Hegel, Estetika

G. W. F. Hegel, ESTETIKA
(Kultura, Beograd, 1970.)
UVOD U ESTETIKU
predavanja posveena estetici:
predmet estetike:
podruje estetike:
prostrano carstvo lijepoga
lijepa umjetnost
naziv estetika nepodesan:
oznaava znanost o osjeaju
ponikao u koli Christiana Wolfa (1679.-1754.):
u to se vrijeme umjetnika djela u Njemakoj promatrala obzirom na osjeaje koje bi trebala
proizvoditi
zbog njegove su povrnosti injeni pokuaji kovanja novih imena:
kalistika:
takoer nedovoljno ime:
znanost koja se ima u vidu promatra:
ne lijepo uope
nego lijepo u umjetnosti
pravim bi izrazom bilo filozofija lijepe umjetnosti
RAZGRANIENJE I OSIGURANJE ESTETIKE
1. PRIRODNO LIJEPO I UMJETNIKI LIJEPO:
odmah iskljuujemo prirodno lijepo:
umjetniki lijepo stoji na viem stupnju od prirode:
umjetnika ljepota:
roena u duhu:
preporoena u duhu:
umjetniki lijepo uzvienije od ljepote u prirodi onoliko koliko duh i njegove
tvorevine stoje na viem stupnju od prirode i njezinih pojava:
prirodna egzistencija uzeta za sebe nije u sebi slobodna i samosvjesna
vii stupanj duha u poredbi s prirodom nije tek relativnim:
tek je duh onim istinitim:
u sebi obuhvaa sve
svako je lijepo samo utoliko pravim lijepim ukoliko:
sudjeluje u tom viem
jest njime proizvedeno
prirodno se lijepo pojavljuje samo kao refleks lijepoga koje pripada duhu:
nepotpun nain koji se po svojoj supstanciji nalazi u samom duhu
u pogledu smo prirodne ljepote u neem odreenom bez kriterija
ograniavanje estetike nije:
preputeno samovolji
samovoljno
2. OPOVRGAVANJE NEKIH ZAMJERAKA PROTIV ESTETIKE:
pokazuje li se lijepa umjetnost dostojnom znanstvene obrade?
lijepo i umjetnost proimaju sve posle u ivotu
umjetnost vie pripada slabljenju i
za supstancijalne interese potrebno
poputa-nju duha:
napreza-nje duha:
elja bi da se znanstvenom ozbiljnou obrauje neto samo za sebe ne-ozbiljno mogla
izgledati neumjesnom:
umjetnost izgleda kao neki viak
esto izgledalo neophodnim da se lijepa umjetnost uzme u zatitu u pogledu njezina
odnosa prema praktinoj nunosti uope:
samoj umjetnosti pripisivani ozbiljni ciljevi:

esto preporuivana kao posrednica izmeu:

uma:
/ dunosti:
osjetilnosti:
/ sklonosti:
pomiriteljica u tekom protivljenju sukobljenih elemenata
po svojoj su prirodi takvi da se ne
mogu mijeati:
zahtjevaju istu onu istou koju
sami sadre:
ne bi pristali na pokuaj posrednitva
umjetnost bi time postala sredstvom umjesto ciljem:
obmana:
sredstvo koje ona sama primjenjuje radi potinjavanja ozbiljnijim
ciljevima
ivot se lijepoga sastoji u prividu
ono su to je istinito u stanju proizvesti:
ne privid i obmana
ve samo ono to je takoer istinito
iako je lijepa umjetnost uope pristupana filozofskim refleksijama, ona ipak nije predmetom
pogodnim za znanstvena motrenja u pravom smislu:
umjetnost:
znanost:
umjetnika se ljepota prikazuje osjeaju
po prirodi svoje
po prirodi se svonjezino podruje nije misao
forme ima posla s
jeg sadraja bavi
radi razumijevanja njezine djelatnosti i
miljenjem koje
onim to je u sanjezinih proizvoda nije potrebno
apstrahira od mase
mome sebi nuno
znanstve-no miljenje
pojedinanosti:
ono je u emu mi u umjetnikoj ljepoti zaiz znanosti se
pravo uivamo sloboda proizvodnje i uobiskljuuje malienja:
ta:
pri proizvodnji se i promatranju tvorenjezina uobvina umjetnike ljepote oslobaamo
razilja
svakog okova pravila i onoga to je iznjezina sagraeno po pravilima
movolja
izvor umjetnikih djela:
slobodna djelatnost mate:
svojim uobraenjima slobodnija
od prirode
lijepa umjetnost izgleda da se samostalno opire reguliranju po miljenju:
da nije u skladu sa znanstvenim prouavanjem u pravom smislu
u ljudskoj prirodi postoji neki openiti nagon ljepote:
ne postoje nikakvi openiti zakoni koji vrijede za lijepo i za ukus:
predodbe o lijepome beskrajno raznolike:
prije svega neto posebno
mi elimo prouavati umjetnost slobodnu i po svome cilju i po svojim sredstvima:
tek je u toj svojoj slobodi lijepa umjetnost pravom umjetnou:
svoj najvii zadatak rjeava tek kada je u zajednikom podruju zauzela mjesto pored
religije i filozofije:
ako predstavlja samo jedan nain na koji u svijesti istie i izraava ono to je
boanskim:
dubina jednog nadosjetilnog svijeta:
ono u to misao prodire:
ono to misao stavlja prije svega
nasu-prot odreenoj svijesti i
sadanjem osjeaju kao neto
2

transcedentno:
sloboda se misaone spoznaje oslobaa ovoga svijeta koji znai stvarnost i
konanost
predmetom prigovora moe biti:
ne privid uope:
ve samo onaj naroiti privid u kojem
umjet-nost ostvaruje ono to je samome sebi
istini-to:
prigovor dobiva smisao:
u usporedbi s vanjskim svijetom pojava:
u odnosu spram naeg vlastitog
s njegovom neposrednom materijalno- osjeajnog svijeta:
u
cijelo to podruje empirijskog unutranjeg i vanjskog svijeta nije svijet prave
stvarnosti:
prava se stvarnost moe nai tek s onu stranu:
vanjskih predmeta
neposrednih osjeaja
prava je stvarnost samo ono to postoji po sebi i za sebe:
supstancijalnost prirode i duha:
pokazuje se dodue u sadanjosti u obliku odreenog bia
tom odreenom biu ona ostaje onim to je po sebi i za sebe:
tek tako predstavlja pravu stvarnost
pojavama se umjetnosti mora u usporedbi s obinom stvarnou pripisati uzvienija
realnost i istinitije odreeno bie
privid u umjetnosti sam sobom ukazuje na neto duhovno:
tvrda kora prirode i obinog svijeta priinjava duhu vee smetnje da prodre do ideje
nego tvorevine lijepe umjetnosti
umjetnost je upravo zbog svoje forme ograniena na odreeni sadraj:
u elementu umjetnikog djela moe biti prikazan samo jedan odreeni krug istine i samo
jedan njezin neodreeni stupanj
dublji oblik istine:
izgleda da je duh nae religije i kolovanosti naega uma nadmaio onaj stupanj na kojemu
umjetnost ini najuzvieniji nain na koji se moe postati svjesnim apsolutnoga:
misao su i refleksija nadmaili lijepu umjetnost
umjetnost ne prua vie ono zadovoljenje duhovnih potreba koje su narodi ranijih vremena u
njoj traili i samo u njoj nalazili:
sadanjost po svojem openitom stanju nepovoljna za umjetnost:
umjetnost u pogledu svoje najvie namjene za nas neto to pripada prolosti:
za nas izgubila pravu istinitost i pravi ivot:
vie prenesena u nau predodbu
znanost o umjetnosti u nae doba predstavlja potrebu u veoj mjeri nego u onim danima kad je
umjetnost ve za sebe stvarala puno zadovoljenje:
umjetnost nas poziva na misaono promatranje:
ne u cilju ponovnog buenja umjetnosti
ve da bismo znanstveno uvidjeli to
umjet-nost jest
filozofiranje se apsolutno ne moe odvojiti od znanstvenosti:
filozofija mora motriti predmet s gledita nunosti:
ne samo s gledita:
ve ona mora izlagati i dokazivati dotini
subjektivne nunosti
predmet s gledita nunosti njegove vlastite
vanjskog poretka
unutranje prirode
klasifikacije
i t.d.
duh sposoban promatrati samoga sebe:
3

sposoban imati svijest:

svijest u stanju misliti o sebi i o svemu to iz duha ponie:
upravo miljenje ini najprisniju bitnu prirodu duha
umjetnika su djela ponikla i postala iz duha:
i sama su po svojoj prirodi duhovna:
iako njihovo izlaganje:
prima u se privid osjetilnosti
ono to je osjetilno proima duhom
umjetnost blia duhu i njegovom miljenju od prirode:
samo vanjska
liena duha
umjetnika djela nisu misli i pojam:
predstavljaju odreeno otuenje u smjeru osjetilnoga
mo misaonog duha u tome to:
ne shvaa jedino samoga sebe u svojoj
ve isto tako raspoznaje sebe u svome
osobenoj formi kao miljenje
dru-gome:
ono to je otueno pretvara u misli:
tako ga vraa sebi
misaoni duh u bavljenju onim to je drugo od samoga sebe poima sebe i svoju
suprotnost:
niti postaje nevjernim samome sebi:
niti je nemoan:
ne zaboravlja sebe u njemu
u stanju je shvatiti ono to se od njega
ne naputa sebe
razlikuje
duh zadovoljan samo kad je sve proizvode svoje radinosti takoer proeo milju:
tek ih tako unio svojima
umjetnost daleko od toga da predstavlja najviu formu duha:
tek u znanosti zadobiva svoje pravo osvjedoenje
umjetnost se ne brani od filozofskog motrenja samovoljom lienom pravila:
pravi zadatak umjetnosti:
u svijesti istaknuti najvie interese duha:
u pogledu sadraja lijepa umjetnost ne
ni forme lijepe umjetnosti nisu
moe lutati amo-tamo u divljoj razularepreputene slijepom sluaju:
nosti fantazije:
duhovni joj interesi postavljaju odreenije svako uoblienje sposobno izraziti i
ne oslonce za njezin sadraj:
prikazati najvie interese duha:
bez obzira na to to njezine forme i
odreeni sadraj takoer odreuje
oblici mogu biti jo toliko raznoliki i
sebi prikladnu formu
neiscrpni
zakljuak:
niti je lijepa umjetnost nedostojna biti filoniti je filozofsko prouavanje nesposobno
zofski razmatranom
do-i do spoznaje o biti lijepe umjetnosti

METODE ZNANSTVENE OBRADE LIJEPOGA U UMJETNOSTI

dva suprotna naina obrade:
svaki od njih iskljuuje onaj drugi:
ne doputa nam da doemo do kakvog istinitog rezultata
1. EMPIRIJSKO KAO POLAZITE OBRADE:
prva metoda promatranja umjetnosti:
polazi se od onoga to je posebno i to postoji
4

znanost se o umjetnosti bavi pravim tvorevinama umjetnosti:

promatra ih samo izvana:
rasporeuje ih s gledita
razmilja o postojeim
povijesti umjetnosti:
umjetnikim djelima:

postavlja teorije o njima:

iz njih bi se trebala dobiti openita stajalita za:
ocjenjivanje
umjetniko stvaranje
teorija umjetnosti

povijest umjetnosti
umjetnika kritika
a) POVIJEST UMJETNOSTI:
zahtijeva se:
tono poznavanje neizmjernog podruja individualnih umjetnikih tvorevina starog i
novog doba:
mnoga se umjetnika djela ne mogu osobno vidjeti
obilnost povijesnih znanja:
u vrlo posebnim znanjima:
individualna se priroda umjetnikog djela odnosi na ono pojedinano:
radi njegovog razumijevanja i objanjenja potrebno ono specijalno
pamenje znanja:
pronicljiva mata:
radi usporedbe s drugim umjetnikim djelima
b) TEORIJA UMJETNOSTI:
c) UMJETNIKA KRITIKA:
unutar povijesnog se motrenja pokazuju razliita stajalita:
ona, poto se pojedinano istaknu i usporede, tvore openite kriterije i stavove:
u daljnjem formalnom uopavanju tvore teorije o umjetnosti
neki spisi o toj temi:

(384. Quintus Horatius

322. g. pr. n. e.): `
Flaccus (65. - 8. g. pr. n. (III. st.): ` /
- / O
e.): EPIS-TULA AD
O UZ-VIENOME:
PJESNIKOM UMIJEU:
PISONES. ARS POETICA /
danas se ova atribucija
POSLANICA PI-SONIMA.
moe sa sigurnou
PJESNIKO UMIJEE:
otkloniti
openite odredbe dobivene apstrahiranjem:
temeljene na promatranju vrlo ogranienog kruga umjetnikih tvorevina:
inile samo uski prostor podruja umjetnosti
trivijalne refleksije:
u svojoj openitosti ne prelaze ni u kakvu postavku o posebnome
interes usmjeren na izazivanje stvaranja pravih umjetnikih djela
namjera da se pomou teorija formira prosudba o umjetnikim djelima:
formiranje ukusa:
odnosi se na raspored i obradu, na podesnost i izraenost onoga to spada u
vanjsku pojavu umjetnikoga djela
spisi:
Henry Home lord Kames (1696.-1782.): ELEMENTS OF CRITICISM / ELEMENTI
KRITICIZMA

Charles Batteux (1713.-1780.):

umjetnost oponaa lijepu prirodu
Ramler: UVOD U LIJEPE ZNANOSTI
vjeno vrijedi da svaki ovjek umjetnika djela ili karaktere radanja i dogaaja shvaa:
prema svojem razumijevanju:
prema svojoj duevnosti:
sfera formiranosti ukusa nedovoljna i nesposobna da:
uhvati ono to je unutranje i
izotri pogled za njegovo shvaanje:
istinito:
5

formiranost se ukusa odnosi samo na ono vanjsko i oskudno

njezini su propisi isto tako uzeti samo iz:
uskog kruga umjetnikih djela
ograniene:
kolovanosti razuma
duevnosti
nastaje borba oko toga koju od raznolikih strana lijepoga treba smatrati bitnom:
razne definicije lijepoga:
Hirt: HORE (1797.):
pojam karakteristinoga predstavlja temelj pravilnog ocjenjivanja umjetniki
lijepoga i formiranja ukusa:
lijepo:
neto savreno to moe postati ili to ve jest predmet vida, sluha ili
mate
savreno:
neto to odgovara svrsi, a to su priroda ili umjetnost pri stvaranju
predmeta u njegovom rodu ili vrsti sebi postavili za cilj
karakter kao zakon umjetnosti:
ona odreena individualnost kojom se odlikuju forme, pokreti i izraaji,
mna i izraz, boja mjesta, svjetlo i sjena, chiaroscuro i poloaj, i to tako
kako zahtijeva zamiljeni predmet
radi karakteristinoga potrebni:
neki sadraj
nain na koji je taj sadraj
prikazan
apstraktna se odredba karakteristinoga odnosi na svrhovitost do koje ono
to je osobeno na umjetnikom liku stvarno uzdie sadraj koji treba
predoavati:
prema zakonu karakteristinoga u umjetniko djelo treba ui samo ono to
spada u pojavu i bitni izraz upravo tog sadraja:
nita se ne treba pokazati suvinim i izlinim
Hirtova definicja ne daje blie obavijesti o sadraju lijepoga:
o tome to se u umjetniki lijepome treba karakterizirati, a to ne
daje samo isto formalnu odredbu:
u sebi sadri istinu:
na apstraktan nain
Majer: POVIJEST LIKOVNIH UMJETNOSTI U GRKOJ:
to on stavlja nasuprot Hirtovu naelu?
prikljuuje se miljenju Johanna Wolfganga Goethea (1749.-1832.):
najvie naelo starih:
najvii rezultat sretne obrade:
znaajno:
lijepo:
i u ovoj se izreci mogu primjetiti dvije stvari:
sadraj:
nain njezina prikazivanja
stvar
pojava koja neto znai predoava:
ne samu sebe i ono to ona kao
ve neto drugo:
vanj-ska jest
n.pr.:
simbol
fabula:
znaenje joj ine:
moral
pouka
6

umjetniko djelo mora imati znaenje:

treba se razviti znaenje umjetnikog djela:
n unutranji ivot
eki
n osjeaj
eki
n duu
eku
n sadraj
eki
n duh
eki
kao elemente smo lijepoga karakterizirali dvije stvari:
neto unutranje:
neto vanjsko:
sadraj
ukazuje na taj sadraj
unutranje sjaji u vanjskom:
vanjsko otklanja pozornost od sebe:
preko njega se pokazuje
ukazuje na neto unutranje
samo je povijest umjetnosti kao znanost zadrala svoju trajnu vrijednost:
njezin posao:
estetiko ocjenjivanje individualnih umjetnikih tvorevina
spoznaja onih povijesnih prilika koje predstavljaju vanjske uvjete umjetnikog djela
2.

IDEJA KAO POLAZITE OBRADE:

znanost o umjetnosti proizvodi neku apstraktnu filozofiju o lijepome:
odaje se samostalnom miljenju o lijepome
proizvodi samo neto ope:
ne odnosi se na umjetniko djelo u njegovoj osobenosti
potpuno teorijska refleksija:
trudi se:
lijepo kao takvo upoznati sama sobom
objasniti njegovu ideju
(427. - 347. g. pr. n. e.):
poeo na dublji nain zahtijevati od filozofije da bi predmete trebalo spoznavati:
ne u njihovoj posebnosti:
ve u njihovoj openitosti:
u njihovom rodu
u onome to oni jesu po sebi i za sebe
istinito predstavljaju:
ne:
ve:
pojedina dobre radnje
sa dobro
ne
mo
pojedina istinita mnijenja
sa
na
mo istinito
pojedina lijepi ljudi
sa lijepo
ni
mo
pojedina umjetnika djela
na
lijepo se ustvari treba spoznavati u njegovoj biti i u njegovom pojmu:
to se moe dogoditi samo na osnovi misaonog pojma, pomou kojega u misaonu
svijest stupa logiko-metafizika priroda:
ideje uope
posebne ideje lijepoga
7

ova (427. - 347. g. pr. n. e.) apstrakcija nedovoljna ak i u pogledu ideje lijepoga:
samu tu logiku ideju lijepoga moramo shvatiti dublje i konkretnije:
besadrajnost svojstvena ovoj (427. - 347. g. pr. n. e.) ideji vie ne
zadovoljava bogatije filozofske potrebe suvremenog duha
3. IZMIRENJE EMPIRIJSKOG I IDEALNOG STAJALITA:
filozofski pojam lijepog povezuje:
metafiziku openitost:
odreenost realne posebnosti:
pomiruje obje krajnosti
samo potpuni pojam dovodi do supstancijalnih, nunih i totalnih naela

POJAM UMJETNIKI LIJEPOGA

ako se neka podjela ne treba poduzeti na vanjski nain, kao to se to dogaa prilikom
nefilozofskog motrenja, ona mora nai svoje naelo u pojmu samog predmeta
kada se radi o predmetu ma koje znanosti, u obzir se prije svega uzimaju dvije stvari:
takav predmet postoji:
to takav predmet jest:
predmeti se u znanostima koje imaju posla s
onim to osjetilno postoji:
uzimaju iz vanjne dokazuju:
skog iskustva:
na njih dovoljno samo ukazati
ve se i unutar ne-filozofskih disciplina mogu pojaviti sumnje u postojanje njihovih
predmeta
predmeti koji su po svojoj prirodi subjektivni:
postoje samo u duhu
ne postoje kao osjetilni objekti
u duhu postoji samo ono to je on proizveo svojom djelatnou
ak i kad nam izgleda kao da neki predmet
ovim se dokazom, ako se on doista izvede
jest ili kao da postoji, on se ipak mora pokaznanstveno, istovremeno rjeava i ovo druzati ili dokazati u njegovoj nunosti
go pitanje
pojam umjetnosti moramo promatrati takoreku lematski:
lema:
u filozofiji pretpostavka, premisa
polazimo od umjetnosti:
umjetnost kao posebni znanstveni predmet za nas ima pretpostavku:
lei izvan dosega naeg promatranja
promatrana u obliku drugoga sadraja pripada drugoj filozofskoj disciplini
sluaj kod svih filozofskih znanosti:
filozofija tek u svojoj cjelokupnosti predstavlja spoznaju univerzuma kao jedan organski
totalitet:
razvija se iz svojeg vlastitog pojma
vraa se sebi ne gubei nita od onoga to ga ini takvom cjelinom iji su svi dijelovi
meusobno povezani nunou
u tom jedinstvu sa sobom ini svijet istine
svaki pojedinani dio istovremeno predstavlja:
jedno unatrag:
jedno unaprijed:
iz kojeg vodi svoje porijeklo
kojemu u svojem razvoju tei
za nas je pojam lijepoga u umjetnosti pretpostavka koja je dana samim sustavom filozofije
A. OBINE PREDODBE O UMJETNOSTI:
tri odredbe o umjetnikom djelu:
umjetniko djelo nije neki
umjetniko djelo u biti
umjetniko djelo ima svoju
proizvod prirode, ve plod
proiz-vedeno radi ovjeka:
svrhu u sebi
ljudske djelatnosti
radi njegovih osjetila uzeto
iz onoga to je vie ili manje osjetilno
1) UMJETNIKO DJELO:
NE NEKI PROIZVOD PRIRODE:
VE PLOD LJUDSKE DJELATNOSTI:
9

umjetnika
umjetniko djelo
ovjekov
koja je to
djelat-nost kao
kao proizvod nekog umjetniki proizvod ovjekova potreba
svjesna proizvodnja posve osobeno obzaostaje za
koja ga po-kree da
neeg vanjskog:
darenog duha
proizvodom prirode proizvodi
moe se znati i
umjetnika djela?
pokazati:
i drugi ju mogu nauiti i vriti
a) UMJETNIKA DJELATNOST KAO SVJESNA PROIZVODNJA NEEG VANJSKOG:
MOE SE ZNATI I POKAZATI:
I DRUGI JU MOGU NAUITI I VRITI
prema teorijskim se uputama moe izvesti samo:
neto mehanikoga:
neto pravilnoga:
samo u svojem formalnom smislu
umjetniko stvarateljstvo:
ne formalna djelatnost:
ve duhovna djelatnost:
izvodi se prema danim propisima
mora raditi sama od sebe
pred duhovnu mo oiglednog predoavanja mora iznijeti:
sasvim drugi bogatiji sadraj
obimnije individualne tvorevine
pravila mogu u nudi posluiti kao propisi samo za posve vanjske prilike
od ovog se razmiljanja na kraju potpuno odustalo
b) UMJETNIKO DJELO KAO PROIZVOD NEKOG POSVE OSOBENO OBDARENOG
DUHA:
umjetniko djelo predstavlja tvorevinu:
talenta:
genija:
specifina sposobnost:
opa sposobnost:
ovjek ih po prirodi svoje moi nije u stanju postii samo svojom
samosvjesnom djelatnou
tvrdnja je, da je kod umjetnikog stvaranja svaka svijest o vlastitoj djelatnosti ne
samo suvina, nego i tetna, pogrena:
stvaranje talenta i genija izgleda kao stanje nadahnua
iako umjetnikov talent i njegov genij sadre u sebi prirodni moment, ipak su
umjetniku bitno potrebni i:
kolovanje steeno miljenjem
refleksija o nainu njegovog stvaranja
vjeba i umjenost u proizvodnji:
kod umjenosti pomae:
ne nadahnue
ve samo:
refleksija
marljivost
vjeba
studiranje sredstvo kojim umjetnik postaje svjesnim sadraja i kojim zadobiva
materijal i sadraj za svoje koncepcije:
svijest o takvom sadraju i spoznaja o njemu potrebniji jednoj umjetnosti
nego nekoj drugoj:
u glazbi potrebno malo ili nimalo
u poeziji vei zahtjevi na duhu i
duhovnog materijala u svijesti:
du-evnosti:
10

ima posla samo sa zvuanjem

osjeaja koji kao da je lien miljenja

sadrajno i misaono prikazivanje

ovjeka, njegovih dubljih interesa
i onih njegovih snaga koje ga pokreu
glazbeni se talent iskazuje u vrlo
duh se i duevnost moraju obilno
ranoj mladosti
kolovati ivotom, iskustvom i
razmiljanjem prije nego to genij
bude u stanju stvoriti neto zrelo,
znaajno i u sebi savreno
c) OVJEKOV UMJETNIKI PROIZVOD ZAOSTAJE ZA PROIZVODOM PRIRODE:
umjetniko djelo:
ne predstavlja neto potpuno ivo:
promatrano kao vanjski objekt
u sebi nema nikakvog osjeaja
mrtvo:
ivo izvana
mrtvo iznutra
ono ivo ivo i izvana i iznutra
ljudski interes:
duhovna vrijednost koju ima:
neki dogaaj
neki individualan kaneka radnja po svome
rakter
zapletu i po svome ishodu
u umjetnikom se djelu shvaa ie i prozirnije nego to je to mogue na tlu
ostale neumjetnike stvarnosti:
umjetniko djelo ustvari stoji na viem stupnju nego bilo koji prirodni
proizvod:
ovaj nije izvrio taj prolaz kroz duh:
sve je duhovno bolje ma od kojeg proizvoda prirode:
nijedno prirodno bie ne predumjetnost u stanju predoiti
stavlja boanske ideale
bo-anske ideale
duh moe i onome to uzima iz svoje unutranjosti i izraava u umjetnikim
djelima u pogledu vanjske egzistencije dati odreenu trajnost:
pojedinaan je ivot u prirodi
umjetniko se djelo odrava:
prolazan
njegova se nadmo u usporedbi s
prirodnom stvarnou sastoji:
ne u samoj
ve u u njenjegovoj
mu istaknutrajnosti
tom duhovnom oivotvorenju
shvaanje obine svijesti:
priroda i njezine tvorevine boje
umjetniko djelo tek ljudska
djelo:
tvorevina:
proizvedene njegovom dobrotom i
proizvedeno ljudskim rukama prema
mudrou
ljudskom razumu
pogreno shvaanje da bog ne djeluje u ovjeku i preko ovjeka:
boansko ne samo da postoji u ovjeku, ve ono u njemu djeluje u formi koja
odgovara biti boga na drugi, vii nain nego u prirodi:
bog je duh:
medij kroz koji boansko prolazi jedino u ovjeku ima formu svjesnoga
duha koji djelovanjem proizvodi samoga sebe
d) KOJA JE TO OVJEKOVA POTREBA KOJA GA POKREE DA PROIZVODI
UMJETNIKA DJELA?

11

opa i apsolutna potreba iz koje izvire umjetnost potjee iz toga to je ovjek po

prirodi svoje svijesti misaono bie:
iz sebe i za sebe stvara ono to on jest i ono to uope jest
prirodne stvari postoje samo
ovjek se kao duh udvostruuje:
neposred-no i jednom
prije svega popostoji i za sestoji kao i pribe:
rodne stvari
blagodarei
je svojem
djelotvornom samostalnom biu
duh
svijest po sebi ovjek zadobiva na dva naina:
teorijski:
praktikom djelatnou ovjek
postaje samostalnim:
u unutranjosti mora uiniti samoga
u onome to za nj postoji izvana tesebe svjesnim samoga sebe
i:
proizvesti
raspoznati
sama sebe:
sama sebe:
postie se preinaavanjem
vanjskih stvari:
na taj im nain utiskuje peat svoje unutranjosti
ovjek isto tako postupa i sa
samim sobom:
svoj vlastiti prirodni lik
ne ostavlja onakvim kako ga nalazi, ve ga namjerno preinauje:
samo u kolovana ovjeka to preinaavanje potjee iz njegove
duhovne kolovanosti
opa potreba za umjetnou utoliko umna ukoliko pokree ovjeka da unutranji i
vanjski svijet istie u svojoj duhovnoj svijesti u obliku predmeta u kojem ponovo
raspoznaje vlastito ja
2) UMJETNIKO DJELO U BITI PROIZVEDENO RADI OVJEKA:
ONO RADI NJEGOVIH OSJETILA UZETO IZ ONOGA TO JE VIE ILI MANJE
OSJETILNO:
miljenje da je
mislioci su, koji
umjesto ovjeka
promatranje
lije-pa umjetnost po se
od ukusa ili kritiara odlike umjetnikoga
svojoj namjeni
u rjeavanju proble- koji ima ukusa na
djela da ono to kao
usmjerena na izazi- ma slue samo rered doao poznava- osje-tilni objekt stoji
vanje osjeaja koji
fleksijom, doli na
telj umjetnosti
u bitnoj vezi s ovjenam prijaju
pomisao da potrae
kom kao osjetilnim
neki naroiti osjeaj
biem, u njezinom
lijepoga
bitnom odnosu
spram same umjetnosti
a) MILJENJE DA JE LIJEPA UMJETNOST PO SVOJOJ NAMJENI USMJERENA NA
IZAZIVANJE OSJEAJA KOJI NAM PRIJAJU:
12

prouavanje se lijepe umjetnosti pretvorilo u prouavanje osjeaja:

koje osjeaje umjetnost treba izazivati?
ovaj smjer razmiljanja potjee iz vremena Mosesa Mendelsohna (1729.-1786.)
takvo miljenje nije odvelo daleko:
osjeaj predstavlja neodreeno, tamno podruje duha:
ono to se osjea ostaje uvijenim u formu najapstraktnije pojedinane
subjektivnosti:
razlike meu osjeajima takoer sasvim apstraktne:
ne predstavljaju razlike same stvari
osjeaj kao takav:
potpuno prazna forma subjektivne afekcije:
konkretna se tvar u njoj gubi
refleksija se o osjeaju, umjesto da utone i da se udubi u umjetniko
djelo, i da zbog njega napusti jednostavnu subjektivnost i njezina
stanja, zadovoljava motrenjem subjektivne afekcije i njezine
osobenosti:
kod osjeaja upravo ta besadrajna subjektivnost predstavlja glavnu
stvar:
zato se ljudi tako rado odaju osjeajima
b) MISLIOCI SU, KOJI SE U RJEAVANJU PROBLEMA SLUE SAMO
REFLEKSIJOM, DOLI NA POMISAO DA POTRAE NEKI NAROITI OSJEAJ
LIJEPOGA:
da za njega pronau neko naroito osjetilo
na kraju se postavio zahtjev po kojemu je za to osjetilo potrebno kolovanje:
kolovano osjetilo ljepote nazvano ukusom:
treba zadrati nain neposrednog osjeaja
radilo se samo na tome da se osjeaj kao osjetilo lijepoga snabdje refleksijom:
dubina stvari ostala nepristupana ukusu:
takva dubina, uz osjetilo i apstraktne refleksije, zahtijeva i:
savren um
temeljan duh
t.zv. dobar ukus strahuje od svih dubljih utisaka:
ustupa pred silom genija:
vie nije siguran
c) UMJESTO OVJEKA OD UKUSA ILI KRITIARA KOJI IMA UKUSA NA RED
DOAO POZNAVATELJ UMJETNOSTI:
nuni uvjet za promatranje umjetnosti:
pozitivno poznavanje umjetnosti:
u pogledu svoje istovremene materijalne i individualne prirode umjetniko
djelo bitno proizlazi iz naroitih uvjeta najraznovrsnije prirode:
vrijeme i mjesto njegova postanka
odreena individualnost umjetnika
tehnika izraenost umjetnosti
takva se uenost ipak ne smije smatrati jedinim i najviim odnosom koji duh
zauzima prema umjetnikom djelu i prema umjetnosti uope:
poznavatelji se mogu zadrati na poznavanju isto vanjskih odlika:
bez puno razumijevanja za pravu prirodu umjetnikoga djela
d) PROMATRANJE ODLIKE UMJETNIKOGA DJELA DA ONO TO KAO
OSJETILNI OBJEKT STOJI U BITNOJ VEZI S OVJEKOM KAO OSJETILNIM
BIEM, U NJEZINOM BITNOM ODNOSU SPRAM SAME UMJETNOSTI:
obzirom na umjetniko
obzirom na
sadraj u odreenom
djelo kao objekt
subjektivnost samog
stup-nju uzet iz osjetilnog
13

umjetnika
ele-menta
. OBZIROM NA UMJETNIKO DJELO KAO OBJEKT:
umjetniko se djelo svakako izlae
umjetniko djelo ne postoji samo
ra-di osjetilnog shvaanja:
radi osjetilnog shvaanja:
ono kao osjetilno istovremeno bitno postoji radi duha:
duh:
ili treba biti aficiran njime
ili treba nai neko zadovoljstvo u
njemu
umjetniko djelo nikako ne moe biti proizvodom prirode:
osjetilna strana umjetnikog djela treba imati odreeno bie:
samo ukoliko ono postoji radi
ne ukoliko ono kao neto
ovjekova duha
osjetil-no postoji sebe radi
osjetilno se prema duhu moe ponaati na razne naine:
isto osjetilno
teorijski odnos
osjetilni element mora
shvaanje
vanjske stvari spram
bezuvjetno postojati u
inteligen-cije
umjetnikom djelu
. ISTO OSJETILNO SHVAANJE:
za duh najmanje pogodan nain
sastoji se prije svega u osjetilnom doivljavanju ne razmiljajui
meutim duh ne ostaje kod istog shvaanja vanjskih stvari osjetilima:
on ih naprotiv stvara radi svoje unutranjosti:
neto ju goni da se u obliku osjetilnosti ak i sama realizira u
stvarima:
prema njima se ponaa poudno:
ovjek obuzet poudom od vanjskih stvari zahtijeva:
ne samo povrinski izgled
ve njih same u njihovoj
vanjske stvari
osjetilno-konkretnoj egzistenciji
pouda nije u stanju dopustiti da objekti postoje slobodno i
neovisno:
po svome nagonu usmjerena k:
ponitenju neovisnosti i slobode vanjskih stvari
pokazivanju da one postoje samo zato da bi bile
razorenima i upropatenima
ovjek prema umjetnikom djelu ne osjea nikakvu poudu:
puta ga da kao predmet postoji slobodno i za sebe
prema njemu se odnosi bez poude:
kao prema predmetu koji postoji radi teorijskih interesa duha
ovjek obuzet praktinom poudom vie cijeni one stvari u prirodi koje mu
mogu posluiti:
umjetnika djela u tom pogledu neporabljiva:
u njima se moe uivati samo obzirom na druge forme duha
. TEORIJSKI ODNOS VANJSKE STVARI SPRAM INTELIGENCIJE:
teorijsko promatranje stvari usmjereno na to da se stvari upoznaju u
njihovoj openitosti:
da se pronau:
njih unutranja bit
ova
njih unutranji zakon
ov
da se shvate shodno njihovom pojmu
14

umna inteligencija pripada:

ne pojedinanom subjektu kao
takvom:
kao to je to sluaj s poudom
razlika:
znanosti:
inteligencija se ustremljuje na
ono ope:
naputa predmet u njegovoj
neposrednoj pojedinanosti
u njegovoj ga unutranjosti
preinaava:
iz neega osjetilno-konkretnog stvara
apstrakciju:
neto bitno drukije
ne-go to je taj isti
objekt bio u svojoj
osjetilnoj pojavi
razlika:
umjetnikog interesa:
svoj predmet puta da slobodno
postoji za sebe

ve pojedincu:
ukoliko je on istovremeno opi
subjekt
umjetnosti:
umjetniko je djelo za umjetniko promatranje onakvim kakvim se pokazuje i u neposrednoj
odreenosti i osjetilnoj pojedinanosti

praktikog interesa:
poude
svoj predmet iskoritava za sebe:
razarajui ga

razlika:
umjetnikog promatranja:

teorijskog promatranja
znanstvene inteligencije:
u njemu se gaji interes za predradi se o tome da se predmet
met u njegovoj pojedinanoj egpreobrazi u njegovu opu misao
zistenciji
i njegov opi pojam
. OSJETILNI ELEMENT MORA BEZUVJETNO POSTOJATI U
UMJETNIKOM DJELU:
u njemu se ne smije pojaviti kao povrina i kao privid:
u osjetilnom elementu umjetnikog djela duh trai:
ni konkretnu
ni opu,
ve osjetilnu nazonost:
materijalnost
isklju-ivo
treba, doduisto se tako
idealnu mi-sao
e, ostati
treba osloboosjetilnom
diti svoje
iste materijalnosti
u usporedbi s neposrednim odreenim biem stvari u prirodi, osjetilni
element uzdignut na stupanj istog privida:
umjetniko djelo stoji na sredini izmeu:
neposredne osjetilnosti:
idealne misli:
vie nije jednostavno materijo nije ista misao
jalno bie
postoji izvana kao stvar
osjetilni je element u njemu i
sam neto idealno:
razliito od idealnoga u
misli
15

osjetilni element u umjetnosti stoji u vezi samo s t.zv. teorijskim

osjetilima:
osjetilom vida
osjetilom sluha
s umjetnikim uivanjem nemaju nikakve veze ona osjetila koja imaju
posla samo s materijalnim elementom kao takvim i s njegovim
neposredno osjetilnim kvalitetama:
osjetilo mirisa
osjetilo okusa
osjetilo opipa
predmeti se u umjetnosti trebaju odrati u svojoj realnoj neovisnosti:
ne slau se ni sa kakvim iskljuivo osjetilnim odnosom
osjetilni se likovi i tonovi u umjetnosti javljaju s ciljem da u tom obliku
pribave zadovoljstvo viim duhovnim interesima:
osjetilni element u umjetnosti oduhovljen:
duhovno se u njoj pojavljuje u obliku osjetilnog elementa
. OBZIROM NA SUBJEKTIVNOST SAMOG UMJETNIKA:
umjetniki proizvod postoji samo ukoliko je proao kroz duh i ponikao iz
duhovne stvarateljske djelatnosti
kako u umjetniku kao stvarateljskoj subjektivnosti djeluje osjetilnost koja je za
umjetnost neophodna?
u umjetnikom stvaranju duhovna i osjetilna strana moraju biti u suglasnosti:
pravo umjetniko stvaranje ini djelatnost umjetnike mate:
umnost:
postoji kao duh samo ukoliko
tek u osjetilnoj formi sebi preddje-lovanjem postane svjesna
stavlja ono to u sebi nosi
ima duhovni sadraj

taj duhovni sadraj osjetilno

uobli-ava zato to ga je u stanju
postati svjesnom samo u osjetilnoj
formi

umjetnika stvarateljska mata:

mata jednog velikog duha i jedne velike duevnosti
sastoji se u shvaanju i stvaranju predoaba i likova o najdubljim i
najopenitijim ljudskim interesima u slikovitom, potpuno osjetilnom
prikazu
temelji se na prirodnom daru:
talentu
za njezino stvaranje potrebna osjetilnost
talent se i genijalnost ne mogu
duhovnost mora uope u sebi
sa-stojati iskljuivo u prirodnoj
sa-dravati moment prirodnog
spo-sobnosti:
stva-ranja i uobliavanja:
skoro je svatko u stanju imati uspjeha u jednoj umjetnosti do
odreenog stupnja:
da bi se prekoraila toka u kojoj umjetnost tek poinje,
potreban je uroeni vii umjetniki talent
jedan od znakova uroenog talenta:
rana spretnost u tehnikom izvoenju koja do odreenog stupnja
nije naporna
. SADRAJ U ODREENOM STUPNJU UZET IZ OSJETILNOG ELEMENTA:
iz prirode

16

3) UMJETNIKO DJELO IMA SVOJU SVRHU U SEBI:

u emu je onaj interes koji ovjek sebi postavlja pri stvaranju takvog sadraja u formi
umjetnikih djela?
naelo podraavanja
uzbuenje duevnosti
via supstancijalna svrha
prirode
a) NAELO PODRAAVANJA PRIRODE:
kao vjetina se sastoji u tome to se prirodni likovi onakvi kakvi postoje odslikavaju na
nain koji njima potpuno odgovara
posve formalna svrha
objektivno lijepo iezava
ono se podraavanje
iz naela podraavanja koje prirod-noga, koje je
je postalo ciljem
izgledalo da predstavlja
ope naelo osvjedoeno
velikim autori-tetom, ne
treba usvojiti ba-rem u toj
opoj, potpuno apstraktnoj
formi
. POSVE FORMALNA SVRHA:
ovjek pomou svojih sredstava izradi po drugi put i to je mogue vjernije ono to
postoji u vanjskom svijetu i onako kako u njemu postoji
to se ponavljanje odmah moe shvatiti kao:
isto suvian posao
razuzdana igra koja
zadovoljstvo koje
zaos-taje za prirodom
potjee od toga to se
njime pro-izvodi neto
slino prirodi
. ISTO SUVIAN POSAO:
ono to se podraavanjem prikazuje ionako ve imamo u svojoj okolini
. RAZUZDANA IGRA KOJA ZAOSTAJE ZA PRIRODOM:
po svojim sredstvama predoavanja umjetnost ograniena:
moe proizvesti jednostrane oblike:
moe proizvesti privid stvarnosti samo za jedno osjetilo
umjetnost nam, ako ostane pri formalnoj svrsi jednostavnog podraavanja,
umjesto stvarnog ivota ustvari prua samo lanu sliku ivota
umjesto to hvalimo umjetnika djela zbog toga to su uspjela obmanuti
publiku, treba ukoriti upravo one koji misle da e uzvisiti umjetniko djelo
dajui mu takvo djelovanje kao neto najvie
u pogledu podraavanja umjetnost nikada nee biti u stanju prevladati u
utakmici s prirodom
. ZADOVOLJSTVO KOJE POTJEE OD TOGA TO SE NJIME PROIZVODI
NETO SLINO PRIRODI:
radost se i divljenje prevaraju u prezasienost i odvratnost:
tim prije im vie pa-umjetniko djelo slii prirodnome uzoru
u podraavanju prirode po ovjeku vidimo:
niti slobodno
niti
ve samo odreenu vjetinu:
stvaranje
umjetniko djelo:
prirode:
od ovjekove slobodne stvarateljske vjetine oekujemo neto sasvim
drugo
radost koju izaziva vjetina podraavanja moe uvijek biti samo
ogranienom
ovjeku vie prilii uivati u onome to proizvodi iz samoga sebe

17

. OBJEKTIVNO LIJEPO IEZAVA IZ NAELA PODRAAVANJA KOJE JE

POSTALO CILJEM:
radi se:
ne vie o tome kakvo je ono to treba
ve samo o tome da se to tono
podraavati:
podra-ava:
predmet se i sadraj lijepoga smatraju neim posve ravnodunim
ukusi pojedinaca, pa i ljudskih zajednica pokazuju znatne meusobne razlike
. ONO SE PODRAAVANJE PRIRODNOGA, KOJE JE IZGLEDALO DA
PREDSTAVLJA OPE NAELO OSVJEDOENO VELIKIM AUTORITETOM, NE
TREBA USVOJITI BAREM U TOJ OPOJ, POTPUNO APSTRAKTNOJ FORMI:
podraavanje prirode:
relativno uspjenije:
tee:
slikarstvo
arhitektura
kiparstvo
poezija
svrha se umjetnosti mora sastojati:
ne samo u jednostavnom formalnom
ve u jo neem drugom
podraavanju onoga to postoji:
iz toga podraavanja mogu nii:
samo tehnine prave
ki umjetna
umjetnike
djela
tvorevine
moment se koji bitno pripada umjetnikom djelu sastoji u tome to lik u prirodi
ini njegovu podlogu:
ono predoava u formi vanjske pojave:
prirodna
vanjsko pojavljivanje u svojoj prirodnosti ini bitnu odredbu umjetnosti:
niti je postojea prirodnost pravilo
niti jednostavno podraavanje
umjetnosti
vanjskih pojava kao vanjskih
predstavlja njezinu svrhu
b) UZBUENJE DUEVNOSTI:
to je onda sadrajem umjetnosti?
zbog ega taj sadraj treba prikazati?
uobiajeno miljenje o svrsi umjetnosti:
dovesti sve ono to postoji u ljudskom duhu u vezu s naim osjetilima, s naim
osjeanjem i oduevljenjem:
umjetnost treba:
s jedne se strane doepati
s druge strane uope uzbuditi
svestranog sadraja:
strasti:
da bi dopunila prirodno iskustvo
kako ne bismo ostali ravnodunima
naeg vanjskog ivota
prema ivotnim iskustvima
da bismo postali prijamivi za sve
pojave
umjetnost umjesto stvarnog iskustva stavlja svoje obmanljive privide:
mogunost se obmane putem umjetnikog privida temelji na tome da kod ovjeka
svaka stvarnost u duevnost i volju prodire preko medija opaanja i predoavanja
ovjek si je sposoban ne-stvarne stvari predoiti kao stvarne:
za nau je duevnost nebitno hoe li nam neki ivotni sadraj biti pokazanim:
u samoj vanjskoj stvarnosti
samo putem njezinog privida

18

osobita i izvanredna snaga umjetnosti:

buenje svih osjeaja u nama
umjetnost bi, nemajui posebne stalne svrhe, sluila samo kao prazna forma za
svaku moguu vrstu sadraja i vrijednosti
c) VIA SUPSTANCIJALNA SVRHA:
pri raznolikosti se sadraja umjetnikih djela samo po sebi namee da se razliiti
osjeaji i predodbe, koje umjetnost treba izazvati ili utvrditi, meusobno kriaju,
proturjee i potiru
kod pojma se umjetnosti, kao i kod pojma drave, javlja potreba:
s jedne strane za nekom svrhom koja
s druge strane za nekom viom
je zajednika njezinim posebnim
supstan-cijalnom svrhom
stranama
refleksiji o supstancijalnoj svrsi blisko miljenje po kojemu je umjetnost sposobna i
duna ublaavati divljanost ljudskih zahtjeva
NAMJENA UMJETNOSTI:
ponitavanje ovjekove sirovosti i
ienje strasti, pouavanje i moralno
ubla-avanje njegovih strasti
usavravanje
. PONITAVANJE OVJEKOVE SIROVOSTI I UBLAAVANJE NJEGOVIH
STRASTI:
u kojem se dijelu umjetnosti nalazi mogunost da ponitava ono to je sirovo i
ublaava nagone, sklonosti i strasti?
divljanost se strasti sastoji u sjedinjenosti:
naeg ja kao opeg:
ogranienog sadraja njegove
poude:
ovjek izvan te pojedinane strasti nema vie nikakve volje:
sirovost i neobuzdanu snagu strasti umjetnost ublaava tako da drugim
ljudima predoava to ovjek u takvu stanju osjea i vri:
ovjek moe svoje nagone i sklonosti objektivno gledati izvan sebe
ljudi su oduvijek izraavanje strasti smatrali sredstvom:
oslobaanja tereta nevolja koje ga pritiu
olakavanja svoga srca
umjetnost njeno udaljuje ovjeka od njegove povezanosti s prirodom:
ta povezanost u svojoj apstraktnosti predstavlja samo sirovost i divljatvo
namjena obuzdavanja sirovosti i odgoja strasti posve formalna i opa
. IENJE STRASTI, POUAVANJE I MORALNO USAVRAVANJE:
nadovezuje se na prethodnu namjenu
ienje strasti
pouavanje
moralno usavravanje
. IENJE STRASTI:
za umjetnike bi tvorevine bilo potrebno neko mjerilo kojim bi se ocjenjivala
njihova vrijednost:
to mjerilo upravo ona njezina djelotvornost koja nas osposobljava da u
strastima izdvojimo isto od neistoga:
umjetnosti potreban sadraj koji je u stanju iskazati tu snagu ienja:
sadraj se koji isti u svijesti mora istaknuti obzirom na njegovu
openitost i bitnost

19

. POUAVANJE:
osobenost se umjetnosti sastoji:
s jedne strane u zadovoljavajuem
s druge strane u koristi koju
interesu za osjeaje i strasti:
umjet-niko djelo moe imati za
uzbuenju
zadovoljstvu subjekt i koju moe pokazati na
koje izazivaju
koje se u tom
njemu
osje-aji
uzbuenju nalazi
treba li se takvo pouavanje u umjetnikom djelu sadravati izravno ili
neizravno?
krajnja svrha uslijed bitne duhovnosti umjetnosti moe i sama biti jedino
duhovnom:
obzirom bi se na pouavanje ta svrha mogla sastojati samo u tome da se
pomou umjetnikog djela u svijesti istakne onaj bitan duhovni sadraj
koji je po sebi i za sebe:
umjetnost ustvari postala pravom uiteljicom naroda
ako umjetniko djelo istakne openitost u cilju apstraktnog pouavanja, onda
ono slikovito i osjetilno na njemu predstavlja samo vanjski i suvini ukras:
umjetniko djelo u samome sebi razbijeno:
forma i sadraj vie nisu srasli jedno uz drugo
ako se svrha umjetnosti ogranii na korist od pouavanja, onda se njezina
druga osobina, izazivanje dopadanja, proglaava nebitnom:
svoju bi supstanciju trebala imati samo u korisnosti od pouke iju pratilju
predstavlja
umjetnost tada ne nosi svoju namjenu i svoju svrhu u samoj sebi:
njezin se pojam nalazi u neem drugom:
ona tome slui kao sredstvo
doli smo do granice na kojoj umjetnost treba prestati predstavljati svrhu za
sebe:
srozava se:
ili na stupanj jednostavne igre za
ili na stupanj jednostavnog sredzabavu
stva za pouku
. MORALNO USAVRAVANJE:
koji su to najvii cilj i najvia svrha radi kojih se strasti trebaju proiavati, a
ljudi pouavati?
svrha umjetnosti u tome da sklonost i nagone priprema za moralno
savrenstvo i da ih dovede do tog krajnjeg cilja:
pouka i ienje udrueni:
umjetnost pouavanjem istovremeno poziva na proiavanje
teorija o moralnom popravljanju moralnu pouku eli jasno istaknuti kao
supstancijalnu svrhu umjetnikoga djela:
izriito dozvoljava prikaz samo moralnih predmeta, moralnih karaktera,
moralnih radanja i dogaaja:
umjetnost ima pravo izbora svojih predmeta
pojam se morala ne poklapa neposredno s onim to mi ve uope nazivamo
vrlinom, moralnou i estitou:
za moral potrebni:
refleksija
tona svijest o onome to odgovara dunosti
djelovanje koje potjee iz te prethodne svijesti
20

suvremeno moralno shvaanje:

polazi od otre suprotnosti koja postoji u volji izmeu:
njezine duhovne openitosti:
njezine osjetilne, prirodne
poseb-nosti:
ta se suprotnost pokazuje kao gruba suprotnost izmeu:
unutranje slobode
vanjske nunosti
ovu suprotnost u ovjeku proizvode:
duhovno kolovanje
suvremeni razum
suprotnost ovjeka ini amfibijom:
mora ivjeti u dva svijeta koji stoje u proturjeju jedan s drugim:
svijest ne moe nai smirenja niti u jednom od njih
ovjek s jedne strane upleovjek se s druge strane
ten u svakodnevnu stvaruzdie do spoznaje vjenost
nih ideja
sastoji se:
ne u izvrenom mirenju tih suve u njihovoj uzajamnoj borbi
protnosti
filozofiji se postavlja zadatak da te suprotnosti ukine:
da pokae:
da istina ne pripada niti jednoj od suprotnosti:
one predstavljaju neto to se ukida samo sobom
da se istina nalazi tek u njihovom izmirenju i dijalektikom
povezivanju:
dijalektiko povezivanje:
ne neki jednostavan zahtjev
ve neto:
po sebi i za sebe izvreno
to se neprekidno izvrava
otpada pogreno gledite:
umjetnost pouavanjem i popravljanjem treba sluiti kao sredstvo za
moralne ciljeve:
za moralnu krajnju svrhu svijeta uope
pitanje se o svrsi ne smije smatrati usputnim znaenjem pitanja o nekoj
koristi:
dunost je umjetnosti, naprotiv:
otkriti istinu u formi osjetilnog umjetnikog uobliavanja
u sebi prikazati izmirenu suprotnost
u sebi imati svoju krajnju svrhu:
u samom prikazivanju i otkrivanju

21

B. POVIJESNA DEDUKCIJA PRAVOG POJMA UMJETNOSTI:

pojam umjetnosti u njegovoj unutranjoj nunosti:
spomenuta suprotnost pribavlja sebi vanost:
ne samo u granicama openite
ve i u filozofiji kao takvoj:
refleksivne kolovanosti
filozofija je mogla shvatiti svoj vlastiti
pojam, a time i pojam prirode i umjetnosti jedino tek poto je temeljno svladala navedenu suprotnost
dolo je do spoznaje da umjetniko djelo predstavlja jednu od onih sredina koje rjeavaju i
ujedinjuju onu suprotnost i ono proturjeje koji postoje izmeu:
na samom sebi poivajueg duha
prirode:
kako one koja se
tako i unutranje
pojavljuje izvana
prirode subjektivnog osjeaja i duevnosti
1. FILOZOFIJA IMMANUELA KANTA (1724.-1804.):
osnovicom uinio um:
kako za inteligenciju, tako i za volju
spoznaja uma u samom sebi
Kant ponovo zapao u krutu suprotnost izmeu:
subjektivnog miljenja:
objektivnih predmeta:
apstraktne openitosti
osjetilne pojedinanosti volje
suprotnost moralnosti istakao kao neto najvie
praktinu stranu duha uzdigao iznad njegove teorijske strane
traeno jedinstvo ponovo naao u intuitivnom razumu:
ponovo ostaje kod suprotnosti subjektivnoga i objektivnosti:
zaista daje apstraktno rjeenje suprotnosti:
ideju
samo to rjeenje i izmirenje ini iskljuivo subjektivnim:
ne istinitim i stvarnim po sebi i za sebe
lijepe predmete prirode i umjetnosti Kant promatra samo s gledita rasudne moi:
refleksija koja ih subjektivno cijeni
mo koja nas osposobljava da posebno zamislimo kao sadrajno pod opim
naziva ju reflektirajuom:
njoj je dano samo posebno za koje ona treba nai ope:
njoj potreban neki zakon koji mora sama postaviti:
svrhovitost
estetski sud proizlazi:
niti iz razuma kao
niti iz osjetilnog
ve iz slobodne igre razuma i mate:
takvog:
opaanja:
kao moi pojmoiz njegove aroliu skladnosti se raznih moi spoznaje
va
ke raznovrsnosti
predmet dovodi u vezu sa subjektom i
kao takve
njegovim osjeajem zadovoljstva i dopadanja
lijepo za Kanta:
a) TREBA BITI BEZ IKAKVOG INTERESA:
bez ikakve veze s naom moi poude:
jer nam inae dotini predmeti nisu vani zbog njih samih
estetski sud pretpostavlja da ono to je dano izvana postoji slobodno i za sebe:
on ponie iz zadovoljstva kojemu je objektom po volji zbog samoga sebe:
to zadovoljstvo doputa da predmet ima svoj cilj u samome sebi
22

b) MORA BITI ONO TO SE PREDSTAVLJA BEZ POJMA:

bez kategorije razuma:
kao objekt opeg dopadanja
lijepo moe ocjenjivati samo gledatelj kolovana duha:
sud polae pravo da vrijedi openito:
i lijepo takoer treba biti priznatim po svakome:
sud o tome ne spada u nadlenost istih pojmova razuma
pri promatranju lijepog:
ne postajemo svjesni pojma i supsumcije pod taj pojam
ne pretpostavljamo da se dogaa odvajanje pojedinanog predmeta i opeg pojma
koji inae u sudu postoje
c) TREBA IMATI FORMU SVRHOVITOSTI:
ako se svrhovitost opaa na predmetu bez predodbe o njegovoj svrsi
u konanoj svrhovitosti svrha i sredstvo ostaju jedno izvan drugoga:
svrha ne stoji ni u kakvoj unutranjoj vezi spram materijala svojega izvoenja
lijepo postoji kao svrhovito u samome sebi:
sredstvo se i svrha ne prikazuju odvojenima kao njegove razliite strane
lijepo ne smije na sebi nositi svrhovitost kao neku vanjsku formu:
svrhovito slaganje unutranjeg i vanjskoga treba predstavljati imanentnu prirodu
lijepoga predmeta
d) MORA BITI PRIZNATIM KAO PREDMET NUNOG DOPADANJA NEOVISNO O
POJMU:
lijepo sadri nunost dopadanja u sebi:
bez ikakve veze s kategorijama razuma
u ovim Kantovim stavovima nije odvojeno ono to je inae u naoj svijesti
pretpostavljeno kao odvojeno:
ta odvojenost u lijepome ukinuta:
u njemu se potpuno proimaju:
op i posebno
e
svr i sredstvo
ha
poj i predmet
am
umjetniki lijepo:
skladnost u kojoj je smo posebno suobrazno pojmu
naizgled je savreno izmirenje ipak samo subjektivnim:
i u pogledu ocjenjivanja
i u pogledu stvaranja
ne predstavlja ono to je po sebi istinito i stvarno
2. FRIEDRICH SCHILLER (1759.-1805.), JOHANN JOACHIM WINCKELMANN (1717.1768.), FRIEDRICH WILHELM SCHELLING (1775.-1854.):
Friedrich Schiller (1759.-1805.):
probio subjektivnost i apstraktnost miljenja Immanuela Kanta (1724.-1804.):
pokuao izvan njih:
shvatiti jedinstvo i izmirenje kao ono to je istinito
umjetniki ih realizirati
u svojim estetikim razmiljanjima:
pridravao se umjetnosti:
ne hajui za njezin odnos spram prave filozofije
svoj interes za umjetniki lijepo usporedio s filozofskim naelima:
u dulju prirodu lijepoga i u njegov pojam prodro:
23

poavi tih naela

od
na
osnovi

24

tih naela

usporedba:
Schillera:

Johanna Wolfganga Goethea

(1749.-1832.):
utonuo u promatranje unutranjih
po svojoj osobenosti preao na prirodnu
dubi-na duha:
stranu umjetnosti:
pribavio vanost ideji slobodnog tonjegov veliki um u tim podrujima
taliteta ljepote:
sruio ista promatranja razuma i
nasuprot promatranju volje i minjegove zablude
ljenja po razumu

PISMA O ESTETSKOM ODGOJU

glavna polazna misao:
svaki individualan ovjek nosi u sebi klicu idealnoga ovjeka
estetski odgoj usmjeren prema formiranju sklonosti, osjetilnosti, nagona i duevnosti
u toj mjeri da postanu umni samima sebi:
um, sloboda i duhovnost trebaju izai iz svoje apstraktnosti:
ujedinivi se sa u sebi umnom stranom prirode u njoj dobivaju svoje ivo tijelo
lijepo:
realno sjedinjenje umnoga i osjetilnoga
kao naelo i bit umjetnosti znanstveno shvatio jedinstvo:
opeg
i posebnog
slobode i nunosti
duhovn i prirodnoga
osti
Friedrich Wilhelm Schelling (1775.-1854.):
znanost postigla svoje apsolutno stanovite:
samom idejom naela spoznaje i postojanja uinjeno jedinstvo:
opeg
i posebnog
slobode i nunosti
duhovn i prirodnoga
osti
ideja upoznata kao jedina istina i stvarnost
pronaen pojam umjetnosti i njezin znanstveni poloaj:
ona ipak shvaena u svojoj uzvienoj i pravoj namjeni:
u jednom pogledu na ipak naopak nain
Johann Joachim Winckelmann (1717.-1768.):
promatranjem ideala antike oduevljen na nain koji mu je omoguio da u prouavanje
umjetnosti uvede novi smisao
jedan od onih ljudi koji su u podruju umjetnosti znali otkriti za duh novi organ i nove
naine promatranja
3. IRONIJA:
August Wilhelm (1767.-1845.) i Friedrich (1772.-1829.) von Schlegel:
od filozofske ideje prisvojili onoliko koliko su bili sposobnima da to uine prema svojoj
prirodi:
ne filozofska:
ve bitno kritika:
nijedan od njih dvojice ne moe polagati pravo na sposobnost za spekulativno
miljenje:
zahvaljujui su se svojem kritikom talentu pribliili stajalitu ideje

25

njihova kritika po svojem mjerilu nije bila osnovanom na temeljnom filozofskom

znanju:
to mjerilo ostalo neodreenim i nesigurnim:
njime postizali:
as previe:
as premalo:
s ljubavlju ponovo isticali u svoje
nepoznatim i necjenjenim epohadoba potcjenjivana umjetnika
ma pripisivali preveliku vrijeddjela
nost
teili upoznati i objavljivati malo
divili se djelima osrednje vrijedpoznata djela
nosti
pripisivali openitu vrijednost
djelima relativne vrijednosti
ironija:
razvila se pod utjecajem ideja i doktrina Friedricha von Schlegela (1772.-1829.)
svoj dublji razlog nala u filozofiji Johanna Gottlieba Fichtea (1762.-1814.):
za apsolutno naelo svoga znanja, svakoga uma i spoznaje postavlja ja:
potpuno apstraktno i formalno
u sebi apsolutno jednostavno:
u njemu negirani:
svaki sadraj ima vrijednost samo
sva osobenost
uko-liko ga pretpostavlja i priznaje to
ka
ja
sva odreenost
ka
sva sadraj
ki
nita se ne promatra kao neto to ima vrijednost po sebi i za sebe i u samom
sebi:
ve samo kao neto proizvedeno subjektivnou od ja:
sve to postoji po sebi i za sebe:
samo privid
ivi, djelotvorni individuum:
njegov se ivot sastoji u tome da svoju individualnost gradi za sebe i za druge, da
se iskae i da se pokae
smisao obzirom na lijepo i na umjetnost:
ovjek treba:
ivjeti kao umjetnik
svoj ivot umjetniki organizirati
ope znaenje genijalne boanske ironije:
predstavlja koncentriranost ja u samo sebe:
za njega sve veze raskinute
sposobno ivjeti samo u blaenstvu koje mu priinjava uivanje u samom sebi
slijedea forma negativnosti ironije:
tvrenje tatine svega stvarnoga, moralsamo se ja moe ne osjeati
noga i onoga punog sadraja:
zadovoljnim u svojem uivanju u samome
sebi:
tvrenje nitavnosti svega objektivnog i
poslije toga ea za neim stalnim i
onoga to po sebi i za sebe ima vrijedsupstancijalnim:
nost
iz toga proizlazi nesretno i
proturje-no stanje:

26

subjekt zaista eli ui

u istinu:
osjea
tenju za
subjektivnou

subjekt se
nije u stanju oteti
nezadovoljnoj apstraktnoj
unutranjosti:
obuzima
ga enja
iz nezadovoljstva karakteristinog za ovu mirnou i nejakost potjee patoloko stanje
lijepe due koja umire od enje za ljepotom:
doista lijepa dua radi i ivi u stvarnosti
ironino se kao genijalna individualnost sastoji u samounitavanju svega divnoga,
velikoga i izvanrednoga:
ak e i u objektivnim umjetnikim djelima ironina umjetnost prikazivati samo
naelo apsolutne subjektivnosti:
u njima se sve to za ovjeka ima vrijednost i dostojanstvo u svojem
samounitavanju prikazuje kao neto nitavno
unato njihovoj srodnosti, postoje bitne razlike izmeu:
kominog:
ironinog:
u pitanju je sadraj onoga to se razara:
mora se ograniiti na to da unitava
u individuumu i preko njega
nitavno
pokazu-je nitavnim ono to uope
predstav-lja neki u sebi
supstancijalni sadraj:
to je ustvari moralnim i istinitim
ironiju su kao najvie naelo umjetnosti usvojili:
Zolger ():
u dubini filozofije naiao na rad ideje na tome da:
negirajui sebe kao beskonanu i
tu svoju negaciju isto tako ponovo
opu, prijee u konanost i osobnost
uki-ne:
ponovo uspostavi beskonano i ope
u konanome i posebnome
ta negativnost:
samo jedan moment
ne cijela ideja
ima srodnosti s ironinim ukidanjem onoga to je odreeno i onoga to je
supstancijalno:
u njoj ugledao naelo umjetnikoga stvaranja
Ludwig Tieck (1773.-1853.):
sasvim se familijarno slui izrazima predstavnika ironije:
pritom ipak ne kae to oni znae
pristupi li sam ocjenjivanju umjetnikih djela, njegovo je oslikavanje njihove
veliine zaista izvrsnim:
ironiji tu nema ni traga

27

PODJELA
umjetnost:
neto to proizlazi iz apsolutne ideje
njezina apsolutna svrha:
osjetilno prikazivanje samog apsolutnog
kako posebni dijelovi proizlaze iz pojma umjetniki lijepoga shvaenog kao prikazivanje
apsolutnoga?
zadatak umjetnosti:
izmiriti:
sadraj umjetnosti:
formu umjetnosti:
ideju
osjetilni slikoviti oblik
formirajui iz njih slobodan totalitet
uvjeti koji se pritom zahtijevaju da bi se to izmirenje ostvarilo:
1. sadraj se koji treba umjetniki predoiti mora pokazati sposobnim za takvo
umjetniko predoavanje:
inae dobivamo samo lo spoj
2. sadraj umjetnosti ne smije sam sobom predstavljati neki apstraktum:
sve to je istinito, kako u duhu tako i u prirodi, jest konkretno:
subjektivno i posebno bez obzira na openitost
3. neka osjetilna forma i neko osjetilno uoblienje, koji trebaju odgovarati nekom
konkretnom sadraju, moraju biti isto tako neto individualno to je potpuno
konkretno i pojedinano:
umjetniko djelo nije prostoduno i samostalno:
u biti predstavlja neko oslovljavanje due koja odjekuje
umjetniko predoavanje u osjetilnosti nije sluajno:
ono niti ne predstavlja najviu formu u kojoj se moe uhvatiti duhovna
konkretnost:
via forma:
stoji nasuprot prikazivanju osjetilnom konkretnou
miljenje:
u relativnom smislu mora biti
ne smije biti jednostranim:
apstraktnim
da bi bilo istinitim i umnim,
mora biti konkretnim
naelo se podjele za znanost o umjetnosti nalazi u vioj istini kao duhovnosti:
prije nego duh dospije do pravog pojma svoje apsolutne biti, on mora proi kroz niz stupnjeva:
ovaj razvoj u granicama umjetnikoga duha ima, shodno vlastitoj prirodi, dvije strane:
sam je taj razvoj duhovan i openit:
taj unutranji razvoj umjetnosti mora
zado-biti neposrednu egzistenciju i osjetilno
od-reeno bie:
u njegovom se tijeku umjetniki uobliaodreene forme osjetilno odreenog bia
va niz stupnjeva odreenih shvaanja
umjetnosti predstavljaju totalitet nunih
svijeta kao niz stupnjeva odreene, ali
razlika meu umjetnostima:
ope svijesti o tome to je prirodno, ljudposebne umjetnosti
sko i boansko
naa se znanost moe podijeliti na tri glavna dijela:
1) IDEJA UMJETNIKI LIJEPOG ILI IDEAL:
opi dio
odnos tog ideala spram:
prirode
subjektivnog umjetnikog stvaranja

28

ideja kao takva:

istina po sebi i za sebe
istina u njezinoj jo neobjektiviranoj openitosti

ideja kao umjetniki lijepo:

ideja s bliom namjenom da u biti bude:
individualnom stvarnou
individualnim uoblienjem stvarnosti:
po svojoj namjeni ini da se ideja
bitno u njemu pojavljuje
ideja se i njezino konkretno uoblienje u stvarnosti trebaju uiniti savreno adekvatnima
jedno drugom:
ideja shvaena kao stvarnost uobliena shodno njezinom pojmu:
idea
nesavrenost umjetnikog djela ne treba uvijek smatrati izrazom subjektivne neumjenosti:
nesavrenost njegove forme potjee takoer i od nesavrenosti sadraja
samo su u najuzvienijoj umjetnosti ideja i njezin prikaz jedno s drugim stvarno skladni:
oblik ideje predstavlja u samom sebi onaj oblik koji je po sebi i za sebe istinit:
sadraj ideje koju on izraava jest takoer istinitim
ideja koja je jo apstraktna ima takoer
ideja koja je u sebi konkretna nosi u samoj
oblik koji je vanjski, a ne oblik koji ona
sebi naelo svoga naina pojavljivanja:
odreuje:
predstavlja vlastito slobodno uoblienje
ideal:
slaganje ideje i njezinog oblika
2) RAZVOJ IDEALA U POSEBNE FORME UMJETNIKI LIJEPOGA:
naroiti dio nae znanosti
bitne se razlike, koje pojam umjetniki lijepog sadri, granaju u niz stupnjeva naroitih
forama uobliavanja
kako se cijelo lijepo razlae na svoje posebne odredbe?
forme umjetnosti:
razliiti odnosi izmeu sadraja i oblika:
proizlaze iz same ideje:
predstavljaju pravo naelo podjele ove sfere
tri odnosa izmeu ideje i njezinog uobliavanja:
a) SIMBOLIKA FORMA:
stremljenje k idealu prave ideje ljepote
poetak ini ideja:
kao neodreena ona jo nema na samoj sebi onu individualnost koju zahtijeva
ideal:
njezina apstraktnost i jednostranost ine da je lik po vanjtini nepotpun i
sluajan
prva forma umjetnosti prije neko jednostavno traenje slikovitog predoavanja nego
mo pravog prikazivanja:
ideja jo nije u samoj sebi nala formu:
ostaje u stanju borbe za nju i stremljenja k njoj
apstraktna ideja ima svoj oblik izvan sebe u prirodnom materijalu:
s jedne se strane istovremeno:
s druge se strane pri toj apstraktnosti
predmeti opaeu njih unosi sup- od-nosa u svijesti takoer javlja stranost
ni u prirodi prije
stancijalna ideja iz-meu ideja i prirodnih pojava:
svega ostavljaju
kao njihovo znaideja u svim tim oblicima trai sebe:
onakvima kakvi
enje:
nalazi da joj oni nisu adekvatnima
su:

29

jo nije mogue da predmet i ope

znaenje potpuno odgovaraju jedno drugom:
njihov se odnos tie samo jedne
apstraktne odreenosti

same te prirodne oblike i pojave

uveliava neodreeno i neizmjerno

ideja tu jo predstavlja neto vie ili

prirodni elementi po svojem obliku
manje neodreeno i neuobliljivo:
potpu-no odreeni:
uslijed tog nesklada njihov odnos postaje negativnim:
ideja nezadovoljna takvom vanjtinom:
uzvieno se uzdie iznad svog obilja tih oblika koji joj ne odgovaraju
karakter prvog istonjakog panteizma umjetnosti:
s jedne strane unosi apsolutno
s druge strane silom nagoni pojave da
znaenje ak i u najgore predmete:
iz-raavaju njegovo shvaanje svijeta:
kri?
udesa i ukazanja?
primitivnom i barbarskom Hegelu to izgleda udno, smijeno i neukusno
b) KLASINA FORMA:
postizanje ideala prave ideje ljepote
uklonjen dvostruki nedostatak simboline umjetnosti:
simboliki oblik nepotpun:
u njemu ideja stupa u svijest samo u apstraktnoj odreenosti ili neodreenosti:
podudarnost izmeu znaenja i oblika mora ostati stalno nepotpunom
klasina forma umjetnosti:
slobodno i adekvatno ugraivanje ideje u oblik koji prema svome pojmu pripada
ideji:
ona se u stanju s njim slobodno i savreno uskladiti
tek klasina forma umjetnosti omoguava proizvodnju i neposredno opaanje
savrenog ideala:
postavlja ga kao ostvarenog
skladnost se pojma i realiteta u klasinom umjetnikom djelu ne smije uzeti u isto
formalnom smislu podudarnosti sadraja s njegovim vanjskim uoblienjem:
osobenost sadraja:
on sam jest konkretna ideja:
kao takva predstavlja konkretnu duhovnost
ideja kao duhovna na samoj sebi ima ljudski oblik:
ukoliko je zadatak umjetnosti da ono to je duhovno predoi u opaaju na osjetilan
nain utoliko ona mora prijei na to oovjeenje:
duh se samo u svojem tijelu pojavljuje kao osjetilan na zadovoljavajui nain:
duh istovremeno odreen kao poseban, ljudski:
apsolutni se duh sposoban izraziti i iskazati samo kao ista duhovnost:
nedostatak klasine umjetnosti:
ona se ukida
tei prijei u viu formu umjetnosti

30

c) ROMANTINA FORMA:
nadmaivanje ideala kao prave ideje ljepote
ukida savreno jedinstvo ideje i njezinog realiteta:
vraa se na ono razlikovanje i suprotstavljanje obiju tih strana koje su u simbolinoj
umjetnosti ostale nesvladanima:
na vii nain
ogranienost klasine umjetnosti:
umjetnost u osjetilno konkretnoj formi predmetom ini onu openitost koja je
po svojem pojmu beskonana i konkretna:
duh
pri toj slivenosti duhovnog i osjetilnog duh ustvari nije prikazan shodno
svojem pravom pojmu:
duh je beskonana subjektivnost ideje:
kao apsolutna se unutranjost nije u stanju uobliiti slobodno i za sebe
romantina forma ponovo ukida nerazdvojno jedinstvo klasine umjetnosti:
zadobila sadraj koji nadmauje klasinu formu umjetnosti i njezin nain
izraavanja
ako se pak jedinstvo ljudske i boanske prirode uzdigne:
od jednog se neposrednog jedinstva napravi svjesno jedinstvo
pravi realitet tog sadraja:
ne vie osjetilno neposredno
ve samosvjesna unutranjost
odreeno bie duhovnoga:
tjelesan ljudski lik
romantina umjetnost predstavlja uzdizanje umjetnosti iznad same sebe:
u granicama vlastitog podruja
u formi same umjetnosti
predmet umjetnosti na ovom njezinom stupnju:
slobodna konkretna duhovnost:
kao duhovnost se treba pokazati za duhovnu unutranjost:
unutranji svijet ini sadraj romantine umjetnosti:
u romantinoj umjetnosti unutranjost slavi svoj trijumf nad onim to je
vanjsko:
ini da se ta pobjeda iskae u njemu i na njemu samom:
osjetilna se pojava srozava gubei svaku samostalnu vrijednost
i romantinoj je umjetnosti radi izraavanja potrebna vanjska stvarnost:
strana vanjskog odreenog bia preputena sluajnosti:
ostavljena na milost i nemilost pustolovinama fantazije
izmeu ideje se i oblika ponovo pokazuje ravnodunost, neskladnost i odvojenost:
kao i u simbolikoj umjetnosti:
nepotpunost ideje izazvala nedostatke uobliavanja
sada se kao duh i duevnost mora pojavljivati kao u sebi savrena:
na osnovi se te vie savrenosti oslobaa odgovarajueg ujedinjavanja s
vanjskime:
svoju pravu realnost i pojavu moe traiti i izvravati u samoj sebi
3) SUSTAV POJEDINIH UMJETNOSTI:
upojedinjavanje umjetniki lijepog:
sastoji se u tome to umjetnost prelazi na osjetilnu realizaciju svojih forama
zaokruuje se u sustav pojedinanih umjetnosti i njihovih rodova i vrsata

31

ovaj dio pretpostavlja pojam ideala i ope forme umjetnosti:

predstavlja samu realizaciju tih forama u odreenom osjetilnom materijalu:
dunost nam je promatrati:
kako se te odredbe ostvaruju:
kako se razlikuju po vanjtini
kako svaki moment u pojmu ljepote samostalno ostvaruju kao umjetniko djelo:
ne samo kao opu formu
svaka forma nalazi svoj odreeni karakter takoer u jednom odreenom vanjskom
materijalu
u ovom dijelu imamo posla uglavnom s umjetniki lijepim:
razvija se u svijet ostvarene ljepote u umjetnosti:
sadraj toga svijeta lijepo:
pravo je lijepo uoblieni apsolutni duh:
sama istina
sredite cjelokupnog svijeta umjetnosti:
regija boanske istine
prema sebi stavlja svoje ekstreme:
objektivnost koja je jo liena duha:
boansko kao neto unutranje:
ista prirodna okolina boga
istina kakva ivi u duhu pojedinanih
vanjsko se uobliava kao takvo:
subjekata:
njegova duhovna svrha i sadraj
vraa se u subjektivnu pojedinanu
nisu sadrani u njemu samom
unutranjost
posebne umjetnosti:
a) ARHITEKTURA:
njezin zadatak:
vanjsku neorgansku prirodu obraditi tako da ona kao vanjski svijet postane srodna
duhu
njezin materijal:
sama materijalnost u njezinoj neposrednoj vanjtini kao mehanika teka masa
njezine forme:
forme neorganske prirode rasporeene prema apstraktnim racionalnim odnosima
simetrije
osnovni tip graevinarstva simbolika forma umjetnosti:
prikazani realitet ostaje u odnosu spram ideje neim vanjskim:
njome neproetim
stoji spram nje u apstraktnom odnosu
b) KIPARTSVO:
njegov zadatak:
beskonana se, ne vie simetrina forma duha koncentrira na tjelesnost i uobliava
ju
dobiva klasinu formu umjetnosti:
duhovna se unutranjost useli u vanjski materijal osjetilnog lika:
obje se strane ugrade jedna u drugu tako da nijedna ne prevlada nad drugom
za kiparstvo ne postoji mogunost potpunog predoavanja ma kojeg duhovnog
sadraja koji apsolutno nije sposobnim oigledno se predoiti u tjelesnom obliku:
kiparstvo treba uiniti da:
duh u svojoj tjelesnoj formi stoji u neposrednom jedinstvu tiho i blaeno
sadraj duhovne individualnosti oivi formu
duh koji predoava kiparstvo:
duh koji ima osnovu u samom sebi:

32

kiparstvo na onome vanjskome shvaa samo apstraktnu prostornost u njezinom

totalitetu dimenzija
c) BRATSTVO (OSTALIH) UMJETNOSTI:
duhovna refleksija onog osjetilnog odreenog bia u sebe
vrsto se unutranje jedinstvo boga u skulpturi razbija u mnotvo pojedinanih
unutranjosti ije jedinstvo nije osjetilno, ve apsolutno idealno
predmet umjetnikog predoavanja postaje takoer najraznolikijom subjektivnou u
njezinom ivom kretanju i u njezinoj ivoj djelatnosti:
ljudska strast, radnja i zbivanje:
jednom rjeju prostrano podruje ljudskog osjeaja, htijenja i uzdravanja
unutranja podjela tree sfere:
. SLIKARSTVO:
najblia kiparstvu
kao materijal za svoj sadraj i za njegovo uobliavanje slikarstvo rabi vidljivost
kao takvu
u slikarstvu svoje mjesto dobiva itavo carstvo posebnosti:
od najuzvienijeg sadraja duha
do najsitnijih predmeta u prirodi
. GLAZBA:
njezin materijal prelazi u jo dublju subjektivnost i uposebljenost
ukida i idealizira ravnodunu eksterijernost prostora:
pretvarajui ju u toku
poetna idealnost materije:
pojavljuje se:
ne vie kao prostorna idealnost
ve kao vremenska idealnost:
ton
glazba predstavlja sredite romantinih umjetnosti:
polazite izmeu:
apstraktne prostorne osjetilnosti
apstraktne duhovnosti u poeziji
u slikarstvu
. POEZIJA:
najduhovniji predstavnik romantine forme umjetnosti
karakteristika:
snaga kojom podvrgava duhu i njegovim predodbama osjetilni element
ton se pretvara u rije kao u sebi artikulirani glas
pravi element poetskog prikazivanja:
poetska predodba
pjesnitvo opa umjetnost duha koji je postao samostalnim i slobodnim
ralanjen totalitet posebnih umjetnosti:
vanjska umjetnost
objektivna umjetnost kisubjektivna umjetnost
arhitek-ture
parstva
sli-karstva, glazbe i poezije
mogue i drugaije podjele:
prema osjetilnom materijalu umjetnikoga djela:
arhitektura:
kiparstvo:
slikarstvo:
glazba:
poezija:
kristalizacija
organska fividljivost
prostor uopvanjski mamaterije u
guracija makao takva
e prelazi u
terijal potnjezinom
terije u njetoku vrepuno izguosjetilnozinom osjemena, ispubio svaku
prostornom
tilno-prosnjenu u sebi
vrijednost
totalitetu
tornom totalitetu

33

materijal se ne moe sprovesti kao zadnji temelj podjele umjetnosti:

ta sama odlika umjetnikoga djela vodi svoje porijeklo iz vieg naela:
mora se potiniti njemu
to vie naelo:
forme umjetnosti:
simbolina:
klasina:
romantina:
opi momenti same ljepote
pojedine umjetnosti ine realno odreeno bie forama umjetnosti:
svoju najsuokiparstvo bezuovladava slikarbrazniju stvarvjetna realnost:
skim i glazbenost i najveu
arhitekturu
nim izrazom, te
primjenu nalazi
prihvaa sapoetskim
u arhitekturi:
mo kao ono
predo-avanjem
jo nije spala
to ograuje
na sa-mostalan
na stupanj
jo nije u stai bez-uvjetan
neorganske
nju izgraditi
nain
prirode neke
slikarstvo i
druge umjetglazbu kao
nosti
apsolutne
forme za svoj
sadraj
poezija odgovara svim formama lijepoga:
njezinim je pravim elementom lijepa mata
ono to posebne umjetnosti ostvaruju u pojedinim umjetnikim djelima:
samo ope forme razvoja ideje ljepote

34