Professional Documents
Culture Documents
trgova ko sredite. Osim ostataka ladanjskih vila, gospodarskih zgrada i nadgrobnih stela u oblinjem polju, u Trogiru nisu sa uvani zna ajniji rimski spomenici jer je kasnija srednjovjekovna op ina, prisiljena da se dalje razvija na sku enom prostoru, vrlo brzo zbrisala gr ku i rimsku podlogu. Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva u 5. st. Trogir je najprije bio
u vlasti kasnijeg rimskog cara Julija Nepota, potom germanskog kralja Odoakra i Isto nih Gota, Nakon toga je skupa s ostalim dalmatinskim gradovima u vlasti Bizanta, najprije u sklopu Ravenskog egzarhata, a od 751. Dalmatinske teme. Zahvaljuju i svom povoljnom oto kom poloaju tijekom je prodora Slavena i Avara izbjegao tragi nu sudbinu Salone. Ali zbog razvijene trgovine s Hrva-
GRA EVINAR 60 (2008) 3
255
Crkveno graditeljstvo tima na oblinjem kopnu, novi su se stanovnici vrlo brzo naselili unutar gradskih zidina. Ve od 9. st. grad pla a tribut hrvatskim vladarima, ali zadrava autonomiju pod suverenitetom Bizanta. Od 11. st. Trogir postaje biskupija i dobiva sve atribute ondanjih europskih gradova. Po etkom 12. st. kra e vrijeme priznaje vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva, a zabiljeeno je da su ga 1123. temeljito razorili i oplja kali Saraceni. Nakon ponovne kra e bizantske vladavine 1180. opet je pod vla u hrvatsko-ugarskih kraljeva koji su mu potvrdili autonomna gradska prava. Tijekom 13. st. doivio je snaan gospodarski razvoj i graditeljsku obnovu. O snazi Trogira svjedo i i podatak da je u njemu 1242. uto ite naao hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. u bijegu pred Tatarima Za vladavine Andrije III., posljednjeg kralja iz dinastije Arpadovi a, potpao je pod vlast knezova Bribirskih koji su njime gospodarili do 1322. kada Trogir priznaje mleta ku vlast. Potom je od 1322. do 1358. pod vla u hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Velikog, a za rata Venecije i Gonove (1378.-1381.) bio je genoveko pomorsko uporite. Kra e je vrije bio u vlasti bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromani a i Stjepana Dabie, a potom ponovno u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Nakon sramotne Ladislavove prodaje Dalmacije 1409. Mleta koj Republici, Trogir nije prihvatio novu vlast pa je zaposjednut tek 1420. nakon viednevnog bombardiranja. Od tog vremena Trogir slijedi politi ku sudbinu Dalmacije i Hrvatske do dananjih dana. Trogir kao rijetko koji hrvatski grad ima temeljito opisanu svoju najraniju povijest. Ivan Lu i (1604.-1679.), poznat i kao Luci ili Lucius, otac hrvatske povijesne znanosti, tiskao je 1673. povijest Trogira do mleta ke okupacije (Povijesna svjedo anstva o Trogiru koji se sada zove Tra). Istodobno je o istoj temi pisao i Pa256 vao Andreis [1], a njegovo je djelo posebno zna ajno i kao kronika zbivanja kojima je bio suvremenik [2]. Prije otkri a tragova bazilike na tom su mjestu prona ena dva ranokr anska natpisa, a don Frane Buli joj je uao u trag zahvaljuju i injenici da se na Veliki etvrtak tu zaustavljala procesija iako nije bilo nikakvih tragova posve enosti. Sondanim je istraivanjima 1903. otkriven dio ve e polukrune apside s ostatcima klupe za sve enstvo i podnog mozaika. Neto su sjevernije uo eni sarkofazi i zidovi jedne druge gra evine, tako er s mozaikom. Zapadno od apside prona eni su i ostatci jednog stupa to nagovje uje mogu u trobrodnu gra evinu. ini se da je crkva u vie navrata bila obnavljana i da je bila u uporabi sve do 17. st. te da je bila razorena zbog straha da ju ne bi zauzeli Turci i iz nje napadali gradske zidine. ini se da je oltar Sv. Barbare iz te crkve preseljen u crkvu Sv. Martina pokraj glavnoga gradskog trga koja je potom i nazvana po toj svetici. Danas na terenu nema nikakvih tragova opisane crkve, a teko bi se utvrdio i njezin to an poloaj [1], [3].
Smjetaj ranokr anskih i predromani kih crkava na planu Trogira (1. Travarica pretpostavljeni poloaj, 2. crkva na mjestu katedrale, 3. crkva na mjestu crkve Sv. Ivana Krstitelja, 4. ostatci crkve Sv. Marije, 5. crkva Sv. Marina i poslije Sv. Barbare, 6. crkva Sv. Dujma, sada Sv. Nikole, 7. ranokr anska crkva Sv. Stjepana, 7.a pretpostavljeni poloaj predromani ke crkve Sv. Stjepana, 8. crkva Sv. Petra)
GRA EVINAR 60 (2008) 3
Crkveno graditeljstvo
prona en je rtvenik posve en glavnoj gr koj boici Heri, pa je, kako se ini, pogansko svetite prethodilo kr anskoj crkvi. O tome svjedo i i posveta Sv. Lovri, rimskom arhi akonu stradalom u progonima 258. koji je prije uhi enja crkveno blago razdijelio siromasima. Tom su svecu u Dalmaciji posve ene mnoge ranokr anske crkve, poput Lovre ine na Bra u i Sv. Lovre u Stobre u. O postojanju starije crkve svjedo i i to da su unutranjost i prostor ispred u ranome srednjem vijeku sluili za pokapanje, pa se i danas uski prostor izme u zapadnog pro elja katedrale
i pala e Cipiko naziva cimatorij. O staroj se crkvi vrlo malo zna, spominje se primjerice u oporuci trogirskog gra anina Kvirina iz 503., ali taj je dokument Lu i odbacio kao krivotvorinu. Navodi je i Konstantin VII. Porfirogenet, a Daniele Farlati 1751. u djelu Illyricum Sacrum tvrdi da je crkva izgra ena u 4. st. U nedavnim su nezavrenim istranim radovima ispod apside zate eni stariji dijelovi, a u davnim su konzervatorskim zahvatima bili ispod katedrale prona eni ostatci manje gra evine iako to nikad nije objavljeno. Pretpostavlja se da je na trgu juno od katedrale bila i krstionica, ispred ruevina crkve Sv. Marije od Plokate. ini se da je to bila slobodnostoje a gra evina i da je uklonjena poto je Andrija Alei (1425. - oko 1505.), graditelj rodom iz Lezha pokraj Dra a, 1467. nadogradio krstionicu uz sjeverni zid katedrale. Nova se katedrala, najpoznatija gra evina Trogira i jedan od najzna ajnijih spomenika graditeljske batine u Dalmaciji, gradila vie od etiri stolje a, a radovi su zapo eli po etkom 13. st., o emu svjedo i natpis iz 1213. na junim vratima. Katedrala je bila junim i zapadnim pro eljem okrenuta trgu nad kojim dominira zvonik (visok 47 m). Trebala su se graditi dva zvonika, ali je izgra en samo onaj na jugozapadnoj strani. Isto na se strana crkve s apsidom nalazila dvadesetak metara od gradskih zidina i morske obale. Sjeverni je dio katedrale bio oslonjen na gusto gradsko tkivo pa je za sve dogradnje (krstionica, kapela Sv. Jeronima, kapela Bl. Ivana i sakristija) trebalo ruiti gradske ku e [1], [2], [3].
Dio katedrale Sv. Lovre u Trogiru ispod koje su ostatci starije crkve
GRA EVINAR 60 (2008) 3
Crkveno graditeljstvo zidovima, gradio majstor Radovan, autor monumentalnoga portala katedrale. Danas je u crkvi i samostanu ure ena pinakoteka s vrijednom umjetni kom zbirkom. Prema rekonstrukciji unutranji je raspon apside 6,4 m, to je neto manje nego na cemeterijalnoj bazilici na lokalitetu Travarica (7,8 m). Temeljna je stopa starokr anske Kako su poznate samo dimenzije apside i na in gra enja vrlo je teko tipoloki odrediti i apsidu i samu crkvu. Razruen je i spoj zida i apside pa je nejasno zavrava li apsida potkovi asto ili s pilastrom na mjestu trijumfalnog luka. Sa uvan je premali dio zida da bi se moglo zaklju iti radi li se o trobrodnoj crkvi, na to ipak upu uju dimenzije apside. Zapadno je pro elje ranoromani ke crkve dopiralo do pro elja romani ke crkve, a to je utvr eno i sondiranjem [4]. Srednjovjekovna je crkva pripadala mukom benediktinskom samostanu koji se esto spominje u dokumentima povezanim s imanjima i pripadaju im sakralnim gra evinama koje su nedvojbeni ili pretpostavljeni ranokr anski poloaji (Fumija, Arkan el, Bija i, edno). Stoga se moe pretpostaviti da je mati na crkva utemeljena u doba prvoga benediktinskog vala tijekom 6. ili 7. st. A i ime je crkve vrlo logi no jer se nalazila u neposrednoj blizini krstionice pa je stoga posve ena Sv. Ivanu Krstitelju [3]. To me utim proturje i Vanji Kova i , voditeljici zatitnih arheolokih istraivanja, koja pretpostavlja da je prijanja crkva ispod Sv. Ivana Krstitelja bila posve ena Sv. Mariji, kako se zove i oblinja esterolisna (esterolati na esterokonhna) crkva. To tuma i injenicom da je Petar Lu i (otac povjesni ara Ivana, pjesnik i skuplja knjievnih djela i povijesnih dokumenata) spominjao u 8. st. gradnju nove crkve Sv. Marije iz temelja jer je prijanja propala, a sondiranje je dokazalo da ipak lei na helenisti kim zidovima. Crkve posve ene Blaenoj Djevici Mariji osnaene su koncilom u Efezu (431.), a bilo je uobi ajeno da se grade dvojne crkve, od kojih je marijanska imala kongregacijsku namjenu, a druga se vezivala uz kult nekog mu enika. Dri da je druga crkva, paralelna s crkvom na mjestu dananjega Sv. Ivana Krstitelja, zapravo dananja katedrala posve ena Sv. Lovri. Stoga su GRA EVINAR 60 (2008) 3
No tijekom zatitnih arheolokih iskapanje provedenim oko benediktinske crkve po etkom 1987. i krajem 1989. s isto ne su i june strane prona eni ostatci apside ranokr anske crkve. Polukruni je zid apside sa uvan u tjemenom dijelu u duljini od priblino 4 m, a s june strane spoj s apsidom i manji dio ravnog zida (0,5 m). Zidovi su znatno ote eni temeljima ranoromani ke crkve koja je izgra ena unutar starije crkve i mnogim kasnosrednjovjekovnim zidanim grobovima.
apside gotovo metar ispod postoje ega plo nika, a vanjski je zid, sa uvan do visine od 70 cm, gladak i bez tragova kontrafora ili bilo kakve ra lambe. Za razliku od ve spominjane bazilike nije prona en subselij (klupa za kor), no moda je uniten prokopanom goti kom grobnicom.
258
Crkveno graditeljstvo obje crkve trebale nastati u 5. ili 6. st. [4]. Zanimljivo jest da su obje crkve, katedrala Sv. Lovre i crkva Sv. Ivana Krstitelja, dakle njihove ranokr anske prethodnice i sadanje crkve, smjetene u isto nom dijelu grada, gotovo uz same gradske zidine. Obje su tako er iz temelja obnovljene u 13. st., jedna kao katedralna, a druga kao samostanska. To bi zna ilo da su obje temeljito stradale u napadu Saracena. Valja jo dodati da se juno od crkve i samostana Sv. Ivana do po etka 20. st. nalazio biskupijski sklop koji je zbog dotrajalosti sruen i na tom je mjestu podignuta zgrada suda. Biskupija nije dakle bila vezana uz katedralu, ve se prostirala uz gradske bedeme izme u benediktinskoga samostana i iovskog mosta s kulom na obali. To samo zna i da bi odnose katedrale, benediktinskog samostana i biskupije, posebno od 11. st. otkad je Trogir biskupsko sjedite, trebalo dodatno prou avati i razjanjavati. Marija od Poljane (S. Maria de Platea), a koju jo zovu Sv. Marija od Plokate, Sv. Marija na trgu, Sv. Marija Rotonda ili jednostavno Sv. Marija. To je jedna od osam poznatih esteroapsidnih dalmatinskih crkava i tre a po o uvanosti, iza crkve Sv. Trojice u Splitu i Sv. Marije u Zadru, iako je 1833. temeljito sruena, a nedavno djelomi no i u temeljima rekonstruirana. Crkva se ina e prvi put spominje 1263. u zapisima pisarnice trogirske op ine. Ti se zapisi odnose na zemlju, ali su esto dokumenti u njoj, ispred nje ili pokraj nje sastavljani. Prvi opis crkve potje u iz 17 st., a napisao ga je Ivan Lu i koji isti e veliku starost i naziva je Madona della Piazza. Spominje i njezin portik (predvorje) na zapadnoj strani koji je 1477. preure en u zavjetnu crkvu Sv. Sebastijana, za spas od kuge, s gradskim satom. Naime taj je kr anski mu enik (stradao 305.) ina e zapovjednik Dioklecijanove tjelesne strae, uz Sv. Fabijana i zatitnik od kuge. O crkvi pie i Andreis [1] koji spominje veliku starost, okrugli oblik i etiri oltara, a poslije se u jednoj biskupskoj vizitaciji iz 1756. uz starost i okrugli oblik navode samo dva oltara. Najvaniji je opis iz 1833. prije njezina ruenja prenio 1939. Urban Krizomali, sve enik i vjerski pisac, gdje se izri ito tvrdi da srednja kupola stri nad manjim kupolama [5]. Najstariji je crte sa uvan u katastarskom planu Trogira iz 1830. gdje se u upnom vrtu na jugoisto nom uglu trga uz crkvu Sv. Sebastijana nazire gra evina esterolisnog tlocrta. Iskapanja su u vrtu upne zgrade u Trogiru zapo ela 1957., a s najnunijim konzervatorskim zahvatima nastavljena 1959. Radove je u sklopu doktorskog rada vodio Tomislav Marasovi . Podru je je istraivanja bilo ome eno vrtnim zidom s isto ne i sjeverne strane i to je zapravo bio zid nedovrene ku e zapo ete sredinom 19. st. Ve i je dio bio preRekonstrukcija tlocrta crkve Sv. Marije
kriven raznovrsnim raslinjem, a samo je juni dio bio poplo en. Nakon uklanjanja vegetacije ra ena su sondana istraivanja i potom se prilo sustavnom iskapanju. Iskopano je cijelo podru je esteroapsidne crkve, a potom i me usobni spoj Sv. Marije i Sv. Sebastijana jer je zid nove crkve presjekao ve i dio zapadne apside. Istraivanja su 1959. nastavljena iz crkve Sv. Sebastijana, ali i uklanjanjem plo nika, skidanjem isto noga zida i utvr ivanjem sjeverozapadne apside. Potvr eno je da je crkva Sv. Marije tlocrtno imala oblik esterolista s najve im vanjskim promjerom 11 m. Oko okrugle osnove pravilno su bile nanizane polukrune apside. Unutranji je promjer krune osnove iznosio 6 m, a prosje ni unutranji promjer apsida 2,6 m. Debljina je zidova bila jednoli na (0,7 m), osim na spojevima apsida (0,6 m). Ulaz je bio na zapadnoj strani, a prezbiterij na isto noj. Crkva je gra ena rusti nom tehnikom priklesanih lomljenaca, poloenih u nepravilnim slojevima u obilati sloj vapnenog morta. U unutranjosti su zapaene tri podne razine, najnia u zapadnoj apsidi, u svetitu poviena za 15 cm i tre a, najvia pred pragom zazidanih vrata crkve Sv. Sebastijana. Na sredini je prona en sarkofag koji je bio ispod poda izvorne crkve, a pokrovnica mu je bila sastavni dio plo nika. Otvore osim na zapadu nije bilo mogu e 259
GRA EVINAR 60 (2008) 3
Crkveno graditeljstvo utvrditi, a za svod se prema ostatcima u zapadnoj apsidi ustanovilo da po inje nad vijencem i da se prua oko cijele apside. Za oblik i dimenzije tambura, po analogiji s crkvom Sv. Trojice u Splitu, utvr eno je da po inje nad vijencima apsida i da kupola zavrava unjastim krovom. Vrijeme je njezina nastanka odre eno vrlo iroko od 8. do 11. st. [5]. apsida i tambura plitkim niama, kao i dva dekorativna vijenca pod krovovima polukrunih konha [6]. Time je kona no rijeen izgled crkve, ali je otvorena jo e a rasprava o vremenu njezine izgradnje, posebno zbog ve spominjane stare notice koju su navodili Petar Lu i i Ivan Lu i , ali i Farlati, gdje se kao vrijeJedan od razloga za odre ivanje nastanka tih crkava bio je i na in gra enja. Me utim to se pokazalo nepouzdanim kriterijem jer su sli no gra ene i crkve iz starokr anskog razdoblja. Sve u svemu rasprava o nastanku i svrsi naih centralnih crkava ipak jo nije zaklju ena [3].
Rezultati istraivanja objavljeni su 1963., a slu aj je htio da je te iste godine ameri ki povjesni ar umjetnosti prof. Thomas McCormick, tragaju i za crteima francuskog grafi ara i arhitekta Charlesa Loiusa Clerisseaua (1721.-1820.), u Ermitau u Sankt Peterburgu pronaao crte trga u Trogiru iz 1757., to ga je autor izradio kao lan istraiva ke ekspedicije britanskog arhitekta Roberta Adama koja je te godine prou avala i snimala Dioklecijanovu pala u u Splitu. Kako je na crteu bila jedna centralna gra evina, obratio se za pomo Tomislavu Marasovi u. Crte je omogu io kompletiranje spoznaja o crkvi Sv. Marije. Potvr eno je da je to bila gra evina istoga esterolisnog tlocrta, sa est konha (latica) radijalno raspore enih oko krune osnove. Apside su bile presvo ene polukupolastim svodom, a sredinji je kruni prostor s kupolom nad tamburom bio neto vii od pretpostavljenog. Zahvaljuju i crteu utvr ena je i ra lanjenost vanjskih zidova 260
me gradnje ili obnove iz temelja spominje 8. st. Sada je vrijeme gradnje pomaknuto na 10. ili 11. st. jer je zaklju eno kako se takve sloene gra evine nisu mogle graditi u 8. st. A spomenuta se tvrdnja, ako je uop e autenti na, moda odnosi na prijanju gradnju koja je poslije pretvorena u esteroapsidalnu. Mnogo se raspravljalo i o prona enom sarkofagu i o tome je li bio u izgra enoj crkvi ili je donesen poslije [6]. No to je potaknulo raspravu o vremenu nastanka i svrsi svih naih centralnih gra evina, od jedne do est apsida koje su uglavnom grupirane na irem zadarskom podru ju te na Krku i u Splitu i okolici. Ponovno je osnaen davni zaklju ak da im je osnovni uzor bila zadarska krstionica, tovie mnoge crkve imaju i iste dimenzije. I ovdje je zaklju ak bio da su se takve crkve gradile samo u 11. st., s izuzetkom najve e, Sv. Donata u Zadru koja je navodno gra ena po etkom 9. st. [8].
O crkvici se mnogo pisalo, ali su je brojni autori razli ito datirali, u rasponu od 9. do 11. st. Prvi je o postojanju zvonika, koji je vjerojatno bio nalik onome na crkvici Gospe od Zvonika u Splitu, pisao Cvito FiskoGRA EVINAR 60 (2008) 3
Crkveno graditeljstvo eli znati obnovitelj djela Petar se zove (a) njegova ena Dobrica i u ast tolikih o eva ovdje su prvi posve eni". Drugi je na nadvratniku glavnoga crkvenog ulaza i njegov je prijevod: "Uime Gospodnje ja Majo (ego Maius) skupa s ro akom mojim Petrom odlu ili smo za spas due nae ovaj hram izgraditi." Na temelju tih natpisa i na temelju zapaanja unutranjih graditeljskih proporcija i ostataka, Radoslav Buan i [10] zaklju uje da je sadanja crkva Sv. Martina odnosno Sv. Barbare ranoromani ka gra evina iz druge polovice 11. st., a da je jedna od pregradnja ili izgradnja u predromani kom stilu izvedena priblino 1000. godine. Ranoromani ka crkva u cijelosti sli i crkvi iz vremena gradnje iako nisu sa uvani zvonik (njegovo postojanje potvr uje podnoje nad drugim travejom) i oltarna pregrada. Ipak istraivanjima je otkrivena slojevitost izgradnje koja u sebi krije elemente prijanjih viekratnih pregradnja. Predromani ki je Sv. Martin obnovljen u duhu novoga stila koji je skupa s hrvatskim vladarima kro io u dalmatinske gradove u ezdesetim godinama 11. st. To se posebno vidi po impostima (leajevima) lukova na unutranjem zidu pro elja. Upravo uspore ivanjem imposta moe se zaklju iti da je srednji brod bio neto ui, a lukovi arkada malo nii. Pregradnjom se dakle nije mijenjao samo ba vasti svod u krini, ve je temeljito preoblikovan i cijeli srednji
vi [9] na temelju rukopisa Chiesa di Tra (Trogirske crkve) nepoznatog autora iz Garanin-Fanfognine knjinice i slubenog izvje a pohoda trogirskog biskupa Didaka Monole koji je 1756. izradio tajnik Marko Perojevi . Perojevi ujedno spominje i oltar Sv. Barbare me u junim stupovima, prenesen iz crkve s lokaliteta Travarica, po kojemu se crkva umjesto Sv. Martin naziva Sv. Barbara. O crkvi je pisao i Tomislav Marasovi u ve spominjanom radu [6] i svrstao ju u gra evinu koja ujedinjuje dva osnovna tipa crkava longitudinalnu baziliku i centralno orijentiranu crkvu s kupolom. Ne vjeruje u postojanje sredinjeg zvonika ve dri da je to bila kupola, a crkvu svrGRA EVINAR 60 (2008) 3
stava u sredinu 9. st., a moda i prije, na po etak karolinkog razdoblja. Dodaje da rusti nosti pridonose kapiteli stupova preuzeti iz anti kih gra evina, ali dodaje kako su rezultat jedne obnove iz 17. st., a ne vrlo rairene prakse u to doba u naim krajevima.
U crkvi su prona ena dva vrlo stara natpisa. Jedan je kamena greda iz oltarne pregrade, uzidana u stubu pred oltarom, s latinskim tekstom koji u prijevodu glasi: "Tko god ve
brod pa je unutranjost crkve potpuno promijenjena. Ni Buan i u nisu jasni razlozi tolikih zahvata, ali pretpostavlja da su potaknuti boljim bazilikalnim svjetlom u unutranjosti jer 261
Crkveno graditeljstvo prijanji sredinji brod vjerojatno nije bio nadvien ve pokriven dvostrenim krovom, kako je to slu aj sa zadarskom crkvom Sv. Lovre ili crkvom Sv. Eufemije u Splitu. Teze o ranoromani koj temeljitoj obnovi potkrijepljene su rasporedima unutranjih nia to se ne slau s arkadama te lezenama i pojasnicama srednjeg broda koje pripadaju razli itim konstrukcijskim i oblikovnim rjeenjima. Ivana akona, poraeni Svetoslav do ekao duda Petra Orseola, priznao mu upravu nad dalmatinskim gradovima i predao mu svog sina kao taoca. Na temelju te analize vrijeme bi gradnje predromani ke crkve bilo smjeteno to no u 1000. godinu ili koju godinu prije ili poslije [10]. Bez obzira na vrlo argumentirane dokaze o temeljitoj pregradnji crkve u 11. st., prili no je nategnuto, iako i vrlo matovito, tuma enje natpisa nad nadvratnikom, to ina e nije rijetkost me u naim teoreti arima. Za Buan i a je natpis na nadvratniku stariji od onoga koji je prona en u sruenoj oltarnoj pregradi. Taj svjedo i o prijanjoj pregradnji i spominje neku Dobricu, to se esto uzima kao dokaz za rano hrvatsko naseljavanje Trogira. Ipak natpis na nadvratniku, ako je to an, ne govori o obnovi ve o gradnji, a ranoromani ku obnovu ne moe spominjati natpis s pregrade koja je u toj obnovi sruena. Ne treba tako er zanemariti ni mogu nost da je Petar koji se spominje u oba napisa ista osoba. Moda su i krino-kupolni svod i polukrune zidne nie ranobizantskog podrijetla, na to moe upu ivati i naslovnik Sv. Martin, ali samo ako se radi o Sv. Martinu I., papi i mu eniku (oko 590.-654.) koji se slavi i u Zapadnoj i u Isto noj crkvi (spomendan 13. travnja), a ne o Sv. Martinu biskupu (316.-397.) koji se slavi samo na Zapadu i poznat je po svojoj dobroti i pokrtavanju galskih plemena (spomendan 11. studenoga). O ranokr anskom naslije u ipak najvie svjedo e spoliji, kapiteli, reetkasta prozorska tranzena te nekoliko ulomaka s urezanim latinskim kriem ugra enim u oltar i zidove [3]. rana, Dobro, Vlta e, Mir e i Bogoboja. To je vrlo zna ajan podatak ako se zna da je taj benediktinski samostan, ba kao i samostan Sv. Petra, bio namijenjen redovnicama plemkinjama, a samostan Sv. Mihovila pu ankama. Dananji benediktinski samostan opisuje Andreis [1] kao prastaru crkvu Sv. Duje, premda se zapravo radi o dvije gra evine, s tim da se ostatci crkve Sv. Dujma naziru u blizini, s unutranje strane gradskih vrata. Crkva je Sv. Nikole iz baroknog doba, a zbog sku enosti prostora nema pro elje i glavni je ulaz na sjevernom zidu prema ulici. Spominjanje crkve Sv. Duje vezano je uz predaju prema kojoj je Sv. Dujam prenio sjeme kr anstva iz Salone u Trogir, pa je pritom podigao mnoge samostane i crkve. Dakako da je to pojednostavnjen i preina en odraz stvarne povijesne situacije o nesumnjivo ranom irenju kr anstva iz Salone u Trogir i njegovu okolicu. Ipak na ranokr ansko naslije e toga poloaja moe upu ivati sarkofag ukraen motivima reljefnog kria iz 6. st., iako se ne zna odakle je donesen u dvorite samostana. O tome moe svjedo iti i ulomak reljefno izvedenoga kria iz 6. ili 7. st. uzidan u jednoj oblinjoj ku i. Uz ve istaknut kontinuitet trogirskih sakralnih sadraja i Sv. Duje bi mogao pripadati tom anti kom naslije u, posebno to se lokalni sveci po inju tovati upravo od 6. st. U samostanu Sv. Nikole smjetena je zbirka umjetnina, od kojih je najvrjedniji Kairos, mramorni reljef gr kog boanstva sretnog trenutka, polikromni reljefni poliptih iz 15. st. iz kole Blaa Jurja Trogiranina, goti ka skulptura Bogorodice i slikano raspelo iz 14. st. [2], [3]. Najneobi nija je crkva Sv. Stjepana za ije se postojanje zna samo iz povijesnih izvora, posebno u ve spominjanom rukopisu nepoznatog autora o trogirskim crkvama iz 18. st. GRA EVINAR 60 (2008) 3
Posebno su temeljito analizirani natpis i oblikovanje nadvratnika ulaznih vrata. Zaklju eno je da je gradnju poduzeo prior Maius sa svojim ro akom Petrom. Navedeno je da se moda radi o Madiju, pripadniku zadarske patricijske obitelji Madijevca, prioru i prokonzulu koji je vladao bizantskom Dalmacijom od 986. do 1000. godine. Tu je neobi no isticanje ne odvie bliske rodbinske veze (cognatu meos Petrus) pa se tvrdi da je to bila neka iznimno zna ajna osoba. Mogao je to biti Kreimir III., kojemu je navodno crkveno ime tako er bilo Petar, djed Petra Kreimira IV., koji je sjeo na prijestolje 1000. nakon trogodinje borbe sa svojim bratom Svetoslavom. Upravo je u Trogiru te godine, prema kronici 262
Crkveno graditeljstvo ini se da se na glavnom trgu, na mjestu kasnije vije nice, nalazila prvotna ranokr anska crkva Sv. Stjepana, barem tako tvrdi Marasovi [6] pozivaju i se na Mihu Baradu i njegove notarske trogirske spise. To zna i i da je ta crkva bila sruena u esto spominjanom saracenskom plja kanju Trogira u 12. st. Koliko je bila vana svjedo i i injenica da je odmah potom nanovo izgra ena na prostoru izme u trga i junih gradskih vrata. Cvito Fiskovi ak navodi to an poloaj, u blizini crkve Sv. Barbare, ali ga u tome ne slijede ostali autori [6], [9]. Temeljito je sruena 1769., a oltarna je slika Kamenovanje prvomu enika Stjepana prenesena u sakristiju katedrale u kojoj se i danas nalazi. Po tom podatku znamo da je i prvotna starokr anska crkva Sv. Stjepana na glavnom gradskom trgu bila posve ena prvom kr anskom mu eniku, a ne Sv. Stjepanu ugarskom kralju (oko 920.-1038.) iako su Trogirani bili u dobrim odnosnima s hrvatskougarskim kraljevima, posebno Kolomanom i Belom IV. [9]. Prema opisu nepoznatog autora crkva je imala etiri stupa u unutranjosti koji su pridravali sredinju konstrukciju kupole ili zvonika. Sude i prema rasporedu osnovnih konstruktivnih elemenata, pripadala je kombiniranom tipu uzdunih bazilika s kupolom, poput crkve Sv. Lovre u Zadru ili, ako se radi o ina ici s transeptom, bila je poput crkve Sv. Mikule u Splitu [6]. Srednjovjekovni dokumenti svjedo e da je enski benediktinski samostan Sv. Petra posve en i izgra en u 13. st. Me utim predaja tvrdi da je stariji od mukog samostana Sv. Ivana za koji je ranokr ansko podrijetlo vrlo vjerojatno. Ne treba zanemariti ni podatak Ivana Lu i a o ostatcima vrlo starog zida u dvoritu samostana. Moda bi i crkva samostana Sv. Mihovila na zapadnom rubu grada, od koje je nakon bombardiranja u II. svjetskom ratu preostao samo zvonik, GRA EVINAR 60 (2008) 3 mogla biti svrstana u ranoromani ke crkve. To se odnosi i na Gospu od Karmela na sjevernom rubu grada, u ijoj je blizini prona eno mnogo ranokr anskih i predromani kih tragova. blia crkva Gospe kraj mora koja pripada posebnoj rairenoj grupi dalmatinskoga predromani kog graditeljstva. To je jednobrodna gra evina s ra lanjenom unutranjo u i vanjtinom i bez kupole kakvu obi no imaju crkve junije od Splita i Bra a. Mala je crkvica pravokutnog tlocrta i ima pravokutnu apsidu, presvo ena je ba vastim svodom i pridravaju je dva para pojasnica koje ra lanjuju unutranje zidne plohe. Ra lanjenost je me utim najuo ljivija na vanjskim zidovima, gdje se na bo -