Mjerni Pretvornici U Procesnoj Industriji

KEMIJSKO-TEHNOLOKI FAKULTET U SPLITU
SVEUILITA U SPLITU

ZAVOD ZA KEMIJSKO INENJERSTVO

Ratimir aneti
Renato Stipii

MJERNI PRETVORNICI U PROCESNOJ INDUSTRIJI

(Skripta za internu upotrebu)

Split, 2005.

PREDGOVOR

Skripta "Mjerni pretvornici u procesnoj industriji" predstavlja prikaz naela djelovanja
mjernih pretvornika tlaka, temperature, protoka i razine, te njihove ope znaajke, koje se
odnose na statike i dinamike karakteristike.

Djelovanja mjernih pretvornika su dio gradiva koji se obrauje u okviru seminara i vjebi na
Kemijsko-tehnolokom fakultetu u Splitu. Za dobro savladavanje izloenog sadraja o
naelima djelovanja mjernih pretvornika potrebno je dobro znanje fizike i tehnolokih
operacija kemijske industrije, te osnovna naobrazba iz strojarstva i elektrotehnike. Prikaz tih
naela i izvedbu mjernih pretvornika obradio je struni suradnik Renato Stipii, dipl. ing.,
koji je vodio seminar i vjebe u okviru predmeta "Mjerenje i voenje procesa" i "Mjerna i
regulacijska tehnika".

Zahvaljujemo se recenzentima prof. dr. sc. Editi Mitrovi-Kessler i prof. dr. sc. Nenadu
Kuzmani koji su pregledali rukopis i ije smo savjete i primjedbe sa zadovoljstvom
prihvatili.

Prof. dr. sc. Ratimir aneti

SADRAJ

1. MJERENJE I KARAKTERISTIKE MJERNIH PRETVORNIKA 1
1.1. to je mjerenje? 1
1.2. Karakteristike mjernih pretvornika 2
1.2.1. Statike karakteristike 2
1.2.1.1. Odreivanje statike karakteristike ivinog staklenog termometra 2
1.2.2. Dinamike karakteristike 3
1.2.2.1. Dinamiki odziv mjernog pretvornika prvog reda 6
1.2.2.2. Dinamiki odziv mjernog pretvornika drugog reda 7
1.2.2.3. Primjeri odziva 8
2. MJERENJE TLAKA 20
2.1. Jedinice tlaka 21
2.2. Mjerni pretvornici tlaka (manometri) 22
2.2.1. Kapljevinski manometri 22
2.2.1.1. Torricelliev barometar 24
2.2.1.2. U-manometar 26
2.2.1.3. U-manometar nesimetrine izvedbe 28
2.2.1.4. Manometar s aicom 29
2.2.1.5. Manometar s priklonjenom cijevi 30
2.2.2. Manometri s krutim utezima 31
2.2.2.1. Prstenasti manometar 31
2.2.2.2. Zvonasti manometri 33
2.2.3. Manometarske kapljevine 34
2.2.4. Deformacijski manometri 35
2.2.4.1. Bourdonova cijev 36
2.2.4.2. Membranska osjetila tlaka 38
2.2.4.3. Mijeh 39
2.2.4.4. Pogreke mjerenja kod deformacijskih manometara 40
2.2.5. Mjerenje niskih tlakova (vakuuma) 41
2.2.5.1. McLeodeov vakuummetar 42
2.2.5.2. Pretvornici vakuuma s osjetilima na naelu toplinske vodljivosti 43
2.2.5.3. Ionizacijski pretvornici vakuuma 44
3. MJERENJE TEMPERATURE 46
3.1. Dilatacijski mjerni pretvornici temperature 46
3.1.1. Kapljevinski termometar 48
3.1.2. Mehaniki termometri 51
3.1.2.1. tapni dilatacijski pretvornik 51
3.1.2.2. Bimetalni termometri 52
3.1.3. Tlani termometri 54
3.1.3.1. Kapljevinski tlani termometar 55
3.1.3.2. Parni tlani termometar 56
3.1.3.3. Plinski tlani termometar 57
3.2. Elektrini termometri 57
3.2.1. Termoparovi 57
3.2.2. Otporniki pretvornici temperature 64
3.2.2.1. Slog neuravnoteenog Wheatstoneova mosta 66
3.2.2.2. Spojni vodovi 68
3.2.2.3. Slog uravnoteenog Wheatstoneova mosta 69
3.3. Pirometri zraenja 70
3.4. Optiki pirometri 72
3.5. Radijacijski pirometri 74
3.6. Pirometri boje 74
3.7. Indikatori temperature 74
3.8. Ostali mjerni pretvornici temperature 75
4. MJERENJE PROTJECANJA 76
4.1. Turbinski pretvornici protoka 76
4.2. Potisni pretvornici protoka 77
4.2.1. Stapni potisni pretvornik protoka 78
4.2.2. Potisni pretvornik protoka s titrajuom ploom (Nutirajua pumpa) 78
4.2.3. Vrtivi potisni pretvornici protoka 80
4.3. Pretvornici protoka s osjetilima na osnovi svojstava tekuina 80
4.3.1. Toplinski pretvornici protoka 80
4.3.2. Elektromagnetski pretvornik protoka 82
4.4. Ionizacijski pretvornik protoka 83
4.5. Ultrazvuni pretvornik protoka 84
4.6 Osjetila brzine protjecanja 86
4.6.1. Pitotova cijev 86
4.6.2. Anemometar s vijkom 87
4.6.3. Otpornika osjetila brzine strujanja 87
5. MJERENJE RAZINE KAPLJEVINA, SIPINA I KRUTINA 88
5.1. Mjerni pretvornici razine kapljevina 88
5.1.1. Mjerenje razine pomou plovka i ronila 88
5.1.2. Mjerenje razine kapljevine pomou hidrostatikog tlaka 89
5.1.3. Elektrini pretvornici razine 90
5.1.4. Ultrazvuni pretvornici razine 91
5.1.5. Radioaktivni pretvornici razine 91
5.1.6. Optiki pretvornici razine 92
5.1.7. Mjerni pretvornici razine, sipina i krutina 93


1. MJERENJE I KARAKTERISTIKE MJERNIH PRETVORNIKA

1.1.to je mjerenje?

Mjerenje je postupak kojim se ostvaruju informacije o fizikoj ili kemijskoj prirodi
promatranog procesa. Moe sluiti u svrhu: promatranja procesa, voenja procesa ili
eksperimentalne analize.

Mjerenje se izvodi mjernim instrumentom. Svaki mjerni instrument se u pravilu sastoji
od: osjetila, pretvornika i pokazivala.

Osjetilo je tehniki element koji neposredno osjea promjene u procesu i na svom izlazu
daje odziv koji je analogan ulaznoj fizikalnoj veliini.

Pretvornik je tehniki element koji izlaznu veliinu osjetila pretvara u analognu fizikalnu
veliinu prikladnu za prijenos ili dovod na pokazivalo. Energija to je daje pretvornik
obino je mehanika ili elektrina, iskazana kao standardizirani signal (0.2 - 1 bar ili 4 - 20
mA).
Slog koji slui za osjeanje i pretvorbu naziva se openito mjerni pretvornik.

Pokazivalo je tehniki element koji na neki nain pokazuje vrijednost mjerene veliine.

Mjerni pretvornici, koji se najee pojavljuju u voenju procesa su: mjerni pretvornici
tlaka, temperature, protoka i razine. Njihovo vladanje je usko povezano s tipom mjerene
veliine i osjetila koji se upotrebljavaju za odgovarajue mjerenje.

Dananji mjerni instrumenti najee se izvode tako, da se mjerni signali neelektrikih
veliina pretvaraju iz primarnih u sekundarne, a zatim se sekundarni pretvaraju u analogne
elektrine signale. Elektrini signali se onda pretvaraju u standardizirane naponske ili
strujne signale. Signali neelektrinih veliina mogu se pretvoriti i u standardizirane
pneumatske ili hidrauline signale s pomou odgovarajuih pretvornika signala.


Signal mjerene veliine se s izlaza mjernog pretvornika do pokazivala prenosi prijenosnim
mjernim slogom. Oni mogu biti mehaniki, pneumatski i hidraulini prijenosni vodovi, te
elektrini vodovi.

1.2. Karakteristike mjernih pretvornika

Obzirom na istraivanja zavisnosti izlaznih i ulaznih veliina razlikuju se statike i
dinamike karakteristike mjernih pretvornika.

1.2.1. Statike karakteristike

Statike karakteristike su one koje se ne mijenjaju sa vremenom. Dobiju se izvoenjem
statike analize tako da se pobudi odreena promjena vrijednosti ulazne veliine, a kad se
sustav ustali odreuje se nastala promjena izlazne veliine.

1.2.1.1. Odreivanje statike karakteristike ivinog staklenog termometra

Termometar se dri na temperaturi okoline (20
o
C), a zatim se uranja u etiri kupke u
kojima se odrava odreena temperatura (30
o
C, 50
o
C, 70
o
C i 90
o
C). Pri svakoj ovoj
temperaturi stupac ive u kapilari termometra se ustali na nekoj vrijednosti (h
30
, h
50
, h
70
, i
h
90
). Zavisnost stupca ive, h, o temperaturi predstavlja statiku karakteristiku ivinog
staklenog termometra.

2 0 3 0 5 0 7 0 9 0 T /
o
C
h 2 0
h 3 0
h 5 0
h 7 0
h 9 0
h / m m H g

Slika 1.1. Statika karakteristika ivinog staklenog termometra

1.2.2. Dinamike karakteristike

Dinamike karakteristike se dobiju kao rezultat dinamike analize, pri emu se ispituju
vremenske promjene izlaznih veliina prema vremenskim promjenama ulaznih veliina.

Pri dinamikoj analizi izvode se razliite pobude. Primjenjuju se tri osnovne vrsti pobuda
(promjena): prijelazne i periodine koje spadaju u determinirane, te sluajne ili
stohastike.

Prijelazne pobude su:

a. skokomine - ulazna vrijednost mijenja vrijednost skokomice, trenutano,

t t = t
0

a
0

a
0
+ a

Slika 1.2. Skokomina pobuda

b. impulsna - ulazna veliina mijenja vrijednost skokomice, kratkotrajno zadrava tu
vrijednost, te opet skokomice poprima poetnu vrijednost. To su zapravo dvije uzastopne
vremenski pomaknute skokomine pobude istih iznosa, a suprotnih djelovanja,

t t = t
0

a
0

a
0
+ a
t

Slika 1.3. Impulsna pobuda
X
X

c. pobuda (Dirack-ova pobuda) - ulazna veliina poprima za trenutak beskonano
veliku vrijednost,

t
a
0

t 0
a

Slika 1.4. pobuda

d. uzlazna (linearna) - ulazna veliina mijenja vrijednost postupno.

t
a
0

t = t
0

Slika 1.5. Linearna uzlazna pobuda

Periodine pobude se koriste pri odreivanju dinamikog vladanja u okoliu danog
ustaljenog stanja, a mogu biti:

a. sinusne - ulazna veliina mijenja vrijednost u skladu sa sinusnom funkcijom,

X
X

t

Slika 1.6. Sinusna pobuda

b. pilasta - ulazna veliina mijenja vrijednost jednolikom brzinom, dostie danu vrijednost,
te trenutano pada na poetnu vrijednost, ponovno mijenja vrijednost jednolikom brzinom
itd.,

t

Slika 1.7. Pilasta pobuda

c. trokutasta - vrijednost ulazne veliine raste jednolikom brzinom, dostie danu najveu
vrijednost, te pada istom jednolikom brzinom, dostie danu najniu vrijednost, ponovno
raste itd.,

t

Slika 1.8. Trokutasta pobuda
X
X
X

d. pravokutna - ulaznu veliinu ini slijed impulsnih pobuda.

t

Slika 1.9. Pravokutna pobuda

Ove periodine pobude djeluju kao val, te se moe govoriti o sinusnom, trokutastom i
pravokutnom valu.

Sluajne pobude predstavljaju takve promjene ulaznih veliina, kojima se ni u jednom
trenutku vremena ne moe predvidjeti nain niti vrijednost promjene.

Slika 1.10. Sluajna pobuda

1.2.2.1. Dinamiki odziv mjernog pretvornika prvog reda

Mjerni pretvornici iji se dinamiki opis moe prikazati pomou obine linearne
diferencijalne jednadbe I reda nazivaju se mjerni pretvornici I reda. Takva jednadba ima
oblik:
X

x b y a
dt
dy
a
o o
= +
1
(1.1)

Tom jednadbom moe se opisati vladanje staklenog kapljevinskog termometra.

Uobiajeno je da se jednadba (1.1) podijeli s a
o
i prikazuje u obliku:

Kx y
dt
dy
= + (1.2)

gdje se
o
a
a
1
= naziva vremenska konstanta, a
o
o
a
b
K = statika osjetljivost. Jednadba
je linearna jer se nezavisna veliina y i njena derivacija pojavljuju kao lanovi s prvom
potencijom, obina jer ne sadri parcijalne derivacije, a prvog reda zato jer je prva
derivacija najvii red derivacije zavisne veliine obzirom na nezavisnu veliinu - vrijeme.

1.2.2.2. Dinamiki odziv mjernog pretvornika drugog reda

Mjerni pretvornici iji se dinamiki opis moe opisati linearnom diferencijalnom
jednadbom drugog reda nazivaju se mjerni pretvornici II reda. Takva jednadba ima
oblik:

x b y a
dt
dy
a
dt
y d
a
o o
= + +
1
2
2
2
(1.3)

Takvom jednadbom mogu se opisati mjerni pretvornici sa dodatnim zaostajanjem, u
kojima su pojedini mehaniki dijelovi ili tekuina izloeni ubrzanju. Primjer prve skupine
predstavlja U - manometar, a druge stakleni kapljevinski termometri u zatitnoj cijevi.

Jednadba (1.3) se podijeli s a
o
i prikazuje u ovom obliku:


Kx y
dt
dy
dt
y d
n n
= + +
2 1
2
2
2
(1.4)

gdje je:

o
a
b
K
0
= - statika osjetljivost,
2
a
a
o
n
= - nepriguena frekvencija prirodnog titranja,
2
1
2 a a
a
o
= - koeficijent priguenja,
a
o
, a
1
, a
2
i b
o
- konstante karakteristine za odreeni mjerni pretvornik.

1.2.2.3. Primjeri odziva

Smiljenom ulaznom promjenom pobuuje se odziv, te se na temelju njega zakljuuje o
vladanju mjernog pretvornika, odnosno procesa ili sustava.

Primjer 1: Stakleni kapljevinski termometar

Vladanje stupca kapljevine u staklenom termometru u zavisnosti od mjerene temperature
moe se opisati diferencijalnom jednadbom prvog reda. Popreni presjek termometra
prikazan je na slici:

Staklena cijev
Kapljevina
Film prijenosa topline

Slika 1.11. Popreni presjek termometra

Termometar se sastoji od staklene cijevi i kapljevine u njoj. Oni zajedno predstavljaju
toplinski kapacitet (C). Staklena cijev je okruena filmom fluida kojem se mjeri
temperatura. Taj film prijenosa topline predstavlja toplinski otpor (R). Toplinski kapacitet i
otpor su u seriji i predstavljaju toplinski ekvivalent.

Dinamiki odziv jednog takvog mjernog pretvornika prvog reda na skok promjenu moe se
prikazati linearnom diferencijalnom jednadbom I reda:

F
dt
d
= +
(1.5)
gdje je:

- temperatura koju pokazuje termometar
F
- konana ravnotena vrijednost
- vremenska konstanta, koja je jednaka R.C sek ili min

Uz zadane poetne uvjete kada na ulazu djeluje jedinina skok promjena jednadba (1.5)
ima odreeno rjeenje

t
F
e
1 (1.6)

To rjeenje ima jednostavni eksponencijalni odziv, koji se moe prikazati slikom:

Slika 1.12. Odziv mjernog pretvornika prvog reda na skok promjenu

Dijagram je nacrtan u bezdimenzijskim odnosima, tako da promjena vremenske konstante
mijenja vremensku skalu na osi apscisi. Opaa se, da kako vremenska konstanta postaje
vea, odziv proporcionalno postaje sve sporiji. Vremenska konstanta predstavlja vrijeme
koje je potrebno da se odigra 63,2 % ukupne promjene. Takvo zaostajanje mjernog
pretvornika obino je specificirano za odreeno vrijeme do postizanja 90 %, 95 % i 99 %
ukupne promjene. Te specifikacije se lako mijenjaju za dobivenu vremensku konstantu ,
koristei tablicu za e
-x
, kako je prikazano u slijedeoj tablici:

Vrijeme Postignuto, %
63,2
2.303 90.0
2.996 95.0
4.605 99.0

Prema tome, zaostajanje mjernog pretvornika prvog reda je u ovisnosti o vremenskoj
konstanti . To je zaostajanje za mjerne pretvornike specificirano dovoljno tono za
potrebe industrijske instrumentacije. Dinamika pogreka koja slijedi skokovitu promjenu
nije toliko znaajna, kao kod linearne i sinusne promjene, budui da se mjerena veliina ne
mijenja po tom obliku.

Dinamiki odziv mjernog pretvornika prvog reda kod linearne (uzlazne) promjene
prikazan je slijedeom jednadbom:

Kt
dt
d
= +
(1.7)

gdje je:

K - vrijednost promjene stvarne vrijednosti mjerene veliine
Kt - pokazuje da se mjerena veliina linearno mijenja s vremenom

Rjeenje te jednadbe za dane poetne uvjete je:

t
e
t
K
+ =
1 (1.8)

a prikazano u bezdimenzijskom dijagramu ima slijedei oblik:

Slika 1.13. Odziv mjernog pretvornika prvog reda na linearnu promjenu

Zaostajanje mjernog pretvornika je direktno zadano s vremenskom konstantom i ono
neprekidno raste za ulaznom promjenom pribliavajui se asimptotski vrijednosti . Iz
slike se vidi da oitanje na instrumentu kasni za mjerenom veliinom za vrijeme koje je
jednako vremenskoj konstanti.

Dinamiki odziv sa sinusnom periodinom promjenom zadan je slijedeom jednadbom:

sin A
dt
d
= +
(1.9)
gdje je:

- vrijednost koju pokazuje instrument,
t - vrijeme,
A - amplituda periode mjerene veliine,
- kutna frekvencija periode.

Rjeenje sa danim poetnim uvjetima nakon prijelaznog stanja je:

( )
( )
+
=
t
A

sin
1
1
2
(1.10)

gdje je:

= arctg , kut zaostajanja, za koji se po vremenu zbivanja razlikuju ulazna i izlazna
veliina. Ova jednadba pokazuje da mjerni pretvornik usporava mjerenu veliinu za kut
i da je odnos izlazne prema ulaznoj amplitudi jednak ( )
2
1 / 1 + i uvijek manji od
jedinice.

Budui da jednadba (1.10) daje nedostatnu informaciju, to se zaostajanje i dinamika
pogreka u ovom sluaju posebno tretiraju. Tako se zaostajanje izraava u vremenskim
jedinicama slijedeom jednadbom:

arctg e Zaostajanj
1
= (1.11)

i prikazuje s dijagramom (Slika 1.14.):

Slika 1.14. Zaostajanje mjernog pretvornika prvog reda prema sinusnoj promjeni

Omjer pokazne i stvarne amplitude dan je slijedeom jednadbom:

( )
2
1
1
+
=
A
m
(1.12)

i moe se prikazati slijedeim dijagramom (Slika 1.15.):

Slika 1.15. Amplitudna ovisnost mjernog pretvornika prvog reda na sinusnu promjenu

Taj amplitudno - frekvencijski odziv je manji od jedinice, to znai da izlazni signal slabi s
vremenom. Kod 0 = , 1 =
A
m
i u tom sluaju ne postoji pogreka u oitanju.

Primjer 2: Termometar u zatitnoj cijevi (tuljcu)

Termometar u zatitnoj cijevi (tuljcu) predstavlja primjer sustava drugog reda, iji popreni
presjek izgleda kao to je prikazano (Slika 1.16):


Tuljac
Film prijenosa
topline
Cijev i
kapljevina
Zrani prostor

Slika 1.16. Popreni presjek termometra u zatitnoj cijevi (tuljcu)

Zadrane su iste oznake kao u primjeru staklenog kapljevinskog termometra, pri emu
osjetilo predstavlja toplinski kapacitet C
2
, zrani prostor toplinski otpor R
2
, zatitna cijev
toplinski kapacitet C
1
, a film prijenosa topline toplinski otpor R
1
.

Dinamiki odziv jednog takvog mjernog pretvornika s dva kapaciteta i 2 otpora na skok
promjenu moe se prikazati slijedeom jednadbom:

F
b a
dt
d
a
dt
d
a = +
0 0 1
2
2
2
(1.13)

gdje je:

- vrijednost koju pokazuje instrument,
F
- konana ravnotena vrijednost.

Odziv kod takvog mjernog pretvornika drugog reda na jedininu skok promjenu moe se
prikazati slikom 1.17.:


Slika 1.17. Odziv mjernog pretvornika drugog reda na skok promjenu

Koeficijent priguenja uzet je kao parametar, a kao najpovoljnija vrijednost uzima se
vrijednost = 0.6 - 0.7.

Ako je < 0.7 za mjerni pretvornik je karakteristino nadpriguenje, pri emu izlazna
vrijednost raste iznad konanog postojanog stanja, prigueno titra i smiruje se.

Ako je > 0.7 imamo podpriguenje pri emu odziv dostie konanu postojanu vrijednost
bez titranja i nadvienja.

U sluaju = 0.7 imamo granini sluaj, odnosno kritino priguenje.

Dinamiki odziv mjernog pretvornika drugog reda na linearnu (uzlaznu) promjenu
prikazuje se jednadbom:

Kt a
dt
d
a
dt
d
a = +
0 1
2
2
2
(1.14)

Rjeenje te jednadbe moe se prikazati u bezdimenzionalnom dijagramu (Slika 1.18.):

Slika 1.18. Odziv mjernog pretvornika drugog reda na linearnu promjenu

Izlazna veliina slijedi ulaznu sa zaostajanjem koje je jednako
n
2
.

Dinamiki odziv mjernog pretvornika na sinusnu promjenu moe se prikazati jednadbom:

t A a
dt
d
a
dt
d
a sin
0 1
2
2
2
= +
(1.15)

gdje je:

A - amplituda periode mjerene veliine,
- kutna frekvencija periode.

Rjeenje se moe prikazati omjerom amplituda pokazne i stvarne amplitude u Bode-ovom
amplitudno-frekvencijskom dijagramu (Slika 1.19).


Slika 1.19. Frekvencijski odzivi procesa drugog reda

Primjer 3: U - manometar

Vladanje U - manometra predstavlja primjer sustava drugog reda. Slika 1.20 posluit e za
njegov opis.


Slika 1.20. U-manometar

Statiki opis vladanja U - manometra moe se prikazati jednadbom:

g
p p
h
1 2

= (1.16)

koja pokazuje da visina stupca (h) zavisi o razlici tlakova, gustoe kapljevine () i ubrzanju
sile tee (g). Opis nita ne govori o tome kako e se sustav vladati pri promjenjljivim
tlakovima i kako e stupac slijediti te promjene. Do takvog opisa moe se doi samo
promatranjem dinamikog vladanja sustava.

Pri dinamikom promatranju uzima se da u U-manometru djeluju tlakovi p
1
(t) i p
2
(t) kao
funkcije vremena, tako da je i visina stupca h vremenska funkcija h(t). Ukoliko se jo uzme
u obzir i tromost kapljevine, zatim njeno trenje o stijenke cijevi, dinamiki opis ravnotee
sila u U-manometru glasi:

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 0
1 2
= t F t F t F A t p A t p
t i g
(1.17)


gdje su:

A - povrina unutarnjeg presjeka cijevi manometra
hAg F
g
= - teina stupca kapljevine visine h = 2x
2
2
dt
x d
LA F
i
= - - tromost kapljevine (umnoak mase i ubrzanja)
2
32
D
Lv
F
t
= - unutranje trenje kapljevine

- gustoa kapljevine
- viskoznost kapljevine
D - promjer unutranjeg presjeka cijevi manometra
dt
dx
A v = - brzina gibanja obujma kapljevine

Uvrtavanjem u jednadbu (1.17) dobije se konani izraz za vladanje U - manometra:

( ) ( )
( )
( ) ( )
2
2
2
1 2
2
16
dt
t h d
g
L
dt
t dh
D g
L
t h
g
t p t p
+ + =
(1.18)

Iz ope jednadbe II reda slijedi da je:

g
L
a
2
2
= ,
2
1
16
D g
L
a
= , a
o
= 1,
g
b
o
1
=


2. MJERENJE TLAKA

Razvoj mjerenja tlaka poeo je Torricellijevim eksperimentom 1643 god. kojim je
pokazano da zemljin atmosferski omota tlai povrinu Zemlje tlakom koji odgovara
priblino 760 mm Hg stupca. Od toga se doba tehnika mjerenja tlaka usavrila se je toliko
da se danas mogu bez tekoa i dovoljno tono mjeriti vrlo niski i neobino visoki tlakovi.
Mjerna tehnika tlaka obuhvaa ogromno mjerno podruje od oko 10
-9
do 10
5
at. To se
podruje moe pokriti samo brojnim izvedbama instrumenata, koji djeluju na razliitim
principima. Mjerila tlaka nazivamo manometrima.

Tlak nastaje djelovanjem jednoliko rasporeene sile na odreenu povrinu. Ta jednoliko
rasporeena sila moe biti posljedica gibanja molekula neke tekuine, izazvanog njenim
toplinskim stanjem, ili pak teina okomitog stupca te tekuine jednoliko rasporeene po
vodenoj podlozi.

Zrani omota Zemlje djeluje svojom teinom na njenu povrinu pa na taj nain izaziva
atmosferski tlak. Teina zranog omotaa iznosi oko 1 kp po svakom cm
2
zemljine
povrine to se izraava tlakom od 1 kp cm
-2
( 1 kp = 9.81 N). Meutim tlak ovisi o
trenutnoj teini tako zamiljenog stupca zraka, koja je podlona mnogim utjecajima, pa se
atmosferski tlak stalno i nepravilno mijenja. Nizom mjerenja utvren je njegov normalni
iznos na povrini mora pri temperaturi od 15
o
C pa se za normalni atmosferski tlak uzima:

p
o
= 1 atm = 760 mm Hg = 1.03327 kp cm
-2
= 101325 Pa

S obzirom na polaznu veliinu tlaka prilikom mjerenja postoji:

- vakuum - prazan prostor, koristi se i kao pojam za vrlo mali tlak sveden na najmanju
ostvarljivu vrijednost,
- apsolutni tlak - tlak mjeren s obzirom na niticu tj. vakuum,
- relativni tlak - tlak mjeren s obzirom na atmosferski tlak.


Razlika tlakova je bilo koja razlika tlakova mjerenih na dva mjesta u prostoru. S obzirom
na razliku tlakova imamo:

- nadtlak - tlak vei od atmosferskog,
- podtlak - tlak manji od atmosferskog.

Slika 2.1. Grafiki prikaz odnosa tlakova

Instrumenti za mjerenje tlaka mjere uvijek razliku tlakova ovisno o tome koja im je
referentna vrijednost mjere apsolutni ili relativni tlak. Instrumenti predvieni za mjerenje
apsolutnog tlaka imaju prema tome u svom slogu vakuum ili neku drugu fizikalnu veliinu
analognu vakuumu. Oni instrumenti koji mjere relativni tlak izloeni su djelovanju dvaju
tlakova razliitih od nule, od kojih je jedan obino atmosferski tlak. Poto se atmosferski
tlak tijekom vremena mijenja ne moe se uzeti kao referentna vrijednost kod tonijih
mjerenja bez posebne kompenzacije tih promjena.

2.1. Jedinice tlaka:

Osnovna jedinica za mjerenje tlaka je Pascal. 1 Pascal je definiran kao tlak kojeg
proizvodi sila od 1 N kad jednoliko rasporeena djeluje na povrinu od 1 m
2
.

0
p
o
p
m
relativni
tlak
apsolutni
tlak
nadtlak
podtlak

Ostale jedinice tlaka:

1 bar = 10
5
Pa
1 at (tehnika atmosfera) = 98066.5 Pa
1 atm (fizikalna ili normalna atmosfera) = 101325 Pa
1 mmHg = 133.322 Pa
1 mmH
2
0 = 9.80665 Pa

2.2. Mjerni pretvornici tlaka (manometri)

Mjerni pretvornici tlaka osjeaju promjene tlaka pomou mehanikih osjetila u kojima se
na prikladan nain uspostavlja ravnotea sila i kao posljedica mjerljiv pomak ili
deformacija. Tako su razvijeni razliiti pretvornici tlaka, a svrstavaju se prema nainu
osjeanja tlaka, pa zatim pomaka ili deformacije kao posljedice tlaka. Obino se pod
pretvornicima tlaka ne podrazumijevaju i pretvornici vakuuma, koji spadaju u posebno
podruje.

2.2.1. Kapljevinski manometri

U ovu skupinu spadaju oni manometri koji sadre kapljevinu. Stupac te kapljevine,
odreene visine i presjeka, djeluje kao kapljevinski uteg poznate teine. Za mjeru teine
takvog utega uzima se obino njegova visina u kalibriranoj staklenoj cijevi. Teina toga
utega, dakle sila, slui za usporedbu sa silom kojom mjereni tlak djeluje na odreenu
povrinu. Tako se visina stupca kapljevine moe smatrati mjerom tlaka u slogovima
kapljevinskih manometara. Tonost mjerenja dakle ovisi o tonosti odreivanja teina.

Teina je sila kojom tijelo djeluje na svoju podlogu. Ta sila nastaje uslijed privlaenja
masa po zakonu:


2
2 1
r
m m
K F

= (2.1)

m
1
- masa Zemlje
m
2
- masa tijela na povrini Zemlje
r - polumjer Zemlje
K - konstanta gravitacije (6.673 10
-11
m
3
kg
-1
s
-2
)

Ako se za masu tijela m
2
uzme 1 kg dobije se F
1
= 9.81 kg m s
-2
=9.81 N.

Ta je sila dakle odreena umnokom mase tijela od 1 kg i ubrzanja zemljine teine
g = 9.81 m s
-2
pa openito vrijedi za teinu:

G = F = mg (2.2)

Dakle teina tijela je ovisna o prilino vrstim konstantama pa se s dovoljno sigurnosti
upotrebljava pri mjerenju. Treba napomenuti da ipak treba voditi rauna da je ubrzanje
zemljine tee (g) ovisno o mjestu mjerenja, tonije o geografskoj irini (najmanje na
ekvatoru 9.78 m s
-2
, a najvee na polovima 9.83 m s
-2
) i nadmorskoj visini. Zato se za
tonija mjerenja ne moe smatrati konstantnom obzirom na razliita mjesta zemljine
povrine. Meutim, na jednom te istom mjestu nije zapaena promjena gravitacije pa se
jednom odreenu za dotino mjesto moe smatrati konstantnom u svim uvjetima mjerenja.
Ubrzanje zemljine tee ili gravitacija ovisi o geografskoj irini po zakonu:

g = (9.78049 (1 + 5.288410
-3
sin
2
- 5.910
-6
sin
2
2) (2.3)

Pored toga gravitacija Zemlje ovisi o nadmorskoj visini h:

2
2 1
1
|
\
|
+ +
=
R
h
R
h
g g
o
(2.4)


R - srednji polumjer Zemlje (6.371117710
6
m)

Iz svega se moe zakljuiti da manometri s kapljevinom podlijeu gravitacijskim
utjecajima, ako se mijenja mjerno mjesto, ali ipak po svojim svojstvima spadaju u grupu
apsolutnih instrumenata koji se mogu badariti pomou tri osnovne SI veliine: kg, m, s.
To su klasini pretvornici i danas se upotrebljavaju samo u posebnim okolnostima.
Meutim zbog jednostavnosti izvedbe i primjene pojedine se izvedbe upotrebljavaju u
laboratorijima, a na osnovi U-manometra izvedeni su i precizni badarni instrumenti.

2.2.1.1. Torricelliev barometar
Slika 2.2. Torriceliiev barometar

Torricellijev barometar najjednostavniji je predstavnik kapljevinskih manometara.
Namjenjen je mjerenju atmosferskog, dakle apsolutnog tlaka. Izraen je tako da se
kalibrirana ista staklena cijev, zataljena na jednom kraju, napuni istom ivom, zaepi,
okrene, uroni u posudu sa ivom i odepi. Tada stup ive u cijevi zauzme visinu od oko
760 mm od razine ive u posudi to ovisi o postojeem atmosferskom tlaku. Iznad
meniskusa ive u cijevi stvori se vakuum ili tonije nizak tlak ivinih para.
p = 0

h
G
p
o
p
o
P
o
Hg

Uvjet statike ravnotee zahtijeva da suma svih sila koje dre stup ive u predoenom
poloaju bude jednaka nuli, dakle da teina stupa ive (G) bude jednaka sili (P
o
) koju
proizvodi atmosferski tlak (p
o
) djelovanjem na povrinu otvora cijevi kroz ivu.

G = P
o
(2.5)

4 4
2 2
d
p g
d
h
o
= (2.6)

Sreivanjem jednadbe dobiva se izraz za visinu stupca ive pod djelovanjem tlaka p
o
:

o
p
g
h
1
= (2.7)

pa je mjereni tlak:

p
o
= hg = h (2.8)

Uz konstantnu specifinu teinu ive = g (gdje je gustoa ive, a g gravitacija na
mjestu mjerenja) visina stupca ive mjera je tlaka p
o
. Skala se obino izgravira na samu
cijev u mmHg. Ovaj manometar mjeri i razliku tlakova p
o
- p gdje je p = 0, dakle vakuum,
prema kojemu se odreuje iznos mjerenog tlaka p
o
. Umjesto ive moe se koristiti bilo
koja druga kapljevina prikladna za potrebno mjereno podruje manometra, ali zbog manje
specifine teine ostalih kapljevina u odnosu na ivu potrebna je znatno dua cijev (npr. za
vodu preko 10 m).

No i ovako jednostavan manometar podvrgnut je utjecaju mnogih smetnji koje smanjuju
tonost mjerenja. Npr. manometar badaren na 45
o
geografske irine pokazuje pozitivne
greke ako se njime mjeri junije, a negativne ako se mjerno mjesto nalazi sjevernije od
mjesta badarenja. Gustoa ive ovisi o temperaturi kao i njen obujam. To se dakako
odraava i na visinu ivinog stupca u cijevi barometra h:

h
T
= h
o
(1 + T + T
2
+ T
3
+ ) (2.9)

h
T
- visina stupca ive na temperaturi T
h
o
- visina stupca ive na temperaturi na kojoj je badaren barometar
, , - temperaturni koeficijenti irenja ive
T - razlika temperature na kojoj se mjeri i temperature na kojoj je badaren
barometar

Takoer treba paziti na kapilarne pojave. U cijevima malog promjera iva ima konveksni
meniskus pa se javlja kapilarna depresija. Kapljevine koje kvase stijenku imaju konkavni
meniskus pa ispoljavaju kapilarnu elevaciju. Osim matematikih korekcija postoje i
rastezljive skale za kompenzaciju pogreaka.

2.2.1.2. U-manometar

h
d
p
2
p
1

G
P
1
P
2
h

G

p
2
> >> > p
1

Slika 2.3. U-manometar

Mjerenje s ovim manometrom zasniva se na istom principu kao i kod Toricellijevog
barometra. Razlika je u izvedbi. Kalibrirana cijev savijena je u obliku slova U. Ovaj
manometar mjeri relativni tlak p = p
2
- p
1
, dakle razliku tlakova, pa se zove i
diferencijskim manometrom.

Sila P
2
uslijed tlaka p
2
prenosi se kroz ivu u desni krak gdje dri ravnoteu sa silom P
1

uslijed tlaka p
1
i teinom stupca ive G visine h.

P
2
= P
1
+ G (2.10)

4 4 4
2 2
1
2
2
d
g h
d
p
d
p + = (2.11)

p = p
2
- p
1
= hg = h (2.12)

Ovaj izraz je slian izrazu za Toriccellijev manometar. U-manometrom se moe mjeriti
apsolutni tlak kad bi p
1
bio jednak 0 a to se postie evakuiranjem i zataljivanjem desnog
otvora cijevi. Obino je desni otvor podvrgnut djelovanju atmosferskog tlaka pa u tom
sluaju U-manometar slui za mjerenje relativnog pretlaka ili podtlaka. Univerzalnost
primjene U-manometra je u tome to se privoenjem bilo kakvih tlakova p
2
i p
1
uvijek
mjeri njihova razlika. Tlakovi se obino privode savitljivim gumenim cijevima koje se
navuku na otvore. Smetnje koje djeluju na tonost pokazivanja Torricellijevog manometra
djeluju i na U-manometar, jedino se pogreke uslijed kapilarnih pojava kompenziraju same
od sebe zahvaljujui simetrinoj izvedbi manometra.

U-manometar koristi se i za pretvorbu tlaka u elektrini mjerni signal pri emu stupac ive
djeluje kao kliznik.


2.2.1.3. U-manometar nesimetrine izvedbe

U-manometar nesimetrine izvedbe ima cijevi s razliitim povrinama presjeka A
1

odnosno A
2
. U sluaju da je p = p
2
- p
1
= 0 razine kapljevine su u obje cijevi jednake i
pokazuju razinu oznaenu s 0. Ako nastupi stanje p
2
> p
1
kao to je prikazano na slici 2.4.,
istisnuti obujmi moraju ostati isti, no visine h
1
i h
2
bit e razliite ovisno o povrinama
presjeka cijevi tonije o njihovom omjeru.

h
2
V
2
0

A
2
p
2
p
1
p
2
> p
1
h

A
1
h
1
V
1

Slika 2.4. U-manometar nesimetrine izvedbe

Uz pretpostavku da se u desnoj cijevi razina podigla za h
1
, a u lijevoj se spustila za

2
1
1 2
A
A
h h = (2.13)

uz razliku tlaka p = p
2
- p
1
= hg i uz h = h
1
+ h
2
vrijedi:

|
|
\
|
+ = + =
2
1
1
2
1
1 1
1
A
A
h
A
A
h h h (2.14)


pa je
g
A
A
h p p p
|
|
\
|
+ = =
2
1
1 1 2
1 (2.15)

Ako je A
2
>> A
1
onda je h
2
zanemarivo pa je
1
h h to daje:

g h g h p p p =
1 1 2

(2.16)

2.2.1.4. Manometar s aicom

Slika 2.5. Manometar s aicom

Manometar s aicom radi u stvari kao U-manometar nesimetrine izvedbe, kod kojega je
tanja cijev smjetena u debljoj koja ima oblik aice. Nesimetrija je ovdje jako naglaena
tako da je A
2
>> A
1
. Na isti nain moe se dokazati da je p = p
2
- p
1
h
1
g hg.

p
1
p
2
0

0

h
2
h
1
h

S
2
S
1
A
2
A
1

Za praktinu primjenu moe se koristiti priblini izraz. Ako je A
2
100 puta vea od A
1

onda je pogreka samo 1%. Ova je izvedba prikladna za brzo odreivanje razlike tlakova,
jer je za to dovoljno samo jedno itanje, ako se tolerira navedena pogreka.

2.2.1.5. Manometar s priklonjenom cijevi

p
2
A
2
0
h
2
p
2
> p
1

p
1
h
2
h

l

A
1

Slika 2.6. Manometar s priklonjenom cijevi

Manometar s priklonjenom cijevi slui za mjerenje vrlo malih tlakova. Cijev je priklonjena
pod kutem prema horizontali. Kada nastupi situacija p
2
> p
1
kapljevina daleko dopire u
kosu cijev pa je ve za male vrijednosti p, l veliko, ako je kut priklona malen. Na slian
nain kao i prije moe se dokazati da je:

sin ) sin (
2
1
1 2
g l g
A
A
l p p p + = = (2.17)

Za postizanje to vee osjetljivosti potrebno je kut priklona uiniti to manjim. Ako se eli
itati direktno na skali (l) uz zanemarivu pogreku tada treba udovoljiti uvjet da je
A
2
>> A
1
. Kod stvarnih se izvedaba moe postii osjetljivost 0.1 mmH
2
O stupca po
milimetru duine skale. Za punjenje se obino uzima alkohol ili koja druga organska
kapljevina.


Prednost je ove izvedbe pred onima s okomitim cijevima jer je ovdje pomak vei nego to
je visina (h) pri istoj razlici tlakova p pa se moe koristiti dulja skala.

2.2.2. Manometri s krutim utezima

Kod ove skupine manometara u slogu se nalazi kapljevina, ali ona ovdje ne igra vie ulogu
kapljevinskog utega ve samo prenosnika tlaka. Njenu ulogu preuzimaju stvarni kruti
metalni utezi, vrlo tono odvagani, pomou kojih se mjeri sila mjerenog tlaka na odreenu
povrinu. Mjerenje tlaka svodi se ovdje na postupak vaganja izrazitije nego kod
kapljevinskih manometara.

2.2.2.1. Prstenasti manometar

Prstenasti manometar (prstenasta vaga) se sastoji od upljeg prstena, srednjeg polumjera r i
povrine presjeka A, pomou nosaa smjetenog na leaj. Prsten je balansiran obzirom na
taj noasti leaj pa se moe slobodno zakretati za kut . Prsten je do polovine ispunjen
kapljevinom. Na osovini koja nosi kazaljku privren je uteg teine G. Tlakovi se privode
kroz dvije savitljive cijevi zanemarivog trenja s obje strane hermetike pregrade. Kada je
p jednak 0 onda kazaljka sa utegom pokazuje oznaku 0 na skali. Pri tome je otklon vage
= 0
o
. Razine kapljevine u desnoj i lijevoj polovici vage su jednake.

U sluaju p
2
> p
1
razina u lijevoj polovici vage opadne, a u desnoj se povea kao kod
U-manometra. To narui ravnoteu vage, jer je desna polovica vage postala tea, pa se
javlja zakretni moment. Vaga se otklanja u smjeru tog momenta sve dok se protumoment
utega G, koji djeluje suprotno, ne izjednai s njim. U tom asu nastupa statika ravnotea
vage pri kojoj je postignuti otklon mjera razlike tlakova p. Iz jednadbi za uvjet ravnotee
moe se izraunati da je:


sin
1 2
Ar
GR
p p p = = (2.18)

odnosno

p
GR
Ar
\
|
= arcsin (2.19)

Otklon vage nije linearan pa se posebnim dodatnim ureajima skala linearizira. To se
radi tako da se uteg G objesi preko profilirane voice na vagu, pri emu se njegov moment
mijenja linearno s otklonom vage, a ne kako je prikazano po zakonu sinusa.

Slika 2.7. Prstenasti manometar

Iz jednadbi se vidi da svojstva kapljevine ne utjeu na mjerenje tlaka ve samo
geometrijske dimenzije vage i teina utega G. Kod ovog utega postoji jednostavna
promjena mjernog podruja zamjenom utega G ili promjenom kraka R. Pomaci prstena se

lako pretvaraju u elektrini signal pomou potenciometrijskog pretvornika. Ovi manometri
mogu se koristiti za iroko mjerno podruje od 15 Pa sve do 20 kPa.

2.2.2.2.. Zvonasti manometri

Odlikuju se posebnom osjetljivou, a djeluju na principu vage. Promjene tlaka pobuuju
promjenu momenta sila na vagi. Zvono se giba sve dok se ne uspostavi ravnoteni poloaj
koji je ujedno i mjera razlike tlaka. Protumoment mjerenoj razlici tlaka dobije se pomou
utega ili pera. Zakreti se pretvaraju u elektrini signal potenciometrijskim ili induktivnim
pretvornikom pomaka.

Sika 2.8. Zvonasti manometri


2.2.3. Manometarske kapljevine

Kod punjenja manometara koriste se realne kapljevine pa je potrebno kod analize rada
voditi rauna o nekim njihovim svojstvima koja mogu imati utjecaj na tonost mjerenja
(npr. adhezija, promjena specifine teine s temperaturom, indeks loma). Tako se zbog
adhezije sa stijenkama posude uzimaju cijevi tanje od 5 mm. Kod vode promjena
specifine teine sa temperaturom dolazi do izraaja tek iznad 30
o
C gdje se ona smanjuje.
S obzirom na kemijske reakcije kapljevine ne smiju ulaziti u reakcije s mjernim fluidom.
Indeks loma mora biti razliit od indeksa loma mjernog fluida.

Najpoznatije manometarske kapljevine su voda (gustoe 1000 kg m
-3
) i iva (gustoe
13595 kg m
-3
). Tlak izraen 1 mmHg stupca odgovara stupcu H
2
O koji je visok 13.595
mmH
2
O.

Osim njih koriste se: acetilentetrabromid (gustoe 2965 kg m
-3
), bromoform (gustoe 2889
kg m
-3
), tetraklorugljik (gustoe 1594 kg m
-3
).

Vrlo je praktian tetraklorugljik (CCl
4
) jer se ne mijea s vodom i lako se oboji bojama
netopivim u vodi.

U radu sa manometrima treba voditi rauna o gravitaciji na mjestu mjerenja za razliku od
standardne gravitacije na koju je manometar badaren. U takvom sluaju treba izvriti
korekciju:

n
iz
iz n
g
g
h h = (2.20)

h
n
- visina kapljevina za normalnu gravitaciju
h
iz
- izmjerena visina kapljevine
g
n
- normalna gravitacija (9.81 m s
-2
)
g
iz
- tona gravitacija na mjestu mjerenja


Utjecaj temperature dan je izrazom:

t
t
h h
t
+
+
=
1
1
0
(2.21)

h
0
- visina stupca kapljevine na normalnoj temperaturi
h
t
- visina stupca kapljevine na temperaturi T
- koeficijent linearnog irenja skale
- koeficijent kubnog irenja skale

2.2.4. Deformacijski manometri

U ovu skupinu manometara spadaju svi oni sustavi za mjerenje tlaka kod kojih se sile za
uravnoteenje stvaraju zbog elastine deformacije svinutih cijevi, membrana, mjehova i
slinih slogova. Te sile su posljedica elastine deformacije materijala po Hookeovom
zakonu:

L
L
A
P
E E
= = =
1 1
(2.22)

- relativno produenje
L - apsolutno produenje
L - prvobitna duina bez optereenja
- naprezanje materijala
P - sila
A - povrina presjeka materijala
E - Youngov modul elastinosti

Pomou ovog zakona moe se izraziti sila kao posljedica te deformacije:


L
L
A
E P |
\
|
= (2.23)

Tu silu razvija elastino osjetilo deformirano za L. Ona ovisi pored geometrijskih
dimenzija osjetila i o svojstvima tvari predoenima modulom elastinosti E. Taj je modul
znatno ovisan o temperaturi, nainu predhodne obrade, trajanju optereenja i o
posljedicama starenja tvari, pa e sila F znatno ovisiti o vanjskim utjecajima. Utjecaj
gravitacije moe se prema ostalim utjecajima zanemariti.

2.2.4.1. Bourdonova cijev

Bourdonova cijev spada meu najjednostavnija osjetila tlaka. Dananje izvedbe sastoje se
od metalne cijevi jednolikog presjeka (A-A), svinute u obliku srpa, koja je na jednom kraju
zatvorena (2), a na drugom kraju uvrena u podlogu (3):Cijevi imaju obino presjek kao
na slici, ali se susreu i pravokutni, kruni i eliptini presjeci.

Slika 2.9. Bourdonova cijev


Ako u unutranjosti cijevi djeluje tlak p
1
, izvana p
2
(obino je p
2
atmosferski tlak), a
istovremeno je p
1
> p
2
, slobodni kraj cijevi (2) nastoji se ispraviti, pa se pomakne za kut
prema gore. Ako bi bilo p
1
< p
2
, (mjerenje vakuuma), cijev bi se jo vie savila i to za ,
ali ovaj put prema dolje. Kod prvobitnih izvedbi na kraju cijevi (2) bila je privrena
kazaljka. Dananje izvedbe imaju kazaljku (4) koja se okree oko osovinice (5) na kojoj je
uvren zupanik (6). Pomak slobodnog kraja cijevi (2) prenosi se preko poluge (7) na
polugu (8) koja se okree oko leaja (9) i predaje pomak preko nazubljenog sektora (10) na
zupanik (6). Poluge su vezane zglobovima (11) i (12) meusobno i sa slobodnim krajem
cijevi. Pomou opisanog sustava poluga i zupanika pomak prenosi se povean na
kazaljku, a instrument ima veu osjetljivost u odnosu na prvobitnu izvedbu.

Veza izmeu pomaka kraja cijevi i razlike tlaka dana je izrazom:

( )
2 1
2
0
2
0
1 p p
a
b
EI
ab r
(
(
\
|
=

(2.24)
gdje je:

0
kut luka cijevi u poloaju mirovanja (obino 270
o
)
r
0
- srednji polumjer cijevi u poloaju mirovanja
a, b, r - dimenzije presjeka cijevi
I - moment inercije poprenog presjeka cijevi
E - Youngov modul elastinosti

Kako se iz izraza vidi, vea osjetljivost Bourdonove cijevi nastupa ako se srednji polumjer
i duina luka poveavaju, a visina presjeka smanjuje. Zbog toga se esto cijevi savijaju u
obliku spirale, to veeg srednjeg polumjera, sa 5-9 zavoja. Debljina stijenke cijevi mora
biti takva da izdri mjerene tlakove, a kao materijal upotrebljavaju se razne legure bakra ili
nerajui elici, to ovisi o fluidu s kojim cijev dolazi u kontakt. Raspon mjernih tlakova
kod razliitih izvedbi varira u granicama izmeu 9806.65 - 98066.510
4
Pa. Zbog svoje
robusnosti ovi su manometri pogodni za razliite svrhe u pogonu,a zbog precizne izvedbe i


u laboratoriju. Mana im je to ne podnose dobro vibracije i potrese pa ih u takvim uvjetima
treba zamjeniti nekim drugim manometrima (u prvom redu onim s membranom).

2.2.4.2. Membranska osjetila tlaka

Ako na krunu, elastinu membranu, koja zatvara po svome obodu dno uplje kalote,
djeluje tlak, otklon njenog sredita mjera je veliine tlaka. Taj se otklon prenosi pomou
prijenosa na kazaljku, slino kao kod Buordonove cijevi.

Slika 2.10. Membransko osjetilo tlaka

Izmeu dvije stisnute krune kalote (1) s otvorima na vrhu, nalazi se kruna elastina,
metalna valovita membrana (2), koja zbog djelovanja razlike tlaka p
1
> p
2
ispupuje prema
gore svoj sredinji ravni dio na kojem je privren stupi (3). Pomou zglobova (4) i (6) i
poluge (5) prenosi se pomak na dvokraku pravokutnu polugu s kruto vezanim kracima (8),
koja ima zakretno leite (7), a na duljem kraku nosi segmentni zupanik (9) preko kojeg
se pomak prenosi na zupanik (10), na ijoj je osovini privrena kazaljka (11). Poluno-
zupasti prijenos ima zadau da gibanje po pravcu, koje izvodi sredite membrane, pretvori
u kruno gibanje kazaljke i da pri tome bez unoenja nelinearnosti, taj pomak to vie
povea kako bi sustav bio osjetljiviji.


Rasponi mjernog tlaka kreu se od 210
4
- 310
6
Pa. Prednost membrana ispred
Bourdonovih cijevi je u tome to se membrane pored manje osjetljivosti na vibracije i
potrese, lake mogu zatititi putem folija od agresivnih fluida, a isto tako je i prilaz k
itavoj povrini membrane kroz iroki prilazni otvor laki za viskoznije fluide. Kao zatita
primjenuju se folije od bakra, srebra i platine, a katkada i od plastinih masa.

Da bi se maleni pomak jedne membrane uviestruio, veu se esto dvije membrane u
parove, a vie parova u kapsule. Takvi se parovi i kapsule primjenjuju kod propuhomjera,
barometara i avio instrumenata.

Slika 2.11. Kapsula

2.2.4.3. Mijeh

Mijeh ili harmonika je limena cijev s tankom stijenkom i s platom u obliku navoja. Na
jednom je kraju zatvorena, a na drugom kraju je ugraen prikljuak za mjereni tlak. Broj i
dubina navoja ovisi o potrebnoj osjetljivosti. Prikladnom izvedbom navoja postie se
priblino lineran pomak pa se mijeh mnogo upotrebljava u tehnici pneumatikih
regulatora. Postoje izvedbe manometara kod kojih je mijeh smjeten u kruti loni pa se
vanjska povrina mijeha moe podvri djelovanju nekog drugog tlaka, razliitog od
atmosferskog. Tada se mjeri razlika tih tlakova.


Mjehovi se upotrebljavaju za mjerenje malih tlakova, a i u uvjetima kad su potrebni veliki
pomaci za male promjene tlaka. Za mjerenje veih tlakova upotrebljavaju se u sklopu s
elastinim perom. Pomaci mijeha mogu se pretvoriti u elektrini signal pomou
potenciometrijskog ili induktivnog osjetila.

Slika 2.12. Mijeh

2.2.4.4. Pogreke mjerenja kod deformacijskih manometara

Deformacijski manometri su izloeni utjecaju smetnji koje znatno smanjuju njihovu
tonost, ak i u normalnim uvjetima rada. Utjecaj temperaturnih promjena mijenja
elastina svojstva materijala i poetne dimenzije manometra. Uslijed toga nastaju pogreke
nul-toke koje se tijekom upotrebe manometra mijenjaju. Deformacijski se manometri sa
Bourdonovom cijevi obino badare kod 20
o
C. Mjerenje kod neke druge temperature
zahtijeva korekciju koja se moe izraunati pomou izraza:

p = k
t
p (T
s
- T
o
) (2.25)

p - korekcija izmjerenog tlaka
k
t
- temperaturni koeficijent sloga
p - izmjereni tlak
T
s
-

stvarna temperatura za vrijeme mjerenja
T
o
- temperatura pri kojoj je manometar badaren

Histereza je kod ovih slogova znatna. Oituje se kao negativna pogreka pri porastu, a kao
pozitivna pri padu mjerenog tlaka.

Klizanje nastaje radi "puzanja" materijala izazvanog naglom promjenom naprezanja.
Pogreka zbog klizanja ovisi o trajanju i veliini naprezanja, te o temperaturi materijala. To
znai da e deformacijski manometar pod stalnim tlakom postupno pokazivati sve vie
vrijednosti, a nakon rastereenja nee mu kazaljka odmah pokazati nulu, nego tek nakon
duljeg vremena. Umor materijala koji se javlja nakon due upotrebe instrumenta djeluje na
promjenu njegovih elastinih svojstava, a moe izazvati i nepredvieni lom.

Deformacijski su manometri neprikladni za tonija mjerenja tlaka pa se radi svoje
jednostavne izvedbe koriste preteno kao pogonski instrumenti.

2.2.5. Mjerenje niskih tlakova (vakuuma)

Vakuum je tlak koji je znatno nii od atmosferskog pa se za mjerenje upotrebljavaju
manometri posebne izvedbe. Ti se instrumenti nazivaju vakuummetri. Za mjerenje
vakuuma do 1 mmHg mogu se naelno upotrebljavati gotovo svi dosada opisani
manometri. Mjerenje visokog vakuuma reda veliina 10
-6
mmHg zahtijeva upotrebu
posebnih instrumenata koji se po izvedbi i nainu rada znatno razlikuju od opisanih
manometara.


2.2.5.1. McLeodeov vakuummetar

V
1

p
1
V
2

p
2
2
1
K
h
3
k
Hg
p
1

p
1

Slika 2.13. McLeodeov vakuummetar

McLeodov vakuummetar slui za badarenje ostalih vakuummetara. Napravljen je od
staklenih cijevi i kugle (K) velikog obujma. Kapilare (k) su istog presjeka. Mjeri se tako da
se instrument prikljui na vakuum instalaciju, a zatim u njega odozdo tlai iva. Kada iva
dopre do oznake 1 uhvaen je odreeni obujam vakuuma V
1
, tlaka p
1
koji jo uvijek
predstavlja mjereni vakuum. Daljnjim tlaenjem ive sabija se mjereni vakuum u sve manji
volumen pa mu tlak raste. Kada iva dopre do oznake 2 u kapilari, poetni je volumen V
1

sabijen u V
2
pa vrijedi:

V
1
p
1
= V
2
p
2
(2.26)

Gdje je p
2
tlak u volumenu V
2
. Mjereni vakuum je:


2
1
2
1
p
V
V
p = (2.27)

Treba jo odrediti tlak p
2
kako bi se mjereni vakuum mogao izraunati. To se radi
mjerenjem toga tlaka na principu U-manometra. iva se u desnoj kapilari instrumenta
nalazi neto vie jer je tlak iznad njenog meniskusa p
1
, koji odgovara mjerenom vakuumu,
nii od tlaka p
2
dobivenog opisanom kompresijom.

Tlak p
2
je prema tome p
2
= hg pa je mjereni vakuum

1
2
1
1
=
V
V
g h
p

(2.28)

U stvarnim se izvedbama iva komprimira do tono odreenih oznaka na kapilari iznad
kugle, pa je time tono odreen odnos V
1
/ V
2
za svaku oznaku.

2.2.5.2. Pretvornici vakuuma s osjetilima na naelu toplinske vodljivosti

Ovi pretvornici mjere tlak u ovisnosti o toplini prenesenoj s elektriki grijane ice na plin u
zatvorenoj komori. Koliina prenesene topline proporcionalna je broju molekula plina u
komori, dakle njihovu tlaku. Smanjuje li se broj molekula, prijenos topline bit e manji, a
ica e biti toplija. Njena se toplina moe mjeriti neposredno pomou osjetila temperature
ili mjerenjem promjene otpora ice u ovisnosti o temperaturi - Piranijev pretvornik.
Upotrebljava se obino kao ica od volframa ili platine i ari na temperaturi oko 400
o
C, ali
se izvode i pretvornici s termistorima. Mjerno podruje pretvornika vakuuma na naelu
toplinske vodljivosti jest reda 0.01 do 10 Pa.


Slika 2.14. Mjerni pretvornik vakuuma s ugrijanom icom i termoparom

Slika 2.15. Piranijev pretvornik vakuuma

2.2.5.3. Ionizacijski pretvornici vakuuma

Njihov princip rada temelji se na ovisnosti struje iona izmeu elektroda o gustoi plina u
tom prostoru. Ta je struja razmjerna gustoi plina pa je time i mjera tlaka. Pretvornici se
badare za svaki plin posebno, a kao referentni plin obino se uzima duik.


Osnovna izvedba ionizacijskog pretvornika vakuuma izvedena je na naelu triode. Unutar
valjkaste anode smjetena je arna nit, a katoda je okruena s helikoidalno namotanom
mreicom. Pozitivni se ioni skupljaju na anodi, koja je na negativnom potencijalu prema
katodi. Dobije se anodna struja razmjerna tlaku. Mjerno podruje obuhvaa tlakove od 10
-7

do 10
-2
Pa.

Daljnja izvedba ionizacijskog pretvornika vakuuma je Bayard-Alpertov pretvornik u kojem
je anoda izvedena u obliku ice i smjetena u sredite, a njoj koncentrino nalaze se
mreica i arna nit. Donje podruje je 10
-9
Pa. Upotrebom posebnog sloga tzv.
fotomultiplikatora umjesto anode razvijen je fotomultiplikatorski ionizacijski pretvornik
vakuuma. Time je omogueno mjerenje krajnje malih struja ak do 10
-20
A, a time
osjeanje tlakova reda 10
-17
Pa.

Slika 2.16. Ionizacijski pretvornik vakuuma


3. MJERENJE TEMPERATURE

Temperatura je veliina kojom se izraava toplinsko stanje tijela i njihova sposobnost
prijenosa topline na druga tijela. Toplina je energija koja se zbog razlike temperatura
prenosi izmeu tijela i okoline ili izmeu dva tijela. Kad izmeu dva tijela ili tijela i
okoline ne postoji temperaturna razlika izmeu njih nee biti ni prijenosa topline.
Promjene toplinskog stanja tijela uzrok su razliitim fizikalnim promjenama, pa su mnoge
od tih promjena iskoritene kao osnova za osjeanje i pretvorbu temperature u mjerni
signal. Najvanije od tih promjena su:

- promjena obujma tijela
- promjena elektrinog otpora vodia i poluvodia
- promjena energije zraenja tijela
- promjena elektromotorne sile razvijene na spoju dvaju vodia.

Postoji nekoliko temperaturnih skala: celzijusova (
o
C), farenhajtova (F), rankineova (R),
kelvinova(K).

Odnosi meu stupnjevima u pojedinim skalama:

K =
o
C + 273.15
F = 1.8
o
C + 32
R = 1.8 K

3.1. Dilatacijski mjerni pretvornici temperature

Ovi se pretvornici dijele u nekoliko skupina u ovisnosti o tvari koja mijenja obujam. Svaka
skupina obuhvaa vie vrsta i brojne razliite izvedbe, a uz to se razlikuju prema primjeni,
mjernom podruju i mjernim karakteristikama. Ovisnost obujma V o prirastu temperature
T odreuje se eksperimentom za svaku tvar zasebno, pa se zatim trai matematiki izraz
koji najbolje opisuje tu ovisnost. Uzima se izraz u obliku polinoma:

[ ] ... 1
3 2
+ + + + = T T T V V
o
(3.1)

V - obujam kapljevine pri mjerenoj temperaturi T
V
o
- obujam kapljevine pri temperaturi T
o

, , - temperaturni koeficijenti promjene obujma

Za tap ili icu esto ta se ovisnost pie za duinu i pri tome zanemaruje popreno irenje:

[ ] ... 1
3 2
+ + + + = T T T l l
o
(3.2)

l - duina na temperaturi T
l
o
- duina na temperaturi T
o

U ovu skupinu spadaju: kapljevinski, mehaniki i tlani termometri.


3.1.1. Kapljevinski termometar

Slika 3.1. Stakleni kapljevinski termometar

Stakleni se kapljevinski termometar sastoji od lukovice sa kapljevinom, kapilare i skale.
Neka je lukovica ispunjena kapljevinom pri temperaturi T
o
= 0
o
C i neka ima obujam V
o
.
Staklo je hermetiki zataljeno, a iznad kapljevine je vakuum. Porastom temperature
kapljevine u lukovici poveava se njen obujam pa prirast obujma kapljevine (V) ulazi u
kapilaru i dosie visinu h u kapilari. Ako je povrina presjeka kapilare svuda jednaka onda
je oito visina stupca kapljevine u kapilari (h) mjera prirasta obujma (V), a on je mjera
temperature T jer je kod T
o
= 0
o
C i h = 0. Dakle:
h
d
V
4
2
= (3.3)

( )
2 2
4 4
d
T T V
d
V
h
o o

=
= (3.4)

V
o
V
1
h
T
T
o
= 0
o
C
d

kT T
d
V
h
o
= =
2
4
(3.5)

gdje je k konstanta termometra pa je h = f(T). Konstanta u sebi sadri dimenzije
termometra (V
o
i d), te svojstva irenja kapljevine (). Vidi se da je za to bolju osjetljivost
termometra tj. za to veu visinu (h) u kapilari potrebno da konstanta k bude to vea. To
se postie upotrebom kapljevine sa to veim , te izvedbom termometra sa to veim
obujmom lukovice i to tanjom kapilarom. No praktino se kapilara ne smije napraviti
suvie tankom radi smetnji uslijed kapilarnih pojava, niti lukovica suvie velikom radi
toplinske, a time i vremenske tromosti termometra.

Stakleni kapljevinski termometri proizvode se danas u vrlo mnogo razliitih oblika za
razliite namjene. Poznata je izvedba staklenog termometra u obliku tapa u kome je
smjetena kapilara i lukovica. Tako su termometri obino punjeni ivom i slue preteno
za laboratorijska mjerenja.
Industrijski se termometri esto zatiuju metalnim tuljcima s prorezom kroz koji se vidi
skala. Sam se termometar polae u tuljac na jastui od vate, staklene vune ili azbesta radi
dilatacije i zatite od vibracija. Da se pospjei toplinski kontakt izmeu lukovice i
metalnog tuljca stavlja se u tuljac oko lukovice prikladna kapljevina ili metalni prah.

Jedna od brojnih verzija kapljevinskih termometara je i kontaktni termometar.
Mehanizam za pomicanje platinske iice smjeten je u gornji proireni dio kapilare
eliptinog oblika. U tome se prostoru nalazi metalni vijak s maticom postavljen u staklene
leajeve. Vijak ima pri vrhu navarenu eljeznu zastavicu pa se moe djelovanjem
permanentnog magneta okretati oko svoje osi. U tu je svrhu potrebno okretati ruicu
magneta tako da se zajedno s njom okree i vijak. Matica se pri tom ne moe okretati, jer je
smjetena u eliptini prostor proirenja kapilare. Ona se samo malo zakrene pa klizi gore ili
dolje ovisno o smjeru zakretanja, te za sobom vue gornji kraj kontaktne platinske iice
koja prolazi kroz klizni kontakt s utaljenim izvodom. iica se svojim donjim krajem
uranja u pravu kapilaru termometra. Klizni je kontakt obino izveden u obliku male
zavojnice s nekoliko zavoja gole ice kroz koju prolazi platinska iica. Na taj se nain
postie elektrini spoj pomine platinske iice iji kraj predstavlja pomini kontakt.

Gornja skala slui za grubo, a donja za fino namjetanje visine kontakta. Permanentni
magnet moe sluiti i kao "klju" termometra jer se moe lako skinuti, a bez njega nije
mogue promjeniti namjetenu temperaturu.

Slika 3.2. Kontaktni termometar


3.1.2. Mehaniki termometri

U grupu mehanikih termometara spadaju oni sustavi kod kojih se utjecaj temperature
odraava kao mehaniki pomak ili deformacija znatne sile. Ta se sila moe iskoristiti za
pomicanje kazaljke i izvrne sprave regulatora ili kao ulaz prikladnog pretvornika pomaka
u svrhu mjerenja i prijenosa mjernog podatka na vee udaljenosti.

3.1.2.1. tapni dilatacijski pretvornik
Slika 3.3. tapni dilatacijski pretvornik

U cijev izraenu od metala koji ima veliki temperaturni koeficijent rastezanja (
2
)
smjeten je uloak izraen od metala sa vrlo malim temperaturnim koeficijentom
rastezanja (
1
). Uloak je s lijeve strane vrsto vezan za dno cijevi, a s desne privren na
mehanizam za pomicanje kazaljke termometra. Ako se takav slog izloi porastu
temperature, cijev e se produiti na lijevu stranu gdje je slobodna i povui uloak. Budui
da se uloak nije produio, radi malog
1
, povui e kazaljku. Pomak kazaljke mjera je
porasta temperature.

l l
o

1

2

2
> >> >
1

Od materijala koji se koriste za izradu dilatacijskih termometara treba spomenuti bakar,
aluminij, mjed. Za uloak se koriste invar (legura 64% Fe i 36% Ni), kvarc, porculan i
slini materijali visokog talita i malog temperaturnog koeficijenta rastezanja. Tonost
ovih termometara je malena oko 1%. Tijekom upotrebe brzo ostare jer materijali od kojih
je napravljen mijenjaju svojstva uslijed estih temperaturnih promjena kojima su izloeni.
Ovi termometri su jednostavni i jeftini pa esto slue kao osjetila jednostavnih regulatora
temperature gdje se ne zahtjeva velika tonost (npr. kod termikih kuanskih aparata).

3.1.2.2. Bimetalni termometri

Osjetilo bimetalnog termometra sastoji se od dvije metalne trake zavarene plotimice po
duini. Jedna je traka izraena od metala sa vrlo velikim temperaturnim koeficijentom
rastezanja, a druga s vrlo malim. Izloili se bimetalna traka porastu temperature savijat e
se u smjeru materijala s manjim temperaturnim koeficijentom rastezanja. Osnovna izvedba
takvog termometra prikazana je na slici 3.4. To je tzv. konzolna izvedba.

Slika 3.4. Bimetalno osjetilo


Osim ove konzolne postoje jo i spiralne, helikoidalne, bihelikoidalne izvedbe.

Slika 3.5. Razliite izvedbe bimetalnih termometara: a. spiralna, b. helikoidalna,
c. bihelikoidalna, d. termometar s bimetalnim osjetilom

Mjerno podruje bimetalnih termometara ovisi o mehanikim svojstvima materijala pri
visokim temperaturama. U veini tvornikih izvedbi mjerno podruje je od - 160
o
C
do + 550
o
C. Podruje primjene im je u ureajima za zatitu od toplinskih i strujnih
preoptereenja (npr. kod automatskih osiguraa elektrine mree).


3.1.3. Tlani termometri

Tlani termometri mjere temperaturu pomou tlaka koji nastaje u zatvorenom volumenu
pod utjecajem temperature. Sastoje se od metalnog osjetila u obliku upljeg valjka,
savitljive metalne kapilare i deformacijskog manometra. Od deformacijskih manometara
najee se koriste Bourdonove cijevi. Tlani termometar je metalni hermetiki zatvoreni
sustav, ispunjen prikladnom kapljevinom, parom ili plinom iji se tlak, ovisan o
temperaturi njegovog osjetila, prenosi od mjernog mjesta kroz kapilaru do pokaznog
instrumenta. Budui da je tlak u zatvorenom konstantnom obujmu proporcionalan
temperaturi, moe se uzeti da je on mjera temperature kojoj je izloeno osjetilo, a skala
deformacijskog manometra moe se izbadariti u jedinicama temperature. Prikladnim je
izvedbama mogue mjerenje temperature i na udaljenostima od 100 m od mjernog mjesta.
Tlani termometri mogu razvijati znatne mehanike sile dovoljne za direktno pokretanje
elemenata regulatora ili zapisne sprave. Kvar ovih termometara ne izaziva opasne
posljedice pa se mogu primjenjivati i u najopasnijim uvjetima rada (npr. u tvornicama
eksploziva u sklopu pneumatikih ili hidraulikih regulatora).

Slika 3.6. Tlani termometar


3.1.3.1. Kapljevinski tlani termometar

Slog ove izvedbe potpuno je ispunjen kapljevinom. Promjena temperature osjetila izaziva
proporcionalnu promjenu tlaka p prema zakonu:

T p =
(3.6)

- temperaturni koeficijent irenja kapljevine
- koeficijent stiljivosti (kompresibilnosti) kapljevine

Kod stvarnih se izvedbi ovih sustava pored kapljevine proiri neto malo i osjetilo, pa je za
toniji proraun potrebno poznavati i ovisnost relativne promjene obujma kapljevine o
tlaku i temperaturi.

Pogreke koje se javljaju:

Temperaturna pogreka nastaje djelovanjem temperature okoline na kapilaru i
deformacijski manometar jer se time stvara dodatni tlak u cijelom sustavu.
Najjednostavniji nain djelomine kompenzacije provodi se dodavanjem bimetalnog listia
u prijenosni sustav kazaljke.

Promjena atmosferskog tlaka mijenja otklon deformacijskog manometra pa uzrokuje
dodatnu pogreku manometra. Djelomina kompenzacija ove pogreke postie se
stavljanjem kapljevine u sustavu pod znatan nadtlak, prema kojemu se relativno male
promjene atmosferskog tlaka mogu zanemariti.


Hidrostatika pogreka nastaje radi razliitih razina osjetila i manometra. Ona je
karakteristina ba za kapljevinske termometre koji su u pogonu nepravilno postavljeni
tako da je razina osjetila i manometra razliita.

Mjerno podruje kapljevinskih termometara ovisi o svojstvima upotrebljene radne
kapljevine i obino je u podruju od - 35
o
C do 600
o
C. Kao radne kapljevine slue
veinom organske kapljevine poput toluena, ksilena, petroleja itd.

3.1.3.2. Parni tlani termometar

Ovi su slogovi graeni slino kao i kapljevinski. Razlika je u punjenju i izvedbi osjetila.
Osjetilo je kod ovih termometara ispunjeno kapljevinom do 2/3 svojeg volumena. U lako
isparljivu kapljevinu uronjena je kapilara skoro do dna osjetila. Gornji prostor u osjetilu
sadri zasienu paru radne kapljevine o ijem tlaku ovisi i ukupan tlak u slogu. Promjena
temperature okoline neznatno utjee ne tonost mjerenja jer tlak u slogu preteno ovisi o
temperaturi zasienih para u osjetilu, a tek neznatno o irenju kapljevine. Zato je znatna
pogreka zbog promjene atmosferskog tlaka naroito kod niih temperatura kada je tlak u
slogu istog reda veliine kao i atmosferski. Hidrostatika pogreka je ista kao i kod
kapljevinskih tlanih termometara. Prednost ovih termometara u odnosu na kapljevinski:
poveana osjetljivost, manji obujam osjetila i neovisnost tonosti o promjenama
temperature okoline. Tromost je neto vea zbog utroka topline za isparavanje kapljevine.
Mjerno podruje je od -40
o
C do + 400
o
C. Radne kapljevine: aceton, eter, benzen, klor-
metil. Radni tlak kod ovih slogova moe dosei do 150 at te treba biti oprezan pri
rukovanju.


3.1.3.3. Plinski tlani termometar

Izvedbe ovih slogova jednake su kao i kod ostalih s tom razlikom da su punjeni inertnim
plinovima. Pogreke izazvane temperaturom okoline manje su izraene nego kod
kapljevinskih termometara. Pogreka zbog promjenjljivih uvjeta vanjskog tlaka uklanja se
nadtlakom plina od 30 at. Hidrostatika greka im je zanemarljiva. Mjerno podruje od -
130
o
C do + 550
o
C. Pune se duikom za vie, a helijem za nie temperature. Specijalne
izvedbe mjere i do -200
o
C. Tromost im je malena.

3.2. Elektrini termometri

3.2.1. Termoparovi

Njemaki fiziar Thomas Johann Seebeck otkrio je 1821. god. termoelektrine struje u
krugovima s bizmutom i bakrom, te bizmutom i antimonom. Uoio je da se u zatvorenom
strujnom krugu to ga tvore dva metala inducira kontinuirana elektrina struja kad su
spojevi ovih metala izloeni razliitim temperaturama. Pomou ampermetra beskonano
malog unuturanjeg otpora motri se nastala termoelektrina struja I ili se mjeri
termoelektromotorna sila E pomou voltmetra beskonano velikog unutranjeg otpora.
Vrijednost razvijene elektromotorne sile ovisi o materijalu od kojeg je izraena ica i
razlici temperatura. Mjerni pretvornik temperature izveden kao spoj dva razliita materijala
prikljuenih na mjerni instrument zove se termopar.

Podrobna istraivanja termoelektrinih krugova omoguila su postavljanje iskustvenih
zakona vanih pri primjeni termoparova:

Zakon homogenih materijala - na termoelektromotornu silu to je daje termopar sa
spojevima na temperaturama T
1
i T
2
ne moe utjecati toplina, primjenjena bilo gdje u
krugu, ako je materijal homogen.


Slika 3.7. Tumaenje zakona homogenih materijala

Zakon meumaterijala - algebarski zbroj termoelektromotornih sila u krugu sastavljenom
od po volji mnogo razliitih materijala jednak je nuli ako je temperatura kruga ujednaena.

Slika 3.8. Tumaenje zakona meumaterijala

Zakon uzastopnih vrijednosti temperatura - ako termopar kojemu su spojevi na
temperaturama T
1
i T
2
daje termopelektromotornu silu E
1
, a termoelektromotornu silu E
2

kada su mu spojevi na temperaturama T
2
i T
3
, tad e taj isti termopar davati pri
temperaturama spojeva T
1
i T
3
termoelektromotornu silu E
3
jednaku zbroju
termoelektromotornih sila E
1
i E
2
.

Slika 3.9. Tumaenje zakona uzastopnih vrijednosti temperatura

Obino se temperatura T
2
stabilizira termostatom na 0
o
C, pa se toka B naziva
referentnim ili "hladnim" spojem termopara, dok se toka A izlae mjerenoj temperaturi
T
1
. Toka A naziva se radnim ili "vruim" spojem termopara. Sredinu kruga ine spojni ili
kompenzacijski vodovi potrebne duine u koje je spojen mjerni instrument, obino
prikladni milivoltmetar, izbadaren u
o
C, za oitavanje ili zapisivanje izmjerene
temperature, a katkada i komparator kontrolnog procesa. Navedeni spoj termopara naziva
se diferencijskim zbog jednostavne mogunosti mjerenja razlike temperatura. Referentni
spoj tog termopara sveden je praktiki samo na toku B, kojoj treba stabilizirati
temperaturu. ak i za tonija laboratorijska mjerenja dovoljno je u tu svrhu uzeti "termos-
bocu" sa vodom i ledom u koju se uranja referntni (hladni) spoj termopara.


A B
T
1
T
0
= 0
o
C
o
C

Slika 3.10. Diferencijalni termopar

Ako se u jednu granu kruga ugradi mjerni instrument dodaje se krugu zapravo jo jedna ili
vie grana. Instrument se kao dio kruga sastoji od razliitih metala (npr mjedenih stezaljki,
bronanih spiralnih opruga, bakrene zavojnice) koji ine dodatne spojeve metala. Da ne bi
EMS ovih dodatnih spojeva utjecale na ukupnu TEMS termopara, potrebno je da budu
zanemarive po iznosu ili pak suprotne po predznaku kako bi se kompenzirale. Praktiki,
jedini nain uklanjanja ovih smetnji je zahtjev da svi metalni dijelovi instrumenta budu na
jednoj temperaturi pa e dodatne EMS grane instrumenta biti jednake nuli.

Pored navedenog diferencijskog spoja termopara u praksi se primjenjuje i jednostavni spoj
prikazan na slici 3.11:

o
C

Slika 3.11. Jednostavni termopar


Ovaj spoj nema izrazito referentno vorite, ve ga predstavlja cijeli mjerni instrument.
Prema tome otpada praktiki mogunost stabilizacije referentne temperature termostatom,
pa se ta izvedba primjenjuje za manje tona mjerenja. Pogreka pokazivanja ovisit e o
promjenama temperature okoline. Obino su ovi instrumenti badareni kod temperature
okoline od 20
o
C.

R
u1
R
u2
R
d
R
d
R
i

V
i
TEMS

Slika 3.12. Nadomjesna elektrika shema

Openito, promjena temperature okoline predstavlja za obje izvedbe termopara smetnju.
Instrumentom prema slikama 3.11. i 3.12. u stvari se mjeri napon stezaljki, a ne TEMS
termopara, jer pri konanom otporu instrumenta krugom tee struja:

i d u u
R R R R
TEMS
I
+ + +
=
2
2 1
(3.7)

R
u1
i R
u2
- otpori ica termopara
R
d
- otpor spojnih vodova
R
i
- otpor instrumenta
V
i
- napon stezaljki instrumenta

Instrument pokazuje manju TEMS:

V
i
= TEMS - I (R
u1
+ R
u2
+ 2R
d
+R
i
) (3.8)


kao funkciju razlike temperatura za odreeni termopar. Ukoliko se ne vodi rauna o
navedenome dobije se znatna negativna pogreka.

Moe se izvriti badarenje instrumenta u
o
C, ali pri odreenoj temperaturi okoline i pri
konstantnom ukupnom otporu petlje, to se i dogaa kod tvornikih izvedbi jednostavnih
termometara s termoparom. Kod tako badarenih termometara nije doputena nikakva
promjena otpora kruga (npr. nestruno produavanje ili skraivanje spojnoga voda), a
mjeriti treba pri temperaturi okoline na kojoj je termometar bio badaren.

Postoje metode djelomine kompenzacije promjena temperature okoline, no njihovom se
primjenom mogu samo ublaiti, a ne potpuno otkloniti navedene smetnje.

Jedini je ispravan nain, kojim se u potpunosti mogu otkloniti smetnje izazvane
promjenom temperature okoline, neposredno mjerenje "iste" TEMS termopara metodom
potpune kompenzacije, dakle primjenom kompenzatora za mjerenje EMS. Za vrijeme
mjerenja metodom kompenzacije petljom ne tee nikakva struja pa je drugi lan desne
strane u jednadbi (3.8) jednak nuli. Instrument pokazuje V
i
= TEMS bez obzira na
veliinu otpora u petlji i njihovu ovisnost o bilo kojoj temperaturi.

Dakako, rije je o automatskim kompenzatorima, sloenim i preciznim instrumentima, koji
se primjenjuju samo za mjerenje i regulaciju vrhunske tonosti.

Postoji itav niz kompenzatora te namjene, poput potenciometrijskog kompenzatora s
motornim pogonom, s fotoelementom, s induktivnom vezom, s magnetskim ili s
elektronikim pojaalom.

Napon kompenzatora treba da bude pomno stabiliziran i precizno odreen. Kod vrlo tonih
kompenzatora referentni napon daje posebno ugraen Wheatstone-ov most.


Slika 3.13. Korekcijski most

Najvaniji termoparovi u iroj primjeni su: eljezo-konstatan (legura bakra, nikla i
mangana), bakar-konstatan, platina/rodij-platina, nikal/krom-nikal. Svaki od ovih
materijala pokazuje neka od svojstava koja ga ine prikladnim za odreenu primjenu.

Vana je izvedba spojeva. Spojevi se izvode zavarivanjem, lemljenjem ili preanjem.

ice mogu biti izolirane prikladnim vatrostalnim materijalom. Pomou zatitnog tuljca titi
se mjerni spoj od okoline. Debljina ice za mjerni spoj prilagoava se primjeni. Pogreka
mjerenja je znatno manja, a brzina odziva vea ako se koriste tanje ice.

Postoje i nemetalne termoparove koji slue za mjerenje vrlo visokih temperatura (npr.
grafit-cirkonijev borid za mjerenja temperatura do 1800
o
C, grafit-titanov karbid do 2500
o
C). Uz sve svoje odlike nemetalni termoparovi se malo koriste jer su skupi, a postupak
njihova badarenja je sloen. Isto tako jako su krhki, te je potrebno s njima postupati s
posebnim oprezom.


3.2.2. Otporniki pretvornici temperature

Otporniki pretvornici temperature kao osjetilo imaju metalni ili poluvodiki otpornik.
Ovisnost otpora takva osjetila o prirastu temperature odreuje se eksperimentom.
Eksperimentalno dobivena ovisnost elektrinog otpora (R) o prirastu temperature (T)
opisuje se slijedeom jednadbom:

( ) ( ) [ ] ... 1
3 2
0
+ + + + = T T T R R (3.9)

Za veinu metala ta se ovisnost moe prikazati slijedeim izrazom:

( ) T R R + = 1
0
(3.10)
gdje je:

R
0
- otpor pri referentnoj temperaturi T
0

T - T - T
0

T - mjerena temperatura
, , - temperaturni koeficijenti elektrinog otpora metala

Elektrini otpor poluvodikih otpornikih osjetila (termistora, germanijevih i silicijskih
kristala, ugljika) nelinearno opada s prirastom temperature.


Slika 3.14. Ovisnost elektrinog otpora o temperaturi: a. kod metala, b. kod poluvodia

Promjena elektrinog otpora moe se, dakle, smatrati mjerom temperature kojoj je otpornik
izloen. Kao "pokazivalo" termootpornog termometra moe posluiti prikladni ohm-metar,
badaren u
o
C. Termootporni termometri mogu mjeriti temperaturu na vrlo velike
udaljenosti, no potreban im je poseban izvor za napajanje. Vrlo su prikladni za primjenu
izmjerene vrijednosti u svrhu automatske regulacije.

S obzirom na mjerne metode elektrinog otpora, mogu se i termootporni termometri
svrstati u pripadne grupe.


3.2.2.1. Slog neuravnoteenog Wheatstoneova mosta

Ova metoda ide u mjernu metodu direktnog otklona sa svim njenim nedostatcima, pa se
primjenjuje iskljuivo zbog jednostavnosti izvedbe. Slog je prikazan na slici 3.13. U jednu
je granu mosta ukljuen otpornik R
t
(osjetilo), koji se nalazi na mjernom mjestu, a spojen
je preko dvoinog voda na toke C i D mosta. Ovaj je otpornik specijalne izvedbe iz
materijala sa znatnim temperaturnim koeficijentom otpora , zatien metalnim ili
keramikim tuljcem protiv mehanikih povreda i agresivnosti medija iju temperaturu
mjeri. Ostali su otpornici mosta temperaturno neovisni sa zanemarivim temperaturnim
koeficijentom otpora (npr od konstntana).

Ako je ispunjen uvijet ravnotee mosta pri temperaturi osjetila (otpornika R
t
), recimo od 0
o
C tako da je:

R
1
: R
2
= R
3
: R
t
(3.11)

onda je struja kroz instrument I
g
= 0. Ako je temperatura osjetila T O
o
C. onda je R
t

promijenio vrijednost po zakonu (3.7) koju je imao pri T = T
0
= 0
o
C i naruio ravnoteu
mosta, pa je sada:

) ( ) (
3 2 1 3 3 2 1
1 2 3
t t g t
t
g
R R R R R R R R R R R
R R R R
U I
+ + + + +
= (3.12)

Struja koja tee tom prilikom kroz instrument ovisna je o otporu R
t
osjetila. Kako se vidi iz
izraza (3.10) ta je struja ovisna i o naponu napajanja mosta, pa ga je za tonija mjerenja
potrebno stabilizirati. Iz navedenih razloga ovaj spoj nema veliku praktinu primjenu.


Slika 3.15. Slog neuravnoteenog Wheatstoneova mosta

Da bi se izbjegla kolebanja napona napajanja mosta treba primjeniti instrument s krinim
svitcima iji je otklon kazaljke funkcija kvocijenta struja pojedinih svitaka. Kvocijent
I
1
/I
2
ostaje konstantan i uz kolebanja napona U jer je:

= f (I
1
/I
2
) (3.13)

Slika 3.16. Mostni spoj s krinim svitcima

3.2.2.2. Spojni vodovi

Otpor spojnih vodova koji veu osjetilo s mjernom granom mosta ubrajaju se u
elektrinom smislu u ukupni otpor mjerne grane na koji most reagira. Ukoliko bi otpori
ovih vodova bili zanemarivi prema otporu osjetila (praktiki vrlo kratki) ili je zanemariva
ovisnost njihovog otpora o temperaturi okoline, ne bi bilo nikakvih tekoa.

U praksi se to meutim ne dogaa, pa se valja pobrinuti da se navedene tekoe otklone.
To se moe postii troinim ili etveroinim spojem osjetila s mostom. Bit zahvata je u
tome da se otpori dovoda podjednako raspodijele u suprotne grane mosta, kako bi se njihov
utjecaj kompenzirao.

Slika 3.17. Spojevi termootpornih termometara: a. troini, b. etveroini


3.2.2.3. Slog uravnoteenog Wheatstoneova mosta

Ovaj se slog odlikuje velikom tonou mjerenja jer radi na principu mjerne metode
kompenzacije (nul-metoda). Mjera je temperature pomak kliznika preciznog temperaturno
neovisnog potenciometra R
2
u svrhu uravnoteenja mosta. Most je uravnoteen
pri T = T
0
= 0
o
C, to se postie sa R
t
= R
2
. Pri promjeni temperature osjetila mijenjat e se
R
t
. Da bi most i dalje ostao u ravnotei potrebno je za iste iznose mijenjati i R
2
, dakako
pomicanjem kliznika potenciometra, runo ili automatski. Poto je R
t
= f(T), a R
t
= R
2
za
sluaj ravnotee, onda je l = f(R
2
) za sluaj linearnog potenciometra pa je u krajnjoj
liniji l = f
2
(T), gdje je l pomak kliznog potenciometra.

Primjenom automatskog uravnoteenja mosta mogue je motorni pogon kliznika
potenciometra koristiti za pomicanje pisaljke pisaa ili pak za aktiviranje izvrne sprave
regulatora.

Slika 3.18. Spoj uravnoteenog mosta


3.3. Pirometri zraenja

Poznato je da svako ugrijano tijelo neprestano zrai "toplinske zrake", u obliku
elektromagnetskih valova, na raun svoje toplinske energije. Zraenje obuhvaa iroki
raspon infra-crvenog, vidljivog i ultra-ljubiastog spektra. Intenzitet zraenja na pojedinim
valnim duljinama, kao i intenzitet ukupnog zraenja, na svim valnim duljinama, ovisi u
prvom redu o temperaturi tijela, zatim o njegovom kemijskom sastavu, kao i o svojstvima
povrine tijela. Da se pojednostavi razmatranje tih pojava uvodi se pojam apsolutno crnog
tijela. Pod tim se pojmom podrazumijeva tijelo iji intenzitet zraenja ovisi samo o
temperaturi tijela. Zakon raspodjele energije zraenja apsolutno crnih tijela u ovisnosti o
valnoj duljini i temperaturi dao je Planck slijedeim izrazom:

|
\
|

=
1
2
5
1
,
T
C T
e
C
M
(3.14)

M
,T
- energija zraenja apsolutno crnog tijela na valnoj
duini pri temperaturi T (W m
-3
)
C
1
- 1.19110
-16
(W m
2
)
C
2
- 1.438810
-2
(m K)
- valna duina zraenja (m)
T - temperatura (K)

Raspodjela energije zraenja moe se zorno prikazati prostornim modelom jer je ta
energija funkcija dvaju promjenljivih veliina i T:

M
,T
= f (, T) (3.15)

Za grafiki se prikaz zato uzimaju pojedine temperature kao parametri:

Slika 3.19. Krivulje ovisnosti energije zraenja crnog tijela o valnoj duini pri razliitim
temperaturama

Moe se vidjeti nagli porast intenziteta zraenja s porastom temperature, koji poprima
maksimum samo za jednu odreenu malu valnu duinu. Ti se maksimumi pomiu k
manjim valnim duinama s porastom temperature. Porast intenziteta zraenja s porastom
temperature odraava se i u vidljivom dijelu spektra. Okom se opaa da se tijelo jae
osvijetli ako je na vioj temperaturi tj. da su mu sjaj ili jarkost vei ako je jae ugrijano.
Ova se pojava moe zapaziti tek kod viih temperatura (> 500
o
C).

Iz ovoga se moe zakljuiti da intenzitet zraenja na nekoj odreenoj valnoj duini u
vidljivom spektru moe biti mjera temperature. Na toj se pojavi osniva rad i konstrukcija
optikih pirometara. Oni mjere ili usporeuju intenzitet zraenja ugrijanog tijela u podruju
vidljivog spektra tono na valnoj duini 0.65 m koja odgovara crvenom svjetlu preko
crvenog filtra. Integriranjem Plankova zakona po u granicama od 0 do dobije se
Stefan-Boltzmannov zakon:


M
T
= T
4

(3.16)

- Stefan-Boltzmannova konstanta 5.669710
-8
W m
-2
K
-2

Vidi se da ukupna energija zraenja, na svim valnim duinama koja raste sa etvrtom
potencijom temperature tijela, moe biti mjerom njegove temperature. Na ovom se zakonu
temelji rad i konstrukcija radijacijskih pirometara.

3.4. Optiki pirometri

Ako dva uarena tijela, promatrana kroz crveni filtar, imaju jednaki intenzitet sjaja onda su
im i temperature jednake. To se dakako odnosi na apsolutno crna tijela. Na toj osnovi rade
optiki pirometri.

Slika 3.20. Optiki pirometar


Slika 3.21. Naelo djelovanja optikog pirometra

Promatranjem ugrijanog tijela, kroz optiki sustav, slian dalekozoru, usporeuje se
svjetlina niti arulje sa svjetlinom uarenog tijela T. Ako je temperatura niti arulje T
nia
od temperature tijela T onda se silueta niti ocrtava na slici tijela kao tamnija crta na
svijetlijoj pozadini. Kada se izjednai temperatura niti sa temperaturom tijela onda se
silueta stopi s pozadinom, nit se uope ne primjeuje. Ako je temperatura niti via od
temperature predmeta onda se silueta niti ocrtava kao svjetlija crta na tamnoj pozadini.
Mjerenje je dakle prilino subjektivno pa tonost ovisi o vjetini onoga koji mjeri.
Temperatura niti se moe izraunati po struji koja ju ari. Ta je struja mjera temparature
niti, a temperatura niti je mjera temperature tijela, kada je T
= T. Struja se mjeri
ampermetrom ija je skala oznaena u jedinicama temperature. arulja je specijalne
izvedbe posebno badarena za svaki pirometar. Promjena arulje zahtijeva i korekciju
skale.


3.5. Radijacijski pirometri

Ovi pirometri mjere ukupni intenzitet zraenja na svim valnim duinama pa ne smiju imati
nikakve selektivne filtere. Optikim sustavom privede se jedan dio izzraene energije tijela
u fokus pirometra pa se po temperaturi u fokusu na radnom voritu prikladnog
termometra s termoparom zakljuuje temperatura tijela. Ovdje se okom samo usmjerava
pirometar prema tijelu a temperatura oitava na skali instrumenta badarenoj u jedinicama
temperature. Treba istaknuti da kod ovih termometara nije potrebno ostvariti fiziki
kontakt s tijelom ija se temperatura mjeri. Radijacijski pirometri mogu mjeriti i na velikim
udaljenostima pa se u posebnim izvedbama upotrebljavaju kod mjerenja temperatura
nebeskih tijela. Upotrebljavaju se i u metalurgiji. Podruje primjene za optike pirometre je
od 500
o
C do 2500
o
C, a za radijacijske od - 80
o
C do 5000
o
C.

3.6. Pirometri boje

Poznati su i pod nazivom kolor-pirometri jer mjere "kolor-temperaturu" tijela. Ta je
temperatura definirana odnosom intenziteta zraenja topline na dvije razliite valne
duljine. Taj odnos vrijedi i za realna tijela pa se mjerenje ne mora korigirati obzirom na
stupanj crnine jer je takorekcija praktiki zanemariva. Ovi se pirometri odlikuju veom
tonou, neovisnou o dimenzijama i udaljenosti tijela, a u velikoj mjeri i o svojstvima
tvari.

3.7. Indikatori temperature

a. segerovi stoci - dok nisu bile razraene tonije metode mjerenja visokih temperatura
koristili su se stoci od raznih silikata privreni na tijelo iju je temperaturu trebalo
izmjeriti. Po omekanju stoca zakljuivalo se je o postignutoj temperaturi.


b. boje osjetljive na temperaturu - razne soli pojedinih metala mijenjaju boju u
ovisnosti o temperaturi. Ova je pojava osnova kontaktne termografije tj. mjerenja
temperaturnog polja raznih tijela koja su takvim bojama premazana.

3.8. Ostali mjerni pretvornici temperature

Akustini pretvornici temperature - rade na principu ovisnosti brzine irenja zvuka u
plinovima o temperaturi ovisne gustoe plina

Pretvornik temperature s kvarcnim kristalom - kao osjetilo spojen u oscilacijski krug
daje frekvenciju izlaznog signala ovisnu o temperaturi

Pretvornik temperature s titrajuom icom - temelji se na ovisnosti frekvencije titranja
ice o temperaturi

Elektrolitiko osjetilo temperature - temelji se na ovisnosti elektrinog otpora elektrolita
o temperaturi

Induktivni pretvornik temperature
Kapacitivni pretvornik


4. MJERENJE PROTJECANJA

Protjecanje je gibanje fluida: kapljevina i plinova. Koliina fluida to protjee u jedinici
vremena je protok.

Volumni protok (q
v
) - volumen tekuine to protjee u jedinici vremena.. Jedinica
volumnog protoka je m
3
s
-1
.
Maseni protok (q
m
) - masa tekuine to protjee u jedinici vremena. Jedinica masenog
protoka je kg s
-1
.

Mjerni pretvornici protoka sadre osjetila protoka koja djeluju na razliitim principima.

4.1. Turbinski pretvornici protoka

Smjesti li se vijak s lopaticama (turbina) u cjevovod kojim protjee tekuina njegova
brzina vrtnje () ovisi o volumnom protoku:

( )
q
r A A
tg
v u
+
=

(4.1)

- priklon lopatica s obzirom na smjer toka
r - srednji polumjer vijka s lopaticama
A
u
- povrina presjeka cijevi
A
v
- najvea povrina presjeka vijka

Praktiki to je ovisnost: = k
d
q pri emu je k
d
koeficijent koji cjelovito obuhvaa sve
parametre to utjeu na ovisnost brzine vrtnje vijka od protoka.

Vijak se smijeta u cijev od nemagnetskog materijala da bi se brzina vrtnje mogla mjeriti
brojem prolaza lopatica kraj induktivnog osjetila ugraenog u stijenku. Trenje, vrtloenje i
poremeaji u brzinskom profilu unose znatnu pogreku mjerenja, koju je mogue smanjiti

dobrom izvedbom i ugradnjom posebnog usmjernika toka. Usmjernici se izrauju u obliku
snopa cijevi ili u obliku prikladno rasporeenih rebara smjetenih u cjevovod.

Slika 4.1. Turbinski pretvornici protoka

4.2. Potisni pretvornici protoka

Potisni pretvornici protoka djeluju kao pumpe pa se i izvode na slian nain pomou stapa,
vrtivih lopatica, dijafragme ili kao peristaltika pumpa. Pri djelovanju zahvaaju s ulaznog
dijela odreeni obujam tekuine i isputaju ga na izlaznom dijelu, potiskujui ga. Pri tome
se broji ukupna koliina takvih radnih ciklusa i dobije se mjerni signal, koji je mjera
ukupnog volumnog protoka. Taj se pretvornik esto zove i mjerna ili volumetrijska
pumpa.


Mogu se razlikovati dvije osnovne vrste potisnih pretvornika protoka prema tome da li su
tjerani energijom mjerene tekuine ili pomonom energijom uz upotrebu elektrinog
pneumatskog ili hidraulikog motora.

4.2.1. Stapni potisni pretvornik protoka

Slika 4.2. Stapni potisni pretvornik protoka

Pomicanjem stapa u jednom smjeru uvlai se tekuina iz ulaznog cjevovoda u stapni
valjak, a zatim pri promjeni smjera gibanja stapa potiskuje u izlazni cjevovod. Pri tom se
uvijek prenosi odreeni obujam promjerom stapnog valjka i hodom stapa. Stapni potisni
pretvornici protoka daju na izlazu pulzirajui protok i prikladni su za takve uvjete primjene
u kojima treba potiskivati tono odreenu koliinu tekuine pod visokim tlakom.

4.2.2. Potisni pretvornik protoka s titrajuom ploom (Nutirajua pumpa)

U kuitu ovog pretvornika nalazi se ploa koja se moe gibati na tono predvien nain
tako da tekuina koja dotjee ispunja prostor iznad ploe i prisiljava plou na gibanje. Pri
tom gibanju istiskuje se tekuina iz prostora ispod ploe u izlazni cjevovod, da bi ga zatim
zauzela tekuina to je bila iznad ploe. Pri svakom se titraju ploe prenese odreen

obujam tekuine, a broj titraja je mjera ukupnog protoka. Titrajno gibanje ploe je mirno i
ne unosi pulsacije u izlazni tok.

Slika 4.3. Potisni pretvornik protoka s titrajuom ploom


4.2.3. Vrtivi potisni pretvornici protoka

Pri laboratorijskim mjerenjima protoka posebno je prikladna upotreba peristaltike
pumpe. Tekuina se obino tjera kroz plastinu cijev i ne dolazi u dodir s potisnom
napravom koja proizvodi mjereni protok. Ta se naprava izvodi na vie razliitih naina, a u
svakoj se izvedbi tekuina potiskuje danom duinom cijevi.

Slika 4.4. Peristaltika pumpa

4.3. Pretvornici protoka s osjetilima na osnovi svojstava tekuina

U ovu skupinu spadaju: toplinski pretvornik protoka, elektromagnetski pretvornik protoka,
ionizacijski pretvornik protoka, ultrazvuni pretvornik protoka i dr.

4.3.1. Toplinski pretvornici protoka

Razvrstavaju se u dvije osnovne skupine. Jedna se temelji na ovisnosti protoka i topline
predane tekuini, a druga na ovisnosti koeficijenta prijenosa topline s grijala na tekuinu o
protoku.

Pretvornik izveden na prvom naelu zove se Thomasov pretvornik. U cjevovod kojim
protjee tekuina dovodi se konstantna koliina topline Q. Mjeri se razlika temperature
ispred i iza grijala. Maseni protok je dan izrazom:

( )
1 2
T T c
Q
q
p
m
= (4.2)

Za toan rad pretvornika vana je stalnost specifine topline mjerene tekuine, a takoer se
pretpostavlja da su gubici topline zanemarivi.

q
m
T
1
T
2
Q

Grijalo

Slika 4.5. Naelo djelovanja Thomasova pretvornika

Pretvornik izveden na drugom principu zove se termoelektrini pretvornik protoka.
Ovisnost koeficijenta prijenosa topline s grijala na tekuinu sloenija je nego kod
predhodnih pretvornika. Nelinearna je i ovisi od toplinske vodljivosti, viskoznosti,
specifine topline i naina protjecanja (laminarni ili turbulentni tok):

( )
1 2
2
2
T T q k c c h
m
n m m m
p
=

(4.3)

c
2
- konstanta ovisna o izvedbi
n - konstanta (za laminarni tok iznosi 0.33, a za turbulentni 0.8)
m - konstanta jednaka 0.03

k - toplinska vodljivost tekuine
c
p
- specifina toplina tekuine
- viskoznost tekuine

q
m
T
1
T
2
Q

Grijalo

Slika 4.6. Naelo djelovanja termoelektrinog pretvornika protoka

4.3.2. Elektromagnetski pretvornik protoka

Slui za mjerenje protoka elektrikivodljivih kapljevina. Djeluje na naelu Faradayeva
zakona elektromagnetske indukcije prema kojemu je elektromotorna sila inducirana u
vodiu to se giba kroz magnetsko polje razmjerna brzini promjene magnetskog toka.
Sastoji se od para elektromagneta smjetenih izvan cijevi i para elektroda to su u dodiru s
kapljevinom. Elektromagnetsko polje proizvedeno elektromagnetima okomito je na smjer
protjecanja kapljevine, a elektrode su smjetene okomito na polje i na smjer protjecanja.
Tako se na elektrodama javlja elektromotorna sila razmjerna brzini protjecanja kapljevine:

E = dBv (4.4)

d - razmak izmeu elektroda (unutranji promjer cijevi)
B - gustoa magnetskog toka

Elektromagnetski pretvornici protoka posebno su pogodni za mjerenje protoka talina,
korozivnih kapljevina te kaastih i neistih tvari.

Slika 4.7. Elektromagnetski pretvornik protoka

4.4. Ionizacijski pretvornik protoka

Ionizacijski pretvornik protoka sastoji se od izvora zraenja i detektora zraenja.
Primjenjuje se za mjerenje protoka tekuina promjenjljivog sastava, kaastih i neistih
tvari, te suspenzija.

Slika 4.8 Ionizacijski pretvornik protoka

4.5. Ultrazvuni pretvornik protoka

Naelo rada ultrazvunog protoka prikazano je na slici 4.9. Dva para pretvornika,
predajnik i prijamnik, smjeteni su i razmaknuti na udaljenosti d u tekuinu koja struji
brzinom v.

Slika 4.9 Naelo rada ultrazvunog pretvornika protoka

Brzina emitiranog akustinog vala je c, pa se trajanje putovanja akustinog vala niz struju
dobije kao omjer puta i zbroja brzina:

v c
d
t
A
+
= (4.5)

a uz struju kao omjer puta i razlike brzina:

v c
d
t
B
= (4.6)

Razlika trajanja je vrijeme:

2 2
2
v c
dv
t t t
A B
= = (4.7)


razmjerno brzini protjecanja. Ako je v mnogo manji po vrijednosti od c, tada se moe
priblino uzeti
2
2
c
dv
t i odatle:

t
d
c
v
2
2
(4.8)

Prenosi li se sinusni zvuni val frekvencije , tada e izmeu valova to se prenose u
smjeru toka i suprotnom smeru nastati fazna razlika:

2
2
c
dv
t = (4.9)

Ova se pojava moe iskoristiti kao osnova mjerenja.

U cjevovodima, u kojima se ne eli neposredan dodir pretvornika s tvari, postavljaju se
pretvornici izvan cijevi krino prema slici 4.10. Tada je

2 2 2
2
ctg v c
Dvctg
t
= (4.10)

Slika 4.10. Naelo rada ultrazvunog pretvornika protoka s predajnikom i prijemnikom
izvan cijevi

Postoje brojne izvedbe ultrazvunih pretvornika i primjena im je razliita i iroka npr. u
medicini za mjerenje protoka krvi u arteriji. Kao osobito dobra svojstva istiu se visoka
tonost, brzi odziv, linearnost, prikladnost upotrebe za razliite tekuine, mogunost
mjerenja dvosmjernij i pulsirajuih protoka.

4.6. Osjetila brzine protjecanja

Ova skupina posebno je vana za laboratorijska ispitivanja u hidrodinamici i aerodinamici.

4.6.1. Pitotova cijev

Brzina protjecanja tekuine mjeri se na temelju razlike statikog i kinematikog tlaka. To
je razlika tlaka izmeu nekog mjesta u cijevi u smjeru toka i tlaka uz stijenku cijevi
okomito na tok.

Statiki
tlak, p
1
Ukupni
tlak, p
2
Izmjereni kinetiki
tlak, p

q
m

Razina osjeanja

Slika 4.11. Naelo djelovanja Pitotove cijevi


4.6.2. Anemometar s vijkom

Za mjerenje brzine strujanja esto se upotrebljava pretvornik s vijkom koji se zove
anemometar s vijkom. Vijak se vrti brzinom proporcionalnoj brzini strujanja zraka (npr.
vjetra) pa u slogu s prikladnim pretvornikom brzine vrtnje daje primjereni elektrini mjerni
signal.

4.6.3. Otpornika osjetila brzine strujanja

Pri preciznim laboratorijskim mjerenjima posebnu vanost imaju otpornika osjetila
brzine strujanja tzv. anemometrijska osjetila s vruom icom. To osjetilo je tanka ica
privrena tako da se njena toplina odvodi samo strujom mjerenog plina ili kapljevine. Ta
odvedena toplina mjera je brzine strujanja. ica osjetila grije se elektrinom strujom.
Promjene njene topline uzrok su promjeni otpora, pa je kao mjerni spoj najprikladniji
Wheatstoneov most. Most se moe upotrijebiti tako da se u osjetilu odrava konstantna
struja ili konstantna temperatura.

Slika 4.12. Anemometrijska osjetila s vruom icom

5. MJERENJE RAZINE KAPLJEVINA, SIPINA I KRUTINA

Mjerenje razine kapljevina i krutina u spremnicima i posudama slui u osnovi kao mjera
njihova volumena ili mase. Razliite karakteristike tvari te razliite posude i uvjeti u
kojima se te tvari nalaze u ovim posudama ine katkada zadatak mjerenja razine vrlo
sloenim.

5.1. Mjerni pretvornici razine kapljevina

Upotrebljavaju se pretvornici za kontinuirano mjerenje razine i pretvornici to slue samo
za dojavu odreene razine. Obje ove vrste izvode se sa slijedeim vrstama osjetila:

- plovkom ili ronilom
- tlanim osjetilom
- osjetilom sile
- elektrinim, kapacitivnim ili otpornikim osjetilom
- radioaktivnim osjetilima
- optikim osjetilima
- toplinskim osjetilima
- zvunim osjetilima

5.1.1. Mjerenje razine pomou plovka i ronila

Plovak i ronilo su osjetila koja djeluju na naelu Arhimedova zakona. Plovak se izvodi od
materijala manje gustoe od gustoe kapljevine pa pliva na povrini slijedei neprekidno
njene promjene. Ronilo je izvedeno iz materijala vee gustoe od kapljevine pa je pri
mjerenju uronjeno u kapljevinu. Ronilo ne slijedi neposredno pomake razine, ve promjene
razine djeluju na ravnoteu sila ronilo-pero. Pri tomu nastali pomaci ronila mjera su razine.


Slika 5.1. Pretvornici razine s plovkom

5.1.2. Mjerenje razine kapljevine pomou hidrostatikog tlaka

Osnovna ovisnost na kojoj se temelji primjena ovih osjetila je:

p = gh (5.1)

p - hidrostatiki tlak na danoj referentnoj razini
- gustoa kapljevine
g - ubrzanje Zemljine tee
h - mjerena razina

Slika 5.2. Mjerenje razine kapljevine pomou hidrostatikog tlaka

5.1.3. Elektrini pretvornici razine

Izvode se na naelu promjene elektrinog otpora ili kapaciteta izmeu elektroda uronjenih
u kapljevinu.

Slika 5.3. Elektrini pretvornici razine


5.1.4. Ultrazvuni pretvornici razine

Potrebno je imati predajnik i prijamnik ultrazvuka. Trajanje putovanja zvunog vala mjera
je razine.

Slika 5.4. Ultrazvuni pretvornici razine

5.1.5. Radioaktivni pretvornici razine

Zrake iz prikladno smjetenog izvora zraenja prolaze kroz posudu do detektora
redioaktivnog zraenja. to je razina via, to je vea apsorpcija radioaktivnih zraka i signal
na izlazu iz detektora je manji. Ovi pretvornici razine su prikladni za mjerenje razliitih
vrsta tvari i jedino se iz zdravstvenih razloga ne primjenjuju u prehrambenoj industriji.


Slika 5.5. Radioaktivni pretvornici razine

5.1.6. Optiki pretvornici razine

Princip rada se temelji na apsorpciji svjetlosnih zraka u kapljevini ili na refleksiji
svjetlosnih zraka od povrine kapljevine.

Slika 5.6. Optiki pretvornici razine

5.1.7. Mjerni pretvornici razine sipina i krutina

Pri mjerenju razine sipina i krutina iskoritena su naela poznata pri mjerenju razine
kapljevina, ali uz odreene preinake ili usavrenja:

a. u plovak se ugrauje vibrator, pa neprekidne vibracije to ih proizvodi omoguuju
plovku "plivanje" na povrini materijala,
b. plovak se moe periodiki dizati i sputati do povrine materijala,
c. tlak materijala na metalnu dijafrgamu ugraenu u plat spremnika ili posude kao osjetilo
tlaka mjera je razine materijala,
d. razina se moe uiniti razmjerna teini, pa je spremnik oslonjen na pretvornik sile.

Slika 5.7. Pretvornici razine sipina i krutina

Razina sipina i krutina moe se mjeriti uz pomo vijka s lopaticama. Kada se vijak vrti u
praznom prostoru snaga motora je mala. Raste li razina sipine i prekrije li vijak porasti e i
potrebna snaga motora.

Pri mjerenju razine sipina i prakastih materijala u metalurgiji esta je i upotreba
radioaktivnih i ultrazvunih mjerila.


Slika 5.8. Pretvornik razine s vijkom

Slika 5.9. Mjerenje razine sipina i krutina uz pomo radioaktivnog i ultrazvunog
pretvornika
LITERATURA

1. J. Boievi i surad., Tehnika mjerenja i automatskog reguliranja, Zavod za
unapreenje strunog obrazovanja SRH, Zagreb, 1969.
2. P.D. Eckman, Industrial Instrumentation, J. Wiley, New York, 1961.
3. P.J. O'Higgins, Basic Instrumentation, McGraw-Hill, New York, 1966.
4. J. Boievi, Temelji automatike 2, Mjerni pretvornici i mjerenje, kolska knjiga,
Zagreb, 2000.
5. J.W. Dally, W.F. Riley, K.G. McConnell, Instrumentation for Engineering
Measurements, J. Wiley, New York, 1993.
6. W. Altman, D. Macdonald, S. Mackay, Practical Process Control for Engineers and
Technicians, Elsevier, London, 2005.

Mjerni Pretvornici U Procesnoj Industriji

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mjerni Pretvornici U Procesnoj Industriji

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KEMIJSKO-TEHNOLOKI FAKULTET U SPLITU

= - unutranje trenje kapljevine

You might also like