SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAUNARSTVA

MJERENJA U TEHNOLOKIM PROCESIMA
PRVI SEMINAR

Bioloka i kemijska osjetila
Dario Vukovi














Zagreb, oujak, 2014.
Sadraj

1. Uvod ..................................................................................................................... 1
2. Bioloka i kemijska osjetila ................................................................................... 2
2.1 Bioloka osjetila ............................................................................................ 2
2.1.1 Dijelovi biolokih osjetila i nain rada .............................................................. 2
2.1.2 Podjela biolokih osjetila i primjena ................................................................ 4
2.2 Kemijska osjetila ........................................................................................... 6
2.2.1 Dijelovi kemijskih osjetila i nain rada ............................................................. 6
2.2.2 Podjela kemijskih osjetila i primjena ................................................................ 7
3. Zakljuak .............................................................................................................. 9
4. Literatura ............................................................................................................ 10
5. Saetak .............................................................................................................. 11





1

1. Uvod
Tema ovog seminarskog rada su bioloki i kemijski senzori. U seminaru e biti
opisani naini rada navedenih senzora, njihove karakteristike, primjena i najvaniji
proizvoai i modeli.
Senzor (osjetilo, mjerni lan) je ureaj koji mjeri fizikalnu veliinu (npr. temperaturu,
broj okretaja motora) i pretvara ju u elektrini signal pogodan za daljnju obradu.
Najvanije karakteristike senzora su:
brza transformacija mjerene veliine u elektrini signal
brzo reagiranje
stabilna karakteristika u duem vremenskom periodu
male dimenzija
niska cijena
visoka osjetljivost






2

2. Bioloka i kemijska osjetila
U literaturi se esto isprepliu pojmovi kemijskog i biolokog senzora, tj. biosenzora.
Razliiti autori daju definicije koje na prvi pogled za nestrunjaka iz podruja kemije i
biologije ne odaju bitnu razliku. Jedna od estih definicija za biosenzor glasi:
biosenzori su podgrupa kemijskih senzora gdje je element bioloki aktivan materijal:
enzim, antitijelo, tkivo, stanica,... Ipak, najee koriteni bioloki aktivni elementi su
enzim i antitijela. Enzimi su velike molekule proteina koje kataliziraju kemijske
reakcije. Njihova je zadaa pretvorba veliine A (originalne veliine koja se mjeri) u
neki od produkata B s time da enzim pri tome ostaje nepromijenjen. Krajnji produkt
postaje veliina B koja se neposredno mjeri senzorom.
2.1 Bioloka osjetila
Bioloka osjetila (biosenzori) su posebna vrsta kemijskih senzora koji u sustavu
prepoznavanja koriste biokemijski mehanizam. Poto se u literaturi esto mogu nai
termini senzor i biosenzor bez jasne distinkcije, to moe kod itaoca izazvati
konfuziju. Sutina je u tome da su i biosenzori zapravo senzori, s tom razlikom da u
mehanizmu prepoznavanja imaju ugraenu komponentu biolokog porijekla (enzim,
antitijelo,eliju, tkivo). Ovo je razlog mnogim razliitim nazivima posebno kod
biosenzora , na primjer: imunosenzor, glukometar, potenciometrijski biosenzor,
amperometrijski biosenzor, nano-biosenzor, bio ip i drugi.
Prvi korak u dizajniranju biosenzora je izbor odgovarajueg bioreceptora tako da
prepoznavajua (biorecognition) strana elektrode specifino reagira sa ciljanom
komponentom uzorka. Izbor je odreen sa osobinama uzorka i
njegovom strukturom.
2.1.1 Dijelovi biolokih osjetila i nain rada
Biosenzori se sastoje od dvije glavne komponente: elementa za bioloko prepoznava
nje bioreceptora koji reagira s ciljanim uzorkom i pretvaraa koji transformira
interakciju u elektrini signal.


3


Slika 2.1 Shema glavnih komponenti biosenzora

Na slici 2.1 prikazane su glavne komponente biosenzora. Nain rada je sljedei :
bioreceptor (a) konvertira supstrat u produkt. Reakcija je odreena pretvaraem (b)
koji stvara elektrini signal. Signal se pojaava (c), obrauje i transformira iz
analognog u digitalni oblik (d) te se prikazuje na raunalu. Kljuni dio biosenzora je
pretvara jer omoguuje koritenje fizikalnih veliina za praenje toka reakcije.

Najee su to :

Oslobaanje ili apsorpcija topline kod kalorimetrjskih biosenzora

Promjene u raspodjeli naboja koje uzokuju elektrini potencijal
(potenciometrijski biosenzori)

Elektrina struja nastala kao rezultat redoks reakcija (amperometrijski
biosenzori)

Svjetlosni tok (elektromagnetsko zraenje) ili apsorpcija svjetlosti pri
reakciji (optiki biosenzori)

Efekti promjene mase reaktanata ili produkata (piezoelektrini
biosenzori)


4

2.1.2 Podjela biolokih osjetila i primjena
Teoretski se biosenzori mogu klasificirati prema vrsti elementa za bioloko
prepoznavanje koji mogu biti enzimi, hormoni, antitijela, DNK... U nastavku su
ukratko opisane najvanije podgrupe biosenzora.


Biosenzori u klinikoj dijagnostici
Moderna klinika praksa zahtijeva minijaturne monitoring ureaje i point-of-care
sustave (medicinsko testiranje na mjestu njege bolesnika). Takvi senzori su nastali
kao izraz potrebe za malim integriranim ureajima za analizu metabolikih procesa i
za kontrolu lijekova.


Imunosenzori
Senzori koji se baziraju na reakciji antigen-antitijelo i dobivaju se imobilizacijom sloja
imunoglobulina G na povrinu senzora.

Slika 2.2 Funkcionalna shema elektrokemijskog senzora

Slika 2.2 prikazuje shemu elektrokemijskog imunosenzora. Formiranje Ab-Ag
kompleksa mijenja osobine povrine senzora koje se mogu mjeriti promjenom
elektrinog kapaciteta.
Elektrokemijski imunosenzori transformiraju reakciju antigenantitijelo direktno u fiziki
signal.



5



Senzori nukleinskih kiselina
Molekule nukleinskih kiselina pokazuju izuzetan potencijal za upotrebu u senzorskim
tehnologijama. Sa druge strane je takoer vrlo interesantno razviti senzore za
determinaciju nukleinskih kiselina (identifikacija pojedinca na bazi njegove DNA).
Tradiocionalne motode za elektrokemijsku determinaciju nukleinskih kiselina,
posebno t-RNA (transfer RNA) i DNA uglavnom su bazirane na voltametrijskoj
striping analizi. Nukleinska kiselina se adsorbira na ugljikovoj elektrodi pri
konstantnom potencijalu koji je nametnut u odreenom vremenskom periodu. Nakon
toga se tako deponirani materijal oksidira, a struja koje je rezultat ove faze oksidacije
je zapravo analitiki signal.
Najpoznatiji proizvoai biosenzora su Medisense (ureaji koji mjere razinu glukoze
u krvi) te Nova Biomedical.


6


2.2 Kemijska osjetila
Kemijska osjetila (senzori) su minijaturni ureaji koji se sastoje od prepoznavajueg
elementa (receptor), pretvaraa (transducer) i procesora koji moe kontinuirano i
reverzibilno davati podatke o kemijskoj koncentraciji.
Najvanije statike karakteristike kemijskih osjetila jesu:
vijek trajanja (vremensko razdoblje u kojem su senzori i dalje osjetljivi pod
normalnim uvjetima koritenja)
selektivnost (sposobnost da mjeri ciljanu komponentu u prisustvu ostalih)
osjetljivost (odnos promjene izlaza senzora prema promjeni mjerene veliine
na ulazu)

Dinamike karakteristike senzora su osobine odziva u vremenski promjenjivim
ulaznim signalima. Odziv se sastoji od prijelaznog i ravnotenog dijela. Prijelazni dio
odziva je dio procesa od poetnog do konanog stanja. Odziv ravnotenog stanja je
odziv sustava kad vrijeme tei u beskonanost.
Poznatiji proizvoa kemijskih senzora su International Sensor Technology
(proizvodnja senzora za detekciju plinova), Airsense (model PEN-Portable Electronic
Nose) i Emerson.
2.2.1 Dijelovi kemijskih osjetila i nain rada
Kemijski senzori obino sadre dvije osnovne komponente spojene u seriju:
kemijsku-molekularno, receptor i fiziko-kemijsku, pretvara. Princip rada je slian
kao kod biolokih senzora. Receptor stupa u interakciju s molekulama uzorka to za
posljedicu ima promjenu njegovih fizikih osobina koje se preko pretvaraa
pretvaraju u elektrini signal. Receptor je zapravo tanki sloj formiran na povrini
pretvaraa. Njegova je zadaa da kemijski reagira s uzorkom ili selektivno katalizira
ciljanu reakciju. Pretvara je kljuan dio svakog senzora, on pretvara neku veliinu
koja nije elektrine prirode u elektrinu, koja je pogodna za daljnu obradu. Na slici 2.3
prikazana je shema kemijskog senzora. Uz receptor i pretvara prikazan je i
postupak daljne obrade transformiranog signala.



7


Slika 2.3 Shema tipinog kemijskog senzora

2.2.2 Podjela kemijskih osjetila i primjena
Postoji vie podjela senzora ovisno o odabranom kriteriju. Prema razliitim tipovima
fizikog signala mogua je gruba podjela na termike, masene, optike i
elektrokemijske senzore.
Termiki
Rad termikih senzora baziran je na prvom zakonu termodinamike prema kojem
svaki fiziki ili kemijski proces u kojem dolazi do promjene unutranje energije
rezultira promjenom temperature. Tu promjenu unutarnje energije sustava prati
apsorpcija ili emisija topline. Kemijska reakcija praena promjenom toplinskog stanja
moe se pratiti odgovarajuim senzorom.
Maseni
Maseni senzori su kemijski senzori koji uslijed veoma malih promjena mase
adsorbiranih molekula mijenjaju mehanike i elektrine osobine sustava. Optimalni
pretvarai za promjene mase su piezoelektrini kristali.Princip rada ovih senzora
bazira se na pomaku rezonantne frekvencije kristala kada se na njegovu povrinu
doda neka masa.

Optiki
Princip rada ovih senzora je interakcija elektromagnetnog zraenja s materijom to
rezultira promjenom karakteristinih osobina zraenja, na primjer promjena
intenziteta, polarizacijskih osobina ili brzine prolaska svjetlosti kod medij. Optiki
senzori se s obzirom na porijeklo svjetlosnog signala mogu podijeliti na senzore
bazirane na apsorpciji i luminiscenciji.




8

Elektrokemijski
Elektrokemijski senzori su najvea i najstarija grupa kemijskih senzora. Njihova
upotreba veoma je rasprostranjena. Postoje tri osnovne podgrupe ovih senzora.

Potenciometrijski za mjerenje potencijala
Amperometrijski za mjerenja bazirana na strujnom odzivu
Konduktometrijski za mjerenja bazirana na elektrinoj vodljivosti

Za svaku podgrupu koriste se elektrode posebne konstrukcije.








9

3. Zakljuak
Senzori prema svom nastanku i irokoj upotrebi pripadaju modernom dobu kao i
raunala, mobiteli i sl. te su postali neizostavan dio nae svakodnevice. Primjenjuju
se u mnogim granama industrije i medicine te predstavljaju jedno od najpropulzivnijih
podruja modernih tehnologija. Njihove performanse konstantno se poboljavaju u
smislu poveane osjetljivosti, smanjenja dimenzija i nie cijene. Kemijski i bioloki
senzori, koji su glavna tema ovog seminarskog rada, svoju su primjenu ponajvie
pronali u medicini, klinikoj dijagnostici i znanosti.






10

4. Literatura
[1] Emir Turkui, Razvoj i primjena biosenzora, Razvoj i primjena biosenzora,
http://www.pmf.unsa.ba/hemija1/oglasna/za%20studente%20III%20ciklusa/predavanj
a_hemijski_seminar/Turkusic%20Razvoj%20i%20primjena%20biosenzora.pdf,
18.3.2014.
[2] Kemijski senzori, Mjerni pretvornici-prilog predavanjima,
http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/ST11_BiokemijskiSenzori.pdf,
18.3.2014.
[3] oprek, H. Primjena interdigitalizirane elektrode u izvedbi biampermetrijskog
glukoznog biosenzora. Diplomski rad. Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije,
2008.






11

5. Saetak

Ovaj seminarski rad obrauje podruje biolokih i kemijskih senzora. Za poetak,
objanjena je razlika izmeu te dvije skupine senzora. Zatim je opisan nain rada te
osnovne komponente od kojih se senzori sastoje. Ukratko su opisane podvrste gore
navedenih senzora i podruja njihove primjene u industriji i znanosti.