Professional Documents
Culture Documents
Karl Gustav Jung - Seminar o Ničeovom Zaratustri, Dio VIII
Karl Gustav Jung - Seminar o Ničeovom Zaratustri, Dio VIII
Predavanje IV
12. februar 1936
* * *
Prof. Jung: Ove je pitanje Miss Hannah: Na prethodnom
seminaru rekli ste u vezi stiha o velikoj sluajnosti da veina
stvari zavisi od sluajnosti, i da mi tu moemo veoma malo uraditi. U vezi sa jednim od sljedeih stihova rekli ste da mi stvaramo nau sudbinu u daleko veoj mjeri nego to shvatamo, i da
jednom kad to saznamo moemo poeti da je mijenjamo. Da li
je to paradoks? Da to je paradoks. Ili se jedno mijenja u drugo
u skladu sa naim stanjem svijesti? Ili, da li ono to zovemo sluajnost stvarno ini Sopstvo, i da tovie postajemo svjesni,
www. maticacrnogorska.me
497
www. maticacrnogorska.me
499
www. maticacrnogorska.me
501
Predavanje II
13. maj 1936
Sada emo prei na na tekst:
Bog je nagaanje: Ali, ja ne elim da vae nagaanje dosegne
izvan vae stvaralake volje.
esto smo susrijetali ideju da je Bog nagaanje. To je bila
posebna predrasuda tog vremena, druge polovine devetnaestog
vijeka, kada su ljudi poeli da koketiraju sa vrstom hipoteze
koja je u antici bila poznata kao euhemerizam. Ovaj pojam dolazi od imena grkog filosofa Euhemerusa koji je imao ideju da su
bogovi nekada bili ljudi, da je Zevs, na primjer, bio kralj ili neki
vaan ovjek poput Herakla, i da su nakon toga ljudi mislili da
su oni bili bogovi legenda je od nih nainila bogove. Na taj
nain se pretpostavljalo da su bogovi koji su naseljavali Olimp
bili izuzetne istorijske linosti koje su postale legendarne, i
Oziris je takoe bio samo ovjek. Praktino ista ideja se nalazi
u Carlyle ovoj poznatoj knjizi Heroji i Oboavanje Heroja; on
simpatie takva euhemeristika gledita.2 To je pokuaj racionalizacije koncepta o bogovima. Dakle, u drugom dijelu vijeka
poeli su da misle da Bog ili bogovi nijesu ak ni euhemeristike osobe, ve da koncepcija stvarno ne potie niotkuda, to je
samo koncept koji je uvijek pravljen, vrsta hipoteze koju je u
potpunosti stvorio ovjek.
Vi znate, itavo devetnaesto stoljee bilo je vrijeme kada su
ljudi postali svjesni onoga to rade. Kada je neka ideja prola
kroz ovjekovu glavu, kada je naao govor ili razmiljanje tada
je postao svjestan da je on to razmiljanje i onda je pretpostavio
2 Thomas Carlyle (1795 1881), kotski esejist i istoriar. Njegova najpoznatija knjiga objavljena 1841, predstavlja teoriju o heroju sa primjerima izvuenim iz istorije.
502
www. maticacrnogorska.me
503
www. maticacrnogorska.me
505
www. maticacrnogorska.me
dalje, ali univerzalna je injenica da svuda susrijeemo odreene ideje koje su ekvivalentne ovom osnovnom ovjekovom
iskustvu: naime, to je izvan njegove volje, ili pored njegove
volje, postoji jo i druga volja to god da je. Na primjer, ako
pokua da bude fin nalazi da je razapet; ako eli da kae neto
dobro kae neto loe; ako eli da kae istinu on slae. Stalno je
ometan neim to nije njegova vlastita volja. U tom iskustvu kao
da je posjednut duhovima ili zlim uticajima ili Bogom, krajnjim pribjeitem, moglo bi se rei, svih magijskih ukrtanja
ovjekovih individualnih namjera. Dakle, ovo osnovno iskustvo
nije ovjekov izum ve prosto injenica, injenica koja je svaki
dan pod vaim nosom; i ako elite da vidite kako je nastalo da
to ljudi zovu konano Bog prouite ivot primitivaca.
Ili, prouite samo sluajeve koji su pravo pred vaim oima.
Na primjer, pretpostavite da morate neto uiniti sa temperamentnom osobom koja lako postane emocionalna i uleti u neki
od svojih nastupa kad vi kaete neto neugodno. Tada joj kaete: Ali, pogledaj, ti si van sebe; budi svoj, budi razuman. Ne
mogu razumjeti koji te je avo uzeo pod svoje da pria takve
lude stvari. Tretirajte tu osobu kao da je otuena od sebe, kao
da je zaposjelo neko strano bie. Ako ivite pod primitivnim
okolnostima i koristite terminologiju koju je odredilo vae okruenje, vi kaete: Oh dobro, s vremena na vrijeme lo duh ulazi
u tog ovjeka, i onda morate pokuati da ga eliminiete ili
ekati dok ne nestane, i ovjek se vrati u normalu. Primitivac
objanjava uobiajeni nastup emocija kao magijsku injenicu;
ako prouite istoriju religija i paljivo analizirate to je u pozadini svih tih ideja vidite da je to psihiki ne-ego koji ima uticaj
na ovjeka. Pa, ako ste oprezni i stvarno nauni vidite da je to
Bog koga smo uvijek primjeivali; naime, volja koja ometa
vau vlastitu volju, tendencija koja se ukrta sa naom vlastitom
tendencijom, stvar je isto psihika kao to je i naa svijest psihika. Od iste prirode, moda, pokazujui tragove inteligencije,
www. maticacrnogorska.me
507
www. maticacrnogorska.me
509
kojem bi se postupalo, i nije postojala ideja o dobru i zlu; naravno, bogovi su takoe bili vrlo loi ljudi. Ako se neko ponaao
loe, pretpostavljalo se da je bio posjednut Marsom ili neim
poput toga, ili je imao aferu sa Venerom i bio uhvaen od njenog mua. I sve te chronique scandaleuse (fr. skandalozne hronike, pp.) Olimpa pokazuju da je to bilo stanje svijeta, prirode u
kojoj je ovjek ivio. Jevrejski stav je moral, pokornost, potovanje Zakona; i srditi Bog je osvetoljubiv. Naravno, i grki
bogovi su ponekad bili osvetoljubivi, ali to je bilo samo loe
raspoloenje i nije postojala ideja o savreno moralnom Bogu.
Zevs je bio upravitelj Olimpa, ali je bio odgovoran velikom
odboru upravnika svijeta, moira, nevidljivom uticaju, Societe
Anonyme Olimpa4, tako da ak ni Zevs nije mogao raditi sve to
je htio. Bio je samo imenovani direktor i moira je bila iznad
njega.5 Tako su bogovi bili mnogo ogranieni na neki nain,
neka vrsta nadmonih, uvelianih ljudskih bia koja podesno
reprezentuju ljudske dispozicije sa kojima je ovjek roen.
Jevrejski bog je posve drugaija stvar. Iznad njega nije bilo
sudije u Izraelu. Bio je vrhovni. Ta superiornost se vidi u Knjizi
o Jovu e se kladi sa avolom nad ovjekovom duom; samo
zbog iskustva unitio je stada, ene, djecu i sluge dobrom ovjeku Jovu. Oalostio ga je sa svakom bijedom pod suncem kako
bi dao fer suenje avolu; i onda je Bog pobijedio i nazad sve
vratio Jovu. To je bila vrlo okrutna ala kakvu je mogao zbijati
feudalni gospodar sa svojim predmetom. Ali, to je veoma ozbiljna stvar: to znai da je on sama sudbina, posve proizvoljna sudbina koja stvara zakone. Postoji odreena ansa pod uslovom
poslunosti, inae nema bilo kakve anse: postoji samo krajnja
destrukcija. To je veoma istinita slika o svijetu, ali u stranom
aspektu koji ima veze sa istorijom tog posebnog naroda koji je
4 Societe Anonyme, korporacija doista, bezlina korporacija.
5 Moira: sudbina, iako je u Homerovo vrijeme mogla biti optuena za zlu
sreu.
510
www. maticacrnogorska.me
511
www. maticacrnogorska.me
513
www. maticacrnogorska.me
515
www. maticacrnogorska.me
517
Ali, onda nijesu vie ljudi; izgubili su svoj grijeh, crnu stvar,
koja je duhovno plodna zemlja.
Ideja o rtvenom jarcu je u redu; boanskom posredniku koji
preuzima ulogu rtvovanog; to je ideja koja djeluje psihiki sve
dok je neko lan institucije ili zajednice sa punim ueem sa
svim drugima. Tada nije vano ko nosi teret, po mogunosti svetenik ili rtvena ivotinja, ili kriminalac koji reprezentuje Boga
ili kralja. Nije vano ko je u toj zajednici izabran da nosi grijeh
jer je on cjelokupna zajednica, a cjelokupna zajednica je on
lino. To je kolektivna emocija koja je za nas previe udna ;
sada je teko moemo zamisliti sasvim je primitivna. Naravno,
kada sami dogurate do stanja slinog derviu vi ste u vibrirajuoj emociji, u ekstatinom stanju, i sve ostalo je isto; i tada nije
vano ko je udaren, vi ili neko drugi. Tada moete kidati svoju
kou, isjei svoj grkljan, ili svetenik moe doi i isjei va
grkljan, i rtvovati vas. To je sve jedno: vi sami ne postojite.
Njima trebaa takva emocija i takvo jedinstvo kako bi ideja o
rtvenom jarcu uopte funkcionisala; u dananje vrijeme to ne bi
ilo jer je naa svijest stvarno previe individualizovana. Iako
vidimo vrlo neobine stvari, mislim na entuzijazam 06. maja u
Njemakoj!6 Ne mogu procijeniti koliko daleko to ide, ali pretpostavljam kad svijest nije dovoljno jaka i postoji mnogo kolektivnog straha, da se ljudi ponovo ujedine pod odreenim okolnostima u odreenu vrstu ekstasis. Sve to vikanje i ritam, i limeni orkestri koji mariraju zajedno produkuju kolektivni zanos
koji se izraava u toj izuzetnoj vjeri u lidera. Lider je tada rtveni jarac: njega tada ine odgovornim. On reprezentuje svakog,
tako da postoji participacija, to je, naravno, neto poput primitivnog kolektivnog religioznog fenomena. Cijela stvar je vjerovatno religiozni fenomen; politiari samo razgovaraju.
6 Entuzijazam 06. maja: to god da je bilo o tome London Times nije izvijestio. Moda nacistike demonstracije, ili reakcija na Musolinijevu kampanju
protiv Adis Abebe. Italija je objavila aneksiju Etiopije 09. maja 1936. godine.
518
www. maticacrnogorska.me
519
520
www. maticacrnogorska.me