Apsolutna pogreška je razlika između izmjerene vrijednosti i prave vrijednosti

mjerene veličine. P=lv - Pv.

Relativna pogreška je kvocijent apsolutne pogreške i prave mjerene veličine.
Postotna pogreška je relativna pogreška izražena u postocima.
Grube pogreške nastaju nepažnjom ili neznanjem ispitivača, izborom
neodgovarajućeg mjernog postupka ili zbog neuočavanja uzroka pogreške.
Slučajne pogreške nastaju zbog neobuhvatljivih i neizbježnih promjena koje nastaju
u mjerilima, mjerama, mjernom objektu, te zbog neobuhvatljivih promjena utjecaja
okoline i ispitivača.
Sigurne granice pogreške su ugovorena ili garantirana najveća odstupanja na više
ili niže od prave ili od naznačene vrijednosti. Ove granice pogrešaka ne smiju nikada
biti prekoračene bez obzira na mjernu nesigurnost kojom će biti ustanovljen mjerni
rezultat. One omogućuju nedvosmislenu podjelu mjernih uređaja ili mjernih objekta
na ispravne i neispravne. Izračunavamo ih tako da pretpostavimo da će sve pogreške
pojedinih parametara djelovati s istim predznakom i sa svojim maksimalnim iznosom.
Tako izračunata granica pogreške je mnogo veća od iznosa pogrešaka koje se mogu
očekivati, ali ovako izračunate granice pogrešaka sigurno nikad neće biti premašene
(ako je uređaj i mjerenje ispravno). Zato se i zovu sigurne granice pogrešaka.
Statističke granice su statistički, s određenom vjerojatnosti, pouzdane da neće biti
premašene.
Instrument s trajnim magnetom i pomičnim svitkom: trajni magnet, polni
nastavak, spiralna opruga, pomični svitak, valjak od mekog željeza, balansni uteg,
vijak za podešavanje početnog otklona kazaljke, kazaljka.
Klasa (razred) instrumenta je broj koji nam kaže kolike su sigurne granice pogreške
tog instrumenta u apsolutnom iznosu (mjernim jedinicama), a iz praktičnih razloga
(naročito kad imamo više mjernih područja) izražava se u postocima dogovorene
vrijednosti (najčešće je to mjerni domet).
Titranje: neprigušeno, prigušeno, granični aperiodski slučaj, aperiodski slučaj.
Mjerenje snage: U-I metoda, 3 voltmetra, 3 ampermetra, vatmetar, osciloskop.
Mjerenje otpora: U-I metoda, ohmmetar, Wheatstoneov most, Thomsonov most.
Murayeve metode: za određivanje udaljenosti mjesta kratkog spoja na kabelu, za
određivanje udaljenosti dozemnog spoja s jednim pomoćnim vodičem te sa 2
pomoćna vodiča.
Metoda 3 voltmetra: u seriju s trošilom spoji se otpornik poznatog iznosa otpora Rn.
S tri voltmetra mjeri se napon na trošilu, napon na otporniku Rn i ukupni napon.
Naravno da trebamo imati dovoljno snažan izvor kojemu možemo podešavati napon
kako bi na trošilu postigli nazivni napon.
Metoda 3 ampermetra: U seriju s trošilom spoji se ampermetar kojim se mjeri struja
trošila. Ovoj grani doda se paralelno grana sa serijskim spojem poznatog radnog

1
otpornika iznosa Rn i ampermetra kojim se mjeri struja kroz taj otpornik. U seriju s
ovom paralelnom kombinacijom doda se ampermetar kojim se mjeri iznos ukupne
struje.
Elektrodinamski instrument je instrument sa pomičnim svitkom i elektromagnetom
umjesto trajnog magneta. Najčešće se koristi za mjerenje snage, vatmetar.
Thomsonov most: koristi se za mjerenje vrlo malih otpora gdje treba izbjeći utjecaj
otpora kontakata. Omogućuje da se korištenjem 4 priključnih stezaljki otpora izbjegne
utjecaj otpora kontakata. Napon između naponskih stezaljki ovisi o iznosu struje koja
teče kroz otpornik i iznosu otpora otpornika između tih stezaljki. Padove napona na
Rx i Rn uspoređujemo sa R1, R2, R3, R4 (R1=R3, R2=R4), kada je most u ravnoteži,
nul-indikator pokazuje nulu. =

Wheatstoneov most: sastoji se od 4 otpornika u 4 grane kvadrata (od kojih je 1

nepoznat). Od 2 dijagonalne grane u jednoj se nalazi izvor napona, a u drugoj nul-
indikator. Vrijednost poznatih otpornika mijenjamo dok nul-indikator ne pokaže nulu.
Obično se u prvu granu spaja nepoznati otpor pa je R1=Rx, te se izračuna

= =

Owenov most: mjerenje induktiviteta svodi se na uspoređivanje nepoznatog

induktiviteta s poznatim kapacitetom. Podešavanjem R2 i C2 nastojimo postići
ravnotežu mosta, tj. da nul-indikator pokaže nulu, očitamo vrijednosti elemenata s
mosta i izračunamo nepoznate Rx i Lx. = =

Mjerenje otpora kompenzatorom: za mjerenje, tj. stvaranje napona koji se

uspoređuje sa Ux koristi se otpor R. Struju kroz R mijenjamo promjenom vrijednosti
Rp, a kada nul-indikator pokaže nulu, napon je jednak naponu koji želimo izmjeriti
Ux.
Epsteinov aparat: koristi se za mjerenje gubitaka u limovima. Veliki i mali aparat.
Sastoji se od 4 primarna i 4 sekundarna svitka postavljena tako da čine stranice
kvadrata. Svici su četvrtastog šupljeg presjeka u koji se umeću limovi uzorka.
Mjerenje se provodi tako da se primar priključi preko strujne grane vatmetra i
ampermetra na izvor napajanja čiji se iznos može regulirati i ima konstantnu
frekvenciju, vatmetrom se mjeri inducirani napon sekundara. Potrebno je još odrediti
pri kojim će se indukcijama obaviti mjerenje. = 4.44

Katodni osciloskop: elektronički instrument koji omogućuje promatranje periodičkih

promjenjivih veličina. Mjerena veličina je uvijek napon, signal se dovodi mjernom
sondom i priključuje se preko BNC priključnica. Signal se dovodi na atenuator, zatim
u mjerno pojačalo, zatim dolazi linija za kašnjenje te nakon toga na izlazno pojačalo
koje velikom brzinom prebacuje naboje s jedne na drugu otklonsku pločicu za
vertikalni otklon električne zrake u katodnoj cijevi.
Digitalni osciloskop: može se koristiti u 1-f ili 3-f mrežama za mjerenje napona,
struje, frekvencije, faktora snage, radne, jalove i prividne snage. Pokazuje promjenu

2
trenutnih vrijednosti tih veličina, fazorski prikaz istih. Može se povezati sa računalom i
rezultati mjerenja se mogu prebaciti na računalo i dalje analizirati.
Dinamika instrumenta sa zakretnim svitkom i trajnim magnetom: Prijelazna
pojava okretanja kazaljke od mirovanja do punog otklona ovisi direktno o mehaničkoj
konstrukciji i odnosu pojedinih momenata. Sve dok svitak ne stigne u ravnotežni
položaj na njega djeluje moment ubrzanja i to tako da ubrzava njegovo kretanje u
smjeru kazaljke sata. Svitak će najvećom brzinom dostići položaj ravnoteže no zbog
tromosti mjernog sustava on će produžiti dalje. Kada prijeđe ravnotežni položaj
moment opruge je veći od momenta struje te moment ubrzanja postaje negativan i
svitak se počne gibati u suprotnom smjeru. Taj proces se ponavlja sve dok se svitak
ne smiri u ravnotežni položaj.
DA/AD Pretvornik: za brzu pretvorbu digitalnog signala u analogni i obratno.
Povoljnije je koristiti paralelnu mrežu otpora iznosa R i 2R. Ručno ili putem računala
unese se vrijednost napona u digitalnom obliku. Bez obzira na način unosa, u
memoriji pretvornika nalazi se zadana vrijednost napona u binarnom obliku.
Odabirom određenog broja sklopki (superpozicija) možemo podešavati razne iznose
napona na izlazu operacijskog pojačala. Prednost je prvenstveno u tome što se
koriste samo 2 iznosa otpora, a drugo to što su svi strujni izvori jednako opterećeni
bez obzira na položaj preklopke. Da bi ovaj pretvornik radio kao AD/DA treba imati
odgovarajuću logiku i nul-indikator.
Proširenje mjernog područja: Struja punog otklona mjernog sustava je u pravilu
vrlo mala (manja od 20mA pa i od 1mA). Vrlo često trebamo mjeriti znatno veće
struje. To se može postići tako da se veći dio struje propusti pokraj mjernog sustava,
a to se naravno postiže tako da se instrumentu paralelno doda neki otpornik kojeg
nazivamo 'shunt'. Ovaj shunt mora imati takav otpor da kad kroz mjerni sustav teče
struja punog otklona, kroz shunt teče sav “višak“ struje do iznosa na koji smo željeli
proširiti mjerno područje instrumenta.
Baždarenje instrumenta usporednom metodom: Kad želimo ispitati točnost nekog
instrumenta, onda to vršimo postupkom koji zovemo umjeravanje (baždarenje). Taj
postupak se najčešće provodi usporednom metodom. Ova metoda se sastoji u tome
da se ispitivani instrument (ampermetar) spoji u seriju sa 5 do 10 puta točnijim
instrumentom. Kroz oba instrumenta teći će ista električna struja. Struja se polako
povećava od nule dok ispitivani instrument ne pokaže neki željeni otklon kazaljke, na
primjer 10dsk. Tada se očita otklon (tj. struja sa točnijeg - kontrolnog instrumenta).
Na jednak način se nastavlja mjerenje za sljedeće željene otklone na pr. 20dsk,
30dsk itd. sve dok ne dođemo do maksimalnog (punog) otklona kazaljke
kontroliranog instrumenta. Vrijednosti očitane na kontrolnom instrumentu smatramo
pravim vrijednostima (točnima).
Pokazni opseg mjernog instrumenta je cijela dužina skale na kojoj se mogu
promatrati otkloni kazaljke. Na cijeloj ovoj dužini skale instrument ne mora imati
deklariranu klasu. Odgovarajući dio je označen točkom ili na neki drugi prikladni
način.

3
Mjerni opseg je onaj dio pokaznog opsega na kojem instrument ima naznačenu
točnost, tj. deklariranu klasu. Ograničen je donjom i gornjom granicom.
Mjerni domet je jednak gornjoj granici mjernog opsega tj. odgovara najvećem iznosu
mjerene veličine koju instrument mjeri na nekom mjernom području sa naznačenom
točnošću.
Mjerno područje je položaj preklopke instrumenta ili odabrana utičnica s oznakom
max. iznosa mjerene veličine. Nizom konstruktivnih zahvata postiže se izvedba
sustava koja u nekim slučajevima upravo koristi dinamičko ponašanje prilikom
mjerenja. Takav instrument zove se Galvanometar.
Galvanometar je posebno osjetljiv instrument s pomičnim svitkom i trajnim
magnetom. Velika osjetljivost se postiže nizom konstruktivnih zahvata. Svitak se
napravi sa što više zavoja vrlo tanke licne, time se i drastično poveća duljina vodiča.
Ugradi se masivniji i jači magnet, tako da se smanji protumoment, pa će se tada za
isti moment mjerene veličine dobiti veći zakret svitka. Koristi se za mjerenje vrlo
malih struja i napona.
Mjerenja napona, struje i snage vektormetrom: treba paziti da se strujni vodiči
spoje na strujne stezaljke a naponski na naponske, kao i kod vatmetra. Mjerna
područja vektormetra su napravljena slično kao na bilo kojem univerzalnom
instrumentu, ali ipak tako da posebno mogu birati strujna, a posebno naponska
područja. Postoji i preklopka čijim prekapčanjem instrument djeluje kao ampermetar
ili kao voltmetar (nikada kao vatmetar !).
Mjerenje struje obavlja se tako da se preklopka na vektormetru prebaci na položaj
za mjerenje struje l. Faznim regulatorom postižemo otklon kazaljke jednak nuli, pa
posebnom ručicom vršimo zakret za 90° te time postižemo najtočniji maksimalni
otklon kazaljke kod mjerenja struje. Očitamo taj otklon, usporedimo ga s
maksimalnim mogućim otklonom i množenjem s odabranim strujnim mjernim
područjem dobivamo iznos struje koja prolazi kroz vektormetar.
Mjerenje napona se obavlja na potpuno jednak način s time da sada preklopka mora
biti prebačena na položaj za mjerenje napona U. No ovdje je važno napomenuti da
prebacivanjem preklopke s položaja za mjerenje struje I na položaj za mjerenje
napona U, a bez zakretanja faznog regulatora, možemo očitavanjem položaja
kazaljke vektormetra ustanoviti kolika je komponenta napona koja je u fazi sa strujom
(zbog toga i naziv 'vektor + metar'). Zakretom faznog regulatora za 90° izmjeriti ćemo
komponentu napona koja je okomita na struju (jalova komponenta). Korijen iz zbroja
kvadrata ovih dviju komponenti trebao bi biti jednak izmjerenom ukupnom naponu
(nulti otklon + zakret za 90° vidi mjerenje struje).
Mjerenje snage se ne vrši direktno već preko mjerenja struje i komponenata napona
ili obratno iz mjerenja napona i komponenata struje. Nakon toga je lako izračunati
snagu.

4
Mjerenje otpora Thomsonovim mostom: Wheatstonov most je vrlo upotrebljiv, ali
nažalost samo za mjerenje srednjih i velikih otpora. Kad treba mjeriti male otpore,
ovaj most je neupotrebljiv, jer je pogreška mjerenja tako malih otpora njime prevelika,
prvenstveno zbog utjecaja prijelaznih otpora ili kako ih još zovemo otpora kontakta.
Stoga se stvorila potreba da se napravi most za mjerenje tako malih otpora,
Thomsonov most. Iskoristio je to što mali imaju 4 a ne 2 priključne stezaljke, 2
naponske 2 strujne. Vrijednost malog otpora se određuje između unutarnjih tj.
naponskih stezaljki, dok kroz jednu strujnu stezaljku ulazi struja, a kroz drugu izlazi.
Ta se struja može mjeriti ampermetrom. Na naponske stezaljke se priključi voltmetar,
a on ima veliki unutarnji otpor, kroz koji protječe jako mala struja. Ta struja je mnogo
puta manja nego kroz ispitivani otpornik te će zbog toga i pad napona na otporima
kontakata naponskih stezaljki biti mnogo manji nego na strujnim stezalljkama.
Mjerenje otpora Wheatstonovim mostom: mosna metoda, koja omogućuje
jednostavnu i neposrednu usporedbu otpora (odnosno impedancije) i kroz to
određivanje nepoznatih otpora pomoću poznatih. U praksi su mnogo točnije od
neposrednih mjerenja. Sastoji se općenito od 4 otpora u 4 grane kvadrata od kojih je
jedan od tih otpora nepoznatog iznosa i od dvije dijagonalne grane. U jednoj
dijagonali se nalazi izvor napona, a u drugoj dijagonali se nalazi nul-indikator.
Baždarenje indukcijskog brojila: Baždarenje je moguće obaviti na više načina, npr.
međusobnom usporedbom više brojila. Da se za ovo baždarenje brojila ne bi trošila
velika količina električne energije, a da se ipak omogući nesmetano baždarenje,
koristi se umjetno opterećenje. Sam postupak baždarenja je jednostavan, potrebno je
podesiti odgovarajuće opterećenje brojila, te štopericom izmjeriti vrijeme koje je
potrebno za 1,2,3 ili koliko već okretaja aluminijskog diska. To omogućuje tvornička,
već nanesena oznaka, obično crvene boje. Svaki okretaj diska odgovara točno
određenoj količini utrošene energije, koja je u našem slučaju bila 600okr/kWh.
Mjerenje snage u trofaznim sustavima bez nul-vodiča pomoću 2 vatmetra-
Aronov spoj: ova metoda je naročito pogodna za mjerenje snage simetričnih
trofaznih trošila kao što su npr. asinkroni motori. Dva vatmetra se spoje strujnim
grana u dva linijska vodiča. Njihove naponske grane sa svojim ulaznim stezaljkama
se spoje u te iste grane. Izlazne stezaljke naponskih grana ovih vatmetara se spoje
zajedno u treći slobodni linijski vodič.
Mjerenje snage metodom 3 voltmetra: uz 3 voltmetra trebamo jedan otpornik
strogo poznatog iznosa te regulacjski transformator koji nam omogućuje podešavanje
napona na mjernom sklopu, jer zbog trošila serijski dodanog otpora taj napon mora
biti znatno veći od 230V kako bi trošilu osigurali njegov nazivni napon. Ako je trošilo,
općenito uzevši, nekog radno-induktivnog karaktera, ukupna struja će zaostajati za
naponom na trošilu za neki kut φ. Napon na otporu bit će u fazi s tom strujom a
ukupni napon je fazorski zbroj ova dva napona.

5
Metoda 3 ampermetra: u seriju s trošilom spoji se ampermetar kojim se mjeri struja
trošila. Ovoj grani doda se paralelno grana sa serijskim spojem poznatog radnog
otpornika iznosa RN i ampermetra kojim se mjeri struja kroz taj otpornik. U seriju s
ovom paralelnom kombinacijom doda se ampermetar kojim se mjeri iznos ukupne
struje. Izračunamo kako se iz pokazivanja iznosa struja ova tri ampermetra može
dobiti iznos snage trošila.
Mjerenje induktiviteta Owenovim mostom: Mjerenje induktiviteta mosnim
metodama svodi se na uspoređivanje nepoznatog induktiviteta i njegovog omskog
otpora s poznatim induktivitetom i poznatim omskim otporima u ostalim granama
mosta ili na uspoređivanje s poznatim kapacitetima i omskim otporima. Specijalno
kod ovog mosta uspoređuje se nepoznati induktivitet s poznatim kapacitetom.
Mjerenje frekvencije robinsonovim mostm: mjerenje frekvencije mosnim
metodama svodi se na to da treba u mostu postići rezonanciju. Radi se u stvari o
tome da su u dvije grane mosta obično omski otpori, a u ostale dvije grane radni i
jalovi otpori u serijskim i paralelnim spojevima. Za ravnotežu treba biti ispunjeno
R3 = 2·R4.
Mjerenje otpora kompenzatorom: kompenzirati znači nadoknaditi, odštetiti,
izravnati, izjednačiti ili ukinuti. Kompenzatori su takvi mjerni uređaji kod kojih se
izjednačuju dva različita napona, a kad se izjednače, tada nam nul-indikator pokaže
da kroz njega više ne teče električna struja. Kod kompenzatora treba postići da je
struja kroz nul-indikator jednaka nuli, što znači da su oba uspoređivana napona
jednaka. Tehnički kompenzator se koristi kod mjerenja koja ne zahtijevaju vrhunsku
točnost. To je kompenzator koji ima konstantnu pomoćnu struju koja se postiže
pomoću stabiliziranog izvora pomoću Zenerovih dioda, odnosno pomoću čipova za
strujnu stabilizaciju.
Baždarenje ampermetra tehničkim kompenzatorom: na instrumentu se uz pomoć
regulacijskih otpornika R1(grubo) i R2(fino) podesi željeni otklon kazaljke
kontroliranog instrumenta, što odgovara određenoj vrijednosti električne struje.
Tehničkim kompenzatorom se izmjeri pad napona na etalonskom otporniku RN.
Katodni osciloskop: je instrument koji pokazuje vremensku promjenu napona
dovedenog na njegove otklonske pločice. Može se koristiti tako da se isključi
vremenska baza te se u tom slučaju na x ulaz dovodi neki drugi naponski signal. Put
katodne zrake po zaslonu katodne cijevi biti će određen signalom za horizontalni
otklon i signalom za vertikalni otklon y ulaza.

6
Vatmetar je instrument za mjerenje električne snage u istosmjernim i izmjeničnim
(jednofaznim i trofaznim) strujnim krugovima. Njime se može mjeriti prividna, djelatna
ili jalova električna snaga i faktor snage, može mu se proširiti mjerno područje
(određeno umnoškom nazivnog električnoga napona, nazivne električne struje i
nazivnog faktora snage) uporabom sklopova, otporničkih dijelila, naponskih i strujnih
transformatora. Sastoji se od nepomične strujne zavojnice malog električnog otpora
spojene u strujni mjerni krug te od pokretne naponske zavojnice velikog električnog
otpora spojene u naponski mjerni krug. Električna struja u zavojnicama stvara
magnetska polja koja međudjeluju magnetskim silama, a pomicanjem pokretne
zavojnice omogućava određivanje iznosa mjerene veličine.