Professional Documents
Culture Documents
znaci vremena
dokumentacija performativnog procesa, 17. 1. 2. 9. 2013.
2. 12. 7. 2014.
znaci vremena
bojana mucka
antun marai
Bojan Mucko (1983.) mladi je stvaratelj irokog raspona obrazovanja i zanimanja za
znanost i umjetnost, za teorijski i praktini
rad. Iako je tek nedavno diplomirao etnologiju i kulturnu antropologiju te filozofiju na Filozofskom fakultetu, a jo uvijek je student
na Odsjeku novih medija na ALU Zagreb, intenzivno je u razliitim vidovima prisutan na
javnoj kulturno-umjetnikoj, znanstvenoj i
medijskoj sceni. Ve je uspio ostvariti prepoznatljive i problemski relevantne radove u
kojima je spojio svoje multidisciplinarne afinitete i znanja. Uz ostalo, proveo je istraivanje masovnog fenomena ispranjenih lokala
u uem i irem sreditu Zagreba, to je rezultiralo tekstom i fotografijama te napokon
publikacijom Ispranjeno u povratu.
Rad izloen u Galeriji Forum prezentacija
je njegove dugotrajne akcije/performansa
koji je ukljuivao i pod-performanse te elemente participativne prakse, odnosno hepeninga, koji je izvodio neprekidno gotovo
osam mjeseci 2013. godine. Svakodnevno, svuda gdje se kretao nosio je sa sobom
dva svenja od po pet registratora pronaenih na glomaznom otpadu. Iako vjerojatno ni sam nije bio potpuno svjestan razloga
svoje odluke da iz gomile odbaenih stva-
21.03.2013., Berlin
04.05.2013., Zagreb
tiv usvajanja registratora), privukla i podudarnost same scene s osnovom njegova rada. U
filmu se, naime, takoer pojavljuju paketi-tereti koje nose i vuku Joseph K. (Anthony Perkins) i jedan enski lik iz romana/filma. Mucko je prenosei gore-dolje stepenicama svoje
registratore, izveo stanoviti hommage Kafki
i Wellesu, no samo snimanje nije prolo bez
dodatnih, novih koincidentnih dogaaja. Naime, kamera je u isto vrijeme u kadru zabiljeila i dvojicu mukaraca koji su takoer razmjenjivali i nosili neke pakete.
Zavretak tog maratonskog artistikog poduzea dogodio se poetkom rujna 2013., nakon sedam i pol mjeseci neprekinutog trajanja. Zakljuak akcije autor ovako opisuje:
Tijekom kolovoza, provedenog u Dubrovniku uz temperaturu od gotovo 40 stupnjeva,
objekti su bili prisutniji nego ikad, meutim
potreba za dokumentacijom polako je nestajala. Krajem mjeseca selio sam se iz stana u
kojem sam ivio desetak godina. Znao sam
da e vlasnici stan renovirati u potpunosti i da
e kompletan interijer zavriti na glomaznom
otpadu, odnosno na ulici. Objekte sam ostavio u ormaru u svojoj sobi i preselio se bez njih.
Iz nekog razloga, u tom trenutku to mi se uinilo prikladnom odlukom.
I tako, dust to dust, predmeti naeni na otpadu ostavljeni su da budu ponovo odbaeni.
Autor sam (koji je ipak i sauvao poneki njihov
segment) nije, ini se, imao srca to uiniti. Na
izlobi, kao to se iz njezina podnaslova razaznaje, izloena je dokumentacija performativnog procesa. Predstavlja nam se autor znanstvenik i umjetnik u jednoj osobi. Umjetnik je
po prirodi stvari voen plemenito neutilitarnim porivom, apsurdnom odlukom i gestom,
a znanstvenik je svoje odlike - preciznost, eg-
zaktnost i sklonost apsolutnoj evidenciji stanja stvari i njihovih povijesti - stavio u funkciju
kao da se radi o problematici najpresudnijoj za opstanak ovjeanstva. Apsurd je na
taj nain dobio svoj komplement, odnosno
potporu, znanstvenik se dao inficirati umjetnikom i postao njegov sudionik u ignoriranju
konvencionalne korisnosti, afirmirajui poeziju bez profanog interesa.
Sama izloba izvedena je u formalno nepretencioznom, nereprezentativnom obliku, s
jednostavno opremljenim, dijelom i na podu
postavljenim fotografijama te monitorima, s
projekcijama iz nekamufliranih aparata i druge tehnike opreme, inei tako u izvjesnom
smislu analogiju transparentnosti i otvorenosti samog rada i njegova procesa.
Uz tablice sa zabiljeenim podacima o kretanju objekata, slualice s dopunskim zvunim informacijama, tekstove na zidu, videodokumente i fotografije prezentirane u obliku
ispisa na papiru i slajd-projekcija na TV ekra5
10.04.2013.
London (etnja s Willom Peckom), video zapis mobitela
instaliranog u objekte |London (a walk with Will Peck),video
recording from a mobile phone installed in the objects; film still
These unusual, unprepossessing and dilapidated pre-texts of the action, fragile structures that collapse at any moment, became
a means for determining the visual field, the
experience of space. Then, thanks to the authors unsparing openness to sensations
that the objects mediated and initiated, to
his psychological readiness for the suggestions of all accidental substantial and semantic encounters, to the lack of concern for any
constraining one-way purity of the project,
aversion to resisting digressions and rejecting current offers of synchronicity of all kinds,
thanks finally to his will practically piously to
correlate everything on the way with some
fatal causality the fruitful growth and enhancement of this work was enabled.
Because of the action, of course, contacts
were made with known and unknown people, accidental helpers and participants; with
sympathetic Simons of Cyrene who for a
certain time took over the burden of the artists cross, or thosewho with their comments
warned the obliging author of the possible
implications of the project. Thus we learn
from his written chronicle that at a conference in Berlin, a certain Seraphine drew attention to an inspiring essay of Boris Groys,
Comrades of time, and another coincidental traveller in a Zagreb tram, long-time associate of the State Archives and the police,
scared him with various suggestions of illegality in the use of files with documents found
on a dump. The artist is then circumspect in
revelations of their contents and origin, and
the public is deprived of knowledge of the
original content that marked the title of the
exhibition, or work. We know from the quotation marks that a quote is at work, and the link
with the character of the work can be estab-
17.03.2013., Zagreb
fore, but the need for documentation gradually faded. At the end of the month I moved
from the flat I had lived in ten years. I knew
that the owners would renovate the flat
completely and that the whole of the interior
would end up in a dumpster, or on the street.
I left the objects in the wardrobe in my room
and moved without them. For some reason,
at that moment, it seemed to me a fitting decision.
And so, dust to dust, the objects found in the
trash were left to be discarded again. The author himself (who kept, though, some segment of them) did not have the heart to do
it. At the exhibition, as the subtitle indicates,
documentation of a performative process
was exhibited. The author introduces himself to us as scientist and artist in one person.
The artist is in the nature of things guided by a
generous and non-utilitarian urge, an absurd
decision and gesture, while the scientist put
his typical characteristics to work - his precision, exactness and propensity for absolute
evidence concerning the state of things and
11
12
13
10.05.2013., Zagreb
gf@kic.hr
tisak | printing
Intergrafika, Zagreb
samostalne izlobe |
individual exhibitions
izdava | publisher
Kulturno informativni centar
Preradovieva 5, Zagreb
www.kic.hr
naklada | edition
150
ravnatelj KIC-a
__________
skupne izlobe |
biografija
Bojan Mucko (Varadin, 1983.) diplomirao je etnologiju
i kulturnu antropologiju te filozofiju na Filozofskom fa-
biography
collective exhibition
Bojan Mucko (Varadin, 1983) took a degree in ethnology, cultural anthropology and philosophy at the
urednik | editor
Antun Marai
predgovor | preface
Antun Marai
90, Zagreb
Rosanda Tometi
prijevod | translation
Kraljevi, Zagreb
Graham McMaster
grebu, HRT-om.
SC, Zagreb
kontakt | contact
fotografije | photographs
e-mail: naboj017@gmail.com
naslovnica | cover
22.3.2013., Berlin; foto | photo by: BojanMucko
14