F.

William Engdahl

SJEME
UNITENJA

geopolitika genetski modificirane

hrane i globalno carstvo
S engleskoga prevela
Nedjeljka Batinovi

DETECTA
Zagreb, 2005.

SADRAJ
PREDGOVOR

PRVO POGLAVLJE:

IRAK DOBIVA AMERIKO "SJEME DEMOKRACIJE

Ekonomska ok terapija amerikoga tipa
Bremerov dekret broj 81
Unitena iraka riznica sjemena
Nema sjemena za sjetvu
"Neka
jedu...
tjesteninu"
Irak, Sjedinjene Amerike Drave i diktati MMF-a

15
15
19
22
24
27
31

DRUGO POGLAVLJE:

POINJE REVOLUCIJA U SVJETSKOJ PROIZVODNJI HRANE

Argentina kao prvi pokusni kuni
Kako su strani krediti pripomogli da Argentina
postane
"div
soje"
Slamanje nacionalne volje u Argentini
Rockefellerova "argentinska agrarna revolucija"
"Sova for me, Argentina..."
Kompanija Monsanto pobjeuje prijevarom
Neka jedu soju!

37
37
40
44
49
53
56
59

TREE POGLAVLJE:

LISICA UVA KOKOINJAC

Znanost povija glavu
Pada bomba na projekt GMO-a
Blair, Clinton i "politika" znanost
Kraljevsko drutvo, koje ba ne resi etinost,
kree u napad
Znanost u slubi biznisa

63
63
65
69
72
75

ETVRTO POGLAVLJE:

WASHINGTON BACA KOCKU ZA GMO - PRIJEVARA

ZVANA "BITNO EKVIVALENTNE" BILJKE
Poeci biotehnolokog istraivanja
"Lai, puste lai..."
La zvana "bitna ekvivalentnost"

79
79
80
81

"Najbolja hrana to je priroda da je..."

Uprava za hranu i lijekove i kompanija Monsanto
muzu javnost
Ugodni odnosi kompanije Monsanto i
amerike Vlade

84
89
94

PETO POGLAVLJE:
PREPREDENI DICK NIXON IJOS PREPREDENIJI
ROCKEFELLERI
Ameriki pomak paradigme zvan Vijetnam
"Kriza demokracije" Davida Rockefellera
"Velika pljaka ita"
"Kad si u Rimu..."
Nixonova strategija izvoza poljoprivrednih proizvoda
Kissingerova "hrana kao oruje"

99
99
103
107
110
112
117

ESTO POGLAVLJE:
DEPOPULACIJA SVIJETA - STROGO TAJNI DOKUMENT
AMERIKE NACIONALNE SIGURNOSTI
Porast stanovnitva i nacionalna sigurnost
Hrana za Cargill & Co.
Nesretni broj trinaest...
Brazil kao "uzorak" za program NSSM 200

123
123
128
130
134

SEDMO POGLAVLJE:
JOHN D. III., NELSON, DAVID I SMRTONOSNO BRATSTVO
Ljudi kao pokusni kunii
"Ljudski rak"
Mranije tajne obitelji Rockefeller
"Najbolja pasmina" - eugenika i amerika elita
"vladarske rase"
"Bobu treba rei bob..."
Populacijsko vijee Johna D. Rockefellera III. i
"kriptoeugenika"
O, zdravo Dolly
Od eugenike do ljudske genetike
OSMO POGLAVLJE:
STUDIJE O RATU I MIRU
Pripreme za stvaranje poslijeratnog
kolonijalnog carstva

139
139
143
144
146
151
156
162
167
171
171

"Ameriko stoljee" - ameriki "Lebensraum"

Nelson gradi biznis u Latinskoj Americi
Kosturi u Rockefellerovu mranom ormaru
Rockefeller-Wallaceovo izvjee
Poeci agrobiznisa: Rockefeller se udruuje
s Cargillom
Projekti i za Brazil i Venezuelu

174
178
179
183
187
189

DEVETO POGLAVLJE:

SVEUILITE HARVARD - TVORAC AMERIKOGA

AGROBIZNISA
"Zelena revolucija" otvara vrata
Osposobljavanje kadrova za biorevoluciju
Rockefelleri financiraju stvaranje agrobiznisa
Monopol i vertikalna integracija uzvraaju udarac
Tvornika poljoprivreda: "gdje su nae farme...?"

193
193
198
204
207
211

DESETO POGLAVLJE:

"HRANA JE MO"
Zdjela "zlatne rie"
"Nova eugenika": reductio ad absurdum
"Zlatna ria" i mrane lai

221
221
223
230

JEDANAESTO POGLAVLJE:

SJEME PROPASTI - SIJANJE "VRTA OVOZEMALJSKI

UITAKA"
Svjetska trgovinska organizacija: ameriki agrobiznis
kree u preuzimanje svjetske poljoprivrede
"WTO i loi TRIPS"
"Lai, odvratne lai, Monsantove lai..."

239
239
245
257

DVANAESTO POGLAVLJE:

GENETSKI ARMAGEDON - TERMINATOR, TRAITOR I

KUKURUZ SPERMICID
"Jedan korak natrag, a onda dva naprijed"
"Gurni im ga niz prokleto grlo..."
Ubijaju nas njeno, sve njenije... kukuruzom
spermicidom
Cjepivo protiv tetanusa, pobaaja, Rockefelleri
i svjetska trgovinska organizacija

265
265
274
278
282

POGOVOR

289

KAZALO

295

PREDGOVOR

Posljednjih desetak godina napisane su mnoge knjige o po

tencijalnim i jo nepoznatim opasnostima konzumiranja ge
netski modificiranih biljaka i drugih namirnica te mesa ivo
tinja hranjenih iskljuivo genetski modificiranim krmivom. Ima
i knjiga u kojima se govori o pohlepi aice agresivnih multina
cionalnih kompanija, proizvoaa genetski modificirana sjeme
na i pesticida. Te su kompanije, ini se, lukavou Wall Streeta,
nakanile zavladati svjetskim tritem potencijalno vrijednim
stotine milijarda dolara.
Ova e knjiga, moda, razoarati one koji tragaju za dokazi
ma koji e potvrditi njihove dvojbe. Po miljenju autora ove
knjige, iza brzoga svjetskog irenja genetski modificiranih
usjeva, esto skraeno zvanih GMO, krije se daleko opasnija
pria.
Ono to me navelo na temu o genetski modificiranim usjevi
ma dogodilo se ubrzo nakon amerike okupacije Iraka. U svi
bnju 2003. ameriki predsjednik George W. Bush odrao je jed
nu od svojih rijetkih tiskovnih konferencija. Veina svijeta bila
je usredotoena na strahote i mogua dogaanja u poslijeratnome Iraku i na opasnosti od irenja nemira diljem islamskoga
svijeta. A predsjednik Bush nije se u tome govoru na to ni osvr
nuo, nego je odluio govoriti o jednoj potpuno drugoj temi, ili
se tada barem tako inilo.
Najavio je kako je Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava
odluila u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World Trade Organization, WTO) slubeno pokrenuti tubu protiv Europske
unije i njezinih zemalja lanica zbog njihove zabrane uvoenja
GM usjeva. Ta je zabrana bila na snazi od 1998. i mnogim je
zemljama diljem svijeta dala hrabrosti i mogunosti da se i same
9

odupru nastojanjima amerikih korporacija i korporacija nekih

drugih zemalja koje su u tim zemljama eljele iriti GM usjeve.
Najzanimljiviji aspekt te krajnje zanimljive svibanjske tisko
vne konferencije bila je Bushova izjava da je dugotrajna glad u
afrikim zemljama izravna posljedica odluke Europske unije o
zabrani uzgoja GM namirnica u Europi. Ne samo da je ta Bu
shova izjava imala udnu logiku, nego je i dala na znanje kako
je za njegovu Vladu pitanje irenja GM usjeva jednako vano
kao i okupacija Iraka i njegova golemoga naftnoga bogatstva.
Poslije vie mjeseci istraivanja i nekoliko krivih tragova
poeo sam raspetljavati konce prie, po drskosti tako golemih i
zapanjujuih razmjera da se njome nisam bavio gotovo godinu
dana. Bio sam uvjeren kako sam preuveliao vanost onoga na
to sam u svome istraivanju podruja GM hrane na poetku
naiao. Ali, dokazi su se i dalje mnoili dok su Europska unija
i njezine zemlje lanice, kao i Brazil, stenjali pod pritiskom
Amerike da otvore vrata uzgoju GM usjeva i dok je Washington
u okupiranome Iraku ozakonjivao zatitu patenata na GM sjeme
i pesticide.
Na vlastito zadovoljstvo, provjerio sam i potvrdio mnoge
navode o diktatorskome ponaanju kompanije Monsanto, vo
dee svjetske kompanije za irenje GM usjeva, kao i kompanija
Syngenta, Dow, DuPont i jo aice "globalnih igraa" na po
druju uzgoja GM usjeva. Istraio sam razloge zbog kojih je
britanski premijer Tony Blair, u lipnju 2003., samo mjesec dana
poslije spomenute Bushove tiskovne konferencije, smijenio
britanskoga ministra za okoli Michaela Meachera. Provjerio
sam navode o surovome guenju neovisnog znanstveno
istraivakog rada o moguim posljedicama dugotrajnog kon
zumiranja genetski modificiranih namirnica po ljude i ivotinje.
Sve mi je bilo potpuno jasno. No, u cijeloj toj prii o GMOu poela se pojavljivati jo jedna injenica, daleko tea i sabla
snija. Klju te injenice bila je nezapamena potpora koju ai
ca multinacionalnih kompanija specijaliziranih za GM usjeve i
10

pesticide dobiva od, u prvome redu, amerikoga Ministarstva

poljoprivrede, od amerike Vlade u Washingtonu i od svih
amerikih predsjednika od sredine 1980-tih godina, poevi od
Ronalda Reagana. Jednako su udni bili i politiki potezi bri
tanskoga premijera Blaira, ovjeka koji je svoju politiku ka
rijeru vezao za potporu Bushu u Iraku i za nametanje GM teh
nologije u Velikoj Britaniji.
Dublja pria, koja se polako slagala, zasigurno e naelektri
zirati predane tragae za "zavjerama" diljem svijeta. Osim toga,
autora ove knjige jamano e izloiti optubama kao "jo jed
nog teoretiara zavjera".
Ve me godinama zabavljaju besmislene optube na raun
svih ljudi koji na bilo koji nain nekome nagaze na krivu (rj.
pravu) nogu. Za takve ljude obino kau: "Ah, on je teoretiar
zavjera", a svrha te optube jest odvratiti inteligentne ljude od
razmiljanja o posljedicama onoga to im se dogaa pred oi
ma.
Prema klasinoj definiciji, rije "zavjera" podrazumijeva
sljedee: kad se dvije ili vie osoba privatno ili tajno sastaju i
kuju plan o zajednikom zloinakom pothvatu, veem ili
manjem, onda te osobe sudjeluju u zavjeri.
Kao pravni termin, zavjera je u Americi povijesno definira
na kao "dogovor dviju ili vie osoba o poinjanju zloina" ili "o
postizanju zakonita cilja nezakonitim sredstvima".
Jasno je da je postojala zavjera za ubojstvo predsjednika Johna
Kennedyja, poinjeno 22. studenoga 1963. Jedina otvorena pi
tanja jesu tko ju je skovao i zato. Postojala je zavjera i meu
ljudima oko predsjednika Lyndona B. Johnsona, 1964. Ti su
ljudi osmislili izliku poznatu kao "incident" u Zaljevu Tonkin,
kako bi opravdali masovna ubojstva ne samo Vijetnamaca nego
i amerike mladei u tome ratu. A rijetki su ga na kraju mogli
drati vrijednim njegove cijene. Ukupno djelovanje CIA-e i dru
gih obavjetajnih sluba u cijelome svijetu nije nita drugo do
niz zavjera, bilo da je rije o ruenju nepoeljnih vlada u Iranu
11

i Gvatemali, bilo o umorstvu ljudi "nezgodnih" za neke mo

nike. Projekt smanjenja broja stanovnika u nekim zemljama
Treega svijeta, bogatim nekim sirovinama, koji je, po rijeima
njegova autora Henryja Kissingera, bio prioritet od najvee
vanosti za "nacionalnu sigurnost" Amerike, bio je najstroe
uvana zavjera amerike Vlade i njezine slubene politike. I
ostao je tajnom sve dok FOIA, poetkom 1990-tih godina, nije
prisilila vlasti da s tih dokumenata skinu oznaku "stroga taj
na".
I u tjednima poslije strahotnih napada od 11. rujna 2001.
postojala je jasna zavjera male skupine predanih jastrebova iz
Pentagona i oko njega. Oni su nastojali uvjeriti ameriku jav
nost da su unitenje Sadama Huseina i okupacija Iraka od
najvee vanosti, iako je cijela kampanja poela kao objava rata
terorizmu i neuhvatljivome Osami bin Ladenu. Dok je Irak zau
zimao sredite pozornice, Bin Laden je ostavljen da slobodno
luta po piljama Tora Bore. I to je bila zavjera.
No, zavjera koja je poela izvirati iza potpore amerike Vla
de nametanju GM sjemena ljudima diljem svijeta nadilazila je
domete svega to je ovaj pisac, tijekom svoga 30-godinjega
istraivakog rada, otkrio na podruju ekonomskih i politikih
dogaaja, nafte, svjetske poljoprivrede i trgovine.
Ono to sam poeo otkrivati nadilazilo je razmjere manipu
lacija koje su dovele do arapsko-izraelskoga Yom-kipurskoga
rata iz 1973. A te manipulacije osmislila je strogo tajna skupi
na biranih vodeih osoba iz interesnih krugova Vlade, meu
narodnih banaka i multinacionalnih kompanija, takozvana Bilderberka skupina. U svojoj knjizi Stoljee rata: anglo-amerika
naftna politika i novi svjetski poredak istraio sam tu i druge za
vjere koje su sluile tome da Sjedinjene Amerike Drave i aica
vodeih svjetskih banaka i kompanija poslije 1945. zavladaju
svijetom.
Doista, zavjera o manipulaciji genima, jer to jest zavjera,
tako je golema da izmie ljudskoj mati. Ona je tako smiona i
12

istodobno tako jednostavna da je do danas uspijevala prolaziti

uglavnom neotkrivena. Ponukan eljom da ispravim taj nedo
statak odluio sam napisati ovu knjigu.
itatelji koji trae konvencionalno ili politiki prihvaeno
objanjenje dogaaja na svijetu trebaju jednostavno ne itati
nastavak ove knjige. Tada e vjerojatno bolje spavati. itatelje
sklone dubljoj znatielji ova e knjiga, nadam se, potaknuti na
daljnje istraivanje ovoga neizmjerno vanoga podruja.
Negdje usred bliskoistonih naftnih okova i svjetskih kriza
hrane iz 1970-tih godina tadanji ameriki ministar vanjskih
poslova i predsjednik Vijea za nacionalnu sigurnost (National
Security Council) Henry Kissinger izrekao je neto vrlo znako
vito. Kao dugogodinji sljedbenik geopolitike "ravnotee moi",
uenik Castlereagha u Engleskoj i ovjek s nemalim iskustvom
u kovanju zavjera, Kissinger je u jednoj izvanrednoj izjavi saeo
svoju filozofiju politike moi: "Kontroliraj naftu i kontrolirat
e zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat e ljude".
Imajui na umu tu njegovu izjavu, ponimo raspetljavati
konce prie koja bi, da nije tako dobro dokumentirana, bila
gotovo nevjerojatna. To je pria koja se krije iza svjetskoga irenja
GM usjeva do te mjere da sudbinu sigurnosti svjetske hrane u
rukama dri tako malen broj privatnih multinacionalnih kom
panija - proizvoaa GM hrane - da ih moemo izbrojiti na
prste jedne ruke. Nikada u povijesti svijeta nije tako golema
mo bila dragovoljno predana u ruke tako maloga broja ljudi. I
jo gore, meu tim kompanijama jesu i tri kompanije koje bije
glas da su ve desetljeima umijeane u skandale s pentagonskim ratnim strojem, skandale koji u sluaju nekih kompanija
traju jo od Prvoga svjetskoga rata ili od prije njega.
F. William Engdahl

13

PRVO POGLAVLJE

IRAK DOBIVA AMERIKO

"SJEME DEMOKRACIJE"
U Iraku smo zato da bismo posijali sjeme demokracije kako
bi procvjetalo i proirilo se po cijelome podruju autoritarnih
reima. - George W. Bush

Ekonomska ok terapija amerikoga tipa

Kada je George W. Bush govorio o sijanju "sjemena demo
kracije" rijetki su ljudi shvatili da pod time misli na sjeme kom
panije Monsanto.
Poslije amerike okupacije Iraka u oujku 2003. gospodar
ski i politiki ivot te zemlje korjenito se promijenio. Ne samo
da je Irak okupiran sa 130.000 amerikih vojnika i malom
vojskom privatnih plaenika, nego je okupacijska sila - Sje
dinjene Amerike Drave - preuzela potpunu vlast nad gospo
darstvom te zemlje.
Vlast nad cjelokupnim irakim gospodarstvom poela se
provoditi iz Pentagona. U svibnju 2003. Paul Bremer III. posta
vljen je, s impozantnim naslovom, za upravitelja novostvorene
Privremene koalicijske uprave (Coalition Provisional Authority), skraeno nazvane CPA, a u stvarnosti tek slabo prikrivene
okupacijske vlasti. Bremer je ranije bio dunosnik amerikoga
15

Ministarstva vanjskih poslova specijaliziran za podruje tero

rizma. Poslije toga je postao direktorom mone konsultantske
tvrtke Kissinger Associates (Kissinger i suradnici), iji je vla
snik bivi ameriki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger.

Henry Kissinger dugogodinji je pobornik Georgea W. Busha. Na slici: Kis

singer i Bush u vrijeme predsjednike kampanje iz 2000.

Bremer je u okupiranome Iraku imao vlast odluivati o ivotu

i smrti svih podruja civilnoga ivota. Zanimljivo je da nije po
lagao raune Ministarstvu vanjskih poslova, kao ministarstvu
koje je uvijek bilo nadleno za poslijeratne obnove, nego Pen
tagonu, tj. izravno Uredu ministra obrane Donalda Rumsfelda.
Kao predsjednik Privremene koalicijske uprave Bremer se
hitro latio posla izradbe niza zakona za vladanje Irakom, koji u
to vrijeme nije imao ustava ni zakonito konstituirane vlade.
Amerika okupacijska vlast izradila je ukupno 100 zakona, koji
su stupili na snagu u travnju 2004. U cjelini, tih 100 novih
amerikih zakona ili, kako ih ljudi zovu, dekreta, trebali su osi
gurati restrukturiranje irakoga gospodarstva na crti gospodar
skoga modela "slobodnoga trita" po amerikome mandatu.
16

Bilo je to vrlo slino sustavu kakav su Meunarodni monetarni

fond i Washington, poslije 1990., nametnuli Rusiji i zemljama
bivega Sovjetskoga Saveza.
Bremer je od pentagonskih planera oko Rumsfelda imao
mandat nametnuti Iraku "ok terapiju" goru od svih koje su
MMF i vlade zapadnih zemalja do tada nametnule bilo kojoj
drugoj zemlji. Za samo mjesec dana nametnuo je gospodarske
promjene drastinije od onih koje je MMF uspio nametnuti u
Latinskoj Americi za trideset godina. Bivi glavni ekonomist
Svjetske banke i dobitnik Nobelove nagrade Joseph Stiglitz za
Bremerove je reforme rekao da su "jo radikalniji oblik ok te
rapije od onoga koji je nametnut bivim zemljama Sovjetskoga
Saveza".
Prvi Bremerov potez bio je otputanje 500.000 radnika iz
dravnih sluba, veinom vojnih dunosnika i slubenika, ali i
lijenika, medicinskih sestara, nastavnika i profesora te zapo
slenika nakladnikih i tiskarskih kua. Zatim je otvorio granice
Iraka za neogranien uvoz - bez carina, bez poreza, bez inspe
kcije. Dva tjedna nakon dolaska u Bagdad, u svibnju 2003., ci
niki je izjavio da je Irak "otvoren za biznis". Nije rekao iji
biznis, ali je to bivalo sve jasnije. Imperijalnu nazonost vre
ruke teko bi bilo zamisliti. Bio je to poetak vlasti sile koja za
sebe govori kako joj je glavni cilj uspostava demokracije.
Prije amerike invazije irakim je gospodarstvom, u koji ne
ukljuujem naftu, dominiralo dvjestotinjak dravnih poduzea,
koja su proizvodila sve, od cementa preko papira do bijele teh
nike. U lipnju 2003. Bremer je objavio kako e ta poduzea biti
odmah privatizirana. "Dovoenje neuinkovitih dravnih po
duzea u privatne ruke", rekao je, "od presudne je vanosti za
oporavak irakoga gospodarstva". Plan privatizacije irakoga
gospodarstva za Bremera e biti najvea likvidacijska prodaja
od pada Sovjetskoga Saveza.
No, bio je to tek poetak Bremerova gospodarskoga plana.
Kako bi Irak uinio privlanim za strana ulaganja, uveo je ve
17

spomenuti niz od 100 dekreta, tj. zakona kojima su stranim

multinacionalnim korporacijama dane sve ovlasti nad irakim
gospodarstvom.
Dekretom broj 37 porez poduzea, koji je do tada iznosio
oko 40%, smanjen je na 15% za sve gospodarstvene grane. Tako
drava, bez prihoda od poreza, nee ni u emu moi imati znaaj
nu ulogu. Dekretom broj 39 stranim je kompanijama omogue
no stjecanje 100-postotnog vlasnitva nad svime osim nad si
rovinama. Time im je osigurano neogranieno poslovanje u
cijeloj zemlji, bez obveze ulaganja dobiti u Iraku i bez obveze
plaanja poreza. Jasno je da ti dekreti nisu pisani radi dobrobiti
irakoga naroda ni irakoga gospodarstva.
Po Dekretu broj 39 strane kompanije mogu sklapati ugovo
re na rok od etrdeset godina. Dekretom broj 40 omogueno je
poslovanje stranim bankama pod jednako povoljnim uvjetima.
Kao to i prilii takvom stranom preuzimanju gospodarstva,
jedini zakoni koji su ostavljeni netaknutima jesu zakoni Sadama Huseina kojima je ogranieno djelovanje radnikih sindika
ta i kolektivnih dogovora.
Irak se preko noi iz najizoliranije zemlje na svijetu pretvo
rio u, na papiru, zemlju s najslobodnijim i najotvorenijim tri
tem na svijetu. Nakon to su irako gospodarstvo i bankarstvo
opustoeni ratom i ekonomskim embargom, koji su Iraku na
metnule Sjedinjene Amerike Drave i koji je trajao vie od
deset godina, u toj nametnutoj privatizaciji Iraani nisu imali
sredstava kupiti svoja dravna poduzea. Tako su strane multi
nacionalne kompanije bile jedini akteri koji su se mogli okori
stiti Bremerovim velebnim planom gospodarskoga oporavka te
zemlje.
Novi sustav zakona nametnut je Iraku kao okupiranoj i opu
stoenoj zemlji, koja nije imala mogunosti prigovora, osim
vojne sabotae i gerilskog ratovanja protiv okupatora. Taj su
stav zakona nametnula je okupacijska vlast Vlade Sjedinjenih
Amerikih Drava, takozvana Privremena koalicijska uprava,
18

sa svrhom da se njime poploi put u povijesti najradikalnijoj

transformaciji proizvodnje hrane u nekoj dravi. Ukratko, Irak
je pod Bremerom trebao postati modelom agrobiznisa genetskog
modificiranja, tj. GMO-a.

Bremerov Dekret broj 81

Zakopan duboko u Bremerovim dekretima ili zakonima bio
je Dekret broj 81, pod naslovom "Zakon o patentima, indu
strijskom dizajnu, tajnim informacijama, integriranim krugo
vima i vrstama postrojenja", koji ukljuuje sve mogue, od
medija do privatizacije dravnih poduzea. Kako ne bi bilo ni
malo dvojbe, Privremena koalicijska uprava (CPA) izrijekom je
definirala pravnu vanost tih stotinu "dekreta". Jedan je dekret
definiran kao "obvezujue smjernice ili upute irakome naro
du, koje imaju kaznene posljedice ili se izravno odnose na nain
vladanja nad Iraanima, ukljuujui i promjene u irakim zako
nima". Drugim rijeima, Iraanima je nareeno: "Prihvatite ili
umrite!" Svaki do tada postojei iraki zakon koji se kosio s
bilo kojim od 100 Bremerovih zakona postao je nitavnim.
Okupacijski je zakon postao vrhovnim zakonom.
U Bremerovu Dekretu broj 81 stoji:
"11) lanak 12. mijenja se tako da glasi: Vlasniku patenta zaja
mena su sljedea prava:
1. Ako je predmet patenta neki proizvod, svakoj osobi koja od
vlasnika patenta nije pribavila doputenje, vlasnik patenta ima
pravo zabraniti proizvodnju, eksploataciju, primjenu, pokuaj
prodaje, prodaju i uvoz toga proizvoda.
12) lanak 13.1 mijenja se tako da glasi: Vrijeme trajanja pa
tenta nee prestati prije isteka roka od dvadeset godina za pa
tent registriran po ovome Zakonu, poevi od dana podnoenja
prijave za registraciju po odredbama ovoga Zakona".
19

Jednom drugom odredbom istoga dekreta utvreno je

sljedee:
"Zemljoradnicima je zabranjeno koristiti za sljedeu sjetvu
sjeme zatienog usjeva sauvano od prethodne etve kao i
sjeme bilo kojeg drugog usjeva navedena u stavcima 1 i 2
odlomka (C) lanka 14. ovoga odjeljka."
Prevedeno na razumljiv jezik, tim su dekretom vlasnicima
patenata na odreene biljne sorte, a vlasnici su listom strane
multinacionalne kompanije, dana iskljuiva prava, na 20 godi
na, na uporabu njihova sjemena u irakoj poljoprivredi. Za
tiene biljne sorte jesu genetski modificirane sorte, a iraki
poljoprivrednici koji te sorte ele sijati moraju potpisati ugo
vor s vlasnicima sjemenskih patenata i obvezati se da e plaati
"tehnoloku pristojbu" i godinju licencu za sijanje patentira
noga sjemena.
Pokua li koji iraki poljoprivrednik ostaviti dio uroda za
sjeme za sljedeu sjetvu, podlijegat e strogim novanim kaz
nama u korist proizvoaa toga sjemena. Kompanija Monsanto
je, u Sjedinjenim Amerikim Dravama, za vreu tako sauva
na sjemena traila novanu kaznu 120 puta veu od cijene vree
svoga GM sjemena, sve dok jednom sudskom odlukom to nije
ukinuto. Iraki e farmeri postati vazali, ne Sadama Huseina,
nego divovskih multinacionalnih kompanija - proizvoaa GM
sjemenja.
U sri Dekreta broj 81 ugraena je odredba zvana "Zatita
biljnih sorta" (Plant Variety Protection, tj. PVP). Po toj odredbi
ostavljanje sjemena i njegova uporaba za sljedeu sjetvu posta
la je nezakonitom. Poljoprivrednici koji se na taj nain budu
koristili patentiranim ili ak "slinim" sjemenom bit e podvr
gnuti strogim novanim ili jo gorim kaznama. No, zatita bilj
nih sorta nije bila rezultat deset tisua godina starog irakog
krianja i razvoja biljnih sorta.
20

Naprotiv, divovske multinacionalne kompanije poput Monsanta dobile su pravo koristiti vlastito sjeme i vlastite pesticide
na irakome tritu, uz punu zatitu amerike i irake vlasti.
Padne li Iraku na pamet oklijevati glede unitavanja vlastitih
domaih biljnih sorta i sigurnosti sjemena, sveukupne sankcije
MMF-a i Washingtona sruit e se na tu zemlju.

Paul Bremer III., ameriki povjerenik u Iraku, koji je Iraku nametnuo 100
novih dekreta za reguliranje irakoga gospodarstva, ukljuujui i Dekret broj
81 o patentnim pravima na GM usjeve.

21

Unitena iraka riznica sjemena

Irak je povijesno dio Mezopotamije, zvane kolijevkom civi
lizacije, gdje su plodne doline izmeu rijeka Eufrata i Tigrisa
stvorile idealne uvjete za poljoprivredu. Poljoprivrednici su u
Iraku postojali od prije 8.000 godina prije Krista i razvili su
bogatstvo sjemenskih sorta za gotovo svaku vrstu penice koja
danas na svijetu postoji. To su postigli tako to su dio ljetine
ostavljali za sljedeu sjetvu i novim sjetvama razvijali nove pri
rodno otporne sorte.
Irak je godinama uvao uzorke sjemena tih dragocjenih pri
rodnih sorta u dravnoj sjemenskoj banci, smjetenoj u Abu
Hraibu, gradu koji je 2004. godine doao na zao glas kao ame
riki zatvor - muilite irakih zatoenika. Nakon amerike
okupacije Iraka i viekratnih bombardiranja toga grada, povije
sna i neprocjenjivo vrijedna banka sjemena iz Abu Hraiba je
nestala, kao jo jedna rtva rata u Iraku.
No, bive irako Ministarstvo poljoprivrede poduzelo je mjere
predostronosti i osnovalo neku vrstu priuvnog skladita sje
mena u susjednoj Siriji, u organizaciji poznatoj po skraenici
CGIAR, gdje je jo uvijek pohranjeno sjeme veine najvanijih
peninih sorta. ak i uz ruenje sjemenske banke u Abu Hrai
bu, ta je sirijska sjemenska banka mogla lako osigurati sjeme
za iraku sjetvu da je Privremena koalicijska uprava tu pomo
zatraila. Ali nije. Bremerovi savjetnici imali su potpuno drukiji
plan za budunost irake proizvodnje hrane.
Irakoj je poljoprivredi namijenjena "modernizacija", indu
strijalizacija i otklon od tradicionalnog obiteljskog raznorod
nog poljodjelstva - njezino pretvaranje u agrobiznis ameriko
ga tipa, koji e proizvoditi za "svjetsko trite". Sigurnost prehra
ne gladnih Iraana u tome je planu potpuno sporedno pitanje.
Ako neka velika multinacionalna kompanija razvije neku
sortu otpornu na nekog irakog nametnika i ako neki iraki
poljoprivrednik posije neku drugu sortu jednako otpornu na
22

toga nametnika, po Bremerovu Dekretu broj 81 iraki poljopri

vrednik ne smije vie sjeme te svoje sorte koristiti za sljedeu
sjetvu, nego mora platiti nekoj kompaniji, primjerice Monsantu, autorska prava, kao da sije Monsantovo GM sjeme*.
Ameriki i meunarodni sudovi, po zakonima Svjetske tr
govinske organizacije iz eneve, tijela kojim upravljaju ame
rika Vlada i divovske privatne agrokompanije poput Monsanta, imaju pravo i mo nametati takve zakone na biljne patente.
Presedan za to postavljenje 1990-tih godina, kada je jedna mala
amerika biotehnoloka kompanija zvana SunGene patentirala
sortu suncokreta s visokim postotkom oleinske kiseline. Nije
patentirala samo genetsku strukturu, nego i genetsku osobinu.
Kompanija SunGene izvijestila je druge proizvoae i uzgaji
vae da e se njihove sorte s "visokim postotkom oleinske kise
line", ako takve sorte uspiju stvoriti, drati posezanjem u njezin
patent. Takvu potpunu kontrolu nad sjemenjem poljoprivred
nih sorta omoguit e novi zakon o patentnim pravima u Iraku.
Dekret broj 81 Privremene koalicijske uprave, pod krinkom
kompliciranog pravnog izriaja, zapravo je budunost proizvo
dnje hrane u Iraku predao u ruke globalnim multinacionalnim
privatnim kompanijama, to se ne bi moglo nazvati osloboe
njem kakvo je veina Iraana prieljkivala.
Dekret broj 81 o kontroli uzgoja biljaka, za razliku od dru
gih dravnih zakona o pravima na intelektualno vlasnitvo, nije
postignut pregovorima izmeu Iraka i Svjetske trgovinske or
ganizacije ili Iraka i neke druge drave. On je Iraku nametnut iz
Washingtona, bez rasprave. Prema dobro obavijetenim izvori
ma iz Washingtona, posebne pojedinosti Dekreta broj 81 o
uzgoju biljaka za ameriku je Vladu napisala kompanija Mon-

* Ako neka kompanija patentira gen za otpornost iz lokalne populacije,

ona time postaje vlasnikom patenta na sve sorte s tim genom. - nap. stru
nog redaktora

23

santo, vodei svjetski dobavlja GM sjemena i poljoprivrednih

proizvoda.1

Nema sjemena za sjetvu

Na papiru izgleda da pod nametnuti iraki zakon o patenti
ma podlijee samo sjeme koje iraki farmeri odlue kupiti od
stranih proizvoaa sjemena. Stvarnost je znatno drukija. Irak
je tim zakonom pretvoren u golemi laboratorij za razvoj
prehrambenih proizvoda pod kontrolom divovskih proizvo
aa GM sjemenja i hrane - kemijskih kompanija, a najvei meu
njima jesu Monsanto, DuPont i Dow.
Nakon amerikoga rata protiv Iraka i opustoenja te zemlje,
iraki su se poljoprivrednici, pred sjetvu, obraali svome Mini
starstvu poljoprivrede. Upravo je ondje Bremer naao otvorena
vrata za svoje podlo preuzimanje opskrbe Iraka hranom u bu
dunosti.
Iraki su poljoprivrednici izdrali ne samo desetogodinji
embargo na uvoz poljoprivrednih strojeva i opreme, nametnut
pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije,
nego i tri sune godine neposredno prije rata, kada je urod pe
nice znatno oslabio. Godine rata i ekonomskoga embarga to
liko su unitile iraku poljoprivredu da se proizvodnja penice
do 2003. godine smanjila na manje od polovice proizvodnje iz
1990., tj. iz godine prije prvoga amerikoga rata protiv Iraka.
Velik dio irakoga stanovnitva ovisio je, do 2003., o uvozu
hrane po programu UN-a "nafta za hranu".

Smith, Jeremy: "Iraq: Order 81" (Irak: Zakon 81), objavljeno u The Ecologist, svezak 35., broj 1., od 1. veljae 2005. Koalicijska privremena vlast,
Zakon 81. "Novi iraki patentni zakon: objava rata poljoprivrednicima", iz
asopisa Focus on the Global South i GRAIN. www.grain.org.

24

Ameriko Ministarstvo vanjskih poslova uskoilo je progra

mom svoje Agencije za meunarodni razvoj (Agency for Inter
national Development, skraeno AID) i Programom za rekon
strukciju i razvoj irake poljoprivrede (Agricultural Reconstruction and Development Program for Iraq), zvanim ARDI, kako
bi transformiralo tradicionalnu iraku poljoprivredu, sve pod
krilaticom "moderniziranja" irake proizvodnje hrane. Kljuni
washingtonski poljoprivredni car iz toga vremena bio je Daniel
Amstutz, bivi dunosnik amerikoga Ministarstva poljoprivre
de i bivi potpredsjednik divovskoga konglomerata za uzgoj
itarica zvanog Cargill Corporation. Amstutz je doslovno osmi
slio amerike zahtjeve glede poljoprivrede za vrijeme Urugvaj
skoga sastanka GATT-a koji je u prvoj polovici 1990-tih godina
doveo do osnivanja Svjetske trgovinske organizacije.
Bremerov Dekret broj 81 toboe je imao cilj "osigurati do
bru kvalitetu sjemena u Iraku i omoguiti Iraku pristup Svjetskoj
trgovinskoj organizaciji". "Dobru kvalitetu" definirat e, nara
vno, okupacijske vlasti. Pristup Svjetskoj trgovinskoj organiza
ciji znaio je da Irak mora otvoriti svoje trite i zakone pravili
ma koja diktiraju Svjetska trgovinska organizacija i moni in
dustrijski i financijski interesi koji dominiraju politikom te or
ganizacije, takozvani klub "bogatih".
im je izdan Dekret broj 81, amerika Agencija za meuna
rodni razvoj, preko amerikoga Ministarstva poljoprivrede, oaj
nim je irakim poljoprivrednicima poela dopremati tisue tona
"visoko kvalitetna, provjerena sjemena penice" amerikoga
podrijetla. Ta agencija nije dopustila neovisnim znanstvenici
ma provjeriti je li to sjeme genetski modificirano ili nije. Nara
vno, dokae li se da je genetski modificirano, iraki e poljopri
vrednici, za godinu-dvije, shvatiti da su najednom, kako bi
preivjeli, postali obvezni plaati autorska prava amerikim
kompanijama - proizvoaima i dobavljaima sjemena.
25

Prema izjavi nevladine organizacije GRAIN, koja ima kri

tiko stajalite prema GM sjemenju i patentima na usjeve, "Pri
vremena koalicijska uprava irakim je poljoprivrednicima zako
nom zabranila sijanje sjemena sauvana od prethodne etve,
ako su prethodne sezone uzgajali sortu registriranu po tome
zakonu. Iraani mogu i dalje ostavljati i sijati penicu iz zaliha
svojih tradicionalnih sorta, tj. ako im je to ostalo nakon godi
na rata i sua, ali to nije predvieno programom obnove koji je
zacrtala nova vlast".
Cilj toga zakona bio je olakati uspostavu novog trita sje
mena u Iraku, na kojemu multinacionalne kompanije mogu
prodavati svoje sjeme - genetski modificirano - koje e poljo
privrednici morati kupovati pred svaku sjetvu. U Iraku je po
vijesno Ustavom bilo zabranjeno privatno vlasnitvo nad bio
lokim dobrima, a zakonom o patentima, koji su nametnule
Sjedinjene Amerike Drave, uveden je sustav monopola na
sjeme.
U postojei iraki zakon o patentima Bremer je ugradio po
glavlje o "zatiti biljnih sorta", kako bi zajamio "zatitu novih
biljnih sorta". Zatita biljnih sorta postala je intelektualnim
vlasnitvom - vrstom patenta na biljne sorte kojim je uzgaji
vau sorte, koji tvrdi da je neku novu sortu otkrio i razvio, dan
iskljuiv monopol na sjeme te nove sorte.
"Zatita" ugraena u odredbi zvanoj "Zatita biljnih sorta"
nema nikakve veze s ouvanjem sorta, nego se odnosi na "za
titu komercijalnih interesa privatnih uzgajivaa sjemena". Ni
George Orwell ne bi to bolje smislio. U tome amerikome dekre
tu unitenje bilja nazvano je "zatitom bilja".

26

"Neka jedu... tjesteninu"

Po tome programu ameriko Ministarstvo vanjskih poslova,
u suradnji s amerikim Ministarstvom poljoprivrede (USDA),
osnovalo je u sjevernome dijelu Iraka 56 "lokacija za demon
striranje uzgoja penice", radi "uvoenja i demonstriranja vrijed
nosti poboljanog peninog sjemena". Taj je projekt u ime
amerike Vlade vodio Meunarodni ured za poljoprivredu Teksakog sveuilita A&M, koji je posjedovao vie od 300 hektara
demonstracijskog zemljita diljem Iraka, na kojemu je irake
seljake uio kako uzgajati "visokorodne sorte" raznih kultura,
meu kojima su bili jeam, slanutak, lea i - penica.
Cilj toga rekonstrukcijskoga projekta amerike pomoi za
poljoprivredu, vrijednoga 107 milijuna dolara, bio je udvostrui
ti, ve u prvoj godini, urod na 30.000 irakih posjeda. Zamisao
je bila uvjeriti skeptine irake poljodjelce da e samo pomou
toga novoga "udotvornoga sjemena" postii velike prinose. Kao
i s amerikim farmerima deset godina ranije, iskoriteni su oaj
i mogunost golemih prinosa kako bi se irake poljodjelce uhva
tilo u klopku i kako bi ih napravilo ovisnima o multinacional
nim dobavljaima sjemena.
Kao sluajno, Program za poljoprivredu Teksakoga dravnog
sveuilita A&M ujedno je predstavljen i kao "priznati svjetski
predvodnik u primjeni biotehnologije", tj. tehnologije genetskog
modificiranja. S njihovim novim sjemenom doi e i nova ke
mijska sredstva - pesticidi, herbicidi, fungicidi, a sve e to Iraanima prodavati korporacije poput Monsanta, Cargilla i Dowa.
Prema jednom izvjeu objavljenom u asopisu The Business
Journal iz Phoenixa u saveznoj dravi Arizoni "jedna agro-znanstvena tvrtka iz Arizone opskrbljuje peninim sjemenom irake
poljoprivrednike koji ele poveati domau proizvodnju i op
skrbu hranom u svojoj zemlji". Tvrtka se zove World Wide
Wheat Company (WWWC), koja e, u suradnji s tri sveuili
ta, ukljuujui i Sveuilite Texas A&M, "irakim farmerima
27

sjeverno od Bagdada isporuiti 1.000 funta (500 kg) peninog

sjemena". Iraku je namijenjena sudbina golemog pokusnog
ivog laboratorija za ispitivanje GM penice, a Iraanima sud
bina pokusnih kunia u tome eksperimentu.
Prema glavnoj internetskoj stranici za globalnu industriju
sjemenja zvanoj Seedquest, kompanija WWWC vodei je
proizvoa "vlasnikih sorta" sjemena itarica, tj. sorta koje su
patentirane i koje su vlasnitvo odreenih kompanija. To su
upravo one zatiene sorte GM sjemena koje su sadrane u
Dekretu broj 81. Prema kompaniji WWWC, svaki "klijent", tj.
farmer, kako ih se nekada zvalo, koji eli sijati neko sjeme te
kompanije, "plaa licencu za svaku sortu".
Ono to je jo zanimljivije, prema lanku iz asopisa The
Business Journal, "...za taj pothvat u Iraku proizvedeno je sjeme
est sorta penice. Tri sorte za farmere koji e uzgajati penicu
za proizvodnju tjestenine, a tri za one koji e uzgajati penicu
za proizvodnju kruha". To znai da je 50% penice koja e se
nakon 2004. uzgojiti u Iraku, po amerikome receptu, na
mijenjeno izvozu. Tjestenina je namirnica potpuno strana
irakome nainu prehrane, to pokazuje da Bremerov Dekret
broj 81 nema cilj nahraniti 25 milijuna gladnih i ratom osiro
maenih Iraana, nego stvoriti industrijalizirani agrobiznis, koji
e koristiti GM sjeme i uzgajati penicu za izvoz na svjetsko
trite.
Osim toga, taj projekt rekonstrukcije irake poljoprivrede
amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, tj. njegove Agencije
za meunarodni razvoj, poznate i pod skraenicom USAID,
vrijedan 107 milijuna dolara, imao je svrhu istisnuti iraku Vla
du, tj. dravu, iz proizvodnje hrane. "Zamisao je pretvoriti ovo
u potpuno slobodno trite", rekao je Doug Pool, specijalist za
poljoprivredu iz USAID-ova Uredu za obnovu Iraka.
Cilj USAID-a, a on odraava politiku Amerike i Svjetske tr
govinske organizacije, bio je pomoi novoj irakoj Vladi po
stupno ukinuti dotacije za poljoprivredu. "Ministar poljopri28

vrede u tome se pokazao prilino dobar", rekao je Pool. Dravna

poduzea, poput Mezopotamijskog poduzea za sjeme, "mo
raju se ukinuti i privatizirati", izjavio je. Nije spomenuo tko e
u ratom opustoenome Iraku imati novca za kupnju takvog
dravnog poduzea. Jedini mogui kupci jesu bogate divovske
strane kompanije s podruja agrobiznisa, poput Monsanta.
Radi lakeg uvoenja patentiranog GM sjemena velikih stra
nih kompanija irako Ministarstvo poljoprivrede distribuiralo
je to sjeme po "dotiranim cijenama". Kada poljoprivrednici
postanu ovisni o tome sjemenu, bit e, po odredbama o zatiti
patentnog sjemena sadranim u Dekretu broj 81, prisiljeni od
kompanije koja je vlasnik patenta kupovati sjeme za svaku
sjetvu. Pod krilaticom o uvoenju "slobodnog trita" iraki
poljoprivrednici postaju robovi multinacionalnih kompanija dobavljaa sjemena.
Iraki ministar poljoprivrede u prijelaznoj Vladi Sosan Ali
Magid al arifi, koji se kolovao u Americi, u jednom je inter
vjuu iz prosinca 2004. rekao: "Iraki poljoprivrednici trebaju
biti konkurentni, stoga smo odluili dotirati proizvode poput
pesticida, umjetnoga gnojiva, poboljanog sjemena itd. Smanjili
smo druge dotacije, ali moramo biti konkurentni".
Drugim rijeima, novac namijenjen osiromaenim irakim
poljoprivrednicima za kupnju sjemena strogo je namijenjen za
kupnju "poboljanog sjemena" GMO od stranih multinacio
nalnih kompanija poput Monsanta.
Istodobno, ameriki izvoznici pohlepno vrebaju nova mo
gua trita. "Irak je nekada bio vano komercijalno trite za
amerike poljoprivredne proizvode, na kojemu je 1980-tih go
dina prodaja tih proizvoda iznosila gotovo milijardu dolara",
izjavila je 2003. na jednoj novinskoj konferenciji o poljoprivre
di biva ministrica poljoprivrede u Bushovoj Vladi Ann Veneman, koja je prije stupanja na tu dunost, bila povezana s kom
panijom Monsanto. Dodala je: "On (Irak, nap. prev.) ima po
tencijal, ponavljam, postati znaajnim komercijalnim tritem".
29

Gospoa Veneman isopustila je rei da je kasnih osamdese

tih godina prologa stoljea, dok je trajao Irako-iranski rat,
Reaganova Vlada, a zatim i Bushova, irakome predsjedniku
Sadamu Huseinu potajno prodavala oruje, ukljuujui i ke
mijsko, i to pod krinkom izvoznoga programa institucije zvane
Robno-kreditna korporacija (Commodity Credit Corporation),
koja je sastavni dio amerikoga Ministarstva poljoprivrede. Taj
je skandal progutao milijarde dolara amerikih poreznih obvez
nika, a umijeani su bili bivi ministar vanjskih poslova Henry
Kissinger, savjetnik za nacionalnu sigurnost u Bushovoj Vladi
Brent Scowcroft i podrunica talijanske banke BNL iz Atlante.
Prema rijeima potpredsjednika Amerikoga vijea za riu
(US Rice Council) Johna Kinga, Irak je kasnih osamdesetih
godina, tj. prije Zaljevskoga rata iz 1991., bio najvee trite za
izvoz amerike rie. U lipnju 2005., pred Odborom za poljopri
vredu Zastupnikoga doma amerikoga Kongresa, King je izja
vio: "Ameriki proizvoai rie ele opet igrati glavnu ulogu u
opskrbi Iraka riom. S problemima s kojima se ameriki proizvo
ai rie danas sueljavaju... ponovni ulazak na irako trite
mogao bi imati golemu vanost u smislu profitabilnosti pro
daje rie".
Zatim je dodao: "Oslobodivi Irak 2003., koalicijske su sna
ge donijele slobodu irakome narodu. Ponovna uspostava tr
govine takoer je donijela nadu amerikoj industriji rie". Nije
rekao da je 2003. veina amerike rie bila genetski manipuli
2
rana ria.

2
IRIN: "Iraq: Interview with Minister of Agriculture" (Irak: intervju s
ministrom poljoprivrede), 16. prosinca 2004. www.irinnews.org. US Congressional Records (Dokumenti amerikoga Kongresa): "Kissinger Associa
tes, Scowcroft, Eagleburger, Stoga, Iraq and BNL" (Kissinger i partneri,
Scowcroft, Eagleberger, Stoga, Irak i banka BNL). Izjava zastupnika Henryja
B. Gonzaleza pred Zastupnikim domom amerikoga Kongresa (US House
of Representatives), 28. travnja. 1992."

30

U proljee 2004., kada je Bemerova Privremena koalicijska

uprava proglaavala Dekret broj 81, pobornici radikalnoga mla
dog sveenika Moktada al Sadra prosvjedovali su zbog zatva
ranja njihovih novina Al Havza, koje je zatvorila amerika vojna
policija. Privremena koalicijska uprava optuila je taj list da
objavljuje "neistinite lanke" koji bi mogli "dovesti do opasno
sti od nasilja". Za primjer je navela jedan lanak u kojemu se
tvrdilo da Bremer "uvodi politiku izgladnjivanja irakoga naro
da kako bi taj narod bio prisiljen baviti se borbom za golo
preivljavanje i kako mu ne bi ostalo nimalo vremena za razmi
ljanje i zahtijevanje svojih politikih ni ljudskih prava". Nije
nikakvo udo to je Dekret broj 81. potaknuo takve lanke. Ne
udi ni to to je Bremerova Privremena koalicijska uprava ne
milosrdno nastojala uutkati takve kritike na raun svoje poli
tike proizvodnje hrane, imamo li na umu razmjere i ciljeve njego
va projekta uvoenja genetski modificiranih usjeva u Iraku.

Irak, Sjedinjene Amerike Drave i diktati MMF-a

Dana 21. studenoga 2004. vodei predstavnik Parikoga klu
ba zemalja kreditora dao je izjavu o tome kako e te zemlje
rjeiti oko 39 milijarda dolara irakoga duga industrijskim zem
ljama, to je bio samo dio ukupnoga duga Sadama Huseina,
koji je po tadanjim procjenama iznosio 120 milijarda dolara.
Unato ruenju Sadamova reima, Washington nije imao
namjeru te stare dugove izbrisati i proglasiti ih nelegitimnima.
Drave lanice Parikoga kluba prihvatile su nove uvjete gle
de tih 39 milijarda dolara irakoga duga tek nakon velikoga
pritiska posebnoga amerikoga pregovaraa za iraki dug Jamesa Bakera III., ovjeka koji je 2001. godine, albom Vrhov
nome sudu, za predsjednika doveo Georgea W. Busha i jednoga
od najbliskijih savjetnika obitelji Bush.
31

Amerika je Vlada od zemalja lanica Parikoga kluba sprem

no zatraila otpis velikoga dijela irakoga duga jednostavno zato
to su glavninu toga duga inili krediti koje su Iraku dali Ru
sija, Francuska, Japan, Njemaka i neke druge zemlje. Udio
amerikih potraivanja u ukupnome irakome dugu iznosio je
bijedne dvije milijarde i dvjesto tisua dolara.
Zemlje lanice Parikoga kluba dale su slubenu izjavu, koja
je glasila: "Predstavnici zemalja kreditora, svjesni iznimnoga
stanja u kojemu se nalazi Republika Irak i njegove ograniene
mogunosti vraanja duga tijekom sljedeih godina, suglasile
su se da e taj dug rjeavati tako da Iraku bude dugorono po
dnoljiv. U tu su svrhu svojim vladama iznimno preporuile
sljedei odnos prema tome dugu:
"...urno otpisati dio kamata, koje na dan 1. sijenja 2005. ine
30% ukupnoga duga. Ostatak prenijeti na dan kada MMF odobri
standardni program vraanja duga. Ovim oprostom otpisuje se iznos
od 11,6 milijarda amerikih dolara od ukupnoga iznosa od 38,9 mi
lijarda amerikih dolara, koji Irak duguje zemljama lanicama Pa
rikoga kluba; ...im standardni program MMF-a bude odobren, pro
vest e se smanjenje duga u iznosu od 30%. Ostatak duga reprogramirat e se na rok od 23 godine, ukljuujui poek od 6 godina. Time
e se ukupni dug smanjiti za daljnjih 11,6 milijarda amerikih dola
ra, tako da e ukupno smanjenje iznositi 60%; ...Zemlje lanice Pa
rikoga kluba suglasne su odobriti dodatno smanjenje duga u iznosu
od 20%, nakon to Odbor MMF-a napravi novo izvjee o trogodi
njoj provedbi standardnoga programa MMF-a.

Otpis duga Iraku, kojim su Sjedinjene Amerike Drave kao

glavni okupator Iraka velikoduno otpisale Sadamov dug zem
ljama suparnicama koje su se od poetka protivile ratu protiv
Iraka (Rusiji, Francuskoj i Kini), imao je jedan uvjet - Irak se
mora strogo pridravati "standardnoga programa" MMF-a. Bio
je to program jednak onome koji je poslije 1990. primijenjen
na Indoneziju, Poljsku, Hrvatsku, Srbiju, Rusiju i Argentinu.
Tim je programom Iraku naloeno da svoj suverenitet preda
Washingtonskim tehnokratima iz MMF-a, koji rade po nalozi
ma amerikoga Ministarstva financija, tj. amerike Vlade.
32

Taj stari iraki dug iz Sadamova vremena bio je dug koji

vlade velikih zemalja nazivaju "mrskim dugom", tj. dugom koji
je nastao bez suglasnosti naroda i koji nije bio u interesu naro
da, ukratko, koji je nelegitiman, kakav je bio i dug pokojnoga
Sovjetskoga Saveza. Ali to nije smetalo Washnigtonu, Londo
nu ni drugim lanicama Parikoga kluba. Taj je dug bio prekra
sno oruje za preuzimanje kontrola nad "novim" Irakom i za
prisilno pretvaranje te zemlje u "slobodno trite". U sri tih
prisilnih promjena bit e genetski modificirano sjeme i indu
strijalizacija poljoprivrede.
Privatizacija dravnih poduzea bila je svima u Washingtonu najvaniji dio programa MMF-a. U samome srcu 100 dekre
ta, koje je Privremena koalicijska uprava objavila u travnju 2004.,
bilo je i privatno poduzetnitvo na slobodnom tritu. To nije
mogla biti sluajnost.
Meunarodni monetarni fond danas moemo nazvati "poli
cajcem globalizacije". Od dunike krize iz 1980-tih godina ta
se institucija koristi kao utjeriva okrutnih programa otplate
duga u nerazvijenim zemljama. Uvjeti MMF-a primjenjuju se
kao prisila pomou koje razne zemlje svoja najvea prirodna
bogatstva i dobra praktiki predaju u ruke stranim pljakaima
kako bi vratile dug koji se stalno poveava.
U pravilu, iza uvjeta MMF-a stoje interesi velikih privatnih
korporacija i banaka. Oni neizbjeno nameu privatizaciju
dravnih poduzea, ukidanje dravnih dotacija za hranu, zdra
vstvo i energiju te smanjenje dravnih izdataka za obrazovanje.
MMF i Bremerovi dekreti provest e u djelo svaku politiku koja
je u korist multinacionalnih kompanija kako bi te kompanije
ule u poslijeratni Irak i njime zavladale: slabljenje drave, flek
sibilna radna snaga, otvorene granice, minimalni porezi, uki
danje kontrole nad odljevom kapitala iz Iraka, ukidanje carina
te ukidanje ogranienja privatnog vlasnitva.
Iraki narod ostat e bez stotina tisua, ak milijuna radnih
mjesta, a uvozni proizvodi istisnut e s trita domae irake
33

proizvode. Jedna od glavnih privrednih grana bit e proizvo

dnja hrane. Domaa poduzea i obiteljski posjedi nee se moi
natjecati u uvjetima nametnutih pravila i konkurencije stranih
kompanija.
Kao tipina rtva MMF-ovih uvjeta, Irak e nuno biti prisi
ljen svoje nacionalno gospodarstvo usmjeriti na izvoz kako bi
namaknuo dolare za vraanje inozemnoga duga. Obeanje
MMF-a da e odobriti zajam za "prevladavanje tekoa" ili "spa
senje" oduvijek je sluilo kao "mrkva". Iza te MMF-ove mrkve
stajala je prijetnja da e zemlja rtva, tj. zemlja dunica, zau
vijek doi na popis zemalja nepoeljnih za dodjelu kredita pad
ne li joj sluajno na um odbiti surove uvjete MMF-a.
Irak je ekala jednaka sudbina. Iraki izbori pod kontrolom
SAD-a imali su svrhu uspostaviti legalno stanje u kojemu e se
iraka Vlada obvezati na potivanje rigoroznih uvjeta MMF-a.
Time e MMF, zapravo, postati "neutralna" agencija koja e
nadzirati potivanje onih 100 Bremerovih "zakona". MMF e
biti taj koji e prisiliti Irak da se prikljui amerikoj globalnoj
viziji "slobodnoga trita".
Meunarodni monetarni fond planirao je postii poseban
dogovor s novom irakom Vladom nakon irakih izbora odranih
30. sijenja 2005. Budui da je otpis velikoga dijela irakoga
vanjskoga duga ovisio o suglasnosti MMF-a, MMF je u prego
vorima s irakim dunosnicima bio u znatno povoljnijem
poloaju.3
Rezolucijom broj 1483 Vijea sigurnosti UN-a Bremeru su
dane ovlasti upravljati okupiranim Irakom, ali unutar odredni
ca meunarodnoga prava. No Bremer je svakim od svojih 100
3
Pariki klub: "Iraq" (Irak), 21. studenoga 2004. www.clubdeparis.org.
Klein, Naomi: "Baghdad Year Zero", Harper's, New York, rujan 2004. Meu
narodni monetarni fond: "Iraq - Letter of Intent, Memorandum of Economic
and Financial Policies, and Technical Memorandum of Understanding" (Irak:
pismo namjere, memorandum o ekonomskoj i financijskoj politici i tehniki
memorandum o razumijevanju), Bagdad, 24. rujna 2004.

34

dekreta i ekonomskom "ok terapijom" koju je uveo prekrio

odredbe meunarodnoga prava.
elei prikriti tu neugodnu injenicu, u situaciji kada su se
poeli iriti prosvjedi protiv irake privatizacije i estoki napa
di na amerike kompanije, Bremer je odletio u Washington kako
bi s predsjednikom Bushom dogovorio novu shemu preuzimanja
irakoga gospodarstva. To je rezultiralo prijelaznom Vladom
Ijada Alavija i najavom novih izbora koji e se odrati u sijenju
2005. Alavija je odabrao Washington kao svoga tienika koji
je godinama radio za CIA-u, sa zadaom da "na legalan nain"
provede nelegalne Bremerove dekrete.
Dekretom broj 39 tih, kako su ih u Iraku nazvali, "Bremerovih zakona", iraka industrija i trite otvoreni su stranim ula
ganjima, uz vrlo malo ogranienja. Time je ovoj i iduoj irakoj
prijelaznoj Vladi znatno oteano opozvati ili ukinuti bilo koju
od nametnutih politikih mjera.
lankom 26. Irakoga prijelaznoga ustava Bremer je cemen
tirao Dekret broj 39 i sve druge dekrete. Naime, tim je lankom
utvreno da prijelazna Vlada, s amerikom marionetom Alavijem na elu, nakon to joj Sjedinjene Amerike Drave pre
daju vlast, ne moe mijenjati Bremerove zakone. To je ugrae
no i u svih 100 Bremerovih zakona. Osim toga, Bremer je, po
vlastitome izboru, u sva iraka ministarstva postavio irake bi
rokrate lojalne Sjedinjenim Amerikim Dravama i dao im ov
lasti kojima e moi odbaciti svaku odluku buduih irakih vla
da.
Jamstvo takve politike osigurano je amerikim vojnim sna
gama od 132.000 vojnika rasporeenih diljem Iraka, vrsto usi
drenih u 14 novih amerikih vojnih baza sagraenih od 2003.
godine diljem te zemlje. Potkraj 2004. godine veini Iraana
postalo je jasno stoje Washington mislio kada je izgovarao svoje
plemenite rijei o "sijanju sjemena demokracije". To sjeme nije
imalo nikakve veze s mogunosti da obini graani Iraka
odluuju o vlastitoj sudbini.
35

Nakon to je Bremerova Privremena koalicijska uprava, u

lipnju 2004., napravila kozmetiku slubenu predaju vlasti
prijelaznome reimu, pod vodstvom CIA-ina ovjeka Alavija,
Privremena iraka uprava prihvatila je smanjenje vanjskoga
duga, a zauzvrat se obvezala oitovati svoju "otvorenost" pre
ma reformama i prilagodbama koje je Iraku nametnuo Meu
narodni monetarni fond. Toga su rujna guverner Sredinje banke
Sababi i ministar financija Al Mahdi, kao prilog "pismu namjere"
Meunarodnome monetarnome fondu, poslali i memorandum
u kojemu su izrazili spremnost svoje marionetske Vlade da e
"djelovati" u suglasju s MMF-om.4
"Novi zakoni o financijama poploili su put stvaranju mo
dernog financijskog sustava", hvale se oni u tome pismu i do
daju kako su "tri strane banke ve dobile odobrenje za poetak
rada" te kako je "vie stranih banaka oitovalo zanimanje za
kupnju manjinskih vlasnikih udjela u privatiziranim irakim
bankama". Medu zainteresiranima bila je i londonska banka
HSBC, jedna od najveih banaka na svijetu.
Primjer Iraka i prisilno uvoenje patentiranih genetski mo
dificiranih poljoprivrednih proizvoda, pod kontrolom stranih
divovskih agrokompanija, samo je jedan od najgorih primjera
koji pokazuju kako kompanija Monsanto i druge divovske kom
panije za proizvodnju genetski modificiranih usjeva te usjeve
silom, mimo njihove volje, nameu ljudima diljem svijeta. Vei
na ljudi koji su se potrudili saznati pravo stanje u Iraku nije
bila svjesna ove znatno dalekosenije strategije i geopolitiko
ga projekta skrivena u procesu irenja uzgoja genetski modifi
ciranih kultura.

4
Cook, Christopher: "Plowing Iraq for Profits" (Oranje Iraka radi profi
ta), In These Times, 14. oujka 2005.

36

DRUGO POGLAVLJE

ARGETINA:
POINJE REVOLUCIJA
U SVJETSKOJ PROIZVODNU
HRANE

Argentina kao prvi pokusni kuni

Odlunost kojom je Privremena koalicijska uprava prisilila
Irak na prihvaanje genetski manipulirana sjemena za svoju
poljoprivredu bila je samo korak u procesu globalnoga irenja
genetski modificirana sjemena. Od 1966., kada je patentirano
GM sjeme postalo dostupno za masovnu komercijalnu upora
bu, primjena toga sjemena poveava se zastraujuom brzinom.
Pobornici genetski modificiranih usjeva toliko su veliali to
sjeme da su njegovu primjenu nazvali "drugom zelenom revo
lucijom". Pritom su mislili na razdoblje poslije Drugoga
svjetskoga rata, kada se u poljoprivredi, kao prva zelena revo
lucija, poela primjenjivati moderna tehnologija, osobito visokorodne polupatuljaste sorte penice i umjetno gnojivo, koji su
se promicali kao uvjet za poveanje uroda po hektaru u Indiji i
u drugim zemljama u razvoju. Vano je spomenuti da je prvu
"zelenu revoluciju" financirala Zaklada Rockefeller (Rockefeller Foundation) tako stoje, prvo u Meksiku, financirala rad dr.
Normana Borlauga.
37

Godine 2004. genetski modificiranim usjevima bilo je za

sijano ak 67 milijuna hektara poljoprivrednog zemljita, to je
bilo gotovo etiri puta vie nego samo osam godina ranije, tj.
1996. Te su povrine obuhvaale ak jednu etvrtinu ukupnog
svjetskog poljoprivrednog zemljita. To pokazuje kako su ge
netski modificirani usjevi ve dobrano bili na putu da, za dese
tak godina ili ak ranije, zavladaju svjetskom poljoprivrednom
proizvodnjom, barem na podruju osnovnih usjeva.
Vie od dvije treine tih povrina, tj. 42 milijuna hektara,
posijao je vodei svjetski zagovornik genetski modificiranih
usjeva - Sjedinjene Amerike Drave. Ta injenica, tvrdili su
njezini pobornici, dokazuje kako postoji visok stupanj povjerenja
amerike Vlade, potroaa i poljoprivrednika u to da genetski
modificirani usjevi imaju znatne prednosti u odnosu na kon
vencionalne usjeve. Pokazat e se da je to okrutna prijevara.
Godine 2004. druga zemlja na svijetu po koliini obradivih
povrina zasijanih GM usjevima, odmah iza Sjedinjenih Ame
rikih Drava, bila je Argentina, s 14 milijuna hektara. Brazil je
tada imao znatno manje takvih povrina, iako im se koliina
ubrzano poveavala. U toj je zemlji 2005. ukinut zakon kojim
je bilo zabranjeno sijati i uzgajati GMO usjeve, uz obrazloenje
da su se ti usjevi ve toliko proirili da ih vie nije mogue
kontrolirati. Znaajne programe uzgoja takvih usjeva tada su
ve imale i Kanada, Juna Afrika i Kina.
Odmah iza tih zemalja, ali s tako ubrzanim programima da
e ih ubrzo dostignuti, bile su Rumunjska, Bugarska i Poljskasve tri bivi sovjetski sateliti s plodnom obradivom zemljom i
labavim pravnim sustavima. Vijest o znatnim koliinama takvih
usjeva stigla je i iz Indonezije, s Filipina, iz Indije, Kolumbije,
Hondurasa i panjolske. I mnoge druge siromanije zemlje, tj.
one za koje postoje dostupni podaci, postale su, prema podaci
ma koje je prikupila Zaklada Pew iz SAD-a, metama kompanija
koje promiu uzgoj genetski modificiranih usjeva te primjenu
specijalnih herbicida.
38

Vano je uoiti da je 2004., prema jednoj studiji Zaklade

Pew, od svih poljoprivrednika koji su tada uzgajali GM usjeve,
85% bilo onih koje se dri "siromanima", i to veinom iz ze
malja u razvoju, tj. upravo onih zemalja koje stenju pod uvjeti
ma Meunarodnoga monetarnoga fonda i velikim inozemnim
kreditima.1
Ali, glede temeljne strukture poljoprivrednoga zemljita,
nijedna zemlja na svijetu nije tako temeljito transformirana kao
Argentina. Njezina povijest uzgoja genetski modificiranih usjeva
i njezina "revolucija soje" jest primjer za prouavanje naina na
koji neka zemlja, u ime "napretka", prestaje proizvoditi dostat
ne koliine hrane za vlastite potrebe, tj. postaje ovisna o uvozu.
Do poetka osamdesetih godina 20. stoljea ta je junoamerika zemlja bila izuzetna po razini ivotnoga standarda
njezina naroda. Poljoprivredni sustav, dijelom pod utjecajem
vladavine Juana Perona, bio je raznolik i produktivan. U njemu
su prevladavali mali obiteljski posjedi. Tijekom sedamdesetih i
poetkom osamdesetih godina tipian argentinski zemljorad
nik uzgajao je male koliine nekih usjeva, povra ili itarica,
neto peradi, stado ovaca, koza ili krava za proizvodnju mlijeka
i, ponekad, stado goveda za prodaju mesa, i to na malom po
sjedu koje je obitelj desetljeima uivala temeljem prava po
sjeda. Tada je kvaliteta argentinske govedine bila tako visoka
da je po svjetskim standardima konkurirala teksakoj. Sve do
1980-tih godina na toj plodnoj i bogatoj zemlji proizvodilo se
znatno vie nego to su zemljoradnike obitelji mogle potroi
ti. Nije bilo dravnih dotacija za zemljoradnike, a zaduenost
zemljoradnika bila je minimalna.

"Genetically Modified Food Crops in the United States" (Genetski mo

dificirane namirnice u Sjedinjenim Amerikim Dravama), Pew Inititative
on Food and Biotechnology (Inicijativa Zaklade Pew o hrani i tehnologiji),
kolovoz 2004. www.pewagbiotech.org.

39

Kako su strani krediti pripomogli da Argentina

postane "div soje"
S krizom duga iz 1980-tih godina sve se promijenilo. Kao i
mnoge druge zemlje u razvoju, ovisne o uvozu nafte i stranom
kapitalu za svoje gospodarstvo, i Argentina se, poslije drasti
noga oka cijene nafte iz razdoblja od 1973. do 1979., nala
sueljena sa stranom nestaicom dolara, prijeko potrebnih za
kupnju uvoznih dobara, osobito nafte.
Za veinu zemalja u razvoju ti naftni okovi oznaili su kraj
razvoja, nemogunost financiranja razvoja industrije i poljo
privrede i pokapanje nada u bolji ivot koji je tijekom ezdese
tih godina bio na pomolu. Newyorke i londonske banke namjer
no su tim zemljama davale kredite za pokrie njihovih deficita.
Tako su junoamerike zemlje zagazile na put ovisnosti o du
govima, u novi oblik neslubenog imperijalizma, koji su pro
vodili ljudi bez lica - birokrati Meunarodnoga monetarnoga
fonda i Svjetske banke, u interesu privatnih bankarskih ma
gnata poput Davida Rockefellera i njegovih banaka Chase
Manhattan i Citicorp.
Upravo u trenutku najteega udara naftnoga oka na gospo
darstvo, kao uvrnuta i zla kob, istodobno s naftnim okom iz
1974/75. svijet je pogodila i strana sua kakva desetljeima
prije toga nije zapamena. To je dovelo do slabih uroda, osobi
to u Africi, Junoj Americi i nekim dijelovima Azije. Zbog oaj
nike potrebe za uvozom golemih koliina ita i drugih namir
nica iz Sjedinjenih Amerikih Drava i zemalja Zapadne Euro
pe, veina zemalja u razvoju bila je sueljena s gladi, nesposob
na financirati tako velike koliine uvozne hrane, a o financi
ranju naftnoga oka da i ne govorimo.
Dinamika nastala nakon to su Engleska i Amerika, u kolo
vozu 1971., ukinule zlato kao pokrie dolara, poslije ega je
uslijedilo poveanje cijene nafte od 400%, dovela je veinu
40

svjetskoga stanovnitva, tj. onoga u zemljama u razvoju, u ka

tastrofalno stanje.
Amerike i engleske banke, koje posluju na eurodolarskome tritu, plivale su u dolarima iz naftom bogatih zemalja
OPEC-a. Zemljama poput Argentine te su banke bile spremne
dati milijarde dolara kredita iz zaliha koje su zgrnule golemim
poveanjem cijene nafte. A zemlje OPEC-a, pod pritiskom
Amerike, odbile su prodavati naftu za druge valute, to je jo
vie povealo potranju za dolarima. Iz tih "petrodolara", kako
ih je nazvao Henry Kissinger nakon 400-postotnog poveanja
cijene nafte, banke su davale kredite zemljama u razvoju.
Dok su se industrijske zemlje 1975., nakon prvih udara naft
noga oka, polagano oporavljale, u zemljama u razvoju stanje
se, kao posljedica etiri puta vee cijene nafte, znatno pogora
lo. Ukupni godinji deficit svih zemalja u razvoju, koji je
poetkom 1970-tih iznosio prosjeno 6 milijarda dolara, po
veao se do 1974. na vie od 26 milijarda dolara, tj. za etiri
puta, kao i cijena nafte. A do 1976. dosegnuo je nepodnoljivu
razinu od 42 milijarde dolara, odnosno, poveao se za sedam
puta. Golema veina toga deficita odnosila se upravo na one
zemlje u razvoju u kojima je prihod po glavi stanovnika, bio
najmanji na svijetu.
Zbog opasnosti da bi mogle ostati bez daljnjih kredita od
Svjetske banke i od privatnih banaka iz industrijskih zemalja,
te nerazvijene zemlje bile su prisiljene svoja dragocjena sred
stva namijenjena razvoju industrije i poljoprivrede preusmje
ravan u svrhu smanjenja deficita "platne bilance". Morale su
plaati naftu, i to u dolarima, a cijene njihovih sirovina, u si
tuaciji globalne recesije iz 1974/75., ve su se bile znatno
smanjile. Bile su prisiljene uzimati kratkorone kredite i izdvajati
goleme svote za uvoz nafte. A jedine velike banke koje su im
bile spremne davati kredite bile su amerike i britanske "eurodolarske" banke, koje su na taj nain reciklirale svoje goleme
"petrodolarske" profite. Kao rezultat toga, cijeli indijski potkon41

tinent, veina afrikih zemalja i mnoge junoamerike zemlje

zapale su u teku ekonomsku krizu.
Zemljama poput Argentine banke su, pod vodstvom banke
obitelji Rockefeller Chase Manhattan, kao i banaka Citibank,
Chemical Bank, Bank of Boston, Barclays i drugih, u poetku
davale kredite po vrlo povoljnim uvjetima. Krediti su ubrzo
pokazali svoju mo stvaranja ovisnika pa se dolarski dug tih
zemalja stalno poveavao. Dok su kamate londonskih banaka
bile nepromijenjene, zemlje dunice mogle su te kredite servi
sirati iz svojih redovitih prihoda.
U listopadu 1979. sve se preko noi promijenilo. Tada je
amerika Sredinja banka iz Washingtona prouzroila drastian
monetarni ok. Tu monetarnu politiku, kojom su kamatne sto
pe za samo nekoliko tjedana probile sve granice, ta je banka
objasnila kao pokuaj "istiskivanja inflacije iz sustava". Tom
ciljanom promjenom monetarne politike kamate na dolare do
segnule su nezapamene razine. Kamate na amerike eurodolare poveane su s 10% na 16%, a i ta je stopa trajala samo
nekoliko tjedana, kao prolazna postaja na putu za 20%. Svijet
je bio zapanjen.
ovjek koji je stvorio taj monetarni ok bio je novi guverner
najmonije sredinje banke na svijetu - Paul A. Volcker. Toga
ovjeka, koji je prije dolaska na tu dunost radio u amerikome
Ministarstvu financija i predsjedniku Nixonu savjetovao uki
danje zlata kao pokria novca, osobno je odabrao predsjednik
banke Chase Manhattan David Rockefeller. Taj isti Rockefeller,
kao najmonija figura iza scene tijekom mandata predsjednika
Cartera, nije imao nikakvih problema nagovoriti Jimmyja Car
tera da i on prihvati Volckera kao svoga dunosnika. Zatim je
Volcker, za samo nekoliko tjedana, nametnuo ok radi kojega je
i bio postavljen na dunost u Washingtonu.
Rezultate nove kamatne stope moglo se lako predvidjeti.
Ukupno svjetsko gospodarstvo zapalo je u najdublju krizu od
one iz 1930-tih godina. I dolar je krenuo na svoj neuobiajeno
42

dugi, petogodinji uspon, a zabrinuti ulagai nastojali su pro

nai sigurnost u visokim kamatama. Ti su okovi, onaj naftni i
ovaj kamatni, najtee pogodili ovisna gospodarstva zemalja u
razvoju, koje su uvoznu robu plaale u rastuim dolarima, dok
se vrijednost njihovih valuta, u odnosu na dolar, stalno smanji
vala.
Zemlje poput Argentine najednom su morale negdje pro
nai dolare kako bi newyorkim i londonskim eurodolarskim
bankama servisirale godinje obroke duga, poveane za oko
300%. Argentina je upala u kreditnu zamku slinu onoj koju je
Velika Britanija 1880-tih godina postavila Egiptu kako bi preu
zela kontrolu nad Sueskim kanalom. Newyorki bankari, pod
vodstvom Rockefellera, dobro su nauili lekciju od svojih ui
telja iz Londona.
Tih je godina ameriko "neformalno carstvo" ulazilo u svoju
novu, veliku fazu, koja e doivjeti vrhunac 1990-tih godina,
pod krilaticom "globalizacije". U stvarnosti, bio je to osvajaki
pohod dolara, jer je kontrolom inozemnoga duga preuzeta kon
trola nad ukupnim gospodarstvima mnogih zemalja. U sri te
nove strategije preuzimanja svjetskoga gospodarstva bili su
newyorke banke i Meunarodni monetarni fond, koji je pod
kontrolom Washingtona. Rijetki su ljudi u to vrijeme prozreli
injenicu da je cijeli taj proces bio unaprijed sraunat. Prljavi
posao za velike banke obavit e korumpirane osobe u ciljanim
dravama, poput generala Videle u Argentini i Pinocheta u i
leu, a oni koji doista vuku konce, poput Davida Rockefellera i
velikih banaka, ostat e duboko u pozadini.2

Engdahl, F. William: "Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika i

novi svjetski poredak", 10. i 11. poglavlje. Perkins, John: "The Confessions
of an Economic Hit Man" (Ispovijesti jednog ekonomskog plaenog ubojice),
Berrett-Koehler Publishers, San Francisco, 2004.

43

Slamanje nacionalne volje u Argentini

Ranije su u Argentini, u razdoblju peronizma, postojali
snani organizirani sindikati, a drava je imala veliku sredinju
ulogu u gospodarstvu. Sindikati i drava suraivali su s uspje
nim privatnim poduzeima. Bio je to regulirani ekonomski
model slian Mussolinijevu korporativnome modelu koji je u
Italiji uveden 1920-tih godina. U tome mirnome razdoblju eko
nomskog rasta iz vremena poslije Drugoga svjetskoga rata, ar
gentinski je model, moda, vie sliio socijaldemokratskome
modelu skandinavskih zemalja. I peronizam je imao svojih ne
dostataka, ali je u argentinskome narodu izgradio snaan na
cionalni identitet.
Vladavina predsjednika Perona krvavo je okonano vojnim
udarom iz 1976., iza kojega je stajao Washington. Washington
je taj vojni udar opravdavao kao borbu protiv rastuega teroriz
ma i komunizma u Argentini. Kasnije je u istragama otkriveno
daje opasnost od gerilaca Narodne revolucionarne vojske (ERPa) i skupina Montoneros fabricirala Argentinska vojska, iju je
veinu visokih asnika kolovao ameriki Pentagon u zlogla
snim amerikim vojnim kolama u Sjevernoj i Junoj Americi,
gdje su nauili sve tehnike borbe protiv pobunjenika. Uvedena
je vojna diktatura, na elu s predsjednikom Jorgeom Videlom,
koja je bila daleko jezovitija i destruktivnija glede ljudskih pra
va, iako je dovedena na vlast toboe radi poboljanja tih prava.
Prije vojnoga udara, u listopadu 1976., tadanji argentinski
ministar vanjskih poslova admiral Cesar Guzzetti sastao se u
Washingtonu s tadanjim amerikim ministrom vanjskih po
slova Henryjem Kissingerom i tadanjim amerikim potpre
dsjednikom Nelsonom Rockefellerom.
Tema toga sastanka bio je prijedlog argentinske vojne hunte
o poduzimanju masovnih "represija" protiv argentinske opor
be. Prema dokumentima amerikoga Ministarstva vanjskih po
slova, s kojih je samo nekoliko godina poslije toga sastanka
44

skinuta oznaka dravne tajne, s tim su se prijedlogom suglasili

i Kissinger i Rockefeller, a Rockefeller je ak naveo kljune oso
be koje treba ukloniti. Uslijedio je takozvani "prljavi rat", u
kojemu je nestalo 15.000 intelektualaca, sindikalnih voa i dru
gih osoba iz redova oporbe.
U promjeni reima u Argentini obitelj Rockefeller imala je
vie nego sluajnu ulogu. Kljuna osoba u toj promjeni reima
bio je ministar gospodarstva Martinez de Hoz. Pod vlau voj
ne hunte, taj ovjek, koji je bio dobro povezan s bankom Davi
da Rockefellera Chase Manhattan, uveo je u Argentini radikal
ne mjere koje su pogodovale stranim ulaganjima. Uostalom,
razlog Rockefellerove tajne potpore vojnoj hunti bila je ekono
mija. Vojni udar privatno je financiran golemim koliinama
novca iz Rockefellerove banke.
Braa Rockefeller drala su Junu Ameriku sferom utjecaja
svoje obitelji jo od 1940-tih godina, kada je Davidov brat Nelson, kao koordinator slube zvane Koordinator meuamerikih
obavjetajnih poslova (Coordinator of Inter-American Intelligence Affairs, skraeno CIAA), u vrijeme mandata predsjed
nika Roosevelta, bio na elu amerike obavjetajne slube
zaduene za Sjevernu i Junu Ameriku. Interesi obitelji Rocke
feller protezali su se od naftnih polja u Venezueli do poljopri
vrednih posjeda u Brazilu. A onda su zakljuili kako su im ar
gentinski problemi povezani s vanjskim dugom jedinstvena
prilika za promicanje interesa svoje obitelji u toj zemlji.
Ministar Martinez de Hoz odmrznuo je cijene na domae
mu tritu, koje su do tada bile pod kontrolom drave,
ukljuujui i cijene prehrambenih proizvoda i energije. Isto
dobno je zamrznuo plae, to je prepolovilo kupovnu mo ar
gentinskoga naroda. Ukinute su carine pa su uvozna roba i strani
spekulativni kapital preplavila argentinsgko trite. Prve banke
koje su ule u Argentinu bile su Chase Manhattan i Citibank.
Kako bi uutkao prosvjede snanoga peronistikoga pokre
ta protiv toga udara na ivotni standard, vojni je reim okrutno
45

uguio oporbu. David Rockefeller bio je potpuno zadovoljan

svojom novom Vladom u Argentini. Kasnije je, u jednom jav
nom govoru na Sveuilitu Princeton, duboko pohvalio Martineza de Hoza i rekao: "de Hoz je stari prijatelj..."
Godine 1989., poslije vie od deset godina represivnoga
vojnoga reima, uvedena je nova faza erozije argentinskoga
nacionalnog suvereniteta dolaskom na vlast predsjednika Carlosa Menema. Menem je bio imuan playboy, koji je kasnije
optuen za golemu korupciju i ilegalnu trgovinu orujem. Tada
je u Bijeloj kui bio George Herbert Walker Bush, koji je argen
tinskoga predsjednika Menema primio kao osobnoga gosta
Bijele kue najmanje osam puta. Njegov sin Niel Bush bio je
gost u Menemovoj rezidenciji u Buenos Airesu. Ukratko, Me
nem je uivao najbolje veze na sjevernoamerikome kontinen
tu.
U situaciji u kojoj je Argentinska vojska vrvjela skandalima,
a nezadovoljstvo naroda raslo, newyorki bankari i washingtonski monici zakljuili su kako je dolo vrijeme zaigrati na novu
kartu kako bi i dalje mogli pljakati gospodarstvo te zemlje i
preuzimati njezina poduzea. Menem je bio peronist samo po
tome stoje pripadao istoj stranci. Kao predsjednik, uveo je eko
nomsku ok terapiju drastiniju i od revolucije slobodnoga
trita koju je Margaret Thatcher 1980-tih godina uvela u Ve
likoj Britaniji. Kao peronist, uspio je razoruati otpor unutar
stranke i otpor sindikata.
I opet je kljuna uloga u njegovoj Vladi, u korist monih
newyorkih bankara, pripala ministru gospodarstva. Novi mi
nistar gospodarstva bio je Domingo Cavallo, uenik Martineza
de Hoza i ovjek dobro poznat u newyorkim financijskim kru
govima. Doktorirao je na Rockefellerovu Sveuilitu Harvard,
kratko bio na dunosti guvernera Argentinske narodne banke,
a Rockefeller ga je otvoreno hvalio kao "najizuzetnijega ovjeka
na cijeloj zapadnoj hemisferi". Bio je i blizak prijatelj i poslovni
partner Davida Mulforda, kljunog dunosnika Ministarstva
46

financija za vrijeme mandata starijega predsjednika Busha,

zaduen za plan restrukturiranja dugova junoamerikih ze
malja, takozvani Bradyjev plan. Kasnije je radio u Prvoj boston
skoj banci Credit Suisse (Credit Suisse First Boston Bank).
Doista je bio ovjek od povjerenja "yankeejevskih bankara".3
Menemov ekonomski program napisali su prijatelji Davida
Rockefellera iz Washingtona i New Yorka. U njemu je prioritet
dan radikalnoj privatizaciji, ekonomskoj liberalizaciji, dokinuu
nekada briljivo provoenih mjera dravne regulacije na svim
podrujima, od zdravstva preko obrazovanja do gospodarstva, i
otvaranju zatienoga argentinskoga trita uvozu stranih
proizvoda, i to u veoj mjeri negoli je to bilo mogue u vrijeme
vladavine vojne hunte. Privatizaciju je zahtijevao Washington
i, u ime i za korist Washingtona, Meunarodni monetarni fond,
kao uvjet za dobivanje kredita za "stabilizaciju" pesosa. U to je
vrijeme Argentina imala hiperinflaciju tipa one u Weimarskoj
Republici, 200% mjeseno. Hunta je iza sebe ostavila uniteno
gospodarstvo i fiskalnu ekonomiju, duboko zaduenu u ino
zemstvu.
Menem je iskoristio umjetno proizvedenu hiperinflaciju,
stvorenu posljednjih godina vladavine hunte, za uvoenje eko
nomskih promjena koje su bile toliko radikalne da ih se ni voj
na diktatura nije usudila uvesti. Ministar Cavallo posluno je
nametnuo traene ekonomske okove i odmah dobio kredit od
2,4 milijarde dolara, popraen hvalospjevima Meunarodnoga
monetarnoga fonda. Uslijedio je val privatizacije, od dravnoga
poduzea za telekomunikacije do dravnoga monopola na naf
tu, ak i dravnih mirovina steenih temeljem socijalnog osi
guranja. Korupcija je procvjetala. Menemovi ortaci i suradnici
postali su milijarderi na raun poreznih obveznika.
3
Andersen, Martin Edwin i Dinges, John: "Kissinger had a hand in 'Dirty
War'" (Kissinger je imao prste u "prljavome ratu"), Insight Magazine, 7. sijenja
2002. Ismi, Asad: "Cry for Argentina" (Plaimo za Argentinom), Briarpatch,
rujan 2000.

47

Rezultat svega toga lako se mogao predvidjeti. Mjesta

dravnih monopola u gospodarstvu zauzeli su divovski strani
privatni monopoli, financirani uglavnom kreditima Rockfellerovih banaka Chase Manhattan i Citibank. Iste te banke ubirale su goleme profite i istodobno organizirale odljev kapitala
imunih Argentinaca, iji su pesosi, nekoliko godina kasnije,
pretvoreni u dolare, zavravali na raunima "privatnih banaka"
Chase Manhattan i Citibank izvan Argentine.
Posljedice po iroke slojeve naroda bile su sve osim pozitiv
ne. Nakon to su stranci preuzeli gospodarstvo, uslijedila su
masovna otputanja do tada dravnih radnika. Nije udo da su
Menemov reim i njegov ekonomski car Domingo Cavallo do
bivali pohvale zato to su stvorili, kako su to nazvali financijski
mediji, "argentinsko udo".
Inflacija je zaustavljena 1991. potpunom predajom mone
tarne kontrole nekoj vrsti sredinje banke, tijelu zvanome
"Odbor za valutu", koji je bio pod kontrolom MMF-a. Tada je
"Odbor za valutu" utvrdio teaj pesosa u odnosu na dolar na
1:1, to znai da je pesos, u odnosu na njegovu vrijednost iz
1970-tih godina, pretrpio znatnu devalvaciju. Nije se smjelo
tiskati novac za poticanje gospodarstva bez jednakog poveanja
dolarskih zaliha na raunu "Odbora za valutu". Tako utvreni
pesos irom je otvorio vrata stranim ulagaima koji su tijekom
1990-tih godina zgrtali golema bogatstva na privatizaciji
dravnoga gospodarstva. asopis ReVista, koji izdaje Rockefellerov Centar za Latinsku Ameriku na Sveuilitu Harvard, na
pisao je: "Argentina je posljednjih deset godina napravila eko
nomski velike korake na putu ulaska u 'prvi svijet'".
Kad je Cavallo, usred velike ekonomske krize u Argentini, u
travnju 2001., ponovno pozvan na elo Ministarstva gospodar
stva, potajno je izveo udar u korist newyorkih banaka i svojih
domaih prijatelja bankara. Zamrznuo je bankovne raune gra
ana kako bi spasio banke i kreditne linije prema newyorkim
bankama Rockefellera i prijatelja.
48

Argentina je u tome trenutku imala 132 milijarde dospjelo

ga vanjskoga duga. Prvi Cavallov potez na dunosti ministra
gospodarstva 2001. godine bio je njegov tajni sastanak s pred
stavnikom Rockefellerove banke JP Morgan-Chase Manhattan,
Davidom Mulfordom iz banke CSFB, predstavnikom london
ske banke HSBC i predstavnicima jo nekoliko biranih stranih
banaka. Na tome su sastanku stare argentinske dravne obvez
nice u vrijednosti od 29 milijarda dolara zamijenili novima. Tim
tajnim poslom banke su ubrale goleme profite i osigurale svoje
kredite u Argentini. Argentina je i ovoga puta bila gubitnik, jer
je zamjenom obveznica njezin vanjski dug postao jo vei. Pre
ma amerikim financijskim ulagaima tim je dogovorom ak
ubrzano dospjee vanjskoga duga. Ukupni inozemni dug nara
stao je do 2003. na 198 milijarda dolara, to znai da se od
Menemova dolaska na vlast poveao za tri puta.

Rockefellerova "argentinska agrarna revolucija"

Sredinom devedesetih godina Menemova je Vlada poduzela
revoluciju na podruju argentinske tradicionalno produktivne
poljoprivrede kako bi je pretvorila u monokulturnu poljopri
vredu namijenjenu svjetskome izvozu. Scenarij su i ovoga puta
napisali strani interesi iz New Yorka i Washingtona, u prvome
redu prijatelji Davida Rockefellera.
Menem je tvrdio kako je transformacija tradicionalnoga nai
na uzgoja poljoprivrednih kultura u industrijski uzgoj genetski
modificirane soje Argentini prijeko potrebna eli li ta zemlja
podmirivati svoje rastue vanjske dugove. To je bila la, ali je
njome uspio argentinsku poljoprivredu transformirati po elji
sjevernoamerikih ulagaa poput Davida Rockefellera te kom
panija Monsanto i Cargill Inc.
49

Poslije gotovo dvadeset godina unitavanja gospodarstva

primamljivim dolarskim kreditima, uvjetima MMF-a, prisilnom
privatizacijom i rastakanjem mjera zatite domaega trita,
Argentina je trebala postati metom najradikalnije transforma
cije svoga visoko cijenjenoga poljoprivrednoga gospodarstva.
Godine 1991., tj. nekoliko godina prije negoli je u Sje
dinjenim Amerikim Dravama takav uzgoj poeo i bio odo
bren, Argentina je postala tajnim pokusnim laboratorijem za
uzgoj genetski modificiranih kultura. Menemova je Vlada osno
vala komisiju sa znanstvenim prizvukom, zvanu "Savjetodavna
komisija za biotehnologiju". Ona e nadzirati izdavanje licenca
za vie od 569 pokusnih uzgoja kukuruza, suncokreta, pamuka,
penice i osobito soje. O cijelom tom prijepornom pitanju ni
Menemova Vlada ni spomenuta komisija nisu pokrenule ni
kakvu javnu raspravu o tome jesu li genetski modificirani usjevi
tetni ili nisu.
Komisija se sastajala potajno, a svoje spoznaje nije nikada
javno objavljivala. Bila je tek puki predstavnik za javnost stra
nih multinacionalnih proizvoaa genetski modificirana sjeme
na. Tome se nije trebalo uditi budui da su lanovi Komisije
bili predstavnici divovskih proizvoaa GM kultura, poput kom
panija Monsanto, Syngenta, Dow AgroSciences i drugih. Za
tim je Menem, 1996., iste godine u kojoj je genetski modifici
rana soja prvi put naveliko posijana u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, izdao licencu Korporaciji Monsanto iz St. Louisa iz
amerike savezne drave Missouri. Monsanto je najvei svjetski
proizvoa genetski modificirana sjemena soje, usjeva koji je
od 1970-tih godina u svjetskoj poljoprivredi bivao sve vaniji
kao stona hrana.
Istodobno sa sveopim uvoenjem genetski modificiranog
sjemena soje u Argentini, poslije 1996., velike strane tvrtke,
poput Cargilla, kao najvee svjetske kompanije za prodaju ita
i itnih proizvoda, te meunarodni ulagaki fondovi, poput
Sorosova Fonda Quantum, kao i strana osiguravajua drutva i
50

korporacijski konglomerati tipa Seaboard Corp. poeli su nave

liko otkupljivati sada krajnje jeftinu (izraeno u dolarima) ar
gentinsku obradivu zemlju. Ta e zemlja postati neizmjerno
unosna stranim ulagaima, a temelj svega bilo je genetski mo
dificirano sjeme kompanije Monsanto. Argentinska zemlja bit
e pretvorena u golemu tvornicu za proizvodnju industrijskoga
sjemena. Za strane ulagae, ljepota toga projekta bila je u tome
to je za uzgoj genetski modificirane soje, u usporedbi s tradi
cionalnom poljoprivredom, bilo potrebno vrlo malo ljudskoga
rada.
Zbog nedaa prouzroenih ekonomskom krizom, banke su
stavile na drabu milijune hektara prvorazredne obradive zem
lje. Dolare za kupnju te zemlje imale su samo strane kompa
nije i strane privatne osobe. Seljacima sitnim poljoprivrednici
ma, koji su jo uspijevali preivljavati, nuen je bijedan sitni
za njihovu zemlju. One koji su odbijali zemlju prodati esto su
terorom ili policijskom silom tjerali sa zemlje. A bilo je na de
setke tisua onih seljaka koji nisu mogli vratiti dugove. Oni su
sa zemlje potjerani poplavom jeftinih poljoprivrednih proizvo
da iz uvoza, uvezenih uglavnom nakon ukidanja mjera zatite
trita slijedom zahtjeva MMF-a za uvoenjem slobodnoga
trita.
Kako bi revolucija genetski modificirane soje bila doista
unosna, njezinim su sponzorima bila potrebna golema prostran
stva, poput onih u Kansasu, na kojima velika poljoprivredna
mehanizacija moe raditi dan i no i na kojima nije potreban ni
voza traktora. Osim toga, za uzgoj genetski modificirane soje,
u ije je sjeme ugraen specijalni herbicid Roundup, nije po
trebno tradicionalno oranje zemlje. Genetski modificirano sjeme
soje prodavano je argentinskim farmerima kao ekoloki
proizvod, za koji nije potrebno "kopanje". U stvarnosti, to je
sjeme bilo daleko od ekoloki pozitivnoga.
Genetski modificirana soja RR i herbicid Roundup sijani su
tehnikom izmiljenom u Sjedinjenim Amerikim Dravama i
51

zvanom "direktno sijanje". Ta tehnika tedi vrijeme i novac.

Specijalnim golemim strojem za direktno sijanje, kakav su sebi
mogli priutiti samo vei bogati farmeri, genetski modificirano
sjeme soje mehaniki se utiskuje do dubine od nekoliko centi
metara, a onda se, takoer automatski, u rupice ugura zemlja.
Tisue hektara zemlje potpuno obradi, tj. zasije, samo jedan
ovjek. Ostaci uroda od prethodne sjetve ostavljaju se trunuti
na zemlji. Tako je kompanija Monsanto stjecala sve vea trita
za prodaju svojih specijalnih herbicida Roundup. Radi uspore
dbe, da bi se vonjak breskve ili limuna obradio na tradiciona
lan nain, potrebno je 70 do 80 radnika.
Odlukom iz 1996. godine, kojom je argentinska Vlada odo
brila uzgoj genetski modificirane soje kompanije Monsanto,
Argentina e pretrpjeti revoluciju koju su njezini promicatelji
pozdravljali kao "drugu zelenu revoluciju". A to je, zapravo,
nekad produktivni sustav poljoprivrede temeljen na obiteljskim
posjedima vratilo u neofeudalno stanje u rukama aice mo
nih i bogatih zemljoposjednika latifundista.
Menemova se Vlada pobrinula irom otvoriti vrata ulasku
genetski modificirana sjemena soje. Argentinski su seljaci bili
u tekim ekonomskim problemima nakon dugogodinje krize i
hiperinflacije. Kompanija Monsanto uskoila je i novca glad
nim seljacima dala "kredite" za kupnju njezina genetski modi
ficirana sjemena i herbicida Roundupa koji ide uz to sjeme i
koji je jedini uinkovit za genetski modificirano sjeme soje. Usto
je na uzgoj genetski modificirane soje seljake u poetku mami
la tako to im je nudila poljoprivredne strojeve i strunjake koji
e ih educirati u primjeni te nove tehnologije.

52

"Soya for me, Argentina..."*

Rezultati revolucije genetski modificirane soje u Argentini
bili su impresivni. Za niti deset godina poljoprivreda te zemlje
do temelja je transformirana.
Tijekom sedamdesetih godina 20. stoljea, prije dunike
krize, soja nije ni postojala kao imbenik argentinske poljopri
vrede. Sojom je bilo zasijano samo 9.500 hektara zemljita. Na
tipinom obiteljskom posjedu uzgajali su se povre, itarice,
pokoja krava za mlijeko i meso te kokoi.
Godine 2000., nakon samo etiri godine revolucije koju je
kompanija Monsanto provela svojom genetski modificiranom
sojom i mehanizacijom za masovnu proizvodnju soje, genetski
modificiranom sojom bilo je zasijano vie od 10 milijuna hek
tara poljoprivrednih povrina. Do 2004. povrine zasijane
takvom sojom poveale su se na 14 milijuna hektara. Golemim
strojevima posjeene su ume, ukljuujui i dragocjene prau
me Amazone u Brazilu te na podrujima na kojima su tradicio
nalno ivjeli Indijanci, kako bi povrine za uzgoj GM soje bile
to vee.
Argentinska raznolikost poljoprivrednih kultura s poljima
kukuruza, penice i drugih usjeva, sa stadima goveda na slobo
dnoj ispai golemom se brzinom pretvarala u monokulturnu
poljoprivredu. Ba kao to je u Egiptu 1880-tih godina zavla
dao pamuk.
Vie od stotinu godina argentinske obradive povrine, osobito legendarne pampe, bile su arenilo velikih polja kukuruza
i penice proaranih zelenim panjacima na kojima su pasla
stada goveda. Poljoprivrednici su na svojoj zemlji neko vrijeme
uzgajali poljoprivredne kulture, a zatim su na neko vrijeme tu

* Autor aludira na Madonninu pjesmu "Don' Cry for Me, Argentina" nap. prev.

53

zemlju pretvarali u panjake kako bi sauvali kvalitetu tla. S

uvoenjem soje uvedena je poljoprivreda monokulture, s time
da soja isisava vitalne hranjive sastojke iz tla. To znai da e biti
potrebne sve vee koliine umjetnoga gnojiva, a ne manje, kako
je obeavala kompanija Monsanto. Velika stada goveda, koja su
se uzgajala radi mlijeka i mesa, i koja su desetljeima slobodno
pasla na prostranim panjacima, stjerana su u skuene obore
amerikoga tipa, kako bi oslobodila prostor za to vee koliine
unosne soje. Tradicionalna polja itarica, lee, graka i mahuna
gotovo su nestala.
Vodei argentinski agroekolog Walter Pengue, specijalist za
utjecaj genetski modificirane soje, predvidio je sljedee: "Ako
nastavimo ovim putem, moda za 50 godina, na zemlji se vie
nee moi uzgajati nita".
Godine 2004. gotovo polovica poljoprivrednoga zemljita u
Argentini, koje pokriva 48% ukupne povrine te zemlje, bila je
zasijana sojom. Od toga je 90 do 97% bila genetski modificira
na soja kompanije Monsanto. Od 1988. do 2003. broj argentin
skih farma za proizvodnju mlijeka smanjio se za 50%. Argenti
na je prvi put u povijesti morala uvoziti mlijeko, iz Urugvaja,
po znatno viim cijenama. Kako je soja stotine tisua seljaka
istisnula sa zemlje, zavladali su bijeda i neishranjenost.
U mirnijemu razdoblju iz 1970-tih godina, prije dolaska
Rockefellera i newyorkih banaka, Argentina je imala jedan od
najviih ivotnih standarda na svijetu. Godine 1970. broj sta
novnika koji je, po slubenim statistikama, ivio ispod granice
siromatva iznosio je 5%. Godine 1988. taj se postotak poveao
na 30%, a 2002. na 51%.
Neishranjenost, koja je u Argentini do tada bila nepoznata,
godine 2003. procjenjivala se na razini izmeu 11 i 17% ukup
noga argentinskoga stanovnitva, koje je tada brojilo 37 miliju
na. U jeku drastine ekonomske krize, nastale zbog nemogu
nosti otplate vanjskoga duga, argentinski je narod spoznao da
se vie ne moe osloniti na tradicionalni nain preivljavanja
54

od sitnih posjeda. Obradive povrine ve su bile preplavljene

genetski modificiranom sojom i nedostupne ak i uzgoju uo
biajenih usjeva za preivljavanje.
Uz pomo stranih ulagaa i agrarnih divova poput Monsanta i Cargilla, veliki argentinski zemljoposjednici sustavno su
oduzimali zemlju bespomonim seljacima, najee uz potpo
ru drave. Po argentinskome zakonu, seljaci su mogli i dalje
obraivati zemlju ako su je do tada obraivali najmanje 20 go
dina i ako tijekom tih 20 godina tu zemlju nije nitko potraivao.
To tradicionalno pravo pogazili su novi moni interesni krugo
vi s podruja agrobiznisa. U golemoj pokrajini Santiago del
Estero veliki zemljoposjednici feudalnoga tipa otpoeli su ma
sovne sjee uma kako bi ta podruja pretvorili u povrine za
uzgoj genetski modificirane soje. Naseljima sa seljakim po
sjedima najednom je priopavano da njihova zemlja pripada
nekome drugome. Ako bi odbili dragovoljno napustiti zemlju,
esto bi se pojavljivale naoruane skupine koje bi im otimale
stoku, palile ljetinu i prijetile ubojstvom. Diljem Argentine,
primamljivi profiti od izvoza genetski modificirane soje bili su
pokretaka snaga iza dokinua tradicionalne poljoprivrede.
Kako su seljake obitelji pretvarane u sirotinju bez posjeda i
istjerivane sa zemlje, preivljavanje su traile u sirotinjskim
etvrtima na rubovima velikih gradova, koje su bile neljudski
prenapuene i u kojima su vladali neredi, samoubojstva, zloi
ni i bolesti. Za samo nekoliko godina vie od 300.000 seljaka i
malih zemljoposjednika istjerano je sa zemlje kako bi se oslo
bodio prostor za velike uzgajivae genetski modificirane soje.
Sirotinjski viak stanovnitva pobjegao je u gradove, osobito u
Buenos Aires, u oajnikoj potrazi za preivljavanjem.

55

Kompanija Monsanto pobjeuje prijevarom

Kao da su se pridravali drevnih pravila panjolskih konkvistadora iz 16. stoljea, ratnici kompanije Monsanto zauzeli su
Argentinu kampanjom lai i prijevara. Kako po argentinskome
Zakonu o sjemenu patentirano sjeme soje kompanije Monsan
to, genetski modificirano i otporno na glifosate nije bilo za
tieno, Monsanto nije po zakonu mogao traiti naknadu za
prava od argentinskih farmera koji su sijali njegovo genetski
modificirano sjeme i od svoje ljetine ostavljali sjeme za iduu
sjetvu. To je bilo normalno i zakonom doputeno. Farmeri su
tradicionalno mogli ostavljati dio ljetine za vlastitu sjetvu.
No, ubiranje prihoda od prava, takozvane "pristojbe za teh
noloku licencu", bilo je sr Monsantova marketinkoga projek
ta. Farmeri u Sjedinjenim Amerikim Dravama i u drugim
zemljama moraju potpisati ugovor s kompanijom Monsanto,
kojim se obvezuju da nee ostavljati sjeme za iduu sjetvu i da
e svake godine Monsantu plaati autorska prava. To je soton
ski oblik ropstva.
Kako bi zaobila injenicu da je nacionalistiki orijentirani
argentinski Parlament odbio prihvatiti zakon kojim bi Mon
santu bila zajamena prava slina onima koja je ta kompanija
ugradila u Dekret broj 81 u Iraku, po kojima farmeri moraju
svake godine plaati autorska prava na sjeme ili snositi stroge
zakonske posljedice, kompanija Monsanto smislila je posebnu
taktiku.
Farmerima je prodala sjeme za prvu sjetvu kako bi se proi
rila revolucija soje u Argentini. Prvih godina namjerno nije re
agirala na "krau" svoga sjemena. U prvoj fazi preuzimanja
argentinske poljoprivrede eljela je da se genetski modificirano
sjeme to vie proiri, a s njime i njezin patentirani herbicid
Roundup. Unato tome to su se povrine zasijane GM sojom
poveale 14 puta i to se patentirano sjeme krijumarilo od
jedne pampe do druge, zatim u Brazil, Paragvaj, Boliviju i
56

Urugvaj, kompanija Monsanto nije uinila nita kako bi zau

stavila to, po njoj nelegalno, irenje njezina sjemena. Kriju
mareno GM sjeme iz Argentine u Brazilu su zvali sjeme "Maradona", po uvenom nogometau. Jednom je kompanija Car-

Milijuna i playboy Carlos Menem, koji je, kao predsjednik Argentine, potaj
no dao doputenje Monsantu za sijanje GM soje i tako unitio tradicionalnu
argentinsku poljoprivredu.

57

gill, partner kompanije Monsanto, bila optuena da u Argenti

nu ilegalno doprema genetski modificirano sjeme soje, i to po
mijeano s prirodnim, tj. nemodificiranim sjemenom.
Na kraju, nakon tri godine takvoga procesa, 1999., kompa
nija Monsanto formalno je zatraila od farmera da joj plaaju
"daljnja prava", unato siunome detalju da je taj njezin zahtjev
po argentinskome zakonu bio nelegalan. Menemova Vlada nije
uloila nikakav prosvjed na taj bezoni zahtjev kompanije Mon
santo. Farmeri su, naravno, taj zahtjev ignorirali, ali je kompa
nija Monsanto pripremala pozornicu za sljedei in. Tvrdila je
da joj je novac od prava potreban za ulaganja u "istraivanje i
razvoj" genetski modificirana sjemena. Otpoela je briljivo
osmiljenu javnu kampanju u kojoj je ta kompanija prikazivana
kao jadna rtvu koju farmeri zlorabe i "pljakaju".
Tri godine poslije toga, poetkom 2004., kompanija Mon
santo ponovno je pojaala pritisak. Nakon iroko oglaavane
Monsantove prijetnje da e potpuno prestati prodavati genetski
modificirano sjeme soje u Argentini, ministar poljoprivrede
Miguel Campos je, tvrdei kako farmeri vie od 85% sjemena
ilegalno ostavljaju za sljedeu sjetvu i nazvavi to "crnim
tritem", obznanio da su argentinska Vlada i kompanija Mon
santo postigle dogovor.
Po tome dogovoru osnovat e se dravni Fond za tehnolo
ku naknadu, u nadlenosti Ministarstva poljoprivrede. Farmeri
e morati plaati prava ili porez u iznosu od 0.95% prihoda od
GM soje prodane na mjestu prerade ili izvoza, primjerice kom
paniji Cargill. Porez e se ubirati na mjestu prerade, gdje far
meri nee imati drugoga izbora do platiti porez ele li svoju
soju preraditi. Taj e se porez zatim proslijediti kompaniji Mon
santo i drugim dobavljaima genetski modificirana sjemena.
Kako bi ubrzala djelovanje Vlade, kompanija Monsanto naja
vila je da e, odbije li Argentina platiti pristojbu, prisilno na
plaivati svoja prava pri izvozu argentinske soje u Sjedinjene
Amerike Drave i u bilo koju zemlju Europske Unije, gdje su
58

njezini patenti priznati. Time je argentinskom agrobiznisu za

prijetila strahotnim smanjenjem izvoza. Ta je ucjena bila vrlo
uinkovita.
Unato otrim prosvjedima argentinskih farmera, Fond je
do kraja te godina osnovan i zaivio. Poetkom 2005. predala
se i Vlada predsjednika Lula u Brazilu te je donijela zakon kojim
je u Brazilu po prvi put ozakonjen uzgoj genetski modificiranih
kultura. Time su bile sruene brane irenju genetski modifici
ranih kultura u Latinskoj Americi.5

Neka jedu soju!

Kako je revolucija genetski modificirane soje unitavala tra
dicionalnu poljoprivrednu proizvodnju, argentinski se narod
naao sueljen s dramatinim promjenama na podruju dostup
nih namirnica. Zbog monokulturnog sustava poljoprivrede ar
gentinsko je stanovnitvo, kad je nastupila sveopa kriza na
cionalne ekonomije, zapalo u oajnu neimatinu. Glad se pro
irila po cijeloj zemlji. U strahu od nemira zbog nestaice hra
ne, Vlada je reagirala, ali uz pomo kompanije Monsanto i dru
gih velikih otkupljivaa soje, poput Cargilla, Nestlea i Kraft
Foodsa. Gladnom su narodu dijelili besplatne obroke soje, na
stojei time ujedno potaknuti konzumiranje soje meu narod
nim masama.

5
Branford, Sue: "Why Argentina Can't Feed Itself" (Zato Argentina ne
moe samu sebe hraniti), The Ecologist, svezak 32., broj 8, listopad 2002. Paul,
H., Steinbrecher, R. i suradnici: "Argentina and GM Soya: The cost of complving with US pressure" (Argentina i GMO soja: cijena pristnaka na ame
riki pritisak), EcoNexus, Briefing, 2003., www.econexus.info. Jones, David:
"Argentina and GM sova - success at what cost? (Argentina i GMO soja uspjeh po koju cijenu?), u asopisu Saturday Star, Juna Afrika, 19. lipnja
2004.

59

Pokrenuli su kampanju na razini drave, u kojoj su argen

tinski narod nagovarali da umjesto zdrave prehrane, koja se
sastojala od svjeeg povra, mesa, mlijeka, jaja i drugih namir
nica, jede soju. Kompanija DuPont AgriSciences osnovala ja u
Argentini organizaciju pod nazivom "Protein for Life" (Protei
ni za ivot) radi promicanja konzumiranja soje meu ljudima,
iako se soja uzgaja kao krma. Kompanija DuPont je, kao dio te
kampanje, tisuama siromanih stanovnika Buenos Airesa dijeli
la obroke pojaane sojom. Bio je to prvi sluaj na svijetu da je
stanovnitvo neke zemlje konzumiralo tako velike koliine soje.
Argentinci su bili pokusni kunii na toliko naina da ih ovjek
ne moe sve ni zamisliti.
Argentinska Vlada i privatne kompanije u svojim su rekla
mama veliale soju kao zdravu hranu, umjesto prirodnoga
mlijeka i bjelanevina ivotinjskog podrijetla. To je bila la. Lju
dima namjerno nisu rekli da je prehrana temeljena na soji za
ljude nepogodna kao dugorona prehrana. Sirova i preraena
soja sadre cijeli niz otrovnih sastojaka, koji su, u velikim kon
centracijama, kad je soja glavna namirnica, tetni po zdravlje i
koje se povezuje s pojavom raka. Nisu rekli ni to da soja sadri
inhibitor tripsin, koji se u znanstvenim studijama u Sjedinjenim
Amerikim Dravama povezuje s rakom eluca. Najveu kon
centraciju tripsina sadri sojina sama, koju se proizvodi za
6
krmivo.
U ruralnim su predjelima posljedice uvoenja soje kao mo
nokulture bile jo strasnije. Naselja s tradicionalnom poljopri
vredom smjetena u blizini golemih polja soje ozbiljno su stra
davala od tretiranja tih polja herbicidima, veinom glifosatom
kompanije Monsanto zvanim Roundup. U naselju Loma Senes
seljacima koji su za vlastite potrebe uzgajali razno povre svi
6
Shiva, Vandana: "Stolen Harvest: The hijacking of the global food supply" (Ukradena ljetina: otimanje svjetske opskrbe hranom), South End Press,
Cambridge, SAD, 2000.

60

su usjevi uniteni od tretiranja susjednih polja soje totalnim

herbicidom Roundup. On ubija sve biljke osim specijalno ge
netski modificiranih, "otpornih na herbicide", koje je proizvela
kompanija Monsanto.
Jedna studija iz 2003. pokazuje kako to zapraivanje nije
unitilo samo usjeve. Uginule su i kokoi i druge domae ivo
tinje, a osobito su snano bili pogoeni konji. Ljudi su od toga
herbicida dobivali jake munine, proljeve, povraanja i kone
bolesti. Bilo je izvjea o deformiranoj mladunadi ivotinja u
naseljima u blizini polja soje, o deformiranim bananama i sla
tkom krumpiru, o jezerima koja su najednom bila puna uginu
lih riba. Obitelji s ruralnih podruja izvijestile su javnost o tome
kako im djeca, poslije zapraivanja oblinjih polja soje, dobi
vaju groteskne priteve po tijelu.
teta je nainjena i na podrujima pod umom, koja je
iskorjenjivana kako bi se stvorio prostor za masovni uzgoj soje,
osobito u pokrajinama Chaco i Yungas. Nestankom uma do
lo je do masovnih oboljenja meu uroenicima, poput limanijaze, iji je uzronik parazit koji prenose papatai. Lijeenje
te bolesti vrlo je skupo i ona ostavlja ozbiljne oiljke na tijelu te
uzrokuje razne deformacije. U predjelu Entre Rios (Meu rijeka
ma) posjeeno je oko 500.000 hektara ume do 2003., kada je
Vlada napokon izdala uredbu kojom je zabranila daljnju sjeu.
Kako bi oprezne argentinske farmere privoljela na sijanje
sojina sjemena koji je sama proizvela, godine 1996. kompanija
Monsanto obeavala je uda od uroda i tvrdila kako je njezino
sjeme tako modificirano da je otporno na tetno djelovanje njezi
na herbicida Roundup. Uvjeravala je farmere da su im zbog
toga za tretiranje genetski modificirane soje potrebne manje
koliine herbicida i kemijskih proizvoda nego za tretiranje obine
soje. Pesticid RR ubija praktiki sve to raste, samo ne genetski
modificiranu Monsantovu soju pa im je stoga potreban samo
jedan pesticid, a ne vie njih. Velebna obeanja davana su i gle
de veega uroda, uz manje trokove. Time su se oajnim farme61

rima pothranjivali snovi o boljem ekonomskom stanju. Ta je

taktika rezultirala odazivom golemog broja farmera.
Pokazalo se da su ta obeanja bila ista la. Genetski modi
ficirana soja prosjeno je davala 5 do 15% manji urod od tradi
cionalne soje. Osim toga, nije bilo ni govora o tome da je za
njezin uzgoj potrebno manje pesticida. Naprotiv, pojavili su se
novi otporni korovi pa su farmeri shvatili da im je potrebno tri
puta vie pesticida nego kod prve sjetve. Ta poveana primjena
herbicida dovela je do veih trokova nego kod uzgoja prirodne
soje. Ali, bilo je prekasno. Genetski modificirana soja do 2004.
je godine preuzela sve povrine za uzgoj soje. Sjeme se moralo
kupovati od kompanije Monsanto, jer je bilo ovisno o herbicidu Roundup, koji proizvodi iskljuivo kompanija Monsanto.
Teko bi bilo pronai savreniji plan porobljavanja ljudi.
No, Argentina nije jedina ciljna zemlja za velebni eksperi
ment uzgoja genetski modificiranih poljoprivrednih kultura. Bio
je to samo poetak svjetskoga plana, koji je pripreman desetljei
ma i iji su dometi zastraujui.

62

TREE POGLAVLJE

"LISICA UVA KOKOINJAC"

Znanost povija glavu

Dok se u argentinsku i sjevernoameriku poljoprivredu uvo
dio masovan uzgoj genetski modificiranih kultura, u dalekoj
kotskoj dogodilo se neto od goleme vanosti za budunost
projekta uzgoja genetski modificiranih usjeva. Ondje, u mjestu
Aberdeen, u Znanstvenom institutu Rowett (Rowett Research
Institute), tj. laboratoriju koji financira drava, jedan se isku
sni znanstvenik, pod budnim okom nadreenih, bavio znan
stvenim radom. Zadaa mu je bila napraviti dugoronu studiju
o moguim posljedicama u ivotinja koje se hrane genetski
modificiranom hranom.
Znanstveniku dr. Arpadu Pusztaiju genetsko istraivanje nije
bila nikakva novost. Tim podrujem biotehnologije do tada se
bavio vie od 35 godina, objavio je brojne priznate znanstvene
radove i uivao ugled vodeega svjetskoga strunjaka za lektine i genetski modificirane kulture.
Godine 1995., malo prije negoli je kompanija Monsanto
poela masovno prodavati genetski modificirano sjeme soje
amerikim i argentinskim farmerima, kotsko Ministarstvo
poljoprivrede, okolia i ribarstva sklopilo je ugovor sa Znan
stvenim institutom Rowett iz Aberdeena o provedbi opsene
trogodinje znanstvene studije pod vodstvom dr. Pusztaija. Za
63

tu je studiju utvrdilo proraun od 1,5 milijuna dolara, to nije

bio ba malen pothvat.
kotsko Ministarstvo poljoprivrede eljelo je da Znanstveni
institut Rowett utvrdi smjernice ili znanstvenu metodologiju
koju e dravne vlasti primjenjivati pri procjeni rizika od ge
netski modificiranih namirnica. Kako su primjena i irenje ge
netski modificiranih kultura tada bili u poetnoj fazi, veinom
u fazi ispitivanja ili pokusne sjetve, bio je to logian korak u
smjeru pripreme zdrava regulatornog nadzora. Nije se moglo
zamisliti bolju osobu od dr. Pusztaija, koja bi postavila znan
stveni kredibilitet i zdravu metodologiju. Sa svojom suprugom,
dr. Susan Bordocz, takoer znanstvenicom u Institutu Rowett,
ve je bio objavio dvije knjige na temu biljnih lektina, a do tada
je objavio vie od 270 lanaka u znanstvenim asopisima o
razliitim znanstvenim spoznajama koje je tijekom godina
stjecao. Kolege znanstvenici drali su ga besprijekornim znan
stvenikom.
Kao jo vanije glede onoga to se kasnije dogodilo, znan
stveni projekt gospodina i gospoe Pusztai, s obzirom na gole
mu vanost uvoenja genetski modificiranih organizama u te
meljne ljudske i ivotinjske namirnice, bio je, na divno udo,
prva neovisna znanstvena studija na svijetu o moguoj tetno
sti genetski modificirane hrane. Do tada se ni u jednom znan
stvenom asopisu na svijetu nije pojavila ni jedna jedina neovi
sna studija.
Jedina studija o posljedicama konzumiranja genetski modi
ficirane hrane koja je tada postojala bila je ona koju je financi
rala kompanija Monsanto, u kojoj je, to ne zauuje, stajalo
da je genetski modificirana hrana potpuno zdrava za prehranu.
Dr. Pusztai bio je svjestan da je potpuno neovisna studija jedini
temelj za bilo kakvo znanstveno vrednovanje, potrebno za stva
ranje povjerenja u tako golemo novo podruje. Sam je bio potpu
no siguran da e studija potvrditi kako je genetski modificirana
64

hrana bezopasna. Vjerovao je u budunost tehnologije ge

netskog inenjerstva.
Dana mu je zadaa da provede pokuse na nekoliko skupina
laboratorijskih takora. Jednu e skupinu hraniti genetski mo
dificiranim krumpirom. Krumpir je bio modificiran lektinom
koji je trebao djelovati kao prirodni insekticid i sprjeavati
mogui skriveni napad na urod krumpira. Barem je tako tvrdio
proizvoa toga krumpira.

Pada bomba na projekt GMO-a

I kotska Vlada i Institut Rowett i dr. Pusztai oekivali su da
e tim projektom samo potvrditi taj vrlo znaajan proboj u zna
nosti o biljkama, koji e biti od goleme dobrobiti za proizvo
dnju hrane i iskljuiti potrebu za dodatnim pesticidima kod
uzgoja krumpira. Potkraj 1997. kod dr. Pasztaija pojavile su se
prve dvojbe. Njegova su ispitivanja pokazivala potpuno neoeki
vane i zabrinjavajue rezultate.
takori hranjeni genetski modificiranim krumpirom tijekom
vie od 110 dana pokazivali su uoljive promjene u razvoju.
Bili su znatno manji i laki od onih koji su u tome pokusu
hranjeni obinim krumpirom. No, jo je vie zabrinjavala injeni
ca da su u takora hranjenih genetski modificiranim krumpi
rom i jetra i srce bili znatno manji, a imunosni sustav slabiji.
Ipak, promjena koja je najvie zabrinjavala, a proveo je vie
uzastopnih pokusa na razliitim skupinama takora, bila je
injenica da im je, u usporedbi sa takorima hranjenim obi
nim krumpirom, mozak bio znatno manji. Ovo posljednje tako
je zabrinulo dr. Pusztaija da je, kad su ga 1998. zamolili da
rezultate svoje studije prezentira na jednoj neovisnoj engleskoj
televiziji, odluio tu promjenu ne spominjati. Kasnije je izjavio
da se bojao kako bi iznoenjem toga podatka prouzroio pa
niku meu ljudima.
65

Dr. Arpad Pusztai, priznati biolog, kojega je Institut Rowett iz kotske, po

nalogu kompanije Monsanto i britanskoga premijera Tonyja Blaira, otpustio
zato to je upozorio na mogue tetne posljedice konzumiranja GM krumpi
ra.

No, i ono to je rekao u popularnoj emisiji ITV-a "World in

Action" (Svijet u akciji), kamo je bio pozvan da ukratko iznese
rezultate svoga rada, bilo je vrlo zabrinjavajue. Svijetu je tada
rekao: "Uvjeravaju nas da je ta hrana potpuno bezopasna. Da je
moemo jesti cijelo vrijeme. Da je moramo jesti cijelo vrijeme.
Da nema nikakvih moguih tetnih posljedica koje bi nas mo
gle snai".
Zatim je pred milijunima gledatelja iznio sljedee upozo
renje: "Ali, kad to pogledam kao znanstvenik, koji aktivno radi
na tome podruju, drim da je vrlo vrlo nepoteno koristiti svoje
sugraane kao pokusne kunie. Pokusne kunie moramo nai
u laboratoriju."
Svoje pojavljivanje na televiziji unaprijed je dogovorio s di
rektorom Instituta Rowett, koji mu je rekao da ne ulazi u poje
dinosti svoga pokusa. No, i onim to je rekao detonirao je inaicu
66

hidrogenske bombe u svijetu biotehnologije, politike, znanosti

i agrobiznisa genetskog inenjerstva.
Jednostavno je izjavio sljedee: "...rezultati (prehrane ge
netski modificiranim krumpirom, W.E.) bili su donekle uspo
ren rast i posljedice po imunosni sustav. Jedna vrsta genetski
modificirana krumpira, nakon to smo takore njime hranili
110 dana, smanjila je imunitet takora". Zatim je dodao jednu
osobnu napomenu: "Kad bih imao izbora, zasigurno ne bih jeo
takav krumpir barem dok ne bih vidio usporedne znanstvene
dokaze koje upravo stvaramo za na genetski modificirani krum
pir".
Svijet je najednom vrvio komentarima o senzacionalnim izja
vama dr. Pusztaija. Oteenje organa i imunosnog sustava bilo
je samo po sebi dovoljno opasno. Ali, taj vodei britanski znan
stvenik rekao je i to da ne bi jeo genetski modificiranu hranu
kad bi imao izbora.
Prva reakcija njegova efa, profesora Philipajamesa, bila je
ta da mu je estitao na nainu na koji je toga dana predstavio
svoj rad. Slijedom odluke profesora Jamesa, Institut je ak izdao
priopenje za tisak temeljeno na nalazima dr. Pusztaija. U tome
je priopenju istaknuto kako postoji "niz briljivo kontrolira
nih studija koje potkrjepljuju temeljne razloge zabrinutosti dr.
Pusztaija".
Ta potpora direktora ubrzo e se promijeniti, i to radikalno.
U roku od 48 sati, 68-godinjemu znanstveniku dr. Pusztaiju
priopeno je kako mu ugovor nee biti produljen. Zapravo, dobio
je otkaz, zajedno sa svojom suprugom, takoer znanstvenicom,
koja je do tada 13 godina bila cijenjena znanstvenica Instituta
Rowett. tovie, pod prijetnjom da e ostati bez mirovine, za
branjeno mu je vie ikada davati izjave medijima o rezultatima
svoga znanstvenoga rada. Oduzeti su mu pisani znanstveni ra
dovi i stavljeni pod klju. Zabranjeno mu je razgovarati s la
novima njegova znanstvenoga tima, pod prijetnjom sudskog
67

progona, a znanstveni je tim rasputen. Otkazani su mu tele

fon i e-mail adresa.
To e biti samo poetak lova na vjetice i blaenja osobe,
kakvi bi se mogli oekivati samo od nekog birokrate Treega
Reicha ili Staljinove Rusije. A dr. Pusztai je, kao mladi koji je
odrastao u Maarskoj, oba ta reima preivio.
Njegovi kolege poeli su blatiti njegov znanstveni ugled.
Nakon nekoliko razliitih izjava za tisak, od kojih je svaka bila
proturjena prethodnoj, Institut Rowett konano je usvojio priu
o tome kako je dr. Pusztai jednostavno "pobrkao" uzorke takora
hranjenih genetski modificiranim krumpirom s onima
hranjenim obinim krumpirom, kojima je toboe davan krum
pir za koji se znalo da je otrovan. Neuveno je da znanstvenik
Pusztaijeva iskustva i dokazane sposobnosti napravi tako ba
nalnu pogreku. Mediji su tvrdili kako je to jedna od najgorih
pogreaka koju je priznala jedna velika znanstvena institucija.
No, to jednostavno nije bilo istina, kako je pokazala nakna
dna provjera znanstvenoga rada dr. Pusztaija.
Prema iscrpnome istraivakom radu britanskoga novinara
Andrewa Rowella, Institut Rowett je zatim promijenio svoju
priu i poeo tvrditi da dr. Pusztai nije proveo dugorono ispi
tivanje, kakvo je potrebno za potvrivanje rezultata, to je bilo
proziran uzmak.
Ali, traljavi pokuaji profesora Jamesa i Instituta Rowett da
opravdaju otputanje i blaenje dr. Pusztaija ubrzo su zabora
vljeni, jer su se drugi znanstvenici i razni ministri ukljuili u
krvoednu kampanju za diskreditiranje dr. Pusztaija. Reagirajui
na te napade, u veljai 1999. oko trideset vodeih znanstvenika
iz 13 zemalja potpisalo je otvoreno pismo potpore dr. Pusztaiju.
To je pismo objavljeno u londonskom listu Guardian i izazvalo
novi niz kontroverza o tetnosti genetski modificirane hrane i
o nalazima dr. Pusztaija.

68

Blair, Clinton i "politika" znanost

Za samo nekoliko dana nakon to je Guardian objavio spo
menuto pismo, u svau se ukljuila i sama uzviena institucija
zvana Britansko kraljevsko drutvo (British Royal Society).
Najavila je kako je "odluila" pregledati nalaze dr. Pusztaija. U
svibnju 1999. to je drutvo odralo konferenciju za tisak, na
kojoj je izjavilo da je znanstveno istraivanje dr. Pusztaija "s
vie aspekata manjkavo glede plana, provedbe i analize, te da
se na temelju toga rada ne trebaju donositi nikakvi zakljuci".
Bio je to teak udarac vjerodostojnosti dr. Pusztaija, jer je
doao od uglednoga tijela s 300-godinjom tradicijom. Ali, pri
mjedbe Kraljevskoga drutva na rad dr. Pusztaija imale su pr
ljavu politiku primjesu, koja je dovela u opasnost i kredibilitet
samoga Kraljevskoga drutva. Kasnije je otkriveno da je
Kraljevsko drutvo donijelo tu odluku nakon to je za ocjenji
vanje rada toga kolege znanstvenika napravilo uvid u nepotpu
ne podatke. Takve ocjene to drutvo inae nikada ne poduzima.
Nadalje, odbilo je javno navesti imena ocjenjivaa, to je neke
kritiare potaknulo da napadnu metode toga drutva kao me
tode koje podsjeaju na srednjovjekovnu Zvjezdanu komoru
(Star Chamber*).
Novinar Rowell u svome je istraivanju otkrio da su potez
Kraljevskoga drutva i sline optube koje je istoga dana, 18.
svibnja, izrekao Odbor za znanost i tehnologiju Donjega doma
britanskoga Parlamenta, bili dijelovi koordinirane zakulisne
strategije Vlade britanskoga premijera Blaira, i to nakon to je
britanska Vlada napravila golem pritisak i na Kraljevsko dru
tvo i na Odbor.

* Nekadanji sud inkvizicije i kaznenog pravosua, u Engleskoj, sasta

vljen od kraljevih savjetnika, koji je donosio presude bez porote i bio na zlu
glasu zbog izricanja pristranih i otrih kazna. - nap. prev.

69

Blairova je Vlada osnovala tajno tijelo nazvano Skupina za

predstavljanje biotehnologije (Biotechnology Presentation
Group), kako bi lansirala protupromidbenu kampanju, tj. kam
panju protiv medija koji napadaju GMO, koji su u to vrijeme u
Velikoj Britaniji prevladavali. Glede britanskih kompanija, jav
na rasprava o nalazima dr. Pusztaija dovela je u opasnost samu
budunost neizmjerno unosnoga agrobiznisa genetskog modi
ficiranja.
Nakon tri dana koordiniranih napada Kraljevskoga drutva i
Odbora za znanstveni integritet na dr. Pusztaija, Blairov takozva
ni "kabinetski utjeriva" Jack Cunningham iziao je pred Donji
dom i izjavio: "Kraljevsko je drutvo ovoga tjedna uvjerljivo
odbacilo, kao potpuno netone, rezultate nekih nedavnih ispi
tivanja krumpira i njihova pogrena tumaenja... Nema nikakvih
dokaza koji bi govorili da je bilo koja GM namirnica koja se
prodaje u ovoj zemlji tetna". Kako bi bio siguran da njegova
poruka, u ime Blairove Vlade, ne bude pogreno shvaena, do
dao je: "Biotehnologija je vano i uzbudljivo podruje znan
stvenoga napretka, koje nudi goleme mogunosti poboljanja
nae kvalitete ivota".
Kasnije je iz britanskih dravnih dokumenata otkriveno da
je i sama Blairova Vlada bila podijeljena glede tetnosti GM
namirnica i da su neki ministri savjetovali daljnje istraivanje
opasnosti GM namirnica po zdravlje. Bili su uutkani, a Cun
ningham je bio zaduen za promicanje opeg Vladina stajalita
o GM namirnicama, o Skupini za predstavljanje biotehnolo
gije, od ijega bi se naziva i George Orwell vjerojatno lecnuo.
ime bi se uope mogla objasniti tako dramatina promjena
stajalita profesora Jamesa i Instituta Rowett? Pokazalo se da
odgovor na ovo pitanje glasi: politikim pritiskom.
Tek poslije pet godina, nekoliko sranih udara i unitenih
vrhunskih znanstvenih karijera dvoje vrijednih znanstvenika,
dr. Pusztai uspio je posloiti pojedinosti onoga to se dogodilo
tijekom 48 sati poslije njegova nastupa na televiziji iz 1998.
70

Doao je do spoznaja koji su o politici irenja genetski modifi

ciranih usjeva govorile znatno vie od rezultata njegove stu
dije.
Nekoliko njegovih bivih kolega, nakon to su otili u miro
vinu, kada vie nije bilo opasnosti od gubitka posla, privatno
mu je potvrdila kako je direktora Instituta Rowett, profesora
Jamesa, u to vrijeme dva puta nazvao glavom i bradom britan
ski premijer Tony Blair i kako mu je bez uvijanja rekao da Pusztaija treba nekako uutkati.
Profesor James, iz straha da Institut ne ostane bez dravnih
sredstava ili da se ne bi dogodilo neto jo gore, odluio je uni
titi svoga kolegu dr. Pusztaija. Ali, pria se nije zaustavila na
Blairu. Dr. Pusztai saznao je i to kako je premijera Blaira uzne
mireno nazvao nitko drugi nego ameriki predsjednik Bili Clinton.
Premijera Blaira njegov je bliski prijatelj i politiki savjetnik
Clinton uvjerio da je genetski modificirani agrobiznis temelj
budunosti i goleme multimilijardske dolarske razvojne indu
strije, u kojoj on, Blair, moe imati vodeu ulogu za britanske
farmaceutske i biotehnoloke kompanije.
Clintonova je Vlada u to vrijeme troila milijarde dolara na
promicanje GM kultura kao tehnologije budue biotehnoloke
revolucije. Jedan visoki dunosnik njegova tima iz Bijele kue
tada je ustvrdio da je cilj njihove Vlade devedesete godine 20.
stoljea uiniti "desetljeem uspjene komercijalizacije biotehnolokih poljoprivrednih proizvoda". Potkraj toga desetljea na
burzama Wall Streeta vrijednost dionica kompanija za proizvo
dnju GM hrane naglo je rasla, kao i dionica internetskih kom
panija. Clinton nije imao namjeru dopustiti da mu neki znan
stvenik iz kotske osujeti taj program, a, jasno, ni njegov prija
telj Blair. U Velikoj Britaniji bilo je dobro znano da je Clinton
ve bio pridobio Blaira za projekte genetskog modificiranja kao
buduu novu industrijsku revoluciju.
71

Posljednja kockica Pusztaijeve slagalice uklopila se kada je

dobio neke informacije od bivega kolege iz Instituta Rowett,
profesora Roberta Orskova, vodeega znanstvenika na podruju
nutricionizma, koji je u tome institutu radio 33 godine. U me
uvremenu je napustio Institut Rowett i Pusztaiju priopio kako
su mu stariji kolege u Institutu rekli da je lanac telefonskih
poziva krenuo iz kompanije Monsanto, koja je nazvala Clintona, a ovaj Blaira. Dakle, o "problemu Pusztai" Monsanto je raz
govarao izravno s Clintonom, a ovaj izravno s Blairom.
Bila je to prava bomba. Ako je to istina, onda to znai da su
privatne korporacije kadre podignuti slualicu i dignuti na noge
predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava kako bi ovaj uni
tio vjerodostojnost jednoga od vodeih neovisnih znanstve
nika svijeta. To ima goleme posljedice po akademsku slobodu i
neovisnost znanstvenoga rada u budunosti. Ali, to ima gole
me posljedice i po irenje GM usjeva po cijelome svijetu.1

Kraljevsko drutvo, koje ba ne resi etinost,

kree u napad
U situaciji kada mu je znanstveni ugled ve bio ozbiljno
naruen kampanjom blaenja koju su poduzeli Kraljevsko dru
tvo i razni znanstvenici, dr. Pusztai konano je, s jednim kole
gom, u uglednome britanskome znanstvenom asopisu The
Lancet, u listopadu 1999., uspio objaviti svoj znanstveni rad.
Taj je asopis bio visoko cijenjen po svojoj znanstvenoj neovi
snosti i integritetu. Prije objavljivanja, lanak dr. Pusztaija podvr1

Rowell, Andreiv: "Don't worry, it's safe to eat: The true story of GM
food, BSE and Foot and Mouth" (Ne brinite o GMO hrani: istinita pria o
GMO hrani, BSE-u i slinavki", Earthscan, London, 2003., i Rowell, A.: "The
sinister sacking of the world's leading GM expert" (Mrano otputanje vo
deega svjetskoga strunjaka za GMO), The Daily Mail, 7. lipnja 2003.

72

gnut je ocjenjivakome sudu esterolane znanstvene komisije,

od kojih je etvero glasovalo za njegovo objavljivanje.
Urednik asopisa The Lancet dr. Richard Horton kasnije je
izjavio kako je od jednog vieg dunosnika Kraljevskoga insti
tuta dobio "prijetei" telefonski poziv, u kojemu mu je taj
dunosnik rekao da e on, tj. dr. Horton, dovesti u pitanje svoj
posao odlui li objaviti taj lanak. Kasnije je bivi predsjednik
toga drutva prof. Peter Lachmann priznao da je nazvao Hortona u svezi sa lankom dr. Pusztaija, ali je zanijekao da mu je
prijetio.
Novinari istraitelji iz lista Guardian otkrili su kako je
Kraljevsko drutvo osnovalo specijalnu "jedinicu za pobijanje
otkria" radi promicanja politike GMO-a i diskreditiranja ili
odbijanja znanstvenika i organizacija koje imaju drukije mi
ljenje. Na elu te jedinice bila je dr. Rebecca Bowden, biva
ministrica okolia u Blairovoj Vladi, koja je otvoreno zastupala
politiku GMO-a.
Guardian je otkrio i to da je prof. Lachmann, koji je u svome
napadu na dr. Pusztaija javno pozivao na "neovisnost" znano
sti, i sam bio daleko od nepristrana suca po pitanju GMO-a. Taj
je ovjek bio savjetnik za znanost u kompaniji Geron Biomed,
koja se bavi kloniranjem ivotinja poput ovce Dolly, i direktor
agrobiotehnoloke kompanije Adprotech te lan savjetodavnog
znanstvenog odbora divovske farmaceutske kompanije za
proizvodnju GMO proizvoda zvane SmithKleinBeecham. Prof.
Lachmann oito je imao mnogo atributa, ali istinsko nepo
stojanje sukoba interesa glede pitanja GMO-a jamano nije bio
jedan od njih.
Najvei donator "Nove laburistike" stranke Tonyja Blaira u
izbornoj kampanji iz 1997. godine bio je lord Sainsbury. Za tu
svoju velikodunost dobio je u Blairovoj Vladi mjesto ministra
znanosti. Njegove znanstvene kvalifikacije bile su minimalne,
ali je bio najvei dioniar u dvjema kompanijama koje se bave
73

tehnologijom GMO-a - Diatechu i Innotechu, i vrlo agresivan

pobornik GMO-a.
Kako bi jo snanije zacementirao veze izmeu Blairove Vla
de i vodeih biotehnolokih kompanija, David Hill, direktor
tvrtke za odnose s javnou zvane Good Relations (Dobri od
nosi), koja je vodila uspjenu Blairovu kampanju i 1997. i 2001.,
ujedno je bio i elni ovjek kompanije Monsanto za odnose s
javnou u Velikoj Britaniji. Svijet je doista malen.
Najvea osuda tvrdnje Kraljevskoga drutva da zastupa objek
tivan znanstveni interes jest injenica da to drutvo, unato
tome to je javno izjavilo kako je znanstveni rad dr. Pusztaija
"manjkav", nije nikada poslije toga pokualo provesti "nemanjkavo" istraivanje toga vanoga podruja. To govori da
interes toga drutva nije znanstvena istina nego, moda, neto
drugo.
Nakon objavljivanja spomenutoga lanka, asopis The Lancet snano su napali Kraljevsko drutvo i biotehnoloke kom
panije, a koautor objavljenoga lanka, prof. Stanley Ewen, ka
snije je bio prisiljen napustiti Sveuilite Aberdeen. Bio je to
rezultat pritiska zbog objavljivanja spomenutoga lanka.2

2
Ewen, Stanley i Pusztai, Arpad: "Effects of diets containing gentically
modified potaoes espressing Galanthus nivalis lectin on rat small intestine"
(Posljedice prehrane koja sadri genetski modficirani krumpir, utjecaj lektinagalanthus nivalis na tanka crijeva takora", The Lancet, svezak 354, broj 9187,
16. listopada 1999. Flynn, L. i Sean, M.: "Pro-GM scientist 'threatened edi
tor' in The Guardian" (Znanstvenik koji podupire GMO 'prijetio uredniku'
lista The Guardian), 1. studenoga 1999. Temeljitu znanstvenu obranu rada dr.
Pusztaija dao je njegov bivi kolega prof. T. C. Bog-Hansen, koji je otiao na
Sveuilite Kompenhagen kao stariji izvanredni profesor. Vidi: plab.ku.dk/
tcbh/Pusztai. Lean, Geoffrey: "Expert on GM danger vindicated" (Strunjak
za opasnost od GMO-a osveen), The Independent, London, 3. listopada 1999.

74

Znanost u slubi biznisa...

Sluaj dr. Pusztaija, koliko god je mogao imati katastrofalne
posljedice po ukupni projekt GMO-a, nije ni izdaleka bio jedini
sluaj guenja neovisnog znanstvenog rada, kao ni jedini sluaj
izravne manipulacije znanstvenim podacima koji su bili nega
tivni glede moguih posljedica GM hrane po ljude i ivotinje.
To se pokazalo pravilom.
Godine 2000. Blairova je Vlada pokrenula trogodinji znan
stveni projekt koji je imao svrhu utvrditi koje bi se sorte GM
sjemena mogle uvrstiti u Nacionalni popis sjemena koje kupuju
farmeri. Iz internih dokumenata britanskoga Ministarstva poljo
privrede, koje je list Observer uspio pribaviti, otkriveno je da je
u tome projektu na djelu neka zanimljiva znanost. Najmanje
jedan znanstvenik iz kompanije Grainseed manipulirao je znan
stvenim podacima kako bi "pokusno sjeme pokazalo bolje rezul
tate od onih kakvi su doista bili". A Ministarstvo nije ni razmi
ljalo o moguem odbacivanju rezultata toga projekta ni o otpu
tanju dotinoga djelatnika, nego je predloilo potvrivanje
nekoliko sorta genetski modificirana kukuruza koje bi se mo
gle sijati.
Evo jo jednoga primjera britanske dravne potpore proce
su guenja znanstvene slobode i integriteta. Na dr. Mae-Wan
Ho, stariju profesoricu i znanstvenicu na Otvorenom sveuili
tu, a kasnije direktoricu Instituta za znanost i drutvo, njezi
no je sveuilite napravilo pritisak da ode u prijevremenu mi
rovinu. Gospoa Mae-Wan Ho ranije je bila profesorica u Zakaldi
za nacionalnu genetiku u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
Svjedoila je pred Ujedinjenim narodima i Svjetskom bankom
o pitanjima bioznanosti. Objavila je velik broj radova o genetici
i bila je priznat strunjak za znanost genetskog modificiranja
biljaka.
Njezina "pogreka" bila je u tome stoje bila previe otvore
na i iskrena glede opasnosti od genetski modificirane hrane.
75

Godine 2003. bila je lanom jedne neovisne meunarodne znan

stvene komisije za GM kulture, gdje se otvoreno izjanjavala
protiv povrnih znanstvenih tvrdnja o bezopasnosti GM hrane.
Upozorila je da je genetsko modificiranje neto potpuno
drukije od normalnoga uzgoja biljaka i ivotinja. Rekla je ovo:
"Suprotno onome to vam govore pobornici znanosti genetskog
modificiranja, taj proces nije uope precizan. Nemogue ga je
kontrolirati i nije pouzdan te obino zavrava tako to oteuje
i naruava genom biljke ili ivotinje, s potpuno nepredvidivim
posljedicama". To je za lobby genetskog modificiranja bilo vie
nego dostatno da napravi pritisak u svrhu njezin "umiro
vljenja".3
Kako bi u teoriju o sigurnosti genetski modificiranih usjeva
u hrane to lake ugradila integriteta znanstvenoga rada, i to
na raun drave, Blairova je Vlada objavila i "kodeks ponaanja".
Po tome kodeksu Vladina Znanstvenoga vijea za istraivanje
biotehnologije i biologije (Biotechnological and Biological Scien
ce Research Council, skraeno BBSRC), svaki djelatnik bilo
kojega znanstvenoga instituta koji financira drava, koji se usudi
javno progovoriti o rezultatima istraivanja GM biljaka, moe
ostati bez posla, protiv njega moe biti pokrenuta tuba za kr
enje ugovora ili mu se sudskim putem moe zabraniti davati
izjave.
Mnogi od instituta koji se bave jednakim poslom, tim tako
vanim istraivanjem GM hrane, poput instituta John Innes
Centre Sainsburv Laboratorv, koji je vodei britanski institut
za biotehnologiju, dobili su i znatna financijska sredstva od
divova za GMO biotehnologiju, kao to su Zeneca i lord Sain3

Barnett, Anthony: "Revealed: GM firm faked test figures" (Otkrie: tvr

tka za proizvodnju GMO-a lairala rezultate ispitivanja", Observer, 16. travnja
2000. Stephens, Anastasia: "Puncturing the GM myth" (Probijanje mita o
GMO-u), Evening Standard, 8. travnja 2004. Unato pritiscima, dr. Mae-Wan
Ho nastavila je, kao jedan od rijetkih znanstvenika, otvoreno govoriti o opa
snostima od GM kultura.

76

sbury osobno. Lord Sainsbury se, kao ministar znanosti, nara

vno, pobrinuo da BBSRC dobije znatno vea dravna sredstva
za obavljanje svoje uloge biotehnolokoga policajca zaduena
za guenje protivnika. U Upravnome odboru BBSRC-a sjede
predstavnici brojnih velikih multinacionalnih kompanija, ivot
no zainteresiranih za rezultate znanstvenih istraivanja, dok
udrugama graana koje zastupaju javni interes, poput Dr
avnoga udruenja vlasnika zemlje (Countrv Landowners' Association), lanstvo u tome tijelu nije doputeno. ini se da
krilatica Blairove Vlade, kad je rije o divovskim biotehnolokim korporacijama, u najmanju ruku glasi ovako: "Oee li
se o me, ...."4
Jedan od rijetkih ljudi koji su se usprotivili snanome lobbvju koji zagovara slobodno uvoenje praktiki neispitanih GM
proizvoda u prehranu Velike Britanije, dr. Brian John, poslao je
u oujku 2003. pismo britanskome asopisu GM Science Review.
U tome je pismu, pod naslovom "On the Corruption of GM
Science" (O korupciji znanosti o GMO-u), napisao: "Nema ni
kakve ravnotee na podruju istraivanja GMO-a ni u procesu
provjere kolega-znanstvenika ni u procesu objavljivanja... To
imamo zahvaliti injenici da velike kompanije imaju vlast nad
znanou ili barem nad ovom granom znanosti... Jedan gubit
nik jest znanstveni integritet, a drugi javni interes".
Dr. John u nastavku otro kritizira poteze Kraljevskoga dru
tva na podruju znanosti genetskog modificiranja, na kojemu
"nepoeljni" rezultati "jednostavno nikada ne ugledaju svjetlo
dana". Zatim dodaje: "Jedno pitanje jest sprjeavanje znanstve
nih prijevara, a potpuno drugo pitanje jest guenje nepoeljnih
znanstvenih rezultata". Zatim je istaknuo da je Bibliografija o

Norfolk Genetic Information Network: "Scientists Gagged on GM Foods by

Public Funding Body with Big Links to Industry" (Znanstvenicima zaepljena
usta o GM hrani tijelom koje financira drava i koje je snano povezano s
GMO-a indurstijom), izjava za tisak, 1999. Members.tripod.com.

77

istraivanju tetnosti GMO-a Meunarodnoga instituta za ivot

ne znanosti (International Life Sciences Institute) uvelike pri
strana u korist radova koji zagovaraju GMO, bilo onih iz
dravnih izvora bilo onih koji dolaze izravno iz biotehnoloke
industrije. "Vrlo je malo radova koji sadre istinske pokuse sa
ivotinjama hranjenim GM namirnicama, a, koliko mogu vi
djeti, nema do sada nijednog koji bi obraivao takvo pokusno
hranjenje ljudi".5
Znanstveno istraivanje dr. Pusztaija u Institutu Rowett bilo
je jedno od prvih i jedno od posljednjih istraivanja u Velikoj
Britaniji u kojemu su napravljeni pokusi na ivim ivotinjama.
Blairova je Vlada odluila tu pogreku ne ponoviti. U lipnju
2003., usred povike u Donjemu domu britanskoga Parlamenta
zbog njegove odluke da podri rat Georgea W. Busha protiv
Iraka, Tony Blair otpustio je svoga ministra za okoli Michaela
Meachera. U nadlenosti ministra Meachera, koji je kasnije otvo
reno istupao protiv Blairove odluke glede Iraka, bila je i trogo
dinja studija o genetski modificiranim biljkama i njihovim
posljedicama po okoli. Gospodin Meacher otvoreno je kritizi
rao to znanstveno istraivanje GM kultura i pozvao Blairovu
Vladu da napravi daleko temeljitija ispitivanja prije negoli ge
netski modificiranim namirnicama zaspe stanovnike Velike
Britanije. Postajao je nezgodan za genetsku revoluciju. Odgo
vor na to bio je povik iz Francuske revolucije: "Odrubi mu gla
vu!"
Koliko god potpora Vlade Tonyja Blaira revoluciji GMO-a u
poljoprivredi bila odluna, ona je blijeda u usporedbi s onom
koju ta revolucija dobiva od Blairova bliskog prijatelja s one
strane Atlantika. Sjedinjene Amerike Drave, kolijevka revo
lucije GMO-a u svjetskoj poljoprivredi, imala je veliku pred
nost u toj igri, jer je kontrolirala projekte i rasprave o toj temi.
5
John, dr. Brian: "On the Corruption of GM Science", lanak dostavljen
asopisu GM Science Review, 20. oujka 2003.

78

ETVRTO POGLAVLJE

WASHINGTON BACA
KOCKU ZA GMO:
PIRIJEVARA ZVANA
"BITNO EKVIVALENTNE"
BILJKE

Poeci biotehnolokih istraivanja

Pitanje biotehnologije i genetski modificiranih biljaka prvi
je put izilo iz amerikih znanstvenih laboratorija potkraj se
damdesetih i poetkom osamdesetih godina 20. stoljea. Poli
tika predsjednika Reagana, koji je na toj dunosti bio od 1980.
do 1988., bila je preslik politike njegove bliske prijateljice britanske premijerke Margaret Thatcher. Izmeu to -dvoje po
bornika nemijeanja drave u gospodarstvo i radikalne politike
slobodnoga trita postojalo je vrlo posebno prijateljstvo.
Ali, glede toga novoga znanstvenoga podruja, genetskog
inenjerstva, kao posljedice znanstvenih istraivanja na podruju
DNK/RNK iz prethodnih godina, Reaganova je Vlada odluila
ne pustiti nikoga preda se u nastojanjima da Amerika na tome
podruju bude zemlja broj jedan.
79

"Lai, puste lai "

Zanimljiv aspekt povijesti zakonodavstva s podruja GMO
hrane i genetski manipuliranih proizvoda u Sjedinjenim Ame
rikim Dravama, poevi od 1980-tih godina, bilo je pruanje
potpore biotehnolokome agrobiznisu, u kojoj se oitovala pri
stranost u korist agrobiznisa, i to od amerikih dravnih insti
tucija kojima je bio povjeren mandat da tite zdravlje i sigur
nost amerikoga naroda.
Nekoliko godina prije negoli je prvi komercijalni GM
proizvod stigao na ameriko trite Reaganova je Vlada potiho
pripremala teren kako bi irom otvorila vrata kompaniji Mon
santo i drugim privatnim kompanijama specijaliziranim za ge
netski modificirane proizvode. Kljuna osoba u Reaganovoj
Vladi za pitanje odnosa prema novome podruju genetski mo
dificiranih proizvoda bio je bivi direktor CIA-e, tadanji ame
riki potpredsjednik George H. W. Bush, otac dananjega pre
dsjednika Busha.
Poetkom 1980-tih brojne agrokorporacije urno su se
ukljuivale u proizvodnju genetski modificiranih usjeva, lijekova
za ivotinje i krmiva, a nije bilo nikakva sustava koji bi reguli
rao razvoj, rizike i prodaju takvih proizvoda. Agrokompanije
su se trudile da to stanje takvo i ostane. Vladu Reagana i Busha
pokretao je projekt ukidanja svih regulatornih zakona i mjera,
smanjenja dravnoga nadzora nad svim podrujima ivota.
Proizvodnja sigurne hrane nije bila nikakav izuzetak, nego upra
vo obrnuto, ak i ako je to znailo da e narod postati ljudska
masa pokusnih kunia.

80

La zvana "bitna ekvivaIenitnost"

Godine 1986., tadanji potpredsjednik Bush potiho je u
Bijeloj kui primio skupinu direktora velike kompanije za
proizvodnju kemijskih proizvoda, Monsanta iz St. Louisa, na
specijalni sastanak o strategiji. Svrha toga neobjavljenog sa
stanka, po rijeima bive dunosnice amerikoga Ministarstva
poljoprivrede Claire Hope Cummings, bila je razgovor o "deregulaciji" nove biotehnoloke industrije. Kompanija Monsanto
imala je iza sebe dugu povijest suradnje s amerikom Vladom,
ak i s Bushovom CIA-om. Tijekom 1960-tih godina ta je kom
panija proizvodila smrtonosni herbicid Agent Orange za uni
tavanje vegetacije u Vijetnamu.
im je Bush postao predsjednikom, 1988., on i njegov pot
predsjednik Dan Quayle, hitro su se latili provedbe ciljeva kom
panije Monsanto u svrhu postizanja slobodnog nereguliranog
trita za tu i druge velike kompanije specijalizirane za GM
proizvode. Predsjednik Bush poduzeo je korake u smjeru
ozakonjenja regulatornoga okvira koji je nekoliko godina prije
toga dogovorio iza zatvorenih vrata. Njegov potpredsjednik
Quayle, kao predsjednik njegova Vijea za trino natjecanje
(Council on Competitiveness), najavio je da e "biotehnoloki
proizvodi imati jednak nadzor kao i drugi proizvodi" i da "ih se
nee koiti nepotrebnom regulacijom". Doista, nije donijet ni
jedan jedini zakon, ni tada ni kasnije, unato tome to su neki
zabrinuti kongresnici vrlo esto isticali da su takvi zakoni prijeko
potrebni kako bi se njima uredili nepoznati rizici i mogue opa
snosti genetski modificirane hrane po zdravlje.
Okvir koji je Bush prihvatio bio je jednostavan: sukladno
izraenim eljama biotehnoloke industrije, amerika e Vlada
genetsko inenjerstvo na podruju biljaka, hrane i ivotinja
drati tek proirenjem tradicionalnoga naina uzgoja biljaka i
ivotinja.
81

Nadalje, Bushova je Vlada zakljuila da su tradicionalne

amerike dravne institucije, tj. Ministarstvo poljoprivrede,
Agencija za zatitu okolia (Environment Proteciton Agency,
EPA), Uprava za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) i Nacionalni institut za zdravstvo (National Insti
tute of Health, NIH) sposobne procijeniti rizike na tome novo
me podruju GM proizvoda te da nije potrebna nikakva nova
institucija za nadzor toga tako revolucionarnoga novoga po
druja. To nejasno stanje dovelo je do maksimalnog preklapanja
nadlenosti i zbrke. To je kompaniji Monsanto i njoj slinima
omoguilo maksimalan manevarski prostor za uvoenje ge
netski modificiranih kultura. Istodobno se, glede vanjskoga
svijeta, veini Amerikanaca inilo da se ti novi GM proizvodi,
koji su se tek poeli pojavljivati, budno nadziru. Ljudi su, nara
vno, mislili kako je Upravi za hranu i lijekove ili Nacionalnome
institutu za zdravstvo stalo do njihove dobrobiti. Nisu imali
pojma to se dogaa.
Unato ozbiljnim upozorenjima znanstvenika o opasnosti
ma od rekombinantne DNK i istraivanja s virusima, amerika
se Vlada odluila za sustav u kojemu e kompanije "dragovolj
no" same sebe kontrolirati. U toj ranoj fazi rijetki su ljudi obraa
li pozornost na golemu vanost masovnog genetskog
inenjerstva. S tim je procesom bio upoznat samo meli krug
znanstvenika koje je financirala aica irokogrudnih zaklada,
osobito Zaklada Rockefeller iz New Yorka.
Godine 1992. predsjednik George H. W. Bush otvorio je
Pandorinu kutiju GMO-a. Jednom izvrnom uredbom utvrdio
je da su genetski modificirani usjevi i hrana "bitno ekvivalent
ni" tradicionalno uzgajanim usjevima iste sorte, primjerice
kukuruza, soje i rie.
Doktrina o "bitnoj ekvivalentnosti" bila je zatitna znaka
ukupne GMO revolucije. Njome se eljelo rei da se genetski
modificirane usjeve moe drati jednakima konvencionalnim
usjevima samo zato to se genetski modificirani kukuruz, soja
82

ili ria naoko ni po emu ne razlikuju od obinoga kukuruza,

soje ili rie. Time je zgodno zaobiena kvalitativna unutarnja
promjena, bez koje se ne mogu napraviti genetske promjene na
nekoj sorti kukuruza ili bilo koje druge kulture. Kao to su istak
nuli ozbiljni znanstvenici, koncept o "bitnoj ekvivalentnosti"
sam je po sebi pseudoznanost. On je, kako je istaknuo znan
stveni asopis Nature, "osmiljen u prvome redu da bi bio izlika
za nedonoenje zakona koji bi zahtijevao biokemijska i toksiko
loka ispitivanja".
Zahvaljujui Bushovoj uredbi o "bitnoj ekvivalentnosti",
nee, naravno, biti potrebne nikakve posebne regulatorne mjere.
Nije sluajno da su agrokompanije bile oduevljene frazom o
"bitnoj ekvivalentnosti". Monsanto i druge kompanije same su
je izmislile. To je bila la, to su Bushovi savjetnici za znanost
dobro znali. Genetsko modificiranje neke biljke ili organizma
znai uzimanje stranih gena i njihovo ugraivanje u tu biljku ili
organizam, primjerice, pamuk ili soju, kako bi se promijenila
njihova genska struktura. A to nije mogue obinom repro
dukcijom tih biljaka. Genetskim se inenjerstvom ugrauje gen
druge vrste u neku biljku, a posljedice toga procesa nepoznate
su i nepredvidive.1
Slijedom te uredbe Bushove Vlade iz 1992., koju je podrala
i svaka sljedea amerika vlada, amerika se Vlada prema ge
netski modificiranim organizmima, odnosno hrani, odnosi kao
prema "prirodnim dodacima hrani", koji nisu podvrgnuti
nikakvu posebnom ispitivanju. Na kraju krajeva, ako nije po
trebno ispitivati kukuruz kako bi se vidjelo je li zdrav za prehra
nu, zato bi se zamarali ispitivanjem "bitno ekvivalentnog" GM
kukuruz koji proizvodi Monsanto ili neki drugi div s podruja
agrobiznisa?
1
Cummings, Claire Hope: "Are GMO's being regulated or n o t " (Donose
li se pravila o genetskom modificiranju ili ne?), Farm Newsfrom Cropchoice, 11.
lipnja 2003., www.cropchoice.com.

83

U veini sluajeva, dravne institucije za nadzor jednostav

no su prihvaale podatke koje su im velikoduno dostavljale
kompanije za proizvodnju GM hrane i donosile ocjene da su
odreeni novi proizvodi potpuno u redu. Dravne institucije
nisu nikada donijele nikakvu odluku protivnu eljama i intere
sima velikih agrokompanija.

"Najbolja hrana to je priroda da je "

Prva genetski modificirana namirnica koja se poela masov
no prodavati na tritu bilo je kravlje mlijeko koje sadri ge
netski modificirani ili rekombinantni govei hormon rasta,
odnosno rBGH. Naime, rBGH, koji je proizvela i patentirala
kompanija Monsanto, davao se kravama kako bi davale vie
mlijeka. Uprava za hranu i lijekove proglasila je to mlijeko be
zopasnim za ljusku prehranu prije negoli su bile dostupne in
formacije o tome na koji nain to genetski manipulirano mlijeko
moe utjecati na ljudsko zdravlje.
Genetski modificirani govei hormon rasta bio je velika ku
nja stoarima, koji su se borili za trite. Kompanija Monsan
to prodavala ga je pod trinim nazivom Posilac i tvrdila da e
krave, ako im se rBGH bude davao redovito, tj. svaka dva tjed
na, davati 30% vie mlijeka. To je zvualo zadivljujue. Kompa
nija Monsanto reklamirala je svoj proizvod tako stoje farmeri
ma preporuivala da "ne izostave nijednu kravu iz toga tretma
na". Jedan dravni povjerenik za poljoprivredu nazvao je rBGH
"crackom za krave", zbog njegova nevjerojatno stimulirajueg
djelovanja na koliinu mlijeka koje krave daju.
Ali, Monsantov rBGH, tj. Posilac, nije samo stimulirao kra
ve da daju 30% vie mlijeka. Istodobno je stimulirao i proizvo
dnju jo jednoga hormona, IGF-1, koji regulira kravlji metabo
lizam. Tu se poeo pojavljivati problem.
84

Kompanija Monsanto pokrenula je Rekombinantni hormon rasta, koji je

kampanju kako bi ljudi pili to vie kompanija Monsanto prodavala kao
njezina toboe zdrava mlijeka koje Prosilac, uz tvrdnju da e krave koje
sadri njezin proizvod Prosilac.
ga budu konzumirale davati vie
mlijeka.

Progovorili su razni neovisni znanstvenici i upozoravali da

Monsantov proizvod rBGH poveava razinu inzulin faktora ra
sta (IGH-1) i da ga se moe povezati s pojavom raka. Jedan od
najglasnijih bio je dr. Samuel Epstein, znanstvenik s Fakulteta
za javno zdravstvo (School of Public Health) Sveuilita Illino
is. Kao priznati autoritet za kancerogene, upozorio je na ra
stui broj znanstvenih dokaza o povezanosti inzulin faktora rasta
s nastankom raka u ljudi, koji se moe pojaviti i nakon vie
godina.
Ne zauuje injenica da hormonska stimulacija koja krave
tjera da daju 30% vie mlijeka ima i druge posljedice. Farmeri
su poeli izjavljivati da im krave prije "sagorijevaju", za samo
dvije godine, i da mnoge imaju ozbiljne upale papaka ili vime
na. Uz ostale probleme, to je znailo da krave ne mogu hodati.
85

A to je opet znailo da im se mora davati vie antibiotika za

lijeenje upala.
Uprava za hranu i lijekove opovrgavala je ta upozorenja, a
pritom se koristila iskljuivo podacima koje je dobivala od kom
panije Monsanto i otro je kritizirala neovisne znanstvenike.
Glavni znanstvenik za rBGH u kompaniji Monsanto, dr. Robert
Collier, ovako je uzvratio na kritike neovisnih znanstvenika:
"Zapravo, Uprava za hranu i lijekove ve je nekoliko puta izda
la priopenje o tome pitanju... Javno je vie puta izjavila da
nema opasnosti po zdravlje... glede toga upueni ljudi nisu za
brinuti". To ba nije bilo umirujue, s obzirom na incestuozni
odnos izmeu kompanije Monsanto i vodeih ljudi u Upravi za
hranu i lijekove.
Zatim je, 1991., jedan znanstvenik sa Sveuilita Vermont
dostavio tisku vijest o tome kako postoje dokazi o ozbiljnim
zdravstvenim problemima u krava kojima se da je rBGH,
ukljuujui i mastitis i deformiranu telad. Monsanto je prije
toga potroio vie od pola milijuna dolara na ispitivanje rBGHa na Sveuilitu Vermont. Glavni znanstvenik na tome projek
tu, suprotno svome zabrinutome kolegi, vjerojatno iz obzira
prema ruci koja ga hrane, dao je prije toga brojne izjave u jav
nosti u kojima je tvrdio kako krave kojima se da je rBGH ne
maju nikakvih posebnih zdravstvenih problema u usporedbi s
ostalim kravama. Spomenuta neoekivana dojava novinarima
u najmanju je ruku dovela u nelagodu kompaniju Monsanto i
2
Sveuilite Vermont.
Ameriki Glavni ured za knjigovodstvo (General Accounting Office), koji je istrana ruka amerikoga Kongresa, bio je
pozvan istraiti te navode. I Sveuilite Vermont i kompanija
Monsanto odbili su suraivati pa je Ured na kraju bio prisiljen
2
Ferrara, Jennifer: "Revolving Doors: Monsanto and t h e Regulators"
(Kruna vrata: Monsanto i kontrolori", The Ecologist, rujan/listopad 1998.,
Velika Britanija.

86

odustati, bez ikakvih rezultata. Tek nakon vie godina Sveuili

te Vermont objavilo je svoje podatke, koji su pokazali da po
stoje negativni uinci po zdravlje. A tada je bilo prekasno.
Godine 1991. Uprava za hranu i lijekove uvela je novo rad
no mjesto - zamjenika povjerenika za provedbu mjera, koji je
trebao kontrolirati politiku te uprave prema genetski modifici
ranoj hrani. Na to je mjesto imenovan Michael R. Taylor, koji je
do tada bio washingtonski odvjetnik, ali ne neki obini washingtonski odvjetnik, nego odvjetnik koji je uspjeno zastupao
Monsanto i druge biotehnoloke kompanije u sporovima veza
nim za podruje dravne regulative, kao pravni strunjak za
hranu i lijekove iz mone washingtonske odvjetnike tvrtke King
& Spalding.
Poetkom devedesetih godina jedan od visokih poloaja u
Upravi za hranu i lijekove preuzela je i glavna znanstvenica
kompanije Monsanto dr. Margaret Miller. Postala je zamjeni
com direktora za sigurnost ljudske hrane. Na tome je poloaju
dr. Miller osobno i proizvoljno promijenila antibiotski standard
Uprave za hranu i lijekove i dopustivu razinu antibiotika, koju
farmeri smiju stavljati u mlijeko, poveala za 100 puta. Tako je
raistila put proizvodu rBGH, kao biznisu kompanije Mon
santo koji je poeo cvjetati. Bilo je to ugodno drutvo, neki bi
moda rekli incestuozno, prepuno potencijalnih sukoba inte
resa.
Michael Taylor, kao dunosnik Uprave za hranu i lijekove,
smatrao je kako na deklaracijama GM proizvoda ne treba isti
cati injenicu da su ti prozvodi genetski modificirani. To njego
vo miljenje na zauuje, ali je slijedom njega donijeta takva
odluka.
Uprava za hranu i lijekove, voena mudrom Taylorovom
rukom, istodobno je donijela odluku da se podaci o procjeni
rizika, poput onih o teladi ili djeci koja zbog takve hrane dolaze
na svijet nakazna, mogu javnosti uskratiti kao "povjerljivi po
slovni podaci". Kad bi procurilo u javnost da Monsanto ili Dow
87

ili neka druga biotehnoloka kompanija prouzrouju groteskne

deformacije u ivotinja koje se hrane genetski modificiranom
hranom, to bi moglo imati negativne posljedice po cijene dio
nica tih kompanija. Takva je, u svakom sluaju, bila logika - ta
uvrnuta logika koja kae: "Vrijednost vlasnikoga udjela tiber
Alles".
Kao to je James Maryansky, koordinator za biotehnologiju
u Upravi za hranu i lijekove, primijetio: "Uprava za hranu i
lijekove ne eli obvezati potroae da na GM proizvodima obvez
no istiu taj podatak, iz straha da bi potroai to mogli i proi
tati".
Odvjetnik koji je zastupao kompaniju Monsanto postavljen
je na poloaj osobe zaduene za politiku genetski modificirane
hrane u glavnoj amerikoj dravnoj instituciji za kontrolu hra
ne. Kako i prilii, nakon stoje revni dravni djelatnik Michael
Taylor otiao iz Uprave za hranu i lijekove, kompanija Monsan
to nagradila ga je tako to ga je postavila za potpredsjednika
3
svoje Slube za odnose s javnou.

3
Druker, Steven M.: "Bio-deception: How the Food and Drug Administration is Misrepresenting the Facts about Risks of Genetically Engineered
Foods" (Bioprijevara: kako Uprava za hranu i lijekove krivotvori injenice o
rizicima konzumiranja genetski modificirane hrane", www.psrast.org/
fdalawstmore.htm. Druker je ovu izjavu sroio u svibnju 1998., kao dio tube
koju je pokrenuo protiv Uprave za hranu i lijekove, u kojoj je traio da ta
uprava zahtijeva obvezatno testiranje genetski modificirane hrane i navoe
nje toga podatka na deklaraciji takvih proizvoda. U Sjedinjenim Amerikim
Dravama nijedno od toga se ne radi.

88

Uprava za hranu i lijekove i kompanija Monsanto

muzu javnost
Godine 1994., nakon proteka prikladnog razdoblja, Uprava
za hranu i lijekove odobrila je prodaju mlijeka koje sadri rBGH.
Sukladno pravilima te uprave, na deklaraciji toga mlijeka taj
podatak, naravno, nije stajao, pa potroai nisu morali imati
nikakvih nepotrebnih briga glede toga izlau li sebe i svoju djecu
uzronicima raka i drugim iznenaenjima. Potroa to nee

Kompanija Monsanto, vodei svjetski proizvoa GM sjemena, meta je mno

gih prosvjeda zbog njezinih smrtonosnih proizvoda poput dioksina i Agnet
Orangea.

saznati. Nakon to su takori kojima je davan Monsantov Prosilac dobili leukemiju i druge vrste raka, izmijenjen je ameriki
Zakon o zdravoj hrani i lijekovima kako bi se omoguila pro
daja u svrhu ljudske prehrane, bez upozorenja na deklaraciji,
onih proizvoda koji prouzrouju rak u laboratorijskih ivotinja.
89

Nezadovoljna time to genetski modificiranim mlijekom

hrani samo vlastiti neoprezni narod, amerika je Vlada, kao
doprinos irenju trita za kompaniju Monsanto i njezin rBGH,
napravila snaan pritisak na meksiku i kanadsku Vladu da i
one odobre uporabu toga proizvoda.
No, godine 1998. bandu iz Uprave za hranu i lijekove i kom
panije Monsanto snalo je grdno iznenaenje. U sijenju 1999.
kanadska inaica Upravi za hranu i lijekove, zvana Health Canada (Kanadsko zdravstvo), usprotivila se SAD-u i izdala slu
benu "notu o neslaganju", kojom je odbila odobriti daljnju
prodaju rBGH-a u Kanadi.
Taj je potez uslijedio poslije snanog pritiska kanadskoga
Udruenja lijenika i veterinara i Kraljevskoga medicinskog
fakulteta zbog tetnih posljedica konzumiranja mlijeka koje
sadri rBGH, ukljuujui i dokaze o uzrokovanju epavosti i o
reproduktivnim problemima. Kompanija Monsanto silno se
eljela sa svojim rBGH-om probiti na kanadsko trite. Ila je
ak tako daleko da je, prema jednome izvjeu kanadske televi
zijske kue CBC, jedan njezin dunosnik pokuao podmititi
jednoga dunosnika Kanadskoga zdravstva - lana kanadske
dravne komisije za ta pitanja. Ponudila mu je jedan do dva
milijuna dolara kako bi, bez daljnjih ispitivanja, isposlovao odo
brenje za prodaju takvoga mlijeka u Kanadi. Uvrijeeni kana
dski dunosnik navodno ga je upitao "Je li to mito?" i sastanak
je zavrio.
I posebni odbor Europske zajednice, sastavljen od priznatih
strunjaka, zakljuio je, kao to su pokazali i kanadski nalazi,
da rBGH nema samo ve spomenute tetne posljedice, nego da
postoji i velika opasnost da on izaziva rak dojke i prostate u
ljudi.
Zatim je, u kolovozu 1999., Agencija za sigurnost hrane UNa (United Nations Food Safety Agency), tj. njezina Komisija za
zakon o prehrani (Codex Almentarius Commission), jednogla
sno podrala moratorij Europske unije iz 1993. na uvoz mlijeka
90

s rBGH-om kompanije Monsanto. Tako je Monsantov rBGH

dobio zabranu ulaska u Europsku uniju.4
Ta sitna nezgoda nee obeshrabriti uporne birokrate iz Upra
ve za hranu i lijekove ni njihove prijatelje iz kompanije Mon
santo. Budui da je Uprava za hranu i lijekove zabranila da se
na deklaraciji genetski modificiranih proizvoda navodi taj po
datak, ameriki narod nije bio svjestan te opasnosti i zadovolj
no je pio to mlijeko, uz reklamne poticaje da je mlijeko dobro
za zdravlje. Krilatica u reklamama mlijene industrije glasila
je: "Najbolja hrana to je priroda da je". Ameriki su mediji s
dunim potovanjem utjeli o spomenutoj odluci Ujedinjenih
naroda, kao i o odlukama Kanade i Europske unije. Ameriko
me je narodu jednostavno reeno da je Europska unija odbila
uvoziti ameriku govedinu zato to eli nanijeti tetu amerikim
stoarima.
Jedini zabrinuti znanstvenik iz Uprave za hranu i lijekove
koji je odbio sve to mirno promatrati bio je dr. veterine Richard
Burroughs. Od 1979. do 1989., kada je otputen, bio je nadlean
za nadzor ivotinjskih lijekova poput rBGH-a. Od 1985. bio je
na elu tima koji je u Upravi za hranu i lijekove nadzirao taj
proizvod i s tim je procesom nadzora bio izravno povezan go
tovo pet godina. Upravo je on ranije napisao pravila postupanja
pri utvrivanju zdravstvenog stanja ivotinja i, u provedbi tih
pravila, pregledavao podatke koje su mu dostavljali proizvo
ai rBGH-a, ukljuujui i podatke dobivene od kompanije Mon
santo.
Godine 1991. asopis Eating Well citirao je dr. Burroughsa,
tj. njegovu izjavu o promjenama u Upravi za hranu i lijekove,
koje su se poele dogaati sredinom 1980-tih godina. Rekao je

PRNewswire: "Monsanto's Genetically Modified Milk Ruled Unsafe by

the United Nations" (Ujedinjeni narodi donijeli odluku da je Monsantovo
genetski modificirano mlijeko nezdravo), Chicago, 18. kolovoza 1999. John.
R. Louma: u Mother Jones, sijeanj/veljaa 2000.

91

kako je sueljen s predstavnicima velikih kompanija koji ele

da Uprava za hranu i lijekove olabavi stroga pravila za ispiti
vanje hrane te da je vidio kako velike kompanije tijekom poku
snih ispitivanja rBGH-a uklanjaju oboljele krave i na druge nai
ne manipuliraju podacima s namjerom da problemi povezani
sa zdravljem i sigurnosti hrane "nestanu".
Usprotivio se popustljivosti te uprave i promjeni njezine
uloge - od uvara javnoga zdravstva u zatitnika profita velikih
kompanija. Upravu za hranu i lijekove kritizirao je i u svojim
izjavama pred kongresnim istraiteljima, u svjedoenju pred
tijelima dravnoga sudstva i u izjavama za tisak. U samoj Upravi
odbacio je kao nedostatne niz studija o sigurnosti hrane koje
su financirale velike kompanije. Nakrajuje, u studenome 1989.,
dobio otkaz zbog "nekompetentnosti".
Uprava za hranu i lijekove ne samo to nije profesionalno
djelovala slijedom dokaza o tome da je rBGH opasan, nego je
taj proizvod kompanije Monsanto promicala, i prije negoli je
odobren za uporabu i poslije toga. Dr. Michael Hansen iz Udruge
potroaa (Consumers Union) izjavio je da se Uprava za hranu
i lijekove ponaa kao promicatelj rBGH-a, jer izdaje priopenja
za medije u kojima reklamira taj proizvod, hvali ga u svojim
izjavama za javnost i o njemu pie pozitivne lanke u svojemu
asopisu FDA Consumer.
U travnju 1998. dvoje poduzetnih i nagraivanih amerikih
televizijskih novinara iz utjecajne televizijske kue Fox, koja je
u vlasnitvu medijskoga tajkuna Ruperta Murdocha, napravilo
je izuzetnu priu o aferi s rBGH-om i o njegovim posljedicama
po zdravlje. Bili su to Jane Akre i njezin suprug Steve. Na priti
sak kompanije Monsanto televizijska kua Fox oboma je dala
otkaz, a njihovu priu sasjekla i iskrivila. Brani par Akre tuio
je kuu Fox. U kolovozu 2000., odlukom porote na Sudu sa
vezne drave Floride, dosuena im je odteta od 425.000 dola
ra, uz obrazloenje Suda da je televizijska kua Fox "namjerno
92

i proizvoljno falsificirala i iskrivila priu tuitelja o rBGH-u".5

Televizija Fox i kompanija Monsanto, kao dvije bogate kue,
uloile su albu drugostupanjskome sudu, koji je tu presudu
ukinuo. Kompanija Monsanto nastavila je nesmetano reklami
rati i prodavati svoje mlijeko s rBGH-om. Uprava za hranu i
lijekove nije se oglasila. Kao to ree jedan bivi dunosnik
amerikoga Ministarstva poljoprivrede, vodilja za reguliranje
genetski modificirane hrane glasi: "Nita ne govori i nita ne
pitaj", to znai: "Ako prehrambena industrija ne govori vlasti
ma ono to zna o svojim genetski modificiranim proizvodima,
vlasti nita ne pitaju". To ba i nije utjeha ljudima zabrinutim
za zdravlje i sigurnost hrane. No, malo je onih koji su doista
svjesni pravoga stanja stvari, jer na povrini izgleda kao da
Uprava za hranu i lijekove i druge relevantne institucije tite
zdravlje i interes ljudi glede toga novoga podruja - proizvo
dnje genetski modificirane hrane.
U sijenju 2004., nakon to je Uprava za hranu i lijekove
utvrdila da genetski modificirani proizvod kompanije Monsan
to zvan Prosilac sadri nedoputene koliine otrova, ta je kom
panija najavila da e smanjiti prodaju toga proizvoda za 50%.
Mnogi su tada mislili da e Monsanto potiho taj proizvod po
vui. No, kako je Monsanto kompanija koju nita ne moe
omesti, a ponajmanje dokazi o opasnosti njezinih proizvoda po
zdravlje ljudi, poslije godinu dana najavila je kako planira
proizvodnju Prosilaca poveati do razine od 7% najvee proizvo
dnje iz ranijega razdoblja.
Ta je kompanija dola pod veliki pritisak, ne samo ame
rikih graana, zbog tetnih posljedica po zdravlje, nego i far
mera, koji su shvatili da je poveanje proizvodnje mlijeka od
30% samo jo vie zaguilo ameriko trite, na kojemu je po5
BGH Bulletin: "Hidden Danger in Your Milk: Jury Verdict Overturned
on Legal Technicality" (Skrivena opasnost u vaemu mlijeku: presuda porote
oborena zbog proceduralnih razloga), www.foxbghsuit.com.

93

nuda mlijeka ionako ve bila znatno vea od potranje, pa je to

novo poveanje ponude mlijeka samo dovelo do naglog
smanjenja njegove cijene. U to je vrijeme kompanija Monsanto
krenula u preuzimanje svjetskoga trita sjemena, i to za uzgoj
onih kultura koje ine temeljnu prehranu ljudi i ivotinja.

Ugodni odnosi kompanije Monsanto

i amerike Vlade
Opisani odnosi izmeu velikih proizvoaa genetski modi
ficirana sjemena, poput kompanija Monsanto, DuPont i Dow
AgroSciences, i amerike Vlade nisu bili sluajni. Kao to smo
ve spomenuli, Vlada je od prvih godina mandata predsjednika
Reagana poticala razvoj zakonski neregulirana GM sjemena kao
strateki prioritet. Bilo je to znatno prije negoli je ikome bilo
jasno je li takvo manipuliranje prirode uope poeljno. Jedna je
stvar kada Vlada da je stipendiju za neko dugorono laborato
rijsko znanstveno istraivanje. A kada Vlada irom otvori vrata
neispitanim i potencijalno opasnim novim postupcima, koji
mogu imati posljedica po opskrbu temeljnim namirnicama u
zemlji, a kamoli na cijelome planetu, onda je to neto sasvim
drugo.
Washingtonska je Vlada ve dugo poznata kao, kako su to
neki nazvali, "vlada krunih vrata". Taj je naziv dobila zbog
uobiajren prakse po kojoj njezini dunosnici, nakon to im
istekne mandat, odlaze na visoke poloaje u velikim korpora
cijama s kojih e, zahvaljujui svojemu utjecaju i vezama, pri
donijeti napretku korporacije. Ta praksa vrijedi i u obrnutome
smjeru, to znai da elne osobe raznih korporacija bivaju po
stavljene na najvie dunosti u Vladi, s kojih opet, unutar Vla
de, promiu i pomau probitku korporacija.
94

Rijetko je koja kompanija tu igru "krunih vrata" izvodila

tako majstorski kao kompanija Monsanto. Ona je bila jedan od
najveih donatora za predsjednike kampanje kandidata obiju
velikih stranaka, i Republikanske i Demokratske. Dvanaestori
ci lanova Pododbora za mljekarstvo Odbora za poljoprivredu
Zastupnikoga doma amerikoga Kongresa, u vrijeme polemike
oko toga mora li na mlijeku kompanije Monsanto koje sadri
rBGH taj podatak biti oznaen, nije bila nepoznata velikodu
nost te kompanije u vrijeme predizbornih kampanja. Od te su
kompanije za svoje kampanje dobili ukupno 711.000 dolara.
Nije ba bilo mogue rei kako ta injenica nije utjecala na
odluku spomenutoga odbora o tome da kompanija Monsanto
nije obvezna podatak o GMO-u unositi na deklaraciju spome
nutoga mlijeka. Bila je to odluka u korist kompanije Monsanto.
Odbor je tom odlukom unitio prijedlog zakona o obveznom
isticanju podatka o GMO-u na deklaraciji proizvoda.
Kompanija Monsanto bila je izuzetno sposobna u posta
vljanju svojih kljunih dunosnika na relevantne poloaje u
institucijama amerike Vlade. Ministrica za poljoprivredu u
Vladi Georgea W. Busha, Ann Veneman, stigla je u Washington 2001. s poloaja direktora kompanije Calgene, koja je u
sastavu kompanije Monsanto. Ministar obrane Donald Rumsfeld, prije stupanja na tu dunost, bio je glavni direktor Monsantove kompanije G. D. Searle. Bivi predstavnik za trgovinu
i osobni pravnik predsjednika Billa Clintona Mickev Kantor
otiao je iz Vlade da bi preuzeo mjesto lana Upravnoga odbo
ra kompanije Monsanto. U Upravnome odboru te kompanije
bili su i William D. Ruckelshaus, koji je u vrijeme predsjednika
Nbcona i Reagana bio direktor Agencije za zatitu okolia (Environmental Protection Agency, skraeno EPA). Doktor medi
cine Michael A. Friedman, vii potpredsjednik za klinike po
slove u Monsantovoj farmaceutskoj kompaniji G. D. Searle,
ranije je bio vritelj dunosti direktora Uprave za hranu i lijeko
ve. Marcia Hale, direktorica za poslove s britanskom Vladom u
95

kompaniji Monsanto, ranije je bila pomonica predsjednika

Clintona za meuvladine poslove. Linda J. Fisher, potpredsjed
nica za javne poslove u kompaniji Monsanto bila je upravitelji
ca Ureda za prevenciju, pesticide i toksine supstance (Office o
Prevention, Pesticides, and Toxic Substances) u dravnoj Agen
ciji za zatitu okolia. Pravni savjetnik kompanije Monsanto
Jack Watson bio je ef Stoera Bijele kue za vrijeme mandata
predsjednika Cartera.
Takav ili slian obrazac krunih vrata, odnosno sukoba inte
resa izmeu visokih dunosnika dravnih institucija odgovor
nih za politiku hrane i njihovih sponzora - velikih kompanija
poput Monsanta, Dowa, DuPonta i drugih agrodivova i biotehnolokih igraa - na djelu je najmanje od vremena predsjed
nika Reagana do sadanjega Georgea W. Busha.
Malo pomalo, zakljuak se nije mogao izbjei: amerika je
Vlada bila glavni katalizator "genetske revolucije", genetski
modificiranih kultura i njihova irenja diljem svijeta. Ona je na
taj nain djelovala u suglasju s divovskim agrokemijskim kom
panijama poput Monsanta i Dowa, kao da su privatni interes,
odnosno interes privatnih kompanija i javni interes jedno te
isto.
Je li ta potpora amerike Vlade, danas s pravom zvane naj
monijom vladom na cijelome planetu, samo jo jedan sluaj
golema utjecaja pohlepnih privatnih kompanija koje korumpi
raju dravne dunosnike? ini se da nije tako, budui da je
moni GMO lobby bio vrsto usidren u Bijeloj kui i u Kongre
su, ak u Vrhovnome sudu, koji je donio povijesnu presudu u
korist proizvoaa genetski modificiranih proizvoda, a protiv
farmera.
Kako je mogue objasniti nevjerojatnu potporu ak etiriju
amerikih predsjednika agrokemijskome lobbyju GMO-a? Kako
objasniti zato je Bili Clinton stavio na kocku autoritet svoga
poloaja predsjednika i od britanskoga premijera zatraio da
uutka ovjeka koji je kritizirao genetski modificirane usjeve?
96

Kako objasniti nevjerojatnu sposobnost kompanija poput

Monsanta da meu dravnim dunosnicima proguraju svoje
interese, unato tolikim dokazima o potencijalnoj opasnosti po
zdravlje ljudi? Stoje to nagnalo etvoricu amerikih predsjed
nika da zdravlje nacije dovedu u opasnost s nesagledivim po
sljedicama, unato upozorenjima brojnih znanstvenika, ak i
nekih dravnih dunosnika nadlenih za javno zdravstvo?
Odgovor na ovo pitanje nije ba bio tako skriven onima koji
su ga bili spremni traiti. Ali taj je odgovor bio tako okantan
da su se rijetki usudili o tome i razmiljati. Ova smiona strate
gija hrane traje od vremena svjetske krize hrane s poetka se
damdesetih godina 20. stoljea. Tada je zaeta sudbonosna po
litika, ije e posljedice nepovratno promijeniti dinamiku glo
balne sigurnosti hrane.

97

PETO POGLAVLJE

PREPREDENI DICK NIXON

I JO PREPREDENIJI
ROCKEFELLERI
Ameriki pomak paradigme zvan Vijetnam
Kada je Richard Nixon u sijenju 1969. preuzeo kljueve
Bijele kue, Sjedinjene Amerike Drave bile su u dubokoj kri
zi. Vrlo mala skupina odabranih vidjela je tu krizu kao dugo
oekivanu priliku. Veina, pak, nije.
Sljedeih est godina Nixon e biti predsjednikom prvoga
velikoga vojnoga poraza to su ga Sjedinjene Amerike Drave
pretrpjele - gubitka Vijetnamskoga rata. Stotine tisua ame
rikih studenata mariralo je na "Washington prosvjedujui pro
tiv toga rata, koji se inio krajnje besmislenim. Moral mladih
vojnih obveznika pao je u Vijetnamu do najnie mogue razi
ne, vladala je ovisnost o drogi, a buntovni i ogoreni vojnici na
bojitima su bombama ili na druge naine ubijali svoje subor
ce. Tijela amerike mladosti vraala su se kui u vreama.
I ameriko gospodarstvo bilo je u dubokoj krizi. Njegovu
nadmo iz vremena poslije Drugoga svjetskoga rata tada su prvi
put nadila nova i uinkovitija gospodarstva Zapadne Europe i
Japana. Godine 1969., kada je Nixon preuzimao dunost pre
dsjednika, i dolar je ve bio uao u smrtnu krizu, jer su sredi
nje banke stranih zemalja zahtijevale zlato umjesto papirna
tih dolara. Dobit amerikih kompanija, koja je od Drugoga
99

svjetskoga rata stalno rasla, doivjela je vrhunac 1965. i od tada

se stalno smanjivala. Amerike su kompanije stjecale daleko
vee profite u stranim zemljama, kupnjom stranih kompanija.
Bio je to poetak stvaranja amerikih multinacionalnih kompa
nija, pretea globalizacije. U tradicionalnoj amerikoj privredi
sve je vie ljudi ostajalo bez posla. Nekada vrsti stup amerike
industrijske nadmoi velikom je brzinom nestajao.
Amerika industrijska postrojenja izjedala je hra, jer su
amerike tvornice, izgraene prije i za vrijeme Drugoga svjetsko
ga rata, u usporedbi s modernom novom industrijom Zapadne

Od prdsjednikih izbora iz 1960. Nelson Rockefeller arko je elio postati

amerikim predsjednikom. Uspjelo mu je postati tek potpredsjednikom Geralda Forda. Zapravo, Fordov naelnik Glavnog stoera Don Rumsfeld nago
vorio je Forda da ne podupre Rockefellera kao predsjednikoga kandidata na
izborima 1976., kada je kandidat bio Jimmy Carter.

100

Europe i Japana bile zastarjele. Amerike kompanije bile su

sueljene sa snanom recesijom, ak krizom. A banke su svim
silama nastojale pronai unosna podruja za davanje kredita.
Od 1960. do 1974. u svakome kutku amerikoga gospodarstva
krediti su dosegnuli neviene razine. Svi krediti zajedno, po
slovni, hipotekarni za kupnju kua, potroaki i oni lokalnih
tijela vlasti, poveali su se do 1974. za 300%. Tijekom tih istih
15 godina dug amerike Vlade poveao se za nevjerojatnih
1.000%. Poetkom 1970-tih godina Sjedinjene Amerike Drave
bile su, po svim tradicionalnim mjerilima, u dubokoj eko
nomskoj krizi. Nije udo stoje u drugim zemljama rastao skep
ticizam u mogunost da e dolar uspjeti odrati vrijednost u
odnosu na zlato.
Samo dvadeset i pet godina poslije uvoenja Brettomvoodskog monetarnog sustava, koji je utemeljen 1944., "ameriko
stoljee", onakvo kakvim ga je osmislio ameriki politiki ustroj,
u svojim je temeljima ubrzano srljalo u probleme. Ti su proble
mi u krugovima istoga toga ustroja i njegovih bogatih obitelji
doveli do potrage za novim podrujima stjecanja profita.
Proizvodnja hrane, kasnije poznata kao ameriki agrobiznis,
ezdesetih e godina 20. stoljea, uz sve skuplju naftu, postati
vitalnim potpornjem nove amerike ekonomske prevlasti. Neki
su to nazvali pomakom paradigme.1
Vijetnamski rat i podjele u drutvu koje je taj rat izazvao
trajali su do poniavajue ostavke predsjednika Nixona iz ko
lovoza 1974., koji je i sam bio rtva borbe za mo unutar ame
rikoga ustroja. Nema osobe koja je u tim igrama moi imala
toliko odluujuu ulogu kao bivi guverner savezne drave New
1
Tekst o izradi projekta Studija o ratu i miru (War and Peace Studies), na
web stranici newyorkoga Vijea za inozemne odnose: www.cfr.org. Lue,
Henry: "The American Century", Life, 17. veljae 1941. Smith, Neil: American
Empire: Roosevelt's Geographer and the Prelude to Globalization, University of California Press, Berkelev, 2003. Frank, Andre Gunder: "Crisis: In the World Econ o m y " (Kriza: u svjetskoj ekonomiji), Heineman, London, 1980.

101

York Nelson Rockefeller, ovjek koji bi rado postao predsjed

nikom da je mogao. To mu je, usred krize predsjednika Nixona,
bio glavni cilj. Zajedno s braom Davidom, Laurenceom, Johnom i Winthropom, Nelson Rockefeller upravljao je zakladom
svoje obitelji zvanom Zaklada Rockefeller (Rockefeller Foun
dation) i brojnim drugim organizacijama osloboenim od pla
anja poreza, poput Zaklade brae Rockefeller (Rockefeller
Brothers Fund).
Na poetku sedamdesetih godina, kada su svijet razdirale
krize, neke utjecajne figure iz amerikoga politikoga ustroja
donijele su odluku o drastinoj promjeni smjera amerike
svjetske politike.
U tome su smislu najutjecajnije figure bili braa David i
Nelson Rockefeller te skupina utjecajnih politiara i poslovnih
ljudi oko njihove obitelji. U to je vrijeme sredite moi obitelji
Rockefeller bila ekskluzivna newyorka organizacija zvana Vijee
za inozemne odnose (Council on Foreign Relations, skraeno
CFR). Tada su Rockefelleri bili sredite moi amerikoga poli
tikoga ustroja, sredite koje je ezdesetih godina 20. stoljea
vladalo amerikim trustovima mozgova, sveuilitima, ustrojem
vlasti i privatnim biznisom. Ameriki ministar vanjskih poslo
va Henry Kissinger bio je njihov odabrani tienik, kojega su
potkraj pedesetih godina unovaili izravno sa Sveuilita Harvad i ukljuili ga u projekt osnivanja Zaklade Rockefeller. Brat
Nelson ubrzo e postati amerikim potpredsjednikom, to je
bilo samo korak od prieljkovanoga poloaja predsjednika.2

2
Gavin, Francis J.: "Ideas, Power and the Politics of America's Interna
tional Monetary Policy during the 1960's" (Ideje, mo i politika amerike
meunarodne politike tijekom 1960-tih godina), www.utexas.edu/lbj/faculty/gavin. Vidi i: Engdahl, F. William: Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika
i novi svjetski poredak, AGM, Zagreb, 1999., poglavlje o francuskom predsjed
niku De Gaulleu i pitanju zlata. Takoer: Central Intelligence Agency, Directorate of Intelligence: "French Actions and the Recent Gold Crisis", Washington, D.C., 20. oujka 1968.

102

"Kriza demokracije" Davida Rockefellera

Jedna od dalekosenih reakcija uega kruga amerikoga po
litikoga ustroja na krizu amerike prevlasti iz 1960-tih godina
bila je odluka o novoj podjeli ekonomskoga plijena na svjetskoj
razini. Tada je Japan prvi put pozvan u klub "bogatih".
Godine 1973., poslije jednog sastanka na kojemu je sudjelo
valo tristotinjak utjecajnih prijatelja brae Rockefeller, koje su
oni osobno odabrali, a bilo ih je iz Europe, Sjeverne Amerike i
Japana, David Rockefeller proirio je svoj krug prijatelja na
utjecajnim poloajima i osnovao moni novi svjetski politiki
krug zvan Trilateralna komisija. Meu utemeljiteljima toga tijela
bili su, uz Georgea H. W. Busha, Zbigniew Brzezinski i guver
ner savezne drave Georgije i uzgajiva kikirikija Jimmy Carter.
David Rockefeller, kojega se od
1970-tih do 1990-tih godina
dralo jednim od najmonijih
ljudi na svijetu. Kao pred
sjednik banke Chase Manhat
tan, poslije naftne kri iz 1973.
izreirao je stvaranje petrodolara, kao i krizu vanjskoga duga
u Latinskoj Americi kako bi
svojim poslovnim prijateljima
omoguio jeftino kupovanje La
tinske Amerike.

U tome elitnome klubu bili su i Paul Volcker, kojega je pre

dsjednik Jimmy Carter kasnije postavio na poloaj predsjed
nika Sredinje banke, i Alan Greenspan. Nije to bila nimalo
beznaajna ni kratkorona operacija.
Zamisao o osnivanju jo jedne elitne organizacije, sline
amerikome Vijeu za inozemne odnose, ali u suradnji s poli
tikom elitom ne samo Zapadne Europe nego, po prvi put, i
Japana, rodila se u razgovorima Davida Rockefeilera i njegova
103

susjeda iz savezne drave Maine Zbigniewa Brzezinskog. Brzezinski je u to vrijeme bio profesor u Centru za ruske studije na
Sveuilitu Columbia, koji je dobivao velikodune donacije od
Zaklade Rockefeller.
Nedugo prije toga napisao je knjigu Between Two Ages (Iz
meu dvaju doba). Rockefelleru je predloio konsolidaciju
utjecaja amerikih kompanija i banaka na svjetskoj razini ni
zom redovitih sastanaka o kreiranju politike, iza zatvorenih
vrata, na kojima e sudjelovati birane poslovne elite Europe,
Sjeverne Amerike i Japana.
Njegova se gledita nisu ba podudarala s "otrcanim" tradi
cionalnim amerikim priama o demokraciji i slobodi. U svojoj
malo poznatoj knjizi pod naslovom Between Two Ages: America's
Role in the Technotronic Era (Izmeu dvaju doba: uloga Amerike
u tehnotronskoj eri), objavljenoj 1970., on govori o "vladajuoj
eliti" i bez uvijanja kae: "Drutvom e vladati elita... (koja) se
nee libiti svoje politike ciljeve postizati primjenom najmo
dernijih tehnolokih sredstava za stvaranje utjecaja na ponaanje
javnosti i za dranje drutva pod strogim nadzorom i kontro
lom".
Jasno je da je Brzezinski bio pogodna osoba za poloaj prvo
ga izvrnoga direktora Rockefellerove Trilateralne komisije.
Ta elitna privatna organizacija iza zatvorenih vrata organizi
rana je radi postavljanja temelja novoj globalnoj strategiji me
unarodne elite, ija financijska, ekonomska i politika teina
nije imala premca. Ambicija te organizacije bila je stvoriti, kako
je to njezin lan George H. W. Bush kasnije nazvao, "novi svjetski
poredak", sazdan na projektima Rockefellera i njemu slinih
bogatih interesnih skupina. Ona je postavila temelje za projekt
koji e devedesetih godina 20. stoljea postati poznat kao "globalizacija".
Jedan od prvih projekata to ga je izdala Rockefellerova sku
pina iz Trilateralne komisije izradio je profesor sa Sveuilita
Harvard Samuel Huntington. To je ona osoba koja e kasnije,
104

sredinom 1990-tih, izraditi prijepornu tezu o "sukobu civiliza

cija", tezu koja je postavila temelje za rat Bushove Vlade zvan
"rat protiv terora".
Huntingtonov projekt iz 1975. nosio je naslov "Kriza de
mokracije" (The Crisis of Democracy). Za Huntingtona i visokopozicionirane suradnike Davida Rockefellera iz Trilateralne
komisije, "kriza" se sastojala od injenice da su tisue obinih
amerikih graana poele prosvjedovati protiv politike svoje
Vlade. Americi, tj. njezinoj monoj eliti, prijetila je opasnost,
kako je izjavio Huntington, od "vika demokracije". Za krugo
ve oko Huntingtona i Davida Rockefellera ameriki su "uroe
nici" postajali previe "nemirni".
Huntington je nadalje upozorio: "Uinkovito funkcioniranje
demokratskoga politikoga sustava obino zahtijeva odreenu
dozu maloduja i nesudjelovanja nekih pojedinaca i skupina".
I, dodao: "...tajnost i prijevara... jesu... nerazdvojivi atributi...
vladanja".
Po njihovu miljenju, nepouzdana priroda vlasti u demo
kratskim zemljama, podlona pritiscima nepredvidiva
raspoloenja naroda, samo pokazuje koliko je mudro, primjeri
ce, privatizirati dravna poduzea i ukloniti privrednu regulati
vu. Pokret za uklanjanje regulative i privatizaciju dravnih sluba
zapravo je poeo jo u vrijeme predsjednika Jimmyja Cartera,
osobnog odabranika Davida Rockefellera i jednoga od utemelji
telja Trilateralne komisije.
To se ba i nije podudaralo s pjesmom "Prelijepa Amerika".
Bio je to poziv na uzbunu monoga amerikoga ustroja i njego
vih bogatih mecena. Drastina stanja zahtijevaju primjenu dra
stinih mjera.
Dugogodinji tienik obitelji Rockefeller za vanjsku poli
tiku Henry Kissinger upravo je tada, 1973., krenuo preuzeti
potpunu kontrolu nad amerikim aparatom za vanjsku poli
tiku. Kao ovjek koji je istodobno bio i ministar vanjskih poslo
va i predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost, u sredi105

te svoje politike i diplomacije, uz geopolitiku nafte, postavit

e i proizvodnju hrane. 3
Hrana je nekada imala strateku ulogu, no s poetkom Hla
dnoga rata ipak ne tako sredinju u amerikoj vanjskoj politici.
Bila je prikrivena retorikim imenima za razne programe, koji
su zvuali pozitivno, poput onoga "Hrana za mir" (P. L. 480).
Amerika je Vlada esto izjavljivala kako su njezine dotacije za
izvoz prehrambenih proizvoda povezane s pritiskom domaih
farmera. Bilo je to daleko od pravih razloga, ali je posluilo za
prikrivanje pravoga stanja stvari, tj. injenice da se amerika
poljoprivreda, iz malih obiteljskih farma, upravo pretvarala u
poljoprivredu kojom e dominirati divovski globalni agrokoncerni.
Dominacija nad svjetskom trgovinom poljoprivrednim
proizvodima bit e jedna od okosnica poslijeratne amerike
politike, uz dominaciju nad svjetskim tritima nafte i nad pro
dajom oruja zemljama izvan komunistikoga bloka. U to je
vrijeme Henry Kissinger jednom novinaru, navodno, rekao:
"Kontroliraj naftu i kontrolirat e zemlju. Kontroliraj hranu i
kontrolirat e ljude". Ve poetkom 1970-tih godina Washington, tonije vrlo moni privatni krugovi koji su se preko Kissingera koristili Washingtonom, poeli su preuzimati kontrolu
i nad naftom i nad hranom, a taj je proces, tj. njegov zastra
ujui domet, bilo najvea mogua prijevara.

Huntington, Samuel i suradnici: The Crisis of Democracy: Report on the

Governability of Democracies to the Trilateral Commision (Kriza demokracije: Izvjee
Trilateralnoj komisiji o mogunosti upravljanja u demokratskome drutvu),
N e w York University Press, 1975. Brzezinski, Zbigniew: Between Two Ages/
America's Role in the Technotronk Era, New York, 1970.

106

"Velika pljaka ita"

Washington je poljoprivredu kao oruje u poetku vie kori
stio kao tap za ibanje drugih zemalja. Poetkom 1970-tih
poela je velika promjena u politici hrane, pretea onome u to
e se ta politika pretvoriti 1990-tih godina, s nadolaskom ge
netske revolucije agrokemijskoga kartela.
Dogaaj koji je odredio novu ameriku politiku hrane bila je
svjetska kriza hrane iz 1973., koja se pojavila u isto vrijeme
kada i "letea diplomacija" Henryja Kissingera, koja je potak
nula porast cijene nafte od 400%. Istodobno drastino poveanje
cijene nafte i nestaica hrane na svjetskoj razini, osobito osno
vnih itarica, bila je plodno tlo za golem zaokret u politici
Washingtona. Taj je zaokret velikim dijelom bio zaodjenut tajnou zvanom "nacionalna sigurnost".
Tijekom 1974. godine Ujedinjeni su narodi u Rimu odrali
veliku Svjetsku konferenciju o hrani. Na toj se konferenciji ra
spravljalo o dvije glavne teme, uglavnom na poticaj Sjedinjenih
Amerikih Drava. Prva je bila porast stanovnitva u kontek
stu svjetske nestaice hrane, stoje nedvojbeno bila jednostra
na formulacija toga problema. Druga je bila - kako rjeavati
probleme prouzroene naglim promjenama na podruju svjetske
opskrbe hranom i porastom cijena prehrambenih proizvoda. U
to je vrijeme na meunarodnim tritima i cijena nafte i cijena
ita istodobno porasla za 300 do 400%.
Jedna zgodna, iako ne namjerno prouzroena posljedica kri
ze hrane bio je strateki porast geopolitike moi najveega
svjetskoga proizvoaa hrane, Sjedinjenih Amerikih Drava,
nad svjetskom opskrbom hranom, a time i nad svjetskim cijena
ma prehrambenih proizvoda. Upravo je u to vrijeme stvoren
savez izmeu amerikih privatnih kompanija za trgovinu itom
i amerike Vlade. Taj je savez poloio temelje nadolazeoj "ge
netskoj revoluciji".
107

U to je vrijeme i Henry Kissinger, kao ameriki ministar

vanjskih poslova, ve napravio velik proboj u preuzimanju kon
trole nad amerikom poljoprivrednom politikom, koja je tradi
cionalno, po logici, bila podruje Ministarstva poljoprivrede.
To je postigao ulogom pregovaraa, kada je, u mjesecima prije
rimske Konferencije o hrani, sa Sovjetskim Savezom sklopio
sporazum o prodaji golemih koliina amerikoga ita Sovjetskome Savezu, u zamjenu za rusku naftu.
Po tome sporazumu, Sovjeti su pristali od Amerike kupiti
nezapamenih 30 milijuna tona ita. Ta je koliina bila tako
golema da se Washington, kako bi Rusima prodao toliko ita,
obratio privatnim kompanijama za trgovinu itom, poput Cargilla, a ne, kao obino, dravnim zalihama. Bio je to dio Kissingerova plana. Kao to je to tada opisao jedan njegov pomonik:
"Poljoprivredna je politika previe vana da bi ju se prepustilo
u ruke Ministarstvu poljoprivrede".
Koliina ita prodana Sovjetskome Savezu bila je tako gole
ma da je ispraznila svjetske zalihe ita i kompanijama za trgo
vinu itom omoguila da za samo nekoliko mjeseci poveaju
cijene penice i rie za 70%. Cijena penice porasla je sa 65
dolara na 110 dolara po toni. Cijena soje se udvostruila. Isto
dobno su zavladale sue pa je urod ita u Indiji, Kini, Indone
ziji, Bangladeu, Australiji i drugim zemljama podbacio. Svijet
je oajniki nastojao uvoziti ito, a Washington se pripremao
taj oaj iskoristiti za pokretanje revolucije na podruju svjetskih
trita i trgovine hranom.
Sporazum postignut sa Sovjetskim Savezom napali su ame
riki farmeri i nazvali ga "velikom pljakom ita", mislei na
vrlo povoljne uvjete prodaje ita Sovjetskome Savezu i na niske
cijene po kojima je te godina to isto ito plaeno amerikim
farmerima. Kissinger je prodaju ita Sovjetskome Savezu do
govorio uz poticaj dotacija Amerike izvozno-uvozne banke (US
Export-Import Bank) i drugih kompanija. Veliki dobitnici bili
su amerike kompanije kao to su Cargill, Archer Daniel Mid108

land i Continental Grain, koje su time prerasle u prave svjetske

agrodivove. Tako je ta nova Kissingerova diplomacije hrane prvi
put u povijesti stvorila globalno poljoprivredno trite. Taj po
tencijal moi i vlasti nije promakao amerikome ustroju ni
washingtonskim politiarima.
Godine 1974. svijet je stenjao pod okom 400-postotnoga
poskupljenja nafte, s kojim je Kissinger, iza scene, bio dobrano
povezan.
Tijekom toga razdoblja, dok je cijena nafte na svjetskim
tritima bjesnjela, dogodio se katastrofalan pad uroda ita.
Sovjetska etva bila je poharana slabim urodom i drugim pro
blemima, a Sjedinjene Amerike Drave bile su jedina zemlja s
velikim vikom penice i drugih prehrambenih proizvoda. To je
oznailo golem preokret u amerikoj politici izvoza prehram
benih proizvoda.
Poetkom 1974. Kissinger je bio i ministar vanjskih poslova
i predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Ministar
poljoprivrede bio je Earl Butz.
asopis Time od 11. studenoga 1974. donio je specijalno
izvjee o svjetskoj krizi hrane, u kojemu je opisao zato
podrava trijau, tj. praksu iz ratnih vremena kojom se odluuje
koji e ranjenici preivjeti a koji nee, i zakljuio ovako:
Na Zapadu se sve vie govori o trijai... Ako Sjedinjene Amerike
Drave zakljue da e potpora kao sredstvo ublaavanja stanja jed
nostavno otii uludo zato to se zemlja primateljica ne trudi dovoljno
oko poboljanja svoje raspodjele hrane ili oko uvoenja programa
kontrole porasta stanovnitva, pomo se nee slati. To je moda okrutna
politika, ali je istodobno, moda, i jedina koja moe imati nekakav
dugoroni uinak. Pristup trijae mogao bi zahtijevati i politike
ustupke... Washington moe odluiti da nema obvezu pomagati onim
zemljama koje mu se stalno i snano opiru. Kao stoje za Time izjaviq Earl Butz: 'Hrana je oruje. Ona je sada jedno od glavnih oruja
u naim pregovorima'.

Ali, hrana ipak nee postati pravo oruje. Pravo oruje po

stat e odbijanje pomoi u hrani, tj. glad.
109

"Kad si u Rimu,..."
Za vrijeme Hladnoga rata Washington se uporno protivio
stvaranju meunarodnih zaliha ita. Svjetska nestaica hrane
potaknula je odravanje Svjetske konferencije o hrani, koju su
1974. u Rimu organizirali Ujedinjeni narodi. Godine 1972., kada
je svijet pretrpio izuzetno slabu etvu, u svjetskim dravnim
zalihama bilo je ita za samo 66 dana. Godina 1974. donijela je
rekordne etve na cijelome svijetu, a u dravnim zalihama bilo
je ita za samo 37 dana. Godine 1975., kada je etva opet bila
iznimno bogata, procijenjeno je da postoje zalihe ita dostatne
za samo 27 dana.
ita je bilo, ali je problem bio u tome to je ono bilo u ruka
ma aice velikih kompanija, listom amerikih. Upravo je to
Kissinger imao na umu kada je govorio o hrani kao oruju.
U to je vrijeme predsjednik Senatskoga odbora za prehranu
George McGovern izjavio: "Privatne trgovake kompanije naka
nile su pretvoriti svoja ulaganja u najbri mogui nain stjecanja
profit... U stvarnosti, zalihe u privatnim rukama nisu zalihe.
To je na dlaku isti onaj trini mehanizam koji je doveo do stanja
u kojemu se danas nalazimo".
Zbog takvih komentara gospodin McGovern nije ba bio
obljubljen unutar amerikoga politikoga ustroja. Njegova kan
didatura kao protivnika Nbconu na predsjednikim izborima iz
1972. bila je osuena na propast zbog tradicionalnih pripad
nika Demokratske stranke. Divovske kompanije za trgovinu
itom namjerno su manipulirale koliinama ita kako bi po
veale cijene. Kako amerika Vlada nije traila tona izvjea o
koliinama ita, samo su itni divovi poput Cargilla i Conti
nental Graina znali koliko ita imaju.
Ministar za poljoprivredu savezne drave Pennsvlvanije Ja
mes McHale otiao je 1974. na spomenutu konferenciju u Rim
kako bi zagovarao razboritu politiku hrane na meunarodnoj
razini. Ondje je istaknuo da se 95% ukupnih svjetskih zaliha
110

ita nalazi u rukama est multinacionalnih agrokorporacija, a

to su: Cargill Grain Company, Continental Grain Company,
Cook Industries Inc., Dreyfus, Bunge Company i Archer-Daniel Midland.
Ta veza izmeu "Washingtona i divovskih itnih kompanija
bila je srce Kissingerova oruja u obliku hrane. Jean Pierre Laviec iz Meunarodnoga sindikata radnika prehrambene indu
strije (International Union of Food Workers), u izjavi na Kon
ferenciji o hrani u Rimu, mislei na "est velikih" kompanija,
rekao je: "One odluuju koliko e se vitalnih poljoprivrednih
proizvoda proizvesti, koliko e se tih proizvoda kupiti, gdje e
se graditi tvornice i gdje e se ulagati. Stopa rasta agrobiznisa
posljednjih se godina poveala i... izravno je proporcionalna
porastu gladi i nestaica."4
Ono to e se dogoditi sljedeih deset i vie godina uvelike
e prelaziti stanje na koje je Laviec upozorio 1974. Sjedinjene
Amerike Drave reorganizirat e svjetsko trite hrane na crti
privatnih kompanija koje tee za profitom, ime e poloiti te
melje "genetskoj revoluciji" iz 1990-tih godina.
U preoblikovanju svjetske poljoprivrede tijekom sljedeih
dvadeset godina nijedna interesna skupina na svijetu nije igra
la tako veliku ulogu kao skupina Rockefeller i njihova Zaklada
Rockefeller.

4
Simon, Laurence: "The Ethics of Triage: A Perspective on the World
Food Conference" (Etika trijae: pogled na Svjetsku konferenciju o hrani),
objavljeno u asopisu The Christian Century, 1. - 8. sijenja 1975. Temeljitiji
prikaz Kissjngerove uloge u oku iz 1973. izazvanom porastom cijene nafte
vidi u: EngdahI, F. William: Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika i novi
svjetski poredak, AGM, Zagreb, 1999.

111

Nixonova strategija izvoza poljoprivrednih

proizvoda
Pojava svjetskog trita itarica i drugih poljoprivrednih
proizvoda pod dominacijom Sjedinjenih Amerikih Drava bila
je dijelom dugorone amerike strategije, zapoete ranih 1970tih godina, u vrijeme predsjednika Nixona. U kolovozu 1971.
on je ukinuo zlatni standard kao temelj vrijednosti dolara utvr
en Brettonwoodskim monetarnim sustavom iz 1944. Dopustio
je devalvaciju u obliku slobodnoga pada vrijednosti dolara, tj.
plutanja, kako su to nazvali. Bio je to dio strategije koja je
ukljuivala i politiku izvoza amerikoga ita po cijeni koja e
biti strateki konkurentna u Europi i diljem svijeta. Ratni po
klik Nixonove Vlade bio je slobodna trgovina, a njezini ratnici
bile su kompanije Cargill, Continental Grain, Archer i Daniels
Midland.
Godine 1972. William Pearce postao je Nixonov posebni
izaslanik za trgovinske pregovore, a ta je dunost imala razinu
veleposlanika. Ranije je bio jedan od glavnih lanova predsjed
nikove Komisije za politiku meunarodne trgovine i ulaganja,
specijalne skupine za trgovinu kojoj je predsjedavao bivi pre
dsjednik kompanije IBM Albert Williams. Pearce je u to vrijeme
bio potpredsjednik za pitanja javnosti u kompaniji Cargill.
Kako se moglo i oekivati, Pearce se pobrinuo za to da u
izvjeu Williamsove Komisije, koje je dostavljeno ameriko
me predsjedniku, stoji preporuka da Sjedinjene Amerike Drave
trebaju napraviti pritisak na druge zemlje kako bi te zemlje
ukinule svoje odredbe kojima se ograniava uvoz poljoprivred
nih proizvoda i koje su zapreka izvozu amerikih poljoprivred
nih proizvoda u te zemlje. Komisija se u tome izvjeu izjasnila
i protiv mjera amerike politike kojima se podupiru, kako ih je
Pearce nazvao, "neuinkoviti farmeri". Pobrinuo se i za to da to
izvjee bude usredotoeno na mogunosti ekspanzije izvoza
amerikih prehrambenih proizvoda. Nekoliko godina poslije
112

toga, na konferenciji amerikoga Nacionalnog udruenja

proizvoaa itarica i krmiva (National Grain and Feed Association), potpredsjednik kompanije Cargill Walter B. Saunders
rekao je: "Temeljni problem poljoprivredne politike datira od
prije gotovo 50 godina, kada je prihvaeno miljenje da je ve
zanje prihoda od poljoprivrede za cijene najbolja zatita poljo
privrede i farmera... Prihod mora postati manje ovisan o jedi
ninim cijenama, a vie o uinkovitosti proizvodnje, raznoliko
sti izvora prihoda, boljem marketingu i veem urodu". Drugim
rijeima, obiteljske se farme moraju maknuti s puta i prepusti
ti vlast divovskim agrokonglomeratima.
Ta promjena politike, i to u ime poznate amerike vrline
zvane "uinkovitost", imat e sudbonosne posljedice tijekom
sljedeih desetljea. Potpredsjednik kompanije Cargill gospo
din Pearce ustvrdio je da amerika poljoprivreda ima jedinstve
nu prednost u smislu kvantitete i uinkovitosti, tehnologije i
kapitala, zbog ega je ta poljoprivreda prirodni kandidat za vo
dee mjesto u svjetskome izvozu hrane. Po njegovim rijeima,
one zemlje koje nastoje zatititi svoju poljoprivredu, poput ze
malja Europske ekonomske zajednice, tite "neuinkovitost".
Washington je, dakle, krenuo u ruenje europskoga programa
zvanog Zajednika europska poljoprivredna politika, koji je bio
okosnicom poslijeratne politike stabilnosti Francuske.
U Williams-Pearceovu izvjeu, primjenom "kiobrana" glo
balne sigurnosti kao argumenta, istaknuto je da "...mnogi od
problema s kojima se danas sueljavamo proizlaze iz odgovor
nosti koju su Sjedinjene Amerike Drave, kao najvea sila neko
munistikoga svijeta, preuzele za druge zemlje". Zaboravio je
objasniti pozadinu namjernoga pretvaranja Amerike u svjetsko
ga "policajca". Bio je to slabo prikriven argument kojim se tre
bao opravdati ameriki pritisak na trgovinske partnere da svoja
trita otvore kompaniji Cargill i drugim divovima s podruja
agrobiznisa, kako bi ti partneri na taj nain "vratili dug" Ame
rici za njezinu ulogu u Hladnome ratu.
113

Pearceova strategija postala je okosnicom Nixonova projek

ta New Economic Policy (Nova ekonomska politika, skraeno
NEP) iz 1972. Dvije godine poslije toga gospodin Pearce je
postao lanom Predsjednikova Odbora za ekonomski razvitak
(Committee for Economic Development), gdje je odluivao o
tijekovima amerike poljoprivredne politike. Cilj mu je bio uklo
niti "viak radne snage" iz amerike farmerske poljoprivrede,
stjerati u propast stotine tisua manjih obiteljski farma i tako
osloboditi prostor za goleme farme agrodivova. S toga se po
loaja vratio u Cargill, kao jo jedan dunosnik iz sustava
krunih vrata, koji mijenja poloaje na relaciji od privatnih kom
panija do dravnih institucija o kojima te kompanije ovise.
Pearceova strategija koju je prihvatila Nixonova Vlada bila
je slabo prikriven oblik imperijalizma hrane. Europa, Japan i
druge razvijene zemlje moraju se odrei svoje dostatne poljo
privredne proizvodnje i raistiti put za Sjedinjene Amerike
Drave kao zemlju koja treba postati svjetskom itnicom, jer je
to "najracionalniji" oblik iskoritavanja svjetskih resursa. Svaka
je druga mogunost, oito, "neuinkovita".
Washington e primjenjivati klasini britanski argument o
"slobodnoj trgovini", koji je na djelu jo od 1846., kada je Ve
lika Britanija ukinula Zakon o itu, i kojim vodea sila uklanja
trgovinske zapreke slabijih konkurenata radi vlastitoga profita.
Ta e strategija oblikovati ameriku trgovinsku politiku sljedeih
trideset godina i bit e glavnim pokretaem pomou kojega e
aica velikih amerikih agrokemijskih korporacija, sa svojim
GM usjevima, preuzeti svjetsko trite sjemena i pesticida.
Da bi Amerika postala najuinkovitijim proizvoaem poljo
privrednih proizvoda, tvrdio je Pearce, tradicionalna amerika
obiteljska poljoprivreda mora ustupiti mjesto velikoj revoluciji
na podruju poljoprivredne proizvodnje. Obiteljska farma po
stat e "tvornika farma", a poljoprivreda "agrobiznis". Po mi
ljenju Williamsove Komisije, radi provedbe politike "slobod114

ne trgovine" amerika e poljoprivreda morati biti pretvorena

u uinkovitu izvoznu privredu, ugasiti domae poljoprivredne
programe, koji imaju svrhu tititi prihod obiteljskih farma, i
okrenuti se poljoprivredi orijentiranoj na "slobodno trite".
Tu su strategiju uvelike poduprle velike agrokompanije, velike
newyorke banke i investicijske kompanije, koje su u golemim
agrokompanijama vidjele potencijalne divove s novim "vruim"
udjelima i dionicama na burzama Wall Streeta. Ta je strategija
postala kamenom temeljcem poljoprivredne politike Nixonove
Vlade.
Agrokompanije i divovske multinacionalne trgovake kom
panije poput Cargilla i ADM-a odluivat e o prioritetima ame
rike poljoprivredne politike. Tako je politika dostatne amerike
proizvodnje hrane ustupila mjesto krilatici koja glasi: ono to
je dobro za Cargill i izvoznike ita "dobro je i za ameriku poljo
privredu". Ameriki se farmer u tome meteu negdje izgubio,
a s njime i njegov pobornik u Senatu George McGovern.
U kolovozu 1971., devalvacijom dolara i provedbom svoje
Nove ekonomske politike Nixon je napravio prvi korak na putu
provedbe nove izvozne politike. Kao to je to opisao predsjed
nik Nacionalnoga udruenja proizvoaa ita i krmiva, "NEP
je bio vrlo vaan zato to je amerikoj poljoprivredi osigurao
prednost tako to je devalvirao dolar".
Pearce je nadalje tvrdio da siromane zemlje Treega svijeta
trebaju odustati od pokuaja dostatne proizvodnje namirnica
poput penice, rie i drugih itarica, kao i govedine, i usredo
toiti se na proizvodnju voa, eera i povra. Da trebaju uvozi
ti uinkovitije proizvedeno ameriko ito i druge poljoprivred
ne proizvode, koje e im, naravno, isporuivati Cargill, po cijena
ma koje e odreivati Cargill, a siromane e zemlje Cargillove
proizvode plaati svojim voem i povrem. U toj e pogodbi te
zemlje, naravno, ostati bez svoje samoodrive proizvodnje hra
ne. To e tijekom sljedeih trideset godina osigurati golemu
115

strateku prednost nad zemljama u razvoju - kontrolu nad njiho

vom hranom.
Kada siromana ili manje razvijena zemlja ukine mjere koji
ma svoju proizvodnju titi od uvoza hrane i amerikim poljo
privrednim proizvodima otvori svoje trite, rezultat se moe
predvidjeti. To su Pearce i njegov Cargill dobro znali. Ekono
mist J.W. Smith to je opisao ovako:
Visoko mehanizirane farme na velikim prostranstvima mogu proizvo
diti hranu koja e biti jeftinija od one koju proizvode i najslabije
plaeni zemljoradnici u zemljama Treega svijeta. Kada se ta jeftina
hrana prodaje ili da je zemljama Treega svijeta, njihova se poljopri
vreda unitava. Kada bi siromani i nezaposleni ljudi Treega svijeta
imali dostupnu zemlju, industrijsku mehanizaciju i zatitu od uvoza
jeftine hrane, uzgajali bi visokoproteinske i visokokalorine usjeve i
postali bi neovisni u proizvodnji hrane. Kada bi te zemlje svoja po
druja pretvorile u obradive povrine i tako uposlile svoje nezaposle
ne, to ih ne bi stajalo gotovo nita, imale bi dobru hranu i utedjele
daleko vie novca od onoga to danas plaaju za takozvane jeftine'
uvozne prehrambene proizvode.

Ali, ta razumna alternativa nee se dopustiti. Nixonova je

Vlada otpoela proces unitavanja proizvodnje hrane u zemlja
ma u razvoju, kao otvaranje prostora za stvaranje golemog no
vog svjetskog trita za izvoz amerike "uinkovite" hrane. Pre
dsjednik Nixon primijenio je i mehanizam GATT-a - poslije
ratnoga trgovinskog reima zvanog General Agreement on Tariffs and Trade (Opi sporazum o carinama i trgovini) - kako bi
ubrzao svoj projekt stvaranja globalnoga trita za agrobiznis.
Godine 1972. Nixonova je Vlada, s Pearceom iz kompanije
Cargill, koji je imao kljuni poloaj zamjenika predstavnika
Bijele kue za trgovinu, i Peterom Flamingom kao predsjed
nikom Nixonova Vijea za meunarodnu ekonomsku politiku,
osmislila pregovaraku strategiju za predstojee multilateralne
pregovore organizacije GATT o trgovini i carinama. Glavna meta
te strategije bio je program zamalja Zajednikoga europskoga
116

trita zvan Zajednika poljoprivredna politika (Common Agricultural Policy, skraeno CAP) .5
CAP je bio osmiljen kao zatita europske poljoprivrede od
dampinkih uvoznih proizvoda iz Amerike i drugih zemalja.
Pearce je 1974. godine uspio u Kongresu progurati Zakon o
reformi trgovine (Trade Reform Act). Po tome su zakonu ame
riki pregovarai u pregovorima s drugim zemljama bili ovla
teni davati ustupke za kupnju amerike industrijske robe u
zamjenu za ustupke stranih zemalja amerikim poljoprivred
nim proizvodima. To je ubrzalo slabljenje mnogih industrijskih
grana u Americi, poput eline, koja je ubrzo za sobom ostavila
pusto u takozvanome "pojasu hre" na sjeveroistoku Sje
dinjenih Amerikih Drava. Ondje su ljudi masovno ostali bez
posla, a cijela naselja potpuno naputena. U svakidanjemu rje
niku iz toga vremena elinu industriju nazvali su industrijom
"zalaska sunca", a agrobiznis industrijom "izlaska sunca".

Kissingerova "hrana kao oruje"

Uz potporu kompanije Cargill i drugih velikih kompanija za
trgovinu itom, Henry Kissinger pokrenuo je agresivnu diplo
maciju hrane, koju je znao nazivati "hranom kao orujem". Pro
daja ita Rusiji, zvana "velikom pljakom ita" bila je jedan od
primjera takve njegove diplomacije, tj. pristupa "mrkve". Dru
gi primjer bila je primjena programa P.L. 480 u Vijetnamu
tijekom Vijetnamskoga rata.

Krebs, A. V.: "Cargill & Co.'s 'Competitive Advantage'" (Konkurentska

prednost Cargilla & Co.), u "Free Trade" (Slobodna trgovina), u asopisu The
Agribusiness Examiner, broj 31, 26. travnja 1999. Smith, J. W.: "World's Wasted
Wealth II" (Uniteno svjetsko bogatstvo II), Institut za ekonomsku demo
kraciju, 1994.

117

Kako je raslo opiranje amerikoga naroda Vijetnamskome

ratu i kako se to raspoloenje poelo osjeati i u Kongresu,
amerikoj je Vladi postalo teko dobivati od Kongresa odobrenja
za financiranje ekonomske i vojne pomoi Junome Vijetna
mu. Kongres je ograniavao tu pomo pa je Bijela kua pokua
vala pronai nain na koji bi izbjegla takvo upletanje Kongresa
u njezinu politiku. Jedno rjeenje bilo je preusmjeravanje ame
rike pomoi preko multilateralnih institucija, u kojima je do
minirala Amerika, a drugo davanje pomoi u hrani kao sred
stvo promicanja amerikih politikih i vojnih interesa.
Programi P.L. 480 nisu se morali dostavljati Kongresu na
redovita godinja odobrenja pa je Nixon tako mogao troiti do
2,5 milijarde dolara, koje je posuivao od Kreditne korporacije
za kupnju robe Ministarstva poljoprivrede (Agricultural Depart
ment Commodity Credit Corporation). To je ista ona dravna
institucija koja e nekoliko godina kasnije posluiti za tajno
dostavljanje amerike vojne pomoi Sadamu Huseinu. U situa
ciji u kojoj je trite cvjetalo, a dravne zalihe bile iscrpljene,
Ministarstvu poljoprivrede vie nisu trebali programi P.L. 480
kako bi se rijeilo vika ita i drugih prehrambenih proizvoda.
Glavnu ulogu u odluivanju kamo e amerika pomo odlaziti
imalo je Ministarstvo vanjskih poslova. Kissingerova krilatica
glasila je: "Nagradi prijatelje, kazni neprijatelje".
Program P.L. 480 postao je izravnom dotacijom u vojne svrhe,
za ratni stroj Indokine. Na poetku 1974. godine pomo u hra
ni Junome Vijetnamu iznosila je 207 milijuna dolara. Kada je
Kongres smanjio ekonomsku pomo za 20%, Bijela je kua, te
meljem programa RL. 480, pomo poveala na 499 milijuna
dolara. Kissinger je tome dodao jednu posebnu odredbu kako
bi Vijetnam i Kamboda mogli jednako toliko sredstava kori
stiti za izravne vojne svrhe.
Kada je Kongres 1974. donio jedan amandman, po kojemu
se 70% pomoi u hrani moralo davati onim zemljama koje su
118

na popisu UN-a navedene kao zemlje s najveim problemima,

Kissinger je pokuao nagovoriti Ujedinjene narode da na taj
popis stave i Juni Vijetnam, to mu nije uspjelo. Bijela je kua
na kraju zaobila Kongres tako to je jednostavno poveala iz
nos pomoi po programu P.L. 480, s milijardu dolara na mi
lijardu i esto milijuna dolara.
Nakon toga je svoje oruje u obliku hrane usmjerio na ile.
Kada je u ileu na vlast dola socijalistika Vlada Salvadora
Allendea, program P.L. 480 za ile bio je obustavljen, kao i svi
drugi oblici amerike pomoi toj zemlji, naravno, po Kissingerovu nalogu. Svi programi amerike pomoi ileu ponovno su
uvedeni im je na vlast, uz potporu Amerike, doao vojni reim
Augusta Pinocheta.
Hrana je 1970-tih godina igrala kljunu ulogu u dravnome
udaru protiv Salvadora Allendea, koji je organizirao Kissinger.
Na poticaj amerikoga Ministarstva vanjskih poslova i CIA-e,
desno orijentirani bogati ileanski zemljoposjednici sabotirali
su proizvodnju hrane. Tako su doveli do poveanja uvoza
prehrambenih proizvoda, a zatim i do udvostruenja toga uvo
za, to je iscrpilo ileanske zalihe strane valute. ileu je posta
lo vrlo teko uvoziti hranu. To je rezultiralo nestaicom prehram
benih proizvoda i nezadovoljstvom srednjega sloja. Ameriko
Ministarstvo vanjskih poslova odbilo je Allendeov zahtjev za
dobivanjem kredita za kupnju hrane, iako je o tome zahtjevu
trebalo odluivati ameriko Ministarstvo poljoprivrede. Kissin
ger je ministru poljoprivrede Earlu Butzu ve bio preoteo te
ren.
Poslije vojnoga udara, amerika pomo u hrani koja je stiza
la u ile prodavala se na tritu. To nije nimalo ublailo bijedu
radnikoga sloja u toj zemlji, jer je golema inflacija unitila
kupovnu mo ljudi. Ali vojna je hunta bila na dobitku, jer je
smanjila potekoe platne bilance i oslobodila financijska sred
stva za vojne svrhe. A ile je u to vrijeme bio deveta zemlja na
119

svijetu po uvozu oruja iz Sjedinjenih Amerikih Drava.6

jo davne 1948., dok se Hladni rat zagrijavao, a Washington
osnivao NATO, ovjek koji je bio arhitekt amerike politike
"vojnog obuzdavanja" Sovjetskoga Saveza, vii dunosnik za
planiranje u Ministarstvu vanjskih poslova George Kennan, u
jednom strogo tajnom dokumentu upuenu tadanjemu mini
stru vanjskih poslova napisao je:
Mi imamo oko 50% svjetskoga bogatstva, a samo 6,3% svjetskoga
stanovnitva... U toj situaciji moramo biti predmetom zavisti i mrnje.
Naa prava zadaa u nadolazeemu razdoblju jest osmisliti obrazac
odnosa koji e nam omoguiti da zadrimo ovaj poloaj nejednakosti
bez pozitivne tete po nau nacionalnu sigurnost. Da bismo to posti
gli, morat emo odbaciti svaku sentimentalnost i svako sanjarenje, a
naa e pozornost posvuda morati biti usredotoena na nae neposre
dne nacionalne ciljeve. Ne moramo se zavaravati da danas moemo
sebi dopustiti luksuz altruizma i svjetskoga dobroinstva.1

Ta eljezno ledena procjena uloge Sjedinjenih Amerikih

Drava s poetka 1970-tih godina naila je na prijemljive ui
Henryja Kissingera - oboavatelja nesentimentalne realpolitike
ravnotee moi. Predsjednik Nixon Kissingeru je povjerio i el
no mjesto u tajnoj Vladinoj radnoj skupini za ispitivanje odno
sa izmeu porasta broja stanovnika u zemljama u razvoju i
utjecaja toga porasta na nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Ame
rikih Drava.

NACLA: "US Grain Arsenal", u Latinskoj Americi, i Empire Report,

listopadal975.www.eco.utexax.edu/facstaff/Cleaver/357Lsum s4 NACLA
Ch2.html
7
Kennan, George: "PPS/23: Review of Current Trends in U.S. Foreign
Policy" (Pregled dananjih kretanja u amerikoj vanjskoj politici), u Foreign
Relations ofthe United States, 1948., svezak I., str. 509. - 529. Dokumenti
Odjela za planiranje politike, memorandum direktora za planiranje politike
(Kennana), broj 2, ministru vanjskih poslova i njegovu doministru
(Lovettu). TOP SECRET.PPS/23 (STROGA TAJNA), [Washington], 24.
veljaa 1948.

120

Poticaj za osnivanje te tajne radne skupine doao je od Johna D. Rockefellera i njegova Populacijskoga vijea (Rockefeller
Population Council). Srna zamisao toga projekta potekla je
od projekta Vijea za inozemne odnose zvanog Projekt studija
o ratu i miru (War and Peace Studies Project), odnosno od el
noga ovjeka toga projekta Isaiaha Bowmana. Depopulacija na
globalnoj razini i kontrola hrane postat e pod vlau Kissingera stratekom politikom Sjedinjenih Amerikih Drava. Bit e
to novo "rjeenje" opasnosti po globalnu prevlast Amerike i po
njezin neometani pristup jeftinim sirovinama u nerazvijenim
dijelovima svijeta.

121

ESTO POGLAVLJE

DEPOPULACIJA SVIJETA:
STROGO TAJNI DOKUMENT
AMERIKE NACIONALNE
SIGURNOSTI

Porast stanovnitva i nacionalna sigurnost

U travnju 1974., kada je svijet zahvatila glad, a transforma
cija amerike poljoprivrede iz obiteljskih farma u ruke Cargilla
i drugih agrodivova bila u punom jeku, Nixonov ministar
vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry A.
Kissinger odaslao je jedan tajni dokument Vladinim duno
snicima, izmeu ostalih i ministru obrane, ministru poljopri
vrede, zamjeniku ministra vanjskih poslova i direktoru CIA-e.
Naslov toga "strogo tajnog" dokumenta bio je: "Posljedice
svjetskog porasta stanovnitva po sigurnost Sjedinjenih Ame
rikih Drava i njihove interese u stranim zemljama". Njegove
teme bile su: politika hrane, porast stanovnitva i strateke si
rovine. Naruio ga je Nixon, na preporuku Johna D. Rockefellera III. Po uobiajenoj washingtonskoj birokratskoj praksi upo
rabe kratica, projekt je dobio ime NSSM 200, tj. National Securitv Studv Memorandum 200.
Drali su ga tako eksplozivnim, u sluaju da ikada bude
objavljen ili da procuri u javnost, da je dran u tajnosti gotovo
123

Ministar vanjskih poslova Henry Kissinger s kineskim predsjednikom Mao

Ce Tungom i u En Lajem. Sedamdesetih godina prologa stoljea Kissinger
je Rockefellerov projek depopulacije svijeta pretvorio u slubenu politiku Sje
dinjenih Amerikih Drava.

15 godina, sve dok ih jedna tuba, koju su podnijele organiza

cije povezane s Katolikom crkvom, nije na kraju, 1989., prisi
lila da s njega skinu oznaku "strogo tajno". Kada je osramoeni
Nixon podnio ostavku zbog afere Watergate, na njegovo je
mjesto, 1975., doao Gerald Ford, koji nije tratio vrijeme nego
je bez imalo oklijevanja potpisao izvrnu uredbu kojom je
projekt NSSM 200 pretvorio u slubenu politiku Sjedinjenih
Amerikih Drava.
Amerika je odluku o izradbi nacrta za takvu politiku do
nijela poslije UN-ove Konferencije o populaciji, odrane u gla
vnom gradu Rumunjske Bukuretu 1974. godine. Ujedinjeni
narodi nisu na toj konferenciji prihvatili ameriko stajalite,
koje je osmislila Zaklada Rockefeller, tj. osobno John D. Rockefeller III., kojim se trailo da Ujedinjeni narodi prihvate "plan
124

akcije za svjetsko stanovnitvo", odnosno mjere za drastino

smanjenje broja stanovnika na svijetu. Otro protivljenje Kato
like crkve i svih komunistikih zemalja osim Rumunjske te
zemalja June Amerike i Azije uvjerilo je vodee amerike poli
tike krugove kako su za provedbu toga njihova velebnoga
projekta potrebna tajna sredstva. Izradba te strategije povjere
na je Henryju Kissingeru, to je rezultiralo projektom NSSM
200.
U prvom inicijativnom memorandumu on kae:
Predsjednik je zatraio studiju o posljedicama porasta broja stanov
nika na svijetu po sigurnost Amerike i po njezine interese u stranim
zemljama. Studija treba obuhvatiti razdoblje do najmanje 2000. go
dine i primijeniti nekoliko moguih alternativnih projekcija porasta
stanovnitva.
Glede svake projekcije, studija treba procijeniti:
- odgovarajuu stopu razvoja, osobito u siromanijim zemljama,
- potranju za amerikim proizvodima, osobito prehrambenim, i tr
govinske probleme s kojima bi se SAD mogao sueliti zbog utrke za
stjecanjem prirodnih, bogatstava, i
- mogunosti da zbog porasta stanovnitva ili raznih neravnotea
doe do problema u vanjskoj politici i do nestabilnosti meu dravama.
Studija mora biti usredotoena na posljedice porasta stanovnitva po
meunarodnu politiku i ekonomiju, a ne po ekologiju, sociologiju ni
druge aspekte.
Studija zatim treba ponuditi mogue putove djelovanja kojima bi
Sjedinjene Amerike Drave rjeavale pitanje broja stanovnika u dru
gim zemljama, napose u zemljama u razvoju, s posebnom pozornou
na ova pitanja:
- Trebaju li Sjedinjene Amerike Drave pokrenuti nove inicijative i,
ako trebaju, koje, kako bi svjetsku pozornost usredotoile na popula
cijski problem?
- Moe li se tehnolokim izumima ili razvojem smanjiti porast stano
vnitva ili ublaiti njegove posljedice?

U prosincu 1974. Kissinger je taj svoj politiki dokument

dovrio. Meu zakljucima toga dokumenta, nakon to je u
njemu predvien golem porast broja stanovnika na svijetu, kae
se:
Najozbiljnija posljedica za kratko i srednje razdoblje jest mogunost
masovne gladi u nekim dijelovima svijeta, osobito na najsiromanijim

125

podrujima. Svjetske potrebe za hranom poveavaju se za 0,5 do 2

posto ili jo vie na godinu... i to u vrijeme kada se dostupno umjetno
gnojivo i obradive povrine s dostatnim koliinama vode ve uvelike
koriste. Stoga se proizvodnja hrane mora poveavati uglavnom veim
urodima. Zemlje s velikim porastom stanovnitva ne mogu sebi priu
titi neprestano poveanje uvoza hrane, a neprestano poveavanje vla
stite proizvodnje hrane za 2 do 4 posto tijekom sljedeih generaciju
ili dvije tim je zemljama strahotan problem.
Intenzivna poljoprivreda zahtijeva golem kapital i sredstva u stranoj
valuti, a taj problem dodatno oteavaju sve vei izdaci na energiju,
nestaica umjetnoga gnojiva i porast cijena. K tome, vrlo je teko
prebroditi institucionalne, tehnike i ekonomske probleme transfor
macije tradicionalne poljoprivrede.'

U prosincu 1974. svijet je proivljavao prve tjedne okantnog poveanja cijene nafte, koja e za est mjeseci porasti za
400% i imati duboke posljedice po svjetski ekonomski razvi
tak. Kissinger je osobno, iza scene, igrao kljunu ulogu u ma
nipuliranju tim naftnim okom. On je vrlo dobro znao kakve e
posljedice taj porast cijene nafte imati po svjetsku opskrbu hra
nom. To je naumio iskoristiti kao ameriku strateku prednost.
U svome izvjeu zvanom NSSM 200, mislei na siroma
nije zemlje, koje naziva najmanje razvijenijim zemljama (Least Developed Countries, skraeno LDC), on kae:
Svijet je sve ovisniji o prirodnim bogatstvima zemalja u razvoju i ako
brzi porast stanovnitva u tim zemljama dovede u pitanje njihov eko
nomski razvitak i drutveni napredak, nestabilnost kao posljedica
toga stanja mogla bi oteati uvjete za poveanje proizvodnje i naru
iti tijekove tih bogatstava.

' Kissinger, Henry: "National Security Study Memorandum 200", 24. tra
vnja 1974.: "Implications of Worldwide Population Growth for US Security
and Overseas Interests. Initiating Memo." (Posljedice svjetskog porasta sta
novnitva po sigurnost Sjedinjenih Amerikih Drava i njihove interese u
drugim zemljama). nssm200.tripod.com/nssm200kiss.html. Kissinger, Henry:
NSSM 200 final report (NSSM 200, konano izvjee), 14. prosinca 1974.,
integralni tekst dostupan na: www.usmutes.com/NSSM200.htm.

126

Bit e ozbiljnih problema u nekima od najsiromanijih medu naj

manje razvijenim zemljama, koje imaju brz porast stanovnitva. Tim
e zemljama biti sve tee plaati potrebne sirovine i energiju. Umjet
na gnojiva, koja su od vitalne vanosti za njihovu poljoprivrednu
proizvodnju, bit e tijekom sljedeih nekoliko godina teko nabavlja
ti. Uvoz goriva i drugih materijala prouzroit e ozbiljne probleme,
koji bi mogli biti tetni po Sjedinjene Amerike Drave, i zato to bi
se u tim zemljama pojavila vea potreba za financijskom pomoi i
zato to e te zemlje nastojati postii to bolje trgovinske uvjete, tj.
poveati cijene svojih izvoznih dobara.
Ekonomski razvoj i porast stanovnitva
Brzi porast stanovnitva stvara ozbiljne konice za stopu ekonomskog
razvoja, koja bi u protivnom bila dostina, i to ponekad do te mjere
da sprjeava bilo kakvo poveanje prihoda po glavi stanovnika. Osim
sveopih posljedica po prihod po glavi stanovnika, brzi porast broja
stanovnika ozbiljno naruava golem niz drugih aspekata kvalitete
ivota vanih za socijalni i ekonomski napredak u najmanje razvijenim
zemljama.2

Ovaj washingtonski dokument bio je potpuno jasan. Sje

dinjene Amerike Drave moraju biti u prvim redovima
promidbe programa smanjenja broja stanovnika na svijetu, bilo
izravno programima pomoi, po kojima e smanjenje natalite
ta u odreenoj zemlji biti preduvjet dobivanja pomoi od Sje
dinjenih Amerikih Drava, bilo neizravno, preko raznih nev
ladinih organizacija, tj. organizacija Ujedinjenih naroda i dru
gih institucija, poput Meunarodnog monetarnog fonda i
Svjetske banke.
Reeno bez uvijanja, nova politika amerike Vlade izgledat
e ovako: "ako prokleta kopilad tih inferiornih rasa stane na
put osiguranju obilnih i jeftinih sirovina potrebnih za nau eko
nomsku prevlast, onda pronai nain da ih pobije..." Narav
no, sve je to bilo izraeno donekle rafiniranijim birokratskim

Ibid.

127

jezikom, no to je bilo pravo znaenje Kissingerova programa

NSSM 200.
Kad je rije o kontroli broja stanovnika, u tome programu
stoji:
Amerika strategija mora podupirati ope aktivnosti kojima je mo
gue postii velike proboje u kljunim problemima koji koe posti
zanje ciljeva kontrole plodnosti. Primjerice, razvoj uinkovitijih i jed
nostavnijih metoda kontracepcije pomou biomedicinskih istraivanja
bit e na dobrobit svim zemljama koje se sueljavaju s problemom
brzog porasta stanovnitva. Poboljanje metoda mjerenja demografskih
promjena pomoi e brojnim najmanje razvijenim zemljama pri utvri
vanju tekuih stopa porasta stanovnitva i pri procjenjivanju uinka
koji e aktivnosti na planiranju stanovnitva/obitelji poluiti za odre
eno razdoblje.

Jezik koji je Kissinger primijenio nije bio sluajan. Znao je

na to misli kada je napisao "jednostavnije metode kontrace
pcije pomou biomedicinskih istraivanja". Bio je u bliskom
dodiru s obitelji Rockefeller i s onim krilom amerikoga poli
tikoga ustroja koje je promicalo biomedicinska istraivanja kao
novi oblik kontrole broja stanovnika. Prije negoli su Drugi
svjetski rat i Auschwitz taj izraz uinili neprobavljivim, to se
zvalo eugenika. Poslije Drugoga svjetskoga rata taj je naziv za
mijenjen eufemizmom kontrola stanovnitva. Sadraj je ostao
nepromijenjen: eliminiraj "inferiorne" rase i narode kako bi se
odrale i sauvale "superiorne" rase.

Hrana za Cargill & Co.

Program NSSM 200 imao je i snano obiljeje Williama Pearcea i Cargillova agroindustrijskog lobbyja. U poglavlju pod
naslovom "Hrana za mir i stanovnitvo" (Food for Peace and
Population"), Kissinger je napisao: "Jedan od najtemeljnijih
aspekata posljedica porasta stanovnitva po politiku i eko128

nomsku dobrobit svijeta jest odnos izmeu toga porasta i hra

ne. Ovdje se objedinjuje problem odnosa izmeu stanovnitva,
nacionalnih bogatstava, okolia, produktivnosti te politike i
ekonomske stabilnosti, kada doe do nestaica na podruju te
osnovne ljudske potrebe".
Zatim nastavlja: "Najvei problem bit e poveati proizvo
dnju hrane upravo u najmanje razvijenim zemljama i liberalizi
rati sustav kojim se ito doprema iz zemalja proizvoaa u zem
lje potroae".
Kissinger je, zapravo, predloio irenje "zelene revolucije"
Zaklade Rockefeller uz istodobno postavljanje zahtjeva stra
nim zemljama za ukidanjem mjera zatite njihovih gospodar
stva, kako bi se otvorio put za izvoz velikih koliina ameriko
ga ita u kljune zemlje u razvoju. Kissinger je otvoreno pre
dloio sljedee: "Ekspanziju proizvodnje imbenika potrebnih
za proizvodnju hrane (tj. umjetnog gnojiva, sustava navodnja
vanja i sijanja visokorodnih sorta) i poveanje poticaja za ek
spanziju proizvodnosti u poljoprivredi", a to je sr "zelene re
volucije". Podrazumijevalo se da e amerike agrokompanije
opskrbljivati trita potrebnim umjetnim gnojivom i specijal
nim visokorodnim sjemenom. Upravo je to bila bit takozvane
"zelene revolucije" iz 1960-tih godina.
Program NSSM 200 predloio je sklapanje "novih meuna
rodnih trgovinskih sporazuma za poljoprivredne proizvode,
dovoljno otvorenih da uinkovitim proizvoaima dopuste
maksimalnu proizvodnju". A to se, ne ba sluajno, podudara
lo sa zahtjevima gospodina Pearcea, kompanija Cargill, ADM,
Continental Grain, Bunge i drugih divovskih agrokorporacija
koje su se tada pojavljivale kao veliki ameriki strateki kon
cerni.

129

U dokumentu NSSM 200 Kissingerova "hrana kao oruje"

zaodjenuta je u novo ruho:
Hrana je jo jedna posebna briga u bilo kakvoj populacijskoj strate
giji. Moraju se stvoriti odgovarajue zalihe hrane za razdoblja ozbi
ljnih nestaka, a napori oko proizvodnje hrane u najmanje razvijenim
zemljama moraju se pojaati kako bi ta proizvodnja udovoljila ra
stuim potrebama kao posljedici porasta stanovnitva i prihoda. Ci
ljevi amerike poljoprivredne proizvodnje moraju uzeti u obzir nor
malne uvozne potrebe najmanje razvijenih zemalja (kao i razvijenih)
i mogue povremene slabe etve u veim dijelovima najmanje razvijeno
ga svijeta. Bez poboljanog osiguranja hrane doi e do pritiska koji
e dovesti do moguih sukoba i do elje za velikim brojem djece radi
"sigurnosti", to e oslabiti... napore oko kontrole stanovnitva.
Radi najbreg mogueg puta ka stabiliziranju broja stanovnika pri
marni naglasak mora se staviti na najvee i najmnogoljudnije zemlje
u razvoju, u kojima je porast stanovnitva najbri i u kojima, zbog
neravnotee izmeu porasta stanovnitva i razvojnog potencijala, moe
doi do ozbiljne nestabilnosti, nemira i meunarodnih napetosti. To
su sljedee zemlje: Indija, Banglade, Pakistan, Nigerija, Mek
siko, Indonezija, Brazil, Filipini, Tajland, Egipat, Turska, Etio
pija i Kolumbija... U ovoj skupini prioritetnih zemalja ima ze
malja ije vlade nemaju praktiki nikakva interesa za planiranjem
obitelji i onih koje imaju djelatne dravne programe za planiranje
obitelji, a te zemlje zahtijevaju i objeruke e prihvatiti veu tehniku
i financijsku pomo. Tim zemljama treba dati najvei prioritet glede
populacijskoga programa AID-a, u smislu dodjele sredstava i/ili na
stojanja vodeih ljudi oko poticanja drugih donatora i organizacija
na davanje pomoi tim zemljama (naglasio W. E.) 3

Nesretni broj trinaest...

Indija, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Brazil, Turska, Kolum
bija i druge navedene zemlje... trinaest navedenih zemalja u
razvoju jesu zemlje koje po prirodnim bogatstvima i sirovina
ma pripadaju najbogatijemu dijelu naega planeta. Te e zemlje
3

130

Ibid.

tijekom sljedeih trideset godina biti i meu politiki najnestabilnijim dijelovima svijeta. U programu NSSM 200 stoji da e
Sjedinjene Amerike Drave koristiti sirovine tih zemalja
iskljuivo pod uvjetom da te zemlje drastino smanje svoj broj
stanovnika.
Kissinger je, naravno, znao da e Washington, sazna li se
kako amerika Vlada aktivno promie smanjenje broja stanov
nika u odreenim zemljama koje su bogate sirovinama, biti
optuen za imperijalistike ambicije ili neto jo gore. Predloio
je vjetu promidbenu kampanju kako bi prikrio taj aspekt pro
grama NSSM 200:
Sjedinjene Amerike Drave mogu obezvrijediti optube da iza njihove
potpore kontroli broja stanovnika stoje imperijalistiki motivi tako
to e tvrditi da je ta potpora rezultat brige za:
a) pravo parova da slobodno i odgovorno odluuju o broju djece i o
vremenskim razmacima izmeu djece te da im budu dostupni infor
macije, obrazovanje i sredstva za takvu odluku, i
b) temeljni socijalni i ekonomski razvoj siromanih zemalja, u koji
ma je porast stanovnitva ujedno i jedan od uzronika i posljedica
sveopega siromatva.
Nadalje, Sjedinjene Amerike Drave moraju takoer poduzeti ko
rake i prenijeti poruku o tome da je kontrola svjetskoga stanovnitva
od zajednikoga interesa i razvijenih zemalja i zemalja u razvoju4

Tako e se genocid na svjetskoj razini od tada zvati "sloboda

izbora" i "odrivi razvoj". Ni George Orwell ne bi to bolje smi
slio.
U programu NSSM 200 stoji da e se izvoz ita za potrebe
zemalja u razvoju "znatno poveati". Zato on poziva na libera
lizaciju uvoza ita u svim zemljama svijeta kako bi se ublaio
taj problem. A to je "slobodno trite", slino onome kakvo je
traila Velika Britanija kada su, poslije 1946., njezini industrijski
proizvodi dominirali svijetom.

Ibid.

131

Kao i "populacijska bomba", 1970-tih je godina i kriza hra

ne bila umjetno napuhana kriza, kojoj je pridonio ok cijene
nafte na gospodarstva zemalja u razvoju. Slike iz mnogih dijelova
svijeta, koje vrve "prenapuenou", nemirima i ubojstvima,
neprestano su se vrtjele na amerikim televizijskim kanalima
kako bi poruka bila jasno predoena. U stvarnosti, problem glede
zemalja u razvoju bio je uglavnom u tome to nisu doputale
dovoljno prostora za ulazak velikih amerikih agrokompanija.
Cargill i druge velike kompanije nisu bile daleko od Kissingerovih vrata.
U programu NSSM 200 dodaje se da "lokacije poznatih na
lazita kvalitetnijih ruda i veine minerala govore o sve veoj
ovisnosti svih industrijskih zemalja o uvozu tih sirovina iz manje
razvijenih zemalja. Pravi problemi opskrbe tim mineralima ne
lee u njihovoj temeljnoj fizikoj dostatnosti, nego u politikoekonomskim pitanjima njihove dostupnosti, uvjeta istraivanja
i eksploatacije i u podjeli dobiti izmeu proizvoaa, potroaa
i vlada zemalja u kojima se ta dobra eksploatiraju". Bude li
potrebno, morat e se primijeniti prisilni programi kontrole
stanovnitva i druge mjere, kako bi se Sjedinjenim Amerikim
Dravama osigurao pristup tim stratekim sirovinama.
Taj dokument zakljuuje: "Najmanje razvijene zemlje mo
raju dugorono i znatno smanjiti porast stanovnitva i znatno
poveati poljoprivrednu proizvodnju".
Kissinger u tome programu zagovara smanjenje broja sta
novnika na svijetu za 500 milijuna do 2000. godine. A istodob
no, na drugim mjestima u tome istome programu, napominje
kako problem prevelikoga broja stanovnika ve prouzrouje smrt
10 milijuna ljudi na godinu. Ukratko, on zagovara udvostruenje
smrtnosti na najmanje 20 milijuna, i to u ime rjeavanja pro
blema smrtnosti prouzroena nedostatkom hrane. Javnost e
biti navedena da vjeruje kako je ta nova politika, barem onakva
kakva je javnosti predstavljena, pozitivna politika.
132

Kissinger u nastavku predlae vrste prisilnih mjera koje je

osmislila amerika politika elita. Bez uvijanja kae kako se
pomo u hrani mora drati "instrumentom dravne moi".
Zatim, u jednoj zornoj primjedbi, kae da Sjedinjene Amerike
Drave moraju smanjiti pomo u hrani kako bi "pomogle naro
dima koji ne mogu ili ne ele kontrolirati svoj porast stanovni
tva". Sterilizirajte se ili umrite! Nije udo da je taj dokument
nosio oznaku "strogo tajno".
Program NSSM 200 u mnogim je aspektima nevjerojatan.
Bio je to prvi dokument kojim je depopulacija u zemljama u
razvoju izraena kao jasan strateki prioritet amerike nacio
nalne sigurnosti. Zacrtao je buduu strategiju promicanja kon
trole nataliteta, pod nazivom "planiranje obitelji", a pitanje po
rasta stanovnitva povezao s dostupnoi stratekih sirovina.
No, jedan od najvanijih aspekata toga programa jest da je on
odrazio jednoglasno stajalite nekih bogatih amerikih obitelji,
koje ine najutjecajniji dio amerikoga politikoga ustroja.
Kissinger je, ustvari, bio unajmljena pomo unutar Vlade,
ali ga nije unajmila malenkost u obliku predsjednika Sjedinjenih
Amerikih Drava. Unajmljen je kako bi provodio naloge ustroja
koji ga je promicao. Svoj uspon na vlasti imao je zahvaliti potpori
obitelji Rockefeller.
Godine 1955. Nelson Rockefeller ponudio mu je mjesto di
rektora studija u Vijeu za inozemne odnose. A godinu dana
poslije toga postao je direktorom Projekta za posebne studije u
Zakladi brae Rockefeller, gdje je upoznao i zbliio se s obitelji
Rockefeller. Kako bi zaokruio vezu, kasnije se oenio djelatni
com obitelji Rockefeller.
U studenome 1975., predsjednik Richard Nixon svrgnut je
s poloaja predsjednika tajnovitom aferom "Watergate. Ta je afe
ra, po miljenju nekih ljudi, bila umjetno stvorena makinacija
politiki ambicioznoga Nelsona Rockefellera, u sprezi s Kissingerom i Alxanderom Haigom. Nixonov nasljednik, bezlini
Gerald Ford, imenovao je Nelsona Rockefellera za svoga pot133

predsjednika. Tako je Nelson stigao nadomak ostvarenju svoga

sna da postane predsjednikom Sjedinjenih Amerikih Drava.
Njegov veliki prijatelj Kissinger bio je ministar vanjskih poslo
va.
U istome mjesecu predsjednik Ford potpisao je Kissingerov
program NSSM 200 i time ga uinio slubenim programom
amerike vanjske politike. Na Kissingerovo mjesto direktora
Vijea za nacionalnu sigurnost doao je njegov pomonik i ka
snije poslovni partner Brent Scowcroft, koji je dokument NSSM
200, posluno, s najveim preporukama, podnio predsjedniku
na potpis. Kissinger je ostao na mjestu ministra vanjskih po
slova, a Nelson Rockefeller, naravno, na mjestu potpredsjed
nika. Sjedinjene Amerike Drave bit e dugo u biznisu sma
njenja stanovnitva, a sredinju ulogu u tome biznisu imat e
kontrola hrane. 5

Brazil kao "uzorak" za provedbu

programa NSSM 200
Tajni Kissingerov program odmah se poeo provoditi. Tri
naest zemalja s popisa prioritetnih zemalja za smanjenje sta
novnitva bit e tijekom sljedeih trideset godina podvrgnuto
drastinim promjenama. Veina od njih nee ni biti svjesna to
se dogaa.
Brazil je bio jedan od najtemeljitije dokumentiranih primje
ra u programu NSSM 200. Potkraj osamdesetih godina 20.
stoljea, gotovo 14 godina od poetka provedbe toga programa
u Brazilu, brazilsko je Ministarstvo zdravstva pokrenulo istra-

Banyan, Will: "The New World Order Visions of the Rockefellers" (Vi
zija novoga svjetskoga poretka obitelji Rockefeller), Nexus Magazine, svezak
11, broj 2 (veljaa-oujak 2004.). www.nexusmagazine.com

134

gu slijedom novinskih napisa o masovnoj sterilizaciji brazil

skih ena. Ta Vladina istraga bila je rezultat slubene kongre
sne istrage, koju je pokrenulo vie od 165 lanova brazilskoga
Kongresa iz svih politikih stranaka koje su u njemu imale za
stupnike.
Istraga je potaknuta nakon to je u novinama/orna/ de Brasilia, Hova do Povo (Rio de Janeiro), Jornal do Brasil i drugim ve
likim brazilskim novinama, u svibnju 1991., objavljena infor
macija o postojanju tajnog dokumenta amerikoga Vijea za
nacionalnu sigurnost u kojemu su utvreni ameriki ciljevi
kontroliranja porasta stanovnitva u zemljama u razvoju.6
Brazilska je Vlada bila okirana spoznajom da je oko 44%
svih brazilskih ena u dobi izmeu 14 i 55 godina trajno steri
lizirano. Veina starijih ena sterilizirana je sredinom 1970-tih
godina, kada se taj program poeo primjenjivati. Vlada je utvr
dila da su sterilizaciju provodile mnoge organizacije i agencije,
od kojih su neke bile brazilske. Meu tim organizacijama bile
su: International Planned Parenthood Federation (Meunaro
dna federacija za planiranje roditeljstva), US Pathfinder Fund
(Amerika zaklada Pathfinder), Association for Voluntary Surgical Contraception (Udruenje za dragovoljnu kirurku kon
tracepciju), Family Health International (Meunarodno obi
teljsko zdravlje), a gotovo svi programi provodili su se pod okri
ljem i vodstvom organizacije amerikoga Ministarstva vanjskih
poslova USAID (United States Agency for International Development, Amerika agencija za meunarodni razvoj).
Godine 1989. brazilska je Vlada, koju su u poetku uvjerili
kako treba suraivati u interesu ekonomskog razvoja i smanjenja
siromatva, uloila prosvjed organizaciji USAID, navodei kako

Baobab Press: "Brasil Launches Inquiery into US Population Activities"

(Brazil pokree istragu o amerikim populacijskim aktivnostima", Baobab
Press, svezak 1, broj 12, Washington D.C., dostupno na:
www.hsph.harvard.edu/Organizations/healthnet/SAsia/depop/Chap2.html

135

su programi sterilizacije bili "sveopi i nepotrebni". Prema

nekim izvjeima, po tome je programu sterilizirano ak 90%
ena afrikoga podrijetla. Time e biti eliminirani budui nara
taji te rase u zemlji koja je po broju crnakoga stanovnitva
druga na svijetu, odmah iza Nigerije. Gotovo polovicu brazil
skoga stanovnitva, koje je osamdesetih godina brojilo 154
milijuna, dralo se stanovnicima afrikoga podrijetla.
Kissinger je u svome programu NSSM 200 posebno naveo
ulogu Brazila. Ta je zemlja bila na popisu trinaest ciljnih ze
malja zato to "ona demografski jasno dominira tim konti
nentom", tj. Junom Amerikom, pa je predvidio da e se njezin
broj stanovnika do 2000. godine izjednaiti s onim Sjedinjenih
Amerikih Drava. Takav rast Brazila, upozorio je Kissinger,
podrazumijeva "sve veu mo Brazila u Latinskoj Americi i na
svjetskoj razini tijekom sljedeih 25 godina".
Iza Kissingera, Scowcrofta i biranih dravnih dunosnika u
Washingtonu, koji su provodili politiku po programu NSSM
200, stajao je krug privatnih, neizmjerno utjecajnih osoba.
Najutjecajnije osobe u to vrijeme bili su braa Rockefeller, a
glede populacijske politike, najvei autoritet i utjecaj imao je
John D. Rockefeller III., unuk osnivaa naftne kompanije Stan
dard Oil.
Toga je Rockefellera, u srpnju 1969., predsjednik Nixon
imenovao na elo Komisije za porast stanovnitva i budunost
Amerike (Commission of Population Growth and the Ameri
can Future). Izvjee te komisije bilo je podloga kasnijemu Kissingerovu programu NSSM 200. Godine 1972., nekoliko mjeseci
prije poetka izradbe Kissingerova tajnoga programa, John D.
Rockefeller III. predstavio je svoje izvjee predsjedniku Nixonu. Bila je to izborna godina pa je Nixon odluio ne pridavati
vanost tome izvjeu i tako ono nije privuklo veliku pozor
nost medija. No, preporuke toga izvjea dobile su velik priori
tet. Rockefeller je predloio za to vrijeme drastine mjere
136

obuzdavanja navodne populacijske eksplozije u Sjedinjenim

Amerikih Dravama.
Izmeu ostaloga, preporuio je uvoenje seksualnog obra
zovanja u sve kole, edukaciju stanovnitva, kako bi javnost
spoznala tu navodnu krizu, i ukidanje svih zakona kojima je
mladei i odraslima bila zabranjena uporaba kontracepcijskih
sredstava. Preporuio je i mjere kojima e se olakati provedba
dragovoljne sterilizacije, kao i liberalizaciju dravnih zakona o
zabrani pobaaja. Rockefellerovi su krugovi desetljeima prije
toga pobaaj drali jednim od najveih sredstava kontrole plo
dnosti i nataliteta, a njegovu su se ozakonjenju otro protivili
Crkva i neke druge skupine. Ono to je uslijedilo s programom
NSSM 200 bilo je mogue razumjeti samo s toke gledita po
zadine zbog koje je John D. Rockefeller bio opsjednut pora
stom stanovnitva.7

Rockefeller, John D. III: Report of the Commission on Population Growth and

the American Future, 1972.

137

SEDMO POGLAVLJE

JOHN D. III., NELSON, DAVID

I SMRTONOSNO BRATSTVO
Ljudi kao pokusni kunii
Mnogo godina prije negoli su Henry Kissinger i Brent
Scowcroft smanjenje broja stanovnika uinili slubenom poli
tikom amerike Vlade, John D. Rockefeller III., ili JDR, kako su
ga neki od milja zvali, bio je zaokupljen pokusima na ljudima
kao pokusnim kuniima.
Pedesetih godina 20. stoljea njegov brat Nelson Rockefel
ler bio je zaokupljen izrabljivanjem jeftine portorikanske radne
snage, koja nije bila organizirana u sindikate, u svojim tekstil
nim tvornicama u New Yorku, kamo ih je, po niskim cijenama
leta, dopremao zrakoplovima kompanije svoje obitelji Eastern
Airlines. Istodobno je bio zaokupljen, i to temeljem Vladina
programa Operations Bootstrap (Operacija petlje na izmama,
tj. Operacija vlastitim snagama), osnivanjem tvornica s jefti
nom radnom snagom u samome Portoriku, daleko od dosad
nih amerikih zakona o zdravstvenom osiguranju i onih o si
gurnosti na radu. U to je vrijeme Nelson Rockefeller bio sjenovita, ali vrlo utjecajna figura u Vladi predsjednika Eisenhowe' Bootstrap u doslovnom smislu jest petlja na izmama, na vrhu sare, koja
slui za lake obuvanje izama. U prenesenom smislu ta rije oznauje (ui
niti ili poduzeti neto) vlastitim snagama. - nap. prev.

139

ra. U njegovoj verziji Operacije petlje na izmama, izme su

bile u vlasnitvu obitelji Rockefeller i njezinih poslovnih prija
telja. A petlje su, po njima, vjerojatno bile sredstvo pomou
kojega su vlasnici tvornica iznuivali veu produktivnost.
Dok je Nelson tako bio zaokupljen poticanjem duha slobo
dnog poduzetnitva meu Portorikancima, njegov brat John
D. svom je snagom prionuo poslu na pokusima masovne steri
lizacije siromanijih graana Portorika. Portoriko je bio otok
bez sree, koji je negdje u dvolinom meteu amerike diplo
macije ostao bez suvereniteta. Bio je de facto amerika kolonija,
o ijim se zakonima odluivalo u dalekome Washingtonu, to
ga je inilo idealnim mjestom za provedbu pokusa. Pomou
svoga novoosnovanoga Populacijskoga vijea, John D. Rocke
feller III. prvo je proveo neke pokuse smanjenja stanovnitva
koji e kasnije, temeljem programa NSSM 200, postati dijelom
globalne politike amerikoga Ministarstva vanjskih poslova.
John D. Rockefeller III. ve je pedesetih godina 20. stoljea
pretvorio Portoriko u golem laboratorij za testiranje svojih za
misli o masovnoj kontroli porasta stanovnitva. Prema jednoj
studiji koju je 1965. godine izradilo portorikansko Ministar
stvo zdravstva, do te je godine oko 35% portorikanskih ena u
dobi plodnosti ve bilo trajno sterilizirano. Tu kampanju steri
lizacije upakirali su Populacijsko vijee i ameriko Ministar
stvo zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi, u kojemu je
poetkom pedesetih godina prvi doministar bio sveprisutni
Nelson Rockefeller. Taj su projekt proveli sluei se lanom
tvrdnjom da e se sterilizacijom zatititi zdravlje ena i stabili
zirati prihode, jer e biti manje usta koja e trebati hraniti.
Siromane portorikanske seljanke poticalo se da raaju u
besprijekorno istim bolnicama koje je izgradila Amerika. Lije
nici u tim bolnicama imali su nalog sterilizirati ene nakon
drugoga poroda to su inili podvezivanjem jajovoda, obino
bez znanja ena na kojima su taj zahvat provodili. Godine 1965.
Portoriko je, barem po jednoj kategoriji, bio vodea zemlja na
140

svijetu - imao je najvei postotak steriliziranih ena. Indija je

znatno zaostajala, jer je imala samo 3% steriliziranih ena. Kad
je Rockefeller imao priliku izravno kontrolirati taj proces, bez
upletanja vlasti, bila je to, kao to pokazuje Portoriko, sasvim
drukija pria.1
Prisilna sterilizacija koju je uveo John D. III. nije bila nikakva
radikalna novina u njegovoj obitelji. lanovi te obitelji ve su
dugo Portoriko drali pogodnim ljudskim laboratorijem. Godi
ne 1931. Rockefellerov institut za medicinska istraivanja (Roc
kefeller Institute for Medical Research), koji je kasnije postao
Sveuilite Rockefeller (Rockefeller University), financirao je
pokuse u istraivanju bolesti raka koje je provodio dr. Cornelius Rhoads. Dr. Rhoads nije bio obian znanstvenik. Kasnije je
izbilo na vidjelo kako je svoje pacijente namjerno inficirao sta
nicama raka kako bi pratio to e se dogoditi. Trinaest takvih
njegovih pacijenata je umrlo. Ti su gnusni pokusi na ljudima
otkriveni, a dr. Rhoads svoje je radnje opravdavao tako to je
napisao da je portorikansko stanovnitvo inferiornije i da ga
treba iskorijeniti. Umjesto da bude osuen za ubojstvo, toga
znanstvenika Rockefellerova instituta zamolili su da osnuje
ustanovu Bioloko ratovanje Amerike vojske (US Army Biological Warfare) u Marvlandu u saveznoj dravi Utah, a potom
i u Panami, koja je kasnije nazvana Amerikom komisijom za
atomsku energiju (US Atomic Energy Commission). U njoj su
se na zatvorenicima, bolnikim pacijentima i amerikim vojni
cima provodili tajni pokusi zraenja.

1
Stycos, J. M.: Female Sterilization in Puerto Rico (Sterilizacija ena u Portoriku), Eugenics Quarterly, 1, broj 1, 1954. Colby, Gerard i Dennett, Charlotte:
"Thy Will be Done: Nelson Rockefeller and Evangelism in the Age of Oil" (I tako e
biti: Nelson Rockefeller i evanelizam u doba nafte", Trideseto poglavlje,
HarperCollins, N e w York, 1995. Izvjee ACHE o Rhoadsovim pokusima na
raku, na http://www.seas.gwu.edu/nsarchive/radiation/ . "Funding the Eu
genics Movement" (Financiranje eugenikoga pookreta), John CavanaughO'Keefe, Dvanaesto poglavlje, na: www.eugenics.watch.com.

141

Godine 1965., tj. nekoliko godina prije negoli e njegova

politika biti ovjekovjeena u programu NSSM 200, John D. III.
je, na konferenciji koju je u gradu Honolulu na Havajima orga
niziralo Vijee za razvoj poljoprivrede (Agrucultural Development Council), odrao uvodni govor o samodrivom i seljakom
gospodarstvu. Zapravo, taj govor nije odrao kao jedan od pozva
nih sudionika konferencije, nego kao direktor organizatora kon
ferencije - Vijea za razvoj poljoprivrede, tj. jedne od svojih
mnogobrojnih organizacija.
U tome je govoru rekao i ovo: "Ako ne moemo kontrolirati
porast stanovnitva, ivot kakav poznajemo ili, kao jo vanije,
ivot kakav bismo eljeli zasigurno e polagano nestati." John
D. III. odrastao je okruen eugeniarima i teoretiarima rasa maltuzijancima iz Zaklade Rockefeller, poput Fredericka Osborna, Henryja Fairchilda i Allana Gregga. Njemu je bilo prirodno
da on i drugi ljudi njegova "sloja" trebaju odluivati o tome
koji e dijelovi ljudske vrste opstati, a koji nee. Na to su gleda
li po prilici kao na odabir ovaca za klanje tako da u stadu ostane
najbolja pasmina.
Logika njegove obitelji bila je jednostavna: zakon ponude i
potranje. Kao stoje to izrazio Jameson Taylor: "Za Rockefellere, pravilna briga o ovcama... zahtijeva samo izjednaenje po
nude i potranje. Ako ponuda, tj. ponuda hrane, vode i prosto
ra, ne moe zadovoljiti potranju, onda ponudu treba poveati,
a potranju smanjiti. Ovaj dvokraki pristup Zaklada Rockefel
ler primjenjuje ve dugo i vrlo uinkovito. Smanjenje ponude
rjeava se... primjenom napredne medicine i poveanjem uro
da poljoprivrednih kultura. Problem potranje rjeava se oda
birom ovaca za klanje, tj. kontrolom raanja i pobaajem".
Za veinu Amerikanaca, a i svijeta, zamisao da bi vodei
politiki krugovi Sjedinjenih Amerikih Drava, djelujui po
nalogu nekih najbogatijih obitelji i nekih najutjecajnijih sveui
lita, namjerno promicali tajnu masovnu sterilizaciju cijelih
populacijskih skupina bilo je mimo njihove mogunosti poi142

manja. Tijekom prvih desetljea 20. stoljea to se zvalo eugenika - znanost o poboljanju rasa.
Rijetki su ljudi shvaali da su obitelji s imenima poput Rockefeller, Harriman, bankar J. P. Morgan mlai, Mary Duke Biddle iz duhanske obitelji, Cleveland Dodge, bogati proizvoa
kukuruznih pahuljica John Harvev Kellogg i Clarence Gamble
iz kompanije Proctor & Gamble, ve tijekom Prvoga svjetskoga
rata listom potajno financirali eugeniku, veinom kao lanovi
Amerikoga eugenikoga drutva (American Eugenics Society),
preko kojega su financirali pokuse prisilnog steriliziranja "in
feriornih osoba" i razne oblike kontrole stanovnitva. Njihove
inaice u Engleskom eugenikom drutvu (English Eugenics
Society) u to su vrijeme bili, meu ostalima, britanski ministar
financija Winston Churchill, ekonomist John Maynard Keynes,
lord Arthur Balfour i Julian Huxley, koji je kasnije, poslije Dru
goga svjetskoga rata, postao prvim direktorom UNESCO-a.
Veina obinih ljudi jednostavno nije znala tko tim stvarima
upravlja i kako ti upravljai, iza sve svoje plemenite retorike o
demokraciji i razvitku, gledaju na veinu ljudskoga roda.

"Ljudski rak"
Broj stanovnika i s njim povezana politika hrane amerike
Vlade s poetka sedamdesetih godina 20. stoljea rodili su se u
prostorijama Zaklade Rockefeller, u njezinu Populacijskome
vijeu, u Zakladi brae Rockefeller i u aici slinih bogatih
privatnih zaklada osloboenih od plaanja poreza, poput Zak
lade Ford (Ford Foundation) i Zaklade Carnegie (Carnegie
Foundation). Prava povijest ovih organizacija briljivo je zako
pana iza fasade velike javne filantropije. U stvarnosti, te su zak
lade, osloboene od plaanja poreza, sluile kao sredstvo za
promicanje vladavine bogate mone elite, sve vie na tetu vei
ne amerikih graana i veine ovjeanstva.
143

Jedan ovjek bio je vie od 34 godine direktor Medicinskoga

odjela Zaklade Rockefeller. Zvao se Allan Gregg. Taj je ovjek,
gotovo nepoznat vanjskome svijetu, tijekom svoje 34 godine
na elu toga odjela, imao moda vei utjecaj na ivot i smrt
ljudi nego Jozef Staljin i Adolf Hitler zajedno. U vrijeme od
laska u mirovinu, 1956., bio je potpredsjednik Zaklade. Njego
va ideologija proimala je tu zakladu jo desetljeima poslije
njegova odlaska. Bila je to ideologija maltuzijanske okrutnosti
i rasistike konanosti.
Jednom je napisao jedan lanak za neki znanstveni asopis
o populaciji, u kojemu je rekao: "Postoji uznemirujua paralela
izmeu rasta raka u nekom organizmu i rasta ljudske popula
cije na zemaljskom ekolokom gospodarstvu". Zatim je ustvr
dio da "kancerogeni zametci zahtijevaju hranu, no koliko ja
znam, hranjenjem ih se nikada nije uspjelo izlijeiti... Analo
gije toj pojavi mogu se nai na naemu opljakanome planetu".
Prevedeno na neuvijeni govor, to bi znailo: "Ljudi zaga
uju, dakle, eliminiranjem ljudi eliminiraj zagaenje..." Zatim
je nastavio, u jednom uratku koji je naruio jedan od najugled
nijih znanstvenih asopisa u Sjedinjenim Amerikih Dravama,
rekavi: "koliko su sirotinjske etvrti naih velikih gradova sline
nekrozi tumora". A to, po njemu, "potie hirovito pitanje: to
je vea uvreda dolinosti i ljepoti, sirotinjske etvrti ili smrdlji
vi otpaci rastuega tumora?" 2

Mranije tajne obitelji Rockefeller

Uloga Zaklade Rockefeller u amerikoj i globalnoj popula
cijskoj politici nije bila ni sluajna niti je bila manje bitan aspekt
misije te institucije. Ta je politika bila sama sr te institucije. Ta
2

144

Taylor, Jameson: lifeissues.net. citati iz tekstova Alana Gregga.

uloga Zaklade Rockefeller jest klju za razumijevanje njezina

kasnijeg djelovanja u revoluciji biotehnologije i biljne genetike.
Godine 1913. utemeljitelju kompanije Standard Oil Johnu
D. Rockefelleru starijemu savjetovali su da svoje bogatstvo
sakrije iza neke zaklade osloboene od poreza. Te je godine
ameriki Kongres donio prvi savezni porezni zakon, koji je
razbjesnio obitelj Rockefeller i druge bogate amerike obitelji,
poput magnata eline industrije Andrewa Carnegieja, koje su
taj zakon nazvale nepravednom pljakom pravedno zaraena
novca. Carnegie je to jednom izrazio ovako: "Bogatstvo u ruka
ma malog broja ljudi moe biti daleko monija snaga za una
prjeenje nae rase, nego kad ga se ljudima razdijeli u malim
iznosima". Drugim rijeima, novac mora pripadati samo boga
tima, koji znaju kako ga koristiti.
John D. Rockefeller, osniva kompa
nije Standard Oil Trust i prvi mi
lijarder svijeta, osnovao je 1913. go
dine Zakladu Rockefeller kako bi
izbjegao plaanje poreza na svoja
bogatstva. Donoenje Zakona o
Amerikoj narodnoj banci isplanira
no je na jednom tajnom sastanku
odranom na imanju obitelji Roc
kefeller na ]ackyll Islandu (Otoku
Jackyll), blizu obale savezne drave
Geogije, 1910. godine.

Javno izraena misija novoosnovane Zaklade Rockefeller

glasila je: "...promicati boljitak ovjeanstva diljem svijeta".
Naravno, podrazumijevalo se da e Zaklada, tj. obitelj Rocke
feller, sama odluivati o tome to se pod "promicanjem bolji
tka ovjeanstva" podrazumijeva.
Od samoga poetka Zaklada Rockefeller bila je opsjednuta
idejama prorjeivanja stada, tj. sustavnog smanjenja broja "in145

feriornih" pasmina, tj. ljudskih pasmina. Jedna od prvih sti

pendija te zaklade dodijeljena je 1923. Vijeu za istraivanje
drutvenih znanosti (Social Science Research Council), za izra
dbu studije o tahnikama kontrole nataliteta. Godine 1936. Zak
lada je osnovala, na Sveuilitu Princeton, prvi Ured za istra
ivanje populacije (Office of Population Research), na ije je
elo imenovala lana Eugenikoga drutva Franka Notesteina,
sa svrhom prouavanja politikih aspekata promjene broja sta
novnika.
Filozofija Zaklade Rockefeller, od samoga osnutka, bila je
rjeavati "uzroke, a ne simptome". Naravno, jedan od "uzro
ka" svjetskih problema, po miljenju obitelji Rockefeller, bila
je uporna sklonost ljudske vrste, barem njezina siromanijega
dijela, ka razmnoavanju. Vei broj ljudi na svijetu znai veu
mogunost uzrokovanja problema, traenje veega dijela "ve
likoga kolaa", koji su Rockefelleri i njihovi bogati prijatelji drali
svojim bogomdanim pravom.
Jo davne 1894., kada je naftno bogatstvo te obitelji bilo u
svojoj poetnoj fazi, otacjohna D. treega, John D. mlai, kao
student na Sveuilitu Brown napisao je jedan esej pod naslo
vom: "Opasnosti od neogranienog useljavanja po Ameriku".
U njemu je pisao o doseljenicima, tada veinom iz Italije, Irske
i drugih europskih zemalja, koje je nazvao "smeem stranih
gradova, lutalicama, protuhama, bijednicima i neradnicima...
neznalicama i gotovo nimalo boljima od ivotinja".

"Najbolja pasmina..."
Eugenika i amerika elita "vladarske rase"
Jedan od prvih filantropskih projekata Zaklade Rockefeller,
iz 1920-tih godina, bilo je financiranje Amerikoga eugeniko
ga drutva. Eugenika je bila pseudoznanost, rije koju je 1883.
146

u Engleskoj skovao Darwinov roak Francis Galton. Temeljila

se na Darwinovoj knjizi Podrijetlo vrsta, objavljenoj 1859. Darwin
je u toj knjizi nametnuo "primjenu Malthusovih teorija na cijelo
biljno i ivotinjsko carstvo". Malthus, koji se malo prije svoje

Margaret Sanger, bliska prijateljica obitelji Rockefeller, bila je zagrieni ra

sist i pobornik eugenike, koju je promicala pod krinkom "planiranja roditeljstva".

147

smrti odrekao vlastite teorije o populaciji, u svome uratku iz

1798., pod naslovom Essay on the Principles of Population (Ogled
o naelu stanovnitva), ustvrdio je da se populacijske skupine
ire geometrijski, dok se dostupna hrana poveava aritmetiki,
to dovodi do povremenih gladi i umiranja.
Golemi porast broja stanovnika i rastui ivotni standard,
kao i porast dostupne hrane, u drugoj polovici 19. stoljea, pri
mjenom znanosti i tehnolokih dostignua diljem Europe i
Sjeverne Amerike, potpuno su diskreditirali maltuzijanstvo kao
moguu ozbiljnu znanost. No, 1920-tih godina, Rockefeller,
Carnegie i jo neki neizmjerno bogati Amerikanci prihvatili su
ideju maltuzijanstva u obliku "drutvenog darvinizma", kojim
su opravdavali svoje gomilanje bogatstva. Tvrdili su kako je to
boanski dokaz da oni kao ljudi posjeduju sposobnost
preivljavanja superiorne vrste, za razliku od manje sretnih
smrtnika, stoje neka vrsta "preivljavanja najsposobnijih".
S tim povezani veliki projekt Zaklade Rockefeller, takoer iz
1920-tih godina, bilo je financiranje institucije gospoe Margaret Sanger zvane Amerika federacija za planiranje roditeljstva (Planned Parenthood Federation of America), koja se u
poetku zvala Amerika liga za kontrolu raanja (American Birth
Control League). Bilo je to rasistiko udruenje koje je, pod
krinkom racionalnog "planiranja obitelji", promicalo eugeniku
u obliku kontrole porasta stanovnitva i prisilne sterilizacije.
Prikazivana kao nesebina ena puna milosra, gospoa
Sanger bila je predana eugeniarka, otvorena pobornica po
stojanja nadmone rase i sve do svoje smrti intimna prijateljica
obitelji Rockefeller. Izrugivala se "inferiornim klasama" i bila
je opsjednuta pitanjem o tome "kako ograniiti i osujetiti
prekomjernu plodnost umno i tjelesno oteenih osoba". Eugenika je, po definiciji njezinih pokrovitelja, prouavanje nai
na poboljanja "kvalitete" ljudske vrste, uz smanjenje kvanti
tete inferiornih bia, ili, kako je to izrazila gospoa Sanger, "im
benik kvalitete nad imbenikom kvantitete... u rjeavanju pro148

blema velikih ljudskih masa". U svojoj knjizi iz 1922., pod na

slovom The Pivot of Civilization (Okosnica civilizacije), napisala
je: "Kontrola raanja... doista je najvei i najistinskiji eugeniki
program". Zbog svoje predanosti populacijskome pitanju bila
je cijenjena u meunarodnim krugovima. Godine 1933. osobni
lijenik Adolfa Hitlera dr. Gerhard Wagner veliao je gospou
Sanger zbog njezine gorljive rasne politike i zamolio svoje su
narodnjake Nijemce da se u nju ugledaju.
Suprotno uvrijeenome miljenju, ideja o superiornoj nor
dijskoj rasi nije bila fantazija samo nacistike Njemake. Nik
nula je u Sjedinjenim Amerikim Dravama na samome poetku
dvadesetoga stoljea.
Dekan prestinoga Sveuilita Stanford u Kaliforniji David
Starr Jordan, u svojoj knjizi Blood of a Nation (Krv nacije) iz
1902. godine, promicao je ideju o "rasi i krvi". Tvrdio je kako je
siromatvo uroena genska osobina, kao i darovitost, te kako
obrazovanje nema nikakva utjecaja - ili "to ima" ili nema.
Dvije godine poslije toga institut Andrewa Carnegieja zvan
Institut Carnegie osnovao je veliki laboratorij u Cold Springs
Harboru na bogatome Long Islandu, izvan grada New Yorka, u
kojemu su se skupljali milijuni obiteljskih stabala obinih
Amerikanaca u svrhu planiranja mogueg uklanjanja cijelih
obiteljskih stabala koje se dri inferiornima. Zemlju za izgra
dnju toga instituta darovao je eljezniki tajkun i snani pobor
nik eugenike E. H. Harriman. Bila je to eugenika u stilu ame
rike elite. Naravno, ako je idealna rasa bila visok, plavokos i
plavook nordijski tip, to je znailo da se Azijate, Indijance, crn
ce, Hispanike i druge rase, ukljuujui i bolesne i retardirane,
dralo inferiornima glede eugenikoga cilja postizanja "najbolje
pasmine".
Zamisao spomenutoga projekta o izradbi spomenute dato
teke bila je napraviti popis krvnih stabala i pripadnike tih sta
bala podvrgnuti doivotnoj segregaciji i sterilizaciji kako bi se
"ubila njihova krvna stabla".
149

Pokrovitelji toga projekta imali su cilj iskorijeniti one koje

su drali "nepodobnima". Jo 1911. godine Carnegie je financi
rao jedno istraivanje Amerikoga udruenja za oplodnju (Ame
rican Breeder's Association) o "najboljim praktinim sredstvi
ma za uklanjanje nasljedne osnove u ljudskoj populaciji".
Najvei donator za projekte eugenike ubrzo je postala Zak
lada Rockefeller. Ulagala je stotine tisua dolara u razne eugenike i populacijske projekte, od Amerikoga eugenikoga dru
tva preko Cold Spring Harbora do Amerikoga udruenja za
oplodnju.
Jedan od istaknutijih lanova Amerikoga eugenikoga dru
tva s poetka dvadesetih godina 20. stoljea bio je dr. Paul
Bowman Popenoe, specijalist za spolne bolesti pri Amerikoj
vojsci iz Prvoga svjetskoga rata, koji je napisao udbenik pod
naslovom Applied Eugenics (Primijenjena eugenika). Ukratko,
taj je specijalist rekao: "Prva metoda koja se namee jest smak
nue... Njezina vrijednost za odranje standarda rase ne smije
se podcijeniti". Zatim elokventno zagovara "unitenje pojedi
naca nekom prirodnom nepogodom, poput prevelike hladnoe
ili bakterije ili tjelesnog nedostatka". U svojoj knjizi govori o,
po njegovoj procjeni, 5 milijuna Amerikanaca koji e prije ili
kasnije zavriti u umobolnicama i o "jo pet milijuna intelek
tualno defektnih, s prosjenom inteligencijom manjom od 70%,
koji e, u mnogim sluajevima, biti optereenje rase, a ne njezi
no bogatstvo". Knjiga je bila namijenjena biranim elitnim ita
teljima.
Taj njegov radikalni pristup neki su drali malo previe
prijepornim, ali ve 1927. godine ameriki je Vrhovni sud, u
sporu Buch protiv Bella, odlukom suca Olivera Wendella Holmesa, presudio da je program prisilne sterilizacije savezne
drave Virginije ustavan. Sudac Holmes u svojoj je presudi napi
sao: "Bolje je za cijeli svijet ako drutvo, umjesto da eka smak
nue degeneriranog potomstva zbog kriminala ili da takvo po
tomstvo prepusti umiranju od gladi zbog njegove imbecilnosti,
150

moe onima koji su oito nesposobni sprijeiti produljenje

njihove vrste... Dosta su tri narataja imbecila".
Ta presuda Vrhovnoga suda iz 1927. godine irom je otvori
la vrata steriliziranju tisua amerikih graana ili nekom dru
gom obliku njihova progona kao ljudske podvrste. U jednoj
umobolnici u saveznoj dravi Illinois pacijentima su davali
mlijeko krava za koje se znalo da boluju od tuberkuloze, u
uvjerenju da e genetski snane osobe biti na to mlijeko imu
ne. Savezna drava Kalifornija sterilizirala je 9.782 osobe, od
kojih su veina bile ene koje se dralo "loim enama". Mno
ge od njih ivot je bio nagnao u prostituciju.3
Mnogo godina poslije toga, na suenju u Niirnbergu, naci
sti su u svoju obranu navodili Holmesove rijei. Ne udi to su
ti navodi za poslijeratni svijet bili uzaludni. Rockefellerov pro
pagandni stroj sve je njihove navode zakopao. Uvjete mira i
istinu o ratu odreivali su pobjednici.

"Bobu treba reci bob.. "

Zanos obitelji Rockefeller eugenikom iz 1920-tih godina nije
se zaustavio na amerikim obalama. Novac Zaklade Rockefel
ler igrao je tijekom 1920-tih godina presudnu ulogu u financi
ranju njemake eugenike. Poevi od ranih mjeseci 1922. pa do
1926. Zaklada Rockefeller je, preko svoga ureda u Parizu, onirala nevjerojatnih 410.000 dolara stotinama njemakih znan
stvenika s podruja eugenike. Godine 1926. donirala je impre-

Crass, Peter: Carnegie, John Wiley & Sons, 2002. Richmond, Mike: "Margaret Sanger's Eugenics" (Eugenika Margarete Sanger), u asopisu Life Advocate, svezak XII., broj 10, sijeanj/veljaa 1998. Popenoe, dr. Paul: "Eugenic
Sterilization" (Eugenika sterilizacija), u asopisu Birth Control Review, tra
vanj 1933. Cavanaugh-O'Keefe, John: Introduction to Eugenics (Uvod u eugeniku), American Life League, na: www.ewtn.com.

151

sivnu svotu od 250.000 dolara za osnivanje berlinskoga Insti

tuta za psihijatriju Kaiser Wilhelm. To bi danas, 2005., bilo
jednako svoti od 26 milijuna dolara, to je bio nevjerojatan iz
nos, osobito u Njemakoj, koja je dvadesetih godina bila poha
rana weimarskom hiperinflacijom i ekonomskom krizom. No
vac Zaklade Rockefeller inio je glavninu sredstava njemakih
eugenikih istraivanja i usmjeravao je ta istraivanja.
Kao to su ameriki znanstvenik Edwin Black i drugi ve
dokumentirali, vodei psihijatar u Institutu za psihijatriju Kai
ser Wilhelm u to je vrijeme bio Ernst Rudin, ovjek koji je na
pravio blistavu karijeru kao arhitekt sustavnoga eugenikoga
programa Adolfa Hitlera. Godine 1932., Rudin, kojega je finan
cirala obitelj Rockefeller, imenovan je predsjednikom Svjetsko
ga udruenja eugeniara. Platforma toga udruenja otvoreno je
zagovarala ubijanje ili steriliziranje ljudi koji su, zbog svoga
nasljea, "teret za dravu".
Velikodunost Zaklade Rockefeller prema njemakim znan
stvenicima u to vrijeme, oito, nije imala granica. Godine 1929.,
usred velikoga sloma amerike burze i usred ekonomske krize
u Njemakoj, Rockefeller je Institutu Kaiser Wilhelm, u svrhu
istraivanja mozga, dao donaciju od 310.000 dolara, a to je bila
samo prva u nizu donacija koje su uslijedile kasnije.
Viestruko nadareni gospodin Rudin bio je u to vrijeme i
direktor istraivanja mozga u tome institutu, u kojemu je radio
i ameriki eugeniar Hermann J. Muller, takoer financiran
Rockefellerovim novcem. Kasnije je otkriveno da je taj institut
dobivao "po 150 do 200 mozgova" rtava nacistikoga progra
ma eutanazije iz Brandenburga. Istraivanje mozga bilo je
dijelom nacistikih pokusa na idovima, ciganima, umno re
tardiranima i na drugi nain "defektnima". Rockefellerov no
vac u Njemakoj financirao je eugeniku u pravom smislu rijei.
Rudin je ujedno bio i elni ovjek nacistikoga programa
prisilne eugenike sterilizacije i glavni arhitekt nacistikoga
Zakona o sterilizaciji iz 1933. Od ,,der Fhrera", tj. Adolfa Hi152

tlera, dobio je dva odlija za svoj doprinos njemakoj eugenici,

tj. ienju njemake rase. Po Zakonu o sterilizaciji, oko 400.000
Njemica i Nijemaca s dijagnozom manine depresije ili shizo
frenije prisilno je sterilizirano, a mnoga hendikepirana djeca
jednostavno su ubijena. Rudin je od svojih kolega dobio prikla
dan nadimak - Reichfhrer za sterilizaciju.
Sam Hitler bio je veliki ljubitelj amerike eugenike i u svojoj
knjizi Mein Kampfiz 1924., u kojoj je hvalio amerike doprino
se na podruju eugenike, napisao je: "Danas postoji jedna zem
lja u kojoj su vidljivi barem mali pomaci u smjeru bolje zamisli
useljavanja. Naravno, to nije naa uzorna Njemaka Republika,
nego Sjedinjene Amerike Drave". Nekoliko godina kasnije
napisao je pismo amerikome eugeniaru Madisonu Grantu
kako bi osobno pohvalio Grantovu knjigu iz 1916., naslovljenu:
The Passing of the Great Race (Odlazak velike rase). Grant je u toj
knjizi, izmeu ostaloga, napisao da "napori oko preivljavanja
male djece meu niim slojevima esto rezultiraju ozbiljnim
naruavanjem rase". Hitler je nedvojbeno u Grantu, jednome
od utemeljitelja Amerikoga eugenikoga drutva, prepoznao
srodnu duu.
Do 1940. godine tisue njemakih graana - stanovnika
domova za starije osobe i mentalnih institucija - sustavno je
ubijeno plinom. Upravo onako kako je to Popenoe dvadeset
godina ranije zagovarao za Sjedinjene Amerike Drave, ali s
vrlo ogranienim uspjehom. Negdje 1940., odmah nakon po
vratka s obilaska njemakih instituta za eugeniku, Leon Whitney, izvrni tajnik Amerikoga eugenikoga drutva koje je fi
nancirao Rockefeller, o nacistikim je pokusima izjavio: "Dok
smo se mi uljali kao make... Nijemci su bobu rekli bob".
U svibnju 1932. Zaklada Rockefeller poslala je brzojav svo
me Uredu u Parizu, koji je Rockefellerov novac iz Amerike po
tiho dostavljao u Njemaku. Brzojav je glasio:
,,U LIPNJU SASTANAK IZVRNOGA ODBORA: DEVET TI
SUA DOLARA TIJEKOM TRI GODINE ANTROPOLOKO153

ME INSTITUTU KWG ISTRAIVANJE BLIZANACA I PO

SLJEDICA PO KASNIJE NARATAJE SUPSTANCA TOKSI
NIH PO NASLJEDNU OSNOVU."
Bilo je to godinu dana prije nego to je Hitler postao kance
larom. Skraenica KWG odnosila se na Institut Keiser Wilhelm
za antropologiju, ljudsko nasljee i eugeniku, iz Berlina. Istra
ivanje nasljedne osnove trajat e i tijekom Treega Reicha, a
bit e financirano novcem Zaklade Rockefeller.
Direktor njemakoga instituta za eugeniku u Berlinu bio je
Otmar Freiherr von Verschuer. Njegovo istraivanje na blizan
cima davno prije toga bio je san amerikih pobornika eugenike.
To je istraivanje trebalo pridonijeti unaprjeenju njihovih teo
rija o nasljedstvu. Godine 1942., u njemakom nacistikom
asopisu za eugeniku Der Erbarzt, von Verschuer je, kao ured
nik toga asopisa, zagovarao "potpuno rjeenje idovskoga pro
blema". Godine 1936., dok je jo uvijek dobivao Rockefellerov
novac, pozvan je u Frankfurt na elo novoosnovanoga Instituta
za genetiku i rasnu higijenu pri Sveuilitu u Frankfurtu. Taj je
institut, kao najvei takve vrste, bio nadlean za prisilne medi
cinske programe eugenike i rasne higijene.
Dr. Josef Mengele, koji je od svibnja 1943. bio na elu poku
sa na ljudima u koncentracijskom logoru Auschwitz, bio je dugo
godina von Verschuerov asistent. Kad je Mengele, koji je zbog
svojih smrtonosnih pokusa na zatoenicima dobio nadimak
"aneo smrti", postavljen u Auschwitz, von Vershuer je bio
oduevljen. Njihov "znanstveni" rad mogao se u Auschwitzu
odvijati bez ikakvih ogranienja. U to je vrijeme Njemakome
znanstvenom drutvu napisao: "Moj asistent dr. Josef Mengele
(doktor medicine, doktor znanosti) pridruio mi se u ovoj gra
ni znanosti. Sada je na poloaju Hauptsturmfuhrera (kapeta
na) i logorskoga lijenika u Koncentracijskom logoru Auschwitz.
Antropoloka ispitivanja najrazliitijih rasnih skupina u ovo
me logoru provode se s doputenjem SS Reichsfiihrera (Himmlera)".
154

Zaklada Rockefeller, koja nikada ne stavlja naela ispred prag

matike, prestala je financirati veinu nacistikih eugenikih
istraivanja tek nakon nacistike invazije na Poljsku, 1939. Tada
je ve bilo jasno to je, tijekom razdoblja od vie od 15 godina,
postignuto Rockefellerovim novcem. ovjek koji je, zahvaljujui
svome poloaju, bio intimno povezan sa svakim korakom na
tome prokletome putu financiranja nacistikih eugenikih
projekata bio je direktor Medicinskoga odjela Zaklade Rocke
feller Alan Gregg. Njegov je odjel bio zaduen za financiranje
raznih projekata instituta Kaiser Wilhelm.
Druga kljuna osoba bio je Raymond B. Fosdick, koji je 1936.
godine postao predsjednikom Zaklade Rockefeller, a bio je
vjerojatno najvanija osoba u Amerikome eugenikome dru
tvu. Godine 1924. taj je ovjek napisao osobno pismo Johnu
D. Rockefelleru starijem, u kojemu se zaloio za to da njegova
zaklada financira eugeniki rad gospoe Margaret Sanger, tj.
njezin projekt kontrole raanja. U tome je pismu napisao:
"Vjerujem da je problem broja stanovnika jedna od velikih po
gibelji budunosti i ako se ne uini neto od onoga to ovi ljudi
predlau, svojoj emo djeci ostaviti svijet u kojemu e borba za
hranu i osnovna ivotna sredstva biti daleko ea od bilo ega
to danas postoji".
Ostavivi Mengelea s njegovom poslovinom torbom, von
Verschuer je pobjegao iz Berlina prije kraja rata i tako izbjegao
suenje u Ntirnbergu. Godine 1946. pisao je svome starome
prijatelju u Kaliforniji, eugeniaru u Amerikoj vojsci Paulu
Popenoeu, koji mu je u razruenu poslijeratnu Njemaku po
tom slao kakao i kavu. Stari prijatelji nacista iz Amerike uspjeli
su sprati von Verschuerovu prolost iz Auschwitza, gdje su na
vrijeme uniteni svi dokumenti o njemu.
Godine 1949. doktor iz Auschwitza Otmar Freiherr von Vershuer imenovan je dopisnim lanom Amerikoga drutva za
ljudsku genetiku. Bila je to nova organizacija koju su 1948.
155

osnovali vodei eugeniari kako bi se sakrili iza toga novoga,

ne tako okaljanoga termina - genetika.
lanstvo u Amerikome drutvu za ljudsku genetiku von
Verschueru je osigurao jedan drugi Nijemac i stari kolega eugeniar dr. Franz J. Kallmann, koji je ranije s Ernstom Rudinom
radio na "genetskoj psihijatriji". Dio novoga ruha u koji su upakiravali vodeega nacistikoga eugeniara von Verschuera bio je i
poloaj koji je poslije rata dobio u novoosnovanome Uredu za
ljudsko nasljee u Kopenhagenu. Zaklada Rockefeller osigura
la je novac za osnivanje toga novoga ureda u Danskoj, u kojemu
se, u veoj tiini, mogla nastaviti ista stara eugenika djelat
nost. 4

Populacijsko vijee Johna D. Rockefellera III.

i "kriptoeugenika"
Temelj opsjednutosti Johna D. Rockefellera III. prenapuenou svijeta bila je eugenika. Zahvaljujui njegovu golemom
utjecaju i neizmjernoj financijskoj moi kojom je, preko Zakla
de Rockefeller, financirao znanstvena istraivanja, ta e opsjed
nutost imati neizrecive posljedice jo generacijama poslije njego
ve smrti.
4
Messall, Robecca: "The Long Road to Eugenics: From Rockefeller to
Roe vs Wade" (Duga cesta do eugenike: od Rockefellera do sluaja Roe pro
tiv Wadea), War Against the Weak: Eugenics and America's Campaign to Create a
Master Race, 2003. Takoer: Seidelman, dr. William E.: Science and Inhumanity:
The Kaiser Wilhelm/Max Planck Societj, e-asopis IfNot Now, svezak 2, zima 2000.
www.baycrest.org/iournal/ifhot01w.html. Black, Erwin: "US Eugenics, Nazis and the California Connection" (Aemrika eugenika, nacisti i kalifornijska
veza), 9. studenoga 2003., San Francisco Cronicle. Qingley, Margaret: "The Roots of the I.Q. Debate: Eugenics and Social Control" (Korijeni rasprave o
kvocjentu inteligencije: eugenika i kontrola drutva), The Public Eye, oujak
1995. www.publiceye.org/magazine/v09nl/eugenics.html. Toner, Ed: "The
Study of Eugenics" (Studija o eugenici), 26. travnja 2003.www.originaldissent.
com/forums/archive/index.php/t-6346.htm.

156

John D. III. bio je, gotovo kao majinim mlijekom, zadojen

mranom Malthusovom pseudoznanou i strahovima od ra
sta stanovnitva. Godine 1928., kad je bio na etvrtoj godini
studija na elitnome Sveuilitu Princeton, njegov otac John D.
Rockefeller mlai imenovao ga je u odbor obiteljske organiza
cije za kontrolu nataliteta zvane Ured za drutvenu higijenu.
Njegov mentor na Sveuilitu Princeton, profesor ekonomije
Frank Fetter, bio je lan Amerikoga eugenikoga drutva. Pro
fesor Fetter pouavao je svoje studente o tome kako "demokra
cija poveava mediokritetske, a smanjuje izvrsne crte ljudsko
ga roda...".

John D. Rockefeller III., utemeljitelj Populacijskoga vijea i gorljivi pobornik

eugenike izravno je odgovoran za vie unitenih ivota nego Hitler, Mao Ce
Tung i Staljin zajedno. Naravno, njemu se vie sviala anonimnost.

157

Godine 1931. John D. Rockefeller III. postao je i lanom

Odbora Zaklade Rockefeller. U tome tijelu, eugeniari poput
Raymonda Fosdicka i Fredericka Osborna poticali su njegovo
zanimanje za kontrolu nataliteta, tj. rasta stanovnitva. Godine
1934., tj. godinu dana nakon Hitlerova dolaska na vlast, ocu je
napisao da svoju energiju eli posvetiti problemu populacije.
Godine 1952. bio je spreman dati svoj veliki ivotni dopri
nos, kako je to sam nazvao, "jednome od svjetskih problema".
Iznosom od 1.400.000 dolara vlastita novca i novca Zaklade
Rockefeller osnovao je u New Yorku Populacijsko vijee sa
svrhom promicanja istraivanja opasnosti od "prenapueno
sti" i s njome povezanih pitanja. Tijekom sljedeih 25 godina
to e vijee potroiti vrtoglava 173 milijuna dolara na smanjenje
broja stanovnika diljem svijeta. Tako e postati daleko najmo
nijom organizacijom za promicanje eugenikih projekata na
svijetu. Meu omiljenim projektima toga vijea bilo je financi
ranje istraivanja i razvoja kontracepcijskoga sredstva IUD u
Norplantu i francuske tablete za pobaaj RU-486.
Godine 1952. John D. Rockefeller III. okupio je skupinu
znanstvenika na imanju svoje obitelji u Williamsburgu u sa
veznoj dravi Virginiji, i to pod pokroviteljstvom Nacionalne
akademije znanosti, kako bi tome skupu dao kvaziznanstvenu
aureolu. Predsjednik Akademije dr. Detlev Bronk bio je
naklonjen projektu kontrole stanovnitva. Na tome se skupu
promicala ista nepatvorena eugeniko-rasna ideologija, samo
ovoga puta pod krinkom gladi i populacijskih problema na
svijetu.
Prvim direktorom novoosnovanoga Rockefellerova Popula
cijskoga vijea postao je stari obiteljski prijatelj i vodei eugeniar Frederick Osborn, koji je sve do potkraj 1960-tih godina
ostao sredinjom figurom toga vijea.
Rockefeller je 1952., kada je odluio osnovati Populacijsko
vijee, paljivo izbjegao termin "eugeniki". Novi termini za
istu politiku, uz daleko vea sredstva uloena diljem svijeta,
158

nakon 1952., bit e "kontrola stanovnitva" i "planiranje obitelji". Stari izrazi "rasna istoa" i "eliminacija inferiornih" po
tiho su promijenjeni. Ali, eugeniki vuk nije poslije rata pro
mijenio ud. Naprotiv, pod vodstvom Populacijskoga vijea
Johna D. Rockefellera III. postao je daleko ubojitijim.
Tako je Rockefeller svoju obeaenu ideologiju o eugenici
rasa i klasa lukavo zapakirao u "kontrolu stanovnitva". Nije
se usredotoio na siromane amerike doseljenike ni na ame
riku mentalno retardiranu populaciju. Svoje je projekte us
mjerio prema stanovnicima svih zemalja u razvoju, tom nepre
glednom moru ljudskoga roda koji je stajao izmeu obitelji
Rockefeller i ostvarenja njihovih ambicioznih poslijeratnih
projekata* o stvaranju "novoga amerikoga stoljea".
Stratezi oko Rockefellerovih organizacija za eugeniku jasno
su krenuli putem ostvarenja onih istih projekata kakve su bili
zacrtali Von Verschuer i nacistiki opor eugeniara. Ali ovoga
puta pod vlastitom strategijom koju su nazvali "kriptogenetikom".
U vrijeme McCarthyjeve kampanje "straha od crvenih", koja
se u Sjedinjenim Amerikim Dravama dogaala 1950-tih go
dina, bezbroj nedunih intelektualaca i njihovih karijera uni
teno je tako to su proglaavani "kriptokomunisitima", tj. lju
dima koji duboko skrivaju svoja komunistika uvjerenja dok
istodobno rade na podrivanju amerikoga sustava. Potkraj 1950tih godina dr. Carlos R Blacker, bivi predsjednik Engleskoga
eugenikoga drutva, predloio je sljedee: "Drutvo treba na
stojati postii eugenike ciljeve manje vidljivim sredstvima, to
jest, politikom kriptoeugenike, koja se oito pokazala uspje
nom u Amerikome eugenikome drutvu". Blacker je bio bli
zak prijatelj predsjednika Populacijskoga vijea Fredericka
Osborna.
Godine 1960. Englesko eugeniko drutvo prihvatilo je Blackerov prijedlog i usvojilo rezoluciju u kojoj je stajalo: "Djelat
nosti Drutva na podruju kriptoeugenike moraju se provoditi
159

otro, a Drutvo mora posebno nastojati poveati novanu po

mo od Udruenja za planiranje obitelji (engleski ogranak or
ganizacije gospoe Sanger "Planirano roditeljstvo", nap. aut.) i
od organizacije Meunarodne federacije za planiranje roditeljstva te uspostaviti veze s Drutvom za prouavanje ljudske bio
logije..."
Arhitekt amerikoga prepakiranja elitistike eugenike u novo
ruho zvano kontrola stanovnitva bio je Rockefellerov prijatelj
i uposlenik Frederick Osborn, prvi predsjednik Populacijskoga
vijea Johna D. Rockefellera III. i jedan od osnivaa Ameriko
ga eugenikoga drutva i njegov predsjednik do 1952., kada je
preao na poloaj predsjednika Populacijskoga vijea.
Poslije Drugoga svjetskoga rata postojao je jedan problem naziv "eugenika" bio je u glavama ljudi povezan s nacistikim
programima istrijebljenja odreenih rasa, selekcijom vie rase
i drugim zloinima nad ljudima.
U jednom lanku objavljenom 1956. u asopisu Eugenics
Review, Osborn je taj problem izrazio ovako: ,,U nekim je krajevi
ma i sama rije eugenika okaljana... Moramo se zapitati gdje
smo pogrijeili". Sam je imao spreman odgovor na to: ljudi su
iz nekog razloga odbijali prihvatiti injenicu da su "drugorazre
dni" u usporedbi s Osbornom, Rockefellerom, Sangerovom i
njima slinim pripadnicima "boljega sloja". Osborn je to izra
zio ovako: "Propustili smo uzeti u obzir osobinu koja je gotovo
univerzalna i vrlo duboko ukorijenjena u ljudskoj prirodi. Ljudi
jednostavno nisu spremni prihvatiti zamisao da je genetska baza
na kojoj je oblikovan njihov karakter inferiorna i da se ne bi
trebala ponoviti u sljedeemu narataju... Ne ele prihvatiti
zamisao da su oni openito drugorazredni soj..."
Stoga je predloio promjenu pakiranja. Masovni marketing
za eugeniku mora se provoditi pod novom i drukijom krinkom.
Umjesto govora o eliminiranju "inferiornih" ljudi prisilnom
sterilizacijom ili kontrolom nataliteta, za brojnost i kvalitetu
obitelji primjenjivat e se izraz "slobodan izbor". Ve poetkom
160

1952., pridruivi se johnu D. Rockefelleru u Populacijskome

vijeu, Osborn je u kontracepciji i masovnoj edukaciji vidio
golem potencijal za eugeniku, koju je svesrdno promicao u
obliku "slobodnoga izbora".
Opet u asopisu Eugenics Review, Osborn je napisao:
"Zasjenjujui budui rad Populacijskoga vijea i Zaklade Rockefeller na kontroli stanovnitva, postoji, jamano, mogunost
da se... pritiscima dade bolji smjer (za kontrolu nataliteta, nap.
aut.) i da se postignu rezultati kod veine stanovnitva, umjesto
kod manjine". A kada ti pritisci budu davali rezultate, dodao je
Osborn, ljudi e vjerovati kako sami odluuju o tome da ne
maju djece "ako se planiranje obitelji proiri na sve pripadnike
stanovnitva i ako uinkovita kontracepcijska sredstva budu
svima dostupna". Ovo je napisao 13 godina prije uvoenja iroke
primjene pilula za kontracepciju.
Zatim je poeo zagovarati uvoenje sustava, kako ga je sam
nazvao, "nesvjesne dragovoljne selekcije". Obine ljude vodit
e se putem eugenike i prorjeenja rasa a da nee biti ni svjesni
kamo idu ni to ine. Tvrdio je da se ljude moe pridobiti za
"dragovoljni" izbor, tj. pristanak, isticanjem ideje o "eljenoj
djeci". Rekao je: "Svoje prijedloge temeljit emo na elji da se
djeca raaju u obiteljima u kojima e se o njima brinuti s ljuba
vlju i odgovornosti". Na taj e nain, tvrdio je, eugeniki po
kret konano krenuti prema svome visokome cilju koji joj je
postavio Galton", tj. prema stvaranju superiorne rase i sma
njenju broja pripadnika inferiornih rasa.
Za javnost, Osborn je predstavljao osobu koja poslijeratnu
eugeniku isti od ranijega rasizma. To je bila fasada. U stvarno
sti, on je vrlo uinkovito primjenjivao rasizam na stotine mi
lijuna ljudi tamnije boje koe, stanovnike zemalja Treega svijeta.
Istodobno je potajno, od 1947. do 1956., bio na poloaju pre
dsjednika zloglasne organizacije pristaa nadmoi bijele rase
zvane Pioneer Fund (Zakladapionira, tj. prvih doseljenika, koji
su, naravno, bili bijelci, nap. prev.). Prema jednome lanku iz
161

New York Timesa od 11. prosinca 1977., ta je organizacija, meu

ostalim projektima, "podupirala visoko kontroverzno istrai
vanje desetaka znanstvenika koji su vjerovali da su crnci ge
netski manje inteligentni od bijelaca". Jedan od primatelja no
vca Zaklade Pioneer bio je profesor Sveuilita Stanford i do
bitnik Nobelove nagrade William Schocklev, koji je zagovarao
prisilnu sterilizaciju svih osoba iji je kvocijent inteligencije
manji od 100. Od Osbornove Zaklade Pioneer dobio je vie od
milijun dolara za svoja istraivanja.
U vrijeme kada je napisao rijei kojima je zagovarao "ne
svjesnu dragovoljnu selekciju" Osborn je jo uvijek bio tajnik
Amerikoga eugenikoga drutva i predsjednik Rockefellerova
novoutemeljenoga Populacijskoga vijea. John D. Rockefeller
III. bio je predsjedavajui toga vijea, eugeniar sa Sveuilita
Princeton Frank Notestein bio je lan upravnoga odbora, a ka
snije predsjednik Vijea.5

O, zdravo, DolIy...
Osborn, lan Odbora Zaklade Rockefeller i blizak prijatelj
obitelji Rockefeller, bio je svesrdan pobornik potpore Zaklade
Rockefeller nacistikim pokusima na podruju eugenike. Taj
potomak bogate amerike obitelji vlasnika eljeznica, koji je
1910. godine diplomirao na elitnome Sveuilitu Princeton, na
kojemu se kasnije kolovao i John D. Rockefeller III., bio je
5

Symonds, Richard i Carder, Michael: The United Nations and the Population
Question (Ujedinjeni narodi i populacijsko pitanje), objavilo Populacijsko vijee,
McGrawHill, New York, 1973. Osborn, Frederick: "Galton and Mid-Century
Eugenics" (Galton i eugenika sa sredine stoljea), u Eugenics Review, svezak
48, broj 1, 1956. Knjinica Amerikoga filozofkoga drutva (American Philosophical Society Librarv): "Sources in the Study of Eugenics # 1 " (Izvori za
prouavanje eugenike, broj 1), The Mendel Newsletter, broj 14, lipanj 1977.
Cavangh-O'Keefe, John: Introduction to Eugenics (Uvod u eugeniku), American
Life League, na www.ewtn.com.

162

pripadnik bogatoga amerikoga visokoga sloja, sloja koji je u

javnosti izbjegavao sebe zvati slojem. Pod parolom filantropije,
Osborn e slijediti politiku koju su njegovi imuni prijatelji
osmislili radi ouvanja svoje hegemonije i kontrole drutva.
Godine 1937. hvalio je "nacistiki eugeniki program kao
'najvaniji eksperiment u povijesti ovjeanstva'". Godinu dana
poslije toga oplakivao je injenicu da se iroka javnost, kako
mu se inilo, opire "izvrnome programu sterilizacije u Nje
makoj zbog nacistikoga podrijetla toga programa". Osborn i
Zaklada Rockefeller dobro su znali u koju svrhu alju novac u
Trei Reich, iako su kasnije licemjerno zanijekali da su to znali.
Znao je to i John D. Rockefeller III.
ak 1946., dobrano poslije zavretka rata i sablasnih otkria
o pokusima na ljudima u Auschwitzu i u drugim koncentra
cijskim logorima, Osborn je, kao predsjednik Amerikoga eugenikoga drutva, u asopisu Eugenics News objavio takozvani
"Manifest genetiara", pod naslovom "Genetsko poboljanje
svjetskoga stanovnitva".
Godine 1968. objavio je knjigu pod naslovom The Future oj
Human Hereditry: An Introduction to Eugenics in Modem Society
(Budunost ljudskoga nasljea: uvod u eugeniku u moderno
me drutvu). Njegov nominalni ef i tienik na podruju po
pulacijske eugenike, predsjedavajui Populacijskoga vijea John
D. Rockefeller III. u to se vrijeme pripremao zauzeti poloaj
elnoga ovjeka Komisije amerikoga predsjednika za proble
me populacije.
U toj je knjizi naveo novija istraivanja koja pokazuju da je
manje inteligentne ene mogue privoljeti na dragovoljno
smanjenje broja poroda, rekavi: "Smanjenje broja poroda na
ovoj razini bio bi vaan doprinos smanjenju uestalosti gena
koji pridonose mentalnim poremeajima". Zatim je dodao:
"Ciljevi eugenike najvjerojatnije e se postii pod nekim dru
gim imenom, a ne pod imenom eugenike". Ukratko, primjenom
taktike kriptoeugenike.
163

Kao nagovjetaj kasnije rasprave o kloniranju ljudi i nairo

ko reklamirane ovce Dolly, Osborn je uvelike hvalio Hermanna
J. Mullera i kolegu Ernsta Rubina iz Njemake, koji je tijekom
tridesetih godina 20. stoljea primao Rockefellerov novac za
svoja eugenika istraivanja. Citirajui Mullera napisao je: "Bilo
bi, uostalom, daleko lake i razumnije proizvesti potpuno de
novo novog ovjeka, iz dobro odabranih sirovina, nego sve bijed
ne smrtnike pokuavati pretvoriti u ljudski oblik". Hvalio je i
Mullerov prijedlog za osnivanje banaka sperme kako bi se "sper
ma visoko kvalitetnih donatora uinila dostupnom". Ve su se
tada vodile rasprave o provedbi genetske revolucije.
Rockefellerovo Populacijsko vijee davalo je donacije vodeim
sveuilitima, ukljuujui i Ured za populaciju Sveuilita Princeton. Na elu toga ureda bio je Rockefellerov eugeniar i du
gogodinji Osbornov prijatelj Frank Notestein, koji je 1959.
godine postao predsjednikom Rockefellerova Populacijskoga
vijea, odakle je promicao pseudoznanost zvanu demografijom.
Imao je zadau izraivati zastraujue statistike prognoze o
tome kako e svijet preplaviti narodi tamnije boje koe, ime se
eljelo pripremiti ljude da prihvate programe za kontrolu nata
liteta na meunarodnoj razini. U financiranje raznih znanstve
nih projekata Populacijskoga vijea ubrzo se ukljuila i Zaklada
Ford, dajui tim projektima aureolu akademske razine i, iznad
svega, novac.
Godine 1952., dakle, iste godine kada je john D. Rockefeller
III. osnovao svoje Populacijsko vijee na elu s Osbornom, Margaret Sanger je, novcem Zaklade Rockefeller, osnovala svjetsku
inaicu svoje organizacije zvane Amerika federacija za plani
ranje roditeljstva. Tu novu svjetsku organizaciju nazvala je Me
unarodnom federacijom za planiranje roditeljstva (Internatio
nal Planned Parenthood Federation, skraeno IPPF). Gospoa
Sanger upoznala je Johna D. Rockefellera III. 1947. godine i
ve ga je tada uvjerila u urnost promicanja kontrole nataliteta
na masovnoj razini.
164

Nakon to je poetna sredstva za pokretanje Meunarodne

federacije za planiranje roditeljstva osigurao Rockefeller, ubrzo
su tu njezinu instituciju poele podupirati velike kompanije,
meu kojima su bile kompanije DuPont, US Sugar, banka Da
vida Rockefellera Chase Manhattan Bank, kompanije Newmont
Mining Co., International Nickel, RCA, Gulf Oil i druge istak
nute kompanije. Krema amerike poslovne i bankarske elite
zbijala je redove iza Rockefellerove vizije kontrole stanovnitva
globalnih razmjera.
Tako je kontrola stanovnitva u nekim amerikim elitnim
krugovima dolazila u modu ve pedesetih godina 20. stoljea,
dakle, niti deset godina nakon to su otkriveni eugeniki poku
si u Auschwitzu. To je dokaz koliko je ameriki ustroj, osobito
obitelj Rockefeller, sposoban oblikovati javno miljenje i mani
pulirati strahovima od navodnih strahota to e ih prouzroiti
gladne mase i siromani seljaci diljem svijeta, koji e Amerikan
cima oteti njihov ivotni standard ili prouzroiti neto jo gore
od toga.
ezdesetih godina 20. stoljea prijatelj obitelji Rockefeller i
bogati zatitnik kontrole stanovnitva Hugh Moore osnovao je
Hitnu kampanju za svjetsko stanovnitvo (World Population
Emergency Campaign), uz pomo novca kompanije DuPont,
koja je kasnije postala glavnim promicateljem genetske revolu
cije u poljoprivredi. Kampanjom je rukovodio tadanji predsjed
nik Svjetske banke, a glavni joj je cilj bio stvoriti i ojaati strahove
Prvoga svijeta od eksplozije stanovnitva u zemljama Treega
svijeta. Meu Amerikancima, koji nisu bili svjesni to se doga
a, dodatni poticaj osigurala je revolucija Fidela Castra na Kubi
iz 1958. godine. Argument koji su u amerikim masovnim
medijima promicali krugovi oko Populacijskoga vijea bio je
jednostavan i uinkovit: prenapuenost u siromanim zemlja
ma u razvoju dovodi do gladi i do sve veeg siromatva, to je
plodno tlo za komunistiku revoluciju. I tome slino...
165

Jedan od brae Rockefeller, Laurance, osnovao je 1958. go

dine Zakladu za ouvanje (Conservation Foundation), kojoj je
sam bio na elu, kao nadopunu Populacijskome vijeu svoga
brata Johna D. Te dvije institucije bile su ujedinjene oko neiz
govorene teme, tj. oko toga da se prirodna bogatstva moraju
ouvati, to je znailo da ih se ne smije prepustiti manjim tvr
tkama ni osobama, kako bi ih mogle prigrabiti birane svjetske
korporacije. Bila je to strategija politike nijekanja prava drugi
ma, pod krinkom ouvanja prirodnih bogatstava.
Ve 1961., u jednom govoru na konferenciji Organizacije za
hranu i poljoprivredu UN-a, John D. Rockefeller III. je rekao:
"Po mome miljenju, kontrola stanovnitva po vanosti je od
mah iza kontrole nuklearnog oruja kao golemi problem dana
njice". Porast stanovnitva, lakonski je izjavio, "unitava o
vjekova dostignua na podruju njegovih uzvienijih potreba".
Lobby za kontrolu stanovnitva, koji e kasnije osmisliti
Kissingerov projekt NSSM 200, konsolidirao se oko donacija,
stipendija i osoba Zaklade Rockefeller. Pripremao se za global
ni napad na "inferiorne ljude", pod nazivima kao to su "izbor",
"planiranje obitelji" i "sprjeavanje opasnosti od 'prenapue
nosti'" - mit koji su proizveli njihovi trustovi mozgova kako bi
6
birae uvjerili u urnost postizanja tih ciljeva.

Messall, Rebecca, op. cit.; Meehan, Mary: Secret war ageinst the poor (Taj
ni rat protiv siromanih), na: www.catholic.net. 2 1 . sijenja 1996.
www.eugenics-watch.com. Banvan, Will: "The New World Order Visions of
the Rockefellers" (Rockefellerova vizija novoga svjetskoga poretka), uNexus
Magazine, svezak 11., broj 2 (veijaa-oujak 2004.). www.nexusmagazine.com.
Izvjee predsjedniku Nixonu nosilo je naslov: Rockefeller, John D. III.: "Report of the Commission on Population Growth and the American Future"
(Izvjee Komisije za porast stanovnitva i budunost Amerike). American
Philosophical Society: "Frederick Henry Osborn Papers, 1903 - 1908." Ms.
Coll, 24, Philadelphia, www.amphilsoc.org/library/mole/o/osborn.htm.

166

Od eugenike do ljudske genetike...

Bivi nacistiki znanstvenik i kolega Ernsta Rubina, koji je
poslije Drugoga svjetskoga rata pomogao rehabilitirati nje
makoga eugeniara Otmara Freiherra von Verschauera i izbo
rio mu ugled i ulazak u ameriku znanstvenu zajednicu, bio je
dr. Franz J. Kallmann, njemaki znanstvenik koji je Njemaku
napustio 1936. godine, kada je otkriveno da je dijelom idov.

Frederick Osborn, bogata koji je diplomirao na Sveuilitu Princeton i ute

meljitelj Aemrikoga eugenikoga drutva. Godine 1952., sa svojim prijate
ljem Johnom D. Rockefellerom III., bio je i utemeljiteljem Populacijskoga
vijea.

167

To njegovo iskustvo nije nimalo ublailo njegovo odue

vljenje nacistikom eugenikom. Osim to je bio profesor na
Sveuilitu Columbia (Columbia University), bio je i psihija
trijski genetiar na Institutu za psihijatriju savezne drave New
York (New York State Psychiatric Institute), a 1948. i jedan od
osnivaa i predsjednik nove organizacije za eugeniku zvane
Ameriko drutvo za ljudsku genetiku (American Society of
Human Genetics). U spomenutome institutu nastavio je jed
naka istraivanja na podruju genetske psihijatrije kakva je s
Rudinom provodio u nacistikoj Njemakoj.
Kallmann nije bio nikakav reformirani eugeniar, nego potpu
ni pobornik nacistike eliminacije ili prisilne sterilizacije shizofreniara. Godine 1938., kada je ve boravio u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, napisao je jedan lanak koji je u prijevo
du na engleski objavljen u asopisu Fredericka Osborna Eugemcs News. U tome je lanku napisao da su shizofreniari "izvor
loe prilagoenih luaka, asocijalnih ekscentrika i najniih ti
pova prijestupnika". Zahtijevao je prisilnu sterilizaciju ak i
naizgled zdravih potomaka shizofreniara kako bi se unitila
njihova genetska loza.
Izborom izraza "ljudska genetika" htjelo se prikriti eugenike ciljeve te nove organizacije. Veina njezinih utemeljitelja
bili su istodobno i lanovima Amerikoga eugenikoga drutva
Fredericka Osborna. Godine 1954. lanom je postao i Osbornov stari prijatelj von Verschuer, pa su tako svi inili jednu ve
liku i sretnu eugeniku obitelj. Kallmannovo Ameriko dru
tvo za ljudsku genetiku ubrzo je preuzelo kontrolu nad po
drujem medicinske eugenike, koju je Ameriko udruenje lije
7
nika priznalo kao legitimnu granu medicine.
Kallmannovo Ameriko drutvo za ljudsku genetiku kasnije
je postalo pokroviteljem Projekta ljudskoga genoma. Taj projekt,
na koji su utroene milijarde dolara, smjeten je, kako mu i
prilii, u Cold Spring Harboru, na istome mjestu gdje je neka168

da, 1920-tih godina, bio smjeten Rockefellerov, Harrimanov i

Carnegiejev zloglasni Ured za istraivanje eugenike.
Dok je brat John D. kovao planove za depopulaciju svijeta,
braa Nelson i David bili su zaokupljeni poslovnom stranom
osiguravanja "amerikoga stoljea" za desetljea koja e uslijediti
nakon krize iz 1960-tih i 1970-tih godina. U tome e projektu
odluujuu ulogu igrati amerike agrokompanije i razvoj gene
tike.

"American Eugenics Society Directors", popis direktora Amerikoga

eugenikoga drutva s kratkim biografijama, www.eugenics-watch.com/aeu
genicsoc/aedir-a.htm. Lewontin, Richard: "Not in Our Genes", 1984. Lederman, Robert: "The Human Genome Project and Eugenics" (Projekt ljudsko
ga genoma i eugenika), 1. srpnja 2000., na: www.hartford-hwp.com/archi
ves/457298.htm. Mehler, Barry: "In Genes we Trust: When Science Bows to
Racism" (U gene mi vjerujemo: kad se znanost klanja rasizmu), u asopisu
Reform Judaism, zima 1994.

169

OSMO POGLAVLJE

STUDIJE O RATU I MIRU

Pripreme za stvaranje poslijeratnog

kolonijalnog carstva
Dobrano prije slavne pobjede Sjedinjenih Amerikih Drava
u Drugome svjetskome ratu, vodeim ljudima najveih ame
rikih kompanija i banaka bilo je jasno da je ameriko trite
premaleno za njihove globalne ambicije. "Oita sudbina", tj.
ekspanzija amerike moi, kako su to oni vidjeli, bit e biznis
diljem svijeta. Naizgled laka pobjeda u Prvome svjetskome ratu
i plijen steen Versajskim sporazumom u Europi samo su po
veali njihove apetite.
Vodei tvorci politike u amerikome ustroju potiho su osno
vali jednu visoko utjecajnu politiku skupinu, i to potkraj 1939.
godine, samo nekoliko tjedana poslije njemake invazije na
Poljsku i pune dvije godine prije negoli e japanski napad na
Pearl Harbor uvesti Ameriku u Drugi svjetski rat. Zadaa te
tajne skupine bila je jednostavna: osmisliti poslijeratne eko
nomske i politike ciljeve Amerike kao vodee sile svijeta. Ta
elitna skupina, zvana Skupina za studije o ratu i miru (War and
Peace Studies Group), bila je sastavni dio newyorkoga Vijea
za inozemne odnose (Council on Foreign Relations). Ona je
preuzela izradbu svih vanih poslijeratnih planova amerikoga
Ministarstva vanjskih poslova (State Departmenta). Poslije
1942. veina lanova te skupine potiho je prelazila na platnu
listu toga ministarstva.
171

Rad te skupine financirala je sveprisutna Zaklada Rockefeller. Od studenoga 1939. do kraja 1942. ta je zaklada, preko
Skupine za studije o ratu i miru, donirala najmanje 300.000
dolara za izradbu projekata za uspostavu amerike ekonomske
prevlasti u poslijeratnome razdoblju. Bila je to investicija koja
se, kao i veina investicija te zaklade, u kasnijim godinama ti
sue puta isplatila.
Tijekom meuratnih godina, tonije, 1930-tih, kada se vei
na Amerikanaca muila s problemima velike ekonomske krize,
aica biznismena i njihovih prijatelja, profesora privatnih
sveuilita poput Harvarda, Yalea i Princetona, te starijih part
nera iz velikih odvjetnikih kua s Wall Streeta pripremala je
teren za novi "ameriki mir" (Pax Americana). Njegov je cilj
bio jednostavan: uvrstiti se kao nasljednici zalazeega "bri
tanskoga mira" (Pax Britanica) Britanskoga Carstva. Ti ame
riki tvorci politike uglavnom su bili koncentrirani meu bira
nim lanovima newyorkoga Vijea za inozemne odnose. Za
razliku od britanskoga modela, njihova amerika vizija svjetske
prevlasti temeljila se na ekonomskim ciljevima, a ne na fizikom
posjedovanju kolonijalnog carstva. Bila je to sjajna zamisao,
koja je divovskim amerikim kompanijama omoguila svoje
interese prekriti zastavom borbe za demokraciju i ljudska pra
va "potlaenih kolonijalnih naroda", slobodnoga poduzetnitva
i otvorenih trita.
Nije udo da su interesi koje je predstavljala ta radna skupi
na Vijea za inozemne odnose bili interesi elitne aice ame
rikih korporacija i njihovih odvjetnikih kua, koje su razvile
globalne interese, tj. veliku naftnu, bankarsku i druge s njima
povezane gospodarske grane. Biznismeni predstavljeni u Vijeu
za inozemne odnose, tj. CFR-u, kako su ga zvali, bili su pose
ban soj. Nisu to bili obini poduzetnici.
Vijee za inozemne odnose osnovali su u svibnju 1919., u
vrijeme odravanja Versajske mirovne konferencije, najednom
ekskluzivnom sastanku u parikome hotelu Majestic, vodei
172

ljudi iz banke J. P. Morgan, meu kojima je bio i Thomas Lamont, iz Rockefellerove kompanije Standard Oil i druge birane
osobe, ukljuujui i savjetnika predsjednika Woodrowa Wilsona brigadira Edwarda Housea. Ondje su se sastali s jednako
biranim britanskim prijateljima kako bi razgovarali o osnivanju
privatne mree instituta koji e njihovim vladama "savjetova
ti" vanjsku politiku.
Ta aica monih amerikih banaka i korporacija, koje su u
vrijeme Prvoga svjetskoga rata poele poslovati u inozemstvu,
sastojala se od maloga broja kompanija, od kojih je veina ima
la sjedite u New Yorku, na istonoj obali, zbog ega su i nazvane
"ustrojem istone obale". Njihovo stvarno sjedite poslije Pr
voga svjetskoga rata bilo je Vijee za inozemne odnose u New
Yorku. Poetna sredstva za osnivanje toga vijea osigurali su J.
R Morgan, John D. Rockefeller, financija Bernard Baruch, Jacob Schiff i Paul Warburg - najmoniji ljudi svoga vremena u
amerikome poslovnome svijetu.
Ta elitna skupina ve je ranije uspjeno otvorila vrata za svoj
pohod u strane zemlje lobiranjem u Kongresu u korist dono
enja niza zakona kojima su njihove kompanije izuzete iz zako
na protiv monopola i drugih antitrustovskih ogranienja koje
je donijela amerika Vlada.
Godine 1918. Kongres je donio Webb-Pomereneov zakon,
po kojemu kompanije ne podlijeu antitrustovskim zakonima,
tj. doputen im je monopol, "ako je njihova djelatnost usmjerena
na promicanje izvoza". Najvei dobitnik po tome zakonu bila
je kompanija Standard Oil. Godine 1919. Kongres je donio
Edgeov zakon, po kojemu ni amerike banke, takoer temeljem
izvozne djelatnosti, nisu podlijegale antitrustovskim zakoni
ma. Najvei dobitnici bili su Chase Bank, National Citv Bank i
banka J. P. Morgan iz New Yorka. A 1920. ameriki Vrhovni
sud donio je presudu u sluaju kompanije US Steel kojom je
proglasio da spajanje kompanija, pomou kojega te kompanije
stjeu gotovo potpunu kontrolu nad tritem, "nije nuno pro173

tiv opega interesa". U sri tih amerikih interesa u stranim

zemljama, tijekom 1920-tih godina, bile su vodee banke i naftne
kompanije obitelji Rockefeller i Morgan.
Bili su to dalekovidni voe meunarodnih kompanija i ba
naka, koji su izbliza vidjeli goleme potencijale u preuzimanju
ostataka kolonijalnih carstava europskih zemalja. U usporedbi
s onim to su drali ogranienim trinim potencijalom unutar
granica Sjedinjenih Amerikih Drava, dominacija nad golemim
tritima stranih zemalja znaila je nevien potencijal, profit i,
iznad svega, mo.

"Ameriko stoljee" - ameriki "Lebensraum"

Dana 17. veljae 1941., desetak mjeseci prije japanskoga
napada na Pearl Harbor, Henry Lue, izdava asopisa Time i
Life i dobro povezani lan elite istone obale, napisao je u aso
pisu Life uvodnik pod naslovom "Ameriko stoljee", u kojemu
je opisao pojavu konsenzusa pripadnika ustroja amerike istone
obale koncentriranog oko Vijea za inozemne odnose.
"Tiranije", napisao je Lue, "moda zahtijevaju veliku ko
liinu ivotnog prostora; ali Sloboda zahtijeva i uvijek e za
htijevati vei ivotni prostor od Tiranije". Otvoreno je pozvao
Amerikance da prihvate novu ulogu Amerike kao vodee sile
svijeta, svijeta u kojemu Sjedinjene Amerike Drave nisu jo
bile ule u Drugi svjetski rat. U nastavku je napisao: "...evo
lijeka: svesrdno prihvatiti svoju dunost i svoju priliku da po
stanemo najmonijom i najvitalnijom dravom svijeta i, kao
posljedica toga, pokazati svijetu punu snagu nae moi, u svrhe
koje mi budemo drali prikladnima i sredstvima koja mi bude
mo drali prikladnima".
Time je Lue odrazio novi pogled monoga, meunarodno
orijentiranoga amerikoga poslovnoga ustroja. Bio im je potre
ban neometan pristup svjetskim prirodnim dobrima i tritima,
174

u razdoblju poslije rata. Vidjeli su zlatnu priliku da taj pristup

i ostvare, budui da su sve postojee suparnike sile bile poha
rane ratom. Amerikim bankarskim i industrijskim divovima
bio je potreban prostor ili, kako su to neki nazvali, "velika are-

Petorica brae Rockefeller, snimljena 1967., na vrhuncu moi. Poslije Drugo

ga svjetskoga rata oni su doslovno upravljali hladnoratovskom politikom
SAD-a i meu sobom podijelili svijet, od Azije preko Latinske Amerike do
Europe. Od 1939. do sredine 1970-tih bili su na elu najmonije interesne
skupine u amerikome politikom ustroju.

na". Ekonomska i financijska skupina unutar Studija o ratu i

miru Vijea za inozemne odnose napravila je potkraj tridesetih
godina pregled svjetske trgovine i predloila povezivanje zapa
dne hemisfere i Pacifika u blok pod dominacijom Sjedinjenih
Amerikih Drava, utemeljen na, kako su to nazvali, "vojnoj i
ekonomskoj prevlasti Sjedinjenih Amerikih Drava". Taj je blok
ukljuivao zemlje koje su tada, jo uvijek, inile Britansko Car
stvo. Njihova "velika arena" obuhvatit e cijeli planet, osim sfere
utjecaja Sovjetskoga Saveza, koja je ostala zatvorena za prodor
amerikoga kapitala, to ih je ivciralo.
175

Jedan od utemeljitelja Vijea za inozemne odnose i jedan od

vodeih ljudi Skupine za studije o ratu i miru u tome vijeu,
ovjek po imenu Isaiah Bowman, poznat tijekom Drugoga
svjetskoga rata i kao "ameriki geopolitiar", imao je drugi izraz
za "veliku arenu". Po uzoru na Hitlerov geografski termin za
njemaku ekonomsku ekspanziju, nazvao ju je "amerikim eko
nomskim Lebensraumom". Od toga se termina kasnije odu
stalo, iz jasnih razloga, a umjesto njega prihvaen je neutralniji
izraz "ameriko stoljee", kao naziv za novu viziju poslijerat
noga amerikoga imperijalizma.
Po miljenju Bowmana i drugih ljudi iz te znanstvene sku
pine Vijea za inozemne odnose, odnosno amerikoga Mini
starstva vanjskih poslova, predvodnici te nove amerike geo
grafije sami e sebe odrediti tako to e sebe prikazivati kao
nesebine zagovornike slobode kolonijalnih naroda, kao neprija
telje imperijalizma, barem onoga europskoga tipa, i kao pobor
nike svjetskoga mira koji se ima postii uspostavom kontrole
multinacionalnih kompanija. Od vremena potkraj Prvoga
svjetskoga rata, kada je radio u tada tajnome tijelu predsjed
nika Woodrowa Wilsona zvanom Skupina za istraivanje stra
tegije, Bowman je radio na osmiljavanju naina kako amerike
imperijalne ambicije zaodjenuti u liberalno, dobroudno ruho.
Po zamisli Bowmana i drugih planera iz Vijea za inozemne
odnose, amerika dominacija nad svijetom poslije 1945. bit e
postignuta pomou jedne nove organizacije - Ujedinjenih na
roda, te novih brettomvoodskih institucija - Meunarodnoga
monetarnoga fonda i Svjetske banke, kao i Opim sporazumom
o carinama i trgovini (General Agreement on Tariffs and Trade,
skraeno GATT).
To nije bilo sluajno. Bowmanova skupina iz Vijea za ino
zemne odnose zacrtala je, za predsjednika Roosevelta, i temelj
ne postavke organizacije koja e dobiti ime Organizacija uje
dinjenih naroda. Pod krilaticom "slobodne trgovine" i otvaranja
zatvorenih trita diljem svijeta, velike amerike kompanije
176

promicat e svoje ciljeve, prisilno otvarati netaknuta nova trita

radi stjecanja jeftinih sirovina i radi prodaje amerikih proizvo
da poslije rata. Ta je skupina izradila vie od 600 dokumenata
za ameriko Ministarstvo vanjskih poslova i za predsjednika
Roosevelta. U njima je obradila sve mogue dijelove ovoga pla
neta, od kontinenata do najmanjih otoka. Svi dokumenti te
meljili su se na pretpostavci da e Amerika pobijediti u ratu, u
kojemu u to vrijeme nije slubeno ni sudjelovala.
Po miljenju Vijea za inozemne odnose i za dalekovidnih
lanova amerikoga politikoga ustroja, svjetska mo poslije
Drugoga svjetskoga rata nee se mjeriti vojnom kontrolom ko
lonijalnih podruja. Taj se sustav pokazao vrlo skupim i vrlo
neuinkovitim. Mo e se definirati izravno ekonomskim mjeri
lima. Temeljit e se na, kako je to kasnije izrazio jedan harvardski predava, "mekoj sili".
Kako se rat 1945. bliio kraju, nijedna skupina nije globalne
razmjere velikoga amerikoga biznisa tako utjelovljivala kao
obitelj Rockefeller, ije je bogatstvo bilo sazdano na globalno
me carstvu nafte i banaka. Ta obitelj, u prvome redu braa Nelson, John D. III., Laurance i David, pobjedniki kraj Drugoga
svjetskoga rata drali su, kao nikada do tada, zlatnom prilikom
za uspostavu prevlasti nad svjetskom politikom u korist svojega
kruga. Nelson Aldrich Rockefeller igrat e, iza scene, diskretnu
ali odluujuu ulogu u definiranju tih globalnih interesa. Ti su
interesi, od privatnih interesa obitelji Rockefeller, lukavo prei
menovani u "amerike nacionalne interese". Uostalom, obitelj
Rockefeller financirala je Studije o ratu i miru za Ministarstvo
1
vanjskih poslova pa prikladnijega naziva nije ni moglo biti.
1
Handbook, The New York Council on Foreign Relations, New York, 1936.
Studies of American Interests in the War and the Peace (Studije o amerikim intere
sima u ratu i miru), The New York Council on Foreign Relations, New York,
1939-1942. Smith, Neil: American Empire: Roosevelt's Geographer and the Prelude
to Globalization (Ameriko carstvo: Rooseveltov geograf i uvod u globalizaciju), University of California Press, Berkelev, 2003. Lue, Henry: "The Ame
rican Centurv", u asopisu Life, 17. veljae 1941.

177

Nelson gradi biznisi u Latiniskoj Americi

to je tono ameriki ustroj mislio pod svojom zamisli o
"velikoj areni" i ekonomskom imperijalizmu pod krinkom
razvoja slobodnoga trita ubrzo je postalo jasno. Nelson Rockefeller, jedan od najveih financijera Studija o ratu i miru Vijea
za inozemne odnose, nije tratio vrijeme. urno je grabio nove
ekonomske prilike koje je amerikome biznisu otvorio Drugi
svjetski rat.
Dok je njegov brat John D. Rockefeller III. bio zaokupljen
smiljanjem novih i uinkovitijih metoda promicanja rasne i
stoe, stoje poslije rata radio preko svoga Populacijskoga vijea,
Nelson je djelovao s onu stranu granice, u ulozi dalekovidnog
meunarodnog biznismena, koji je svjetsku proizvodnju hra
ne, napose u siromanijim, manje razvijenim zemljama poput
Meksika, elio uiniti "uinkovitijom". Kasnije je svoju revolu
ciju u svjetskoj poljoprivredi nazvao "zelenom revolucijom".
Bila je to doista revolucija, ali ne onakva kakvom ju je veina
ljudi, namjerno zavedena, drala.
Za vrijeme rata Nelson je objedinio promidbu golemih in
teresa svoje obitelji diljem Latinske Amerike i svoj visoki poloaj
u obavjetajnoj slubi amerike Vlade. Bio je ef slube zvane
Koordinacija meuamerikih pitanja (Co-ordinator of InterAmerican Affairs, skraeno CIAA), odakle je formalno djelo
vao u korist Bijele kue predsjednika Roosevelta. S toga strate
koga poloaja mogao je potporu amerike Vlade usmjeravati
prema saveznicima svoga obiteljskoga biznisa u kljunim zem
ljama, od Brazila, preko Perua i Meksika do Venezuele, ak Ar
gentine, pod krinkom borbe protiv nacistike infiltracije u
objema Amerikama i "promicanja amerike demokracije". Pom
no je polagao temelje poslijeratnoj amerikoj ekonomskoj ek
spanziji.
Na dunost efa spomenute slube imenovan je u kolovozu
1940., vie od godinu dana prije ulaska Amerike u Drugi svjetski
178

rat. To je bilo oito krenje amerike slubene neutralnosti u

tome ratu. Radi prikrivanja te injenice ta je sluba prikazivana
kao organizacija za promicanje "amerike kulture" u Latinskoj
Americi.2

Kosturi u Rockefellerovu mranom ormaru

Godine 1941. kompanija Standard Oil iz savezne drave New
Jersev, kasnije preimenovana u Exxon, bila je najvea naftna
kompanija na svijetu. Drala je 84% amerikoga naftnoga trita.
Njezina banka bila je Chase Bank, a glavni vlasnici bili su joj
Rockefelleri. Drugj po veliini dioniar kompanije Standard Oil
bio je I. G. Farben, vlasnik golemoga petrokemijskog trusta iz
Njemake, koji je u to doba bio vitalnim dijelom njemake rat
ne industrije. Veza izmeu Rockefellerovih i I. G. Farbena dati
ra od 1927. godine, tj. manje-vie od vremena kad je Zaklada
Rockefeller poela snano financirati njemako istraivanje
eugenike.
Cijelo vrijeme dok se Nelson Rockefeller, kao ef organiza
cije CIAA, toboe borio protiv nacistikih ekonomskih intere
sa u Latinskoj Americi, kompanija obitelji Rockefeller Standard
Oil, preko svoga predsjednika Waltera Teaglea, organizirala je
dopremu vitalno vanog tetraetilnog olovnog benzina njemakome Luftwaffeu. Kada je Velika Britanija uloila prosvjed protiv
dopreme toga stratekog materijala nacistikoj Njemakoj, jer
su zrakoplovi Luftwaffea bombardirali i samu Veliku Britaniju,
kompanija Standard Oil promijenila je svoju politiku. No, ta je
promjena bila isto kozmetika. Jednostavno je cijelu flotu re
gistrirala u Panami, kako bi izbjegla britanska pretraivanja i
2
Kramer, Paul: Nelson Rockefeller and British Security Coordination, u asopi
su Journal of Contemporary History, svezak 16., 1981. Colbv, Gerard i Donnett,
Charlotte, op. cit.

179

pljenidbe. Njezini brodovi i dalje su prevozili naftu do Tenerifa

na Kanarskini otocima, gdje su uzimali gorivo, a naftu prekrcavali u njemake tankere, koji su je odvozili u Hamburg.
Ameriki senator Harry S. Truman, u jednoj senatskoj istra
zi iz vremena rata, izjavio je da odnos izmeu Rockefellera i I.
G. Farbena "granii s izdajom". Ratni izvjestitelj CBS Newsa
Paul Manning izvijestio je 10. kolovoza 1944. da su partneri
Rockefeller i I. G. Farben svoj kapital prebacili preko podrunica
svojih banaka u Americi, Njemakoj, Francuskoj, Velikoj Brita
niji i vicarskoj.
Uloga Nelsona Rockefellera u Latinskoj Americi tijekom rata,
tj. prije osnivanja CIA-a, bila je koordinirati ameriku obavjetaj
nu slubu i tajne operacije. On je bio izravna veza izmeu pre
dsjednika Roosevelta i osobnoga efa obavjetajne slube Winstona Churchilla za Ameriku Sir Williama Stephensona, direk
tora fiktivne kompanije zvane Koordinacija britanske sigurno
sti (British Security Coordination ili BSC). Zanimljiva je injeni
ca da je Stephensonovo tajno sjedite, za njegove tajne aktiv
nosti, bilo u Centru Rockefeller u New Yorku. To nije bilo sluaj
no. Rockefeller i Stephenson blisko su koordinirali uzajamne
tajne operacije u objema Amerikama.
Rockefeller je sa sobom u Washington doveo ekipu koju je
sam odabrao, sastavljenu od poslovnih veza svoje obitelji, meu
kojima su bili Joseph Rovensky iz banke Chase i Will Clayton,
teksaki tajkun pamuka iz poljoprivredne kompanije Anderson
Clayton. Nelsonov pomonik John McClintock upravljao je
tijekom rata golemim plantaama kompanije United Fruit di
ljem Srednje Amerike, u iju je korist CIA 1954. godine organi
zirala dravni udar u Gvatemali.
Rockefeller je svojim djelovanjem za vrijeme rata postavio
temelje golemoj ekspanziji biznisa svoje obitelji koja je uslijedila
1950-tih godina. Oblikovao je koncept obrane Sjeverne i Latin
ske Amerike, kojim e tijekom Hladnoga rata vojnu elitu ze
malja Latinske Amerike vezati za politiku Sjedinjenih Amerikih
180

Drava. Velik broj pripadnika te latinskoamerike elite bili su

beutni vojni diktatori koji su uivali potporu obitelji Rockefeller. S toke gledita promicanja poslovnih interesa obitelji
Rockefeller bilo je to krajnje uinkovito. Nelson je kooperativ
ne latinskoamerike vojne diktatore koje je podupirao nazivao
"novom vojskom".
Nelson Rockefeller bio je od tridesetih godina 20. stoljea
vodea figura na podruju ulaganja amerikih kompanija u zem
lje Latinske Amerike, a onda je preao u venezuelansku po
drunicu kompanije Standard Oil zvanu Creole Petroleum.
Godine 1938. pokuao je s meksikim predsjednikom Lazarom
Cardenasom postii dogovor za kompaniju Standard Oil u Mek
siku, ali nije uspio. Cardenas je nacionalizirao kompaniju Stan
dard Oil, to je dovelo do zaotravanja odnosa izmeu SAD-a i
Meksika.
etrdesetih godina Rockefeller je osnovao Korporaciju Mexican American Development i osobno ulagao u meksiku indu
striju poslije rata. Svoga brata Davida potaknuo je da osnuje
podrunicu banke Chase Bank u Latinskoj Americi. Jedan od
motiva bio je ponovni ulazak u Meksiko pod krinkom pomoi
u rjeavanju problema nestaice hrane u toj zemlji. Kao pre
dsjedavajui tijela amerike Vlade zvanog Savjetodavni odbor
za meunarodni razvoj (International Development Advisorv
Board), postao je arhitekt programa inozemne pomoi u vrijeme
predsjednika Harryja S. Trumana. Po obiaju, goleme kredite
banaka Chase, National City Bank (danas Citicorp) i drugih
newyorkih banaka pokrivao je amerikim dravnim jamstvi
ma. Industrijalizacija poljoprivrede ubrzo je postala sredinjim
dijelom tih njegovih pothvata.
Tijekom rata, kao direktor Roosveltove organizacije CIAA,
organizirao je mreu novinara i vlasnika velikih novina diljem
Latinske Amerike. To je postigao tako to je izdavaima neu
tralnih junoamerikih novina prijetio obustavom dostave pa
pira iz Kanade. Ubrzo se poeo hvaliti kako tom prijetnjom
181

kontrolira 1.200 izdavaa novina, jer se papir morao dopremati

amerikim brodovima. Zatim je njegovo osoblje za promidbu
preplavilo Latinsku Ameriku ciljanim lancima i priama
naklonjenim Sjedinjenim Amerikim Dravama, a napose Rockefellerovim poslovnim interesima na tome kontinentu. Pod
krinkom borbe protiv nacistikoga utjecaja u Latinskoj Ameri
ci, Nelson Rockefeller i njegova braa polagali su temelje svo
me golemom privatnom carstvu iz poslijeratnoga doba. Demo
kracija i slobodna trgovina Rockefellerova tipa irile su se di
ljem Sjeverne i June Amerike.
Jedna od najdalekosenijih tajnih operacija koju su Nelson
Rockefeller i njegov krug potkraj Drugoga svjetskoga rata, 1944.
i 1945., proveli u Latinskoj Americi bilo je osiguranje Americi
potrebnog veinskog broja glasova zemalja koje su sudjelovale
na Osnivakoj skuptini Ujedinjenih naroda, a time i de facto
ameriku kontrolu nad Meunarodnim monetarnim fondom i
Svjetskom bankom. Bio je to pokazatelj naina na koji nova
amerika meunarodna elita pokree vlade i druge imbenike
u korist vlastitih ciljeva. Ujedinjeni narodi bit e njihovo sred
stvo, kako su ga oni vidjeli, upakirano u odoru svjetske demo
kracije.
Prema povjesniaru Johnu Loftusu, Rockefeller je primijenio
pritisak iza scene kako bi osigurao potporu svih zemalja Latin
ske Amerike na Osnivakoj konferenciji Ujedinjenih naroda,
odranoj u San Franciscu 1945. godine. Meu vladama tih ze
malja bila je i argentinska Vlada Juana Perona, koja je podravala
sile osovine. Rockefeller i Vlada u Washingtonu pravili su pri
tisak na Perona da slubeno objavi rat Njemakoj i Italiji, iako
se sve to dogaalo samo dva tjedna prije zavretka rata. To je
Argentini omoguilo glasovanje s "pobjednikom" stranom.
Rockefellerova politika strategija bila je iskoristiti svoj blok
zemalja za "kupovanje" veine glasova u Ujedinjenim narodi
ma. Latinskoameriki blok imao je devetnaest glasova, naspram
devet glasova europskih zemalja. Kao rezultat toga, Washin182

gton, a s njime i moni meunarodni bankarski interesi, koji

su oblikovali njegovu poslijeratnu politiku, imali su odluujuu
kontrolu nad Meunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom
bankom te dominantnu ulogu u Ujedinjenim narodima. Obi
telj Rockefeller, velikoduna do kraja, ak je donirala zemljite
u New Yorku za izgradnju sjedita te nove organizacije zvane
Ujedinjeni narodi. I to je bio dobro uloen novac, a s njime i
dobar razlog za otpis poreza.3
Sve u svemu, Nelson Rockefeller bio je 1941. na pravome
mjestu, vie, moda, nego itko drugi iz amerikih poslovnih
krugova, s kojega je mogao pokrenuti veliku inicijativu za agrobiznis u Latinskoj Americi.

Rockefeller-Wallaceovo izvjee
Rockefeller i ameriki potpredsjednik Henry A. Wallace, koji
je u Vladi predsjednika Franklina Roosevelta bio ministar poljo
privrede, poslali su 1941. u Meksiko jedan tim sa zadaom da s
meksikom Vladom razgovara o nainu poveanja poljoprivre
dne proizvodnje. Wallace je bio dobro poznat poljoprivrednik,
ministar poljoprivrede do 1940. i osniva kompanije za proizvo
dnju sjemena Pioneer Hi-Bred.
U izvjeu "Wallace-Rockefellerova tima o Meksiku bila je
istaknuta potreba za uzgojem usjeva koji daju vee prinose. U
to je vrijeme kukuruz bio glavna poljoprivredna kultura u Mek3
Loftus, John i Aarons, Mark: The Secret War Against thejews: How Western
Espionage Betrayed the Jewish People (Tajni rat protiv Zidova: kako je zapadna
pijunaa izdala idovski narod), New York, St. Martin's, 1994. Vidi i: Higham, Charles: Terading with the Enemy: An Expose of the Nazi-American Money
Plot, 1933-1947 (Trgovanje s neprijateljem: prikaz nacistiko-amerike zavjere
novca), New York, Delacorte, 1983. Povijest djelatnosti Zaklade Rockefeller
sadrana je na njihovoj web stranici: www.rockfound,org/Documents/l 80/
1970.html.

183

siku, uz penicu i grah. Godine 1943., kao rezultat toga projek

ta, Zaklada Rockefeller otpoela je Meksiki poljoprivredni pro
gram (Mexican Agricultural Program, skraeno MAC), na i
jemu je elu bio George Harrar iz Zaklade Rockefeller, a u njego
vu timu radio je i mladi biljni patolog po imenu Norman Borlaug, takoer iz Zaklade Rockefeller. Obitelj Rockefeller pri
premala je prve korake onoga to e poslije rata postati ve
likom transformacijom svjetskoga poljoprivrednog trita.
Dok su Nelson Rockefeller i potpredsjednik Wallace obra
ivali Latinsku Ameriku, traei poljoprivredne mogunosti za
Sjedinjene Amerike Drave, Laurance i Nelson Rockefeller ve
su od 1941. poeli, po niskim cijenama, kupovati golema pro
stranstva visoko kvalitetne obradive zemlje diljem Latinske
Amerike. Obitelj Rockefeller time je, uz naftu, ulazila i u poljo
privredu. Ali, nije to bila tek obina obiteljska poljoprivreda,
nego globalni agrobiznis, kako su ga pedesetih godina poeli
nazivati. Sr te nove ekonomije agrobiznisa bila je nafta. A o
nafti Rockefelleri su znali ba sve. Ekonomski obrazac koncen
tracije biznisa u obliku globalnoga monopola, koji su desetljei
ma gradili u industriji nafte, primijenit e i na transformaciju
svjetske poljoprivrede u globalni "agrobiznis".
U oujku 1941., devet mjeseci prije nego to je japansko
bombardiranje Pearl Harbora uvelo Sjedinjene Amerike Drave
u Drugi svjetski rat, Laurance Rockefeller iskoristio je britan
ske financijske potekoe u Sjevernoj i Junoj Americi i kupio
milijun i pol jutara prvorazredna poljoprivrednog zemljita uz
rijeku Magdalenu u Kolumbiji. Njegov brat Nelson netom prije
toga kupio je golem ran u Venezueli, koji je nekada bio u vla
snitvu Sinoma Bolivara. Jedan njegov pomonik iz organiza
cije CIAA u to je vrijeme bez uvijanja rekao: "Ima dobrih nekret
nina u britanskom portfelju. Sada i njih moemo bez problema
pobrati".
U vrijeme kad je predsjednik Roosevelt imenovao Rockefellera pomonikom ministra vanjskih poslova za Latinsku Ame184

riku, Rockefeller je ve bio do grla u industriji hrane i agrobiznisu. U organizaciji amerikoga Ministarstva vanjskih poslova,
godine 1943. odrana je u meksikome gradu Chapultepecu
konferencija o meuamerikoj suradnji, na kojoj je, uz Nelsona
Rockefellera i druge velike amerike biznismene, sudjelovao i
predsjednik Amerike fedracije farmera Edward O'Neill.
Na toj se konferenciji Nelson Rockefeller suglasio s O'Neillovim miljenjem o tome kako su amerikoj poljoprivredi po
trebna nova izvozna trita. U vidu su imali trita zemalja June
Amerike. Nelson Rockefeller rekao je da trai nove "prostore".
U istinskome duhu promidbe otvorenog i slobodnog trita,
zatraio je da se trita Sjeverne i June Amerike zatvore za sve
poslovne interese osim za interese Sjedinjenih Amerikih
Drava. Istodobno je zatraio da sve zemlje na svijetu, uk
ljuujui i zemlje June Amerike, otvore vrata amerikim
proizvodima, ukljuujui i poljoprivredne. Slobodna trgovina
bila je krilatica koja e se primjenjivati samo selektivno, tj. strane
zemlje moraju otvoriti svoja trita za amerike kompanije.
Rockefeller se na toj konferenciji sloio i s miljenjem gene
rala Pentagona o tome kako bi prodaja vika amerikoga oruja
zemljama Latinske Amerike, poslije rata, radi sigurnosti tih
zemalja, bila dobar nain dovoenja tih zemalja u ovisnost o
Washingtonu. Ovisnost o amerikome oruju tei e istodob
no s ovisnou o amerikim kompanijama i o kapitalu ame
rikih banaka. A na samome elu te politike bila je obitelj Roc
kefeller, koja je ujedno bila i vlasnik velikih udjela u najveim
kompanijama za proizvodnju oruja.
Dok se, potkraj etrdesetih godina 20. stoljea, zahuktavao
Hladni rat, predsjednik Truman najavio je da e se Sjedinjene
Amerike Drave boriti protiv irenja komunizma u Africi, Aziji
i Latinskoj Americi. Zagovarao je izvoz amerike tehnike i ka
pitala u zemlje u razvoju, istaknuvi kako u transferu amerike
tehnologije u strane zemlje glavnu ulogu treba imati ameriki
185

privatni sektor, a ne amerika Vlada. Ta je zamisao stigla od

Nelsona Rockefellera. Amerika dominacija na podruju svjetske
poljoprivredne tehnologije ubrzano se pretvarala u oruje u
Hladnome ratu za Washington, a jo vie za mone interese
obitelji Rockefeller.
Poetkom pedesetih godina ameriki izvoz poljoprivrednih
proizvoda bio je po vanosti gotovo jednak izvozu oruja i
proizvoda za iroku potronju. Viak hrane amerikoga Mini
starstva poljoprivrede smatrao se orujem amerike vanjske
politike. Godine 1954., projektom P.L. 480, zvanim i "Hrana za
mir", proces opisan ranije u ovoj knjizi uglavnom je formaliziran.
Obitelji Rockefeller i Zakladi Rockefeller nije u to vrijeme
bio problem amerikome Ministarstvu vanjskih poslova namet
nuti svoja gledita o svjetskoj proizvodnji i trgovini hrane i o
populacijskim pitanjima. lanovi te obitelji i s njima povezane
osobe iz newyorkoga Vijea za inozemne odnose zauzimali su
sve visoke poloaje u amerikome ustroju za vanjsku politiku.
Jedan od pokazatelja tadanjih intimnih veza izmeu skupi
ne Rockefeller i Ministarstva vanjskih poslova jest injenica da
je svaki ameriki ministar vanjskih poslova, u kritinome razdo
blju Hladnoga rata, od 1952. do kraja mandata predsjednika
Jimmyja Cartera, tj. do 1979., prije dolaska na taj poloaj bio
jedna od vodeih figura u Zakladi Rockefeller. Ministar vanjskih
poslova u Vladi predsjednika Eisenhowera John Foster Dulles,
odvjetnik s Wall Streeta, bio je, prije dolaska na dunost mini
stra u Washingtonu, predsjednik Zaklade Rockefeller. Ministar
u Vladi predsjednika Johna Kennedyja i Lyndona Johnsona, Dean
Rusk, na tu je dunost doao 1961. izravno s dunosti pre
dsjednika Zaklade Rockefeller. Savjetnik za nacionalnu sigur
nost predsjednika Nixona Henry Kissinger, koji je 1974. od
ministra Ruska preuzeo i poloaj ministra vanjskih poslova,
takoer je potekao iz uskoga kruga Zaklade Rockefeller. I mini
star vanjskih poslova u Vladi Jimmyja Cartera, Cvrus Vance,
186

prije stupanja na taj poloaj bio je predsjednik Zaklade Rockefeller. Golemi utjecaj te privatne neprofitne zaklade na poslije
ratnu ameriku vanjsku politiku uvelike je dran u pozadini.
I Dullesu i Rusku i Vanceu i Kissingeru bila su dobro pozna
ta Rockefellerova gledita o vanosti djelovanja privatnog sek
tora na Vladu i znali su to Rockefelleri misle o poljoprivredi da je to proizvod ba kao i nafta, koji se moe prodavati i kon
trolirati, kojim se moe proizvoditi nestaica ili ga moe biti u
izobilju, ovisno o ciljevima vanjske politike.
Zanimljivo je da su se veze izmeu Dullesa, Ruska, Vancea,
Kissingera i Rockefellera vrlo rijetko spominjale otvoreno, a
bile su od bitne vanosti za razumijevanje kljunih aspekata
amerike vanjske politike i amerike politike hrane. 4

Poeci agrobiznisa:
Rockefeller se udruuje s Cargillom
Godine 1947., nakon zavretka Drugoga svjetskoga rata,
Nelson Rockefeller osnovao je jo jednu kompaniju - IBEC (In
ternational Basic Economy Corporation, Meunarodna korpo
racija za temeljno gospodarstvo). Cilj te kompanije bio je poka
zati da privatni kapital, organiziran kao profitna organizacija,
moe unaprijediti poljoprivredu u zemljama u razvoju. Zapra
vo, kompanija IBEC imala je cilj uvesti agrobiznis golemih
razmjera u one zemlje u kojima je ameriki dolar, pedesetih i
ezdesetih godina, mogao kupiti veliku mo.
Rockefellerova kompanija IBEC pozvala je tadanjega ame
rikoga diva na podruju agrobiznisa, kompaniju Cargill, da s
njome radi u Brazilu. Kompanija IBEC imala je mnoge plano-

Vidi prethodnu biljeku.

187

ve: proizvodnju hibridnog kukuruza, proizvodnju svinja, treti

ranje usjeva iz helikoptera, uzgoj i skladitenje itarica. Jedna
od kompanija u sastavu IBEC-a bila je kompanija Sementes
Agroceres, koja je igrala kljunu ulogu na podruju genetike
biljaka i ivotinja u Brazilu.
Kompanije IBEC i Cargill poele su razvijati hibridne sorte
kukuruza. Pretvorile su Brazil u treu zemlju na svijetu po
proizvodnji kukuruza, odmah poslije Sjedinjenih Amerikih
Drava i Kine. Smjesa kukurza i soje u Brazilu se koristila kao
krmivo. To e devedesetih godina 20. stoljea postati temeljem
za irenje GM soje na svjetskom tritu krmiva.
I uzgoj eerne trske doveo je do toga da Brazil zauzme istak
nutu ulogu u uzgoju soje. eerna trska obino da je urod oko
pet godina, nakon ega se mora preorati. U dvopoljnom plodoredu brazilski su farmeri nakon eerne trske poeli sijati soju,
koja obogauje tlo duikom. Budui da eerna trska treba du
ik, to je smanjilo potrebu za umjetnim gnojivom pa se upravo
zbog toga u Brazilu poela uzgajati soja.
Kompanija Cargill i druge amerike kompanije za proizvo
dnju i trgovinu itaricama kasnije su pretvorile soju ujedan od
glavnih izvoznih proizvoda, koji se u poetku prodavao samo
kao krmivo. Ona je postala glavnim orujem u arsenalu ame
rike kontrole hrane.
Bivi predsjednik Zaklade Rockefeller Lester Brown zacrtao
je ciljeve "zelene revolucije" Zaklade Rockefeller, koji glase:
"Umjetno gnojivo ide u paketu s drugim proizvodima, a farme
ru je potrebno kako bi ostvario pun potencijal novoga sjemena.
Kada primjena moderne tehnologije postane profitabilna,
potranja za svim vrstama proizvoda brzo e rasti. A samo agrokompanije mogu osigurati uinkovitu opskrbu tim proizvodi
ma".
Nadalje, izjavio je da su multinacionalne kompanije "za
panjujue uinkovit nain institucionaliziranja transfera teh
nikoga znanja u poljoprivredi". A najbolji poloaj za opskrbu
188

sjemenom i umjetnim gnojivom u to su vrijeme, naravno, ima

le amerike agrokompanije - DuPont, Pioneer Hi-Bred, Cargill
i ADM. Potaknut Rockefellerovom "zelenom revolucijom",
poevi od kasnih 1950-tih godina, izvoz amerikih agrokompanija ubrzano se, uz naftu i oruje, pretvarao u sr amerike
ekonomske strategije.5

Projekti i za Brazil i Venezuelu

Dok je "zelena revolucija" Zaklade Rockefeller kroila ve
likim koracima u Meksiku, Nelson Rockefeller osnovao je jo
jednu organizaciju sa svrhom postizanja istih ciljeva u Brazilu i
Venezueli. elio je nastaviti s projektima koje je zapoeo kao
djelatnik organizacije CIAA tijekom Drugoga svjetskoga rata.
Okupio je nekoliko bivih kolega iz organizacije CIAA i osno
vao organizaciju AIA (American International Association for
Economic and Social Development, Ameriko meunarodno
udruenje za ekonomski i drutveni razvoj). Cilj toga pothvata
bio je transfer tehnologije i obrazovanja.
Pomou te organizacije elio je brzo modernizirati temeljnu
infrastrukturu. Ta je organizacija tvrdila da e u onoj zemlji u
kojoj njezini projekti doive neuspjeh, zbog naglog porasta broja
stanovnika, doi do smanjenja ivotnog standarda. Kao najvei
dioniar venezuelanske kompanije Creole Petroleum, uvjerio
je kompanije Shell, Mobil i Gulf te jo neke privatne donatore
da mu se poslije 1946. pridrue u projektima njegove organiza-

5
Sowing the Seeds of the Green Revolution: The Pivotal Role Mexico and Interna
tional Non-Profit Organizations Play in Making Biotechnology an Important Foreign
Policy Issue for the 21st Century (Sijanje sjemena "zelene revolucije": kljuna
uloga Meksika i meunarodnih neprofitnih organizacija u pretvaranju biotehnologije u vano pitanje vanjske politike u 21. stoljeu), na: www.isop.ucla.
edu/profmex/volume4/3summer99/Green_Finalm.htm.

189

ije AIA. Braa Rockefeller ve su ranije financirala niz studija,

pretea projektu NSSM 200, u kojima su obraene one zemlje
Latinske Amerike, Jugoistone Azije, Bliskoga istoka i Afrike
koje bi mogle biti "mekane za komunizam". U tim su studija
ma izdvojeni Brazil i Venezuela na podruju June Amerike,
Brazil zbog svojih golemih netaknutih prirodnih bogatstava, a
Venezuela zbog tamonje naftne industrije njihove obitelji.
Nelson A. Rockefeller bio je majstor retorike Hladnoga rata
u slubi promicanja interesa svoje obitelji, a sve u ime ame
rike "nacionalne sigurnosti". Njegovim naporima nije nimalo
smetala injenica da je njegov stari prijatelj John Foster Dulles,
u to vrijeme ameriki ministar vanjskih poslova, vodio nukle
arnu politiku "masovne odmazde" i hladnoratovskog sukoba
"sraunatog rizika", kojom je ameriki narod uvjerio u navod
nu opasnost i prijetnju od sovjetske oruane sile. Time je do
veo do toga da se gotovo sve moglo vrlo lako opravdati kao
"interes amerike nacionalne sigurnosti".6
Poljoprivredom u Latinskoj Americi Nelson Rockefeller i
drugi vodei ameriki bankari i biznismeni stvarali su ranu fazu
budue revolucije u svjetskoj proizvodnji hrane i u tome su
procesu kontrolu nad temeljnim ivotnim namirnicama oduzi
mali iz ruka veine svjetskih naroda i drava i predavali je u
ruke male elitne skupine igraa. Kao ni veina drugih revolu
cija, ni "zelena revolucija" nije bila ono to se pod tim pojmom
reklamiralo.
U tome je Zaklada Rockefeller bila predvodnikom, to ne
zauuje. Tome su procesu dali novo ime - agrobiznis. Njihov
model agrobiznisa, pokretan pravilima koja su postavili glavni
igrai, tj. amerike kompanije i financijske kue, stvorio je sa
vrenog partnera za uvoenje genetskog inenjerstva u poljo
privredi i genetski modificirane hrane, to se dogodilo devede-

190

Colby & Donnett, op. cit., str. 212.

setih godina 20. stoljea. Kako se dogodio taj brak izmeu stra
tekih interesa i dugoronih ciljeva ostat e sakriveno pod
krinkom uinkovitosti slobodnog trita, modernizacije,
hranjenja gladnoga svijeta i drugih izmiljotina za potrebe od
nosa s javnou, kojima su lukavo prikrivali najsmioniji udar u
povijesti svijeta na sudbine cijelih naroda i drava.

191

DEVETO POGLAVLJE

SVEUILITE HARVARD TVORAC AMERIKOGA

AGROBIZNISA

"Zelena revolucija" otvara vrata

Rockefellerova "zelena revolucija" poela je u Meksiku i
tijekom pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea proirila se
po cijeloj Latinskoj Americi. Ubrzo nakon toga, uz potporu
njegovih mrea u Aziji, doprla je do Indije i nekih drugih ze
malja. Ta je "revolucija" bila samo fasada za preuzimanje kon
trole nad proizvodnjom hrane u ciljanim zemljama nerazvijeno
ga svijeta, a promicala se u ime uinkovitistu slobodnog podu
zetnitva, kao suprotnost neuinkovitosti komunistikoga su
stava.
Poslije Drugoga svjetskoga rata, kada je njemaka kompa
nija I. G. Farben bombardiranjem pretvorena u hrpu ruevina,
amerike kemijske kompanije postale su najvee na svijetu.
Najvee meu njima - DuPont, Dow Chemical, Hercules Powder
i jo neke - imale su skladita zatrpana golemim koliinama
duika koji su proizvele novcem poreznih obveznika u svrhu
proizvodnje bomba i raketa za ratne potrebe.
Duik je bio osnovni element za proizvodnju bomba i ek
sploziva, glavni sastojak trinitrotoluola i drugih visokorazornih eksploziva. Osim toga, mogao je biti i osnov za proizvo
dnju duinih gnojiva. Kemijske su kompanije dole na ideju
193

da stvore nova velika trita za svoj duik u obliku umjetnog

gnojiva i za ameriku poljoprivredu i za izvoz.
Proizvodnja duinoga gnojiva bila je dio politike monoga
lobbyja iz krugova oko Rockefellerove kompanija Standard Oil,
u kojemu su potkraj rata, izmeu ostalih, bile i kompanije DuPont, Dow Chemical i Hercules Powder.
Marketingom tih novih agrokemijskih proizvoda, koji je
poslije rata poduzet na svjetskoj razini, rijeen je i problem
preuzimanja velikih novih trita i za amerike petrokemijske
kompanije i za kartele za proizvodnju i trgovinu itaricama, tj.
za skupinu od etiri-pet kompanija, ukljuujui kompanije Cargill, Continental Grain, Bunge i Andre. Najvee kompanije za
trgovinu itaricama bile su one u Americi, a njihov rast bio je
rezultat irenja visokorodnih hibridnih sorata iz razdoblja "ze
lene revolucije" iz ezdesetih i sedamdesetih godina. Poljopri
vreda je tada krenula u globalizaciju, a Zaklada Rockefeller u
usmjeravanje i oblikovanje te globalizacije.
Kako su divovske amerike agrokompanije imale monopol
na kemijske proizvode za poljoprivredu i na hibridno sjeme,
odluile su zavladati svjetskim tritima poljoprivrednih
proizvoda. Uostalom, kako sedamdesetih godina ree Kissinger, "ako kontrolira hranu, kontrolira ljude". Sve zemlje svi
jeta, od zemalja u razvoju, preko zemalja Europske ekonomske
zajednice do Sovjetskoga Saveza i Kine, ovisile su o monim
kompanijama iz amerikoga itnoga kartela, od kojih su kupo
vale ito i druge prehrambene proizvode kako bi odrale stabi
lnost u godinama kad su njihove etve bile slabe.
Istina, amerika je Vlada ezdesetih godina nastojala suz
bijati komunizam i nacionalistike pokrete u zemljama u razvoju
tako to je tim zemljama nudila pomo u hrani - poljoprivred
ne proizvode privatnih agrokompanija. Spoj amerike dravne
pomoi i tehnika koje su se stvarale u ime "zelene revolucije"
pruit e utjecajnim politikim krugovima oko Rockefellera i
njihovim interesnim skupinama s podruja agrobiznisa zlatnu
194

priliku da ta nastojanja amerike Vlade usmjere u svoju korist.

Nelson Rockefeller djelovao je na podruju poljoprivrede
rame uz rame sa svojim bratom Johnom D. Rockefellerom, koji
je 1953., godinu dana nakon osnivanja Populacijskoga vijee,
osnovao i svoje privatno Vijee za razvoj poljoprivrede (Agriculture Development Council). Glavna meta toga Vijea bila je
Azija, dok se Nelson koncentrirao na dobro mu poznato po
druje Latinske Amerike. Cilj im je bio zajedniki - dugorona
kartelizacija svjetske poljoprivrede i opskrbe hranom, naravno,
pod hegemonijom njihovih kompanija.
Kad je, pedesetih godina, Norman Borlaug iz Zaklade Roc
kefeller doao u Meksiko, radio je na sortama penice otpor
nim na hru i na hibridnim sortama kukuruza. Projekt gene
tskog inenjerstva doi e tek nekoliko desetljee poslije toga.
No, pod krinkom poljoprivrede i bioloke znanosti, ezdesetih
i sedamdesetih godina skupina oko Rockefellera provodila je
sraunatu strategiju svoje "zelene revolucije".
Sr te strategije bila je uvesti "modernu" poljoprivredu radi
poveanja uroda, barem su tako govorili, i na taj nain smanjiti
glad i mogunost komunistikog skretanja meu gladnim, neu
rednim i potencijalno buntovnim stanovnitvom. Taj isti zavo
dljivi argument primijenili su i mnogo godina kasnije kako bi
prodali svoju "genetsku revoluciju". Kompanijama za proizvo
dnju sjemena bile su privlane F1 hibridne sorte zbog injenice
da je rodnost hibrida u narednim generacijama uzgoja bila sve
manja. Dakle, poljoprivrednici su morali tedjeti novac kako bi
svake godine kupovali novo visokorodno F1 hibridno sjeme.
Osim toga, svako hibridno sjeme jamilo vlasniku patenta mo
nopol na njegovu prodaju. "Zelena revolucija" bila je poetak
svjetske kontrole nad proizvodnjom hrane, a "genetska revolu
cija", nastala nekoliko desetljea nakon toga, taj je proces dovr
ila. Nije udo da su iste kompanije provele obje spomenute
revolucije, uz Zakladu Rockefeller i druge mone amerike zak
lade.
195

Godine 1966. financijskim sredstvima Zaklade Rockefeller

prikljuila su se i znatna financijska sredstva Zaklade Ford, koja
je takoer bila osloboena od plaanja poreza i imala bliske
veze s amerikom Vladom, obavjetajnom slubom i ustrojem
za vanjsku politiku. S tako objedinjenim novcem, "zelena revo
lucija" Zaklade Rockefeller bila je u punom zamahu.
Te je godine meksika Vlada, zajedno sa Zakladom Rocke
feller, osnovala Meunarodni centar za unaprjeenje kukuruza
i penice (International Maize and Wheat Improvement Center, skraeno CIMMYT). Taj je centar svoj rad usredotoio na
program penice, to je bio rezultat studija o dobivanju novih
sorta penice, koje je Zaklada Rockefeller poela provoditi u
Meksiku jo etrdesetih godina 20. stoljea.
Godine 1970. Norman Borlaug iz Zaklade Rockefeller do
bio je Nobelovu nagradu. Zanimljivo, ne za biologiju, nego za
mir, istu onakvu kakvu e nekoliko godina kasnije dobiti i Henry Kissinger. Obojica su bili tienici Rockefellerova interesno
ga kruga.
"Zelena revolucija" uvela je ameriki agrobiznis u kljune
zemlje u razvoju, pod krinkom promicanja znanosti o poljopri
vrednim kulturama i moderne poljoprivredne tehnologije. Nove
visokorodne sorte penice u Meksiku zahtijevale su moderno
umjetno gnojivo, modernu poljoprivrednu mehanizaciju i dru
gu opremu, a iznad svega navodnjavanje, to je znailo pumpe
koje rade na naftu ili plin.
Tehnologija "zelene revolucije" bila je pogodna samo za
najbogatija poljoprivredna podruja pa je zato i bila namjerno
usmjerena prema najveim poljoprivrednim proizvoaima, to
je pojaalo staru polufeudalnu latifundistiku podjelu. Nove
sorte penice u Meksiku su se sijale samo na bogatim poljopri
vrednim podrujima na sjeveroistoku, koja su imala novosa
graene sustave navodnjavanja. Sva nova tehnologija, od umjet
noga gnojiva preko traktora do sustava navodnjavanja, zahtijeva
la je naftu i druge potreptine, koje su se mogle kupovati samo
196

od dobavljaa iz razvijenih industrijskih zemalja, osobito onih

iz Sjedinjenih Amerikih Drava. Tako su, pod Rockefellerovom palicom, nafta i poljoprivreda udruile snage.
U Indiji je "zelena revolucija" bila ograniena na samo 20%
zemljita na sjeveru i sjeveroistoku zemlje, gdje su postojali
sustavi za navodnjavanje. Tamonju "revoluciju" nisu brinule
goleme razlike izmeu velikih feudalnih zemljoposjednika na
tim podrujima i siromanih seljaka bezemljaa, koji su inili
golemu veinu stanovnitva. Ona je stvorila podruja s agrobiznisom, povezanim s velikim izvoznim divovima poput kom
panije Cargill. Predjeli u kojima je ivjela i radila golema veina
seljaka i dalje su ostali siromani. Uvoenje "zelene revolu
cije" nije uinilo apsolutno nita u pogledu smanjenja jaza iz
meu bogatih zemljoposjednika-feudalaca i siromanih seljaka.
Ali statistiki podaci u globalu pokazivali su znatan porast
proizvodnje penice u Indiji. Statistiki podaci mogu biti divna
stvar, ovisno o tome tko ih izrauje.1

1
Anderson, Robert: American Foundations, the Green Revolution and the
CGIAR: Intentions, implementation and contingencies (Amerike zaklade, zelena
revolucija i CGIAR: namjere, provedba i nepredvieni izdaci), Simon Fraser
University, studeni 2003., na: les.man.ac.uk/government/publications/
working__papers_docs/Giobalisation/
Foundations%20papers%20Anderson.pdf The Contradktions of the Green
Revolution (Proturjeja zelene revolucije), na: www.eco.utexas.edu/facstaff/
Cleaver/cleavercontradictions.pdf. Economics and Politics of the World
Social Forum (Ekonomija i politika svjetskog drutvenog foruma), broj 35,
rujan 2003., "Globalizacija", Appendix I: Ford Foundation - A Case Study of
the Aims of Foreign Funding.

197

Osposobljavanje kadrova za biorevoluciju...

U jugoistonoj Aziji Zaklada Rockefeller, institucija Johna
D. Rockefellera III. zvana Vijee za razvoj poljoprivrede i Zak
lada Ford udruili su snage i 1960. godine, u gradu Los Barios
na Filipinima, osnovali Meunarodni institut za istraivanje
rie (International Rice Research Institute, skraeno IRRI).
Godine 1970., taj institut, zajedno s jo etiri meunarodna
znanstvena instituta za meunarodnu i tropsku poljoprivredu,
udruili su se u instituciju zvanu Savjetodavna skupina za
istraivanje meunarodne poljoprivrede (Consultative Group
on International Agruculture Research, skraeno CGIAR).
Toj su se instituciji prikljuile i neke druge organizacije,
ukljuujui i Svjetsku banku i trideset etiri zemlje. Stipendija
ma dareljive Zaklade Rockefeller i Zaklade Ford vodei znan
stvenici i agronomi iz zemalja Treega svijeta, specijalizirani za
podruje poljoprivrede, pozivani su u Sjedinjene Amerike
Drave kako bi "svladali" koncept poljoprivredne proizvodnje
u obliku modernoga agrobiznisa i naueno znanje prenijeli u
svoje zemlje. Tim je procesom u tim zemljama stvorena
neizmjerno utjecajna mrea za promidbu amerikoga agrobiz
nisa, a sve u ime znanosti i uinkovitosti slobodnoga trita.
Malo pomalo, do trenutka kada je od Kissingera naruen
projekt NSSM 200, ta mrea znanstvenih instituta i centara to
ih je Zaklada Rockefeller osnovala u mnogim zemljama Tree
ga svijeta poloila je temelje kontroli znanstvenoga rada na
podruju poljoprivrede i razvojne strategije diljem Treega
svijeta.
Istodobno je Rockefellerovo Vijee za razvoj poljoprivrede
odailjalo amerike sveuiline profesore na birana sveuilita
azijskih zemalja, kako bi ondje osposobili novi narataj znan
stvenika koji e odlaziti u Sjedinjene Amerike Drave kako bi
stekao doktorate iz poljoprivrednih znanosti i slijedili recepte
onih amerikih sveuilita ija su stajalita na tome podruju
198

bila bliska Rockefellerovima. Ta pomno sagraena mrea poka

zat e se presudnom za buduu strategiju kojom je Zaklada
Rockefeller irila primjenu genetskog inenjerstva po svijetu.
U nairoko itanome priruniku koji je napisao izvrni di
rektor Vijea za razvoj poljoprivrede Arthur Mosher istie se
kako je potrebno seljake treba poticati da "ele vie za sebe",
kako ih treba poticati da napuste "stare navike i da se late poljo
privrede kao 'biznisa'". Zagovarao je irenje obrazovnih pro
grama za ene i osnivanje klubova za mlade kako bi se stvorila
vea potranja za kupovanjem gotovih proizvoda. Tvrdio je kako
e "ljubav mueva i oeva prema njihovim obiteljima" potak
nuti u njima takve elje i natjerati ih da vie rade. Naravno, za
ulaganja u tu novu tehnologiju morat e uzimati kredite, to e
ih jo vie vezati za tu novu trinu ekonomiju.
Svojim programom "zelene revolucije" Zaklada Rockefeller
i Zaklada Ford djelovale su rame uz rame s vanjskopolitikim
ciljevima Agencije za meunarodni razvoj (AID-a), koja je dio
amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, i CIA-e. Jedan od
velikih ciljeva "zelene revolucije" bio je potjerati seljake sa zem
lje i prisiliti ih da, u oajnikoj potrazi za poslom i preivlja
vanjem, bjee u siromana predgraa velikih gradova. To se
nije dogodilo sluajno. Bio je to dio plana stvaranja jeftine rad
ne snage za budue amerike multinacionalne kompanije.
Kad je promidba "zelene revolucije" jenjala, njezini rezul
tati bili su znatno drukiji od poetnih obeanja. Problemi su
nastali zbog sveope primjene herbicida, koji su esto imali
loe posljedice po zdravlje ljudi. Zbog uzgoja hibridnih mono
kultura s vremenom su se smanjili i plodnost tla i prinosi. Prvi
rezultati u Meksiku bili su impresivni - dvostruko, ak tro
struko vei prinos od jednake koliine posijane penice, a ka
snije i kukuruza.
"Zelena revolucija" bila je popraena velikih projektima na
vodnjavanja, koji su esto ukljuivali zajmove od Svjetske banke
199

kako bi neka zemlja mogla izgraditi goleme brane i velika jeze

ra na podrujima koja su do tada bila nastanjena i imala velike
povrine obradive zemlje. Zatim se na ostatku obradiva zemlji
ta uzgajala superpenica, uz goleme koliine umjetnoga gnojiva
po hektaru, a to gnojivo bilo je proizvod od duika i nafte, tj.
sirovina ije su trite kontrolirale velike naftne kompanije,
takozvanih "sedam sestara" pod vodstvom obitelji Rockefeller.
Koristile su se i goleme koliine herbicida i pesticida, ime
su stvorena nova trita za velike naftne i kemijske kompanije.
Kao to ree jedan analitiar, "zelena revolucija" nije bila nita
drugo do kemijska revolucija. Zemlje u razvoju nisu nikada imale
dostatno novca za kupnju tih golemih koliina umjetnoga gnoji
va i herbicida. Zato su, dobrotom Svjetske banke, uzimale kre
dite od te banke kao i specijalne kredite od banke Chase i dru
gih velikih newyorkih banaka, uz jamstva amerike Vlade.
Dajui tim zemljama kredite, polako su ih dovodili u zamku.
Krediti su veinom odlazili velikim zemljoposjednicima u
tim zemljama. Za male seljake situacija je bila drukija. Oni
nisu mogli sebi priutiti umjetno gnojivo, herbicide ni druge
moderne potreptine pa su morali posuivati novac. U poetku
bi im drava raznim programima pokuala osigurati neke kre
dite za kupnju sjemena i umjetnog gnojiva.
Oni zemljoradnici koji nisu uspijevali ui u takve programe
morali su uzimati kredite od privatnih banaka. Zbog visokih
kamata, mnogi mali zemljoradnici nisu imali nikakve koristi
od veih prinosa. Morali su poslije etve prodati veinu, ako ne
i svu ljetinu kako bi otplatili glavnice i kamate. Postajali su
ovisni o kreditorima i trgovakim kompanijama, koje su mno
gima, zbog nevraanja kredita, oduzimale zemlju. ak i s po
voljnijim dravnim kreditima seljaci su esto prestajali uzgaja
ti raznovrsne kulture i prelazili na one unosne na tritu. Takva
unosna kultura u Kolumbiji bila je koka, to je udarilo temelje
kasnijoj poplavi kokaina.
200

Zelena revolucija donijela je i strojeve za obradu zemlje.

Najpoznatija je bila traktorska kopaica. Taj je stroj, kojim su
se obraivala riina polja, uvelike unitavao prirodnu struktu
ru tla. Ali je zemlju obraivao vrlo uinkovito.
Jo jedan kljuni aspekt koji je pokretao interese amerikih
agrokompanija bila je injenica da se "zelena revolucija" te
meljila na irenju novog hibridnog sjemena u zemlje u razvoju.
Jedan od vitalnih aspekata toga sjemena, kao to sam ve spo
menuo, bila je injenica da se ono nije moglo reproducirati.
Imalo je ugraenu zatitu protiv razmnoavanja. Za razliku od
normalnog opraenog sjemena, koje je davalo plodove sline
onima od kojih je i samo nastalo, prinos od sjemena dobivena
od hibridnih biljaka bio je znatno manji od onoga u prvoj gene
raciji.
To smanjenje prinosa u drugoj generaciji znailo je da zem
ljoradnici moraju kupovati hibridno sjeme za svaku sjetvu kako
bi imali dobar prinos. Drugo, zbog toga to je druga generacija
sjemena davala manji prinos nestalo je prodaje svakog sjemena
osim onoga za koje je trebalo odobrenje uzgajivaa. Nestalo je
posrednika, koji su dio prethodne ljetine prodavali za sjeme.
Ako velike multinacionalne kompanije kontroliraju svoje izvorne
sorte hibridnog sjemena, onda nikakav konkurent ni poljopri
vrednik ne moe niti smije proizvoditi takvo sjeme.
Ustvari, primjena moderne amerike poljoprivredne tehno
logije, umjetnog gnojiva i komercijalnog hibridnog sjemena
napravili su poljoprivredu u zemljama u razvoju, osobito u onim
veim, ovisnom o uvozu. Bio je to prvi korak dugoga, pomno
isplaniranoga procesa koji traje ve desetljeima. Tako su ve
like agrokompanije velikim koracima zakoraile na trita koja
su amerikim izvoznicima do tada bila nedostupna. Ta je poja
va kasnije nazvana "poljoprivredom orijentiranom na trite".
U stvarnosti, bila je to poljoprivreda orijentirana na stjecanje
kontrole velikih agrokompanija nad svjetskom poljoprivredom.
201

Tako su "zelena revolucija" i njezino hibridno sjeme znaili

novu veliku kontrolu trita za amerike agrokompanije. Henry Wallace, ministar poljoprivrede u Vladi predsjednika Franklina Roosevelta, izgradio je prvu veliku kompaniju za proizvo
dnju hibridnog sjemena, zvanu Pioneer Hi-Bred, velikim dijelom
tako to je, na raun toga ministarstva, selektivno poticao is
traivanja o pozitivnim stranama hibridnog sjemena, a one
negativne zatakavao. Time je omoguen nastanak velikih ko
mercijalnih kompanija za proizvodnju sjemena. To je poloilo
temelje nastanku genetskog patentiranog sjemena i njegovoj
koncentraciji u rukama aice golemih zapadnih agrokompanija.
Te su kompanije, uz ostalo, tvrdile kako je vei urod mogue
postii samo primjenom njihovih proizvoda i tehnologije. To je
gledite poduprla i amerika Vlada, preko programa USAID-a i
drugih, kojima je uspijevala pridobiti potporu vlada zemalja
uvoznica, tj. zemalja u razvoju. To je dovelo do toga da su poljo
privrednici zanemarivali tradicionalne metode postizanja boljih
uroda, jer su savjetnici iz Zaklada Rockefeller i Ford te metode
proglaavali primitivnima i neuinkovitima.
Sijanje visokorodnih sorta (High Yield Varieties, skraeno
HYV) hibridne penice, kukuruza ili rie te primjena velikih
koliina umjetnoga gnojiva i herbicida ubrzo su prevladali u
mnogim zemljama. Dunosnici vlada tih zemalja vie nisu ni
razmiljali o mogunostima poboljanja uroda tradicionalnim
metodama. K tome, strane agrokompanije esto su interveni
rale kako bi potisnule i omele znanstvene programe koji bi mogli
dovesti u pitanje njihov pristup glede postizanja veih uroda.
Ta je pojava bila prisutna diljem svijeta.
Godine 1959. jedan tim strunjaka, pod vodstvom ameriko
ga Ministarstva poljoprivrede, izradio je u Zakladi Ford doku
ment pod naslovom "Izvjee o krizi hrane u Indiji i mjerama
za njezino rjeavanje" (Report on India'a Food Crisis and Steps
202

to Meet It). Umjesto da, kao temelj za razvoj poljoprivrede,

predloi bitnu promjenu, tj. oduzimanje dijela zemlje i drugih
ruralnih dobara velikim kvazifeudalnim zemljoposjednicima i
podjelu te zemlje i dobara seljacima, to izvjee Zakalde Ford
istaknulo je potrebu za tehnolokim promjenama, tj. primjenu
poboljanog sjemena, umjetnog gnojiva i herbicida, i to na onim
podrujima koja su imala sustave navodnjavanja, kakvih je bilo
vrlo malo. Bila je to strategija "zelene revolucije".
Zaklada Ford ak je financirala program zvan Indijski pro
gram razvoja intenzivne poljoprivrede (India'a Intensive Agriculture Development Program, skraeno IADP), kao pokusni
program te svoje strategije. Njime je bogatim poljoprivrednici
ma na podrujima koja su imala sustave navodnjavanja osigu
rala pomo za kupnju proizvoda moderne tehnologije - povolj
ne kredite, poticajne cijene i tako dalje. Tu strategiju povoljnim
je kreditima poduprla, naravno, Svjetska banka.
Indijska je Vlada ubrzo prihvatila Rockefellerovu i Fordovu
"zelenu revoluciju", to je imalo dalekosene posljedice. S pri
mjenom novog hibridnog sjemena i kemikalija, proizvodnja rie
i penice na odabranim navodnjavanim podrujima odmah je
porasla. Razgovori o reformi zemlje, o reformi sustava zakupa
zemlje i o ukidanju lihvarstva zauvijek su skinuti s dnevnoga
reda indijske Vlade.
Stopa poveanja uroda iz prvih godina s vremenom se smanji
la, ali se to nije nairoko objavljivalo, tako da je u glavama ljudi
ostao prvotni dojam o postignutom uspjehu. Gledano prosje
no, ukupna poljoprivredna proizvodnja u Indiji rasla je sporije
poslije "zelene revolucije" nego prije nje, a u velikom dijelu te
zemlje ta je proizvodnja stagnirala ili se smanjila. Ali "zelena
revolucija" postigla je i jedan uspjeh - stvorila je veliko novo
trite za amerike i druge velike multinacionalne agrokompanije, za prodaju njihovih kemijskih proizvoda, umjetnoga gnoji
va, pesticida, nafte, mehanizacije i drugih proizvoda zemljama
203

u razvoju. Bio je to poetak onoga to e dobiti ime "agrobiznis". 2

Rockefelleri financiraju stvaranje agrobiznisa

Dok su braa Rockefeller u zemljama u razvoju, projektom
svoje "zelene revolucije", svoj globalni biznis irili s nafte na
poljoprivredu, istodobno su na Sveuilitu Harvard financirali
jedan slabo zapaeni projekt koji e postati infrastrukturom
njihova plana za globalizaciju svjetske proizvodnje hrane, pod
kontrolom aice privatnih korporacija. Taj su plan njegovi tvorci
nazvali "agrobiznisom", kako bi ga se razlikovalo od tradicio
nalne poljoprivrede temeljene na manjim posjedima i na uz
goju raznovrsnih kultura, kvalitetnih za ljudsku prehranu.
Agrobiznis je djelovao rame uz rame sa "zelenom revolu
cijom". Bili su dio velike strategije, u sklopu koje je Zaklada
Rockefeller, u kasnijim godinama, financirala istraivanje i razvoj
genetskih promjena na biljkama.
Pedesetih godina 20. stoljea John H. Davis bio je pomonik
ministra poljoprivrede u Vladi predsjednika Dwighta Eisenhowera. Godine 1955. napustio je Washnington i postao profe
sorom na Poslijediplomskom poslovnom studiju Sveuilita
Harvard, to je bilo vrlo neobino s obzirom na injenicu da je
bio strunjak za poljoprivredu. Ali on je imao vrlo jasnu strate-

Stevenson, Russell i Virginia O. Locke: The Agricultural Development Council: A History, 1989., Winrock Institute for Agricultural Development, Morrilton, AR. Rockefeller Familv Archives (Arhiv obitelji Rockefeller), na: http://
archive.rockefeller.edu/collections/The Rockefeller Archive. The Green Revolution: The Miracle that never was (Zelena revolucija: udo koje se nikada nije
dogodilo), na: www.panap.net/ricecampaign/docs/greenr.pdf. Wijk, Jeroen
van: Hybrids Bredfor Superior Yields or for Control? (Hibridi stvoreni za vei urod
ili za kontrolu?), u: Biotechnology and Development Monitor, broj 19, str. 3
- 5, 1994., Nizozemska.

204

giju. Godine 1956. objavio je jedan lanak u asopisu Harvard

Business Review, u kojemu je napisao: "...jedini nain rjeavanja
takozvanog problema farmera, jednom zauvijek, i izbjegavanja
neprikladnih dravnih programa, jest prijelaz s poljoprivrede
na agrobiznis". Dobro je znao to pod time misli, iako su rijetki
ljudi u to vrijeme shvatili njegovu poruku. Uostalom, on je i
izmislio rije "agrobizniz", kako bi oznaio ono to je planirao
provesti.
On i Ray Goldberg, takoer profesor na Harvardskom po
slovnom fakultetu, te ekonomist Wassily Leontief, roen u Ru
siji, koji je u to vrijeme obraivao ukupno ameriko gospodar
stvo, inili su radnu skupinu za izradbu jednog projekta koji je
financirala Zaklada Rockefeller. Godinama prije toga, u vrijeme

Ruski emigrant Wassily Leontief, profesor ekonomije i matematike na Sveui

litu Harvard, dobio je poslije Drugoga svjetskoga rata od Zaklade Rockefel
ler donaciju od 200.000 dolara za izradu modela ukupnoga amerikoga go
spodarstva. Na veini toga projekta radili su i njegovi harvardski kolege
Ray Goldberg i John Davis. Ta je trojka 1950-tih godina doslovno stvorila
prvi model agrobiznisa.

205

Drugoga svjetskoga rata, amerika je Vlada unajmila profesora

Leontiefa da osmisli metodu dinamike analize ukupnoga ame
rikoga gospodarstva, koju je on nazvao analizom trokova i
rezultata. Radio je za ameriko Ministarstvo rada (Labor De
partment) i za Ured za strateke slube (Office of Strategic
Services, skraeno OSS), koji je bio pretea CIA-e.
Godine 1948. dobio je od Zaklade Rockefeller sredstva u
iznosu od 100.000 dolara kako bi na Harvardu pokrenuo
"Projekt ekonomskog istraivanja strukture amerikoga gospo
darstva" (Economic Research Project on the Structure of the
American Economv). Godinu dana poslije toga tome se projek
tu prikljuilo Ameriko ratno zrakoplovstvo (US Air Force),
to je vrlo udno, s obzirom na injenicu da je Ameriko ratno
zrakoplovstvo sastavni dio Amerike vojske. Netom prije toga
izmiljeni su tranzistor i elektronsko raunalo, kao i metode
linearnog programiranja, to e omoguiti obradu golemih ko
liina statistikih podataka o gospodarstvu. U financiranje toga
projekta ubrzo se ukljuila i Zaklada Ford.
Taj harvardski projekt i onaj njegov dio koji se odnosio na
agrobiznis bili su dijelom velikoga plana za provedbu revolu
cije u amerikoj poljoprivredi. Za etrdeset godina taj e projekt
zavladati industrijom hrane. Goldberg je kasnije revoluciju agrobiznisa i nastanak agrobiznisa genetskog modificiranja nazvao
"pojavom koja je u svjetskome gospodarstvu i drutvu prouzroi
la korjenitiju promjenu od bilo kojeg dogaaja u povijesti lju
dskoga roda". 3
3
Current Biography, 1967., Leontif, W. i Goldberg, Ray: The Evolution of
Agribusiness, Harvard Business School Executive Education Faculty Inverviews,
na: www.exed.hbs.edu/rgoldberg.html. Leontif, W.: Studies in the Structure of
the American Economy, 1953. International Science Press Inc., White Plains,
New York. U godinjemu izvjeu Zaklade Ford za 1956. godinu, zabiljeena
je sljedea donacija: "Harvard Economic Research Project: osim ovih opih
programa, donacija od 240.000 dolara dodjeljuje se za Harvard Economic
Research Project (Harvardski projekt o ekonomskom istraivanju) za razdo
blje od est godina. Taj centar, pod vodstvom profesora Wassilyja Leontifa,

206

Monopol i vertikalna integracija uzvraaju udarac

Kao to se Ray Goldberg kasnije hvalio, srna misao vodilja
projekta o stvaranju agrobiznisa bilo je ponovno uvoenje "ver
tikalne integracije" u ameriku proizvodnju hrane. Do sedamde
setih godina 20. stoljea malo je ljudi u Americi znalo da su se
u Kongresu vodile estoke bitke oko donoenja raznih zakona,
kao pokuaj sprjeavanja integracije kompanija u velike kon
glomerate ili trustove, poput Standard Oila, kako bi se sprijeio
monopol nad cijelim privrednim granama.
Tek sedamdesetih godina, s ustolienjem predsjednika Jimmvja Cartera, koji je na vlast doao uz potporu Davida Rockefellera, ustroj amerikih multinacionalnih kompanija s podruja
agrobiznisa poeo je uspjeno unitavati desetljeima pomno
graeni ameriki dravni sustav zakona o zatiti zdravlja, si
gurnosti hrane i zatiti potroaa te otvarati vrata novome valu
izraivao je i niz kvantitativnih studija o strukturi amerikoga gospodarstva,
koje su uglavnom bile usredotoene na odnose meu razliitim gospodar
skim granama i na povezanosti industrije i drugih grana gospodarstva. Jed
nak iznos dodijelila je i Zaklada Rockefeller. Ford Foundation, Annual Report, 1956., New York. Goldberg, Ray: "The Genetic Revolution: Transforming Our Industrv, Its Institutions, and Its Functions" (Genetska revolucija:
transformiranje nae industrije, njezinih institucija i njezinih funkcija), go
vor na sastanku Meunarodnoga udruenja menadera s podruja proizvo
dnje hrane i agrobiznisa (International Food and Agribusiness Management
Association, skraeno IAMA), Chicago, 26. lipnja 2000. Goldberg je ovo
udruenje osnovao i bio mu na elu, a istodobno je bio lanom upravnih
odbora velikih agrokompanija Archer Daniels Midland, Smithfield Foods i
Pioneer Hi-Bred. Svoje propovijedanje provodio je u praksi. Nevjerojatno i
kontroverzno izvjee o provedbi Leontiefova harvardskoga Projekta o eko
nomskom istraivanju strukture amerikoga gospodarstva objavljeno je pod
naslovom "Tiho oruje za miran rat". Tko je taj rad napisao upitno je, a pripi
suje se Hartfordu Van Dykeu i Williamu Cooperu. Postoje i mnoga miljenja
o tome je li rije o stvarnom projektu ili o fikciji. On govori i o aspektima
Leontiefova istraivanja, o tome kako ga je financirao Rockefeller i kako je
bilo aktivno povezano s radom Raya Goldberga i Johna H. Davisa na stva
ranju modela golemih agrokompanija i agrobiznisa, zbog ega ga ne treba
potpuno odbaciti. Zato je taj dokument, ako zbog niega drugoga, vrijedno
proitati. www.universalway.org/Foreign/silentweapons.html.

207

vertikalne integracije. Taj proces vertikalne integracije naivnim

je amerikim graanima prodan pod krilaticama "ekonomske
uinkovitosti" i "produktivnosti".
Ta je politika uvedena s pomou javne kampanje u istaknu
tim medijima i u privredi, u kojoj se tvrdilo kako se drava pre
vie mijea u svakidanji ivot svojih graana i kako se to
mijeanje mora smanjiti da bi obini graani imali "slobodu".
Ratni poklik predvodnika te kampanje bila je "deregulacija".
Ono to su namjerno izostavili iz svoje kampanje bila je injenica
da se tom deregulacijom jednostavno otvaraju vrata regulaciji
koju e u stvarnosti provoditi najvee i najmonije skupine lju
di i njihove kompanije u odreenoj privrednoj grani.
Osoba koju treba otvoreno prozvati zbog deregulacije i pri
vatizacije, prije prozivanja Jimmyja Cartera, Ronalda Reagana i
Margaret Thatcher, jest John D. Rockefeller III. Godine 1973.
on je objavio knjigu pod naslovom The Second American Revolution (Druga amerika revolucija). U toj je knjizi, kao i u mno
gim javnim istupima, pozvao na "smiljenu, ustrajnu, dugo
ronu politiku decentralizacije i privatizacije mnogih dravnih
sluba... radi rasprivanja moi po cijelome drutvu".
No, znatno prije toga, Davis i Godberg otpoeli su s indu
strijalizacijom pojedinih dijelova amerike poljoprivrede, tj. s
njihovim pretvaranjem u agrobizniz pomou vertikalne inte
gracije. Pritom su ignorirali mogua krenja zakona protiv tru
stova i primjenjivali Leontiefov pristup "trokova i rezultata"
na cijele lance proizvodnje i distribucije. Prvi rezultat suradnje
izmeu Davisa, Goldberga i Leontifa bio je projekt industrijali
zacije proizvodnje agruma na Floridi. Ubrzo su nestali mali
uzgajivai agruma, a na njihovo mjesto doli su veliki proizvo
ai soka od narane, poput kompanije Sunkist, koja je, kon
trolom distribucije i prerade, odreivala cijene po kojima je od
farmera otkupljivala agrume.
Njihov sljedei cilj bila je izradba strategije za industrijali
zaciju amerikoga lanca proizvodnje penice, od proizvoaa
208

do potroaa, i stvaranje trita za prodaju soje kao krmiva.

Kako je Vlada, korak po korak, ukidala mjere za reguliranje
poljoprivrede i monopola, vertikalna se integracija industrije
hrane ubrzala.
Zanimljivo je da je nafta bila prva vertikalno integrirana
amerika privredna grana, pod vodstvom Rockefellerova trusta
Standard Oil, i to od 1882. Unato brojnim pokuajima mno
gih saveznih drava da se monopol kompanije Standard Oil
nad naftom i njezinim prijevozom dokine, ak unato presudi
Vrhovnoga suda iz 1911. godine, naftni kartel nije ukinut, nego
je, naprotiv, preuzeo kontrolu nad svjetskom trgovinom naftom,
i to na cijelo jedno stoljee. Nije udo da je obrazac poslovanja
kompanije Standard Oil postao obrascem projekta Sveuilita
Harvard i Zaklade Rockefeller za pretvaranje poljoprivrede u
agrobiznis.
Ironina je injenica da je ameriki Kongres 1920-tih godi
na donio niz zakona o kontroli monopola nad hranom, poseb
no nad mesnom industrijom, nakon to su pisci poput Uptona
Sinclaira, koji je napisao knjigu The Jungle (Dungla) o strahotnim uvjetima u industriji pakiranja mesa, otkrili okantne pojave
u amerikoj industriji pakiranja i obrade mesa, osobito onoj u
Chicagu.
Prema optubi Savezne komisije za trgovinu (Federal Trade
Commission, skraeno FTC), koju je amerika Vlada netom
bila osnovala, pet velikih kompanija, Armour, Swift, Morris,
Wilson i Cudahv, pokuale su 1920-tih godina "monopolizirati
opskrbu hranom na razini cijele drave". Te su kompanije ve
bile sustavno i ilegalno gotovo postigle monopol nad pakiranjem
mesa. Zatim su provjerile tko ima pristup javnim oborima za
stoku pa su stvaranjem monopola pokuavale poremetiti pro
ces uzgoja i prodaje stoke te ograniavanjem dostave mesa
malopridaji preuzeti veleprodajne kanale. S izumom vagonahladnjae i tvornica za automatsku preradu mesa, kompanije
za otkup i preradu mesa vertikalno su se integrirale. Bila je to
209

integracija i prema naprijed, tj. na podruju prodaje govedine, i

prema natrag, tj. na podruju uzgoja i otkupa sirovina - goveda
i svinja.
U jednoj istrazi Savezne komisije za trgovinu s poetka 1920tih godina utvreno je da su te kompanije preuzele opskrbu
stokom tako to su preuzele velike obore, kao i kontrolu nad
glavnim eljeznicama, nad kreditima za uzgoj stoke, nad me
dijima za taj dio trita i nad mjestima za moguu izgradnju
konkurentskih industrijskih pogona. Nadalje, svoj su poloaj
koristile za istiskivanje konkurenata s trita pa su i ostatak
trita podijelile meu sobom. Kontrolirale su maloprodaju tako
to su u rukama drale vagone-hladnjae i skladita-hladnjae,
ime su konkurentima znatno smanjile pristup na trite. Jo
uvijek nezadovoljna, prema istrazi spomenute dravne komi
sije, ta "velika petorka" otkupila je ili preuzela kontrolu i nad
proizvoaima zamjenskih proizvoda, pa je tako stekla kontro
lu i nad tim dijelom trita.
Sedamdesetih godina amerika opskrba hranom opet se
koncentrirala u rukama male monopolistike skupine agrokompanija, ovoga puta uz pomo Zaklada Rockefeller i Ford, koje
su financirale harvardski Projekt ekonomskog istraivanja struk
ture amerikoga gospodarstva. Osim metoda po modelu Leontiefova utroka i rezultata, Goldberg i Davis predvodili su i ver
tikalnu integraciju kompanija i stvaranje monopola na podruju
proizvodnje hrane, ne samo u Americi nego i na cijelome pla
netu. Oni su bili glavni nositelji osposobljavanja novoga nara
taja menadera velikih kompanija, koji e postati inficirani
mogunou stjecanja golemih profita ako se ukljue u korjeni
to restrukturiranje amerikoga sustava proizvodnje hrane za
ameriko i svjetsko trite.
Kako je, pod poklikom o deregulaciji, padala dravna regu
lativa, osobito u vrijeme mandata predsjednika Ronalda Reagana, ideolokog pobornika teorije o nemijeanju drave, agrobiznis je hitro uveo svoje standarde kojima je popunio zrako210

prazni prostor nastao nakon ukidanja dravne regulative. Stan

darde nisu postavljali svi igrai, nego samo etvorica ili petori
ca najveih monopolista.
Taj je proces doveo do koncentracije i transformacije ame
rike poljoprivrede, koju se potkraj devedesetih godina 20.
stoljea vie nije moglo prepoznati. Vlasnici obiteljskih farma
istisnuti su sa zemlje kako bi se oslobodio prostor za "uinko
vite" divovske kompanije specijalizirane za industrijsku poljo
privredu, poznate kao "tvornike farme". Oni koji su ostali vei
nom su prisiljeni raditi za velike akgrokompanije, kao njihovi
"kooperanti". 4

Tvornika poljoprivreda: "gdje su nae farme...?"

Kako je osamdesetih godina 20. stoljea, tijekom mandata
predsjednika Reagana i Busha, sustavno olabavljena sva dravna
regulativa glede standarda o sigurnosti hrane i zakona o mono
polu, agrobiznis je poeo transformirati tradicionalnu ameriku
poljoprivredu tako drastino da je taj proces obinim amerikim
potroaima bio nerazumljiv. Veina ljudi jednostavno je i dalje
odlazila u svoje oblinje trgovine i s polica za meso uzimala
lijepo zapakirane govee ili svinjske odreske, mislei kako jo
uvijek kupuju proizvode s obiteljskih farma.
No, u meuvremenu se dogodila i jo se uvijek dogaala
sveopa integracija i konsolidacija svih dijelova amerike
proizvodnje hrane, koji su, jedan za drugim, iz ruka obiteljskih
farma prelazili u ruke golemih globalnih korporacija. Farmeri

4
Rockefeller, John D. III.: The Second American Revolution, Harper & Row,
New York, 1973. Aduddell, Robert M. i Cain, Louis P.: Public Policy Toward 'The
Greatest Trust in the World', Business History Review, svezak LV, broj 2, ljeto
1981., Harvard College, Cambridge.

211

su postupno postajali njihovi zaposlenici, zadueni samo za

hranjenje i odravanje tisua ivotinja u golemim oborima. Vie
nisu bili vlasnici ni ivotinja ni farma. Postali su, zapravo, kme
tovi modernoga doba, vezani golemim kreditima, ne za svoga
gospodara veleposjednika, nego za neku od globalnih multina
cionalnih kompanija poput Cargilla, Archer Daniels Midlanda,
Smithfield Foodsa ili ConAgre.
Za te nove agrodivove spomenuta je transformacija bila vrlo
unosna. Prihodi obiteljskih farma naglo su se smanjili, jer su
do kraja 1990-tih godina velike agrokompanije potpuno preu
zele kontrolu nad njihovim tritem. Prema jednoj studiji Se
natskoga odbora za poljoprivredu udio farmera u godinjim
prihodima od poljoprivrednih proizvoda smanjio se s prosje
nih 10%, koliko je iznosio 1970-tih godina, na 2%. Istodobno
je udio kompanija za industrijaliziranu proizvodnju i preradu
hrane, tj. vlasnika njihoviih dionica i udjela, od 1993. do 1999.
godine poveao s 13% na 23%. Sirenjem agrobiznisa i njihovih
golemih pogona istisnute su stotine tisua obiteljskih farma.
Jednostavno se nisu mogle natjecati na tritu. Oni farmeri koji
su uspjeli dobiti kredite za uzgoj stoke ubrzo su otkrili da im
mala uteda na radnoj snazi nije dostatna za pokrie sve veih
trokova odravanja obora - energije, hranjenja i lijekova.
Poveanje broja tvornikih farma dovelo je do smanjenja
cijena po kojima su neovisni farmeri prodavali svoju stoku, to
je, opet, tisue takvih stoara istisnulo iz posla. Od 1979. do
1998. broj amerikih farmera i stoara smanjio se za 300.000.
Broj svinjogojskih farma smanjio se sa 600.000 na 157.000,
dok se istodobno broj prodanih svinja poveao. Integracija ve
likih kompanija dovela je do toga da je samo 3% amerikih
svinjogojskih farma proizvodilo vie od 50% svinja. U jednom
izvjeu izraenom potkraj 1990-tih godina za ameriko Mini
starstvo poljoprivrede navode se golemi trokovi drutva kao
posljedica unitenja amerikih obiteljskih farma, ime je uni
tena ekonomska baza mnogih ruralnih podruja pa su se ru212

ralni gradovi pretvorili u sablasne gradove. To je izvjee hitro

zakopano.
Kako su brojni farmeri 1980-tih i 1990-tih godina svoje obi
teljske posjede naputali, velike agrokompanije su ih zauzima
le. Gradske i opinske vlasti, esto u oajnikom pokuaju da
na svoja ruralna podruja zahvaena krizom privuku nova rad
na mjesta, nudile su tim novim agrodivovima razne pogodno
sti, poput manjih poreza i slino, kako bi se industrijske farme
izgradile ba na njihovu podruju, u nadi da e time osigurati
radna mjesta za nezaposlene i potaknuti ekonomski razvoj. Je
dini porast postignut koncentracijom golemog broja ivotinja
najednom mjestu bio je porast fekalija - ivotinjskoga izmeta,
i to u nezamislivim koliinama.
Pojava tvornike proizvodnje ivotinja nazvana "revolucijom"
poela je ranih 1980-tih godina. O njoj se, naravno, nije nairo
ko pisalo. Masovnu tvorniku proizvodnju ivotinja uvele su
velike korporacije, metodama slinim automatskoj proizvodnji
automobila. Svinje, goveda i kokoi vie se nisu uzgajali na ve
likim prostranstvima ni na malim farmama, gdje je farmer o
svakoj ivotinji vodio brigu, napose u sluaju bolesti. S novom
proizvodnjom doao je takozvani "zatvoreni tov". Mjesta za
takvo hranjenje kasnije su nazvana CAFO-ima, stoje skraeni
ca od Concentrated Animal Feeding Operations (Koncentrira
ni pogoni za hranjenja ivotinja). Cilj im je bio to vei profit
uz to manje trokove, to je Wall Street nazvao "vrijednou
uloenoga kapitala".
CAFO-i znae to veu koncentraciju ivotinjskoga mesa na
to manjem prostoru. Tvornika svinja, od dolaska na svijet do
klanja, kada obino ima 250 do 300 kilograma, ne izlazi iz svo
ga kotca od betona i eljeznih preaka, koji nije nimalo vei od
nje. Nikada ne moe lei pa joj stoga stradavaju papci. Od takva
neprirodna ivota svinje lude i esto "grizu eljezne preke" te
do iznemoglosti vau. Cijeloga ivota ne ugledaju svjetlo dana.
Po procjeni amerikoga Ministarstva poljoprivrede godinje na
213

tim farmama-tvornicama ugiba 900 milijuna svinja, od stresa,

bolesti i ranjavanja. Direktorima tih tvornica ne isplati se troi
ti vrijeme ni novac na oboljele svinje. Kau kako je "isplativije"
imati takav gubitak nego ulagati u veterinarsku njegu. Tvor
niki uzgoj ivotinja, kao rezultat velikih donacija to su ih te
tvornice davale i jo uvijek daju za izborne kampanje buduih
zastupnika u amerikome Kongresu, uivao je poseban status i
glede zakona protiv okrutnosti prema ivotinjama.
Na slian su se nain poela uzgajati i goveda, na tisue u
malim kavezima. U svibnju 2000. londonski asopis The Economist objavio je izvjee o tome kako se amerika savezna drava
Iowa pretvara u najvei centar za tvorniku proizvodnju svinja
u Americi. U tome je izvjeu stajalo: "Otiite u 'raj svinja'. To
podruje od deset milja sjeverno od Amesa u Iowi proizvodi
gotovo desetinu amerike svinjetine. Ali nigdje nema nijedne
svinje. U golemim metalnim oborima istodobno se uzgaja do
4.000 svinja za klanje, prehrana im se briljivo nadzire, izmet
im se redovito uklanja, uzgajivai su im svjee istuirani i odjeve
ni kao kirurzi kako ne bi inficirali ivotinje".
Organizacija koja motri ulogu dravnih institucija na tome
podruju, zvana OMB Watch, izvijestila je o posljedicama dra
stinog ukidanja zakona po zagaenje okolia prouzroeno ivo
tinjskim otpadom iz tih golemih postrojenja za proizvodnju
ivotinja. U vrijeme mandata predsjednika Georgea W. Busha,
Agencija za zatitu okolia (Environment Protection Agency),
na zahtjev agrobiznisa, ukinula je uredbu po kojoj su vlasnici
tvornikih farma bili odgovorni za tetu prouzroenu zagae
njem ivotinjskim otpadom. Ta je organizacija istaknula da
mnogi vlasnici ivotinjskih farma aklapaju s drugim odobama
podugovore za uzgoj ivotinja kako bi izbjegli odgovornost.
Osim toga, Agencija za zatitu okolia odbacila je zahtjev kojim
se vlasnike farma eljelo prisiliti da nadziru podzemne vode
radi njihova mogueg zagaenja ivotinjskim otpadom, koji
214

esto otjee u zemlju, zagauje pitku vodu i dovodi u opasnost

stanovnike toga kraja.
Zbog velikoga broja CAFO-a, tj. tvornikih farma, ivotinjski
otpad i zagaenje podzemnih voda nisu ba malen problem.
Na golemim tvornikim farmama uzgajaju se, na malim i skue
nim prostorima, tisue goveda, svinja ili kokoi. Zato su i dobi
le naziv CAFO-i. Procijenjeno je da ivotinje na tim farmama
stvaraju 130 puta vie otpada nego ljudi, tj. oko 1.350 milijarda
kilograma na godinu. Korporacije koje posjeduju CAFO-e ili
one koje njima upravljaju upoljavaju ilegalne useljenike, koji,
naravno, za mizerne plae, iste goleme koliine ivotinjskog
otpada, tj. usmjeravaju ga u velike "lagune", u kojima esto do
lazi do napuknua ili bivaju prepune pa se fekalije izlijevaju i
dospijevaju u okolne vode, gdje dolazi do pomora riba i zaga
enja pitke vode.
Potkraj devedesetih godina tvornike su farme pretvorile
poljoprivredu u najveeg zagaivaa vode u Sjedinjenim Ame
rikim Dravama. Jedna je studija pokazala da jedna svinja
tijekom rasta stvara dva do etiri puta vie izmeta nego ovjek
te da je dnevna koliina izmeta jedne krave muzare jednaka
dnevnoj koliini izmeta 24-vero ljudi. Na tradicionalnim obi
teljskim farmama ivotinjski je izmet ostajao na velikim polji
ma i panjacima pa stoga nije nikada predstavljao ozbiljan eko
loki problem. Koncentriran u industrijskim centrima s mak
simalnim brojem ivotinja po kvadratnome metru, taj je otpad
poeo predstavljati golem problem za okoli i zdravlje ljudi.
Zbog financijske moi velikih tvornikih farma u vlasnitvu
velikih agrokompanija, Vlada je poela udovoljavati njihovim
potrebama za stvaranjem sve veega profita i ignorirati svoju
dunost glede zatite ljudskoga zdravlja.
Kako bi rijeile veliki problem ivotinjskoga izmeta tvor
nike su farme gradile u zemlji goleme deponije, u koje su po
hranjivale stotine tisua tona zagaena izmeta koji ima 'snagu
215

zagaenja' 160 puta veu od kanalizacije naseljenih mjesta.

Zatrovani ivotinjski izmet i urin zagadili su bezbroj potoka,
rijeka i podzemnih voda diljem Sjedinjenih Amerikih Drava.
Izmet s golemih farma na podruju zvanom Central Valley (Sre
dinja dolina) u Kaliforniji, na kojima se uzgaja 900.000 krava,
dospio je do podzemnih voda pa je koliina nitrata u vodi za
pie porasla za 400%. Koliina izmeta tih 900.000 krava jed
naka je koliini izmeta dvadeset i jednog milijuna ljudi.
Problem nisu samo goleme koliine otpada, nego i goleme
koliine lijekova, osobito antibiotika, kojim se u tim natrpanim
oborima pod kontrolom dre razna oboljenja ivotinja. Potkraj
devedesetih godina najvei korisnici antibiotika i drugih sli
nih lijekova to ih proizvode velike farmaceutske tvrtke nisu
vie bili ljudi nego ivotinje, koje su konzumirale 70% antibio
tika svih farmaceutskih kompanija. Velike farmaceutske kom
panije postale su integralnim dijelom lanca zvanog agrobiznis.
U 1954. godini, dok su Goldberg i Davis na Sveuilitu Harvard razvijali svoje zamisli o agrobiznisu, ameriki su farmeri
na lijeenje ivotinja potroili 250.000 kilograma antibiotika.
Godine 2004. u tu je svrhu potroeno 12.500.000 kilograma
antibiotika, odnosno pedeset puta vie. Oko 80% tih antibio
tika stavljalo se u krmivo radi breg rasta ivotinja. Najee su
se koristili penicilin i tetraciklin. Jedna od posljedica bila je
pojava novih vrsta bakterija koje su, kada se njima zaraze ljudi,
otporne na antibiotike. Centar za kontrolu bolesti (Center for
Desease Control) i ameriko Ministarstvo poljoprivrede (USDA)
objavili su vijest o tome kako se broj ljudi oboljelih od zagae
ne hrane, tj. mesa prepuna antibiotika i drugih otrovnih supstanca, poveava takvom brzinom da se pretvara u 'epidemiju'.
Uzronici veine takvih bolesti jesu hrana, osobito mlijeko, te
voda zatrovana ivotinjskim izmetom.
Spajanje i vertikalna integracija velikih kompanija doveli su
do neviene koncentracije korporacijske moi. Potkraj devede216

setih godina, etiri velike korporacije - Tvson, Cagill, Swift i

National Beef Packing - u svojim su rukama drale 84% trita
govedine u Sjedinjenim Amerikim Dravama. etiri kompa
nije - Smithfield Foods, Tvson, Swift i Hormel - drale su 64%
trita svinjetine. Kompanije Cargill, ADM i Bunge drale su
71% trita krmiva od soje, a kompanije Cargill, ADM i ConA
gra 63% trita brana. Dva divovska proizvoaa genetski
modificirane hrane, kompanije Monsanto i Pioneer, kontrolira
la su 60% amerikoga uzgoja i prodaje kukuruza i soje, uz
gojenih u cijelosti od genetski modificirana sjemena. Deset
najveih kompanija za maloprodaju prehrambenih proizvoda,
od kojih je najvea Wal-Mart, kontroliralo je 2002. godine dio
svjetskog trita hranom vrijedan 649 milijarda dolara.
Poetkom novoga tisuljea velike korporacije s podruja
agrobiznisa bile su tako vertikalno integrirane da su posjedo
vale takvu koncentraciju moi kakva nije zapamena ni u dani
ma trustova iz dvadesetih godina 20. stoljea. Tako je agrobiznis u Americi, kao privredna grana, zauzeo drugo mjesto po
profitabilnosti, odmah iza farmaceutskih kompanija, s godinjim
prihodom na amerikome tritu od preko 400 milijarda dola
ra. Sljedea logina faza bila je, naravno, spajanje divovskih far
maceutskih kompanija i divovskih agrokompanija, a pokreta
toga procesa u objema granama bilo je genetsko inenjerstvo.
Stoga ne udi to je Pentagonovo Nacionalno sveuilite za
obranu (National Defense University), uoi irakoga rata iz
2003., izdalo dokument u kojemu pie i ovo: "Agrobiznis je za
Sjedinjene Amerike Drave isto to i nafta za Srednji istok".
Jer, agrobiznis je postao strateko oruje u arsenalu jedine
svjetske velesile.
Goleme tvornike farme unitile su svaku mogunost op
stanka tradicionalne poljoprivrede i stoarstva. Po postojeim
procjenama, za svaka tri unitena radna mjesta u tradicional
noj poljoprivredi i stoarstvu agrobiznis je stvorio jedno, i to s
217

mizernom plaom. Vrijednost uloenoga kaptala, tj. dobit, du

boko je zahvatila ameriku poljoprivredu, zahvaljujui "pionirskome" radu Raya Goldberga, Johna H. Davisa i Wassilyja Leontiefa iz 1950-tih godina kao i novcu Zaklade Rockefeller.
Ameriko Ministarstvo poljoprivrede osnovao je 1862. pre
dsjednik Abraham Lincoln i nazvao ga "narodnim" ministar
stvom. Zadaa mu je bila sluiti farmerima i njihovim obitelji
ma, koji su u to vrijeme inili oko polovice amerikoga stanov
nitva. Do kraja 20. stoljea broj farmerskih obitelji je desetko
van. Pod snanim pritiskom agrobiznisa i njegove moi kojom
je, vertikalnom integracijom, preuzeo kontrolu nad cijelim pri
vrednim granama, tradicionalni farmer gotovo je postao izu
mrla, tj. istrijebljena vrsta.
Ameriko Ministarstvo poljoprivrede pretvoreno je u stoer
za promicanje interesa velikih agrokompanija. Od 1995. do
2003. ameriki su porezni obveznici platili vie od 100 milijar
da dolara poreza za potrebe dotacija za poljoprivredu koje dijeli
Ministarstvo poljoprivrede. Ali, taj novac u obliku dotacija nisu
dobile obiteljske farme koje s mukom spajaju kraj s krajem,
nego divovske agrokompanije, korporacijske farme, a silni mi
lijuni otili su i Davidu Rockefelleru, ovjeku kojemu za lago
dan ivot dravna pomo i nije prijeko potrebna. Oko deset
posto najveih kompanija dobilo je 72% dotacija Ministarstva
poljoprivrede. To se nije dogodilo sluajno. Njihovi moni lobi
sti u Washingtonu izradili su Zakon o farmama, po kojemu se
raspodjeljuje dravni novac. Ameriki graani nemaju pojma
to se dogaa.
Tako su potkraj devedesetih godina osigurani uvjeti za ono
to je Rav Goldberg nazvao transformacijom koja e, kako je
rekao, "nae globalno gospodarstvo i drutvo promijeniti
korjenitije od bilo kojeg dogaaja u povijesti ljudskoga roda".
Godine 1998. Goldberg je imao 77 godina i jo je bio vrlo
aktivan. Bio je lan upravnih odbora nekoliko agrokompanija,
poput AMD-a i Smithfield Foodsa, i savjetnik Svjetske banke
218

za podruje agrobiznisa u zemljama u razvoju. Te je godine na

Sveuilitu Harvard organizirao novu znanstvenu skupinu koja
ima zadau istraivati utjecaj genetske revolucije na svjetski
prehrambeni sustav. Bila je to nova faza, u kojoj je tvorac agro
biznisa integrirao genetsku revoluciju u revoluciju agrobizni
sa. Zacrtao je transformaciju svjetske konsolidacije proizvodnje
hrane za razdoblje od sljedeih trideset godina.
U svojoj je studiji procijenio da e "tradicionalni sustav agro
biznisa, bez farmaceutske znanosti, znanosti o zdravlju i ivo
tu, godine 2028. prerasti u industrijsku granu s prihodom od
8.000 milijarda dolara. Udio sektora uzgoja", dodao je, "smanjit
e se s 32%, koliko je iznosio 1950., na 10%... a udio prerade i
distribucije, koji je 1950-tih godina iznosio polovicu ukupne
vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, porast e do 2028. go
dine na 80%". Farmeru je sueno postati sitnim igraem u tome
golemome globalnome lancu.
Goldberg je predvidio posljedice stvaranja potpuno novih
privrednih grana temeljenih na spoznajama i otkriima ge
netskog inenjerstva, ukljuujui i genetski modificirane lijekove
dobivene od genetski modificiranih biljaka, stoje nazvao "agroceutskim sustavom". Evo jedne njegove izjave: "Uvoenjem
sudionika s podruja znanosti o ivotu (biotehnologije, W. E.)
u agroceutski sustav, ukupna novostvorena vrijednost poveat
e se do 2028. godine na vie od 15.000 milijarda dolara, audio
farmera svest e se na samo 7%". S oduevljenjem je rekao:
"Genetska revolucija dovest e do stapanja industrijskih grana
koje se bave proizvodnjom hrane, zdravljem, medicinom i ener
gijom".
Mogao je jo dodati i to da e se to stapanje dogoditi prak
tiki bez dravne, odnosno vladine regulative i bez nadzora
neutralnih znanstvenih organizacija. U nainu i smjeru razvoja
genetske revolucije glavnu ulogu opet je imala Zaklada Rockefeller. Od "zelene revolucije" do "genetske revolucije", ta je
zaklada bila u sreditu stvaranja strategije za transformaciju
219

naina na koji se ljudi na ovome planetu prehranjuju ili ne

prehranjuju.5

5
Harkin, Tom, ameriki senator (iz savezne drave Iowe): Economic
Concentration and Structural Change In the Food and Agriculture Sector",
pripremili lanovi Demokratske stranke u Senatskome odboru za poljopri
vredu, prehranu i umarstvo, 29. listopada 2004.
Spitzer, Mark: Industrial Agriculture and Corporate Power, Global Pesticide
Campaigner (Volume 13, Number 2), kolovoz 2003. www.panna.org/iacp.
El Feki, Shereen: "Growing Pains", u listu The Economist, 23. oujka 2000.
OMB Waters Down Standards on Factory-Farm Runoff, 28. svibnja 2003.
www.ombwatch.org/article/articleview/1540.
DeVore, Brian: Factory Farming's Faulty Foundation, u asopisu High Plains
Reader, 8. veljae 1999.
National Defense University: 2003 Agribusiness Group Paper.
The H u m a n e Farming Association: "Factorv Farming: The True Costs", San
Rafael, Kalifornija, 31. srpnja 2005. www.hfa.org.
PR Newswire: "Agriceuticals: The Most Important Economic Event in our
Lifetime", kae harvardski profesor dr. Ray Goldberg, 8. prosinca 1999.
Goldberg, Ray: The Genetic Revolution: Transforming our Industry, Its Institutions,
and Its Functions, Chicago, u povodu Desetog jubilarnog sastanka Meuna
rodnoga udruenja za upravljanje hranom i agrobiznisom, na Harvard
Business School (Poslovnom fakultetu Sveuilita Harvard), 26. lipnja
2000.
Carstensen, Peter C: Monopsony in Markets for Agricultural Products: A serious
problem in need of a remedy, iskaz pred Odborom za pravosue amerikoga
Senata, 30. listopada 2003., Washington, na: www.agribusinesscenter.org.
Krebs, A. V.: The Corporate Reapers: The Book of Agribusiness, Essential Books,
Washington D. C, 1992.

220

DESETO POGLAVLJE

"HRANA I MO":
Hrana je mo! Mi je koristimo u svrhu promjene ponaanja.
Neki e to, moda, nazvati mitom. Nemamo se namjere ispria
vati.
- Catherine Bertini, izvrna direktorica Programa svjetske hrane
pri Ujedinjenim narodima, biva pomonica amerikog ministra poljo
privrede, u govoru na Svjetskom sastanku na vrhu o hrani (World
Food Summit) u Ujedinjenim narodima, u studenome 1996.

Zdjela "zlatne rie"

Prvo veliko znanstveno istraivanje mogunosti genetskog
inenjerstva na biljkama Zaklada Rockefeller inicirala je 1984.
godine i opisala ga kao "veliko i dugorono angairanje u ge
netskom inenjerstvu na biljkama". Bio je to vrlo blag opis.
Novac Zaklade Rockefeller bio je katalizator znanstvenih
istraivanja diljem svijeta, koja e dovesti do stvaranja genetski
modificiranih biljaka, tj. do "genetske revolucije". Tijekom
sljedeih dvadeset godina obitelj Rockefeller potroit e vie
od 100 milijuna dolara izravno i vie stotina milijuna neizrav
no za kataliziranje i promicanje znanstvenoga rada na podruju
razvoja genetskog inenjerstva i na njegovoj primjeni u tran
sformaciji svjetske proizvodnje hrane. Bilo je to, naravno, vrlo
veliko pitanje u velikom stratekom planu Rockefellerovih.

221

Godine 1982. jedna skupina savjetnika te zaklade, koje su

vlasnici Zaklade sami odabrali, uporno je predlagala da Zakla
da svoja sredstva u budunosti posveti primjeni molekularne
biologije na uzgoj biljaka. U prosincu 1984. Upravni odbor
Zaklade odobrio je program koji e, po njima, trajati 10 do 15
godina. Bio je to program primjene novih molekularnih teh
nika na uzgoj rie, osnovne namirnice veine dananjega o
vjeanstva. Ta se zaklada nije nikada bavila "triarijama".

Predsjednik Zaklade Rockefeller Gordon Conway, koji je promicao "genetsku

revoluciju" kao slijednicu "zelene revolucije" te zaklade.

Godina 1984. bila je godina ponovnoga izbora Ronalda Reagana za predsjednika i velike potpore biraa njegovu eko
nomskom programu "nove desnice" - privatizaciji i deregulaciji - koji su deset godina prije toga zacrtali Rockefelleri i jo
neki. Amerike agrokompanije ve su bile dostatno velike i imale
dostatno veliku mo nad politikom amerikoga Ministarstva
poljoprivrede, a time i nad svjetskim tritem hrane. Bio je to

222

pravi trenutak za pokretanje korjenita pomaka na podruju

kontrole svjetske proizvodnje i opskrbe hranom u budunosti.

"Nova eugenika": reductio ad absurdum

Odluka Zaklade Rockefeller o pokretanju genetskog inenjerstva nije bila ishitrena. Bio je to vrhunac istraivanja koje je
obitelj Rockefeller financirala jo od tridesetih godina 20.
stoljea. Kasnih tridesetih, dok je ta zaklada jo bila duboko
upletena u financiranje eugenike u Treemu Reichu, poela je
novaiti kemiare i fiziare kako bi potaknula izum nove znan
stvene discipline, koju su nazvali molekularnom biologijom kako
bi ju se razlikovalo od klasine biologije. Taj su izraz osmislili
dijelom i zato da bi otklonili sve uestalije kritike javnosti na
raun njihove rasistike eugenike. Zbog nacistike Njemake
eugenika je postala "lo naziv".
Predsjednik Zaklade Rockefeller iz 1930-tih godina "Warren
Weaver bio je fiziar. On i Max Mason bili su na elu novoga
programa s podruja biologije. Zahvaljujui svojoj irokogrud
nosti tijekom velike ekonomske krize, priskrbili su Zakladi go
lem utjecaj na smjer razvoja znanosti, i to golom injenicom da
su imali novca koji su, u to vrijeme posvemanje bijede, dijelili
vodeim znanstvenicima. Od 1932. do 1957. Zaklada Rocke
feller donirala je ak 90 milijuna dolara na ime stipendija za
stvaranje novoga podruja molekularne biologije. To podruje
znanosti u svakom je pogledu tvorevina Zaklade Rockefeller.
Naslanjajui se uvelike na svoj rad na podruju rasne euge
nike, iz temeljne pretpostavke po kojoj se svi ljudski problemi
mogu "rijeiti" genetskim i kemijskim manipuliranjem, razvili
su ideju molekularne biologije. To podruje znanosti drali su
konanim sredstvom uspostave drutvene kontrole i drutve
nog inenjerstva.
223

Na alost veine ljudskoga roda, postoji velika mogunost

da su bili u pravu.
Mogui rizici nisu zanimali tu Rockefellerovu skupinu. Me
todologija tih ljudi naslanjala se na ono to je Rene Descartes
nazvao "redukcionizmom", tj. na metode Charlesa Darwina i
njima sline. Bio je to nastavak vjerovanja da se sloeni ivotni
oblici mogu svesti na temeljni obrazac, tj. na "elementarno
sjeme", iz kojega se mogu izvesti svi oblici ivota. Weavera i
druge ljude u Zakladi Rockefeller nije zanimala injenica da je
znanstveni redukcionizam ve bio potpuno pobijen. "Tko plaa
sviraa, taj bira glazbu". Imali su drutveni program, aredukcionistika genetika odgovarala je tome programu.
Kad su svoju zamisao uinili popularnom u amerikim znan
stvenim krugovima, uenjem da se organizmi svode na gene, ti
organizmi, po njima, nisu imali svoje uroene prirode. Sve se
svodilo je "potenu igru". Ali priroda je daleko sloenija od
digitalnog raunala. Evo samo jednog primjera na kakve su
ukazivali klasini biolozi: dok neka molekula DNK u epruveti
ostaje stabilna, ona u ivom organizmu postaje vrlo nestabilna
i djeluje na krajnje nelinearne i sloene naine.
Molekularna biologija i istraivanja na podruju genetike
Zaklada Rockefeller svjesno je temeljila na toj osnovnoj znan
stvenoj pogreci - redukcionizmu. Njezini su znanstvenici ko
ristili izraz "genetsko programiranje" kao metaforu na rad rau
nala, ali nijednom znanstveniku nije uspjelo nekim genetskim
programom proizvesti neki organizam. Kao stoje istaknuo bri
tanski biolog, profesor Brian Goodwin: "ovjeku je potrebno
vee znanje od poznavanja genetskih proizvoda da bi shvatio
nastanak oblika organizama".
Te sitnice nisu nimalo zanimale eugeniare Zaklade Rocke
feller, koji su 1980-tih godina sebe prikazivali kao genetiare.
U to vrijeme mnogi pripadnici mlaeg narataja biologa i znan
stvenika koji su dobivali stipendije Zaklade Rockefeller nisu
imali pojma o tome da su eugenika i genetika na bilo koji nain
224

povezane. Jednostavno su se borili kako bi iz nedostatnih fon

dova za znanost dobili dio dolara, a na tim su dolarima pree
sto bili prikaeni ime i uvjeti Zaklade Rockefeller.
Znanstveni cilj Zaklade bio je pronai nain na koji bi se
neizmjerno sloena iva bia svelo na jednostavne, determini
stike i predvidive modele. Warren "Weaver gorljivo je nastojao
primijeniti znanost, ako treba i onu lou, kako bi svijet obliko
vao u skladu s Rockefellerovim svjetonazorom. Promicatelji te
nove znanosti - molekularne biologije - u Zakladi Rockefeller
odluili su otkriti strukturu gena i tu informaciju primijeniti,
kao to ree Philip Regal, "u svrhu ispravljanja drutvenih i
moralnih problema, ukljuujui kriminal, siromatvo, glad i
politiku nestabilnost". A nain na koji su te drutvene proble
me namjeravali ispraviti desetljeima e ostati skriven. Reagal
je viziju obitelji Rockefeller opisao ovako:
Iz perspektive teoretiara redukcionizma bilo je logino da e se dru
tveni problemi svesti na jednostavne bioloke probleme koji se mogu
ispraviti kemijskim manipuliranjem tla, mozga i gena. Tako je Zak
lada Rockefeller odluila svoje veze i sredstva posvetiti promicanju
filozofije eugenike.
Zaklada Rockefeller koristila je svoj novac i brojne i mone drutve
ne, politike i ekonomske veze za promicanje ideje o tome da drutvo
mora priekati pojavu znanstvenih izuma koji e rijeiti njegove pro
bleme pa vie nee biti potrebe baviti se ekonomskim ni politikim
sustavima. Tako e se, strpljenjem i stalnim ulaganjem u redukcionistika istraivanja, doi do neproblematinih rjeenja drutvenih i
ekonomskih problema.
Uz pomo Masona i Weavera stvorena je mrea ljudi koje e se jedno
ga dana nazivati molekularnim biolozima, mrea ljudi koji nisu ima
li gotovo nikakva tradicionalnog znanja o ivim organizmima ni o
zajednicama organizama. Svi su vjerovali u teoriju redukcionizma i
u determinizam. Svi su imali utopistike ideale. Nauili su kako se u
razgovoru koristiti pozitivistiki rjenik koji je jamio stipendije i
status. Bio je to projekt u duhu vizija Baconove "Nove Atlantide" i
"Prosvjetiteljstva" - o drutvu bez problema, temeljenu na ovlada
vanju prirodnim zakonima i na znanstvenom/tehnolokom napretku.

225

Tijekom 1970-tih godina meu molekularnim biolozima u

Sjedinjenim Amerikim Dravama vodila se otra rasprava o
tome treba li uope nastaviti istraivanja rekombinantne DNK,
to je kasnije nazvano genetskim inenjerstvom, ili ga, zbog
moguih i nepredvidivih opasnosti po ivot na ovome planetu
i mogue ekoloke katastrofe, u interesu ovjeanstva, treba
dragovoljno prekinuti. Do 1973. ve su u laboratoriju bile stvo
rene osnovne tehnike genetskog inenjerstva.
Biolog Robert Mann, umirovljeni profesor Sveuilita u
Aucklandu, objasnio je taj problem rockefellerovskim redukcionistikim pristupom. Takav redukcionistiki pristup razlog je
zanemarivanju analize o moguim rizicima. Mann je rekao:
"Pokuaji analize rizika od genetskog inenjerstva oito je osu
en na propast. Sustav ive stanice, ak i ako se u nju ne unose
nikakav virus ni strani plazmid (ili samo prion), neusporedivo
je sloeniji od nuklearnog reaktora. Nemogue je zamisliti sve
mogunosti loeg zavretka takvog unosa strane nasljedne osno
ve... Neka cijepanja gena mogu dati eljene rezultate, mnoga
druga ne daju nikakvih rezultata, ali pritom mogua bitna zastranjenja, kao i kod nuklearne energije, navode na odluku da
taj pristup znanosti i ivotu treba iskljuiti".
Taj Mannov poziv na uzbunu bio je samo jedan od bezbroj
nih upozorenja znanstvenika. No sva ta upozorenja pokopao je
moni propagandni stroj agrobiznisa, koji stoji iza genetskog
inenjerstva. Mann kae: "Za prijenos nekog gena u nesrodnu
vrstu genetsko inenjerstvo koristi male dijelove DNK nazva
ne plazmidima. Uobiajeno je miljenje da je plazmid, kojim se
ugraeni strani gen uvodi u genetski modificirani mikroorga
nizam, predvidiv i neprenosiv... (naprotiv), ne postoji "sigu
ran" plazmid... zagonetka koju emo moda morati rjeavati da
bismo preivjeli jest: to uiniti kako bi se transfer gena za otpor
nost na antibiotike u druge organizme usporio ili zaustavio...?
Ali genetski varalice tvrde da mogu, poput Boga, predvidjeti
226

evolucijske rezultate svojih umjetnih prijenosa ljugdskih gena

u ovce, goveih gena u rajice itd."
Sr genetskog inenjerstva na biljkama, za razliku od dugo
godinjih metoda stvaranja hibridnih sorta krianjem dviju sorta
iste biljne vrste, primjerice kukuruza, kako bi se dobila nova
sorta sa specifinim osobinama, jest uvoenje strane DNK u
neku biljku. To kombiniranje gena razliitih organizama nazva
no je rekombinantnom DNK. Jedan primjer toga bilo je stva
ranje genetski modificirana slatkog kukuruza ili Bt-slatkog kuku
ruza. To je uinjeno uvoenjem jednoga gena iz bakterije koja
ivi u zemlji, zvane Bacillus thuringiensis, skraeno Bt, u genom
hibrida kukuruza kako bi se taj hibrid zatitilo od kukuruznog
moljca. Bt je jo 1961. registriran kao pesticid.
Postupak genetskog inenjerstva temelji se na regeneraciji
biljke iz jedne jedine stanice u kulturi tkiva. Takva se kultura
tkiva prethodno tretira hormonima i antibioticima kako bi se
stanica s unesenim stranim genima potaknula na nenormalnu
diobu. Takoer je potrebna infekcija patogenim organizmom
ili bombardiranje esticama tungstena. Taj postupak, za razliku
od uobiajenih metoda stvaranja biljnih ili ivotinjskih hibri
da, potpuno preskae reprodukciju pa prema tome nije obranien zaprekama koje onemoguavaju razmjenu nasljedne osno
ve izmeu razliitih vrsta.
Dr. Mae-Wan Ho, biolog i direktorica londonskoga Instituta
znanosti u drutvu (Institute of Science in Society), istaknula
je da se "u laboratoriju proizvedeni potpuno novi geni ili kom
binacije gena ugrauju u genome organizama kako bi se ge
netski promijenili. Suprotno onome to vam govore znanstve
nici koji zagovaraju GMO", dodala je, "taj proces uope nije
precizan. Nije ga mogue kontrolirati i nije pouzdan te obino
oteuje ili naruava genom domaina, s potpuno nepredvidivim posljedicama".
Ni Zaklada Rockefeller ni znanstvenici koje je ona financi
rala nisu imali nikakva interesa ispitivati takve rizike. Elemen227

tarna je istina, izjavili su, da su rizici minimalni. Toka. "Zna

nost nezaustavljivo ide dalje..."
Prvi takav prijenos gena napravljen je 1973., nakon ega se
rekombinantna genetska tehnika rasprostranila po znanstve
nim laboratorijima, unato postojeim ustrim raspravama o
moguim opasnostima od zloporabe te nove tehnologije. Meu
znanstvenicima se pojavila duboka zabrinutost zbog opasnosti
od takozvanog scenarija "andromede", tj. od bijega neke mutirajue vrste. Taj je izraz preuzet iz romana znanstvene fanta
stike autora Michaela Crichtona, objavljena 1971., o smrtono
snom kukcu od kojega prijeti opasnost cjelokupnome ivotu
na zemlji.
Unato tome to, 1984., iza zatvorenih vrata amerikih znan
stvenih laboratorija nije postojao nikakav ozbiljan znanstveni
konsenzusa glede opasnosti od uvoenja genetski modificira
nih biljaka u prirodu i to su glede toga podruja postojale ve
like dvojbe, Zaklada Rockefeller odluila je izdvajati golem no
vac upravo za financiranje procesa genetskog modificiranja, i
to na svjetskoj razini. Vrlo vana posljedica deregulacijske re
volucije na podruju molekularne biologije, koju je 1980-tih
godina proveo predsjednik Reagan, jest injenica da su odluke
glede sigurnosti i rizika, to su ih donijele relativno neovisne
dravne institucije, sve vie bile u rukama privatnih kompa
nija, koje su u potencijalima biotehnologije vidjele veliku do
bit. Rockefellerovim planerima nije bilo teko zainteresirati
velike kompanije za pokuse na podruju genetskog inenjerstva.
Godine 1984. Zaklada Rockefeller odluila je pokrenuti jedan
opsean program za izradbu genoma rie primjenom nove
molekularne tehnike i dostignua s podruja raunalne tehno
logije. U to vrijeme nije bilo nikakvih eksperimentalnih dokaza
koji bi opravdali tu odluku. Odluka je donijeta unato tome
"sitnome" nedostatku. Zaklada je imala dugoronu strategiju.
Za potrebe javnosti, objavila je da je ulaganje tako golemih
sredstava pokuaj rjeavanja gladi na svijetu u nadolazeim
228

desetljeima, budui da e, zbog predvienoga porasta broja

stanovnika na svijetu trebati hraniti jo nekoliko milijarda gla
dnih usta. Novac za znanstvena istraivanja kanalizirao se, preko
jedne nove institucije koju je ta zaklada osnovala, zvane Meu
narodni program za biotehnologiju rie (International Program
on Rice Biotechnology, skraeno IPRB), u neke vodee svjetske
znanstvene laboratorije. Sljedeih 17 godina Zaklada je potro
ila nevjerojatnih 105 milijuna dolara svoga novca na razvoj i
irenje genetski modificirane rie diljem svijeta. K tome je,
1989., potroila jo 54 milijuna dolara na "osposobljavanje i
izgradnju kapaciteta" za irenje novih spoznaja o genetskom
modificiranju rie. Sjeme "genetske revolucije" sijalo se vrlo
sraunato.1

The Rockefeller Foundation: History and Chwnology, na:

www.rockfound.org.
Reagal, prof. Philip J.: A Brief History of Biotechnology Risk..., Edmonds
Institute, 18. srpnja 1999.
Lehmann, Volker: The Rockefeller Foundation, u: Biotechnology and Developm e n t Monitor, 2001., broj 44, str. 17.
Regal, Philip: Metaphysics in Genetic Engineering, referat pripremljen za
International Center for H u m a n and Public Affairs, Buenos Aires, 1996,
na: www.psrast.org/pjrbiosafety.htm.
King, David: Interview with Professor Brian Goodwin, u: GenEthics News, broj
11, oujak/travanj 1996., str. 6 - 8 .
Arnold, Tom: Against Selfish Commercial Gene, objavio Prast, na:
www.psrast.org/selfshgen.htm.
Hindmarsh, Richard: Constructing would-be Molecular Empires: Behind the
Scenes, u: AgBiolndia, 24. listopada 2002., na: www.icold-cigb.org/
indus.htm.
Wilson, dr. Allison, i suradnici: Genome Scrambling - Myth or Reality?,
EcoNexus Technical Report, listopad 2004., na: www.econexus.info.
Ho, dr. Mae-Wan: Puncturing the GM Myths, 4. kolovoza 2004., na:
www.unobeserver.com.

229

"Zlatna ria" i mrane lai

Odluka o stvaranju genetski modificirane rie bila je maj
storski potez vjetih odnosa s javnou Zaklade Rockefeller i
njezinih pristaa unutar znanstvenog i politikog ustroja.
Zaklada je osnovala 46 znanstvenih laboratorija diljem in
dustrijskoga svijeta i do 1987. na taj projekt genetskog modifi
ciranja, tj. izrade genoma rie, troila vie od pet milijuna dola
ra na godinu. Meu uivateljima velikodunosti Zaklade Roc
kefeller bili su vicarski Savezni institut za tehnologiju iz Ztiricha i Centar za primijenjene bioznanosti sa Sveuilita Freiburg u Njemakoj.
Zaklada je dijelila stipendije i za izgradnju goleme meuna
rodne mree znanstvenika koji e upijati njezin svjetonazor glede
uloge genetskog modificiranja biljaka u budunosti ovjean
stva. kolovala je stotine polaznika postdiplomskih studija i
doktora znanosti diljem svijeta kako bi stvorila infrastrukturu
za kasnije komercijalno irenje GMO-a. Po rijeima nekim njezi
nih stipendistima, njegovala je njihov osjeaj pripadnosti elit
nome bratstvu. Financirala je filipinski Meunarodni institut
za istraivanje rie (International Rice Research Institute,
skraeno IRRI), kao i doktorate svih pet vrhunskih znanstve
nika toga instituta. "Bez potpore Zaklade Rockefeller bilo bi
nam gotovo nemogue stai ove sposobnosti", primijetio je
zamjenik direktora za znanost u tome institutu.
Ubrzo nakon poetka toga programa Meunarodni program
za tehnologiju rie (IPRB) Zaklade Rockefeller odluio je svoje
napore usredotoiti na stvaranje sorte rie koja e, kako su rekli,
rijeiti nedostatak vitamina A u pothranjene djece u zemljama
u razvoju. Bila je to sjajna promidbena varka, koja je u javno
sti stvorila predodbu o tome kako genetski znanstvenici neu
morno rade na rjeavanju problema gladi i pothranjenosti na
svijetu. Problem je jedino u tome stoje to bila smiljena prijeva
ra.
230

Ria je, kao prva kultura u Rockefellerovoj genetskoj revo

luciji, odabrana vrlo sraunato. Kao stoje istaknuo jedan znan
stvenik, ria je osnovna namirnica za vie od 2,4 milijarde lju
di. Uzgaja se ve najmanje 12.000 godina i to na velikom broju
razliitih podruja.
Ria je sinonim za sigurnost hrane na veini azijskoga kon
tinenta, gdje se uzgaja 90% svjetske rie, a najvie u Kini i In
diji, gdje ria ini 80% dnevnih kalorija tamonjega stanovni
tva. Ria je glavna namirnica i u zapadnoj Africi, na Karibima
i u tropskim predjelima June Amerike. Uzgajivai rie uzgojili
su sorte koje su mogle izdrati suu, koje su bile otporne na
nametnike i uspijevale u svim moguim klimatskim uvjetima, i
to bez pomoi biotehnologije. Stvorili su nevjerojatnu biolo
ku raznolikost te kulture, s vie od 140.000 sorta.
Zaklada Rockefeller bacila je oko na azijsku riu znatno prije
projekta IPRB iz 1984. Kao to sam ve spomenuo, primarni
cilj njezine "zelene revolucije" bila je proizvodnja rie u Aziji.
Tijekom razdoblja od trideset godina taj je projekt u znatnoj
mjeri unitio bioloku raznolikost sorta rie, i to svojim takozva
nim "visokorodnim sortama" (High-Yielding Varieties). Azijski
su seljaci, umjetnim gnojivom, visokorodnim sjemenjem, pesticidima, mehanizacijom, sustavima navodnjavanja, kreditima
i marketinkim smicalicama, koje im je upakirao zapadni agrobiznis, uvueni u ralje svjetskoga trgovinskoga sustava i glo
balnoga trita.
Glavni pokreta te prve "revolucije rie" bio je Meunarod
ni institut za istraivanje rie (IRRI), koji je osnovala Zaklada
Rockefeller, sa sjeditem na Filipinima. Stoga ne udi to je taj
institut, sa svojom genetskom bankom koja sadri vie od jed
ne petine svjetskih sorta rie, postao glavnim sredstvom za
irenje nove riine "genetske revolucije" Zaklade Rockefeller.
U svoju su banku pohranili sve poznate vane sorte rie.
Pristae "zelene revolucije" taj su institut koristili za preu
zimanje kontrole nad nezamjenjivim sjemenskim blagom
231

azijskih sorta rie, i to lukavo smiljenom prijevarom, tvrdei

kako e te sorte na taj nain biti "zatiene".
Taj je institut, nakon to su ga 1960-tih godina, tj. u vrijeme
"zelene revolucije", stvorile Zaklada Rockefeller i Zaklada Ford,
stavljen pod okrilje Savjetodavne skupine za meunarodno
istraivanje poljoprivrede (Consultative Group of Internatio
nal Agricultural Research, skraeno CGIAR). To je ista ona in
stitucija koja kontrolira iraku sjemensku banku. Djelovala je
iz sjedita Svjetske banke u Washingtonu, a takoer ju je finan
cirala Zaklada Rockefeller.
Na taj je nain Svjetska banka, sa svojim jasnim politikim
programom koji utvruje Washington, u rukama drala kljue
ve azijske banke riina sjemena. Vie od tri etvrtine amerike
riine plazme poteklo je iz sjemenske banke IPPR-a. Ta je ria
zatim proslijeena u azijske zemlje tako to je amerika Vlada
od tih zemalja zahtijevala uklanjanje "nepotenih trgovinskih
zapreka" uvozu amerike rie.
Zatim je Meunarodni institut za istraivanje rie (IPPR)
pretvoren u mehanizam kojim su veliki multinacionalni divo
vi, poput kompanija Syngenta i Monsanto, krale sjeme iz banke
toga instituta, kojemu su ga s povjerenjem predali uzgajivaa
rie iz raznih zemalja.
Kad je to sjeme dospjelo u laboratorije Monsanta i drugih
biotehnolokih divova, ondje su ga genetski modificirali i za
tim patentirali kao svoje iskljuivo intelektualno dobro. Svjetska
trgovinska organizacija, osnovana 1994. godine kao slijednica
GATT-a, osmislila je novi radikalni sporazum TRIPS, kojim je
multinacionalnim kompanijama prvi put bilo doputeno pa
tentiranje biljnih kultura i drugih ivih vrsta.
Godine 1993. prihvaena je Konvencija UN-a o biolokoj
raznolikosti, kako bi se kontrolirala kraa sjemena iz zemalja u
razvoju. No, Washington je napravio jednu malu promjenu u
izvornome prijedlogu toga dokumenta. Zatraio je da genetski
modificirano sjeme iz sustava CGIAR-a (iji je IRRI sastavni
232

dio) ne podlijee odredbama te konvencije. To se odnosilo na

pola milijuna vrsta sjemena, odnosno 40% svjetskih sorta sje
mena, koje su drale genetske banke, i znailo je da velike agrokompanije i dalje mogu to sjeme uzimati i patentirati.
Koristei se sjemenom IRRI-a i njegova centra, Rockefellerovo financiranje rie s poveanim sadrajem vitamina A po
stalo je ranih 1990-tih godina glavnim podrujem istraivanja
u Meunarodnome programu za istraivanje rie (IPRB-u).
Stipendijama Zaklade Rockefeller financirali su se veliki znan
stveni projekti na tome podruju, koje je, izmeu ostalih, pro
vodio i vicarski Savezni institut za tehnologiju iz Ziiricha.
Propagandisti iz Zaklade Rockefeller tvrdili su kako je ne
dostatak vitamina A glavni uzronik sljepoe i smrtnosti novo
roenadi u zemljama u razvoju. Statistiki podaci Ujedinjenih
naroda pokazivali su da, moda, 100 do 140 milijuna djece di
ljem svijeta ima neki oblik nedostatka vitamina A, a od toga
broja njih, moda, 250.000 do 500.000 oslijepi. Bila je to hu
mana pria sa snanim emocionalnim nabojem, osmiljena radi
promicanja i prihvaanja kontroverznih genetski modificiranih
kultura i namirnica. "Zlatna ria" postala je simbolom, krilati
com i pokazateljem mogunosti koje prua genetsko inenjerstvo, iako su se te mogunosti temeljile na mranim laima
i namjerno smiljenoj prijevari.
U stvarnosti, uvoenje genetski modificirane rie po prvi e
put otvoriti mogunost izravne kontrole nad sjemenom rie, te
glavne namirnice za 2,4 milijarde ljudi. Prije "genetske revolu
cije", velike multinacionalne agrokompanije nisu se na riu ni
osvrtale. Jedan razlog tome bili su maleni prihodi podruja na
kojima se uzgaj ria, a drugi injenica da je iznimno teko na
praviti hibridne sorte rie. Osamdeset posto sjemena rie u
Aziji bilo je sjeme koje su od svojih ljetina ostavljali azijski
farmeri.
elei genetski modificiranim sjemenom preuzeti to gole
mo trite rie, Zaklada Rockefeller i njezine suradnice - velike
233

agrokompanije - nisu nita preputale sluaju ni hirovima slo

bodnih trita. Godine 1991. Zaklada Rockefeller osnovala je
jednu novu organizaciju zvanu ISAAA, tj. International Servi
ce for the Acquisiton of Agribiotech Applications (Meunaro
dnu slubu za stjecanje agrobiotehnolokih primjena), na elu
s direktorom svoga ogranka "meksike zelene revolucije", tj.
organizacije CIMMYT (Meunarodnoga centra za poboljanje
penice i kukuruza), dr. Cliveom Jamesom. (ini se da ih je
posebno zabavljalo izmiljati duge i komplicirane nazive za svoje
institucije, kako ljudi ne bi obraali pozornost.)
Institucija ISAAA je, po rijeima njezina osnivaa, imala
svrhu "pridonijeti ublaavanju siromatva u zemljama u razvoju
poveanjem uroda i prihoda, napose meu siromanim seljaci
ma, te omoguiti odriviju poljoprivredu i sigurniji globalni
okoli". Jedina kvaka u tome projektu bila je zamisao da se ta
golema zadaa, prema njihovu okviru, moe obaviti samo pri
mjenom biotehnologije. Organizacija ISAAA bila je samo pla
tforma za irenje genetski modificiranih usjeva u ciljanim zem
ljama Treega svijeta.
Organizacija ISAAA osnovana je gotovo deset godina prije
negoli je bilo poznato da je uzgoj "zlatne rie" Zaklade Rocke
feller uope mogu. Cilj je bio iriti genetski modificirane kul
ture u zemljama u razvoju, i to nepristojnom urbom.
Ali, iza organizacije ISAAA nije stajala samo Zaklada Roc
kefeller. Financirale su je i velikodune biotehnoloke korpora
cije, poput Monsanta, Novartisa, AgrEvo-a, ak Amerika agen
cija za meunarodni razvoj (USAID), koja je u sastavu ame
rikoga Ministarstva vanjskih poslova. Cilj im je bio "stvoriti
globalno partnerstvo" izmeu divovskih biotehnolokih agrokompanija iz razvijenih zemalja, poglavito onih iz SAD-a, i ze
malja u razvoju. U svrhu stvaranja toga partnerstva organiza
cija ISAAA osmislila je projekte za transfer poljoprivredne teh
nologije, dijagnostiku i genetsko inenjerstvo.
234

Zanimljivo je spomenuti sljedee: kada je Henry Kissinger,

u svome stratekome dokumentu iz 1974. nazvanom NSSM
200, napravio popis od 13 "prioritetnih" zemalja u razvoju kao
ciljnih zemalja za depopulacijsku politiku amerike Vlade, isto
dobno je i organizacija ISAAA napravila svoj popis od 12 prio
ritetnih zemalja za uvoenje genetski modificiranih usjeva. Na
tome su popisu bile: Indonezija, Malezija, Filipini, Tajland i
Vijetnam u Aziji, Kenija, Egipat i Zimbabve u Africi te Argenti
na, Brazil, Kostarika i Meksiko u Latinskoj Americi. Zanimljivo
je da na popisu organizacije ISAAA ima ak est zemalja koje je
Kissinger, sedamnaest godina prije toga, naveo kao geopoli
tike ciljeve SAD-a. ini se da geopolitika ima svoje konstante.
Godine 2000. Zaklada Rockefeller i vicarski Savezni insti
tut za tehnologiju objavili su da su uspjeno izdvojili tri gena
sunovrata, u svrhu proizvodnje, kako su to nazvali, "zlatne rie"
s poveanim sadrajem a-karotena (pro-vitamina A).
Kako zbog beta karotena, iz kojega u ljudskome organizmu
nastaje vitamin A, zrno rie postaje naranasto, ta je ria nazvana
"zlatnom riom", to je bio jo jedan briljantan propagandni
potez, budui da svatko cijeni zlato u bilo kojemu obliku. Tako
je siromani svijet, toboe, u istoj zdjeli rie dobio i vitamin A,
koji e sprijeiti sljepou i druge tegobe prouzroene nedosta
tkom vitamina A u djece.
Djeca u azijskim i drugim zemljama stoljeima su vitamin
A dobivala iz drugih izvora. Problem nije u nedostatku prirod
nih izvora vitamina A, nego u tome to nekim dijelovima svijeta
niu dostupne dovoljne koliine tih prirodnih izvora.
Indijski borac za bioloku raznolikost dr. Vandana Shiva, u
jednoj otroj kritici upuenoj promicanju "zlatne rie" Zaklade
Rockefeller, istaknula je: "Prvi nedostatak genetskog modifici
ranja rie radi dobivanja vitamina A jest istiskivanje alternativ
nih izvora vitamina A. Direktor Meunarodnoga instituta za
istraivanje rie Per Prinstripe Anderson rekao je kako je ria s
235

vitaminom A potrebna siromanoj Aziji zato to 'na svijetu ima

vrlo mnogo onih do kojih ne moemo doprijeti s tabletama'".
Dr. Shiva je istaknula kako "postoje mnoge alternative ta
bletama vitamina A. Izvori vitamina A jesu jetra, umanjak,
piletina, meso, mlijeko i maslac. Izvori beta-karotena, koji
proizvodi vitamin A, jesu zeleno lisnato povre, pinat, mrkva,
bua, mango..."
Lijenici i znanstvenici svjesni su injenice da velike kolii
ne vitamina A mogu dovesti do "hipervitaminoze" ili trovanja
vitaminom A, koje u djece moe dovesti do trajnog oteenja
mozga i drugih tetnih posljedica.
Nadalje, zbog niske koncentracije beta karotena u GM "zlat
noj rii", da bi osoba dobila potrebnu dnevnu koliinu vitami
na A morala bi pojesti nemogue veliku koliinu rie. Po jednoj
procjeni, prosjean stanovnik Azije morao bi pojesti 9 kilogra
ma kuhane rie, tj. ekvivalent od 3,75 kilograma sirove rie
kako bi zadovoljio minimalnu dnevnu potrebu za vitaminom
A. Stanovnik Azije dnevno obino konzumira 300 grama rie,
to je samo 8% koliine potrebne za zadovoljenje dvnevne po
trebe za vitaminom A.
Predsjednik Zaklade Rockefeller Gordon Conway dao je pri
glup odgovor na tu kritiku. U jednoj izjavi za tisak rekao je:
"Prvo treba rei da mi 'zlatnu riu' ne drimo rjeenjem pro
blema nedostatka vitamina A. Naprotiv, ona je izvrsna nado
puna vou, povru i namirnicama ivotinjskoga podrijetla, te
raznim ojaanim namirnicama i vitaminskim dodacima". Za
tim je dodao: "Ja se slaem s doktoricom Shiva da je upotreba
zlatne rie u reklamne svrhe otila predaleko".
"U reklamne svrhe", moda, ali kampanja irenja genetski
modificirane "zlatne rie", za pristae "genetske revolucije"
Zaklade Rockefeller, oito jo nije bila otila predaleko.
Godine 2000. Zaklada Rockefeller objavila je kako rezultate
svoga dugogodinjega istraivanja rie predaje "javnosti". Za
pravo, te su rezultate lukavo predali velikim biotehnolokim
236

agrokompanijama. Britanska kompanija AstraZeneca, koja je

kasnije postala dijelom vicarske kompanije Syngenta, objavila
je u svibnju 2000. da je stekla iskljuiva prava na komercijalizaciju "zlatne rie".
"Zlatna ria" osigurala je biotehnolokoj industriji golemo
promidbeno oruje. Godine 1999. tadanji ameriki predsjed
nik Bili Clinton izjavio je: "Kada bismo ove zlatne rie, koja je
genetski modificirana sorta rie posebno bogata vitaminom A,
mogli u veim koliinama dostavljati u zemlje u razvoju, to bi
spasilo 4.000 ivota dnevno, ljudi koji su neishranjeni i koji
umiru". Kada su kompanije Syngenta i Monsanto patentirale
"zlatnu riu" tvrdile su kako e to omoguiti da ta tehnologija
"bude besplatno dostupna u humanitarne svrhe bilo kojoj zemlji
u razvoju".
Kritike i skepticizam glede toga koliko je mudro tu temelj
nu namirnicu ljudskoga roda predati doktorima genetike i di
vovskim agrokompanijama sve su vie jenjavali kako je
promidbeni stroj Zaklade Rockefeller i agrobizniskoga lobbyja
postajao sve glasniji. Vrlo istaknuti strunjak za medicinu dr.
Richard Horton, urednik britanskoga medicinskog asopisa The
Lancet, rekao je: "Nastojanje da se tehnolokom hranom rijei
glad na svijetu moe biti... potjera za komercijalno najzlonamjernijom guskom u novome stoljeu". Rijetki su uli njegove rijei.
I jedna osoba iz biotehnolokoga svijeta, Steven Smith, koji je
radio na genetskom inenjerstvu za vicarsku kompaniju Syn
genta Seeds, koja je najvei vlasnik patenata za "zlatnu riu", u
lipnju 2003., kratko prije svoje smrti, izjavio je: "Ako vam tko
kae da e genetski modificirana hrana nahraniti svijet, recite
mu da nee... Da bi se svijet nahranio potrebna je politika i
financijska volja. Problem nije u proizvodnji i distribuciji".
Mit o tome kako Zaklada Rockefeller namjerava genetski
modificiranim organizmima nahraniti svijet nije nita drugo
nego mit. Ali, bio je to mit u rukama monih tvoraca mitova.
"Revolucija" se nastavila.
237

Uz dobro osmiljenu meunarodnu strukturu za irenje sje

mena "genetske revolucije" preko organizacija ISAAA, CGIAR
i IRRI, te uz izravna financijska sredstva Zaklade Rockefeller,
velike agrokompanije i pristae "genetske revolucije" bili su
spremni za sljedei divovski korak - konsolidaciju svjetske kon
trole nad opskrbom ljudske hrane i jo vie od toga - nad sa
mim ljudskim ivotima. Za to je bila potrebna nova organiza
cija - Svjetska trgovaka organizacija ili skraeno WT0. 2

2
Normile, Dennis: Rockefeller to end network after 15 years of success, 19.
studenoga 1999., na: www.genet-info.org/genet/2000/Feb/msg0000.html.
Martinez i Prat, Anna-Rosa: Genentech Preys on the Paddy Field, Grain, lipanj
1998.
Shiva, dr. Vandana: "Genetically Engineered Vitamin 'A' Rice: A Blind
Approach to Blindness Prevention", 14. veljae 2000., na: www.biotechinfo.net/blind_rice.html.
Brown, Paul: GM rice promoters 'have gone too far'", The Guardian (UK), 10.
veljae 2001.
Assisi Foundation, BIOTHAL et al: Biopiracy, TRIPS and the Patenting ofAsia's
Rice Bowl, svibanj 1998., na: www.poptel.org.uk/panap/archives/larice.htm.
Rice, IRRI, and Corporate Earnings, na: www.poptel.org.uk/panap/archives/
larice.htm.
Kirbv, Alex: 'Mirage' ofGM's golden promise, na: BBC News Online, veljaa
2004.
Kuvek, Devlin: ISAAA in Asia: Promoting corporate profits in the name of the
poor, GRAIN, listopad 2000., na: www.grain.org/publications/reports/
isaaa.htm.
O'Toole, John C. i suradnici: Rockefeller Foundation's International Program on
Rice Biotechnology, na: www.rockfound.org.
Monsanto Press Release: Scientists achieve major breakthrough in rie: data to be
shared with worldwide research community, St. Louis, 4. travnja 2000.
Nestle, dr. Marion: Genetically Engineered Golden Rice is Unlikely to Overcome
Vitamin A Deficiency, pismo uredniku, Journal of t h e American Dietetic
Association, oujak 2001., vol. 101, str. 289. - 290.

238

JEDANAESTO POGLAVLJE

SJEME PROPASTI - SIJANJE

"VRTA OVOZEMALJSKIH
UITKA"

Svjetska trgovinska organizacija:

ameriki agrobiznis kree u preuzimanje
svjetske poljoprivrede
U rujnu 1986., samo dvije godine nakon to je Zaklada Rockefeller pokrenula svoj smioni projekt genetskog modificiranja
rie, amerike agrokompanije odluile su svoju veliku mo ko
ristiti u obliku jednog novog i radikalnog meunarodnog trgo
vinskog reima, takozvanog Urugvajskog sastanka GATT-a (Ge
neral Agreement on Tarrifs and Trade, Opi sporazum o carina
ma i trgovini).
Nakon osam godina prijepornih rasprava unutar GATT-a,
1994., nastala je nova multinacionalna organizacija - Svjetska
trgovinska organizacija, poznata po skraenici UTO.
Utvreno je da e joj sjedite biti u enevi u vicarskoj - na
neutralnoj, lijepoj i mirnoj lokaciji. No, iza fasade, WTO je bila
sve osim mirna i neutralna. Osnovana je da bi bila policajac
globalne slobodne trgovine i malj za provedbu globalnih ci
ljeva velikih agrokompanija, s prihodima koji se mjere u tisua
ma milijarda dolara, za promicanje interesa privatnog agrobiz239

nia. Zato je ta organizacija osmiljena kao nadnacionalno i

naddravno tijelo, koje e biti iznad zakona i drava i koje nee
polagati raune nikakvu dravnome tijelu izvan vlastitih zido
va.
Sporazum GATT nije imao nikakvih provedivih sankcija ni
kazna za krenje dogovorenih trgovinskih pravila. WTO ih ima,
a s njima i mo nametanja golemih financijskih kazna onim
zemljama lanicama koje ta pravila prekre. Kad je konano
postignut dogovor o osnivanju WTO-a, 1994., ta je organiza
cija postala novo oruje koje silom rui razne trgovinske ba
rijere i postaje sve sposobnijom u irenju genetski modificira
nih usjeva, koji e se ubrzo pojaviti na tritu.
Zamisao o osnivanju WTO-a, kao i veina inicijativa za uspo
stavu slobodne trgovine od Drugoga svjetskoga rata, stigla je iz
"Washingtona. Bio je to krajnji rezultat Urugvajskoga sastanka
GATT-a o liberalizaciji trgovine, koji je poeo u mjestu Punte
del Este u Urugvaju 1986., a zavrio u Marakeu u Maroku u
travnju 1994.
Sve od 1948., tj. od osnivanja GATT-a, Washington se otro
protivio ukljuivanju poljoprivrede u razgovore o svjetskoj tr
govini, iz straha da bi bilo koje uobiajeno meunarodno pra
vilo otvorilo ameriko trite uvozu stranih prehrambenih
proizvoda i nanijelo tetu konkurentnosti amerike poljopri
vrede. Od pedesetih godina 20. stoljea izvoz poljoprivrednih
proizvoda bio je strateko ameriko nacionalno pitanje.
Za razliku od svih ranijih sastanaka GATT-a, na onome u
Urugvaju poljoprivreda je imala prioritetan poloaj. Razlog tome
vrlo je jednostavan: do polovice 1980-tih, uz agresivnu poli
tiku deregulacije Reaganove Vlade i uz potporu te Vlade slobo
dnome tritu, amerike su agrokompanije bile spremne za
pokretanje svoje globalne trgovinske ofenzive, tj. za krupne
poslove.
Stajalite Washingtona za Urugvajski sastanak o poljopri
vredi osmislila je kompanija Cargill Incorporated iz grada Min240

neapolisa iz savezne drave Minesote. Bivi dunosnik te kom

panije Daniel Amstutz, sada u ulozi posebnoga izaslanika Reaganove Vlade na sastanku GATT-a, osmislio je takozvani Plan
Amstutz, koji se sastojao od etiri toke. Bio je to, zapravo,
Plan Cargill. Kompanija Cargill tada je bila vodea amerika
privatna agrokompanija, sa svjetskom prodajom veom od 56
milijarda dolara i s podrunicama u 66 zemalja svijeta. Svoje
mono globalno carstvo izgradila je suradnjom s Rockefellerovim interesima u Latinskoj Americi, kao i prodajom ameriko
ga ita Sovjetskome Savezu, zvanom "velikom pljakom ita",
koju je, za velike profite, 1970-tih godina organizirao Henry
Kissinger. Utjecaj te kompanije na Washington, a posebno na
ameriko Ministarstvo poljoprivrede, bio je, blago reeno, go
lem.
etiri Amstutzova zahtjeva na pregovorima GATT-a bila su
iskljuivo u korist amerikoga agrobiznisa i njegova sve
snanijega svjetskoga poloaja. Evo triju Amstutzovih toaka:
1. zabrana bilo kakvih dravnih poljoprivrednih programa i za
tienih cijena u svim zemljama svijeta,
2. zabrana lanstva zemljama koje ele ozakoniti kontrolu uvo
za kako bi zatitile vlastitu poljoprivrednu proizvodnju i
3. zabrana bilo kakve dravne kontrole izvoza poljoprivrednih
proizvoda, ak i u vrijeme gladi u dravi.
Kompanija Cargill nakanila je preuzeti kontrolu nad svje
tskim izvozom i trgovinom itom.
etvrti Amstutzov zahtjev, iznijet pred sudionicima Uru
gvajskoga sastanka GATT-a u srpnju 1987., bio je zahtjev da
GATT donese trgovinska pravila kojima e se svim zemljama
ograniiti pravo na donoenje strogih zakona o sigurnosti hra
ne. Kompaniji Cargill i njezinim saveznicima s podruja agro
biznisa "slobodno trite" bilo je, ini se, svetije od ljudskoga
ivota. Amerike su agrokompanije dravne zakone o sigurno
sti hrane drale glavnom zaprekom neometanu stjecanju gole
mih profita od tvornikih farma u zemljama u razvoju i onih u
241

Sjedinjenim Amerikim Dravama, s mizernim plaama rad

nika i s loom kvalitetom proizvoda. Osim toga, eljele su ima
ti pogodne uvjete za neogranienu prodaju svojih novih, ge
netski modificiranih usjeva, bez zapreka u obliku dosadne
dravne brige za zdravlje i sigurnost ljudi.
Amstutz je bio predani borac za interese agrobiznisa. Godi
ne 2003. Ministarstvo poljoprivrede u Bushovoj Vladi imeno
valo ga je posebnom osobom za vezu za Irak, kako bi usmjera
vao transformaciju irake poljoprivrede u "trino orijentiran"
agrobiznis za uzgoj i izvoz, pod vodstvom SAD-a, genetski
modificiranih usjeva, to sam opisao u jednom ranijem pogla
vlju.
Sr glavnih zahtjeva glede poljoprivrede, koje je Amerika
postavila u Urugvaju, bio je zahtjev za obveznim okonanjem
dravnih dotacija za izvoz poljoprivrednih proizvoda, a taj je
potez bio u prvome redu uperen protiv Zajednikoga poljopri
vrednoga programa (CAP-a) Europske zajednice. Washington
je taj proces nazvao "liberalizacijom trgovine poljoprivrednim
proizvodima". On je iao u korist amerikih agrokompanija kao
glavnih igraa, jednako kao to su britanski zahtjevi za slobod
nom trgovinom s kraja 1870-tih godina bili u interesu britan
skih kompanija i banaka, koje su u to vrijeme bile glavni igrai
na svjetskome tritu.
Kompanija Cargill bila je glavni pokreta monoga lobbyja
direktora najveih amerikih agrokompanija zvanog US Busi
ness Roundtable (Okrugli stol amerikoga poslovnoga svijeta).
Godine 1994. taj je lobby osnovao Savez za GATT, kako bi pri
volio ameriki Kongres da prihvati njegov program za GATT. I
prihvatio ga je.
Odluku Kongresa da podri taj program za GATT i osni
vanje Svjetske trgovinske organizacije olakala je injenica da
su kompanija Cargill i njezini prijatelji iz lobbyja Okrugloga
stola poslovnoga svijeta donirali milijune dolara za izborne
kampanje kljunih kongresnika. Ne elei staviti sve na jednu
242

kocku, kompanija Cargill osnovala je organizaciju Potroai za

svjetsku trgovinu (Consumers for World Trade, skraeno CWT),
kao jo jedan pro-GATT-ovski lobby, koji, zanimljivo, nije pre
dstavljao potroae, nego interese multinacionalnih kompanija,
ukljuujui i Cargill. Kompanijska lanarina u toj organizaciji
iznosila je 65.000 dolara. Kompanija Cargill osnovala je i Kriz
ni odbor za ameriku trgovinu (Emergency Committee for
American Trade), kako bi privoljela Kongres na prihvaanje ra
dikalnog poljoprivrednog programa Svjetske trgovinske orga
nizacije.
Taj meunarodni lobby, koji je djelovao u suradnji s Cargillom i drugim amerikim agrokompanijama na uspostavi radikal
noga poljoprivrednog programa GATT-a, bio je jedna mrana i
mona organizacija koja je sebe nazvala Meunarodnim vijeem
za politiku trgovine hranom i poljoprivrede (International Food
and Agricultural Trade Policy Council, skraeno IPC). Osnovanaje 1987. sa svrhom promicanja liberalizacije u trgovini poljo
privrednim proizvodima i Plana Amstutz za agrobiznis, a la
novi su mu bili najvii direktori i dunosnici kompanija Car
gill, Syngenta (tada Novartis), Nestle, Kraft Foods, Monsanto,
ADM, Bunge Ltd., Winthrop Rockefeller's Winrock Interna
tional, ameriko Ministarstvo poljoprivrede i Mitsui & Co iz
Japana. Bila je to interesna skupina koju je malo politiara u
Bruxellesu, Parizu i bilo kojemu svjetskome sreditu moglo
ignorirati.
Kompanija Cargill, organizacija IPC i organizacija Business
Roundtable blisko su suraivale s predstavnikom za trgovinu u
Clintonovoj Vladi Mickevjem Kantorom, koji je kasnije postao
ministrom trgovine. Kantor je prijedlog s Urugvajskoga sastanka
GATT-a o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije progurao
kroz ameriki Kongres tako to je lanovima Kongresa uglav
nom govorio lai o tome kako e Svjetska trgovinska organiza
cija imati pravila u biti slina konsenzusnim pravilima GATTa. To nije bilo tono, to je on dobro znao.
243

O pravilima Svjetske trgovinske organizacije odluivat e

takozvana "etverolana skupina", tj. zemlje QUAD-a - SAD,
Kanada, Japan i Europska unija. Te se lanice mogu sastajati
iza zatvorenih vrata i donositi odluke u ime sve 134 zemlje
svijeta. A unutar QUAD-a glavnu rije imaju divovske agrokompanije, pod vodstvom onih amerikih. Zapravo, bio je to
konsenzus, ali privatnih agrokompanija koje odluuju o politi
ci Svjetske trgovinske organizacije. Svima je jasno da WTO-ov
Sporazum o poljoprivredi (popularno zvan AoA, to je skraeni
ca od Agreement on Agriculture, nap. prev.), koji su napisale
kompanije Cargill, ADM, DuPont, Nestle, Unilever, Monsanto
i druge, osmiljen tako da se njime, na cijelome svijetu, dokinu
svi dravni zakon i drugi akti koji bi mogli osujetiti golemu
moi velikih agrokompanija da odreuju cijene poljoprivred
nih proizvoda.
Godine 2001., kada je Kantor napustio slubu u amerikoj
Vladi, odmah je nagraen za usluge koje je tijekom pregovora
GATT-a uinio amerikome agrobiznisu. Kompanija Monsan
to, u to vrijeme najagresivniji promicatelj genetski modificira
nih usjeva i s njima povezanih pesticida, imenovala ga je u svoj
Odbor direktora. Kruna vrata izmeu amerike Vlade i privat
noga sektora uvijek su dobro podmazana.
Godine 1994., dok se Svjetska trgovinska organizacija osni
vala, ve je bilo jasno da Washington prua punu potporu
razvoju genetski modificiranih usjeva kao velikom stratekom
prioritetu Sjedinjenih Amerikih Drava. Kao to sam ve na
pisao, tadanji ameriki predsjednik George Herbert Walker
Bush ve je 1992. godine donio uredbu kojom je sve genetski
modificirane kulture defacto izuzeo iz zakona, jer ih je proizvolj
no proglasio "bitno ekvivalentnima" normalnim kulturama i
sjemenu.
Zatim je Clintonova Vlada "biotehnologiju", zajedno s In
ternetom, pretvorila u strateki prioritet koji e uivati dravnu
potporu, formalnu i neformalnu. Clinton je dao punu potporu
244

Mickeyju Kantoru kao glavnom pregovarau u procesu ratifika

cije Svjetske trgovinske organizacije.
Monsanto, DuPont, Dow Chemical i druge divovske poljo
privredne i kemijske kompanije ve su u svojim rukama drale
patentirano genetski modificirano sjeme osnovnih prehrambe
nih kultura svijeta. Bio je to pravi as za osnivanje jedne poli
cijske institucije koja e skeptinome svijetu silom nametati
genetski modificirane usjeve. Sporazum o poljoprivredi Svjetske
trgovinske organizacije bit e oruje za provedbu toga projek
ta, jednako kao i Intelektualna prava na vlasnitvo povezano s
trgovinom (Trade Related Intellectual Property Rights, skrae
no TRIPS).2

"WTO i loi TRIPS"

Svjetska trgovinska organizacija napravila je velike korake
na putu globalizacije svjetske poljoprivrede, po uvjetima koje
je zacrtao ameriki agrobiznis. Pravila WTO-a otvorit e prav
ne i politike putove stvaranju globalnoga "trita" za prehram2
Greenfield, Gerard: The WTO, the World Food System and the Politics of
Harmonized Destruction, IUF-A/P Globalisation Seminar, 16. - 18. studenoga
1998., Ahmedabad, Indija, na: www.Iabournet.org/discuss/GLOBAL/
wto.html.
Goettlich, Paul: Will Genetically Engineered Foods Feed the World?, 22. lipnja
2004., na: www.Mindfully.org.
Plawiuk, Eugene W.: Background on Cargill Inc., the Transnational Agribusiness
Giant, na: www.geocities.com/CapitolHill/5202/carinc.html., lipanj 1998.
De Paiva Abreu, Marcelo: Brasil, The GATT and the History of WTO and
Prospects, Odsjek za ekonomiju, PUC-Rio, Rio de Janeiro, seminarski rad
broj 392, rujan 1998.
Weissman, Robert: GATT: The Final Act, listopad 1994., u asopisu Multinational Monitor, na: multinationalmonitor.org/hyper/mml 094.html#gattfin.
Montague, Peter i Puckett, Jim: Environmental Research Foundation: " T h e
WTO and Free Trade: Part l", na: www.garynull.com/Documents/erf/
I h e WTO_and_FreeJTradePartl.htm.
lanovi IPC-a, na: www.agritrade.org/members.htm.

245

bene proizvode, sline onima koje je prije sto godina, pod vod
stvom Rockefellerove kompanije Standard Oil, otvorio naftni
kartel. Nikada prije nastanka velikih agrokompanija poljopri
vredni proizvodi nisu drani samo proizvodima za trite, s
globalnim trinim cijenama. Poljoprivredni su usjevi oduvijek
bili lokalnog karaktera, imali su svoja lokalna trita i bili su
temeljem opstanka ljudi i sigurnosti nacionalne ekonomije.
Ameriki Plan Amstutz, uz male izmjene, postao je sr WTOova Sporazuma o poljoprivredi, tj. AoA-a, kako je postao poz
nat (skraeno od: Agreement on Agriculture, nap. prev). Cilj
toga sporazuma bio je stvoriti ono stoje krug agrobiznisa sma
trao najviim prioritetom - slobodno i integrirano svjetsko
trite za svoje proizvode. Dok im je na jeziku stalno bila "si
gurnost opskrbe hranom", uveli su pravila po kojima e se ta
sigurnost postii jedino reimom slobodne trgovine. A od toga
reima korist imaju iskljuivo velike globalne kompanije za tr
govinu itom, poput Cargilla, Bungea i ADM-a.
Godine 1992., kako sam ve spomenuo, Vlada Busha sta
rijega donijela je, ak bez ikakve javne rasprave, nevjerojatnu
uredbu, kojom su genetski modificirane biljke i namirnice pro
glaene "bitno ekvivalentnima" obinim usjevima pa im stoga
nije potrebna nikakva posebna dravna regulativa. Svjetska tr
govinska organizacija to je naelo fino ugradila u svoju uredbu
zvanu "Sanitarni i fitosanitarni sporazum" (Sanitary and Phitosanitary Agreement, srkaeno SPS). U toj uredbi stoji da se
"standardi i mjere za reguliranje hrane, koji imaju svrhu zati
titi ljude od nametnika i ivotinja, mogu potencijalno primjenji
vati kao proizvoljne zapreke trgovini", pa ih se stoga, po pravi
lima Svjetske trgovinske organizacije, mora zabraniti.
Po toj uredbi, oni zakoni neke drave koji zabranjuju uno
enje genetski modificiranih organizama u ljudski prehrambe
ni lanac, kao mjera zatite zdravlja od potencijalne opasnosti
po ljude i ivotinje, nisu poteni zakoni. To je "nepotena trgo
vinska praksa". Svjetska trgovinska organizacija donijela je i
246

uredbe kojima je zabranila donoenje dravnih zakona o sta

vljanju oznake na proizvode koji su genetski modificirani, nazva
vi takve zakone "tehnikim zaprekama trgovini".
Doktrina Svjetske trgovinske organizacije bila je jednostav
na: slobodna trgovina, pod uvjetima koje su odredili veliki kon
glomerati s podruja agrobiznisa, bit e iznad suverenih drava
i iznad brige za zdravlje i sigurnost ljudi i ivotinja. Krilatica je
glasila: "Slobodno trite iiber Alles".
Washingtona je zauzeo stajalite da se oznake za genetski
modificirane proizvode mogu stavljati samo na one proizvode
koji su "bitno transformirani". Zatim je predsjednik Bush spo
menutom uredbom utvrdio da su genetski modificirani proizvo
di "bitno ekvivalentni" prirodnim usjevima, da nisu "bitno tran
sformirani" pa ih stoga nije potrebno kao takve oznaavati..
Istodobno je Amerikim zakonom o patentima velikim agrokompanijama omogueno posjedovanje iskljuivih prava na
genetski modificirane organizme i sjeme, temeljem tvrdnje da
uvoenje strane DNK u genom neke biljke, primjerice rie,
mijenja tu biljku na jedinstven nain. A zapravo je mijenja bit
no, tj. "bitno je transformira".
Washingtonske dunosnike nije nimalo smetalo proturjeje
izmeu izraza "bitno ekvivalentan", koji su primijenili na ge
netski modificirane organizme i sjeme, i izraza "bitno jedin
stven", koji su primijenili na patente velikih agrokompanija.
Odgovarala im je svaka definicija koja je bila u korist genetske
revolucije bogatoga agrobiznisa. U promicanju te revolucije,
na popisu njihovih prioriteta logika nije zauzimala visoko mjest.
Zakonski okvir za patentiranje biljaka ugraen je u doku
ment Svjetske trgovinske organizacije zvan TRIPS. Po tome
dokumentu sve zemlje lanice Svjetske trgovinske organizacije
obvezne su donijeti zakone za zatitu patenata (prava na inte
lektualno vlasnitvo) na biljke. Tim je patentima svakome osim
vlasnicima patenata zabranjeno proizvoditi, prodavati i koristi
ti odreeni "izum". Ta je odredba, kojoj nije podarena ba ve247

lika pozornost, amerikim i multinacionalnim agrokompanijama irom otvorila vrata za promicanje stratekoga plana ge
netskoga inenjerstva Zaklade Rockefeller.
Odredbama TRIPS-a bogatim je multinacionalnim agrokemijskim kompanijama, koje imaju golema sredstva za ulaganje
u znanost i razvoj, omogueno naplaivati autorska prava na
patentirano sjeme i nekim kupcima, ak zemljama, zaprijeiti
pravo na uporabu toga sjemena. To iskljuivo pravo na patente
bilo je na snazi dvadeset godina. Po rijeima jednog znanstve
nika, po pravilima TRIPS-a i zakona o genetskim patentima,
"znanje je imovina. Ono pripada korporacijama i nije dostupno
poljoprivrednicima".
Zatieni Svjetskom trgovinskom organizacijom kao svojim
policajcem i moi amerikoga Ministarstva vanjskih poslova,
multinacionalne agrokompanije - Monsanto, Syngenta i druge
- ubrzo su poele isprobavati u kojoj mjeri mogu drugim zem
ljama nametati patentirane usjeve.
Teksaka biotehnoloka kompanija RiceTec odluila je na
praviti patent za riu basmati, koja je stoljeima glavna namir
nica u velikom dijelu Indije, Pakistana i drugih azijskih zemalja.
Godine 1998. ta je kompanija prijavila patent na svoju genetski
modificiranu riu basmati, koja se, po amerikome zakonu koji
zabranjuje oznaavanje genetski modificiranih proizvoda, le
galno prodavala kao prirodna ria. Pokazalo se da je ta kompa
nija stekla pravo na tu dragocjenu sortu rie, a to vrlo dvojbeno
stjecanje prava bilo je povjereno Meunarodnome institutu za
istraivanje rie (IRRI-u) na Filipinima, koji je osnovala Zakla
da Rockefeller.
Taj je institut, "radi sigurnosti", napravio duplikat ne
procjenjivo vrijedne zbirke riina sjemena nabavljena na Filipi
nima i uskladitila ga u banki sjemena u mjestu Fort Collins u
amerikoj saveznoj dravi Colorado. Ta je injenica pokazala da
je taj institut lagao kada je tvrdio da e to sjeme biti uskladite
no na Filipinima za potrebe filipinskih uzgajivaa rie. IRRI je,
248

naravno, filipinske uzgajivae rie uvjerio da svoje sjeme, radi

vlastite sigurnosti, predaju IRRI-u. Zatim je IRRI, kada je sjeme
dospjelo u Colorado, daleko od Filipina, to vrijedno sjeme, bez
kojega kompanija RiceTec ne bi mogla napraviti genetsko mo
dificiranje, predala znanstvenicima te kompanije, koja ga je za
tim patentirala. Odgovorni ljudi iz IRRI-a znali su da time ine
neto krajnje protuzakonito. Znanstvenici koji se bave riom,
ak i oni iz Teksasa, znaju da ria basmati ne raste na suhim
padinama Teksasa. Tako je RiceTec, u suradnji s IRRI-em, ukrao
sjeme za svoj patent. Po pravilima koje je utvrdio Rockefellerov
institut IRRI, sjeme iz genetske banke ne smije se patentirati,
ali ako neki znanstvenik uspije neko sjeme uzgojiti, bez obzira
na postupak uzgoja, on ga moe i patentirati.
U prosincu 2001., ameriki je Vrhovni sud, presudom u
sporu J.E.M. Ag Supply protiv kompanije Pioneer, ozakonio naelo
po kojemu su doputeni patenti na biljke i druge oblike ivota.
Time je genetski agrokartel dobio potporu najviega suda u
zemlji.
Ironija je u tome to su kompanije Monsanto, Syngenta,
DuPont i drugi veliki vlasnici patenata na genetski modificira
ne usjeve tvrdili da e genetski modificirana ria, soja, kukuruz
i drugi usjevi rijeiti problem gladi na svijetu i dovesti do vee
sigurnosti. U stvarnosti, njihovo agresivno patentiranje biljnih
vrsta dovelo je do koncentracije vlasnitva nad patentima, do
smanjenja znanstvenoga rada, do smanjenja biljne raznolikosti
i do koncentracije vlasnitva nad sjemenom koje je tisuama
godina bilo zajedniko dobro i nasljee ovjeanstva. Time se
neizmjerno poveala opasnost od toga da uzgojem monokultu
ra neke biljne vrste potpuno nestanu.
Uz punu potporu mone Svjetske trgovinske organizacije te
amerike i britanske vlade, velike biotehnoloke kompanije
uvrstile su svoju vlast nad patentima svih moguih genetski
modificiranih sorata biljnih vrsta. Do kraja 1990-tih godina
249

genetska je revolucija snagom uragana protutnjila svjetskom

poljoprivredom.
Godine 2004. tritem genetski modificirana sjemena i s
njime povezanih agrokemijskih proizvoda dominirale su etiri
globalne privatne kompanije. Kompanija broj jedan bila je Kor
poracija Monsanto iz St. Louisa iz savezne drave Missouri,
najvei svjetski proizvoa genetski modificirana sjemena i
kemijskih proizvoda. Druga je bila Dow AgroSciences iz Indianapolisa u saveznoj dravi Indiani, konglomerat teak 3,4 mi
lijarde dolara, koji djeluje u 66 zemalja svijeta. Zatim dolazi
kompanija Pioneer Hi-Bred International, Inc. (u sastavu Kor
poracije DuPont) iz mjesta Des Moines u saveznoj dravi Iowi,
koja sebe naziva "vodeim svjetskim uzgajivaem i dobavljaem
napredne biljne genetike za poljoprivrednike diljem svijeta" i
koja djeluje u 70 zemalja. etvrti globalni igra jest vicarski
konglomerat Syngenta iz Basela, nastao spajanjem, 2000., odjela
za poljoprivredu kompanija Novartis i AstraZeneca, ime je
postao kompanijom za poljoprivredu i kemijske proizvode
vrijednom 6,8 milijarda dolara.
Tri od spomenute etiri kompanije nemaju sjedita samo u
Americi, ali su desetljeima, u suradnji s Pentagonom, opskr
bljivale ameriku vojsku u Vijetnamu raznim kemijskim sred
stvima, ukljuujui napalm te zloglasni Agent Orange za spalji
vanje raslinja. U amerikim sudovima i danas, vie od trideset
godina nakon zavretka Vijetnamskoga rata, traju sporovi koje
su protiv amerike Vlade pokrenule civilne i vojne rtve zbog
oboljenja steenih u Vijetnamu dok su bili izloeni otrovu Agent
Orange.
Do 2005. tri vodee amerike agrokompanije zbile su redobe u borbi protiv bilo kakvih mjera koje bi amerika vlada mo
gla donijeti za reguliranje njihova znanstvenog rada i sigurno
sti genetski modificirana sjemena, i to tvrdnjom da im se mora
vjerovati kao kompanijama koje posjeduju najpouzdaniju i
najuinkovitiju samokontrolu.
250

Povijest kompanije Monsanto, kao jednoga od proizvoaa

otrova Agent Orange, otkriva razinu koju je ta kompanija sebi
postavila kao standard integriteta i potivanja ljudskih ivota.
A ta razina nije visoka.
Keith Parkins ovako je opisao djelovanje te kompanije u Vijet
namu: "Monsanto je bio glavni opskrbljiva. Agent Orange koji
je proizvodio Monsanto sadravao je mnogo puta vie dioksina
nego onaj koji je proizvodio Dow Chemical, drugi po veliini
opskrbljiva toga otrova za Vijetnam. Dioksini se ubrajaju u
najotrovnije kemijske spojeve koje ovjek poznaje. Doputene
razine mjere se djeliima na tisuu milijarda, a idealna vrijed
nost je nula. Agent Orange koji je proizvodio Monsanto
sadravao je 2,3,7,8-tetrakloridobenzoparadioksina (TCDD-a),
to je krajnje smrtonosno ak i kad ga se mjeri naspram drugih
dioksina. Razina u domaemu 2,4,5-T-u bila je oko 0,05 ppm, a
u onome koji se dovozio u Vijetnam 50 ppm, tj. 1000 puta vea
od norme".
Jo je dodao: "Monsantova umijeanost u proizvodnju otro
vnoga dioksina 2,4,5-T-a datira od kasnih 1940-tih godina.
Radnici te kompanije gotovo su odmah poinjali dobivati osi
pe, neobjanjive bolove u udovima, zglobovima i drugim dijelo
vima tijela, slabost, razdraljivost, nervozu i gubitak libida...
Interni dokumenti kompanije Monsanto pokazuju da je ta kom
panija znala za te probleme, ali je i u tome sluaju vrijedilo
pravilo zatakavanja.
Monsantova iroka lepeza proizvoda", zakljuio je Parkins,
"koji su zatrovani dioksinima, ukljuuje i nairoko upotreblja
vano sredstvo za kunu dezinfekciju Lvsol. Monsantovi poku
aji zatakavanja injenica otkriveni su kada je donijeta sudska
presuda slijedom koje je ta kompanija morala platiti odtete od
16 milijuna dolara. Tada je otkriveno da je ikanirala svoje rad
nike kako bi utjeli, da je krivotvorila dokaze i da je Agenciji za
zatitu okolia dostavljala lane podatke i uzorke. U istrazi koju
je provela gospoa Cate Jenkins iz Odjela za izradbu regulator251

nih mjera spomenute agencije dokazano je da se ta kompanija

sustavno bavila kriminalom i zloporabama".
Na onim podrujima u Vijetnamu koja su zapraivana otro
vom Agent Orange oko 50.000 djece rodilo se sa "stranim
deformacijama". Zapraivanje je prestalo tek 1971. Bilo je to
vrlo unosno vrijeme za Monsantov odjel proizvodnje i prodaje
kemijskih otrova.
Godine 1984., nakon jednog estokog i dugogodinjeg su
dskog procesa, kompanije Monsanto, Dow Chemical i neki drugi
proizvoai toga otrova uplatili su 180 milijuna dolara u fond
za amerike ratne veterane, ali nisu eljeli priznati krivnju. Vie
od deset godina poslije toga iste te kompanije odbile su platiti
i jedan jedini dolar odtete vijetnamskim rtvama toga otrova.
Godine 2004. amerika je Vlada obustavila ranije dogovoren
ameriko-vijetnamski projekt ispitivanja dugoronih genetskih
posljedica toga otrova. Kompanija Monsanto nije eljela da ja
vnost povezuje temu o otrovu Agnet Orange s njom kao
najveim svjetskim dobavljaem genetski modificiranih usjeva,
za koje je tvrdila da su namijenjeni prehrani gladnih ljudi na
svijetu. Za razliku od nekih politiki korektnih politiara, kom
panija Monsanto nije osjeala potrebe javno se ispriati za svoja
nedjela.
Sredinom devedesetih godina, isti genetski divovi - Mon
santo, Dow Chemical, DuPont i aica drugih kompanija - uz
potporu Svjetske trgovinske organizacije, svoje su patentirano
sjeme pustili u svijet. Godine 1996. Monsanto je iz SAD-a oda
slao poiljku sojine same. Na njoj nije bilo oznake da je ge
netski modificirana pa su inspektori Europske unije tek znatno
kasnije otkrili da je ta soja jednaka onoj koju su rairili po Ar
gentini. Tako je ta soja, bez ikakve oznake, ula u prehrambeni
lanac. Europska je unija 1997. reagirala moratorijem na pro
daju genetski modificiranih namirnica.
Kada je predsjednik George W. Bush, poslije irakoga rata iz
2003., irenje GM soje proglasio najviim amerikim priori252

tetom, kartel proizvoaa toga sjemena, pod vodstvom kompa

nije Monsanto, poeo je svoje patentirano sjeme iriti zabrinja
vajuom brzinom. Bushov glavni cilj bio je prisiliti Europsku
uniju da ukine zabranu prodaje genetski modificirana sjeme
na. To mu je uvelike uspjelo. Vlade europskih zemalja pruile
su blag otpor, ali su najvee zapreke ipak pale pa su Monsanto,
Syngenta i njihovi saveznici iz redova agrobiznisa poeli iriti
genetski modificirano sjeme diljem Europske unije.
Godine 2004., prema izvjeu organizacije ISAAA, koju fi
nancira Zaklada Rockefeller, sijanje genetski modificirana sje
mena na cijelome svijetu povealo se za 20% u odnosu na
prethodnu godinu. To je ve bilo deveto dvoznamenkasto po
veanje od 1996. i drugo po veliini do tada. Vie od 8 milijuna
farmera iz 17 zemalja sijalo je genetski modificirano sjeme, a
90% od toga broja bilo je u zemljama u razvoju, to je i bio cilj
izvornoga plana genetske revolucije Zaklade Rockefeller. Iza
Sjedinjenih Amerikih Drava, kao vodee svjetske zemlje po
koliini zasijanih GM usjeva, jesu Argentina, Kanada i Brazil,
kao daleko najvei proizvoai GM hrane na svijetu.
Organizacija ISAAA takoer je zabiljeila da GM soja ini
56% zasijane soje na svijetu, da GM kukuruz ini 14%, GM
pamuk 28%, a GM ulje od uljane repice 19% ukupne svjetske
proizvodnje. To ulje, koje je otrov u ljudskoj prehrani, proizve
deno je kao GM proizvod u Kanadi, gdje su ga, u domoljubnom
zanosu, nazvali "kanadsko ulje" ili "canola".
U Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje Vlada agresivno
promie GM proizvode, gdje nema obveze oznaavanja takvih
proizvoda i gdje u proizvodnji hrane dominira agrobiznis, ge
netski modificirani proizvodi uglavnom su preuzeli prehram
beni lanac. Godine 2004. vie od 85% ukupne proizvodnje sojine same bilo je genetski modificirano, a veinu je proizvela
kompanija Monsanto. ak 45% kukuruza inio je GM kuku
ruz. Kukuruz i soja bili su najvanija stona hrana u ameriko
me stoarstvu, to znai da su se sve ivotinje, ije se meso
253

prodavalo na amerikome tritu ili izvozilo, hranile genetski

modificiranim krmivom. Malo je Amerikanaca znalo to jede.
Nitko im se nije potrudio to rei.
Kako su GM sjemenom svake godine bivale zasijane sve vee
obradive povrine, okolna polja, zasijana konvencionalnim sje
menom, toliko su postala zatrovana da je za est godina GM
sjemenom zatrovano ak 67% poljoprivrednih povrina u SADu. Zao duh iziao je iz boce. Znanost ne poznaje nain na koji
bi se taj proces mogao preokrenuti.
Kao to su se snano izborile za ukidanje svih regulatornih
mjera, kompanije iz kartela za proizvodnju GM sjemena jed
nako su snano nametnule i krute sporazume za dobivanje li
cenca i za tehnologiju. To je Monsantu i slinima osiguralo go
dinje premije na njihovo GM sjeme. Te im premije plaaju svi
farmeri koji koriste njihovo patentirano sjeme. Privatne agrokompanije nemaju nita protiv Vlade. One samo ele da zakoni
koje ta vlada donese slue njihovim interesima. I to je sve.
Kompanija Monsanto, to je samo njoj i takvima slino,
traila je od farmera da s njome potpiu takozvani Sporazum o
koritenju tehnologije (Technology Use Agreement), ime su
se farmeri obvezivali plaati Monsantu svake godine prava na
koritenje njegove "tehnologije", tj. genetski modificirana sje
mena.
Kako su Monsanto, DuPont, Dow Chemical, Cargill i druge
kompanije brzo gutale neovisne opskrbljivae sjemenom, far
meri su sve vie upadali u klopku ovisnosti o nekome od ve
likih proizvoaa GM sjemena. Ameriki su farmeri prvi isku
sili taj novi oblik kmetstva.
Nakon to je ameriki Vrhovni sud, 2001., donio ve spo
menutu presudu, proizvoai GM sjemena poput Monsanta
poeli su ikanirati amerike farmere i pretvarati ih u "kmeto
ve sjemena". Monsanto je poeo sklapati predugovore s farme
rima, u kojima je za neplaanje premija na njegovo sjeme utvr254

dio velike odtete, a kao nadleni sud odredio je sud u St. Louisu, tj. u mjestu svoga sjedita.
Monsanto i drugi proizvoai GM sjemena zahtijevali su od
farmera da svake godine kupuju novo sjeme. Farmerima je bilo
zabranjeno ostaviti dio uroda od prethodne etve za sljedeu
sjetvu. Kompanija Monsanto unajmila je i privatne detektive
koji su pijunirali farmere da ne bi, umjesto ponovne kupnje
sjemena, koristili vlastito sjeme.
etiri velika proizvoaa GM sjemena - Monsanto, Svngenta, Dow Chemical i DuPont - bili su i ostali najvei proizvoai
kemijskih proizvoda. U oba sluaja razlog je bio isti. Svi su
proizvodili pesticide i herbicide prije negoli su se upustili u
genetsko modificiranje sjemena. Poetkom devedesetih godina
ti divovi pesticida reorganizirali su se kao kompanije za "ivot
ne znanosti". Kupili su tada postojee kompanije za proizvo
dnju sjemena, velike i male. Skovali su saveze s transporterima
i preraivaima hrane i tako postali okosnicom vertikalnog in
tegracijskog lanca globalnoga agrobiznisa.
Godine 2004. dva najvea diva - Monsanto i DuPont-Pioneer Hi-Bred - kontrolirali su veinu svjetskih privatnih agrokompanija za proizvodnju i prodaju sjemena. Te velike kompa
nije imale su strategiju koja se sastojala od tri faze. U poetku
su kupovale vee agrokompanije ili su se s njima spajale kako
bi lake stekle kontrolu nad sjemenom. Zatim su prijavile mno
tvo patenata na tehnike genetskog manipuliranja i na sorte
genetski manipulirana sjemena. Potom su od farmera zatraile
da prije kupnje njihova sjemena potpiu s njima ugovor kojim
se obvezuju da nee ostavljati vlastito sjeme za iduu sjetvu i
tako ih prisilile da svake godine kupuju njihovo patentirano
sjeme. Time je jedna jedina kompanija, u ovome sluaju Mon
santo, bez ikakvih ogranienja u obliku dravnih zakona protiv
trustova, stekla nezapamenu kontrolu nad prodajom sjemenja
u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
255

Istodobno je, vrlo lukavo, svoje sjeme tako genetski modifi

cirala da je otporno na njezin specijalni herbicid. Primjerice,
Monsantovo sjeme soje bilo je otporno na Monsantov patenti
rani glifosat, kojemu su dali zatieno ime Roundup. Tako se
Monsanto osigurao da farmeri koji kupuju njegovo sjeme isto
dobno kupuju i njegov herbicid. RR je totalni herbicid koji
potpuno spali korove i nemodificirani usjev. Ustvari, zahvaljujui
genetskoj modifikaciji usjev je tolerantan prema tome herbicidu.
Velike agrokompanije nije ni najmanje zanimalo je li tako
veliko irenje GMO-a u prehrambenome lancu bezopasno i
poeljno. Monsantov glasnogovornik Phil Agnell bez uvijanja
je rekao: "Monsanto ne treba imati obvezu objanjavati sigur
nost biotehnoloke hrane. Na je interes prodati to je vie
mogue. Za pitanja sigurnosti zaduena je Uprava za hranu i
lijekove". Pritom je dobro znao da je Uprava za hranu i lijeko
ve, na zahtjev Monsanta, ve odavno prestala i hiniti da neovi
sno nadzire sigurnost GM sjemena. Vlada je industriji proizvo
dnje GM hrane ve odavno dopustila da bude "sama svoj poli
cajac". To znai da je gospodin Angell svojom izjavom opisao
savreni krug lai i obmanjivanja javnosti te definirao incestuo3
zni odnos izmeu privatnih agrokompanija i amerike Vlade.

Wallach, Lori i Wodall, Patrick: The WTO on Agriculture: Food as a

Commodity, Not a Right, na: www.citizen.org.
Murphy, Sophia: WTO Agreement on Agriculture: Suitable Model for a Global
Food System?, Foreign Policy in Focus, svezak 7, broj 8, lipanj 2002.
Murphv, Sophia: Managing the Invisible Hand. Markets, Farmers, and Internatio
nal Trade, Institute for Agriculture and Trade Policy, travanj 2002., na:
www.iatp.org/iatp/.
Mariano, Rafael V.: Benefits and Shortcomings of Intellectual Property Rights for
Small Scale Farmers in Developing Countries, Muribei-Bern, vicarska, 26. rujna
2002.
Genetic Resources Action International: TRIPS: Breathing new lije into UPOV,
u asopisu Seedling, lipanj 2002.
Assisi Foundation, BIOTHAI i suradnici: Biopiracy, TRIPS and the Patenting of
Asia's Rice Bowl, svibanj 1998.

256

Lai, odvratne lai, Monsantove lai...

Zaklada Rockefeller pomno je pripremila medijsku promi
dbu u svrhu irenja GM usjeva. Isticala je kako je, zbog pora
sta broja stanovnika na svijetu, uz istodobno postupno iscrplji
vanje najboljih svjetskih poljoprivrednih povrina prekomjer
nim uzgojem poljoprivrednih kultura, potreban dramatian
pristup prehranjivanju naega planeta.
Predsjednik te zaklade Gordon Conway uputio je javni po
ziv na provedbu "druge zelene revolucije" koju je nazvao "ge
netskom revolucijom". Tvrdio je kako su genetski modificirani
usjevi potrebni "radi unaprjeenja proizvodnje hrane tijekom
sljedeih 30 godina... kako bi se pratio porast stanovnitva", i
procijenio da e na svijetu "do 2020. godine biti jo dvije mi
lijarde usta koja e trebati hraniti". Jo je ustvrdio kako e GM
usjevi osigurati poveanje uroda na ogranienim plodnim po
vrinama i "otkloniti problem pesticida i prekomjerne uporabe
umjetnog gnojiva".
Tu briljivo osmiljenu promidbu preuzeli su Organizacija
za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organization,
skraeno FAO) Ujedinjenih naroda, Svjetska banka, MeunaOrganization for Competitive Markets: Plants Patent Monopolies, u: Newsletter, lipanj 2002., na: www.competitivemarkets.com.
Nass. Mervl M.D.: Monsanto's Agent Orange: The Persistent Ghost from the
Vietnam War, na: www.organicconsumers.org/monsanto/
agentorange032102.cfm.
BBC News, World Edition: The Legacy of Agent Orange, 29. travnja 2005.
Council for Biotechnology Information: Biotech Acres: Global Biotech Plantings
Show Double-Digh Growth for Ninth Straight Year, na: www.whybiotech.com/
index.asp?id= 1808.
Kuyek, Deviin: Lords of Poison: The Pesticide Cartel, asopis Seedling, lipanj
2000.
Kimbrell, Andrew: Monsanto vs. US Farmers, The Center for Food Safety,
Washington DC, 2005., na: www.centerforfoodsafety.org/
Monsantovsusfarmersreport.cfm.
The Pew Charitable Trust: Genetically Modified Crops in the United States,
kolovoz 2004.

257

rodni monetarni fond i vodei zagovornici GM sjemena, osobi

to sami konglomerati za proizvodnju takva sjemena, kako bi
opravdali svoj cilj. Ako se tko usprotivio irenju GM sjemena,
taj je, po njima, bio pobornik genocida protiv svjetske sirotinje.
Tako je, barem, glasila ne ba prikrivena poruka lobbyja ge
netskog inenjer stva.
To da genetski modificirani usjevi jame vee urode po hek
taru bilo je krajnje dvojbeno. Unato vrlo usklaenim napori
ma velikih agrokompanija i o njima ovisnih znanstvenika sa
sveuilita, u tisak su poeli curiti dokazi o tome kako nema
govora o veem urodu GM sjemena.
U studenome 2004. Network of Concerned Farmers (Mrea
zabrinutih farmera) iz Australije objavila je izvjee sa sljedeim
zakljukom: "Nema nikakvih dokaza da GM uljana repica da je
vei urod, nego upravo suprotno - ona da je slabije urode. Iako
Monsanto tvrdi da RR uljana repica s tolerantnou na herbicid Roundup da je 40% vei urod, njegove Internet stranice otkri
vaju da pokusne sjetve toga sjemena u Australiji daju 17% manji
urod od australskoga prosjeka. Ni proizvodni pokusi kompa
nije Baver CropScience nisu pokazali prednost GM sorata".
Godine 2002. Udruenje za zemlju (Soil Association) iz
Velike Britanije objavilo je izvjee pod naslovom "Sjeme su
mnje", temeljeno na opsenom znanstvenom istraivanju pro
vedenu u suradnji s amerikim farmerima koji su uzgajali GM
usjeve. U tome je izvjeu, kao jednom od rijetkih dostupnih
neovisnih ocjena, iznijet zakljuak da su, umjesto poveanja
uroda, "GM soja i kukuruz samo pogorali situaciju".
Na temelju estogodinjeg iskustva u uzgoju GM usjeva, ta
je studija pokazala da postoje duboki razlozi za zabrinutost zbog
sve vee ovisnosti farmera o GM sjemenu. Spomenuta je i ana
liza koju je proveo ekonomist sa Sveuilita Iowa Michael Duffy, u kojoj je pokazao kako se, kad se uzmu u obzir svi imbeni
ci proizvodnje, "uzgojem GM soje tolerantne na herbicid gubi
258

po hektaru zemlje vie novca nego uzgojem nemodificirane

soje..."
Rezultati istraivanja uroda genetski modificirana Bt kuku
ruza u Sjedinjenim Amerikim Dravama nisu bili gotovo ni
malo bolji. Dr. Charles Benbrook iz Centra za znanstvenu i
okolinu politiku amerikoga Sjeverozapada, sa sjeditem u
saveznoj dravi Idaho, u jednoj detaljnoj analizi isplativosti Bt
kukuruza, koristei podatke amerikoga Ministarstva poljopri
vrede, utvrdio je da su "od 1996. do 2001. ameriki farmeri
platili najmanje 659 milijuna dolara u obliku premija za sijanje
Bt kukuruza. Istodobno im se urod poveao za samo 276 mi
lijuna buela (1 buel = 35 litara), to, preneseno u financijsku
dobit, iznosi 567 milijuna dolara. Konani rezultat uzgoja Bt
kukurza za te farmere bio je neto gubitak od 92 milijuna dola
ra, tj. oko 1,31% po jutru".
Jo jedan imbenik koji je otapao prihode farmera, zakljuuje
ta studija, jesu vrlo visoke pristojbe koje farmeri moraju plaati
kompanijama Monsanto, DuPont i drugim proizvoaima za
njihovo genetski modificirano sjeme. Znatan dio trokova ini
la je takozvana "pristojba za tehnologiju", koju su konglomera
ti sjemena naplaivali kako bi, toboe, mogli financirati visoke
trokove svojih znanstvenih istraivanja i razvoja. Na kupnju
obinoga sjemena troilo se oko 10% prihoda od kukuruza, ali
je genetski modificirano sjeme bilo znatno skuplje zbog dodat
ne "pristojbe na tehnologiju". S tom pristojbom, "genetski
modificirano sjeme stoji 25 do 40 posto vie od nemodificirana
sjemena. Primjerice, pristojbe za Bt kukuruz obino iznose 8
do 10 dolara po jutru, to cijenu toga sjemena ini 30 do 35%
viom od cijene sjemena nemodificiranih sorta kukuruza, iako
ta cijena iznosi do 30 dolara po jutru. Cijena sjemena soje s
herbicidom RR ukljuuje i pristojbu za tehnologiju od oko 6
dolara po jutru". Osim toga, ugovorom sklopljenim s kompa
nijama od kojih kupuju sjeme, farmerima je zabranjeno koristi259

ti dio svoje ljetine za sjeme za iduu sjetvu, to dodatno po

veava trokove.
Monsanto i drugi biotehnoloki divovi tvrdili su kako njiho
vo sjeme da je tako velik urod da ga se isplati kupovati te da je
poveanje uroda glavna prednost genetski modificirana sjeme
na. No prinosi Monsantove RR soje i RR uljane repice koje
podnose herbicid Roundup prosjeno su manji od prinosa nemodificiranih sorta. Stoga, iako je GM Bt kukuruz davao malo
vei prinos, on nije bio dostatan za pokrie poveanih trokova
proizvodnje, stoji u zakljuku zansnstvene studije Seeds of Doubt (Sjeme sumnje).
Nadalje, kao proturjeje tvrdnjama da GM usjevi zahtijevaju
znatno manje umjetnog gnojiva, ime se nastojalo pridobiti
pobornike ekologije, ta je studija utvrdila da je uzgoj soje, kuku
ruza i RR uljane repice "uglavnom rezultiralo veom primjenom
umjetnoga gnojiva i drugih kemijskih proizvoda", tj. znatno
veim utrokom pesticida i herbicida po hektaru nego kod uz
goja obinih sorta istih kultura.
Studija zakljuuje: "Iako su neki farmeri koji uzgajaju GM
modificirane usjeve uspjeli smanjiti trokove proizvodnje ili
poveati urod, ini se da se u veine farmera mogui poveani
prihod istopio zbog pristojbe na tehnologiju i smanjene trine
cijene njihovih proizvoda, kao i manjeg uroda i vee primjene
kemijskih proizvoda za neke GM usjeve".
Postoji velik broj studija koje potvruju da GM usjevi obi
no ne zahtijevaju manje herbicida ni pesticida, nego vie, oso
bito poslije dvije do tri sjetve. Studija dr. Charlesa Benbrooka,
temeljena na slubenim podacima amerikoga Ministarstva
poljoprivrede, pokazuje da nema govora o manjoj primjeni her
bicida, nego da se za "550 milijuna jutara (220 milijuna hekta
ra) zasijanih GM kukuruzom, sojom i pamukom u Sjedinjenim
Amerikim Dravama potroilo, od 1996., oko 25 milijuna ki
lograma pesticida vie nego ranije".
260

Glavni razlog poveanoj uporabi pesticida navedeno je "znat

no poveanje uporabe herbicida za usjeve 'tolerantne na herbicide', tj. GM usjeve, osobito soju. Dolo je do znatnog poveanja
uporabe pesticida za GM usjeve, u usporedbi s koliinom pe
sticida potroenom za jednaki broj hektara zasijanih konven
cionalnim sortama. Biljke 'tolerantne na herbicid' tako su ge
netski modificirane da oni koji te biljke uzgajaju nemaju dru
goga izbora do koristiti i herbicide istih onih kompanija od kojih
su kupili i sjeme."
Farmeri diljem Sjedinjenih Amerikih Drava, gdje se GM
usjevi uzgajaju ve niz godina, najednom su otkrili da se poja
vio korov otporan na herbicide, za ije unitavanje moraju ku
povati neki drugi herbicid, uz onaj koji je ciljano proizveden za
GM usjeve, poput Monsantova herbicida Rounadapa. U sluaju
GM kukuruza, morali su za unitenje korova koristiti jedan od
najotrovnijih herbicida, takozvani atrazin. Mnogi neovisni znan
stvenici i farmeri predvidjeli su tu opasnost - pojavu superkorova i nametnika otpornih na Bt, koji bi mogli dovesti u opa
snost ukupnu etvu.
Sve se vie inilo da je kampanja u korist iroke primjene
GM sjemena utemeljena na znanstvenim prijevarama i laima
velikih agrokompanija.
Svojedobno je jedan sluaj dobio velikog odjeka u mediji
ma, kada je kompanija Monsanto jednome institutu u Africi
darovala genetski modificirani slatki krumpir, otporan na viru
se. Bio je to Poljoprivredni znanstveni institut (KARI) u Keniji,
koji dobiva financijsku potporu od, izmeu ostalih, Svjetske
banke i Monsanta.
Doktoricu znanosti Florence "Wambugu iz toga instituta
kompanija Monsanto i ameriko Ministarstvo poljoprivrede
odailjali su po cijelome svijetu kako bi odravala predavanja u
kojima je tvrdila da je Monsantov GM slatki krumpir rijeio
problem gladi u Africi. Izjavljivala je kako e se urod poveati s
etiri na deset tona po hektaru. Agencija za meunarodni razvoj
261

amerikoga Ministarstva vanjskih poslova podrupirala je tijekom

2001. taj projekt kao izvrsnu kampanju u korist irenja GM
usjeva meu skeptinim stanovnicima Afrike. Ameriki finan
cijski asopis Forbes, koji sebe naziva "kapitalistikim oruem",
proglasio je gospou Wambugu jednom od 15 osoba na svijetu
koje e "izumiti novu budunost".

Stipendistica kompanije Monsanto dr. Florence Wambugu, afriki "reklamni

poster" za Monsantove GM usjeve, lagala je u izvjeima o svojim rezultati
ma kako bi udovoljila svojim sponzorima. Zadaa joj je bila skeptine stano
vnike Afrike uvjeriti u "prednosti" GM usjeva.

Jedini problem bio je u tome to je taj projekt, tj. "izum

nove budunosti" bio katastrofalan promaaj. Genetski modi
ficirani slatki krumpir pokazao se podlonim na viruse. Poka262

alo se da on da je manji urod od normalnog domaeg slatkog

krumpira, a ne 250% vei, kako je prognozirala gospoa Wambugu. Institut KARI i njegovi financijeri nastojali su prikriti tu
svoju prijevaru, ali je dr. Aaron deGrassi iz Instituta za razvoj
ne studije (Institute of Development Studies) Sveuilita Sussex razotkrio statistike makinacije kojima su se sluili gospo
a Wambugu i kompanija Monsanto. Dr. deGrassi je istaknuo:
"U podacima o transgenom (GM, w.e.) slatkom krumpiru na
vedeni su niski prosjeni urodi u Keniji, kako bi se prikazala
stagnacija. U jednom ranijem lanku navedeno je 6 tona po
hektaru, bez navoenja izvora podatka, to je ponavljano u ka
snijim analizama. No statistiki podaci FAO-a navode 9,7 tona,
a slubeni statistiki podaci 10,4 tone". Svjetska banka i kom
panija Monsanto ignorirali su ta vrlo vana otkria i nastavili
financirati istraivanje gospoe Wambugu tijekom vie od 12
godina. Ona im je trebala biti "reklama" za irenje genetski
modificiranih usjeva u Africi.
Pokojni ameriki humorist i drutveni kritiar Mark Twain
to bi opisao ovako: "Postoje tri vrste lai: lai, odvratne lai i
Monsantove lai..."
Nakon kratkog vremena, u tvrdoglavu okruju amerike
uplje euforije na tritu dionicama biotehnolokih kompanija
potkraj devedesetih godina 20. stoljea i ruenja brana za irenje
GMO-a, velebni projekt Monsanta, Svngente i drugih divovskih
proizvoaa GM sjemena o preuzimanju svjetske opskrbe sje
menom gotovo je iskliznuo iz tranica. Dogodilo se to 1999.,
kada je morao intervenirati i sami "svetac zatitnik" agrokompanija - Zaklade Rockefeller - kako bi te previe ambiciozne
4
agrodivove spasio od njih samih.

Lehman, V.: Biotechnology in the Rockefeller Foundation's new course of

action, BiotechnoIogy and Devlopment Monistor, broj 44/45.
Comway, Gordon: The Rockefeller Foundation and Plant Biology, govor, 24.
lipnja 1999.

263

BBC: World Population Growth Falling, 23. oujka 2004.

Benbrook, Charles M.: Biotech Crops won't feed Africa'a hungry, The New York
Times, 11. srpnja 2003.
Network of Concerned Farmers: Will GM crops yield more in Australia?, 28.
studenoga 2004, na: www.non-gm-farmers.com/news_details.asp?ID=914.
Meziani, Gundula i Warwich, Hugh: The Seeds ofDoubt, The Soil Association, 17. studenoga 2002., na: www.soilassociation.org.
The Institute for Food and Development Policy: The Casefor a GM-free
Sustainable World, na: www.foodfirst.org.
Sharma, Devinder: GE Crops, including cotton, are failing, u: BioSpectrum,
svezak 2., broj 2, veljaa 2004.

264

DVANAESTO POGLAVLJE

GENETSKI ARMAGEDON:
TERMINATOR, TRAITOR I
KUKURUZ SPERMICID
"Jedan korak natrag, a onda dva naprijed"
Potkraj osamdesetih godina, uz pomo Svjetske trgovinske
organizacije kao novoga centra moi i uz punu potporu Bijele
kue, velike kompanije za proizvodnju GM sjemena nedvojbe
no su postajale zaraene mogunou preuzimanja svjetske
opskrbe hranom. Grozniavo su radile na novoj tehnologiji koja
e im omoguiti prodaju sjemena koje se nee reproducirati.
Taj novi izum nazvale su GURT-ovima, to je skraenica za
Genetic Use Restriction Technologies (Tehnologije za ogrania
vanje uporabe genetskih proizvoda).
Taj je proces ubrzo postao poznat pod nazivom sjeme "Ter
minator", po uzoru na jezovito nasilje iz hollywoodskih filmo
va Arnolda Schwarzeneggera. Jedan od predstavnika termina
tora rekao je da je taj novi izum osmiljen kako bi se "korpora
cije zatitilo od beskrupuloznih farmera", koji bi mogli dio ljeti
ne od patentirana sjemena koristiti bez plaanja pristojbe vla
sniku patenta. Nije vana injenica da je golema veina svjetskih
poljoprivrednika, farmera i seljaka previe siromana da bi sebi
mogla priutiti Monsantovu licencu za GM sjeme i plaanje
pristojbe na to sjeme, ni to da su tisuama godina koristili sjeme
ostavljeno od prethodne etve.
265

Godine 1998. amerika biotehnoloka kompanija Delta &

Pine Land Seed Company, najvei vlasnik sjemena pamuka, uz
financijsku potporu amerikoga Ministarstva poljoprivrede,
postala je vlasnikom patenta za tehnologiju "Terminator". Go
dinu dana poslije toga, 1999., kompanija Monsanto objavila je
da kupuje tu kompaniju, tj. Delta & Pine Land, kako bi postala
vlasnikom toga patenta, koji nije primjenjiv samo na sjeme
pamuka, nego na sve vrste sjemena.
inilo se da je Terminator za velike agrokompanije znaio
ostvarenje snova o preuzimanju kontrole nad svjetskom proizvo
dnjom hrane. Vie nee morati unajmljivati skupe detektive za
pijuniraje farmere kako ne bi ostavljali dio uroda od Monsantova sjemena za iduu sjetvu. Sjeme Terminator, bilo da je rije
o kukuruzu, soji ili pamuku, modificirano je tako da poslije
jedne etve "poini samoubojstvo". To e automatski sprijeiti
mogunost da farmeri ostavljaju dio uroda za iduu sjetvu. Ta
je tehnologija bila vrlo dobro sredstvo za nametanje vlasnikih
prava i pristojba kompanije Monsanto i drugih kompanija u
zemljama razvoju, gdje ljudi, razumljivo, nisu potivali prava
na patente.
Druga tehnologija povezana s genetskim inenjerstvom, koju
su multinacionalne agrokompanije potkraj devedesetih godina
financirale kao jedan od prioriteta znanstvenog istraivanja i
razvoja, bila je druga generacija tehnologije Terminator. Ta teh
nologija, nazvana T-Gurts, skraeno od Trait Genetic Use Restrictions Technologies, dobila je nadimak "Traitor", kao oz
naku za posebne osobine te nove tehnologije genetskog modi
ficiranja. Ta rije ima i svoje drugo znaenje (izdajnik, nap. prev.),
to kritiarima te tehnologije nije promaklo.
Tehnologija "Traitor" ne kontrolira samo plodnost biljke,
nego i njezine genske karakteristike. Po toj tehnologiji, usjevi,
primjerice, soje, rie ili kukuruza, bit e otporni samo na neke
nametnike nakon uporabe specifinih kemijskih proizvoda, koji
e se, naravno, moi kupiti samo od kompanije Monsanto ili
266

Syngenta ili nekog drugog vlasnika specifinog sjemena Traitor. Oni farmeri koji kupe sjeme od "ilegalnog" prodavaa nee
moi dobiti taj specijalni kemijski proizvod potreban za "po
kretanje" gena za otpornost u odreene biljne vrste.
Tehnologija Traitor pruila je kompaniji Monsanto i drugi
ma jedinstvenu priliku stvaranja trita potpuno ovisna o njiho
vim agrokemijskim proizvodima. Osim toga, bilo je znatno jef
tinije proizvoditi Traitor nego Terminator. Ono o emu glede
tehnologije Traitor nije uvelike pisano ni objavljivano jest
injenica da je tom tehnologijom mogue proizvesti genetski
modificirane biljke koje je potrebno "pokrenuti" da bi rasle ili
sazrele.
Tehnologiju Terminator najprije je patentiralo ameriko Mi
nistarstvo poljoprivrede, koje ju je i razvilo, u suradnji s kom
panijom Delta & Pine Land, i to u oujku 1998. Tom su tehno
logijom usavrili postupak uvoenja/ugraivanja "transgena"
ubojice koji, nakon to zrno dade urod, ne doputa klijanje
novoga zrna. Dakle, kad se sjeme Terminator posije, biljka nor
malno raste i da je normalan plod, ali je njezino zrno poslije
prve etve sterilno. U jednoj prilino nezapaenoj izjavi iz toga
vremena kompanija Delta & Pine Land priznala je kako je gla
vna svrha razvijanja te tehnologije njezino irenje medu uzgaji
vaima rie i penice u zemljama poput Indije, Pakistana i Kine.
Javna buka koja se digla zbog mogunosti da privatne mul
tinacionalne kompanije koje proizvode sjeme tehnologijom
Terminator preuzmu kontrolu nad ukupnim sjemenom dovela
je u opasnost budunost cijele "genetske revolucije". Ministri
su odravali nedjeljne propovijedi o moralnim posljedicama te
tehnologije, farmeri su organizirali prosvjede, vlade su organi
zirale javna sasluanja o novim spoznajama na podruju ge
netske tehnologije i o injenici da su uredi za patente Sjedinjenih
Amerikih Drava i drugih zemalja odluili kompanijama Mon
santo i Syngenta dati iskljuiva prava na patente za nekoliko
razliitih vrsta Terminatora.
267

Sveopa i rastua povika protiv potencijalne zloporabe sa

moubilakog sjemena Terminator dobila je novi karakter u svi
bnju 1998. kada je kompanija Monsanto, koja je est mjeseci
prije toga postala vlasnikom jednog patenta na Terminator,
najavila kako e kupiti kompaniju Delta & Pine Land. Tim je
potezom Monsanto trebao postati neupitno vodeom kompa
nijom za genetsku tehnologiju Terminator. Najava toga preuzi
manja pretvorila se u javnu katastrofu za Monsanto. U novin
skim naslovima diljem svijeta ta je nakana prikazivana onakvom
kakva je i bila - kao pokuaj jedne privatne korporacije da preuz
me kontrolu nad opskrbom sjemena na svjetskoj razini.
Rastue protivljenje javnosti genetski modificiranoj hrani,
kao posljedica negativnog publiciteta to ga je dobila tehnolo
gija Terminator, dovela je do dramatine intervencije anela
uvara globalnoga projekta genetskog inenjeringa - Zaklade
Rockefeller. U rujnu 1999. njezin predsjednik Gordon Conway
napravio je vrlo neobian korak. Obratio se lanovima Uprav
noga odbora kompanije Monsanto i jasno im dao do znanja to
e se dogoditi ustraje li njihova kompanija na razvoju i prodaji
tehnologije Terminator.
lanovi Upravnoga odbora pozorno su ga sluali. Nakon
toga je, 4. listopada 1999., glavni direktor kompanije Monsan
to Robert B. Shapiro odrao konferenciju za tisak na kojoj je
najavio kako je njegova kompanija odluila obustaviti proces
komercijalizacije tehnologije Terminator. Svjetski je tisak taj
dogaaj prikazao kao veliku pobjedu razuma i socijalne pravde.
U stvarnosti, bila je to lukava taktika prijevare, koju su odgo
vorni ljudi iz kompanije Monsanto razradili u suradnji s pre
dsjednikom Zaklade Rockefeller gospodinom Conwayem.
Za one koji su se potrudili itati pravi tisak, kompanija Mon
santo nije se odrekla niega. Njezin direktor gospodin Shapiro
nije obustavio razvoj tehnologije Terminator. Samo je na tre
nutak proglasio moratorij na njegovu "komercijalizaciju". Dri
se da e komercijalna faza Terminatora poeti za nekoliko godi268

na, najranije, moda, 2007., tako da e na kraju gubitak ipak

biti malen, a dobitak golem.
U obraanju javnosti gospodin Shapiro jasno je dao do znanja
da se tako snanoga oruja kao to je opskrba sjemenom ne
kani odrei bez borbe. Jednom je izjavio: "Monsanto posjeduje
patente na tehnologiju zatite gena koja sjeme ne ini steril
nim i prouio je jedan pristup koji e onesposobiti specifian
gen odgovoran za specifinu vrijednost te posebne tehnologije".
Mislio je na tehnologiju Traitor. Zatim je dodao: "Trenutno ne
ulaemo sredstva u razvoj te tehnologije, ali", naglasio je, "ne
iskljuujemo njezin razvoj u budunosti ni primjenu zatite gena ili
moguu dobrobit te tehnologije u agronomiji" (naglasio W. E.). Ubrzo
poslije toga kompanija Monsanto objavila je kako je odustala i
od planova o kupnji kompanije Delta & Pine Land.
Istodobno je i kompanija Syngenta objavila moratorij na
komercijalizaciju Terminatora, ali je dodala kako e i ona na
staviti s razvojem tehnologije Traitor. Tako je tehnologija Ter
minator prestala biti vruom temom. Prijevara je oito uspjela,
jer su novinski naslovi o Terminatoru poeli nestajati s vidika.
Naime, dok su gospodin Conway i kompanija Monsanto sa
svojim izjavama o obustavi primjene tehnologije Terminator
bili glavne novinske teme, ameriko Ministarstvo poljoprivre
de, kao partner kompanije Delta & Pine Land za tu tehnolo
giju, nije davalo nikakvih izjava niti se ni na to obvezalo. To je
bilo doista zanimljivo, tim vie to je moglo, vrlo lako i bez
komplikacija, napraviti isto to i velike kompanije, tj. proglasiti
moratorij.
U lipnju 1998., u jednom intervjuu, glasnogovornik Mini
starstva poljoprivrede Williard Phelps iznio je politiku ame
rike Vlade glede sjemena Terminator. Rekao je kako njegovo
ministarstvo eli da ta tehnologija bude "nairoko licencirana i
djelotvorno dostupna mnogim sjemenskim kompanijama".
Glede razloga takve politike, Ministarstvo je bilo vrlo otvore
no. eljelo je proiriti sjeme Terminator u zemljama u razvoju,
269

a irenje genetski modificiranih usjeva u tim zemljama bio je

glavni cilj strategije Zaklade Rockefeller od samoga poetka, tj.
od njezina projekta na genomu rie iz 1984.
Glasnogovornik Phelps ustvrdio je kako amerika Vlada,
poticanjem to veeg irenja tehnologije Terminator, ima cilj
"poveati vrijednost sjemena u vlasnitvu amerikih sjemen
skih kompanija i otvoriti nova trita u zemljama Drugoga i
Treega svijeta.
Tom je izjavom pustio maka iz vree. Priznao je da tehno
logija Terminator uiva potporu najviih razina amerike Vla
de, i to ciljano za poljoprivredu Drugoga i Treega svijeta. Ta e
politika prodaju sjemena sjemenskih divova poput Monsanta,
DuPonta i drugih u ciljanim zemljama u razvoju uiniti "sigur
nom".
U to je vrijeme ameriko Ministarstvo poljoprivrede, zajed
no s kompanijom Delta & Pine Land, prijavilo patente na Ter
minator u 78 zemalja. Otvoreno je priznalo, moda neoprezno,
da su cilj sjemena Terminator stanovnici i farmeri zemalja u
razvoju, to se podudara s dugogodinjim ciljevima Zaklade
Rockefeller.
ira mislea javnost poela je polako shvaati podudarnost
politike Henryja Kissingera o kontroli broja stanovnika u zem
ljama u razvoju, saete u njegovu projektu NSSM 200 iz 1974.,
s potporom koju Zaklada Rockefeller prua uvoenju genetske
tehnologije u ciljanim zemljama u razvoju i razvoju tehnologije
koja privatnim multinacionalnim kompanijama doputa pravo
vlasnitva nad patentima za sorte sjemena temeljnih ivotnih
namirnica, kojima se prehranjuje veina ljudi ovoga planeta.
Svijet je djelovanje kompanije Monsanto sve vie poeo
doivljavati kao vrstu trojanskoga konja iz zapadnih sjemen
skih divova, koji eli preuzeti kontrolu nad opskrbom hranom
u zemljama Treega svijeta u kojima su zakoni o patentima sla
bi ili ih nema.
270

Rockefeller-Monsantovo javno proglaenje moratorija iz li

stopada 1999. bilo je sraunat plan kako bi se preusmjerila
pozornost javnosti, dok su sjemenske kompanije nastavile s
usavravanjem Terminatora, Traitora i slinih tehnologija.
U meuvremenu, to je Zaklada Rockefeller razumjela bolje
od privatnih sjemenskih korporacija poput Monsanta, primar
ni cilj bio je irenje GM sjemena diljem svijeta kako bi se osvojila
golema trita i primjena GM sjemena uinila nepovratnom.
Bilo je sluajeva da su poljoprivrednici nekih zemalja, primjeri
ce Brazila i Poljske, optuili kompanije poput Monsanta da ile
galno dopremaju, tj. krijumare genetski modificirano sjeme u
njihove zemlje kako bi kasnije mogle poljoprivrednike tih ze
malja optuiti da "ilegalno" koriste njihovo patentirano sjeme
i traiti plaanje autorskih prava.
Kao stoje predsjednik Zaklade Rockefeller gospodin Conway
dobro shvatio, kompanija Monsanto svojim je nezaustavljivim
nastojanjima oko promicanja tehnologije Terminator dovela u
opasnost cijeli san o preuzimanju kontrole nad opskrbom hra
nom, i to u njegovoj najkrhkijoj fazi. Godine 1999. GM sjeme
nije imalo znaajnog udjela na amerikome tritu sjemena.
Njegovo irenje u zemljama u razvoju, uz povremene iznimke
poput Argentine, u to je vrijeme bilo minimalno. Europska je
unija uvela zabranu na uvoz i sijanje toga sjemena. Brazil, Mek
siko i mnoge afrike zemlje takoer su imali stroge zabrane na
uvoz i uzgoj GM sjemena i usjeva. Da je kompanija Monsanto
javno ustrajala na razvoju tehnologije Terminator, cijela "ge
netska revolucija" Zaklade Rockefeller i njezinih saveznika iz
poslovnih i politikih krugova bila bi dola u opasnost.
Da je svijet postao svjestan to je sve mogue postii GM
sjemenom mogao se dignuti na pobunu dok je jo bilo na
vrijeme. U svakom sluaju, vjerojatno je tako razmiljala i Zak
lada Rockefeller kada je otvoreno i javno intervenirala, to ona
vrlo rijetko ini. Kako bi spasila cijeli projekt, Monsantu je na
metnula veu disciplinu i Monsanto je shvatio poruku. Kao to
271

je rekao Lenjin mnogo desetljea prije toga kada je govorio o

uspjenoj revoluciji: "Jedan korak natrag, dva naprijed".
Razvoj tehnologije Terminator poslije 1999. nije ni u jed
nom trenutku obustavljen. Monsanto je odustao od spajanja s
kompanijom Delta & Pine Land, ali su Delta & Pine Land i
ameriko Ministarstvo poljoprivrede nastavili punom snagom
s projektom usavravanja tehnologija Terminator i Traitor. Pot
predsjednik kompanije Delta & Pine Land Harrv Collins, u jed
nom intervjuu za Agra/Industrial Biotechnology Legal Letter, izja
vio je: "Odmah smo nastavili s poslom na Sustavu za zatitu
tehnologije (Technology Protection System, skraeno TPS, tj.
Terminator). Zapravo, nismo nikada usporili. Stigli smo do ci
lja i sada idemo u njegovu komercijalizaciju. Nikada nismo stvar
no odustali".
Ni partner te kompanije, ameriko Ministarstvo poljopri
vrede, nije nakon 1999. odustalo. Godine 2001. Sluba za
istraivanje poljoprivrede (Agricultural Research Service), koja
je u sklopu toga ministarstva, na svojim Internet stranicama
objavila je: "USDA (ameriko Ministarstvo poljoprivrede, nap.
prev.) nema nikakvih planova o uvoenju TPS-a u neku plaz
mu... Na je udio bio pomoi razvoju te tehnologije, a ne po
magati kompanijama u njezinoj primjeni". Kao da su time htjeli
rei: "Vidite, nae su ruke iste". Zatim su izjavili kako je to
ministarstvo "odluno uiniti tehnologiju Terminator to je
mogue dostupnijom kako bi se njezine dobrobiti osjetile u
svim segmentima drutva... Sluba za istraivanje poljoprivre
de (ARS) namjerava znanstveno istraiti i druge primjene ovo
ga jedinstvenoga otkria za kontrolu gena... Kada nove primjene
budu u odgovarajuoj fazi razvoja, i tu emo tehnologiju pre
nijeti na privatni sektor radi njezine komercijalne primjene".
Dakle, tehnologija Terminator iva je i zdrava, i to unutar
washingtonske birokracije.
U kolovozu 2001. ameriko Ministarstvo poljoprivrede obja
vilo je kako je potpisalo licencni ugovor sa svojim partnerom,
272

kompanijom Delta & Pine Land, kojim je toj kompaniji dopu

stilo komercijalizaciju tehnologije Terminator u njezinu sjeme
nu pamuka. Glas javnosti ovoga je puta bio nijem. To je pitanje
ve bilo nestalo s radarskoga ekrana javnosti, a nekoliko dana
poslije toga dogodio se 11. rujna 2001., koji je potpuno zako
pao tu vijest iz Ministarstva poljoprivrede. Svijet je najednom
bio zaokupljen drugim brigama.
Nakon to je povika oko Terminatora jenjala, u lipnju 2003.
kompanija Monsanto poela je s prodajom sjemena Terminator
u novom pakiranju - kao "ekoloki plus". Nije naglaavala
aspekt kontrole sjemena, nego je sjeme Terminator ili GURTove poela promicati kao nain kontrole irenja polena s GM
usjeva pomou vjetra ili opraivanja, to truje genetski nemodificirane usjeve. U veljai 2004. Roger Krueger iz kompanije
Monsanto i Harrv Collins iz kompanije Delta & Pine Land na
pisali su za asopis Meunarodne sjemenske federacije (Inter
national Seed Federation), koja pokriva industriju sjemena,
izvjee u kojemu su svaku zabrinutost glede opasnosti od sje
mena Terminator ili GURT otklonili kao "izmiljotinu". Izjavili
su da "GURT-ovi imaju potencijal donijeti dobrobit farmerima
u svakome pogledu, u pogledu koliine uroda, ekonomske do
biti i geografije". Tom su prilikom Terminator ili GURT nazvali
"moguim tehnikim rjeenjem" problema zagaenja konven
1
cionalnih usjeva GM polenom.

1
Weintraub, Arlene: The Outcry over 'Terminator' Cenes in Food, u
asopisu Business Week, 14. srpnja 2003.
Rural Advancement Foundation International (RAFI): New Terminator Patent
Goes to Syngenta, 12. oujka 2001., na: vyww.rafi.org.
Guidetti, Geri: Seed Terminator and Mega-Merger Threaten Food and Freedom, 5.
lipnja 1998., na: www.aarkinstitute.com/98/up0606.htm.
Shapiro, Robert B.: Open Letter to the Rockefeller Foundation, listopad 1999.
na: www.monsanto.com/monsanto/gurt/default/htm.
Terminator Gene Technology Scrapped, 5. listopada 1999., na: www.abc.net.au/
science/news/stories/s56887.htm.
Steinbrecher, Ricarda A. i Moonev, Pat Roy: From Major Hallett to Biological

273

"Gurni im ga niz prokleto grlo..."

im je buka oko sjemena Terminator sila s naslovnica
svjetskoga tiska, velike kompanije za proizvodnju genetski
modificirana sjemena, zajedno s amerikom Vladom, sve su
vie poele primjenjivati prisilu kako bi genetski modificirano
sjeme gurnuli niz grlo svjetskoga stanovnitva, osobito onoga
u zemljama u razvoju. Genetski divovi sluili su se mitom, pri
silom i ilegalnim dopremanjem svoga GM sjemena u jednu zem
lju za drugom kako bi "irile 'radosnu vijest' o GMO-u kao
spasenju".
Godine 2003. ameriko Ministarstvo vanjskih poslova upregnulo je sve svoje pomone slube u ulogu svjetskih policajaca.
Vladina agencija USAID dala im je smjernice da joj odmah do
stavljaju informacije o bilo kakvu opiranju uvozu GMO-a u zem
ljama primateljicama. Naloila im je da prikupljaju dokumen
taciju o tome je li stajalite vlada tih zemalja protiv GMO-a
"motivirano gospodarski ili politiki". Ako utvrde da je motiv
gospodarski, amerika Vlada ima mogunost zemlji primatelji
ci zaprijetiti sankcijama Svjetske trgovinske organizacije, stoje
za siromane zemlje ozbiljna prijetnja.
Kako bi kompanijama Monsanto, DuPont i drugima pomo
gli u irenju GM sjemena, ameriko Ministarstvo vanjskih po
slova i Ministarstvo poljoprivrede djelovali su koordinirano u
sluajevima urnog rjeavanja problema gladi - dostavljali su
pomo u obliku vika amerikih genetski modificiranih proizvo
da. Tu su praksu osudile meunarodne humanitarne organizaV/arfare on Farmers' Terminator Technology, The Ecologist, kolovoz 1998.
Berlan, Jean-Pierre i Lewontin, Richard C: Operation Terminator: Cashing in
on Life, u asopisu Le Monde Diplomatique, Pariz, prosinac 1998.
Financiral Express of Mumbai: USDA Approves Terminator Seed Technology
Despite Opposition, 11. kolovoza 2001., na: www.financialexpress.com/
fe2001081 l / c o m m o l 5 . h t m l .
Lean, Geoffrev: CM Seeds may have built-in Obsolescence, The Independent, 22.
veljae 2004.

274

ije, jer se njome unitavala domaa poljoprivreda u siroma

nim zemljama, dok su se istodobno, za kompaniju Monsanto
i njezine prijatelje, otvarala nova trita. Europska je Unija izdala
slubeni prosvjed amerikoj Vladi zato to "koristi donacije u
hrani kao mjeru rjeavanja problema vika vlastitih zaliha".
Washington je taj prosvjed ignorirao.
Poetkom 2003. indijska je Vlada odbila dopustiti uvoz 1.000
tona amerike smjese soje i kukuruza zbog bojazni da bi mogla
biti genetski modificirana, da bi mogla biti tetna po ljudsko
zdravlje i da nije primjereno ispitana. Odobrenje za taj uvoz
odbili su dati amerika organizacija za pomo u hrani zvana
CARE i Katolika sluba za pomo (Catholic Relief Services).
Agencija za meunarodni razvoj (USAID) tu je malu injenicu
ignorirala i krenula dalje.
Meunarodne humanitarne organizacije dugo su godina
imale praksu kupovati hranu na otvorenom tritu, po mogu
nosti od farmera u zemljama primateljicama ili od onih u su
sjednim zemljama. Organizacija USAID donijela je odluku da
amerike humanitarne organizacije smiju dostavljati pomo
samo u itu koje im osigura USAID, to je uvijek znailo ame
riko genetski modificirano ito. Sjedinjene Amerike Drave
bile su praktiki jedini donator koji je insistirao na tome da se
kao pomo u hrani dostavlja iskljuivo ameriki viak hrane.
U listopadu 2002. londonski list Guardian objavio je vijest o
tome kako amerika Vlada nudi hitnu pomo u rjeavanju pro
blema gladi zbog velike sue, pomo vrijednu 266 milijuna
dolara, za est zemalja u junome dijelu Afrike. Ali, ponuena
pomo sastojala se iskljuivo od genetski modificirana kukuru
za iz amerikoga vika zaliha, iako su na tritu bile dostupne
obilne koliine konvencionalnog kukuruza. U tome dijelu Afrike
kukuruz je glavna namirnica. Zambija, Malavi i Zimbabve li
stom su odbili genetski modificirani kukuruz, navodei mo
gunost da je tetan po zdravlje. Europska unija i drugi dona
tori dali su tim zemljama novac da, umjesto amerike donacije,
275

kupe hranu na otvorenom tritu, stoje uobiajena meunaro

dna praksa u situacijama gladi. Washington je imao drukiji
cilj: iriti GM sjeme to dalje, to ire i to bre, svim moguim
sredstvima.
Kad su direktora organizacije USAID Andrewa Natsiosa
novinari upitali o tome, uljivo je uzvratio: "Gladni ljudi ne
siju usjeve. Oni ih jedu". Farmeri onih podruja na koja je GM
sjeme dopremljeno to su sjeme posijali, naravno, ne znajui, u
veini sluajeva, kakvo su sjeme dobili. Na njemu nije bilo oz
nake da je genetski modificirano. Monsanto ili DuPont ili neki
drugi proizvoa takva sjemena tek e ih kasnije na to podsjeti
ti. Ujedinjeni su narodi tvrdili kako je u susjednim afrikim
zemljama, u Junoj Africi, Keniji i jo nekima, u to vrijeme, za
pomo ugroenim zemljama, bilo dostupno 160.000 tona ge
netski nemodificiranih itarica, ukljuujui i kukuruz.
Aludirajui na pritisak organizacije USAID na Zambiju da u
vrijeme gladi prihvati ameriku pomo u obliku GM kukuruza,
dr. Charles Benbrook, agronom i bivi izvrni direktor Odbora
za poljoprivredu amerike Nacionalne akademije znanost rekao
je: "Nema nikakve nestaice nijedne genetski nemodificirane
namirnice koja bi se mogla ponuditi Zambiji, a koristiti Zambijce za dobivanje 'politikih bodova' u korist biotehnologije
doista je neetino i sramotno". Washington je oito o tome
pitanju imao drukije miljenje.
Godine 2001. Meunarodni monetarni fond i Svjetska banka,
koji su pod kontrolom Washingtona, zatraili su da Vlada Malavija proda svoje dravne zalihe hrane kako bi otplatila vanjski
dug koji je dospijevao u 2002. Kako se moglo i predvidjeti, usred
velike sue, Malavi je zbog toga ostao bez zaliha hrane za svoje
izgladnjelo stanovnitvo. Organizacija USAID dopremila je
250.000 metrikih tona kukuruza iz amerikih vikova GM
kukuruza. Britanska humanitarna organizacija ActionAid kriti
zirala je taj ameriki potez, izjavivi kako e "farmeri biti uhvae
ni u opaki krug, kako e zbog kupnje patentirana sjemena po276

stajati sve ovisnijima o malom broju golemih multinacionalnih

kompanija".

To je i bio cilj.
Na Europskome sastanku na vrhu zemalja G8, u lipnju 2003.,
George W. Bush dobrano je primijenio snagu svoga poloaja
predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava za poticanje kam
panje irenja GMO-a. Tom je prilikom iznio sljedeu optubu:
"Nai partneri iz Europe blokirali su sve nove transgene usjeve
zbog neutemeljenih, neznanstvenih strahova. To je u mnogim
afrikim zemljama dovelo do neulaganja u biotehnologiju, iz
straha da e europska trita biti zatvorena za njihove proizvo
de". Bush je time napravio pritisak na Europsku uniju da ukine
svoju zabranu sijanja GM sjemena iz 1997. Juna Afrika po
sjeduje jedno od najplodnijih tla na svijetu, s obiljem vode i
blagom klimom. Agrokompanijama poput Monsanta i Cargilla
ila je slina na usta od pomisli da bi svojim nainom indu
strijske poljoprivrede i uzgoja GM kultura mogle eksploatirati
taj potencijal. Na putu im je stajalo samo nekoliko desetaka
milijuna siromanih stanovnika Afrike.
No Afrika nije bila jedini cilj svjetskoga irenja GM sjemena
u prvim mjesecima novoga tisuljea. Monsanto, DuPont, Svngenta i druge velike kompanije za proizvodnju genetski modifi
cirana sjemena primijenile su sline oblike prisile, mita i ilegal
nih poteza kako bi svoje sjeme proirile iz Poljske u Indoneziju
i dalje. Kompanija Monsanto bila je u Indoneziji prisiljena priz
nati krivnju u procesu u kojemu je bila optuena da je jednom
viem dunosniku indonezijske Vlade dala mito u iznosu od
50.000 dolara kako bi zaobila postupak kontrole genetski
modificirana sjemena. U dokumentima suda otkriveno je da je
to mito odobreno u sjeditu Monsanta u Americi.
277

Monsanto i druge velike agrokompanije ilegalno su sijale

GM sjeme u Poljskoj, zemlji ije je plodno tlo jedno od najbo
gatijih u Europi. U Brazilu je kompanija Monsanto optuena za
ilegalno dopremanje tako velikih koliina GM sjemena soje i za
sijanje toga sjemena da je brazilska Vlada na kraju, poetkom
2005., ukinula zabranu sijanja GM sjemena, izjavivi da je uza
ludno pokuavati kontrolirati njegovo irenje. "Genetska revo
lucija" napredovala je svim moguim sredstvima.2

Ubijaju nas njeno... sve njenije...

kukuruzom spermicidom
Kompanije Monsanto, Dow, DuPont i druge, te amerika
Vlada koja ih podupire, imali su jasnu strategiju - dovesti GM
sjeme u sve kutke zemlje, a prioritetno u one zemlje koje se ne
mogu obraniti, koje su visoko zaduene, a to su afrike zemlje
i druge zemlje u razvoju ili zemlje poput Poljske i Ukrajine,
gdje je dravna kontrola vrlo slaba i gdje je korupcija dravnih
dunosnika u punom cvatu. Kad se jednom posije, to e se sjeme
brzo proiriti po cijeloj zemlji. Kasnije e divovski proizvoai
2
The Financial Express, Indija: US Bullying Developing Countries on
Accepting Food Aid Containing GMOs, 13. sijenja 2002.
Vidal, John: US dumping unsold GM food on Africa, u listu Guardian, 7.
listopada 2002.
Norfold Genetic Information Network: USAID and GM Food Aid and the
Prakash Connection, 8. listopada 2002., na: members.tripod.com/~ngin/
081002a.htm
Bokor, Raymond K.: Resistance to Genetic Engineering in Africa, u Synthesis/
Regeneration 34, proljee 2004., Gana.
Bridgland, Fred: Africa is starving... and yet it has the most fertile land on the
planet, na: www.sundayherald.com/32426.. 1. lipnja 2003.
Peron, Jim: "Population Politics and the Shambles of Africa", na:
catholiceducation.org/articles/population/pc0005.htm.
Birchall, Jonathan: "Indonesia: Monsanto agrees to US$ 1.5 million Over
Crop Bribe", London Financial Times, 7. sijenja 2005.

278

GM sjemena, uz prijetnje sankcijama Svjetske trgovinske orga

nizacije, stei kontrolu nad opskrbom sjemenom svih vanih
poljoprivrednih podruja na naemu planetu, kojima e moi,
po vlastitoj odluci ili po odluci svoje vlade, taj ivotno vani
proizvod dati, prodati ili uskratiti.
Postavlja se pitanje: kako se ta mogunost uklapa u dugo
ronu strategiju globalnog smanjenja stanovnitva Zaklade
Rockefeller, Zaklade Ford i glavnih figura u amerikome poli
tikome ustroju? Odgovor e stii ubrzo.

Kompanija Epycite iz San Diega hvalila se svojim izumom GM "kukuruzom

spermicidom za kontrolu porasta stanovnitva".

U San Diegu, jedna mala privatna biotehnoloka kompanija

zvana Epicvte odrala je u rujnu 2001. konferenciju za tisak
kako bi objavila jedno svoje postignue. Izvijestila je kako je
uspjela stvoriti vrhunsku genetski modificiranu kulturu - kon
tracepcijski kukuruz. Da bi to postigla, uzela je antitijela ena s
rijetkim stanjem poznatim kao imunosna neplodnost, izolirala
gene koji reguliraju stvaranje tih antitijela i, uz pomo tehnika
genetskog inenjerstva, ugradila te gene u stabljike konvencio
nalnog kukuruza.
279

"Imamo staklenik pun stabljika kukuruza koje stvaraju an

titijela za unitavanje sperme", hvalisao se predsjednik te kom
panije Mitch Hein.
U vrijeme objave te dramatine vijesti, koja je u velikim
svjetskim medijima prola uglavnom bez komentara, kompa
nija Epicyte zakljuila je ugovor o zajednikom stratekom
istraivanju i licenciranju s kompanijom Dow Chemical iz Midlanda u saveznoj dravi Michigan. Kompanija Dow Chemical
nekada je proizvodila Agent Orange za Vijetnam jedna je od
triju golemih kompanija za proizvodnju genetski modificirana
sjemena u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Svrha toga zajed
nikoga pothvata, kako su u to vrijeme objavili, bila je objedini
ti spomenuti tehnoloki proboj kompanije Epicyte i "snagu
genetskog modificiranja usjeva" kompanije Dow AgroSciences.
Kompanija Epicvte potpisala je ugovor o suradnji i s Institutom
Novartis za otkria u poljoprivredi (Novartis Agriculture Discovery Institute), koji pripada kompaniji Syngenta, i s kompa
nijom ReProtect LLC iz Baltimorea o razvoju drugih mikrobicida za kontracepciju temeljenih na antitijelima. U listopadu 2002.
televizijska kua CBS News izvijestila je da je ameriko Mini
starstvo poljoprivrede, tj. isto ono ministarstvo amerike Vla
de koje je tako zduno promicalo tehnologiju Terminator, fi
nanciralo, u raznim dijelovima SAD-a, 32 pokusna uzgoja raz
nih kultura s ugraenom drogom ili nekim sastojcima droge,
ukljuujui i tehnologiju kukuruza spermicida kompanije Epi
cyte.
Ranije je proizvodnja antitijela u kontracepcijske svrhe
zahtijevala skupu opremu koja je stajala do etiri stotine mi
lijuna dolara, za specijalne ultrasterilne uvjete fermentacije, a
kao izvor antitijela koristile su se jajane bakterije hrka. Kom
paniji Epicyte trebalo je moda samo 40 hektara zemlje zasija
ne kukuruzom za uzgoj specijalnoga genetski modificiranoga
kukuruza spermicida, gdje je proizvedena neizmjerno vea ko
liina antitijela za taj spermicid, uz trokove od samo nekoliko
280

milijuna dolara, to znai smanjenje trokova za 90%. U vrijeme

spomenute kratke najave u javnosti, u kojoj su svoj izum prika
zali kao doprinos svjetskome problemu "prenapuenosti", kom
panija Epicyte iznijela je procjenu da e njezin kukuruz spermicid biti dostupan na tritu 2006. ili 2007.
Poslije spomenute izjave za tisak kompanije Epicvte, proboj
te kompanije, tj. njezin razvoj kukuruza spermicida koji e ubijati
ljudsku spermu, vie se nije spominjalo u javnosti. U svibnju
2004. tu je kompaniju preuzela jedna privatna biotehnoloka
kompanija iz Pittsboroa u saveznoj dravi Sjevernoj Karolini.
Kompanija Biolex kupila je dio kompanije Epicyte zvan Epicvte
Pharmaceutical. Poslije toga se u medijima nije pojavilo apso
lutno nita o razvoju kukuruza spermicida. Ta je tema netra
gom nestala.
Bilo je glasina o tome kako je istraivanje toga izuma nasta
vljeno u tajnosti zbog mogue politike eksplozije koju bi izazva
la komercijalizacija kukuruza od ijega bi konzumiranja sper
ma mukaraca postala sterilna. Meksiki su farmeri ve bili di
gli poviku zbog neovlatenog dospijea GM kukuruza u samo
srce meksike riznice kukuruza u mjestu Oaxaca. ovjek moe
samo zamisliti to bi se dogodilo kad bi se analizom kukuruza,
koji je glavna namirnica veine Meksikanaca, najednom utvrdi
lo da on sadri spermicidna antitijela kompanije Epicyte. "Jeste
li za malo spermicidnog kukuruza na bakalaru ili za tortilju
ubojicu, gospodine?" Ili, hoemo li i dalje jesti kukuruzne
pahuljice? Prije gotovo stotinu godina, osniva kompanije Kellog's Corn Flakes ujedno je bio i glavni osniva Amerikoga
eugenikoga drutva, zajedno s Johnom D. Rockefellerom.
Od sjemena samoubojice nazvanog Terminator do genetski
modificirana kukuruza koji je spermicid, ubrzo je postalo jasno
zato su moni elitni krugovi u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, koji su neizmjerno bogati i koji, zahvaljujui
smanjenju poreza u vrijeme Bushove Vlade, uglavnom ne
plaaju poreze, podravali uvoenje genetski modificirana sje281

mena u svjetski prehrambeni lanac kao strateki prioritet. Ta

elita ne ukljuuje samo Zakladu Rockefeller, Zakladu Ford i
veinu ostalih zaklada povezanih s velikih privatnim obiteljskim
bogatstvima najbogatijih amerikih obitelji. Ona ukljuuje i
ameriko Ministarstvo vanjskih poslova, Vijee za nacionalnu
sigurnost, Ministarstvo poljoprivrede i vodee krugove za odre
ivanje politike - Meunarodni monetarni fond, Svjetsku banku
i organizacije Ujedinjenih naroda meu kojima su Svjetska zdra
vstvena organizacija (WHO) i Organizacija za hranu i poljopri
vredu (FAO).

Cjepivo protiv tetanusa, pobaaj, Rockefelleri

Svjetska trgovinska organizacija
Ljudi iz Zaklade Rockefeller bili su nasmrt ozbiljni u svojoj
nakani da problem gladi na svijetu rijee irenjem GM sjemena
i hrane. Tko god je bio skeptian glede te njihove nakane tre
bao je samo baciti oko na ono to su ta zaklada i UN-ova Svjetska
zdravstvena organizacija radili u Nikaragvi i drugim siroma
nim zemljama u razvoju, gdje je Zaklada Rockefeller uhvae
na na djelu.
Otkriveno je da je ta zaklada potajno financirala program
Svjetske zdravstvene organizacije o "reproduktivnom zdravlju",
tijekom kojega je otkriveno posebno cjepivo protiv tetanusa.
Odluka o financiranju toga programa nije bila tek trenutan hir
elnih ljudi te zaklade. Njihova suradnja sa Svjetskom zdrvstvenom organizacijom na otkrivanju cjepiva s dvostrukim djelo
vanjem trajala je vie od dvadeset godina, koliko i financiranje
znanstvenog rada na podruju istraivanja GM usjeva.
Prema jednom izvjeu Svjetskoga instituta za cjepiva (Glo
bal Vaccine Institute), ranih 1990-tih godina Svjetska je zdra282

vstvena organizacija nadzirala masovna cijepljenja protiv teta

nusa u Nikaragvi, Meksiku i na Filipinima. Meksika katolika
organizacija Comite Pro Vida de Mexico (Meksiki odbor za
ivot) ispitala je velik broj tih cjepiva i pronala da sadre lju
dski korionski gonadotropin, akraeno hCG. Osobama koje su
provodile to ispitivanje bilo je udno to se taj sastojak nalazi u
cjepivu namjenjenu zatiti ljudi od infekcije rana prouzroenih
zahralim avlima.
Neobinost je bila u tome to je hCG prirodni hormon koji
se koristi za odranje trudnoe. No, u kombinaciji s nosaem
tetanusnog toksina, on stimulira stvaranje antitijela protiv hCGa to sprjeava odravanje trudnoe, odnosno na skriven nain
dovodi do pobaaja. Sline vijesti o cjepivu s hormonima hCG
stigle su i s Filipina i iz Nikaragve.
Meksika organizacija Odbor za ivot potvrdila je jo neko
liko udnih injenica glede programa cijepljenja Svjetske zdra
vstvene organizacije. Primjerice, to se cjepivo davalo samo ena
ma, i to samo onima u dobi plodnosti, tj. od 15 do 45 godina
starosti. Nije se davalo mukarcima ni djeci. Prisutnost hor
mona hCG u tome cjepivu bio je dokaz da je to cjepivo bilo
namjerno zatrovano, jer mu u protivnom ondje nije bilo mjesto.
Pokazalo se da je Zaklada Rockefeller, zajedno s Popula
cijskim vijeem Johna D. Rockefellera III., Svjetskom bankom,
Programom za razvoj UN-a, Zakladom Ford i nekim drugim
institucijama, dvadeset godina suraivala sa Svjetskom zdrav
stvenom organizacijom na razvoju cjepiva protiv plodnosti,
ugradnjom hCG-a u cjepivo protiv tetanusa i u neka druga cjepi
va. Meu drugim institucijama koje su suraivale na tome pro
gramu nalazi se i niz vrlo cijenjenih, ukljuujui i Ali India In
stitute of Medical Sciences (Sveindijski institut za medicin
ske znanosti), te niz sveuilita, meu kojima i sveuilite Uppsala iz vedske, Helsinko sveuilite te poznata nogometna
utvrda - Dravno sveuilite Ohio (Ohio State Universitiv).
Na popisu je i amerika Vlada, preko svoga Nacionalnog insti283

tuta za zdravlje djece i ljudski razvoj (National Institute of Child

Health and Human Development), koji je sastavni dio Nacio
nalnih instituta za zdravlje (National Institutes of Health). Taj
institut amerike Vlade opskrbljivao je hormonom hCG neke
pokuse s cjepivom protiv plodnosti.
Tu je injenicu potvrdio i cijenjeni britanski medicinski a
sopis The Lancet, od 11. lipnja 1988., u lanku pod naslovom
"Clinical Trials of a WHO Birth Control Vaccine" (Kliniki po
kusi Svjetske zdravstvene organizacije s cjepivom za kontrolu
raanja).
Do sredine 1993. Svjetska zdravstvena organizacija potroi
la je 365 milijuna dolara iz ionako oskudnih sredstava na
mijenjenih znanstvenim istraivanjima na program koji je bla
gim imenom nazvala "reporduktivnim zdravljem", ukljuujui
i istraivanje o ugraivanju hCG-a u cjepivo protiv tetanusa.
Dunosnici Svjetske zdravstvene organizacije odbili su odgo
voriti na oito pitanje, koje glasi: zato su u ena kojima je
dano to cjepivo pronaena antitijela protiv hCG-a? Prvo su to
zanijekali, a onda su nevoljko rekli kako je to "beznaajno".
Cjepivo su proizvodile kompanije Connaught Laboratories Ltd.
iz Kanade, Intervex i CSL Laboratories iz Australije.
Nesmiljena potpora amerike i britanske vlade irenju ge
netski modificirana sjemena diljem svijeta, i to s nepristojnom
urbom, bila je, zapravo, provedba desetljeima stare politike
Zaklade Rockefeller, koja potjee jo iz tridesetih godina 20.
stoljea, kada je ta zaklada financirala nacistika eugenika
istraivanja - masovno i jeftino smanjenje broja stanovnika. Po
miljenju nekih pripadnika tih krugova, rat je, kao sredstvo
smanjenja broja stanovnika, skup i nedovoljno uinkovit.
Odraavajui rasprave u krugovima viih amerikih vojnih
dunosnika, potpukovnik Robert R Kadlec s Fakulteta za zrako
plovnu doktrinu, istraivanje i obrazovanje Amerikoga ratno
ga zrakoplovstva, u knjizi Battlefield of the Future, koju je napi
sao 1990-tih godina, govori o potencijalima biolokog ratovanja
284

genetski modificiranim usjevima. Bioloko oruje temeljeno na

genetskom inenjerstvu naziva "jeftinim orujem za masovno
unitenje" ("cost-effective WMD"). U knjizi je napisao i ovo:
"U usporedbi s drugim orujima za masovno unitenje, biolo
ko je oruje jeftino. U jednom nedavnom izvjeu Ureda za
procjenu tehnologije trokovi biolokog oruja procjenjuju se
na samo 10 milijuna dolara... to je neusporedivo manje od
200 milijuna dolara koliko je, po najnioj procjeni, potrebno za
izradbu samo jedne nuklearne bombe".
Autor nadalje kae ovako: "Primjena biolokog oruja, pod
krinkom pojave neke endemske ili prirodne bolesti, osigurava
napadau mogunost vjerodostojnog poricanja. U tome kon
tekstu bioloko oruje nudi vee mogunosti primjene od nuk
learnoga".
Projekt za istraivanje biolokoga oruja i genetskog
inenjerstva zvan Sunshine Project izvijestio je o tome kako su
"znanstvenici iz SAD-a, Velike Britanije, Rusije i Njemake
genetskim inenjerstvom proizveli sredstva za bioloko oruje
i tako izgradili nove smrtonosne sorte... Genetsko inenjerstvo
moe se primijeniti za irenje arsenala klasinog biolokog
oruja... ne samo da se bakterije mogu napraviti otpornima na
antibiotike i cjepiva, nego se mogu napraviti tako da budu jo
opasnije po zdravlje i da ih je tee otkriti..."
Jo 1980-tih godina, otprilike u vrijeme kada je Zaklada
Rockefeller pokrenula svoj veliki projekt genetskog modifici
ranja rie, to je bio poetak "genetske revolucije", ameriki je
Pentagon potiho poeo prouavati primjenu biotehnologije u
ratne svrhe. Spominjui opasnost od Rusije, ameriki su vojni
znanstvenici, u vrlo tajnim znanstvenim projektima, poeli pri
mjenjivati nove tehnike genetskog inenjerstva. Meu tim znan
stvenim projektima bila je i genetski modificirana tvar slina
rafiniranom opijumu, ija vrlo mala koliina izaziva pospanost,
tjeskobu, pokornost i privremenu sljepou.
285

Kao vrlo vaan podatak u kontekstu Terminatora, GM kuku

ruza spermicida i drugih izuma "genetske revolucije", Bushova
je Vlada odbila donijeti zakone o zabrani daljnjeg razvoja bio
lokog oruja, kao i Protokol iz Kyota i onaj Ujedinjenih naro
da. To je samo mali broj s popisa stvari koje je nova Vlada u
Washingtonu jednostrano odbacila.
Jednim od prvih poteza nakon preuzimanja dunosti u
sijenju 2001. predsjednik Bush najavio je da nee podrati
BTWC (Biological and Toxic Weapons Protocol, Protokol o bio
lokom i toksikom oruju), koji bi bio pravno obvezujui. Ta
njegova odluka dovela je do propasti meunarodnih pregovora
o toj temi. Nije podastro gotovo nikakve razloge. Jedna studija
Britanskog udruenja lijenika iz 2004. zakljuuje kako je svijet,
moda, samo nekoliko godina daleko od "zastraujueg biolo
kog oruja koje e ubijati samo ljude neke odreene etnike
skupine" i navodi nova dostignua u "tehnologiji genetskog
oruja".3
"Usuujemo se rei da nitko zdrave pameti nee nikada pri
mijeniti ove stvari", rekao je biofiziar sa Sveuilita Stanford
profesor Steven Block, ovjek s dugogodinjim staem na po
druju tajnog biolokog istraivanja Pentagona i amerike Vla
de. "Ali", dodao je, "nije svatko zdrave pameti..."

Ainsworth, Claire: Crops Designed to Kili Human Sperm, N e w Scientist,

3. listopada 2001.
McKie, Robin: GM corn Set to Stop Man Spreading His Seed, The Observer, 9.
rujna 2001.
Business Wire: Epicyte Receives SBIR Grant to Fund HPV Antibody Development;
Marks Fifth Grant for Epicyte to Develop Sexual Health Products, 5. lipnja 2001.
PRNewswire: Dow, Epicyte Enter Research, Licensing Agreement, 5. rujna 2000.
McMahon, Karen: Corn-bred Pharmaceuticals, Farm Industry News, sijeanj
2001.
CBS News: In Corning Harvests, Farm-aceutical Corn, 8. listopada 2002.,
pretiskano na: www.cbsnews.com/stories/10/08/eveningnews/
printable524766.shtml.
Company Press Release: Biolex Acquires San Diego Based Epicyte Pharmaceutical,
6. svibnja 2004., vidi: www.biolex.com i www.epicyte.com

286

CBS News i Norfolk Genetic Information Center: A New Harvest: Farmaceutical Corn, 15. listopada 2002.
The San Diego Biotech Journal: Company of the Month: Epicyte, lipanj 2001.
The Lancet: "Clinical Trials of a W H O Birth Control Vaccine", 11. lipnja
1988.
Talwar, G. P. i suradnici: Prospects of an anti-hCG vaccine inducing antibodies of
high affinity..., u Reproductive Technology, Elsevier Science Publishers,
Amsterdam, New York, 1990., str. 231.
Svjetska zdravstvena organizacija: Challenges in Reproductive Health Research, u
Biennial Report, 1992-1993, eneva, 1994., str. 186.
Miller, James A.: "Baby-killing Vaccine: Is it Being Stealth Tested?", u HLI
Report, Bethesda, Md., lipanj/srpanj 1995.
Za trijezan prikaz javne rasprave unutar amerikih krugova vojne politike o
primjeni biolokog oruja i oruja genetskog inenjerstva: Kadley, Lt. Col.
Robert P., Ameriko ratno zrakoplovstvo: Biological Weapons for Waging
Economic Warfare i Twenty-First Century Germ Warfare, na:
www.airpower.maxwell.af.mil/airchronicles/battle/chplO.html. i ...chp9.html.
Navod Churchillove izjave iz 1925. preuzet je iz: Harris, Robert i Paxman,
Jeremv: A Higher Form ofKilling, Noondav Press, New York, 1982.
Vidi i: Sunshine: Biological Weapons and Genetical Engineering: Genetic
Engineering is Regularbj Used to Produce Lethal Bacteria, na: www. sunshineproject.org/bwintro/gebw.html.
Nugent, Helen: "Gene ars only a few vears away, say Doctors, London
Times, 26. listopada 2004.

287

POGOVOR

Godine 1948. Opa skuptina Ujedinjenih naroda donijela

je jednu konvenciju. Sablasni prizori iz Auschwitza o masov
nom istrjebljenju Zidova, politikih protivnika, cigana i pripa
dnika drugih skupina tijekom Drugoga svjetskoga rata jo su
bili ivi u pamenju svake civilizirane osobe. Deklaracija koju
je meunarodna zajednica tada donijela, kao dio pravnoga su
stava svih drava, bila je jasna i nedvojbena.
Sirenje genetski modificiranih usjeva i hrane po cijelome
svijetu danas je toliko uhvatilo maha da ga se moe i mora
proglasiti "zloinom protiv ovjenosti". U sri toga problema
jest pitanje genocida. U "Konvenciji o suzbijanju i kanjavanju
zloina genocida", koju su Ujedinjeni narodi donijeli 1948., ja
sno je definiran genocid. U lanku II., III. i IV. te konvencije
stoji:
lanak II.: "...genocid znai bilo koji od sljedeih djela
poinjenih s namjerom unitenja, u cijelosti ili djelomino, neke
nacionalne, etnike, rasne ili religijske skupine kao takve:
(a) ubijanje lanova skupine;
(b) nanoenje ozbiljnih tjelesnih ili umnih ozljeda lanovima
skupine;
(c) namjerno dovoenje skupine u uvjete ivota sraunate radi
fizikog unitenja cijele skupine ili njezina dijela;
(d) nametanje mjera s namjerom sprjeavanja raanja unutar
skupine;
lanku III.: "Kazni e podlijegati sljedea djela:
(a) genocid;
(b) zavjera o poinjanju genocida;
(c) sudjelovanje u genocidu.
lanak IV.: "Osobe koje poine genocid... bit e kanjene, bez
obzira na to jesu li ustavno odgovorni vladari, javni dunosnici
ili privatne osobe".

289

Po tome, istina, rijetko primjenjivanom, ali pravno priznatom

standardu meunarodnoga prava, svi odgovorni dunosnici
kompanija Monsanto, Dow Chemical, DuPont, Syngenta, Cargill, ADM i drugih kompanija za proizvodnju GM sjemena,
poput kompanije Epicvte i s njom povezanih organizacija, svi
dunosnici Zaklada Rockefeller, Ford, Gates i drugih privatnih
zaklada koje sudjeluju u irenju takve tehnologije, svi odgovor
ni bivi i sadanji dunosnici amerikoga Ministarstva poljo
privrede, Ministarstva vanjskih poslova i drugi dravni duno
snici SAD-a, napose predsjednici Bush, Clinton i George W.
Bush, te odgovorni dravni dunosnici drugih zemalja, poput
britanskoga premijera Tonyja Blaira, bivi ameriki dunosnici
Henry Kissinger, Gerald Ford i drugi, svi znanstvenici - sudio
nici laljive znanosti kojom promiu "genetsku revoluciju" podlijeu pod jasnu pravnu definiciju lanka II. - zloin genoci
da. I dunosnici Svjetske trgovinske organizacije trebali bi stati
na optueniku klupu Meunarodnoga suda pravde u Haagu,
suda koji su Ujedinjeni narodi osnovali 1945. za procesuiranje
zloina protiv ovjnosti.
Smanjenje broja stanovnika na svijetu javno je objavljena
slubena politika amerike vlade od vremena kada je predsjed
nik Gerald Ford, 1975., potpisao Kissingerov dokument NSSM
200. Mnogi bogatiji Amerikanci, poput osnivaa CNN-a Teda
Turnera i osnivaa Micorsofta Billa Gatesa, osnovali su privat
ne zaklade osloboene od poreza kako bi zatitili svoja golema
bogatstva. I Bili Gates i Ted Turner donirali su goleme svote
Ujedinjenim narodima i drugim organizacijama za unaprjee
nje programa kontrole nataliteta i smanjenja broja stanovnika
diljem svijeta. Godine 1996. Ted Turner dao je za vjerski aso
pis Last Trumpet Newsletter ovu izjavu: "U ovome trenutku ima
daleko previe ljudi na ovome planetu. Trebamo smanjiti
svjetsko stanovnitvo sa sadanjih pet milijarda na najvie 250
do 300 milijuna".
290

Sustavno irenje genetski modificirana sjemena, kontrola

nad svjetskim bankama prirodnog sjemena, ukidanje jednog ili
svih znanstvenih kontrola konzumiranja genetski modificira
nih proizvoda, unato tome to je vie nego utemeljeno vjero
vanje da su ti proizvodi smrtno opasni za milijune ljudi, upor
nost agrokompanija da proizvode i prodaju GM sjeme Termi
nator, Traitor i sline tehnologije kontrole sjemena jesu temelj
ove optube.
U prvim godinama novoga tisuljea nije bilo jasno koliku
e ulogu genetski modificirano sjeme imati u ostvarenju Turnerova sna. Ali bilo je jasno da bi amerika vlada, koja se ne libi
svome narodu lagati o razlozima slanja stotina tisua amerikih
vojnika u Irak, da ondje ubijaju i budu ubijeni, mogla bez grizoduja primijeniti genetski modificirane organizme za prisil
nu masovnu sterilizaciju, skrivenu u sjemenju obinih svaki
danjih namirnica, poput kukuruza, rie ili penice.
Takoer je bilo jasno kako davanje mogunosti dvjema ili
trima amerikim privatnim korporacijama da u svojim rukama,
kontrolom opskrbe cijeloga planeta sjemenom, dre vlast nad
ivotom i smrti ovjeanstva, ima potencijalno nesagledive
posljedice. Moda e neki budui ameriki predsjednik doi na
pomisao kako je neka zemlja, poput Hrvatske ili Venezuele,
Rusije ili ak Kine, zapreka ostvarenju amerikih politikih ci
ljeva i odluiti, uskom suradnjom s kompanijom Monsanto ili
nekim drugim sjemenskim divom povezanim s Pentagonom,
potajno uvesti neko specifino genetski modificirano sjeme u
prehrambeni lanac te zemlje. Ili Njemake, Francuske, ili neke
druge zemlje.
Sve je to dovelo do niza zakljuaka koji poinju s "ak i kad
bi":
ak i kad bi genetski modificirano sjeme povealo prinos po hektaru za
prehranjivanje gladnoga svijeta,
ak i kad bi 291

genetski modificirani organizmi bili potpuno sigurni za lju

dsku prehranu,
ak i kad bi za genetski modificirane usjeve trebalo daleko manje umjet
nog gnojiva,
ak i kad bi tehnologija GMO-a omoguila poveanje koliine vitamina
A u nekim biljnim vrstama,
ta je tehnologija opasna, a ta je injenica vanija od svih
njezinih hipotetski pozitivnih strana.
I sama mogunost proizvoljnog nametanja politike i lju
dske moi, onako kako su amerika i britanska vlada poticale
patentiranje i irenje genetski modificiranih biljaka, dostatan
je razlog za organiziranje i uvoenje svjetske zabrane ili mora
torija na genetski modificirane biljke, kao i trajne zabrane po
sjedovanja bilo kakva patenta na biljke i ivotinje.
Smanjenje broja stanovnika i genetski modificirana hrana
bili su dio jedne te iste iroke strategije - drastinog smanjenja
svjetskoga stanovnitva. Neki ljudi, osobito u Katolikoj crkvi i
oko nje, kao i manjinske organizacije u Sjedinjenim Amerikim
Dravama i u nekim drugim zemljama, imali su hrabrosti to
nazvati pravim imenom - genocidom, tj. sustavnim unita
vanjem cijelih populacijskih skupina kao smiljenim politikim
ciljem. Bio je to, ustvari, sofisticirani oblik onoga to Pentagon
naziva biolokim ratom, koji se promie kao "rjeavanje pro
blema gladi na svijetu".
Potpora amerike i britanske vlade globalnome irenju ge
netski modificiranih usjeva bila je i jest provedba politike Zak
lade Rockefeller, koja je na djelu jo od 1930-tih godina, kada je
ta zaklada financirala nacistika eugenika istraivanja: masov
no i jeftino smanjenje broja pripadnika nekih populacijskih
skupina, tj. postizanje rasne istoe eugenikom.
Jo davne 1925. estoki rasist i budui britanski premijer
Winston Churchill, pozitivno je govorio o potencijalima biolo292

kog ratovanja i pisao o "poastima metodiki pripremanim i

namjerno putanim na ljude i ivotinje... snijeti za unitenje
usjeva. Bedrenici za ubijanje konja i goveda..." Danas, pod kri
laticom udotvornih genetski modificiranih usjeva, moni elit
ni krugovi u anglo-amerikome svijetu opet su nakanili prove
sti genocid kako bi sauvali svoju viziju bezbrinoga svijeta za
bogate.
Uputno je prisjetiti se ve spomenutih rijei Henryja Kissingera: "Kontroliraj naftu i kontrolirat e zemlju; kontroliraj
hranu i kontrolirat e ljude..." Godine 2005. Bushova Vlada u
Washingtonu ve je dobrano na putu preuzimanja potpune
kontrole i nad svjetskom naftom i nad svjetskom hranom.
F. William Engdahl,
rujan 2005.

293

KAZALO

A
Aberdeen 63
Aberdeen, sveuilite 74
Abu Hraib 22
ADM, kompanija 115 129,189,217,
243, 244, 246, 290,
Adprotech, kompanija 73
Afrika 40, 185, 190,275
Agencija za meunarodni razvoj
(AID) 25, 28, 130, 135, 199, 261
Agencija za sigurnost hrane UN-a 90
Agencija za zatitu okolia (Environment Protection Agency, EPA)
82, 95, 214, 251
Agent Orange 81, 250, 251, 252, 280
Agnell, Phil 256
Agra/Industrial Biotechnology Legal
Letter 272
AgrEvo, kompanija 234
AIA, organizacija 189, 190
AID: vidi: Agencija za meunarodni
razvoj
Aker, Jane 92
Akre, Steve 92
Al Havz 31
AlMahdi 36
Al Sadr, Moktad 31
Al arifi, Sosan Ali Magid 29
Alavi 36
Allende, Salvador 119
Amazona 53
Amerika federacija farmera 185
Amerika federacija za planiranje
roditeljstva 148, 164
Amerika izvozno-uvozna banka (US
Export-Import Bank) 108
Amerika komisija za atomsku
energiju (US Atomic Energy
Commission) 141

Amerika liga za kontrolu raanja

148
Amerika vojska 206
Amerika zaklada Pathfinder 135
Ameriko drutvo za ljudsku genetiku
(American Society for Human
Genetics) 156, 168
Ameriko eugeniko drutvo
(American Eugenics Society) 143,
157, 160, 162, 167
Ameriko ratno zrakoplovstvo (US
Air Force) 206
Ameriko udruenje lijenika 168
Ameriko udruenje za oplodnju
(American Breeder's Association)
150
Ameriko vijee za riu 30
"Ameriko stoljee" 174
Ames 214
Amstutz, Daniel, 25, 241, 242
Anderson Clayton, kompanija 180
Anderson, Per Prinstripe 235
Andre, kompanija 194
Archer Daniel Midland, kompanija
108, 111, 112,211
ARDI: vidi: Program za rekon
strukciju i razvoj irake poljopri
vrede
Argantina 32, 37, 39-42, 43-49, 5458, 60, 62, 235, 253, 271
Argentinska narodna banka 46
Armour, kompanija 209
AstraZeneca, kompanija 237, 250
Auckland, sveuilite u 226
Auschwitz 128, 154, 155, 163, 165,
289
Australija 108
Azija 40, 125, 185, 197

295

B
Bagdad 17, 28
Baker, James III. 31
Balfour, Arthur 143
Banglade 108, 130
Bank of Boston, 42
Barclays, banka 42
Baruch, Bernard 173
Battlefield of the Future 285
Bayer CropScience, kompanija 258
BBSRC: vidi: Znanstveno vijee za
istraivanje biotehnologije i
biologije
Benbrook, dr. Charles 259, 260, 276
Berlin 154, 155
Bertini, Catherine 221
Between Two Ages 104
Bijela kua 46, 71, 96, 99, 116, 118,
178
bin Laden, Osama 12
Bioloko ratovanje Amerike vojske
(US Army Biological Warfare)
141
Black, Edwin 152
Blacker, dr. Carlos P. 159
Blair, Tony 10, 11, 69-72, 74-76, 78,
290
Bliski istok 190
Block, Steven 287
Blood of Nations 149
BNL, banka 30
Bolivar, Simon 184
Bolivija 56
Bordocz, dr. Suan 64
Borlaug, Norman 37, 195, 196
Bowman, Isaiah 121, 176
Bradyjev plan 46
Brandenburg 152
Brazil 10, 38, 45, 53, 56, 57, 130,
136, 178, 187-190,235,271
Bremer, Paul III. 15, 16, 17, 19, 2224. 26, 34, 36,
Brettonwoodski monetarni sustav
101, 112
Britansko Carstvo 172,175

296

Britansko kraljevsko drutvo (British

Royal Society) 69, 70, 72, 73, 74,
77
Bronk, dr. Detlev 158
Brown, Lester 188
Brown, sveuilite 146
Brzezinski, Zbigniew 103, 104
BTWC (Biological and Toxic
Weapons Protocol, Protokol o
biolokom i toksikom oruju)
286
Buenos Aires 55, 60
Bugarska 38
Bukuret 124
Bunge, kompanija 111, 129, 194,
243, 246,
Burroughs, dr. Richard 91
Bush, George W. 10, 16, 31, 78, 95,
96, 210, 214, 252, 253, 277, 286,
290, 293
Bush protiv Bella 150
Bush, George Herbert Walker 30, 46,
80-83, 103, 104 244, 246, 247,
290,
Bush, Niel 46
Butz, Earl 109,119

C
Calgene, kompanija 95
Campos, Miguel 58
Cardenas, Lazaro 181
CARE 275
Cargill, kompanija 25, 27, 49, 55, 59,
108, 110-117, 123, 128, 129,
187-189, 197, 211, 217, 240-244,
246, 255, 277, 290,
Cargill 277
Cargill 290
Cargill 49
Cargill 55
Cargill 59
Carnegie, Andrew 145, 148-150
Carter, Jimmy 42, 96, 100, 103, 105,
186, 207, 208
Castlereagh 14

Castro, Fidel 165

Cavallo, Domingo 46, 47, 49
CBC, televizijska kua, kanadska 90,
180, 280
Centar za kontrolu bolesti (Center
for Desease Control) 216
Centar za Latinsku Ameriku 48
Centar za primijenjene bioznanosti
Sveuilita Freiburg 230
Central Valley 216
CGIAR 22, 198, 238
Chaco, pokrajina 61
Chapultepec 185
Chase Manhattan, banka 40, 42, 45,
48, 165, 173, 179-181
Chemical Bank, 42
Churchill, Winston 143, 180, 292
CIA 11,36, 80,81, 119, 123, 180
CIAA 181, 184, 189
CIMMYT 234
Citibank 42, 45, 48
Citicorp, banka 40, 181
Clayton, Will 180
Cleveland Dodge, obitelj 143
Clinton, Bili 69, 71, 72, 95, 96, 237,
243, 290
CNN 290
Cold Spring Harbor 149,150,168
Collier, dr. Robert 86
Collins, Harry 272, 273
Columbia, sveuilite 104, 168
ConAgra, kompanija 211,217
Connaught Laboratories Ltd. 284
Continental Grain, kompanija 109112, 129, 194
Conway, Gordon 222, 236, 268, 269
Cook Industries Inc., 111
Credit Suisse First Boston Bank 47
Creole Petroleum, kompanija 181,
189
Crichton, Michael 228
Crkva 137
CSFB, banka 49
CSL Laboratories 284
Cudahv, kompanija 209
Cummings, Claire Hope 81

Cunningham, Jack 70

ile 43, 119

u En Laj 124

D
Danska 156
Darwin, Charles 147, 224
Davis, John H. 204,205,208,210,
216,218
de Hoz, Martinez 45
deGrassi, dr. Aaron 263
Delta & Pine Land, kompanija 266,
267, 269, 270, 272, 273
Demokratska stranka 95
Der Erbarzt 154
Descartes, Rene 224
Diatech, kompanija 74
Dolly, ovca 73, 164
Dow Chemical 10, 24, 27, 50, 87, 94,
96, 193, 194, 250-253, 255, 278,
280, 290
Dreyfus, kompanija 111
Drugi svjetski rat 37, 44, 128, 143,
171, 174-178, 182, 184, 187, 189,
193, 205, 206, 289,
Drutvo za prouavanje ljudske
biologije 160
Dravno udruenje vlasnika zemlje
(Country Landowners' Association) 77
Duke Biddle, Mary 143
Dulles, John Foster 186,187,190
DuPont, kompanija 10, 24, 60, 94,
96, 165, 189, 193, 194, 244, 249,
252, 253, 255, 274, 277, 278, 290

E
Eastern Airlines 139
Eating Well 91
Egipat 43, 53, 130, 235
Eisenhower, Dwight 139, 186, 204
Engleska 40
Englesko eugeniko drutvo (English

297

Eugenics Society) 143, 159

Entre Rios, podruje 61
EPA: vidi: Agencija za zatitu okolia
Epicyte, kompanija 279, 280
Essay on the Principles of Population 148
Etiopija 130
Eufrat 22
Eugenics News 163,168
Eugenics Review 160,161
Europa 114
Europska ekonomska zajednica 113,
194
Europska unija 10, 58, 90, 91, 244,
252, 253, 271, 275, 277
Europska zajednica 90
Ewen, prof. Stanley 74
Exxon, kompanija 179

F
Fairchild, Henry 142
Fakultet za javno zdravstvo (School
of Public Health) Sveuilita
Illinois 85
FAO 257
Farben, I. G. 179, 180, 193
FDA Consumer 92
FDA: vidi: Uprava za hranu i lijekove
Fetter, Frank 157
Filipini 38, 130, 198, 235, 248, 283,
Fisher, Linda J. 96
Flaming, Peter 116
FOIA 12
Fond za tehnoloku naknadu 58
Forbes 262
Ford, Gerald 100, 124, 133, 134,
248, 290
Fort Collins 248
Fosdick, Raymond B. 155, 158
Fox, telvizijska kua 92, 93
Francuska 32, 113, 180,291
Francuska revolucija 78
Frankfurt, sveuilite u 154
Friedman, Michael A. 95

298

G
G. D. Searle, kompanija 95
Gal ton, Francis 147
Gamble, Clarence 143
Gates, Bili 290
GATT 25, 116, 176, 239-241, 243,
244
Geron Biomed, kompanija 73
Glavni ured za knjigovodstvo
(General Accounting Office) 86
GM Science Review 77
Goldberg, Ray 205-208, 210, 216,
218,219
Good Relations 74
Goodwin, Brian 224
GRAIN, 26
Grainseed, kompanija 75
Grant, Madison 153
Greenspan, Alan 103
Gregg, Allan
142,144,155
Guardian 69, 73, 275
GulfOil, kompanija 165,189
Guzzetti, Cesar 44
Gvatemala 12, 180

H
Haig, Alexander 133
Hale, Marcia 95
Hamburg 180
Hansen, dr. Michael
Harrar, George 184
Harriman, E. H. 149
Harriman, obitelj 143
Harvard, sveuilite 46, 104, 172,
193, 205, 206, 209, 216, 219
Harvard Business Review 205
Harvardski poslovni fakultet 205
Havaji 142
Hein, Mitch 280
Helsinko sveuilite 283
Hercules Powder, kompanija 193,
194
Hill, David 74
Hitler, Adolf 144, 149, 152-154, 157,
176

Hitna kampanja za svjetsko stanovni

tvo (World Popuation Emergency Campain) 165
Hladni rat 110, 120, 180, 185, 186
Ho, dr. Mae-Wan 75, 228
Holmes, Oliver Wendell 150, 151
Honduras 38
Honolulu 142
Hormel 217
Horton, dr. Richard 73, 237
House, brigadir Edward 173
Hova do Povo
"Hrana za mir" 106,186
Hrvatska 32, 291
HSBC, banka 36, 49
Huntington, Samuel 104, 105
Husein, Sadam 12, 18, 20, 30, 31,
33, 118
Huxley, Julian 143

I
IBEC, kompanija 187, 188
IBM, kompanija 112
Indija 38, 108, 130, 141, 197, 231
Indijanci 53
Indijski porgram razvoja intenzivne
poljoprivrede (India's Intensive
Agriculture Development
Program, IADP) 203
Indonezija 32, 38, 108, 130, 235, 277
Innotech, kompanija 74
Institut Novartis za otkria u
poljoprivredi (Novartis Agricultu
re Discovery Institute) 280
Institut za psihijatriju savezne drave
New York (New York State
Psychiatric Institute) 168
Institut za razvojne studije (Institute
of Development Studies) 263
Institut za znanost i drutvo 75
Institut znanosti u drutvu (Institute
of Science in Society) 226
International Nickel 165
Intervex, kompanija 284
IPRB 230, 231

Irako-iranski rat 30
Irak 10, 11, 15-17, 21- 23, 26, 27-29,
32, 33, 36, 37, 78
IRRI
230,231,233,238,248,249
ISAAA 234, 235, 238, 253
IUD 158

J
J. R Morgan, banka 173
J. P. Morgan, mladi 143
J.E.M. Ag Supply protiv kompanija
Pioneer 249
James, dr. Clive 234
James, prof. Philip 67, 68, 70, 71
Japan 32, 99, 101, 103, 104, 114,
244
Jenkins, Kate 251
John D. Rockefeller, st. 145
John Innes Centre Sainsbury
Laboratory, institut 76
John, dr. Brian 77
Johnson, Lyndon B. 11, 186
Jordan, David Starr 149
Jornal de Brasilia
Jornal do Brasil
JP Morgan-Chase Manhattan, banka
49
Jugoistona Azija 190
Juna Afrika 38,276
Juna Amerika 40, 45, 125, 136, 231
Juni Vijetnam 118

K
Kadlec, Robert P. 285
Kaiser Wilhelm, Institut (KWG)
152, 154, 155
Kallmann, Franz J. 156, 167, 168
Kamboda 118
Kanada 38, 90, 91, 181, 244, 253,
Kanadsko zdravstvo (Health Canada)
90
Kanarski otoci 180
Kantor, Mickey 95, 243, 245
Katolika crkva 124, 125, 284, 292

299

Katolika sluba za pomo (Catholic

Relief Service) 275
Kellog's Corn Flakes, kompanija 281
Kenija 235, 276
Kennan, George 120
Kennedy, John 11, 186
Keynes, John Maynard 143
Kina 32, 38, 108, 188, 194, 231, 291
Kingjohn 30
Kissinger, Henry 12, 14, 16, 30, 41,
44,45, 102, 105-109, 111, 117,
119, 120, 123-126, 128-131, 133,
134, 136, 139, 166, 186, 187,
196, 198, 235, 241, 270, 290, 293
Kissinger Associates, tvrtka 16
Kolumbija 38, 130, 184
Komisija za porast stanovnitva i
budunost Amerike 136
Komisija UN-a za zakon o prehrani
UN-a 90
Konferencija UN-a o populaciji 124
Konvencija UN-a o biolokoj
raznolikosti 232
Konvencija UN-a o suzbijanju i
kanjavanju zloina genocida 289
Koordinacija britanske sigurnosti
(British Securitv coordination,
BSC) 180
Koordinacija za meuamerika
pitanja (CIAA) 178, 179
Koordinator meuamerikih
obavjetajnih poslvoa 45
Kostarika 235
Kraft Foods, kompanija 59, 243
Kraljevski medicinski fakultet,
kanadski 90
Kreditna korporacija za kupnju robe
Minstarstva poljoprivrede
(Agricultural Department
Commodity Credit Corporation)
118
Krizni odbor za ameriku trgovinu
(Emergency Committee for
American Trade) 243
Krueger, Roger 273
Kuba 165

300

L
Lachmann, prof. Peter 73
Lamont, Thomas 173
Last Trumpet Newsletter 290
Latinska Amerika 136, 178, 179,
181, 182, 185, 190, 195,241
Laviec, Jean Pierre 111
Lenjin 272
Leontief, Wassily 205, 206, 208, 218
Life 174
Lincoln, Abraham 218
Loftusjohn 182
Loma Senes 60
London 33, 43
Los Bahos 198
Lue, Henry 174
Lufhvafe 179
Lula, brazilski predsjednik 59
Lysol 251

M
Maarska 68
Magdalena, rijeka 184
Malavi 275
Malezija 235
Malthus 147, 157
Mann, Robert 226
Manning, Paul 180
MaoCeTung 124, 157
Marake 240
Maroko 240
Maryanski, James 88
Mason, Max 223, 225
McCarthy 159
McClintock, John 180
McGovern, George 110, 115
McHale, James 110
Meacher, Michael 10, 78
Meunarodna federacija za planiranje
roditeljstva (IPPF) 135, 160, 164,
165
Meunarodna sjemenska federacija
273

Meunarodni centar za unaprjeenje

kukuruza i penice (International
Maize and Wheat Improvement
Center, CIMMYT) 196
Meunarodni institut za istraivanje
rie (International Rice Research
Institute, IRRI) 198
Meunarodni institut za ivotne
znanosti (International Life
Sciences Institute) 78
Meunarodni monetarni fond (MMF)
17, 21, 31-35, 39, 40, 43, 47, 48,
50, 51, 127, 176, 182, 183,257,
276, 282
Meunarodni program za biotehnologiju rie (International Program
on Rice Biotechnology, IPRB)
220
Meunarodni sindikat radnika
prehrambene industrije 111
Meunarodni sud pravde u Haagu
290
Meunarodni ured za poljoprivredu
27
Meunarodno obiteljsko zdravlje 135
Meunarodno vijee za politiku
trgovine hranom i poljoprivrede
(International Food and
Agricultural Trade Policy Council,
IPC) 243
Mein Kampf 153
Meksiki odbor za ivot 283
Meksiki poljoprivredni program
(Mexican Agricultural Program,
MAC) 184
Meksiko 130, 178, 181, 189, 195,
196, 235, 283
Menem, Carlos 46, 49, 52, 57, 58
Mengele 155
Mengele, dr. Josef 154
Mesican American Development,
korporacija 181
Microsoft, kompanija 290
Miller, dr. Margaret 87
Ministarstvo financija, ameriko 32,
42,47

Ministarstvo gospodarstva, argentin

sko 48
Ministarstvo poljoprivrede, ameriko
11,25,30,58,75,81,82,93,
108, 118,202,216,218,222,
242, 243, 261, 266, 267, 269,
270,283, 280,290,
Ministarstvo poljoprivrede, irako 22
Ministarstvo poljoprivrede, kotsko
63,64
Ministarstvo rada, ameriko 206
Ministarstvo vanjskih poslova,
ameriko (State Department) 16,
25,27,44, 118-120, 140, 171,
177, 185, 186, 199, 234, 248,
262, 274, 282, 290
Ministarstvo zdravstva, brazilsko 134
Ministarstvo zdravstva, portorikansko
140
Mitsui & Co 243
Mobil, kompanija 189
Monsanto, kompanija 10, 15, 20, 21,
23, 24, 27, 29, 36, 49, 50-52, 5458, 60-62, 64, 72, 80-90, 92-97,
217, 232, 234, 243, 244, 249,
250, 251-255, 259-261, 265, 267271, 273-275, 277, 278, 290, 291,
Montoneros, skupina 44
Moore, Hugh 165
Morgan, obitelj 174
Morris, kompanija 209
Mosher, Arthur 199
Mozopotamija 22
Mulford, David 46, 49
Muller, Hermann J. 152,164
Murdoch, Rupert 92
Mussolini 44

N
Nacionalna akademija znanosti,
amerika 158
Nacionalni institut za zdravstvo
(National Institute of Health,
NIH) 82

301

Nacionalni institute za zdravlje djece

i ljudski razvoj (National Insitute
of Child Health and Human
Development) 284
Nacionalni instituti za zdravlje
(National Health Institutes) 284
Nacionalno sveuilite za obranu
(National Defense University)
217
Nacionalno udruenje proizvoaa
itarica i krmiva (National Grain
and Feed Association) 113, 115
National Beef Packing, kompanija
217
National City Bank 173,181
National Securitv Council, NSC vidi:
Vijee za nacionalnu sigurnost
NATO 120
Natsios, Andrew 276
Nature 82
Nestle, kompanija 59, 243, 244,
Network of Concerned Farmers 258
New York Times 162
Newmont Mining Co. 165
Nigerija 130, 136
Nikaragva 282, 283
Nixon, Richard 95, 99, 102, 110-112,
114-116, 118, 120, 123, 124, 133,
136, 186
Norplant, kompanija 158
Notestein, Frank 146, 162, 164
Nova ekonomska politika (New
Economic Policy, NEP) 114
Novartis, kompanija 234, 250
NSSM 200 123, 125, 126, 128-134,
136, 137, 140, 142, 166, 190,
198,235,270,290
Niirnberg 151, 155
Njemaka 32, 152, 155, 179, 180,
291

O
O'Neill, Edward 185
Oaxaca 281
Observer 75

302

Odbor za ekonomski razvitak

(Committee for Economic
Development) 114
Ohio, Dravno sveuilite 283
Okrugli stol amerikoga poslovnoga
svijeta (US Business Roundtable)
242, 243
OMB Watch 214
OPEC 41
Operations Bootstrap 139, 140
Organizacija za hranu i lijekove 282
Organizacija za hranu i poljoprivredu
(FAO) 166,263
Orskov, Robert 72
Orwell, George 26, 74, 131, 284
Osborn, Frederick 142, 158-160,
162-164, 167, 168
Otvoreno sveuilite 75

P
RL. 480 106, 117-119, 186,
Pakistan 130
Panama 179
Paragvaj 56
Pariki klub 31, 32
Pariz 151
Pariz, Ured Zaklade Rockefeller u
153
Parkins, Keith 251
Pax Americana 172
Pax Britanka 172
Pearce, William 112, 113, 116, 128,
129
PearlHarbor 171, 174, 184
Pengue, Walter 54
Pentagon 12, 15, 16, 182, 217, 250,
284, 286, 287
Peron, Juan Domingo 44
Peru 178
Phelps, Williard 269, 270
Pinochet, Augusto 43, 119
Pioneer Hi-Bred 189, 202, 217250,
255
Plan Amstutz 243, 246

Poljoprivredni znanstveni institut

(KARI) 261, 263
Poljska 32, 38, 171, 271, 277, 278
Pool, Doug 28, 29
Popenoe, dr. Paul Bowman 150, 153,
155
Populacijsko vijee 121, 143, 156,
158-160, 164-167, 178, 195, 283
Portoriko 139, 141
Potroai za svjetsku trgovinu
(Consumers for World Trade,
CWT) 243
Princeton, sveuilite 157, 163, 164,
167, 172,
Privremena koalicijska uprava, CPA
(u Iraku) 15, 16, 18, 19, 22, 23,
31,33,37
Proctor & Gamble, kompanija 143
Program za rekonstrukciju i razvoj
irake poljoprivrede 25
Projekt ljudskog genoma 168
Projekt studija o ratu i miru (War and
Peace Studies Project) 121
Prosilac 84, 85, 89, 93
"Protein for Life" (Protein za ivot)
60
Protokol iz Kvota 286
Prvi svjetski rat 14, 143, 171, 173,
176,
Punte del Este 240
Pusztai, dr. Arpad 63, 64, 65, 66, 67,
68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 78

Q
QUAD 244
Quantum, fond 50
Quayle, Dan 81

R
rBGH 84, 85, 86, 87, 89, 90, 91, 92,
93,95
RCA, kompanija 165
Reagan, Ronald 11, 30, 79, 80, 95,
96, 208, 210, 211, 222, 228, 240

Regal, Philip 225

ReProtect LLC 280
Republikanska stranka 95
ReVista 48
Rhoads, dr. Cornelius 141
RiceTec, kompanija 248, 249
Robno-kreditna korporacija 30
Rockefeller, braa 45, 136, 175, 190,
204
Rockefeller, Centar 180
Rockefeller, David 18, 40-43, 45, 46,
49, 102, 102, 105, 169, 177, 181,
207, 218
Rockefeller, John D. III. 102, 121,
123, 124, 136, 137, 139, 140,
146, 156-164, 166, 167, 169, 173,
177, 178, 195, 197, 208, 283
Rockefeller, John D. mlai 146,157
Rockefeller, John D. stariji 148, 155,
281
Rockefeller, Laurance 102, 166, 177,
184
Rockefeller, Nelson 44, 45, 100, 102105, 128, 139, 140, 169, 177-184,
185-187, 189, 190, 195,
Rockefeller, obitelj 42, 54, 99, 133,
144, 145, 151, 165, 174, 177,
181, 183, 184, 186, 221 ,,223,
225
Rockefeller, Winthrop 102, 243
Rockefellerov institut za medicinska
istraivanja 141
Rockefeller-Wallaceovo izvjee 183
Roosevelt, Franklin 45, 178, 180,
181, 183, 184
Roundup 51, 52, 60, 61, 62, 256,
261
Rovenskv, Joseph 180
Rowell, Andrew 68
Rowett, znanstveni institut 63, 64,
65, 66, 67, 68, 70, 71, 72, 78
RU-486 158
Ruckelshous, William D. 95
Rudin, Ernst 152, 156, 164, 167
Rumsfeld, Donald 16, 17, 95, 100
Rumunjska 38, 124

303

Rusija 17, 32, 117,291

Rusija, Staljinova 68
Rusk, Dean 186, 187

S
Sainsbury, lord 73, 76, 77
San Diego 279
Sanger, Margaret 147, 148, 149,
155, 159, 164
Santiago del Estero 55
Saunders, Walter B. 113
Savezna komisija za trgovinu (Federal
Trade Commission, FTC) 209
Savezni institut za tehnologiju,
vicarski 235
Savjetodavna skupina za meunarod
no istraivanje poljoprivrede
(Consultative Group of Interna
tional Agricultural Research,
CGIAR) 232
Savjetodavni odbor za meunarodni
razvoj (International Development Advisory Board) 181
Schiff, Jacob 173
Schockley, William 162
Schwarzenegger, Arnold 265
Scowcroft, Brent 30, 134, 136, 139
Seaboard Corp., 51
Seed of Doubt 260
Seedquest 28
Sementes Agroceres, kompanija 188
Shapiro, Robert B. 268m 269
Shell, kompanija 189
Shiva, dr. Vandana 235, 236
Sinclair, Upton 209
Sirija 22
Skupina za predstavljanje tehnologije
(Technology Presentation Group)
70
Skupina za studije o ratu i miru 171,
172, 175-178
Sluba za istraivanje poljoprivrede
(Agricultural Research Service,
ARS) 272
Smith,J. W. 116

304

Smith, Steven 237

Smithfield Foods, kompanija 211,
217,218
SmithKleinBeecham, kompanija 73
Soros 50
Sovjetski Savez 17, 33, 108, 120,
175, 194, 241
Sporazum o poljoprivredi (Agreement
on Agriculture, AoA) 244, 246
Srbija 32
Sredinja banka, amerika 42, 103
Sredinja banka, iraka 36
St. Louis 50, 81
Staljin, Jozef 144, 157
Standard Oil, kompanija 136, 145,
173, 179, 181,207, 209, 246
Stanford, sveuilite 149, 162, 287
Stephenson, Sir William 180
Stoljee rata 12
Sueski kanal 43
SunGene, kompanija 23
Sunshine Project 285
Sussex, sveuilite 263
Sveindijski institut za medicinske
znanosti 283
Sveuilite Rockefeller 141
Sveuilite Vermont 86, 87
Svjetska banka 40, 75, 127, 165, 176,
182, 198, 218,232,257,276,
282, 283
Svjetska konferencija o hrani 107,
108, 110, 111
Svjetska trgovinska organizacija 23,
25, 232, 238-240, 242-249, 252,
279, 282, 290
Svjetska zdravstvena organizacija
282-284
Swift, kompanija 209, 217
Syngenta, kompanija 10, 50, 232,
237, 243, 249, 250, 253, 255,
267, 269, 277, 280, 290

ababi 36
kotska 63, 71

panjolska 38
vicarska 180

T
Tajland 130,235
Taylor, James 142
Taylor, Michael R. 87, 88
Teksako sveuilite A&M 27
Tenerife 180
Thatcher, Margaret 46, 79, 208
The Business Journal 27, 28
The Economist 214
The Future of Human Hereditry: An
Introduction to Eugenics in Modem
Society 163
Thejungle 209
The Lancet 72-74, 237, 284
The Passing of the Great Race 153
The Pivot of Civilization 149
The Second American Revolution 208
Tigris 22
Time 109, 174
Tora Bora 12
Trei Reich 68, 154, 223
Trilateralna komisija 103, 104, 105
TRIPS 232, 245, 247, 248
Truman, Harry S. 180, 181, 185
Turner, Ted 290
Turska 130
Twain, Mark 263
Tyson, korporacija 217

U
Udruga potroaa (Consumers
Union) 92
Udruenje lijenika i veterinara,
kanadsko 90
Udruenje za dragovoljnu kirurku
kontracepciju 135
Udruenje za zemlju (Soil Association) 258
Ujedinjeni narodi (UN) 24, 75, 106,
110, 119, 176, 182, 183,221,289
UNESCO 143

Unilever, kompanija 244

United Fruit, kompanija 180
Uppsala, sveuilite 283
Uprava za hranu i lijekove 256
Uprava za hranu i lijekove (Food and
Drug Administration, FDA), 82,
87-93
Ured za istraivanje eugenike 169
Ured za prevenciju, pesticide i
toksine supstance (u EPA-i), 96
Ured za strateke slube (Office of
Strategic Services, OSS) 206
Urugvaj 57, 240
US Rice Council: vidi: Ameriko
vijee za riu
US Steel, kompanija 173
US Sugar, kompanija 165
USAID 202,234,274-276

V
Vance, Cyrus 186, 187
Velika Britanija 11, 24, 43, 46, 70,
71,74, 77, 114, 131, 179, 180
Veneman, Ann 29, 30, 95
Venezuela 45, 178, 184, 189, 190,
291
Versajski sporazum 171
Videla, general 43
Vijea za istraivanje drutvenih
znanosti (Social Science Research
Countil) 146
Vijee sigurnosti UN-a 36
Vijee za inozemne odnose (Council
on Foreign Relations, CFR) 102,
103, 121, 133, 171, 172, 174,
176, 177, 186
Vijee za nacionalnu sigurnost
(National Securitv Council) 13,
134, 282
Vijee za razvoj poljoprivrede
(Agricultural Development
Council) 142, 195, 198, 199
Vijee za trino natjecanje (Council
on Competitiveness) 81

305

Vijetnam 99, 117, 118, 235, 250252, 280

Vijetnamski rat 99, 101, 117, 118,
250
Volcker, Paul A. 42, 103
von Verschuer, Otmar Freiherr 154156, 159, 167, 168
Vrhovni sud, ameriki 31, 96, 150,
151, 173,209,249,254

W
Wagner, dr. Gerhard 149
Wall Street 71, 115, 172, 186
Vvallace, Henry A. 183,202
Wal-Mart 217
Wambugu, dr. Florence 261, 262
Warburg, Paul 173
Watergate 124
Watson, Jack 96
Weaver, Warren 223, 224, 225
Webb-Pomereneov zakon 173
Weimarska Republika 47
Williams, Albert 112
Williamsburg 158
Williamsova komisija 114
Williams-Pearceovo izvjee 113
Wilson, kompanija 209
Wilson, Woodrow 173, 176
Winrock International, kompanija
243
World Wide Wheat Company
(WWWC) 27
W T 0 28
WWWC 28

Y
Yale, sveuilite 172
Yom-kipurski rat 12
Yungas, pokrajina 61

Z
Zajednika (europska) poljoprivredna
politika (CAP) 113, 117,242

306

Zajedniko europsko trite 116

Zaklada brae Rockefeller 102,133,
143
Zaklada Carnegie 143
Zaklada Ford 143, 198, 199, 202,
203, 206, 210, 279, 282, 283,
290,
Zaklada Gates 290
Zaklada Pew 38, 39
Zaklada pionira (Pioneer Fund) 161,
162
Zaklada Rockefeller 37, 82, 102, 104,
124, 129, 142-146, 151-156, 158,
148, 150-154, 161-163, 172, 179,
184, 186-190, 194, 195, 198, 199,
202, 205, 206, 209, 210, 218,
219, 221-237, 239, 248, 253, 257,
268, 270, 271, 279, 282, 285,
290, 292
Zaklada za nacionalnu genetiku u
SAD-u 75
Zaklada za ouvanje (Conservation
Foundation) 166
Zakon o farmama 218
Zakon o reformi trgovine (Trade
Reform Act) 117
Zakon o sjemenu 56
Zakon o sterilizaciji 153
Zakon o itu 114
Zaljev Tonkin 11
Zambija 275, 276
Zapadna Europa 40
Zeneca, kompanija 76
Zimbabve 235, 275
Znanstveno vijee za istraivanje
biotehnologije i biologije
(Biotechnological and Biological
Science Research Council),
BBSRC 76, 77

eneva 23, 239