Metode mjerenja veličina u procesu

Pravilnim izborom metode mjerenja veličina u nekom procesu dobiva se slika uzročno -
posljedičnih odnosa među mjerenim veličinama, a sve u svrhu optimiranja procesa radi dobivanja
što kvalitetnijeg proizvoda (izlaz, output). Temeljem mjerenih veličina optimiramo ulazne veličine,
koje svrstavamo u tri kategorije: energija, materijal, signal.

Važni koraci:

• odrediti ciljeve

• odrediti utjecajne varijable (veličine)

• pravilno mjeriti veličine

• izabrati adekvatnu metodu obrade podataka

• obraditi podatke
• usporediti rezultate s pretpostavkama
• analizirati i interpretirati rezultate

Osnove mjerenja
Mjerenjem određujemo vrijednost neke mjerne veličine. Izravnim mjerenjem uspoređuje se mjerena
veličina s istovrsnom usporedbenom veličinom, mjernom jedinicom. Tako se duljina mjeri
uspoređivanjem s duljinom mjernoga štapa.
Posredno (neizravno) mjerenje obavlja se izravnim mjerenjem onih veličina od kojih je sastavljena
mjerena veličina, temeljem nekoga znanstvenog načela, te izračunom njezine vrijednosti. Tako se
površina ili ploština pravokutnika mjeri posredno, mjerenjem duljina stranica a i b, te se na temelju
geometrijske zakonitosti izračunava njihovim množenjem: P = a ⋅ b
Rezultat je mjerenja vrijednost mjerne veličine, izražena brojčanom vrijednošću i pripadnom
mjernom jedinicom.

Mjerenje fizikalnih veličina kao što su duljina ili masa svodi se na uspoređivanje s pramjerama
(etalonima) duljine, odnosno mase (metar odnosno kilogram). Mjerenje izvodimo mjernim
instrumentom. Mjerenjem dobivamo mjerni rezultat, brojčana vrijednost koja opisuje koliko je puta
neka mjerna veličina veća ili manja od mjerne jedinice. Pri tome se vrijednost određuje u
međunarodnom sustavu mjernih jedinica (SI sustavu). Taj izraz se posebno koristi u fizici i
inženjerstvu. Cilj mjerenja je dobivanje pouzdanog iskaza o nepoznatim podatcima predmeta.
Mjerenja su uglavnom praktične (eksperimentalne) prirode, a mogu uključiti i teorijska razmatranja
i proračune.