PITANJA ZA PRVI KOLOKVIJ

1. Pojam, podjela i glavni zadaci metrologije.

Metrologija je nauka o mjerenju, postupcima i sredstvima jedinstvenog i tačnog mjerenja.
Ima tri glavna zadatka:
- definiranje međunarodno prihvaćenih mjernih jedinica
- realizacija mjernih jedinica naučnim metodama
- utvrđivanje lanca sljedivosti pri dokumentiranju tačnosti mjerenja

Metrologija se dijeli na tri kategorije sa različitim nivoima složenosti i tačnosti:

• naučna metrologija bavi se organizacijom i razvojem mjernih etalona i njihovim
čuvanjem - najviši nivo
• industijska metrologija treba osigurati prikladno funkcioniranje mjerila koja se
uptrebljavaju u industriji i u procesima proizvodnje i ispitivanja
• zakonska metrologija bavi se tačnošću mjerenja gdje ona utiču na djelatnosti
privrednih transakcija, zdravlja i sigurnost

2. Osnovna pravila mjerenja.

Prvo pravilo: mjerena veličina mora biti nedvosmisleno definirana. To također važi za
fizikalne veličine. Nije moguće izvršiti mjerenja ukoliko se ne definira idealna geometrija koja
je osnova za mjerenje u odnosu na koju će se vršiti mjerenje i analizirati rezultati.

Drugo pravilo: Referentna veličina mora biti nedvosmisleno definirana. Kod fizikalnih veličina
to postižemo upotrebom međunarodnog sistema jedinica i prikladnih materijaliziranih mjera
i mjernih naprava.

3. Pojam mjrne greške i klasifikacija mjernih grešaka.

Mjerna greška je razlika između mjernog rezultata i istinite (prave) vrijednosti mjerene
veličine.
Općenito mjerne greške se mogu razvrstati u dvije velike skupine:
 odredljive (odredive, obuhvatljiive) greške, tj. one koje možemo ili znamo (ponekad
samo teoretski) utvrditi (sistematske).
 neodredljive (neobuhvatljive) greške, koje se najčešće nazivaju slučajne greške.
SISTEMATSKE GREŠKE U toku ponovljenih mjerenja iste veličine ostaju stabilne ili se
mijenjaju na predvidiv način
SLUČAJNE GREŠKE U toku ponovljenih mjerenja iste veličine mijenjaju se na nepredvidiv
način GRUBE GREŠKE U toku ponovljenih mjerenja iste veličine značajno odstupaju u odnosu
na ostale rezultate.
 4. Pojam tačnosti i preciznosti mjerenja.
Mjerna tačnost je bliskost slaganja između nekog mjernog rezultata i istinite vrijednosti
mjerene veličine. Tačnost je kvalitativan pojam. Naziv preciznost ne smije se upotrebljavati
umjesto tačnosti.
Preciznost mjerenja se definiše ponovljivošću mjernih rezultata, tj stepenom rasipanja ili
uzajamnog podudaranja pojedinih mjernih rezultata, dobijenih uzastopnim višestrukim
ponavljanjem mjerenja.

5. Pojam i podjela etalona.

Materijalizirana mjera, mjerilo, referentni materijal ili mjerni sistem namjenjen za
određivanje, ostvarivanje, čuvanje ili reproduciranje jedinice jedne ili više vrijednosti kakve
veličine da bi mogla poslužiti kao referencija naziva se etalon.
Postoji više vrsta etalona:
 Međunarodni etalon (služi kao osnovica za dodjeljivanje vrijednosti drugim
etalonima)
 Drzavni etalon (služi kao osnovica za dodjeljivanje vrijednosti etalonima, državno je
priznat)
 Primarni etalon (etalon koji je izabran ili za koje je opće potvrđeno da ima
mjeriteljsku kvalitetu, a čija se vrijednost potvrđuje bez upucivanja na druge etalone
iste veličine)
 Sekundarni etalon (vrijednost mu je dodjeljenja usopredbom sa primarnim etalonom
iste veličine)
 Radni etalon (upotrebljava se za provjeru mjera i referencijskih tvari)
 Referecijski etalon (upotrebljava se ta provjeru mjera i referencijskih tvari)
 Posrednici etalon (posrednik za usporedbu etalona)
 Prenostni etalon (etalon, katkad posebne konstrukcije, namjenjen za poređenje
etalona na različitim lokacijama)

6. Pojam kalibracije i sljedivosti mjerenja.

Kalibracija (umjeravanje) je skup postupaka kojima se u određenim uslovima uspostavlja
odnos između vrijednosti veličina koje pokazuje neko mjerilo ili mjerni sistem, ili vrijednosti
koju predstavlja neki referentni materijal i odgovarajućih vrijednosti ostvarenih etalonima.
Kod mjernih uređaja i materijaliziranih mjerki utvrđujemo odstupanje izlazne vrijednosti od
dogovorene prave vrijednosti, koju predstavlja mjera etalona.
Sljedivost je svojstvo mjernog rezultata ili vrijednosti nekog etalona po kojemu se on može
dovesti u vezu sa navedenim referentnim etalonima (obično državnim ili međunarodnim)
neprekinutim lancem poređenja koje imaju utvrđene nesigurnosti.

7. Pojam mjernog principa.

Mjerni princip je naučna osnova mjerenja. (Primjeri: termoelektrični efekat primjenjen za
mjerenje temperature, Dopplerov efekat za mjerenje brzine, interferencija svijetlosti za
mjerenje dužine).
 8. Metode mjerenja i navesti podjelu metoda.
Mjerna metoda podrazumjeva logičan niz postupaka, opisan uopšteno, koji se koristi za
izvođenje mjerenja. Ona daje fizikalne osnove na kojima se temelji mjerni postupak (Primjer:
upotreba interferencije svijetlosti za dužinska mjerenja).
Svako mjerenje se izvodi na osnovu određene mjerne metode. U osnovi mjerne metode
sadržana su dva pojma, koja bliže objašnjavaju njenu suštinu. To su princip mjerenja i tehnika
mjerenja (mjerno sredstvo – mjerni sistem, mjerni pribor).
 Kontinualne metode (živin teromometar, stalno pokazuje temperaturu)
 Diskontinualne metode (senzor termometra, svake minute se mjeri temperatura u
zraku)
 Analogne metode (karakterišu se analognim transformacijama )
 Digitalne metode ( u analogno-digitalnom konverteru obavlja se transformacija
analognog signala u digitalni koji je ekvivalentan vrijednosti analognog signala)
 Nulti metod mjerenja (najtačniji metod mjerenja, klatno, traje relativno dugo)
 Kompenzativni metod mjerenja (zasniva se na nultom metudu, razlika je u tome što
kazaljka ne osaje na nuli)
 Diferencijabilni metod mjerenja (primjenjuje se upotreba etalona, naziva se metod
poređenja ili komparativni metod)

9. Funkcionalni elementi mjernog uređaja i navedite karakteristike mjernih uređaja.

Fundamentalni funkcionalni elementi mjernog uređaja:
Senzorsko- pretvaračka jedinica predstavlja primarni dio mjernog lanca. Najčešće se sastoji
iz niza pretvarača koji pretvaraju energiju iz jednog u drugi oblik, odnosno transfrormiraju
mjerenu veličinu u električni ili neki drugi oblik pogodan za prikazivanje rezultata mjerenja
na indikatorskoj jedinici.Mjerni lanac niz elemenata mjernog uređaja ili mjernog sistema koji
predstavljaju putanju mjernog signala od ulaza prema izlazu.
Prenosna jedinica ima slijedeću funkciju: obrađuje mjerne signale (npr. pojačava ih),
povezuje i prenosi dejstvo sa senzorsko-pretvaračke jedinice na indikatorsku jedinicu.
Indikatorska jedinica predstavlja posljednji dio mjernog lanca, a njen zadatak je da prihvati
signal iz prenosne jedinice i da prikaže konačan rezultat mjerene veličine u pogodnom obliku
na analognom ili digitalnom pokazivaču, signalizatoru ili registratoru.
KARAKTERISTIKE MJERILA
Nazivno područje – područje pokazivanja koje se obično izražava svojom donjom i gornjom
granicom.
Raspon – apsolutna vrijednost razlike između dvije granice nazivnog područja.
Nazivna vrijednost – zaokružena približna vrijednost značajke mjerila koja služi kao uputa za
njegovu upotrebu (npr. paralelna granična mjerka 100 mm).
Mjerno područje – skup vrijednosti mjerenih veličina za koje se greška mjerila mora nalaziti
unutar navedenih granica.
Granični uslovi – krajnji uslovi koje mjerilo mora izdržati bez oštećenja i gubljenja
mjeriteljskih značajki u radu pod određenim radnim uslovima.
Osjetljivost – promjena odziva mjerila podjeljena sa odgovarajućom promjenom poticaja.
Prag osjetljivosti – najveća promjena poticaja koja ne izaziva primjetnu promjenu odziva.
Razlučivanje – najmanja razlika između pokazivanja pokaznog uređaja koja se može jasno
primjetiti.
Područje neosjetljivosti – najveći raspon u kojem se poticaj može promjeniti u oba smjera, a
da ne izazove promjenu odziva mjerila.
Slabljenje mjeriteljskih karakteristika (drift) – spora promjena mjeriteljskih značajki mjerila.
Tačnost mjerila – sposobnost mjerila da daje odzive bliske istinitoj (referentnoj) vrijednosti.
Razred tačnosti – razred mjerila koja zadovoljavaju zahtjeve kojima je svrha održavanje
grešaka u navedenim granicama.
Greška (pokazivanja) mjerila – pokazivanje mjerila manje istinita (referentna) vrijednost
odgovarajuće ulazne veličine.
Granična greška – krajnje vrijednosti greške dopuštene specifikacijama, propisima itd. za
određeno mjerilo.

10. Pojam i komponente mjernog jedinstva.

Mjerno jedinstvo je takvo mjeriteljsko stanje u kojem su mjerni rezultati izazeni u zakonitm
jednicima koje je mogu s utvrdenim mjernim nesigurnostima dovesti u vezu sa refernecijskim
etalonima Kompnente su:medunarodni sistem jedinica SI,etaloni,kalibracija,sljedivost i
mjeriteljska infrastruktura

11. Osnovne veličine i njihove jedinice SI sistema.

OSNOVNA VELICINA OSNOVNA JEDINICA OZNAKA
Duzina Metar m
Masa Kilogram Kg
Vrijeme sekunda s
Jacina elektricne struje amper A
Termodinamicka kelvin k
temperatura
Kolicina materije mol mol
Jacina svijetlosti Kandela cd

12. Obrasci za računanje nepouzdanosti srednje vrijednosti direktno i indirektno

mjerene fizikalne veličine i prikaz mjernog rezultata.
Greška srednje vrijednosti se naziva nepouzdanost srednje vrijednosti.Racuna se preko
obrazca:
s 1
C= =
√n √
n(n−1)
∑ ( x i−x )
2

Relativna nepouzdanost
C
c=
x

Podrucije pouzdanosti

t ∙C
x±
√n
Rezultat ponovljenih mjerenja

s
x=x ±t P=....%
√n

13. Obrazci za računanje sistematske greške sa jednom i više varijabli.

Sistematska greška funkcije sa jednom varijablom
y = F(x), y + ∆y = F(x +∆x)
∆x << x , ∆x→dx , y + dy = F(x + dx)

Razvijanjem desne strane jednačine u Taylorov red dobijamo

1 1
y +dy =F ( x )+ dx ∙ F' ( x ) + ( dx)2 ∙ F ' ' ( x ) + (dx )3 ∙ F' ' ' ( x )+ …
2 2∙ 3

F ' =dF ( x)/dx

U skladu sa općim pravilima približnog računanja odbacujemo članove drugog i viših

redova, pa je

y +dy =F ( x )+ dx ∙ F' ( x)

dy =dx ∙ F' (x ) ∆ y =∆ x ∙ F ' (x )

Relativna sistematska greška indirektno mjerene veličine

∆y dy dx ∙ dy /dx
gy= → = =d [ lnF ( x)]
y y y

Npr. y je eksponencijalna funkcija

y=F ( x ) =ax n

y
y ' =anx n−1=n
x

y
∆ y =∆ x ∙ y ' =∆ x ∙ n∙ =n∙ y ∙ g x
x
gx = ∆x/x – relativna sistematska greška direktno mjerene veličine
Relativna sistematska greška : gy = ∆y/y = n gx

Sistematska greška funkcije sa više varijabli

y = F(x1, x2, ......xi, .......xv)

v
ӘF
∆ y =∑
i=1
( Ә xi
∆ xi
)
Relativna sistematska greška indirektno mjerene veličine y
∆y
gy= =d ¿
y

Npr.

y=ax1m x 2n x 3 p

∂y my ∂ y ny
=amx m−1 x n x p = = ∂ y py
∂ x1 1 2 3 x1 ∂ x2 x2 =
∂ x3 x3

Δx 1 Δx Δx
Δy= y m
( x1
+n 2+ p 3
x2 x3 )
g y =mg1 +ng 2 + pg 3

14. Pojam mjerne nesigurnosti i zašto je procjenjujemo.

Mjerna nesigurnost definisana je kao parametar pridruzen rezultatu mjerenja koji opisuje
rasipanje vrijednosti koje bi se razumno mogle pripisati mjernoj velicini uz odredenu
vjerovatnost.
Mjerna nesigurnost je upravo posljedica djelovanja slucajnih utjecaja i ogranicenih
mogucnosti korekcije sistematskih djelovanja. Mjernu nesigurnost procjenujemo:
--radi nedvosmislenog iskazivanja i usporedbe mjernih rezultata dobivenih u razlicitim
kalibracionim i ispitnim laboratorijama
--radi usporedbe mjernih rezultata sa specifikacijama proizvodaca ili zadanom tolerancijom

15. Abbe-ov princip mjerenja.

 PITANJA ZA 1. KOLOKVIJ

1. Osnovna pravila mjerenja.

2. Pojam i podjela metrologije.
3. Razlika između ponovljivosti i obnovljivosti mjerenja.
4. Razlika između mjerne greške i odstupanja.
5. Pojam kalibracije i sljedivosti.
6. Pojam i podjela etalona.
7. Pojam i podjela mjerne metode.
8. Navedite karakteristike mjerila.
9. Klasifikacija grešaka mjerenja.
10.Kako se računa sistematska greška funkcije sa jednom varijablom i
funkcije sa više varijabli.

2.KOLOKVIJ
11. Navedite granične mjerke koje se koriste u tehnici mjerenja dužine i
uglova.
12.Šta su interferencijska mjerenja dužina.
13.Podjela mjerila i mjernih uređaja prema orjentaciji primjene.
14.Objasniti Abbeov princip mjerenja.
15.Navedite standardne mjeriteljske uslove okoline.
16.Navedite etalone za uglove.
17.Navedite odstupanja uzrokovana obradom.
18.Šta su odstupanja od oblika i položaja.
19.Navedite odstupanja od oblika i položaja i njihove simbole.
20.Šta se podrazumjeva pod hrapavošću površine.
21.Navesti parametre hrapavosti.
22.Navesti amplitudne parametre hrapavosti i objasniti parametre Ra i Rz.
23.Koji sistemi se koriste za ispitivanje hrapavosti.

PITANJA ZA 1. KOLOKVIJ

1. Osnovna pravila mjerenja.

2. Pojam i podjela metrologije.
3. Razlika između ponovljivosti i obnovljivosti mjerenja.
4. Razlika između mjerne greške i odstupanja.
5. Pojam kalibracije i sljedivosti.
6. Pojam i podjela etalona.
7. Pojam i podjela mjerne metode.
8. Navedite karakteristike mjerila.
9. Klasifikacija grešaka mjerenja.
10.Kako se računa sistematska greška funkcije sa jednom varijablom i
funkcije sa više varijabli.
11. Navedite granične mjerke koje se koriste u tehnici mjerenja dužine i
uglova.

II KOLOKVIJ

12.Šta su interferencijska mjerenja dužina.

13.Podjela mjerila i mjernih uređaja prema orjentaciji primjene.
14.Objasniti Abbeov princip mjerenja.
15.Navedite standardne mjeriteljske uslove okoline.
16.Navedite etalone za uglove.
17.Navedite odstupanja uzrokovana obradom.
18.Šta su odstupanja od oblika i položaja.
19.Navedite odstupanja od oblika i položaja i njihove simbole (primjeri za
ravnost, kružnost, cilindričnost itd sa načinom označavanja na crtežu i dati
njihovo značenje).
20.Šta se podrazumjeva pod hrapavošću površine.
21.Navesti parametre hrapavosti.
22.Navesti amplitudne parametre hrapavosti i objasniti parametre Ra i Rz.
23.Koji sistemi se koriste za ispitivanje hrapavosti.
24.Definicija jednice za termodinamičku temperaturu Kelvin
25.Termodinamička temperaturna skala
26. Praktična temperaturna skala (zašto je uvedena i njen značaj)
27. Pojam temperaturne ravnoteže
28. Princip rada tekućinskih termometara i koje se tekućine koriste (navesti
nekoliko termometriskih tekućina u ovisnosti o mjernom području)
29. Princip rada otpornih termometara i navesti metalne vodiće (senzore) i
mjerna područja
30. Princip rada termoparova i navesti nekoliko parova materijala koji se
koriste
 PRVI KOLOKVIJ IZ TTM – 6.12.2011.GOD
(GRUPA – B)

Zadaci:
1. Na univerzalnoj mjernoj mašini mjeren je prečnik mjernog prstena i pri tome su dobijeni
slijedeći rezultati:
70,0001; 70,0003; 70,0002; 70,0000; 69,9999; 69,9998; 70,0004; 70,0001; 70,0001; 70,0000
mm.
Izračunati srednju vrijednost prečnika, nepouzdanost srednje vrijednosti i odrediti interval u
kojem se nalazi stvarna vrijednost sa statističkom sigurnošću 95%, za koju je faktor
Studentove raspodjele t = 2,262

2. Izračunati promjenu dužine nastalu usljed odstupanja temperature od 20 0C pri mjerenju

štapa dužine 100 mm, ako su:
tp = 22 0C, ts = 19,5 0C, αp = 11,5 x10-6 K-1, αs = 10 x 10-6 K-1.

3. Dvije planparalelne granične mjerke stepena tačnosti 1 i nazivnih dužina l n1 = 40 mm,

ln2 = 10 mm priljubljene su jedna uz drugu. Dozvoljena odstupanja od nazivnih dužina mjerki
su Δl1 = ± 0,4μm i Δl2 = ± 0,2 μm. Izračunati maksimalnu i minimalnu sistemsku grešku.

Teoretski dio:
1. Pojam i podjela etalona.
2. Pojam mjernog pricipa i mjernog postupka.
3. Pojam sljedivosti mjerenja.
4. Pojam materijalizirane mjerke i navesti iste za dužine i uglove
5. Tačnost mjerila.

Napomena:
1 Zadatak - 30 bod.
2 i 3 zadatak po 15 bod.
Teoretski dio – 40 bod.

PRVI KOLOKVIJ IZ TTM – 6.12.2011.GOD

(GRUPA – A)

Zadaci:
1A. Na univerzalnoj mjernoj mašini mjeren je prečnik mjernog čepa i pri tome su dobijeni
slijedeći rezultati:
50,0001; 50,0003; 50,0002; 50,0000; 49,9999; 49,9998; 50,0004; 50,0001; 50,0001; 50,0000
mm.
Izračunati srednju vrijednost prečnika, nepouzdanost srednje vrijednosti i odrediti interval u
kojem se nalazi stvarna vrijednost sa statističkom sigurnošću 95%, za koju je faktor
Studentove raspodjele t = 2,262
1B. Na univerzalnoj mjernoj mašini mjeren je prečnik mjernog prstena i pri tome su dobijeni
slijedeći rezultati:
70,0001; 70,0003; 70,0002; 70,0000; 69,9999; 69,9998; 70,0004; 70,0001; 70,0001; 70,0000
mm.
Izračunati srednju vrijednost prečnika, nepouzdanost srednje vrijednosti i odrediti interval u
kojem se nalazi stvarna vrijednost sa statističkom sigurnošću 95%, za koju je faktor
Studentove raspodjele t = 2,262

2A. Izračunati promjenu dužine nastalu usljed odstupanja temperature od 20 0C pri mjerenju
štapa dužine 100 mm, ako su:
tp = 18 0C, ts = 21 0C, αp = 11,5 x10-6 K-1, αs = 10 x 10-6 K-1

2B. Izračunati promjenu dužine nastalu usljed odstupanja temperature od 20 0C pri mjerenju
štapa dužine 100 mm, ako su:
tp = 22 0C, ts = 19,5 0C, αp = 11,5 x10-6 K-1, αs = 10 x 10-6 K-1.

3. Za primjer prema slici izračunati grešku.

Teoretski dio:
1. Pojam i podjela metrologije
2. Pojam i podjela metoda mjerenja.
3. Pojam kalibracije i ko je izvodi.
4. Mjerna nesigurnost, komponente mjerne nesigurnosti i koje raspodjele vjerovatnoće se
koriste pri računanju standardnih nesigurnosti.
5. Mjerno područje mjerila

Napomena:
1 Zadatak - 30 bod.
2 i 3 zadatak po 15 bod.
Teoretski dio – 40 bod.