Otpor I Propulzija

1.
UVOD
Osnovna je tenja svakog brodograditelja pri osnivanja broda odrediti takvu formu trupa
broda trupa koja e pri plovidbi na povrini vode, odnosno ispod nje, stvarati to je mogue
manji otpor. Propulzijski sustav sastavljen od:
- brodskog trupa,
- propulzora (najee brodski vijak),
- pogonskog stroja i
- kormila
mora biti to je mogue efikasniji tj. energija utroena na gibanje broda mora biti to je
mogue manja.
Pogonski stroj moe biti: parna turbina, plinska turbina, diesel motor, nuklearni pogon, jedra
i vesla. Propulzijski sustav mora biti meusobno uravnoteen, tako da su svi njegovi elementi
(trup, vijak, stroj i kormilo) prilagoeni jedan drugome i ine skladan sustav, to osigurava
visok stupanj iskoristivosti uloene energije, odnosno omoguava da energija uloena za
gibanje broda zadanom brzinom bude to je mogue manja. Istodobno, brod mora imati dobru
upravljivost i pomorstvene karakteristike.
Brod u plovidbi predstavlja sloen hidrodinamiki sustav. Prouavanjem i prognoziranjem
hidrodinamikih znaajki broda bavi se hidrodinamika broda. Za lake prouavanje sustav se
ralanjuje na jednostavnije dijelove, odnosno podruja.
Osnovna podruja brodske hidrodinamike su:
- otpor i propulzija,
- propulzori i kavitacija,
- upravljivost (stabilnost kursa, okretljivost),
- pomorstvenost (dranje broda na valovima).
Otpor se bavi pojavama u vodi pri jednolikom pravocrtnom gibanju, propulzija osiguravanjem
potrebnog poriva za ostvarenje traene brzine u plovidbi uz zadovoljenje uvjeta apsorcije
snage, propulzori projektiranjem propulzora (najee brodskih vijaka) odgovarajuih
hidrodinamikih znaajki, kavitacija istraivanjem tipova, volumena i rasporeda mjehuria
pare koji se stvaraju oko krila vijka u zonama poveane brzine strujanja i smanjenog tlaka,
upravljivost manevarskim sposobnostima, a pomorstvenost (dranje broda na valovima)
proava gibanje i akceleracije brodskog trupa uslijed gibanja na valovima. Strujanje oko
vijaka i projektiranje vijaka moe se razmatrati kao dio podruja otpor i propulzija broda.
Hidrodinamika broda koristei se znanjima iz opih znanstvenih disciplina, kao to su
matematika, mehanika i hidrodinamika, pokuava pronai optimalno hidrodinamiko rjeenje
forme brodskog trupa i propulzora.
Naravno, postoji mnogo moguih rjeenja, a i naina rjeavanja projektnog zadatka, ali danas
je jo uvijek vrlo teko nai najbolje rjeenje.
Temeljni pristupi za odreivanje hidrodinamikih znaajki su:
- empirijsko/statistiki pristupi
U prolosti su se svi projekti broda temeljili na iskustvu Projektanti trebaju
jednostavne i razumno precizne procjene, npr. potrebne snage tegljenja broda.
Uobiajenim pristupom se kombinira prilino jednostavan fiziki model i regresijska
2
analiza kako bi se odredili traeni koeficijenti, bilo iz jednog slinog broda ili serije
brodova. Koeficijenti mogu biti dani u obliku konstanti, formula ili dijagrama.
Zbog uspjeha u ispitivanju modela, razvijene su eksperimentalne serije forme trupa
broda u kojima su varirani parametri trupa broda. Velike serije brodova su ispitane u
1940-im godinama kao i u naredna dva desetljea. Ovakve serije su formirane oko
dobre forme trupa koja se smatrala kao forma-roditelj. Utjecaj osnovnih parametara
trupa, npr. koeficijenta istisnine, je bio odreen sistematskim variranjem tih
parametara. Zbog trokova izrade modela i ispitivanja modela ne postoje novije
ispitane tako velike serije modernih formi trupa, a serije tradicionalnih brodova mogu
se danas smatrati pomalo zastarjelima.
Premda su empirijski i statistiki pristupi jo uvijek popularni u inenjerskoj praksi,
oni imaju malu vanost za brodske hidrodinamiare.
- eksperimentalni pristupi, bilo ispitivanja na modelima ili mjerenja na brodovima u
naravi
Osnovna ideja ispitivanja modela je mjerenje na modelu broda, kako bi se izmjereni
rezultati mogli ekstrapolirati na brod u naravnoj veliini. Unato stalnim istraivakim
i normizacijskim naporima jo uvijek je potreban izvjestan stupanj empirije, posebno
pri korelaciji model-brod. To je metoda za poboljanje tonosti predvianja otpora
broda empirijskim sredstvima. Ukupni otpor se moe rastaviti na vie naina.
Tradicionalno, bazeni za ispitivanje modela imaju tendenciju da usvoje pristupe koji
im se ine najprikladniji na temelju njihovog steenog iskustva i akumulirane baze
podataka. Naalost, posljedica toga je da su razliiti pristupi i s njima povezani
akumulirani empirijski podaci nekompatibilni.
Premda se malo toga promijenilo u osnovnoj metodologiji od vremena Foudea (1874
god.) razni aspekti metoda su napredovali. Danas imamo bolja saznanja o strujanju
oko trodimenzijskih brodova s privjescima, posebno o uincima graninog sloja.
Moderne eksperimentalne tehnike, kao mjerenje brzine laser-doplerom, omoguavaju
mjerenje polja brzina u vrtlonom tragu kako bi se poboljao projekt brodskog vijka.
Druga novija eksperimentalna metoda je analiza reljefa slobodne povrine (slike vala)
kako bi se odredio otpor slike vala.
Iako su postupci za predvianje otpora broda na temelju modelskih ispitivanja dobro
prihvaeni, mjerenja na brodovima u naravnoj veliini za potrebe validacije su vrlo
rijetka i teko ih je ostvariti. Promatranje i mjerenje na brodovima u naravnoj veliini
komplicirano je i skupo te zahtjeva mnogo vremena, to naroito dolazi do izraaja
ako se eli sustavno mijenjati neke znaajke broda. Potrebna snaga pogonskog stroja
se potvruje pokusnim vonjama na stvarnim brodovima koji se u idealnom sluaju
provode na mirnom moru. Parametri koji se pri tome obino mjere su: moment, broj
okretaja i brzina. Poriv se mjeri jedino na poseban zahtjev zbog potekoa i trokova
koji su nuni za dobivanje tonih podataka o porivu. Kad god je to mogue i
prikladno, rade se korekcije zbog utjecaja valova, struje, vjetra i plitke vode. Uvoenje
GPS (Global Positioning System) sistema i kompjutorskog sistema za prikupljanje
podataka od 1990-ih je znatno povealo tonost i ekonominost mjerenja u naravi.
GPS je eliminirao potrebu za pokusnim vonjama na mjernoj milji u blizini obale,
gdje postoji mogunost utjecaja plitke vode na rezultate mjerenja. Danas se pokusne
vonje provode daleko od obale.
- numeriki pristupi, bilo analitiki ili upotrebom numerike mehanike fluida (CFD-
Computational Fluid Dynamics
3
Za predvianje otpora broda i potrebne snage, CFD postaje svakim danom sve vaniji,
tako da je sada neizostavan dio procesa projektiranja. Obino se neviskozne metode sa
slobodnom povrinom, koje se temelje na metodi rubnih elementa, koriste za analizu
prednjeg dijela trupa broda, a posebno za interakciju pramanog bulba i pramanog
ramena. Programski paketi koji se temelje na viskoznom strujanju esto zanemaruju
stvaranje valova i fokusiraju se na stranji dio trupa broda ili privjeske. Programski
paketi kojima se modelira viskozno strujanje i stvaranje valova predstavljaju vrhunac
praktine primjene. U industriji se jo uvijek CFD smatra nedovoljno tonim za
predvianje otpora ili snage broda. Umjesto toga CFD se koristi za dobivanje uvida u
detalje lokalnog strujanja i za dobivanje preporuka o tome kako poboljati odreeni
projekt ili pak da se odabere najpovoljniji projekt (projekt koji najvie obeava) za
modelsko ispitivanje.
Danas se u brodskoj hidrodinamici koriste matematiko-numeriki i fiziki modeli. Razvoj
elektronikih raunala omoguava rad s vrlo kompliciranim matematikim modelima.
Meutim, jo dugo e biti potrebno usporeivati tako dobivene rezultate s eksperimentalnim.
2. MATEMATIKI MODELI
2.1 UVOD
Mnogi prirodni fenomeni mogu se jednostavno opisati matematikom jednadbom ili
sustavom matematikih jednadbi. Takve jednadbe ili sustave jednadbi naziva se
matematikim modelima. Modeli su prikazi stvarnih fizikih pojava
Drugi Newtonov zakon gibanja:
d
d
v
F m ma
t
= = (2.1)
je primjer matematikog modela, gdje je:
F - sila,
m - masa,
v - brzina,
t - vrijeme,
a - ubrzanje.
Sila je jednaka produktu mase i ubrzanja ukoliko je masa konstantna.
Arhimedov zakon kojega opisuje izraz:
F g
A
= V (2.2)
takoer predstavlja primjer matematikog modela, gdje je:
F
A
- sila uzgona,
- gustoa fluida,
V - volumen istisnine,
g - ubrzanje zemljine sile tee.
To je matematiki model koji se najvie primjenjuje u brodogradnji.
U nastavku e se razmatrati ostali vani matematiki modeli otpora i propulzije broda.
4
Strujanje oko trupa broda je trodimenzijsko i matematiki modeli bi trebali opisati takvo
strujanje. Meutim, vrlo je teko, a esto i nemogue, oformiti toan i upotrebljiv
trodimenzijski matematiki model. U takvim sluajevima mogu se ponekad primijeniti
dvodimenzijski modeli, uz pretpostavku da se strujanje odvija u ravninama i strujanje u jednoj
ravnini ne utjee na strujanje u susjednoj paralelnoj ravnini.
2.2 KOORDINATNI SUSTAVI I JEDNADBE GIBANJA BRODA
Da bi se postavio matematiki model za gibanje tijela u fluidu (voda, zrak) mora se definirati
koordinatni sustav. Obino se primjenjuje desni ortogonalni Kartezijev koordinatni sustav.
Kako je duljina broda njegova najvea dimenzija, a ravnina simetrije (uzduna simetralna
ravnina) okomita na povrinu zemlje, pogodno je tri meusobno okomite osi x, y i z postaviti
tako da se ishodite koordinatnog sustava podudara s teitem broda ili s nekom drugom
prikladnom tokom koja lei u uzdunoj simetralnoj ravnini, tako da osi x i z lee u uzdunoj
simetralnoj ravnini, a os y okomito na nju. Budui brod nema horizontalnu ravninu simetrije,
x os , uz to to lei u vertikalnoj simetralnoj ravnini, usmjerena je prema naprijed i paralelna
je s projektnom vodnom linijom. Kada prolazi kroz teite broda, x os se priblino podudara s
uzdunom osi inercije broda. Os y je usmjerena prema desnom boku. S obzirom da su osi x,y i
z fiksirane za brod, njihovo ishodite i smjer se mijenjaju u vremenu relativno u odnosu na
zemlju. Pozitivne orijentacije su:
- os x prema pramcu,
- os y prema desnom boku,
- os z prema dolje.

Slika 2.1. Koordinatni sustavi

U brodskoj hidrodinamici primjenjuju se tri koordinatna sustava, slika 2.1.:
1. Inercijski koordinatni sustav
0 0 0 0
O x y z . Sustav je postavljen nepomino prema
promatranom prostoru za vrijeme gibanja.
5
2. Brodski koordinatni sustav Ox yz . vrsto je vezan uz brod kroz cijelo vrijeme
trajanja gibanja.
3. Hidrodinamiki koordinatni sustav
1 1 1 1
O x y z . Vezan je za brod s ishoditem u
teitu sistema broda (teite masa). Os
1
x postavljena je u smjeru vektora brzine
broda ili strujanja tekuine. Os
1
y usmjerena je prema desnom boku, os
1
z usmjerena
je prema dolje, a tvori s dvije definirane osi desni koordinatni sustav.
Za opisivanje gibanja broda upotrebljavaju se osnovni zakoni dinamike krutog tijela.
Newtonovi zakoni, za sluaj kad je ishodite koordinatnog sustava smjeteno u teite sistema
broda (CG) glase:
Rezultirajua sila:
( ) d d
const.
d d
mv v
F m ma m
t t
= = = =

(2.3)
Rezultirajui moment:
( ) d d
const.
d d
I
M I I I
t t
e e
c = = = =

(2.4)
gdje je:
( ) d
d
mv
t
- promjena koliine gibanja u vremenu ili brzina promjene koliine gibanja,

( ) d
d
I
t
e
- promjena momenta koliine gibanja u vremenu ili brzina promjene momenta

koliine gibanja.
(
2
I mi = -moment inercije, m je masa broda, i -polumjer inercije)
S obzirom da je brzina promjene mase uslijed potronje goriva zanemariva, masa broda je
praktino konstantna u vremenu.
Vektor rezultirajue sile F
moe se rastaviti na komponente , , X Y Z uzdu osi brodskog

koordinatnog sustava , , x y z , pa se jednadba (1.3) moe napisati u obliku:
F Xi Y j Zk = + +

(2.5)
M je vektor rezultirajueg momenta na brod s komponentama , ,

x y z
M M M uzdu osi
brodskog koordinatnog sustava , , x y z , pa imamo:
x y z
M M i M j M k = + +

(2.6)
Vektor linearne brzine
v mogue je razloiti na komponente , ,

x y z
v v v u smjeru koordinatnih
osi , , x y z :
x y z
v v i v j v k = + +

(2.7)
6
e je vektor kutne brzine s komponentama , ,

x y z
e e e oko osi brodskog koordinatnog sustava
, , x y z :
x y z
i j k e e e e = + +

(2.8)
Na analogan nain mogue je izvriti dekompoziciju vektora linearnog ubrzanja
a , odnosno
kutnog ubrzanja
c :
x y z
a a i a j a k = + +

(2.9)
x y z
i j k c c c c = + +

(2.10)
Moment koliine gibanja moe se izraziti kako slijedi:
xx xy xz
x
yx yy yz y
zx zy zz z
I I I
I I I I
I I I
e
e e
e
(

(

=
( `
(

( )

(2.11)
gdje su
xx
I ,
xy
I ,
xz
I , elementi tenzora inercije. Elementi
xx
I ,
yy
I ,
zz
I su aksijalni
momenti inercije krutog tijela s obzirom na osi , , x y z , a
xy
I ,
xz
I ,
yx
I ,
yz
I ,
zx
I ,
zy
I su
centrifugalni momenti inercije krutog tijela. Ako ishodite koordinatnog sustava prolazi kroz
teite sistema i ako su izabrane osi glavne osi inercije onda su elementi tenzora inercije za
par meusobno okomitih osi jednaki nuli, osim dijagonalnih. U tom sluaju moment koliine
gibanja glasi:
xx xy xz
x
yx yy yz y
zx zy zz z
I I I
I I I I
I I I
e
e e
e
(

(

=
( `
(
( )

(2.12)
odnosno:
xx x yy y zz z
I I i I j I k e e e e = + +

(2.13)
Pomou jednadbi (1.3) - (1.13) mogue je odrediti skup jednadbi, koje opisuju gibanje
broda. Sloeno gibanje broda moe se opisati kao gibanje tijela sa est stupnjeva slobode
gibanja (tri translacije i tri rotacije u smjeru i oko koordinatnih osi x , y , z ).
Ukoliko se ishodite koordinatnog sustava nalazi u teitu sistema broda jednadbe
translacijskog gibanja glase:
( )
x y z z y
X m v v v e e = +
( )
y z x x z
Y m v v v e e = + (2.14a)
( )
z x y y x
Z m v v v e e = +
7
a jednadbe rotacijskog gibanja glase:
( )
x xx x zz yy y z
M I I I e e e = +
( )
y yy y xx zz z x
M I I I e e e = + (2.14b)
( )
z zz z yy xx x y
M I I I e e e = +
Toka iznad veliine predstavlja derivaciju te veliine po vremenu d dt . Izvod ovih
jednadbi mogue je pronai u Abkowich-u (1964. god. p 1-13; 1969. god. p I-1-13).
Ukoliko se ishodite koordinatnog sustava ne nalazi u teitu sistema broda, a koordinate
teita sistema broda su ( ) , ,
G G G
x y z tada jednadbe gibanja poprimaju neto kompliciraniji
oblik.
Sustav jednadbi kojim se opisuje translacija u smjeru koordinatnih osi glasi:

2 2
( ) ( ) ( )
x y z z y G y z G x y z G x z y
X m v v v x y z e e e e e e e e e e
(
= + + + + +

2 2
( ) ( ) ( )
y z x x z G z x G y z x G y x z
Y m v v v y z x e e e e e e e e e e
(
= + + + + +

(2.15a)
2 2
( ) ( ) ( )
z x y y x G x y G z x y G z y x
Z m v v v z x y e e e e e e e e e e
(
= + + + + +

Sustav jednadbi kojim se opisuje rotacija oko koordinatnih osi glasi:
( ) ( ) ( )
x xx x zz yy y z G z x y y x G y z x x z
M I I I m y v v v z v v v e e e e e e e ( = + + + +

( ) ( ) ( )
y yy y xx zz x z G x y z z y G z x y y x
M I I I m z v v v x v v v e e e e e e e ( = + + + +

(2.15b)
( ) ( ) ( )
y yy y xx zz x z G x y z z y G z x y y x
M I I I m z v v v x v v v e e e e e e e ( = + + + +

Kod problema gibanja broda na valovitom moru, kada brod ima svih est stupnjeva slobode
gibanja, upotrijebit e se svih est jednadbi gibanja. Kada se radi o problemima kormilarenja
i upravljivosti povrinskog broda, kada brod ima tri stupnja slobode gibanja, sustav se moe
reducirati na sustav od tri jednadbe, dvije jednadbe translacijskog gibanja u smjeru osi x i
y i jednu jednadbu rotacijskog gibanja oko osi z :
( )
x z y
X m v v e =
( )
y z x
Y m v v e = (2.16)
z zz z
M I e =
Kada se radi o problemima iz otpora i propulzije ostaje samo jedna jednadba translacijskog
gibanja u smjeru osi x :
8
x
X mv = (2.17)
Razlikuju se stacionarna ili neperiodina te nestacionarna ili periodina gibanja.
Stacionarna ili neperiodina gibanja su:
- Translacijska gibanja: - napredovanje (u smjeru osi x )
- zanoenje (u smjeru osi y )
- uron ili izron (u smjeru osi z )
- Rotacijska gibanja: - boni nagib (oko osi x )
- trim (oko osi y )
- zakretanje (oko osi z )
Nestacionarna ili periodina gibanja su:
- Translacijska gibanja: - zalijetanje (u smjeru osi x ), eng. surge
- zanoenje (u smjeru osi y ), eng. sway
- poniranje (u smjeru osi z ), eng. heave
- Rotacijska gibanja: - valjanje (oko osi x ), eng. roll
- posrtanje (oko osi y ), eng pitch
- zaoijanje (oko osi z ), eng. yaw
Na slikama 1.2. i 1.3. prikazana su gibanja broda s obzirom na brodski koordinatni sustav.

Slika 2.2. Stacionarna ili neperiodina gibanja broda

9

Slika 2.3. Nestacionarna ili periodina gibanja broda
2.3 SILE KOJE DJELUJU NA BROD
Na brod djeluju etiri nezavisne sile, iji je uzrok:
- Gravitacija zemlje, koja djeluje na brod i na vodu u koju je brod uronjen (okolna voda)
- Brzina broda relativno prema vodi i zraku ili vodi kroz koju se giba
- Djelovanje brodskog propulzora
etiri sile mogu se opisati na sljedei nain:
1. Sila gravitacije, teina broda je jednaka umnoku mase broda i ubrzanja zemljine sile
tee, G mg =

.
2. Hidrostatiki uzgon, F g
A
= V

, je kao i mg
uvijek paralelan s osi z .

3. Rezultantna hidrodinamika sila, F
, je sila kojom okolna voda djeluje na brod

uslijed gibanja broda kroz nju. Sila
F moe se razloiti na dvije komponente:

- hidrodinamiki uzgon L
okomit na brzinu broda V
,
- Otpor R
ili D
paralelan s brzinom broda V
(oznaku R
koristimo kada
govorimo o otporu broda, eng. resistance, dok se oznaka D
odnosi na otpor
profila, eng drag).
4. Sila poriva T
, je sila koju generira brodski propulzor i iji je uzrok djelovanje vode

na brodski propulzor. Djelovanje sile poriva T
openito je suprotnog smjera od sile

otpora R
.
Na slici 1.4 prikazane su sile koje djeluju na brod.

10

Slika 2.4. Sile koje djeluju na brod

Ukoliko je suma sila i suma momenata oko nekog proizvoljnog ishodita jednaka nuli:
0 R =

(2.18a)
0 M =

(2.18b)
tada je brzina broda V
konstantna i nema rotacije. U najopenitijem sluaju gibanje broda je

horizontalno, brzina V
je paralelna s osi
1
x i hidrodinamika sila F
i sila poriva
T imaju
komponente paralelne s brzinom V
. Poriv
T je jednak i suprotnog smjera od R
, gdje je R

horizontalna komponenta ukupne hidrodinamike sile.
Rezultantna hidrodinamika sila je ovisna o mnogim parametrima i moe se izraziti:
( ) Hidrodinamika sila=f znaajke broda, znaajke gibanja, znaajke tekuine (2.19)
2.3.1 Znaajke broda
Znaajke broda su njegova veliina, forma (oblik trupa), masa, raspodjela mase itd
Navedene znaajke mogu se opisati na sljedei nain:
- veliina broda: Kad se govori o veliini broda kao znaajka veliine obino se uzima
duljina broda L . U problemima otpora i propulzije to je duljina vodne linije
WL
L ili
najvea uronjena duljina
OS
L kod brodova s pramanim bulbom. U drugim
sluajevima je bolje uzeti duljinu izmeu okomica
pp
L , vidi sliku 1.5.
- forma: Nije jednostavno opisati geometriju broda. Oblik trupa broda se opisuje
pomou razliitih koeficijenata i omjera:
,
B
C
LBT
o
V
= koeficijent punoe (2.20)
11
,
Bpp pp
pp
C
L BT
o
V
= koeficijent punoe izraen preko
pp
L (2.21)
,
X
X
A
C
BT
| = koeficijent poprenog presjeka (2.22)
,
P
X
C
A L
V
= ,
P
C
o
|
= uzduni prizmatiki koeficijent (2.23)
,
v
WL
C
A T
V
= vertikalni prizmatiki koeficijent (2.24)
L B omjer duljine i irine (2.25)
B T omjer irine i gaza (2.26)
( )
1/3 2/3
1/3 1/3
1
B
L B L
M
T B
C
| |
| | | |
= =
|
| |
|
V \ . \ .
\ .
koeficijent vitkosti ili izduenja (2.27)
2/3
S
S =
V
bezdimenzijska povrina (2.28)
gdje su:
X
A - povrina uronjenog poprenog presjeka,
WL
A - povrina vodne linije,
V - volumen istisnine brodskog trupa,
S - oplakana povrina brodskog trupa.
Osim navedenih koeficijenata postoje drugi koeficijenti koji opisuju formu trupa (oblik
rebara), zatim polovica kuta zaotrenja pramanog dijela vodne linije (
E
i ) i polovica kuta
zaotrenja krmenog dijela vodne linije (
R
i ).
- masa: Oznaava se s m. Pored iznosa mase broda za opisivanje njegova gibanja
vaan je i raspored mase odnosno momenti inercije (tromosti) mase
( )
, ,
xx yy zz
I I I .
Raspored masa na brodu definiran je poloajem teita sistema broda ( ) , ,
G G G
x y z .

12

Slika 2.5. Definicija duljine

2.3.2 Znaajke gibanja
Znaajke gibanja su definirane s:
1. orijentacijom gibanja u odnosu na tekuinu i
2. kinematikom gibanja.

Orijentacija moe biti opisana u fiksnom inercijskom koordinatnom sustavu
0 0 0 0
O x y z .
Orijentacija gibanja u odnosu na tekuinu opisuje se pomou translacijskih i rotacijskih
gibanja oko koordinatnih osi brodskog koordinatnog sustava:
- Translacijska gibanja: - zalijetanje (u smjeru osi x ), eng. surge
- zanoenje (u smjeru osi y ), eng. sway
- poniranje (u smjeru osi z ), eng. heave
- Rotacijska gibanja: - valjanje (oko osi x ), eng. roll
- posrtanje (oko osi y ), eng pitch
- zaoijanje (oko osi z ), eng. yaw
Za opisivanje kinematike gibanja potrebne su sljedee veliine:
- Brzina: Komponente linearne brzine u smjeru koordinatnih osi , , x y z su , ,
x y z
v v v .
Komponente kutne brzine oko koordinatnih osi , , x y z su , ,
x y z
e e e .
13
- Ubrzanje: Komponente linearnog ubrzanja u smjeru koordinatnih osi , , x y z su
, ,
x y z
a a a . Komponente kutnog ubrzanja oko koordinatnih osi , , x y z su , ,
x y z
c c c .
- Broj okretaja: Broj okretaja osovine vijka oznaava se s n , a kutna brzina osovine
vijka s e .
Gibanje broda kontroliramo pomou kontrolnih povrina. Kontrolne povrine su kormila,
pramani i krmeni hidroplani, povrine za ronjenje i krilca za stabiliziranje ljuljanja.
2.3.3 Znaajke tekuine, zraka i okoline
Znaajke vode i zraka odreena su sljedeim veliinama:
- - gustoa,
3
kg m
(

-
A
- gustoa zraka,
3
kg m
(

- - dinamiki koeficijent viskoznosti,
| |
kg ms
- v - kinematiki koeficijent viskoznosti,
2
m s
(

- t - koeficijent povrinske napetosti,
| |
N m
- k - koeficijent kinematike kapilarnosti,
3 2
m s
(

- p - tlak,
2
N m
(

-
v
p - tlak isparavanja, tlak zasienja para,
2
N m
(

- g - ubrzanje zemljine sile tee,
2
m s
(

Gustoa morske vode za standardnu temperaturu od 15 C
iznosi
( )
3
15 C
1025, 9 kg m
SW
=
, a zraka ( )
3
15 C
1, 226 kg m
A
=
, kinematiki koeficijent
viskoznosti ( )
6 2
15 C
1,18831 10 m s
SW
v

=
.
Okolina takoer utjee na gibanje broda na povrini ili kroz tekuinu. Znaajke okoline su:
- Dubina vode h ,
- irina kanala ili rijeke b ,
- pravocrtno ili kruno gibanje tekuine (pravocrtno-struje ili kruno-valovi),
- vjetar.
2.3.4 Bezdimenzijski modeli
U nekim sluajevima formiranja matematikog modela potrebno je primijeniti poseban sustav
mjernih jedinica. U tom sluaju dolazi do promjene originalnih koeficijenata u jednadbi.
Zbog toga je prikladnije formirati bezdimenzijske matematike jednadbe. Prednost primjene
bezdimenzijskih veliina pri analizi fizikalnih zakona je smanjenje broja parametara odnosno
varijabli.
14
2.3.5 Sile na brodski trup
Sile na brodski trup koji se giba kroz tekuinu mogu biti normalne (okomite) na povrinu
broda (sile tlaka), ili tangencijalne na povrinu broda (sile trenja). Izraz
2
1
2
V ima dimenziju
tlaka i zove se dinamiki tlak. Djelovanju dinamikog tlaka na neku povrinu
1
A stvara silu
dinamikog tlaka koja je okomita na povrinu:
2
1 1 1
1
2
F V A = (2.29)
gdje je:
1
A - karakteristina povrina brodskog trupa,
1
- bezdimenzijski koeficijent koji ovisi o geometrijskim znaajkama broda,
lokalnoj brzini i pravcu sile tlaka u prostoru,
V - brzina broda.
Tangencijalna sila ili sila trenja na neki element povrine broda moe se izraziti kao:
2 2 2
V
F A
L
= (2.30)
gdje je:
- dinamiki koeficijent viskoznosti tekuine kroz koju se brod giba,
V - brzina broda,
2
2
- bezdimenzijski koeficijent koji ovisi o geometrijskim znaajkama broda.
Tangencijalna sila definirana je izrazom
d
d
V
A
y
gdje je
d
d
V
y
gradijent brzine okomit na
povrinu.
Gravitacijska sila na brod se izraava kao:
3 3 3
F LA g = (2.31)
gdje je:
- gustoa tekuine kroz koju se brod giba,
L - duljina broda,
3
3
Ako za problem koji razmatramo treba uzeti u obzir sile napetosti povrine, ona se izraava:
4 4
F L t = (2.32)
gdje je:
t - koeficijent povrinske napetosti tekuine kroz koju se brod giba,
L - duljina broda,
15
4
2.3.6 Bezdimenzijski odnosi
Kod provoenja mjerenja obino se promatraju odnosi istih fizikalnih veliina, pa se na taj
nain dobivaju bezdimenzijske varijable. U brodskoj hidrodinamici je u svrhu zadovoljenja
uvjeta dinamike slinosti, prikladno koristiti odnose pojedinih sila s inercijskom
(dinamikom) silom.
Dijeljenjem razliitih sila s inercijskom silom dobiju se bezdimenzijski odnosi ili koeficijenti
sila koji su jednaki za model i brod u naravi.
Bezdimenzijski odnos ili koeficijent inercijske sile jednak je:
1
1
2
1
1
2
F
C
V A
= (2.33)
i predstavlja Newtonov broj.
Za tangencijalnu silu (silu trenja) koeficijent sile glasi:
2 2
2
2 5
2
1
1 1
1
2
V
A
F
L
C
F VL
V A

= = = (2.34)
gdje je:
5
- bezdimenzijski koeficijent koji ovisi o geometrijskim znaajkama broda
2
5
1
1
2
= ,
= - kinematiki koeficijent viskoznosti.

Reynoldsov broj predstavlja odnos izmeu inercijske sile i sile trenja i definiran je izrazom:
n
VL
R
v
= (2.35)
pa jednadbu (1.34) moemo napisati u obliku:
2 5
C
VL
v
= (2.36)
Na taj nain moemo bezdimenzijski odnos
2
C prikazati kao funkciju Reynoldsovog broja i
geometrije broda:
( )
2 5
,
n
C f R = (2.37)
Za gravitacijsku silu koeficijent sile moe se izraziti odnosom:
16
3 3 3
3 6
2
2
1
1 1
1
2
F LA g gL
C
F
V
V A

= = = (2.38)
gdje je:
6
- bezdimenzijski koeficijent koji ovisi o geometrijskim znaajkama broda
3
6
1
1
2
= ,
2
gL
V
- kvadrat reciprone vrijednosti Froudovog broja.
W. Froude je prvi uoio vanost bezdimenzijskog odnosa:
n
V
F
gL
= (2.39)
u brodskoj hidrodinamici pa ga stoga zovemo Froudeovim brojem. Prema tome koeficijent
gravitacijske sile moemo prikazati kao funkciju Froudeovog broja i geometrije broda:
3 6
( , )
n
C f F = (2.40)
Potrebno je napomenuti da se esto u brodograevnoj literaturi susreemo s pojmom relativne
brzine V L , gdje je V brzina izraena u vorovima, a L duljina izraena u stopama. Odnos
ovih znaajki nije bezdimenzijski (za razliku od Froudeovog broja) i zato nije prikladan za
upotrebu.
Koeficijent sile napetosti povrine dan je izrazom:
4 4
4 7
2
2
1
1 1
1
2
F L
C
F
V L
V A
t t

= = = (2.41)
gdje je
7
bezdimenzijski koeficijent koji ovisi o geometrijskim znaajkama broda
4
7
1
1
2
= ,
a bezdimenzionalni faktor je Weberov broj:
2 2 2
n
V L V L V L
W

t
t k
= = = (2.42)
gdje je k koeficijent kinematike kapilarnosti.
Bezdimenzijski koeficijent sile napetosti povrine funkcija je Webwerovog broja i geometrije
broda:
( )
4 7
,
n
C f W = (2.43)
U bezdimenzijskoj formi koeficijent rezultirajue sile koja djeluje na brod ili model moe se
napisati kao:
17
( ) , , ,
n n n
C f R F W = (2.44)
esto se pored dosad navedenih odnosa mora uvesti i neke dodatne odnose kako bi se pojava
mogla tonije opisati. Takav je Eulerov E
n
ili kavitacijski broj o, koji se kao koeficijent
slinosti javlja u strujanjima gdje se pojavljuje kavitacija. Kavitacijski (Eulerov) broj
definiran je izrazom:
2
1
2
v v
p p p p
q
V
o

= = (2.45)
gdje je:
p - apsolutni tlak okoline,
v
p - tlak isparavanja tekuine,
2
1
2
q V = - dinamiki tlak.
Umjesto
2
1
2
V katkada se za kavitacijski broj upotrebljava izraz ( )
2 1
2
nD , gdje je n broj
okretaja vijka, a D je promjer vijka.
Pri modeliranju nestacionarnih pojava potrebno je upotrijebiti Strouhalov broj koji predstavlja
odnos inercijskih sila pri nestacionarnom gibanju:
n
L
S
VT
= (2.46)
gdje je:
L - duljina broda,
V - brzina broda,
T - period nestacionarne pojave.
Pri stacionarnim pojavama iznos Strouhalovog broja jednak je jedinici:
1
1
n
L L V
S
VT V T V
= = = = (2.47)
Bezdimenzionalnost mase postie se dijeljenjem mase s
3
L , a bezdimenzionalnost momenta
inercije dijeljenjem s
5
L .
U najveem broju sluajeva matematiki modeli koji se odnose na problem otpora i propulzije
brodova temelje se na pretpostavci da je okolna tekuina beskonane dubine, duljine i irine
osim u nekim posebnim situacijama kada se uvode novi bezdimenzijski odnosi. U posebnim
sluajevima kada se promatra gibanje broda u vodi ograniene dubine, ogranienoj irini
plovnog puta te uz prisutnost struja uvode se novi bezdimenzijski odnosi:
- Za dubinu:
h
T
, gdje je h dubina vode, T gaz broda.
- Za irinu:
b
L
ili
b
B
, gdje je b irina kanala, L duljina broda, B irina broda.
- Za struju:
str
V
V
, gdje je
str
V brzina struje, V brzina broda.
18
- Za relativnu brzinu vjetra:
R
V
V
, gdje je
R
V relativna brzina vjetra, V brzina broda.
3. DIMENZIJSKA ANALIZA I ZAKONI SLINOSTI
Zbog matematike sloenosti vrlo je malen broj problema dinamike viskoznog strujanja koji
imaju egzaktna analitika rjeenja. U drugoj grupi zadataka, zbog odreenih odnosa i razlike u
redu veliine izmeu pojedinih fizikalnih veliina u prirodi pojave, doputeno je da se
zanemare pojedini lanovi Navier-Stokesovih jednadbi, pa se egzaktna analitika rjeenja
tako pojednostavnjenih jednadbi nazivaju priblinim rjeenjima zadataka viskoznog
strujanja. Suvremena raunala omoguavaju direktno numeriko rjeavanje problema
viskoznog strujanja metodom konanih elemenata, metodom konanih diferencija, metodom
kontrolnih volumena, metodom rubnih elemenata ili spektralnim metodama. Unato
uspjesima koji su ostvareni teorijskim pristupom rjeavanju zadataka dinamike viskoznog
strujanja, glavni izvor osnovnih spoznaja i temelj razvoja i provjere teorije i teorijskih rjeenja
jo su uvijek i dugo e ostati rezultati eksperimentalnih istraivanja. Tako je i brodska
hidrodinamika kao dio mehanike fluida, poput veine grana fizike, u svojoj biti teorijsko-
eksperimentalna znanost.
Zakoni slinosti u mehanici fluida definiraju kriterije za provoenje eksperimenata. Na
zakonima slinosti zasnivaju se metode za generalizaciju eksperimentalnih rezultata i za
predvianje toka prototipne pojave na temelju ispitivanja modela.
Dimenzijska analiza i zakoni slinosti predstavljaju znanstveni temelj eksperimentalnom
istraivanju sloenih fizikalnih pojava kako u mehanici fluida, hidromehanici broda tako i u
ostalim podrujima fizike.
3.1 DIMENZIJSKA ANALIZA
Kao i sve grane fizike i brodska hidrodinamika kao dio mehanike fluida je eksperimentalno-
teorijsko-numerika znanstvena disciplina u ijim se istraivanjima isprepliu dva razliita
pristupa: eksperimentalni i teorijski.
Pri eksperimentalnom pristupu se na temelju iskustva i intuicije istraivaa izabiru fizikalne
veliine kao varijable za koje se smatra da upravljaju pojavom koja se istrauje. Sistematski
mijenjajui varijable provode se eksperimenti i rezultati mjerenja se unose u dijagrame ili
tablice. To je eksperimentalno rjeenje pojave. Takav pristup se naziva fenomenoloki.
Pri teorijskom pristupu polazi se od analitiki formuliranih zakona mehanike fluida pomou
kojih se postavlja teorijski model pojave i matematiko-numerikom analizom se istrauje
utjecaj pripadnih varijabli na odvijanje pojave. To je pristup racionalne mehanike.
U brodskoj hidrodinamici ti pristupi nadopunjuju jedan drugi i ne mogu, a i ne smiju se
odvajati. U jedinstvenom istraivakom timu trebali bi biti inenjeri, fiziari, matematiari,
numeriari i eksperimentatori.
Osnova napretka brodske hidrodinamike je kontinuirano funkcioniranje tipinog analitikog
procesa:
Eksperiment teorija eksperiment
Dimenzijska analiza odreuje opi oblik jednadbi ili funkcija kojima se opisuju prirodne
pojave. Ona ne rjeava problem ve samo organizira eksperimentalna i teorijska istraivanja
poopavajui rezultate izvan okvira koje pokriva jedan eksperiment.
Dimenzijska analiza se primjenjuje kada se rjeenje nekog problema ne moe odrediti
egzaktno tj. kada nam je na raspolaganju djelomino poznavanje problema u kojem nam
19
pojedinosti nisu dovoljno jasne da bi nam dozvolile egzaktnu analizu. Prednost dimenzijske
analize to je za njenu primjenu dovoljno poznavanje jedino onih varijabli o kojima ovisi
rjeenje problema. Pri primjeni dimenzijske analize na otpor broda treba jedino znati o kojim
varijablama ovisi otpor broda odnosni strujanje oko trupa broda. Na taj nain, dimenzijska
analiza postaje snaan alat, jer ispravnost dimenzijskog rjeenja ne ovisi o ispravnosti detaljne
analize, ve jedino o ispravnom izboru osnovnih varijabli. Treba napomenuti da se
dimenzijskom analizom ne dolazi do konkretnih brojanih rezultata, nego se dolazi do
funkcionalne ovisnosti traenog rjeenja o analiziranim varijablama.
Primjenom dimenzijske analize potrebno je pronai opi oblik zavisnosti ukupnog otpora
broda od fizikalnih veliina koje upravljaju pojavom: duljina broda L , oplakana povrina S ,
volumen istisnine V, hrapavost brodske oplate k , brzina strujanja V , ubrzanje sile tee g ,
dinamiki koeficijent viskoznosti , gustoa fluida .
Fizikalne dimenzijske veliine o kojima ovisi pojava su
, , , , , , , L S k V g V
Pretpostavlja se da je otpor broda definiran nekom funkcijom G navedenih devet fizikalnih
veliina, pa vrijedi:
( ) , , , , , , , , 0
T
G R L S k V g V = (3.1)
S obzirom da nas zanima ovisnost sile otpora broda o ostalim fizikalnim veliinama slijedi:
( ) , , , , , , ,
T
R f L S k V g = V (3.2)
Prvo je potrebno napraviti tablicu s popisom veliina, simbola i dimenzija fizikalnih veliina
koje upravljaju pojavom, Tablica 3.1.

Tablica 3.1. Popis fizikalnih veliina i njihovih dimenzija
Veliina Simbol Dimenzija
ukupni otpor broda
T
R
2
MLT

duljina broda L L
oplakana povrina S
2
L
volumen istisnine V
3
L
hrapavost brodske oplate k L
brzina strujanja V
-1
LT
ubrzanje sile tee
g
-2
LT
dinamiki koeficijent viskoznosti

-1 -1
ML T
gustoa fluida

-3
ML

U Tablici 1. imamo 9 n = fizikalnih veliina i 3 k = osnovne dimenzije ( ) M,L,T , te se
izabire skup od 3 dimenzijski nezavisne veliine (to treba dokazati). Dimenzije svih 9
fizikalnih veliina mogu se izraziti s dimenzijama 3 osnovne veliine. S obzirom da elimo
odrediti ovisnost otpora broda od ostalih veliina, on se nee ukljuiti u dimenzijski nezavisan
skup. Otpor broda je posljedica viskoznosti i hrapavosti stjenke iji se utjecaj eli istraiti te
20
se te dvije veliine nee ukljuiti u dimenzijski nezavisan skup. Hrapavost brodske oplate i
duljina broda imaju istu dimenziju, a s obzirom da je duljina broda najkarakteristinija
veliina odabiremo L . Kao dimenzijski nezavisan skup odabire se skup , v , L u ijim se
dimenzijama pojavljuju sve tri dimenzije to se osnovni preduvjet dimenzijske nezavisnosti
skupa.
Zatim je potrebno dokazati dimenzijsku nezavisnost izabranog skupa
| | | | | |
0 0 0
M L T 1
a b c
v L = = (3.3)
odnosno
( ) ( ) ( )
-3 -1 0 0 0
ML LT L =M L T
a b
c
(3.4)
to daje sustav linearnih algebarskih jednadbi
M : 0
L : 3 0
T : 0
a
a b c
b
=
+ + =
=
(3.5)
ije je rjeenje trivijalno 0 a b c = = = , to dokazuje dimenzijsku nezavisnost skupa. Dakle
skup , v , L je dimenzijski nezavisan skup.
Nadalje potrebno je od svake fizikalne veliine koja nije obuhvaena dimenzijski nezavisnim
skupom formirati po jedan parametar. Mogue je formirati 9 3 6 n k = = parametara.
Parametar
1
formira se s ukupnim otporom broda
T
R u obliku:
| || | | | | |
1 2 3
1
a a a
T
R V L = (3.6)
to izraeno pomou dimenzija daje:
( ) ( ) ( )
1 2
3 -2 -3 -1 0 0 0
MLT ML LT L =M L T
a a
a
(3.7)
Izjednaavanjem eksponenata iznad istih baza na lijevoj i desnoj strani jednadbe dobiva se
sustav od tri linearne algebarske jednadbe:
1 1
1 2 3 3 1 2
2 2
M : 1 0 1
L : 1 3 0 3 1 2
T : 2 0 2
a a
a a a a a a
a a
+ = =
+ + = = + =
= =
(3.8)
kojeg je rjeenje
1
1 a = ,
2
2 a = ,
3
2 a = , to uvrteno u jednadbu (3.6) daje:
1 2 2
T
R
V L
= uobiajeno:
1
2 2
1
2
T
R
V L
= (3.9)
21
Svaki Pi parametar se smije potencirati i mnoiti proizvoljnom konstantom. Faktor
1
2
je
uveden jer izraz
2
1
2
q V = predstavlja dinamiki tlak.
Parametar
2
formira se s oplakanom povrinom broda S u obliku:
| || | | | | |
1 2 3
2
a a a
S V L = (3.10)
( ) ( ) ( )
1 2
3 2 -3 -1 0 0 0
L ML LT L =M L T
a a
a
(3.11)
1 1
1 2 3 3 1 2
2 2
M : 0 0
L : 2 3 0 3 2 2
T : 0 0
a a
a a a a a a
a a
= =
+ + = = =
= =
(3.12)
kojeg je rjeenje
1
0 a = ,
2
0 a = ,
3
2 2
S
L
= (3.13)
Parametar
3
formira se s volumenom istisnine broda V u obliku:
| || | | | | |
1 2 3
3
a a a
V L = V (3.14)
( ) ( ) ( )
1 2
3 3 -3 -1 0 0 0
L ML LT L =M L T
a a
a
(3.15)
1 1
1 2 3 3 1 2
2 2
M : 0 0
L : 3 3 0 3 3 3
T : 0 0
a a
a a a a a a
a a
= =
+ + = = =
= =
(3.16)
kojeg je rjeenje
1
0 a = ,
2
0 a = ,
3
3 3
L
V
= (3.17)
Parametar
4
formira se s visinom hrapavosti brodske oplate broda k u obliku:
| || | | | | |
1 2 3
4
a a a
k V L = (3.18)
22
( ) ( ) ( )
1 2
3 -3 -1 0 0 0
L ML LT L =M L T
a a
a
(3.19)
1 1
1 2 3 3 1 2
2 2
M : 0 0
L : 1 3 0 3 1 1
T : 0 0
a a
a a a a a a
a a
= =
+ + = = =
= =
(3.20)
kojeg je rjeenje
1
0 a = ,
2
0 a = ,
3
4
k
L
= (3.21)
Parametar
5
formira se s ubrzanjem sile tee g u obliku:
| || | | | | |
1 2 3
5
a a a
g V L = (3.22)
( ) ( ) ( )
1 2
3 -2 -3 -1 0 0 0
LT ML LT L =M L T
a a
a
(3.23)
1 1
1 2 3 3 1 2
2 2
M : 0 0
L : 1 3 0 3 1 1
T : 2 0 2
a a
a a a a a a
a a
= =
+ + = = =
= =
(3.24)
kojeg je rjeenje
1
0 a = ,
2
2 a = ,
3
5 2
gL
V
= uobiajeno:
5
V
gL
= (3.25)
Parametar
6
formira se s dinamikim koeficijentom viskoznosti u obliku:
| || | | | | |
1 2 3
6
a a a
V L = (3.22)
( ) ( ) ( )
1 2
3 -1 -1 -3 -1 0 0 0
ML T ML LT L =M L T
a a
a
(3.23)
23
1 1
1 2 3 3 1 2
2 2
M : 1 0 1
L : 1 3 0 3 1 1
T : 1 0 1
a a
a a a a a a
a a
+ = =
+ + = = + =
= =
(3.24)
kojeg je rjeenje
1
1 a = ,
2
1 a = ,
3
6
VL
= uobiajeno:
6
VL
= (3.25)
Primjenom Pi teorema jednadba (3.1) prelazi u oblik
( )
1 2 3 4 5 6
, , , , , 0 I = (3.26)
odnosno
( )
1 2 3 4 5 6
, , , , = u (3.27)
2 3
2 2
, , , ,
1
2
T
R S k V VL
L L L gL
V L
| |
V
= u
|
|
\ .
(3.28)
2 2
2 3
1
, , , ,
2
T
S k V VL
R V L
L L L gL
| |
V
= u
|
|
\ .
(3.29)
U jednadbi (3.29)
2
S
L
i
3
L
V
su koeficijenti koji definiraju formu trupa broda,
k
L
predstavlja
relativnu hrapavost,
V
gL
predstavlja Froudeov broj
n
F , a
VL
Reynoldsov broj
n
R .
Uzevi u obzir da je kod geometrijski slinih formi oplakana povrina S proporcionalna s
2
L
jednadbu (3.29) moemo pisati u obliku:
2
, , , koeficijenti forme trupa
1
2
T
T n n
R k
C R F
L
V S
| |
= = u
|
\ .
(3.30)
gdje je
T
C bezdimenzijski koeficijent ukupnog otpora. Izraz (3.30) rezultat je dimenzijske
analize i pokazuje da je koeficijent ukupnog otpora funkcija geometrijskih, kinematikih i
dinamikih varijabli. Kada za dva geometrijski slina tijela svi Pi-parametri u zagradama na
desnoj strani jednadbi imaju iste vrijednosti, strujanje oko tih tijela e biti slino te e
bezdimenzijski koeficijent ukupnog otpora
T
C imati istu vrijednost.

24
3.2 ZAKONI SLINOSTI
Pri upotrebi fizikih modela potrebno je fizike veliine dobivene ispitivanjem modela
preraunati za brod. Zato je potrebno poznavati ili ustanoviti prenoenja rezultata s modela na
brod (tzv. korelacija).
Modeliranje ima vanu ulogu u brodskoj hidrodinamici. Ispitivanja i istraivanja s brodovima
u naravnoj veliini vrlo su skupa i zavisna o uvjetima okoline (meteoroloki i dr.). Pri
ispitivanju u naravi vrlo je teko razluiti posljedice pojedinih utjecaja koji djeluju na
promatranu pojavu, kao to je to mogue u laboratorijskim uvjetima. Zato se ispitivanja u
naravi provode samo u svrhu provjere rezultata modelskih ispitivanja odnosno odreivanja
korelacije rezultata model-brod i provjere ispunjenja ugovorenih obveza.
Modelska ispitivanja zauzimaju znaajno mjesto u brodskoj hidrodinamici. Mnoga znanja
proizala su upravo iz modelskih ispitivanja. Modelska ispitivanja predstavljaju danas, jo
uvijek jedini pouzdani nain prognoziranja hidrodinamikih znaajki neke novogradnje.
Da bi se fizikalne pojave s modela mogle prenijeti na brod potrebno je ostvariti fizikalnu
slinost, to podrazumijeva ostvarenje:
- Geometrijske slinosti,
- Kinematike slinosti,
- Dinamike slinosti.

3.2.1 Geometrijska slinost
Kada se govori o glavnim znaajkama modela odnosno broda ini se da geometrijsku slinost
nije teko postii. Potrebno je geometrijske znaajke modela pomnoiti s koeficijentom
geometrijske slinosti ili mjerilom da se dobiju odgovarajue geometrijske znaajke broda,
Slika 3.1.
Mogue je napraviti model u nekim tolerancijama tonosti izrade ukoliko se radi o brodu s
glatkom oplatom (povrinom) trupa, ali u sluaju kada oplata trupa nije glatka vrlo je teko
reproducirati mikrogeometriju hrapave oplate. ak i kada bi povrina modela bila tona
kopija povrine broda, odnosno ak i u sluaju da postignemo potpunu geometrijsku slinost u
modeliranju hrapavosti, strujanje uzdu povrine modela nee biti slino strujanju uzdu
povrine broda, zbog znaajki okolne tekuine. To znai da pojave u graninom sloju broda
ne mogu biti korektno reproducirane na modelu. Stoga se prilikom obrade povrine modela
zanemaruje geometrijska slinost hrapavosti povrine trupa modela i broda i povrina modela
se radi potpuno glatka (tehniki glatka povrina). Zbog nemogunosti ostvarenja potpune
slinosti strujanja u graninom sloju, rezultate dobivene modelskim ispitivanjima potrebno je
korigirati, no o tome e biti govora kasnije.
Slini problemi postoje i kod modeliranja geometrije modela brodskog vijka. Bridovi vrhova
krila brodskog vijka katkada moraju biti neto deblji nego to to zahtjeva geometrijska
slinost zbog potrebne vrstoe krila.
Povrina mora i povrina vode u bazenu takoer moraju biti sline. Najlake je ostvariti mirnu
povrinu vode u bazenu. Mirnu povrinu vode u bazenu i glatku povrinu modela broda
nazivamo uvjetima bazena. Tlak na povrini vode u bazenu i u naravi su isti, a u bazenu bi
tlak morao biti nii da bi se ostvarila jednakost kavitacijskog broja.
Brod u naravi esto plovi u praktiki neogranienim uvjetima (dubina i irina), dok su u
bazenu dimenzije ograniene, tako da dimenzije modela moraju biti male u odnosu na
25
dimenzije bazena. Pri izboru mjerila geometrijske slinosti treba odabrati mjerilo s kojim e
se izbjei utjecaj stijenki bazena odnosno dna bazena na rezultate ispitivanja.
Vidjeli smo da geometrijsku slinost treba ostvariti s glavnim dimenzijama, oblikom trupa i
obzirom na okolinu.

Slika 3.1. Odnos dimenzija broda i modela

Mjerilo geometrijske slinosti ili mjerilo modela odreeno je omjerom glavnih izmjera broda i
modela:
S S S
L
M M M
L B T
L B T
= = = (3.31)
Koordinate x, y i z kao i pomaci uzdu tih osi takoer moraju biti u istom odnosu: tj.
geometrijski slini:
S S S S
L
M M M M
x y z L
x y z L
= = = = (3.32)
Ukoliko odaberemo neku karakteristinu dimenziju recimo L, moemo formirati
bezdimenzijske odnose (bezdimenzijske koordinate):
S M
S M
x x
x
L L
= = (3.33)
pa se na taj nain dobiva jednake veliine u oba sustava; broda i modela.
Iz geometrijske slinosti izlazi da se povrine odnose kao kvadrati mjerila geometrijske
slinosti, a volumeni kao kubovi mjerila geometrijske slinosti:
2 S
L
M
S
S
= (3.34)
3 S
L
M
V
=
V
(3.35)
26
3.2.2 Kinematika slinost
Kinematika slinost modela i broda bit e osigurana ako odgovarajue toke modela i broda
opisuju odgovarajue putanje u odsjecima vremena, koji su u konstantnom odnosu.
Koeficijent slinosti ili mjerilo vremena odreeno je odnosom:
S
t
M
t
t
= (3.36)
Bezdimenzijske vrijednosti vremena jednake za model i brod dobiju se dijeljenjem s
karakteristinim vremenom T. To moe biti period nekog ciklikog procesa ili vrijeme
potrebno da model ili brod prijeu put jednak vlastitoj duljini:
S M
S M
t t
t
T T
= = (3.37)
U kinematiki slinim sustavima modela i broda vektori brzina u odgovarajuim prostorno-
vremenskim tokama istog su smjera, meusobno su paralelni, a veliine su im u stalnom
odnosu. Koeficijent slinosti ili mjerilo brzina odreeno je izrazom:
S
v
M
v
v
= (3.38)
Ako je
S
s prevaljeni put broda, a
M
s prevaljeni put modela, tada vrijedi:
d d
i
d d
S M
S M
S M
s s
v v
t t
= = (3.39a)
Uvrtavajui (3.39a) u (3.38) slijedi:
d
d d d 1
d
d d
d
S
S S M S L
v L
M
M S M t t
M
s
v t t s
s
v t s
t

= = = = = (3.39b)
L
S M v M
t
v v v
= = (3.39c)
odnosno mjerilo brzine dano je odnosom:
L
v
t
= (3.39d)
U kinematiki slinim sustavima modela i broda vektori ubrzanja u odgovarajuim prostorno-
odnosu:
S
a
M
a
a
= (3.40)
Za ubrzanje broda
S
a i modela
M
a vrijedi:
27
d d
i
d d
S M
S M
S M
v v
a a
t t
= = (3.41a)
Uvrtavajui (3.41a) u (3.40) slijedi:
2
d
d d d 1 1
d
d d
d
S
S S M S L L
a v
M
M S M t t t
t
M
v
a t t v
v
a t v
t

= = = = = = (3.41b)
2
L
S M a M
t
a a a
= = (3.41c)
odnosno mjerilo ubrzanja dano je odnosom:
2
L
a
t
= (3.41d)
Prilikom provedbe pokusa s modelom brodskog vijka , omjer izmeu brzine napredovanja i
obodne brzine bilo kojeg elementa krila vijka mora biti isti kao odgovarajui omjer za vijak
broda u naravi. To znai da vrijedi:
( ) ( ) 2 2
M S
M M S S
v v
n R n R
= (3.42)
ili
M S
M M S S
v v
n D n D
= (3.43)
ili
M S
J J = (3.44)
gdje je:
R - radijus elementa kojeg razmatramo,
v - brzina napredovanja,
n - broj okretaja,
D - promjer vijka,
J - koeficijent napredovanja.
3.2.3 Dinamika slinost
Pri dinamikoj slinosti sustava model-brod vektori sila u odgovarajuim prostorno-
odnosu.
Razmotrit e se etiri stanja tekuine u kojima se brod odnosno model u razmatranju
hidrodinamikih pojava moe nai:
28
1. Nestlaiva tekuina bez trenja i bez slobodne povrine
2. Nestlaiva tekuina bez trenja sa slobodnom povrinom
3. Nestlaiva tekuina s trenjem i bez slobodne povrine
4. Nestlaiva tekuina s trenjem i sa slobodnom povrinom
Pretpostavlja se da su geometrijska i kinematika slinost izmeu modela i broda zadovoljene.
Koeficijenti dinamike slinosti slijede iz primjene mjerila za pojedine fizikalne veliine:
mjerilo gustoe
S
M
= (3.45)
mjerilo mase
3 S S S
m L
M M M
m
m

V
= = =
V
(3.46)
mjerilo povrine
2 S
S L
M
S
S
= = (3.47)
mjerilo volumena
3 S
L
M

V
V
= =
V
(3.48)
mjerilo vremena
S L
t
M V
t
t
= = (3.49)
mjerilo brzine
S L
V
M t
V
V
= = (3.50)
mjerio ubrzanja
2
V V
S
a
M t L
a
a

= = = (3.51)
Pri tome se indeks S odnosi na brod, a M na model.

1. Nestlaiva tekuina bez trenja i bez slobodne povrine
Pored inercijskih sila djeluju jo samo sile tlaka. Koeficijent slinosti ili mjerilo sile je:
2
3 3
i
iS S S S S S V
F L a L
iM M M M M M L
F m a a
F m a a

V
= = = = =
V

2 2
i
F L V
= (3.52)
budui je inercijska sila jednaka umnoku mase i akceleracije. Indeks i oznaava inercijsku
silu. Jednadba (1.8) moe se prikazati u obliku odnosa inercijskih sila po odgovarajuim
povrinama:
29
2
2 2
2
0, 5
0, 5
i
iS S S S
F L V
iM
M M M
F V S
F
V S
= = = (3.53)
Koji vrijedi za sve odgovarajue sile oba sustava: model i brod. Faktor 0,5 je uveden jer je
2
0, 5 V dinamiki tlak i jednak je tlaku u toki stagnacije tijela koje se nalazi u
potencijalnom strujanju, Slika 1.1. Oznaka S predstavlja povrinu. U problemima otpora i
propulzije, S je openito oplakana povrina trupa modela odnosno broda.

Slika 1.1. Profil u potencijalnom strujanju
Bezdimenzijski koeficijent sile C nezavisan od mjerila glasi:
2 2
0, 5 0, 5
iS iM
S S S M M M
F F
C
V S V S
= = (3.54)
Ako se radi o nestlaivoj tekuini bez trenja i bez slobodne povrine izrazom (3.53) odnosno
(3.54) je zadovoljena dinamika slinost. Odgovarajue sile su u stalnom odnosu a broj:
2
0,5
i
F
C
V S
= (3.55)
se naziva Newtonov broj ijom se jednakou za model i brod u sluaju tekuine bez trenja i
bez slobodne povrine osigurava dinamika slinost sustava model-brod.

2. Nestlaiva tekuina bez trenja sa slobodnom povrinom
U ovom sluaju gravitacijska sila ima vanu ulogu, jer ona upravlja pojavom valova.
Koeficijent slinosti gravitacijskih sila jednak je omjeru gravitacijskih sila koje djeluju na
odgovarajue mase
M
m i
S
m :
3 gS
S S
Fg L g
gM M M
F
m g
F m g

= = = (3.56)
gdje je:
g - gravitacija ili ubrzanje zemljine sile tee,
g
- mjerilo gravitacije ili mjerilo ubrzanja zemljine sile tee.
Ukoliko se eli ostvariti dinamika slinost onda odnos bilo koje gravitacijske i inercijske sile
za model i brod mora imati istu vrijednost:
30
iM iS
gM gS
F F
F F
= (3.57)
ili
gS
iS
iM gM
F
F
F F
= i
Fi Fg
= (3.58)
to daje:
2 2 3
L V L g
= (3.59)
pa slijedi
2
V g L
= (3.60)
Jednadba (1.16) moe se napisati u obliku:
2
2
S S S
M M
M
V g L
g L
V
= (3.61a)
ili
2 2
M S
M M S S
V V
g L g L
= (3.61b)
ili
M S
n
M M S S
V V
F
g L g L
= = (3.61c)
gdje je
n
F Froudeov broj.
Uz geometrijsku i kinematiku slinost i jednakost Froudeovih brojeva, mogue je preraunati
bilo koju silu izmjerenu na modelu u odgovarajuu silu na brod pomou mjerila sile:
3
i g
F F F g L
= = = (3.62)
Na osnovu zakona slinosti i promatranja slika valova na modelima iste forme ali razliite
veliine, William Froude je 1868. godine formulirao Zakon usporedbe na slijedei nain:
Preostali otpori geometrijski slinih brodova odnose se kao tree potencije mjerila linearnih
dimenzija, ako se njihove brzine odnose kao drugi korijen mjerila linearnih dimenzija.
Froudeov Zakon usporedbe zapisan u matematikom obliku glasi:
R
R
RS
RM
L
=
3
(3.63)
31
V
V
S
M
L
= (3.64)

3. Nestlaiva tekuina s trenjem i bez slobodne povrine
Viskozna sila moe se izraziti kao:
d
d
V
V
F S
y
= (3.65)
gdje je:
- dinamiki koeficijent viskoznosti,
d
d
V
y
- komponenta gradijenta brzine okomita na povrinu,
S - povrina.
Omjer izmeu viskoznih sila modela i broda glasi:
( )
( )
2
d d
d d
V
S S S S VS V
F L
MS M M M M L
V y S
F
F V y S

= = = (3.66)
Fv V L
= (3.67)
Mjerilo viskoznih sila mora biti jednako mjerilu inercijskih sila:
V i
F F
= (3.68)
2 2
V L L V
= (3.69)
L V
= (3.70)
S S S S
M M M M
L V
L V

= (3.71)
Kako je kinematiki koeficijent viskoznosti definiran izrazom v = slijedi:
M M S S
n
M S
V L V L
R
v v
= = (3.72)
gdje je
n
R Reynoldsov broj.
Ukoliko se eli zadovoljiti dinamika slinost u nestlaivoj tekuini s trenjem i bez slobodne
povrine neophodno je uz geometrijsku i kinematiku slinost zadovoljiti i jednakost
Reynoldsovog broja za model i brod.

32
4. Nestlaiva tekuina s trenjem i sa slobodnom povrinom
Kada se brod giba na slobodnoj povrini mora, na njega djeluju gravitacijske, viskozne i
inercijske sile.Za ostvarenje dinamike slinosti sve tri vrste sila moraju biti u istom odnosu.
Uvjet dinamike slinosti glasi:
i g V
F F F
= = (3.73)
odnosno:
2 2 3
L V L g V L
= = (3.74)
Usporedbom inercijskih i gravitacijskih sila dobiva se:
2 2 3
L v L g
= (3.75)
2
v L g
= (3.76)
to se moe napisati u obliku:
M
S
M
S
M
S
g
g
L
L
v
v
=
2
2
(3.77)
2 2
S M
S S M M
v v
g L g L
= (3.78)
S M
n
S S M M
V V
F
g L g L
= = (3.79)
Jednakost Froudeovih brojeva broda i modela uz
S M
g g = daje sljedei odnos brzina broda i
modela:
S S
V L
M M
V L
V L
= = = (3.80)
Usporedbom inercijskih i viskoznih sila dobiva se:
i V
F F
= (3.81)
2 2
L V V L
= (3.82)
L V
= (3.83)
S S S S
M M M M
L V
L V

= (3.84)
33
S S M M
S M
V L V L
v v
= (3.85)
Budui su kinematiki koeficijenti viskoznosti za slanu i slatku vodu priblino jednaki:
S M
v v ~
slijedi:
S S M M
V L V L = (3.86)
Za odnos brzina vrijedi:
1
S M
M S L
V L
V L
= = (3.87)
1
S
V
M L
V
V
= = (3.88)
Iz jednadbi (3.88) i (3.80) slijedi:
1
V L
= = (3.89)
to znai da se prilikom provoenja eksperimenta s modelom ije je mjerilo razliito od 1 nije
mogue zadovoljiti potpunu dinamiku slinost. Sile izmjene na modelu ne mogu se direktno
prenositi na brod jednostavnim mnoenjem rezultata odreenim mjerilom slinosti. Potrebno
je primijeniti posebne postupke o emu e biti govora kasnije.
4. OTPOR BRODA
4.1 UVOD
Otpor broda pri odreenoj brzini je sila kojom tekuina djeluje na brod suprotno od smjera
gibanja broda. Otpor broda jednak je komponenti sile tekuine u smjeru paralelnom s osi
gibanja broda. Na slici 3.1 prikazane su krivulje koeficijenata otpora za tijelo pri gibanju na
slobodnoj povrini i duboko uronjeno ispod slobodne povrine, u idealnoj i viskoznoj
tekuini. Koeficijenat otpora:
2
( )
1
2
n
R
C f F
v S
= = (4.1)
prikazan je na temelju Froudeovog broja:
n
V
F
gL
= (4.2)

34

Slika 4.1. Krivulje koeficijenta otpora

Ukupni otpor broda, kojega se oznaava s
T
R , moe se podijeliti na komponente, prema
uzroku nastajanja. Izmeu pojedinih komponenata otpora postoji sloena interakcija.
- Otpor trenja
F
R (eng. frictional resistance) je komponenta otpora dobivena
integracijom tangencijalnih naprezanja po oplakanoj povrini broda u smjeru gibanja
broda.
- Preostali otpor
R
R (eng. residual resistance) je komponenta otpora dobivena
oduzimanjem od ukupnog otpora iznos otpora trenja izraunatog prema odgovarajuoj
formulaciji. To je obino trenje ekvivalentne ploe (ploe koja ima duljinu broda, a
povrinu jednaku oplakanoj povrini broda). Openito, najvei dio preostalog otpora
kod trgovakih brodova tvori otpor valova.
- Viskozni otpor
V
R (eng. viscous resistance) je komponenta otpora povezana s
energijom utroenom zbog viskoznih uinaka.
- Otpor tlaka
P
R (eng. pressure resistance) je komponenta otpora dobivena
integracijom normalnih naprezanja po oplakanoj povrine broda u smjeru gibanja
broda.
- Viskozni otpor tlaka
PV
R (eng. viscous pressure resistance) je komponenta otpora
dobivena integracijom komponenata normalnih naprezanja uslijed viskoznosti i
turbulencije. Ova komponenta se ne moe direktno mjeriti, osim za tijelo duboko
uronjeno u tekuinu, gdje je jednaka otporu tlaka (ovu komponentu se naziva i otpor
forme).
- Otpor valova
W
R (eng. wavemaking resistance) je komponenta otpora povezana s
energijom utroenom na stvaranje gravitacijskih valova. Ova komponenta sastoji se od
otpora slike vala i otpora lomljenja valova.
35
- Otpor slike vala
WP
R (eng. wave pattern resistance) je komponenta otpora dobivena
mjerenjem visina valova daleko iza broda ili modela broda, uz pretpostavku da se
polje brzina te stoga i koliine gibanja tekuine mogu dovesti u vezu sa slikom vala
pomou linearne teorije. Tako dobiveni otpor ne ukljuuje otpor lomljenja valova.
- Otpor lomljenja valova
WB
R (eng. wavebreaking resistance) je komponenta otpora
vezana uz lomljenje pramanog vala (posebno kod brodova sa punim pramcem).
- Otpor vodene praine
S
R (eng. spray resistance) je komponenta otpora vezana uz
energiju utroenu za generiranje vodene praine koja se pojavljuje kod vrlo brzih
brodova i amaca (glisera).
Ovim komponentama otpora treba pridodati dodatne komponente otpora
A
R :
- Otpor privjesaka i otvora
AP
R (eng. appendage resistance) je otpor osovinskih
nogavica, skrokova, osovina, ljuljnih kobilica, kormila, otvora za bone vijke itd. Pri
koritenju fizikih modela za prognoziranje otpora broda u naravi, privjesci i otvori se
najee nalaze na modelu i otpori privjesaka su tada ukljueni u izmjereni otpor.
Ljuljne kobilice se obino ne stavljaju na model. Ako na modelu nema privjesaka,
onda se radi o otporu golog trupa (eng. bare hull resistance).
- Otpor hrapavosti oplate
H
R (eng. roughness resistance) je otpor koji nastaje uslijed
hrapavosti oplate brodskog trupa, izazvane korozijom ili obratanjem brodskog trupa.
- Otpor zraka i vjetra
AA
R (eng. air resistance) je otpor nadvodnog dijela trupa broda
(nadvoa i nadgraa) uslijed gibanja broda kroz zrak i vjetar.
- Otpor kormilarenja
ST
R (eng. steering resistance) je otpor koji nastaje uslijed
upotrebe kormila radi odravanja ravnog kursa. Da bi odrali brod u ravnom kursu,
openito je potrebno upotrebljavati kormilo za korekciju putanje. Upotreba kormila
uzrokuje dodatni otpor kojeg nazivamo otpor kormilarenja.
Okolina u kojoj plovi brod takoer moe utjecati na otpor. Razlozi poveanja otpora uslijed
utjecaja okoline obino su sljedei:
- ograniena voda pri emu se podrazumijeva ogranienje plovnog puta u
horizontalnom smjeru (plovidba u kanalu),
- plitka voda pri emu se podrazumijeva ogranienje plovnog puta u vertikalnom
smjeru (utjecaj dna).
Usporedbe hidrodinamikih znaajki brodova odnose se na uvjete neograniene vode po
duljini, irini i dubini i uvjete pokusne plovidbe (novi, svjee obojani trup, poliran vijak i
mirna povrina vode). Meutim, kada brod plovi u slubi otpor e se najee poveati zbog
sljedeih razloga:
- dodatnog otpora zbog djelovanja zraka i vjetra na nadvodni dio trupa i nadgrae,
- dodatnog otpora zbog gibanja broda na valovima,
- dodatnog otpora zbog odbijanja valova od trupa broda (otpor difrakcije valova),
- dodatnog otpora zbog zanoenja broda uslijed zajednikog djelovanja vjetra, valova i
pomicanja kormila.
Pod srednjim poveanjem otpora broda na valovima
AW
R podrazumijeva se srednja
vrijednost poveanja otpora zbog djelovanja vjetra i valova u usporedbi s otporom na mirnoj
vodi pri istoj srednjoj brzini napredovanja broda.
36
Na slici 3.3 prikazane su komponente otpora povrinskog deplasmanskog broda kao funkcija
Froudeovog broja.

Slika 4.2. Shema ralane otpora na komponente za povrinske deplasmanske brodove
37

Slika 4.3.Komponente otpora povrinskog deplasmanskog broda

Nadalje, fizikalnim mjerenjima, mogue je identificirati sljedee naine razbijanja ukupnog
otpora trupa broda:
1. otpor tlaka + otpor trenja,
1. viskozni otpor + ostatak,
2. otpor valova + ostatak.
Njihovim kombiniranjem slijedi konano razbijanje ukupnog otpora:
Ukupni otpor = Otpor trenja
+ Viskozni otpor tlaka
+ Otpor valova
Treba napomenuti da se svaka od navedenih komponenti otpora pokorava drugom zakonu
prenoenja, a problem prenoenja se jo vie komplicira injenicom da se komponente otpora
meusobno isprepliu i utjeu jedna na drugu.
Osnovne hidrodinamike komponente ukupnog otpora broda su prikazane na slici 4.4. Kad
promatramo sile koje djeluju na trup broda, ukupni otpor se sastoji od sume tangencijalnih i
normalnih sila koje djeluju na oplakanu povrinu trupa broda. Kad promatramo utroenu
energiju, ukupni otpor se sastoji od sume energije utroene u vrtlonom tragu i energije
utroene na stvaranje valova.
Slika 4.5. prikazuje detaljniju podjelu osnovnih komponenti otpora zajedno s drugim
komponentama kao to su otpor lomljenja valova, otpor vodene praine, otpor krmenog zrcala
38

Slika 4.4. Osnovne komponente otpora

Slika 4.4. Detaljne komponente otpora
39
i inducirani otpor. Ukupni otpor trenja je na slici 4.5 podijeljen na otpor trenja ekvivalentne
ravne ploe i trodimenzijske uinke. To je napravljeno zato da se ilustrira razbijanje otpora u
odnosu na neke metode ekstrapolacije model-brod.
Razbijanje valova i vodena praina mogu biti vani kod brzih brodova i katamarana gdje
moe nastupiti znaajno razbijanje valova izmeu trupova katamarana kod odreenih brzina.
Razbijanje valova i vodena praina bi trebali tvoriti dio ukupnog otpora valova, ali u praksi e
ova energija biti izgubljena u vrtlonom tragu (tokasta linija na slici 4.5 ilustrira ovaj
uinak).
Otpor krmenog zrcala, koje se koristi kod veine brzih brodova, je ukljuen kao komponenta
otpora tlaka. Vjerojatno je da veliko podruje niskog tlaka neposredno iza krme broda, koje
uzrokuje da je krmeno zrcalo izloeno atmosferskom tlaku vie nego stagnacijskom tlaku,
uzrokuje valove, lomljenje valova i vodenu prainu koji se u potpunosti ne prenose u podruje
daleko iza trupa broda. Takoer, ova energija e se vjerojatno izgubiti u vrtlonom tragu, kao
to je ilustrirano tokastom linijom na slici4.5.
Inducirani otpor e se generirati u sluaju jahta, kao posljedica uzgona koji se stvara na
kobilicama i kormilima. Katamarani takoer mogu stvoriti inducirani otpor zbog
nesimetrinog strujanja izmeu i s vanjske strane komponentnih trupova i rezultirajueg
uzgona ili bone sile na komponentnim trupovima. Istraivanja su pokazala da je inducirani
otpor katamarana vrlo mali. Vietrupni brodovi, kao katamarani ili trimarani, takoer imaju
interakciju otpora valova izmeu trupova, koja moe biti povoljna ili nepovoljna, ovisno o
brzini katamarana i razmaku izmeu trupova.
4.2 ANALIZA KOLIINE GIBANJA U STRUJANJA OKO TRUPA BRODA
4.2.1 Osnovna razmatranja
Otpor trupa broda je jasno povezan s promjenom koliine gibanja u strujanju oko trupa broda.
Analiza promjene momenata omoguuje preciznu definiciju to se pod pojedinom
komponentom otpora misli vezano uz pojam disipacije energije.

Slika 1.1. Analiza koliine gibanja u strujanju oko trupa broda

Razmotrimo model u struji fluida brzine U u pravokutnom kanalu irine b i dubine h , slika
1.1. Promjena koliine gibanja fluida koji protjee kroz kontrolni volumen od ravnine A do
40
ravnine B (nizvodno) moe se povezati sa silama koje djeluju na kontrolne povrine i na
model.
Elevaciju slobodne povrine oznaimo s ( ) , z x y = gdje je malena veliina, a poremeaj
strujanja ima brzinu ( ) , , q u v w = . Prema jednadbi kontinuiteta protok kroz ravninu A jednak
je protoku kroz ravninu B, pa slijedi:
( )
2
2
d d
B
b
b h
Ubh U u z y

= +
} }
(4.3)
gdje je ( ) ,
B B
x y = . Koliina gibanja koja izlazi iz kontrolnog volumena kroz ravninu B po
jedinici vremena jednaka je:
( )
2
2
2
d d
B
b
B
b h
M U u z y

= +
} }
(4.4)
Koliina gibanja koja ulazi u kontrolni volumen kroz ravninu A po jedinici vremena jednaka
je:
2
A
M U bh = (4.5)
Uvrtavajui jednadbu (4.3) u (4.5) dobiva se:
( )
2
2
d d
B
b
A
b h
M U U u z y

= +
} }
(4.6)
Stoga promjena koliine gibanja fluida kroz kontrolni volumen jednaka je
B A
M M tj.:
( )
2
2
d d
B
b
B A
b h
M M u U u z y

= +
} }
(4.7)
Ova promjena koliine gibanja jednaka je silama na fluid unutar kontrolnog volumena i
zanemarujui trenje na stjenkama kanala, to su R (otpor trupa),
A
F (sila tlaka na ravninu A) i
B
F (sila tlaka na ravninu B). Stoga slijedi:
B A A B
M M R F F = + (4.8)
Iz Bernoullijeve jednadbe slijede izrazi za tlakove u ravnini A i B:
( )
2
2 2 2
1 1
2 2
A A
B
p p p
H U gz U u v w gz

A
(
= + + = + + + + + +

(4.9)
gdje je p A pad tlaka u graninom sloju i
p
A
je gubitak tlaka izraen u m.
41
Ako se uzme da je atmosferski tlak jednak nuli, tada ispred modela gdje imamo
neporemeeno strujanje vrijedi
A
p na slobodnoj povrini gdje vrijedi 0 z = i konstanta
2
1
2
H U = . Stoga vrijedi:
2 2 2
1
2
2
B B
p
p gz Uu u v w
A
(
= + + + + +
`

)
(4.10)
Na uzvodnoj kontrolnoj povrini sila tlaka
A
F jednaka je:
2 2 2 0 0
2 2
2 2 2
1 1
d d d d d
2 2
b b b
A A
b h b h b
F p z y g z z y g h y gbh

= = = =
} } } } }
(4.11)
a na nizvodnoj kontrolnoj povrini, uz (4.10) slijedi:
( )
2 2
2 2 2
2 2
2 2 2
2 2 2 2 2
2 2 2
1
d d 2 d d
2
1
d d d 2 d d
2 2
B B
B B
b b
B B B
b h b h
b b b
B
b b h b h
p
F p z y gz Uu u v w z y
g h y p z y Uu u v w z y

A
(
= = + + + + + =
`

)
(
= A + + +

} } } }
} } } } }
(4.12)
Sila otpora jednaka je:
( )
A B B A
R F F M M = (4.13)
Uvrtavajui jednadbe (4.11), (4.12) i (4.7) u (4.13) slijedi:
( )
2 2 2
2 2 2 2
2 2 2
1
d d d d d
2 2
B B
b b b
B
b b h b h
R g y v w u z y p z y

= + + + A
`

)
} } } } }
(4.14)
U posljednjoj jednadbi prva dva lana mogu se povezati s otporom slike vala, premda brzine
poremeaja v , w i u , koje su uglavnom posljedica valnih brzina kruenja a djelomino i
induciranih brzina koje proizlaze viskoznog trenja u graninom sloju. Trei lan u jednadbi
(4.14) je posljedica viskoznog otpora.
Primjena prva dva lana jednadbe (4.14) u analizi mjerenja slike vala i formuliranju teorije
otpora vala e biti jo opisana u daljnjem tekstu.
4.2.2 Inducirani otpor
Fiktivna komponenta brzine u' moe se definirati sljedeom jednadbom:
( )
2
2 2 2
1 1
2 2
B
B
p
U u v w gz U
(
' + + + + + =

(4.15)
gdje je u' ekvivalenta komponenta brzine koja bi se dobila da nema gubitaka u graninom
sloju. Jednadba (1.13) se moe usporediti s jednadbom (4.9):
42
( ) ( )
2 2 1 1
2 2
U u U u p ' + = + + A (4.16)
pa slijedi:
( ) ( )
2 2
2 2 2 2 2 2
2 2 .
1 1 1
d d d d d
2 2 2
B
b b
B
b b h vrt trag
R g y v w u z y p u u z y

' ' = + + + A +
`
)
} } } } }
(4.17)
Podintegralna funkcija
( )
2 2
1
2
p u u

' A +
`
)
u posljednjem lanu jednadbe (4.17) je razliita
od nule samo unutar vrtlonog traga gdje je 0 p A = . Kako bi se inducirani otpor razdvojio od
otpora valova, uvode se komponente brzine uslijed krunog valnog gibanja ( ) , ,
I I I
u v w .
Komponente brzine ( ) , , u v w u sebi ukljuuju i krune valne i inducirane brzine. Komponente
brzine ( ) , ,
I I I
u v w mogu se izraunati mjerenjem slike vala i primjenom linearizirane
potencijalne teorije.
Potrebno je napomenuti da se mjerenjem valnih elevacija i brzina poremeaja , , u v w u
ravnini B moe odrediti otpor valova. Meutim mjerenja brzina ispod slobodne povrne su
teko izvediva, pa se u sutini koristi linearna potencijalna teorija kako bi se dobile brzine iz
puno povoljnijih (izvodljivijih) mjerenja slike vala . Najnovija dostignua PIV tehnologije
omoguavaju mjerenja brzina ispod slobodne povrine.
Uvrtavajui ( ) , ,
I I I
u v w u jednadbu (4.17) za R :
W V I
R R R R = + + (4.18)
gdje je
W
R otpor slike vala:
( )
2 2
2 2 2 2
2 2
1 1
d d d
2 2
B
b b
B I I I
b b h
R g y v w u z y

= + +
} } }
(4.19)
V
R je ukupni viskozni otpor:
( )
2 2
.
1
d d
2
V
vrt trag
R p u u z y

' = A +
`
)
} }
(4.20)
i
I
R je inducirani otpor:
( )
2
2 2 2 2 2 2
2
1
d d
2
B
b
I I I I
b h
R v v w w u u z y

' = + +
} }
(4.21)
Za uobiajene forme brodova inducirani otpor
I
R je mali.
4.3 OTPOR TRENJA

43
4.4 OTPOR VALOVA
4.4.1 Uvod
Otpor valova
W
R je komponenta otpora koja je povezana s energijom utroenom na stvaranje
gravitacijskih valova. Ova komponenta ukupnog otpora moe se podijeliti na dvije
komponente: otpor slike vala (eng. wave pattern resistance) i otpor lomljenja valova (eng.
wave breaking resistance). Openito se pod otporom valova podrazumijeva otpor slike vala
pri emu se esto puta zanemaruje otpor lomljenja valova.
4.4.2 Valovi u vodi neograniene dubine
Prouavanjem gibanja valova uoeno je da se estice vode u valu imaju vrlo male
translacijske pomake, na osnovu ega se moe zakljuiti da se estice u valu mogu gibati
oscilatorno u vertikalnoj ravnini ili po zatvorenim putanjama u obliku krunice ili elipse. Prva
hipoteza nije realna, jer bi tada imali podruja niskog i visokog tlaka ispod valnih brijegova i
valnih dolova. Izgleda vjerojatno da estice gibaju po krunicama ili elipsama u vertikalnim
ravninama koje su okomite na liniju valnih brijegova. Ovdje treba napomenuti da estice vode
ne slijede tono krunu putanju, nego e imati pomak u smjeru napredovanja vala pri svakom
okretaju. Taj pomak je mali iznosi priblino:
2 2
pomak
W
W
L
,
= (4.1)
na slobodnoj povrini za svaki period gdje je:
W
L - duljina vala,
W
, - visina vala.
Prije je bilo uobiajeno koristiti teoriju trohoidnog vala koju je razvio Gerstner. Shematski
prikaz gibanja trohoidnog vala je dan na slici 4.1. estice vode koje su se u mirnoj vodi
nalazile na nekoj horizontalnoj liniji , lee na valovitim povrinama, dok one estice koje su
se nalazile na istoj vertikalnoj liniji , lee na linijama koje se otklanjaju sad na jednu sad na
drugu stranu, pribliavajui se na valnim brijegovima i udaljavajui se na valnim dolovima.

44
Slika 4.1. Trohoidno valno gibanje

Geometrija dijela trohoide je prikazana na slici 4.2. Krivulja koja spaja estice koje su u
mirnoj vodi bile u istoj horizontalnoj ravnini je potpuno ista kao i ona koju generira jedna
toka na radijusu r unutar krunice radijusa R kada se krunica kotrlja du ravne horizontalne
linije i naziva se trohoida.
Trohoidni val je prikladan sa stajalita geometrije, ali ne zadovoljava izvjesne zakone
hidrodinamike. Daleko je ispravnije raditi s najjednostavnijim valnim oblikom, sinusoidalnim
i kosinusidalnim valom, a onda pretpostaviti da se drugi valni oblici dobivaju superpozicijom
sinusoidalnih valova.

Slika 4.2. Geometrija trohoide
Parametarske jednadbe trohoidnog vala su:
sin x R r u u =
cos z R r u = + (4.2)
t u e =
Za opisivanje valnih pojava fenomena neophodno je definirati nekoliko veliina. Za
jednostavno valno gibanje uzdu osi x definiraju se sljedee veliine, vidi sliku 4.3:
W
L - valna duljina ili duljina vala, horizontalna udaljenost izmeu susjedna (uzastopna)
valna brijega ili valna dola u smjeru napredovanja vala,
T - valni period ili period vala, vrijeme potrebno da dva uzastopna valna brijega ili
valna dola prou kroz istu nepominu toku,
W
c - valna brzina ili brzina napredovanja vala, fazna brzina povrinskog gravitacijskog
vala u dubokoj vodi,
W
, - visina vala, vertikalna udaljenost izmeu valnog brijega i valnog dola, jednaka je
dvostrukoj amplitudi harmonijskog vala,
A
, - amplituda vala, jednaka je polumjeru krune putanje estice povrinskog vala,
jednaka je jednoj polovini visine vala,
f - frekvencija, reciprona vrijednost valnog perioda
1
f
T
= ,
e - kruna frekvencija
2
T
e = .
45

Slika 4.3. Definicija valne duljine i valne visine jednostavnog vala

Strmina vala
W W
L , je nagib povrine profila vala okomito na brijeg vala u prostornim
koordinatnom sustavu i jednaka je omjeru visine vala i duljine vala. Maksimalna strmina vala
pravilnog harmonijskohg ili trohoidnog vala iznosi 2 .
Ordinata povrine sinusidalnog vala moe se izraziti kao:
( ) cos
A
x t , , k e = (4.3)
gdje je k valni broj:
2
W
L
k = (4.4)
x je poloaj na x osi i t je vrijeme. Jednadba (4.3) predstavlja val koji putuje u smjeru
pozitivne x osi.
Izmeu valnih veliina postoje sljedei odnosi(Tablica 4.1):
2
2
2 0, 641
W
W W
c
L c
g
= ~ (4.5)
gdje je
W
L u metrima, g je ubrzanje sile tee u
2
m s i
W
c je u m s . Nadalje za trohoidni
val vrijedi:
2
W
L R = (4.6)
gdje je R polumjer krunice koja se kotrlja.
Za brzinu napredovanja vala vrijedi sljedei odnos:
1, 25
2
W W
W W
L gL
c L
T
= = ~ (4.7)
Za period vala:
46
2
2
2
W W W
W
L c L g
T
c g g
= = =
2
0,8
W
W
L
T L
g
= ~ (4.8)
Za krunu frekvenciju:
2 2 7,85
2
2
W W W W
g g
g
T c c gL L
e = = = = = (4.9)
Tablica 4.1. Odnosi izmeu raznih valnih veliina
T
W
c e
k
Duljina vala
W
L =
W
c T
1
2
2
gT

2
2
W
c
g

2
2g
e

2
k

Period vala T
W
W
L
c

2
g

1
2
W
c
g

2
e

2
gk

Brzina vala
W
c
W
L
T

2
g

2
gT

1
g
e

g
k

Kruna frekvencija e
W
c k
2g

2
T

W
g
c

1 gk
Valni broj k
W
c
e

2

2
2
4
gT

2
W
g
c

2
g
e

1

Brzina estice vode u trohoidnom valu jednaka je:
W
g
c r r
c
e = = (4.10)
gdje je r polumjer krune putanje estice vala. Ako polumjer krune putanje estice vala na
mirnoj povrini oznaimo s
0
r tada vrijedi:
0 A
r = ili
0
2
W
r , = (4.11)
Na dubini z ispod povrine
2
2
0 0
W W
zg z
L c
r r e r e

= = (4.12)
Energija trohoidnog vala moe se izraziti kao:
2
2 0
2
1
1
8 2
W W
r
E L
R
,
| |
=
|
\ .
(4.13)
47
Kako je
0
r R veliina reda 0,10,
2 2
0
2 r R je mala veliina drugog reda i moe se zanemariti
bez znaajne greke pa slijedi da je energija vala po jedinici irine vala jednaka:
2
1
8
W W
E L , ~ (4.14)
gdje je gustoa vode.
Odnosi izmeu
W
L i
W
c te
W
L i T mogu se dobiti na sljedei nain. Na slici 4.4. prikazan je
dijagram sila koje djeluju na esticu vode u trohoidnom valu. Na esticu vode u toki P
djeluju gravitacijska sila
g
F mg = i centrifugalna sila
2
c
F mre = , gdje je m masa estice.
Rezultirajua sila je okomita na povrinu trohoidnog vala i trokuti OCP i F'FP su slini pa
slijedi:
c
g
F r
F R
=
2
d
d
mr r
mg R
e
=
2
g
R
e = (4.15)
Iz jednadbe (4.15) i iz
2
2
2 4 2
, 2 , ,
W W
W
g
L R c R
T L
T
e e = = = = (4.16)
dobiva se:
2 2
2 2
2
W W
R L L
T
g g g e
= = = = (4.17)
2
W
W
g gL
c R R Rg
R
e = = = = (4.18)
Izvedeni izrazi pokazuju da su kinematike znaajke trohoidnog vala funkcije samo duljine
vala
W
L , to je odlika svakog gravitacijskog vala.
Ako zbrojimo veliki broj pravilnih sinusoidalnih valova razliitih duljina dobiva se nepravilni
val. Elevacija povrine vala tj. ordinata vala moe se prikazati kao:
( )
1
cos
k
An n n n
n
x t , , k e c
=
= +
(4.18)
gdje svaka komponenta ima svoj fazni pomak
n
c . Fazni pomak
n
c predstavlja faznu razliku
izmeu razliitih valnih komponenata u trenutku 0 t = i na poloaju 0 x = .
48

Slika 4.4. Sile na esticu vode u trohoidnom valu

4.4.3 Brodski valni sustavi
Kada se tijelo giba kroz idealnu tekuinu potencijal te stoga i brzina estica e se mijenjati od
toke do toke. To znai da e se u skladu s Bernoullijevom jednadbom i tlak mijenjati od
toke do toke. Tijelo koje se giba horizontalno u blizini slobodne povrine e prouzrokovati
poremeaj mirne slobodne povrine. Promjena tlaka e se manifestirati u promjeni nivoa
tekuine. Ove promjene nivoa e se kretati istom brzinom kao i tijelo.
U svim tokama slobodne povrine vlada jednaki tlak:
1 2 3 0
p p p p = = = (4.19)
Postavljanjem Bernoullijeve jednadbe du strujnice od toke 0 do 1,od 0 do 2 te od 0 do 3
dobiva se:
2 2
0 0 0 1 1 1
1 1
2 2
p V gz p V gz + + = + + (4.20a)
2 2
0 0 0 2 2 2
1 1
2 2
p V gz p V gz + + = + + (4.20b)
2 2
0 0 0 3 3 3
1 1
2 2
p V gz p V gz + + = + + (4.20c)
to uz jednadbu (4.19) te uz injenicu da su toke 1 i 2 toke zastoja
1 2
0 V V = = slijedi:
2
0
1
0
2
V
z
g
= > (4.21a)
2
0
2
0
2
V
z
g
= > (4.21b)
49
2 2
0 3
3
0
2
V V
z
g
= < (4.21c)

Slika 4.5. Generiranje brodskog valnog sustava

Oko 1900. godine Lord Kelvin se bavio problemom otpora valova. Promatrao je jednu toku
tlaka P koja se giba po ravnoj liniji tik iznad povrine vode stvarajui valove koji tvore
karakteristinu sliku. Slika se sastoji od sustava poprenih i sustava razilaznih valova koji se
ire od toke tlaka. Slika 4.6 prikazuje takvu sliku vala. Cijela slika se nalazi izmeu pravaca
koji polaze iz toke tlaka i koji sa pravcem gibanja toke zatvaraju kut od 1928'. Udaljenost
izmeu dva uzastopna poprena vala ovisi o brzini putujue toke tlaka.
Kelvinova slika vala ilustrira i objanjava mnoge znaajke brodskog valnog sustava. Ispred
pramca broda postoji podruje visokog tlaka zbog ega se formira znaajan pramani val kao
dio poprenog i razilaznog sustava valova. Linije brijegova poprenih valova e u blizini
brodskog trupa biti okomite na smjer gibanja, povijajui se prilikom pribliavanja razilaznom
sustavu valova, u kojima naposljetku i nestaju. Isti sustav formira se na pramanom i
krmenom ramenu te na krmi broda. Na slici 4.7. prikazana je slika vala oko trupa broda. esto
krmeni sustav valova nije jasan jer je poremeen pramanim sustavom valova, kao i
sustavima koji se generiraju na pramanom i krmenom ramenu. Slika vala se giba zajedno sa
brodom, to znai da se profil poprenog sustava valova du trupa broda ili modela broda pri
konstantnoj brzini gibanja nee mijenjati tokom vremena tj. bit e stacionarna. Na slici 4.8. i
4.9. prikazani su valni sustavi za razliite brzine za dva modela 266 i 266a koji imaju isti
oblik pramca i krme , samo to model 266a ima umetnut paralelni srednjak duljine 0, 2
pp
L .
Umetanjem paralelnog srednjaka udaljenost izmeu pramanog i krmenog sustava valova se
promijenila, ali postoji vrlo mala razlika u karakteristikama sustava valova. Moe se zakljuiti
50
da promjena udaljenosti izmeu pramanog i krmenog sustava valova daje vrlo malu razliku u
karakteristikama sustava valova.

Slika 4.6. Brijegovi Kelvinove grupe valova prouzrokovane putujuom tokom tlaka P

Slika 4.7. Shematski prikaz pramanog i krmenog sustava valova

U mnogim sluajevima je mogue rezultirajui sustav valova promatrati kao da je sastavljen
od etiri komponente:
1. Pramani sustav valova, zbog podruja visokog tlaka u blizini pramca zapoinje
brijegom.
2. Sustav valova pramanog ramena, zbog podruja niskog tlaka u blizini pramanog
ramena zapoinje dolom.
3. Sustav valova krmenog ramena, zbog podruja niskog tlaka u blizini krmenog ramena
zapoinje dolom.
51
4. Krmeni sustav valova, zbog podruja visokog tlaka u blizini krme zapoinje brijegom.
Ponekad moe biti teko predvidjeti toan poloaj valnog brijega pramanog i krmenog
sustava valova, a vrlo teko je i predvidjeti poloaj valnog dola sustava valova pramanog i
krmenog ramena zbog dominantnog utjecaja visokog tlaka na pramcu i krmi.
etiri komponente brodskog valnog sustava interferiraju meusobno na povoljan ili
nepovoljan nain. Primjer interferirajueg sustava valova dan je na slici 4.8. i predstavlja
Wigleyev rad (1930.-1931. godine). Za jednostavno oblikovano i simetrino tijelo u obliku
klina s beskonanim gazom, kao to je prikazano na slici 4.10., Wigley je izraunao valni
sustav.

Slika 4.8. Valni sustav za model 266

52

Slika 4.9. Valni sustav za model 266a

53

Slika 4.10. Interferirajui sustav valova

4.4.4 Interferencija valova
etiri komponente sekundarnog valnog sustava mogu meusobno interferirati vie ili manje
povoljno. Interferencija dakle moe biti povoljna ili nepovoljna. Poloaj estice u valu moe
se opisati sljedeim jednadbama:
( ) sin
n n n n
x r t e c = +
( ) cos
n n n n
z r t e c = + (4.1)
gdje je
n
r polumjer krunice po kojoj se giba estica vode,
n
e je kruna frekvencija, t je
vrijeme i
n
c je fazni pomak u trenutku 0 t = . Grupe valova iste brzine napredovanja takoer
imaju jednake duljine vala i periode vala. etiri valna sustava koja napreduju iza broda mogu
imati samo razliite visine vala i fazne pomake. Fazni pomaci su isti za sve estice vala
jednog valnog sustava i neovisni su o vremenu. Zbrajanjem ordinata estica za sva etiri valna
sustava dobiva se:
( ) ( ) ( ) ( )
1 1 2 2 3 3 4 4
sin sin sin sin x r t r t r t r t e c e c e c e c = + + + + + + +
54
( ) ( ) ( ) ( )
1 1 2 2 3 3 4 4
cos cos cos cos z r t r t r t r t e c e c e c e c = + + + + + + + (4.2)
Za rezultirajui popreni val dobiva se:
( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( )
2 2 2 2 2
1 2 3 4 1 2 1 2 1 3 1 3 1 4 1 4
2 3 2 3 2 4 2 4 3 4 3 4
2 cos 2 cos 2 cos
2 cos 2 cos 2 cos
r r r r r r r r r r r
r r r r r r
c c c c c c
c c c c c c
= + + + + + + +
+ + +
(4.3)
Nadalje vrijedi odnos:
1,
1
2
n n
n n
W
l
L
c c

= te 2
Wn n
r , = (4.4)
gdje je
1, n n
l

udaljenost od valnog brijega u poprenom valnom sustavu 1 n do najblieg
valnog brijega u valnom sustavu n . Jednadba (4.3) se moe napisati u obliku:
1,2 1,3 1,4 2 2 2 2 2
1 2 3 4 1 2 1 3 1 4
2,3 2,4 3,4
2 3 2 4 3 4
2 2 2
2 cos 2 cos 2 cos
2 2 2
2 cos 2 cos 2 cos
W W W
W W W
l l l
L L L
l l l
L L L
, , , , , , , , , , ,
, , , , , ,
= + + + + + + +
+ + +
(4.5)
to daje rezultirajuu visinu vala.
Da bi se dobio odnos izmeu otpora stvaranja valova i brzine potrebno je uvesti odreene
aproksimacije Kao prva aproksimacija moe se pretpostaviti da je energija poprenog vala E
u Kelvinovom valnom sustavu proporcionalna sa irinom vala, kvadratom visine vala i
valnom duljinom, to daje:
2
W W
E C b L , ' = (4.6)
Nadalje se moe pretpostaviti da je irina poprenog vala proporcionalna s valnom duljinom
W
L , koja je pak proporcionalna kvadratu brzine vala. Kada se brod pomakne za udaljenost x ,
koliina energije potrebna za odravanje valnog sustava moe se prikazati kao:
2 2 2 2
W W W W w
W
x
R x C b L C b x CV x
L
, , , ' ' = = = (4.7)
Odnosno otpor valova kao:
2 2
w w
R CV x , = (4.8)
Uvrtavajui jednadbu (4.5) u (4.8) dobiva se:
1,2 1,4 2 2 2 2 2
1 2 3 4 1 2 1 3
1,4 2,3 2,4 3,4
1 4 2 3 2 4 3 4
2 2
2 cos 2 cos
2 2 2 2
2 cos 2 cos 2 cos 2 cos
W W W W W W W W W
W W
W W W W W W W W
W W W W
l l
R CV
L L
l l l l
L L L L
, , , , , , , ,
, , , , , , , ,
|
= + + + + + +
\
|
+ + + +
|
.
(4.9)
55
Nadalje se moe pretpostaviti da su valne visine proporcionalne razlici tlakova u strujanju oko
tijela i stoga proporcionalne kvadratu brzine
2
V :
2 2 2
1
;
2
w w
p p V V , , ~ ~ ~ (4.10)
Uvrtavajui jednadbu (4.10) u (4.9) slijedi:
(
1,2 2 4 4 4 4 2 2
1 2 3 4 1 2
1,3 1,3 1,4 2 2 2 2 2 2
1 3 1 3 1 4
2,3 2,4 3,4 2 2 2 2 2 2
2 3 2 4 3 4
2
2 cos
2 2 2
2 cos 2 cos 2 cos
2 2 2
2 cos 2 cos 2 cos
W
W
W W W
w W W
l
R CV CV C V CV C V CV C V
L
l l l
CV CV CV CV CV C V
L L L
l l l
C V CV C V C V CV C V
L L L
= + + + + +
+ + + +
|
+ + +
|
.
(4.11a)
Izluivanjem lana
4
V ispred zagrade prethodni izraz prelazi u oblik:
1,2 1,3 6
1 2 3 4 1 2 1 3
1,4 2,3 2,4 3,4
1 4 2 3 2 4 3 4
2 2
2 cos 2 cos
2 2 2 2
2 cos 2 cos 2 cos 2 cos
w
W W
W W W W
l l
R CV C C C C CC CC
L L
l l l l
CC C C C C C C
L L L L
|
= + + + + + +
\
|
+ + + +
|
.
(4.11b)
Uvoenjem supstitucija:
C C C C C
1 2 3 4 5
+ + + =
5
C C C' =
i daljnjim sreivanjem dobiva se:
1,2 1,3 1,4 6 1 2 1 3 1 4
5 5 5
2,3 2,4 3,4
2 3 2 4 3 4
5 5 5
2 2 2
2 2 2
1 cos cos cos
2 2 2
2 2 2
cos cos cos
w
W W W
W W W
l l l
CC CC CC
R C V
C L C L C L
l l l
C C C C C C
C L C L C L
t
|
' = + + + +
\
|
+ + +
|
.
(4.11c)
Konano slijedi:
3 4
, 6
,
1 1
2
1 cos
m n
m n
W m n
m n m
W
l
R C V C
L
= =
= = +
| |
' = +
|
\ .

(4.12)
gdje je
,
5
2
m n
m n
C C
C
C
= .
lan
6
C V ' pokazuje red veliine opora stvaranja valova u sluaju kada pojedinani valni
sustavi nisu meusobno utjecali jedan na drugoga. Preostali dio jednadbe daje komponente
koje nastaju zbog interferencije. Kada ovaj dio ima nisku vrijednost, onda postoji povoljna
56
interferencija valnih sustava, a kada ima visoku vrijednost postoji nepovoljna interferencija
valnih sustava. Zbog interferencije krivulja otpora valova ima grbe (nepovoljna
interferencija)i dolove (povoljna interferencija). Za trgovake brodove grbe i dolovi nisu
previe izraeni. Meutim postoji grba otpora za vrijednosti Froudeovog broja od 0,30 do
0,35, to odgovara vrlo velikim brzinama za trgovake brodove.
5. ODREIVANJE OTPORA BRODA
5.1 UVOD
Ve u fazi pretprojekta broda, brodograditelj mora preliminarno odrediti snagu otpora za
odreenu masu istisnine i brzinu broda. Na osnovu snage otpora uz odreeni stupanj
iskoristivosti moe se procijeniti snaga pogonskih strojeva potrebna za postizanje traene
brzine broda. Postoji vie metoda pomou kojih se moe odrediti otpor novog broda:
1. prema prototipu koji je geometrijski slian novom brodu,
2. prema prototipu, koji je afino slian novom brodu,to znai da je potrebno napraviti
korekcije za glavne znaajke broda L B , B T ,
B
C ,
3. prema statistikim podacima,
4. prema standardnim serijskim ispitivanjima modela,
5. modelskim ispitivanjima,
6. teorijskim proraunima za neke specijalne sluajeve,
7. numerikim metodama (numerika mehanika fluida ili CFD eng. Computational
Fluid Dynamics)
Za vrlo brzu procjenu snage otpora prema prototipu moe posluiti konstanta Admiraliteta:
2
3
3
C
B
V
A
P
A
= (5.1)
gdje je:
B
P - potrebna propulzivna snaga odnosno koena snaga motora, kW,
A - masa istisnine, t,
V - brzina broda, v.
Snaga novog broda moe se izraunati:
2
3
3
p p
Bp
C
V
P
A
A
= (5.2)
gdje se indeks p odnosi na novi brod.
Slina konstanti Admiraliteta je konstanta ( ) C - "C okruglo":
( )
2
3
3
579, 53
E
P
C
V
=
A
(5.3a)
57
gdje je:
E
P - efektivna snaga otpora, kW,
A - masa istisnine, t,
odnosno u engleskim mjernim jedinicama:
( )
2
3
3
427,1
E
P
C
V
=
A
(5.3b)
gdje je:
E
P - efektivna snaga otpora, HP,
A - masa istisnine, tons,
to je vrijednost konstante C okruglo manja tim je forma kvalitetnija, tj. s manjom snagom
prevozi se vie tereta veom brzinom. Pri tome se smatra da je kapacitet krcanja tereta broda s
veom istisninom razmjerno vei.
Kod statistikih metoda prikupljaju se podatci otpora i propulzije odreene grupe brodova i
statistiki obrauju. Rezultati analize su dani u obliku dijagrama ili raunalnih programa. Ove
metode obino dajuefektivnu snagu ili snagu glavnog stroja kao funkciju koeficijenta
istisninie
B
C , koeficijenta vitkosti broda ( ) M ili neke druge znaajke broda.
Standardne serije prikazane su u obliku serijskih dijagrama dobivenih ispitivanjima modela
sustavnim mijenjanjem znaajki broda. Postoje male serije kod kojih se variraju samo jedna
ili dvije znaajke. Ima malo serija, koje obuhvaaju veliko podruje brodova i koje su
publicirani u obliku koji je primjenljiv za projektanta novog broda. Ovakve serije daju vrlo
tone prognoze, ako se upotrebljavaju forme koje su ispitane u okviru serije. U Brodarskom
institutu u Zagrebu razvijene su tri serije: serija "Zagreb" (puni brodovi), serija "Sklad" (brzi
poludeplasmanski brzi brodovi) te serija "Jelsa" (puni veliki brodovi, velike irine i malog
gaza). Ostale poznate serije su Taylorova, Toddova, Taylor-Gortler, BSRA & D. Bailey i dr.
Od svih metoda prognoziranja otpora broda najpouzdanije rezultate daju ispitivanja modela.
5.2 ISPITIVANJE MODELA
5.2.1 Uvod
Pri ispitivanju otpora i propulzije broda model ima etiri stupnja slobode gibanja:
- zaostajanje ili zastajkivanje - translacijsko gibanje u smjeru osi x ,
- poniranje - translacijsko gibanje u smjeru osi z ,
- valjanje - rotacijsko gibanje oko osi x ,
- posrtanje rotacijsko gibanje oko osi y .
Model nema mogunosti zanoenja i zaoijanja tj. translacijskog gibanja u smjeru osi y
rotacijskog gibanja oko osi z .
Zaostajanje je donekle ogranieno dinamometrom i vodilicama, vezom izmeu modela i
kolica za ispitivanje. Hod modela iznosi priblino 200 mm. Pri ovim pokusima obino se
mjeri i trim (poniranje i posrtanje u ovisnosti s promjenom brzine).
58
Model broda je napravljen u skladu s bazenom i instrumentarijem koji e se koristiti pri
ispitivanju. Povrina modela je glatka (tehniki glatka povrina). Cilj pokusa otpora je
dobitikrivulju ovisnosti sile otpora, tegljenja o brzini modela. Registrira se brzina modela i
sila tegljenja u interesantnom podruju brzina. Kroz izmjerene toke provlai se glatka
krivulja otpora odnosno vri se izglaivanje krivulje vodei rauna o grbama i dolovima na
krivulji otpora u ovisnosti o Froudeovom broju. Vrijednosti otpora za model treba preraunati
na vrijednosti za brod pri emu je potrebno uiniti neke pretpostavke.
Ve je pokazano da nije mogue zadovoljiti potpunu dinamiku slinost, jednakost
Reynoldsovog i Froudeovog broja. Pokusa otpora se provodi u uvjetima djelominog,
parcijalnog modeliranja pojave, tj. zadovoljava se:
1. geometrijska slinost modela s tehniki glatkom povrinom,
2. kinematika slinost,
3. djelomino dinamika slinost u smislu zadovoljenja jednakosti Froudeovih brojeva.
Postoji vie metoda za preraunavanje otpora broda s modela na brod:
1. Froudeova metoda
2. Teflerova metoda
3. Metoda ITTC 1957
4. Hughesova metoda
5. Prohaskina metoda
6. Metoda ITTC 1978
5.2.2 Froudeova metoda
Froude je otpor broda, odnosno modela, podijelio na dva dijela:
1. Otpor trenja
2. Preostali otpor
Dakle, prema Froudeovoj postavci ukupni otpor moe se ralaniti kao:
T F R
R R R = + (5.1)
gdje je
F
R otpor trenja, a
R
R preostali otpor. Otpor trenja nastaje zbog djelovanja viskoznih i
inercijskih sila, dok preostali otpor nastaje zbog djelovanja gravitacijskih i inercijskih sila.
Uz pretpostavku da preostali otpor ne ovisi o otporu trenja, pokus otpora moe se provesti
prema Froudeovom zakonu slinosti
nM ns
F F = to daje:
S
M
L
V
V
= (5.2)
gdje se indeksi M i S odnose na model odnosno brod, a
L
je mjerilo geometrijske slinosti.
Modelskim ispitivanjem izmjeri se ukupni otpor modela
TM
R pri razliitim brzinama i
podijeli na dva dijela:
TM FM RM
R R R = + (5.3)
gdje je
FM
R otpor trenja modela i
RM
R je preostali otpor modela. Ako se
FM
R izrauna
onda se
RM
R moe odrediti iz jednadbe (5.3):
59
RM TM FM
R R R = (5.3a)
Preraunavanje preostalog otpora s modela na brod provodi se mnoenjem s mjerilom sile:
3
i g
F F F L g
= = = (5.4)
Ako je 1
g
= slijedi:
3 RS
L g
RM
R
R

= (5.5)
pa je preostali otpor broda jednak:
3
RS L RM
R R
= (5.6)
Ako se otpora trenja broda
FS
R izrauna prema istom principu kao i za model, ukupni otpor
broda moe se izraunati prema izrazu:
( )
3 3
TS FS RS FS L RM FS L TM FM
R R R R R R R R

= + = + = + (5.7)
Za veinu trgovakih brodova otpor trenja je znatno vei od preostalog otpora. Zato bi bilo
loginije da se eksperimentalno odreuje vei dio otpora tj. otpor trenja. S druge strane, ne
postoji jednostavna metoda kojom se moe odrediti komponenta otpor valova, koja ima
najvei udio u preostalom otporu. Stoga je najprikladnije procijeniti preostali otpor na temelju
ispitivanja modela. Froudeova metoda prenoenja rezultata s modela na brod prikazana je na
slici 5.1.

Slika 5.1. Froudeova metoda prenoenja rezultata s modela na brod
60
W. Froude je pretpostavio da je otpor trenja broda jednak otporu trenja ravne ploe koja ima
jednaku oplakanu povrinu i jednaku duljinu kao brod. Otpor trenja modela i broda raunao je
pomou "ekvivalentne ravne ploe". Nije uzimao u obzir zakrivljenost povrine brodskog
trupa. W. Froude raunao je otpor trenja prema izrazu:
n
F
R fSV = (5.8)
Vrijednost eksponenta n odredio je njegov sin R. E. Froude 1,825 n = pa izraz za otpor trenja
glasi:
1,825
F
R fSV = (5.9)
Izraz za otpor trenja s vremenom poprima oblik:
1,825
1000
t
F
g
R SV

= (5.10)
gdje je
t
Froudeov koeficijent otpora trenja za model i brod (hrapava povrina) definiran
kao:
( )
0, 258
0,1392 1 0, 0043 15
2, 68
t
t
L
| |
= + + (
|
+
\ .
(5.11)
gdje je:
L - duljina broda odnosno modela, m,
t - temperatura vode ,C,
S - oplakana povrina, m
2
,
V - brzina ,m/s,
- gustoa vode, kg/m
3
.
Treba napomenuti da su Froudeovi koeficijenti otpora trenja za velike duljine i velike brzine
dobiveni ekstrapolacijom rezultata do raspona duljina i brzina koji daleko izlaze izvan okvira
raspona duljina i brzina za koji su eksperimenti provedeni. Nadalje, otpor tlaka je sadran u
preostalom otporu usprkos injenici otpor tlaka iskljuivo posljedica viskoznih uinaka i
ovisan o viskoznim svojstvima fluida.
U komponenti preostalog otpora
R
R sadrani su otpor slike vala
WP
R , viskozni otpor tlaka
PV
R , otpor lomljenja valova
WB
R i dodatni otpor trenja uslijed zakrivljenosti brodske forme
F
R
'
A .
W. Froude je u svojoj metodi zanemario sljedee injenice:
1. Zbog stvaranja valova uslijed gibanja broda estice vode opisuju vrlo sloene putanje
uzdu trupa broda.
2. Brzina strujanja oko broda je na nekim mjestima manja, odnosno vea od brzine
strujanja uz ravnu plou.
3. U strujanju oko brodskog trupa moe doi do odvajanja strujanja.
4. Granini sloj oko brodskog trupa moe biti tanji ili deblji od graninog sloja ravne
ploe.
61
Unato svemu, Froudeov princip podjele otpora na otpor trenja i preostali otpor jo se i danas
upotrebljava u velikom broju bazena u svijetu. Meutim, jednadbe i koeficijenti trenja R. E.
Froudea vie se uglavnom ne koriste.
5.2.3 Teflerova metoda
E.V. Tefler je 1927. godine objavio lanak u kojem je razmatran problem otpora broda i
modela broda i u njemu je opisana jedna od autorovih metoda koja objedinjuje Froudeov i
Reynoldsov zakon slinosti. Nadalje, autor je predloio praktian nain za ekstrapolaciju
rezultata otpora modela na brod u naravi. Tefler je 1929. Godine istaknuo da je specifini
ukupni otpor istovremeno funkcija i Froudeovog i Reynolsovog broja, odnosno da je:
2
,
T
R V
f
VL gL V A
v
| |
=
|
|
\ .
(5.12)
Promjena specifinog otpora za obitelj geometrijski slinih modela moe se istraiti
prouavanjem promjena specifinog otpora za konstantne omjere brzine i duljine preko
raspona Reynoldsovih brojeva koji pokrivaju obitelj modela. Na slian nain .se promjene
mogu istraiti za konstantnu vrijednost Reynoldsovog broja za vrijednosti omjera brzine i
duljine i budui da za konstantan Reynoldsov broj specifini otpor trenja konstantan te e
jedina promjena koja nastaje zbog promjene omjera brzine i duljine biti uslijed stvaranja
valova, ili openito, otpora inercije. Iz navedenog slijedi da e sve krivulje konstantnog
omjera brzine i duljine prikazane kao funkcija Reynoldsovog broja biti meusobno paralelne.
Na slian nain e sve krivulje konstantnog Reynoldsovog broja prikazane kao funkcija
omjera brzine i duljine biti meusobno paralelne. Ovaj princip paralelnosti je bio temeljno
obiljeje navedeno U Teflerovom lanku iz 1927. godine. Kako bi se ovaj princip paralelnosti
mogao iskoristiti kao praktian nain za ekstrapolaciju specifinog otpora modela, bilo je
neophodno odrediti zakonitost promjene krivulja konstantnog omjera brzine i duljine s
Reynoldsovim brojem. Tefler je predloio da se prihvati funkcija oblika:
1 3
2
T
R
a b
VL
V A
v
| |
= +
|
\ .
(5.13)
gdje veliina a za specifini ukupni otpor ovisi o omjeru brzine i duljine i konstanta je za
konstantni omjer brzine i duljine; b ovisi o iznosu ukupnog otpora koji je podloan utjecaju
mjerila. Pokazalo se da je vrijednost b za vrlo fine forme praktino jednaka vrijednostima
dobivenim za ploe.
Ekstrapolatori za brod e imati malo vei nagib od onoga za ploe i openito svaka forma
modela e imati razliit ekstrapolator.Za svaku formu se ekstraoplator moe odrediti tako da
se odreeni broj geometrijski slinih modela ispita i analizira prema ovoj metodi.
Na slici 5.2. dan je shematski prikaz Teflerove metode za finu formu. Ako se kao apscisa
uzme:
1 3
log log
n
R
VL
v

| |
=
|
\ .
(5.14)
ekstrapolator e biti pravac.
Tefler je zakljuio da se ekstrapolator za ploe moe pouzdano koristiti za veinu brodova s
finom formom. Budui da svi ekstrapolatori za brod moraju imati vei nagib od nagiba
62
krivulje za ravnu plou slijedi da e openita primjena ekstrapolatora za ravnu plou uvijek
rezultirati neto veim otporom broda.

Slika 5.2 Shematski prikaz Teflerove metode

Prvi uvjet koji ekstrapolacijska metoda mora zadovoljiti je da se eksperimentalni rezultati
dobiveni s modelima istog broda u razliitim mjerilima mogu preraunati jedni u druge. Zato
je primjenom rezultata dobivenih pokusima za odgovarajui broj geometrijski slinih modela,
tzv. obitelj modela, ovaj uvjet automatski ispunjen.
Teflerova metoda je ustvari vrlo primamljiva. Nagib ekstrapolatora je dobro odreen u
podruju koje pokrivaju provedeni na obitelji modela. Meutim, usprkos pouzdanim
rezultatima modelskih ispitivanja velike obitelji modela, ekstrapolacija izvan ispitanog
podruja Reynolsovog broja je vrlo nepouzdana. Na slici 5.3. prikazani su rezultati modelskih
ispitivanja obitelji modela.
Koeficijent ukupnog otpora:
2
1
2
T
T F R
R
C C C
V S
= + = (5.15)
prikazan je u ovisnosti o Reynoldsovom broju
n
R za razliite modele i za brod.
T
R je ukupni
otpor, V je brzina modela ili broda, S je oplakana povrina modela ili broda.
Jednadba (5.15) daje koeficijent ukupnog otpora podvodnog dijela trupa glatkog broda.
Ukoliko se eli odrediti koeficijent ukupnog otpora
TS
C za hrapavi brod, mora se dodati
koeficijent korelacije
A
C (koeficijent korelacije model-brod). Takoer se moe dodati
koeficijent otpora zraka ukoliko nije ukljuen u
A
C .
Krivulje konstantnih Froudeovih brojeva su gotovo paralelne s krivuljom opisanom
jednadbom:
63
( )
0, 242
log
n F
F
R C
C
= (5.16)
koja predstavlja Schoenherrovu formulu za otpor trenja ravne ploe. Ova krivulja se moe
upotrijebiti kao ekstrapolator. Ukupni otpor broda moe se tada odrediti pomou izraza:
2
1
2
TS TS S S
R C V S = (5.17)
gdje je
TS
C koeficijent ukupnog otpora broda.

Slika 5.3. Teflerova metoda predvianja otpora

Slika 5.3. prikazuje probleme kod primjene Teflerove metode:
1. ak i kad se koristi velika obitelj modela udaljenost izmeu podruja modela i
podruja broda je vrlo velika. Manja netonost kod odreivanja ekstrapolatora moe
prouzroiti veliku netonost procjene otpora broda.
2. Jedan od uvjeta koji se mora zadovoljiti u svrhu dobivanja zadovoljavajuih rezultata
iz pokusa s obitelji modela je potpuna slinost. To znai da modeli broda kao i njihova
okolina moraju biti slini. Kod provoenja pokusa s velikim modelima iz obitelji
modela, stjenke bazena za tegljenje modela su vrlo esto na udaljenosti kod koje moe
doi do utjecaja na rezultate. Obino blizina stjenke rezultira veim otporom modela.
64
3. Kod ispitivanja malih modela iz obitelji modela, strujanje uzdu veeg dijela modela
moe biti laminarno. Ukoliko laminarno strujanje nastupi na dijelu trupa modela
izmjereni otpor e biti manji u usporedbi s otporom u turbulentnom strujanju.
Provoenje pokusa s obitelji modela je skupo i dugotrajno. Stoga, samo je nekolicina
eksperimenata takvog tipa provedena. Neke od najveih obitelji modela su Simon Bolivar
obitelj modela i obitelj iz istraivakog programa Viktor. U potonjoj obitelji modela uvrten
je model duljine 21 m.
5.2.4 Metoda ITTC 1957
Metoda ITTC 1957 se temelji na Froudeovom principu podjele ukupnog otpora na otpor
trenja i preostali otpor te na korelacijskoj liniji ITTC-1957.1957. godine ITTC je odluio da
se krivulja definirana formulom:
( )
2
0, 075
log 2
F
n
C
R
=
(5.18)
prihvati kao korelacijska linija. Odlueno je da se ovo prihvati samo kao privremeno rjeenje
koje je dovoljno tono za praktine inenjerske potrebe. Veliina
F
C je koeficijent otpora
trenja broda.
Slika 5.4. ilustrira metodu ITTC-1957.
Koeficijent ukupnog otpora modela odreen ispitivanjem modela iznosi:
2
1
2
TM
TM
M M M
R
C
V S
= (5.19)
gdje je:
TM
R - ukupni otpor modela,
M
V - brzina modela,
M
S - oplakana povrina modela,
M
- gustoa vode u bazenu
Koeficijent preostalog otpora odredi se na sljedei nain:
RM TM FM
C C C = (5.20)
gdje se koeficijent otpora trenja odredi pomou jednadbe (5.18). Pretpostavlja se da je
koeficijent preostalog otpora za brod i model isti za isti Froudeov broj pa kod odgovarajuih
Reynoldsovih brojeva vrijedi:
RS RM R
C C C = = (5.21)
Primjenom korelacijske linije model-brod ITTC 1957 kao ekstrapolatora trenja, koeficijent
ukupnog otpora broda za "glatku" oplakanu povrinu odreen je izrazom:
TSS FS R
C C C = + (5.22)
a za stvarnu (hrapavu) povrinu broda:
TS FS R A
C C C C = + + (5.23)
65
gdje je
A
C koeficijent poveanog otpora za korelaciji model-brod koji uzima u obzir
hrapavost oplate brodskog trupa.

Slika 5.4. Shematski prikaz metode ITTC 1957

Neki bazeni uzimaju za
A
C konstantnu vrijednost npr. 0, 0004
A
C = , nezavisno o tipu i
veliini broda. Drugi bazeni smatraju da
A
C varira prema tipu i veliini broda ( A ili L ).
Brodarski institut taj dodatak uzima kao funkciju Reynoldsovog broja.
Koeficijent poveanog otpora kao funkcija istisnine broda prikazan je tablicom 5.1.

Tablica 5.1. Koeficijent poveanog otpora kao funkcija istisnine broda
[t] A
3
10
A
C
1000 0,6
10000 0,4
100000 0
1000000 -0,6

66
Formule za
A
C razlikuju se meu pojedinim bazenima i brodogradilitima. Primjer su
sljedee formule:
3 6
0, 35 10 2 10
A pp
C L

=
( )
2
9
0,11 10 2,1 0, 62
A n
C R a a
= +
gdje je a :
( ) ( )
max 0, 6; min ;0,8
B
a C =
i tablica 5.2.

Tablica 5.2 Preporuene vrijednosti za
A
C
, m
pp
L
3
10
A
C
50-150 0,35-0,40
150-210 0,20
210-260 0,10
260-300 0
300-350 -0,1
350-1000 -0,25

Da bi se dobilo razumnu prognozu, vrijednost koeficijenta poveanog otpora
A
C moe
poprimiti i negativne vrijednosti.
Ukupni otpor broda odreuje se pomou izraza:
1
2
TS TS S S S
R C V S = (5.24)
gdje je:
S
V - brzina broda,
S
S - oplakana povrina broda,
S
- gustoa morske vode,
a snaga tegljenja:
[kW]
1000
TS S
E
R V
P = (5.25)
5.2.5 Hughesova metoda
1954. god. G. Hughes je predloio formulu za korelacijsku liniju model-brod na temelju
ispitivanja glatkih ravnih povrina u turbulentnom strujanju.
67
Za koeficijent otpora trenja ravne glatke ploe u turbulentnom strujanju predloio je sljedei
izraz:
( )
0
2
0, 066
log 2, 03
F
n
C
R
=
(5.26)
Pokazalo se da postoji dobro podudaranje izmeu vrijednosti dobivenih predloenom
formulom i vrijednosti dobivenih eksperimentom.
Hughes je predloio da se ukupni otpor broda promatra kao suma tri komponente:
1. Otpor trenja ravne ploe u dvodimenzijskom strujanju (bez utjecaja rubova), kojoj su
oplakana povrinom i duljina jednake oplakanoj povrini i srednjoj duljini brodskog
trupa.
2. Otpor forme (viskozni otpor tlaka), koji se dodaje otporu trenja, a koji se moe
odrediti s duboko uronjenim dvostrukim modelom (otpor trenja + otpor forme).
3. Otpor slobodne povrine, koji predstavlja poveanje ukupnog otpora uslijed postojanja
slobodne povrine u odnosu na duboko uronjeni dvostruki model.
Vano je napomenuti da je ovakva podjela pogodna samo za analitike svrhe, jer se navedene
tri komponente otpora ne mogu mjeriti pojedinano. S druge strane, Hughesova podjela
otpora je logina, jer komponente (1), (1)+(2), (1)+(2)+(3) mogu egzistirati nezavisno.
Ukupni otpor se prema Hughesu moe napisati u obliku:
0 T F W
R R r R = + (5.27)
gdje r predstavlja omjer viskoznog otpora forme trupa i otpor trenja ekvivalentne ravne ploe
i konstantan je za odreenu formu trupa broda:
0
0 0
1
F PV V
F F
R R R
r k
R R
+
= + = = (5.28)
gdje je:
k - faktor forme,
0 F
R - otpor trenja ekvivalentne ravne ploe,
PV
R - viskozni otpor tlaka (otpor forme),
V
R - viskozni otpor.
Kao osnovni koeficijent otpora trenja moe se upotrijebiti predloeni izraz Hughesa (5.26)
ili neka slina formulacija. Slika 5.5 prikazuje krivulje
0 F
C i ( )
0
1
F
C k + za razliite
vrijednosti k kao funkcije Reynoldsovog broja. Vrijednosti r , odnosno k , mogu se odrediti
iz pokusa otpora pri vrlo malim brzinama (crtkana linija u dijagramu).
U dijagramu se ucrta krivulja koeficijenta ukupnog otpora modela. Povlaenjem tangente na
krivulju
TM
C moe se odrediti krivulja ( )
0
1
F
C k + tj. dobije se toka (run in point) iz koje se
moe odrediti faktor forme k odnosno ( )
0
1
F
C k + .
Vrijednost ( )
0
1
F
C k + se koristi kao ekstrapolator.

68

Slika 5.5. Shematski prikaz Hughesove metode

Koeficijent otpora valova odnosno slobodne povrine moe se odrediti kao ostatak do krivulje
ukupnog otpora
T
C :
( ) 1
WM TM FM
C C k C = + (5.29)
a za koji se pretpostavlja da se prenosi prema Froudeovom zakonu slinosti:
WM WS W
C C C = = (5.30)
Uzimajui u obzir dodatak
A
C zbog hrapavosti moe se izraunati koeficijent ukupnog
otpora broda:
( ) 1
TS W A
C C k C C = + + + (5.31)
Ukupni otpor broda odreen je izrazom:
2
1
2
TS TS S S
R C V S = (5.32)
a snaga tegljenja:
[kW]
1000
TS S
E
R V
P = (5.33)
69

Slika 5.6. Promjena 1 k + s o i
1 3
L V

Mnogi bazeni s uspjehom upotrebljavaju Hughesovu metodu, a neki je kombiniraju s
metodom Prohaske za odreivanje faktora forme. Za odreivanje faktora forme moe se
upotrijebiti empirijska formula Granvilla:
2
18, 7
B
B
k C
L
| |
=
|
\ .
(5.34)
Dijagram na slici 5.6. prikazuje vrijednosti 1 k + kao funkciju koeficijenta istisnine
B
C i
koeficijenta vitkosti
1 3
L V i predstavlja rezultate istraivanja provedene u National Physical
Laboratory:
( )
1
3
1 ,
B
L
r k f C M
| |
|
= + = =
|
|
V \ .
(5.35)
5.2.6 Metoda Prohaske
Metoda Prohaske se temelji na metodi Hughesa, samo to je 1966. god. Prohaska predloio
novi nain odreivanja faktora forme k eksperimentalnim putem. Trodimenzijski faktor forme
k raunamo prema izrazu:
70
0
0 0
1
V F V
F F
C C C
k
C C
= = (5.36)
0
1
V
F
C
k r
C
= + = (5.37)
gdje je:
V
C - koeficijent viskoznog otpora,
0 F
C - koeficijent otpora trenja ekvivalentne ravne ploe (koeficijent otpora trenja u
dvodimenzijskom strujanju,
Za sluaj kada nema odvajanje strujanja vrijedi sljedei izraz za koeficijent ukupnog otpora:
(1 )
T F W
C k C C = + + (5.38)
gdje je
W
C koeficijent otpora valova odreen izrazom:
4
W n
C a F = (5.39)
gdje je a koeficijent i
n
F je Froudeov broj.
Vrijednost koeficijenta otpora valova varira u ovisnosti o koeficijentu istisnine C
B
, pa za pune
brodove s koeficijentom istisnine 0,80
B
C > iznosi:
n
W n
C a F = (5.40)
Eksponent n se mijenja, ovisno o koeficijentu punoe
B
C , izmeu 4 i 6.
Dijeljenjem izraza (5.38) za koeficijent ukupnog otpora s koeficijentom otpora trenja u
dvodimenzijskom strujanju dolazi se do sljedee jednadbe:
4
0 0 0
(1 ) (1 )
T W
F F F
C C Fn
k k a
C C C
= + + = + + (5.41)
Posljednji izraz predstavlja jednadbu pravca, gdje je a koeficijent nagiba pravca, a (1+k)
odsjeak na osi ordinata. Pomou izraza (5.41) moe se lako odrediti faktor forme k. Ako se
pretpostavi da je komponenta otpora valova u podruju niskih brzina funkcija
4
n
F , pravac
T F
C C kao funkcija
4
n F
F C e presijecati ordinatu ( 0
n
F = ) u toki (1 k + ), omoguujui
odreivanje faktora forme. Za crtanje ovakvog dijagrama potrebno je izmjeriti desetak
vrijednosti
T
C u podruju Froudeovih brojeva 0,1 0, 2(0, 22)
n
F = , jer je u tom podruju
otpor valova zanemariv, a mjerenje pri Froudeovim brojevima niim od 0,1 nije pouzdano
zbog greaka mjernih instrumenata pogotovo kod modela brodova koji imaju punije forme
krme. Nesigurnost mjerenja otpora pri niskim brzinama je relativno velika, iz ega slijedi da
je teko tono odrediti toku presijecanja pravca s osi ordinata.
Za pune brodove, 0,8
B
C > , toke mogu leati na konkavnoj krivulji ukazujui da je ili
(1 k + ) ili a , ili oboje, ovisno o brzini. Prikladnije je za pune brodove upotrijebiti potenciju
od
n
F izmeu 4 i 6 umjesto 4.
0 0 0
(1 ) (1 )
n
T W n
F F F
C C F
k k a
C C C
= + + = + + (5.42)
71

Slika 5.7. Prohaskina metoda za odreivanje faktora forme

Za odreivanje veliine faktora forme koristi se metoda regresije. Postoje dvije vrste
nesigurnosti kada se eksperimentalni podaci prikazuju regresijom. Jedna je uslijed
nesigurnosti u izvornim eksperimentalnim podacima, druga se pojavljuje ako se koristi
pogrean regresijski model. ITTC preporuuje metodu Prohaske za eksperimentalnu procjenu
faktora forme.
Potekoe metode odreivanja faktora forme su saete na 17-om ITTC-u (1984) od strane
Powering Performance Committee kako slijedi:
- odvajanje strujanja na modelu moe dati preveliki faktor forme,
- laminarno strujanje na modelu moe dati preniski faktor forme,
- lomljenje valova moe poremetiti linearnost koeficijenta otpora,
- bulb takoer moe poremetiti linearnost,
- interakcija izmeu propelera i trupa moe utjecati na faktor forme, utjecaj koji nije
ukljuen kada se faktor forme odreuje iz mjerenja otpora pri niskim brzinama, ali bi
bio ukljuen kada bi se koristio pokus vlastitog pogona za odreivanje faktora forme
(Holtrop, 2001);
- mogu se pojaviti potekoe kod uzimanja u obzir privjesaka,
- utjecaj stijenki bazena (zaepljenje) moe utjecati na faktor forme,
- faktor forme moe ovisiti o Froudeovom broju,
- faktor forme moe ovisiti o Reynoldsovom broju.
Usprkos navedenim potekoama, Committee je zakljuio da je metoda faktora forme
konzistentnija nego prethodno upotrebljavana dvodimenzijska metoda i da stoga daje maje
problema u praksi i da se metoda Prohaske preferira iz sljedeih razloga:
72
- vrlo je jednostavna i jasna za upotrebu;
- normalno se izvodi runo i zdravim razumom i iskustvom se izbjegavaju ozbiljne
pogreke.

Slika 5.8. Prohaskina metoda za odreivanje faktora forme punih brodova
5.2.7 Metoda ITTC 1978 za jednovijane brodove
Koeficijent ukupnog otpora broda bez ljuljnih kobilica:
( ) 1
TS FS R A AA
C k C C C C = + + + + (5.43)
gdje je:
k - faktor forme odreen ispitivanjem modela,
FS
C - koeficijent otpora trenja broda izraunat prema korelacijskoj liniji model-
brod ITTC 1957,
R
C - koeficijent preostalog otpora.
Koeficijent preostalog otpora odreuje se prema izrazu:
( ) 1
R TM FM
C C k C = + (5.44)
gdje je:
TM
C - koeficijent ukupnog otpora modela,
FM
C - koeficijent otpora trenja modela odreen prema korelacijskoj liniji model-
brod ITTC 1957.
A
C je dodatak na hrapavost i odreuje se prema izrazu:
73
1
3
3
105 0, 64 10
s
A
WL
k
C
L
(
| |
(
=
|
(
\ .
(

(5.45)
gdje je:
s
k - srednja amplituda hrapavosti povrine na duljini od 50 mm valovite povrine
brodskog trupa (ako nije poznata hrapavost oplate brodskog trupa moe se
uzeti da je jednaka
6
150 10 m
s
k

= ),
WL
L - duljina na vodnoj liniji.
Koeficijent otpora zraka
AA
C odreuje se prema izrazu:
0, 001
VT
AA
A
C
S
= (6.3)
gdje je:
VT
A - poprena povrina ili projicirana frontalna povrina broda iznad vodne linije
(nadvoe i nadgrae),
S - oplakana povrina trupa broda.
Ukoliko brod ima ljuljne kobilice (eng. bilge keels), koeficijent ukupnog otpor rauna se
prema izrazu:
( ) 1
BK
TS FS A R AA
S S
C k C C C C
S
+
= + + + + (

(6.3)
gdje je
BK
S oplakana povrina ljuljnih kobilica.
Istraivanje koje je proveo ITTC je pokazalo da uvoenje faktora forme znaajno poboljava
korelaciju model-brod u usporedbi s metodom ITTC 1957. Za praktine namjene i
konvencionalne brodske forme predlae se eksperimentalno odreivanje faktora forme na
slian nain kao i u Prohaskinoj metodi, s tim da se kao eksponent za
n
F moe uzeti
najpogodnija vrijednost.
Zbog nesigurnosti mjerenja otpora pri niskim brzinama, preporuljivo je za odreivanje
faktora forme koristiti rezultate mjerenja otpora u rasponu Froudeovih brojeva
0,12 0, 20
n
F < < .
Kod brodova s djelomino uronjenim bulbom na pramcu te kod brodova s tupim pramcem
zbog otpora lomljenja valova, ova metoda ima zamjerke vezane uz odreivanje faktora forma.
U oba sluaja preporuuje se smanjiti navedeni raspon Froudeovog broja. Preporua se model
ispitivati u podruju brzina u kojem otpor lomljenja valova nee imati znaajan utjecaj na
rezultat.
Umjesto odreivanja faktora forme prema Prohaski, jednadba (5.41), ITTC preporua izraz:
0 0 0
(1 ) (1 )
n
T W n
F F F
C C F
k k a
C C C
= + + = + + (5.42)
Pri emu se vrijednost eksponenta n za
n
F odreuje na nain da se najbolje aproksimiraju
izmjerene toke. Parametre n, c i k odreuju se metodom najmanjih kvadrata.
74

Slika 5.9. Metoda ITTC 1978

Metoda ITTC 1978. je temeljena na principima Froudeovog zakona za koje postoji sumnja u
njegovu ispravnost. Moda e u budunosti biti potrebno dodati utjecaj mjerila na otpor
valova.
Slika 5.9. ilustrira metodu ITTC-a iz 1978. god. Ova metoda, kao i sve metode koje
ralanjuju otpor na komponente ima bolju fizikalnu podlogu. Meutim, za korektnost metode
trebalo bi uvesti i utjecaj mjerila na otpor valova.
Izvorna metoda ITTC 1978 ne vrijedi za dvovijane brodove. Danas ve postoje korekcije s
kojima se ova metoda moe upotrijebiti i za dvovijane brodove.
6. METODE ZA PROCJENU OTPORA BRODA
6.1 METODA HOLTROPA I MENENNA
Ukupni otpor broda je podijeljen na sljedei nain:
1
(1 )
total F APP W B TR A
R R k R R R R R = + + + + + + (6.1)
gdje je:
F
R - otpor trenja prema korelacijskoj liniji ITTC-1957,
1
(1 ) k + - faktor forme koji opisuje viskozni otpor trupa broda u odnosu na otpor trenja,
APP
R - otpor privjesaka,
75
W
R - otpor stvaranja valova i otpor lomljenja valova,
B
R - dodatni otpor tlaka pramanog bulba u blizini slobodne povrine,
TR
R - dodatni otpor tlaka uronjenog krmenog zrcala,
A
R - korelacijski otpor model-brod.
Formula za faktor forme golog trupa glasi:
1,06806 0,46106 0,121563 3 0,36486 0,604247
1 14
(1 ) 0, 93 0, 487118 ( / ) ( / ) ( / ) ( / ) (1 )
R P
k c B T T L L L L C

+ = + V (6.2)
U formuli (10.2) B i T su teoretska irina i gaz, L je duljina vodne linije, V je teoretski
volumen istisnine i
P
C je prizmatiki koeficijent temeljen na duljini vodne linije.
R
L je definiran sa:
(1 0, 06 lcb / (4 1))
R P P P
L L C C C = + (6.3)
gdje je lcb uzduni poloaj teita istisnine od sredine broda izraen kao postotak od
PP
L .
Koeficijent
14
c uzima u obzir oblik krme:
14
1 0, 0011
stern
c C = + (6.4)
i ovisi o koeficijentu forme krme
stern
C za kojeg su dani priblini izrazi u tablici 10.1.

Tablica 10.1 Koeficijenti oblika krme
Oblik krme broda
stern
C
Rebra oblika tipinog za bare -25
V oblik rebara -10
Uobiajeni oblik rebara 0
U oblik rebara s Hognerovom krmom 10

Tablica 10.2 Pribline vrijednosti
2
(1 ) k +
Kormilo iza skega 1,5-2,0
Kormilo iza krme 1,3-1,5
Balansna kormila dvovijanih brodova 2,8
Osovinski skrokovi 3,0
Skeg 1,5-2,0
Skrokovi osovine 3,0
Osovinske nogavice 2,0
Osovine 2,0-4,0
Peraje stabilizatora 2,8
Nadsvod brodskog vijka 2,7
Ljuljne kobilice 1,4

76
Formula za faktor forme (1 ) k + tada glasi:
( )
1 2 1
1 (1 ) 1 (1 )
APP
tot
S
k k k k
S
+ = + + + + (

(6.5)
gdje je:
APP
S - oplakana povrina privjesaka,
tot
S - oplakana povrina trupa ukljuujui oplakanu povrinu privjesaka.
Otpor privjesaka se moe izraunati prema formuli:
2
2
0, 5 (1 )
APP APP eq F
R V S k C = + (6.6)
gdje je:
- gustoa vode,
V - brzina broda,
APP
S - oplakana povrina privjesaka,
2
(1 ) k + - faktor zbog utjecaja otpora privjesaka,
F
C - koeficijent otpora trenja broda prema korelacijskoj liniji ITTC-1957.
2
0, 5
F F
R V SC = (6.7)
2
0, 075
(log 2)
F
n
C
R
=
(6.8)
7
v
1,1883 10
WL
n
L
R
(6.9)
(2 ) (0, 453 0, 4425 0, 2862 0, 003467 / 0,3696 ) 2, 38 /
M B M WP BT B
S L T B C C C B T C A C = + + + +
(6.10)
Za 0, 4 Fn < vrijedi izraz za otpor valova:
2
1 2 5 1 4
exp cos( )
d
W A
R c c c g m Fn m Fn

( = V +

(6.11)
Za 0, 55 Fn > vrijedi:
2
17 2 5 3 4
exp cos( )
d
W B
R c c c g m Fn m Fn

( = V +

(6.12)
Za 0, 4 0, 55 Fn < < vrijedi:
0,4 0,55 0,4
(10 4)( ) / 1, 5
W W A W B W A
R R Fn R R

= + (6.13)
gdje je
0,4
W A
R

prognozirani otpor valova za 0, 40 Fn = i
0,55
W B
R

je otpor valova za 0, 55 Fn =
koji se raunaju prema odgovarajuim formulama.
3,78613 1,07961 1,37565
1 7
2223105 ( / ) (90 )
E
c c T B i

= (6.14)
77
0,33333
7
0, 229577( / ) c B L = kada je / 0,11 B L < (6.15)
7
/ c B L = kada je 0,11 / 0, 25 B L < < (6.16)
7
0, 5 0, 0625( / ) c L B = kada je / B L>0,25 (6.17)
2 3
exp( 1, 89 ) c c = (6.18)
5
1 0, 8 /( )
T M
c A BTC = (6.19)
1, 446 0, 03 /
P
C L B = kada je / 12 L B < (6.20)
1, 446 0, 36
P
C = kada je / 12 L B > (6.21)
1/ 3
1 16
0, 0140407 / 1, 75254 / 4, 79323 / m L T L B L c = V (6.22)
2 3
16
8, 07981 13,8673 6, 984388
P P P
c C C C = + (6.23)
16
1, 73014 0, 7067
P
c C = (6.24)
0,326869 0,605375
3
7, 2035( / ) ( / ) m B L T B = (6.25)

Otpor I Propulzija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Otpor I Propulzija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1.

- promjena koliine gibanja u vremenu ili brzina promjene koliine gibanja,

- promjena momenta koliine gibanja u vremenu ili brzina promjene momenta

moe se rastaviti na komponente , , X Y Z uzdu osi brodskog

M je vektor rezultirajueg momenta na brod s komponentama , ,

v mogue je razloiti na komponente , ,

e je vektor kutne brzine s komponentama , ,

uvijek paralelan s osi z .

, je sila kojom okolna voda djeluje na brod

F moe se razloiti na dvije komponente:

okomit na brzinu broda V

paralelan s brzinom broda V

, je sila koju generira brodski propulzor i iji je uzrok djelovanje vode

openito je suprotnog smjera od sile

konstantna i nema rotacije. U najopenitijem sluaju gibanje broda je

T je jednak i suprotnog smjera od R

= - kinematiki koeficijent viskoznosti.

You might also like