoren. Sve je bilo sada u redu, vie nije postojao Zlatobradi. - ivio guverner! - vikala je mladost i mala djeca Gouldsboroa skaui i pleui po istini. Omladina se pokazala najoduevljenijom, a zatim ene, potom mornari svih narodnosti, na kraju gosti to su tu bili na prolazu, Englezi i Akadijci, koji su smatrali izvrsnim objavljene odluke, sigurni da e se i oni njima kao susjedi okoristiti. Uvijek dobro raspoloeni Indijanci, sa svojim pretjeranim i uzavrelim osjeajima, pridruili su se veselom vrtlogu. Pod tom nabujalom i naglom plimom opeg odobravanja, malo-pomalo, nestalo je mrgodnosti s lica uglednih roelskih graana. - ivio! ivio! Hura za naeg guvernera - derali su se zarobljenici s Marijinog srca maui naveliko svojim lancima koji su podizali paklenu buku. Joffrey de Peyrac dade mig svojim panjolcima da ih razveu. - Znate, zapravo sam u iskuenju da se ovdje nastanim - izjavi Gilles Vanereick engleskom admiralu. - Namjere novog guvernera mi se ine vrlo zabavnim. Jeste li primijetili, dragi lorde, kako je on uspio obrlatiti one hugenote poganih jezika? Postigao je da su ga jednoduno pozdravili kao guvernera a da uope nije izgledao da mu je to cilj! Sad bi bilo isuvie kasno da se povuku... A to se tie grofa de Peyraca, zabavljajte se malko promatrajui njegov dvosmislen izraz Mefista koji je natjerao duhove da pleu u ovom vrzinom kolu... Opsjenar s dobro zailjenim bodeom koji se ne libi da bi postigao cilj, ni igre sa svojom vlastitom sudbinom, sa svojim vlastitim srcem. Ali taj Peyrac nikad nita drugo nije ni radio. Dobro sam ga upoznao na Caraibima... Da sam ja kojim sluajem vlasnik onog divnog enskog stvora, ne bih imao njegove smijelosti... Postaviti ljubavnika svoje ene sebi uz bok, na isto prijestolje...! Aneliku je steglo u grlu kao da se gui. Sad je znala zato je toliko trpjela uprkos sretnom svretku s obzirom na Colinovu sudbinu koja ju je toliko muila. Grof de Peyrac je bio gospodar Gouldsboroa i on je imao mo da spasi Colina, a ne ona. Posluio se tom moi. Pa ipak nije ju razdirala samo ta sitna ljubomora, do koje joj i nije bilo toliko stalo, ve injenica da ju je drao po strani od svojih misli i nauma. U tome je vidjela dokaz da ona vie nita nije za nj predastavljala i da nije zbog nje postupio kao to je postupio. Ne! On je to uinio zbog Colina... zbog Gouldsboroa! Pothvat to ga je izveo bio je dostojan divljenja. Sad je sve ureeno, ali nju, on vie nju nije volio! - Draga moja Abigaelo - ree Joffrey de Peyrac siavi niz stepenice postolja i naklonivi se ispred supruge Gabriela Bernea - hoete li mi dozvoliti da vas povedem do dvorane odreene za sveanosti? A vi, gospodine guverneru, ponudite svoju ruku gospoi de Peyrac. Oblikujmo povorku, hoete li...? Krv je zapljusnula Anelikene obraze kad je ula prijedlog svoga mua.

Kao u magli je vidjela kako joj prilazi visok Colinov lik, kako se naklonio i pruio joj ruku ispod koje je ona proturila svoju i kako su krenuli za Joffreyom de Peyracom i Abigaelom, dok se iza njih oblikovala duga povorka. Bijesna to se Abigaela umjesto nje nala uz bok gospodara tih mjesta, gospoa Manigault se pridruila gazdi Berneu koji je izgledao potpuno uniten. Gospodin Manigault se naao, ne zna se kako, s lijepom Ines o svojoj ruci. Engleskog admirala je drala ispod ruke jedna vrlo pristala Akadijka. Veleasni John Knox Mather, na kojega je sve jae djelovalo ope raspoloenje, privue panju dviju prekrasnih djevojaka, Bertille Mercelot i Sare Manigault. S te dvije zaista lijepe djevojke asni doktor teologije ponosno poe poljunanim putem to je iz tvrave vodio prema gostionici. Gospoica Pidgeon, crvena kao mak, prui svoju ruku veleasnom Thomasu Patridgeu. S jedne i druge strane povorke stvorio se palir danguba koji su vikom i pljeskanjem pozdravljali odlinike mjesta. - Tako dakle, eto, taj nas je avao od ovjeka prisilo da pleemo po njegovu taktu promrsi Anelika izmeu zuba. - Nije li sve divno svrilo? - odgovori joj Colin. - Ja sam jo uvijek vrlo sretan! Unitio me je svojom snagom. - Kako ste mogli pristati na njegov prijedlog? - U poetku nisam htio, ali se on posluio jednim sredstvom kojim me je prisilio da prihvatim njegov plan. - Kojim? - Ne mogu vam ga jo otkriti - odgovori Colin zamiljeno. - Moda jednog dana...! - Pa da, ja sam zaista i suvie glupa a da bih mogla duhom obuhvatiti zamanost nauma i planova vaih gospodstava. Prsti, joj se grevito stisnu oko Colinove ruke. - Istina, vi ste obojica jednaki, shvatili ste se na brzinu kao lupei na sajmitu. Trebala sam se toga bojati. Ba sam bila glupa to sam toliko bila u brizi zbog vas, Coline Paturelu! Mukarci se uvijek sloe na raun ena...!

68. ANELIKINA EUFORIJA

Trube su svirale, zastave su leprale na vjetru. Dvorana za sveanosti nalazila se odmah uz "Gostionicu pod tvravom", tako ve poznatu po imenu to ga je dobila i po kojemu e se prouti na stotinjak milja uokolo. Napolju, na alu, u luci, uokolo zaljeva na upaljenim se vatrama pekla divlja na ranjevima i bave vina su naete na radost mornara, sitnog svijeta i Indijanaca. Dok su se uzvanici rasporeivali oko stola u golemoj dvorani, Anelika umakne u kuhinju. Morala je neto popiti inae nee biti u stanju izdrati bol koja ju je muila. Dolazilo joj je da prasne u smijeh ili da udari u pla. Sama nije znala na to da se odlui. Ukratko, nikad nije bila blia ivanom slomu nego tog trenutka. Joffrey je prevrio svaku mjeru i naprosto se rugao na njen raun. - Daj mi jedan poli onog vina tamo - ree Davidu Carrereu poto je onjuila burad u skladitu. - Jedan poli! - upita djeak razrogaivi svoje okrugle oi. - Za vas! To je bijelo vino iz Bordeauxa, znate, gospoo, jako je kao sunce usred ljeta!

- To mi ba i treba! Sa svojim poliem u ruci Anelika se vrati u kuhinju i stane ispred ognjita na kojemu su se vrtjeli raznjevi oinuvi podrugljivim pogledom gospoe Gouldsboroa to su bile zaokupljene udeavanjem svojih haljina i kosa. Gospoe Manigault, Mercelot i druge iz njihova drutva dole su naas u kuhinju pod izlikom da bi pomogle, ali, u stvari, da se pogledaju u ogledalo i udese kosu i kapice. - Onda - obrati im se Anelika - kakvo miljenje imate o svom novom guverneru. Zabacivi glavu unazad, prasne u smijeh. - Vidim to vas mui, lijepe moje prijateljice! Prialo se kojeta na moj raun, te se niste nadali otkriu to ste ga uli. Ha! Eto kakve veze postoje izmeu njega i mene... Zlatobradi je takoer bio za mene drug koji mi je spasio ivot tamo, u Maroku! Moe li ovjek zanijekati nekoga tko mu je spasio ivot...? Nema li pravo da mu skoi oko vrata ako ga more nekim sluajem nanese na nj...? Ali to je bilo dovoljno da se bruse jezici, da se ire klevete, da se prijateljski susret pretvori u podlo izdajstvo, u jabuku razdora... Suvie ste pourile da vidite opainu i pokvarenost tamo gdje ih nije bilo... Zajedljiv smijeh grofice de Peyrac silno ih je ponizio. Mada je znala da je samo pola istine bilo u onome to je tvrdila, Anelika je gotovo sama povjerovala u svoje tvrdnje. Kurt Ritz je bio daleko, jadan ovjek! Nitko od njega nikad nee traiti da doe posvjedoiti na javnom mjestu ono to je zaista vidio, ili vjerovao da vidi, pri svjetlu votanice u noi svog bijega s broda. - Da znate, drage moje prijateljice, da e ogovaranja upropastiti Novi svijet kao to su upropastila Stari - zakljui Anelika i do zadnje kapi ispije poli bijelog bordoa. Netko proviri glavom kroz vrata. - Gospoo grofice, trae vas u velikoj dvorani. - Odmah dolazim.

69. ZABAVA S FILOZOFSKOM RASPRAVOM

- Na meni je red da svima vama to se nalazite ovdje poklonim neto to e vas obradovati - izjavi Anelika zauzevi mjesto u sveanoj dvorani. A poto je razbudila njihovu radoznalost, nastavi: - Jedno burence pravog konjaka to mi ga je, prolog tjedna, poklonio jedan vrlo ljubazan kapetan, Bask. Vijest je izazvala buru odobravanja. - Poaljite mi Adhemara - Anelika naredi jednom od ljudi to su posluivali za stolom. Kad se vojnik pojavio, kao i uvijek zabezeknut, ona ga zamoli da poe u logor Champhain i donese prtljag to ga tamo bijae ostavila onu veer kad je stigla u Gouldsboro. Poto je Adhemar izaao, njegova udna pojava u uniformi francuskog kralja izazove razne komentare, nato Anelika ispria pothvate bezazlenog mladia. Svojom ih priom uvue u iv razgovor s bezbrojnim alama. Jela su se redala jedna za drugima obilna i ukusna. Zaklano je jedno svinje. Za Amerikance ondanjeg vremena kamenice, rakovi, purani, lolosi i razna divlja bila je svakidanja hrana sirotinje. Anelika se nala Colinu s desne strane na jednoj glavi stola, dok se Joffrey de Peyrac nalazio na drugoj, i to izmeu lijepe Ines zdesna i Abigaele slijeva, dok mu je gospoa Manigault sjedila suelice. Malo podalje sjedio je Gilles Vanereick koji je

gutao Aneliku svojim crnim, vatrenim oima usaenim u okruglo flamansko lice. Zatim su se redali ene i mukarci, Francuzi i Englezi, linosti u sjajnim odijelima ili, naprotiv, u strogoj odjei s bijelim ovratnikom. Do njih su sjedili reformirani fratar, otac Baure, koj je nekako sam sebi bio drutvom i bretonski duobrinik s Neustraivog, opat Lochemer, pomalo istroen, meutim, njemu nije nimalo smetalo susjedstvo pastora Baucairea i veleasnog Patridgea. Akadijski plemi, gospodin de Randon, to je jutros stigao iz Port-Royala razgovarao je uglavnom sa svojim bratom po ocu, jednim od velikih poglavica Mic-Maca. Iako je ovaj brisao usta kosom, inilo se da svojom carskom visinom predsjeda tom skupu. On je svojom pojavom za stolom, nema sumnje, udio i sablaznio Engleze, ali su ga prihvatili kao znak francuske originalnosti od koje im se esto kostrijeila kosa, ali koja kao da je bila stvorena zato da strancima olaka da upoznaju radost slobode, nastranosti, pa ak i grijeha ne branei im da u tim stvarima sami preuzmu inicijativu. I tako vrlo strogom John Knox Matheru nije uope padalo na pamet da se ogrijeio o vrlinu umjerenosti veselo praznei kositreni pehar, ba zato to su i ta vina predstavljala u neku ruku francusku originalnost. Francuz je bio domain, Francuskinja je bila domaica, to je ovoj davalo pravo da bude lijepa, blistava, raskono odjevena i da svim tim arima privlai muke poglede. Utoliko gore to su je ti opasni izazovi neizostavno dovodili u poloaj da grijei protiv este zapovjedi boje. Jer i za samog Boga francuski je grijeh napola oproten, a ako se od panjolke, uzvanice za tim stolom, irio miris jasmina isto tako vatren kao i pogled njenih barunastih oiju poluskrivenih iza lepeze od crne ipke, bojazan i uas od takvog susjedstva ublaavala je injenica da su se nalazili za francuskim stolom, na zemljitu ustupljenom jednom Francuzu. Genij te rase, oamuene i vesele, nije li se sastojao upravo u tome da u sve situacije unese malko svoje veselosti? Nije li istina da smijelost kojom se Francuzi mijeaju s drugim narodima u svojim naseobinama ne dovodi do krvavih obrauna to bi bilo sasvim prirodno, ve, u najgorem sluaju, izaziva laku omamljenost koja daje ovjeku mogunost da u toku jednog sata sanja kako su svi ljudi braa i kako je proklestvo ukinuto...? Engleski admiral izjavi: - Za vrlo kratko vrijeme Gouldsboro e postati najraskonije mjesto na amerikoj obali. Ne znam da li panjolci u svojim utvrenim gradovima na Floridi mogu provoditi ovako veseo ivot. Istina je da ih vi, gospodo gusari, ne putate nikad na miru - zakljui okrenuvi se prema Gillesu Vanereicku. - Samo to oni na nae napade odgovaraju isuvie grubo. Uostalom, zbog toga se i nalazim ovdje. Slaem se s vama da je ovdje ugodnije nego igdje drugdje. - to vi mislite, gospodine de Peyrac o geniju koji iz Zla, to je posvuda izgledalo nepobjedivo, izvlai jedno prihvatljivo Dobro, jer nije dovoljno samo eljeti Dobro, ve treba - kako bih kazao - utjeloviti to Dobro? - upita Knox Mather kojega su mnogobrojna jela i pia, naravno, gurale da povede razgovor o onome ime se najvie bavio, to jest o intelektualnim i vjerskim problemima. - Ne vjerujem da se tu radi o geniju - odgovori Peyrac - ve da se prednost dade ivotu. Nanijeti smrt je ponekad neophodan in, izazvan nesavrenstvom svijeta, ali po, mom miljenju, jedino u ovom ivotu se nalazi pravo Dobro. Sveenik nabra obrve. - Niste li vi donekle pristalica onog Barucha Spinoze o kojemu se naveliko pria meu filozofima, tog idova iz Amsterdama ije su tvrdnje u neskladu i sa idovskom i sa kranskom doktrinom...? - Znam da je on izjavio: "Ono to omoguuje da pojedino bie ustraje u Biu, to jest ivotu, zove se Dobro, a ono to ga spreava, zove se Zlo..."

- Pa ta vi mislite o tim uznemirujuim nejasnim rijeima, koje kao da nijeu Bogu njegovo najvie prisustvo? - Pa da se svijet mijenja! Ali to je dozrijevanje polako i bolno. To je osobina idolopoklonika kojima mi, svi ovdje prisutni pripadamo, od svojih poetaka, i mi se ne moemo izmijeniti. Vi, gospodo reformisti, vi ste izvrili jedan napor u tom smislu time to ste unitili kipove po crkvama, a vi, gospodo Englezi, vi ste napravili korak prema liberalizmu odrubivi glavu svome kralju, ali uvajte se dobro, jer se ponekad jedan korak uinjen naprijed plaa s dva koraka nazad. - Gospodo, gospodo - povie otac Baure sav prestraen - to to vi priate? Ja se ne bih smio nalaziti za vaim stolom. Va razgovor smrdi na sumpor... Odrubiti glavu kraljevima! Unititi kipove... Gle, gle! Zar zaboravljate da smo mi Boji stvorovi i da smo kao takvi duni potivati njegove zakone, to jest pokoravati se onom redu na zemlji to ga je on sam uspostavio kao to su dogme svete crkve u prvom redu, a potom odluke kraljeva koji nama upravljaju po boanskom pravu. Njima odrubiti glavu! Ne sanjajte o tome...! Vatra paklena vas oekuje. Ovdje se govore stvari od kojih ovjeka podilaze jeuri...! - Ali se i pije vrlo dobro vino - umijea se Vanereick. - Radije pijte, dobri moj oe. Najgore se rijei zaborave na dnu ae. - Jest, pijte - zaintaila je i Anelika osmijehnuvi se fratru da bi mu pomogla da doe k sebi. - Vino je takoer dar boji i nema boljeg lijeka da se zaboravi sve ono to dijeli Francuze i Engleze ovdje okupljene. Adhemar proturi glavu kroz poluotvorena vrata. - Donio sam vae burence, gospoo grofice. Ali to da radim sa sandukom engleskih skalpova gospodina baruna?

70. ANELIKIN SMIJEH

Anelika se smijala kao luda. Nekoliko aa bijelog vina i toplina dobro zainjenih jela ve su je bili uzbudili. A to je njeno uzbuenje doveo do vrhunca Adhemar kad ju je doao pitati to e uiniti s kovegom engleskih skalpova baruna de Saint-Castinea. Na sreu, to se pitanje priprostog vojnika izgubilo u opoj graji razgovora. Anelikin praskavi, laki, zrani smijeh skrenuo je panju uzvanika pozvanih na banket s Adhemarove osobe na njenu iznenadnu, ali zamamnu i u dobar as nailu veselost. Videi da je privukla sve poglede, Anelika je svoje goste uvukla u splet ala, duhovitih izreka i doskoica ime je na neki nain htjela opravdati svoju pretjeranu veselost. - Nismo li mi upali u samo srce razuzdanosti, razvrata i pogubne raspojanosti, brate? - obrati se pitanjem svojim suvjernicima John Knox Mather ije su oi blistale u vjerskom zanosu kao oi muenika na lomai okruenoj plamenom. - Po hodanju samim rubom ponora a da se ne upadne u nj prepoznaje se snaga kojom je Gospod obdario svoje izabranike - odgovori veleasni Patridge nadjaavi svojim dubokim, peinskim glasom, prasak smijeha. Nikad ti puritanci nisu bili tako sretni i tako zadovoljni vlastitim otporom to su ga pruili iskuenju kao u tom trenutku kad ih se razuzdanost gotovo doticala. Anelika se jo jae uze smijati te su joj ponekad, u nastojanju da se suzdri, gotovo suze navirale na oi. Zanesena plemenitim piima, veina se uzvanika rado povodila za njom.

Pa neka, utoliko gore ako je njena veselost bila neprilina i neumijesna. Nije li joj gospodar Gouldsboroa nametnuo tu ulogu, pred licem svih, ne obazirui se na patnje njena razdirana srca. On je objavio da ona mora biti grofica de Peyrac. Bez pogovora. Dramu koja ih je odvajala trebalo je potisnuti u kraj, zanijekati. A nema sumnje da je njemu do toga bilo stalo manje nego njoj. Vie nije znala ta on misli. Gotovo joj je bio drai njegov bijes nedavne veeri nego ova njegova prividna ravnodunost, odvajanje kojim se pretvarala u obinog piona to ga je on pomicao po svojoj ahovskoj ploi, ova brino podeena komedija koja je sluila njegovim vlastitim planovima. Dotle je iao u svom makijavelizmu da ju je posjeo Colinu s desne strane. Da je Colin bio manje plemenit, njegovo prisustvo bi je bilo manje smuivalo. On bi njeno srce ispunjao manjom toplinom. Razdraena do najvee mogue mjere, osjeala je opaku elju da uniti duh suradnje koji se uspostavio izmeu njega i Joffreya, da mu dosegne do srca, da ponovo osjeti svoju mo nad njim. Njene blistave oi traile su njegov pogled. derala se od bijesa ne nalazei u njemu, kad bi se prema njoj okrenuo, nita do vedru i neopasnu ravnodunost. Joffrey ju je i od njega odijelio. Sve joj je uzeo, sve joj je ugrabio i odbacio je od sebe poto ju je potpuno opljakao. Takve su muke razdirale njeno srce i njen smueni duh, dok je, kako se inilo, na svoje goste ostavljala dojam najraspoloenijeg i najposebnijeg stvorenja dajui sjaj svjetlosti i izobilja tom rustinom stolu za kojim su prognanici, u svom siromatvu pokuavali oivjeti rasko Starog svjeta. U itavom skupu jedino je Joffrey de Peyrac bio u stanju razaznati koliko je napetosti, i pomalo usiljenog oduevljenja bilo u Anelikinu smijehu. Isto tako kao i njegovi uzvanici i on je razabrao u Adhemarovim rijeima nejasnu priu o "engleskim skalpovima" to je i izazvalo Anelikinu velesost, ali po ugledu na njih, videi da je vojnikove rijei potisnuo amor razgovora, nije elio eprkati po toj stvari. Vidjet e ve kasnije o emu se radi. Nije bio trenutak da sada poduzimlje sumnjive istrage. Ona se smijala, ali je i patila. Peyrac uznemiren njenom blistavom ljepotom, razdraen njenom smjelou i izazovno i ponosno podignutom glavom, njenim sivue lijepim oima uprtim u Colina, protiv volje se divei spremnosti kojom je podigla rukavicu to joj je on dobacio, doekala ponienje na koje ju je on osudio, nije nikako mogao dokuiti na kakvom se izvoru napajala patnja to je podrhtavala u njoj. Budui da ju je grubo odbio od sebe i bacio je u mrak, njeno mu je ensko srce postalo nevidljivo. Nije vie bio kadar da u njemu jasno ita. Nestalo je vidovitosti koja je dotad postojala izmeu njih. Nije se usudio pomisliti da je ona patila upravo zbog njega. Modrica to joj je oskvrnula lice, a koju ona nije uspijevala sasvim sakriti pod liilom, inila ga je opreznim. Anelika je bila ponosna poput svih ena visoka roda. Taj njihov ponos je bila mjeavina gordosti, svijesti o vlastitoj vrijednosti i vlastitom rangu. Zbog tog ponosa ih je bilo teko podvri svojoj volji i osvojiti pa ak i onda kad su itavo djetinjstvo provele lunjajui okolo bose hranei se uglavnom kestenima. Osjeaj o viem porijeklu utkan u samo meso. Hoe li Anelika ikad zaboraviti kako je s njom postupio? Mada nije htio priznati, taj ga je nemir muio otkako je, sutradan poslije strane veeri, opazio njeno lice u dimu kojim je to jutro obavila ne manje dramatina bitka. Spopao ga silan strah. "Ne mogu vjerovati da sam je tako snano udario", mislio je poraen. Nikad nad njim nijedna ena nije imala mo da se do te mjere zaboravi. "Ta mogao sam je ubiti!"

Bijesan na sebe, postajao je jo kivniji na nju i, to je bilo najudnije, morao je priznati da ga je jo jae privlaila... Kad bi mu oi pale na nju, osjeao je kako ga uzburkani osjeaji, u isto vrijeme i osjeaji i pohota, vuku neodoljivo prema njoj s eljom da je stisne u zagrljaj. Ve dugo je nisu opasale njegove ruke. Nije li Gilles Vanereick imao pravo kad mu je, skrivajui svoju bogatu mudrost pod brbljivou veseljaka, savjetovao blagost: "Vjerujte mi, gospodine Peyrac vaa ena pripada onoj vrsti ena koje su 'vrijedne' da im se oprosti..." Nije mogao a da ne misli kako je ona, uprkos svojoj krivnji, u potpunosti izvrila zadatak "grofice de Peyrac" to su ga od nje traile okolnosti i da se pokazala dostojnom njega u toku ona tri bolna i odluna dana. U potaji e joj za to uvijek biti zahvalan. Promatrajui je kradom, nije se nikako mogao oteti dojmu da je itava njena pojava zaista bila "vrijedna" da joj oprosti. Ne samo zbog njene ljepote, zbog savrenstva njena tijela - tog groznog vrela iskuenja pred kojim kao takvim nije bio ba sklon da poklekne - ali nadasve zbog "nje" same, zbog njena itavog bia koje, za nj, nije imalo cijene. U trenutku kad je mislio da je mrzi, upao je u zamku tajne i jedinstvene Anelikine vrijednosti. Onog jutra kad se bijesna bitka vodila na Marijinom srcu, zadihan od zadanih udaraca, zaustavio se, siguran u pobjedu i, videi kako su jezive bile posljedice borbe, pomislio je kako je prava srea to je ona bila u Gouldsborou...! im su jadni ranjenici doznali da se ona nalazi u Gouldsborou, srca su im zakucala nadom, pa ak i u onih koji su je poznavali samo po uvenju. "Gospoa sa Srebrnog jezera" Francuskinja koja posjeduje mo da ozdravljuje! Lijepa ena! Ona to poznaje sve tajne biljki... tajne ozdravljenja. Njene su ruke obdarene arolijama, ako je vjerovati onome to se pria... Na alu je... sad e doi... Spaeni smo..." Svi su je ljudi oboavali! to se tu moglo? U tom trenutku njen ga je smijeh i raspaljivao i muio, kao i sve druge prisutne mukarce, i svojim ga arom silio na blagost, na podlu predaju. Dok je askao sa svojim gostima za sveanim stolom, u dnu njegova bia, dva su se blistava enska lika mijeala. Anelikine slabosti nisu mogle umanjiti njenu ljudsku vrijednost koja ga je na kraju svladala - on je to jasno uoio - i u njemu razivio osjeaj tako prisno povezan sa sklonou to ju je gajio prema njoj, osjeaj koji ga nije mogao odvojiti od onog drugog njenog lika, opasnog i nestalnog to je izazivao njegov bijes. Mrzio je enu koja nije bila u stanju ukrotiti svoju put, ija lakoumnost zavreuje svaki prezir, a arko je udio za onom drugom, prijateljicom, drugaricom, svojim povjerenikom, svojim divnim i putenim sklonitem. Prolo je ve mnogo vremena to je nije stisnuo u zagrljaj. Tijelo mu je udilo za njom takvom snagom da ga je to nitilo. Iznenadni razdor otvorio mu je ranu kroz koju kao da je otjecalo neto od njegove tjelesne snage. Spavao je loe. Nou su ga muili nestrpljenje i nemir. Gdje si sada moja glatka, moja slatka, moja bijela, moja njena eno? "Gdje je tvoje rame na koje naslanjam svoje elo? Gdje su tvoji njeni, tvoji magini prsti koji su ponekad hvatali moje lice i vukli ga prema svojim usnama pokretom u kojemu se osjeala neodoljiva elja ljubavnice, ali isto tako i topla njenost to ispunja srca majki, njenost koje se mi, ljudi, uvjek sjeamo s osobitom enjom." Grof prigui uzdah koji mu se nesvjesno penjao prema usnama. to li je sada mislila, tamo na drugom kraju stola? Vie nije znao. Poslijednih mu se dana dogaalo da je oklijevao kad mu je trebalo donijeti neku odluku, poeo je sumnjati u samog sebe.

Jedino u pogledu Colina Paturela nije ni asa oklijevao. Colin, kralj robova, bio je ovjek takvih osobina za kojim je on ve dugo tragao. Od onog trenutka kad ga je prepoznao, vie u njemu nije gledao suparnika, ve je odluio da ga nikakvo "pitanje ene" nee odvojiti od tog ovjeka koji je bio stvoren da upravlja gomilom. Pa ipak, on je svojim vlastitim oima vidio kako je Anelika svojom njenom i maznom rukom, prela preko njegova gruba ela, preko one njegove lavovske grive. Koliko li je samo pretrpio, tamo na otoku, dok je svakog trenutka oekivao da e ga ona iznevjeriti! Od prvog trenutka, im je, sakriven izmeu stabala otoka, primijetio gusarovu priliku, odmah je u njoj prepoznao kralja robova Mule Ismaila u Mekneu. To je sve objanjavalo, time je itav dogaaj postao ozbiljniji, traginiji. Oduvijek je znao da je Anelika voljela tog ovjeka, i to na nain koji je u njemu izazvao estoku ljubomoru. Jer Colin je i zavrijedio da ga takva ena zavoli. Pri tom sjeanju otar mu se otrov ponovo razlije u srcu. Plan to ga je smislio i, tako rei, protiv volje svih graana Gouldsboroa, proveo u djelo, sada mu se inilo da je nadilazilo njegove snage. Upravo je prema njemu ona u tom trenutku podigla svoje prekrasne oi, traei sukrivnju u oima golemog Normandijca koji se pravio, elei ostati vjeran i poten prema de Peyracu, da ne zamjeuje elju njena izazovnog smijeha. uo je kako mu se obraa pomalo podrugljivim glasom: - Gospodine guverneru, meni se ini da ste me vi zvali jednostavno Anelika kad smo zajedno bjeali kroz Maroko! Hoemo li i ovdje zadrati te bratske obiaje kranskih robova? Mala droljica! Ne samo da je bruku to ju je pogodila doekala otvorena lica, ve je uzvraala udarce zajedljivim orujem. Ba je bio lud to se raznjeio nad njom. Ako je trpjela, pa neka trpi. Zasluila je da je kazni. Sad je Peyrac s vie panje poeo udvarati svojoj susjedi s lijeve strane, gospoici Ines y Perdido Tenares, pohotljivom proizvodu karipske, panjolske, portugalske krvi, ije su oi, crne poput crnog jantara, ljubomorno zirkale u njena Gillesa, tog veseljaka isuvie opinjenog draima nasmijane domaice. De Peyrac dodirne prstom bradu lijepe mulatkinje silei se da okrene glavu od prizora koji ju je alostio, i da ga pogleda. - Najbolje da se uzajamno tjeimo, senorita - ree joj ispotiha na panjolskom.

71. ZNAKOVITA ETNJA PLAOM

- Coline, on me vie ne voli! itavu je veer udvarao onoj Ines. Zasitio me se! U polumraku hodnika Anelika je posrtala gurkajui pri tom Colina u rame. Sveana je gozba bila pri kraju. Oblana je no iz dubine pozlaenog neba bacala svoju jedva zamjetljivu i izmuenu svjetlost po neredu na alu, gdje su ludovale u plesu i smijehu vesele skupine ljudi i ena. Neki uzvanici su se jo zadrali u sveanoj dvorani vrsto se zaljepivi za svoje stolice. - On me vie ne voli... Umrijet u... Nikako ne bih mogla podnijeti da on voli neku drugu enu! - Umiri se. Pijana si - odgovori Colin pomirljivo. Pa i njega je, ugrijanog od pia koje je nerado pio, muilo to se izmeu njega i svijeta isprijeila laka izmaglica pijanstva, i to je nije mogao stegnuti u svoj zagrljaj.

Sveanost je napustio zato da bi obiao svoju posadu. Digao se iza stola kazavi: - Idem da vidim ta rade moji momci. Anelika je pola za njim. Objesila se o njega, sva smuena od mnogih aica konjaka to ga je popila, ali i od patnje koju nije uspjela svladati. - Prijateljstvo to ti ga je iskazao, dovodi me u iskuenje, a mene je odbio od sebe, odbacio, prezreo... To nije pravo...? To je SRAMOTNO! tucala je pomalo ponavljajui stalno svoje jadikovke. - Sluaj, mala! Hajde, proetaj se malko po mraku! - ree Colin. - Poslije e ti biti bolje. - Pa da! Vi mukarci, vi uvijek se drite skupa kad se ra radi o tome da se po ponizi jedna ena kad kad joj se elite nar narugati! I ti, eto i ti si me izdao! - Hajde, umiri se! Sad je sve ureeno. Ne razbijaj sebi glavu kojeime! De, umiri se! Osjeala je da je Colin ponovo bio pravi Colin, kadar da bude nepristupaan kao i Joffrey, i da, kao i on, ukroti, ako je tako odluio, svaku putenu elju ma kako silovita bila. On je odluno odvoji od sebe, uze je promatrati dok mu licem prelije val tuge. - Ti ga isuvie voli - proaputa odmahujui glavom. - On te dri u svojoj vlasti, potpuno gospodari tobom. To te boli i zbog toga ti avo ne da mira. Hajde, proetajmo malko, moja lijepa moja lijepa robinjice! Odvue je prema alu i napusti je kad se ona uputila prema rtu na istonoj strani. Colin je bio u pravu. Svjei veernji zrak ubrzo je rasprio njen mamurluk. Sigurnijim korakom poe prema liticama elei da na svom putu ne naie na ivo eljade, da nikoga ne sretne. U njenu je duhu kipjelo kao to mot kipi u kaci ispunjenoj opasnim parama. Joffrey je oito pokazao da se okrenuo od nje. To ne! Nikad nee dopustiti da Joffrey stegne u zagrljaj neku drugu enu, da u toj drugoj eni utauje svoje uitke ili jo gore... da mu ta druga postane povjerljivim drugom. Ako je na taj nain misli kazniti, onda e ta kazna biti potpuna. Ona e se ubiti... ili e prije ubiti tu drugu enu! Bila je do sri uvrijeena to je on prije oprostio Colinu koji ju je htio imati, nego njoj to mu se umalo nije sasvim prepustila. To ortatvo mukih pohota najvie ju je ogorilo. Ljudi su bili stvorovi s kojima se nemogue sloiti, koji nee da te shvate. Samo se badava napinje i kini. Uvijek vas uspiju prevariti ili vas potpuno zbuniti svojim posebnim rasuivanjem. Dosta joj je bilo i njih i njihovih prohtjeva. Previjati ranjenike iz njihovih ratova, hraniti i odgajati djecu to su dola na svijet iz njihovih uitaka, istiti njihova oruja, tokom dugog niza godina istiti tragove njihovih koraka po podovima njihovih kua, pripremiti divlja iz njihovih lovova, istiti ribu iz njihovih ribolova. Za mukarce je sve to bila plemenita, ali za ene nezahvalna muka! Nema tome ni tjedan dana to je plesala i skakala oko vatri baskijskih ribara na otoku Moneganu noena ivotnom radou i vrstom rukom velikog Hernanija. Mada odvojena od Joffreya, bila mu je tada blia no to mu je danas. Ve tri dana nisu jedno s drugim prozborili rijei. inilo se da vie i ne postoje jedno za drugo. U nekoliko dana, manje od jednog tjedna, ispred njihovih koraka se rastvorio jaz, neprelazan se zid podigao. Sve se tako splelo da su oni sami hrlili prema rjeenju da svoju ljubav pokopaju ukoliko je ve nisu pokopali. Odjednom kao da joj je noen vjetrom, apnuo neki glas: "On e vas razdvojiti... vidjet ete! Vidjet ete!"

Srsi je prou itavim tijelom i ona se zaustavi na samom kraju rta. Mislila je na itav niz okolnosti koje su je odvukle na put na kojemu je javno osramotila ovjeka kojega je oboavala. Kao da je sam neastivi u to umijeao svoje prste. Zavrzlama sluajnosti i nesrea koju nije bilo mogue drugaije objasniti no da su se svi opaki dusi pakla okomili na njih, da ih upropaste. Obuze je strah. Onaj isti to ga je neku veer osjetila kad ju je onaj neznanac blijeda lica vodio prema otoku. I sama je ve poela vjerovati u avole... kao i sav ostali svijet u toj prokletoj zemlji. Okrenuvi se prema Gouldsborou pomisli: "Ima mjesta gdje lutaju duhovi..." Je li i Gouldsboro bio jedno od tih mjesta? Je li njemu zaista bilo sueno da bude poprite nadzemaljske drame, kao to bijae prorekla ona redovnica u Quebecu? "Ali nisam ja onaj enski demon" ree Anelika gotovo viui. "A tko je onda?" Nekako protiv volje u sjeanju joj iskrsne vjersko proroanstvo koje bijae do najvee mjere uzbudilo kanadsko stanovnitvo. "Nala sam se na obali morskoj. uma se prostirala do samog ala... Pijesak je imao crveni odsjev... Na lijevoj strani bijae sagraena drvena zgrada, nad njom kula na kojoj je vijorila zastava, a oko zgrade visoka zgrada od balvana... Posvuda u zaljevu veliki broj otoka, kao usnula udovita U dnu obale, pod liticom, kue napravljene od drva svjetle boje... U zaljevu su se njihala na sidritu dva broda... S druge strane, milju ili dvije daleko, nalazio se zaselak, oko svake kuice vrt sa cvijeem. ula sam kako nad zaljevom krijeste galebovi i morovani..." Vjetar je svijao Anelikine kose. Njene su je kose obavile kao neki ludi ljudski stvor, koji ju je naan naputao, a as je opet vrsto stezao apui joj u uho rijei nabijene jezom. Pripivi se uz vrak jedne litice Anelika je promatrala Gouldsboro. Crvenkasto se alo protezalo ispred nje i smaragdni otoci nalik pozaspalim udovitima. I "drvena kula nad kojom vijori zastava", i zaselak na Champlainovoj poljani po kojoj su se poele iriti rue. "Odjednom iz morskih valova izroni ena nevjerojatne ljepote. Znala sam da je to enski demon... Lebdjela je iznad vode u kojima se odraavalo njeno golo tijelo. S kraja obzorja se odvojio i u trku dojurio jednorog iji je dugi iljak blistao poput dragulja na zrakama zalazeeg sunca. ena-demon ga uzjae i pojuri zrakom. Znala sam da je pola da uniti Akadiju, ovu dragu zemlju koju smo uzeli pod svoju zatitu..." Anelika je kao izvan sebe promatrala netremice krajolik. Kao da je neka tajna bila skrivena iza tih proroanskih rijei. Sad je u to bila uvjerena. Iracionalno uvstvo nae naravi, osjetljivo na simbole, uzbunilo joj je duh i potpuno njim ovladalo dok je promatrala krajolik kojim su lutale njene oi. Jest, na sidritu u zaljevu bilo je brodova, galebovi i morovrani su letjeli nad njim, a pod liticom su se vidjele kue sagraene od svijetlog drva. Ona radosno krikne. Neega se sjetila. Kad se ona, prole godine, iskrcala na ovoj obali, nije jo tu bilo KUA SAGRAENIH OD SVIJETLOG DRVA. Te su kue sagraene u toku zime i proljea trudom roelskih hugenota. U velikom uzbuenju uze brzo hodati i oamuena od vjetra i vina, dok su joj se u glavi misli sustizale i preskakivale u grozniavoj brzini. Mrmljala je: "Kazat u im ja ve... Svima u kazati... Kazat u onima u Quebecu, nisam ja va demon... Znajte da jo nije bilo na ovom mjestu kua sagraenih od svijetlog drva kad sam se ja iskrcala ovdje A sad su tu... Znai da tek sada, da tek treba da doe ena-demon...!" Uto se zaustavi, za grlo je stegne hladni, iznenadni uas... Rijei to ih je netom izgovorila uinile su joj se ludim, ali uze sve to neminovnim.

Osim broja brodova - kojih je bilo tog dana u zaljevu mnogo, a ne samo dva - ni ostale injenice nisu odgovarale proroanstvu. Ludog li bulanjenja! Da je mogla potrati k Joffreyu, on bi bio podijelio ili odbacio njena strahovanja, on bi se bio od srca nasmijao... Samo to je sada bila sama. A njoj samoj se i otkrila, kako se ini, prijetnja s enskim vampirom, enom-demonom, stvorenjem blistavim koje e izii iz vode i, uzjahavi na jednogroga, pojuriti zrakom iznad akadijske zemlje da sravni sa zemljom, uniti, uniti sve na svom putu ak sve u ljudskim srcima! "Previe sam pila... A osim toga, vrlo sam umorna! Nee li me pamet napustiti? Moram spavati i ne misliti ni na to vie!" Tako je razmiljala Anelika naveer onog slavnog dana kad je naseobina Gouldsboro proslavila ustolienje svog prvog guvernera. Kad je pala no, Colin se jo jednom obratio govorom graanima. Na kraju je mnotvu bacio nekoliko pregrti punih zlatnika. Budunost Gouldsboroa je izgledala radosna. Samo su se Aneliki inili prividnom. Poslije "nadahnua" to ga je doivjela tamo na alu, njenoj nevolji to je razdvojena od Joffreya pridruio se jo strah da su oni oboje, vjerojatno, rtve neijeg uroka. Posvuda je vidjela opipljive znakove svojih predosjeaja te ju je smijeh, pijesma, ples, sveopa radost vrijeala, inila joj se uvredljivom uzmicanjem, pred nesreom za koju je bila sigurna da im ide u susret. Koja je moda ve bila meu njima! Kao crv u, naizgled, zdravom vou. Moda je enski vampir ve lunjao naokolo kesei se. Zavijanje noi, krijetanje ptice, to je bio smijeh ene-demona! Kome da povjeri svoje tjeskobe? "Suvie sam pila... Sutra e sve ovo proi... Sutra u poi k Joffreyu. Mora mi dozvoliti da se sastanemo. Da mi kae to misli sa mnom uraditi. Da mi kae hoe li me otjerati ili e mi oprostiti. Ovako ne moemo nastaviti... Jer emo inae biti slabi i ena-demon e nas unititi... Ali to to bulaznim! Nita u svemu tome nije istinito... Nitko nee izii iz vode krenuti prema nama. To je strano. Mi emo biti snaniji od nje... Zato se ne smijemo razdvojiti... Sve mi se ini da imam groznicu. Danas sam dobila svoje. Zbogom, gospodo, preputam vas vaim velianstvenim planovima." Poe od skupine do skupine ljudi koji su jo uvijek pjevali oko zapaljenih vatri na alu usred noi. Svi su je buno i veselo pozdravljali. Zatim poe do Joffreya de Peyraca i Colina Paturela koji su stajali jedan kraj drugoga ispod tvrave, gdje su i dalje primali estitke razdraganog naroda. utei im prie, pokloni im se i povue se. Posrtala je idui putem to je vodio u tvravu ne osjeajui poglede dvojice ljudi koji su je, protiv volje, pratili. Ispod prozora, u dvoritu tvrave, mornari su razgovorali, trusei zadnje police. - Na kraju krajeva, mi smo "nasamareni" - ree jedan od ljudi s Marijina srca. Dobro je biti naseljenikom u lijepom kutku, ali ja ovdje ne vidim to se tie ena, drugih osim hugenotkinja ili divljakinja. Nadniiti u Americi, neka, ali ne sam. Dogovoreno je da e nas kod kue ekati pripremljena njupaa i bijela ena, katolkinja, u blazini! To sam elio, zato sam i potpisao ugovor. Porunik Parssempuy ga dobrano podboi laktom u rebra. - Hej, mome, ne budi previe izbirljiv. Ti si danas vidio zalazak sunca iako je bilo odreeno da ovaj dan danas bude dan tvoje smrti. Najlepa ena koju e noas stiskati u zagrljaju, to je ivot. Druga e se uskoro pojaviti na obzorju. Imaj pouzdanja i strpljenja! Nije vano to u ovom trenutku nema izgleda da se odnekud pojavi neka ena. - Molite se, draga moja brao - umijea se otac Baure - molite se i Bog e usliiti vau molbu. Momci oko njega prasnue u smijeh.

- Hej, fratre - nato e jedan od njih - ne elim pobijati tvoje tvrdnje, ali kai nam je li tebi jasno kako e se Bog snai da od danas na sutra i izvui iz pijeska dvadeset do trideset dobrih djevojaka spremnih za udaju i dostojnih da se zdrue s plemenitim pustolovima kakvi smo mi? - Dakako da mi nije jasno - mirno odgovori reformirani fratar - ali Bog je veliki! Sve on moe uiniti svojom monom rukom. Djeco moja, molite se i te e vam ene biti dane.

72. BRODOLOM U RANIM JUTARNJIM SATIMA

Bog je velik, Bog sve moe, treba to rei! A evo kako su dobriine s Marijina srca, ti preobraeni gusari ve sutradan, vrlo udan je to dan bio, doli do ena. Neki ovjek je trao du puta koji je od Zaljeva Bleue vodio u Gouldsboro. Naleti kie napuhivali su njegov ogrta, ali on je jurio sav zadihan. To je bio trgovac papirom Mercelot iji mlin je bio podignut po strani naselja. Kad je stigao u luku, odmah je uzbudio straare, - Brzo. Pourite! U Zaljevu Bleue se nalazi jedan brod u velikoj opasnosti. Aneliku, koja je spavala tvrdo poput kamena, probudila je svjetlost iz dvorita utvrde. Tek je poelo svitati. U prvi mah je povjerovala da se to sveanost nastavlja, ali po guvi to je vani vladala, shvati da se neto neobino dogaa. Na brzinu se odjenula i sila u dvorite da se obavijesti. Pri svjetlosti fenjera Mercelot je neto objanjavao na zemljopisnoj karti to ju je drao grof. - Bit e da su udarili u podvodne stijene Morne Moinea, to jest na ulazu u mali zaljev gdje rastu umarice, ali poslije ih je more bacilo prema Zaljevu Bleue. - Hm! A to ih je moglo baciti? - povie grof. - Pa oluja... - Kakva oluja? Ta nikakva oluja ne bjesni. Zaista, to je bilo udno. Jasno, vjetar je puhao i more je bilo uzburkano, ali nebo je bilo vedro, a svi su brodovi na puini mogli dobro vidjeti obalu zahvaljujui mnogim svjetionicima. - O kakvom se brodu radi? O brodu na bakalare? - Otkud bih ja to znao...? Jo je isuvie mrano, ali s tog broda dopiru krici od kojih se ovjeku die kosa na glavi. Moja ena i moja ker su ve na alu, a zajedno s njima je i sluavka i susjed. I tako, tek to su se malko odmorili od jueranje sveanosti, itelji Gouldsboroa su u ranu zoru bili na nogama, jo mamurni od sna i pod dojmom tjeskobe to su je u njima izazivali, u toj vjetrovitoj zori, krici ispunjeni strahom i tragedijom. Ti su krici do njih dopirali kroz sivilo polumraka koji je svakim trenutkom bivao prozirniji tako da su dolje, u razini valova, primijetili jarbole broda kojega su valovi ve napola bili progutali. Anelika je bila na obali s veinom gospoa iz Gouldsboroa. Brod u opasnosti do ograde je ve bio pod vodom. Vrlo udno je bilo da jo uvijek ne bijae potonuo. Struje na ulazu u zaljev bacale su ga s jednog do drugog kraja poluotoka koji su zatvarali zaljev. Svakog asa su oevici oekivali da e se razbiti o litice i prsnuti poput suvie pune bave. Umjesto toga, brod bi usmijerio u protivnom smjeru klatei se sa svoja tri jarbola na kojima su visila i lomatala se slabo osnaena jedra i beskorisni konopi.

Samo da izdre do dolaska ebeka i kutera iz Gouldsboroa kojima su zapovijedali Joffrey de Peyrac i Colin Paturel. Brodovi su upravo obilazili Rt Yvernec. Vjetar je donio oajne pozive u pomo, krikove koji su parali srca, koji su utoliko tjeskobnije djelovali to se, zbog valova uzburkanog mora nije vidjelo one koji su te pozive uzvikivali. Skupina mornara i ribara koja je iz Gouldsboroa krenula kopnenim putem k mjestu nesree oboruala se akljama, kukama, sidrima i svom vrstom konopaca. Pod zapovjednitvom Hervea Le Galla, trojica uskoe u Mercelotov ribarski amac i snano zaveslaju. Ostali se poredaju du litica da bi spremno dohvatiji i pruili pomo onim brodolomniciina koji se plivanjem pokuaju doepati obale. - Pripremit u pokrivae, juhu, topla pia - odluno ree gospoa Mercelot. - Doi Bertille. Anelika je donijela meleme i arpije da bi povila mogue ranjenike. I uturicu ruma takoer. Upravo bijae pola za gospoom Mercelot kadli na nekoliko duina od obale opaze kako je iz dubine jednog vala izbila nekakva splav napravljena od dasaka i slabo povezane buradi. Skupina raupanih stvorova luaki je urlala i grevito se drala za daske. - ene! - povie Anelika. - Oh! Boe. Valovi ih bacaju na litice. Razbit e se o njih. Tek to je izustila te rijei splav, kao ponesena svojom vlastitom opakou, dipne i baci se na jednu osobitu otru hrid. Udarivi o nju, prsne i raspri se u stotinu komadia istresavi, bez ikakva srama, sav svoj teret u more. Na sreu, alo je bilo blizu. Anelika i ostale ene pojure odmah u vodu da bi pomogle brodolomnicama. Anelika zgrabi dugu kosu u trenutku kad je vlasnica te kose nestala pod vodom. Uspjela je tekom mukom da odri glavu davljenice nad vodom i da je odvue prema obali. Sad se ustanovilo da je ta ena bila ogromnog obujma i da je teila barem sto osamdeset livri. Dok ju je Anelika vukla kroz vodu, nije to primijetila, ali kad se dotakla ala, odmah vidje da ima posla s bremenom tekim poput kamena i da nije u stanju ni za palac pomai teku gomilu mesa to ju je rukama drala. - Dajte, pomozite mi! - povie drugim enama. Uto pritri neki mornar. On dozva jo nekoliko drugih. - Gospode Boe, sveti Boe, koji li je vrag tjerao na more slinu enu! - jadali su se mornari. Kad je netko ovako teak, ne bi se smio ukrcati na brod. Bolje bi bilo za nj da ostane na kopnu i poslui kao top u utvrdi. U meuvremenu su gospoa Mercelot, njena kerka, slukinja i sluga pomogli estorici drugih ena da se doepaju kraja. Neke su se jezivo tresle, nesuzdrivo cvokotale zubima, a neke su opet plakale. Jedna od njih se baci na zemlju i prekrii se. - Hvala ti, dobra i presveta Djevice to si nas spasila - ree u zanosu zahvalnosti. Sve su bile Francuskinje, ali po njihovu naglasku se odmah moglo zakljuiti da nisu bile iz Akadije. - Delphina se jo uvijek tamo dri za stijenu! - povie jedna pokazavi na mladu enu koja se uspjela popeti na jednu liticu. Nema sumnje, bila je suvie iscrpljena. Na grebenu je leala poluiva te je postojala opasnost da je valovi ponovo ugrabe. Anelika potri k njoj nezatienim rtom i pomogne joj da se dovue do kopna. - Uhvatite se rukama za moja ramena, draga - preporuila joj je. - Pridravat u vas i tako emo stii do onog doma to ga tamo vidite. Jo malo pa ete se nai uz veliku vatru. Bila je to crnomanjasta djevojka lijepih i pametnih oiju i, ini se, iz dobre obitelji. Imala je jo snage da proaputa beskrvnim usnama i uz slabaan osmijeh. - Hvala vam, gospoo. Vi ste vrlo dobri!

- Stiu! Svima se ote krik nade kad su vidjeli kako su bijela jedra ebeka i kutera zaobila Rt Cernel. Dva su se spasioca vrlo brzo pribliavala brodu na izdisaju. - Ima li jo mnogo svijeta na brodu? - upita Anelika mladu enu koju je pridravala pri hodu. - Vjerujem da ima jo najmanje dvadeset mojih drugarica i nekoliko ljudi posade. Oh! Boe, pomozi im. Ne dopusti da spasitelji prekasno stignu do njih. - Ne bojte se! Gledajte, nai su brodovi ve prispjeli do olupine. Sad je okruuju. Ve bijae sasvim svanulo tako da se iz daljine moglo pratiti sve faze spaavanja. Le Gali, koji se vratio svojim amcem punim ena, izjavi da sve one to su se jo nalazile na nastradalom brodu imaju mnogo izgleda da budu spaene. Nema sumnje, nastradali je brod tonuo, ali dosta polako tako da e svi preivjeli putnici na vrijeme prijei na ebek. Indijanci iz zaseoka stavili su svoje amce na raspolaganje onima to su bili zaposleni spaavanjem. Oni su takoer doveli nekoliko ena koje su bile nasmrt preplaene i svojom nesreom, i videi oko sebe crvena i perjem okruena lica. Doveli su takoer i malog od broda upava i raskutrene kose. U meuvremenu su jarboli nastradalog broda bivali sve krai i sve tanji. Bijela jedra dvaju brodova iz Gouldsboroa stalno su, poput galebova bordiala u svim smjerovima oko broda u agoniji. Na obali, spaene ene nisu dale da ih se odvue, ve su skamenjenim oima promatrale posljednje trenutke svoga broda. Kad ga je sasvim nestalo s povrine, uzee jecati i jadikovati krei rukama pri tom.

73. "NAA DRAGA DOBROTVORKA"

Gospoa Petronille Damourt, s "t" na kraju, isticala je debela gospoa to ju je Anelika spasila, sjedei suelice grofu de Peyracu i Colinu Paturelu, utegnuta u haljinu gospoe Manigault, najprostraniju to se pronala u itavom Gouldsborou. Ona im je beskonanim prianjem, praeno beskonanim jecajima, pokuala objasniti svoj poloaj. Dobila je zadatak, govorila je, da za est stotina livra u gotovu novcu, kako je ponosno nadodala, prati skupinu od tridesetak "kraljevih keri" koje su putovale u Quebec da se tamo poudaju za neenje, naseljenike, vojnike i oficire tako da na taj nain pridonesu napuavanju kolonije. - Ali va se brod nije nalazio na putu za Quebec, draga moja gospoo - primijeti joj grof de Peyrac. - Naprotiv, vi ste prilino skrenuli s puta. - Zar zbilja? Debela gospoa pogleda Colina ije joj je priprosto lice ulijevalo manje straha od lica panjolskog plemia koji ih je spasio. Colin joj se inio podesnijim da shvati patnje njena priprostog i bezazlenog srca. Meutim, on joj samo potvrdi kao istinitu grofovu tvrdnju: - Vi se niste nalazili na putu za Quebec. - Ali gdje se onda nalazimo? Upravo nam je reeno da se vide svjetla grada kad je brod nastradao. Ona ih je promatrala sad jednog, a sad drugog oima ispunjenim nevjericom i strahom. Pri tom su joj suze, poput potoka, tekle niz od debljine natekle obraze. - A to li e rei vojvotkinja Baudricourt, naa dobrotvorka kad sve to dozna...? Ali to! Pa ja sanjam! Ta ona je nala smrt u valovima. Koje li strane nesree! Ne, to nije mogue. Naa draga dobrotvorka. to kaem, svetica! to e biti od nas sad kad nje vie nema?

ena je sve vie jecala te joj Colin prui rubac velik poput kuhinjske krpe. Mornari misle na sve neprilike koje bi ih mogle zadesiti. Ona obrie oi i na velike je jade uspiju smiriti. - Jadna naa gospoa! Ba ona se morala udaviti, ona koja je sanjala o tome da svoj ivot dadne za Novu Francusku! I otpoe svoju priu od pradavnih vremena, a ini se da je itava zgoda poela u ono doba kad je, kao sobarica, ula u slubu vojvotkinje da Baudricourt d'Argenson. Nekoliko godina poslije toga vojvoda de Baudricourt premine u svojoj sedamdesetpetoj godini ivota poslije vrlo raskalaeno provedenog ivota. Uza sve to njegova je ena po njegovoj smrti naslijedila veliko bogatstvo. Plemenita udovica, gospoa Ambroisine de Baudricourt d'Argenson, je dostojanstveno i strpljivo podnosila, u toku svog branog ivota brojna ponienja, muenja i nevjerstva svog mua, konano je mogla svoj ivot urediti prema svojim eljama. Povukla se u samostan koji je sama odabrala da tu eka smrt u molitvi i trpljenju. Uz to se, uz podrku uenjaka i astronoma, posvetila prouavanju matematike za koju je oduvijek gajila posebnu sklonost. Ue, dakle, kao redovnica, u samostan augustinkinja u Toursu. Ali dvije godine poslije toga njen je ispovijednik izvue odotamo nagovorivi je da bogatstvo to ga je posjedovala stavi u slubu crkve umjesto da ga troi na prouavanje matematike. Oduevio ju je da se posveti interesima Nove Francuske i pokrtavanju divljaka. Uza sve to, udovica se predomiljala, meutim, jednog jutra ba u trenutku kad je bila sasvim budna, ue k njoj velika ena umotana u velove od bijeloga sera i jasnim joj glasom ree: "Idi u Kanadu. Neu te ni naas napustiti!" Udovica je bila sigurna da joj se prikazala Blaena Djevica iako nije uspjela razabrati njena lica. Otada se i duom i tijelom posvetila pomaganju dalekih zemalja. Budui da je imala smisla za poslove i da je imala veliko iskustvo sa svijetom, uspijela je prodrijeti do ministara i dobiti punomoi. Tako je ona stvorila drutvo lanova nae gospe iz Saint-Laurenta. To je drutvo bila neka poluvjerska, a polutrgovaka mjeavina i stavivi se kao takvo u slubu kralja, guvernera i misionara, osigurala je svoje postojanje. Gospoa Petronille bijae silno zavoljela tu dobru gospou tako da je s njom i u samostan pola eljei ostati u njenoj slubi uprkos sve uznemirujuim izgledima to ih je nazirala u vojvotkinjinim planovima. Trebalo je, dakle, krenuti u Kanadu, popeti se prohladnog svibanjskog jutra na onu klimavu kutiju od dasaka i platna koju nazivaju brodom, prenijeti svojih sto osamdeset livri u skladite onog udovita da bi doivjela tisuu smrti od kojih jedan mali dio zahvaljujui loem vrmenu, a veliki dio opakoj udi djevojaka kojima je bila pratilja. A da li je mogla pustiti jadnu vojvotkinju samu i bez pomoi u trenutku kad se otputila u nepoznat svijet pun opasnosti? Kad se gospoa de Baudricourt obavijestila o najpreim potrebama naseobina u Kanadi, reeno joj je da je vie od iega potrebno odvesti ene tamonjim naseljenicima. U stvari, svi tamonji mladii i djevojke morali su biti, po kraljevu nareenju oenjeni, prije no to navre dvadeset i jednu godinu ivota. Zbog toga je otac ponekog jogunastog gospodiia morao plaati globu i svakih se est mjeseci pred vlastima pravdati zato jo ne bijae oenio sina. Nedavno je upravitelj Carlon, ovjek vrste ruke, izdao proglas kojim se zabranjuje svim neoenjenim Kanaanima da idu u lov, da ribare, da trguju s Indijancima ili da zalaze u umu pod bilo kakvom izlikom. Iz Europe je ministar Colbert tom nareenju dodao odluku kojom se udario poseban porez na one neenje koji su bili sposobni za enidbu. Takvi su bili iskljueni iz svih poasti i odlikovanja i morali su nositi na svojim rukavima vidljiv znak svoje sramote.

Po objavljivanju tog nareenja od tisuu neenja u Quebecu, osam stotina ih je usmjerilo svoje korake prema umama. De Peyrac je bio u toku tih zbivanja. On je ak poznavao neke od rtava tog zakona, meu kojima su bili Nicola Perrot, Maupertuis i njegov sin, te L'Aubigneres. Za dvije stotine drugih neenja koji su ostali u Quebecu i Montrealu pomirivi se sa svojom sudbinom, trebalo je odnekle dovui ene. Gospoa de Baudricourt je htjela sudjelovati u tom plemenitom zadatku. Ona preuzme na se dunost da se pobrine za one to ih nazvae "kraljevim kerima". Dala im je miraz i po ugledu na kraljev "dar" koji im je trebao biti uruen sa strane kraljevske uprave, ponudi se da snosi sto livri trokova za svaku djevojku, to jest deset livri za njihovo skupljanje, trideset za odjevne predmete, a ezdeset za putovanje preko mora. Tome je jo dodala jedan sanduk koji je sadravao etiri koulje, jednu haljinu, ogrta, suknju i podsuknju, arape, cipele, etiri marame to se nose oko vrata, etiri enske kapice, dva para orukvica, etiri depna rupia, par rukavica od koe, jedan eir i jedan rubac od crnog tafta, a da se i ne spominje etke, eljeve i ostale sitnice. I tako je svaka od djevojaka bila dobro opremljena da bi se svidjela krotkom neenji koji e je ekati na obali u Quebecu, strpljivo stojei u redu u svom iskienom odijelu i grubim cipelama. Poslije malog primanja i zakuske kojima je bio cilj da se uspostave prvi dodiri, djevojke e biti smjetene u nekom od gradskih samostana, kojih je bilo posvuda napretek, gdje e u toku narednih dana primiti u posebnim sobama za razgovor, mladie, jasno, pod nadzorom i uz savjetovanje popova, redovnica i gospoa dobroiniteljki. - Kao to znate, gospodin Colbert je vrlo izbirljiv u pogledu ena to ih se alje u Kanadu - nastavila je Petronille Damourt. - O tome smo vodile rauna kad smo se dale na skupljanje djevojaka. Sve djevojke to smo ih doveli roene su u zakonitom braku. Neke su od njih sirotice bez oca i majke, dok su druge pripadale obiteljima koje su pale u bijedu. Gospoa de Baudricourt je, osim svega, unajmila brod kojemu je kralj poklonio zastavu sa svojim monogramom, a kraljica crkvene nakite. Gospoa Petronille uze preturati po svojim depovima u nastojanju da pronae dokumente to ih je posjedovala da bi dokazala tim dosadnim strancima kako su poboni i plemeniti bili poticaji da se organizira to putovanje. Htjela im je pokazati tone svote jer je sama izraunala sve trokove za svaku pojedinu djevojku i to dala ovjeriti kod ovrhovoditelja. Sve svoje papire brino je uvala u jednoj omotnici od gumiranog platna, uz pismo to joj ga je uruio gospodin Colbert Sjetivi se da odjea to ju je imala na sebi, nije bila njena i da se sanduk s haljinama i drugim odjevnim predmetima sada nalazio na dnu mora, ponovo je obliju potoci suza. Iz nje se nije dalo izvui nita vie to bi bilo vrijedno spomena, osim injenice da su se ukrcale poetkom svibnja na mali brod od sto pedeset tona i krenule za Quebec i da su poetkom srpnja doivjele brodolom na obali Mainea, u Francuskom zaljevu. - Kako se zvao kapetan nastradalog broda? - Zvao se Job Simon. Bio je prekrasan i vrlo ljubazan ovjek. - Ali lo kaptetan, ini mi se - otpovrne Peyrac. - A gdje se sada nalazi va kapetan, a gdje ostali lanovi posade? Brod je, dodue, bio skromnih razmjera, ali je uza sve to na njemu moralo biti tridesetak ljudi da bi njime mogli upravljati. Gdje su ti ljudi sada? Jao! Uskoro se doznalo za njihovu sudbinu. More je vraalo osakaena tijela koja je razbilo o litice. Svaka draica, svaki uzani fjord skrivao je ponekog nastradalog mornara koje su potom Indijanci donosili na svojim leima. Poredae ih na pijesku

Zaljeva Bleue. Joffrey de Peyrac poe da ih pogleda u pratnji malog od broda, bretonskog djeaka koji je natucao tek pokoju rije francuskog jezika. Djeak se smatrao sretnim to je izvukao ivu glavu i to je spasio svoju licu od izraenog drva, glavno mornarovo bogatstvo. On ispria kako je uo kad se trup broda razbio o podvodni greben. Tada je pomonik kapetana naredio da se veliki amac baci u more i u nj ukrca nekoliko ena i ljudi koji e zatraiti pomo u luci grada. - Kojega grada? - Vidjeli smo svjetla te smo povjerovali da se ispred nas nalazi Quebec. - Quebec?

74. KRALJEVE KERI

U meuvremenu Anelika od samog jutra nije prestajala da se brine i da neguje nesretnice to su izmakle smrti u Zaljevu Bleue. Poslije ljudi sad su dole na red ene. Poslije riih i kosmatih tjelesa sad su joj prsti doticali njenu, glatku i bijelu kou ena. Bez obzira na tu razliku, njoj e se ti zbrkani trenuci, poslije njena prvog povratka u Gouldsboro, usjei u pamenje kao da je zajedno s Danteom obila one krugove pakla koja je pjesnik opisao s posebnim zadovoljstvom, a u koje bijae sruio smrtnike osuene da se izmijeaju u kolopletu golih tjelesa. Poslije ranjenih, davljenici. Poslije kletvi i hroptanja, pla i krgutanje zubi enskih stvorenja, Anelika je snatrila o mirnom i njenom ivotu provedenom u Wapassouu kao i o nedostinom raju. Kraljevim je kerkama bilo od petnaest do sedamnaest godina. Poneka je od njih potjecala sa sela, ali veina je dola iz Pariza gdje su odabrane meu siroticama u Opoj bolnici. Anelika je odmah prepoznala njihov ivahan naglasak, poneto podrugljiv, koji je izdaleka, u snane amerike vjetrove donio plijesan krivudavih ulica iza Chateleta ili Obale cvijea, vonjeve Seine, vonjeve peenjarnica i mesnica, kao i drmusanje koija po okrugloj kaldrmi. Izmeu djevojaka bile su etiri "gospoice" iz dobrih obitelji koje su se trebale vjenati za oficire, zatim jedna Maurkinja puti kao kora izgorena kruha i jedna, openito poznata kao kurva, imenom Julienne. Odmah otprve ta je djevojka grubo odbila Anelikinu pomo i povukla se u stranu mada je bilo oito da pati. Njene su se drugarice prema njoj drale hladno jer je bila bijela vrana u toj skupini kanadskih "vjerenica" biranih po uputama gospodina Colberta, to znai da su morale biti "krotke, dobro graene, radine, marljive i dubokiv vjerskih osjeaja". Delphine Barbier de Rosoy, lijepa i odvana brineta, tvrdoglavo je pokuavala objasniti kako se ta djevojka nikako nije smjela nai u njihovu drutvu. Gospoa de Baudricourt, isuvie dobra srca, pustila je da ova iskoristi njenu dobrotu. - A ba vi uzimate pravo, vi gospoice - povie Julienne - da govorite i da se razmeete svojom dobrotom...! Vama ne bi bila dobra ni svila od dvadeste livri arin da se nakinurite, dok se mi iz Ope bolnice zadovoljavamo i s platnom iz Trovesa koje ne stoji ni trideset sua. Razmetala se prostakim vladanjem, meutim, njeni pokuaji da unese svau meu ostale djevojke nisu palili, jer su sve druge bile hitre, skromne i neupadljive, mada vrlo siromane. Odgojene kod redovnica u sirotitu, brodolom ih je pribliio njihovim ugodnijim i otmjenijim drugaricama. Ba jednoj od ovih, i to upravo Delphini du

Rosoy je palo na pamet da sagrade splav i ba ih je ona najvie hrabrila i bodrila u najstranijim trenucima. Anelika nije mogla nigdje drugdje smjestiti svoje tienice do u veliko spremite za kukuruz koje bijae ostalo prazno poto su zarobljenici puteni na slobodu. Ovi su se vratili u svoje obitavalite na Marijinom srcu. Sad su oni lunjali u blizini spremita promatrajui pohlepno sve one vezove podsuknji i haljetaka to su leprali na vjetru. Porunik de Parssempuy donese u naruju bijelu i oputenu ensku priliku. Oi su mu blistale u grozniavom uzbuenju. - Pronaao sam je - poe objanjavati - pronaao sam je tamo dolje, meu onim plavim hridinama, kao ranjenog galeba. Ona slii djevojci iz mojih snova. Ona je ba ta, siguran sam. esto sam je vidio u snu. Gledajte kako je lijepa. Anelika baci pogled na beskrvno lice koje su prema zemlji vukle duge i plave kose oteale od morske vode, od pijeska i krvi. - Nesretnie, ta je djevojka mrtva.. ili kao da je mrtva... - Ne, ne, preklinjem vas, spasite je - povie mladi. - Ona nije mrtva. Uinite neto za nju, gospoo, preklinjem vas na koljenima. U vas su udotvorne ruke, lijeite je, ozdravite je... Ne smije umrijeti, ne smije, jer sam je ja ekao. - To je Njena Marija - rekoe kraljeve keri saginjui se nad njenim beivotnim i krvavim tijelom. - Jadnica, ba je nesretna. Bit e bolje da umre! Bila je pratilica gospoe de Baudricourt koju je smatrala svojom majkom. to e ona bez nje? Dok je Anelika uz pomo stare Rebeke poduzimala sve da bi povratila ivotu tijelo prekriveno modricama, brodolomkinje su uzele raspravljati o okolnostima pod kojima je vojvotkinja izgubila ivot. Sve su se sloile da je to bilo u trenutku kad se vratila u potpalublje da bi potraila dijete Jeanne Michaude na koje svi bijahu zaboravili. Jeanne Michaude je plakala u jednom kutu. Sa svoje dvadeset i dvije godine bila je najstarija meu svojim drugaricama. Udovica malog obrtnika kotlara, ganula je svojom bijednom sudbinom velikoduno srce gospoe de Baudricourt koja ju je hrabrila da poe u Kanadu sa svojim siniem od dvije godine, gdje e lake nego u Francuskoj nai novoga mua. Njen joj je upnik izdao uvjerenje o dobrom vladanju i da u Francuskoj nije udata. Niega se sad nije sjeala, jedino da se probudila, a oko nje svuda samo tama i krici. Uzalud je u toj guvi traila dijete koje joj je spavalo uz bok. Neprestalno je cvilila. - Ja sam kriva za sve. Moje dijete je poginulo, a naa je dobrotvorka poginula da bi ga spasila. Svetica, umrla je muenikom smru! - Po mom miljenju, vi ste dozlaboga napuhali sve te prie o toj prokletoj vojvotkinji - povie prostaki Julienne. - Ha! Dobrotvorka! Hoete li da vam ja kaem to je ona? Obina govnjarka! Ja je rado preputam nebeskim anelima, ako hoe da je uzmu. Dosta sam ja prepatila zbog njene zloe. - Vi govorite tako zato to vas je silila da idete na slubu boju - strogo je ukori Delphine - da se molite Bogu i da se pristojno ponaate. Djevojka prasne u grohotan smijeh, a zatim pogleda gospoicu podmuklim i prepredenim oima. - Ha! Sad vidim da je na kraju i vas zakvaila, i vas takoer, gospoice du Rosoy. Predobila vas je Oenaima. U poetku je niste voljeli vie no to sam je ja volela. Ali pokazala se vrlo spretnom. - Julienne, vi ste je zamrzli od prvog dana, i to zato to se trudila da vas popravi. U stvari, vi mrzite sve to je dobro. - Njenu dobrotu? Ah! Kojetarija? Ja je ne priznajem. Hoete li da vam kaem to je bila ta vaa vojvotkinja? Ona je bila lupeko stvorenje i balegarka...

Ostatak se njenih rijei izgubi u krikovima i halabuci jer su se tri ili etiri kraljeve keri bacile na nju u nastupu najveeg gnjeva. Djevojka se otimala i razmahivala to je jae mogla i zagrizala zubima u ruke to su joj pokuavale zaepiti usta da bi ve jednom zautjela. - Rekla sam i rei u ono to mislim... Ta neete me vi valjda u tome sprijeiti, glupae...! Odjednom joj se glas prekine, oslabi i ona klone na zemlju onesvijetena. Napadaice su stajale kao ukopane. - to joj se dogodilo? Jedva smo je i dotakle. - Sigurna sam da je prilikom brodoloma ranjena - umijea se Anelika - ali ona ne da da joj se pribliim. Ovaj put joj ne preostaje drugo do da popusti. Ali im se sagnula nad goropadicom, ova se uspravi i oine je pogledom punim mrnje. - Ne dotiite me se ili u vas zaklati! Anelika slegne ramenima i pusti je na miru. Julienne se povue u jedan kut gdje se uurila kao divlja zvijer. - Nikako se nije smijelo dopustiti da takva djevojka poe s nama drugima na put u Kanadu - ponavljale su gospoice tko zna po koji put. - Zbog nje e i nas smatrati nitarijama i kradljivicama koje se alje na otok Saint-Christophe... Jest da smo siromane, ali nismo odbjegle robijaice. Njena Marija otvori oi, prekrasne oi boje zimzelena izmeu plavih trepavica, oi u kojima se odraavao neizreciv strah. - Vragovi - apne - ah! Vidim ih, ujem njihove krikove u noi... Udaraju me... Vragovi...! Vragovi...

75. ZAGONETNO PROROANSTVO SE KOMPLETIRA

Na jednom alu gdje je nastavila svoja traganja kad je pao sumrak, Anelika odjednom osjeti da netko iza nje stoji. Okrene se. I klone. Mistina ivotinja je tu! Jednorog! Uspravivi se, Jednorog je ponosito malko nagnuo u stranu svoj pozlaeni vrat, a dugi je iljak njegova roga "blistao na zalazeem suncu poput dragulja". alo je bilo malo, u obliku polumjeseca i ograeno umarcima stabala koja su smjelo pruala svoje korijenje sve do ivice gdje se skupljala morska trava. To se alo nalazilo na kraju uskog fjorda nazvanog Draicom umarica, zato to umarice svih moguih boja u ljeto tu cvjetaju. A sad se tu iz bijelog i glatkog pijeska uzdigla glava jednoroga na dugom vratu. Anelika je vjerovala da sanja opazivi tu pojavu, a od pustog straha nije imala snage da zovne u pomo. U tom trenutku, nekakvo runjavo bie, riui poput foke, izbije iz vode. Bacivi se naprijed, rikne i svojom rikom ispuni draicu jekom koja se odbijala od litica. Projurivi pokraj Anelike, rairenih se ruku baci prema jednorogu. - Ne dirajte ga, bijednici! Ne dirajte mog najdraeg. Mislio sam da je propao u valovima... Ne dirajte ga ili u vas sve pobiti...! Ogroman ovjek. Voda mu se i krv cijede s groznoga lica, u sitnim mlazovima klize meu dronjavom odjeom na njemu. U zjenicama mu blistaju sjajni i kratkotrajni plamici.

Dotrali su ljudi iz Gouldsboroa privueni krikovima. U rukama stiu noeve ili sablje i promatraju ovjeka sa strahom u oima. - Ne pribliujte se, brodolomci, ili u vas podaviti. - Treba ga ubiti. - ree Jacques Vignot koji je u rukama drao puku. - Poludio je. - Ne - umijea se Anelika - pustite ga. Vjerujem da shvaam to je posrijedi. Jo nije lud, ali je u opasnosti da zaista izgubi razum. Tada se priblii nesretniku, smuenom i pod dojmom tlapnji, koji ju je nadvisio svojim ogromnim, divovskim rastom. - Kako se zvao va brod, kapetane? - obrati mu se ona blagim glasom. - Va brod to se prole noi razbio o podvodne grebene. Njen glas prodre do smuenog duha Joba Simona. Suze potekoe po njegovu upavom licu. Baci se na koljena, a ruke mu obujme lik od pozlaenog drva to se koio na pramcu njegova nastradalog broda. Taj je lik bio visok gotovo kao i on sam. - Pa zvao se Jednorog, gospoo - odgovori joj apatom. - Brod to sam ga izgubio zvao se Jednorog! - Doite, dat u vam da neto pojedete - ree obrativi se Jobu Simonu poloivi mu takvom njenou ruku na miicu da je ta njenost prodrla do pomuene svijesti nestretnika. - A to e s njim biti? - promrsi kapetan Job uprijevi prstom u kip od pozlaenog drva to je izvirao iz pijeska. - Nitko ne smije nita naao uiniti mojem jednorogu... On je tako lijep! - Pa prenijet emo ga nekamo... - Treba ga odvui sa ala... Poslije ete ga postaviti na pramac nekog drugog broda, gospodine. - Nikad! Nikad! Upropaten sam, kaem vam. Potpuno upropaten... Ali mi je bar on ostao, on, moj jednorog! Gle kako je lijep! Sav od pozlaenog drva! Ja sam mu sam nataknuo na elo ovaj lijepi rog morskog jednoroga kojega sam harpunom ulovio. Sav je od prekrasne crvene bjelokosti u obliku zavoja. Trebali biste vidjeti kako se sjaji na suncu... Govorio je tako povjeravajui se nebonoj eni koja je upravljala njim a da toga nije ni bio svjestan. Pustio je da ga vodi kao kakvo dijete. Kad su stigli u kuu gospoe Mercelot, Anelika ga posjedne za grubo istesani stol. U kuama amerikih naseljenika uvijek neto polako kipi nad eravicom ognjita: juha ili neko drugo jelo. Anelika mu naspe u zdjelicu variva od bundeva i napunjene ostrige. Brodolomac se halapljivo baci na jelo pratei svaki zalogaj uzdasima. Svaka lica to ju je stavljao u usta vraala ga je ivotu. - A eto! Uniten sam - zakljui poto je strusio jo jednu zdjelicu jela. - U mojim godinama to znai da je sa mnom gotovo. eka me groblje umjesto broda. Govorio sam lijepo vojvotkinji: "Ovo e loe zavriti, jest. Ali da, ona je bila gluha na to uho. Radila je sve po svojoj glavi, ta ena! Sve sam neto sumnjao da e mi ovo putovanje donijeti nesreu. Ali u mojim godinama ovjek uzme ono to nae, nije li tako? Djevojke kao teret, eto na to sam spao, da prevozim djevojke za naseljenike u Americi. - Nije vam moralo biti lako. Poduzeti putovanje s tolikim djevojkama na brodu! Kapetanove se oi okrenue prema njoj: - Do vraga! - uzdahne. - Ako elite uti moje miljenje, gospoo, onda ene uope ne bi smjele postojati. ovjek ugura u usta povei okrajak kruha i komad sira to mu ga je pruila. Dok je svojim vilicama snano sve to mljeo, ispitljivo se zagledao u nju svojim malenim, ali prodornim oima.

- A sve to zato da bi ovjek nastradao na obali punoj brodolomaca - zaroke. - Vi mi se ipak ne inite kao da pripadate razbojnikoj druini. Naprotiv, reklo bi se da ste dobra i potena ena. Bit e da vas mui strahovit osjeaj sramote. Dozvoliti svojim ljudima da se bave pljakanjem brodova i ubojstvima. - to nam to vi podmeete? - Pa vi privlaite brodove na te svoje proklete grebene, da bi potom udarcima toljaga pobili jadne mladie koji pokuavaju izvui ivu glavu. Zar je to zanat? Kaznit e vas Bog i svi sveci nebeski! Anelika nije mnogo marila niti se razljutila na te tako uvredljive optube. Ve tri dana nosila se s luacima i luakinjama, ve tri dana je imala posla samo s oajnicima i bjesomunicima. Stoga se sve moglo oprostiti svijetu koji umalo nije nastradao u brodolomu. Ona stoga mirno odgovori: - U zabludi ste, dobri ovjee. Mi smo najobiniji naseljenici koji ive od trgovine i od rada svojih ruku. - Ali zar bih ja bio nadrljao i razbio se o podvodne stijene otre poput bodea - rikne gorostas nagnuvi se prema njoj - da nisam u noi zamijetio treperavu svjetlost svjetiljaka? Ja vrlo dobro poznam brodolomce i kako s litica mau fenjerima da bi upropastili brodove koji, videi svjetlost ispred sebe, vjeruju da su nadomak nekom gradu. Ja sam iz Ouessanta, sa samog rta bretonskog poluotoka. Uope se nisam nadao udarcu koji nas je pobacao u vodu. A kad sam stigao na obalu i na nju se uzverao, "oni" su me udarali tu i tu... Gledajte! Ove rane na glavi ne potjeu od litica. I on zabaci unatrag svoju upavu kosu kao u morskog boanstva svu slijepljenu od soli i haluga. Anelika razrogai oi, a srce joj pone ludo tui. - to je, ljepotice? to kaete na to? - pobjedonosno povie ovjek sretan to je vidi blijedu i ukoenu. Meutim Aneliku nije toliko zaprepastila rana na kapetanovoj glavi to ju je on otkrio da je vidi koliko veliki crveni made to ga je Job Simon od roenja nosio na sljepooici.

76. POMORCI SE OTIMAJU ZA DJEVOJKE

Anelika se pogleda u ogledalo. No je uokvirila sjenom hladnu plohu venecijanskog ogledala. Posljednja svjetlost sunca na zalazu to kroz prozore navire u sobu odraava se na njemu u blijedosivoj boji olova. Stoga u ogledalu i vidi lice blijedo kao u utvare sa pogledom sjajnim poput tamnocrvenog rubina. Kose to su joj poput mjeseeva kruga okruavale glavu, izgledale su joj lude. Vjetar ih je izmuio i zamrsio dok je lutala po alu traei leeve i naila pri tom na jednoroga. Umorna je od hirovitog i stalnog vijorenja svojih pramenova oko sljepooica koje razdire otra bol. "Uplest u ih", na kraju ree. Uzme ih punom akom, svije ih, a zatim ih razdijeli i smiri njihov sedefast i zlatan sjaj. Teka i skupocjena pletenica odmarala se poput zmije sjajne dlake na njenu ramenu. Odbaci je i raini, ponovo je splete, podigne je i skupi pozadi u tri kruga. Mada je osjeala njenu teinu na vratu, tamo gdje poinju lea, ipak joj bi naas lake. Krajem prstiju proe preko ela.

Tko joj ono bijae kaza: "Kad ugleda kapetana s velikim crvenim madeom na sljepooicama, znaj da tvoji neprijatelji nisu daleko?!" Odjednom se sjeti. Pa kazao joj je onaj portugalski mjeanac, Lopez, tamo na Rtu Maquiot, u Zaljevu Casco. Ali taj je Lopez poginuo za vrijeme bitke na Marijinu srcu. Onako obuena baci se na svoj hladni krevet koji joj vie nije pruao odmor za kojim je udjelo njeno iscrpljeno tijelo. Poto je sve ranjene i bolesne previla, poto se pobrinula za njih, tu no se povukla u svoju sobu na uporno navaljivanje Abigaele. Jedino tu mladu enu je zabrinjavao umor to se posijednih dana svalio na lea gospoe de Peyrac. Da li je uope vidjela svog mua danas? Nita vie nije znala. Ona vie nema mua. On je postao tuinac, njemu vie nije stalo do njenih muka. Sama je kao to je nekad bila, okruena tuim svijetom, sama dok joj se polako primie nevidljiva prijetnja. Sama se koprca i kao u vrtlogu vrti izmeu gomila golih tjelesa ljudi i ena to krvare iz otvorenih rana, izmijeani u odvratnom tjelesnom gru danteovskog pakla. Iz tog groznog prizora bez mirisa naas se izdvajaju jezivi znakovi: pramani lik jednoroga od pozlaenog drva, kapetan s crvenim madeom kako prodrljivo jede, kue od svijetlog drva na obali ruiastoj poput zore. Da je Joffrey bio tu, bila bi mu povjerila svoje nevjerojatne strahove. On bi joj se rugao i smirio joj ivce. Ali bila je sama... " ... ini mi se da je sve spremno", rekla bi mu ona, "da se odigraju strane stvari ..." "Kakve to strane stvari, edo moje malo?" "Ne znam, ali mene je strah!" U uima joj odjekne glas oca Vernona: "Kad Vrag u neto umijea svoje prste..." Preokree se u hladnom krevetu eljna zatite, eljna topline. Dignut e se, poi e da ga trai i kad ga nae, rei e mu: "Oprosti mi! Oprosti mi! Nisam te prevarila, kunem ti se. Ne odbijaj me od sebe, preklinjem te..." Ali on joj se sad ini nesmiljenim, mranim i dalekim kao u vrijeme dok je ivio pod imenom Rescator. Ne moe vie zamisliti da ju je obasipao maenjima bez kraja i konca i da im je ivot u svakom svom trenutku bio dragocjen i prisan. "Ljubavi moja, bili smo tako radosni, tako ozbiljni ljubavnici... Kad se samo sjetim svih onih ludih noi... Smijali smo se, nita nije moglo pomraiti nau radost, gledali smo se bez kraja i konca, zaljubljeno, bez traga srama. "A kad je zavladala epidemija boginja, sjea li se? A nadasve..." Oi joj se ispune suzama. Vidjela ga je, vidjela je njegov visoki lik nagnut nad sitnim Honorinim tijelom koju bijae Cantor razljutio: "Doite, gospoice, naredit u da vam dadnu oruje..." Mislila sam: uvijek emo se voljeti... Bezumica! "Imajte na umu da ne znate ni dana ni sata... !" Koprca se i mui u snu. Sanja kako joj se zlatna pletenica pretvorila u neko grozno udovite, klizi joj niz tijelo, stee je. To su se dogaaji, osjeaji, razni znakovi ispremijeali, smotali kao to se pletenica mota oko nje, i dave je. Odjednom se pojavi spodoba vraga, razjapljene i okrutne gubice kao u nesita. Jezovito krikne i probudi se s gorkim okusom u ustima. Taj joj krik jo svrdla u uima, dok joj se tijelo smiruje od sladostrasnog uzbuenja. Naime, sanjala je da se ljubi i grli s nekim groznim biem, nejasnih oblika, ali uza sve to neobino njenim. Sjeti se svoga krika. Ali to ne bijae ona kriknula. Krik se ponovi. Dolazio je izvana, probivi se kroz maglu zore, krik enski, otar. Anelika skoi iz kreveta, potri prema otvorenom prozoru i nagne se van.

Po tlu su se vukli ruiasti slojevi magle, prekrivajui svojim gustim velom poetak srpanjskog dana koji e, po svoj prilici, biti vrlo sparan. U tiini tih prvih jutarnjih sati osjeala se neka neprozirna, neka ubitana prijetnja. Anelikino je srce kucalo neujednaeno i nikako da dobije pravilan tok, da se smiri. Tako potpuna bijae tiina, a magla tako troma da je u njoj ponovo poelo prevladaviti uvjerenje da je sanjala. Uto odjekne krik po trei put. Dolazio je iz spremita za kukuruz gdje su bile smjetene djevojke preivjele iz brodoloma. - Do vraga! - prokune. - to se to tamo dogaa? Pojuri iz sobe, naleti na dremljivog straara kojemu zapovjedi da joj otvori vrata tvrave, a zatim, zamoli panjolca to se nalazio na strai kod podzemnog hodnika tvrave da je prati. Jedva je zamjeivala tlo ispred sebe. Pokraj spremita za kukuruz mnoge su se prilike komeale, kao izgubljene due u tminama pakla. Stigla je ba na vrijeme da se baci izmeu dva snana prikana oboruana noevima koji su se, usprkos injenici to na tri koraka nisu razaznavali jedan drugoga, htjeli ogledati u toj zaista posebnoj vrsti borbe. - Jeste li izgubili glavu? - Kog vraga radite ovdje? Tuete se mjesto da ste na svojim brodovima! - Sva je ova guva nastala zbog onih onamo! Hoe da nam otmu nae ene - objasni jedan od megdandija u kojemu Anelika prepozna Pierrea Vanneaua, podoficira s Marijina srca. - Kako to, vae ene? - Do vraga, pa one tamo unutra su nae ene. - A kako ste doli do toga da su one djevojke to su tek od juer ovdje, da su one vae ene? - Sto mu jada, pa dobar ih je Bog zbog nas poslao ovamo, zar ne, zbog nas, mornara s Marijina srca. To stoji u ugovoru, a osim toga otac Baure je rekao da molimo i mi smo molili... - Vama su, dakle, poznate namjere to ih Gospod ima u vaem pogledu? Odluili ste da On stvara uda samo zato da bi vas zadovoljio, je li? Pod tom izlikom vi elite sebi prigrabiti bez ikakvih obzira te nesretnice to ih je oluja bacila na vae obale... To prelazi svaku mjeru. udim se, mladiu - gledajui ga pravo u oi - da ste se vi usudili svoje ljude povesti u ovakav pothvat. Kad gospodin guverner, koji je ujedno i va zapovjednik, dozna to ste naumili, oderat e vam kou. - Ali gospoo grofice, ja bih vam htio skrenuti panju... - Nita neu da ujem! - otro ga presijee Anelika. - Kakav je to ludi vjetar zapuhao iznad vaih glava...? Budite uvjereni da neete umai pustim udarcima bia, to vam ja predskazujem, ni hapenju na brodskoj palubi; ni gubitku svoga ina, Vanneau. - Ali, gospodo, oni drugi su krivi. - Koji drugi? Magla se poela razilaziti te Anelika opazi skupinu mornara s Neustraivog, to jest s gusarskog broda Vanereickova, i to one najozlogaenije. Lijepa Ines, u haljini od ute svile, s koraljnom ogrlicom oko svog tamnoputog vrata, ini se da ih je povela u bitku. - Kad sam doznao ga su ovi prostaci s Neustraivog poeli praviti neprilike naim... to jest ovim gospoicama, onda sam im tek s nekoliko svojih drugova pohitao u pomo - objasni Vanneau. - Nismo htjeli dopustiti tim gusarskim svinjama, tim lupekim medenjacima, tom olou to je zavrijedio vjeala, da stave svoje prostake ruke na njih.

- to se to tebe tie, golema hrpo slanine! - odbrusi njegov protivnik koji je jo uvijek u ruci drao svoj dugi bode i u ijem se govoru snano osjeao panjolski naglasak. - Tebi je dobro poznat gusarski zakon: u kolonijama sve ene pripadaju mornarima na prolazu. Tui emo se, dakako, jer smatramo da imamo isto pravo na onu divlja tamo kao i vi. Vanneau naini pokret pun pretnje, ali ga Anelika zaustavi jednim jedinim pogledom, i to odmah, ne obazirui se to je otrica njegova noa sijevala na dva palca od njena lica. Gunajui, reei, huei dvije su se protivnike skupine okupile oko nje, mjerei se prijeteim pogledima i dobacujui se sonim psovkama na svim postojeim jezicima. Ines poe na panjolskom podbadati svoje ljude na borbu i pobunu, ali je Anelika spremno uutka. Pretpostavljala je da je lijepa mjeanka povukla svoje ljude u taj pohod da bi njoj, Aneliki, naudila potaknuta na to svojom djetinjastom ljubomorom. Dobro je poznavala tu vrstu ena i znala je kako da se prema njima dri. Ta vatrena stvorenja nisu imala opaku duu, ali su bile opasne jer su znale razdraiti mukarce i nagovoriti ih na bilo kakvu glupost. Otroumne u pogledu ula, te su ene inae imale manje pameti od kolibria. Anelika je znala kako se s njima izlazi na kraj. Jednim jedinim pogledom prekine hukanje lijepe Ines, a zatim je potegne za lijepo uhu ukraeno zlatnom naunicom poprativi taj svoj pokret osmijehom podrugljivosti i pratanja. Pred tim gotovo materinjim pozivom na poslunost djevojka obori glavu. U stvari, Ines je bila mala mjeanka istrgnuta iz svoje indijanske sredine, saaljenja vrijedna milosnica s otoka, kojoj nikad nitko nije iskazao neku panju osim mukaraca privuenih njenim draima. Ponosna, ali prijateljska popustljivost Anelikina sasvim ju je smutila tako da se odjednom pretvorila u zbunjenu djevojicu. Budui da ih njihova mjeanka, koja ih je lako uvjerila da im se nee nita dogoditi upuste li se u tu zgodu s djevojkama i da e ona ve umiriti njihova zapovjednika, nije vie podbadala vatrenim hukanjem, Vanereickovi su se ljudi poeli skanjivati, gledajui se upitno meusobno, te se pokazae pitomijima. U meuvremenu magla se poela razilaziti i itav se prizor pokaza u svoj svojoj jasnoi s debelom Petronilleom Damourt u prvom planu. Rijetke joj je kose nosio vjetar, a ona je sva izubijana bila oko oiju jer je jadna gospoa vrlo hrabro pokuala obraniti svoje male ovice. Da nije odmah podigla uzbunu, sigurno bi svoj neoprez bila platila teinom svog tijela. Iza nje su dvije ili tri znatieljne djevojke zirkale uplaenim oima, dok su se ostale posakrivale u najudaljenijim kutovima spremita. Vrlo blijeda i golih ruku na kojima su se isticale modrice, Delphine de Rosoy trudila se da pokrije grudi komadima rastrgnute bluze. Iz njena su grla potjecali oni krici, i to u asu kad je osjetila da je grubo grabe pohotljive ruke. Ti su krici i probudili Aneliku. Pred svojim nogama opazi ispruena ovjeka, mornara s Gouldsboroa kojemu bijae nareeno da tu no straari pred vratima spremita. Ljudi s Neustraivog su ga ubili prije no to su razvalili vrata. Taj gnusan zloin koji je bio najoitijim dokazom njihovih podlih namjera dozlaboga je ogorio Aneliku, i to utoliko vie to je meu lupeima s Neustraivog opazila i nekoliko "svojih" ranjenika koji su se, usprkos povijenim i ranjenim rukama i nogama, osjeali dovoljno orni da uzmu uea u ljubavnom pohodu. - E, ovo je prevrilo svaku mjeru! - povie bijesno. - Svi ste zasluili konopac. Zaista ste najgori olo. Dosta mi je, dosta! Ako nastavite, ostavit u vas na cijedilu s tim vaim upljim oima, tim vaim rasporenim trbuinama, vaim gnojnim ranama i vaim koziavim tijelima. Pustit u vas da istrunete ivi, kunem vam se... Da od ei pocrkate pred mojim oima a da vam kap vode ne pruim! Kako se usuujete tako ponaati na naoj zemlji! Nemate ni obraza ni asti! Nitarije! Vi ste strvina, eto to

ste, strvina koju bi trebalo predati morovranima da je proderu... alim od sveg srca to to nisam uinila kad mi se za to pruila prilika. Pod dojmom Anelikina bijesa i groznih predodbi to ih je svojim rijeima izazvala u njihovim duhovima, prestraeni njenim izgledom razjarene kraljice, njenom zapovjednikom uzvienou koju je tog dana jo vie isticala raskona strogost njene spletene kose, njena haljina od krupne tkane svile ljubiasto modre boje, gotovo bi se reklo haljina dvorskih gospoa, te sjaj njene ogrlice i onaj njen nain da se uspravi i da se ogrne u svoj ogrta od fokinih koa, mjerei ih prezirno kao bijednike to su, u stvari, i bili, vrativi ih natrag u njihovu kukavnu stvarnost, ljudi s Neustraivog izgubili su dar govora dok su Hijacint Boulanger i njegov prijatelj Aristid pokuali polako kidnuti s tog mjesta. - Gospodine Vanneau, imali ste pravo to ste se umijeali - prizna Anelika. - Ne biste li bili tako dobri pa skoili po oca Bauera i veleasnog Lochmera koje sam primijetila tamo. Sigurno su krenuli da oitaju svoju prvu jutarnju misu. Kad su sveenici doli, ona im ispria sve strahote to su ih mornari poinili. - A sad ih predajem u vae ruke, gospodo sveenici - reena kraju. - Pokuajte im razjasniti da su se ponaali kao vrlo loi krani i da su zasluili strogu kaznu. A ja odoh da o itavoj stvari obavijestim gospodina de Peyraca. Bretonski duobrinik stade na pasja kola grditi svoje vjernike grozei im se paklenim mukama, dok je otac Baure odluio da posade s dvaju brodova odvede na misu s tim da se prije toga ispovjede. Oborivi glave, mornari vratie noeve u korice i vukui nogu za nogom, krenue bolnog i pokajanog srca za sveenicima prema vrhu breuljka.

77. PRIJATELJSKI SAVJETI OD PUSTOLOVA

U kabini Gouldsboroa Joffrey de Peyrac je s Johnom Knox Matherom, njegovim pomonicima i engleskim admiralom vodio poslovne razgovore koji su se odnosili na trgovanje. Osim njega u tim su razgovorima na njegovoj strani sudjelovali jo Colin Paturel, Berne, d'Urville i Manigault. Po omekalim lojanicama bilo je oito da se pregovaralo od same zore, jer je bostonski brod trebao otploviti u vrijeme plime. Anelika naredi Enricu da je najavi. Nije se nimalo ugodno osjeala otkrivi gdje njen mu provodi svoje noi. Na Gouldsborou, u svom nekadanjem skrovitu, gdje je ivio kao Rescator. U biti, bila je zadovoljna to su je dogaaji prisilili da stupi u akciju, da se ponovo uvue u njihov muki ivot i u njihove poslove. Budui da je nije otjerao, zauzet e svoje mjesto, a on e biti prisiljen da joj se obrati rijeju. Tako e doi do objanjenja koje e raspriti sve nesporazume. U tim prvim jutarnjim satima osjeala se u punoj snazi i spremnom da ponovo svoju sudbinu uzme u svoje ruke. Spazivi je, sva prisutna gospoda se dignu doekavi je sumnjiavom utnjom. Naime, ta ena izuzetnih osobina zaokupljala je tajne misli svih tih ljudi mada svakoga od njih na drugaiji nain. Njena pojava je svaki put dala neki novi okus ivotu. Poto ih je pozdravila, ujednaenim i jasnim glasom, obavijesti ih o sukobu izmeu posada dvaju brodova. Dok su jedni nastradale djevojke smatrali svojim gusarskim plijenom, drugi su, naprotiv, bili uvjereni da im ih je sam Gospod poslao da bi s njima stupili u zakonski brak. - Pa to je sjajna misao - povie de Peyrac okrenuvi se prema Colinu. - Vidim, da nam udesan dolazak tih djevojaka moe pomoi da stiamo zlovolju jednog dijela

ljudi koji se smatraju izigranim u pogledu ena. Gospodine guverneru, eto odluke koju morate donijeti. Ne moe se ni pomisliti da se te djevojke uputi u Quebec, ako je uope istina da su trebale tamo stii. Mi zasad nemamo ni vreme ni sredstava da ih prebacimo u Quebec. Pomiljao sam da ih se otpremi u Port-Royal, ali nije li najpametnije i za sve najpovoljnije upravo rjeenje to su ga smislili vai ljudi? Neko privatno drutvo je poduzelo to djelo te bi se moglo dogoditi da ih nitko ne preuzme u ve ionako presiromanim naseljima francuske Akadije. Ako budu htjele ostati, to bi zaista bilo sjajno, prihvatit emo ih kao ene naih francuskih naseljenika. Preputam vama da rijeite to pitanje. Colin Paturel se digne i uze smatati razne papire i pergamene koje zatim gurne u prostrane depove svoga kaputa. Sad je bio odjeven u vrlo jednostavno i skromno odijelo ne odrekavi se poneke ukrasne sitnice koju je od njega traio njegov novi poloaj. Prsni dio njegove koulje i orukvice bile su vrlo paljivo dotjerane dok su mu posuvraci na rukavima bili izvezeni, a isto tako i ovratnik i depovi njegova odijela rujnozagasite boje ispod kojega se vidio dugi haljetak od sivog lana izvezen biserima. Ozbiljna i usredotoena izraza lica, te podrezane brade, Anelika ga je jedva prepoznala. Sasvim drugi ovjek. ini se da su se njegova iroka ramena sasvim ugodno osjeala pod slubom koja mu je dodijeljena. On stavi pod pazuho svoj okrugli eir od dabrova krzna ukraen crnim perom. - I ja se takoer slaem da djevojke zadrimo ovdje - izjavi - ali Quebec je moda za sebe zadrao pravo doeka te e njegovi upravljai u naem snu vidjeti najobiniju otmicu. Ne izlaete li se time opasnosti da zatrujete odnose s Novom Francuskom, gospodine de Peyrac? - To e biti moja stvar. Ako se budu alili, odgovorit u im da svoje konvoje povjeravaju zapovjednicima brodova koji e ih odvesti na suprotnu stranu. U svakom sluaju, nai su odnosi s Novom Francuskom na tako velikoj kunji da ih jedan sukob vie ili manje ne moe bogzna koliko ni poboljati ni pogorati. Sve u svakom trenutku moe biti izlika za rat, a isto tako i za mir. Ali ostaje jedna injenica, a ta je da ih se ja danas vie ne bojim i da od mene zavisi i da ja odluujem da li emo ivjeti u dobrim odnosima ili ne. Ako su vjetrovi dotjerali k nama taj arobni teret u trenutku kad smo ga eljeli dobiti, smatram da moramo biti zahvalni Nebu na tom daru. U tom pogledu potpuno dijelim miljene vaih mornara. - Da, zbilja - nato e Anelika - htjela bih da se taj Gilles Vanereick, njegova Ines i njegovi razbojnici ve jednom tornjaju odavde. Oni nam samo smetaju i zagoravaju ivot. Ako nita drugo ne znaju raditi do da se zabavljaju na na troak... Uspjela sam ih predati duobrinicima na brigu. Dok bude trajala misa, moda e biti mirni, ali poslije toga... Vrlo mi je ao, kapetane - nadoda primijetivi iznenada Gillesa Vanereicka, kapetana Neustraivog - ao mi je to sam pred vama govorila bez ikakvih uvijanja, ali vi sami znate isto tako dobro kao i ja da ti vai ljudi s Caraiba nisu nikakvi aneli i da ih se moe podnositi u sasvim malim koliinama u mjestima gdje ljudi ele ivjeti sreenim ivotom... - Dakako! Dakako! - zastenje gusar. - Ja odoh, ranjen sam u samo srce - nadoda stavivi bolno ruku na svoje grudi. - Vratimo se na kopno - predloi Peyrac. Uspinjui se obalom pokraj Vanereicka, Anelika je pokuala ublaiti uinak svojih nimalo ljubaznih rijei. - U drugo vrijeme, vjerujte mi, gospodine, bila bih oduevljena vaim drutvom, jer ste vi zaista vrlo ljubazan. A poznato mi je takoer da moj mu gaji prema vama veliko prijateljstvo. Nekad ste mu bili desnom rukom u mnogim borbama, i on jo nikad nije... - U Caraibima smo mi bili obalna braa. To se bratstvo nikad ne moe razvri...

Zagledavi se ispitljivo u gojazan, mada vrlo okretan lik francuskog pustolova, Anelika pomisli kako je taj ovjek jo uvijek bio umijean u njoj nepoznat ivot Joffreyov. Njih su vezivale mnogobrojne zajednike uspomene. Ali nju ne. On je takoer poznavao Cantora te ga je esto spominjao s ljubavlju nazivajui ga "malim" i "deranom". Jasno u nekom drugom trenutku, kao to je potpuno iskreno tvrdila, ona bi bila rado s njim poaskala o prolosti svoga mua i svoga mlaega sina, ali joj je sada bilo dosta i njega i njegovih ljudi. Dragovoljno je to priznala. - Umorna sam. Po itave dane njegujem i lijeim sve te ljude. Mui me njihova sudbina i stalno se plaim da e nove svae uroditi novim ranjenicima. Pogleda je i po izrazu njegovih oiju bilo je oito da se potpuno s njom slae. - Ali kaite takoer da je vae malo srce ranjeno i da je uglavnom to to vas mui, zar ne? Jest! Jest! Kao da se to ne vidi... Ni rijei! Ni rijei! Kao da ja ne poznam ene. Kaite mi, lijepo moje dijete, zar ta svaica s muem jo nije okonana? Kojeta! Kojeta! Zar ima neeg ozbiljnog u toj mladenakoj ludoriji? vicarac je bio isuvie brbljiv, slaem se! Da se nije zatekao tamo ba u najgorem trenutku, od svega toga ne bi ostalo ba nita, kao ni pera na vjetru. Kad se o svemu tome dobro razmisli, pa to nije ni spomena vrijedno. Malo ste bocnuli noem svoju branu slogu... Pa neka! Sjajno... ! Vi ste isuvie zavodljiva i lijepa gospoa a da vam se tako neto ne dogodi s vremena na vrijeme. Trebali biste otii k njemu i objasniti mu itavu stvar. - Jao - otpovrne Anelika s gorinom - bila bih sretna kad bi moj mu s tom istom vedrinom gledao na tu vrst osjeaja. Jer istina je da mi nita i nitko nije drai na ovom svijetu od njega. Ali njegovo je bie nepoznato ak i meni samoj i... ponekad me ispunja strahom. - On je zaista, na sve ono to se na vas odnosi tvrd kao Englez i ljubomoran kao Saracen. Premda vi u mene sumnjate, znate li da prema vama osjeam tako veliko prijateljstvo da sam kadar poi gospodinu de Peyracu s namjerom da ga uvjerim kako njegova kivnost nema nikakva temelja ili, jo prije, da nema smisla da se i dalje ljuti na vas. Pokuavam ga uvjeriti kako postoji na svijetu takva vrst ena, kojima ovjek koji dri do svoje asti mora oprostiti. "Gledajte mene s mojom Ines...", govorim mu... - A, molim vas - usprotivi se Anelika zlovoljno - molim vas ne mijeajte me sa svojom Ines. - A zato ne? Znam to govorim: mada ste vi velika i plemenita gospoa, a ona mala kuga izila iz koljke toplih mora, vi i jedna i druga pripadate onoj izuzetnoj vrsti ena koje svojom ljepotom, svojim ljubavnim umijeem i nekom tajnovitom snagom koju nazivaju arima, djeluju ak i na samog Stvoritelja te on zaboravlja zabludu ija je rtva postao onog dana kad je iz Adamovog bedra stvorio Evu. Dakle, govorim mu, pa imajte na umu da ima takvih ena koje su vrijedne da im se oprosti poneki hir ak ako time sebe okrutnije kanjavamo no njih. Polazim od naela da ovjek, kojemu je srea u ljubavnoj igri bila toliko sklona da je izvukao najjau kartu, ne smije zanemariti tu prednost, ve naprotiv mora biti zahvalan bogovima. Mnogi drugi se probijaju kroz ivot a da u rukama nikad nisu imali potenu kartu... - Mogu da zamislim kako se moj razdraljiv suprug odnosi prema tim vaim amoralnim i posebnim rasuivanjima - otpovrne Anelika tuno se osmjehnuvi. Pa eto maloprije, u kabini na Gouldsborou, on se pravio kao da je nema. Tim svojim dranjem pogaao ju je svaki put sve jae. Bili su dovoljni ti i takvi susreti pa da je napusti sva hrabrost i svaki polet. Ve sada se osjeala potpuno slomljenom, a to li e biti veeras kad joj dan ne bude vie mogao niim pomoi i kad je spopadnu njeni strahovi?

itava ta zgoda bila je daleko ozbiljnija no to je dobriina Vanereick i mogao zamisliti. Ona nikako i nikad ne bi mogla podnijeti da je Joffrey odbaci od sebe, a to gusarski kapetan nije znao. Ona bi naprosto svisnula od bola. Strah da se to ne dogodi, ubijao je u njoj svaku volju. - Ali kakvom ste ga to magijom oparali da ste mu toliko prirasli za srce? - povie Vanereick zagledavi se u nju svojim poput ugljena crnim oima u kojima je blistala sumnjiavost. - Pa to je nezamislivo...! Nikad ne bih bio povjerovao da je tako ranjiv taj veliki gusar kojega je ivot obdario velikim iskustvom, znanjem, mudrou i kojemu je srea uvijek bila sklona! On nam se, zahvaljujui tim svojim osobinama, svima nametnuo tamo u Caraibima, na otoku Tortugi u Meksikom moru. Za njega su ene utoliko manje bile okrutne to im on nije pridavao nikakvu vanost. Pa ipak, kad vas ovjek pogleda, onda mu je sve jasno... podlegao je vaim arima. Ljubav s vama mora da je boanstvena, nezaboravna, izuzetan doivljaj... - Kapetane, obuzdajte svoju matu - prijesee ga Anelika smijui se. - Hej, ta ja sam obian smrtnik! - Suvie! Suvie obian smrtnik! Upravo takav kakav je potreban nama ljudima. U redu! Uspio sam da vam izmamim smijeh na usne. Nita nije izgubljeno. Posluajte moj savjet. Ne priajte vie o ovoj zgodi, ni ne mislite vie na nju! Poite na ispovijed. Ponite s tim da vam najprije Bog oprosti. A to se tie supruga, jedne mu veeri kliznite u krevet u zgodnom trenutku, da vas nitko ne primijeti. Jamim da ete dobiti odrijeenje. - Uvjerena sam da ste vi pravi prijatelj - otpovrne Anelika razveseljena njegovim alama. - Istini za volju, moj dragi Vanereicke, ako vi ovdje nemate drugog posla do da tjeite slomljena srca, ja vam ponavljam svoj prijedlog da to prije dignete sidra. Vjetar je povoljan, magla se razila, a meni je ve dojadilo da previjam od zore do mraka te ljude koji se stalno kolju. Ako ne otplovite to bre prilikom prve plime, krv e ponovo potei, uglavnom, zahvaljujui onim vaim vragovima vruih glava s vaeg otoka Tortuge. Ranjenici s vaeg broda su na dobrom putu ozdravljenja i ja vam ih rado predajem. Bit e zdravi kao dren na vaim buduim pothvatima. Gospoa Petronille Daumourt im je dolazila u susret, prije bi se reklo valjajui se nego trei. Kao i uvijek kosa joj je bila raupana, a oi zaplakane. - Ah! Gospoo, u pomo, djevojke su poludjele! Ne mogu s njima izii na kraj. Priaju kako se ele spasiti odavde, kako e poi pjeice kroz umu, ne znam ni sama kamo!

78. POBUNA DJEVOJAKA

- Onda, djevojke, hoemo li uskoro pirovati? Gromovit Colinov glas i njegova golema pojava na pragu vrata zaustavi suze i krgutanje zubi koji su do tog trenutka ispunjali ogroman prostor spremita za kukuruz. Da se kraj njega nije nalazila Anelika, one najosjeajnije bile bi umrle od straha. Pojure k njoj i okupe se oko njena enskog lika koji je utjeno djelovao na njih. - to je, draga moja djeco, to je, dobre moje djevojice, to se ovdje dogaa? Kakva je to buna iskrsla meu vama? - obrati im se Anelika svojim umirujuim osmijehom. - Ispriajte mi sve - nato e Colin udarivi se po svojim snanim prsima. - Ja sam guverner mjesta. Dajem vam asnu rije da e oni opaki ljudi to su vas prestraili, lijepe moje gospoice, biti strogo kanjeni.

Odmah sve polete k njemu i u isti mah stanu priati, opisujui svaka svoje dojmove. Jedna je priala: "Ja, ja nita nisam ula, spavala sam kao zaklana", "Onaj grozan ovjek me je zgrabio za zglavak ruke i povukao me napolje... Ne znam to je od mene htio..." - Smrdio je po rumu - upotpuni svoje prianje Delphine du Rosoy s izrazom gaenja na licu. Na njenu nesreu, ona je najgore prola od svih gospoica u toj guvi. Zbog svog dostojanstva potiskivala je suze ponienja to su joj navirale na oi. Anelika izvue iza pasa ealj i stane joj eljati raskutranu kosu. Zatim joj maramicom obrie nos i nateene vjee, poravna joj nabore na rupcu, na bluzi i naredi da se donese veliki kotao juhe te burence dobrog vina koje za sve Francuze i Francuskinje predstavlja lijek koji lijei sve njihove nevolje. Colin Paturel ih je sa svoje strane dalje ispitivao, sluao njihove tube saginjui svoje visoko tijelo prema mladim djevojkama. Zahvaljujui njegovu dlakavom i dobrom licu i panji koju im je poklanjao, djevojke se na kraju smire. Pa i sama Delphine, mada uvrijeena to ju je onim svojim "djevojke" izjednaio sa svima drugima, digne prema njemu oi u kojima se ogledalo povjerenje. - Oh Gospodine guverneru, naredite da nas se odvede u Quebec, preklinjemo vas! - I to kopnom. Nikako drugaije! Dok budemo ive, neemo se vie popeti na brod! Jadne djevojke! Vidjelo se da one pojma nemaju o Kanadi, da nikad nita nisu ule o Akadiji i o Novoj Engleskoj. Teko da je meu njima bila ijedna koja je znala da je zemlja okrugla i da je ijedna od njih ikad vidjela zemljopisnu kartu. Imajui to u vidu, Colin im najprije obea da e opasni tipovi koji su se usudili napasti ih jutros u zoru, prije no to padne sumrak napustiti mjesto. Zatim im uze govoriti o naselju Gousldsboro gdje ih je Gospod, ini se, nekim neobjanjivim udom doveo - a uda, to svatko zna, ne mogu se objasniti - ba u trenutku kad su u nj doplovili dobri francuski mornari koji su odluili da se posvete zdravom i hrabrom ivotu naseljenika, meutim njima je teko padalo to uza se nisu imali valjanih ena koje bi im pomagale u poslu i ivot im uinile ljepim. Zemlja je bila lijepa, zimi se nikad more tu nije smrzavalo, podneblje je bilo blae nego u Kanadi. A kad su doznale da je "kraljev dar" za kojim su one sve neobino alile, bio hrpa sirotinje u poreenju s onim to ga je ljubazni guverner, lijepa izgleda, obeao novim mladoenjama naselja Gouldsboro i da nee vie ploviti razularenim oceanom i da nee putovati umama kojima su lunjali Indijanci i divlje zvijeri, ponovo im se na licu pojavio osmijeh. Izmjenjivale su poglede, dovedene u iskuenje tim obeanjima. Poneka je od njih, tek toliko da bi sauvala formu, prosvjedovala. - Obeano je meni i jo trima mojim drugaricama da emo se udati za oficire napomene Delphine tonom ozbiljne skromnosti. - U samostanu smo nauile kako se vodi kuanstvo, kako se primaju znatniji gosti, kako se vodi razgovor i kako se treba pokloniti pred prinevima. A osim, toga, sigurna sam da tamo u Quebecu muevi to su nam dosueni ne smrde po rumu. - U stvari, imate pravo - sloi se s njom Anelika. - Oni tamo smrde po rakiji od rai ili kukuruza. Odlino je to pie, budi uz put reeno, na koje se ovjek za onih pasjih zima vrlo brzo navikne. Zaboga, drage moje gospoice - nastavi smijui se - ako se vi sada, kad ste ve u Americi, plaite svake sitnice, kako ete se vi suprostaviti Irokezima, olujama, gladi i svemu onom to vas eka u Novom svijetu, a po emu Kanada nije u boljem poloaju od nas, ve u gorem, i to zato to je jo dalje i to je jo divljija. - A prema meni - htjela je znati Maurkinja - a prema meni nee postupati kao prema robinjama na otocima? Naime, ula sam da se tako postupa prema osobama tamne puti. Odgojena sam u samostanu Neuilly. Jedna velika gospoa redovito je plaala za moj odgoj. Znam i itati i pisati i vesti u svili.

Colin je dobrohotno uzme za bradu. - Vi ete nai osvajaa, drago moje dijete, ako ste zaista njena i pametna kao to izgledate dok vas ovjek gleda - potvrdi - a ja u se osobno pobrinuti da se dobro udate. Uostalom, dat emo vam dovoljno vremena da razmislite o tim prijedlozima i da se o njima posavjetujete sa svojom nadzornicom. Ako vam nai prijedlozi ne odgovaraju, znajte da e vas gospodin Peyrac bez mnogo premiljanja prebaciti u jedno akadijsko naselje s druge strane Francuskog zaljeva, gdje e vam sigurno biti prireen topao doek. Gospoa Petronille se nala na velikim mukama. Daleko bolje obavijetena od svojih drugarica i manje zapanjena no to je pokazivala, ona je odmah shvatila da ti Francuzi izmijeani s prilino velikim brojem Engleza, nisu bili brodolomnici kao to ih je optuivao Job Simon, a niti suvie gorljivi podanici francuskog kralja. Ali ni ona se nije uspijevala snai u tim zemljopisnim duinama i irinama, a zemljopisne karte to su ih pred njenim oima odmatali grof de Peyrac i Colin Paturel trudei se da je uvjere kako Quebec nije bio tu na dohvat ruke, jo su joj vie smutile duu. - Ah! Da je barem ovdje naa draga dobrotvorka! - uzdahnula bi ponekad. - Onda bi ovdje bio samo jo gori bordel! - javi se praen krgutom Juliennin prostaki glas. - Jer ona se isto tako dobro razumjela u bordele kao i u molitve... Antoinette, najljepa njena neprijateljica, odmah je zgrabi za kose. Kad su ih razdvojili, Colin naredi Julienni: - Deder, djevojko, doi ovamo! Jedino se njoj obratio s "ti" pokazavi na taj nain da mu je jasno kojoj enskoj vrsti pripada. - Tebe ne mogu zadrati ovdje - ree joj povukavi je u stranu u kut spremita. - Ne zato to si iz predgraa, ve zato to si bolesna, a ja takve ne elim za svoje momke udati. Julienne uze krijetati kao morski orao ne obazirui se nimalo na svoje sablanjivo ponaanje. - Ja da sam bolesna? To nije istina! Nije tome davno to me u Chateletu pregledao zatvorski lijenik i to mi je kazao da sam svjea kao rua. A budui da sam poslije toga bila zatvorena u Opoj bolnici s kakvim sam to ljudima mogla dobiti te vae bolesti? U pomo, gospoo Aneliko! ujete li to ovaj pria? Pria da se raspadam! - Ova je djevojka bolesna - ponovi Colin - obraajui se Aneliki kao svjedoku pogledajte samo njenu glavu. Stvarno, bucmasto djevojino lice imalo je gadnu votanu boju, a oko oiju crne kolobare tako da se inilo kao da ih crnim liilom mae. Po sjaju njena pogleda vidjelo se da je trese estoka groznica. - Ne vjerujem da je bolesna - nato e rei Anelika - ali sam zato uvjerena da se ranila prilikom brodoloma. Nee nikako da dopusti da je se lijei. Njeno stanje se pogoralo. Hajde, Julinne, dopustite me da vas previjem, svoj ivot izlaete... - Aj se jebati - otpovrne djevojka bezobrazno. Anelika joj odalami nekoliko amara od kojih se srui na zemlju. U stvari, ta se nesretnica jedva drala na nogama. - Pusti da te se njeguje - na kraju joj ree Colin - inae neemo prema tebi imati nikakve milosti. Jo veeras u te ukrcati na Neustraivog da pravi drutvo njegovoj posadi. Leei na podu inilo se da je ukroena te izazva suut svih to su oko nje stajali. Njene prestraene oi traile su neki izlaz. - Mene je strah - poe se aliti u pomanjkanju boljih argumenata. - Vi ete me samo izmrcvariti. egrtavi glas Aristida Beaumarchanda koji se bijae prokrijumario, ne zna se kako, u spremite, odjekne iza njihovih lea.

- Ona te nee izmuiti ljepotice. Nita vas nee boljeti kad vas ona takne, ja vam to jamim. Nema lijenika koji ima laganiju ruku. Bacite malo pogled na ovaj posao. Rukom me je saila, kaem vam. I Zgubidrob brzim prstima odrijei uzicu to mu je pridravala hlae i pokae Julienni, oaranoj njegovom sigurnou, svoj jadni trbuh na kojemu se vidio, s kraja na kraj, dugi ljubiasti rez. - Divite se ovome je li?! Onda znajte da je to djelo ove gospoe Anelike, da me je ona skrpila koncem i iglom, jest stvarno, lijepa moja curice. Sva su mi crijeva leala na pijesku. Bio sam gotov, dakako! - To nije mogue! - povie Julienne poprativi svoj povik sonom psovkom. - Kao to sam vam rekao. Nego to! Gledajte me danas. A ono to se nalazi neto nie ove rane jo uvijek veselo poskakuje i stoji vam na slubu, ljepotice! - Dosta je bezobratina - prekine ga Anelika videi kakav je pravac poela dobivati ta demonstracija. - Aristide, vi ste nitarija, pa ni keri samog vraga ili najgoroj djevojuri ne bih preporuila da se s vama uputa u bilo kakvu vezu, jer bi ta veza jo uvijek bila isuvie dobra za vas, a isuvie loa za nju. - Vi me vrijeate, ponizujete me u mom dostojanstvu - nato e Aristid polako skupljajui svoje hlae... - ak vjerujem da mi inite veliku nepravdu. - Odlazi - umijea se Colin udaljujui ga. - Tebi ovdje nije mjesto, nema ovdje to traiti. Uhvati ga za ovratnik i odgura ga do vrata. - asne mi rijei, ti si uporniji i nametljiviji od stjenica. Natjerat e me da u te vlastitom rukom zadaviti. Julienne prasne u grohotan smijeh. Laknulo joj je. - Taj mi se svidio! Ponosan, pravi ovo! - Utoliko bolje za tebe. Ta rekla sam ti da je to najpodliji gad to ivi na obje zemljine polukugle - ree Anelika i klekne pokraj bijednog stvorenja to je imalo dovoljno snage da se ruga i da vrijea. Istinsko sjeme s parikog Dvora udesa. - Ja znam zato ti ne da da te previjem - priapne joj sasvim tiho Anelika. - Ne, vi to ne moete znati - otpovrne djevojka gledajui je oima u kojima se javi strah progonjene zvijeri. - Dakako da znam! Pogaam... Obiljeena si ljiljanovim cvijetom...! Sluaj, dajem ti rije da neu nita kazati guverneru, ali pod uvjetom da bude krotka i da me u svemu slua. Na zaprepatenom licu Julienne ogledalo se priznanje. - Je li istina da neete nikome nita rei? - dahne. - Dajem ti rije "markize" Zaklela sam se. Prekriivi dva prsta i pljunuvi na zemlju, Anelika ponovi znakove zakletve parikog podzemlja. Zapanjena tim to je vidjela Julienne uope ne zausti, ve pusti Aneliku da joj otkrije nateenu stranu, da je premae melemom, krotko popije alicu aja, zabrinuta tajnovitostima to su je ekale u Americi tako da je ak zaboravila da zastenje. Potpuno mirna u njenu pogledu, Anelika joj tutne pod iju naslon, umota je dobro u njenu kutu, potapa je po obrazima prije no to ju je napustila. - Onaj to ti se tako jako svidio, Aristid, kladim se da i on ima na leima ljiljanov cvijet ba kao i ti. Ozdravi, kerce brzo. I tebe emo udati... Bit ete lijepi par...! Dajem ti rije "markize..." Juliennine su se vjee rastvarale i skupljale nad grozniavim zjenicama kojima je umor dao blagi izraz. Smirena lijekovima koje su joj dali da proguta, na koncu usne. - Ima smijenog svijeta ovdje kod vas - apne prije no to e zaspati - gospoo, tko ste vi? Gospoa Amerike... Vi vidite ono to je skriveno drugima. Lijepo vam stoji ta

pletenica... Sliite onim svetim kraljicama prikazanim na... misalima. Nije mogue da ja, parika prosjakinja, imam toliko sree...

79. SAMO DVA BRODA U ZALJEVU

Zastave su pucketale na vjetru, a jedra bila spremna da nabreknu pod njegovim pritiskom. Ponovo su se svi stanovnici Gouldsboroa sjatili u luci. - Onda? Zar me neete zagrliti - povie Vanereick rairivi ruke prema Aneliki. - Pa ak ni u trenutku odlaska? Ona se baci prema njemu i poljubi ga u oba obraza. Osjetila je neku vrst utjehe u njegovu mukarakom stisku bez obzira na poglede itavog puanstva koji je prisustvovao tom njenom opratanju od gusarskog kapetana. Neka misle to hoe, svi ti zlobnici! Imala je pravo da poljubi svakog tko joj se sviao. - Dr'te se hrabro! - apne joj Vanereick na uho. - Pobijedit ete. Posluajte moj savjet: najprije na ispovijed, a poslije toga u krevet... Poslije toga uze mahati uokrug svojim velikim eirom ukraenim perjem i skoi u amac koji ga je imao odvesti na njegov brod. Okrinica puna mornara spremnih da raire jedra podrhtavajui pod nezadrivim pritiskom plime. Neustraivi se otimao na svom sidru kao konj plemenite pasmine na ularu. Oduevljeni pozdravi su se mijeali s kratkim zapovjedima to ih je Gilles Vanereick izdavao s krmnice. - Gospodine Prosperu Jadrine, jeste li vi spremni? - Jesam, gospodine - odgovori mornarski podoficir. - Gospodine Miguel Martinez, jeste li spremni? - Jesam, gospodine - odgovori jarbolni podoficir. - Spremni! Uz pomo Boju! - povie kapetan poprativi rijei irokim pokretom ruku. Mornari pustie konope, jedra se napnu i nabubre bjelasajui se u modrom nebu. Neustraivi polako krene i uze bordiati izmeu otoka u pratnji malog kutera na kojemu su se nalazili grof de Peyrac i Colin Paturel koji su pratili svoje goste do opasnog izlaska iz luke. S vrha krmnice lijepa je Ines maui svojom lepezom i alom od ute svile pozdravljala Aneliku. Umirena u pogledu osjeaja svog Vanereicka s kojim se ponovo otisnula na more, mala pustolovka izmijeane krvi htjela je sad posvjedoiti svoje prijateljstvo prema onoj koju bijae smatrala svojom najopasnijom suparnicom. Kad se u dalekom obzorju nazirao samo jo bijeli stoasti obris broda, Anelika se okrene i poe prema tvravi. Potom naie na tamnoputog ovjeka i njegova druga s Caraiba kako sjede jedan pokraj drugoga i vau klinie. S razloga ne ba jasnih oni su zamolili da mogu jo neko vrijeme ostati u Gouldsborou. Poslije podjele pljena s Marijinog srca dolo je do razmjene ponekih mornara to je svakako jedinstven sluaj u gusarstvu, u raspodjeli plijena sudjelovao je i kapetan zarobljenog broda, to jest Colin ili, kako se prije zvao, Zlatobradi. Za dva draga kamena ogromne vrijednosti, Vanereick je pristao da na svoj brod primi nepoeljne gusare. Uprkos njihovoj lijenosti i zloj udi, zbog kojih su osobina mnogo puta po njima pljutali

udarci korbaa, on ih je uzeo da bi s njima nadomjestio mornare poginule prilikom bitke. I tako se Hijacint Boulanger rastao sa svojim obalnim bratom, Aristidom Beaumarchandom koji je molio da ga se ostavi u Gouldsborou jer se, toboe, nije jo osjeao sasvim dobro u predjelu operiranog trbuha i, obeavi uz to da e ivjeti dolinim ivotom. - A osim toga, shvati, napravio sam dobar dojam na jednu lijepu djevojku, imenom Julienne - apne Hijacintu na dlakavo uho. - Kad svoje stvari s njom privedem kraju, ja u te o tome obavijestiti i ti e doi po mene... Dakle, nije bilo iluzija! Jednog e dana ponovo doi Neustraivi i njegova posada tamne puti, drvenih noga, bezubih usta iz kojih zaudara rum s Jamaike, ponovo e navratiti stari gusari razvratnici s Tortuge, napirlitani perjem, turbanima od cicanog platna na cvjetie naoruani noevima, bodeima, sabljama i pitoljima i stranim sjekirama. Ljeto tek bijae poelo. A takoer e ponovo doi ovamo engleski i bostonski brodovi koji su otplovili u zoru, indijanske alupe koje su se otisnule sa svojim Mic-Macima odnosei u zamjenu za dovezenu stoku, dragocijenu raskonu robu koja e odueviti gospoe Port-Royala to se nalazio s druge strane Francuskog zaljeva: ipke, barune, gajtane, sapun, parfeme, oruje i municiju za obranu francuske tvrave, izvezene zastave i, nenadane li sree, kale i mostrancu, predmete koji su se nalazili meu plijenom to ga je panjolcima oteo neki obraeni gusar. Nee li tim predmetima biti Bogu odano dvaput vee potovanje u siromanoj crkvici najstarije francuske naseobine koju Champlain bijae osnovao? Neki neobian mir bijae zavladao naseobinom, njeni su se itelji utke razili i vraali se svojim drvenim kuama. - Oh! Gledajte - odjednom povie mlada Severine - sad su samo dva broda usidrena u zaljevu: Gouldsborou i Marijino srce. Zaljev mi sada izgleda strano pust poslije one ume jarbola to su se svih ovih dana u njemu ljuljali! "Dva broda usidrena u zaljevu", zauti u Anelikinim uima proroki glas redovnice.

80. TEKO POMIRENJE ANELIKE SA SUPRUGOM

"Poi u k njemu, mom ljubljenom. Moram poi k njemu...", ponavljala je u mislima. "Bojim se. On je ovjek, vrsto stoji na zemlji. Njegov san je dubok i nita ga ne moe uznemiriti. A ja sam ena... i ba zato to sam ena, nazirem znaenje nekih znakova... A strano je ono to predviam! Ne mogu vie spavati!" Uprkos miru koji je ponovo zavladao u naselju, uprkos mornarima koji su se zabavljali pjevuckajui u blizini mjesta gdje su bile smjetene obeane im djevojke: Deset se djevojaka nalo u gaju Deset djevojaka spremnih za udaju. Meu njima je China, meu njima je Dina I njihove druge Claudina i Martina Uprkos olakanju to je nastupilo nakon svih onih dana nabijenim tjeskobom koja je muila sve itelje Gouldsboroa, Anelikino se duevno raspoloenje nije nimalo promijenilo. Srpanj je poput vatre pucketao i na itav kraj sruio val paklenske vruine. Tu egu je pratila zagluujua pjesma turaka i zujanje pela koje su raznosile mirise cvijea,

smole i suvie ugrijanih sokova. Visoke stabljike ruiastog, plavog i bijelog vuka tvorile su bujne i prekrasne plotove iarane s tisuu arabeski na rubu ume. Glog se pokraj rua stisnuo uz kue. Gusti redovi osjetljivog maka obalom su se sputali do samog mora. Morske su ptice svojim dugim i bijelim letovima klizile kroz nebesku plavet ruiastog prelijeva. Ruiast je bio zaljev. Kao otvoreni cvijet. Kao ponuena put... Ah! Catherine, Catherine Bila je tu i lijepa Suzon I vojvotkinja Montbazon, I lijepa Mai-ai-ne... arobna enja dana izmijeana s iskrama to su naveer frcale iz vatre zajedno s oblacima plavog dima, jedino se Aneliki inila otrovnom. Sutradan po odlasku brodova, poslije jo jedne neprospavane noi, ona odlui da se opskrbi orujem s obzirom na to da je svoje pitolje izgubila prilikom napada Indijanaca na Brunchwick-Falls. Yann Le Couennec joj je otvorio vrata radne sobe grofa de Peyraca u tvravi, iji klju je nosio uza se. Sreo ju je kraj oruarnice i obavijestio da je Gouldsboroom stigla iz Europe velika koliina pitolja, kremenjaa i puaka. Grof je drao kod sebe nekoliko vrlo lijepih uzoraka najnovije izrade da bi ih mogao na miru prouiti. Yan izvue iz jedne krinje spomenuto oruje koje bijae povjereno njegovoj brizi i izloi ga na velikom stolu po kojemu su bila porazbacana guja pera i pisai pribor. Otvorio je uski prozor da bi u sobu ulo vie svjetla. U toj uskoj sobici lebdio je miris to ju je podsjeao na Joffreya, miris duhana i sandalovine, drveta to je raslo na Istoku, a ijom je esencom bio proet svaki komad njegove odjee. Ovaj jasan, ali prefinjen miris ma koliko bio neobian, savreno je pristajao osobi, i izuzetnoj i privlanoj koja ga je upotrebljavala. - Kad budete vidjeli gospodina grofa obavijestite ga o mojoj molbi, molim vas Anelika ree titonoi - jutros mu se nisam mogla pridruiti. Hoe li on odgovoriti na taj poziv to mu ga je ona uputila posluivi se tim svakodnevnim rijeima, ali usplahirena srca? Hoe li doi? Sagne se nad novim i lijepim primjercima oruja. Ogledajui ih zaboravi svoje brige i nevolje. Neke engleske "Ploice" predstavljale su vidljiva poboljanja. Ploice su dijelovi od kojih je stastavljen mehanizam vatrenog oruja, a svaka zemlja pojedine dijelove tog mehanizma drugaije izrauje. Kod ovih engleskih pitolja ognjilo i zaklopac anka bili su spojeni to je, zasigurno, poveavalo mogunost sluajnog pranjenja, ali je zato taj nedostatak bio nadoknaen malom kukicom privrenom za oroz. Uprkos tim oitim poboljanjima, Aneliki su se vie sviale ploice francuske izrade. Nema sumnje zato to je njima bila vina. S posebnim zanimanjem je razgledala nordijsku "dugocjevku" od bjelokosti ukraenu jantarom iji ju je elegantan izgled oduevio. Sistem paljenja bio je vrlo prost, odnosno grubo izraen, ali je puka imala tu prednost to se paljenje postizalo bilo kakvim kremenom, dok su sve druge ploice traile kremenove tono po mjeri izraene to je u divljem kraju kakav je bila Amerika bio veliki nedostatak. Htjela je ba taj sistem ispitati na sve mogue naine. Htjela je isprobati otpornost oroza, zapreminu arera kadli osjeti da iza nje stoji Joffrey de Peyrac. - Dola sam da za se izaberem neko oruje - ree okrenuvi se napola - u Newehewaniku sam izgubila svoje pitolje.

Osjeala je njegov pogled na svom vratu i jo jednom se morala uvjeriti kako ju je njegova pojava ispunjala slabou i nemirom priguivane radosti. Gotovo da je nije ni prepoznao gledajui je s lea mada ga je Yann obavijestio da se gospoa de Peyrac nalazi u njegovoj sobi. Izgledala je potpuno drugaijom u haljini od ljubiastog tafta s vrlo lijepim naborima i tekim injonom blijedoute boje to ga bijae splela na zatiljku. U prvi mu se mah uinilo da pred sobom ima neku plemenitu strankinju, neku veliku gospou... koja je ovamo dola tko zna odakle... Ta toliko je svijeta u zadnje vrijeme dolazilo u Gouldsboro! ovjek se svemu mogao nadati! Kratkotrajni dojam, ali vrlo ugodan! Meutim po spretnosti kojom je "strankinja" rukovala orujem bio je siguran da je to ONA. Osim nje, Anelike, nije postojala nijedna druga ena na svijetu koja je s pitoljima bila u tolikoj prisnosti. A osim toga, nijedna druga ena na svijetu nije imala tako lijepa ramena kao ona. Priblii se. - Da li vam se sviaju ti pitolji? - upita on glasom kojemu je elio dati neutralan ton, a koji se njoj vrlo uinio hladnim. - Istini za volju - odgovori ona silei sebe da ostane mirna - nisam u tom pogledu naistu. Neki mi od njih izgledaju vrlo dobri to se tie njihove vatrene moi, ali su zato vrlo nezgrapni. Drugi, meutim, imaju savren izgled, ali mi se ini da imaju nedostataka koji bi mogli biti opasni za one koji se njima slue. - Vas je teko zadovoljiti. Na tim se pitoljima nalaze igovi najboljih europskih majstora, kao to su Thuraine iz Pariza ili Abraham Hil iz Engleske. A ovaj pitolj, ukraen bjelokou, izradio je Maestricht iz Holandije. Prepoznajete li glavu ratnika izrezbarenu na ruici? - Nema ta, vrlo je lijepa! - Ali vam se ne svia. - Bila sam navikla na svoje francuske pitolje sa svim onim djelovima kao to su vijak, klju, kremen. Nezgoda s njima bila je u tome to ih se moralo trpati u depove te su se lako gubili, ali su zato imali mnoge druge prednosti. Imala je dojam da se nalazi na pozornici kazalita i da izmjenjuje napamet nauene uloge. Ni ona ni on nisu bili sasvim naistu u pogledu svojih rijei, ali su se ipak trudili da ih izmijene. Grof de Peyrac je izgledao kao da neto oklijeva, a zatim se okrene, poe prema poluotvorenoj krinji i vrati se nosei sanduk od iaranog kauuka. - Evo to sam naredio Ericksonu da donese iz Europe za vas - ree odsjenim glasom. Nasred poklopca nalazio se veliki medaljon, a na njemu, okrueno isprepletenim cvijeem od emajla i sedefa, bijae izrezbareno u zlatu slovo A. Isto se cvijee u kiticama granalo s jedne i druge strane medaljona s monogramom. Bilo je izraeno poput najfinije pauine, a na svakom se cvijetu mogla jasno uoiti svaka pojedinost, kao na primjer tuak od filigranskog srebra ili zlata, ilice na liu od zelenog emajla. Anelika poloi prste na bravu sanduia. U njemu su se nalazili u kutijama obloenim zelenim barunom dva pitolja i sve to uz njih ide: rog za barut, hvataljke, kutijica s ahurama, kalup za metke. Sve je to bilo izraeno od najprobranijeg materijala i isticalo se elegantnim, profinjenim i lijepim oblicima. im je ugledala te pitolje, Anelika je bila svjesna da su bili zamiljeni, skicirani i napravljeni za nju. Izraen sa najveom panjom, svaki djeli na njemu dokazivao je da su se oruar, kova, kovinorezbar, dakle, svi oni koji su sudjelovali u proizvodnji tih prekrasnih ubojitih predmeta, trudili da zadovolje i oaraju onu koja e se njima naoruati. Nju, Aneliku, enu to je ivjela nakraj svijeta.

Nema sumnje, dobili su posebne i odgovarajue upute, imali su na raspolaganju nacrte i vrlo tone planove to ih je sam grof de Peyrac izradio, planove koji su preli ocean i pronali ih u njihovim barakama u Sevilji, Salamanki, Riboliju ili Madridu. A poto su upute dospijele do njih zajedno s okruglim konatim kesama, ispunjenim zlatnicima, imali su i previe valjanih razloga da to bolje izvedu takvu neobinu narudbu: pitolje za ensku ruku. "On je tako prekrasan dar", mislila je Anelika, "smislio za mene, i to s ljubavlju... s ljubavlju! I smislio mi ga pokloniti ovog proljea u Gouldsborou...!" Ruke su joj podrhtavale dok je iz kutije vadila najprije jedan, a zatim drugi pitolj. Danima bi se moglo priati da bi se opisalo njihovo savrenstvo. Ti pitolji nisu bili izraeni samo zato da bi ona mogla iz njih pucati i braniti se sa to je mogue veom brzinom i uz to je mogue manje neugodnosti - nabijanje vatrenog oruja nije uvijek, osobito ne za njene prste, bio ugodan posao - ve da bi zadovoljili njen osobni ukus. A kako da se ne oduevi urezbarenim kiticama cvijea to su krasili blistave ruice izraene u drvu s prelijevana crvenkastog jantara. Cijevi su bile dugake, od panjolskog elika, vrlo rijetke kovine i premazane modrikastim uljem da bi se sprijeilo izdajnike i zasljepljujue odsjeve. Iznutra su bile iljebljene da bi se ispravilo gaanje, ali su zato bile glatke na samom kraju. "Kako on zna to ja volim, to se meni svia!" Ploice su bile pravo remek-djelo! Ognjilo i poklopac anka bili su spojeni. Zahvaljujui tome, otpala su etiri pokretna komada to je pojednostavilo mehanizam pitolja, a poklopac se otvarao onda kad se to htjelo, i to pod pritiskom kremena koji je udarao u ognjilo. Skrivena izmeu dvije srebrene are bila je nategnuta velika opruga, a injenica da je bila utvrena izvana, a ne iznutra, sigurno je, s obzirom na to, imala strahovitu potisnu snagu. Punjenje pitolja je olakavao jedan prsten koji se nalazio na vijku to je regulirao krip. Ne samo da je prsten, koji je svojom veliinom odgovarao Anelikinu kaiprstu, to je ona odmah zamijetila, omoguavao da se nategne velika opruga bez po muke, ve je i regulirao krip. Bio je potpuno suvian odvija za vijak ili neka druga nezgrapna naprava, inae neophodna, koja je esto, kao to Anelika bijae maloprije primijetila, imala osobinu da se lako zametne ili izgubi. Najzad "oroz" je pri dnu imao malu izboinu u koju je direktno udarala opruga to je uinilo potpuno suvinim "orai", to jest jo jedan djeli mehanizma. A pozadi opisanog mehanizma koji je bio izraen precizno poput kakvog sata, nalazio se pokretni kundak. U to su vrijeme bili vrlo rijetki majstori koji su imali hrabrosti i umjenosti da proizvode te kundake koji su bili tako napravljeni da se moglo, ne izlaui opasnosti onoga koji puca, ispaliti vie metaka uzastopce. Iza tog dara izuzetne kakvoe Aneliki se inilo da vidi svog mua onakvog kakav joj je ostao u sjeanju od prole jeseni, kad je, kriomice od nje, tono prije odlaska broda, nagnut nad svojim spisima, brzim i odlunim potezima uvijek nadahnutog pera, ispisivao tisue brojki, drhtao i izraunavao profile i s nekoliko poteza odredio elemente ovog remek-djela. On je sigurno razmiljao koji materijal da upotrijebi: eljezo, bakar ili srebro, bjelokost ili kost...? Na kraju se odluio za drvo, zato to je lake od eljeza, a kompaktnije od bjelokosti. A on je sigurno bio taj koji je dao svinut oblik kundaku, ugledavi se pri tom na turske pitolje koji su bili tanji na svinutom mjestu kako bi ga prsti mogli vre stegnuti i drati a da to manje izmori ruku. Bilo joj je takoer jasno da je on smislio kako da se dvostruko iskoristi krip, koji je, ostavi bez svog kremena i sveden na pravu mjeru, postao napravom to je udarala u upljinu stvorenu u tu svrhu, te barutnim paljkom s obzirom da je on poznavao tajnu kako se proizvodi. To je predstavljalo potpuno novi sistem paljenja.

to se tie rezbarija, elio je da NJENI pitolji budu ukraeni cvijeem. Guila se od uzbuenja i pri tom se pitala: "Zato joj je ba jutros poklonio svoj dar?" Nije li to bio znak pomirenja? Moda joj je time htio dati do znanja da je poela poputati odvojenost u kojoj ju je tako dugo drao? Stojei pokraj prozora, Joffrey de Peyrac je lakomim okom, lakomijim no to je elio, pratio slijed Anelikinih misli na njenu osjetljivu licu. Rumen je oblila njegove blijede obraze kad je odigla poklopac sanduia, a odmah potom izraz divljenja kad je otkrila ljepotu oruja. Nije se mogao suzdrati a da joj ne priuti to veselje. Nee li biti sasvim kratkog vijeka ta srea kojom ju je usreio? Vidio je kako joj trepu duge trepavice i kako grize svoju donju usnu. Naposljetku okrene prema njemu svoje prekrasne oi i proaputa: - Kako da vam zahvalim, gospodine? On se trgne jer ga je to njeno pitanje podsjetilo na zgodu kad joj je prije mnogo godina u Tuluzi poklonio prvi dar, ogrlicu od smaragda. Moda se i ona toga prisjetila. On suho, gotovo oholo odgovori: - Ne znam jeste li primjetili da se radi o potpuno novoj vrsti ploice. Vanjska opruga daje metku daleko veu potisnu snagu. Poseban jastui titi ruku. - Vidim. Na tom je jastuiu bio prikazan dadevnjak ili nekakav guter duga repa koji je svoj jezik od filigranskog zlata ispruio prema divljem maku od crvenog emajla to je krasio kundak pitolja. Bit e da je ipak to bio dadevnjak jer je tijelo od bjelokosti te ivotinje bilo iarano komadiima crnog jantara. Ploica je pozadi, na zaobljenom djelu, bila ukraena cvijetovima bijelog gloga koji su bili poput pauine prozrani, dok je oko "oroza" blistalo ivom svjetlou. S istom je predanou majstor izradio i malo, opako drijelo tog istog "oroza". Ali pod ljupkou, pod profinjenou tih pitolja krila se njihova nesmiljena i razdraena napetost. I dok je ona lakim prstom, dodirom ruke, koja je udesnom spretnou obavljala najnevjerojatnije poslove, rukovala raznim djelovima ploice, on je promatrao njenu ljepotu, ralanjivao je, i oprenost to je dolazila do izraaja izmeu njene enstvenosti i opih pokreta amazonke stezala ga je za grlo. U izresku haljine vidio je kako joj se sjaji sedefasta put, jo sjajnija zato to je bila okruena sjenom i to se blago stapala s toplom i nonom udubinom nastanjenom tajnovitou. U mlijenoj njenosti njene enske puti, u krhkoj, glatkoj i nabrekloj krunici njenih grudi vido je znakove njene slabosti, ranjivost njena spola. Pod svojom ratnikom vanjtinom ona je, u stvari, bila i ostala ena njenih grudi. "Moje sinove je nosila u svojim bedrima", razmiljao je, "moje jedine sinove. Nikad nisam elio drugu, nijednu drugu enu." Dra to je zraila iz itave njene osobe sasvim ga je oarala, smutila, ukoila. Spopadala ga je elja da dlanovima primi njen vitki stas, da joj ruke stavi na bedra i da uiva u toplini njena tijela to se probijala kroz bluzu od tafta sjajnog poput ametista. Prolo je mnogo, mnogo vremena to je nije stisnuo u zagrljaj. Priblii joj se i, pokazavi na pitolj to ga je drala u ruci, pomalo promuklim glasom joj naredi: - Napunite ga! - Hou li znati? Ova mi ploica nije dovoljno poznata. On joj uze pitolj iz ruku i brzo u njega ugura metke, naspe barut, stavi paljak. Pratila je pokrete njegovih tamnoputih ruku obuzeta eljom da se sagne i da ih poljubi. Vrativi joj oruje ree:

- Evo! A zatim doda zajedljivo se osmijehnuvi: - Sad me moete i ubiti... I tako se rijeiti neprilinog mua. Anelika strahovito problijedi. inilo joj se da vie nee doi do daha. Jedva nekako je uspjela razdrhtalom rukom poloiti pitolj na njegovo mjesto u sandui. - Kako moete izrei tako glupe rijei! - na posljetku dahne. - Nikad ne bih povjerovala da moete biti tako opaki! - ini se da ste vi rtva, a ne ja? - U ovom trenutku i jesam... Vi vrlo dobro znate da me na nepojmljiv nain muite govorei tako. - I nezasluan, dakako? - Da... ne... da, sigurno nezaslueniji no to vi mislite... Nisam vas ponizila i uvrijedila kao to vi namjerno smatrate... i vi to vrlo dobro znate... Ali vas razdire upravo luaki ponos. - Zaista, vaa nevjera i bezonost vaih postupaka prelazi sve granice. I sad ga je kao i neku veer podizala bezumna elja da je smrvi, da je obori, da ga u isto vrijeme prome onaj njen miris, njena toplina kao neka opojna esencija i da ga nestane u zracima njenih zelenih oiju koje su sijevale bijesom i ljubavlju, oajem i njenou. U strahu da ne popusti tim svojim eljama, okrene se i poe prema vratima. - Joffreyu - povie Anelika - zar emo zbilja pasti u zamku? - Kakvu zamku? - Zamku to su nam je postavili nai neprijatelji! - Kakvi neprijatelji? - Oni koji su odluili da nas razdvoje da bi nas potom to lake oborili. E, eto, ba to se dogodilo. Ne znam kako su se dogaaji spleli, kad se klupko poelo odvijati i ijim smo smicalicama nasjeli, ali znam da se dogodilo ono to su eljeli, jer kao to i sam vidi, mi smo sada razdvojeni. Ona klizne prema njemu i stavi ruku na nj, na mjesto gdje mu je srce tuklo. - Ljubljeni moj, zar emo im dopustiti da nas tako lako pobijede? On se silovito oslobodi njena dodira iz straha da ne popusti isuvie brzo pred njenim arima. - Ovo je zaista nevjerojatno. Najprije se ponaate kao netko tko je potpuno izgubio sram i razum, a onda mene optuujete zbog nedosljednosti. Kako vam je, na primjer, u Houssnocku, palo na pamet da otputujete u ono englesko naselje? - Zar niste vi izdali nareenje za to putovanje? - Ja? Nikad ja takvo nareenje nisam dao! - Ali TKO onda...? On ju je bez rijei promatrao, odjednom pogoen stranim predosjeajem. Mada je svojim intelektualnim sposobnostima bio daleko iznad prosjeka, Peyrac je bio i ostao mukarac po svom poimanju svijeta. Ljudi se kreu kroz ivot oslanjajui se na svoju otroumnost, dok ene vodi nagon kozmike dalekovidnosti. Skokovi ljudi su slini skokovima velikih divljih zvijeri. Dugo vremena nepokretni, a ponekad utonuli u mrtvilo, im netko hoe da im ogranii slobodu kretanja, oni se zalete, probijaju oblake i tada sve otkrivaju, sve obuhvaaju i mogu jednim jedinim pogledom, u tren oka proniknuti jo dalje, pomaknuti granice vidljivosti. Tako se dogodilo da je de Peyrac odmah opazio kako se, pod utjecajem Anelikina glasa koji je u njemu pokrenuo bujicu strasnih uzbuenja, sve ono to ju je okruivalo dobilo drugi lik, drugo znaenje, drugi izgled. Jest, ozbiljnoj su opasnosti ili u susret. Meutim, njegovo se muko rasuivanje nije nikako moglo sloiti da se tu radilo o djelovanju nekih tajanstvenih i nedokuivih snaga.

Ali Anelika se nije varala. Ona je vie od njega imala osjeaj za mistiku, te je bila sigurna da i ona ima svoju vanost. Borio se. - Sva ta vaa predskazanja, sve su to puste triarije - proguna. - To je sve isuvie jednostavno. Preljubnice se uvijek trude da upletu vraga i njegove prste u svoj grijeh. Jesu li nai neprijatelji, gospoo, ili puki sluaj doveli u Zaljev Casco vaeg nekadanjeg ljubavnika koji je jedva ekao da vas primi u svoj zagrljaj...? - Ne znam. Meutim, otac Vernon je tvrdio da je sluaj esto na strani onih to siju zlo kad avo u neto umijea svoje prste, a to znai da je sluaj na strani vraga, unitenja i nesree. - A tko vam je sada taj otac Vernon? - Isusovac koji me je iz Maquoita prebacio u Pentagouet. - Vi ste bili pali u ruke francuskih isusovaca? - povie grof izmijenjenim glasom. Sad je Joffrey de Peyrac izgledao kao gromom oinut. - Pa da. Malo je nedostajalo da me u Brunchwick-Fallsu nisu uhvatili i kao zarobljenicu odveli u Quebec. - Ispriajte mi kako se to dogodilo. Dok mu je ona u kratkim potezima priala svoje zgode i nezgode poslije svoga odlaska iz Houssnocka, pred njim iskrsne lik Outtakea, velikog poglavice Irokeza kako mu govori: "Ti posjeduje jedan dragulj! Postoje ljudi koji e sve poduzeti da ti ga otmu!" Nije li se oduvjek bojao da se oni ele dokopati njega preko nje, preko Anelike. Bila je u pravu. Neprijatelji su se uljali oko njih, lukaviji, podmukliji i okrutniji od samih "bezonika", to jest paklenskih duhova zraka. Je li mogao zanijekati da nije vjerovao uope u te sile, on koji je pod svojim haljetkom uvao obavijest to mu ju je neki nepoznati mornar predao jednu veer prije sukoba s Marijinim srcem, komadi pergamene na kojemu je neje akljasto pero ispisalo ove rijei: "Vaa supruga se nalazi na otoiu Starog broda zajedno sa Zlatobradim. Doplovite do otoka sa sjeverne strane, da vas ne primijete. Tako ete ih iznenaditi u zagrljaju." Paklenski duhovi, nema nikakve sumnje, koji su se krili meu otocima i mogli se oboruati perom da bi zatim doturili njemu, to jest na pravo mjesto tu tako razornu optubu? Duboko je uzdahnuo. Sve mu se sada inilo drugaijim i u toj zbrci Anelikino nevjerstvo mu vie nije izgledalo proraunatom besramnou. Ona je bila uvuena u klupko spletki kojima je uz to sluaj iao na ruku. Po svojoj enskoj prirodi, bila je isuvie ranjiva, ali je takoer pod tom svojom slabou krila nevjerojatnu hrabrost u to se svojim oima mogao uvjeriti kad je one noi na otoku izdaleka vrebao Colinove i Anelikine pokrete i njihovu borbu protiv iskuenja. Njemu, oito, nije bilo ugodno priznati da ju je u iskuenje mogao dovesti i neki drugi ovjek osim njega, ali je, uza sve to, bio svjestan, da je njegovo rasuivanje bilo gluplje od rasuivanja bilo kojeg mladia. Ostajala je, meutim, injenica da je ona te noi dala dokaza o svojoj vjernosti. A to se tie onoga to se zbilo na Marijinom srcu, nije mu ni bilo stalo da zna, iako je po nekim rijeima Colina Paturela mogao naslutiti istinu. Ponekad mu se inilo da bi joj prije oprostio potpuno nevjerstvo nego jedan jedini strastveni poljubac jer je u tanine poznavao njeno sladostrae. Oduvijek mu se inilo da je poljubac potpunije proimao njeno bie nego bezimeno predavanje mrane joj utrobe. Takva je to bila ta njegova nesmotrena boginja. Radije je predavala svoje tijelo nego svoje usne. Bio bi se okladio da je s "drugima" uvijek bila takva. U svojim je mislima prieljkivao da ona nalazi uitak jedino u njegovim poljupcima. Ali te su njegove elje bile dokazom smijenih mladenakih osjeaja.

Dovela ga je dotle da je, iz potpuno opravdanog razloga, enama, dodue, pridavao vanu i primamljivu ulogu, ali nikad takvu koja bi makar i najmanje okrnjila njegovu linost. Beskorisno je da se zadrava na onom to je bilo. Mnogo su bile ozbiljnije opasnosti kojima je bila izloena, zamke koje su joj bile postavljene. Trebalo je tu stvar izvesti na istac. Prolazio je gore-dolje ispred nje, pogledajui je s vremena na vrijeme oima u kojima je ona zamijeivala nestalan sjaj koji je pod utjecajem razmiljanja i sumnji naas bivao blag, a naas tvrd i otar. - to mislite zato vam je otac Vernon vratio slobodu? - odjednom joj se obrati. - Ne znam ni sama, u stvari. Moda je za ona tri dana plovidbe stekao uvjerenje da ja nisam mogla biti demon Akadije kao to su svi ti ljudi zamiljali. - A Maupertuis i njegov sin, gdje su oni? - Vjerujem da su ih silom odveli u Kanadu. - Ovaj put, imat e rat - povie van sebe. - Dosta mi je te podmukle borbe! Sa svojim u brodovima otploviti pod Quebec! - Ne, ne inite toga! Izgubit emo svoje snage, a mene e vie no ikad prije optuivati da sijem nesreu. Ali ne razdvajajmo se! Ne dopustimo da nas pobijede tako to emo se mi meusobno razdirati i muiti... Joffreyu, ljubljeni moj, ta vi znate da ste mi vi sve... Ne odbijajte me od sebe jer u svisnuti od bola. Danas ja nisam nita bez vas. Nita! Ona prui ruke prema njemu kao izgubljeno dijete. Odjednom se nala u njegovu naruju. Njegovi je stisci lome. On joj jo nije oprostio, ali nee da mu je oduzmu, nee da joj prijete, da joj ugroavaju ivot. Njen dragocjen ivot koji nita ne moe nadomjestiti. Njegov je zagrljaj mrvi, ona sva drhti od sree, prislonivi svoj obraz uz njegov. Blistavo se nebo ljulja. - udo! udo! - vie neiji glas iz daljine kroz prostor. - udo! udo! Sve snanije vani odjekuju glasovi. - udo! udo! Gospodine grofe, gdje ste? Brzo doite. Dogodilo se pravo udo. Bio je to glas Yanna Le Couenneca, koji se derao iza sveg glasa dolje u dvoritu, ispod prozora. Grof de Peyrac popusti stisak i odmakne u stranu Aneliku, kao da mu je ao to joj je otvorio svoj zagrljaj. Ode prema prozoru. - to se dogodilo? - Pravo udo, gospodine grofe! Dobrotvorka... Plemenita gospoa to je uzela pod svoju zatitu kraljeve keri... Svi su smatrali da se udavila... E pa nije se udavila. Ribari na bakalare iz Nait-Maloa su je pronali na jednom otoiu zaljeva. S njom je bio njen tajnik, jedan mornar i dijete to ga je spasila. Dolaze u jednom amcu... Ulaze u luku...

81. IZMEU IVOTINJA I DUHOVA

- Jeste li uli? - upita grof de Peyrac okrenuvi se prema Aneliki. - Dobrotvorka! ini se da more nije uspjelo probaviti asnu gospou i njena pisara. Njegov se pogled zaustavi na njoj, neobian i smeten. - Vidjet emo se kasnije - nadoda skrenuvi oi u stranu. - Smatram svojom dunou da poem u susret toj jadnoj eni koju je more spasilo i izbacilo, kao kit Jonu, na nae razbojnike obale. Hoete li me pratiti, gospoo?

- Pospremit u ovo oruje i pridruit u vam se u luci. Grof izie. Anelika bijesno udari nogom o pod. Zaista, Julienne je imala pravo. Ta dobrotvorka je prava pravcata balegarka. Tri dana se davila, pa je mogla jo nekoliko sati priekati prije no to e izroniti na povrinu. Morala se pojaviti ba u trenutku kad joj je Joffrey najzad rairio svoje ruke. Jo ne bijae razbila obranu njegova sumnjiavog srca. Osjetila je da je on bio uznemiren zbog nje, ali je takoer osjetila neprijatelja u njegovu ponosu. ini se da se sudbina izjasnila protiv nje. Mada je jo uvijek osjeala njegov stisak kratkog vijeka, smrtna se hladnoa uvukla u njene ile, i pritisla joj duu. Odjednom je spopade elja da pojuri za Joffreyem, da ga zovne i zamoli da se vrati. Noge su joj teke i jedva se miu, kao u groznom snu. Doavi do vrata, posrne i klone. S tla je promatra vrag ognjenim oima. Sa svake strane gubice vire dva blistava onjaka. Srsi straha je podiu. Munina je stegne u elucu. - Ah! Pa to si ti, nesite! Dozlaboga si me prestraio! Nesit nije poao s Cantorom u Kennebec. Lunjao je naokolo vukui svoje teko tijelo, ali gipko i zmijoliko kao u ogromne kune. Stoji ispred nje i gleda je. - Odlazi! Odlazi! - ape mu Anelika sva se najeivi. - Odlazi! Vrati se u umu. Ogromna i dlakava sjenka pomakla se u zelenom prelijevanju jednog stabla. Ponovo joj je zaprijetila opasnost. Ali i to je varka. U stvari, mister Wiloagby, medvjed, se gega nanjuivi mirise voa u mlakom i tromom vjetru. Svojom ogromnom apom izvali jedan kamen, ispod kojega otkrije mrave. Brzo ih uze skupljati svojim jezikom. Anelika je krenula prema alu bezvoljnim korakom. Upravila je prema dalekoj buci koja kao da se udaljavala to je dalje ila. Prigueni glas neke bijele utvare je zovne: - Gospoo de Peyrac! Gospoo de Peyrac! - to tu radite, Njena Marijo? Zaboga, uvajte se. Vi niste smjeli napustiti krevet s tim vaim ranama... - Pomozite mi, molim vas, draga gospoo, da uzmognem izii u susret svojoj dobrotvorki. Anelika podupre oko krhkog i tankog pasa tu djevojicu preobraenog lica. Noge je vuku naprijed a da ni sama nije toga svjesna. S vremena na vrijeme se okree i utvruje da je medvjed i nesit slijede. Rukom estoko izmahuje prema njima. - Gubite se! Gubite se, proklete ivotinje!

82. VOJVOTKINJA AMBROSINA DE BAUDRICOURT

Svi su se okupili na obali? alo! Pred njima se otvara zaljev koji se svakim danom bogati novim prizorima. Danas se obali primie jedan amac. U buci glasova Anelika razaznaje dozive, jecaje, krikove veselja i odanosti. - iva je! - ponavlja Njena Marija u suzama. - Neka je blagoslovljen Gospod i svi sveci nebeski! Anelika je stajala malko po strani zadravi se na mjestu gdje se tlo poelo sputati prema moru. Odatle je mogla bolje vidjeti sve to se dogaa. Vrlo dobro je vidjela

kad se amac pribliio obali. Yann Le Couennec ue u vodu da bi ga priveo obali tako da se pramana stativa ne razbije u trenutku kad dodirne dno. Gotovo u istom trenutku kraljeve se keri bace pred amac raskokodavi se kretavo poput jata kokoi. Usred toga vrtloga Anelika nije uspjela vidjeti vojvotkinjinu priliku. Naprotiv, njen pogled je privukao neobian lik vrlo mlade ene ija je upadljiva i raskona haljina davala izvjesnu arolikost pramcu amca. Uprkos udaljenosti vidjela je da je ta mlada ena ili djevojka bila izvanredno lijepa. U suprotnosti s njenom tamnom kosom, njena svijetla put privlaila je pogled kao kakva svjetlost ili prije kao jedan od onih egzotinih cvjetova - kamelija ili magnolija - blistajui se u sjeni poput mirisave latice, potpuno bijela s rumenim prelivima. Cvijet. Ili ptica uzme li se u obzir arenilo njene odjee na kojoj je dolazila do izraaja najnovija moda. Pa ipak njen ogrta zagasitomodre boje, posuvraen nad kratkom suknjom od utog satena i baen preko koulje neto blijede plave boje, tvorio je cjelinu izuzetne ljepote koja joj je savreno pristajala. Sve je savreno pristajalo njenu prekrasnom licu. Sve osim blijedog djeteta to ga je drala u naruju. - Vi ste spasili moje dijete! Budite blagoslovljeni! - krikne drhtavim glasom Jeanne Michaud nadjaavi sav onaj mete. Majine ispruene ruke dograbe malog Pierrea. Oslobodivi se djeteta to ga je dotle drala u naruju, ta ena u prekrasnoj odjei rukom prihvati ruku ovjeka koji joj priskoi u pomo i lako skoi na kopno, drei dosta visoko suknju od utog satina da ne bi dodirnula vodu. Ono to je Anelika zapazila u tom trenutku ostat e dugo vremena u njenu sjeanju i dobit e neizmjernu vanost, u stvari, neobjanjivu do dana kad e, muena sjeanjem to ga je nesvjesno zabiljeila, u toj sitnici otkriti klju mnogih tajni. Zamijetila je grimiznocrvene arape koje su obavijale noge mlade ene, male cipelice od crvenog baruna i vez na umetke od izrezuckane bijele koe, ukraen rozetom od ute svile. Anelika zauje sebe kako pita naglas: - Ali... tko je ova ena? - Pa to je ONA - odgovori Njena Marija u jecaju. - Ona, naa dobrotvorka! Gospoa de Baudricourt...! Gledajte je! Nije li lijepa, obdarena svim ljupkostima...! Istrgnuvi se rukama koje su je podravale, Njena Marija, prikupi sve svoje snage i poe prema doljakinji i pred njom se srui na koljena. - Oh, najdraa gospoo...! Vi! ivi! - Marijo, drago moje dijete! - javi se ena blagim i dubokim glasom i zatim se prigne prema djevojci i poljubi je u elo. Neki ovjek obuen u tamno odijelo, dosta krupnog tijela, s naoarima na nosu sie s amca a da mu nitko nije poklanjao panju. Uzalud se trudio da unese malo reda u bune izljeve kraljevskih keri. - Hajdemo, drage gospoice, sklonite se - pourivao je. - Molim vas, gospoice. Dopustite vojvotkinji da primi izraze potovanja gospodara ovog mjesta. Neto povie, Joffrey de Peyrac je ekao. Njegov veliki ogrta, protkan srebrom i zlatom, leprao je na vjetru. On je, oito, bio iznenaen neoekivanim izgledom vojvotkinje dobrotvorke, dok ona niim, nije odavala svojih osjeaja osim poneto podrugljivim smijekom u kutu svojih usana. - Maknite se, drage gospoice - navaljivao je ovjek s naoarima - imajte samilosti prema gospoi vojvotkinji koja je veoma umorna. - Gospodine Armande - povikae gospoice i kraljeve keri prepoznavi ga naposljetku. Prijateljski se okupe oko njega tako da je gospoa Baudricourt mogla napraviti nekoliko koraka prema grofu de Peyracu.

Promatrajui je izbliza, Anelika je sad vidjela da je vojvotkinjina odjea bila uprljana morskom vodom i razderana i da su joj noge, obuvene u male cipelice od bijele koe i baruna, s beskrajnom mukom dodirivale pijesak po kojemu je ionako bilo teko hodati zbog njegova izmicanja, da su te njene noge, uprkos njihovu lijepu obliku i njenosti glenja koju je jo vie isticao tapi od zlatnih niti, bile teke ba kao njene vlastite maloprije kad je krenula prema luci. Ili su njene noge bezobzirno lagale ili je ta uloga pripala njenu licu, koje bijae manje mlado no to joj se uinilo primijetivi ga iz daljine, ali zato mnogo ljepe. U stvari, vojvotkinja Ambroisine de Baurdicourt sigurno, imala je vie od trideset godina. Posjedovala je neusiljenost, sigurnost i zanos mladosti, zanos u isto vrijeme i ivotinjski i profinjen kao to to ve biva kod ljudi i ena tih sjajnih godina. Pa ipak Anelikinu iskusnom oku nije izmaklo da je ta sjajna osoba, to se odluno penjala obalom, svaki as mogla klonuti i sruiti se na tlo. Zbog iscrpljenosti? Straha? Nevjerojatnog uzbuenja? Anelika sama nije shvaala to ju je spreavalo da poleti prema toj mladoj eni na kraju snaga, da je doeka i da je podri kao to bi bila postupila da se radilo o bilo kojem drugom ljudskom stvoru. Joffrey de Peyrac triput poisti tlo perjem svoga eira poklonivi se pred lijepom vojvotkinjom i poljubi joj ruku to mu je bijae pruila. - Ja sam grof de Peyrac de Morens d'Irristru... Gaskonjac. Dobrodoli gospoo u moju naseobinu u Americi. Ona digne prema njemu svoje crne oi koje su se zastirale velom. - Ah! Gospodine, kojeg li iznenaenja! Vi nosite ogrta s vie elegancije nego dvorani u Versaillesu. - Gospoo - odgovori on ljubazno - znajte da na ovim obalama ima vie plemenitih rodom nego u kraljevu predsoblju. On se ponovo nagne nad bijelom i hladnom rukom vojvotkinje, a zatim joj pokae Aneliku koja je nepomino stajala na udaljenosti od nekoliko koraka. - A ovo je grofica de Peyrac, moja supruga koja e vas posluiti osvjeujucim piem za kojim sigurno udite poslije okrutnog putovanja. Ambroisine de Baudricourt se okrene prema Aneliki. Sad su njene oi bile tamne poput noi na njenu ljiljanski bijelom licu. Na izblijedjelim joj usnama zatitra patniki osmijeh. - A nesumljivo na dvoru u Versaillesu nema ene tako lijepe kao to je vaa supruga, gospodine de Peyrac - primijeti ona ljupkim i dubokim glasom koji kao da je pjevao. - Ah! Oprostite mi, gospoo - proaputa - ja umirem...! I ona klizne, u svojoj prekrasnoj i sjajnoj odjei, polako poput divne ptice pogoene u letu i srui se bez svijesti pred Anelikine noge. Ova je naas imala dojam da se nalazi potpuno sama na mjestu nepoznatom i nestvarnom. S izrazom zaprepatenja na licu i neizrecivim strahom u srcu Anelika pomisli. "Nije li ovo ona? Ona koja je trebala izii iz vode? Ona koja je trebala doi meu nas poslana od Lucifera?"