MJERENJA U TEHNICI

Boenko Bili
Split, 2009/10. god.

1. DIO KOLEGIJA:
a) OSNOVE ZNANOSTI O MJERENJU
b) MJERENJE OBLIKA I IZMJERA DIMENZIJA - MOD:
Predavanja: dr. sc. Boenko Bili
Laboratorijske vjebe: mr. Sc. Jaka Gali
Laborant: Andrej Bai
LITERATURA:
[1] BILI, B.: Teorija i tehnika mjerenja, FESB, Split, 2007.
[2] BREZINAK, M.: Mjerenje i raunanje u tehnici i znanosti, Tehnika
knjiga, Zagreb, 1970.

2. DIO KOLEGIJA: TOPLINSKA MJERENJA TOP

Predavanja: dr. sc. Frano Barbir

MJERENJA U TEHNICI
OSNOVE ZNANOSTI O MJERENJU

Boenko Bili
Split, 2009/10. god.

FIZIKALNE VELIINE
Fizikalne veliine su mjerljiva svojstva prirodnih pojava,
tvorevina i stanja.
Mjerljiva su svojstva ona koja se mogu kvantitativno (brojano)
iskazati.

Fizikalne veliine:
- duljina,
- vrijeme
- brzina,
- elektrini napon,
- elektrini otpor,
- masa,
- sila,
- snaga,
- temperatura itd.

Fizikalne veliine:
1. skalarne (masa, temperatura, rad),
2. vektorske (sila, brzina, ubrzanje) i
3. tenzorske (naprezanje, deformacija, moment tromosti).

Simboli fizikalnih veliina i funkcije tiskaju se kurzivno:

masa m ,
sila F,
funkcija f(x).
Kratice mjernih jedinica, kemijske oznake, matematiki
operatori i brojevi tiskaju se uspravno:
metar m,
eljezo Fe,
operator .

Fizikalne veliine mogu biti ekstenzivne i intenzivne.

Ekstenzivna veliina je ona veliina koja sadri zbrojiva svojstva
dijelova sustava (npr. masa, obujam itd.).
Intenzivna veliina je ona veliina ija vrijednost ne ovisi o
veliini sustava (npr. termodinamika temperatura, tlak itd.).

Meunarodni sustav jedinica (Le Systeme International dUnits,

skraeno: SI) uspostavljen je 1960. godine na 11. opoj
konferenciji za utege i mjere.

10

Fizikalne veliine prema nainu definiranja:

1. osnovne (temeljne ili polazne) i
2. izvedene veliine.

11

Osnovne veliine SI:

1. duljina (znak: l, L),
2. masa (znak: m),
3. vrijeme (znak: t),
4. jakost elektrine struje (znak: I),
5. termodinamika temperatura (znak: T),
6. svjetlosna jakost (znak: Iv),
7. mnoina (raniji naziv: koliina tvari, znak: n).

12

Izvedene veliine (brzina, sila, gustoa, energija itd) se tvore:

- iz osnovnih veliina ili
- iz ve definiranih izvedenih veliina.
Izvedene veliine definiraju se veliinskim jednadbama s
pomou fizikalnih zakona i definicijskih jednadbi.

13

Dimenzija neke fizikalne veliine predstavlja produkt potencija

osnovnih veliina te veliine. U definicijskoj jednadbi fizikalne veliine
zanemaruje se njezino vektorsko ili tenzorsko znaenje, te svi brojani
faktori, ukljuujui i matematike znakove i predznake.
Neka je fizikalna veliina X definirana produktom potencija osnovnih
veliina:

X = Z X 1 X 2 ... X n ,
gdje je Z brojani faktor.
Primjer:
1 1 2
Ek = m v
2

1
( X Ek , Z = , X 1 m , = 1 , X 2 v , = 2 )
2

14

Sustav dimenzija pridruen osnovnim jedinicama Meunarodnog

sustava jedinica (SI) dobiva se ako se za osnovne dimenzije izaberu:
dimenzija duljine L,
dimenzija mase M,
dimenzija vremena T,
dimenzija elektrine struje I,
dimenzija termodinamike temperature ,
dimenzija svjetlosne jakosti J i
dimenzija mnoine N.

Dimenzija neke veliine X openito:

dim X = L M T I J N

L = dim l
M = dim m
T = dim T
itd.

16

Shema definiranja veliina s pomou duljine, vremena i mase

17

TEMELJNI POJMOVI MJERNE TEHNIKE

Mjerenje je eksperimentalni postupak kojim se, s pomou nekog
mjerila, utvruje brojana vrijednost fizikalne veliine. Mjeriti se mogu
samo jednoznano definirane fizikalne veliine i to prema mjernoj
jedinici ili prema nekoj drugoj jednoznano definiranoj referentnoj
vrijednosti mjerene fizikalne veliine.

18

Mjerni rezultat ili izmjerena vrijednost vrijednost fizikalne veliine

odreena mjerenjem.
Mjerenjem se ne moe ustanoviti tona, stvarna vrijednost fizikalne
veliine. Mjerni rezultat predstavlja vrijednost u granicama tonosti koji
se moe ostvariti s obzirom na:
- primijenjenu mjerenu metodu,
- upotrijebljena mjerila i
- sposobnost mjeritelja.

19

Preduvjet svakog mjerenja je usvajanje mjerne jedinice ili skraeno

jedinice.
Mjerna jedinica je dogovorom utvrena konstantna vrijednost fizikalne
veliine, koja ima poseban naziv. Mjeriti znai odrediti koliko mjernih
jedinica sadri neka veliina.

20

Osnovna jednadba znanosti o mjerenjima metrologije:

vrijednost veliine = brojana vrijednost mjerna jedinica

Ako se neka fizikalna veliina oznai slovom X, onda se taj odnos
iskazuje opom jednadbom:

X = {X } [X ]
l = {3} [m]

{X} brojana vrijednost veliine X iskazana mjernom jedinicom [X]

[X] mjerna jedinica za veliinu X

21

Provjera i razumijevanje mjernih rezultata povezano je s trima

osnovnim izrazima:
- mjerna tonost
- ponovljivost i
- obnovljivost.

22

Mjerna tonost (engl. accuracy of measurement): Bliskost slaganja

mjernog rezultata s pravom vrijednou mjerene veliine.

23

Ponovljivost mjernih rezultata (engl. repeatability of results of

measurements): Bliskost meusobna slaganja rezultat uzastopnih
mjerenja iste veliine u istim mjernim uvjetima.

Uvjeti ponovljivosti obuhvaaju:

- istu mjernu metodu,
- istog mjeritelja,
- isto mjerilo uporabljeno u
jednakim uvjetima,
- isto mjerno mjesto,
- ponavljanje mjerenja u kratkome
vremenskom razmaku.

24

Obnovljivost mjernih rezultata (engl. reproducibility of results of

measurements): Bliskost meusobna slaganja rezultat mjerenja iste
veliine kad se pojedina mjerenja obavljaju pri izmijenjenim uvjetima.
Promijenjeni uvjeti obuhvaaju:
-

mjerno naelo,
mjernu metodu,
mjeritelja,
mjerilo,
referentnu tvar,
mjesto mjerenja,
vrijeme mjerenja.

Primjer obnovljivosti

Mjeritelj A

Mjeritelj B
25

26

Primjer (ne)stabilnosti

Stabilnost (engl. stability):

Sposobnost mjerila, odnosno
mjernog sustava, da odri stalnim
svoje mjeriteljske znaajke tijekom
dueg vremenskog razdoblja.
Vrijeme 1

Vrijeme 2

Primjer (ne)stabilnosti

27

U mjernoj tehnici koristi se i pojam preciznost. Preciznost mjerenja je

njegova ponovljivost izraena odstupanjem pojedinog mjernog rezultata
ili skupine rezultata od srednje vrijednosti. Izrazom preciznost mjernog
postupka smjera se na stupanj meusobnog podudaranja rezultata
neovisnih ponovljenih mjerenja konstantne fizikalne veliine pri
specificiranim uvjetima. Pojam preciznosti odgovara pojmu relativno
standardno odstupanje.

Netono i
neprecizno

Tono i
neprecizno

Precizno i netono Tono i precizno

28

METROLOGIJA
Metrologija je znanstvena disciplina o mjerenjima te o postupcima i
sredstvima jedinstvenog i tonog mjerenja. Osnovni zadaci
metrologije:
definiranje meunarodno prihvaenih mjernih jedinica (npr. metra),
ostvarenje mjernih jedinica znanstvenim metodama (npr. ostvarenje
metra uporabom lasera),
utvrivanje lanca sljedivosti pri odreivanju i dokumentiranju
vrijednosti i tonosti mjerenja i prenoenju toga znanja (npr.
dokumentirani odnos izmeu mikrometarskog vijka u trgovini
tehnikom robom i primarnog laboratorija za optiku metrologiju
duljine).
29

U Europskoj uniji metrologija se dijeli na tri kategorije s razliitim

razinama sloenosti i tonosti:
1. Znanstvena metrologija bavi se s organizacijom i razvojem mjernih
etalona i njihovim odravanjem (najvia razina).
2. Industrijska metrologija treba osigurati prikladno funkcioniranje
mjerila koja se upotrebljavaju u industriji i u procesima proizvodnje i
ispitivanja.
3. Zakonska metrologija bavi se s tonou mjerenja gdje ona utjeu
na razvidnost gospodarskih transakcija, zdravlje i sigurnost.
Zakonskom metrologijom drava osigurava potrebnu razinu mjernog
jedinstva pri emu graane titi od opasnih, lanih i netonih mjernih
rezultata.
30

U postupku mjerenja potrebno je postii mjerno jedinstvo.

Mjerno jedinstvo je takvo mjeriteljsko stanje u kojem su mjerni
rezultati izraeni u zakonitim mjernim jedinicama, a mjerne
nesigurnosti poznate s iskazanom vjerojatnou.
Mjeriteljska sluba je na svom podruju ostvarila mjerno jedinstvo
onda kad je u svako doba, u razliitim uvjetima, sposobna razliitim
postupcima i mjerilima, proizvoditi mjerne informacije naznaene
nesigurnosti.

31

Sastavnice mjernog jedninstva:

meunarodni sustav jedinica,
etaloni,
umjeravanje,
sljedivost i
mjeriteljska infrastruktura.

32

Etalon je materijalizirana mjera, mjerilo, referentna tvar ili mjerni

sustav namijenjeni definiranju, ostvarivanju, pohranjivanju ili
obnavljanju mjerne jedinice, odnosno jedne ili vie poznatih vrijednosti
mjerne veliine, radi njihove uporabe kao referencije.

33

Umjeravanje (kalibriranje) mjerila ili referentnih tvari temeljno je

orue za osiguravanje mjerne sljedivosti. Umjeravanje obuhvaa
odreivanje metrolokih znaajka mjerila ili referentne tvari. Ono se
postie izravnom usporedbom s etalonima ili potvrenim referentnim
tvarima. O umjeravanju se izdaje potvrda, a (u mnogim sluajevima)
na umjerena mjerila stavlja se naljepnica. Umjeravanjem se osigurava
da je dio mjerne opreme skladan zahtijevima za njegovu uporabu.

Sljedivost je znaajka da se rezultat nekog mjerenja moe dovesti u

vezu sa odgovarajuim dravnim i/ili meunarodnim etalonom preko
neprekinutog lanca uporeivanja.

34

MJERNE JEDINICE
Meunarodni sustav jedinica ine:
osnovne jedinice i
izvedene jedinice.
Osnovna jedinica SI mjerna je
odgovarajuem sustavu veliina.

jedinica

osnovne

veliine u

35

Fizikalna veliina
duljina (l, L)
masa (m)
vrijeme (t)
jakost elektrine struje (I)
termodinamika temperatura (T)
svjetlosna jakost (Iv)
mnoina (koliina tvari) (n)

Osnovna jedinica
SI
Naziv
Znak
metar
kilogram
sekunda
amper
kelvin
kandela
mol

m
kg
s
A
K
cd
mol

Uz termodinamiku temperaturu (znak: T) rabi se i Celzijeva temperatura

(znak: t ili ).
36

Izvedena jedinica mjerna je jedinica izvedene veliine u odreenome

sustavu veliina. Izvedene jedinice SI tvore se po pravilima
koherencije, od osnovnih jedinica SI, ili od jedinica ve tvorenih iz
osnovnih jedinica u skladu s fizikalnim vezama izmeu veliina,
meusobnim mnoenjem ili dijeljenjem.
Izvedene jedinice mogu biti:
- bez posebnih naziva (npr.: etvorni metar, metar u sekundi) ili
- s posebnim nazivima (npr. njutn, paskal, farad, tesla, volt).

37

Pri osnivanju nekog sustava jedinica korisno je jedinice odabrati tako

da su one prikladne za primjenu. Prikladnost je za praktinu primjenu
vrlo teko utvrditi. Npr, na alatnim strojevima obrauju se predmeti
mase nekoliko stotina kilograma s preciznou nekoliko tisuinki
milimetra.
Da bi skladne jedinice nekog sustava jedinica ipak postale prikladne u
razliiti primjenama, primjenjuju se njihovi decimalni djelovi i dekadski
viekratnici.

38

Predmetak
Naziv
jota (yotta)
zeta (zetta)
eksa (exa)
peta
tera
giga
mega
kilo
hekto (hecto)
deka (deca)
deci
centi
mili (milli)
mikro (micro)
nano
piko (pico)
femto
ato (atto)
zepto
yokto (yocto)

Znak
Y
Z
E
P
T
G
M
k
h
da
d
c
m

n
p
f
a
z
y

Faktor
1024
1021
1018
1015
1012
109
106
103
102
10
10-1
10-2
10-3
10-6
10-9
10-12
10-15
10-18
10-21
10-24

Brojana vrijednost predmetka

1 000 000 000 000 000 000 000 000
1 000 000 000 000 000 000 000
1 000 000 000 000 000 000
1 000 000 000 000 000
1 000 000 000 000
1 000 000 000
1 000 000
1 000
100
10
0,1
0,01
0,001
0,000 001
0,000 000 001
0,000 000 000 001
0,000 000 000 000 001
0,000 000 000 000 000 001
0,000 000 000 000 000 000 001
0,000 000 000 000 000 000 000 001

39

Iznimno doputene jedinice izvan SI: litra, stupanj, kutna minuta,

kutna sekunda, dan, sat, minuta, bar, tona.
Jedinice s ogranienom primjenom izvan SI: morska milja, ar,
hektar, kilometar na sat, elektronvolt,...

Nedoputene jedinice su: angstrem, palac, stopa, jard, kvintal,

funta, pond, kilopond, kalorija, konjska snaga, jutro, milja itd. Veina
ovih jedinica koristi se u anglosaksonskom sustavu jedinica (SAD,
Velika Britanija).

40

MJERNE POGREKE
Apsolutna mjerna pogreka ili stvarna pogreka ai: Razlika
izmeu izmjerene vrijednosti xi fizikalne veliine i njezine
stvarne vrijednosti x:
a i = xi x
Problem: x = ?
Problem rjeiti ponavljanjem mjerenja i procjenjivanjem x.
Najbolja procjena: srednja vrijednost ponovljenih mjerenja.
41

Prividna mjerna pogreka bi:

bi = xi x
x

- srednja vrijednost mjernih rezultata

42

Relativna pogreka gi:

bi xi x
gi = =
x
x

43

S obzirom na porijeklo nastanka, postoje tri skupine mjernih

pogreaka:
1. grube pogreke,
2. sustavne pogreke,
3. sluajne pogreke.

44

GRUBE POGREKE
Grube pogreke nastaju zbog:
- nedovoljne pozornosti mjeritelja,
- mjeriteljovog manjkavog strunog znanja,
- izbora neprikladne mjerne metode i mjerila, itd.

45

Ako se u mnotvu dobivenih mjernih rezultata jedan rezultat bitno

razlikuje, postoji opravdana sumnja da je grubo pogrijeeno.
Openito se smatra da je rije o gruboj pogreci onda kad njezina
vrijednost premai trostruku vrijednost srednje pogreke, tj.
trostruku vrijednost standardnog odstupanja.
Mjerne rezultate koje sadre grubu pogreku treba odbaciti pri
obradi rezultata ponovljenih mjerenja.

46

SUSTAVNE MJERNE POGREKE

Sustavne mjerne pogreke nastaju zbog:
- nesavrenosti mjerne metode, mjera, mjernih instrumenata,
mjerene fizikalne veliine,
- previda pri istraivanju izvora pogreke itd.
Sustavne pogreke imaju stalnu vrijednost, a time i odreeni
predznak. Pri obradi mjernih rezultata takve odredljive
(obuhvatljive) sustavne pogreke mogu se uzeti u obzir
korekcijom. Ima i takvih sustavnih pogreaka koje je vrlo teko ili
ak nemogue odrediti. Takve se preostale sustavne pogreke
procjenjuju na temelju dodatnih mjernih postupaka.
Posljedica sustavnih pogreaka je netoan rezultat.
47

Osnovne skupine sustavnih mjernih pogreaka:

a) metodike sustavne pogreke,
b) pogreke mjernih instrumenata i
c) osobne pogreke mjeritelja.

48

Izvor metodikih sustavnih pogreaka je mjerni postupak tj.

metoda mjerenja.

49

Sustavne pogreke mjernih instrumenata:

a) unutarnje
- progresivne: rastu razmjerno s vrijednou mjerene veliine,
- mjesne: pojavljuju se u pojedinim intervalima mjernog
podruja
- periodike: pojavljuju se nakon priblino jednakih vremenskih
intervala
b) vanjske: uzrokuju ih mnogobrojni vanjski imbenici, tzv. vanjske
i okoline poremeajne fizikalne veliine

50

Osobne pogreke mjeritelja su sustavne pogreke uzrokovane

mjeriteljovim psihikim i fiziolokim nedostacima.

51

SLUAJNE MJERNE POGREKE

Prepoznavanje sluajnih pogreaka: Isti mjeritelj vie puta
uzastopno mjeri istu konstantnu fizikalnu veliinu, istim mjernim
instrumentom i pod istim vanjskim utjecajima, a dobiva rezultate
koji se meusobno razlikuju. Ti se rezultati mjerenja gomilaju,
odnosno rasipaju oko neke vrijednosti. Mjeritelj ne zna objasniti
zato se rezultati mjerenja meusobno razlikuju. Zato su takve
neobjanjive (neodredljive, neobuhvatljive, neizbjene) pogreke
zovu sluajne pogreke.
Posljedica
rezultata.

sluajnih

pogreaka

je

nepouzdanost

mjernog

52

etiri osnovne skupine izvora sluajnih pogreaka:

nesavrenost mjera i mjernih instrumenata,

nesavrenost ljudskih osjetila,
utjecaj i promjenljivost utjecaja okolia,
nedovoljno mjerno iskustvo i znanje mjeritelja.

53

54

55

56

OBRADA REZULTATA MJERENJA

SREDNJA VRIJEDNOST
Rezultat meusobno neovisnih ponovljenih mjerenja n jest niz mjernih
rezultata, odnosno niz empirijskih podataka:

x1 , x 2 ,..., x i ,..., x n .

57

Srednja vrijednost:
1 n
1
x = xi = ( x1 + x2 + ... + xi + ... + xn ) .
n i =1
n

Primjer:
Rezultati mjerenja: 4; 7; 5; 4; 3; 5; 3, 5; 6, 6; 3.
4+ 7 +5+ 4+3+5+3+5+ 6+ 6+3
x=
= 5,1
10

58

Ako postoji mnogo mjernih rezultata, od kojih se neki ponavljaju:

a)

f1 x1 + f 2 x2 + ... + f m xm
1 m
x = f i xi =
n i =1
f1 + f 2 + ... + f m
fi apsolutne frekvencije (uestalosti) pojedinih mjernih rezultata xi,
( i = 1,2,..., m )
m broj razliitih frekvencija
n ukupni broj mjerenja fizikalne veliine, n = f i
i

Primjer:
Rezultati mjerenja: 4; 7; 5; 4; 3; 5; 3, 5; 6, 6; 3.
3 3 + 2 4 + 3 5 + 2 6 + 1 7
x=
= 4,63
3 + 2 + 3 + 2 +1

59

b)

1 m
x = x0 + f i ( xi x0 )
n i =1
x0 proizvoljno odabrana konstanta, uobiajeno bliska procijenjenoj
srednjoj vrijednosti
fi apsolutne frekvencije (uestalosti) pojedinih mjernih rezultata xi,
( i = 1,2,..., m )
m broj razliitih frekvencija
n ukupni broj mjerenja fizikalne veliine, n = f i
i

Primjer:
Rezultati mjerenja: 4; 7; 5; 4; 3; 5; 3, 5; 6, 6; 3.
Usvaja se: x0 = 5
x = 5+

3 (3 5) + 2 (4 5) + 3 (5 5) + 2 (6 5) + 1 (7 5)
= 4,63
3 + 2 + 3 + 2 +1

60

Ako se mjerni rezultati grupiraju u intervalne razrede veliine (irine)

c = const. :
c m
x = x0 + f i d i
n i =1

x0 srednja vrijednost proizvoljno odabranog razreda (uobiajeno se

odabire kao vrijednost za koju se procijenjuje da je bliska srednjoj
vrijednosti)
di varijabla odstupanja
Za razred u kojem se nalazi x0, varijabla odstupanja d i = 0 .

61

RASPON
Raspon R je razlika najvee i najmanje vrijednosti mjernih rezultata:

R = xmax xmin
Primjer:
Rezultati mjerenja: 4; 7; 5; 4; 3; 5; 3, 5; 6, 6; 3.
R = 73 = 4

62

STANDARDNO ODSTUPANJE
- standardno odstupanje
2 - varijanca
Standardno odstupanje skupa empirijskih podataka:
2

1 n
(xi x )

n i =1

63

Ako postoji mnogo mjernih rezultata, od kojih se neki ponavljaju vie

puta:
1 m
1 m
2
=
f i ( xi x ) =
f i xi2 x 2

n i =1
n i =1

64

Ako se mjerni rezultati grupiraju u intervalne razrede veliine (irine)

c = const. :
2

1
1

2
2
= c fi di fi di
n i

n i

65

PROCIJENJENO STANDARDNO ODSTUPANJE

s - procijenjeno standardno odstupanje
s2 - procijenjena varijanca
Procijenjeno standardno odstupanje skupa empirijskih podataka:
2

s=

1 n
(xi x )

n 1 i =1

66

Ako postoji mnogo mjernih rezultata, od kojih se neki ponavljaju vie

puta:

s=

1
2
(
)
f
x

x
i i
n 1 i

67

GAUSSOVI AKSIOMI
Ako se iz mjernih rezultata xi fizikalne veliine uklone sustavne
pogreke, vrijednosti apsolutnih (stvarnih) pogreaka ai predstavljat e
zapravo sluajne pogreke. Ako se izraz za apsolutnu pogreku
primjeni na skup od n mjernih rezultata, dobiju se pojedinane
apsolutne sluajne pogreke:

a1 = x1 x
a2 = x2 x

...

a i = xi x

...

an = xn x
68

Zbrajanjem svih n stvarnih pogreaka dobije se:

n

i =1

i =1

ai = xi n x
Dijeljenjem izraza sa n:
1 n
1 n
x = xi ai
n i =1
n i =1

1 n
x = x ai
n i =1

69

Prvi Gaussov aksiom: Pri velikom broju ponovljenih mjerenja

jednako vjerojatno nastaju sluajne pogreke jednake vrijednosti
(iznosa), ali suprotnih predznaka, tj. vjerojatnost pojavljivanja
negativne pogreke (npr. a1 = 5 m) jednaka je vjerojatnosti
pojavljivanja pozitivne pogreke ( a2 = +5 m).
Iz prvog aksioma proizlazi da sluajna pogreka srednje vrijednosti
tei nuli pri neizmjerno velikom broju ponovljenih mjerenja:
1 n
lim ai = 0
n n i =1

tj. u tom sluaju srednja vrijednost tei stvarnoj vrijednosti mjerene

veliine:
x=x.
70

Drugi Gaussov aksiom: Vjerojatnost nastanka malih pogreaka vea

je od vjerojatnosti nastanka veih pogreaka. Odnosno, vrlo velike
sluajne pogreke gotovo se ne pojavljuju, a vjerojatnost
bespogrenog rezultata je najvea u odnosu prema vjerojatnosti
ostalih rezultata.

71

ODNOS: UZORAK OSNOVNI SKUP

Statistika je znanost koja primjenjuje teoriju vjerojatnosti za
procjenjivanje i za stvaranje zakljuaka o kvantitativnim
znaajkama osnovnog skupa (populacije) objekata.
n veliina uzorka (npr. broj rezultata mjerenja)
N veliina osnovnog skupa
Broj razliitih uzoraka od n elemenata koji se mogu formirati iz
osnovnog skupa koji se sastoji od N elemenata:
N
N!
=
n n!( N n )!
72

 - oekivanje, tj. srednja vrijednost od N mjernih

rezultata xi koji tvor konani osnovni skup
- standardno odstupanje osnovnog skupa

1
N

1 n
x = xi
n i =1
Ako N :

2
(
)
x

i
i =1

73

NORMALNA RAZDIOBA
Ako pogreke nastaju djelovanjem izvanredno velikog broja
sluajnih i meusobno neovisnih uzroka, od kojih svaki izaziva
razliite ali vrlo male pogreke, onda se rezultati mjerenja
podvrgavaju zakonu normalne ili Gaussove razdiobe.

74

75

Normalna razdioba je definirana njezinom gustoom razdiobe tj.

funkcijom vjerojatnosti f(x):
1
f (x ) =
e
2

1 x

Vrijednost u mjernoj tehnici u pravilu nije poznata, ali je na

temelju uzorka od n mjernih rezultata xi (n<<N) mogue izraunati
procijenu standardnog odstupanje osnovnog skupa s.
Funkcija vjerojatnosti f(x) vrijedi za osnovni skup, teorijski za
beskonano veliki skup mjernih rezultata.
76

Primjena normalne razdiobe vrijedi u gotovo svim granama

mjerne tehnike, odnosno uope pri analizi masovnih pojava (npr.
statistika kontrola kvalitete proizvoda u velikoserijskoj
proizvodnji).

77

to je vea iljatost krivulje u

dijagramu f(x) x, vea je
preciznost postupka ponavljanja
mjerenja.

Normalne razdiobe funkcije vjerojatnosti f(x)

78

Vjerojatnost P da e varijabla, tj. mjerena veliina x poprimiti neku

vrijednost izmeu x1 i x2 dobiva se integriranjem funkcije
vjerojatnosti u granicama x1 do x2, a predstavlja povrinu ispod
krivulje funkcije vjerojatnosti u intervalu od x1 do x2.

79

Vjerojatnosti pri normalnoj razdiobi

Granice

Vjerojatnost da se x nalazi
unutar granica

izvan granica

x 0,674

50 %

50 %

68,3 %

31,7 %

x 1,64

90 %

10%

x 1,960

95 %

5%

x 2

95,44 %

4,56 %

x 2,576

99 %

1%

x 3

99,73 %

0,27 %

x 4

99,994 %

0,006 %
80

Iskustvo je pokazalo da izraz za funkciju vjerojatnosti normalne

razdiobe vrlo dobro opisuje stvarnu razdiobu mjernih rezultata i u
sluaju ako broj ponovljenih mjerenja nije naroito velik, tj. ako se radi
o uzorku. Pri tome se izraz mora prilagoditi svojstvenim parametrima
uzorka: srednjoj vrijednosti uzorka x i standardnom odstupanju
uzorka s, tj. vrijednosti s kojom se procijenjuje standardno odstupanje
osnovnog skupa.
Izraz za funkciju vjerojatnosti normalne razdiobe primjenjen na
uzorku:
f (x ) =

1
e
s 2

1 x x

2 s

81

NEPOUZDANOST SREDNJE VRIJEDNOSTI

Da bi se dobila univerzalna osnova za procjenjivanje preciznosti
(ponovljivosti) mjernog postupka, Gauss je uveo neku vrstu
ekvivalentne pogreke s koja udovoljava uvjetu:
2

ns =

2
ai
i =1

= ( xi x ) = a12 + a22 + ... + ai2 + ... + an2

n

i =1

82

Kvadrat zbroja stvarnih pogreaka:

2

n
n
n (
2
2
ai = a1 + a2 + ... + ai + ... + an ) = ai + 2 ai ai +1 .
i =1
i =1
i =1

Iz prvog Gaussovog aksioma proizlazi da je zbroj umnoaka ai ai +1

vrlo malen ako je broj ponovljenih mjerenja n dovoljno velik:
2

n
n
2
ai ai
i =1
i =1

83

n s 2 = ai2 ai
i =1
i =1
n

ai = s n

i =1

Kako je:
1 n
x = x ai
n i =1

dobije se:
1 n
1
x = x ai = x s n
n i =1
n
s
x=x
n

s procjena standardnog odstupanja osnovnog

(eksperimentalno standardno odstupanje)

skupa
84

Procjena standardnog odstupanja s se podudara sa standardnim

odstupanjem osnovnog skupa kad je broj meusobno neovisnih
mjerenja n vrlo velik, teorijski beskrajno velik.
Veliina s x :
sx =

s
n

naziva se procjena nepouzdanosti (nepreciznosti) srednje

vrijednosti ili eksperimentalno standardno odstupanje srednje
vrijednosti.

85

Moe se dokazati da je:

1 n
2
s=
( xi x )
n 1 i =1
Napomena:
1 n
2
=
( xi x )
n i =1

Relativno standardno odstupanje r:

r=

s s

x x

86

1 n
2
(
)
x
x

s 2 n 1 i =1 i
n
=
=
2
n
1
2
n 1

( xi x )
n i =1
s2 =

n
2
n 1

87

Procjena nepouzdanosti srednje vrijednosti (eksperimentalno

standardno odstupanje srednje vrijednosti) s x openito je manje od
procjene standardnog odstupanja osnovnog skupa (eksperimentalnog standardnog odstupanja) s pojedinanog mjerenja i obrnuto
je razmjerno s drugim korijenom iz broja pojedinanih mjerenja.
Izraz za stvarnu vrijednost mjerene fizikalne veliine x moe se
napisati kao:

x = x sx
donja granica pouzdanosti:

x = x sx i

gornja granica pouzdanosti: x = x + s x .

88

Ovisnost nepouzdanosti srednje vrijednosti o broju ponovljenih

mjerenja ( s = const. )
89

Relativna nepouzdanost (relativna nepreciznost) s x , % :

sx ,%

sx
1 s
r
= 100 =
100 =
100
x
x n
n

90

Izrazi:

x=x
sx =
sx ,% =

s
n
s
n

sx
r
100 =
100
x
n

vrijede uz statistiku pouzdanost P = 68,3 % (vjerojatnost da e se

stvarna vrijednost x nalaziti unutar podruje pouzdanosti iznosi
P = 68,3 % ) i uz pretpostavke:
1. da se razdioba sluajnih pogreaka pokorava normalnoj razdiobi,
2. da je broj ponovljenih mjerenja dovoljno velik ( n 30 ).
91

Opi izrazi za procjenu nepouzdanosti srednje vrijednosti s x i

relativnu nepouzdanost srednje vrijednosti s x , % kod normalne
razdiobe sluajnih pogreaka:

sx =
sx ,% =

zs
n

sx s z
z
=
=r
x x n
n

z viekratnik standardnog odstupanja, z = ( x x ) / s , koji ovisi o

odabranoj statistikoj pouzdanosti P

92

Ovisnost viekratnika standardnog odstupanja o statistikoj pouzdanosti

Viekratnik
Statistika
standardnog
pouzdanost,
odstupanja,
P (%)
z

Granice pouzdanosti

Podruje
pouzdanosti

donja

gornja

50

0,674

x 0,674 s / n

x 0,674 s / n

x + 0,674 s / n

68,3

x s/ n

x s/ n

x + s/ n

95

1,96

x 1,960 s / n

x 1,96 s / n

x + 1,96 s / n

95,45

x 2s / n

x 2s / n

x + 2s / n

99

2,576

x 2,576 s / n

x 2,576 s / n

x + 2,576 s / n

99,73

x 3s / n

x + 3s / n

x + 3s / n

99,994

x 4s / n

x 4s / n

x + 4s / n

93

Pri malom broju ponovljenih mjerenja n procjena standardnog

odstupanja s je nedovoljno sigurna, pa se u mjeriteljstvu za
odreivanje procjene nepouzdanosti srednje vrijednosti s x
primjenjuje Studentova t-razdioba:
ts
sx =
= f s;
n

sx ,% =

f =

sx 1 t s s t
t
=
=
=r
= r f
x x n x n
n

t faktor Studentove razdiobe t = (n, P )

94

Ovisnost faktora Studentove razdiobe t i f o broju ponovljenih mjerenja n i

statistikoj pouzdanosti P
Statistika pouzdanost, P (%)
50

n
3
4
5
6
7
8
9
10
Itd.

68,3

90

95

99

99,73

0,82
0,76
0,74
0,73
0,72
0,71
0,71
0,70

0,47
0,38
0,33
0,30
0,27
0,25
0,23
0,22

1,32
1,20
1,15
1,11
1,09
1,08
1,07
1,06

0,76
0,60
0,51
0,45
0,41
0,38
0,36
0,34

2,92
2,35
2,13
2,02
1,94
1,90
1,86
1,83

1,69
1,18
0,95
0,82
0,73
0,67
0,62
0,58

4,30
3,18
2,78
2,57
2,46
2,37
2,31
2,26

2,48
1,59
1,24
1,05
0,93
0,84
0,77
0,72

9,92
5,84
4,60
4,03
3,71
3,50
3,35
3,25

5,73
2,92
2,06
1,65
1,40
1,24
1,12
1,03

18,35 10,60
9,16 4,58
6,60 2,96
5,50 2,25
4,90 1,85
4,53 1,60
4,27 1,42
4,09 1,30

95

ZAKLJUAK:
Statistiki obraen rezultat ponovljenih mjerenja, osloboen svih
sustavnih pogreaka, iskazuje se procjenom istinite vrijednosti x
mjerene fizikalne veliine i naznakom statistike pouzdanosti P:

x = x sx ; P
ili s pomou relativne nepouzdanosti srednje vrijednosti:
x = x s x = x x s x % = x (1 s x % ) ; P

96

U mjernoj tehnici, zbog praktinih razloga, nije mogue provesti

mnogo mjerenja. Meutim, ponekad postoje podaci o itavom nizu
ponovljenih mjerenja obavljenih tijekom duljeg razdoblja. Ako je pri
tome broj pojedinanih ponovljenih mjerenja bio n1 , n2 ,..., nk , te ako
se ti nizovi ne razlikuju znaajno ili ako je preciznost mjerenja
priblino konstantna, standardno odstupanje osnovnog skupa moe
se procijeniti pomou izraza:
n1

s2 =

(x
i =1

1i

n2

nk

x1 ) + ( x2i x2 ) + ... + ( xki xk )

2

i =1

i =1

(n1 1) + (n2 1) + ... + (nk 1)

(x
k

nj

j =1 i =1

xj )

ji

nk

97

MJERNA NESIGURNOST
ISKAZIVANJE MJERNOG REZULTATA

98

Konaan rezultat ponovljenih mjerenja moe se iskazati s pomou

procjene nepouzdanosti srednje vrijednosti s x
ili relativne
nepouzdanosti srednje vrijednosti s x ,% samo ako postoji potpuna
sigurnost da su pri obradi n mjernih rezultata uzete u obzir sve
sustavne pogreke. Toj pretpostavci u mjeriteljstvu je rijetko
udovoljeno, jer koliko god pozorno i spretno mjeritelji otkrivali sustavne
pogreke, gotovo uvijek im preostaju takve sustavne pogreke koje
nisu sposobni utvrditi i uzeti ih u obzir ispravkom.

99

Te neobuhvaene i neodredljive preostale sustavne pogreke

uzrokuju da je konaan rezultat n ponovljenih mjerenja nesigurniji
nego to pokazuju izrazi:

x = x sx ; P
ili

x = x sx = x x sx ,% = x 1 sx ,% ; P

100

Preostale sustavne pogreke mogu se procijentiti na dva naina:

1. poveanjem broja mjerenja iste veliine, istim mjerilom, u jednakim
uvjetima i
2. usporednim mjerenjima (vie laboratorija mjeri istu veliinu,
koristei istovrsna mjerila).

101

Sastavni dijelovi mjernog rezultata:

1. izmjerena i standardnim postupkom obraena vrijednost mjerene
fizikalne veliine x;
2. mjerna nesigurnost (pogreka) u(x) iskazana svojom donjom i
gornjom granicom;
3. statistika pouzdanost (vjerojatnost) P da se naznaena
nesigurnost nalazi unutar iskazanih granica.

x = x u (x ) ; P

102

U iskazivanju mjernog rezultata moe se koristiti relativna mjerna

nesigurnost u:

u =

u (x )
x

x = x u ( x ) = x u x = x (1 u ) ; P

103

Mjerna nesigurnost je parametar pridruen mjernom rezultatu, koji

opisuje rasipanje vrijednosti, koje bi se opravdano moglo pripisati
mjernoj veliini.
Mjerna nesigurnost je koliinska mjera kvalitete mjernih rezultata koja
omoguuje da se mjerni rezultati usporeuju s drugim rezultatima,
referencijama, specifikacijama ili etalonima.

104

Izvori mjerne nesigurnosti:

nepotpuna definicija mjerene veliine,

nesavreno ostvarenje definicije mjerene veliine,
uzimanje uzoraka mjerene veliine nije reprezentativno,
neodgovarajue poznavanje uinaka okolinih uvjeta na mjerenje ili
nepotpuno mjerenje poremeajnih veliina koje opisuju okoline
uvjete,
osobna sustavna pogreka oitanja mjerila,
nedovoljno razluivanje ili osjetljivost mjerila,
netone vrijednosti mjernih etalona ili referentnih tvari,
netone vrijednosti konstanti koje se rabe u proraunima,
pretpostavke u mjernim metodama i postupcima itd.

105

PROCJENE MJERNE NESIGURNOSTI

Prema nainu procjene, sastavnice mjerne nesigurnosti svrstavaju se
u dvije skupine: skupinu A i skupinu B. Obje se procjene zasnivaju na
razdiobama vjerojatnosti i rezultantne nesigurnosti obiju vrsta
kvantificiraju se poput varijanci ili eksperimentalnog standardnog
odstupanja.
u ( x ) = u A2 + u B2

u(x) kombinirana standardna mjerna nesigurnost

uA mjerna nesigurnost vrste A
uB mjerna nesigurnost vrste B

106

NESIGURNOST VRSTE A
Skupinu A ine sastavnice mjerne nesigurnosti ije se vrijednosti
procjenjuju statistikim postupcima na osnovi niza ponovljenih
mjerenja. Sastavnica vrste A mjerne nesigurnosti u(x) temelji se na
procjeni standardnog odstupanja s i na broju stupnjeva slobode
v = n 1.
Prema tome, standardna je nesigurnost u(x) jednaka procjena
nepouzdanosti srednje vrijednosti (eksperimentalnom standardnom
odstupanju srednje vrijednosti):

u (x ) = s x
s
sx =
n
Broj mjerenja n treba biti dovoljno velik da se smije ustvrditi da
pouzdano procjenjuje srednju vrijednost osnovnog skupa sluajne
107
varijable x i njezinu procjenu standardnog odstupanja s.

NESIGURNOST VRSTE B
Kad se procjena x mjerene fizikalne veliine X ne odreuje iz
ponovljenih mjerenja, pridruena nesigurnost u(x) procjenjuje se
znanstvenom prosudbom na osnovi svih raspoloivih podataka o
veliini X. Skupinu B ine sastavnice mjerne nesigurnosti ije se
vrijednosti procjenjuju na temelju:

tehnikih podataka proizvoaa mjerne opreme,

podataka s umjernica ili ovjernica,
podataka o ponovljivosti i obnovljivosti mjernih rezultata,
iskustava o ranije provedenim slinim mjerenjima i
podataka iz prirunika.

Procjena nesigurnosti B moe biti podjednako pouzdana kao i ona

vrste A (posebno kad je broj mjerenja mali), ali postupak zahtijeva
razumijevanje, znanje i vjetinu koja se stjee praktinim radom.
108

GRANINA POGREKA MJERNOG INSTRUMENTA

I MJERE
Mjerni instrumenti (mjerila) predstavljaju mjernu opremu koju
karakteriziraju mjerna ljestvica i znaka. Pri tome znaka moe biti
kazaljka, nonij, svjetlosna crta itd. Kod mjernih instrumenata moe
se pomicati ili znaka ili mjerna ljestvica. Pokazivanje znake na
mjernoj ljestvici razmjerno je vrijednosti mjerene fizikalne veliine.
Mjere predstavljaju mjernu opremu koja utjelovljuje i pohranjuje
odreene pojedinane vrijednosti neke fizikalne veliine.

109

Granina pogreka mjernog instrumenta/mjere G je najvea vrijednost

pogreke to ih za odreeni mjerni instrument/mjeru doputaju
specifikacije, propisi itd. Ta pogreka moe biti jednostrana (predznak
+ ili predznak ) ili dvostrana (), i ne smije biti premaena, neovisno
o tome kolika je mjerna nesigurnost u kojom se moe utvrditi mjerni
rezultat. Prema tome, granina pogreka odreuje granice unutar
kojih mjerni rezultat smije biti netoan. To omoguuje da se mjerni
instrumenti i
neispravne.

mjere

jednoznano

razvrstavaju

na

ispravne

110

Ako nije drukije dogovoreno, granine pogreke obuhvaaju sustavne

pogreke te odstupanja uzrokovana neujednaenou proizvodnje i
starenjem mjerila. Da bi se granina pogreka mjernog instrumenta ili
mjere sigurno mogla odrati, mjerna nesigurnost u treba biti mnogo
manja od nje, dakle u << G . DIN norma 1319 preporuuje da mjerna
nesigurnost u ne smije premaiti jednu petinu granine pogreke G,
( u < G / 5 ).
Granina se pogreka uglavnom naznauje podrujem unutar kojeg se
moe nalaziti vrijednost veliine. Pri tome postoje dvije mogunosti:
navoenje vrijednosti granine pogreke (npr. granina pogreka
termometra iznosi 0,15 K) ili navoenje vrijednosti relativne pogreke
(npr. relativna granina pogreka instrumenta iznosi 0,2 % od punog
otklona).
111