Professional Documents
Culture Documents
Kod izmjeničnih struja u elektrotehnici često nas zanima efektivna, a ne srednja vrijednost
mjerene veličine. To je razumljivo budući da je srednja vrijednost izmjeničnih veličina jednaka
nuli. Instrumenti koji mjere efektivnu vrijednost veoma su složeni te samim tim skuplji i rjeđe
u upotrebi. Stoga se kao logično rješenje nameće ideja da se mjeri srednja vrijednost
ispravljenog valnog oblika.
Žele li se mjeriti izmjenične struje i naponi, potrebno je prethodno mjerenu izmjeničnu veličinu
pretvoriti u istosmjernu ili, kao što se obično kaže, treba ju ispraviti. Tek nakon toga moguće je
mjeriti npr. instrumentom s pomičnim svitkom. Na sličnom načelu (ispravljanje izmjeničnoga
napona i mjerenje srednje vrijednosti) radi i većina digitalnih multimetara. Dakle, bilo da se
mjeri instrumentom s pomičnim svitkom ili običnim digitalnim instrumentom, uvijek se
zapravo mjeri ispravljena izmjenična veličina.
Bolji od spomenutoga spoja je mosni ili Graetzov spoj s četiri diode, sl. 1.b). Kod ovoga spoja
mogu se iskoristiti oba poluvala izmjeničnog signala. Kada je točka A na pozitivnom, a točka
B na negativnom potencijalu, struja će teći kroz diode i instrument u smjeru označenom
strelicama (pune linije). Nasuprot tome, kada je točka B na pozitivnom, struja će teći kroz diode
i instrument u smjeru označenom strelicama (isprekidane linije). Na taj način kroz instrument
prolaze obje poluperiode struje i kažemo da je to punovalno ispravljanje. Oblik punovalno
ispravljene sinusne struje prikazan je na sl. 2.c) i vidi se da ispravljeni signal ima dvostruko
veću srednju vrijednost od poluvalno ispravljenoga signala. I u ovom će slučaju otklon
instrumenta, zbog inercije zakretnog sustava, biti razmjeran srednjoj vrijednosti ispravljenog
signala, ali dvostruko veći. Ako se radi o digitalnim instrumentima onda se u međukrug između
ispravljača i ADC-a stavlja RC član koji ima ulogu filtra te na taj način „izgladi“ valni oblik
prije digitalizacije.
Kao što smo rekli, otklon instrumenta s pomičnim svitkom razmjeran je srednjoj vrijednosti
ispravljene struje, odnosno napona Usr
Iz gornjih izvoda vidljivo je da srednja i efektivna vrijednost ne ovise o periodu nego samo o
amplitudi sinusoide. Ako se promatra omjer efektivne i srednje vrijednosti pokrati se i
amplituda. Zato ima smisla definirati tzv. faktor oblika ξ koji daje vezu između efektivne i
srednje vrijednosti nekog valnog oblika.
Sličnim postupkom, navedeni faktor može se izračunati i za ostale valne oblike. Zbog čvrstog
odnosa između efektivne i srednje vrijednosti moguće je mjeriti srednju vrijednost a prikazivati
efektivnu (dovoljno je srednju vrijednost pomnožiti stalnicom). Većina izmjeničnih
instrumenata namijenjena je mjerenju sinusnih valnih oblika, pa se umjeravanje instrumenata s
pomičnim svitkom i ispravljačem provodi pri sinusnom naponu, odnosno struji, na način da se
na skalu nanose pripadne efektivne vrijednosti. Odnosno, na skali će biti označena vrijednost
koja odgovara srednjoj vrijednosti pomnoženoj s faktorom oblika za sinusni signal. Međutim,
ako se takovim instrumentom mjeri nesinusna izmjenična veličina, instrument će pokazati više
ili manje netočnu vrijednost, ovisno o faktoru oblika mjerene veličine.
𝑈𝑥 −𝑈𝑒𝑓
pr =
𝑈𝑒𝑓
Kako je prava efektivna vrijednost Uef = 𝜁𝑈𝑠𝑟 , a izmjerena vrijednost Ux = 𝜁0 𝑈𝑠𝑟 , pogreška
se može izraziti preko faktora oblika, tj.:
Rezultat u kojem je korigirana navedena sustavna pogreška dobije se tako što se očitana
vrijednost podjeli s faktorom ξo te pomnoži s faktorom oblika mjerenog signala. Ako ne znamo
valni oblik napona kojeg mjerimo, trebamo osciloskop ili instrument koji mjeri pravu efektivnu
vrijednost. Razvojem elektronike a naročito digitalne obrade podataka, instrumenti koji mjere
pravu efektivnu vrijednost izmjeničnog napona nisu više rijetkost. Proizvođači takovih
instrumenata posebno naglašavaju njihovu mogućnost najčešće oznakom TRUE RMS (Root
mean square).
Zadatak: