MEHANIKA FLUIDA

Skripta za studente Tehnikog fakulteta u Rijeci

Luka Sopta
Lado Kranjevi








Rijeka, 2006.


SADRAJ

1. Fluid i njegova svojstva
2. Statika fluida
3. Osnove dinamike fluida
4. Strujanje idealnog fluida
5. Strujanje realnog fluida u cijevi
6. Optjecanje tijela







































1



1. FLUID I NJEGOVA SVOJSTVA

Materija se dijeli na vrstu, tekuu i plinovitu. U vrstom stanju materije molekule se nalaze u
kristalnoj reetki s malim stupnjem slobode gibanja. U tekuem stanju molekule imaju veu
slobodu gibanja i mogu zauzeti proizvoljan oblik zadravajui isti volumen, a u plinovitom stanju
molekule mogu zauzeti proizvoljan prostor.
Najvei dio svemira je u fluidnom stanju. Galaksije, zvijezde i planete u veem dijelu se
promatraju kao fluid. Atmosfera, oceani, mora, jezera i rijeke su fluidi. Unutranjost zemlje je u
fluidnom stanju. Za gotovo sve industrijske grane vana je mehanika fluida: automobilska,
avionska, brodograevna, kemijska industrija, energetika ovjekovo tijelo je veim dijelom
fluid. Za medicinu je od velike vanosti poznavanje strujanja krvi i drugih fluida u tijelu.

Definicija fluida: fluid je materija koja se deformira za proizvoljno malo tangencijalno
naprezanje (Sl.1.1). Fluid je mogue podijeliti na kapljevine (voda, ulje ...) i plinove.
0 ) , ( , 0 = > t x v
r r
0 ) , ( , 0 > > t x v
r r

Krutina Fluid

Sl.1.1

1.1 Fluid kao kontinuum

1.1.1 Gustoa
U mehanici fluida stvarna molekularna struktura materije zamjenjuje se hipotetskim kontinuumom
koji zadrava neprekidnost fizikalnih svojstava prelazei i u infinitezimalne volumene, odnosno u
graninom prijelazu i u nulti volumen, tj. u toku. Na osnovu toga gustou je mogue definirati na
nain

V
m
v

=
0
lim .


a. b.
Sl.1.2 Definicija gustoe u toki
2


Na slici 1.2 a oznaen je volumen V . Potrebno je odrediti gustou u toki C(x
0
,y
0
,z
0
). Srednja
gustoa u volumenu V je V m/ = . Kako bi se odredila gustoa u toki C definiran je maleni
volumen V . Na slici 1.2 b vidljivo je da smanjivanje volumena V ne moe ii ispod minimalne
vrijednosti ' V jer on mora sadravati barem toliko mnogo molekula da statistiki proraun daje
pouzdanu i stabilnu srednju vrijednost fizikalnih svojstava i dinamikih vrijednosti, a u tom sluaju
srednja gustoa se pribliava asimptotskoj vrijednosti slika 1.2 b. Smanjivanjem volumena
V ispod granice ' V on sadrava samo mali broj molekula te je nemogue fiksirati konanu
vrijednost V m / jer e vrijednost jako varirati kako molekule ulaze i izlaze iz volumena.
Definirajui gustou na takav nain u beskonano mnogo toaka u fluidu postavlja se gustoa
fluida u obliku skalarnog polja

( ) t z y x , , , = .

U gornjem izrazu t je vrijeme poto gustoa moe varirati u vremenu zbog rada uinjenog na
fluidu ili sa fluidom i/ili zbog dovoenja ili odvoenja topline fluidu.
Elementarna estica fluida, definirana je u tom skalarnom polju elementom mase m

V m = .

Tako definirana estica fluida ne smije se zamijeniti s pojmom molekule tvari.

Kapljevine je praktiki nemogue toliko razrijediti da se ne bi mogla primijeniti hipoteza
kontinuuma. Za razliku od kapljevina plinovi mogu doi u tako razrijeeno stanje da hipoteza
kontinuuma vie nije odriva. Kao kriterij primjenjivosti hipoteze kontinuuma najprikladniji je
omjer slobodne putanje molekula l i karakteristine duljine L koja se zove Knudsenov broj
L
l
K = .
Za plin se ponaa kao kontinuum. Na visini od 200 km iznad Zemlje zrak je toliko
razrijeen da molekule u prosjeku preu udaljenost od priblino 300m prije sudara. Kod raunanja
leta rakete duljine L=30m nemogue je stoga primijeniti hipotezu zraka kao kontinuuma.
01 , 0
~
< K

Sl.1.3 Gustoa vode
3

Konverzija jedinica iz engleskog BG i EE sustava u SI sustav




1.1.1 Stlaivost i tlak

Tlak fluida u mirovanju definira se kao djelovanje normalne sile po jedinici povrine tijela
okruenog (uronjenog) fluidom i nastaje bombardiranjem povrine molekulama fluida. U SI
sustavu jedinica je Pascal (Pa).

Nestlaiv fluid definiran je izrazom

. const =

te je definicijski izraz za gustou nestlaivog fluida mogue napisati u obliku

V m/ = .

Praktino, kapljevine su nestlaive te se gornji izraz moe primijeniti na njih. Efekt stlaivosti
kod vode se javlja tek kod ekstremnog tlaka od GPa p 1
~
> .

Plinovi se u problemima mehanike fluida mogu javiti kao kontinuum s prostorno i, u opem
sluaju, s vremenski promjenjivom gustoom, u pojedinim tokama i vremenskim trenucima.
Realni plinovi se ponaaju priblino prema zakonu idealnog plina. Idealni plin je potrebno
razlikovati od pojma idealnog fluida poto se pod pojmom idealnog fluida smatra fluid bez trenja,
4

dok je idealan plin viskozan i u njemu se razvija smino naprezanje. Plin je stoga stlaiv prema
zakonu idealnog plina

mRT pV = ili RT p =

gdje je R (Nm/kg K) plinska konstanta. Za zrak pri normalnim uvjetima R=287 (Nm/kg K).

Prijelaz iz plinovitog u stanje kapljevine i obrnuto u ovisnosti o tlaku i temperaturi mogue je
prikazati p-V dijagramom gdje je p tlak, a V specifini volumen (slika 1.3).


Sl.1.3 p-V dijagram

Efekt stlaivosti plinova prisutan je i kod transsoninog strujanja. Kod male izmjene topline i
Machov broj 3 , 0 < =
c
v
M plinovi pokazuju varijaciju gustoe do 5% i mogu se aproksimirati kao
nestlaivi.

Koeficijent stlaivosti
Stlaivost fluida izraava se koeficijentom stlaivosti. Ako se u jedinici volumena tlak povea za
dp to e uzrokovati smanjenje volumena za dV. Kvocijent

dp
V
dV
=

se naziva koeficijentom stlaivosti ( ) (stiljivosti, kompresibilnosti).
1
Pa




5


Modul elastinosti (Pa)

1
= E

Koliko je puta zrak stlaiviji od vode ?


Izotermna i izentropska kompresija i ekspanzija
Kod stlaivanja plinova odnos izmeu tlaka i gustoe ovisi o prirodi procesa. Ako se kompresija ili
ekspanzija dogaa uz konstantnu temperaturu tada je taj proces izoterman te na osnovu jednadbe
idealnog plina slijedi

. const
p
=

U sluaju da je proces kompresije ili ekspanzije izentropan tj. proces je bez trenja i ne dolazi do
izmjene topline s okolinom vrijedi

. const
p
k
=

,

gdje je koeficijent k kvocijent specifine topline c
p
pri konstantnom tlaku i specifine topline c
v
pri
konstantnom volumenu: k=c
p
/c
v
. Specifine topline se odnose prema plinskoj konstanti R na nain:
R= c
p
-c
v
.

Stlaivo strujanje se esto javlja u inenjerskoj praksi kod kompresora i raznih sustava s
komprimiranim zrakom, zubarskih builica, ventilatora, pri prijenosu plinova u plinovodima pod
visokim tlakom, transsoninih strujanja oko aviona i projektila itd.

1.1.2 Tlak isparavanja

Isparavanje (ishlapljivanje) izbacivanje molekula kapljevine u plin dogaa se kada neke
molekule kapljevine imaju dovoljnu koliinu gibanja da svladaju meumolekularne kohezivne sile.

Ako se kapljevina zatvori u spremniku s malo zrakopraznog prostora (vakuuma) iznad povrine
fluida, prostoru iznad povrine fluida rasti e tlak kako odbjegle molekule kapljevine ishlapljuju.
Kada se stvori ravnotea u smislu da je broj molekula koje naputaju kapljevinu jednak broju
molekula koji se vraa u fluid smatra se da je para zasiena te se tlak pare tada naziva tlak
zasiene pare.

Vrenje formiranje mjehuria pare unutar kapljevine poinje kada se apsolutan tlak u fluidu
izjednai s tlakom isparavanja. Voda vrije u normalnim uvjetima (tlak 1 bar) pri temperaturi od
100
O
C, dok na nadmorskoj visini od npr. 3000m pri atmosferskom tlaku od priblino 70000 Pa
voda vrije pri temperaturi od priblino 90
O
C.
Vrenje je stoga mogue inducirati pri zadanom tlaku poveanjem temperature ili na zadanoj
temperaturi smanjenjem tlaka.
6

1.1.3 Povrinska napetost

Na granici izmeu kapljevine i plina ili dviju kapljevina koje se ne mijeaju, na povrini kapljevine
razvijaju se sile koje uzrokuju da se povrina ponaa kao neka vrsta membrane koja okruuje fluid.
Iz tog razloga elina igla moe plutati na povrini vode ili se javlja fenomen ive koja se formira
u kuglice kada se stavi na glatku povrinu poto kohezivne sile povrine nastoje drati sve
molekule ive zajedno u kompaktnoj formi. Tlak u kapljici vode koja leti zrakom je vei nego tlak
zraka koji ju okruuje.
Povrinska napetost se javlja radi neuravnoteenih kohezivnih sila izmeu molekula fluida na
povrini. Povrinska napetost jest intenzitet privlanih molekularnih sila po jedinici duljine bilo
koje linije na povrini. Dimenzija jest Nm
-1
.

Fenomen koji se javlja radi povrinske napetosti je i povienje (ili snienje) stupca fluida u kapilari.
U kapilarnoj cjevici umetnutoj u vodu javit e se povienje razine vode zbog meudjelovanja
kapljevine, plina i krute stjenke. U primjeru a. na slici izmeu molekula krute stjenke i molekula
kapljevine javlja se privlana molekularna sila koja je jaa od interne kohezivne molekularne sile
meu molekulama u kapljevini i koja zato uzdie stupac kapljevine. Takva kapljevina se naziva
vaea kapljevina.


Sl.1.4 Povrinska napetost

Visina elevacije kapljevine u kapilari odreuje se izrazom

gR
h

cos 2
=

gdje je povrinska napetost, R radijus kapilare, kut kontakta fluida i stjenke. Kut kontakta je
funkcija i svojstava kapljevine i vrste stjenke. Za vodu u kontaktu sa staklom , dok iva u
kontaktu sa staklom ima te je primjer nevlaeeg fluida u kontaktu sa staklom poto je u
adhezivna sila molekula krute stjenke slaba u usporedbi s kohezivnom molekularnom silom fluida.
Povrinska napetost ima vanu ulogu u strujanju kapljevina kroz tlo i poroznu sredinu, kod
formiranja kapljica i mjehuria, disperziji mlaza kapljevine, penjanju vode kroz korijenje biljaka
itd.
o
0
o
130

Efekt kapilarnosti omoguuje da stablo kroz korijenje crpi vodu iz tla do iznad povrine zemlje.
Suneva energija preko procesa isparavanja i osmoze koja se dogaa u stanicama listova die vodu
od povrine zemlje do listova.

7


Sl.1.4 Veliko stablo sekvoje


1.2 Viskoznost

Fluid je tvar koja se kontinuirano deformira pod utjecajem sminog naprezanja ma kako malo to
naprezanje bilo.
Viskoznost svojstvo otpornosti fluida prema sminoj deformaciji. Svojstvo suprotno viskoznosti
jest fluidnost. Viskoznost je takoer i mjera unutarnjeg trenja u fluidu. Povezanost viskoznosti i
trenja ukazuje na viskoznost kao svojstvo fluida zbog kojeg nastaju gubici pri strujanju. Viskoznost
je svojstvo fluida koje se oituje tek pri gibanju fluida.
U
F
x
y
y
u
H

Sl.4.1.1

Izmeu dvije paralelne ploe nalazi se neka tvar (Sl.4.1.1). Donja ploa je fiksna, dok na gornju
djeluje sila F, koja proizvodi smino naprezanje = F/A na tvar meu ploama. A je povrina
gornje ploe. Ako sila F prouzrokuje gibanje ploe stalnom brzinom, tada je mogue zakljuiti da
je tvar meu ploama fluid. Fluid u neposrednom kontaktu s vrstom granicom ima istu brzinu kao
vrsta granica (tzv. ''no slip condition''). Pokus pokazuje da je sila F direktno proporcionalna
povrini i brzini A i U i obrnuto proporcionalna debljini sloja fluida H

8

H
U A
F = ,

gdje je faktor proporcionalnosti vezan za svojstva fluida. Kvocijent U/H predstavlja brzinu kutne
deformacije i openitije ga se moe napisati
dy
du
. Ako se nadalje u prethodnu jednadbu uvede
izraz za smino naprezanje = F/A. Slijedi Newtonov zakon viskoznosti:

dy
du
=
,

gdje je smino naprezanje, du/dy brzina kutne deformacije pri 1D strujanju fluida, a
dinamiki koeficijent viskoznosti.
[ ] s Pa
Osnovna podjela fluida je na njutnovske i nenjutnovske (ili newtonske, nenewtonske) fluide
(Sl.4.1.2). Kod njutnovskih fluida (plinovi, veina tekuina) postoji linearna relacija (kao na
Sl.4.1.1) izmeu intenziteta sminog naprezanja i odgovarajue brzine deformacije. Nenjutnovski
fluidi jesu npr. dugolanani hidrokarbonati, krv, zubna pasta, neke boje, blato... (Sl.4.1.2) i kod njih
je odnos izmeu intenziteta sminog naprezanja i odgovarajue brzine deformacije nelinearan.

Sl.4.1.2 Newtonovski i nenewtonovski fluid

Viskoznost se gotovo ne mijenja promjenom tlaka, a mijenja se s promjenom temperature. Kod
tekuina, poveanjem temperature smanjuje se viskoznost, dok se kod plinova poveanjem
temperature viskoznost poveava (Sl.4.1.3.a,b).

9


Sl.4.1.3a,b Dinamika i kinematska viskoznost u ovisnosti o temperaturi, za neke fluide


Dijeljenjem koeficijenta dinamike viskoznosti s gustoom fluida dobiva se koeficijent kinematske
viskoznosti fluida

=
s
m
2

. Kinematska viskoznost se esto koristi u mehanici fluida i

inenjerstvu i predstavlja mjeru otpora fluida sminoj deformaciji odn. teenju pod djelovanjem
sile gravitacije. Na slikama Sl.4.1.3a,b uoljivi su razliiti meusobni odnosi dinamikog odn.
kinematskog viskoziteta za neke fluide (npr. voda i iva Sl.4.1.3a,b). Za vodu pri normalnim
uvjetima vrijedi cSt
s
m
1 10 1
2
6
=

(centi Stokes), odn. (centi Poise).
Spomenute su starije jedinice za kinematsku viskoznost Stokes i dinamiku viskoznost Poise koje
su jo ponegdje u upotrebi.
[ ] cP s Pa 1 10 1
3
=

10


PRIMJER 1.1: Mjerenje dinamike viskoznosti rotacijskim viskozimetrom

Uz zadanu brzinu kutne deformacije du/dy te mjerenjem sminog naprezanja , mogue
je pomou Newtonovog zakona viskoznosti
dy
du
= , izraunati koeficijent dinamike
viskoznosti .. Rotacijski viskozimetar se u osnovi sastoji od vanjskog rotirajueg cilindra i
unutarnjeg, koncentrinog, stacionarnog cilindra Sl.4.1.P1. Mjerenjem torzijskog momenta
T na unutarnjem stacionarnom cilindru mogue je izraunati smino naprezanje.

Sl.4.1.P1 Shematski prikaz rotacijskog viskozimetra

Unutarnji je cilindar u dodiru s fluidom preko "plata" i dna. Ukupni torzijski moment
izmjeren na unutarnjem cilindru je stoga

D C
T T T + =

gdje je T
C
torzija zbog sminog naprezanja na platu i T
D
torzija zbog naprezanja na dnu.

Za plat:
b
r
dy
du
2

= ,
gdje je brzina rotacije vanjskog cilindra , a b zranost meu cilindrima. Torzijski
moment zbog trenja na platu je

1 1
2 r h r T
C
= .

Uzevi u obzir prethodna dva izraza i Newtonov zakon viskoznosti slijedi

b
h r r
T
C

2
2
1
2
= .
Za dno cilindra:

dr d r dA =
11

dr d r r
a
r
dA r dT
D

= =

Integriranjem po dnu unutarnjeg cilindra slijedi:


=
1
0
3
2
0
r
D
dr r d
a
T

2
4
1
r
a
T
D
=

gdje je a zranost na dnu cilindra prema slici.
Slijedi jednadba za ukupni torzijski moment

+ =
a
r
b
h r
r T
2
2
2
1 2 2
1
.

Poto je T ukupni torzijski moment izmjeren na unutarnjem cilindru iz gornjeg izraza
direktno proizlazi dinamiki koeficijent viskoznosti .































12


PRIMJER 1.2: Mjerenje kinematske viskoznosti Sayboltovim viskozimetrom

Princip mjerenja viskoznosti Sayboltovim viskozimetrom (Sl.4.1.P2) sastoji se u mjerenju vremena
potrebnog za istjecanje V
L
=60 cm
3
fluida kroz kapilarnu cijev pod utjecajem gravitacije. Pri
mjerenju se odrava konstantna temperatura mjerenog fluida. Poto fluid istjee pod utjecajem sile
gravitacije vanost pri ovom mjerenju ima i gustoa fluida te je mjerena viskoznost kinematska
viskoznost .

Sl.4.1.P2 Shematski prikaz Sayboltovog viskozimetra

Pri analizi strujanja kree se od Hagen Poisseuilleove formule za strujanje viskoznog fluida kroz
cijev ( Hagen Poisseuilleova formula e biti analizirana kasnije u ovom poglavlju) :
L
D p
Q

128
4

= .

Dalje, definira se prosjena piezometrina visina za vrijeme istjecanja h
L
, poznat je volumen
mjerenog fluida V
L
, protok Q se aproksimira t V Q
L
/ = te se uzima
L
h g p = . Slijedi:
L
D h g
t
V
L L

128
4
=
t C t
L V
h gD
L
L
= =
1
4
128

.

Poto je duljina kapilarne cjevice L relativno malena dodaje se gornjem izrazu jo i korekcijski
faktor oblika C/t pa konano slijedi izraz za kinematski viskozitet oblika

t
C
t C
2
1
+ =

tj. priblini odnos Sayboltovih sekundi i kinematske viskoznosti jest

1 2 4
10
8 . 1
0022 . 0

= s m
t
t .
13


PRIMJER 1.3: SAE gradacija viskoznosti motornih ulja

S inenjerskog motrita viskoznost je najvanije svojstvo industrijskih maziva. Premalo viskozno
mazivo pod silom strojnih nasjednih povrina bude istisnuto te dolazi do kontakta strojnih
elemenata i oteenja. Previe viskozno mazivo npr. ne tee preko cijele leajne povrine te
dolazi do oteenja ili zbog svoje prevelike viskoznosti apsorbira previe energije koja se potom
pretvara u toplinu te dovodi do pregrijavanja. Stoga je pravilan izbor odreenog maziva, ulja za
odreenu industrijsku namjenu od izuzetne vanosti.
Za pravilan izbor maziva odn. motornih ulja vana je njihova to preciznija klasifikacija.

SAE (Society of Automotive Engineers) klasifikacija motornih ulja prema viskoznosti je
najraireniji i openito prihvaen sustav klasifikacije na svijetu. Prema SAE oznakama definiraju
se dvije grupe viskoznosti:
- sa oznakom W - kojom se klasificiraju ulja za zimske uvjete rada;
- bez oznake - ulja za openite uvjete rada.

Viskoznost se kod ulja s oznakom W mjeri na dva naina:
- simulatorima hladnog starta;
- testom pumpanja koji definira kritinu temperaturu pumpanja.
U simulatorima hladnog starta dobiva se dinamika viskoznost u (Pa s), dok ta ulja moraju
takoer zadovoljiti i test minimalne kinematske viskoznosti pri 100
o
C.

Kod ulja bez oznake mjeri se samo kinematska viskoznost pri vioj temperaturi.

U modernim motorima koriste se tzv. multigrade ulja koja se dobiju mijeanjem prethodno
navedenih dviju grupa ulja te ona zadovoljavaju kriterije viskoznosti pri niskim temperaturama i
zadovoljavaju takoer uvjete minimalne viskoznosti pri 100
o
C. Npr. ulje koje zadovoljava 10W
uvjete i 30 uvjet oznaava se SAE 10W30.

SAE
Viskoznost
ASTM D2602
Viskoznost (Pa s)
Max temp. (
o
C)
ASTM D3829
Granina temp.
pumpanja (
o
C)
ASTM D445
Minimalna
viskoznost
(mm
2
/s) pri 100
o
C
ASTM D445
Maksimalna
viskoznost
(mm
2
/s) pri
100
o
C
0W 6200 pri -35 -35 3,8 -
5W 6600 pri -30 -30 3.8 -
10W 7000 pri -25 -25 4,1 -
15W 7000 pri -20 -20 5,6 -
20W 9500 pri -15 -15 5,6 -
25W 13000 pri -10 -10 9,3 -
20 5,6 9,3
30 9,3 12,5
40 12,5 16,3
50 16,3 21,9

Tablica 4.1.P3 SAE klasifikacija viskoznosti motornih ulja

U inenjerstvu se esto koristi veliina indeksa viskoznosti "VI". Unutarnje trenje u
kapljevinama pa tako i mazivu je vee pri nioj temperaturi i manje pri vioj temperaturi. Npr.
med pri niskoj temperaturi jedva da tee, a nakon zagrijavanja tee sasvim lako. Med i njemu
slini fluidi imanju nizak indeks viskoznosti dok fluid koji podjednako tee i pri niskim i visokim
temperaturama ima visok indeks viskoznosti. Raspon indeksa VI ide od VI=0 za ulja sa
visokom osjetljivou na viskoznost obzirom na temperaturu do cca. VI=200 za ulja kod kojih se
viskoznost puno manje mijenja s promjenom temperature.
U motorna ulja stoga se dodaju kemijski aditivi (obino dugolanani polimeri) za poboljanje
indeksa viskoznosti, a to se posebno odnosi na mijeana (multigrade) ulja.
14

1.3 Sile, naprezanja i tlak u fluidu

Sile u mehanici fluida dijele se na [Cauchy]:
- masene ili tjelesne sile, u oznaci
m
F
r
, (gravitacija, inercijalna sila, centrifugalna sila,
Coriolisova sila, elektromagnetska sila)
- kontaktne ili povrinske sile , u oznaci
s
F
r
.



a. b.
Sl.1.2 Masene i kontaktne sile u fluidu


Gustoa masene sile, u oznaci f
r
, se definira u svakoj toki promatranog tijela fluida kao

( )
V
F
m
F
z y x f
m
V
m
m

=

r r
r
0 0
0 0 0
lim lim , , ,

gdje je m masa tijela V koje sadri toku (x
o
, y
o
, z
o
) i
m
F
r
masena sila na to tijelo (Sl.1.2).
Gustoa kontaktne sile, u oznaci t
r
, se definira u svakoj toki tijela fluida kao

( )
S
F
z y x t
S
A

=

r
r
0
lim , , ,

gdje je S povrina diferencijalnog dijela ravnine definirane tokom (x, y, z) i normalom n
r
, te
S
F
r
kontaktna sila na S (Sl.1.3).
Uz osnovna dva zakona statike fluida, koji su ujedno osnovni zakoni statike bilo kojeg kontinuuma,
potrebno je definirati konstitutivnu relaciju za fluid koja se oituje u definiranju tenzora naprezanja

15

Kontaktne sile

Kontaktne ili povrinske sile djeluju na plohu granicu tijela. Naprezanja proizlaze od kontaktnih
sila koje djeluju na granicu tijela. Konceptom naprezanja objanjava se nain na koji se djelovanje
sila koje djeluju na granicu tijela prenosi kroz tijelo. Obzirom da su i sila i ploha (definirana
normalom) vektorske veliine oigledno je da je polje naprezanja skalarno polje.

Pretpostavimo neku plohu u fluidu koji struji te kontaktnu silu koja djeluje na tu plohu.
Pretpostavimo dalje dio te plohe malenu plohu A u sredini koje se nalazi toka C, kao to je
prikazano na slici. Kontaktnu silu F (iju gustou oznaujemo sa ) koja djeluje na malenu plohu t
A mogue je rastaviti na dvije komponente, jednu u smjeru normale na plohu i jednu
tangencijalnu na plohu. Na osnovu toga definiraju se normalno i tangencijalno naprezanje :

Sl.1.5 Kontaktne sile u fluidu

A
F
n
A

0
lim

= i
A
F
t
A

0
lim

= . (1.1.4.1)

Segment plohe malena ploha A , slobodno je orijentirana u trodimenzijskom prostoru te se
komponente sile koja na nju djeluje, dalje u kartezijevom koordinatnom sustavu rastavljaju na x, y i
z komponente. Isto tako analiziramo plohu A kroz njene projekcije prema koordinatnim osima
x
A ,
y
A ,
z
A .

Ako se prvo analizira x projekcija plohe -
x
A ija je normala u smjeru osi x te se definiraju limesi
slino (1.1.4.1) dobivaju se komponente naprezanja:

Sl.1.6 Komponente sile i naprezanja na malenu plohu A
x


16

x
x n
A
xx
A
F
x

,
0
lim

= ,
x
y t
A
xy
A
F
x

,
0
lim

= ,
x
z t
A
xz
A
F
x

,
0
lim

= . (1.1.4.2)

Naprezanja su oznaena dvostrukim indeksima, gdje prvi indeks oznauje projekciju male plohe
A , a drugi indeks oznauje smjer u kojem naprezanje djeluje. Sukladno projekciji
x
A raunaju
se i oznauju naprezanja i za druge projekcije. U y smjeru, na projekciji plohe -
y
A definiraju se
naprezanja
yy
,
yx
,
yz
. Za projekciju plohe
z
A slino prethodnome, vrijede naprezanja
zz
,
zx
,
zy
.
Naprezanje u toki C potpuno je definirano definicijom naprezanja na tri meusobno okomite,
prethodno opisane plohe koje prolaze kroz tu toku. Skup prethodno definiranih (devet) naprezanja
zapisuje se u obliku tenzora naprezanja

=
zz zy zx
yz yy yx
xz xy xx
T

. (1.1.4.3)

Mogue je dokazati da je prethodno definirani tenzor simetrian, tj. da vrijedi

zy yz
= ,
xz zx
= ,
yx xy
= , (1.1.4.4)

te na osnovu toga proizlazi da je za definiranje stanja naprezanja unutar fluida potrebno poznavati
est skalarnih funkcija, meusobno razliitih komponenti tenzora naprezanja.

Sl.1.7 Nain oznaavanja naprezanja

Na slici 1.7 prikazan je infinitezimalni volumen ogranien sa est ploha, sa dvije x plohe, dvije y
plohe i dvije z plohe. Normala svake plohe usmjerena je prema van u odnosu na centar elementa.
17

Na slici su radi zornosti prikazana naprezanja samo na x i y plohama. Npr. gornja ploha (y ploha)
je pozitivna, a donja (y ploha) negativna, to proizlazi iz usmjerenosti njihovih vektora normala
obzirnom na odgovarajuu koordinatnu os (y os).
Komponenta naprezanja je pozitivna ako su smjerovi komponente naprezanja i normale plohe na
kojoj naprezanje djeluje oboje pozitivni ili negativni. Na slici 1.7 sva naprezanja prikazana su kao
pozitivna.

Komponente gustoe kontaktnih sila definiranih na poetku poglavlja mogue je zapisati pomou
komponenti naprezanja:

k j i t
xz xy xx x
+ + = , k j i t
yz yy yx y
+ + = , k j i t
zz zy zx z
+ + = (1.1.4.5)

Prema definiciji, u fluidu u stanju mirovanja nema sminih naprezanja. Isto tako u idealnom fluidu
(koji se giba ili miruje) koji predstavlja idealizirani model u kojem ne postoje viskozne sile tj. ne
postoje smina naprezanja, ukupna kontaktna sila na bilo koju plohu unutar fluida kolinearna je s
vektorom normale plohe. Za mirujui realni fluid i gibajui ili mirujui idealni fluid vrijedi da
jedina preostala komponenta naprezanja normalna naprezanja ne ovise o orijentaciji plohe. Tu
zakonitost definirao je Blaise Pascal (1623.-1662.).
Pascalov zakon definira: tlak u nekoj toki fluida koji miruje ili se giba, neovisan je o
orijentaciji plohe na kojoj je toka, ako nema sminih naprezanja .

Kod realnog gibajueg fluida (kod kojeg stoga postoje smina naprezanja) normalno naprezanje u
nekoj toki nije nuno isto u svim smjerovima tako da se u tom sluaju tlak rauna kao srednja
vrijednost normalnih naprezanja u tri meusobno okomita pravca (smjera).

Za bilo koju toku unutar mirujueg ili idealnog fluida osim injenice da ne postoje tangencijalna
naprezanja 0 = vrijedi i

p
zz yy xx
= = = (1.1.4.6)

gdje je p tlak. Tenzor naprezanja (1.1.4.3) se stoga pojednostavljuje u

=
p
p
p
T
p
0 0
0 0
0 0
. (1.1.4.7)

odnosno, raspored unutarnjih kontaktnih sila dan je jednom skalarnom funkcijom tlakom.
Vektor gustoe kontaktne sile

( ) n t z y x t
r
r r
=
0 0 0
, , .

mogue je stoga u mirujuem ili idealnom fluidu jednostavnije izraziti pomou tlaka p. Vrijedi:

( ) n p z y x t
r
r
=
0 0 0
, ,

Kad fluid miruje, sila fluida na plohu je okomita i tlak je uvijek isti, kako god orijentirali plohu s .
Tlak je temeljna varijabla u mehanici fluida.

Tlak u toki (x, y, z), p(x,y,z) , definiran je omjerom intenziteta kontaktne sile i povrine plohe.
Osnovna jedinica za tlak je paskal (Pa) i jednaka je kvocijentu sile od jednog njutna i povrine
od jednog metra kvadratnog, Pa (paskal) =N/m
2
. esto se koristi i jedinica bar = 10
5
Pa.
18


U tablici 1.1.4.1 dane su osim normalnog (normnog) tlaka na povrini mora i druge normalne
veliine.


Svojstvo Simbol Vrijednost
Temperatura
T
15
0
C
Tlak
p 101.3 kPa
Gustoa
1.225 kg/m
3
Viskoznost
1.781 10
-5
Pa s
Tablica 1.1.4.1 Normalni uvjeti na povrini mora

PRIMJER 1.4: Primjena Pascalovog zakona kod tlanih hidraulinih sustava
Pascalov zakon definira da poveanje tlaka u bilo kojoj toki fluida zatvorenog u spremniku
uzrokuje jednako poveanje tlaka u svim tokama fluida u spremniku. Primijenjeno na sluaj
hidraulike dizalice prikazane na slici vrijedi da je tlak na povrini lijevog i desnog klipa isti

2 1
p p = .

Sila na klip manje povrine A
1
jest
1 1 1
A p F = pa slijedi da se sila na klipu vee povrine za idealan
sluaj bez gubitaka trenja, multiplicira prema izrazu

1
1
2
2
F
A
A
F = .


Multipliciranje sile istodobno pretpostavlja da e hod manjeg klipa biti znatno dui d
1
od hoda
veeg klipa d
2
poto volumen kojega prebrie manji klip mora biti jednak volumenu kojega
prebrie vei klip (tamno siva podruja na slici). Pokazani princip koristi se kod raznih hidraulinih
sustava: tekih graevinskih strojeva raznih kopaa i buldoera, automehaniarskih dizalica,
koionih sustava u automobilu, hidraulinih prea itd.
19


2. STATIKA FLUIDA


Statika fluida se bavi fluidom u stanju mirovanja. Fluid je u stanju mirovanja ako postoji
koordinatni sustav u kojem je brzina estica fluida u svakoj toki jednaka nuli.

2.1 Osnovni zakoni statike fluida

U statici fluida vrijede dva osnovna zakona:
1.Suma sila na svako tijelo fluida jednaka je nuli.
2.Suma momenata na svako tijelo fluida jednaka je nuli.


2.2 Osnovna jednadba statike fluida Eulerova jednadba

U poglavlju 1.1.4 pokazano je kako se tlak u toki ne mijenja s promjenom smjera plohe. Vano je
definirati i na koji nain se tlak u fluidu bez sminih naprezanja (mirujuem ili idealnom) mijenja
od toke do toke. Maleni dio tijela fluida oblika kocke prikazan je na slici 2.1.1. Na taj element
djeluju: kontaktne sile zbog djelovanja tlaka te masena koja je jednaka teini elementa fluida. Ako
se tlak u sreditu elementa oznai sa p, tada se srednje vrijednosti tlaka na plohama koje omeuju
element mogu izraziti pomou tlaka u sreditu elementa p i njegovih derivacija (slika 2.1.1). Koristi
se razvoj u Taylorov red kako bi se na osnovu tlaka u centru elementa aproksimirale srednje
vrijednosti tlaka na stranicama uz istovremeno zanemarivanje lanova viega reda kako se
vrijednosti x , y , z pribliavaju nuli. Radi zornosti na slici nisu prikazane kontaktne sile u x
smjeru. Rezultantna sila

Sl.2.1.1 Kontaktne i masene sile na segment fluida


20

u y smjeru je

z x
y
y
p
p z x
y
y
p
p F
y

=
2 2


odnosno slijedi


z y x
y
p
F
y

= .

Slinim postupkom dobivaju se kontaktne povrinske sile za x i z smjer:


z y x
x
p
F
x

= z y x
z
p
F
z

= .

Vektorski zbroj definiranih komponenti
x
F ,
y
F ,
z
F daje rezultantnu kontaktnu povrinsku silu

k j i F
z y x s
F F F + + =

odnosno

z y x
z
p
y
p
x
p
s

= k j i F .

Jedinini vektori po koordinatnim osima x, y, z oznaeni su , dok su u prethodnom izrazu u
zagradi lanovi koji ine gradijent tlaka i mogu se krae zapisati pomou operatora (nabla) ili
grad na sljedei nain:
k j i , ,

p grad p
z
p
y
p
x
p
= =

k j i .

Osim kontaktnih povrinskih sila u analizu je potrebno ukljuiti djelovanje gravitacijske (masene)
sile na element fluida pa slijedi izraz za teinu elementa fluida

k W z y x g =

gdje negativan predznak znai da je z os usmjerena prema gore tj. suprotno djelovanju
gravitacijske sile. Ako se sve sile (i kontaktne povrinske i masene) sumiraju i ukljue u drugi
Newtonov zakon

= a F m koji djeluje na element fluida, slijedi

a W F m
s
=

odnosno

a k grad z y x z y x g z y x p =

21

a k grad = g p .

Dobiveni izraz jest Eulerova jednadba gibanja, za fluid bez sminih naprezanja. Za sluaj
mirujueg fluida pod djelovanjem gravitacijske sile prethodni izraz se reducira u 0 a =

k grad g p = .

Ako se prethodni izraz poopi tako da vrijedi za sluaj mirujueg fluida pod utjecajem masene sile
u openitom smislu, proizlazi Eulerova jednadba mirujueg fluida

f grad = p

gdje f oznaava gustou (sila kroz masa) masene sile jedinice ms
-2
. Eulerova jednadba
predstavlja sustav diferencijalnih jednadbi:

x
f
x
p

=
y
f
y
p

=
z
f
z
p

=

Zadatak statike fluida sastoji se u tome da se iz Eulerove jednadbe statike fluida uz poznatu -
gustou volumne sile i - gustou (mase), izrauna raspodjela tlaka p(x,y,z).
f
Eulerova jednadba izraava zakonitost da je najvea promjena tlaka ( grad p) u mirujuem fluidu
u smjeru masene sile . Gradijent tlaka je vektor okomit na izobaru (plohu jednakog tlaka). f


2.3 Fluid konstantne gustoe u polju sile tee

Vaan sluaj je sluaj fluida konstantne gustoe (homogenog fluida) u konstantnom polju sile tee.
Koordinatni sustav definiran je tako da je

k g f
r r
= ,

gdje je g = 9,81 m/s
2
ubrzanje sile tee (Sl.1.4).

voda
z
x
y
zrak
=
.
k f g
p
0
Izobare


Sl.1.4 Mirujui fluid u polju sile tee

Eulerova jednadba napisana po komponentama glasi:

g
z
p
y
p
x
p

= = = , 0 , 0 .

22

Iz prve dvije jednadbe izlazi da je p funkcija samo varijable z, tj. p = p (z ). Trea diferencijalna
jednadba je:

g
dz
dp
= .

Ope rjeenje ove jednadbe je

C gz z p + = ) ( .

Konstanta integracije C se odreuje iz poznavanja tlaka u jednoj toki fluida. Za z = 0, prema slici
Sl.1.4 tlak je p = p
0
pa slijedi vrijednost konstante integracije C:

C p p = =
0
) 0 ( .

Iz prethodnog izraza vidljivo je: Izobare, plohe jednakog tlaka, su ravnine , gdje je C
proizvoljan broj, odnosno izobare su ravnine okomite na smjer sile tee. Na odreenoj dubini
fluida z = h tlak je:
C z =

( ) gh p z p + =
0
.


2.4 Mjerenje tlaka

Barometar
Barometar je instrument za mjerenje atmosferskog tlaka. Princip barometra [Torricelli, 1643] je
prikazan na Sl.1.5. Cijev duine 1m napunjena je ivom i uronjena u posudu sa ivom . iva u
cijevi ostane na visini H, priblino 760 mm , iznad povrine ive u posudi.

iva Hg
p
A B
C
p
0
h
atm

Sl.1.5

Prema Sl.1.5:
atm A
p p = (atmosferski tlak)

A B
p p = , , ) ( 0 vakuum p
C
h g p p
Hg C B
+ =
bar Pa m kg N m kg h g p p
Hg B atm
01396 . 1 10 01396 . 1 76 . 0 / 81 . 9 / 13600
5 3
= = = = =





23

Manometar
Manometar je instrument koji mjeri tlak pomou stupca fluida. Princip rada manometra je prikazan
na Sl.1.6. Sa slike mogue je zakljuiti:


H
B C
A
zrak
voda
h
p
atm








Sl.1.6

A B atm fluida C C B
p p p h g p p p + = =

Diferencijalni manometar
Diferencijalni manometar prikazan na Sl.1.7 mjeri pad tlaka u dijelu cijevi. Vrijedi:

( ) h x g p p
A C
+ + = , h g x g p p
m B D
+ + =
















Sl.1.7

Izobara povuena kroz toke C i D daje
D C
p p = . Slijedi:

( ) h g p p
m B A
=

U sluaju da u cijevi Sl.1.7 struji zrak, a mjerni fluid je voda, gornji izraz za razliku tlakova
mogue je aproksimirati
h g p p
m B A
,

poto je mjerni fluid (voda
voda m
= ) u ovom sluaju priblino tisuu puta gui od fluida iju
razliku tlakova mjerimo (zrak
zrak
= ).
2.5. Relativno mirovanje fluida
24


Jednoliko pravocrtno ubrzanje fluida.
Promatra se fluid u posudi koja se giba konstantnim ubrzanjem a
r
, (Sl.1.8) estice fluida miruju u
koordinatnom sustavu vezanom za spremnik.



Sl.1.8
Gustoa masene sile je:

g a f
r r
r
=

Eulerova jednadba glasi:

( ) g a f p grad
r r
r
+ = = ,

odnosno po komponentama:

g
z
p
y
p
a
x
p

= = = 0

Iz druge jednadbe slijedi

( ) z x p p , = .

Integracijom iz prve jednadbe slijedi

) (z ax p + =

Uvrtavanjem u treu jednadbu dobije se:

C gz z g
dz
dp
z
p
+ = = =

) ( ,.

Konano se moe napisati

C z g x a p + = .

Konstanta C se odreuje iz poznavanja tlaka u proizvoljnoj toki fluida. Izobare su ravnine (u XZ
ravnini pravci):

25

0 = + C z g x a

Ako fluid ima slobodnu povrinu, onda je ona jedna izobara. Kut izobara u odnosu na
horizontalnu ravninu moe se izraunati iz relacije:

g
a
= tan .



Rotacija fluida u rotirajuem spremniku
Fluid u spremniku koji rotira konstantnom kutnom brzinom , rotira kao kruto tijelo. estice fluida
miruju u koordinatnom sustavu koji je vezan za posudu.

Sl.1.9

Gustoa masene sile je sada

c
a g f
r r
r
+ =

gdje je centrifugalno ubrzanje. Treba uoiti da se
c
a
r
c
a g f
r r
r
+ = mijenja po smjeru i intenzitetu
poevi od osi rotacije do ruba posude.
U cilindrinom koordinatnom sustavu (gdje je ishodite sustava na dnu posude, a osi z i r
usmjerene kako je prikazano na slici Sl.1.9) je

( )k g e e r f
r
r
r r
r
+ + =

0
2
.

i gradijent tlaka

k
z
p
e
p
r
e
r
p
p grad
r
r
r r

+ + =
1
.

Eulerove jednadbe po komponentama glase:

g
z
p p
r
r
r
p

= = = 0
1
2


te slijedi p = p(r,z). Integracijom prve jednadbe dobiva se
26


( ) ( ) z
r
z r p + =
2
,
2
2
.

gdje je (z) proizvoljna funkcija varijable z. Ako se navedeni izraz uvrsti u treu jednadbu,
nalazimo:

C z g odnosno g
dz
d
dz
dp
+ = = =

,

Konano, polje tlaka je definirano relacijom:

C
r
z g z r p + + =
2
) , (
2
2


Konstanta integracije C se dobije iz poznavanja tlaka u proizvoljnoj toki fluida (npr. na povrini
fluida p=p
0
):

0 0
2
2
) (
2
) , ( p z Z g
r
z r p + + =

Izobare, plohe konstantnog tlaka, su rotacijski paraboloidi:

0
2 2
2
Z
g
r
z + =

.

Ako fluid ima slobodnu povrinu, onda je ona izobara rotacijski paraboloid.
Volumen rotacijskog paraboloida jest pola volumena valjka visine Z
R


R R
Z R V
2
2
1
= ,
gdje je (Sl.1.9):

g
R
Z
R
2
2 2

= .










27


2.6. Sile fluida na ravnu plohu

Na dio ravnine A treba izraunati silu F. Na dA djeluje sila u smjeru normale F d
r
n
r

(Sl.2.6.1):


Sl.2.6.1 Sila fluida na ravnu plohu

n dA p F d
r
r
= .

Ukupna sila je (vektor normale u ovom sluaju je konstanta):

=
A
dA p n F
r
r
,

a intenzitet sile jednak je:

= =
A
dA p F F
r
.

Za sluaj fluida konstantne gustoe u konstantnom gravitacijskom polju tlak je definiran relacijom:

0
0
sin
sin ,
p y g p
y h p h g p
+ =
= + =




Sada za silu vrijedi:

28


+ = + = + =
A A A
dA y g A p dA p dA y g da y g p F sin sin ) sin (
0 0 0

A
,

Prvi moment plohe A oko osi x definiran je izrazom

=
A
T
A y dA y ,

gdje je y
T
ordinata teita T(x
T
,
,
y
T
) povrine A. Slijedi izraz za intenzitet sile fluida na plohu A:

A y g A p F
T
sin
0
+ =

Centar tlaka
Centar tlaka je toka P(x
P
, y
P
) za koju vrijedi:

M
x
= y
P
F , M
y
= x
P
F

gdje su M
x
, M
y
momenti oko osi-x i osi-y.
Kako je ukupni moment oko x-osi promjenjive sile po povrini A :


+ = + = = = =
A A A A A A
x x
dA y g dA y p dA y g dA p y ypdA ydF dM M
2
0 0
sin ) sin (

slijedi da je:

A y p I g F y
T xx P 0
sin + = ,
A p A y g
A y p I g
y
T
T xx
P
0
0
sin
sin
+
+
=




gdje je I
xx
(moment inercije plohe A prema osi x ):

=
A
xx
dA y I
2


Na analogan nain mogue je dobiti i x-koordinatu centra tlaka :


+ = + = =
A A A
T xy P
A x p I g dy dx x p dy dx y x g dA p x F x
0 0
sin sin
A p A y g
A x p I g
x
T
T xy
P
0
0
sin
sin
+
+
=


,

pri emu je:

=
A
xy
dy dx xy I

produkt inercija plohe A (ili centrifugalni moment plohe A) obzirom na osi x i y.
Za sluaj da je vanjski tlak p
o
isti s obje strane plohe (Sl.2.6.2) vrijedi:

sin sin
2 1 0 2 0 1
= = + = A y g F F A p F A y g A p F
T T

29

A y g F
T
sin =
A y
I
g A y
g I
y
T
xx
T
xx
P
=

=


sin
sin
.


F
p
p
0
0
F
1
2









Sl.2.6.2 Tlak p
0
s obje strane plohe

Translacijom koordinatnog sustava x-y u teite plohe A dobije se novi koordinatni sustav .
Ako se moment inercije I
xx
izrazi pomou , gdje je moment inercije prema
osi

I A y I
T xx
+ =
2

I
koja prolazi kroz teite plohe, slijedi:

A y
A y I
y
T
T
P
2
+
=

, tj.
A y
I
y y
T
T P

+ =

Slino, dobije se i

A y
I
x x
T
T P

+ = ,

gdje je produkt inercija obzirom na koordinatni sustav koji prolazi kroz teite plohe i pomou
kojega je mogue izraunati produkt inercija oko osi x i y

I A y x I
T T xy
+ = .

Izraze za moment inercije i produkt inercija za razliite geometrijske likove mogue je
oitati u veini adekvatnih prirunika.

I

I

30

2.7. Sile fluida na plohu

Na dio plohe S, dS, djeluje sila dF u smjeru vektora normale (Sl.1.12):
fluid
S
F
n
S
S

Sl.2.7.1 Odnos vektora sile fluida i normale plohe

n dS p F d
r
r
= .

Ukupna sila je:


= =
S S
dS n p F d F
r
r r
.

Vektor normale moe se napisati kao

k n j n i n n
z y x
r r r
r
+ + =

pri emu je n
x
=cos , n
y
=cos , n
z
=cos , a , , kutovi koje vektor normale zatvara sa
koordinatnim osima. Sila fluida na plohu po komponentama jest:


= =
S A
x x x
x
pdA dS pn F , ,

= =
S A
y y y
y
pdA dS pn F

= =
S Az
z z z
pdA dS pn F

pri emu su A
x
, A
y
, i A
z
odgovarajue projekcije plohe S na ravnine yz, xz i xy.

31


Sl.2.7.2 Zakrivljena ploha

Za zakrivljenu plohu S u mirujuem fluidu s otvorenom povrinom mogue je izraziti komponente
sile fluida na plohu. F
x
i F
y
komponente jesu

x T x T x
A gh A p F
x x
= = ,
y T y T y
A gh A p F
y y
= = .

Vertikalna komponenta sile fluida jest


= =
z z
A
z
A
z z
hdA g pdA F .

Obzirom da je volumen fluida izmeu zakrivljene plohe S i slobodne povrine slijedi
konani izraz za intenzitet vertikalne komponente sile fluida

=
z
A
z
hdA V

gV F
z
=

to predstavlja teinu fluida izmeu zakrivljene plohe S i slobodne povrine.


32



2.8. Uzgon

Ukupna kontaktna sila mirujueg fluida na tijelo koje pluta ili je potopljeno u njemu zove se
uzgon. Uzgon na tijelo u mirujuem fluidu (pod djelovanjem gravitacije) djeluje vertikalno prema
gore, suprotno smjeru djelovanja gravitacijske sile jer je uzrokovan porastom tlaka u fluidu s
poveanjem dubine. Horizontalne se komponente sile tlaka na povrinu tijela meusobno
ponitavaju. Sila fluida na tijelo uronjeno u njemu jest

k V g F
tijela fluida
r r
=

tijela z
gV F U = =

odnosno, sila fluida na tijelo, uzgon (U), ne ovisi o gustoi (materijalu) tijela, nego o gustoi
fluida, gravitacijskom ubrzanju i volumenu tijela.

Zadravi se na izreenim pretpostavkama da se horizontalne sile fluida na uronjeno tijelo
ponitavaju te da je sila uzgona na tijelo u mirujuem fluidu uzrokovana porastom tlaka u fluidu s
poveanjem dubine i usmjerena vertikalno prema gore, za sluaj prikazan na sljedeoj slici vrijedi:

Sl.2.8.1 Uzgon

( ) ( ) ( )dA h h g dA gh p dA gh p dF
z 1 2 1 0 2 0
= + + = .

Obzirom da je volumen elementa ( )dA h h dV
1 2
= slijedi izraz za uzgon


= = = =
V
z z
gV gdV dF F U .

Hvatite sile uzgona jest u teitu istisnutog volumena fluida.








33


PRIMJER 2.1: Definiranje uzgona za tijelo koje je isplivalo na povrinu
Ako je teina tijela vea od uzgona, , tijelo tone, ako je teina tijela jednaka uzgonu,
, tijelo lebdi u fluidu, a ako je teina tijela manja od uzgona,
U G >
U G = U G < , tijelo izranja.
Nakon to je tijelo izronilo njegova teina je jednaka uzgonu, i vrijedi, npr. za tijelo na granici
kapljevine i plina (vode i zraka), sljedee (Sl.2.8.2):

G gV gV U = + =
1 1 2 2


Sl.2.8.2

U ovom sluaju gustoa vode , znatno je vea od gustoe zraka
te se potvruje prethodno definiran izraz za uzgon:
3
2
/ 1000 m kg =
3
1
/ 29 , 1 m kg =

G V g U
2 2


tj. uzgon je jednak teini vode istisnute tijelom. Ova zakonitost naziva se Arhimedov zakon
prema grkom misliocu Arhimedu (287-212 pr.n.e.).

2
1
V
V
1
2
voda
zrak

PRIMJER 2.2: Uzgon na tijelo djelomino potopljeno u fluidu
A
B
C
F
D
G
Gornja ploha
Donja ploha
E
fiktivna povrina fluida
TIJELO
B
G
A
TIJELO
E
D
C
F

Sl.2.8.3 Primjer raunanja uzgona za tijelo djelomino uronjeno u fluid

Ako na slici Sl.2.8.3 oznaimo plohu CDA kao gornju plohu tijela i plohu ABC kao donju plohu
tijela, uzgon na tijelo, potpuno ili djelomino potopljeno u fluidu, jednak je razlici vertikalne
komponente sile fluida na donju plohu tijela i vertikalne komponente sile fluida na gornju plohu
tijela. Sila na gore koja djeluje na donju plohu tijela jest,
ABCFGA fluida G
V g F = , gdje je
ABCFGA
V volumen izmeu donje plohe tijela i povrine fluida (realne ili fiktivne.). Sila na dolje, koja
djeluje da gornju plohu je
AEGA fluida D
V g F = , gdje je volumen izmeu gornje plohe tijela i
AEGA
V
povrine fluida (realne ili fiktivne). Uzgon je jednak razlici:
D G
F F U = tj. za dani primjer na slici
Sl.2.8.3
ABCFEA fluida
V g U = .

34

2.9. Stabilnost

Tijelo potpuno uronjeno u fluid ili plutajue tijelo, smatra se stabilnim, ako se nakon pomaka iz
ravnotenog poloaja ono vraa u prvobitni poloaj.

Potpuno uronjeno tijelo
Za sluaj potpuno potopljenog tijela koje ima teite T ispod centra uzgona C vrijedi da e pomak
iz ravnotenog poloaja kreirati moment teine G i uzgona U koji e vratiti tijelo u poetni poloaj
te je takvo tijelo stabilno. Vrijedi da e potpuno uronjeno tijelo biti stabilno uvijek ako se teite
nalazi ispod hvatita uzgona.

Sl.2.9.1 Stabilno, uronjeno tijelo. Stabilizirajui moment vraa u poetno stanje

U sluaju da se teite T nalazi iznad hvatita uzgona C pomak iz ravnotenog poloaja uzrokovat
e prevrtanje tijela odnosno vrijedi da je potpuno uronjeno tijelo sa teitem iznad hvatita uzgona
u nestabilnom stanju.

Sl.2.9.2 Nestabilno, uronjeno tijelo. Destabilizirajui moment preokree tijelo
35

Djelomino uronjeno tijelo
Za djelomino uronjeno tijelo tj. plutajue tijelo, analiza stabilnosti je znatno kompliciranija.


Sl.2.9.3 Stabilno, djelomino uronjeno tijelo. Stabilizirajui moment vraa u poetno stanje

Kod tijela djelomino uronjenog u fluid za stabilan poloaj nije nuno da se teite nalazi iznad
hvatita uzgona. Na slici Sl.2.9.3 prikazana je bara mase G ije se teite nalazi iznad hvatita
uzgona. U stabilnom stanju, prikazanom na lijevom dijelu prethodne slike, hvatite uzgona C
1

predstavlja teite volumena fluida istisnutog podvodnim dijelom brodskog trupa. U nagnutom
poloaju veliina podvodnog volumena nije se promijenila, ali se mijenja njegov oblik te se teite
istisnine pomaknulo u toku C
2
. Uzgon, djelujui kroz toku C
2
, sijee simetralu bare u toki M
koja se naziva metacentar. U sluaju da je metacentar M iznad teita tijela T nastaje spreg sila
koji vraa tijelo u poetni poloaj, a u sluaju da se metacentar nalazi ispod teita tijela na tijelo u
nagnutom poloaju djeluje spreg sila koji poveava njegov nagib i moe dovesti do prevrtanja tijela
(kao na slici Sl.2.9.4).


Sl.2.9.4 Nestabilno, djelomino uronjeno tijelo. Destabilizirajui moment preokree tijelo







36