TEHNIČKA MJERENJA_teorija

(1.kolokvij)

A. Uvod u mjerenje:

1. MJERENJE je skup poslova (djelovanja) obavljenih radi određivanja vrijednosti neke (fizikalne)
veličine.
Mjerenje je uspoređivanje sanovite kakvoće, pojeve ili tvorevine s odabranom isto takvom usporedbenom
kakvoćom, pojavom, ili tvorevinom.
MJERENA VELIČINA (mjerenica) je određena (posebna) veličina koja se mjeri.
MJERNA JEDINICA je posebna veličina, definirana i prihvaćena dogovorom, s kojom se uspoređuju
druge istovrsne veličine da bi se njihova velikoća ( iznos) iskazala prema toj veličini.
VRIJEDNOST VELIČINE je velikoća (iznos) određene veličine koja se općenito iskazuje umnoškom broja
i jedinice (npr. 5,34 m ili 534 cm).
MJERA je sprava namijenjena tome da za vrijeme uporabe trajno proizvodi ili dobavlja jednu ili vise
poznatih vrijednosti dane veličine (npr. Uteg, obujamna tvar, etalonski električni otpornik, referentna
tvar…).
MJERILO je sprava kojom se mjeri, sama ili zajedno s dopunskom opremom (npr. Vodomjer, daljinomjer,
vaga…).

OBVEZNI SASTAVNI DIJELOVI MJERNOG REZULTATA:

o Izmjerena i normiranim postupkom obrađena vrijednost x mjerene veličine X
o Mjerena nesigurnost (pogreška) U(x) iskazana svojom donjom i gornjom granicom
o Statistička sigurnost (vjerojatnost) P da se naznačena nesigurnost (pogreška) nalazi unutar iskazanih
granica.
Primjer: izmjerena toplinska provodljivost metalnog uzorka od aluminija pri naznačenoj srednjoj
teperaturi, vlažnosti i tlaku iznosi:
λ= (220 ± 4,4) W·K-1·m-1 , P=0,095

2. OSNOVNI ČLANOVI MJERNOG UREĐAJA:

o Prijemni element (osjetilo ili senzor i pretvornik mjernog signala)
o Jedinica za normiranje (pojačalo normiranog mjernog signala)
o Transmisijski element (prijenosnik normiranog mjernog signala)
o Izlazna jedinica (analogno ili digitalno pokazalo) za pokazivanje i očitavanje vrijednosti mjerene
veličine

Osnovni mjerni lanac

 Shema mjernog uređaja

MEĐUSOBNO DJELOVANJE MJERNOG OBJEKTA I MJERNOG UREĐAJA I KORISNIKA

MJERENJA:
Za vrijeme mjerenja mjerni objekt i mjerni uređaj neposredno su povezani tijekom energije i tijekom
informacija, a izloženi su i utjecaju okoline. To međusobno djelovanje može dovesti do pogrešaka u
mjernom rezultatu, te treba o tome voditi brigu kod obrade podataka mjerenja.

Međusobno djelovanje mjernog objekta i mjernog uređaja

3. VRSTE MJERNIH POGREŠAKA:

o Propusti (grube pogreške) nastaju zbog nedovoljne pozornosti mjeritelja, njegova nemara ili
manjkava stručnog znanja, zbog izbora neprikladnog postupka mjerenja, zbog previda pri istraživanju
izvora pogreške i sl. Mjerni rezultati s grubim pogreškama, uglavnom se ne uzimaju u obzir pri obradi
mjernih rezultata, već se odbacuju, a mjerenje se treba ponoviti. Ako se otkrije uzrok i iznos grube
pogreške, korekcijom se takav rezultat može iskoristiti ravnopravno s ostalim rezultatima ponovljenih
mjerenja.
o Sustavne pogreške nastaju zbog:
 Nesavršenosti mjernog postupka, mjera i mjernih uređaja,
 Utjecaja poremećajnih veličina okoliša i
 Osobnog utjecaja mjeritelja
Većina sustavnih pogrešaka ima stalnu vrijednost i predznak, te se pri obradi mjernih rezultata takve
odredljive sustavne pogreške mogu uzeti u obzir korekcijom. Preostale se sustavne pogreške procjenjuju
na temelju dodatnih mjernih postupaka, a uglavnom su one stalne vrijednosti i predznaka. Posljedica je
sustavnih pogrešaka neispravan mjerni rezultat.
o Slučajne pogreške rezultat su promjena koje za vrijeme mjerenja nastaju u mjerilima, mjernim
uređajima, mjernom objektu, okolišu i u mjeritelju. Mogu se prepoznati ponavljanjem mjerenja u
jednakim okolnostima. Rezultati mjerenja se gomilaju, odnosno rasipaju oko neke vrijednosti. Razlike
su posljedica brojnih međusobno nezavisnih uzroka koji prilikom svakog od ponovljenih mjerenja
djeluju na drugačiji način, pa se zato smatraju slučajnima. Posljedica je tih slučajnih razlika
nepreciznost mjernog rezultata. Za procjenu prave vrijednosti mjerene veličine provodi se
matematička obrada mjernih rezultata.
 4. PODJELA MJERILA: (skice na str. 24 i 25.)
a) Prema primijenjenoj metodi:
 Izravna mjerenja - neposredna usporedba mjerene veličine s normiranom veličinom, npr.
vaganje utezima.
 Neizravna mjerenja - posredno mjerenje veličine preko neke druge veličine, npr. mjerenje
termometrom,mjerenje tlaka preko opruge,vaganje opružno mvagom.
 Metoda otklona - djelovanju koje uzrokuje mjerena veličina suprotstavlja se protudjelovanje
mjernog sustava, npr. digitalno odbrojavanje,otklon kazaljke, zakret mjernog istrumenta,pomak
elastičnog sustava.
 Metoda izjednačenja - kompenzacijsko mjerenje, podešavanje nultog položaja, npr. polužna
vaga, mjerenje Wheatstoneovim mostom.
b) Prema točnosti:
 Indikatori, pokazivači (termometar na el. bojleru) – mala točnost
 Pogonski instrumenti, mjerila
 Kontrolni instrumenti – velika točnost
 Radni etaloni niže ili više točnosti
 Primarni i sekundarni etaloni – najviša točnost
c) Prema izlaznoj jedinici:
 Analogno mjerilo – instrumenti s analognim pokazivanjem rezultata (mjerila s kazaljkom,
zapis na papiru, ekranu osciloskopa…)
 Digitalno mjerilo – instrumenti s digitalnim iskazivanjem rezultata ( pokaz na displeju, kao i
niz brojeva na traci ili ekranu PC…)
d) Prema mjernom sustavu – načinu pretvorbe i prijenosu mjerene veličine:
 Mehanički: poluge, pera, zupčanici
 Električki: otpornički, elektrokontaktni, induktivni, kapacitivni, fotoelektrički, piezo-električki,
elektronski
 Optički
 Hidraulički
 Pneumatski

B. Mjerenje temperature:

OSNOVNA JEDINICA SI SUSTAVA ZA MJERENJE TEMPERATURE:

KELVIN (K) – 273,16ti dio termodinamičke temperature vode u trojnom stanju.

OSTALE JEDINICE:
CELZIJEV STUPANJ (˚C) – to je mjera za celzijevu temperaturu određena jednadžbom t= T-To, gdje je
To=273,15 K. Celzijeva skala pridjeljuje ledištu i vrelištu temperature od 0-100˚C. Vrijednost jednog Kelvina
odgovara vrijednosti jednog stupnja Celsiusa. Kelvinova apsolutna skala je translatirana Celzijeva skala jer
slijedi T(K) = 273,15 + t (°C).
FARENHEIT (°F) – koristi se u nekim anglosaksonskim zemljama, a odnosi se: tC= 5/9 ·(tF – 32) °C;
odnosno ledište vode je na 32°F, a vrelište na 212°F.
RANKIN – TR=1,8 · TK TK=5/9 TR
tF=TR – 459,67 °F
Jedan stupanj Rankina °R=K · 5/9

POSTUPCI MJERENJA TEMPERATURE:

MJERENJE STAKLENIM TERMOMETROM – mjeri se razlika rastezanja tekućine i staklene kapilare u
ovisnosti o temperaturi. To su najjednostavniji i najviše upotrebljavani instrumenti za mjerenje temperature.
Najčešći volumenski koeficijenti rastezanja tvari kod ovih termometara su za staklo, živu, alkohol, pentan,
plin.
MJERENJE METALNIM TERMOMETRIMA RASTEZANJA – mjeri se pojava različitog linearnog
rastezanja čvrstih tijela, mogu biti izvedeni kao štapasti ili bimetalni.
MJERENJE S TERMOMETROM S PEROM (manometarski) – mjeri se porast tlaka neke tekućine, pare ili
plina koji se rastežu pri porastu temperature.
MJERENJE TEMPERATURE ELEKTRIČNIM PUTEM – mjerenje se vrši posredno jer se obično mjeri
električni napon ili električni otpor, a onda se na osnovu tih veličina određuje temperatura. (električni
termometri otpora, termoelementi, termistori)

KAPLJEVINSKI TERMOMETRI:
Vrste: - uložni
- štapasti termometri
TEKUĆINE KOJIMA SE PUNE: živa, neutralni plin pod tlakom (argon, dušik), tehnički pentan, alkohol,
touluol. Tekućina je obojena radi bolje vidljivosti, a mana ovih termometara je promjenjivi koeficijent
rastezanja s temperaturom.

KOREKTURA NITI KOD KAPLJEVINSKIH TERMOMETARA:

Ove termometre treba koristiti tako da se čitav stupac tekućine kojom se mjeri nalazi u prostoru čija se
temperatura mjeri. Ukoliko to nije moguće treba podatak mjerenja korigirati uzevši koliki dio niti viri prema
mjerenju napolje. Stvarna temperatura određuje se tad:
ts = t0 + n · φ · (t0 – tn)
ts – stvarna temperatura,
t0 – temperatura očitana na termometru,
n – broj stupnjeva niti koji viri napolje,
tn – srednja temperatura dijela niti koji viri,
φ – prirodni koeficijent rastezanja tekućine

Srednju temperaturu niti obično određujemo približno mjerenjem pomoću običnog termometra manjih
dimenzija, koji se postavlja u sredinu dijela niti koji viri van. Za točnija mjerenja pri umjeravanju koriste se
specijalni nitni termometri. Pošto se srednja temperatura niti ne može besprijekorno odrediti, treba nastojati
da što kraći dio viri van.

Korigiranje niti termometra

TERMOPARI:
Standardni termopari za mjerenje temperature:
TERMOPAR ŽELJEZO-KONSTANTAN-je najjeftinij i najčešće korišteni termoelement. Do temperature od 500°C je
njegova trajnost neograničena. Iznad 500 dolazi naželjeznoj žici njegova kraka do oksidacije, a iznad 600 °C do
ogaranja.
TERMOPAR BAKAR-KONSTANTAN – bakreni krak podliježe od 400°C oksidaciji i ogaranju čime je ograničeno područje
uporabe, podesni su za mjerenje niskih temperatura.
TERMOPAR NIKALJKROM-KONSTANTAN – jak termoelektrični napon što je prikladno za mjerenje malih temperaturnih
razlika.
TERMOELEMENT NIKLKROM-NIKL – najpostojaniji, ima gotovo linearnu karakteristiku napona, u čistom uzduhu
njegova primjena dosiže 900°C.
TERMOELEMENT PLATINRODIJ-PLATINA – najtočniji, ima razmjerno slabu elektromotornu silu pa se primjenjuje kod
viših temperatura.

Shema spajanja termopara za daljinsko mjerenje

Slika 5.6. str 17.

Dijagram termonapon-temperatura
C. Mjerenje tlaka:

TLAK je jedna od osnovnih fizikalnih veličina koja se vrlo cesto koristi u strojarstvu. O tlaku govorimo kada
u krutim tijelima dolazi pod djelovanjem sila do unutarnjih naprezanja koja se mijenjaju od mjesta do mjesta,
ne samo po iznosu već mogu biti i različito usmjerena. Slično je i kod tekućina.

SI JEDINICA TLAKA je paskal Pa(N/m2=kg/ms2), to je tlak sto ga proizvodi jednoliko raspoređena sila od
jednog njutna koja okomito tlaci ravnu plohu površine jedan četvorni metar.

Dopuštena jedinica tlaka koja se upotrebljava u današnjoj tehničkoj praksi je bar koji iznosi 105 paskala.

PRETLAK je razlika između izmjerenog tlaka i atmosferskog s tim da je izmjereni tlak veći od atmosferskog.

pa=pp+p0

PODTLAK je razlika između izmjerenog tlaka i atmosferskog s tim da je izmjereni tlak manji od
atmosferskog.

pa=p0-pv

VAKUUMOM se naziva stanje u gotovo zrakopraznom prostoru ili stanje prostora u kojem vlada znatno
manji tlak od normalnog, odnosno stanje u prostoru u kojem vlada podtlak. Vakuum se izračunava formulom:

v=(pv/p0)*100%=((p0-pa)/p0)*100%
STATICKI TLAK pst je tlak koji u nekom fluidu miruje. Statički tlak fluida koje se giba je tlak koji djeluje na
granične plohe cijevi čije su stijenke paralelne sa smjerom strujanja.

p1*w12/2= ρ2*w22/2=konst

Statički tlak u struji fluida može se mjeriti sondom koja se uroni u tok struje paralelno sa smjerom strujanja.

Instrument za mjerenje statičkog tlaka

DINAMIČKI TLAK je tlak uspora koji djeluje uz statički tlak ρd...vrijedi:

ρ1+ρgh1+ρw12/2=ρ2+ρgh2+ρw22/2=konst

TRI VRSTE KAPLJEVINSKIH CIJEVNIH PRETVORNIKA TLAKA:

 U-cijev s prosirenom posudom ρm=ρg*((h*Ac/Ap)+h)= ρg*(1+Ac/Ap)*h=ρghk

 Kosocijevni ρm=ρg(ΔH+h)= ρg((l*Ac/Ap)+l*sinα)

 Zvonasti ρ1-ρ0=((D2/d2 )-1) ρgh slika 23.

KOVNI MANOMETRI S ELASTICNIM ORGANOM:

MANOMETRI S BOURDONOVOM CIJEVI - mjerni organ ovog instrumenta je zakrivljena metalna cijev
ovalnog presjeka čiji je jedan kraj upet a drugi kraj slobodan. Kada se manometar optereti u unutrašnjosti
cijevi djeluje pretlak i cijev ce se nastojati proširiti. U presjeku cijevi pojaviti ce se naprezanja uslijed kojih
odlazi do povećanja radijusa zakrivljenosti cijevi. Slobodni kraj izvršit ce određeni pomak koji se prenosi na
kazaljku mehanizmom pomoću poluga, zupčanika te osovine kazaljke.

MANOMETRI S MEMBRANOM - kao mjerni organ sluzi jedna tanka okrugla metalna ploča - membrana
koja je po rubovima upeta u kućištu. Optereti li se membrana s jedne strane pod djelovanjem sile tlaka doći
će do progiba. Aksijalni pomak membrane prenosi se preko mehanizma i izaziva zakret osovine s kazaljkom.
Prikladni su za mjerenje tlaka medija veće gustoće jer se lakše čiste, a njihova neosjetljivost na potrese
osigurava im uporabu na vozilima i kod grubih pogona.

MANOMETRI S VALOVITOM KOMOROM - mjerni organ je mjerna komora koja se sastoji od dvije
membrane. Komora je samo s jedna strane učvršćena dok se pomak slobodnog kraja koji je znatno veći nego
kod obične membrane koristi za mjerenje tlaka. Komora se može izvesti i u obliku mijeha pa se dobiva vrlo
osjetljiva izvedba prikladna za mjerenje malih razlika tlaka. Koriste se za mjerenje propuha ili podtlaka u
ložištima, a vrlo su poznate izvedbe barometara koje rade na ovom principu.

KLASA MANOMETRA predstavlja pouzdanost mjerenja i kvalitetu manometra,cime je određena njegova

dopuštena granična pogreška tj. mjerna nesigurnost.

Nedostaju skice.