0

Sarajevo, decembar, 2012.

SADRAJ:

1. Uvod .........................2

2. Aplikanti pred Evropskim sudom za ljudska prava .........................3

3. Finci i Sejdi protiv Bosne i Hercegovine .........................4

4. Reforma parlamenta Bosne i Hercegovine .........................7

5. Reforma izvrne vlasti Bosne i Hercegovine .........................9

6. Pokuaji ustavnih reformi .........................14

7. Politika volja za promjenom ustava .........................16

8. Zakljuak .........................17

9. Literatura .........................19


1











1. UVOD:

U ovom seminarskom radu baviu se problematikom diskriminacije ostalih naroda u Bosni i
Hercegovini, ija su ljudska prava naruena najviim pravnim aktom jedne drave, Ustavom
Bosne i Hercegovine. Na osnovu diskriminacije odreenih nacionalnih manjina u Bosni i
Hercegovini, proistekla je odluka Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu a na osnovu
apelacije Roma, Derve Sejdia, i Jevreja, Jakoba Fincija (oba dravljani Bosne i Hercegovine).
Tokom rada analizirau sr problema diskriminacije u Bosni i Hercegovini, povezujui je sa
samom odlukom Suda. Tema kojom sam se bavio u ovom radu vrlo je znaajna za drutvo u
Bosni i Hercegovini, jer je nedopustivo da se u XXI vijeku u jednoj evropskoj zemlji uskrauju
odreena prava nacionalnim manjinama kroz najvii pravni akt jedne drave, i na taj nain kre
Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ujedno, trenutani problem sprovoenja odluke
Evropskog suda za ljudska prava blokira put Bosne i Hercegovine ka daljnjim integracijama, ali,
i predstavlja prijetnju za njeno lanstvo u mnogobrojnim organizacijama, a prije svega Savjetu
Evrope. Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i nastankom ustava Bosne i Hercegovine,
zaustavljen je rat i stvoren je jedan od najkomplikovanijih politikih sistema na svijetu.
Smatrajui da e se politiki lideri nakon odreenog vremena sastati i izvriti izmjene tog
Ustava, kako bi drava BiH postala funkcionalnija, pojavio se jo vei problem, problem
diskriminacije u samom Ustavu. Nametnutim ustavnim ureenjem takoe je uvedena iroka
diskriminacija svih onih graana i graanki koji/e se ne ubrajaju u veinske narode. Postavlja se
kljuno pitanje, na koji nain e Bosna i Hercegovina sprovesti Ustavne reforme, odluku
Evropskog suda za ljudska prava i konano prestati sa krenjem osnovnih ljudskih prava.
2

Kljuni pojmovi koriteni u radu: sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine, Ostali,
diskriminacija, politiki sistem, parlament, Savjet ministara.




2. APLIKANTI PRED EVROPSKIM SUDOM ZA LJUDSKA PRAVA

Jakob Finci (1943.), Jevrej, zavrio gimnaziju i Pravni fakultet u Sarajevu, te od 1966. radi kao
pravnik strunjak za meunarodno trgovinsko pravo. 1991. je bio jedan od inicijatora obnove
jevrejskog kulturnog, prosvjetnog i humanitarnog drutva La benevolencija i prvi njegov
potpredsjednik. Na dunosti predsjednika ovog drutva nalazi se od 1993. 1995. godine je
izabran za prvog predsjednika Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine. Potpredsjednik je
asocijacije Fondeko i lan asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99. Od septembra 1996. do
aprila 2000. se nalazi na dunosti izvrnog direktora Otvorenog drutva BiH - Soro fondacije za
Bosnu i Hercegovinu. Od 2000. godine do 2008. bio je prvi direktor Agencije za dravnu slubu
Bosne i Hercegovine. Od 2008. je bio ambasador Bosne i Hercegovine u vajcarskoj.
Specijalista je za trgovako pravo, privatizaciju i organizaciju humanitarnog rada. Odrao je niz
predavanja o ovim temama i sudjelovao na brojnim meunarodnim skupovima i konferencijama.

Dervo Sejdi (1956.), Rom, predratni policajac i borac za prava Roma. Poznat je po svom
dugogodinjem angamanu u nevladinom sektoru i radu po pitanju rjeavanja problema Roma u
Bosni i Hercegovini. Ovaj dugogodinji sekretar UG "Braa Romi" iz Sarajeva trenutno obavlja
funkciju koordinatora Vijea Roma Bosne i Hercegovine. Jo tokom rata, postao je svjestan da
bez politikog angamana Romi nemaju mogunost popraviti svoj poloaj, a takvu mogunost
mu drava iji je graanin nije doputala. Uz podrku drugih, od kojih je bila presudna pravna
pomo Javiera Leona Diaza, meunarodnog eksperta kojeg je upoznao u BiH, uspio je u tome.
3

Presuda u njegovom sluaju, kojom je utvrena diskriminacija i krenje Evropske konvencije o
ljudskim pravima, danas je glavni uslov koji BiH mora ispuniti na evropskom putu.




3. FINCI I SEJDI PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE
Odlukom Evropskog suda za ljudska prava (ESLjP) u Strazburu u sluaju Finci i Sejdi protiv
Bosne i Hercegovine
1
potvreno je ono to se ve due vrijeme zna. Politiki sistem u Bosni i
Hercegovini (BiH) ne doputa manjinama da aktivno uestvuju na izborima, zata ne postoji
objektivna opravdanost i samim time je ta nemogunost protivna duhu i slovu Evropske
konvencije o ljudskim pravima. Iz tog razloga a i drugih, BiH je tuena pred Sudom za ljudska
prava, od strane predsjednika Jevrejske zajednice BiH i bosanskohercegovakog diplomate
Jakoba Fincija i Derve Sejdia, nekadanjeg lana Vijea Roma BiH.
Razlog podizanja tube od strane Fincija i Sejdia lei u diskriminaciji pripadnika manjinskih
zajednica u BiH. Sjetimo se, po Dejtonskom ustavu samo pripadnici konstitutivnih naroda
Bonjaci, Srbi i Hrvati, mogu biti birani u Predsjednitvo BiH i "gornji dom" Dom naroda
Parlamentarne skuptine BiH. Manjinskim zajednicama pristup je onemoguen, jer je
postdejtonska, bosanskohercegovaka drava izgraena jasnim etnikim, ali i entiteskim
proporcom
2
. Ta trojna podjela vlasti ne karakterie naravno samo Predsjednitvo BiH i Dom
naroda PS BiH, nego i mnoge druge institucije i upravna tijela vlasti na dravnom, entitetskom i
kantonalnom nivou. Pravilo etniko-entitetskog proporca trebalo je (o)jaati mir i potovanje
meu trima veinskim etnikim grupama. Za manjine i one koji se etniki ne opredjeljuju (npr.
tzv. Bosanci) nije bilo mjesta. No, ba to danas esto predstavlja prepreku u daljnem razvoju
zemlje, naroito u kontekstu izgradnje funkcionalne drave koja tei lanstvu u Evropskoj uniji.

1
Evropski sud za ljudska prava (2009): Presuda Evropskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi i Finci protiv BiH
http://www.coe.ba/web/index.php?option=com_content&task=view&id=438 (23.12.2012.)
2
Ibrahimagi, O., Seizovi, Z., Arnautovi, S. Politiki sistem Bosne i Hercegovine
4

Osnovna karakteristika modernog ustavnopravnog razvoja BiH (u odnosu na Ustav Socijalistike
Republike Bosne i Hercegovine) i ono to ga razdvaja od kontinentalne i bosanskohercegovake
ustavnopravne tradicije jeste injenica da je isti de facto donesen na mirnovnim pregovorima i
formalno predstavlja dio meunarodnog sporazuma
3
. Ustav BiH je ugovoren kao dodatak
meunarodnom ugovoru Dayton Peace Agreement i to u Aneksu 4. Ustavni karakter mu je
priznat autoritetom Dejtonskog mirovnog sporazuma, bosanskohercegovakom ustavnom
naukom i odlukama Ustavnog suda BiH. No ipak ne moe se ozbiljno tvrditi da je Aneks 4
ustavnopravni tekst bosanskohercegovakog demosa (dravnog naroda)
4
.
Kroz analizu evolucije promjene ustavnog sistema BiH, od socijalistikog ustava, pa sve do
dananjeg Dejtonskog ustava, mogue je vidjeti te promjene u sljedeem:
- utvrivanje konsenzusa kao naina odluivanja (prvo kao praksu utvrenu kroz djelovanje
politikih partija, a kasnije i uvoenjem u ustavni tekst)
5
, i
- utvrivanje etnikuma kao nosioca suvereniteta i bazu gradnje itavog sistema na istom, a na
utrb apstraktnog graanina
6


Ove promjene uslovljene su promjenama na socijalnoj bazi i kolektivno-etnikoj identifikaciji
naroda u BiH. Naime, preambula Ustava BiH navodi narode kao donositelje Ustava BiH, i to
Bonjake, Srbe i Hrvate, kao i Ostale i graane BiH i odreuje ih kao konstitutivne narode.
Princip apstraktnog graanina nije predvien u dejtonskim ustavnim rjeenjima, a dravljanstvo
predstavlja samo uslov uivanja politikih prava konstitutivnih naroda. O Ostalim Ustav BiH ne
govori nita, ali tumaenjem se dolazi do zakljuka da se radi o:
- nacionalnim manjinama, njih ukupno sedamnaest trenutno zakonom priznatih u BiH i
- irem smislu osobe koje se etniki ne identifikuju (npr. "Bosanci" i/ili "Hercegovci"), a koji
su dravljani BiH.

Princip pariteta zastupljenosti tri konstitutivna naroda
7
, te konsenzus kao nain odluivanja
predvieni su u tijelima zakonodavne, izvrne i sudske vlasti na dravnom, entitetskom,

3
arevi, E. Dejtonski ustav: Karakteristike i karakteristini problemi, str. 57.
4
Ibid, str. 61.
5
Banovi, D. 2008, Neki aspekti utjecaja politike na pravo, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, str. 70.
6
Seizovi, Z. Konstitutivni narodi i ustavne promjene, u: D. Jerini (ur.), Ustavne pro-mjene u BiH: Platforma BiH
5

kantonalnom, te gradskom i optinskom nivou, a prema Popisu stanovnitva iz 1991. godine.
Ipak, esto ti principi u praksi nisu realizovani. U sluajevima preglasavanja jedne od grupe
postoji mehanizam blokiranja donoenja odluka i to putem sistema vitalnog nacionalnog interesa
(lan 4, taka 3e Ustava BiH). No, razvoj principa konstitutivnosti naroda na cijelom teritoriju
BiH pratila je aktivna djelatnost Ustavnog suda BiH, konkretno kroz ovo uvodno poglavlje
spomenute odluke o konstitutivnosti naroda. Kreui se od ranijeg koncepta prema kojem se
konstitutivnost naroda iscrpljivala na dijelovima teritorija BiH (Srba u Republici Srpskoj i
Bonjaka i Hrvata u Federaciji BiH), do koncepta da su tri etnike grupe konstitutivne na cijeloj
teritoji BiH, Ustavni sud je djelovao kao faktiki ustavotvorac mijenjajui ustavni sistem u BiH.

Odnosno, mijenjajui ustavne sisteme entiteta i kantona. No iako je ustavni sistem evoluirao i
nakon tih ustavnih promjena postojala je generalna ocjena o diskriminaciji i to:
- konstitutivnih naroda u onim dijelovima BiH gdje su oni manjina i
- nacionalnih manjina i etniki neidentificiranih osoba.

Diskriminacija je rezultat nepotpune implementacije Odluke o konstutivnosti naroda u BiH, kao i
diskriminatorskog odnosa Ustava BiH prema konstitutivnim narodima, a s obzirom iz kojeg
entiteta dolaze, te nacionalnih manjina i etniki neidentificiranih u pogledu uivanja politikih
prava na cijelom teritoriju BiH. Konkretno, Srbin iz Federacije BiH, odnosno Bonjak ili Hrvat
iz Republike Srpske idalje nemaju pasivno birako pravo u smislu da ne mogu biti birani za
lanove Predsjednitva BiH. Mogunost da budu birani za istu funkciju formalnopravno je
onemogueno i pripadnicima nacionalnih manjina i osobama koje se etniki neidentifikuju u
BiH. Pored ove nemogunosti koja se odnosi na izvrnu vlast, diskriminacija se idalje odnosi i u
pogledu prava na izbor u Dom naroda PS BiH. Ovo nije samo ocjena ire akademske zajednice,
ve i Evropske komisije za demokratiju kroz pravo (Venecijanska komisija 2005) i Evropske
komisije (Progress Report 2009, 2010, 2011). Oba izvjetaja konstatuju diskriminaciju u pogledu
uivanja politikih prava na cijeloj teritoriji BiH. Ona je direktno navedena u odnosu na
konstitutivne narode i nacionalne manjine, ali ne i na osobe koje se etniki neidentifikuju. No
diskriminacija bi i dalje postojala ukoliko bi i druge osobe dravljani BiH ostale van kruga
uivanja politikih prava.

7
arevi, E. Ustav iz nude: konsolidacija ustavnog prava Bosne i Hercegovine
6

Odluka Evropskog suda za ljudska prava u sluaju "Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine" je
potvrdila i svojim autoritetom manifestivala krenje politikih prava nacionalnih manjina kroz
diskriminirajui ustavni tekst BiH.







4. REFORMA PARLAMENTA BOSNE I HERCEGOVINE

Reforma parlamenta Bosne i Hercegovine moe krenuti sa promjenom samog naziva, s obzirom
da dolazi do pojave pleonazma u imenu parlamenta Parlamentarna skuptina, to u prevodu
znai: Skuptinska skuptina. Po pitanju lingvistike, to je neispravan nain nazivanja, a
jednostavno bi se trebao zvati Parlament, Skuptina ili Sabor Bosne i Hercegovine.

A sada dolazimo do sutinskog pitanja: na koji nain ukloniti diskriminaciju Ostalih kada je u
pitanju nemogunost njihovog izbora i punopravnog uea u zakonodavnom procesu u Domu
naroda? Da bi se na to pitanje odgovorilo, smatram da je neophodno da odgovorimo na pitanje:
Dom naroda, kakav je to uopte dom i koja je njegova uloga u politikom sistemu a samim tim i
zakonodavnom procesu BiH?

lan IV Ustava predvia dvodomni sistem, sa Predstavnikim domom i Domom naroda, oba sa
istim ovlatenjima. Bikameralizam tipian je za federalne drave, te stoga i ne iznenauje da se
Ustav BiH opredijelio za dva doma. Meutim, uobiajena svrha drugog doma u federalnim
dravama je da se osigura jaa zastupljenost manjih entiteta. Jedan dom sastavljen je na osnovu
brojeva stanovnitva, a u drugom svi entiteti tj. federalne jedinice imaju isti broj mjesta
(vajcarska, SAD) ili su barem manji entiteti sa veom zastupljenou (Njemaka) u odnosu na
broj stanovnika
8
. U BiH je ovo sasvim drukije: u oba doma dvije treine lanova dolaze iz
FBiH, s razlikom da su u Domu naroda iz Federacije zastupljeni samo Bonjaci i Hrvati, a iz RS

8
Markovi, G. Bosanskohercegovaki federalizam, str. 424.
7

Srbi. Prema tome, Dom naroda nije odraz federalnog karaktera drave, ve je to dodatni
mehanizam koji ide u korist interesa konstitutivnih naroda. Osnovna funkcija Doma naroda po
Ustavu je da, ustvari, bude dom gdje e se koristiti veto na osnovu vitalnog interesa.
Nedostatak ovakvog aranmana je da Predstavniki dom postaje dom gdje se obavlja
zakonodavni rad i donose neophodni kompromisi da bi se postigla veina. Uloga Doma naroda je
samo negativna, kao doma za veto, gdje lanovi vide odbranu interesa svoga naroda kao svoj
iskljuivi zadatak, bez uea u uspjehu zakondavnog procesa.
Venecijanska komisija je 2005. godine predloila, da bi bilo bolje koritenje veta na osnovu
vitalnog nacionalnog interesa premjestiti u Predstavniki dom i ukinuti Dom naroda. Ovo bi
uskladilo procedure i omoguilo usvajanje zakona bez ugroavanja legitimnih interesa bilo kog
naroda. To bi i rijeilo problem diskriminatornog sastava Doma naroda.
Rezultat takvih ustavnih promjena, kada je u pitanju Dom naroda, bi bio slijedei:
- Ukida se diskriminacija Ostalih, s obzirom da Dom naroda ne bi vie postojao.
- Ukida se diskriminacija Bonjaka i Hrvata iz Republike Srpske, te Srba iz Federacije
Bosne i Hercegovine, kojima nije bio omoguen izbor u Dom naroda
- Efikasniji sistem donoenja odluka.
- Transparentniji rad institucija.
- Zakonodavni proces bi bio u rukama legitimnih predstavnika naroda, s obzirom da je
Predstavniki dom biran na direktnim izborima.
U sluaju da doe do ovakve implementacije presude Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine
ostaje jedno otvoreno pitanje: kako zadovoljiti interese pojedinih nacionalnih stranaka koje se ne
bi eljele odrei instrumenta "zatite vitalnog nacionalnog interesa"? Jedna od mogunosti jeste
da se "zatite vitalnog nacionalnog interesa" presele u Predstavniki dom, i to tako, da bi se
Ustavno-pravnoj komisiji Predstavnikog doma, tj. budueg jednodomnog parlamenta, da pravo
da odluuje o ovome pitanju. Zato? S jedne strane, ustavnopravna komisija jeste ta komisija
kroz koju svaki zakon treba proi, jer ona upravo utvruje koliko je jedan zakon u skladu sa
Ustavom Bosne i Hercegovine, a sa druge strane u njoj imamo zagarantovanu zastupljenost svih
konstitutivnih naroda, ali zastupljenost "Ostalih" teoretski nije onemoguena. Takoe, "vitalni
nacionalni interes" bi se u tom sluaju trebao definisati kao oblik "pozitivne diskriminacije" koji
je zagarantovan konstitutivnim narodima kao specijalnim etniko-kulturnim kolektivitetima u
8

BiH, koji su jedan od stubova dravnosti BiH. Ustavnopravna komisija bi u tom sluaju
odluivala da li postoji povreda, a u sluaju da postoji, prijedlozi zakona bi, kao to je to do sada
bio sluaj sa Domom naroda, bili proslijeivani Ustavnom sudu Bosne i Hercegovini koji bi
donosio konanu odluku.
I za kraj: u duhu presude u sluaju Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine Parlament bi trebao
uzeti u razmatranje uvoenje obaveznih mjesta za predstavnike naciolnalnih manjina kao to je
to sluaj u mnogim evropskim dravama. Naravno, sam nain implementacije takve jedne odluke
bi se trebao raditi u meunarodnoj uporedbi i uz konsultacije znaajnih meunarodnih savjeto-
davnih tijela, kao to je to Venecijanska komisija i drugi.
5. REFORMA IZVRNE VLASTI BOSNE I HERCEGOVINE


Izvrnu vlast na nivou Bosne i Hercegovine ine Predsjednitvo BiH i Savjet ministara BiH.
Kako bismo odgovorili na pitanje kako reformisati Predsjednitvo, osvrnuu se na samu prirodu
kolektivnog efa drave, i analizu Venecijanske komisije iz 2005. godine:
Kolektivno predsjednitvo je izuzetno neuobiajen aranman. to se tie predsjednikih funkcija
efa drave, to obino lake vri jedna osoba. Na vrhu izvrne vlasti ve je jedno tijelo tipa
kolegija, Savjeta ministara, i drugo takvo tijelo ne djeluje kao pogodno za djelotvorno donoenje
odluka. To stvara rizik od dupliciranja procesa odluivanja i postaje teko razluiti ovlatenja
Savjeta ministara i Predsjednitva. Uz to, Predsjednitvo ili nema potrebno tehniko znanje
kakvo je dostupno kroz ministarstva, ili mu treba takvo kljuno osoblje, ime se stvara dodatni
nivo birokratije. Kolektivno predsjednitvo, prema tome, ne djeluje da je ni funkcionalno, ni
efikasno. U kontekstu BiH, njegovo postojanje djeluje, opet, motivisano potrebom da se osigura
uee predstavnika svih konstitutivnih naroda u svim bitnim odlukama. () Najbolje rjeenje
bi, prema tome, bilo da se izvrna vlast koncentrie na Savjet ministara kao tijelo tipa kolegija, u
kojem su zastupljeni svi konstitutivni narodi. (Venecijanska komisija 2005: paragraf 38 i 39).

I, upravo, vodei se ovim zakljukom da se izvrna vlast treba koncentrisati u Savjetu ministara,
kao kolegijalnom tijelu u kojem su zastupljeni svi konstitutitivni narodi, a koje opet po lanu 6
Zakona o Savjetu ministara ostavlja mogunost izbora jednog ministra iz reda "Ostalih" i time po
svome sastavu nije diskriminatorno, jedan od prijedloga bi bio da se Predsjednitvo Bosne i
9

Hercegovine u potpunosti ukine. Ovaj prijedlog ima praktinu utemeljenost u politikom sistemu
vajcarske.
Rezultat takvih ustavnih promjena bi bio:
- Izvrna vlast bi bila koncentrisana u jednom tijelu, to znai efikasnost, ne bi bilo blokada
ili nesuglasica.
- Nedostaci u radu slabo organizovanog i skromno opremljenog Predsjednitva bi bili
uklonjeni.
- Politika kriza, izazvana time to jedna grupa stranaka dri veinu ili dio veine vlasti u
Parlamentu a samim tim u Savjetu ministara, a druga grupa stranaka ima svoje
predstavnike u Predsjednitvu, bi bile uklonjene ili umanjene.
- U formalnom smislu ne bi bilo efa drave, to ne nosi negativne posljedice, s obzirom
na dominantni multietniki karakter drave.
- Ukidanjem Predsjednitva Bosne i Hercegovine i fokusiranjem izvrne moi na Savjet
ministara BiH, BiH bi iz sadanjeg polupredsjednikog politikog sistema prekla u
grupu drava sa skuptinskim politikim sistemom.

Ovakve ustavne promjene bi imale velike posljedice i za pitanja nadleno-sti "ojaanog" Savjeta
ministara, za nain njegovog izbora i zastupljenosti "Ostalih", kao i za proceduralna pitanja
rada i odluivanja unutar samog Savjeta ministara.
Savjet ministara bi preuzeo nadlenosti koje su do sada ustavnim odredbama bile kod
dosadanjeg Predsjednitva Bosne i Hercegovine. Te odredbe definisane su u lanu V 3. Ustava,
a odnose se na:
- voenje vanjske politike Bosne i Hercegovine i imenovanje ambasadora i drugih meunarodnih
predstavnika Bosne i Hercegovine;
- predstavljanje Bosne i Hercegovine u meunarodnim i evropskim organizacijama i
institucijama i traenje lanstva u onim meunarodnim organizaci-jama i institucijama u kojima
Bosna i Hercegovina nije lan;
- voenje pregovora za zakljuenje meunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i,
uz saglasnost Parlamentarne skuptine, ratifikovanje takvih ugovora; izvravanje odluka
Parlamentarne skuptine;
10

- predlaganje godinjeg budeta Parlamentarnoj skuptini uz preporuku Vijea ministara,
podnoenje izvjetaja o rashodima Predsjednitva Parlamentar-noj skuptini na njen zahtjev, ali
najmanje jedanput godinje;
- koordinaciju, prema potrebi, sa meunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i
Hercegovini i
- vrenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje dunosti koje mu prenese
Parlamentarna skuptina ili na koje pristanu entiteti.

Dalje, dananje Predsjednitvo ima ulogu da imenuje Predsjedavajueg Savjeta ministara (kojeg
potvruje Predstavniki dom) (lan V.4 Ustava), rasputa Dom naroda Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovineprima (lan 44. Poslovnika), prima akreditivna pisma od diplomatsko-
konzularnih predstavnika (lan 6. Poslovnik o radu Predsjednitva BiH), moe slati predstavke
Ustavnom sudu (lan 10. Poslovnika), zatim vri civilnu komandu nad oruanim snagama, te
simboline nadlenosti poput potvrivanja simbola Bosne i Hercegovine, nakon to
Parlamentarna skuptina odlui o njima (lan 40. Poslovnika), imenovanja pet lanova Komisije
za zatitu nacionalnih spomenika (lan 41. Poslovnika) i imenovanje pet lanova Upravnog
odbora Centralne banke Bosne i Hercegovi-ne (lan 54. Poslovnika).
Kada se sagledaju ove nadlenosti Predsjednitva moe se jednostavno zakljuiti da se u veini
sluajeva radi o dva oblika djelovanja. Prvi se odnosi na voenje i praktino implementiranje
vanjske politike to Savjet ministara te samo Ministarstvo vanjskih poslova mogu vrlo
jednostavno preuzeti, potujui postojee principe (po mogunosti donoenje odluka
konzensualnim putem i potujui ravnopravnu zastupljenosti konstitutivnih naroda, ali i
"Ostalih"). Druga oblast rada jesu klasina imenovanja i potvrivanja koja takoe mogu biti
izvrena od strane Savjeta ministara kao kolektivnog tijela ili od strane pojedinih ministarstava.
Otvoreno ostaju samo pitanja imenovanja predsjedavajueg Savjeta ministara, to moe biti
uinjeno od strane predsjedavajueg budueg jednodomnog parlamenta, te pitanje civilne
kontrole oruanih snaga. Poto se kod posljednje djelatnosti radi o vrlo komplikovanoj oblasti,
ostaviu ovo pitanje otvorenim jer bi ono trebalo biti predmet posebno istraivanja. No, za
pretpostaviti je da Savjet ministara, Parlament ili tree nezavisno tijelo moe vriti civilnu
kontrolu oruanih snaga.
11

Dananji status Savjeta ministara po ustavu je vrlo nejasno definisan. Zakonska definicija da je
Savjet ministara izvrna vlast treba biti i u samom ustavu potvrena. Pri tome, ustavnim
promjenama Savjet ministara bi postao, kao to je ve reeno, jedini organ izvrne vlasti, vrei
veliki dio nadlenosti koje je do sada vrilo Predsjednitvo BiH, a to se odnosi naroito na
predlaganje budeta i voenje vanjske politike. To bi ujedno za sobom povuklo i formiranje
novih ministarstava. Naroito u kontekstu evropskih integracija, neupitno je da e dravni nivo
morati postati nadlean za niz oblasti. Za njihovu regulaciju dosadanji broj ministarstava nema
kapacitet upravljanja. U sastavu Savjeta ministara trebaju biti zastupljeni oba entiteta, svi
konstitutivni narodi, ali i pripadnici nacionalnih manjina i onih koji se etniki ne identifikuju.
Bosanskohercegovake stranke moraju raditi da izgrade sline principe, tako to bi budui Savjet
ministara, koji bi u sebi preuzeo ulogu i dananjeg Predsjednitva, dijelio sline vrijednosti, koje
i u naem sluaju trebaju postati nepisana pravila, a koja bi rezultirala veim brojem ena
ministrica, decentralizacijom porijekla ministara (oni ne trebaju biti samo iz centara moi:
Sarajeva, Banje Luke i Mostara), te pravilom ukljuivanja i balansiranja izmeu svih velikih
stranaka. Kako bi ovaj prijedlog mogao biti usvojen u parlamentarnoj proceduri pretpostavljam
da u sadanjim okvirima ne bi mogli izbjei fiksiranje etnikih kvota. U tom sluaju predlaem
minimalne kvote, tj. da svaki konstitutivni narod bude zastupljen sa minimalno 25% ministarskih
mjesta, dok bi se jedna etvrtina mjesta dijelila u ovisnosti od uspjeha najveih stranaka uz jasno
obaveznu zastupljenost "Ostalih". Po aktuelnom Zakonu o Savjetu ministara predviena je samo
mogunost ali ne i obaveza da jedno ministarsko mjesto ili mjesto Generalnog sekretara Vijea
ministara bude popunjeno iz grupe "Ostalih" (lan 6. Zakona). Ali, bilo bi interesantno da
"pisana pravila" (etnike kvote) preu u politiku kulturu bosanskohercegovakih stranaka i
naroda.
Naime, da bi se u novom Savjetu ministara garantovao etniki balans i uklonio strah od toga da
bi pripadnik samo jedne etnike grupe predsjedavao etverogodinjim mandatom predlaem da
se i u tom pitanju ugledamo na vajcarski politiki sistem. vajcarska poznaje instituciju
predsjedavajueg, tzv. "Saveznog predsjednika", koji se bira na mandat od godinu dana od strane
Savezne skuptine vajcarske (lan 176. Ustava vajcarske konfederacije). Savezni predsjednik
vodi rasprave Saveznog vijea (vlade), predstavlja vijee prema drugim institucijama, te
ceremonijalno zastupa vajcarsku u inostranoj politici (lan 184. Ustava vajcarske
konfederacije). U sluaju da se ovakav princip odabere i u Bosni i Hercegovini, poveala bi se i
12

odgovornost Savjeta ministara prema legitimnim predstavnicima naroda, tj. Parlamentu Bosne i
Hercegovine, jer bi Predsjedavajui Vijea ministara, koji bi ujedno i zastupao Bosnu i
Hercegovinu, bio osoba koja bi se birala na godinu ili moda na mandat od dvije godine. Nakon
isteka manadata, Parlament Bosne i Hercegovine bi odluivao ko e naslijediti dodatanjeg
Predsjedavajueg, potujui princip rotacije. Tako bi se trebalo regulisati da dva Predsjedavajua
uzastopno ne mogu dolaziti iz istog konstitutivnog naroda ili iz "Ostalih", ime se daje
mogunost ravnopravne zastupljenosti svih naroda i "Ostalih" ali opet se ne fiksiraju krute
rotacije, koje nekad mogu ii na raun kvalitete rada tj. mogu dovesti do toga se mora birati
pripadnik jedne grupe, ali da ponueni kandidati ne predstavljaju najbolji izbor za voenje
dravne politike.
I za kraj dotai su se pitanja naina odluivanja unutar Savjeta minsitara. Kritiari ovog
prijedloga bi mogli rei da s obzirom na etnike podjele u dravi i ideoloke razlike
parlamentarnih veina koje biraju Savjet ministara u velikom broju sluajeva ne bi dolo do
eljenog konzenzusa. Ta kritika itekako je opravdana, ukoliko se pogleda rad dosadanjih
Savjeta ministara, ali sa druge strane se postavlja pitanje: da li postoji konzenzus u dananjem
Predsjednitvu Bosne i Hercegovine? Ili kada pogledamo na rad dananje Parlamentarne
skuptine i njezinih domova, takoe nemamo konzenzus, imajui na umu da veliki broj zakona
nikad ne bude usvojen zbog npr. "entitetskog veta". Zbog toga, nepostojanje konzenzusa ne
predstavlja dovoljnu prepreku za ukidanje Predsjednitva tj. spajanje dviju slabih izvrnih
institucija (Predsjednitva i Savjeta ministara) u jednu relativno jaku izvrnu instituciju, budui
Savjet ministara.
















13














6. POKUAJI USTAVNIH REFORMI


U izvjetaju Venecijanske komisije navodi se da je Ustav izraen i usvojen bez uea graana
Bosne i Hercegovine i bez primjene procedura koje bi dale demokratski legitimitet
9
, zakljuivi
da e biti potrebne reforme Ustava BiH kako bi zemlja bila sposobna za prikljuivanje Evropskoj
uniji. Slina razmatranja imali su i nezavisni bosanskohercegovaki analitiari.

U nekoliko navrata se pokualo ukazati na slabosti Ustava, bilo da su to radili politiari i
meunarodna zajednica, bilo graanskim inicijativama. Do danas, meutim, ovi pokuaji nisu
bili usklaeni, ime je znatno ogranien njihov potencijal.

Najznaajniji samostalni politiki pokuaj koji je imao za cilj relativno velike ustavne promjene
desio se 2005. i 2006. godine u procesu koji je postao poznat kao Aprilski paket
10
. Ovi
pokuaji su se sastojali od pregovora voenih iza zatvorenih vrata u kojima su uestvovali
ameriki diplomati i savjetnici lidera osam vodeih politikih stranaka, to je rezultiralo paketom
reformskih amandmana, ukljuujui indirektno biranje lanova Predsjednitva, s jednim
predsjednikom i dva potpredsjednika, jae Vijee ministara koje bi vodio premijer, a ije bi
nadlenosti bile jasno definisane, vei Parlament, s poboljanim Predstavnikim domom i

9
Venice Commission. Opinion on the Constitutional Situation in Bosnia and Herzegovina and the Power of the
High Representative 6,2.
10
Aprilski paket. Amandmani na Ustav Bosne i Hercegovine. Amandman I (2006.)

14

reformisanim Domom naroda, te jednostavniji i razgovjetniji sporazum o nadlenostima drave i
entiteta.

Nakon neuspjele ove reforme, desila su se jo dva pokuaja promjene Ustava od strane politiara
i meunarodne zajednice. Prudski sporazum, koji je trajao od novembra 2008. Do januara 2009.
Godine, ostvario je tek nekoliko osnovnih reformski principa, meutim, uspio je utrti put za
inkorporaciju Brko distrikta pod nadlenosti dravnih institucija BiH i Ustavnog suda to je
prvi i posljednji amandman na Ustav od Dejtonskog sporazuma.


Uslijedio je i Butmirski proces kroz koji su SAD i Evropska unija izrazile elju za
preispitivanjem nekih od amandmana o kojima se pregovaralo za virjeme Aprilskog paketa; Ovaj
proces nije naiao na podrku politikih partija.

Takoe, postojale su i brojne graanske inicijative za reformu Ustava poev od Centra za
sigurnosne studije (CSS), Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, vicarski
ured za saradnju u Bosni i Hercegovini, Udruenje mladih pravnika u Bosni i Hercegovini
(kasnije promijenilo naziv u Pravni institut Bosne i Hercegovine), Forum graana Tuzle kao i
mnoge druge.

Ipak, u 2012. Godini, uprkos svim ovim naporima i aktivnostima ustavna reforma nije znaajna
tema rasprave, kako domae, tako i meunarodne politike, a kad se o njoj diskutuje, usmjerena je
iskljuivo na provedbu presude Sejdi-Finci.













15
















7. POLITIKA VOLJA ZA PROMJENOM USTAVA

Da u bilo kojoj mjeri postoji politika volja za uinkovitijom i jednostavnijom vladajuom strukturom i
njenim funkcijama, izgraenom na potivanju ljudskih prava, postojei Dejtonski ustav bi mogao biti
fleksibilan da to sve i prui sa izuzetkom inherentne diskriminacije iz predmeta Sejdi-Finci. Ipak,
sedamnaest godina implementacije mira i izgradnje demokratije ukazuju na to da postoji veoma malo
slaganja oko toga na koji bi nain ova zemlja funkcionisala uinkovitije.

Do danas, izostanak napretka nije bio odraz nedostatka truda, ideja ili interesa. Ustavna reforma je ostala
nedostina jer nije bilo politike volje za promjenama od strane politikih partija koje su zadovoljne
statusom quo, a graani i civilno drutvo nisu bili u stanju obezbijediti dovoljno graanskih ili izbornih
podsticaja dravnim liderima kako bi razvili ili razmotrili prijedloge za reformu.

Posmatrai esto naglaavaju da ustav treba osigurati samo okvir koji odreuje postojanje i djelovanje
drave, podsjeajui da se mnoge specifinosti upravljanja dravom ne nalaze u ustavu, nego u
zakonima. Volje nedostaje na sve tri vodee strane, kao i zajednike vizije kakva bi drava trebala biti i
kako sluiti svojim graanima. Graanske inicijative za reformu i uinkovitije usmjereni vanjski
podsticaji su potrebni i mogu pomoi u promjeni politike situacije. Ipka, sve dok bosanskohercegovaki
politiari ne budu imali ta da izgube izbjegavajui reforme, malo je vjerovatno da e im one biti u prvom
planu.

Nema sumnje da postojea rjeenja u Ustavu BiH prosto zazivaju promjene kako bi se osigurao bolji
ustavnopravni poloaj za one koji ne pripadaju trima konstitutivnim narodima i kako bi se stavila taka na
postojeu diskriminaciju koja traje ve 17 godina i koja se zasniva na kolektivnom identitetu. Dravni
Ustav treba da garantuje jednak poloaj i tretman svih graana Bosne i Hercegovine priznavanjem
16

njihovih individualnih prava, osloboen od diskriminacije po bilo kom osnovu, ukljuujui i onu po
nacionalnoj (etnikoj) pripadnosti. Ustavne promjene takoe bi trebale poraziti ispraznu demagogiju i
ideoloke fraze kao npr. Trebamo biti jedinstveni kako bismo se odbranili od onih drugih i uvesti i
afirmisati ideju da su svi graani BiH graani jedne drave, te da, kao takvi, mogu graditi demokratsku,
modernu dravu koja je zasnovana na principu vladavine prava. Dravu koja stoji iza svojih graana
bez obzira na to da li su oni pripadnici konstitutivnih naroda ili ne i pomae im kao realna snaga na koju
uvijek mogu raunati.
11

8. ZAKLJUAK


Na osnovu meunarodne literature moe se usaglasiti da je Bosna i Hercegovina sloena drava.
Neki idu ak i dalje pa kau da su dravne institucije u Bosni i Hercegovini nefunkcionalne, tj.
da im fali funkcionalniji i moderniji politiki sistem. Mnogostruke provjere, balansiranja, etnike
proporcionalnosti u skoro svim oblastima slabe dravne institucije, a ekstremna
decentralizovanost takoe oteava efikasno upravljanje sistemom. Moe se zakljuiti da je ustav
za svakodnevnu upotrebu politiki nepraktian i da mu je neophodna reforma.

Kako bi se dolo do jasnoe, potrebno je sagledati ustavnopravnu strukturu. Tako Ustav Bosne i
Hercegovine predstavlja poseban sluaj. Sastavni je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. Taj
sporazum je osnova za zaustavljanje rata u Bosni i Hercegovini. Ujedno je trebao omoguiti
suivot takozvanih konstitutivnih naroda u zajednikoj dravi. Nadgledanje implementacije
sporazuma povjereno je visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu, kojeg imenuje
meunarodna zajednica. Koje posljedice nosi sa sobom takva jedna struktura? Koje su posljedice
za demokratski razvoj jedne drave?

Moemo postaviti brojna pitanja iz gore navedene konstalacije pitanja. Ovaj rad se bavio
posljedicama za ustavnopravni poredak u Bosni i Hercegovini i njen daljnji proces
demokratizacije politikog sistema Bosne i Hercegovine, i na koji nain doi do te same
demokratizacije.


11
Seizovi, Zarije (2008). Konstitutivni narodi i ustavne promjene. Sarajevo: Centar za ljudska prava Univerziteta u
Sarajevu, str. 39.
17

Kao rezultat ovog rada predstavljen je jedan od moguih modela promjene izbornog sistema a
samim tim odreenih dravnih organa, izvrnih i zakonodavnih, kako bi se uklonili nedostaci,
postigla vea efikasnost, i osigurala prosperitetnija budunost.

Novi nain organizacije institucija ne bi vrio diskriminaciju, te bi opet garantovale prava
konstitutivnih naroda, to je preduslov da bi se ovakva razmiljanja uopte uzela u razmatranje.



Prijedlogom iznesenim u ovom radu Bosna i Hercegovina bi ukidanjem Predsjednitva Bosne i
Hercegovine i fokusiranjem izvrne moi na Savjet ministara Bosne i Hercegovine iz sadanjeg
polupredsjednikog politikog sistema prela u grupu drava sa skuptinskim politikim
sistemom. Imajui na umu da smo ve gore spomenuli da bi ukidanjem Doma naroda BiH
postala i jednodomni politiki sistem, moe se sumirati da bi BiH nakon ovakvih reformi postala
skuptinski, jednodomni politiki sistem. Zakonodavni proces bi se time naroito ubrzao i
demokratizovao, jer bi se proces odvijao samo u jednom domu, koji se sastoji od direktno
izabranih poslanika. Blokade izmeu domova i unutar domova, koje danas imamo, ne bi vie
postojale. Savjet ministara BiH bi postao centralno tijelo izvrne vlasti, koji bi bio legitimisan
postojale. Takoe, meusobni odnos izmeu izvrne i zakonodavne vlasti bi bio pojednostavljen,
imajui na umu da bi tada imali samo dva organa, umjesto sadanjih tri.
Kao zakljunu misao treba istai da Bosna i Hercegovina treba da to prije krene ka rjeavanju
odreenih problema u funkcionisanju, potivanju ljudskih prava, jer u svemu ovome cijenu
nefunkcionalnosti, nemogunosti da ostvare osnovna ljudska prava, plaaju svi njeni graani, bez
obzira na etniku, vjersku, rasnu ili bilo koju drugu pripadnost.







18
















9. LITERATURA
Knjige i udbenici

Gavri, S. 2012, Sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine strukturalna greka
nedovrene demokratije u BiH, CEIR, Sarajevo.

Ibrahimagi, O., Seizovi, Z., Arnautovi, S. 2010, Politiki sistem Bosne i Hercegovine,
Promocult, Sarajevo

Markovi, G. 2012, Bosanskohercegovaki federalizam, University Press, Sarajevo.

Pejanovi, M. 2005, Politiki razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu,
ahinpai, Sarajevo.

Seizovi, Z. 2008, Konstitutivni narodi i ustavne promjene, Centar za ljudska prava Univerziteta
u Sarajevu, Sarajevo.
Seizovi, Z., Perry, V., ivanovi M., Ceni S., Mati V., Madacki S., Bori B., Kadribai A.,
Velikovi N., Damnjanovi T., Miki J. 2012, Politika participacija u BiH, Sarajevski
otvoreni centar, Sarajevo.
arevi, E. 2009, Dejtonski ustav: Karakteristike i karakteristini problemi, Fondacija Konrad
Adenauer, Predstavnitvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo.

arevi, E. 2010, Ustav iz nude: konsolidacija ustavnog prava Bosne i Hercegovine, Rabic,
Sarajevo.

lanci
- Banovi, D. 2008, Neki aspekti utjecaja politike na pravo, Godinjak Pravnog fakulteta
u Sarajevu, str. 70.
19

Ustavi, preporuke, miljenja, ugovori:
- Venice Commission. Opinion on the Constitutional Situation in Bosnia and Herzegovina
and the Power of the High Representative 6,2.
- The Dayton Peace Accords, General Framework Agreement for Peace in Bosnia and
Herzegovina (1995)
- Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
- Ustav Republike Srpske
Internet
Evropski sud za ljudska prava (2009): Presuda Evropskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi
i Finci protiv BiH
http://www.coe.ba/web/index.php?option=com_content&task=view&id=438 (23.12.2012.)