JAMES CLAVELL SHOGUN

ROMAN O JAPANU
KNJIGA DRUGA

TRIDESETO POGLAVLJE
- Sigurno je sve u redu, Mura?
- Da, Omi-sane, da, mislim. Postupali smo tono po vaim naredbama i po nalozima Iguraisana.
- Nita ne smije biti naopako ili e u zalazak sunca selo dobiti novoga glavara ree mu
Jabuov glavni pomonik Igurai, jako mrko, a ono jedino oko bijae mu krvlju podliveno od
nespavanja. Stigao je juer iz Jeda s prvom skupinom samuraja s tono odreenim uputama.
Mura nije odgovorio. Samo je smjerno kimao glavom i uperio oi u tlo.
Stajali su na obali blizu gata pred nizovima nijemih prestravljenih i isto tako izmorenih seljana
svi mukarci, ene i djeca, osim za krevet vezanih bolesnika to su na koljenima ekali da
stigne galija. Svi su nosili najbolje ruho. Istrljali su lica, a cijelo selo bijae pometeno i
blistavo, kao na Staru godinu kad se po drevnom obiaju istilo cijelo carstvo. Ribarske brodice
bijahu pomno poredane na obali, mree uredne, a konopi namotani, pa i alo uza zaljev
prograbljano.
- Sve e biti u redu, Igurai-sane ree Omi. Ovaj tjedan malo je spavao, sve otkako je iz
Osake primio Jabuove naredbe po jednom od Toranaginih golubova-pismonoa. Smjesta je pokrenuo selo i sve sposobne ljude dvadeset rija uokrug, da pripreme Andiro za dolazak samuraja
i Jabua. A sad, kad mu je lgurai apnuo najtananiju tajnu, samo za njegove ui, da s njeHovini stricem stie i veliki daimjo Toranaga koji je pobjegao iz Iidove klopke, bijae vie
nego zadovoljan to je potroio toliki novac. Nema razloga da se brinete, Igurai-sane. Ovo
je moj feud i moja odgovornost.
- Slaem se. Da, tako je! Igurai prezrivo odmahne Muri da se udalji, pa tiho nadoda;
Odgovoran si, ali bez uvrede, kaem ti, nikad nisi vidio naega gospodara kad neto poe po
zlu. Ako smo ita zaboravili, ili ovi derai govana nisu uinili ono to su trebali, na e
gospodar cijeli tvoj feud, i na sjeveru i na jugu, pretvoriti u hrpe gnoja, prije sutranjeg zalaza
sunca. I ode natrag na elo svojih ljudi.
Jutros su i posljednje jedinice samuraja dojahale iz Miime, Jabuova glavnoga grada, na
sjeveru. Sad su i one zajedno sa svima ostalima, bile u bojnoj vrsti poredane na obali, na trgu i
na obroncima. Njihovi su stjegovi vijorili na laganu povjetarcu, a uspravljena koplja bljetala
na suncu. Tri tisue samuraja, elita Jabuove vojske. Pet stotina konjanika.
Omi se nije bojao. Uinio je sve to je bilo mogue i osobno je provjerio sve to se provjeriti
dalo. Ukoliko neto ode po zlu, to je samo karma. No, sve e biti u redu, uzrujano je pomislio.
Potroio je ili za pripreme upotrijebio pet stotina kokua, vie od cjelokupnog iznosa svog
godinjeg prihoda prije nego to mu je Jabu poveao feud. Ta koliina ga je potresla, ali
njegova ena Midori rekla je da moraju raskono troiti i da je troak neznatan u usporedbi sa
au koju mu ukazuje gospodar Jabu.
A kad gospodar Toranaga doe ovamo, tko zna kakve e sve velike mogunosti imati?
proaptala je.
Ona je posve u pravu, ponosno pomisli Omi.
Opet je promatrao obalu i seoski trg. Sve je izgledalo savreno. Midori i njegova mati ekale su
pod nadstrenicom pripremljenom za Jabua i njegova gosta Toranagu. Omi je zapazio da majci
leti jezik i poelio je da Midori bude poteena od njezinih neprestanih prigovora. Naravnao je
nabor na svom besprijekornom kimonu, namjestio maeve i pogledao prema moru.
Sluajte, Mura-sane oprezno apne ribar Uo, jedan od pet seoskih otaca koji su zajedno s
Murom kleali ispred seljana. Znate, toliko se bojim da bih kad bih sad piao, popiao bih
prainu.
Onda nemoj, prijatelju stari! Mura potisne smijeak.
Uo bijae pleat ovjek, kao od gore odvaljen, krupnih ruku i slomljena nosa, a na licu mu je
lebdio bolan izraz.
- Neu, ali mislim da u prdnuti. Uo je bio glasovit po duhovitosti, hrabrosti i po snanoj
prdljavini. Lani su se sa selom na sjeveru takmiili tko e jae prditi, a on je nadmaio sve
prvake i donio u Andiro veliku ast.
Eeeeee, moda bi ti bolje bilo da ne prdne zahihoe Haru, onizak i smeuran ribar.
Jedna govnasta glava moda bi bila ljubomorna.
Nareujem da tako ne zove samuraje prosike Mura
sve dok je i jedan blizu sela. Oh ko, umorno je razmiljao, nadam se da nismo nita
zaboravili. Digne pogled u brda, na bambusovu ogradu oko privremene tvrave koju su sagradili
s toliko brzine i znoja. Trista ljudi kopalo je, gradilo i nosilo. Lake je bilo podii onu drugu
novogradnju. Nalazila se na breuljku ispod Omijeve kue te ju je vidio. Bijae manja od
Omijeve, ali imala je krov od crijepovlja, ureen vrt i malu kupaonicu. Pretpostavljam da e
Omi onamo useliti, a svoju e kuu ustupiti gospodaru Jabuu, pomisli Mura.
Opet pogleda rt gdje se svakog trena trebala pojaviti galija. Uskoro e se Jabu iskrcati na obalu i

tad e svi biti u rukama bogova, svih kamija. Boga oca, njegova blagoslovljena sina i Blaene
Djevice, oh ko!
Blaena Gospe, zatiti nas! Hoe li biti isuvie traiti da svrne dobrostivo svoje oko na seoce
Andiro? Amo na nekoliko iduih dana? Potrebna nam je posebna milost da nas zatiti od naega
gospodara. O, da! Zapalit u pedeset svijea, a sinove u svakako odgajati u pravoj vjeri, obea joj
Mura.
Danas je Mura bio presretan to je kranin. Mogao se utjecati samo jednome bogu, a to bijae
dopunska zatita za njegovo selo. U mladosti je postao kranin, jer se obratio i njegov suveren
gospodar pa je smjesta svim svojim sljedbenicima naredio da postanu krani. A kad je prije
dvadeset godina njegov gospodar pao u boju za Toranagu, a protiv Taika, Mura je njemu u spomen
ostao kranin. Dobar vojnik ima samo jednoga gospodara, pomislio je. Jednog pravog gospodara!
Nindin, ovjek okrugla lica i jako isturenih zuba, posebno se uzrujao zbog prisutnosti tolikih
samuraja.
Mura-sane, jako alim, ali opasno je ono to ste uinili,
grozno, neh? Jutronji potresi bijae znak bogova, kobna opomena. Uinili ste groznu greku,
Mura-sane.
to je bilo, bilo je, Ninine. Zaboravi na to!
A kako? U mom je podrumu i . . .
Neto je u tvom podrumu, a i ja imam mnogo! ree Uo koji se vie nije smjekao.
Nigdje nita nema, nita, prijatelji stari oprezno e Mura. Niega nema! Po njegovoj je
naredbi posljednjih nekoliko dana ukradeno trideset kokua rie iz samurajskog skladita i sad je to
bilo tajno raspodijeljeno po selu, zajedno s osta- lim namirnicama, opremom . . . i orujem.
Oruje ne prigovarao je Uo. Riu da, ali oruje ne!
Dolazi rat.
Protuzakonito je drati oruje cvilio je Nindin.
To je novi zakon frkne Mura. Ima mu samo dvanaest godina. Prije toga mogli smo po elji
imati bilo kakvo oruje i nismo bih vezani uz selo. Mogli smo ii kamo smo htjeli i biti ono to
elimo. Mogli smo biti seljaci, vojnici, ribari, trgovci, pa i samuraji . . Neki su mogli, znate da je to
istina.
Da, ali drukije je sada, Mura-sane, drukije. Taiko je naredio neka bude drukije!
Uskoro e biti onako kako je uvijek bilo. Opet emo vo- jevati.
Onda priekajmo predlagao je Nindin. Molim vas! To je sada protuzakonito. Ako se
promijeni zakon, to je karma. Taiko je donio zakon: oruje zabranjeno. Svako! Uz prijetnju trenutne
smrti.
Svi otvorite oi! Mrtav je Taiko! I kaem vam: uskoro e Omi-sanu biti potrebni uvjebani ljudi,
a veina nas je ratovala, neh? Ribarili smo i ratovali, sve u svoje vrijeme! Nije li tako?
Da, Mura-sane sloi se Uo, i unato strahu. Prije Taika nismo bili vezani.
Uhvatit e nas. Sigurno e nas uhvatiti plakao je Ninin. Nee imati milosti! Skuhat e nas
kao to su skuhali barbarina.
Ne spominji barbarina!
ujte, prijatelji javi se Mura. Nikad vie nee nam se pruiti ovakva prigoda. Bog nam ju je
poslao, ili bogovi.
Moramo uzeti svaki no, strijelu, koplje, ma, muket, tit i luk, sve to moemo. Samuraji e
misliti da su im ih ukrali drugi samuraji. Pa zar govnaste glave nisu stigle sa svih strana poluotoka
Izua? A zar ijedan samuraj vjeruje drugom samuraju? Moramo prisvojiti svoje pravo na rat, neh?
Otac mi je pao u boju, i njegov otac, i otac njegova oca! Nindine, u koliko si bio bitaka? U dvanaestak, neh? Uo , a ti? U dvadeset? Trideset?
U vie. Zar nisam sluio s Taikom, prokleta neka je uspomena njegova! Ah, prije nego to je
postao Taiko, bio je mukarac. Istina je! Onda ga je neto promijenilo, neh? Nindine, ne zaboravi da
je Mura-san poglavar! A ne bismo smjeli zaboraviti ni to da je i njegov otac bio glavar! Ako glavar
kae: oruje onda oruje mora i biti.
Sad je, kleei na suncu, Mura bio uvjeren da je ispravno postupio, da e ovaj novi rat vjeno
potrajati, a njihov e svijet opet postati onakav kakav je uvijek bio. Ovdje e biti selo, brodice i

neto seljana, jer svi ljudi seljani, daimji, samuraji, pa i ete svi moraju jesti, a u moru ekaju
ribe. Tako e vojnici- -seljani s vremena na vrijeme dolaziti iz rata kao i uvijek i otisnuti se
brodicama ...
Gle! ree Uo i nehotice pokaza prstom, u iznenadnome muku.
Iza rta pojavila se galija.
Fuiko je oajno kleala pred Toranagom u glavnoj kabini u kojoj je on boravio za vrijeme
plovidbe. Bili su sami.
Molim vas, gospodine preklinjala je. Sklonite mi s glave ovu osudu.
Nije to osuda nego naredba.
Naravno, posluat u, ali ne bih mogla . . .
Mogla? plane Toranaga. Kako se usuuje usprotiviti? Velim ti da mora biti pilotova
sulonica i jo si toliko diska da se usprotivi?
Ispriavam se, gospodine, svim srcem brzo e Fuiko u bujici rijei. Nisam se kanila protiviti.
Samo sam htjela rei da to ne bih mogla obaviti onako kako vi elite. Molim vas, shvatite.
Oprostite, gospodine, ali nemogue mi je biti sretna, ili glumiti sreu. Nagnula je glavu do
futona. Ponizno vas preklinjem, dopustite mi da poinim seppuku.
Ve sam rekao da sam protiv besmislene smrti. Moe mi koristiti.
Molim vas, gospodine, elim umrijeti, ponizno vas molim. elim se pridruiti muu i
sinu.Toranaga zarei na nju zatomljujui umove na galiji.
Ve sam ti uskratio tu ast. Jo je nisi zasluila. A samo sam radi tvoga djeda, jer gospodar Hiromacu moj je najstariji prijatelj, dosad strpljivo sluao tvoje neotesane rijei. Dosta tih gluposti,
eno! Prestani se ponaati kao govnoglava seljanka!
Ponizno molim, dopustite da odreem kosu i da postanem redovnica. Buda e . .
Ne, ve sam ti naredio. Posluaj!
Posluati? rekla je ne diui pogleda, kruta lica. Tada e, kao da govori sebi: Mislila sam da
ste mi naredili da poem u Jedo.
Naredio sam ti da doe na ovaj brod! Zaboravlja svoj poloaj, zaboravlja svoju batinu,
zaboravlja svoju dunost. Zaboravlja svoju dunost! Odvratna si mi. Idi i spremi se.
elim umrijeti! Molim vas, dopustite da im se pridruim, gospodine.
Tvoj mu grekom se rodio kao samuraj. Bio je nakazan pa bi i njegovo dijete bilo nakazno. Taj
glupan zamalo me upropastio! Da im se pridrui? Glupost! Zabranjujem ti da poini seppuku! A
sad odlazi!
No, nije se pomaknula.
Moda bi bilo bolje da te poaljem etama! U jednu od njihovih kua! Moda bi te to podsjetilo na
pristojnost i na tvoju dunost.
Sva se stresla, ali je izazovno odgovorila:
Barem bih bila medu Japancima!
Ja sam tvoj gospodar. Uinit e to sam ti naredio!
Fuiko je oklijevala. Onda slegne ramenima.
Da, gospodaru. Ispriavam se zbog nepristojnosti. Stavila je dlanove na futon i duboko nagnula
glavu. Glas joj je zvuao pokajniki, ali u srcu nije bila uvjerena. I on i ona su znali to ona
namjerava. Gospodine, iskreno se ispriavam to vam smetam, to unitavam va va, va sklad. I
zbog svoje neotesa- nosti! Imali ste pravo. Ja sam bila u krivu. Ustane i tiho poe na vrata
kabine.
Ako ti udijelim ono to eli zapita Toranaga hoe Il mi zauzvrat svim srcem initi ono to
ja elim?
Polako je obrnula pogled u nj.
Koliko dugo, gospodine? Molim vas, koliko moram biti barbarinova sulonica?
Godinu dana.
Okrenula se i pruila ruku prema kvaki na vratima.
Pola godine ree Toranaga.
Fuikina ruka zastane. Drui nasloni glavu na vrata.
Da. Hvala, gospodine! Hvala.

Toranaga ustane i krene prema vratima. Otvorila mu je vrata, klanjala se dok on nije proao te za
njim zatvorila vrata. Tad joj liho poteku suze. Bila je samurajka.
Toranaga doe na palubu jako zadovoljan sobom. Uz neznatni napor postigao je svoj cilj. Da je
previe prisiljavao mladu enu, ne bi ga posluala, pa bi bez doputenja oduzela sebi ivot. ali sad
e se ona jako truditi da mu ugaa. Bilo je vano da ona milom pristane postati pilotova sulonica,
barem na izgled, u est mjeseci i vie je nego dovoljno. Mnogo je lake postupati sa enama nego s
mukarcima, zadovoljno je pomislio. Toliko lake u mnogom pogledu.
Tad spazi Jabuove samuraje okupljene oko zatona i nestane njegova osjeaja blagostanja.
Dobro doli na Izu, gospodaru Toranaga ree Jabu.
Ovamo sam pozvao neke ljude da vam budu pratnja.
Dobro.
Galija je jo bila udaljena od pristanita dvije stotine metara. Mirno se primicala. Vidjeli su Omija,
Iguraija, futone i plat- lu-Mu nadstrenicu.
Sve je obavljeno kao to smo se dogovorili u Osaki kazivao je Jabu. A zato ne biste nekoliko
dana ostali sa mnom? Uto bih poaen, a to bi bilo jako korisno. Mogli biste potvrditi izbor dviju
stotina i pedeset ljudi za pukovniju muketira i upoznati njihova zapovjednika.
Nita me ne bi vie veselilo, ali moram to prije stii u Jedo, Jabu-sane.
Dva-tri dana? Molim vas! Dobro bi vam dolo nekoliko bezbrinih dana, neh? Vano mi je vae
zdravlje. I svim vaim saveznicima. Malo poinka, dobra hrana, lov.
Toranaga je oajniki traio izlaz. Nezamislivo je da ovdje ostane samo s pedeset uvara. Bio bi
potpuno u Jabuovim rukama, pa bi to bio gori poloaj nego u Osaki. Iido je bar bio predvidiv i
vezan za stanovita pravila, ali Jabu? Jabu je varav kao morski pas, a morskog psa ne smije draiti,
pomisli on, nikad u njegovim vodama. I nikad svojim ivotom! Znao je da je njegova pogodba s
Jabuom u Osaki isto onoliko vrsta koliko je teka bila njihova mokraa kad je pala na zemlju,
ukoliko bi Jabu smatrao da od Iida moe dobiti vee ustupke. A kad bi Jabu odnio Iidu
Toranaginu glavu na drvenom pladnju, odmah bi dobio mnogo vie nego to mu je Toranaga bio
pripreman ponuditi.
Ubiti ga ili poi na kopno? To su bile dvije mogunosti.
Previe si dobrostiv odgovori. Ali moram u Jedo. Nisam ni pomislio da e Jabu imati
vremena da ovdje okupi tolike ljude. Zar je odgonetnuo nau ifru?
Molim vas, dopustite da ustrajem, Toranaga-sama. U okolici je jako dobar lov. Moji su ljudi
donijeli sokolove. Dobro bi vam dolo malo lova nakon zatoenitva u Osaki, neh?
Da, danas bi bio dobar lov. Zao mi je to sam tamo izgubio sokolove.
Nisu izgubljeni! Hiro-macu e ih sigurno dovesti u Jedo.
Naredio sam mu neka ih pusti im budemo izvan opasnosti. Do dolaska u Jedo bili bi bez
vjebanja i pokvarili bi se. Jedno od mojih rijetkih pravila glasi: lovim samo sa sokolima koje sam
osobno uvjebao i ne doputam da imaju drugoga gospodara. Tako oni ine samo moje greke.
Dobro je to pravilo. Rado bih uo i ostala. Moda za veerom?
Ovaj morski pas mi je potreban, gorko pomisli Toranaga. Bilo bi preuranjeno da ga sada ubijem.
Dva konopa odlete na obalu da ih uhvate i priveu. Konopi se zategnu i zakripe od napora, a galija
lijepo pristane. Uvuku vesla i spuste most. Na poetku mosta stajao je Jabu.
Okupljeni samuraji smjesta jednoglasno uzviknu svoj bojni pokli;
Kasigi! Kasigi! A od te buke galebovi zakrijete i vinu se u nebo. Samuraji se naklone kao
jedan ovjek.
Jabu im uzvrati naklon te se okrene Toranagi i iroko mu mahne.
Iskrcajmo se!
Toranaga se zagleda u okupljene samuraje i na seljane duboko polegle u prainu te se zapita: hou li
ovdje od maa poginuti, kako mi je prorekao astrolog? Prvi dio proroanstva se obistinio! Sad je
moje ime ispisano na zidinama Osake.
Odstrani tu pomisao. S vrha mosta glasno i zapovjedniki klikne pedesetorici svojih samuraja koji

su sad bili u kimonu, odori Smeih, kao i on.

Svi ovdje ostanite! Kapetane, spremi se da odmah isplovimo! Mariko-san, u Andiru e ostati tri
dana. Smjesta odvedi na kopno pilota i Fudiko-san, pa me poekajte na trgu. Tad se okrene obali
i, na Jabuovo zaprepatenje, pojaa glas: Sad u, Jabu-sane, obaviti smotru tvojih jedinica!
Odmah proe mimo njega i spusti se niz mosti nehajno, samouvjereno i nabu- silo kao veliki
vojskovoe.
Jo nijedan general nije dobio vie bitaka i nijedan nije bio prepredeniji od njega. Osim Taika, a on
bijae mrtav. Nijedan general nije vojevao u vie bitaka, bio tako strpljiv, a izgubio tako malo ljudi.
A nikada nije pretrpio poraz.
Obalom se razlijee apat zapanjenosti kad ga prepoznae. Ova smotra bijae posve neoekivana.
Njegovo je ime aptom ilo od usta do usta, a to ukanje i strahopotovanje koje je na- stalo,
razveselilo ga je. Osjeao je da ga Jabu slijedi, ali se nije osvrnuo.
Ah, Igurai-sane ree dobroudnou koju nije osje- ao. Milo mi je da te vidim. Doi,
zajedno emo obaviti smo- tru svojih ljudi.
- Da, gospodaru.
Ti si zacijelo Kasigi Omi-san. Tvoj otac je moj stari drug po oruju. I ti doi s nama.
Da, gospodaru odvrati Omi, a sav naraste od asti koja mu je ukazana. Hvala.
Toranaga nametne brz tempo. Poveo ih je sa sobom kako se oni bar zasad ne bi mogli dogovoriti s
Jabuom, znajui da mu ivot ovisi o tome hoe li zadrati inicijativu u svojim rukama.
Zar se nisi borio s nama kod Odavare, Igurai-sane? zapitao je, a ve je znao da je samuraj
tamo izgubio oko.
Da, gospodine, imao sam ast. Bio sam s gospodarom Jabuom, a borili smo se na desnom
Taikovu krilu.
Znai da ste imali poasno mjesto, tamo gdje je borba bila najea. Mnogo razloga imam da
zahvalim tebi i tvome gospodaru.
Razbili smo neprijatelja, gospodaru. Samo smo inili svoju dunost. Iako je Igurai mrzio
Toranagu, ponosio se to on pamti taj boj i to mu zahvaljuje.
Stigoe pred prvu pukovniju. Toranaga glasno vikne:
Da, mnogo ste nam pomogli vi i ljudi s Izua. Da nije bilo vas, moda ne bih osvojio Kvanto! A,
Jabu-sama? nadoda i odjednom zastane. Javno je poastio Jabua velikakim naslovom sama.
Laska opet izbaci Jabua iz ravnotee. Smatrao je da to nije nita vie nego to on zasluuje, ali to od
Toranage nije oekivao, a nikad nije kanio dopustiti sveanu smotru.
Moda, ali sumnjam u to. Taiko je naredio da zbriemo klan Beppu. Stoga smo ga i zbrisali.
Bijae to prije deset godina kad se samo silno moni i drevni klan Beppu, kojemu je na elu bio
Beppu Genzaemon, suprotstavio ujedinjenim snagama generala Nukamure, budueg Taika, i
Toranage. Bila je to posljednja znatnija prepreka da Nakamura potpuno zagospodari carstvom. Klan
Beppu stoljeima je drao Kvanto, osam pokrajina. Sto i pedeset tisua ljudi opkolilo je njihov
grad-zamak Odavaru, koji je uvao prolaz to je kroz planine vodio u nevjerojatno bogata nizinska
riita. Opsada je trajala jedanaest mjeseci. Nakanuirina nova sulonica, otmjena gospa Oiba,
blistava sa svojih nepunih osamnaest godina, dola je u domainstvo svoga gospodara pod zidinama, nosei na rukama djetence. Nakamura je bio
lud za svojim prvijencem. A s gospom Oibom dola je i njezina mlaa sestra Geniko koju je
Nakamura kanio udati za Toranagu.
Gospodine kazao je Toranaga zacijelo bih bio po- aen kad bi se nae kue jo vie
zbliile, ali umjesto da ja uzmem gospu Gendiko, kao to predlaete, dopustite da se ona uda za
mog sina i nasljednika Sudaru.
Toranaga je morao nagovarati Nakamuru mnogo dana, ali je ipak pristao. Kad je odluka iznesena
gospi Oibi, smjesta je odgovorila:
Gospodine, ponizno se opirem tom braku!
Nakamura se nasmije.
I ja! Sudari je tek deset godina, a Gendiki trinaest. No, ipak su sad vjereni, a vjenat e se na
njegov petnaesti roendan.

 Ali,

Gospodine, gospodar Toranaga ve vam je djever, neh? To je zacijelo dovoljna veza?

Potrebne su vam prisnije veze s porodicama Fudimoto i Takaima, pa i na carskom dvoru.
Na dvoru su govnoglave marionete rekao je Nakamura svojim hrapavim seljakim glasom.
uj, O-an. Toranaga ima sedamdeset tisua samuraja. Kad razbijemo klan Beppu, dobit e on
Kvanto i nove ljude. Mom sinu bit e potrebni vojskovoe kao to je Joi Toranaga, kao to su i
meni potrebni. Da, a jednoga dana mom sinu zatrebat e Joi Sudara. Bolje da mu Sudara postane
tetak. Tvoja sestra vjerena je za Sudaru, ali Sudara e koju godinicu ivjeti s nama, neh?
Jasno, gospodine smjesta se sloi Toranaga. predavi sina i nasljednika u taoce.
Dobro, ali uj, najprije ete ti i Sudara prisegnuti mom sinu vjenu odanost.
I lako bi. A u desetom mjesecu opsade umrlo je prvo Nakamurino dijete. Od groznice, neiste krvi
ili nesklonog kamija.
Svi bogovi neka prokunu Odavaru i Toranagu! bjes- njela je Oiha. Toranaga je kriv to smo
ovdje, on se eli do- moi Kvanta. On je kriv to je na sin umro. On je tvoj pravi ne- prijatelj. On
eli da umre ti, i ja! Ubij ga, ili ga zaposli. Neka on
vodi juri pa neka svojim ivotom plati ivot naeg sina! Ja traim osvetu . ..
I Toranaga je vodio napad. Zamak Odavaru osvojio je miniravi zidine. I eonim napadom. Tad je
raaloeni Nakamura pretvorio grad u prah i pepeo. Pao je grad, sve iz plemena Beppu su
smaknuli, carstvo se pokorilo, a Nakamura je najprije postao kvampaku, pa i Taiko. No, mnogi
poginue pod Odavarom.
Previe ljudi, pomisli sad Toranaga na obali Andira. Zagleda se u Jabua.
teta to je Taiko mrtav, neh?
Da.
Moj urjak bijae velik voa, a i veliki uitelj. Kao i on, ni ja nikada ne zaboravljam prijatelja, a
ni neprijatelja,
Gospodar Jaemon uskoro e postati punoljetan. Njegov je duh u Taikovu duhu. Gospodar Toran. .
. No, prije nego to je Jabu stigao zaustaviti smotru, Toranaga je ve poao naprijed, pa mu nije
preostalo drugo nego da ga slijedi.
Toranaga je iao du redova i odisao dobrim raspoloenjem. Tu bi izdvojio jednog ovjeka, tamo
drugog, nekoga bi prepoznao. Oi mu nisu nikada mirovale dok je kopkao po sjeanju traei lica i
imena. Posjedovao je onu izuzetno rijetku vrlinu pojedinih generala koji tako obavljaju smotru da
svaki ovjek barem na tren osjeti da je general pogledao ba njega, a da je moda samo s njim i
razgovarao medu tolikim drugovima, Toranaga je radio ono za to je bio roen, ono to je inio
tisuu puta. Nadvladavao je ljude svojom voljom.
Kad su proli mimo posljednjeg samuraja, Jabu, Igurai, i Omi bijahu iscrpljeni, ali ne i Toranaga,
Opet je, prije nego to ga je Jabu stigao zaustaviti, brzo doao do uzvisine i stajao visoko i sam,
Samuraji od Izua, vazali mog prijatelja i saveznika Kasigi Jabu-same! povikao je svojim
dubokim zvunim glasom.
ast mi je to sam ovdje. Poaen sam to vidim dio snaga Izua, dio snaga mog velikog
saveznika. Sluajte, samuraji, crni se oblaci skupljaju nad carstvom i prijete Taikovu miru. Moramo
zatititi darove to nam ih je dao Taiko, od izdajnika na najviim poloajima! Neka bude spreman
svaki samuraj! Neka svako
sjeivo bude otro! Zajedno emo braniti njegovu volju! I nad- vladat emo! Neka bogovi Japana, i
veliki i mali, svrnu pogled na nas! Neka nemilosrdno zgrome sve one koji se protive Tai- kovim
naredbama! Tad uzdigne obje ruke, izvikne njihov bojni pokli: Kasigi, i nevjerojatno
nakloni se jedinicama i osta savijen.
Svi se zabulje u nj. Onda iz jedinica zagrmi nekoliko puta uzastopno; Toranaga! I samuraji mu se
naklone. Pokloni se i Jabu, nadjaan snagom toga trenutka. Prije nego se Jabu stigao uspraviti,
Toranaga jo jednom brzim korakom krene nizbrdo.
Poi s njim, Omi-sane naredi Jabu. Bilo bi nedolino tla on osobno tri za Toranagom.
Da, gospodaru.
Kad se Omi udaljio, Jabu zapita Iguraija:
Kakve su vijesti iz Jeda?

 Vaa ena gospa Juriko poruuje da vam najprije kaem da je u cijelom Kvantu strana
mobilizacija. Na povrini nema nita naroitog, ali pod njom sve vrije. Ona smatra da se Toranaga
sprema za rat, za iznenadni napad, moda i na samu Osaku.
A Iido?
Do naeg odlaska nita se nije znalo! Bijae to prije pet dana. I nita o Toranaginu bijegu. Za to
sam uo tek juer kad je vaa gospa poslala iz Jeda goluba-pismonou.
Ah, Zukimoto je ve uspostavio tu potansku slubu?
Da, gospodine.
Dobro.
Njezina je poruka glasila; Toranaga je sretno pobjegao iz Osake galijom, s naim gospodarom.
Pripremi im dobrodolicu u Andiru. Smatrao sam da e biti najbolje ako to zadrim u tajnosti, za
sve osim za Omi-sana, ali svi smo pripremni.
Kako?
Naredio sam ratnu vjebu, gospodine, na cijelom Izuu.
Za tri dana svaka cesta i prolaz na Izuu bit e zatvoreni, ako to elite. Na sjeveru je tobonja
gusarska flota koja danju ili nou moe progutati bilo koji brod bez pratnje, ako vi to elite. A
ovdje ima mjesta za vas i za gosta, pa ma kako vaan on bio. Ako vi to elite!
Dobro. Jo neto? Ima li drugih vijesti?
Igurai je oklijevao sa saopenjem vijesti koje nije shvaao.
Ovdje smo spremni na sve. No, jutros je iz Osake stiglo ifrirano pismo: Toranaga se povukao iz
Regentskog vijea!
Nemogue! Zato bi to uinio?
Ne znam. To nikako ne shvaam, ali zacijelo je tako, gospodine. Jo nikad nismo dobili pogrene
obavijesti iz tog izvora.
Gospa Sazuko? oprezno izusti Jabu ime Toranagine najmlae sulonice. Njezina sobarica bila
mu je uhoda.
Igurai kimne glavom.
Da, ali ja to uope ne razumijem. Sad e ga regenti optuiti, zar ne? Naredit e mu da se ubije.
Istupanje je ludost, neh?
Zacijelo ga je na to prisilio Iido. Ali kako? O tom nije bilo ni glasa. Toranaga samovoljno nikad
ne bi istupio! Ima pravo, to je sigurno luaki in. Izgubljen je ako je istupio. Sigurno to nije
tono!
Sav smuen Jabu je silazio nizbrdo. Gledao je kako Toranaga ide trgom prema Mariki i barbarinu
kraj kojih je stajala Fudiko. Sad je Mariko ila uz Toranagu, a ostali su ekali na trgu. Toranaga je
govorio brzo i uvjerljivo. Tad Jabu vidje kako joj je dao malen pergamentski svitak pa se zapita to
je u njemu i o emu su se dogovarali. Kakvu novu varku smilja Toranaga?, zapitao se, prieljkujui
da je ovdje njegova ena Juriko, da mu pomogne mudrim savjetom.
Toranaga zastane na pristanitu. Nije poao na brod pod okrilje svojih ljudi. Znao je da e konana
odluka pasti ba na pristanitu. Nije mogao pobjei. Jo nita nije bilo rijeeno. Vidio je kako se
primiu Jabu i Igurai. Mnogo toga mu je kazivala Jabuova prkosna ravnodunost.
Dakle, Jabu-sane?
Ostat ete koji dan, gospodaru Toranaga?
Bolje mi je da odmah odem.
Jabu svima naredi da se udalje toliko da ih ne mogu uti. Za tren na trgu ostanu samo njih dvojica.
Iz Osake sam primio uznemirujue vijesti. Istupili ste iz Regentskog vijea?
Da, istupio sam.
Onda ste ubili sebe, upropastili svoju stvar, sve svoje vazale, sve svoje saveznike, sve svoje
prijatelje! Izu ste pokopali. a mene umorili!
Da, u svakom sluaju Regentsko vijee moe ti oduzeti feudi ivot ako zaeli. Da!
Tako vam svih bogova, i ivih i mrtvih, i onih koji e se tek roditi . . . Jabu se borio da savlada
razdraenost. Ispriavam se zbog nepristojnosti, ali vae . vae nevjerojatno dranje da,
ispriavam se. Nita nije mogao postii iskazivanjem svojih osjeaja. Svi su znali da je to

nedolino i da ovjek tako moe izgubiti obraz. Da, onda je bolje da ostanete ovdje, gospodaru
Toranaga.
Mislim da bih radije smjesta otplovio.
Ovdje ili u Jedu. u emu je razlika? Smjesta e uslijediti regentska naredba. Pretpostavljam da ete
htjeti smjesta poiniti seppuku. Dostojanstveno! Na miru. Bit u poaen ako vam budem u tome
pomaga.
Hvala, ali jo nije stiglo nikakvo zakonito nareenje, pa e moja glava ostati gdje je i sada.
- Zar su vani dan-dva? Naredba e neizbjeno doi. Sve u
ja srediti, da, i to izvrsno. Na mene se moete osloniti,
- Hvala. Da, shvaam zato biste eljeli
moju glavu.
-I moja e glava biti izgubljena. Ako Iidu poaljem vau
glavu, ili ako je odrubim, a njega zamolim za oprotenje, to bi ga moda uvjerilo, ali sumnjam u to,
neh?
Da sam na tvom mjestu, moda bih traio tvoju glavu. Na alost, moja glava nimalo ti nee pomoi.
Sklon sam se sloiti s tim, ali isplati se pokuati. Jabu silovito pljune u prainu. Zasluujem
umrijeti to sam bio tako glup pa sebe doveo u ape tog govnoglavca.
Iido e ti skinuti glavu bez oklijevanja. No, najprije e osvojiti Izu. O da. Izu je propao im se on
domogne vlasti.
- Ne vabite me! Znam to e se dogoditi!
- Ne vabim te, prijatelju ree Toranaga, uivajui kako Jabu gubi obraz. Rekoh samo: kad
Iido dode na vlast, pro- pada i ti i Izu, jer njegov srodnik Ikava ikkju hlepi za Izuom,
neh? No, Jabu-sane, Iido nema vlast. Jo ne! I prijateljski mu ree zato je istupio.
- Vijee je osakaeno! Jabu nikako da u to povjeruje.
- Vijea nema i rtee ga biti dok opet ne okupi pet lanova.
- Toranaga se nasmijei. Razmisli o tome, Jabu-sane. Sad sam jai nego ikada, neh? Iido je
onesposobljen, a i ikkju. Sad ima vrijeme potrebno da uvjeba muketire. Sad si gospodar
Suruge i Totomija, sad ima i ikkjuovu glavu. Za koji mjesec vidjet e njegovu glavu na kolcu i
glave sveg njegova roda i slavodobitno e ujahati na svoje nove posjede. Odjednom se okrene i
vikne: Igurai-sane! A zapovijed zauje pet stotina ljudi.
Igurai potri, ali prije nego je samuraj preao tri koraka, Toranaga vikne:
Dovedi poasnu strau! Pedeset ljudi! Smjesta! Nije se usudio dati Jabuu ni trenutka
predaha, da otkrije golemu manu u svom rasuivanju. Iido je sad sputan i bez vlasti, ali Toranagina
glava na drvenu pladnju silno bi vrijedila Iidu, pa prema tome i Jabuu. Ili jo bolje, Toranagu
vezana kao najobinijeg zlikovca, iva predati na vratima zamka Osake znailo bi za Jabua
besmrtnost i kljueve Kvanta.
Dok se pred njim razvrstavala poasna straa, Toranaga e glasno:
U ast ove prigode, Jabu-sama, moda e primiti ovo u znak prijateljstva.
Tad izvadi svoj dugi ma, poloi ga pljotimice na oba dlana te mu ga prui.
Jabu kao u snu uze ma. Bijae neprocjenjiv, porodina dragocjenost Minovara, uven u cijeloj
zemlji. Toranaga je ve petnaest godina imao taj ma, poklonio mu ga je Nakamura pred okupljenim
velmoama, svim najistaknutijim daimjima carstva (osim Beppu Genzaemona), kao dio plae za
tajni sporazum.
Bijae to netom iza bitke kod Nagakudea, davno prije gospe Oibe. Toranaga je upravo porazio
generala Nakamuru, budueg Taika, kad je Nakamura bio jo samo obian skorojevi bez mandata,
slubene vlasti i slubenog naslova, a njegova tenja za apsolutnom vlau jo je bila neostvariva.
Umjesto da po svom obiaju okupi nadmonu vojsku i uniti Toranagu, Nakamura je odluio da
bude pomirljiv. Toranagi je ponudio prijateljski sporazum i trajni savez, a da to cementira, i svoju
polusestru za enu. To to je ona ve bila udata i sredovjena nimalo nije smetalo ni Nakamuri ni
Toranagi. Toranaga je pristao na spo- razum. Suprug te ene, jedan od Nakamurinih vazala, hvalei
bogove to poziv da se razvede od nje nije bio popraen i pozivom da poini seppuku, smjesta ju je
pun zahvalnosti otpravio njezinu polubratu. Toranaga se njom odmah oenio uza sve ve- lije i
slavlje koje je uzmogao, a istog je dana sklopio tajni ugovor o prijateljstvu sa silno monim klanom

Beppu, Nakamu- rinim otvorenim neprijateljima, koji su tad jo prezirno stolovali u Kvantu, na
Toranaginim veoma nezatienim stranjim vratima.
Tad je Toranaga pustio sokolove i ekao Nakamurin neiz- bjeiv napad, ali do toga nije dolo.
Zaudno, umjesto toga je Nakamura poslao svoju uvaenu i voljenu mater u Toranagin tabor, kao
taoca, navodno da posjeti pastorku, Toranaginu novu enu, ali ipak je bila talac. A zauzvrat je
pozvao Toranagu na velik sastanak svih daimja u Osaki. Toranaga je mislio nadugo i na iroko.
Onda je prihvatio poziv, a svom savezniku Beppu
Genzaemonu natuknuo je da ne bi bilo razumno da obojica odu. Zatim je potajno poslao u Osaku
ezdeset tisua samuraja da ga tite od Nakamurine oekivane izdaje, a svog je najstarijeg sina
Noborua ostavio pod okriljem nove ene i njezine majke.
Noboru je odmah nagomilao suho iblje sve do streha njihove kue te im je otvoreno kazao da e
podmetnuti poar ako se ita dogodi njegovu ocu.
Toranaga se smjekao dok se toga prisjeao No uoi njegova dolaska u Osaku Nakamura ga je
nehajan kao i uvijek - potajno posjetio, sam, nenaoruan.
Dobro te naao, Tora-sane!
- Zdravo bili, gospodaru Nakamura.
Sluaj, zajedno smo izvojevali isuvie bitaka, znamo isu- vie tajni, previe smo puta srali u istu
posudu, a da bismo poeljeli popiati svoju nogu ili noge jedan drugome.
Slaem se oprezno je rekao Toranaga.
Onda uj! irina maa dijeli me od prevlasti u kraljevstvu. Da doem do posvemanje vlasti,
moram uivati potovanje drevnih klanova, nasljednih feudalaca, sadanjih- nasljednika Fudimota,
Takaima i Minovara. Kad se domognem vlasti, svaki daimjo ili sva tri zajedno mogu piati krv!
Ba me briga!
Moje potovanje imate, i uvijek ste ga imali.
Oniski ovjek majmunskog lica grohotom se nasmija.
Poteno si me porazio kod Nagakudea. Najbolji si vojskovoa to sam ga ikad upoznao, najvei
daimjo u kraljevstvu. No, sad emo se ti i ja prestati titrati. uj! elim da mi se sutra pokloni pred
svim daimjima, kao vazal. elim da mi ti, Joi Toranaga-noh-Minovara, postane dobrovoljno vazal.
I to javno! Ne zato da mi lie guzicu, nego uljudno, ponizno, pun potovanja. Ako mi ti postane
vazal, ostali e na brzu ruku prdnuti i baciti glave u prainu, a guzicu u zrak. A ona nekolicina koja
to ne uine Pa, neka me se uvaju!
Tako biste postali gospodar cijeloga Japana. Neh?
Da. Prvi u povijesti. A ti e mi to priutiti. Priznajem da bez tebe to ne mogu ostvariti. Ali uj!
Ako mi to uini, imat e prvo mjesto nakon mene. Sve asti koje eli! Bilo to! Ima dosta za nas
obojicu.
Ima li?
Ima. Najprije u osvojiti Japan. Pa Koreju. I Kinu. Gorodi sam rekao da to elim i to u postii.
Onda ti moe dobiti Japan, provinciju moje Kine!
Ali sada, gospodaru Nakamura? Sad se moram pokoriti, neh? U vaoj sam vlasti, neh? Brojano
ste nadmoniji od mene, a Beppu mi ugroava zalee.
Uskoro u ih dokrajiti ree seljak-vojskovoa. Oni posprdne strvine odbie moj poziv da
sutra dou ovamo. Vratite mi moj svitak zamazan ptijim govnom. eli li njihove zemlje? Cijeli
Kvanto?
Ne elim nita, ni od njih, ni od koga odgovorio je.
Laljive! raspoloeno e Nakamura. uj, Tora-sane, meni je gotovo pedeset godina. Jo
nijedna moja ena nije rodila. Imam mnogo soka', i uvijek sam ga imao, a u ivotu sam dijelio
uzglavlje sigurno sa sto-dvjesta ena svih vrsta, dobi, na sve mogue naine, ali jo mi nijedna nije
rodila, pa ni mrtvo- rodene. Imam sve, ali djece nemam i nikada ih neu imati. To je moja karma.
Ti ima etiri sina i tko zna koliko keri. Ima etrdeset i tri godine pa moe na uzglavlju utrti put
za jo dvanaestak sinova, isto onako lako kao to konji seru, i to je tvoja karma. A ti si uz to
Minovara i to je karma. Da usvojim jednog tvog sina i uinim ga svojim nasljednikom?
Sada?

 Uskoro. Recimo do tri godine. Prije mi nije bilo bitno da miani nasljednika, ali sad su se stvari
promijenile. Na pokojni gospodar Goroda bio je tako glup da je pustio da ga ubiju. Zemlja je sad
moja mogla bi biti moja. Dakle?
Za dvije godine ete sporazum javno proglasiti?
Da. Za dvije godine. Moe mi vjerovati, nai su interesi zajedniki. uj, javno za dvije godine. A
ti i ja dogovorit emo
kojega sina. Tako emo sve podijeliti, a? Naoj udruenoj dinastiji osigurana je budunost pa prema
tome tu nema potekoa, a to je dobro i za tebe i za mene. Plijen e biti golem. Najprije Kvanto, a?
Beppu Genzaemon moda e se pokoriti, ako se ja pokorim.
To im ne smijem dopustiti, Tora-sane. Hlepi za njihovim zemljama.
- Ni za im ja ne hlepim.
Da. Nakamurin smijeh bijae veseo. Ali bi trebao. Kvanto je dostojan tebe. Siguran, iza
planinskih zidina, lako obranjiv. S deltom ima najbogatija riita u carstvu. Leima si okrenut
moru, a prihod e ti iznositi dva milijuna kokua. Samo nemoj za glavni grad uzeti Kamakuru niti
Odavaru.
- Kamakura je oduvijek glavni grad Kvanta.
- Zato ti ne bi hlepio za Kamakurom, Tora-sane? Zar tamo ve est stotina godina nije svetilite
kamija koji uva tvoju po- rodicu? Nije li kami rata, Haiman, boanstvo Minovara? Tvoj je predak
bio mudar to je za boanstvo izabrao kamija rata.
Ni za im ne hlepim, nita ne oboavam. Svetilite kao svako drugo svetilite, a zna se da kami rata
nikad nije boravio ni na kojem svetilitu.
Milo mi je da ni za im ne hlepi, Tora-sane, pa te nee nita ni razoarati. U tom pogledu si kao
ja. No, Kamakura nije glavni grad za tebe. U nj vodi sedam putova, previe je to za obranu. A ne
lei na moru. Ne, ne bih ti savjetovao Kamakuru. uj, bolje ti je i sigurnije poi dalje preko
planina. Bit e ti potrebna morska luka. Jednom sam vidio tako neto! Jedo, ribarsko seoce, ali ti
e od njega stvoriti velegrad. Lako je obranjiv, izvrstan za trgovinu. Sklon si trgovini. I ja sam!
Dobro. Stoga mora imati morsku luku. A Odavaru emo zgaziti, kao primjer svim ostalima.
Bit e to jako teko.
Da, ali bila bi to dobra pouka svim ostalim daimjima, neh?
Skupo bi nas dolo zauzeti na juri taj grad.
Opet podrugljiv smijeh.
Moda tebi, ako mi se ne pridrui. Da stignem onamo, moram proi kroz tvoje sadanje zemlje.
Jesi li znao da si ti Beppuova prednja linija? Beppuova marioneta? Ti i oni udruenim snagama
mogli biste me odbijati godinu-dvije, pa i tri. No, naposljetku u tamo stii. O, hou! Eeeee, zato
da na njih troimo vie vremena? Svi su oni mrtvi osim tvoga zeta, ako eli ah, znam da s
njima ima savez, ali ne vrijedi zdjele konjskoga govna. No, kakav je tvoj odgovor? Plijen e biti
golem. Najprije Kvanto, koji je tvoj. Onda u osvojiti itav Japan. Pa Koreju. Lako! Zatim Kinu.
Teko, ali ne i nemogue. Znam da seljak ne moe postati ogun, ali na sin postat e ogun i
zasjest e i na Zmajevo prijestolje Kine. Ili njegov sin! A sad je mom govoru konac. Kakav je tvoj
odgovor, Joi Toranaga- noh-Minovara? Vazal ili ne? Mene nita drugo ne zanima.
Popiajmo pogodbu! ree Toranaga koji je postigao sve to je prieljkivao i naumio. A
sutradan, pred zapanjenim velemoama, bahatim daimjima, ponizno je seljaku-vojskovoi
skorojeviu ponudio svoj ma, zemlje, svoju ast i batinu. Molio je neka mu dopusti da vjeno
slui Nakamuri i njegovoj kui. I on, Joi, Toranaga-noh-Minovara smjerno je sagnuo glavu u
prainu. A budui Taiko bijae irokogrudan te je primio njegove zemlje i smjesta mu je poklonio
Kvanto, kao feud, im ga osvoje, a protiv klana Beppu naredio je rat do istrebljenja zbog uvreda
cara. A Toranagi je dao i ma koji je nedavno stekao iz jedne carske riznice. Ma je prije niza
stoljea izradio vrhunski kova Mijoi-Go, a neko je pripadao najslavnijem ratniku u povijesti,
Minovari Joitomu, prvom od oguna Minovara.
Toranaga se sjeao toga dana, a i drugih dana. Nekoliko godina kasnije, kad je gospa Oiba rodila
sina. I onog drugoga dana kad se, nakon prikladne smrti prvog Taikova sina, rodio pravim udom
drugi sin Jaemon. Tako je itav naum propao. Karma!
Vidje kako Jabu pun strahopotovanja dri ma njegova pretka.

- Je li otar kao to kau? zapita Jabu.

- Da.
- Ukazujete mi veliku ast. Cijenit u va dar! Jabu se nakloni, svjestan da e uslijed tog dara
biti prvi u zemlji iza Toranage.
Toranaga mu uzvrati naklon pa nenaoruan krene prema mo- stiu. Bila mu je potrebna sva volja da
sakrije bijes i da mu noge ne zadru. Molio se da Jabua ukoi jo koji tren pohlepa.
- Otisnite se! naredio je doavi na palubu. Tad se okrene k obali i raspoloeno mahne. Netko
prekine muk uzviknuvi njegovo ime, a ostali prihvatie pokli. Nasta opa graja odobravanja
povodom asti ukazane njihovu gospodaru. ile ruke vozile su galiju na puinu. Veslai su se
estoko upinjali. Galija je napredovala. Kapetane, brzo u Jedo!
- Da, gospodine.
Toranaga se osvrne. Oima je prouavao obalu, svakog trena oekivao je opasnost. Jabu je stajao
kraj gata, jo zadivljen ma- em. Mariko i Fuiko ekale su pored nadstrenice s ostalim enama.
Andin-san stajae na rubu trga gdje su mu kazali neka eka. Ukoen, nadvisivao je sve i pjenio se
od gnjeva. Pogledi im se sretnu. Toranaga se nasmijei i mahne.
Odgovori mu mahanjem, ali hladno, a Toranagu je to silno zabavljalo.
Blackhorne je mrzovoljno doao do gata. - Kad e se on vratiti, Mariko-san?
- Ne znam, Anin-sane.
- Kako emo doi u. Jedo?
Ostat emo ovdje. Bar ja ostajem tri dana, a onda mi je nareeno da onamo odem.
Morem?
Kopnom.
A ja?
Vi morate ovdje ostati.
Zato?
Izrazili ste zanimanje da nauite na jezik. A ovdje vas eka posao!
Kakav posao?
Ne znam, oprostite. Rei e vam gospodar Jabu. Gospodar me ovdje ostavio da tri dana prevodim.
Biackthornea obuzmu zle slutnje. Pitolje je drao za pojasom, ali nije imao noeve, ni barut, ni
naboje. Sve je to bilo u kabini na galiji.
Zato mi niste rekli da emo ovdje ostati? zapitao je.
Samo ste mi rekli da siem na obalu.
Nisam znala da i vi morate ovdje ostati odgovori ona.
Gospodar Toranaga mi je to rekao maloas na trgu.
A zato nije meni rekao? Zato mi to osobno nije rekao?
Ne znam.
Trebao sam poi u Jedo. Tamo je moja posada. Tamo je moj brod. Sto je s njima?
Samo je rekao da vi morate ovdje ostati.
A koliko?
Nije mi rekao, Anin-sane. Moda znade gospodar Jabu. Molim vas, ustrpite se.
Blackthorne spazi Toranagu koji je stajao na krmnici i motrio prema obali.
Mislim da je on cijelo vrijeme znao da u morati ovdje ostati, je li?
Nije odgovorila. Sto je to djetinjasto!, pomislila je. On govori naglas sve to misli. A kako je
Toranaga bio izuzetno mudar kad je izmakao stupici!
Kraj nje stajahu Fuiko i dvije slukinje. Strpljivo su ekale u hladu s Omijevom majkom i enom
koje je na brzinu upoznala. Baci pogled iza njih prema galiji. Sad je ubrzavala. No, jo
je bila na dometu strijela. Znala je da mora poeti svakog trena. O, Gospe, daj mi snage, molila je,
obrativi svu panju na Jabua.
Je li istina? Je li to istina? zapitkivao je Blackthorne.
- to? Oh, ao mi je, ne znam, Anin-sane! Mogu vam rei samo to da je Toranaga jako mudar.

Najmudriji ovjek. Bez ob- zira na to kakav je njegov razlog, dobar je. Prouavala je plave oi i
kruto lice, znajui da Blackthorneu nije jasno to se ovdje dogodilo. Molim vas, ustrpite se,
Anin-sane. Nemate se ega bojati. Vi ste njegov omiljeni vazal i pod njegovom ste . .
Ne bojim se ja, Mariko-san, samo sam umoran da me gura po ahovskoj ploi kao figuru. A ja nisam
niiji vazal.
Je li bolja rije lenstvenik? Odnosno, kako biste vi opisali ovjeka koji za drugoga radi ili ga je
drugi uzeo radi posebnih . ..? Vidjela je kako krv navire u Jabuovo lice.
Muketi . ..Muketi su jo na galiji! povie on.
Mariko je znala da je kucnuo as. Pohrlila je prema njemu dok je on izvikivao naredbe Iguraiju.
- Oprostite, gospodaru Jabu rekla je nadglasavajui ga.
Nije potrebno da se brinete za svoje mukete. Gospodar Toranaga moli da oprostite na hitnji, ali u
Jedu ga oekuju hitni poslovi, i za vas i za njega! Rekao je da e smjesta vratiti galiju i mukete. I s
novim barutom. A i s dvije stotine pedeset ljudi od njega zahtijevate. Oni e stii do pet-est dana.
- to?
Mariko mu strpljivo i uljudno opet objasni onako kako joj je kazao Toranaga. A kad je Jabu shvatio,
iz rukava je Izvadila svitak pergamenta.
Moj gospodar vas moli da ovo proitate. Odnosi se na Anin- Sana.
Sveano mu je pruila svitak.
No, Jabu ne uze svitak. Oi svrne na galiju. Sad je dobrano poodmakla i ila jako brzo. Izvan
dometa. No, kao da je to va - zadovoljno je pomislio. Prebrodio je tjeskobu. Ubrzo e mi vratiti
mukete! Nisam vie u Iidovoj stupici, imam najuveniji Toranagin ma, a doskora e svi daimji u
zemlji postati svjesni mog novog poloaja u vojskama istoka, odmah iza Toranage! Jabu je jo vidio
Toranagu. Mahne jednom i bi mu uzvraeno.
tad I Toranaga nestane s krmnice.
Jabu uze svitak i skrene misli na sadanjost. I na Anin-sana.
Blackthorne ga je motrio s udaljenosti od trideset koraka pa je osjeao kako mu se nadiu ekinje na
iji pod Jabuovim ispit- ljivim pogledom. Cuo je kako Mariko govori svojim pjevucka- vim glasom,
ali to ga nije smirilo. Potajno stisne drku pitolja.
Anin-sane! vikne Mariko. Biste li doli ovamo?
Dok im se Blackthorne pribliavao, Jabu digne pogled s pergamenta i prijateljski kimne glavom.
Kad je Jabu proitao, vratio je svitak Mariki i kratko neto rekao, djelomino njoj, djelomino
njemu.
Mariko s potovanjem prui papir Blackthorneu. Prihvatio ga je i prouavao nerazumljive znakove.
Gospodar Jabu kae da ste dobrodoli u ovome selu. Ovaj papir nosi peat gospodara Toranage,
Anin-sane. Morate ga sauvati. Ukazao vam je rijetku poast. Gospodar Toranaga proglasio vas je
hatamotom, a to je poloaj posebnog vazala u njegovoj osobnoj pratnji. Uivate njegovu
posvemanju zatitu, Anin-sane. Naravno, gospodar Jabu to priznaje. Kasnije u vam objasniti
povlastice, ali gospodar Toranaga dao vam je i plau od dvadeset kokua mjeseno, otprilike...
Jabu je prekine. Vatreno je mahao rukom prema Blackthorneu pa prema selu i neto nadugo
govorio. Mariko prevede:
Gospodar Jabu ponavlja da ste ovdje dobrodoli. Nada se da ete biti zadovoljni, te da e biti
poduzeto sve kako biste ovdje udobno boravili. Dat e vam kuu i uitelje. Kae da vas moli da to
bre nauite japanski. Veeras e vam postaviti nekoliko pitanja te vas uputiti u va poseban posao.
Molim vas, zapitajte ga, kakav posao?
Ako bih vam mogla savjetovati, strpite se jo malo, Anin- -sane. Nije sada vrijeme, uistinu.
U redu.
Vakarimasu ka, Anin-san? upita Jabu. (Razumijete li?)
Haj, Jabu-san. Domo.
Jabu naredi Iguraiju neka raspusti jedinicu, a onda se uputi prema seljanima koji su jo kleali na
pijesku. Stane pred njih, na lijepom toplom proljetnom popodnevu, a Toranagin je ma jo drao u
ruci. Oine ih rijeima. Jabu upre ma u Black- thornea. Jo im je nekoliko trenutaka govorio, a
onda iznebuha prestao. Seljani zadru. Mura se nakloni i nekoliko puta ponovi 'Haj'. Okrene se,
uputi seljanima pitanje, a svi oi upere u Blackthornea.

 Vakarimasu ka? vikne Mura na to svi odgovore haj. Glasovi su im se mijeali s jecajima
valova na plai.
to se dogaa? zapita Blackthorne Mariku, ali Mura klikne; 'Kejrej!' te se seljani opet duboko
naklone, jedanput Jabuu, a jedanput Blackthorneu. Jabu se udalji ne osvrui se.
to se dogaa, Mariko-san?
On .. Gospodar Jabu im ree da ste vi ovdje njegov po- asni gost. I da ste nadasve uvaen vaza...
lenstvenik gospodara Toranage. Da ste ovdje uglavnom zato da uite na jezik. Da je selu dao ast i
dunost da vas ui. Selo je odgovorno, Anin- Miiic. Svi vam ovdje trebaju pomagati. Rekao im je,
ako u roku od est mjeseci dobro ne nauite japanski, selo e biti spaljeno, ali prethodno e sve
mukarce, ene i djecu razapeti na kriu.

TRIDESET I PRVO POGLAVLJE

Zamirao je dan. Sjene bijahu duge, more crveno i puhao je vjetri.

Blackthorne se penjao stazom iz sela prema kui koju mu je pokazala Mariko rekavi da e biti
njegova. Kanila ga je otpra- titi, ali joj je zahvalio, odbio i kraj kleeih seljana odetao prema rtu
da ostane sam i da razmilja.
Razmiljanje mu je predstavljalo prevelik napor. Kao da se nita nije uklapalo. Glavu je pokropio
slanom vodom, u poku- aju da je razbistri, ali to nije pomagalo. Naposljetku je odustao i besciljno
se vratio uz obalu, pored gata, preko trga, pa kroz selo na brdo do kue gdje je sad trebao ivjeti.
Sjetio se da tu prije nije bilo nastambe. A na visinama suprotnog breuljka uzdizalo se jo jedno
bajno zdanje, djelomino pokriveno sla- mom a djelomino crijepom, okrueno visokom ogradom
od kolja. Na utvrenim vratima stajae mnotvo straara.
Samuraji su gizdavo ili selom ili pak. u skupinama razgovarali. Veina je ve za svojim
zapovjednicima posluno odmarirala stazicama uzbrdo do tabora. Blackthorne je odsutno pozdravljao samuraje koje bi sretao, a oni su mu odzdravljali. Seljane nije viao.
Blackthorne stane pred vratima usaenim u ogradu od ivice. Nad nadvratnikom bilo je jo neto
neobinih znakova, a i sama su vrata bila izrezbarena u matovitim arama koje su trebale
prikrivati, a istodobno i otkrivati, vrt to se iza njih nalazio.
Prije nego je stigao otvoriti, vrata kliznu prema unutra, a kroz njih mu se nakloni prestraeni starac.
Konbanva, Anin-san. Glas mu je tuno drhtao. (Dobra veer).
Konbanva odgovorio je. Cuj, stare . 0 namae ka?
Namae vatai va, Anin-san? Ah, vatai Ueki-ja . . . Ueki-ja.
Starac je od olakanja gotovo zaslinio. Blackthorne nekoliko puta ponovi ime kako bi ga lake
zapamtio, nadoda san, a starac silovito zatrese glavom.
Ije, gomen nasaj! Ije san', Anin-sama. Ueki-ja! Ueki-ja!
Dobro, Ueki-ja. No, Blackthorne se pitao: zato ne san kao i svi ostali? Mahne mu rukom u
znak da je otputen, a starac brzo odskakue. Morat u biti oprezniji. Moram im pomoi
glasno je kazao.
Slukinja plaljivo doe na verandu kroz otvoren oi i duboko se nakloni.
Konbanva, Anin-san.
Konbanva odgovori on. Nejasno je se sjeao s broda.
I njoj mahne da moe ii.
Sutaj svile. Iz kue izie Fudiko. S njom je bila Mariko.
Je li vaa etnja bila ugodna, Anin-sane?
Da, ugodna, Mariko-san. Nije mario ni za nju, ni za Fudiku, ni kuu, ni vrt.
Biste li a? Ili moda sake? Ili kupelj? Voda je vrela.. Mariko se uzrujano nasmije,
uznemirena njegovim pogledom.
Kupaonica jo nije posve zavrena, ali nadamo se da ete biti zadovoljni.
Molim sake. Da, najprije malo sakea, Mariko-san.
Mariko se obrati Fudiki koja nestane u kui. Slukinja nijemo donese tri jastuka te ode. Mariko
ljupko sjedne na jedan jastuk.
- Sjednite, Anin-sane, zacijelo ste umorni.
- Hvala.
Sjedne na stepenice verande, a sandale nije skinuo. Fudiko donese dvije pljoske sakea i alicu za aj
kako joj je rekla Mariko, a ne siunu porculansku alicu koja se inae upotrebljavala.
Bit e bolje da mu brzo damo mnogo sakea rekla je Mariko. Bit e bolje da ga posve opijemo
prije nego to ga veeras zatreba gospodar Jabu. Moda e mu laknuti od kupelji i od Sakea.

Blackthorne iskapi ponuenu alicu ugrijanog riina piva. Nije ni osjetio okus. Pa drugu. Pa treu.
Kroz pukotinu pritvorenog odija gledale su ga kako se uspinje uzbrdo.
- to mu je? usplahireno je upitala Fudiko.
Rastuilo ga je ono to je rekao gospodar Jabu. Ono obeanje selu.
Zato mu to smeta? Njemu nita ne prijeti. Nije zaprijeeno njegovu ivotu.
Barbari se mnogo od nas razlikuju, Fudiko-san. Anin- san na primjer, vjeruje da su seljani ljudi
kao i svi drugi ljudi, kao samuraji, a da su neki moda i bolji od samuraja.
Fudiko se uzrujano nasmije.
- Besmislica, neh? Kako se seljani mogu izjednaiti sa samurajima?
Mariko ne odgovori. I dalje je motrila Anin-sana.
- Jadnik! izusti ona.
- Jadno selo! Fuiko prezrivo napui gornju usnu. Glup seljak seljaka i ribara! Kasigi Jabusan je lud! Kako bar- barin moe za pola godine nauiti na jezik? Koliko ga je uio barbarin
Cukku-san? Preko dvadeset godina, neh? Pa nije li on jedini barbarin koji je uspio nauiti, iole
prihvatljivo, japanski jezik?
- Ne, nije jedini, iako on najbolje govori od svih koje sam ikada ula! Da, njima je to teko. Ali
Anin-san je mudar ovjek, a gospodar Toranga rekao je: za pola godine, izdvojen od barbara, ako
jede nau hranu, i ako ivi kao to mi ivimo, ako bude pio a i bude li se svakog dana kupao,
Anin-san uskoro e biti kao jedan od nas.
Fuikino lice bijae namrteno.
Pogledajte ga Mariko-san, tako je ruan. Tako je udovian i stranac. Neobina je pomisao da,
ma koliko ja mrzim barbare, im prijee vrata, ja sam mu preputena i on postaje moj vladar i
gospodar.
Hrabar je on, jako hrabar, Fuiko. A spasio je ivot gospodara Toranage i njemu je vrlo
dragocjen.
Da, znam ... To bi me trebalo prisiliti da mi bude manje mrzak, ali nije, alim. No, i uza sve to,
svom snagom u se truditi da ga pretvorim u jednog od nas. Molim gospodina Budu da mi pomogne.
Mariko htjede zapitati neakinju zato ta iznenadna promjena. Zato si sad spremna sluiti Andinsanu i posvema sluati gospodara Toranagu, a jo si jutros odbila poslunost i klela si se da e sebe
ubiti bez doputenja, ili da e barbarina umoriti kad zaspi? Sto je gospodar Toranaga kazao da si se
predomislila, Fudiko?
No, Mariko je znala da je bolje ne zapitkivati. Toranaga je u to nije uputio. Ni Fuiko joj ne bi
rekla. Mladu je enu isuvie dobro odgojila njezina majka, Buntarova sestra, a nju njezin otac,
Hiro-macu.
Hoe li gospodar Hiro-macu pobjei iz zamka Osake?, zapitala se. Jako je voljela svoga svekra,
staroga generala. A to je s Kiri-san i s gospom Sazuko? Gdje je moj mu Buntaro? Gdje su ga
zarobili? I je li imao vremena da umre?
Mariko je gledala kako Fudiko nalijeva posljednje kapi sakea. Ovu alicu dokrajio je kao i
preanje, bez izraaja.
ozo. Sake! ree Blackthorne.
Donese mu jo sakea. I to je istrusio.
ozo, sake.
Mariko-san ree Fudiko. Gospodar ne bi smio vie piti, neh? Opit e se. Molim vas, pitajte
ga bi li se sad okupao. Pozvat u Suva.
Mariko ga je zapitala.
- alim. Kazao je da e se kasnije okupati.
Fuiko strpljivo narui novi sake, a Mariko tiho nadoda slukinji:
Donesi i ribu peenu na aru.
Novu pljosku ispraznio je onom istom nijemom odlunou. Hrana ga nije mamila, ali uzeo je
komadi na Marikin ljupki nagovor. Nije pojeo.
Opet slukinja donese riino pivo, a on ispije jo dvije pljo- ske.
Molim vas, ispriajte se Anin-sanu u moje ime ree Fuiko. Jako alim, ali u njegovoj kui
vie nema sakea. Recite da se ispriavam zbog ove nestaice. Slukinju sam poslala u selo po sake.

Dobro. Popio je i vie nego dosta, iako izgleda da pivo na nj uope nije djelovalo. Zato nas sad ne
ostavi, Fuiko? Sad je dovoljno vrijeme da mu sveano iznesem tvoju ponudu!
Fuiko se nakloni Blackthorneu i udalji, sretna to je obiaj nalagao da vane poslove uvijek obavi
trea stranka. Tako su obje strane uvijek mogle sauvati dostojanstvo.
Mariko objasni Blackthorneu to je s pivom.
Dokad mi moe nabaviti novo?
Doskora. Moda biste se sad okupali? Pobrinut u se da sam sake poalju im stigne.
Je li Toranaga prije odlaska spominjao moj plan? O floti?
Ne. alim, to mi nije spomenuo. Mariko je traila po- vine znakove pijanstva. Na njezino
iznenaenje nita se nije pojavilo ni najmanje rumenilo, niti motanje jezika. Kad bi neki japanac
ovako brzo istrusio toliko piva, naljoskao bi se. Pivo vam ne prija, Anin-sane?
- Pa i ne. Preslabo je. Nita mi ne godi.
- Traite zaborav?
- Ne... Rjeenje.
- Sve to se moe uiniti da pomognemo, uinit emo. - Moram dobiti knjige, papir i pera.
- Sutra u vam ih poeti prikupljati.
Ne, veeras, Mariko-san. Sad moram zapoeti.
Gospodar Toranaga je rekao da e vam poslati knjigu, Kako ste je ono nazvali? Gramatike i
rjenike svetih otaca.
Kad e to biti?
Ne znam. No, ovdje ostajem tri dana. Moda e vam to pomoi. A i Fudiko-san je ovdje da vam
pomae. Nasmijeila se, sretna to mu je tako dobro. Poaena sam da vam saopim da vam
je ona data za sulonicu, a ona . .
to?
Gospodar Toranaga ju je zapitao bi li eljela biti vaa sulonica. a ona je rekla da e biti
poaena i prihvatila. Ona e .
Ali ja nisam pristao.
Molim? alim, ne razumijem.
Ne elim je. Ni kao sulonicu, ni blizu sebe. Mislim da je runa.
Mariko se zablene u njega.
Pa kakve to veze ima sa sulonicom?
Recite joj neka ode.
Ali, Anin-sane, ne smijete odbiti! Bila bi to uasna uvreda gospodaru Toranagi, njoj, svima!
Kakvo vam je zlo uinila? Nikakvo! Usagi Fudiko je suglasna . .
Sluajte vi mene! Blackthorneove rijei odzvanjale su po verandi i po kui. Recite joj neka
ode.
Jako alim, Anin-sane uzvrati Mariko. Da, imate pravo da se ljutite, ali
Ne ljutim se! ledeno e Blackthorne. Zar vi ne moete utuviti u te svoje glave da mi je
dosadilo da budem lutak? Ne elim blizu sebe tu enu. elim da mi vrate moj brod i moju posadu i
gotova stvar! Ovdje neu ostati est mjeseci, a vae obiaje mrzim. Doboga je ukleto i grozno to
jedan ovjek moe zaprijetiti da e sravniti cijelo selo, samo zato da me naue japanski, a to se
sulonica tie, to je gore nego ropstvo, a doboga je kleta uvreda da je to netko namjestio, a mene
prethodno nije pitao!
to je sad?, bespomono se pitala Mariko. Kakve veze ima runoa sa sulonicom? Pa bilo kako
bilo, Fuiko nije runa. Kako on moe biti tako ogranien, neshvatljiv?
Tad se prisjetila Toranagine opomene:
Mariko-san, osobno mi odgovara: prvo, da se Jabu-san nee upletati u moj odlazak nakon to mu
dadem svoj ma, a drugo, potpuno si odgovorna da Anin-sana posluno smjesti u Aniro.
Dat u sve od sebe, gospodine. Na alost, Anin-san me zbunjuje.
Postupaj s njim kao sa sokolom. To je klju za nj. Ja sokola ukrotim za dva dana. Ti ima tri dana.
Skrenula je pogled s Blackthornea i napregla mozak. Kad je bijesan nalik je na sokola, pomislila je.
Isto je onako dreav i nerazumno divlji. A kad nije bijesan, ima onaj osioni, netre- mini pogled,

onu sokolsku usredotoenost na sebe, koja je uvijek vrlo bliska opakoj eksploziji.
Slaem se, potpuno ste u pravu, grozno su vam se nametnuli i posve se opravdano srdite
pomirljivo e ona. Da, a gospodar Toranaga svakako vas je morao pitati, iako ne po- znaje vae
obiaje, ali nije mu bilo ni na kraj pameti da ete pri- govarati. Samo vas je pokuao poastiti, kao
svog najomilje- nijeg samuraja. Proglasio vas je hatamotom, a to je gotovo kao srodnik, Anin-sane.
U cijelom Kvantu ima samo oko tisuu hatamota. A to se tie gospe Fuiko, samo vam je nastojao
pomoi. Gospa Usagi Fuiko smatra se... Meu nama, Anin- sane, to bi se smatralo velikom
poau.
- Zato?
- Zato to je ona od drevnog roda i vrlo je spretna. Otac i djed su joj daimji. Naravno, ona je
samurajka, i naravno paljivo doda Mariko poastit ete je time to je prihvaate. A njoj je
poreban dom i nov ivot.
- Zalo?
Nedavno je obudovjela. Ima tek devetnaest godina. Anin-sane, jadnica ali je izgubila mua i sina i
puna je kajanja. Postavi vaa slubena sulonica dobit e novi ivot.
- to se dogodilo njezinu muu i sinu?
Mariko je oklijevala, ojaena Blackthorneovom neuljudnom neposrednou, ali sad ga je ve
dovoljno poznavala pa je shva- ala da je to njegov obiaj i da on time ne eli pokazivati
neuljudnost.
Ubie ih, Anin-sane. Dok ste ovdje, bit e vam potreban netko da vam pazi na kuu. Gospa
Fuiko e . . .
Zato su ih ubili?
Njezin mu umalo je izazvao smrt gospodara Toranage. Molim vas
Toranaga je naredio da ih smaknu?
Da, ali imao je pravo. Pitajte je. Ona e potvrditi, Anin-sane.
Koliko je bilo dijete?
Od nekoliko mjeseci, Anin-sane.
Toranaga je smaknuo dojene zbog neeg to je uinio otac?
Da. Takav je na obiaj. Molim vas, budite s nama ustrpljivi. U nekim stvarima nismo slobodni.
Nai obiaji razlikuju se od vaih. Znate, mi zakonski pripadamo naem suverenu. Ocu zakonski
pripadaju ivoti njegove djece, ene, sulonica i posluge. Njegov ivot zakonski pripada njegovu
suverenu. To je na obiaj.
Znai da otac smije ubiti bilo koga u svojoj kui?
Da.
Onda ste vi narod ubojica.
Nismo.
Va obiaj opravdava ubojstvo. Mislio sam da ste kranka.
Jesam, Anin-sane.
A zapovijedi Boje?
Ne mogu to objasniti, uistinu, ali ja sam kranka, i samu- rajka, i Japanka, a te stvari nisu u
opreci jedna prema drugoj. Nisu, po mom miljenju! Molim vas, budite strpljivi sa mnom i s nama.
Molim vas.
Ubili biste svoju djecu da to zapovjedi Toranaga?
Da. Imam samo jednog sina, ali da, mislim da bih. U svakom sluaju, to bi mi bila dunt)st. To je
zakon, ako se sloi i moj mu.
Nadam se da vam Bog moe oprostiti. Svima vama!
Bog razumije, Anin-sane. Oh, razumjet e on. Moda vam prosvijetli um da i vi razumijete.
alim, ne mogu ba dobro objasniti, neh? Ispriavam se zbog svog nedostatka! utke ga je
motrila, uznemirena njime. Ni ja vas ne razumijem, Andin-sane. Zbunjujete me. Zbunjuju me
vai obiaji. Moda oboje moemo neto nauiti, budemo li ustrpljivi. Na primjer, gospa Fudiko.
Kao sulonica e vam paziti na kuu i na poslugu.

I na vae potrebe, na sve vae potrebe. Potrebna vam je osoba koja e vam to obavljati. Ona e se
brinuti za vae kuanstvo i za sve. Ne morate s njom dijeliti uzglavlje, ako vas to brine. Ako vam
nije dopadljiva. Ne morate biti niti uljudni prema njoj, iako ona zasluuje uljudnost. Sluit e vam
kako vi elite, kako god vi elite.
Prema njoj smijem postupati kako god elim?
Da.
Smijem s njom dijeliti uzglavlje, a i ne moram ga dijeliti?
Naravno. Ona e nai neku koja vam se svia, da zadovolji vae tjelesne potrebe, ako elite, ili se
nee upletati.
Smijem postupati prema njoj kao prema slukinji i ropkinji?
Da. Ali ona zasluuje bolje.
Smijem li je izbaciti? Narediti joj da se kupi?
Ako vas uvrijedi, smijete.
to bi joj se dogodilo?
Obino bi se osramoena vratila roditeljskoj kui. Oni je njogu prihvatiti, ali i ne moraju. Osoba
kao to je gospa Fuiko prije bi se ubila nego otrpjela takvu sramotu. Ali ona . . . morate znati da
pravim samurajima nije doputeno da se ubiju bez gospodareva doputenja. Naravno, neki se ipak
ubiju, ali su iznevjerili svoju dunost pa nisu vrijedni da ih smatraju samurajima. Ja se ne bih ubila,
bez obzira na sramotu! Ne, bez doputenja gospodara Toranage ili bez doputenja mog supruga.
Gospodar Toranaga joj je zabranio da dokraji svoj ivot. Ako je potjerate, postat e otpadnica.
Zato? Zato je obitelj ne bi prihvatila?
Jako alim, Anin-sane uzdahne Mariko ali ako je otjerate, njezina e sramota biti tolika da
je nitko nee htjeti prihvatiti.
Zato to je zagaena? Stoga to je bila blizu barbarina?
- Oh, ne, Anin-sane, samo zato to je zakazala u dunosti prema vama! ispali Mariko kao iz
topa. Sad vam je sulonica, to je naredio gospodar Toranaga, a ona je pristala. Sad ste gospodar
kue.
Zaista?
O da, vjerujte mi, Anin-sane, uivate niz povlastica. A kao hatamoto ste sretni. I imuni.
Gospodar Toranaga odredio vam je plau od dvadeset kokua mjeseno. Za tu koliinu obian
samuraj morao bi gospodaru staviti u slubu sebe i jo dvojicu samuraja, naoruane, nahranjene i na
konju, punu godinu dana i jasno, morao bi uzdravati i njihove obitelji. Ali vi to ne morate. Molim
vas, Fudiku smatrajte osobom, Anin-sane. Molim vas da budete puni kranskog milosra. Dobra
je ona ena. Oprostite joj to je runa. Ona e biti vrijedna sulonica!
Zar ona nema doma?
Ima. Ovo je njezin dom. Mariko se savlada. Molim vas da je sveano primite. Ona vam
moe silno pomoi i uiti vas, ako elite uiti. Ako vam je tako drae, mislite na nju kao da ona nije
nita, kao ovaj drveni stup ili oi-zaslon, ili kao stijena u vaem vrtu, to god elite, ali joj
dopustite da ostane. Ako je ne elite za sulonicu, budite milosrdni. Primite je, a onda je kao
glava u kui, prema naem zakonu ubijte.
To je va jedini odgovor, je li? Ubijte!
Ne, Anin-sane, ali ivot i smrt jedna su te ista stvar. Tko zna? Moda ete Fudiki uiniti veu
uslugu ako joj oduzmete ivot. Sad je to vae pravo prema naem zakonu. Vae pravo! Ako vie
volite da je pretvorite u otpadnicu, i to je vae pravo.
Znai, opet sam u klopci izjavi Blackthorne. Na svaki nain, ona je mrtva. Ako ne nauim
va jezik, cijelo selo e biti zaklano. Ako ne uinim sve to vi elite, uvijek gine neko neduno
stvorenje. Drugog izlaza nema!
Rjeenje je vrlo lako, Anin-sane. Smrt! Ne morate podnositi ono to vam je nepodnoljivo.
Samoubojstvo je ludo i smrtni grijeh. Mislio sam da ste kranka.
Rekoh da jesam, ali vi, Anin-sane, moete asno umrijeti na mnogo naina, i bez samoubojstva.
Rugali
ste
se
mom
muu

to nije htio umrijeti u boju, neh? To kod nas nije obiaj, ali je oigledno to va obiaj. Pa zato
onda to ne uinite? Imate pitolj. Ubijte gospodara Jabua. Mislite da je on udovite, neh? Samo ga
pokuajte ubiti pa ete danas stii u raj ili u pakao.
Pogledao ju je. Mrzio je njezino spokojno lice, ali usprkos svojoj mrnji vidio je njezinu ljupkost.
Kukaviki ginuti tako bez razloga. Bolja je rije: glupo.
Kaete da ste kranin. Znai, vjerujete u malog Isusa, u Boga i u raj. Smrt vas ne bi smjela
straiti. to se tie bez razloga, na vama je da procijenite vrijednost ili nevrijednost. Moda imate
dovoljno razloga da umrete.
U vaoj sam vlasti. Vi to znate, a i ja.
Mariko se sagne pa ga suutno dotakne.
Andin-sane, zaboravite selo. Prije nego to proe ovih est mjeseci moe se dogoditi tisuu
milijuna stvari. Plimni val, potres, ili moete dobiti svoj brod pa otploviti! Ili e Jabu umrijeti, ili
emo svi poginuti, ili, tko zna? Probleme Boje prepustite Bogu, a karmu karmi. Danas ste ovdje, a
nita to vi moete poduzeti nee to promijeniti. Danas ste ivi, ovdje, i poaeni, a obdareni
dobrom sreom. Pogledajte ovaj zalaz sunca! Divan je, neh? Ovaj zalaz sunca postoji. Sutranjica
ne postoji! Postoji samo sadanjica. Molim vas, pogledajte. Tako je lijepo i nikad se vie nee
ponoviti, nikada, ovaj zalaz sunca, nikada u svoj svojoj beskonanosti. Rastoite se u njemu,
ujedinite se s prirodom, a za karmu se ne brinite! Ni za svoju, ni za moju, niti za seosku!
Zaarahu ga njezin spokoj i njezine rijei. Pogledao je na zapad. Nebom su se irile krupne mrlje
ljubiastog i crnog.
Gledao je sunce sve dok nije iezlo.
Htio bih da ste vi ta sulonica ree on.
Pripadam gospodaru Buntaru, pa do njegove smrti ne smijem pomisliti ni rei ono to bi se moglo
pomisliti ili rei.
Karma, pomisli Blackthorne. Prihvaam li ja karmu? Svoju? Njezinu? Njihovu?
Divna je no. A i ona. A ona pripada drugome.
Da, divna je. I vrlo mudra. Probleme Boje prepustite Bogu, a karmu karmi'. Ovamo si doao
nezvan. Ovdje si. U njihovoj si vlasti.
A kakav je odgovor?
Doi e odgovor, pomislio je. Zato to postoji Bog na nebu. Bog negdje.
Zau bat koraka. Uzbrdo su se primicale zublje. Dvadeset samuraja, na elu s Omijem.
Oprostite, Anin-sane. Omi-san nareuje
Recite mu neka se goni u pakao!
Ne smijem, Anin-sane. Ne usuujem se.

da mu predate pitolje.

Jednu ruku Blackthorne je oputeno drao na drci pitolja uperivi oi u Omija. Namjerno je ostao
sjediti na stepenicama verande. Deset samuraja bijahu u vrtu iza Omija, a ostali pored baldahina to
je ekao. im je Omi nezvan uao, iz kue je izila Fuiko. Sad je stajala na verandi, blijeda u licu,
iza Blackthornea.
Gospodar Toranaga tome nije prigovarao, a ja sam danima bio naoruan blizu njega i Jabu-sana.
Da, Anin-sane uzrujano e Mariko ali molim vas, shvatite, Omi-san govori istinito. Po
naem obiaju ne smijete s orujem biti u prisutnosti daimja. Nemate se ega boja Ne morate se
brinuti! Jabu-san vam je prijatelj. Ovdje ste mu gost.
Recite Omi-sanu da mu ne dam pitolje. A kako je ona utjela, nahrupi Blackthorneov bijes i
on zatrese glavom. IJe. Omi-san! Vakarimasu ka? Ije!
Omijevo lice se napne, zarei zapovijed. Dva samuraja istupe. Blackthorne isue pitolje. Samuraji
zastanu. Oba pitolja bijahu uperena ravno u Omijevo lice.
Ije! povie Blackthorne. A tad e Mariki: Recite mu neka ih udalji ili u potegnuti oroz.
Rekla je. Nitko se ne makne. Blackthorne polako ustane, a pitolji nisu skretali s cilja. Omi je bio
posve miran, neustraiv, a pogledom je pratio Blackthorneove maje kretnje.
Molim vas, Anin-sane, ovo je jako opasno. Morate posjetiti gospodara Jabua. Ne smijete se
kretati s pitoljima. Vi ste hatamoto, zatieni ste, a i gost ste gospodara Jabua.

 Recite Omi-sanu, ako mi se on, ili koji njegov ovjek, primakne na tri metra, glavu u mu
raznijeti.
Omi-san uljudno kae: Posljednji put vam nareujem da mi predate pitolje. Sada!
Ije!
Zato ih ne ostavite ovdje, Anin-sane? Nemate se ega bojati. Nitko nee dodirnuti .
Mislite da sam lud?
Dajte ih onda Fuiki-san!
to ona moe? Oduzet e joj ih! Bilo tko e ih oduzeti, pa u ostati bez obrane.
Zato ne sluate, Anin-sane? Marikin glas se nabrusio.
- Fuiko-san je vaa sulonica. Ako joj naredite, titit e pitolje svojim ivotom. To joj je dunost!
Nikad vam vie neu ovo ponoviti, ali Toda-noh-Usagi Fuiko je samurajka.
Blackthorne se posvetio Omiju, a nju je jedva sluao.
Recite Omi-sanu da ne volim naredbe. Ja sam gost gospodara Toranage. Ja sam gost gospodara
Jabua. Goste moli da neto uine. Njima se ne smije zapovijedati, a ne smije se nezvan ui u
neiju kuu.
Mariko prevede. Omi je bezizraajno sluao, a onda odsjeno odgovorio, zurei u cijevi koje nisu
posustajale.
Kae: Ja, Kasigi Omi, zamolio bih od vas pitolje i zamolio bih vas da sa mnom doete zato to
Kasigi Jabu-sama nareuje da k njemu doete. Ali Kasigi Jabu-sama mi nareuje da vam naredim da
mi predate oruje. Jako alim, Anin-sane, posljednji put vam nareujem da mi ga predate!
Blackthornea stisne u grudima. Znao je da e ga napasti pa se srdio na svoju glupavost. No, doe
vrijeme kad ovjek vie ne moe otrpjeti ... Izvlai pitolj ili no pa se zbog glupog ponosa lije krv.
Uglavnom glupo! Ako ja moram umrijeti. Omi e umrijeti prvi, boga mu!
Osjeao se veoma snanim iako pomalo smuen. Tad mu u uima pone odzvanjati ono to je kazala
Mariko: Fuiko je samurajka, ona je vaa sulonica! I mozak mu proradi.
Samo tren! Mariko-san, molim vas, kaite Fudiki tono ovo: Dat u ti svoje pitolje. uvaj ih.
Da ih nije dirnuo nitko osim tebe.
Mariko ga poslua, a iza sebe zauo je Fuikin glas.
Haj.
Vakarimasu ka, Fuiko-san? zapitao ju je.
Vakarimasu, Anin-san odvratila je tankim, uzrujanim glasom.
Mariko-san, molim vas, recite Omi-sanu da sad idem s njim. alim to je dolo do nesporazuma.
Da, alim zbog nesporazuma.
Blackthorne se odmakne pa se okrene. Fuiko uze njegove pitolje. elo joj se orosilo znojem.
Suoio se s Omijem molei Boga da je ispravno postupio.
Hoemo li sad poi?
Omi je govorio s Fuikom i ispruio ruku. Odmahnula je glavom. Izdao je kratku zapovijed. Dva
samuraja krenu prema njoj. Smjesta je jedan pitolj tutnula u vrpcu svog obija, a drugi je prihvatila
objema rukama, ispruila ruke i nanianila u Omija. Polako povue oroz i makne se udarna igla.
Ugoku na! viknula je. Dozo! Samuraji posluaju i zastanu.
Omi je govorio brzo i bijesno, a ona je sluala. Kad je odgovorila, glas joj je bio blag i uljudan, ali
pitolj nije skretao s njegova lica. Sad je oroz bio napola povuen i na koncu je kazala:
Ije, gomen nasaj, Omi-san! (Ne, jako alim, Omi-sane.)
Blackthorne je ekao. Jedan samuraj se malice pomakne.
Udarna igla opasno se zamalo primaknu najviem luku, ali ruka joj osta sigurna.
Ugoku na! naredila je. Nitko nije sumnjao u to da e povui oroz. Ni Blackthorne. Omi joj
neto estoko ree, a i svojim ljudima. Oni se povuku. Spustila je pitolj, ali jo je bio spreman.
to je rekao? upita Blackthorne.
Samo to da e ovu nezgodu prijaviti Jabu-sanu.
Dobro. Recite mu da u je i ja prjjaviti. Blackthorne joj se okrene. Domo, Fuiko-san.
Tada, sjetivi se kako su Ml enama razgovarali Toranaga i Jabu, zapovjedniki promrsi Mariki:
Idemo, Mariko-san! . Ikamao! I krene prema vratima.
Anin-sane! zovne ga Fuiko.

 Haj? Blackthorne stane. Fuiko mu se nakloni i neto na brzinu ree Mariki koja razrogai oi
pa kimne glavom. Od- govori joj, obrati se Omiju koji takoer kimne glavom, oevidno srdit, ali se
svladavao. to se dogaa?
Molim vas, budite strpljivi, Anin-sane.
Fuiko vikne, a iz kue dobije odgovor. Na verandu doe slukinja. U rukama je imala dva maa.
Samurajske maeve. Fuiko ih smjerno uze i s naklonom prui Blackthorneu tiho govorei.
Vaa sulonica istie ree Mariko da je hatamoto, Miiravno, obvezan nositi dva samurajska
maa. tovie, to mu je dunost. Ona smatra da ne bi bilo u redu da bez maeva odete Hnspodaru
Jabuu. To bi bilo neuliudno. Prema naem zakonu noenje maa je dunost. Moli vas biste li uzeli
ove, iako su nevrijedni, dok ne kupite nove.
Blackthorne se zabulji u nju, pa u Fuiku, pa opet u nju.
Znai li to da sam samuraj? Da me gospodar Toranaga proglasio samurajem?
Ne znam, Anin-sane, ali nikada nije bilo hatamota koji nije bio i samuraj. Nikada. Mariko se
okrene te zapita Omija. On nestrpljivo odmahne glavom te odgovori. Ne zna ni Omi san. U
svakom ie sluaju posebna povlastica hatamota da neprestano nosi maeve, pa i u prisutnosti gospodara Toranage. To je njegova dunost jer je on posve
povjerljiv tjelohranitelj.Isto tako jedino hatamoto ima pravo na hitnu audijenciju kod gospodara.
Blackthorne uze kratak ma pa ga zarine za pojas, a onda i drugi ma, dugi, ubojiti, isto kao to je
Omi drao svoje. Bolje se naoruan.
Arigato goziemaita, Fuiko-san tiho e on.
Spustila je oi i tiho odgovorila. Mariko prevede.
Fuiko-san kae, gospodaru, ako dopustite, zato to morate dobro i brzo nauiti na jezik, ona
ponizno eli naglasiti da je i vie nego dovoljno da mukarac kae domo. Arigatos 'goziemaita ili bez toga nepotrebna je uljudnost, izraz to ga upotrebljavaju samo ene.
Haj. Domo. Vakarimasu, Fuiko-san. Blackthorne je po prvi put bistro pogleda, sa svojim
novosteenim znanjem. Vidje joj znoj na elu i grake na rukama. Uske oi, uglato lice i zube kao u
tvora. Molim vas, kaite mojoj sulonici da u ovom sluaju ne smatram da je 'arigato
goziemaita nepotrebna uljudnost prema njoj.

Jabu opet svrne pogled na maeve. Blackthorne je prekrienih nogu sjedio na jastuku pred njim, na
poasnom mjestu. S jedne mu strane Mariko, a kraj njega Igurai. Nalazili su se u glavnoj dvorani
tvrave. Omi je zavrio svoj govor. Jabu slegne ramenima.
Slabo si se drao, neae. Naravno, suloniina je dunost da titi Andin-sana i njegovo
vlasnitvo. Naravno, on sad ima pravo nositi maeve. Da, slabo si se drao. Jasno sam rekao da je
Anin-san ovdje moj poasni gost. Ispriaj mu se.
Omi smjesta ustane, klekne pred Blackthornea i nakloni se.
Ispriavam se zbog pogreke, Anin-sane. Zau Mariku kako kae da barbarin prihvaa
ispriku. Opet se nakloni, mirno ode na svoje mjesto pa opet sjedne. No u sebi nije bio miran. Sad ga
je morila samo jedna misao: da ubije Jabua. Odluio je uiniti nezamislivu stvar, ubiti svog
feudalnog gospodara i glavu svoga klana.
Ne zato to se javno morao ispriati barbarinu. Tu je Jabu imao pravo. Omi je znao da je bio
neizrecivo nesposoban, jer iako mu je Jabu glupo naredio da jo veeras oduzme pitolje, on je znao
da ih je trebao lukavo ukloniti i ostaviti u kui pa da ih kasnije ukradu ili da provale.
A Anin-san bio je posve u pravu to je pitolje dao svojoj sulonici, pomisli on, kao to je i ona
imala puno pravo da uini ono to je uinila. A sigurno bi povukla oroz i ne bi promaila.

Nije bila nikakva tajna da Usagi Fuiko trai smrt, i zato. A Omi je znao i ovo: da nije jutros
odluio ubiti Jabua, kroio bi u smrt, a tad bi joj njegovi ljudi oduzeli pitolje. On bi plemenito
umro, isto kao to bi njoj bilo nareeno da se plemenito ubije, a mukarci i ene naratajima bi
prenosili tu tunu priu. Popijevke i pjesme, pa i drama no, a sve tako nadahnute, tragine i hrabre,
O njima trima. O vjernoj sulonici i o odanom samuraju koji su u dunosti poginuli zbog
nevjerojatnog barbarina koji je stigao s istonog mora.
Ne, Omijeva odluka nije imala nikakve veze s tom javnom isprikom, iako je ta nepravda samo
poveavala mrnju to ga je sad opsjedala. Glavni je razlog bio taj to je Jabu danas javno uvrijedio
Omijevu majku i enu pred seljanima time to ih je prisilio da satima ekaju na suncu, kao seljanke,
a zatim ih je bez pozdrava otpustio, kao seljanke.
Nije vano, sinko rekla je majka. To je njegova povlastica.
On je na suvereni gospodar kazala je njegova ena Midori, a niz obraze su joj tekle suze od
stida. Molim te, oprosti mu.
A ni jednu od vas nije pozvao da njega i njegove oficire pozdravite u tvravi nastavljao je
Omi. Na objed koji ste spremile! Samo su hrana i sake stajali jedan koku!
To je naa dunost, sinko. Dunost nam je da radimo to god zaeli gospodar Jabu.
A naredba u vezi s tatom?
Nije to jo naredba, nego samo glasina.
Otac javlja kako je uo da mu Jabu kani narediti da obrije glavu i da postane redovnik. Ili pak da
raspori trbuh. Jabuova se ena potajno tim hvasta!
To je tvom ocu doapnuo uhoda. Uhodama se ne smije uvijek vjerovati. Jako alim, ali tvoj otac,
sinko, nije uvijek razuman.
to e biti s vama, majko, ako to nije glasina?
to god bude, to je karma. S karmom se moramo pomiriti.
Ne, ove su uvrede nesnosne.
Molim te, sinko, izdri ih.

 Jabu

je od mene dobio klju broda, klju za Anin-sana i za nove barbare te izlaz iz Toranagine
stupice. Uz moju je pomo stekao silan ugled. S onim simbolinim darom maa sad je on drugi
ovjek u vojskama istoka, odmah iza Toranage. A to smo mi za to dobili? Ogavne uvrede!
Pomiri se sa svojom karmom.
Mora, muu! Molim te, posluaj svoju gospu majku.
Ovu sramotu ne mogu preivjeti. Osvetit u se pa u se ubiti, a ovih sramota u se otarasiti.
Posljednji put, sinko! Prihvati svoju karmu, molim te.
Moja je karma da unitim Jabua.
Stara gospa uzdahne.
Vrlo dobro. Mukarac si. Ima pravo da odlui. Sto biti mora, bit e. Ali samo ubojstvo Jabua
nije nita. Mora razmisliti. Potrebno je ukloniti i njegova sina, a i Iguraija. Poglavito Iguraija.
Tad e tvoj otac doi na elo klana, kao to je njegovo pravo.
Kako emo to ostvariti, majko?
Ti i ja emo lanirati. I budi strpljiv, neh? Onda se moramo savjetovati s tvojim ocem. Midori, i ti
moe dati savjet, samo nastoj da ne bude bezvrijedan, neh?
A gospodar Toranaga? Dao je svoj ma Jabuu.
Smatram da gospodar Toranaga samo eli da Izu bude jak i da ima vazala. A ne saveznika. On ne
eli saveznike, kao to ih nije elio ni Taiko. Jabu misli da mu je saveznik. Smatram da Toranaga
mrzi saveznike. Pripadnici naega klana napredovat e kao Toranagini vazali. Ili kao Iidovi
lenstvenici! Tko e izabrati, a? A kako da se ubojstvo obavi?
Omi se prisjeti vala radosti to ga je obuzeo kad su zapeatili odluku. I sad je to osjeao, ali nita
mu se nije vidjelo na licu dok su brino probrane slukinje dovedene iz Miime za Jabua,
posluivale a i riino pivo. Promatrao je Jabua, Anin-sana, Mariku i Iguraija. Svi su ekali da
Jabu zapone.
Dvorana bijae prostrana i zrana, dovoljno velika da u njoj veera, pije i razgovara trideset oficira.
Bilo je jo mnogo drugih soba i kuhinja za tjelohranitelje i poslugu. Oko kue se protezao vrt, i iako
je sve bilo obavljeno na brzinu i privremeno, izvrsno su sve to izgradili u ono malo vremena kojim
su raspolagali i lako se moglo braniti. Omiju nimalo nije smetalo to je trokove namirio iz svog
poveanog lena. Bila je to njegova dunost.
Pogleda kroz otvorena vrata oi. U predvorju mnogo stra- ara. Konjunica. Tvravu je ograivao
jarak. Ogradu su ispleli od gusto povezanih divovskih bambusa. Krov pokriven crijepom podupirali
su jaki sredinji stupovi. Zidove su tvorili lagani klizni zasloni oi. Neki su bili zastrti letvicama, a
veinu je po obiaju prekrivao navoteni papir. vrste podnice poivahu na stupovlju usaenom u
utabanu zemlju, a bijahu pokrivene tatamijima.
Prema Jabuovoj naredbi Omi je opljakao etiri sela kako bi napabirio grau za ovu kuu i za onu
manju, a Igurai je donio vrsne tatamije, futone i druge predmete koje u selu nisu mogli dobiti.
Omi se ponosio svojim djelom, a na visoravni iza brda, odakle su se vidjeli putovi u selo i na obalu,
pripremili su tabor za tri tisue samuraja. Selo je sad bilo vrsto opkoljeno i zatieno s kopnene
strane, a s mora e uvijek stii dovoljno opomena da pobjegne lenstveni gospodar.
Ali ja svog suverena nemam. Kome sada da sluim?, pitao se Omi. Ikavi ikkjuu? Ili samom
Toranagi? Hoe li mi Toranaga dati ono to elim? Ili Iido? Tako je teko prodrijeti do Iida, ali
sad mu imam mnogo toga rei .
Jabu je popodne pozvao Iguraija, Omija i etiri glavna kapetana i pokrenuo svoj tajni plan za
uvjebavanje pet stotina samuraja-muketira. Zapovjednik e biti Igurai, a Omi e predvoditi jednu
stotinu ljudi. Dogovorih su se kako e u te jedinice uvui Toranagine ljude kad im stignu i kako e
te uljeze onemoguiti ako se pokau kao izdajice.
Omi je predloio da na drugoj strani poluotoka uvjebaju, uz najveu tajnost, jo tri jedinice po sto
samuraja, kao nadomjestak ili rezervu i kao predostronost protiv kakva Toranagina izdajnikog
poteza.
Tko e voditi Toranagine ljude? Koga e on poslati kao svog zamjenika? zapitao se Igurai.
Svejedno rekao je Jabu. Ja u imenovati njegovih pet pomonika i zaduit u ih da mu po

potrebi prereu grkljan.

ifra da se ubije on i svi uljezi glasit e ljiva! Igurai-sane, sutra e izabrati ljude. Osobno u ih
sve potvrditi i jo ni jedan ne smije znati za moju strategiju u vezi s pukovnijom muketira.
Dok je sada Omi motrio Jabua, uivao je u novootkrivenom zanosu osvetom. Lako e biti ubiti
Jabua, ali ubojstvo mora biti usklaeno sa svim ostalim. Samo e u tom sluaju njegov otac ili
stariji brat moi zauzeti prevlast u klanu i na Izuu.
Jabu je preao na stvar.
Mariko-san, molim, reci Anin-sanu: sutra elim da on pone obuavati moje ljude da pucaju kao
barbari. I elim nauiti sve to se dade nauiti o tome kako barbari ratuju.
Jako alim, ali muketi e stii tek za est dana, Jabu-sane
podsjeti ga Mariko.
Moji ljudi imaju dosta za poetak odvrati Jabu. elim da on sutra zapone. Mariko se
obrati Blackthorneu.
to ga zanima o ratu? zapita on.
Rekao je; sve.
A to poglavito? Mariko zapita Jabua.
Jabu-san pita jeste li sudjelovali u kopnenim bitkama.
Da. U Nizozemskoj. I u jednoj u Francuskoj.
Izvrsno, kae Jabu-san. Zanima ga evropska strategija. Pita kako u vaim zemljama vode bitke.
Podrobno.
Blackthorne na tren promisli pa odgovori:
Recite Jabu-sanu da mu mogu obuiti bilo koji broj ljudi i da tono znam to ga zanima. Od fra
Dominga mnogo je nauio o japanskom nainu ratovanja. Fratar je bio strunjak, a to ga je ivotno
zanimalo. Na koncu konca, senor kazao je starac, to je znanje bitno, zar ne? Da znamo kako
ratuju pogani! Svaki otac mora tititi svoje stado. A zar nai slavni konkvistadori nisu blaeni
kopljonoe majke crkve? A zar ja nisam s njima bio u borbama u Novom svijetu i na Filipinima te
ih prouavao vie od dvadeset godina? Znam ja rat, senor, znam ja rat. Dunost mi je to bila Volja
Boja da upoznam rat! Moda te Bog poslao k meni da te uim, ukoliko umrem. uj, ovo moje
stado u ovom zatvoru moji su uitelji u pogledu japanskog ratovanja, senor. Tako sada znam kako
se njihove vojske bore i kako ih se moe poraziti. I kako oni mogu nas poraziti. Zapamti, senor, rei
u ti tajnu na tvoju duu: japansko divljatvo nikad nemoj povezivati s modernim orujem i s
modernim metodama, ili e nas oni unititi na kopnu! Blackthorne se preporui Bogu i pone:
Recite gospodaru Jabuu da mu mogu jako mnogo pomoi. A i gospodaru Toranagi! Njihove vojske
mogao bih uiniti nepobjedivima.
Gospodar Jabu kae, ako se vae obavijesti pokau korisnima, Anin-sane, poveat e vam plau.
Od dvije stotine i etrdeset kokua gospodara Toranage na pet stotina kokua. Nakon mjesec dana!
Zahvalite mu, ali kaite, ako sve to za njega uradim, zauzvrat traim uslugu. elim da povue
svoju odluku o selu i elim da mi do pet mjeseci vrate moj brod i posadu.
Anin-sane, s njim se ne smijete pogaati kao trgovac ree Mariko.
Molim vas, pitajte ga, kao poniznu uslugu, od poaenog gosta i zahvalnog budueg lenstvenika.
Jabu se namrti. Odgovarao je nadugo i nairoko.
Jabu-san kae da je selo beznaajno. Seljanima valja potpaliti vatru pod stranjicu da neto uine.
Za njih se ne brinite. Sto se broda tie, pod zatitom je gospodara Toranage. Siguran je da e vam
ga uskoro vratiti. Zamolio me da va zahtjev iznesem gospodaru Toranagi im stignem u Jedo. To
u i uiniti, Anin- -sane.
Molim vas, ispriajte me gospodaru Jabuu, ali moram ga moliti da povue odluku. Veeras!
Upravo je odbio, Andin-sane. To ne bi bilo uljudno.
Da, razumijem, ali molim vas, zapitajte ga opet. Za mene je to jako vano Molba!
Kae da morate biti strpljivi. Ne brinite se za seljane!
Hvala. Razumijem. Da. Molim vas, zahvalite Jabu-sanu, ali mu recite da ne mogu ivjeti u takvoj
sramoti.
to? problijedi Mariko.
Ne mogu ivjeti u sramoti da mi je cijelo selo na savjesti. Obeaen sam, a to ne mogu

podnijeti. To je protiv moje kranske vjere. Morat u smjesta poiniti samoubojstvo.

Samoubojstvo?
Da. Odluio sam se na to.
Nan a, Mariko-san? prekine ih Jabu. Mucketavo je prevela ono to je rekao Blackthorne. Jabu
joj je postavljao pitanja, a ona je odgovarala. Tad e Jabu: Da se nisi onako pre- nula, pomislio
bih da je to ala, Mariko-san. Zato se toliko brine? Zato misli da je on to ozbiljno naumio?
Ne znam, gospodine. On, ini mi se Ne znam . . . Glas je izda.
Omi-sane?
Samoubojstvo je protiv svih kranskih vjerovanja, gospodine. Oni se nikada ne ubijaju kao mi.
Ii
Kao
to bi se ubio samuraj.
Mariko-san, kranka si! Je li to istina?
Da, gospodine! Samoubojstvo je smrtni grijeh, protiv rijei Boje.
Igurai-sane? to li misli?
To je varka. Nije on kranin. Sjeale li se onog prvog dana, gospodine? Sjeate li se to je uinio
sveeniku? 1 to je dopustio da mu uini Omi-san, samo kako bi spasio mladia?
Jabu se smjekao pri pomisli na taj dan i na no koja je uslijedila.
Da, slaem se. Nije on kranin, Mariko-san.
Jako alim, ali ne razumijem, gospodine. Sto je bilo sa sveenikom?
Jabu joj ree to se dogodilo prvog dana izmeu Blackthor- nea i sveenika.
Oskvrnuo je kri? zapita ona, otvoreno zapanjena.
A komadike bacio u prainu nadovee Igurai. Sve je to varka, gospodine. Ako ga
obeauje ovaj sluaj sa selom, kako je ovdje mogao izdrati kad ga je Omi-san obeastio i
popiao?
to? Oprostite, gospodine! javi se Mariko. Opet ne shvaam!
Objasni joj! ree Jabu Omiju.
Omi poslua. Gadilo joj se ono to joj je kazao, ali na licu to nije pokazivala.
Anin-san je poslije toga bio posve krotak, Mariko-san zakljui Omi. Bez oruja on e
uvijek biti krotak.

Jabu gucne sake.

Mariko-san, reci mu da samoubojstvo nije barbarski obiaj. To je protiv njegova kranskog
Boga. Kako se on moe ubiti?
Mariko prevede. Jabu je pomno motrio dok je Blackthorne odgovarao.
Anin-san ponizno se ispriava, ali kae, bio to obiaj ili ne, bio Bog ili ne, ova sramota za selo
prevelika je, a da je otrpi. On kae da da je u Japanu, hatamoto je i ima pravo ivjeti prema naim
zakonima. Ruke su joj drhtale. To je kazao, Jabu-sane. Ima pravo da ivi prema naim
obiajima, naemu zakonu.
Barbari nemaju nikakvih prava.
Gospodar Toranaga proglasio ga je hatamotom ree ona. To mu daje prava, neh?
Lahor dotakne odije koji zaute.
Kako bi on mogao poiniti samoubojstvo? A? Pitaj ga.
Blackthorne izvadi maleni ma, otar kao igla, te ga blago
spusti na tatami, uperivi vrak u sebe.
To je prijevara! jednostavno e Igurai. Tko je ikad uo da se barbarin ponaa kao
civiliziran ovjek?
Jabu se namrti, a srce mu sporije kucae od uzbuenja.
On je hrabar ovjek, Igurai-sane, u to nema sumnje.
I neobian je. Ali ovo? Jabu je elio vidjeti taj in, osvjedoiti
se dokle e barbarin poi, gledati kako on ide u smrt, doivjeti s njim zanos umiranja. S naporom je
zaustavio plimu svog sladostraa. Kakav je tvoj savjet, Omi-sane? grleno je zapitao.
Gospodine, rekli ste selu: Ako Anin-san ne naui na zadovoljavajui nain. Savjetujem vam da
date neznatan ustupak. Recite mu da e biti zadovoljavajue sve to on uspije nauiti u pet mjeseci,
ali se mora zakleti svojim Bogom da to nikad nee odati selu.
Pa on nije kranin. Kako e ga vezivati takva zakletva?
Mislim da je on jedna vrst kranina. On je protiv crnih halja, a to je bitno. Smatram da e ga
vezati prisega pred njegovim Bogom. A isto bi se tako imenom Bojim trebao zakleti da e potpuno
posvetiti svoj um uenju i vaoj slubi. Pametan je pa e u pet mjeseci mnogo toga nauiti. Dakle,
spaena je vaa ast, a i njegova, i ako postoji i ako ne postoji. Nita ne gubite, a sve dobijate. I to
je jako vano, njegovom slobodnom voljom stei ete njegovu vjernost.
Misli da e se on ubiti?
Da.
Mariko-san?
Ne znam, Jabu-sane. alim, ne znam vas savjetovati. Prije nekoliko sati rekla bih: Ne, on se nee
ubiti. Sada ne znam. On je . Otkako je naveer doao Omi-san po njega, on se . promijenio.
Igurai-sane?
Ako mu sad popustite, a posrijedi je varka, on e se stalno sluiti istom smicalicom. Lukav je kao
kami lisice, svi smo vidjeli koliko je lukav, neh? Jednog dana morat ete mu rei ne, gospodine.
Savjetujem vam da sada kaete: Ne! To je prijevara.
Omi se nagne prema naprijed i zakima glavom.
Gospodine, molim vas, oprostite, ali moram ponoviti, ako kaete ne, izvrgavate se silnom gubitku.
Ako je to varka, a vjerojatno bi mogla biti, onda e on kao ponosit ovjek biti pun mrnje zbog
ovog novog ponienja i nee vam pomoi koliko najvie moe, a vama je to potrebno. Zatraio je
neto kao hatamoto, na to je i ovlaten. Kae da eli ivjeti prema vaim obiajima, svojevoljno.
Nije li to golem korak naprijed, gospodine? Izvrsno za vas i za njega! Savjetujem vam oprez.
Iskoristite ga kako vam najbolje odgovara.
To i kanim odvrati Jabu dubokim glasom.
Da ree Igurai. On je vrijedan i ja elim njegovo znanje. Samo, moramo ga drati na uzdi,
to si mnogo puta rekao, Omi-sane. On Je barbarin, samo to. Oh, znam da je on danas hatamoto i od
danas smije nositi dva maa, ali to ga ne ini samurajem. On samuraj nije, niti e ikada biti.
Mariko je znala da bi od svih njih ona morala najjasnije shvaati Anin-sana. Ali nije mogla.
Trenutak bi ga razumjela, a ve slijedei tren opet joj je bio neshvatljiv. as ga je voljela, a as
mrzila. Zato?

Blackthorne upre tjeskoban pogled u daljinu. Sad su mu na elu izbile grake znoja. Od straha?,
zapitao se Jabu. Iz straha da emo prozreli njegovu varku? Da li nas vara?
Mariko-san?
Da, gospodaru?
Reci mu Odjednom se osue Jabuove usne, a grudi ga zabole. Reci Anin-sanu da presuda
za selo ostaje ista!
Gospodine, molim vas, oprostite, ali preklinjem vas da prihvatite savjet Omi-sana.
Jabu nije pogledao nju nego samo Blackthornea. Kucala mu je ila na elu.
Anin-san kae da je odluio. Neka tako bude! Da vidimo je li barbarin ili hatamoto.
Marikin je glas bio gotovo neujan.
Anin-sane, Jabu-san kae da presuda ostaje ista! alim.
Blackthorne je uo rijei, ali mu nisu smetale. Osjeao se
snanijim i smirenijim nego ikada, svjesniji ivota nego ikad prije. Dok je ekao, nije ih ni sluao ni
gledao. Odluio je. Sve ostalo je prepustio Bogu. Zakljuao se u svojoj glavi, stalno sluao iste
rijei, one iste koje su mu dale putokaz za ovdanji ivot, rijei koje su zasigurno od Boga poslane,
putem Marike koja je medij: Postoji lagano rjeenje: smrt. Da ovdje opstane, mora ivjeti prema
naim obiajima . .
presuda ostaje ista.
Dakle, sad moram umrijeti. Morao bih se bojati, ali ne bojim se. Zato? Ne znam. Znam samo ovo:
kad sam iskreno zakljuio da ovdje mogu ivjeti kao ovjek, samo ako ivim prema njihovim
obiajima, ako se izvrgnem smrti i umrem, moda umrem, odjednom je nestalo straha. ivot i smrt
jedno su te isto . . . Prepustite karmu karmi.
Ne bojim se smrti!
Iza odija zarominja kiica. Spustio je pogled na no.
Lijepo sam ivio, pomisli on.
Svrne pogled na Jabua.
Vakarimasu ree razgovijetno. Iako je znao da su tu rije izustile njegove usne, kao da je to
rekao netko drugi.
Nitko se nije maknuo. Gledao je kako desnicom uzdie no. Tad i ljevicom zgrabi korice. Sjeivo
nije drhtalo, bijae mu upereno ravno u srce. Sad je uo samo ubor svog ivota koji se uzdizao i
uzdizao, sve glasniji i glasniji, dok ga naposljetku vie nije mogao sluati. Njegova dua zavapila je
za vjenom tiinom.
Vrisak mu pokrene reflekse. Rukama je nepogreivo tjerao no prema cilju.
Omi se spremao da ga zaustavi, ali zaskoio ga je Blackthor- neov iznenadan, divljaki zamah, pa
kad je Omi ljevicom dohvatio sjeivo, a desnicom drak, presijee ga bol, a iz lijeve ruke ikne mu
krv. Svom se snagom okomio na snani zamah. Nije ga svladao. Tad mu pomogne Igurai. Zajedno
suzdre udarac. Oduzmu mu no. Tanka nit krvi tekla je iz koe iznad Blackthorneova srca gdje je
prodro vrak noa.
Mariko i Jabu nisu se maknuli.
Reci mu, reci mu da je dovoljno to god naui, Mariko-san! Naredi mu ... Ne, zamoli ga, zamoli
Anin-sana neka se zakune onako kao to je kazao Omi-san. Sve kao to ree Omi-san.
Blackthorne se polako vraao iz smrti. Piljio je u njih i u no iz goleme udaljenosti, bez
razumijevanja. Tad opet nagrne bujica njegova ivota, ali nita nije shvaao, uvjeren da je mrtav, a
ne iv.
Anin-sane? Anin-sane? Vidio je kako joj se miu usne i uo je njezine rijei, ali sva osjetila
uputio je na kiu i na lahor.
Da? vlastiti glas jo mu je zvuao dalek, ali je mirisao kiu, sluao kapljice i osjeao u zraku
morsku sol. iv sam, u udu pomisli. iv sam, a vani je prava kia. I vjetar je stvaran, sjeverac. Tu
je pravi eravnik s pravim ugljenom. A ako uzmem alicu, u njoj e biti prava tekuina i imat e
okus. Nisam mrtav. iv sam!
Oni su utke sjedili i strpljivo ekali, blagi prema njemu, da ukazu ast njegovu junatvu. Nijedan

ovjek u Japanu nije nikada vidio ono to su vidjeli oni. Svi su se u sebi pitali: to e sad uiniti
Anin-san? Hoe li se uspjeti sam osoviti i otii, ili e ga ostaviti snaga? Kako bih ja postupio na
njegovu mjestu?
Slukinja utke donese zavoj i povee Omiju ruku, u koju se duboko zarezalo sjeivo, da zaustavi
krv. I dalje su svi utjeli. Povremeno bi Mariko tiho izgovorila njegovo ime dok su srkali a ili
sake, ali vrlo umjereno, uivajui u ekanju, gledanju i sjeanju.
Blackthorneu kao da je vjeno trajao taj neivot. Tad mu oi progledaju, a ui zauju.
Anin-sane?
Haj? odgovori kroz najsilniju iznemoglost koju je ikada outio.
Mariko ponovi Omijeve rijei, ali kao neto to je kazao Jabu. Morala je to nekoliko puta izrei dok
se nije uvjerila da ju je on jasno razumio. Blackthorne skupi posljednje snage. Godila mu pobjeda.
Moja je rije dovoljna, kao to je meni dovoljna njegova. Pa i uza sve to, zaklet u se Bogom, kao
to on eli. Da! Kao to e se i Jabu-san isto tako asno zakleti bogom da e potivati svoju stranu
pogodbe!
Gospodar Jabu odgovara; Da, zaklet u se gospodinom Budom!
I Blackthorne se zakune kao to je elio Jabu. Uze a. Nikad mu nije toliko prijao. alica mu se
uini jako tekom i nije je mogao dugo drati.
Lijepa kiica, zar ne? ree gledajui kako se kapljice kie raspruju i nestaju, zapanjen
neizmjernom bistrinom svog pogleda.
Da njeno e ona, znajui da su njegova osjetila na razini koju ne moe dosei nitko tko nije
svojevoljno poao u susret smrti, pa se, zaslugom neshvatljive karme, udotvorno povratio.
Zato se sad ne biste odmorili, Andin-sane? Gospodar Jabu vam zahvaljuje i kae da e sutra vie
s vama razgovarati. Sad biste se morali odmoriti.
Da. Hvala vam. To bi bilo lijepo.
Mislite li da moete stajati?
Da. Mislim da mogu.
Jabu-san pita biste li htjeli nosiljku!
Blackthorne razmisli. Naposljetku zakljui da bi pravi samuraj otpjeaio . . Pokuao bi hodati.
Ne, hvala ree on, iako je silno elio lei, da ga nose kui. Sklopiti oi i smjesta zaspati.
Istodobno je znao da bi se bojao ve sada zaspati, u sluaju da je ovo san ili ivot poslije smrti, te
da no nije na futonu nego jo zariven u njega, a da je ovo pakao, ili poetak pakla.
Polako uze no. Motrio ga je, pun slavodobitnosti zbog tog istinskog dodira. Tad ga stavi u korice,
sve je radio tako polako.
Oprostite to sam ovako spor promrmlja.
Ne smijete se ispriavati, Anin-sane. Veeras ste se ponovno rodili. Ovo je drugi ivot, nov ivot
ponosno e Mariko, sva likujui zbog njega. Rijetkima je dato da se vrate. Neka vam ne bude
ao. Znamo da je za to potrebna velika jakost. Veini mukaraca nakon toga ne preostane ni toliko
hrabrosti da stoje. Smijem li vam pomoi?
Ne. Ne, hvala.
Nije sramota ako pomognem. Bila bi mi ast ako dopustite da vam pomognem.
Hvala, ali ja . . . elim pokuati. Najprije u sam! Ali nije mogao odmah ustati. Morao se
poduprijeti rukama da klekne, a onda je morao zastati da skupi snagu. Kasnije je zateturao i zamalo
pao. Njihao se, ali nije pao.
Jabu se nakloni. I Mariko, Omi i Igurai.
Nekoliko prvih koraka Blackthorne je preao kao pijan. Uhvatio se za stup i trenutak se pridravao.
Tad opet krene. Teturao je, ali je iao sam. Kao mukarac. Jednu ruku drao je na velikom mau za
pojasom, visoko uzdignuvi glavu.
Jabu izdahne i snano otpije sake. Kad mu se vratila mo govora, obratio se Mariki;
njim. Pobrini se da sretno stigne kui.

Molim te, idi za

Da, gospodine.

Kad je otila, Jabu se okrenuo prema Iguraiju.

 Ti si glupava hrpa govana!

Igurai odmah pokajniki sagne glavu do prostirke.
Rekao si, smicalica, neh? Tvoja glupavost umalo me stajala neprocjenjiva blaga!
Da, gospodine, imate pravo, gospodine. Molim za doputenje da smjesta okonam ivot.
Za te bi to bilo predobro! Idi pa ivi u konjunicama dok te ne zovnem! Spavaj s glupim konjima!
Ti si konjoglavi glupan!
Da, gospodine. Ispriavam se, gospodine.
Van! Sad e muketirima zapovijedati Omi-san. Napolje!
Svijee su treptale i pucketale. Jedna slukinja prolije kap
sakea na lakirani stoli pred Jabuom, a on joj sono opsuje. Ostale se odmah ispriaju. Pustio ih je
neka ga smire pa uzeo jo riina piva. Smicalica? Rekao je: smicalica. Budalo! Zato su oko
mene budale?
Omi nita ne ree. U njemu je sve tretalo od smijeha.
Ali ti nisi glupan, Omi-sane. Tvoj savjet je vrijedan. Od danas ti udvostruujem leno. est tisua
kokua. Za dogodine. Za leno uzmi trideset rija uokrug Andira.
Omi se nakloni do futona. Jabu je zasluio da umre, tako ga lako ovjek moe motati oko prsta.
Nisam ja to zasluio, gospodine, samo sam inio svoju dunost.
Da, ali feudalni gospodar mora nagraivati vjernost i dunost. Jabu je veeras nosio Joitomov
ma. Silno je uivao dodirujui ga. Suzu! zovne jednu sluavku. Poalji Zu- kimota
ovamo!
Kad e poeti rat? zapita Omi.
Ove godine. Moda e imati est mjeseci vremena, a moda i ne. Zato?
Moda bi gospa Mariko morala ostati vie od tri dana da vas zatiti.
A? Zato?
Ona je jezik Anin-sana. Za pola mjeseca uz njezinu suradnju on moe obuiti dvadeset ljudi koji
e obuiti stotinu ljudi, a ovi preostale. Onda vie nije vano hoe li on ivjeti ili umrijeti.
A zato bi umro?
Opet ete zovnuti Anin-sana, pa ete ga ve slijedei put ili trei put izazvati. Idui put bi ishod
mogao biti drukiji. Tko
Moda poelite da on umre. Obojica su znala, a isto
zna.'
tako i Mariko i Igurai, da za Jabua nita ne znai ako se zakune ikojim bogom, te da, naravno,
uope nije kanio odrati obeanje.
Moda zaelite na njega vriti pritisak. Kad dobijete obavijesti, od kakve e vam koristi biti
truplo?
Ni od kakve!
Morate nauiti barbarsku ratnu strategiju, ali vrlo brzo. Moda ga gospodar Toranaga pozove, pa
enu morate zadrati dokle god moete. Valjda e pola mjeseca biti dovoljno da mu iz glave
iscijedimo sve ono to on znade, sad kad ste se uvjerili da e revno prionuti na posao. Morat ete
voditi pokuse i prilagoditi njihove naine naim obiajima. Da, to e potrajati bar pola mjeseca.
Neh?
A Toranaga-san?
Sloit e se ako mu se ta stvar tono iznese, gospodine. Mora se sloiti. Muketi su njegovi koliko
i vai! A njezina neprekidna prisutnost dragocjena nam je i u drugim pogledima.
Da zadovoljno e Jabu, jer je i njemu palo na um da je uzme za taoca, jo na brodu kad je
kanio ponuditi Toranagu Iidu kao rtvu. Svakako, Toda Mariko mora biti zatiena. Bilo bi loe
da padne u podle ruke.
Da, a moda emo preko nje moi djelovati na Hiro-macua, Buntara i na cijeli njihov klan, pa i na
Toranagu.
Sastavi poruku o njoj.
Danas je moja mati doznala iz Jeda jednu vijest, gospodine
izlane Omi. Zamolila me neka vam kaem da je gospa Gendiko poklonila Toranagi prvog
unuka.

Jabu odjednom nauli ui. Toranagin unuk! Bi li putem tog dojeneta mogao zavladati Toranagom?
Unuk produuje Toranaginu dinastiju, neh? Kako da se domognem dojeneta kao taoca?
A Oiba? Gospa Oiba? zapitao je.
Otputovala je iz Jeda s cijelom pratnjom prije tri dana. Sad je ve na sigurnom, na podruju
gospodara Iida.
Jabu pomisli na Oibu i njezinu sestru Geniko. Koliko su razliite! Oiba, puna ivota, lijepa,
lukava, nemirna, najpoeljnija ena u carstvu i nasljednikova mati. Njezina mlada sestra Geniko,
tiha, povuena, runa i poslovino nemilosrdna, po majci, jednoj od Gorodinih sestara. Sestre su se
voljele, ali Oiba je mrzila Toranagu i njegovo potomstvo, kao to je i Geniko mrzila Taika i
njegova sina Jaemona. Je li Taiko uistinu zaeo Oibina sina?, opet se zapita Jabu, kao to su se
godinama potajno zapitkivali svi daimji. Sto ne bih dao samo da doznam odgovor! Sto bih sve dao
da imam tu enu!
To to gospa Oiba nije vie talac u Jedu . moglo bi biti i dobro i zlo! neodluno e Jabu. Neh?
Dobro, samo dobro. Sad Iido i Toranaga jako brzo moraju poeti. Omi je namjerno objema
prezimenima uskratio dodatak sama. Gospa Mariko morala bi ovdje ostati da vas zatiti.
Pobrini se za to. Sastavi poruku koju emo poslati To- ranagi.
Nenametljivo pokuca slukinja Suzu i otvori vrata. U sobu ude Zukimoto.
Gospodine?
Gdje su svi oni darovi koje sam naredio da Omi-sanu donese iz Miime?
Sve je u skladitu, gospodaru. Evo popisa! Iz konjunica moemo izabrati dva konja. Da sada to
obavim?
Ne, sutra e ih izabrati Omi-san. Jabu osmotri brino sroeni spisak. Dvadeset kimona
(drugog razreda), dva maa, jedan oklop (popravljen, ali u dobrom stanju), dva konja, oruje za
stotinu samuraja, za svakog ovjeka po ma, kaciga, prsni titnik, luk, dvadeset strijela i koplje (sve
najvrsnije). Ukupna vrijednost; etiri stotine dvadeset est kokua. I stijena zvana Kamen ekanja.
Vrijednost: neprocjenjiva. Ah, da primijeti on raspoloenije, sjeajui se te noi. Stijena
to je naoh na otoku Kiuuu. Kanio si je okrstiti u Barbarin oekuje', je li?
Da, gospodine, ako vam je jo po volji ree Omi. No, hoete li me sutra poastiti time da
odluite na kojem bi mjestu u vrtu odgovarala? Mislim da nema nijedno dobro mjesto.
Sutra u odluiti. Da! Jabuove misli ostanu na stijeni, na onim dalekim danima s oboavanim
gospodarom Taikom, te naposljetku na Noi vriskova. Osvoji ga sjeta. 2ivot je tako kratak,
alostan i okrutan, pomislio je. Promotrio je Suzu. Djevojka mu neodluno uzvrati smijeak. Imala
je jajoliko lice, a bila je vitka i njena, kao i preostale dvije slukinje. Njih tri su u baldahinu donijeli iz njegova kuanstva u Miimi. Veeras su sve bile bose. Nosile su kimono od
najbolje svile, a koa im je bila jako bijela. udno je to da djeaci mogu biti tako ljupki, pomisli
on, u mnogo emu enstveniji i ulniji od djevojaka. Tad spazi Zukimota. to eka? A? Van!
Da, gospodine. Zamolili ste me da vas podsjetim na porez, gospodine. Zukimoto uspravi svoju
oznojenu tjelesinu i zahvalno odjuri.
Omi-sane, smjesta udvostrui sve dae ree Jabu.
Da, gospodine.
Gnusni seljani! Ne rade dovoljno marljivo. Lijeni su, svi odreda! Ja im zatiujem putove od
razbojnika, uvam more, dajem im dobru upravu, a to oni rade? Provode dane pijuckajui a i
sake, te jedui riu. Vrijeme je da se moji seljani suoe sa svojom odgovornou!
Da, gospodine ree Omi.
Tad se Jabu posveti predmetu koji ga je opsjedao.
Anin-san me veeras zapanjio. A tebe nije?
Oh, i mene, vie nego vas, gospodine. No, bili ste mudri to ste ga pustili neka se zaleti.
Misli da je Igurai imao pravo?
Samo sam se divio vaoj umnosti, gospodine. Koji put bi mu trebalo rei i ne. Mislim da ste bili
vrlo mudri to ste mu to veeras kazali.
Mislio sam da e se ubiti. Da. Drago mi je da si bio spreman. Raunao sam da e biti spreman.
Anin-san izuzetan je ovjek s obzirom na to da je barbarin, neh? teta to je barba- rin, i tako

naivan.
Da.
Jabu zijevne. Uze sake od Suzue.
Kae, pola mjeseca? Mariko-san morala bi bar toliko ostati, Omi-sane. Onda u odluiti o njoj i
o njemu. Uskoro emo mu morati dati novu lekciju. Nasmije se otkrivi kvarne zube. Ako
Anin-san ui nas, morali bismo i mi uiti njega, neh? Morali bismo ga nauiti kako se ispravno
obavlja seppuku! To bi vrijedilo vidjeti, neh? Za to se ti pobrini! Da, slaem se s time da su
barbarinu odbrojeni dani.

TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE

Nakon dvanaest dana jedno popodne stie glasnik iz Osake, a s njim pratnja od deset samurajajahaa. Konji su im bili zapjenjeni i polumrtvi. Stjegovi na vrhovima njihovih kopalja vijali su grb
svemonog Regentskog vijea. Bijae vrue, oblano, vlano.
Glasnik je bio mrav i prekaljen samuraj vieg reda, jedan od Iidovih glavnih pobonika, Nebara
ozen, uven po svojoj ne- smiljenosti. Njegova siva odora-kimono bijae odrpana i blatnjava, a oi
su mu od umora bile crvene. Odbio je hranu i pie te neuljudno zatraio neka ga Jabu smjesta primi.
Oprostite mi zbog izgleda, Jabu-sane, ali imam hitan posao ree. Da, molim vas da
oprostite. Moj gospodar pita: prvo, zato zajedno uvjebavate Toranagine i svoje vojnike i drugo,
zato vjebaju s toliko muketa?
Jabu porumeni zbog te neotesanosti, ali se svlada jer je znao da je ozen zacijelo primio odreene
upute i da takva neugla- denost krije izrazito nadmoni poloaj. A jako se uznemirio to je ponovno
dolo do curenja u njegovoj sigurnosnoj mrei.
Dobro nam doao, ozen-sane. Moa uvjeriti svoga gospodara da su mi uvijek na srcu njegovi
interesi! ree udvorno, ali to nije zavaralo nijednog od prisutnih.
Stajahu na verandi utvrde. Omi je sjedio tik iza Jabua. Igu- rai, kojemu je Jabu sve oprostio prije
nekoliko dana, bio je blii Dozenu, a oko njih najbliskiji straari.
to jo kae tvoj gospodar?
Moj gospodar e se veseliti da su vai i njegovi interesi isti odvrati ozen. A sad, to se
tie muketa i obuke, moj gospodar pita zato je zamjenik zapovjednika Toranagin sin Naga.
Zamjenik za to? Sto je tako vano da ovdje mora biti Toranagin sin? To uljudno pita gospodar
general Iido. Njega to zanima. Da! Zanima ga sve to rade njegovi saveznici. Na primjer, zato
izgleda da barbarin vodi obuku? Kakve vjebe? Da, Jabu-sama, i to je jako zanimljivo. ozen
lagodnije premjesti maeve, sretan da mu njegovi ljudi tite lea. Nadalje, Regentsko vijee
ponovno e se sastati prvoga dana novog mjeseca, tj. do dvadeset dana. Sveano ste pozvani u
Osaku da obnovite svoju prisegu vjernosti.
Jabuov eludac se obrtao.
Shvatio sam kao da je Toranaga-san istupio!
Da, Jabu-sane, istupio je, ali njegovo je mjesto zauzeo gospodar Ito Teruzumi. Moj gospodar bit
e novi predsjednik Regentskog vijea.
Jabua obuze panika. Toranaga je kazao da se etvorica re- genata nikad nee sloiti za petoga. Ito
Teruzumi bijae neznatan daimjo iz pokrajine Negato na zapadnom Honuu, ali njegova obitelj bila
je drevna, porijeklom iz loze Fuimoto pa je stoga bio prihvatljiv za regenta, iako je kao ovjek bio
nesposoban, en- skast, marioneta.
Bit u poaen da primim njihov poziv uvijeno e Jabu, nastojei dobiti vremena za
razmiljanje.
Moj gospodar je smatrao da biste moda eljeli odmah otii, pa biste stigli u Osaku na sveani
sastanak. Naredio mi je da vam kaem da je isti poziv upuen svim daimjima! Sada. Tako e svi
imati priliku da dvadeset i prvog dana tamo pravodobno stignu! Njegova je carska visost, car GoNio, dopustila obred razgledavanja svijea, u ast ove prilike. ozen mu prui slubeni svitak.
Ovdje nije peat Regentskog vijea.
Moj gospodar poslao je sad pozivnice jer zna da ete kao odani vazal pokojnog Taika, kao
odani vazal Jaemona, njegova sina, nasljednika i zakonitog vladara carstva, kad postane punoljetan
shvatiti da e novo vijee, naravno, odobriti njegov postupak. Neh?
Svakako bi bila ast prisustvovati sveanoj sjednici. Jabu se borio da mu se na licu nita ne
pokazuje.

 Dobro

ree Dozen. Izvue drugi svitak, otvori ga i uzdigne. Ovo je prijepis pisma kojim je
postavljen gospodar Ito, a prihvatili su ga, potpisali i ovlastili ostali regenti, gospodari Iido,
Kijama. Onoi i Sugijama. Dozen se nije trudio prikriti pobjedonosni pogled znajui da je to
potpuno zatvorilo stupicu
oko Toranage i svih njegovih saveznika, a da taj svitak ujedno i njegove ljude ini neranjivima.
Jabu uze svitak. Prsti su mu drhtali. Nije bilo sumnje u pogledu autentinosti. Supotpisnica je bila
gospa Jodoko, Taikova udova, koja je potvrivala da je isprava istinita i potpisana u njezinu
prisustvu, jedan od est primjeraka tono e ih slati po cijelom carstvu, te da je ovaj primjerak
iskljuivo za gospodare Ivarija, Mikave, Totomija, Sugure, Izua i Kvanta. Datirano bijae prije
jedanaest dana.
Gospodari Ivarija, Mikave, Sugure i Totomija ve su prihvatili. Evo njihovih peata. Vi ste na
mom spisku pretposljednji. Posljednji je gospodar Toranaga.
Molim te da zahvali svom gospodaru te da mu porui da jedva ekam da ga pozdravim i da mu
estitam ree Jabu.
Dobro. To bih molio napismeno. Sad bi mi ba odgovaralo.
Naveer, ozen-sane. Poslije veere.
Vrlo dobro. A sada moemo pogledati vjebe.
Danas ih nema. Svi moji ljudi su na ubrzanim marevima
ree Jabu. Jabu je doznao za taj posjet im su ozen i njegovi uli na Izu, pa je smjesta naredio
svojim ljudima da obustave pucanje te da nastave samo s hladnim orujem, podaleko od Andira.
Doi ete sa mnom sutra. Ako elite, u podne.
Dozen pogleda nebo. Bijae kasno poslijepodne.
Dobro. Ba e mi goditi malo sna, ali u se, s vaim doputenjem, vratiti u sumrak. Tada ete mi
vi, va zapovjednik Omi-san i zapovjednikov zamjenik Naga-san, priati, kao odgovor mom
gospodaru, o vjebama, muketima i o svemu. I o bar- barinu.
On je . . da! Jasno. Jabu mahne Iguraiju. Pripremi smjetaj za naeg dinog gosta i za
njegove ljude.
Hvala, ali to nije potrebno odjednom e ozen. Samuraju je dovoljan futon zemlja, a sedlo
mi je dostatan jastuk. Samo molim kupelj, ako doputate . Zbog ove vlanosti, neh? Utaborit u se
na brdu! Jasno, uz vae doputenje.
Kako eli.
ozen se ukoeno nakloni i udalji, okruen svojim ljudima. Svi bijahu teko naoruani. Dva
strijelca ostavie da im dre konje.
Kad su dobrano zamakli, Jabuovo lice iskrivi se od gnjeva.
Tko me izdao? Tko? Gdje je uhoda?
Igurai mahne straarima da se maknu tako da ih ne uju. I on je bio isto tako pepeljast.
U Jedu, gospodine ree. Zacijelo! Ovdje je sigurnost potpuna.
Oh ko! vikne Jabu zamalo trgajui odjeu. Izdan sam! Mi smo izdvojeni. Izu i Kvanto su
izdvojeni. Iido je pobijedio, pobijedio!
Tek do dvadeset dana, gospodine urno upade Omi. Smjesta poaljite poruku gospodaru
Toranagi, javite mu da . .
Glupane! prosike Jabu. Toranaga sigurno ve zna. Gdje ja imam jednog uhodu, on ih ima
pedeset. Ostavio me u stupici.
Mislim da nije, gospodine neustraivo e Omi, Ivari, Mikava, Totomi i Sugura ... svi su
neprijateljski prema njemu raspoloeni, neh? I prema svakom njegovu savezniku. Oni ga ne bi
opomenuli, pa moda on jo ne zna. Javite mu i predloite
Zar nisi uo? drekne Jabu. Sva etiri regenta pristaju na Itovo postavljenje. Znai da je
Vijee opet zakonito, a sastaje se za dvadeset dana!
Odgovor na to jeilnostavan je, gospodine. Predloite Toranagi da smjesta dade ubiti Ita
Teruzumija ili kojeg drugog regenta.
to? Jabu razjapi usta.
Ako ne elite to uiniti, poaljite mene, dopustite da pokuam. Ili Igurai-sana. Pogine li gospodar

Ito, Iido je opet bespomoan.

Ne znam jesi li poludio ili to ti je nemono e Jabu.
Razumije li ovo to si upravo kazao?
Gospodine, zaklinjem vas! Molim vas, budite sa mnom strpljivi. Andin-san dao vam je dragocjeno
znanje, neh? Vie nego smo mogli i sanjati. Sad to iz vaih izvjetaja znade i Toranaga, a vjerojatno i iz posebnih izvjetaja Naga-sana. Dobijemo li dovoljno vremena, naih pet
stotina muketira i jo onih trista dat e vam posvemanju prevlast u boju, ali samo jedanput. Kad
neprijatelj tko bio da bio vidi kako baratate ljudima i vatrenim nabojima, brzo e od vas uiti,
ali e tu prvu bitku izgubiti. A jedna jedina bitka ako to bude prava bitka donijet e Toranagi
posvemanju pobjedu.
Nije Iidu potrebna nikakva bitka. Za dvadeset dana dobit e carev mandat.
Iido je seljak, seljaki sin, laljivac, a u bitki ostavlja drugove u nevolji!
Jabu se zabulji u Omija, a lice mu se obaspe pjegama.
Ti . . . zna li to govori?
To je uinio u Koreji. Bio sam tamo pa sam to vidio, a vidio je i moj otac. Iido je ostavio
Buntaro-sana i sve nas da se sami probijamo. On je obian izdajniki seljak, jasno, Taikov pas.
Seljacima ne moemo vjerovati. Ah Toranaga je od roda Minovara, njemu se moe vjerovati.
Savjetujem da pazite samo na Toranagine interese.
Jabu s nevjericom zakima glavom.
Zar si gluh? Zar nisi sasluao Nebara ozena? Iido je pobijedio. Za dvadeset dana Vijee e
stupiti na vlast.
Moda e stupiti na vlast.
Pa i kad bi Ito , . . Kad bi ti to izveo? Nije mogue!
Svakako, mogao bih pokuati, ali ne bih to obavio na vrijeme. Nitko od nas to ne moe obaviti u
dvadeset dana, ali Toranaga bi mogao. Omi je znao da je sjeo u zmajeve ralje. Molim vas,
razmislite o tome.
Jabu obrisa rukama lice. Tijelo mu je bilo mokro.
Ako se sazove Vijee, a ja nakon ovog poziva ne doem, ja i cijeli moj klan smo mrtvi,
ukljuujui i tebe. Potrebna su mi barem dva mjeseca da uvjebam pukovniju. Pa i da je ve sad
uvjebana, Toranaga i ja ne bismo mogli sve njih pobijediti. Ne, vara se, ja moram podrati Iida.
U Osaku moete krenuti tek za deset-etrnaest dana, ako poete ubrzanim marem ree Omi.
Smjesta javite Toranagi za Nebara ozena. Spasit ete Izu i kuu Kasigi. Molim vas. Iido e vas
prevariti i prodrijeti. Ikava ikkju njegov je srodnik, neh?
to je s ozenom? povie Igurai. A? A s muke- tima? I s velikom strategijom? On veeras
eli o svemu uti!
Recite mu! Podrobno. Sto je on doli sluga? izjavi Omi poevi vodu tjerati na svoj mlin. Znao
je da je sve stavio na kocku, ali morao je pokuati onemoguiti Jabuov savez s Ii- dom jer bi time
bila unitena njihova jedina prilika. Izloite mu svoje namjere!
Igurai se vatreno usprotivi.
im ozen dozna to mi radimo, poslat e poruku gospodaru Iidu. Stvar je previe vana, pa e
mu sigurno poslati poruku. Iido e planove ukrasti i onda smo gotovi.
Uhvatit emo glasnika i ubiti ga prema naoj elji.
Jabu porumeni.
Onaj je svitak potpisala najvia vlast u zemlji! Svi oni putuju pod regentskom zatitom! Zacijelo
si lud kad takvo neto predlae! To bi me pretvorilo u odmetnika!
Omi odmahne glavom zadravajui na licu pouzdanje.
Vjerujem da je Jodoko-samu i ostale prevario izdajica Iido, kao to je prevario i njegovu carsku
visost. Moramo zatititi mukete, gospodine. Moramo zaustaviti svakog glasnika .
Tiina! Tvoj savjet je ludost!
Omi se nakloni pod tim udarcem, ali die pogled te mirno ree:
Onda mi, molim vas, dopustite da poinim seppuku. gospodine. Ali mi najprije dopustite da
zavrim. Iznevjerio bih svoju dunost da vas nisam pokuao zatititi. Kao vjerni vazal molim ovu

posljednju milost.
Zavri!
Sada Regentsko vijee ne postoji pa stoga sad niti nema zakonske zatite za onog neotesanca
ozena koji vrijea, niti za njegove ljude, osim ako ne potujete nezakonitu ispravu usli- jed .
Omi je namjeravao kazati slabosti, ali je promijenio rije i glas je odrao mirnim, ali
autoritativnim: Uslijed toga to biste bili, kao i ostali, prevareni. Vijee ne postoji! Ne moe

vam narediti da ita uinite. Ni ikom drugom! Kad se Vijee sastane, onda moe nareivati i tad
ete morati posluati. Ali koliko e sad daimja posluati prije nego to Vijee izda zakonite
naredbe? Samo Iidovi saveznici, neh? Zar u Ivariju, Mikavi, Totomiji i Surugi ne vladaju njegovi
srodnici koji su mu otvoreni saveznici? Ta isprava svakako znai rat, da, ali molim vas, vodite ga
po svojim uvjetima, a ne po Iidovim. Ovu prijetnju primite prezirno, jer drugo i ne zasluuje!
Toranaga nije nikada poraen u boju, a Iido jest. Toranaga je izbjegao sudjelovanje u Taikovu
pogubnom napadu na Koreju. Iido nije! Toranaga je sklon brodovima i trgovini. Iido nije!
Toranaga e htjeti barbarsku mornaricu. Pa zar mu niste i vi to savjetovali? A Iido nee! Iido e
carstvo zatvoriti. Toranaga e ga i dalje otvarati. Ako Iido pobijedi, dat e va nasljedni feud Izu
svom Ikavi ikkjuu. Toranaga e vama dati cijelu ikkjuovu pokrajinu. Vi ste Toranagin glavni
saveznik! Zar vam nije dao svoj ma? Zar muketi ne zajamuju jednu pobjedu, uz iznenadan
prepad? Sto vam zauzvrat daje onaj seljak Iido? alje vam samuraja-ronina, neotesanca, s izriitim
naredbama da vas postidi u vaoj vlastitoj pokrajini! Tvrdim da je va jedini izbor Toranaga
Minovara. Morate biti uz njega!
Naklonio se i utke ekao. Jabu svrne pogled na Iguraija.
Dakle?
Slaem se s Omi-sanom, gospodine. Na Iguraijevu se licu zrcalila briga. A to se tie toga
da ubijemo glasnika, to bi bilo opasno i tad vie ne bi bilo odstupanja, gospodine. ozen e sutra
sigurno poslati jednoga ili dvojicu. Moda bi mogli nestati. Ubili bi ih razbojnici ... Zastane
usred reenice. Golubovi pismonoe! Teretni konji ozenovi nosili su dvije koare tih golubova!
Noas emo ih morati otrovati ree Omi.
Kako? Sigurno e ih uvati.
Ne znam. No, moramo ih ukloniti ili osakatiti prije zore.
Igurai, smjesta poalji ljude neka motre na ozena ree Jabu. Neka pripaze hoe li kojega
goluba poslati sada
. danas!
Predlaem da i sve nae sokole i sokolare smjesta poaljete na istok brzo nadovee Omi.
Posumnjat e u prijevaru ree Igurai ako vidi da smo mu goluba ubili, ili da mu se motamo
oko ptica!
Omi slegne ramenima.
To moramo sprijeiti.
Igurai pogleda Jabua koji rezignirano kimne glavom.
Uini to!
Kad se Igurai vratio, ree:
Omi-sane, neto mi je palo na pamet. Rekao si mnogo tonih stvari o ikkjuu i o gospodaru Iidu.
No, ako savjetuje da glasnike uklonimo, zato da se onda poigravamo s ozenom? Zato da mu
ita kaemo? Zato odmah ne bismo sve njih pobili?
Stvarno, zato ne? Osim ako bi to zabavljalo Jabu-samu. Slaem se s tim da je va plan bolji,
Igurai-sane ree Omi.
Tad se obojica zagledaju u Jabua.
Kako da sauvam tajnu o muketima? zapitao ih je.
Ubijte ozena i njegove ljude odgovori Omi.
Drugog izlaza nema?
Omi odmahne glavom. Igurai odmahne glavom.
Moda bih se mogao trampiti s Iidom potreseno e Jabu, nastojei smisliti izlaz iz stupice.
U pogledu vremena ima pravo. Imam deset, najvie etrnaest dana. Kako da obrla- timo ozena pa
da ipak sauvamo dovoljno vremena za manevriranje?
Mudro bi bilo da se pravite da kreete u Osaku ree Omi. No, nema nikakva zla ako odmah
obavijestite Torana- gu, neh? Jedan na golub mogao bi prije mraka stii u Jedo. Moda! Nema u
tome nikakva zla.

 Da izjavi Igurai. Mogli biste javiti gospodaru Tora- nagi da je ozen doao te da se do
dvadeset dana sastaje Vijee. No, ono drugo, o ubojstvu gospodara Ita, isuvie je opasno staviti
napismeno, pa ak i ako . Isuvie je to opasno, neh?
Slaem se. Nita o Itu. O tome bi trebao misliti sam Tora- naga. Oigledno, neh?
Da, gospodine! Nezamislivo, ali oigledno!
Omi je utke ekao, a njegov je mozak bjesomuno traio rjeenje. Jabuove oi bijahu u njega uprte,
ali nije se bojao. Njegov savjet bio je razborit i iskljuivo u svrhu zatite klana, obitelji i sadanjeg
glavara u klanu, Jabua. Iako je Omi odluio Jabua ukloniti i promijeniti glaveinstvo, to ga nije
spreavalo da mu udijeli otrouman savjet. Sad je bio spreman umrijeti. Ako je Jabu tako glup da ne
prihvati oiglednu istinu njegovih zamisli, onda uskoro ionako nee biti klana koga bi predvodio.
Karma.
Jabu se nagne. Jo je bio neodluan.
Postoji li ikakav nain da uklonimo ozena i njegove ljude bez opasnosti po mene? I da jo deset
dana ostanem slobodan?
Naga! Postavite klopku u kojoj e Naga biti mamac! jednostavno e Omi.

U suton Blackthorne i Mariko dojau do vrata njegove kue, a za njima sluge na konjima. I on i ona
bijahu umorni. Jahala je kao mukarac, odjevena u iroke hlae preko kojih je prebacila plat
utegnut pojasom. Na glavi je imala eir iroka oboda, a na rukama rukavice da je tite od sunca. I
seljake su ene nastojale lice i ruke zatititi od sunevih zraka. Od pamtivijeka se smatralo, to je
koa tamnija, ovjek je prostiji, a to je svjetlija ovjek je cjenjeniji.
Sluge prihvate vodice i odvedu konje. Blackthorne svoje sluge otpusti s podnoljivo tenim
japanskim rijeima te pozdravi Fudiku koja je po obiaju, ponosno ekala na verandi.
Smijem li vas posluiti ajem, Anin-sane? zapitala je sveano, kao i obino.
Ne odgovori on kao i obino. Najprije u se okupati, pa sake i hrana. Po obiaju joj je
uzvratio naklon. Zatim je kroz hodnik poao u stranji dio kue, pa u vrt, te krunom stazom do
kupaonice od blata i pletera. Slukinja ga svue, a on ue u kupaonicu i gol sjedne. Druga sluavka
ga je trljala i sapunala, oprala mu kosu te ga polijevala vodom da ispere sapunicu i prljavtinu.
Onda je, posve ist, postepeno zato to je voda bila jako vrela zagazio u golemu eljeznu kadu
te se opruio.
Isukrste, izvrsno! likovao je, putajui da mu vrelina prodre u miie. Sklopio je oi, a znoj mu
je urkom tekao s ela. Zau kako se otvaraju vrata, pa Suvov glas: Dobra veer, gospodaru',
popraen nizom japanskih rijei koje nije razumio. No, veeras je bio odvie umoran, a da bi
pokuavao razgovarati sa Suvom. A kupelj, kako mu je mnogo puta Mariko objanjavala nije samo
za ienje koe, kupelj je dar od Boga ili od bogova, bogodano zadovoljstvo u kojemu kao takvom
moramo uivati i tako se prema njemu odnositi.
Bez rijei, Suvo rekao je. Veeras htjeti misliti.
Da, gospodaru. Oprostite, ali ispravno se kae; veeras hou misliti.
Veeras hou misliti. Blackthorne ponovi ispravno tu reenicu, nastojei utuviti u glavu te
gotovo nerazumljive zvukove. Veselio se to ga starac ispravlja, ali od toga je ve bio silno umoran.
U rano jutro zapitao je Mariku:
Gdje je onaj rjenik s gramatikom? Da li ga je Jabu-sama ponovno zatraio?
Da! Molim vas, budite strpljivi, Anin-sane. Uskoro e stii.
Obean mi je bio s galijom i s vojnicima. Nije stigao! Stigoe vojnici i muketi, ali ne i knjige.
Sretan sam to ste ovdje. Bez vas bi bilo nemogue.
Teko, ali ne i nemogue, Anin-sane.
Kako da im kaem: Ne, vi sve radite naopako! Svi morate zajedniki trati, zajedniki se
zaustavljati! Nianiti i pucati kao jedan!?
Kome govorite, Anin-sane? zapitala je.
I tad ponovno osjeti kako u njemu raste osjeaj malodunosti.
Sve je to jako teko, Mariko-san.

 Oh, ne, Anin-sane. Japanski je u usporedbi s drugim jezicima jako jednostavan. Nema lanova,
nema glagolskih konjugacija niti infinitiva. Svi glagoli su pravilni, a zavravaju na -masu, a po elji
moete sve rei ako upotrijebite samo sadanje vrijeme. Za pitanje glagolu samo dodajemo ka. Za
negaciju se masu pretvori u masen. to bi moglo biti lake? Jukimasu znai: idem, ali znai i: ide,
ide, idemo, ii emo, ili bismo, ak i to. Imenice su jednake u jednini i mnoini. Cuma znai: ena,
ene. Vrlo jednostavno.
Kako razlikujete rije jukimasu (idem) od jukimasu (ili su)?
Po naglasku, Anin-sane, i po tonu. ujte: jukimasu jukimasu.
Meni su obje zvuale posve isto.
Ah, Anin-sane, to je zato to mislite na svom jeziku. Da razumijete japanski, morate misliti
japanski. Ne zaboravite da je na jezik jezik beskonanosti. Sve je tako jednostavno, Anin-sane!
Samo promijenite svoje shvaanje svijeta. Japanski jezik, to znai uiti novu umjetnost, odvojenu
od svijeta Sve je tako jednostavno!
Sve je to govno progunao je na engleskom te mu lakne.
to? to ste rekli?
Nita, ali ono to vi kaete nema smisla.
Nauite pismene znakove ree Mariko.
Ne mogu. Trajalo bi predugo. Oni nemaju znaenja.
Gledajte, to su uistinu jednostavne sliice, Anin-sane. Kinezi su jako pametni. Prije tisuu
godina posudili smo njihovo pismo. Gle, uzmite ovaj znak ili simbol za svinju.
Ne izgleda kao svinja.
Neko je izgledalo, Anin-sane. Dopustite da vam pokaem. Evo! Nad simbol svinja dodajte
simbol krov i to ste dobili?
Svinju i krov!
A to to znai? Taj novi znak?
Ne znam.
Kua. U stara vremena Kinezi su mislili da svinja pod krovom znai kuu. Oni nisu budisti nego
mesoderi pa je svinja njima, seljacima, predstavljala bogatstvo, dakle i dobru kuu. Odatle i taj
znak.
A kako ga izgovarate?
Zavisi o tome jesmo li Kinezi ili Japanci!
Oh ko!
Uistinu!

Oh ko! nasmija se ona. Evo novog znaka.

Simbol krov, simbol svinja i simbol ena. Krov pod kojim su dvije svinje znai
zadovoljstvo. Krov pod kojim su dvije ene znai svaa. Neh?
Svakako!
Naravno, Kinezi su u mnogo pogleda jako glupi, a njihove ene nisu uvjebane kao ovdanje
ene. U naem domu nema svae, je li?
Blackthorne je sada, dvanaestog dana svog preporoda, o tome razmiljao. Ne! Nije bilo svae, ali to
i nije bio dom. Fui- ko je bila samo neto kao povjerljiva gazdarica, a kad on naveer ode spavati,
nai e prostrte futone, a ona e strpljivo i bezizraajno uz njih kleati. Na sebi e imati spavai
kimono, slian dnevnom, ali mekaniji, a u struku, umjesto krutim obijeni, povezan samo labavom
vrpcom. Hvala, gospo! rei e on. Laku noi
Ona e se nakloniti i utke poi u sobu nasuprot hodniku, uz prostoriju u kojoj je spavala Mariko. A
on e se uvui pod tanku svilenu mreu protiv komaraca. Jo nikada nije vidio takve mree. Onda e
se sretno opruiti, a nou e, sluajui kako vani zuje mnogobrojni kukci, razmiljati o Crnom
brodu i o tome koliko je Crni brod znaajan za Japan.
Bez Portugalaca ne bi bilo trgovine s Kinom, niti svile za odjeu i za mree. Ve sad, kad je tek
poinjala vlanost, upoznao je vrijednost te svile.
Kad bi se nou uzvrpoljio, sluavka bi gotovo odmah otvorila vrata te zapitala eli li neto. Jednom
je nije razumio. Odmahnuo je slukinji da ode, poao u vrt i sjeo na stepenice zagledavi se u

mjesec. Za nekoliko minuta dola je Fuiko, upava i krmeljiva. utke je sjela iza njega.
Da vam neto donesem, gospodaru?
Ne, hvala. Molim te, lezi!
Rekla je neto to on nije razumio. Opet joj je mahnuo da ode, pa ona neto otro ree slukinji koja
je bila uz nju kao sjena. Uskoro je dola Mariko.
Je li vam dobro, Anin-sane?
Da. Ne znam zato su vas omeli. Isukrste, pa ja samo gledam mjesec. Nisam mogao spavati. Samo
sam htio na svje zrak.
Fuiko joj je neto mucketavo govorila, nelagodno, ozlojeena njegovim srditim glasom.
Kae da ste joj rekli neka legne. Ona je samo htjela da znate da kod nas nije obiaj da ena ili
sulonica spava dok njezin gospodar bdije, to je sve, Anin-sane.
Onda e morati promijeniti svoje obiaje. Nou sam esto budan i posve sam. To mi je obiaj s
mora! Na kopnu imam lak san.
Da, Anin-sane. Mariko objasni, te ona i Fuiko odu, ali Blackthorne je znao da Fuiko nije
legla i da nee, sve dok on ne zaspi. Uvijek ga je ekala, bez obzira u koje bi se doba vratio kui.
Ponekad bi sam nou etao uz obalu. Iako je ustrajao na tome da bude sam, znao je da ga slijede i da
na njega
motre. Ne zato to su se bojali da e on pokuati pobjei, nego
samo stoga to je kod njih bio obiaj da uvaeni ljudi uvijek imaju pratnju. A on je u Aniru bio
vaan.
S vremenom je prihvatio njezinu prisutnost. Kao to je Mariko u poetku rekla: Mislite na nju kao
na stijenu, na odi ili na zid. Njezina je dunost da vam slui!'
Mariko je bila drukiji sluaj. Veselio se to je ostala. Bez nje ne bi uspio zapoeti obuku, a kamoli
objanjavati zapetljanosti strategije. Blagoslivljao je nju, fra Dominga, Albana Caradoca i sve svoje
ostale uitelje.
Nikad nisam mislio da bi bitke ikad mogle neemu koristiti, ponovno je razmatrao. Jedanput, kad je
njegov brod nosio teret engleske vune u Antwerpen, grad je napala panjolska vojska te je svaki
ovjek poao na barikade i nasipe. Odbili su taj podmukli napadaj, muketima nadjaali panjolsku
pjeadiju te je nadmudrili. Tada je prvi put vidio kako vojvoda Vilim Oranski barata pukovnijama
kao ahovskim figurama. Napredovao je i povlaio se uz hinjeni nered, pa bi se opet svrstao i
ponovno napadao, a muketi su plamtjeti u zbijenim salvama koje su ranjavale crijeva, a ui
zagluavale. Probie se kroz Nepobjedive i ostavie ih da umiru i vrite. Ispunjavao ih je smrad
krvi, baruta, mokrae, konja i balege. Obuzimala ih je divlja, bjesomuna naslada za ubijanjem a u
miicama su osjeali dvadesetorostruku snagu.

 Isukrste, izvanredno je pobjeivati glasno e on u kadi.

Gospodaru? upita Suvo.
Nita odgovori on na japanskom. Ja govorio...ja samo
Razumijem, gospodaru. Da. Oprostite.

misl.. . mislio naglas.

Blackthorne se opet prepusti mislima. Mariko . Da, neprocjenjiva je.

Poslije te prve noi njegova maltene samoubojstva nita vie nije bilo reeno. Sto se moglo rei?
Sretan sam to imamo mnogo posla, pomisli on. Nemam vremena za razmiljanje, osim ovdje u kadi
ovih nekoliko minuta. Nikad nemam dovoljno vremena da sve obavim. Nareeno mi je da se posvetim
obuci i pouavanju, a ne uenju, ali elim uiti, nastojim uiti, moram uiti, da ispunim ono to sam
obeao Jabuu. Nikad nemam dovoljno sati! Do vremena za spavanje uvijek sam iscrpljen i iznemogao.
Odmah zaspim, a u zoru ustanem i brzo odjaem na visoravan. Cijelo jutro ih obuavam. Pa onda
oskudan ruak, nikada dovoljan, bezmesan. A svakog popodneva do noi a katkad i do kasne noi
s Jabuom, Omijem, Iguraijem, Nagom, Zukimotom i s nekolicinom ostalih oficira, razgovaram o
ratu i odgovaram na pitanja o ratu. Kako se rat vodi, kako ratuju barbari, a kako Japanci, na kopnu i na
moru. Pisari uvijek biljee. Mnogo, mnogo biljeaka.
Katkad samo s Jabuom.
No, Mariko je uvijek bila prisutna, dio njega, govorila je u njegovo ime. I u Jabuovo. Sad je Mariko
bila prema njemu drukija. On vie nije bio stranac.
Drugih bi dana pisari ponovno itali biljeke. Uvijek su pomnjivo provjeravali, ispravljali te opet
provjeravali, sve dok se sada, nakon dvanaest dana i stotinjak sati podrobnih i iscrpnih objanjenja nije
stvorio ratni prirunik. Toan. I smrtonosan.
A za koga smrtonosan? Ne za nas Engleze, niti za Nizozemce koji e ovamo dolaziti mirno i samo kao
trgovci. Smrtonosan za Jabuove i Toranagine neprijatelje, za nae neprijatelje Portugalce i panjolce,
kad budu pokuali osvojiti Japan. Kao to su posvuda ve postupali. Na svakom novootkrivenom
teritoriju. Najprije dolaze sveenici. Pa konkvistadori.
Ali ovdje nee, pomisli on silno zadovoljan. Ovdje nikada! Sad vie nee! Prirunik, je smrtonosan i
dokaz protiv toga. Ovdje nee biti osvajanja, samo ako budem imao nekoliko godina vremena da se to
znanje proiri.
Anin-sane?
Haj, Mariko-san?
Klanjala mu se.
Jabu-ko va kiden no gousseki o kon-ja va hicujo to senu to oserareru. Anin-san.
U glavi mu se polagano stvore rijei: Gospodar Jabu ne zahtijeva da vas veeras vidi.
Ii-ban vedro e on. Domo.
Gomen nasaj, Anin-san. Anatava
Da, Mariko-san prekine je on, a vrela voda crpila mu je snagu. Znam da sam to trebao drukije
kazati, ali sad vie ne elim govoriti japanski. Ne veeras! Sad se osjeam kao kolarac koga su pustili
iz kole preko boinih praznika. Shvaate li da su mi ovo prvi slobodni satovi otkako sam stigao?
Da, shvaam! Obijesno se nasmijeila. A shvaate li vi, senhor kapetane-pilotu Brack'fon, da
su mi ovo prvi slobodni sati otkako sam stigla?
Nasmijao se. Na sebi je imala debeli pamuni, labavo povezani kupai ogrta, a oko glave runik da
zatiti kosu. Svakog bi jutra, im bi njemu poela masaa, ona ula u kadu, katkad sama, a katkad s
Fuikom.
Evo, sad imate mjesta ree on poevi izlaziti iz kade.
Oh, molim vas, ne! Ne elim vam smetati.
Onda se okupajmo zajedno. Divno je!
Hvala. Jedva ekam da isperem znoj i prainu. Skinula je ogrta pa sjela na sitno sjedite.
Sluavka ju je sapunala dok je Suvo strpljivo ekao pored stola za masau. Ovo su ba kao kolski
praznici izjavila je isto onako sretno kao prije.
Kad ju je Blackthorne prvi put vidio nagu, onog dana kad su plivali, bio je pod snanim dojmom. Sad

ga njezina golotinja sama po sebi nije tjelesno zbunjivala. Tokom prisnog ivota u japanskom stilu, u
japanskoj kui gdje su zidovi papirnati, a prostorije vienamjenske, mnogo ju je puta vidio neodjevenu
ili djelomino odjevenu. Dapae, vidio ju je i kad je obavljala tjelesnu nudu.
to je prirodnije, Anin-sane? Tijelo je prirodno, a prirodne su i razlike izmeu mukaraca i ena,
neh?
Da, ali. ovaj ... Mi smo drukije odgojeni.
Sad ste ovdje, nai obiaji vai su obiaji, a prirodno je prirodno. Neh?
Prirodno bijae piati i srati na otvorenom, ukoliko nije bilo zahoda ih posuda, zadigavi ili razdvojivi
kimono, uei ih sjedei, a svi ostali uljudno su ekali i nisu gledali. Rijetko su bili zaklonjeni
zaslonima, zbog stidljivosti. emu ta stidljivost? Uskoro e seljak pokupiti izmet pa ga pomijeati s
vodom da oplodi polja. Ljudska govna i mokraa bijahu jedini bitni izvori gnojiva u carstvu. Imali su
neto konja i volova, ah nikakvih drugih domaih ivotinja. Tako su uvali svaku ljudsku mrvicu i
prodavali je ratarima diljem zemlje. A kad ovjek vidi razdvajanje i zadizanje kimona i kod ljudi
visokog roda i niskog roda, ili stajanje ili uanje, vie e ga rijetko to zbunjivati.
Je li, Anin-sane?
Da.
Dobro izjavi ona jako zadovoljna. Uskoro ete zavoljeti sirovu ribu i svjee alge i tad ete
zaista postati hatamoto.
Slukinja je polije vodom. Tad Mariko isprana stupi u kadu te se oprui suelice njemu, uz dubok
uzdah zanosa. Maleno raspelo njihalo joj se meu dojkama.
Kako u tome uspijevate? zapita on.
U emu?
Da tako brzo ulazite. Jako je vrue!
Ne znam, Anin-sane, ali zamolila sam ih da stave jo drva i zagriju vodu. Fuiko se uvijek brine da
vama bude . . . recimo, umjerena voda.
Ako je ovo umjereno, onda sam ja Holandezov striko!
to?
Nita.
Vrela voda ih je omamila pa su neko vrijeme utke poivali u kadi.
to biste vi veeras, Anin-sane? kasnije je upitala.
Da smo u Londonu, mi bismo ... Blackthorne umukne. Ne smijem misliti o njima, ni o Londonu.
To je prolo, to ne postoji, postoji samo ovo ovdje.
Da smo? Motrila ga je, jer je zapazila na njemu promjenu.
Poli bismo u kazalite i gledali dramu ree on savladavi se. Imate li i vi drame?
Oh, da, Anin-sane. Kod nas su drame jako omiljene. Taiko je volio u njima nastupati da zabavi
svoje goste, a to voli i gospodar Toranaga. A naravno, postoje i mnoge putujue druine za obian
narod. No, smatram da nae drame nisu ba kao vae. Nai glumci i glumice nose krinke. Takve drame
zovemo no. Dijelom su glazbeno-plesne, a preteno su to jako tune, jako tragine, povijesne drame.
Imamo i komedija. Bismo li pogledali komediju ili moda vjersko prikazanje?
Ne, poli bismo u kazalite Globe i pogledali neko djelo knjievnika po imenu Shakespeare. Njega
vie volim nego Bena Jonsona ili Marlowea. Moda bismo pogledali Ukroenu goro- padnicu' ili San
Ivanjske noi ili Romea i Juliju. Poveo sam enu na Romea i Juliju i jako joj se svidjelo.
Ispriao joj je sadraje. Mariki su preteno svi ti zapleti bili neshvatljivi.
Ovdje bi bilo nezamislivo da ki na takav nain ne slua oca. A to je tako tuno, neh? Tuno za
djevojku i tuno za mladia. Bilo joj je tek trinaest godina? Zar se sve vae gospe tako rano udaju?
Ne, obino s petnaest-esnaest godina. Moja ena udala se sa sedamnaest. Koliko je vama bilo?
Samo petnaest, Anin-sane. Sjena joj prijee elom, ali on nije to opazio. A to bismo radili
poslije kazalita?
Odveo bih vas na veeru, u Stones Chop House u ulici Fetter Lane, ili u Cheshire Cheese u Fleet

Streetu. U tim gostionama hrana je posebno dobra.

to biste jeli?
Bolje da se ne prisjeam ree on uz lijen osmijeh, vrativi misli u sadanjicu. Ne sjeam se. Mi
smo ovdje i ovdje emo jesti, a ja volim sirovu ribu jer karma je karma. Uroni dublje u kadu.
Izvrsna je rije karma. I velika zamisao. Silno ste mi pomogli, Mariko-san.
Zadovoljstvo mi je da sam vam bila od male pomoi.
Mariko se opusti u toplini. Fuiko vam je za veeru spremila posebnu hranu.
Oh?
Kupila je... mislim da vi to zovete fazan. Velika ptica. Ulovio joj jedan sokolar.
Fazan? Mislite ozbiljno? Honto?
Honto odgovori ona. Fudiko ih je zamolila da vam ulove divlja. Rekla mi je neka vam kaem.
Kako ga spremaju?
Jedan vojnik vidio je kako ga pripravljaju Portugalci pa je to rekao Fuiki-san. Zamolila vas je da
budete strpljivi ako nije dobro pripravljen.
Kako ga ona sprema Kako ga spremaju kuhari? ispravio se, jer su samo sluge kuhale i istile po
kui.
Rekoe joj da najprije trebaju operuati fazana, a onda onda izvaditi iznutricu. Mariko je suzbijala
gadljivost. Zatim se ptica isjecka na komadie i popri na ulju, ili se skuha sa soli i zainima.
Namrekala je nos. Katkad ga oblijepe blatom, stave u pe na eravicu i ispeku. Mi nemamo
penicu. Anin-sane, pa e fazana popriti. Nadam se da je to u redu.
Sigurno e biti izvrstan ree, siguran da e biti nejestiv.
Nasmijala se.
Katkad ste tako prozirni; Anin-sane!
Ne razumijete koliko je hrana vana! Nasmijeio se i protiv volje. Imate pravo, hrana me ne bi
smjela zanimati, ali ne mogu obuzdavati glad.
Uskoro ete moi. Nauit ete i aj piti iz prazne alice.
to?
Nije sad mjesto za objanjenje, Anin-sane, a ni vrijeme. Za to morate biti vrlo budni i vrlo ili.
Potreban je miran suton ili zora. Jednog u vam dana to pokazati zbog onoga to ste uinili. Oh, tako
je ugodno ovdje leati, je li? Kupelj je istinski dar Boji.
uo je kako posluga s druge strane zida podstie vatru. Podnosio je poveanu toplinu dokle je mogao,
a tad se digao iz vode, pri emu mu je pomogao i Suvo, te se zadahtan zavalio na debeli runik.
Starevi prsti su ga gnjeili. Blackthorne zamalo ne klikne od zadovoljstva.
Dobro je to.
Jako ste se promijenili u ovih nekoliko dana, Anin-sane.
Zaista?
Oh, da, otkako ste se ponovno rodili. Da, jako mnogo.
Pokuao se prisjetiti prve noi, ali se malo ega sjeao. Nekako se uspio vratiti kui. Fuiko i slukinje
pomogoe mu da legne. Poslije sna bez snova u zoru se probudio i poao plivati. I dok se suio na
suncu, hvalio je Boga na snazi i na putokazu koji mu je dala Mariko. Kasnije, kad je iao kui,
pozdravljao je seljane, znajui potajno da su osloboeni Jabuove kletve, kao to je i on osloboen. A
kad je kasnije dola Mariko, poslao je po Muru.
Mariko-san, molim vas, kaite Muri ovo: Ti i ja imamo tegobu, rijeit emo je zajedno. elim ii u
seosku kolu da s djecom uim govoriti.
Oni nemaju kolu, Anin-sane.
Nikakvu?
Ne. Mura kae da je nekoliko rija zapadno samostan pa bi vas redovnici mogli uiti itati i pisati,
ako elite. Pa ovo je selo, Anin-sane. Ovdje djeca moraju znati sve o ribi, moru, pletenju mrea,
sadnji i uzgoju rie i plodova. Imaju malo vremena za bilo to drugo, a kamoli za itanje i pisanje. A
roditelji i djedovi ue djecu po svojemu, kao i uvijek.

 Kako u onda uiti kad vi odete?

Gospodar Toranaga poslat e vam knjige.
Bit e mi potrebno i vie nego knjige.
Sve e biti u redu, Anin-sane.
Da, moda. No, recite glaveini, kad god

pogrijeim, svatko pa i dijete mora me ispraviti.

Odmah. Ja to nareujem.
On vam zahvaljuje, Anin-sane.
Govori li itko ovdje portugalski?
On kae da ne.
Nitko u blizini?
Ije, Anin-san!
Mariko-san, moram imati nekoga uza se kad vi odete.
Rei u Jabu-sanu to to ste sada kazali.
Mura-sane, vi . .
Kae da ne smijete govoriti san ni njemu niti ijednom seljaninu, oni su nii od vas. Nije ispravno
da kaete san njima ni ikom niem od sebe. I Fuiko se prvog dana naklonila do zemlje.
Fuiko-san eli vam dobrodolicu u kui, Anin-sane. Kae da ste joj ukazali veliku ast i moli vas
da joj oprostite to je na brodu bila onako neotesana. Poaena je to vam je sulo- nica i domaica
vae kue. Moli vas da zadrite maeve, to bi joj silno godilo. Pripadali su njezinu pokojnu ocu. Nije
ih dala muu jer je ve imao svoje maeve.
Zahvalite joj i recite da sam poaen to mi je sulonica
rekao je.
I Mariko se naklonila. Propisno.
Sad ste u novom ivotu, Anin-sane. Gledamo vas drugim oima. Katkad je na obiaj da budemo
ukoeni i jako ozbiljni. Vi ste mi otvorili oi, neizrecivo. Neko ste za mene bili obian barbarin.
Molim vas, oprostite to sam bila tako glupa. To to ste uinili dokazuje da ste samuraj. Sad ste
samuraj. Molim vas, oprostite to sam prije bila neotesana.
Tog se dana osjeao jako uzvieno, ali maltene smrt to ju je samom sebi zadao, promijenila ga je vie
nego to je mislio i zauvijek je na njemu ostavila oiljak, vie nego sve njegove prijanje maltene
smrti skupa.
Jesi li se oslanjao na Omija? pitao se. Da e Omi zadrati udarac? Zar ga nisi dovoljno upozorio? Ne
znam. Znam samo da sam sretan to je bio spreman, iskreno odgovori Black- thorne samom sebi. Ode
mi jo jedan ivot!
To mi je deveti... posljednji ivot! glasno e on. Suvo zastane s masaom.
to? upita Mariko. to ste rekli, Anin-sane?
Nita, nije bilo nita nelagodno je odgovorio.
Jesam li vas ozlijedio, gospodaru? javi se Suvo.
Nisi.
Suvo ree jo neto to on nije razumio.
ozo?
Sad vam eli masirati lea ree Mariko iz daljine. Blackthorne se obrne na trbuh i ponovi
japanske rijei, ali ih odmah i zaboravi. Vidio ju je kroz paru. Duboko je disala, lagano zabacivi
glavu. Koa joj je bila ruiasta. Kako moe podnijeti vrelinu?, pitao se. Vjerojatno navika, od
djetinjstva.
Godili su mu Suvovi prsti pa je odmah utonuo u drijeme. Na to sam ono mislio? Razmiljao si o
svom devetom ivotu, o svom posljednjem ivotu i bojao si se, prisjeajui se praznovjerja. Ali u ovoj
zemlji bogova glupo je biti praznovjeran. Ovdje je sve drukije i sve je vjeno. Dananjica vjeno
traje.
Sutra se mogu dogoditi mnoge stvari.

Danas u se drati njihovih propisa. Hou!

Slukinja donese poklopljenu zdjelu. Po obiaju ju je drala visoko nad glavom da svojim dahom ne
ogadi jelo. Tjeskobno je kleknula te je brino poloila na stoli-pladanj pred Black- thorneom. Na
svakom stoliu nalazile su se zdjele i tapii, alice za sake i ubrusi, i siuan cvjetni ukras. Nasuprot
njemu sjedile su Fudiko i Mariko. U kosi im je bilo cvijee i srebrni eljevi. Fudikin bijeli kimono
imao je aru od svijetlozelenih riba, a nosila je zlatan obi. Mariko je odjenula crno-crveni kimono s
tankom svilenom predicom na krizanteme te obi na crvene i srebrne kvadratie. Kao i uvijek, obje su
se namirisale. Gorio je tamjan da tjera none kukce.
Blackthorne se ve odavna sabrao. Znao je da bi njegovo nezadovoljstvo unitilo ovu veer. Ako su
ulovili fazane, zacijelo ima i druge divljai, pomisli on. Imao je konja i oruje te moe i sam loviti,
samo ako nae vremena.
Fudiko se nagne i skine poklopac sa zdjele. Komadici prenog mesa bili su smekasti i izgledali su
slasno. I od samog mirisa doe mu slina na usta.
Polako zahvati tapiima komad mesa, pazei da ne ispadne, te provae meso. Bijae ilavo i suho, ali
tako dugo nije jeo meso da mu je silno prijalo. Jo jedan komad. Sa zadovoljstvom je uzdahnuo.
Ii-ban, ii-ban! Boga mu!
Fuiko porumeni te mu nalije sake da sakrije lice. Mariko se hladila grimiznom lepezom koja je
predstavljala konjica. Blackthorne potegne vino, pojede jo komad, opet natoi vino i sveano ponudi
Fudiku do vrha punom alicom. Ona je po obiaju odbila, ali veeras je on bio uporan pa je iskapila i
malko se zagrcnula. Odbije i Mariko, ali i nju je naveo da pije. Tad se okomio na fazana, nastojei da
bude to manje pohlepan. ene tek to su okusile svoje sitne zdjelice povra i ribe. Nije mu to smetalo
jer su po obiaju jele prije ili poslije, kako bi gospodaru posvetile svu svoju panju.
Pojeo je cijeloga fazana i tri zdjelice rie te srkao sake, jer i to je bilo pristojno. Prvi put nakon toliko
mjeseci osjeao se sit. U toku jela ispio je est boica vrueg riina piva, a Mariko i Fuiko zajedno
dvije. Sad su crvenjele i hihotale, lagano supijane. Mariko se nasmija i stavi ruku pred usta.
O, kad bih mogla piti sake kao vi, Anin-sane! Pijete sake bolje od bilo kojeg ovjeka koga
poznajem. Kladim se da biste bih najbolji na Izuu! Na vama bih zaradila mnogo novaca!
Mislio sam da su samuraji protiv kockanja.
Oh, jesu, svakako, nisu oni trgovci ni seljaci, ah nisu svi samuraji jaki pa se mnogi kako da
kaem mnogi se klade kao to se klade Juni barba kao to se klade Portugalci.
Klade li se i ene?
Jasno, i to mnogo, ah samo s drugim gospama i u umjerene svote i tako da za to nikad ne doznaju
njihovi muevi! Veselo je prevodila Fuiki koja se jo vie zarumenjela nego ona. Vaa
sulonica pita klade li se i Englezi? Vole li se i oni kladiti?
To je naa narodna zabava! Priao im je o konjskim trkama, unjevima, potjerama za veprom,
gonjenju lisica, pseim natjecanjima, lovu sa sokohma, kuglanju, novim dioniarskim drutvima,
kraljevskim preporuenim pismima, pucanju, strijeljanju, lutriji, boksu, kartanju, rvanju, kockanju,
ahu i dominu,
o sajmovima kad na neki broj ulau ljudi novi, a kolo sree se okree.
Kako naete vrijeme za ivot, rat i jastuenje, pita Fu- diko?
Za to se uvijek nae vrijeme. Na tren im se oi sretnu, ali u njezinu pogledu nita nije uspio
proitati, samo sreu, moda previe pia.
Mariko ga zamoli da Fuiki otpjeva hornpipe. On je poslua, a one mu estitaju rekavi da jo nikad
nisu ule neto tako dobro.
Izvolite jo sakea!
Oh, ne smijete toiti, Anin-sane, to je enska dunost. Zar vam to nisam rekla?
Jeste. Izvolite jo! ozo.

 Bolje ne, mislim da u se sruiti! Mariko je bijesno mahala lepezom, a u propuhu su leprale niti
kose koje su se izdvojile iz njezine besprijekorne frizure.
Imate lijepe ui ree on.
I vi. Mi, Fuiko-san i ja, mislimo da imate i savren nos, dostojan jednog daimja.
Nasmijao se i brino im se poklonio. Tad mu one uzvrate naklon. Nabori Marikina kimona lagano su
spali s vrata, otkrivi rub njezina skrletnog potkimona i vijugavost njezinih dojki, a to ga znatno
uzbudi.
Sake, Anin-sane?
Ispruio je alicu sigurnom rukom. Toila je gledajui u alicu. Vrkom jezika doticala je usne, toliko
se na to usredotoila.
I Fuiko neodluno prihvati sake, iako je kazala da vie ne osjea noge. Veeras je nestalo njezine tihe
sjete i opet je izgledala mlado. Blackthorne ustanovi da nije onako runa kao to je prije mislio.

ozenu je umilo u glavi, ali ne od sakea nego od nevjerojatne ratne strategije to su mu je tako
otvoreno izloili Jabu, Omi i Igurai. utio je samo Naga, zapovjednikov zamjenik i sin ljutog
neprijatelja, a cijelu veer bijae hladan, nabusit i ukoen, s karakteristinim krupnim Toranaginim
nosom na uilje- nom licu.
Nevjerojatno, Jabu-sama ree ozen. Sad shvaam razloge tajnovitosti. Shvatit e i moj
gospodar. Mudro, veoma mudro. A vi, Naga-sane, cijelo vee utite. Zanimalo bi me vae miljenje.
Kako vam se svia ovaj novi nain kretanja i ova nova strategija?
Moj otac smatra da moramo uvaiti sve ratne mogunosti, ozen-sane odgovori mladi.
A to vi mislite?
Ovamo sam poslan samo zato da sluam, promatram, uim i da iskuavam. A ne zato da iznosim
miljenje.
Naravno, ali kao zapovjednikov zamjenik htjedoh rei, kao dini zapovjednikov zamjenik
smatrate li da je pokus uspio?
Na to neka odgovore Jabu-sama ili Omi-san. Ili moj otac.
Pa Jabu-sama je kazao da veeras svi moraju slobodno govoriti. to imamo skrivati? Svi smo mi
prijatelji, neh? Ovako uven sin onako uvena oca zacijelo ima svoje miljenje. Neh?
Naga suzi oi na tu sprdnju, ali ne odgovori.
Svatko smije slobodno govoriti, Naga-sane ree Jabu.
to mislite?
Smatram da uz prepad ova zamisao moe pobijediti u jednom okraju, moda i u jednom boju. Da, na
prepad. Ali kasnije? Nagin glas bio je leden. Tad e sve strane koristiti isti plan pa e
nepotrebno poginuti silni ljudi. Neasno e ih dokrajiti napada koji nee ni znati koga je ubio.
Sumnjam da bi moj otac dopustio da se to upotrijebi u pravom boju.
On je to rekao? zajedljivo e Jabu, ne osvrui se na ozena.
Ne, Jabu-sama. Izraavam, naravno, svoje miljenje.
Vi ste protiv pukovnije muketira? sumorno zapita Jabu. Gadi vam se?
Naga se u nj zagleda svojim uskim gmazovskim oima.
S velikom smjernou, da, kad me ve pitate za miljenje, gadi mi se. Nai preci uvijek su znali koga
ubijaju i tko ih je porazio. Takav je na propis buido, put ratnika, put pravoga samuraja. Neka
pobijedi bolji, neh? A ovo sad? Kako ete gospodaru dokazati svoju hrabrost? Kako on moe nagraditi
vau smionost? Da, napad mecima je hrabar, ali i glup. Gdje je tu smjelost? Muketi su protiv naih
samurajskih propisa. Tako se bore barbari, tako se bore seljaci. Je li vama jasno da se tako mogu boriti
prljavi trgovci i seljaci, pa i ete? ozen se nasmije, a Naga produi, jo izrazitije prijeteim
glasom: Nekolicina seljaka-fanatika mogla bi, uz dovoljan broj muketa, ubiti neogranien broj
samuraja! Da, seljaci bi mogli ubiti bilo koga od nas, pa i gospodara Iida koji eli zasjesti na mjesto

mog oca.
Dozen se nakostrijei.
Gospodar Iido ne hlepi za zemljama vaega oca. eli samo zatititi carstvo za zakonitog
nasljednika.
Moj otac ne ugroava gospodara Jaemona ni kraljevstvo.
Naravno, ali vi ste spomenuli seljake. Gospodar Taiko neko je bio seljak, moj gospodar Iido neko
bijae seljak, i ja bijah neko seljak. I ronin!
Naga nije elio svau. Znao je da se ne moe mjeriti s Doze- nom uvenim po svom umijeu u
baratanju maevima i sjekirom.
Nisam kanio vrijeati vaega gospodara, ni vas, ni bilo koga, ozen-sane! Samo sam kazao da svi mi
samuraji moramo osigurati da se seljaci nikad ne domognu muketa, ili vie nijedan od nas nee biti
siguran.
Trgovci i seljaci nikad nas nee brinuti ree Dozen.
Slaem se nadovee Jabu. Naga-sane, slaem se djelomino s onim to ste rekli. Da, ali
muketi su moderni i uskoro e se sve bitke biti muketima. Slaem se da je to gnusno, ali takav je
moderni rat. A bit e kao i uvijek! Uvijek e pobijediti najhrabriji samuraj.
Ne, jako alim, ali varate se, Jabu-sama! Sto nam je rekao onaj prokleti barbarin. O biti njihove
ratne strategije? Sam je priznao da su sve njihove vojske sastavljene od unovaenih vojnika i od
plaenika. Neh? Plaenici! Nemaju oni osjeaja dunosti prema gospodaru. Vojnici se bore samo za
plau i za plijen, za silovanje i za grabe. Zar nije kazao da su njihove vojske seljake vojske? To su
muketi donijeli njihovu svijetu, a to e donijeti i naem. Da imam mo, veeras bih barbarinu odrubio
glavu i zauvijek zabranio mukete.
Misli li to va otac? prebrzo zapita Dozen.
Otac ni meni niti ikom drugom ne pria to misli, zacijelo vam je to poznato. Ne govorim u ime svog
oca! Nitko ne govori u njegovo ime odgovori Naga, bijesan to je dopustio da ga tako navuku u
razgovor. Ovamo sam poslan da sluam i da druge poujem, a ne da govorim. Oprostite to sam
govorio. Ne bih da me niste zamolili. Ako sam uvrijedio vas, ili vas, Jabu- -sama, ili vas Omi-sane,
ispriavam se.
Ne morate se ispriavati, zamolio sam vas da iznesete svoje miljenje ree Jabu. Zato bi se
itko vrijeao? Ovo je rasprava, neh? Meu voama. Vi biste zabranili mukete?
Da. Mislim da bi bilo pametno da strogo pazite na svaki muket koji je na vaem podruju.
Svim seljanima zabranjeno je bilo kakvo oruje. Jako dobro drim na uzdi svoje seljane i svoje
podanike.
ozen mirne prema vitkom mladiu. Mrzio ga je.
Imate zanimljive nazore, Naga-sane, ali varate se u pogledu seljaka. Oni su samurajima samo
hranitelji. Ne predstavljaju veu opasnost od gomile gnoja.
Zasad! izjavi Naga tjeran ponosom. Zato bih ja ve sada zabranio mukete. Pravo imate, Jabusane, novo razdoblje zahtijeva i nove metode, ah zbog onoga to nam je rekao taj barbarin Anin-san,
ja bih poao mnogo dalje od naih sadanjih zakona. Izdao bih ukaze! Ako se kod nekoga nau
muketi, ih ako se u trgovini muketima ulovi itko drugi osim samuraja, ostat e odmah bez ivota, kao
i svaki lan njegove porodice, u svim naratajima. Nadalje, zabranio bih proizvodnju i uvoz muketa.
Zabranio bih barbarima da ih nose i dovoze na nae obale. Da, kad bih imao mo a mo ne traim i
nikad je neu traiti posve bih udaljio barbare iz nae zemlje, osim nekoli- cine sveenika i jedne
trgovake luke koju bih opasao visokom ogradom i pouzdanim ratnicima. Naposljetku, smjesta bih
ubio onog barbarina pogana jezika, Anin-sana, tako da se ne proiri njegovo pogano znanje. On je
poast!
Oh, Naga-sane, zacijelo je lijepo biti tako mlad ree Dozen. Znate, moj gospodar u mnogo
emu se slae u pogledu onog to rekoste o barbarima. Mnogo puta sam ga uo kako govori: Udaljite
ih, nogama ih odbacite, nogom u guzicu ih odbacite u Nagasaki, pa ih tamo stijesnite! elite ubiti Anin-sana, a? Zanimljivo. Ni mom se gospodaru

ne mili Anin-san. Ali to se njega tie . . Zastane. Ah, da, imate dobre zamisli u pogledu
muketa. To mi je jasno! Smijem li to kazati gospodaru? Vae zamisli o novim zakonima?
Naravno! Naga se sav smekao i smirio kad je izrekao sve to je od prvoga dana u sebi kupio.
Jeste li to miljenje iznijeli gospodaru Toranagi? upita Jabu.
Gospodar Toranaga nije traio moje miljenje. Nadam se da e me jednoga dana poastiti zapitavi
me, kao danas vi smjesta iskreno odgovori Naga, pitajui se je li itko od njih prozreo la.
Budui da je ovo slobodna raspra, gospodine ree Omi
kaem da je ovaj barbarin pravo blago. Smatram da od barbarina moramo uiti. Moramo se razumjeti
u mukete i u bojne brodove, jer se i oni u to razumiju. Moramo doznati sve to oni znaju, im oni to
doznaju, pa ve sad neki od nas moraju poeti uiti misliti kao oni, kako bismo ih doskora nadmaili.
A to bi oni to znali, Omi-sane? povjerljivo zapita Naga. Da, mukete i brodove. Ali to jo?
Kako bi nas oni mogli unititi? Medu njima nema samuraja. Pa zar taj Anin-san nije otvoreno priznao
da su i njihovi kraljevi ubojice i vjerski fanatici? Nas ima na milijune, a njih je aica. Golim rukama
mogli bismo ih dokrajiti.
Taj Anin-san otvorio mi je oi, Naga-sane. Otkrio sam da naa zemlja i Kina nisu cijeli svijet, nego
samo vrlo malen dio svijeta. Isprva sam smatrao da je barbarin samo zanimljiv predmet za
znatieljnike, a sad to vie ne mislim. Hvalim bogove to su nam ga poslali. Mislim da nas je on spasio
i znam da od njega moemo uiti. Ve nam je dao mo nad Junim barbarima i nad Kinom.
to?
Taiko je bio poraen zato to su oni brojano nadmoniji od nas u okraju ovjeka protiv ovjeka i
strijele protiv strijele, neh? Muketima i barbarskim umijeem mogli bismo zauzeti Peking.
S
S

barbarskom izdajom, Omi-sane!

barbarskim znanjem, Naga-sane, mogli bismo zauzeti Peking. Tko god zauzme Peking, na koncu e
osvojiti Kinu. A tko osvoji Kinu, imat e cijeli svijet. Moramo nauiti da bez stida primamo znanje,
bez obzira odakle dolazilo.
Tvrdim da nama nije potrebno nita izvana.
Bez uvrede, Naga-sane, tvrdim da na svaki nain moramo zatititi ovu zemlju bogova. Naa prva
dunost jest tititi jedinstveni boanski poloaj to ga imamo na zemlji. Ovo je jedina zemlja bogova,
neh? Samo je na car boanstven! Slaem se da bi tog barbarina trebalo onemoguiti, ali ne smru,
nego vjenom izdvojenou ovdje u Andiru, dok ne doznamo sve to on znade.
Dozen se zamiljeno poea.
Iznijet u gospodaru vaa gledita. Slaem se da bi barbarina trebalo izdvojiti, a i da bi obuka trebala
smjesta prestati.
Jabu izvue svitak iz rukava.
Evo potpunog izvjetaja o ovom pokusu, za gospodara Iida! Ako gospodar Iido zaeli da obuka
prestane, jasno da e obuka prestati.
ozen prihvati svitak.
A gospodar Toranaga? to je s njim? Svrne pogled na Nagu koji nita ne ree, nego se zapilji u
svitak.
Moi e ga osobno zapitati to misli ree Jabu. I on je dobio slian izvjetaj. Pretpostavljam
da sutra odlazite u Jedo? Ili biste htjeli gledati obuku? Nije potrebno da ti kaem da ljudi jo nisu
osposobljeni.
elio bih vidjeti jedan napadaj.
Omi-sane, pobrini se za to! Ti povedi napad!
Da, gospodine.
Dozen se okrene svom zamjeniku te mu prui svitak.
Masumoto, nosi ovo gospodaru Iidu. Odmah e otii.

 Da,
Daj

ozen-sane.
mu vodie do granice i svjee konje ree Jabu Iguraiju.
Igurai odmah ode sa samurajem. ozen se protegne i zijevne.
Molim vas, oprostite ree on. To je od ovog dugog jahanja u nekoliko posljednjih dana. Moram
vam zahvaliti na izuzetnoj veeri. Jabu-sama, vae zamisli su dalekosene. I vae, Omi-sane! I vae,
Naga-sane! Pohvalit u vas gospodaru Toranagi i svom gospodaru. A sad mi oprostite, jako sam
umoran, a daleko je do Osake.
Naravno ree Jabu. Kako je bilo u Osaki?
Jako dobro. Sjeate li se onih razbojnika koji su vas napali na kopnu i na moru?
Svakako.
Te noi skinuli smo etiri stotine pedeset glava. Mnogi su nosili Toranaginu odoru.
Ronini nemaju asti, nemaju je nimalo.
Neki ronini imaju odvrati ozen pecnut uvredom. Uvijek je ivio postiden to je neko bio ronin.
Neki su nosili i nae sive odore. Nije nijedan pobjegao. Svi poginue.
A Buntaro-san?
Ne, on je . . ozen uuti. Ono ne mu se omaklo, ali sad mu nije bilo krivo to je to kazao.
Ne. Ne znam zasigurno, nitko nije naao njegovu glavu. Nita niste uli o njemu?
Ne odvrati Naga.
Moda je zarobljen. Moda su ga sasjekli na komadie i razbacali. Mog gospodara bi to zanimalo
kad dobijete vijesti. Sad je u Osaki sve veoma dobro. Napreduju pripreme za sjednicu. Raskone
zabave proslavit e novo doba, a naravno, poas- tit e i ive daimje.
A gospodar Toda Hiro-macu? uljudno zapita Naga.
Stari eljezna pesnica snaan je i nabusit kao uvijek.
Je li jo tamo?
Ne, otiao je nekoliko dana prije mene sa svim ljudima vaeg oca.
A sulonice mog oca?
uo sam da su gospa Kiricubo i gospa Sazuko zamolile da ostanu kod moga gospodara. Lijenik je
gospi savjetovao da mjesec dana poiva. Znate, radi zdravlja. Smatrao je da bi putovanje kodilo
djetetu to ga nosi. Obrati se Jabuu: Pala je one noi kad ste otputovali, je li?
Da
Nadam se da nije nita ozbiljno? upita Naga, jako zabrinut.
Ne,

Naga-sane, nije nita ozbiljno odvrati ozen pa opet nadovee Jabuu: Obavijestili ste
gospodara Toranagu
o mom dolasku?
Naravno.
Dobro.
Vijesti koje ste nam donijeli zacijelo e ga jako zanimati.
Da, vidio sam kako krui golub-pismonoa i leti na sjever.
Sada imam tu slubu. Jabu nije nadodao da su i oni opazili Dozenova goluba, niti da su ga
sokolovi ulovili blizu planina, niti da su deifrirali poruku: U Andiru sve tono onako kako smo
obavijeteni. Jabu, Naga, Omi i barbarin su ovdje.
S vaim doputenjem odlazim sutra poslije napada. Dat ete mi svjee konje? Gospodar Toranaga
ne smije me ekati. Veselim se to u ga vidjeti. I moj gospodar. U Osaki! Nadam se da ete ga
dopratiti, Naga-sane.
Ako mi naredi da onamo odem, bit u ondje. Naga je drao sputen pogled, ali je gorio od
suzbijenog bijesa.
ozen ode sa straarima u svoj tabor na brdu. Preraspodijeli strae, naredi ljudima da spavaju te ude
pod svoju malenu nadstrenicu koju su sagradili da se zatite od skorih kia. Uz svijeu je pod mreom

protiv komaraca preinaio raniju poruku na tankom komadu riina papira te nadodao: Pet stotina muketa je smrtonosno. Pripremaju masovne napade na prepad! Pun izvjetaj ve poslan s Masumotom.
Napie datum i otpuhne svijeu. U tmini se iskrade iz mree protiv komaraca, uze iz koare jednog
goluba te ugura poruku u sitnu cjevicu na golubovoj nozi. Tad se doulja do jednog svog ovjeka te
mu preda goluba.
Odnesi ga u grmlje apne. Sakrij ga negdje gdje moe mirno prenoiti do zore. Sto dalje
moe! Samo pazi, sve unaokolo ima oi. Ako te zaustave, reci da sam te poslao u izvidnicu, ah
najprije skloni goluba.
ovjek se iulja tiho kao ohar. Zadovoljan sobom ozen pogleda dolje prema selu. U tvravi i na
nasuprotnoj kui znao je da je to Omijev dom gorjelo je svjetlo. A i u kuici neto nie, u kojoj
je sada stanovao barbarin.
Ono tene Naga ima pravo, pomisli ozen mahnuvi rukom a otjera komarca. Barbarin je prljava
poast.
Laku no, Fuiko-san.
Laku no, Anin-sane.
Za njom se zatvori oi. Blackthorne skine kimono i povez oko slabina i navue laganiji spavai
kimono. Legne pod mreu protiv komaraca te se oprui.
Otpuhne svijeu. Obuhvati ga duboka tmina. Sad kua bijae tiha, malene rebrenice zaklopljene ali uo
je lupanje valova po obali. Oblaci su zastirali mjesec. Bio je omamljen i ushien od riina piva i od
smijeha. Sluao je valove i osjeao kao da ga oni nose. Mozak mu se mutio. Katkada bi u selu ispod
njih za- lajao pas. Morao bih nabaviti psa, pomisli on sjetivi se svoga bulterijera kod kue. Je li jo
iv? Zvao se Grog, ali njegov sin Tudor uvijek ga je zvao Og-og.
Ah, Tudore, mali moj, toliko te ve nisam vidio! O, da te sada mogu vidjeti, napisati pismo pa ga
poslati kui. Da vidimo, pomisli on. Kako bih zapoeo?
Dragi moji, ovo je prvo pismo koje sam uspio poslati kui otkako smo se iskrcali u Japanu. Sve je sad
dobro kad znam ivjeti prema njihovim obiajima. Hrana je grozna, ali danas sam veerao fazana, a
uskoro e mi vratiti moj brod. Otkud da ponem? Danas sam u ovoj neobinoj zemlji neto poput feudalnoga gospodara. Imam kuu, konja, osmero sluinadi, domaicu, brijaa i prevoditeljicu. Sad sam
uredno obrijan i svakog dana se brijem, ove eline britve to ih ovdje imaju zacijelo su najbolje na
svijetu. Plaa mi je golema, dovoljna da hranim godinu dana dvije stotine pedeset japanskih obitelji.
U Engleskoj bi tome odgovaralo otprilike tisuu zlatnih gvineja godinje! Deset puta vie od moje
plae kod nizozemske kompanije .
Sodi se pone otvarati. Potrai pod jastukom pitolj te se spremi, uzmaknuvi. Tad osjeti gotovo
nezamjetno utanje svile i daak parfema.
Anin-san? Tanak apat, pun obeanja.
Haj? zapita on isto tako tiho, zapiljivi se u tminu. Nije mogao jasno vidjeti. Koraci se priblie.
Zauje kako ona klei i kako razgre mreu. Pridruila mu se pod navuenom mreom. Uzela ga je za
ruku te je digla do grudi pa do usana. Mariko-san?
Odjednom njeni prsti zahvate tminu i dodirnu mu usne, upozorivi ga na utnju. Kimnuo je glavom,
shvativi kakvoj se groznoj pogibelji izlau. Dohvatio je njezin tanki runi zglob te ga okrznuo
usnama. U mrkloj tmini drugom je rukom napipao i pomilovao njezino lice. Ljubila mu je redom sve
prste. Sad joj je kosa bila oputena, sve do struka. Prebirao je prstima po njoj. Divna mekoa svile
ispod koje nita nije imala.
Njezin okus bijae sladak. Jezikom dotakne njezine zube, pa joj obrubi ui, otkrivajui je . Razrijeila
je njegovu spavaicu, a svoju zbacila Sad joj je disanje bilo pohotljivije. Primakla mu se blie, pripila
se uz njega i navukla im pokriva na glavu. Tad ga je poela ljubiti, rukama i usnama. S veom
njenou, traenjem i znanjem nego to je on ikad iskusio.

TRIDESET I TREE POGLAVLJE

U zoru se Blackthorne probudio. Sam samcat. Isprva je bio siguran da je sanjao, ali njezin miris jo je
ostao pa je znao da to nije bio san.
Nenametljivo kucanje.
- Haj?
Ohajo, Anin-san, gomen nasaj. Sluavka otvori odi Fudiki te unese pladanj s ajem, zdjelom
riine prekrupe i slatkim kolaima od rie.
Ohajo, Fuiko-san, domo ree zahvaljujui joj. Uvijek mu je osobno nosila prvi obrok. Razgrnula
bi mreu i ekala dok je on jeo, a slukinja mu pripremala novi kimono, tabi i povez preko slabina.
Pijuckao je aj, pitajui se zna li Fuiko za ovo noas. Njezino lice nije nita odavalo.
Ikaga desu ka? zapita Blackthorne. (Kako je?)
Okagasama de genki desu, Anin-san. Anata va? (Vrlo dobro, hvala, Anin-sane. A vi?)
Slukinja izvadi njegovu istu odjeu iz skrivenog ormaria koji se ugodno stapao s ostatkom sobe
obloene papirom, a onda ih ostavi.
Anata va jokii nemulta (Jeste li dobro spavali?)
Hai. Anin-san, arigato goziemaita! Nasmijeila se, stavila ruku na glavu kao da je boli, i
pokazala mu da je bila pijana i spavala kao klada. Anata va?
Vatai va joku nemum. (Spavao sam vrlo dobro.)
Vatai va joku nemutta Ispravi ga ona.
Domo. Vatai va joku nemutta.
Joj! Tajhenjoj! ( Dobro. Vrlo dobro.)
Tad zauje kako iz hodnika Mariko doziva:
Fuiko-san?
Haj. Mariko-san? Fuiko pride odiju te ga malice pritvori. Nije vidio Mariku i nije razumio to
one govore.
Nadam se da nitko ne zna, pomislio je. Molim Boga da to ostane tajna, samo meu nama. Moda bi
bilo bolje da je to bio san.
Poeo se oblaiti. Fuiko se vrati i klekne da mu vee tabi.
Mariko-san? Nan da?
Nane mo. Anin-san odgovorila je. (Nije bilo nita vano.)
Prila je takonami. alkovi u kojoj je visio ukrasni svitak uz cvjetni ukras i gdje su mu uvijek bili
maevi. Predala mu ih je. Tutne ih za pojas. Maevi mu se vie nisu inili smijeni, ali je elio da ih
nosi manje upadljivo.
Ispriala mu je da je maeve njezin otac dobio za hrabrost nakon osobito krvave bitke na krajnjem
sjeveru Koreje, za vrijeme prve invazije, prije sedam godina. Japanska vojska pobjedonosno se probila
kroz kraljevstvo i sjekla put na sjever. No, kad stigoe blizu rijeke Jalu, odjednom preko granice
nahrupe kineske horde, sukobe se s japanskim vojskama i potuku ih teinom svoje nevjerojatne
brojane nadmoi. Fudikin je otac bio u odstupnici koja je uvala povlaenje sve do planina sjeverno
od Seula, gdje su se okrenuli i borili se do zastoja. Ta bitka i ona nakon nje bijahu najkobniji vojni
pohodi svih vremena.
Kad je lani Taiko umro, Toranaga je u ime Regentskog vijea smjesta naredio da se vrate ostaci
vojske, na veliko olakanje pretene veine daimja, koji su bili protiv korejskog rata.
Blackthorne izie na verandu, navue sandale od remenja te kimne glavom posluzi koja se po obiaju
svrstala u red da bi mu se naklonila.
Dan bijae sumoran, nebo naoblaeno, a s mora je puhao vru i vlaan vjetar. Plosnato kamenje
umetnuto medu ljunak na stazi bilo je mokro od kie to je padala nou. Iza vrata nalazili su se konji i
deset njegovih samuraja-pomonika. I Mariko.

Ve je zajahala konja. Preko svijetlozelenih svilenih hlaa nosila je svijetlouti plat. eir iroka
oboda, koprena privrena utim vrpcama i rukavice. U korice za sedlom bijae utaknut kiobran.
Ohajo slubeno e on. Ohajo, Mariko-san.
Ohajo, Anin-san . . . Ikaga desu ka?
Okaga sama de genki desu. Anata va? Nasmijeila mu se.
Joj, arigato goziemaita. Niim nije ni najmanje odavala da se ita meu njima promijenilo, no on
to nije ni oekivao, ne na javnom mjestu, znajui kako je njihov poloaj opasan. Zapahne ga njezin
miris i najradije bi je ovdje poljubio . . . pred svima!
Ikimao! kliknuo je te se vinuo u sedlo, davi samurajima znak neka odjau pred njima. Nehajno
je tjerao konja, a Mariko stade uza nj. Kad su ostali sami, on se opustio.
Mariko?
Haj?
Lijepa si i volim te rekao je tad na latinskom.
Hvala ti, ali od onog silnog riina piva sino, moja glava danas se ne osjea lijepom uistinu ne
a ljubav je kranska rije.
Lijepa si, i kranka, a pivo ti ne moe nakoditi.
Hvala ti na lai, Anin-sane, da. Hvala ti.
Ne, trebao bih ja tebi zahvaljivati.
Oh? Zato?
Bez Zato?! Nikakvo Zato?! Iskreno ti zahvaljujem!
Ako od piva i mesa postaje tako vru, dobar i udvoran - ree ona morat u tvojoj sulonici kazati
da pokrene nebo i zemlju kako bi ti ih dohranila svake veeri.
Da. elio bih da sve bude isto, uvijek.
Danas si jako sretan rekla je. Dobro, veoma dobro. Ali zato? Zato zapravo?
Zbog tebe. Zna zato.
Nita ja ne znam, Anin-sane.
Nita? zadirkivao ju je on.
Nita. Bio je zateen. Sad bijahu posve sami, na sigurnom. Zato je ovo nita prekinulo tvoj
smijeak? zapitala ga je.
Glupost! Posvemanja glupost! Zaboravih da je oprez majka mudrosti. Ostadosmo sami i htio sam o
tome razgovarati. Zapravo, htio sam rei i vie.
Govori u zagonetkama. Ne razumijem te. Opet ga je zbunila.
Ne eli o tome govoriti? Uope ne?
O emu, Anin-sane?
Pa to se onda noas dogodilo?
Noas sam prola uz tvoja vrata kad je s tobom bila moja slukinja Koj.
to?!
Mi . Tvoja sulonica i ja, smatrale smo da e ti to biti mio dar. Ugodila ti je, je li?
Blackthorne se nastojao oporaviti. Marikina slukinja bila je njezina stasa, samo mlada, ali ne tako
zgodna, i ne tako lijepa, ali istina, bijae mrkli mrak i pivo mu je zamutilo mozak, ali ne
Nije ono bila slukinja!
To nije mogue ree on na portugalskom.
to nije mogue, senhor? zapitala je na istom jeziku.
Opet je preao na latinski, jer su jahai-samuraji bili nedaleko, a vjetar je puhao u njihovu pravcu.
Molim te, ne ali se sa mnom. Nitko nas ne moe uti. Ja razlikujem neiju prisutnost i miris.
Misli da sam bila ja? Oh, nisam to bila ja, Anin-sane, bila bih poaena, ali nije mi mogue . pa
ma koliko to jako

eljela . . . oh, ne, Anin-sane. Nisam to bila ja, nego moja slukinja Koj. Bila bih poaena, ali
pripadam drugome, iako je mrtav.
Da, ali to nije bila tvoja slukinja. Suzbio je bijes. No, neka ti bude kako eli!
Bila je to moja slukinja, Anin-sane smirivala ga je ona. Namazale smo je mojim mirisom te
joj dali upute! Bez rijei, samo dodir. Ni na tren nismo pomiljale da e misliti da sam to ja! Nije to
bilo zato da te obmanemo, nego da ti olakamo stvari, znajui da tebe jo i sad zbunjuje razgovor o
jastuenju. Gledala ga je razrogaenim bezazlenim oima. Je li ti ugodila, Anin-sane? Ti si njoj
ugodio.
ala o jako vanim stvarima katkada nije duhovita.
Jako vane stvari uvijek se jako vano razmatraju, ali slukinja nou s mukarcem nije vana stvar.
Ne smatram da ti nisi vana.
Hvala ti. I ja to kaem za te. Ali slukinja nou s ovjekom prisna je stvar bez vanosti. To je njezin
dar njemu, a katkad njegov njoj. Nita vie!
Nikada?
Katkad, ali to jastuenje nema tu tvoju veliku ozbiljnost.
Nikad?
Samo kad se ena i mukarac zdrue protiv zakona. U ovoj zemlji.
Zaustavi konja shvativi napokon razloge njezina poricanja.
Oprosti ree. Da, ima pravo, a ja sam jako pogrijeio. Nisam o tom smio govoriti. Ispriavam
se.
emu isprika? Za to? Reci, Anin-sane, je li nosila raspelo?
Nije!
Ja ga uvijek nosim. Uvijek.
Raspelo se moe skinuti automatski je rekao na portugalskom. To nita ne dokazuje. Moete ga
i posuditi, kao miris.
Recite mi posljednju istinu! Jeste li stvarno vidjeli djevojku? Jeste li je stvarno vidjeli?
Naravno. Molim vas, zaboravimo da sam ikada . .
No bijae jako tamna, a mjesec zastrt. Molim istinu, Anin-sane! Razmislite! Jeste li uistinu vidjeli
djevojku?
Jasno da sam je vidio, pomislio je ogoreno. Vrag te odnio, misli malo! Nisi je vidio. U glavi ti se
mutilo. Mogla je to biti i slukinja, ali si znao da je to Mariko, jer si Mariku elio i u glavi si vidio
samo Mariku, uvjeren da i Mariko eli tebe. Glup si! Prokleto glup.
Zapravo nisam. Zapravo, moram se ispriati ree on.
Kako da se ispriam?
Nije potrebno da se ispriavate, Anin-sane Mirno je odgovorila. Mnogo puta sam vam rekla
da se mukarac nikada ne ispriava, pa i kad nema pravo. Vi ste imali pravo! Sad je ona njega
zadirkivala pogledom. Mojoj slukinji nije potrebna isprika.
Hvala u smijehu e on. Ovako se osjeam manje blesav.
Godine odlijeu s vas kad se smijete. Ozbiljni Anin-san opet postaje djeak.
Otac mi je govorio da sam se rodio star.
A jeste li?
On je tako mislio.
Kakav je bio?
Bio je dobar ovjek. Brodovlasnik i kapetan. panjolci ga ubie u gradu Antwerpenu kad su ognjem i
maem opustoili taj grad. Spalili su mu brod. Bilo mi je est godina, ali sjeam se njega kao krupna
visoka dobroduna ovjeka zlatne kose. Mom starijem bratu Arthuru bilo je tek osam godina ... Tad
smo proivjeli teka vremena, Mariko-san.
Zato? Molim vas, ispriajte mi. Molim vas!
Vrlo obina pria. Svaki novi bijae uloen u brod koji je bio uniten ... A nedugo zatim umre mi

sestra. Zapravo, umrla je od gladi. Godine 1571. vladala je glad i opet je izbila kuga.
I mi katkad imamo poast, velike boginje. Je li vas bilo mnogo u obitelji?
Troje ree, sretan to moe govoriti da zatomi onu drugu ranu. Moja sestra Willia umrla je u
devetoj godini. Arthur, koji se rodio odmah iza nje, elio je postati umjetnik.
kipar, ali morao je poi u klesarske egrte kako bi pripomogao uzdravanju nae obitelji. Poginuo je u
Armadi, sa dvadeset i pet godina, jadnik! Tek e ukrcao na brod, bez iskustva, kakva teta. Ja sam
posljednji od Blackthorneovih. Sad Arthurova ena i ki ive s mojom suprugom i djecom. Majka mi
je jo iva, a i stara baka Jacoba, ima sedamdeset pet godina, a tvrda je kao engleska hrastovina, iako
je Irkinja. Bar su bile ive kad sam otputovao, ima tome preko dvije godine. Bol mu se vraala. O
njima u misliti kad krenem kui, odluio je, ali prije toga nikako. Sutra e biti oluja rekao je
promatrajui more.
Jaka, Mariko-san. A do tri dana imat emo lijepo vrijeme.
Ovo je doba oluja, uglavnom je sumorno i kiovito. Kad prestanu kie, dolazi velika vlanost. Tada
poinju tajfuni.
O, da mi je opet biti na moru, pomislio je. Jesam li ikad bio na moru? Je li brod bio istinski? Sto je
stvarnost? Mariko ili slukinja?
Rijetko se smijete, zar ne, Anin-sane?
Previe sam se naplovio morima. Mornari su uvijek ozbiljni. Nauili smo promatrati more. Uvijek ga
motrimo i ekamo uas. Samo na tren svrnimo oi s mora, i zgrabit e na brod, pretvorivi ga u
treice.
Ja se mora bojim rekla je.
I ja. Jednom mi je rekao neki stari ribar; Tko se mora ne boji, uskoro e se utopiti, jer e isploviti
jednoga dana kad ne bi smio. No, mi se mora bojimo pa emo se tek ponekad utapati! Pogledao ju
je. Mariko-san . . .
Da?
Prije nekoliko trenutaka uvjerili ste me da . . . Pa, recimo da ste me uvjerili. Sad vie nisam uvjeren.
Kakva je istina? Honto. Moram doznati.
Ui slue zato da njima sluamo. Jasno, ono ie bila slukinja.
Ta slukinja . . . Smijem li je pozvati kad god zaelim?
Naravno. Mudar ovjek ne bi toga inio.
Zato to bih se slijedei put mogao razoarati?
Moda.
Teko mi je da slukinju imam pa je izgubim, teko mi je utjeti.
Jastuenje je naslada, tjelesna. Nita se ne mora govoriti.
A kako slukinji da kaem da je divna? Da je volim? Da me ispunila zanosom?
Neprilino je tako voljeti slukinju. Ne ovdje, Anin-sane. Ta strast niti je za enu niti za
sulonicu. Odjednom joj se oi nasmijee i namrekaju. Samo za kurtizanu Kiku-san koja je
lijepa i koja to zasluuje.
Gdje da naem tu djevojku?
U selu. Bila bi mi ast da vam posluim kao posrednica.
Krista mu, vi kao da mislite ozbiljno.
Naravno! Mukarcu su potrebne svakojake strasti. Ta gospa vrijedna je platonske ljubavi, ako je
moete sebi priutiti.
to to znai?
Zacijelo je jako skupa.
Ljubav se ne kupuje. Takva ljubav nita ne vrijedi. Ljubav je neprocjenjiva.
Nasmijeila se.
Jastuenje uvijek ima svoju cijenu. Uvijek. Ne mora to ba biti novac, Anin-sane, ali mukarac
jastuenje uvijek plaa, na ovaj ili na onaj nain. Iskrena Ijubav, koju mi zovemo dunost, ide od due
k dui pa joj nije potreban takav iskaz. Nikakav tjelesni iskaz, osim moda dara smrti.

 Grijeite!

elio bih vam svijet pokazati onakvim kakav

Znam kakav je svijet i kakav e zauvijek biti. Opet elite onu prezrenja vrijednu slukinju?
Da. Znate da elim . Mariko se vedro nasmije.
Bit e vam poslana u zalaz sunca. Dopratit emo je Fuiko i ja!
K vragu . . mislim da i hoete! Nasmijao se s njom.
Ah, Anin-sane, ugodno je vidjeti da se smijete. Otkako ste se vratili u Andiro, mnogo

ste se
promijenili. Jako mnogo.
Ne. Ne tako mnogo. No, noas sam usnio san. San bijae savrenstvo!
Bog je savren, katkad i zalazak sunca, izlazak mjeseca ili prvi proljetni afran.
Uope vas ne razumijem.
Digla je koprenu sa eira te ga netremice gledala.
Jednom mi jedan ovjek ree: Uope vas ne razumijem, a moj je suprug odgovorio: Oprostite,
gospodaru, ali nju nitko ne moe razumjeti. Ne razumije je ni otac, ni bogovi, niti njezin barbarski
Bog, pa ni roena mati je ne razumije.
Je li to bio Toranaga? Gospodar Toranaga?
Oh, ne, Anin-sane. Bijae to Taiko. Gospodar Toranaga me razumije. On sve razumije.
I mene?
Vas jako dobro.
U to ste sigurni, je li?
Da. O, jako sam sigurna!
Hoe li pobijediti u ratu?
Da.
A ja sam njegov najomiljeniji vazal?
Da.
Hoe li uzeti moje brodovlje?
Hoe.
Kad u opet dobiti svoj brod?
Neete ga dobiti.
Zato?
Nestade njezine ozbiljnosti.
Zato to ete u Andiru imati svoju slukinju i toliko ete jastuati da neete imati snage da odete, pa
niti na rukama i na koljenima, kad vas ona zamoli da se ukrcate na svoj brod, i kad vam gospodar
Toranaga zapovjedi da se ukrcate i da nas sve ostavite!
Opet poinjete! Na tren ste jako ozbiljni, a ve zatim niste!
Samo da odgovorim vama, Anin-sane, i da neke stvari dovedem na pravo mjesto. Ah, prije nego nas
ostavite, morali biste posjetiti gospu Kiku, ona je dostojna velike strasti. Tako je lijepa i nadarena. Za
nju biste morali biti izvanredni!
U napasti sam da prihvatim taj izazov.
Nikoga ja ne izazivam, ali ako ste spremni da budete samuraj, a ne ... ne stranac ako ste spremni
prihvatiti jastu- enje onakvim kakvo jest, bit u poaena da djelujem kao posrednica.
Sto to znai?
Kad budete dobre volje i spremni za osebujnu zabavu, recite svojoj sulonici neka me za to zamoli.
Zato Fuiko-san?
Zato to se vaa sulonica duna brinuti da budete zadovoljeni. Na je obiaj da ivot
pojednostavnjujemo. Oboavamo jednostavnost pa mukarci i ene mogu jastuenje shvatiti kao ono
to i jest. Kao vaan dio ivota, svakako, ali medu mukarcem i enom ima i hitnijih stvari.
Prvenstveno poniznost! Potovanje. Dunost. Pa i ta vaa Ijubav. Fuiko vas ljubi.
Ne, ona me ne ljubi!
Dala bi vam svoj ivot. to vam vie moe dati? Naposljetku je skinuo pogled s nje i pogledao prema

moru.
Valovi su se mrekali uz obalu, a vjetar postajao prohladniji. Opet se okrenuo prema njoj.
Znai, da nita ne govorimo? zapita on. Meu nama?
Nita. To je mudro!
A ako se ja ne sloim?
Morate se sloiti. Ovdje ste! Ovo je va dom.
Pet stotina napadaa u neredu dogalopira preko sljemena u stjenovitu dolinu gdje se dvije tisue
branilaca postrojilo u bojnom redu. Svaki je jaha na ramenu nosio muket, a za pojasom torbu za
naboje i kremen te rog za barut. Kao kod veine samuraja, odjea im bijae arena zbirka kimona i
dronjaka, ali oruje im je uvijek bilo najbolje to su mogli sebi priutiti. Samo je Toranaga a po
uzoru na nj i Iido zahtijevao da njegove jedinice nose odoru i da budu dolino odjevene. Svi ostali
daitnji takvu su vanjsku rasipnost smatrali glupim razbacivanjem novca, nepotrebnom novotarijom. S
njima se slagao i Blackthorne. Evropske vojske nikad nisu nosile odoru. Koji bi je kralj mogao platiti,
osim za svoje osobne straare?
Stajao je na uzvisini s Jabuom i njegovim pomonicima. S Dozenom, svim njegovim ljudima i
Marikom. Bijae ovo prva masovna vjeba za napad. S tremom je ekao. Jabu bijae neuobiajeno
napet, a Omi i Naga toliko razdraljivi da je to graniilo s ratobornou. Osobito Naga.
- to je svima njima? ranije je zapitao Mariku.
Moda se ele istaknuti pred svojim gospodarem i njegovim gostom.
Je li i on daimjo?
Nije, ali je vaan, jedan Iidov general. Dobro bi bilo da danas sve bude izvrsno.
teta to mi nije reeno da e biti pokus.
to bi se time postiglo? Uinili ste sve to ste mogli.
Da, pomisli Blackthorne gledajui onih pet stotina. Ni izdaleka jo nisu spremni! To sigurno zna i
Jabu, pa svi to znaju. Stoga, ako doe do neuspjeha, pa dobro, to je karma, ree samom sebi s vie
pouzdanja i ta ga misao utjei.
Napadai su poveali brzinu, a hranitelji su ekali pod stje- govima svojih kapetana, po obiaju se
rugali neprijatelju, svrstani u rastresite formacije po tri-etiri reda. Napadai e uskoro sjahati, izvan
dometa strelica. Zatim e najhrabriji ratnici na obje strane zvjerski zakroiti naprijed, baciti rukavice
te uz naj- oevidnije uvrede izdeklamirati svoje rodoslovlje i nadmonost. Poet e pojedinani
oruani sukobi. Postepeno e se njihov broj poveavati, sve dok jedan zapovjednik ne naredi opi
napadaj, a tada e se svaki ovjek boriti samostalno. Obino bi vei broj porazio manji broj, onda bi
doveli i u boj ubacili rezerve i opet bi zavladao mete, dok ne bi jednu stranu izdao borbeni duh.
Nekolicini kukavica koje su se povukle uskoro bi se pridruilo mnotvo i uslijedio bi opi bijeg. Izdaja
nije bila neuobiajena. Katkad bi cijele pukovnije po naredbi svoga gospodara prele na protivniku
stranu gdje su ih objeruke primali kao saveznike. Uvijek su ih primali, ali nikad im ne bi vjerovali.
Katkad bi poraeni zapovjednici pobjegli pa se presvrstali i opet se borili. Katkad bi ostali te se nasmrt
borili, a ponekad bi sveano po- iniU seppuku. Rijetko bi ih zarobili. Neki su pobjednicima nu- dali
svoje usluge. To bi katkad prihvaali, no uglavnom bi odbijali. Smrt bijae sudbina poraenih, brza za
smjele, a sramna za kukavice. Bijae to povijesni oblik svih okraja u ovoj zemlji, pa i prigodom
velikih bojeva. Ovdje su vojnici bili isti kao svugdje, osim to su bili krvoloniji, a mnogo, mnogo
spremniji poginuti za svoje gospodare nego igdje drugdje na svijetu.
u dolini odjekne tutnjava kopita.
Gdje je zapovjednik juria? Gdje je Omi-san? zapita ozen.
Meu ljudima odvrati Jabu. Budite strpljivi.
A gdje mu je stijeg? Zato ne nosi bojni oklop i perjanice? Gdje je zapovjednikov stijeg? Izgledaju
kao gomila prljavih, nitavnih razbojnika!
Budite strpljivi! Svim oficirima je nareeno da ostanu neugledni. Rekao sam vam! I molim vas, ne
zaboravite da se mi pravimo da je bitka u punom jeku, da je ovo dio velike bitke s rezervama i s

naorua . .
Gdje su im maevi? prasne ozen. Nijedan ne nosi ma! Samuraji bez maeva? Poklat e ih!
Strpite se!
Napadai sjau. Iz obrambenih redova iziu prvi ratnici da pokau svoju hrabrost. Jednak broj pone
istupati protiv njih, kadli odjednom nezgrapna masa napadaa navali u pet uredno zbijenih bojnih
redova, svaki s etiri vrste po dvadeset i pet ljudi, tri bojna reda sprijeda, a dva u rezervi, etrdeset
koraka iza njih. Kao jedan navale na neprijatelja. Doavi na domet, svi po za- povijedi stanu, a
prednji redovi jednoglasno ispale zaglunu salvu. Vriskovi i poginuli. ozen i njegovi ljudi nagonski
se sagnu, a onda su prestravljeno gledali kako prednji redovi klee i poinju ponovno puniti mukete,
dok drugi redovi pucaju iznad njih, a za njima trei i etvrti red. Nakon svakog praska padali su
branitelji, a dolina bijae ispunjena povicima, vriskovima i zbrkom.
Ubijate svoje ljude! drekne ozen u opoj halabuci.
To su slijepi meci, a ne pravi! Svi oni glume, ali zamislite da je ovo pravi napadaj, s pravim
mecima! Gledajte!
Branitelji su se oporavili od prvotnog iznenaenja, pre- svrstali i nagrnuli u eoni napadaj. No, prvi
redovi ve su nabili mukete i na zapovijed ispalili drugu salvu iz kleeeg poloaja. Tad drugi red
opali stojeki i smjesta klekne da napuni oruje. Pa trei i etvrti red, kao ranije, te iako su mnogi
muketiri bili spori, a redovi rascjepkani, lako je bilo zamisliti kakvo bi grozno desetkovanje izazvali
uvjebani muketiri. Protunapad klone pa propadne, a hranitelji su se povlaili u hinjenoj zbrci,
uzbrdo. Zaustavie se ba ispod promatraa. Tlo je bilo prekriveno mnogobrojnim mrtvacima.
Dozen i njegovi ljudi bili su potreseni.
Ovi muketi probili bi svaki bojni red!
ekajte, bitka jo nije gotova!
Branitelji se ponovno okupe. Zapovjednici su ih bodrili da pobijede, upotrijebili rezerve i naredili
konani opi juri. Samuraji se sjure nizbrdo, uz svoje grozne bojne poklie, i obrue se na
neprijatelja.
Sad e ih sravniti sa zemljom! ree ozen koji je, kao i svi oni, bio zanesen realnou ove hinjene
bitke. Imao je pravo. Bojni redovi nisu odoljeli. Razbie se i pobjegnu pred bojnim pokliima pravih
samuraja s maevima i kopljima, a ozen i njegovi ljudi nadodae svoje podrugljive povike kad su
pukovnije poele ginuti. Muketiri su bjeali kao derai enjaka, sto koraka, dvije stotine koraka,
tri stotine, a onda se bojni redovi odjednom po zapovijedi pregrupiraju, ovaj put u obliku slova V.
Opet pone zagluno pukaranje. Napad propadne. Zaustave se, ali muketi nastave. Tad i oni umuknu.
Igra je prestala. No, svi na uzvisini znali su da bi u stvarnom boju poginule one dvije tisue branitelja.
U muku su se branioci i napadai sreivali. Mrtvaci ustanu. Oruje su skupljali. uo se smijeh i
stenjanje. Mnogi su epali, a podosta je bilo teko ranjenih.
estitam, Jabu-sama iskreno e Dozen. Sad razumijem to ste svi vi mislili.
Pukaranje je bilo neslono! ree Jabu koji je u sebi likovao. Proi e jo dosta mjeseci dok se
ne uvjebaju.
ozen odmahne glavom.
Ni sada ih ne bih elio napasti, kad bi imali prave naboje. Ovom udaru ne bi odoljela nijedna vojska,
nijedan bojni red. Redovi ne bi uspjeli ostati zatvoreni, a tad bi se kroz procijep progurale obine
jedinice i konjica, te bi krila presavinule kao stari svitak. Hvalio je sve kamije to je imao razbora
da gleda jedan juri. Bilo je uasno i gledati. Na tren sam mislio da je bitka stvarna.
Nareeno im je da mora izgledati stvarna. A sad moe obaviti smotru mojih muketira, ako eli.
Hvala. To bi mi bila ast.
Branitelji su nagrnuli u svoje tabore na suprotnom obronku. Pod njima ekahu pet stotina muketira,
uz stazu to je vodila preko uzvisine i zavijala u selo. Razvrstavali su se po etama, na elu s Omijem i
s Nagom. Obojica su opet nosila maeve.
Jabu-sama?

 Da, Anin-sane?
Dobro, ne?
Da, dobro.
Hvala, Jabu-sama. Ja zadovoljiti.
Ja sam zadovoljan automatski ga
Ah, oprostite! Ja sam zadovoljan.

ispravi Mariko.

ozen povede Jabua sa strane.

I sve je ovo iz Andin-sanove glave?
Ne slaga Jabu. Ali tako se bore barbari. On samo vjeba ljude da pune mukete i da pucaju.
Zato ne posluate savjet Naga-sana? Sad imate barba- rinovo znanje. Zato se izlagati opasnosti da
se to znanje proiri? On je poast. Vrlo opasan, Jabu-sama. Naga-san je imao pravo. Istina je . . .
ovako bi se mogli boriti i seljaci. Lako! Sad se otarasite barbarina!
Ako gospodar Iido eli njegovu glavu, samo neka pita.
Ja pitani, sada! Opet bahatost. Ja govorim njegovim glasom!
Razmislit u o tome, ozen-sane.
A takoer u njegovo ime zahtijevam da smjesta oduzmete mukete ovim jedinicama.
Jabu se namrti pa posveti panju etama. Penjale su se uz brijeg, a ravni disciplinirani redovi bijahu
mu malko smijeni kao i uvijek, samo zato to im je takav red bio neobian. Zastanu na udaljenosti od
pedeset koraka. Priu samo Omi i Naga te pozdrave vojniki.
Bilo je posve dobro, kao prva vjeba ree Jabu.
Hvala, gospodine odgovori Omi. Lagano je hramao, a lice mu bijae prljavo, puno modrica,
zagaravljeno od baruta.
Vae jedinice morale bi u pravom boju nositi maeve primijeti ozen. Neh, Jabu-sama?
Samuraj mora nositi ma. Naposljetku bi im ponestali naboji, neh?
Maevi bi im smetali i prilikom juria i pri povlaenju! Oh, nosit e ih po obiaju, da ih ne zaskoe,
ali pred prvi juri e ih baciti.
Samurajima e uvijek biti potrebni maevi u pravoj bitki, no i uza sve to, sretan sam to nikad vie
neete morati upotrijebiti ovu jurinu snagu niti ... ozen je kanio nadodati niti ovu prljavu
izdajniku ratnu metodu. Umjesto toga ree: Ili emo svi morati predati ma.
Moda i hoemo, ozen-sane, kad odemo u rat.
Odbacili biste svoje Murasamino sjeivo? Pa i Toranagin dar?
Da. Da pobijedim u boju! Inae ne bih.
Onda ete morati jako brzo juriti da sauvate ivot kad vam se muket zapetlja, a barut ovlai!
ozen se nasmije svojoj doskoici, ali ne i Jabu.
Omi-sane! Pokai mu! naredio je.
Omi odmah izda nareenje. Njegovi ljudi isuu kratke bajo- nete to su im gotovo nezamjetno visjele
straga na pojasu. Privrste ih u otvor na vrhu muketa.
Juri!
Samuraji smjesta navale uz svoj bojni pokli: Kasigiiiiiii!
Suma isukanog elika zastane korak od njih. ozen i njegovi ljudi uzrujano su se smijali toj
iznenadnoj, neoekivanoj estini.
Dobro, jako dobro ree Dozen. Isprui ruku i takne jednu bajunetu. Bila je strahovito otra.
Moda imate pravo, Jabu-sama. Nadajmo se da ovo nikada neemo iskusiti.
Omi-sane! vikne Jabu. Svrstaj ih! ozen-san obavit e smotru. Onda se vratite u tabor.
Mariko-san i Anin-sane, vi za mnom!
Zaputi se nizbrdo kroz redove. Za njim porunici, Blackthorne i Mariko.
Svrstajte se na stazi! Skinite bajonete!
Pola ljudi smjesta poslua, okrene se i opet poe niz obronak. Naga i njegovih dvije stotine i pedeset
samuraja ostadoe na mjestu, jo prijetei bajunetama. ozen se nakostrijeio.

 to se dogaa?
Vae uvrede su mi nesnosne
Besmislica! Nisam uvrijedio ni

otrovno e Naga.
vas niti ikoga! Vae bajunete vrijeaju moj poloaj! Jabu-sama!
Jabu se okrene. Bio je sad na drugoj strani Toranaginih ljudi.
Naga-sane! hladno vikne. to ovo znai?
Ovom ovjeku ne opratam to je vrijeao mog oca i
Zatien je, sad ga ne smijete dirnuti! On je pod stijegom Regenata!
Oprostite, Jabu-sama. Ovo je izmeu ozen-sana i mene!
Ne, vi ste mi podreeni! Nareujem vam, recite svojim ljudima neka

se vrate u tabor.
Nitko se ne makne. Pone kiiti.
Oprostite, Jabu-sane. Molim vas, oprostite, ali ovo je izmeu njega i mene. Ma to se dogodi, skidam
s vas odgovornost za svoje ine i za postupke svojih ljudi.
Jedan ozenov ovjek iza Nage isue ma i zamahne u Na- gina nezatiena lea. Salva od dvadeset
muketa smjesta mu raznese glavu. Ta dvadesetorica kleknu i ponu opet nabijati. Drugi se red
spremao .
Tko je zapovijedio prave naboje? zapita Jabu.
Ja! Ja, Joi Naga-noh-Toranaga!
Naga-sane! Nareujem vam da pustite Nebaru ozena i njegove ljude neka slobodno odu. Nareujem
da se povuete u svoj tabor dok se s gospodarom Toranagom ne dogovorim u pogledu ovog vaeg
neposluha!
Jasno, obavijestit ete gospodara Toranagu i karma je karma! Gospodaru Jabu, alim, ali najprije
mora umrijeti ovaj ovjek. Svi moraju umrijeti. Danas!
Zatiuju me regenti! vrisne ozen. Nita neete postii ako me ubijete.
Opet u povratiti svoju ast, neh? ree Naga. Osvetit u se za poruge upuene mom ocu i
uvrede koje ste na mene sa- suli. Pa ti bi ionako morao umrijeti. Neh? Sino nisam mogao biti jasniji.
Sad si vidio napad. Ne smijem se izlagati pogibelji da Iido za sve ovo dozna! Mahne rukom prema
bojnom polju.
Za sav ovaj uas!
On ve znade! izlane ozen, blagoslivljajui svoju jueranju dalekovidnost. On ve zna! U
zoru sam potajno poslao poruku putem goluba! Nita neete postii ako me ubijete, Naga-sane!
Naga mahne jednom svom ovjeku, starom samuraju, koji prie te baci ozenu pod noge zadavljenoga
goluba. Tad na tlo hitne i odrubljenu glavu. Glavu samuraja Masumota kojega je juer ozen poslao da
odnese svitak. Oi mu jo bijahu otvorene, a usne razvuene u grimasu punu mrnje. Glava se pone
kotrljati. Skakutala je kroz redove dok se nije zaustavila uz jednu stijenu.
Vapaj se ote ozenu sa usana. Naga i svi njegovi ljudi se nasmiju. Nasmijei se i Jabu. Jo jedan
ozenov samuraj skoi prema Nagi. Raznese ga dvadeset muketa, a padne i ovjek kraj njega koji se
nije ni pomaknuo, u smrtnim mukama.
Prestane smijeh.
Da naredim svojim ljudima da napadnu, gospodine?
zapita Omi. Bilo je tako lako motati Nagu oko prsta!
Jabu obrisa kiu s lica.
Ne, time nita ne bismo postigli. ozen-san i njegovi ljudi ve su mrtvi, bez obzira to ja uinio. To
je njegova karma, kao to Naga-san ima svoju karmu. Naga-sane! uzvikne. Posljednji put vam
nareujem da ih sve pustite!
Molim vas, oprostite, ali moram odbiti.
Vrlo dobro. Kad bude gotovo, javite mi se.
Da. Potreban je slubeni svjedok, Jabu-sama. Za gospodara Toranagu i za gospodara Iida.
Omi-sane, ostat e, potpisati smrtovnicu i sastaviti izvjetaj. Supotpisat emo ga Naga-san i ja.

Naga upre prstom u Blackthornea.

Neka i on ostane kao svjedok. On je kriv za njihovu smrt. I on mora biti svjedok.
Anin-sane, doi gore! Trai te Naga-san! Razumije li?
Da, Jabu-sane. Razumijem. A zato, molim vas?
Da bude svjedok.
Oprostite, ne razumijem.
Mariko-san, objasni mu to je to svjedok. On mora biti svjedok onoga to e se dogoditi. Zatim doi
za mnom! Sakrivajui svoje silno zadovoljstvo, Jabu se okrene i udalji.
Jabu-sama! vrisne ozen. Molim vas! Jabuuuuu- -samaaa!
Blackthorne je promatrao. Kad bjee gotovo, krenuo je kui. U njegovoj je kui vladao muk, a nad selo
se nadvio mrtvaki pokrov. Ni nakon kupke nije se osjeao ist. Sake mu nije iz usta isprao gadan
okus. Tamjan mu nije iz nozdrva udaljio zadah.
Kasnije ga Jabu pozove. Razmatrali su napadaj, toku po toku. Omi i Naga bili su tamo. I Mariko.
Naga kao i uvijek hladan, samo je sluao, a rijetko se upletao, i nadalje zamjenik zapovjednika. Kao da
nikoga od njih nije pogodilo ono to se dogodilo.
Radili su i nakon zalaska sunca. Jabu je naredio da ubrzaju tempo uvjebavanja. Smjesta su trebali
stvoriti jo pet stotina ljudi. A za tjedan dana jo pet stotina.
Blackthorne ode sam kui. Jeo je sam, rastuen svojim groznim otkriem. Oni nemaju osjeaja za
grijeh, svi su bez savjesti! I Mariko.
Te noi nije mogao spavati. Otiao je iz kue. Vjetar ga je trzao, a naleti su pjenili valove. Snani je
zapuh kloparavo zavitlao krhotine po seoskoj upi. Psi su reali u nebo i traili hranu. Krovovi
pokriveni riinom slamom micali su se kao iva bia. Zalupie rebrenice, a mukarci i ene, nijeme
utvare, borili su se da ih zatvore i zamandale. Nadode teka plima. Za svaki sluaj sve su ribarske
amce izvukli na plau mnogo dalje nego inae. Sve je bilo uvreno.
etao je obalom pa se vratio kui, savijen pod teinom vjetra. Nikoga nije sreo. Pala je jaka kia i
uskoro je promokao do kostiju.
Na verandi ga je saekala Fudiko. Vjetar je urlao oko nje i povijao zatienu uljanicu. Svi su bili
budni. Posluga je vrijedne
predmete nosila u onisku nastambu od opeka i kamena, skladite straga u vrtu.
Oluja jo nije bila prijetea.
Kad je vjetar nahrupio pod strehom, izbije na krovu jedan crijep i zatrese se cijeli krov. Crijep padne i
s trijeskom se razlomi. Sluge su hitale amo-tamo. Neki su pripremali kante s vodom, a drugi
pokuavali popraviti krov. Stari vrtlar Ueki-ja je uz pomo djece vezivao njeno grmlje i stabalca uz
kolce od bambusa. Kuu zatrese nov nalet vjetra.
Sruit e se, Mariko-san. Nije nita rekla. Vjetar je epao nju i Fudiku, a u uglove oiju izmamio
im je suze. Pogledao je prema selu. Posvuda su letjele krhotine. Tad nahrupi vjetar kroz pukotinu u
papirnatom odiju jedne nastambe, a cijeli zid odleti. Ostane samo drveni kostur. Padne suprotni zid,
popusti i krov.
Blackthorne se bespomono okretao dok je vjetar otpuhivao i oi u njegovoj sobi. Nesta toga zida, a i
suprotnog. Uskoro su svi zidovi bili raskidani. Vidio je sve unaokolo, po cijeloj kui. No, krovni
nosai su izdrali, a crijepovi se nisu pomakli. Razletjee se posteljina, svjetiljke i prostirke. Posluga
ih je hvatala.
Oluja je razorila zidove svih kua u selu, a neke nastambe potpuno sravnila sa zemljom. Nitko nije bio
tee ranjen. Pred zoru je vjetar oslabio te su mukarci i ene poeli iznova graditi kue.
Do podneva su zidovi Blackthorneove kue bili obnovljeni, a u pola sela uspostavilo se normalno
stanje. Lagani zidovi od letvica lako su se mogli postaviti. Za to su im trebali samo drveni klinovi i
konopci za spojke koje su uvijek ulagali u utore i velikom vjetinom tesali. Tee je bilo s krovovima,

pa bili pokriveni slamom ili crijepom, ali vidio je da ljudi jedni drugima pomau i smjekaju se, te da
su brzi i vrlo spretni. Mura je hrlio po selu, savjetovao ih, vodio, poticao i nadgledao. Popeo se uzbrdo
da prati napredovanje radova.
Mura, vi ste . . Blackthorne je lovio rijei. Vi ste zasluni da je ovo izgledalo lako.
Ah, hvala, Anin-sane. Da, hvala, ali sreom nije bilo poara.
Vi poari esto?
Jako alim. Vi esto imate poare?
Vi esto imate poare? ponovi Blackthorne.
Da. Ali naredio sam neka se selo spremi. Spremi, jasno?
Da.
Kad dou te oluje . . . Mura se ukruti i pogleda Black- thorneu iza lea. Duboko se naklonio.
Prilazio je Omi svojim skakutavim lakim koracima i prijateljski gledao samo Black- thornea, kao da
Mure nema.
Dobro jutro, Anin-sane ree on.
Dobro jutro, Omi-sane. Vaa kua je dobro?
U redu. Hvala. Omi pogleda Muru i osorno ree:
Mukarci bi trebali ribariti ili obraivati polja, a i ene. Jabu- -sama trai dae. Zar me nastoji pred
njim osramotiti lijenou?
Ne, Omi-sama, molim vas, oprostite. Odmah u se za to pobrinuti.
Nisam ti to trebao rei. Slijedei put ti to vie neu rei.
Ispriavam se to sam bio glup! I Mura othrli.
Danas ti je dobro ree Omi Blackthorneu. No bez nevolja?
Danas dobro, hvala. A vi?
Omi je govorio dugo. Blackthorne nije sve shvatio, kao to nije shvatio ni sve to je Omi kazao Muri,
tek tu i tamo pokoju rije.
Jako alim, ne razumijem.
Uitak? Kako ti se svidjelo juer? Napad? Lana bitka?
Ah, razumijem. Da, mislim, dobro.
A svjedoenje?
Kako?
Svjedoenje! Ronin Nebara ozen i njegovi ljudi? Omi je sa smijehom oponaao napad
bajonetom. Bio si svjedok njihove smrti. Smrti! Razumije.
Ah, da. Istina, Omi-sane, ubojstva nemila.
Karma, Andin-san!
Karma. Danas vjeba?
Da. Ali Jabu-sama eli samo razgovarati. Kasnije. Jasno, Anin-sane? Samo razgovarati, kasnije
strpljivo ponovi Omi.
Samo razgovarati. Razumijem.
Poeo si jako dobro govoriti na jezik. Da. Jako dobro.
Hvala. Teko. Malo vremena.
Da, ali dobar si ovjek i jako se trudi. To je vano. Dat emo mi tebi vremena, Anin-sane, bez
brige. Ja u ti pomoi.
Omi je vidio da uglavnom govori gluhom, ali nije se na to osvrtao. Bitno da Andin-san shvati sr.
elim ti biti prijatelj kazao je pa to vrlo jasno ponovio. Razumije li?
Prijatelj? Ja razumijem, prijatelj!
Omi pokaza sebe pa u Blackthornea.
elim ti biti prijatelj.
Ah! Hvala. Poaen. Omi se opet nasmijei i nakloni, kao sebi ravnom pa ode. Njegov
prijatelj? proguna Blackthorne. Zar je zaboravio? Ja nisam!

 Ah, Anin-sane ree Fuiko pohrlivi prema njemu.

Biste li neto pojeli? Uskoro e Jabu-sama poslati po vas.
Da, hvala. Mnogo prekida? upitao je pokazujui kuu.
Oprostite, jako alim, ali valja rei: Je li mnogo razlupano?
Je li mnogo razlupano?
Nema ozbiljne tete, Anin-sane.
Dobro. Bez rana?
Oprostite, jako alim. Valja rei: Nitko nije ranjen?
Hvala. Nitko nije ranjen?
Ne, Anin-sane. Nitko nije ranjen. Blackthorneu odjednom

dojadi to ga neprekidno ispravljaju

pa razgovor prekine naredbom.
Glad sam. Hrana.
Da, odmah. Jako alim, ali trebali biste rei: Gladan sam. Glad ovjek osjea kad je gladan.
ekala je sve dok nije tono ponovio, a onda otila.
Sjedio je na verandi i gledao kako stari vrtlar Ueki-ja isti otpatke i otpalo lie. Vidio je kako ene i
djeca obnavljaju selo i kako se brodice otiskuju na puinu, praene udaranjem sjekira. Ostali seljaci
gegali su se u polja. Vjetar je jenjavao. Koliko daa moraju plaati?, zapita se on. Ne bih htio ovdje
biti ratar. Ne samo ovdje. Nigdje!
u praskozorje ga je ojadila oigledna pusto u selu.
Ovakva oluja jedva bi otetila kue u Engleskoj kazao je Mariki. Dobro, bila je snana, ali
bezopasna. Zato ne gradite kue od kamena ili od opeke?
Zbog potresa, Anin-sane. Kamena zgrada bi se, jasno, raspala, popustila te zacijelo ranila ili ubila
stanovnike. Na nain gradnje smanjuje tete. Vidjet ete kako e se brzo sve obnoviti.
Da, ali prijeti vam opasnost od poara. A to je kad dou veliki vjetrovi, tajfuni?
Tada je jako opasno. Objasnila mu je sve o tajfunima i o vremenu kad dolaze. Od lipnja pa do
rujna, katkad prije, katkad kasnije. A i o drugim prirodnim nepogodama.
Prije nekoliko dana opet je bio potres, ali lagan. Pao je kotli sa eravnika te ga prevrnuo. Sreom su
pogasili ugljevlje. Zapalila se jedna kua u selu, ali vatra se nije proirila. Blackthorne jo nikad nije
vidio tako uspjeno gaenje poara. Inae nitko u selu nije tome pridavao veu vanost. Samo su se
nasmijali te nastavili svoje ivote.
Zato se ljudi smiju?
Smatramo da je jako sramotno i neuljudno iskazivati snane osjeaje, pogotovu strah, pa ih
prikrivamo smijehom ili smijekom. Jasno, svi se bojimo, ali to nikad ne smijemo pokazati.
Neki vai to pokazuju, pomisli Blackthorne.
Pokazao je to i Nebara ozen. Umro je kukavno, plakao od straha i molio za milost, a ubojstvo bijae
polagano i okrutno. Dopustili su mu da bjei. Tad su ga u smijehu bockali bajunetama, pa ga opet
prisiljavali da bjei. Prerezali su mu koljene tetive. Zatim su mu dah da otpue, pa su mu polako upali
utrobu, a on je vritao. iktala mu je krv pomijeana sa sluzi, a onda su ga ostavili neka umre.
Tad je Naga posvetio panju ostalim samurajima. Tri oze- nova ovjeka smjesta su klekla, razgolitila
trbuh i preda se stavila kratke noeve da obave obredni seppuku. Iza njih su kao pomagai stajala
njihova tri druga, ispruivi uzdignute duge maeve objema rukama. Vie ih nisu ometali Naga ni
njegovi ljudi.
Dok su samuraji, koji su kleali, posezali za noevima, istegnuli su vrat, a tri maa zamahnu te im
jednim udarcem odrube glavu. Zakripe zubi u palim glavama, a onda tajac. Zujale su muhe.
Nagnu se dva samuraja, a posljednji stajae spreman kao pomaga. Prvom odrubi glavu kao i njegovim
drugovima, dok je sezao za noem. Onaj predzadnji je kazao:
Ne! Ja, Hirasaki Kenko, znam kako se umire. Kako mora umrijeti samuraj. Kenko bijae vitak,
namirisan i gotovo lijep mladi, svijetle puti, nauljane i vrlo uredne kose. Dostojanstveno je uzdigao
no, a pojasom djelomice obavio sjeivo da pojaa stisak. Protivim se smrti Nebara ozen-sana i

njegovih ljudi!
vrsto je rekao, naklonivi se Nagi. Posljednji put pogleda u nebo i uputi svom pomagau posljednji
smirujui smijeak.
Sajonara, Tadeo. Tad zarine no duboko u lijevu stranu eluca. Objema rukama ga raspori, izvadi
i opet duboko zarine, iznad prepone, te ga utke trgne uvis. Razderana utroba raspe mu se po krilu, a
njegovo od bola odvratno iskrivljeno lice tre se prema naprijed. Tad pomaga spusti ma u jednom
jedinom siktavom luku.
Naga podigne glavu za uperak, obrie prainu i sklopi mu oi. Svojim ljudima naredi neka se pobrinu
da glava bude oprana, zamotana i uz sve poasti poslana Iidu, s potpunim izvjetajem
o junatvu Hirasaki Kenka.
Klekne posljednji samuraj. Nikoga vie nije bilo da mu pomogne. Bijae premlad. Prsti su mu drhtali,
spopao ga je strah. Dvaput je obavio dunost prema drugovima, dvaput je zasjekao isto i dino,
potedivi ih kunje bola i stida pred strahom. A jednom je ekao da njegov najdrai prijatelj umre
onako kako dolikuje samuraju, rtvovavi samoga sebe, u tiini ispunjenoj ponosom. I tad je opet isto
zasjekao, izvanredno vjeto. Nikad prije nije nikoga ubio.
Uperi oi u svoj no, razgoli trbuh te zamoli bogove da mu udijele hrabrost njegova prijatelja. Navru
mu suze, ali je napeo lice u ledenu, nasmijeenu masku. Odmotao je pojas i djelomice ovio sjeivo.
Tada, budui da je mladac dobro obavio svoju dunost, Naga dade znak svom pomoniku koji istupi i
nakloni se.
Osaragi Nampo, kapetan Devete legije gospodara Toranage slubeno se predstavio. Bit u
poaen da ti budem pomaga.
Ikomo Tadeo, prvi oficir, vazal gospodara Iida odvrati mladi. Hvala. Bila bi mi ast da vas
prihvatim kao pomagaa.
Njegova smrt bijae brza, bezbolna i asna.
Skupe glave. Kasnije se ozen ponovno trznuo i vrisnuo. Bjesomuno je rukama pokuavao sastaviti
trbuh.
Ostavie ga psima to su se popeli iz sela.

TRIDESET I ETVRTO POGLAVLJE

U sat Konja, u jedanaest ujutro, deset dana nakon pogibije ozena i svih njegovih ljudi, iza rta pred
Anirom pojavi se konvoj od tri galije, krcate vojskom. Na obalu izie Toranaga, a uza nj bijae
Buntaro.
Najprije elim vidjeti vjebu u napadu, Jabu-sane, s prvotnih pet stotina ljudi ree Toranaga.
Smjesta!
Bi li moglo sutra? Tako bih imao vremena za pripreme prijazno e Jabu, koji je u sebi bjesnio to
je Toranaga tako nenadano stigao. Srdio se na svoje uhode koji ga nisu upozorili. Imao je tek toliko
vremena da odjuri na obalu s poasnom straom. Zacijelo ste umorni . .
Nisam, hvala odbrusi Toranaga namjerno nabusito. Meni nisu potrebni branitelji niti sloene
kulise, krikovi i tobonje smrti. Zaboravlja, prijatelju stari, da sam nastupio u dovoljno igrokaza no, a
da sam mnoge i postavio na pozornicu pa se znam sluiti matom. Ja nisam ronin-seljanin! Molim te,
naredi neka odmah uzjau.
Bili su na plai pokraj pristanita. Toranagu su okruivali probrani straari, a iz privezane galije
silazilo ih je jo. Jo tisuu obilno naoruanih samuraja tiskalo se na one dvije galije koje su ekale na
sidritu pred obalom. Topao dan, nebo bez oblaka, lagano zapljuskivanje valova, a na obzorju
omaglica od omare.
Igurai, pobrini se za to! Jabu je suzbio gnjev. Od prve poruke to ju je prije jedanaest dana
poslao, u vezi s ozenovim dolaskom, pristizali su mu samo rijetki, nepotpuni izvjetaji iz Jeda od
njegove pijunske mree, a Toranaga je na njegova sve uzrujanija pitanja odgovarao tek tu i tamo,
neodluno, to ga je dovodilo do bijesa: Tvoja poruka primljena i ozbiljno razmotrena . . Zapanjio me
tvoj izvjetaj o mom sinu. Molim da pri- eka daljnje upute. A onda, prije etiri dana: Bit e
kanjeni svi koji su odgovorni za ozenovu smrt. Neka ostanu na poloajima, ali su uhapeni dok se
ne posavjetujem s gospodarom Iidom. A juer, porazna vijest: Danas sam primio sveani poziv
novog Regentskog vijea za Obred razgledavanja cvijea u Osaki. Kad kani otputovati? Odmah, to ti
ja savjetujem!
To zacijelo ne znai da Toranaga zaista ide? zapanjeno je zapitao Jabu.
Prisiljava vas da se opredijelite odgovorio je Igurai.
to god izjavite, dovodi vas u stupicu.,
Slaem se kazao je Omi.
Zato nam ne stiu vijesti iz Jeda? to je s naim uhodama?
Gotovo tako kao da je Toranaga razapeo pokriva nad cijeli Kvanto izjavi Omi. Moda zna tko
su vae uhode!
Danas je deseti dan, gospodine! podsjeti Igurai Jabua.
Sve je spremno za va odlazak u Osaku. elite li otii ili ne?
I sad je na plai Jabu blagoslivljao svog kamija uvara koji ga je uvjerio da prihvati Omijev savjet, te
da ostane do posljednjega mogueg dana, tri dana prije utanaenog obreda.
to se tie vae posljednje poruke, Toranaga-sane, koja mi je stigla juer zapone on. Zacijelo
ne idete u Osaku?
A ti?
Priznajem vas za vodu. Jasno, oekujem vau odluku.
Moja odluka je laka, Jabu-sane, ali je tvoja teka. Ako ode, regenti e te zacijelo sasjei zato to si
usmrtio ozena i njegove ljude. A Iido se jako naljutio, i to opravdano. Neh?
Nisam ja to uinio, gospodaru Toranaga. ozenova smrt
pa ma kako zasluena bila uslijedila je protiv mojih naredaba.
Dobro da je to obavio Naga-sane, neh? Inae bi to zacijelo morao ti uiniti. Kasnije emo raspraviti
o Naga-sanu, ali doi, razgovarat emo putem do vjebalita. Ne smijemo gubiti vrijeme! Toranaga

krene svojim naglim korakom, a tik za njim njegova straa. Da, zaista si u nedoumici, prijatelju
stari. Ako ode, izgubit e glavu. Izu, i jasno, cijela tvoja obitelj Ka- sigi zavrit e na stratitu. Ako
ostane. Vijee e to isto narediti. Pogleda ga. Moda bi trebalo uiniti ono to si meni predloio
kad sam zadnji put bio u Andiru. Rado bih ti bio pomaga! Moda e tvoja glava ublaiti Iidovu
zlovolju kad ga sretnem.
Moja glava nita ne vrijedi Iidu.
Ne slaem se.
Predusretne ih Buntaro.
Oprostite, gospodine. Kamo ehte da ukonaimo ljude?
Na visoravni. Tamo podignuti stalni tabor. Dvije stotine straara ostat e sa mnom u tvravi. Kad to
obavi, doi k meni. elim da vidi pokusnu vjebu. Buntaro othrli.
Stalni tabor? Zar ovdje ostajete? zapita Jabu.
Ne, samo moji ljudi. Ako je napad tako uspio kao to sam uo, stvorit emo devet udarnih bataljona
po pet stotina sa- muraja.
to?
Da. Doveo sam ti jo tisuu odabranih samuraja. Ti nabavi jo tisuu.
Kad nema dovoljno muketa a obuka
Jako alim, vara se. Dovezao sam tisuu muketa i jo mnogo baruta i naboja. Ostalo e stii za
tjedan dana, s jo tisuu ljudi.
Imat emo devet udarnih bataljona?
Da, bit e to jedna pukovnija. Zapovijedat e Buntaro.
Moda bi bolje bilo da ja zapovijedam. On e biti
Oh, ali zaboravlja da za nekoliko dana zasjeda Vijee. Kako moe zapovijedati pukovnijom ako
ide u Osaku? Zar se nisi spremio za odlazak?
Jabu zastane.
Saveznici smo, dogovorili smo se da ete vi biti voda i tu smo pogodbu popiali. Ja sam je potivao,
i jo je potujem. A sada pitam kakav je va naum? Hoemo li ratovati ili ne?
Nitko mi nije objavio rat. Jo nije
Jabu je udio da isue Joitomovo sjeivo te da po praini prolije Toranaginu krv, jednom zauvijek, pa
kud puklo da puklo. Posvuda oko sebe osjeao je dah Toranaginih uvara, ali sad vie ni za to nije
mario.
Zar Vijee i vama nije mrtvako zvono? Sami ste to kazali. Kad se regenti sastanu, morate ih sluati.
Neh?
Naravno. Toranaga mahne svojim uvarima da se vrate i nehajno se nasloni na ma. Njegove
krupne noge bijahu ras- kreene i vrste.
Dakle, kakva je vaa odluka? Sto kanite?
Najprije da vidim juri.
Zatim?
Zatim u u lov.
Hoete li u Osaku?
Naravno.
Kada?
Kad me bude volja.
Mislite: ne onda kad bude volja Iida.
Mislim: kad me bude volja.
Bit emo osamljeni ree Jabu. Ne moemo se boriti protiv cijelog Japana, pa ni s jurinim
odredom, a nikako ga ne moemo uvjebati u deset dana.
Da.
Dakle, to kanite?

 to je zapravo bilo s ozenom i Naga-sanom? Jabu mu sve ispria po istini, preutjevi samo to
da je Nagu nahuckao Omi. A moj barbarin? Kako se ponaa Anin-san?
Dobro. Vrlo dobro. Jabu mu iznese pokuaj seppukua one prve noi te kako je spretno ukrotio
Anin-sana za uzajamnu korist.
Bijae to mudro polako e Toranaga. Nikada ne bih pomislio da e on pokuati seppuku.
Zanimljivo.
Srea moja to sam rekao Omiju neka bude spreman.
Da.
Jabu je nestrpljivo oekivao da e jo neto uti, ali Toranaga je utio.
Javio sam vam da je gospodar Ito postao regent naposljetku izusti Jabu. Jeste li za to znali
prije nego sam vam javio?
Toranaga neko vrijeme nije odgovarao.
uo sam glasine. Gospodar Ito je izvrstan izbor za Iida. Jadni glupan uvijek je uivao da ga eve
dok tura nos u neki muki upak. Bit e oni dobri krevetni drugovi.
No, i uza sve to, njegov e vas glas upropastiti.
Ukoliko se Vijee okupi.
Ah, znai da imate plan?
Uvijek imam plan, ih planove. Zar nisi to znao? A kakav je tvoj plan, saveznie? Ako eli otii, idi.
Ako eli ostati, ostani. Biraj! I udalji se.

Mariko preda Toranagi svitak zgusnuto ispisanih znakova.

zapitao je.
odgovorila je. Nije joj se sviala zagu- Ijivost kabine niti to je opet na galiji,
iako je bila vezana za pristan. Bit e ponovljeno mnogo toga to je u ratnom priruniku, ali svake
noi sam pisala i biljeila sve to se dogaalo. Odnosno, pokuavala sam. Ovo je gotovo dnevnik onog
to je reeno i to se dogodilo otkako ste otili.
Dobro. Je li to jo netko proitao?
Koliko znam, nije. Hladila se lepezom. Sulonica i slukinje Anin-sana vidjele su me da to
piem, ali sam ovo uvijek drala pod kljuem.
1 to si zakljuila? Mariko je oklijevala. Zagledala se po kabini i u zatvoren prozori za svjetlo.
Toranaga produlji:
Na brodu su samo moji ljudi, a nitko nije u potpalublju osim nas.
Da, gospodine. Samo sam se sjetila izreke Anin-sana da na brodu nema tajni. Jako alim.
Trenutak je razmiljala pa povjerljivo kazala: Pukovnija muketira dobit e jednu bitku. Barbari bi
nas mogli unititi ako se u velikom broju iskrcaju s muketima i topovima. Morate nabaviti barbarsko
brodovlje! Dosad vam je Anin-sanovo znanje bilo silno vrijedno. Toliko vrijedno da ga valja zadrati
u tajnosti, samo za vae ui! Dospije li to znanje u pogrene ruke, za vas bi moglo postati smrtonosno.
Tko je jo upuen u to znanje?
Jabu-san mnogo znade, ali Omi-san jo vie, on je najbistriji. Igurai-san, Naga-san i vojnici. Jasno,
vojnici shvaaju strategiju, ali ne i potonje podrobnosti, kao ni Anin-sanovo politiko i generalsko
znanje. Ja vie od svih! Zapisala sam sve to je rekao, pitao ili objanjavao, gospodine. Kako sam
najbolje znala! Jasno, samo nam je natuknuo neke stvari, ali njegovo znanje je veliko, a pamenje
gotovo savreno. Uz malo strpljenja moe vam dati tonu sliku svijeta, obiaja i opasnosti. Ako govori
istinu.
A govori li?
Mislim da govori.
to misli o Jabuu?
Jabu-san je nasilnik bez ikakvih obzira. Ne potuje nita osim svojih interesa! Nita njemu ne znae
Je li to sve?
Da, gospodine

dunost, odanost i tradicija! Na mahove mu u mozgu bljesne veliko lukavstvo, pa i bljetavilo. Jednako
je opasan i kao saveznik i kao neprijatelj.
Same pohvalne vrline. to se moe rei protiv njega?
Slab je upravlja. Njegovi seljaci bi se pobunili da imaju oruje.
Zato?
Namee silne dae. Nezakonite poreze. Ubire sedamdeset i pet dijelova od svakih sto dijelova rie,
ribe i uroda. Udario je namet na glavu, na zemlju, na brod, na svaku prodaju, na svaku bavu sakea. Na
poluotoku Izuu sve je oporezovano.
Moda bih njega ili njegova gospodarskog nadstojnika trebao zaposliti u Kvantu. Ovo to ovdje radi,
njegova je stvar. Njegovi seljaci nikada nee dobiti oruje pa se nemamo za to brinuti. Po potrebi bih
ipak ovo mjesto mogao upotrijebiti kao uporite.
Pa gospodine, zakonska granica iznosi ezdeset dijelova.
To je bila zakonska granica. Proglasio ju je zakonitom Taiko, a on je mrtav. to jo o Jabuu?
Malo jede. ini se da je dobra zdravlja, ali maser Suvo misli da boluje od bubrega. Ima neke
neobine navike.
to? Ispriala mu je to je bilo u Noi vriskova. Tko ti je to kazao?
Suvo. A i ena i mati Omi-sana.
I Jabuov je otac svoje neprijatelje kuhao. Gubitak vremena, ali shvaam njegovu potrebu da to
katkad ini. Njegov neak Omi?
Vrlo promuuran, vrlo mudar, posve odan stricu. Vrlo sposoban, upeatljiv vazal.
Omijeva obitelj?
Mati mu je podosta stroga prema supruzi Midori koja je samurajka, njena, snana i vrlo dobra. Svi
su odani vazali Jabu-sanu. Omi-san trenutano nema sulonicu, iako mu je Kiku, najuvenija kurtizana
na Izu, zamalo kao sulonica. Kad bi joj mogao otkupiti ugovor, mislim da bi je doveo svojoj kui.
Bi li mi on pomogao protiv Jabua kad bih ja to poelio?
Razmiljala je o tome pa odmahnula glavom.
Ne, gospodine, mislim da ne bi. Mislim da je odan striev vazal.
Naga?
Najbolji mogui samuraj! Odmah je uvidio kakvu vam opasnost predstavljaju ozen-san i njegovi
ljudi, ali je priekao dok vas nije pitao za savjet. Iako silno mrzi bataljon muketira, nemilice vjeba
ete kako bi ih usavrio.
Smatram da je bio jako glup . postavi Jabuovom lutkom.
Naravnala je nabor na kimonu i utjela. Toranaga se hladio lepezom.
A Anin-san? Oekivala je to pitanje, a sad kad je palo, iz glave joj ispare sve mudre primjedbe
koje je spremila. Dakle?
Morate prosuditi iz mog svitka, gospodine. Na nekim podrujima nemogue ga je objasniti. Naravno,
njegovo obrazovanje i nasljedstvo nemaju nikakve veze s naim. Jako je sloen i nadilazi nae...
nadilazi moje shvaanje. Neko je bio vrlo otvoren, ali nakon onog pokuaja seppukua, promijenio se.
Postao je tajnovitiji.
Ispriala mu je to je te prve noi Omi kazao i to je uinio. A navela je i Jabuovo obeanje.
Ah, Omi ga je zaustavio ... A ne Jabu-san?
Da.
A Jabu je posluao Omijev savjet?
Tono, gospodine.
Znai da mu je Omi savjetnik. Zanimljivo! No, Anin-san sigurno ne misli da e Jabu odrati svoje
obeanje?
On je uvjeren da hoe.
Toranaga se nasmije.
Pravo dijete!

 U njemu je duboko uvrijeena kranska savjest, jako alim. On ne moe izbjei svoju karmu, a u to
spada i to da njime potpuno upravlja mrnja prema smrti, po njegovu miljenju nedunih ljudi. I
ozenova smrt teko ga je pogodila. Mnogo noi nemirno je spavao, a tako rei danima ni s kim nije
razgovarao.
Vrijedi li ta savjest za sve barbare?
Ne, ali trebala bi vrijediti za sve krane barbare.
Hoe li on izgubiti tu savjest?
Mislim da nee, ali sve dok je ne izgubi, bespomoan je kao lutka.
Njegova sulonica? Sve mu je ispriala. Dobro. Veselilo ga je to su izbor Fuike i njegov
plan tako dobro ispali. Vrlo dobro. Izvrsno se ponijela s pitoljima. A njegove navike?
Uglavnom normalne, osim to je zaudno smeten u pogledu jastuenja i neobino se neka
razgovarati o najnormalnijim funkcijama! Opisala je i njegovu neuobiajenu potrebu za samoom i
grozne ukuse u pogledu hrane. U veini ostalih stvari paljiv je, razuman, bistar i sposoban uenik,
a jako ga zanimamo mi i nai obiaji. Sve sam navela u izvjetaju, ali kratko. Objasnila sam mu
donekle na nain ivota, malko o nama i o naoj povijesti, o Taiku i o problemima to sada vladaju u
naem kraljevstvu.
Ah, i o nasljedniku?
Da, gospodine. Zar sam u tome pogrijeila?
Ne. Reeno ti je da ga odgaja. Kako napreduje s japanskim?
Vrlo dobro, s obzirom na sve. S vremenom e posve dobro govoriti na jezik. Dobar je on uenik,
gospodine.
Jastuenje?
Jedna slukinja odmah je rekla.
On ju je izabrao?
Poslala mu ju je sulonica.
I?
Koliko sam shvatila, bilo je na uzajamno zadovoljstvo.
Ah! Znai da nije imala potekoa?
Nije, gospodine.
A je li on dorastao?
Djevojka je rekla: O, da, jako. A zapravo je rekla: Rasipno!.
Izvrsno, bar u tome ima dobru karmu. To je mana mnogih mukaraca, prvenstveno Jabua i Kijame.
Maleno koplje! Nesrea je kad se netko rodi s malim kopljem. Veoma! Da. Pogleda svitak pa
naglim trzajem sklopi lepezu. A ti, Mariko-san? to je s tobom?
Dobro je, hvala, gospodine. Veoma sam zadovoljna to tako dobro izgledate. Smijem li vam estitati
to ste dobili unuka?
Da, hvala. Da, zadovoljan sam. Djeak je dobro razvijen i izgleda zdrav.
A gospa Gendiko?
Toranaga proguna:
Snana je kao uvijek. Da. Napuio je usne i na tren se zamislio. Moda bi mogla preporuiti
pomajku za tog djeaka.
Bijae obiaj da sinovi znamenitih samuraja dobiju pomajku kako bi se prava mati mogla posvetiti
muu i domainstvu, dok bi pomajci prepustila djetetov odgoj i razvoj, na diku roditeljima. Nee
biti lako nai pravu osobu. Gospu Gendiko nije ba lako zadovoljiti, neh?
Sigurno ete nai savrenu osobu, gospodine, a ja u svakako razmisliti o tome odvrati Mariko,
znajui da bi ludo bilo davati savjete, jer nema te ene koja bi zadovoljila i Toranagu i njegovu snahu.
Hvala. A to je s tobom, Mariko-san?
Dobro je, gospodine, hvala.
A tvoja kranska savjest?

 Tu nema sukoba, gospodine. Uinila sam

Jesu li ovamo dolazili sveenici?
Nisu, gospodine.
Je li ti potreban sveenik?
Godilo bi mi da se ispovijedim, primim

sve po vaoj elji. Uistinu.

sakrament i blagoslov. Da, uistinu bih voljela ispovijediti

ono to smijem, i primiti blagoslov.
Toranaga ju je pomno prouavao. Oi su joj bile bezazlene.
Dobro si obavila posao, Mariko-san. Molim te, nastavi kao dosad.
Da, gospodine, hvala vam. Jedna stvar! Anin-sanu jako su potrebne gramatika i rjenik.
Molio sam Cukku-sana da ih poalje. Zapazio je da se namrtila. Misli da nee poslati?
Jasno, posluat e. Moda ne onako brzo kako biste eljeli.
Uskoro u to doznati zloslutno e Toranaga. Preo- staje mu jo samo trinaest dana. .
Gospodine? zapanjeno e Mariko, ne shvaajui.
Trinaest? Ah, da! nehajno e Toranaga, ispravljajui svoju trenutanu omaku. Na
portugalskom brodu zamolio je doputenje da posjeti Jedo. Sloio sam se, pod uvjetom da to bude za
etrdeset dana. Jo preostaje trinaest dana. Nije li onaj bonzo, onaj prorok, onaj Mojsije, proveo toliko
dana na planini skupljajui zapovijedi Boje urezane u kamenu?
Da, gospodine.
Vjeruje li da se to dogodilo?
Vjerujem, ali ne shvaam kako ni zato?
Razgovor o tim pitanjima Bojim je gubitak vremena. Neh?
Ako traimo injenice . . da, gospodine.
Dok eka taj rjenik, jesi li pokuala stvoriti svoj?
Da, Toranaga-sama. Bojim se da nije osobito dobar. Na alost, vremena je tako malo, a potekoa
toliko mnogo. Ovdje . . i svugdje! osobito je naglasila.
Potvrdno je kimnuo glavom, znajui da ona gori od elje da mu postavlja mnogo pitanja. O novom
Vijeu, o imenovanju gospodara Ita, o Naginoj presudi i hoe li uskoro izbiti rat.
Sretni smo to je tvoj mu opet meu nama, neh?
Zaustavila je lepezu.
Nisam mislila da e iv pobjei, ne! Svakog dana sam se molila i palila tamjan uspomeni njegovoj.
Jutros joj je Buntaro ispriao da mu je druga skupina Tora- naginih samuraja titila odstupnicu s obale,
te je bez tegoba stigao u predgrae Osake. Tamo je s pedeset probranih ljudi i s vikom konja svi su
se obukli u razbojnike pohrlio u brda i tajnovitim stazama jurnuo u Jedo. Progonitelji su ga dvaput
stigli, ali nije bilo dovoljno protivnika da ga suzdre, pa se probio. Jednom je pao u zasjedu pa izgubio
sve ljude osim etvorice, ali opet je pobjegao i dublje zaao u umu. Nou je iao, a obdan poivao.
Bobice, izvorska voda, malko rie ugrabljene iz osamljenih ratarskih kuica bijahu mu hrana. Zatim
opet galopom, a gonitelji mu stalno za petama. Dvadeset dana je putovao do Jeda. Ostala su mu samo
dva ovjeka.
Bilo je to pravo udo ree ona. Mislila sam da me spopao kami kad ga vidjeh ovdje uz vas na
plai.
Pametan je on. Vrlo snaan i vrlo pametan.
Smijem li pitati to je s gospodarom Hiro-macuom, gospodine? A Osaka? Gospa Kiricubo i gospa
Sazuko?
Toranaga joj neodreeno ree da se Hiro-macu vratio u Jedo jedan dan prije njegova odlaska, a gospe
su ostale u Osaki. Zadrale su se zbog zdravlja gospe Sazuko. Nije trebao vie na- dovezivati. I on i
Mariko su znali da je to tek isprika da spasi obraz, te da general Iido nikad ne bi dopustio da dva tako
vrijedna taoca otiu sada, kad mu je Toranaga izmakao aka.
Sigata ga naj izjavi on. Karma, neh? (Nita ne moemo! Karma, zar ne?)

 Da.
Uzeo je svitak.
Sad moram ovo proitati. Hvala, Mariko-san, jako dobro si obavila posao. Molim te, u zoru dovedi u
tvravu Anin-sana.
Gospodine, sad kad je ovdje moj gospodar, morat u . . .
Tvoj mu ve se sloio! Dok sam ovdje, mora ostati gdje jesi kao tuma. Ovih nekoliko dana tvoja
je prvenstvena dunost Anin-san.
Gospodine, moram svom gospodaru osnovati kuanstvo. Bit e mu potrebna posluga, i kua.
To bi sada bio gubitak novca, vremena i napora. On e ostati s vojskom, ili u Anin-sanovoj kui,
to god zaeli. Zapazi da je ona gnjevno porumenjela. Nan a?
Moje mjesto trebalo bi biti uz moga gospodara, da mu sluim.
Tvoje mjesto je ondje gdje ja elim, neh?
Da, molim vas, oprostite. Naravno.
Naravno. Otila je.
Brino je proitao svitak. I ratni prirunik. Tad ponovno proita dijelove svitka. Obje isprave spremi
na sigurno mjesto, stavi straare pred kabinu te se popne na palubu.
Bijae zora. Dan je navjetao toplinu i naoblaku. Odustao je od sastanka s Anin-sanom. Sa stotinu
straara odjahao je na visoravan. Tamo je pokupio sokolare i tri sokola te lovio na podruju od
dvadeset rija. U podne je u torbi imao tri fazana, dvije velike ljuke, zeca i dvije prepelice. Jednog
fazana i zeca poslao je Anin-sanu, a ostatak u tvravu. Neki njegovi samuraji
nisu bili budisti, a on je podnosio njihove obiaje. A sam je pojeo malo hladne rie s ribljom patetom
i ukiseljene alge s komadiima umbira. Tad se sklupa na tlo i zaspi.

Bijae kasno popodne. Blackthorne se nalazio u kuhinji i veselo zvidukao, okruen glavnim kuharom,
kuharevim pomonikom, pripravljaicom povra, pripravljaicom ribe i njihovim pomagaima. Svi su
se smjekali, ali su u sebi bili ogoreni zato to je u kuhinji njihov gospodar s gospodaricom, a i zato
to im je ona kazala da e ih on poastiti, uputivi ih kako da pripremaju i kuhaju po njegovu ukusu. I
naposljetku, uvrijedie se zbog zeca.
Ve je objesio fazana pod strehom upe i brino im saopio da ga nitko, nitko osim njega ne smije
dirati.
Razumiju li, Fuiko-san? Nitko ne dira osim mene? zapitao je s hinjenom ozbiljnou.
Oh, da, Anin-sane, svi su razumjeli. Jako alim, oprostite, ali ljepe je rei: nitko ga ne smije dirati,
osim mene.
A sad ree on, ne obraajui se nikom odreenom profinjena kuharska umjetnost! Prva poduka.
Dozo gomen nasaj? zapita Fuiko.
Miru! (Gledaj!)
Opet se osjeao mladim, jer je neko njega zapadalo da isti divlja to su je on i brat krivolovili uz
onako veliku pogibelj po posjedima oko Chathama. Izabrao je dug no za rezanje. Glavni kuhar,
sui, problijedi. Bijae to no koji je on najvie volio, posebno nabruena sjeiva, kako bi komadii
sirove ribe bili uvijek savreno narezani. To je znalo sve kuhinjsko osoblje pa suzdri dah. Jo su se
jae smjekali da prikriju zbu- njenost, a on je pojaavao smijeak da prikrije svoju sramotu.
Blackthorne raspori zecu trbuh pa uredno izvrne trbunu ovojnicu i utrobu. Jedna od mladih slukinja
ustane i tiho pobjegne. Fudiko odlui da joj zakine mjesenu plau, a istodobno zaali to i sama nije
slukinja pa da smije asno pobjei.
Gledali su zaleeno dok je odsijecao ape i noge pa prednje noge gurnuo natrag u krzno te oderao kou
na nogama. Isto je tako postupio i sa stranjim nogama. Oderao je krzno pa ogoljele stranje noge
provukao kroz prorez na trbuhu. A zatim, uz vjet trzaj, povue krzno preko glave kao stari zimski
kaput. Gotovo oderanu ivotinju poloio je na stol za rezuckanje te joj skinuo glavu, ali tako da je jo

ostala visjeti na krznu, otuno razrogaenih oiju. Opet je obrnuo krzno na pravu stranu te ga odloio.
Kuhinjom proe uzdah. Nije ga uo, jer se posvetio sjec- kanju nogu na zglobove i raetvorenju zeca.
Jo jedna slukinja neopaeno pobjegne.
A sad bih lonac ree Blackthorne uz srdaan smijeak.
Nitko mu ne odgovori. Samo su buljili s onim istim zaleenim
osmijehom. Spazio je veliki eljezni kotao. Bijae besprijekoran. Die ga krvavim rukama i napuni
vodom iz drvene posude te lonac objesi nad eravnik usaen u zemljanom podu, u jami okruenoj
kamenjem. Nadoda komade mesa.
A sada povre i zaine rekao je.
Dozo? grleno zapita Fuiko.
Nije znao japanske nazive pa se osvrnuo. U drvenoj koari bile su mrkve i korijenje to je izgledalo
kao repa. Oisti ih, naree te doda u juhu zajedno sa solju i s malo tamnog sojina umaka.
Trebali bi nam luk, enjak i portsko vino.
Dozo? opet bespomono upita Fuiko.
Kotaba irimasen. (Ne znam rijei.) Nije ga ispravila, samo je uzela licu te mu je pruila.
Odmahnuo je glavom. Sake! naredi on. Kuharov pomonik prene se u ivot i doda mu drvenu
bavicu. Domo. Blackthorne natoi punu alicu pa nadoda jo .jednu dobre ruke. Rado bi
malice gucnuo iz bave, ali je znao da bi bilo nepristojno da pije hladno i bez obreda, a pogotovo
ovdje u kuhinji. Isukrste, to bi mi godilo pivo glasno e on.
Dozo goziemaita, Anin-san?
Kotaba irimasen. ali ovaj gula bit e izvrstan, Ii-ban. neh? Uperi prst u uscvrali lonac.
Haj neuvjereno e ona.
Okuru cukaj arigato Tomnaga-sama izjavi Blackthorne. (Poalji glasnika da zahvali gospodaru
Toranagi.) Nitko mu nije ispravljao greke u japanskom.
Haj. im se nala vani, Fuiko jurne prema zahodu, kolibici to je u samotnom sjaju stajala blizu
ulaznih vrata u vrtu. Bilo joj je jako zlo.
Je li vam dobro, gospodarice? zapita njezina slukinja Nigacu, sredovjena debeljuca koja je
pazila na Fuiku od njezina najranijeg djetinjstva.
Odlazi! Ali najprije mi donesi a. Ne, morat e u kuhinju . . . oh, oh, oh!
Ovdje imam a, gospodarice. Smatrale smo da ete ga zaeljeti pa smo na drugom eravniku
zakipile vodu. Evo!
Oh, tako si pametna! Fuiko srdano utipne Nigacin okrugli obraz dok je druga sluavka
prilazila da je hladi lepezom. Obrisa usta papirnatim runikom te zahvalno sjedne na jastuke na
verandi. Oh, ve mi je bolje! I zaista je bilo bolje na svjeem zraku u hladu. Toplo popodnevno
sunce bacalo je tamne sjene, a leptiri su traili hranu. Daleko pod njom prostiralo se more, mirno i
iskriavo.
to je, gospodarice? Nismo se usudile niti da zavirimo.
Nije vano. Gospodar je . . gospodar je . nije vano. udne su njegove navike, ali to je naa karma.
Svrnula je pogled, videi da glavni kuhar smjerno prolazi kroz vrt, a srce joj ustreperi. Sveano se
naklonio, uredan mrav ovjeuljak krupnih nogu i izrazito isturenih zuba. Prije nego to je mogao
izustiti rijecu, Fudiko ree uz priguen smijeak: Narui u selu nove noeve i novu posudu za
kuhanje rie! Novu dasku za sjeckanje, nove posude za vodu, sve to smatra potrebnim. Ono to je
upotrijebio gospodar uvajte za njegovu osobnu upotrebu. Ogradit ete poseban prostor, a ako eli,
sagradi i drugu kuhinju, gdje gospodar moe kuhati ako zaeli. Dok se ti ne usavri!
Hvala, Fuiko-sama odvrati kuhar. Oprostite to vas prekidam, ali jako alim, molim vas,
oprostite, u susjednom selu poznajem dobra kuhara. Nije budist! tovie, bio je s vojskom u
Koreji pa zacijelo sve zna o tome . . kako da ... kako da kuha gospodaru, bolje nego ja.
Kad zaelim drugoga kuhara, rei u ti. Kad budem smatrala da si nesposoban ili nemoan, kazat u
ti, a dotad e ovdje biti glavni kuhar. Mjesto si prihvatio na est mjeseci! ree ona.

 Da, gospodarice odvrati kuhar, na izgled dostojanstveno, iako se u sebi tresao, jer Fuiko-nohAnin nije bila gospodarica s kojom se moglo zavitlavati. Molim vas, oprostite, ali uzeli ste me da
kuham. Ponosan sam da kuham, ali nikada nisam pristao da . da budem mesar. Ete su mesari. Naravno,
ovdje ne moemo imati etu, ali onaj kuhar nije budist kao ja, moj otac, a prije toga njegov otac, a
njegov prije njega, gospodarice, i oni nikada, nikada Molim vas, taj novi kuhar e...
Ovdje e kuhati kao to si uvijek kuhao. Smatram da izvrsno kuha! Dostojan si vrhunskog kuhara u
Jedu. Dapae, jedan tvoj recept poslala sam gospi Kiricubo u Osaku.
Oh? Hvala, previe me astite. Koji recept, gospodarice?
Sitne svjee jegulje, muzgavci i narezane kamenice, s malko ba onoliko koliko treba soje koju
onako dobro priprema. Izvrsno! Najbolje to sam ikada kuala.
Oh, hvala, gospodarice proguna on.
Naravno, tvoje juhe daleko su jo od savrenstva.
Oh, jako alim!
Kasnije emo to raspraviti. Hvala, kuharu! ree ona i pokua ga otpustiti. ovjeuljak je junaki
ostao na mjestu.
Molim vas, oprostite, gospodarice, ali ko. s posvemanjom poniznou, ako gospodar kad gospodar
Kad ti gospodar rekne da kuha, mesari ili bilo to drugo, kud on okom, ti e skokom. Smjesta!
Kao to dolikuje svakom vjernom slugi. U meuvremenu e ti moda dugo trebati da se usavri, pa bi
se moda mogao privremeno dogovoriti s onim kuharom neka te posjeti onih rijetkih dana kad
gospodar zaeli jesti po svome.
Udovoljivi svojoj asti, kuhar se smjekao i klanjao.
Hvala. Molim vas, oprostite to sam zatraio naputak.
Jasno, tog drugog kuhara nagraivat e od svoje plae.
Kad su opet ostale same, Nigacu se zasmijulji u rukav.
Oh, gospodarice-an, smijem li vam estitati na potpunoj pobjedi i na mudrosti? Glavni kuhar umalo
se onesvijestio kad ste mu rekli da e on morati jo platiti ovjeka!
Hvala, dadiljo-san! Fudiko osjeti zadah zeca koji se poeo kuhati. A ako me pozove da s njim
jedem?, pomislila je i zamalo se onesvijestila. Pa i ako me ne pozove, morat u mu to posluiti. Kako
da izbjegnem muninu? Ne smije ti se smuiti!, zapovjedi samoj sebi. To je tvoja karma. Zacijelo si
bila uasna u prethodnom ivotu, da, ali zapamti, sad je sve u redu. Jo samo pet mjeseci i est dana!
Ne misli na to, misli samo na svoga gospodara koji je hrabar i snaan mukarac, iako ima jezive navike
to se tie jela . . .
Do vrata dotopou konji, a Buntaro sjae mahnuvi svojim ljudima neka se udalje... Zatim, samo u
pratnji svog osobnog tjelohranitelja, prijee vrtom, pranjav i znojav. Nosio je golem luk, a na leima
tobolac. Fuiko i njezina slukinja srdano se naklone iako su ga mrzile. Ujak joj je bio glasovit po
divljim, neobuzdanim nastupima gnjeva u kojima bi ibao bez upozorenja ili bi se gotovo sa svima
svaao. Uglavnom su patile samo njegove sluge ili ene.
Izvolite ui, ujae, ba lijepo od vas to ste nas tako brzo posjetili ree Fuiko.
Ah, Fuiko-san. Je li . . ? Kakav je ovo smrad?
Moj gospodar kuha divlja koju mu je poslao gospodar Toranaga. Mojim nitavnim slugama
pokazuje kako se to kuha.
Ako eli kuhati, mislim da moe, iako... Buntaro s gaenjem nakubi nos. Da, gospodar u
svojoj kui smije svata raditi, u granicama zakona, ako time ne smeta susjedima.
Prema zakonu bi takav smrad mogao izazvati tube, a bilo bi jako nezgodno smetati susjedima. Nii
nisu nita inili ime bi ometali pretpostavljene, inae ode im glava. Stoga su u cijeloj zemlji samuraji
oprezno i udvorni ivjeli blizu samuraja, po mogunosti jednakih po inu. Seljani uz seljane, trgovci u
svojim posebnim ulicama, a ete izdvojeno, iza gradskih zidina. Omi im je bio najblii susjed. On nam
je pretpostavljen, pomislila je.
Iskreno se nadam da to nikome ne smeta nelagodno je kazala Buntaru, pitajui se kakvo novo zlo

on sprema. Htjeli ste vidjeti moga gospodara? Poela je ustajati, ali je on zaustavi.
Ne, molim te, nemoj ga smetati, priekat u sveano e on, a njoj srce side u pete. Buntara nije
resila uljudnost i njegova je pristojnost uvijek bila jako opasna. Oprosti to ovako dolazim bez
glasnika koji bi me najavio i zatraio sastanak govorio je on ali gospodar Toranaga mi ree da e
mi moda biti doputeno da ovdje upotrijebim kupaonicu i da se nastanim. S vremena na vrijeme. Bi li
kasnije zapitala Anin-sana daje li mi svoje doputenje?
Jasno odvratila je prema uobiajenoj etiketi. Gadila joj se pomisao da e imati u kui Buntara.
Sigurno e biti poaen, ujae. Smijem li vas, dok ekate, ponuditi ajem ili sakeom?
Sake, hvala.
Nigacu ustro stavi na verandu jastuk i odjuri po sake, iako je silno eljela ostati. Buntaro preda luk i
tobolac straaru, odbaci pranjave sandale i teko stupi na verandu. Isue iz pojasa ubojiti ma, sjedne
prekrienih nogu i poloi ma na koljena.
Gdje je moja ena? S Anin-sanom?
Ne, Buntaro-sama, jako alim, pozvana je u tvravu gdje
Pozvana? A tko ju je pozvao? Kasigi Jabu?
Oh, ne, gospodar Toranaga, gospodine, kad se popodne vratio iz lova.
Oho, gospodar Toranaga? Buntaro je u sebi kipio i prijetei se preko zaljeva zagledao u utvrdu.
Uz Jabuovu vijorila je i Toranagina zastava.
elite da nekog poaljem po nju? Odmahnuo je glavom.
Za nju imam dovoljno vremena. Uzdahnuo je i pogledao neakinju, ker svoje najmlae sestre.
Sretan sam to imam tako obrazovanu enu, neh?
Da, gospodine. Sretni ste. Bila je neizrecivo vrijedna dok je prevodila znanje Anin-sana.
Buntaro je buljio u tvravu pa onjuio zrak jer se opet proirio zapah kuhanja.
Kao da sam u Nagasakiju ili opet u Koreji. Tamo neprestano pripremaju meso, kuhano ili peeno.
Smrdi . . . takvo neto nisi nikad iskusila. Korejci su ivotinje, kao ljudoderi. Zadah enjaka prome
ovjeku i odjeu i kosu.
Zacijelo je bilo uasno.
Rat je bio dobar, lako smo mogli pobijediti i probiti se po Kini, pa civilizirati obje drave.
Buntaro pocrveni, a glas mu posta hrapav. Ali nismo! Izgubili smo i morali smo se sramno vratiti
jer su nas izdali. Izdadoe nas prljavi izdajnici na visokim poloajima.
Da, to je jako tuno, ali vi imate pravo, potpuno imate pravo, Buntaro-sane smirivala ga je ona.
Olako je lagala, znajui da nema te zemlje na svijetu koja bi osvojila Kinu, a nitko ne moe civilizirati
Kinu koja je odvajkada civilizirana.
Kuckala je ila na Buntarovu elu i govorio je gotovo za sebe:
Platit e oni, svi oni! Izdajice! Potrebno je samo dovoljno ekati uz rijeku pa da izrone leevi naih
neprijatelja, ekat u i doskora u pljunuti na njihove glave, vrlo skoro. Na to sam se zarekao.
Pogledao ju je. Mrzim izdajnike i preljubnike. 1 sve laljivce!
Da, slaem se, potpuno ste u pravu, Buntaro-sama sle- deno e ona, znajui da njegovoj
okrutnosti nema granica. Sa esnaest je godina Buntaro ubio roenu majku, jednu od neva- nijih
sulonica Hiro-macua, zbog tobonjeg preljuba, dok se njegov otac Hiro-macu borio za diktatora
Gorodu. A za koju godinu ubio je svog najstarijeg sina od prve ene, toboe zbog uvreda, a nju
otpravio natrag njezinima gdje se ubila, jer nije mogla otrpjeti sramotu. Radio je grozne stvari svojim
sulonicama i Mariki. estoko se posvaao s Fuikinim ocem, a u Koreji ga je optuio da je kukavica.
Opanjkao ga je pred Taikom koji mu je smjesta naredio da obrije glavu i poe u redovnike. Doskora je
umro jer ga je ubila sramota.
Fudiko je morala napregnuti svu svoju volju da ostane mirna.
Jako smo se ponosile uvi da ste pobjegli neprijatelju rekla je.
Stigao je sake. Buntaro je poeo dobrano lokati.
Kad je prolo pristojno vrijeme ekanja, Fuiko ustane.

 Molim vas, oprostite na tren. Ode u kuhinju da upozori Blackthornea. Da ga moli za doputenje
da se Buntaro nastani u kui, te da kae njemu i posluzi to da se radi.
Zato ba ovdje? razdraljivo zapita Blackthorne.
Zato bi ovdje odsjeo? Je li potrebno?
Fuiko se ispria i pokua mu objasniti da Buntara nikako ne smiju odbiti. Blackthorne se mrzovoljno
vrati kuhanju, a ona ode Buntaru. Boljele su je grudi.
Moj gospodar kae da e biti poaen to ete biti ovdje. Njegova je kua vaa kua.
Kako se osjea kao barbarinova sulonica?
Mislila sam da je to grozno, ali Anin-san je hatamoto i samuraj. Valjda je to kao i s ostalim
mukarcima. Po prvi put sam sulonica. Drae mi je biti supruga. Anin-san je kao i svi drugi
mukarci. Da, ima neke jako neobine navike.
Tko bi pomislio da e ena iz nae kue postati sulonica barbarinu, pa bio on i hatamoto?
Nisam imala izbora! Samo sam posluala gospodara Toranagu i djeda, vou naega klana. ena je
duna sluati.
Da. Buntaro ispije alicu sakea, a ona mu je opet napuni. Za enu je vaan posluh. A Marikosan je posluna, zar ne?
Da, gospodaru. Zagledala se u njegovo runo, majmunsko lice. Samo vam je osvjetlala obraz,
gospodine! Bez vae gospe ene gospodar Toranaga nikada se ne bi domogao Anin-sanova znanja.
Prepredeno se nasmijeio.
ujem da si uperila pitolje Omi-sanu u lice.
Samo sam inila svoju dunost, gospodine.
Gdje si nauila baratati pitoljima?
Nikad dotad nisam u ruci drala pitolj. Nisam znala jesu li pitolji nabijeni, ali bih povukla oroz.
Buntaro se nasmije.
Tako je mislio i Omi-san.
Opet mu je napunila alicu.
Nikad mi nije bilo jasno zato mi ih Omi-san nije pokuao oduzeti. Gospodar mu je naredio da ih
uzme, a on nije posluao.
Ja bih!
Da, ujae. Znam. Molim vas, oprostite, ali bih povukla oroze.
Da, ali bi me promaila!
Vjerojatno bih! Otad sam nauila pucati.
On te uio?
Ne. Jedan asnik gospodara Nage.
Zato?
Moj otac nije doputao svojim kerima da naue baratati maem ili kopljem. Smatrao je a mislim
da je to bilo mudro da se moramo posvetiti njenijih stvarima, ali katkad ena mora zatititi svoga
gospodara i njegovu kuu. Pitolj je pogodno oruje za enu, vrlo pogodno. Ne zahtijeva nikakvu
snagu. Samo malo vjebe! Stoga u sad moda biti jo malko korisnija svome gospodaru, jer u
zacijelo raznijeli glavu svakom ovjeku kako bih njega zatitila, a za ast nae kue.
Buntaro iskapi alicu.
Ponosio sam se uvi da si se onako suprotstavila Omi- -sanu. Imala si pravo! Ponosit e se i
gospodar Hiro-macu.
Hvala, ujae, ali inila sam samo obinu dunost. Sveano se naklonila. Moj gospodar pita
biste li mu udijelili ast da sada s njim razgovarate, ako vas je volja.
On je proslijedio po ritualu.
Molim te, zahvali mu, ali bih li se najprije smio okupati? Ako ga je volja, razgovarat u s njim kad
se vrati moja ena.

TRIDESET I PETO POGLAVLJE

Blackthorne je ekao u vrtu, odjeven u smeu odoru-kimono to je dobio od Toranage, s maevima za

pojasom i nabijenim pitoljem skrivenim pod pojasom. Iz Fudikinih ustrih objanjenja, a kasnije i od
posluge, razabrao je da mora sveano primiti Buntara, jer je taj samuraj ugledan general i hatamoto, i
prvi gost u njegovoj kui. Stoga se okupao, brzo presvukao i poao na mjesto koje je bilo pripravljeno.
Juer je nakratko vidio Buntara prilikom dolaska. Ostatak dana Buntaro je bio zaposlen s Toranagom,
Jabuom i Marikom, te je Blackthorne bio preputen samome sebi da priredi urni ogledni napadaj, s
Omijem i s Nagom. Napadaj je ispao posve dobro.
Mariko se jako kasno vratila kui. Ukratko mu je ispriala Buntarov bijeg kad su ga danima ganjali
Iidovi ljudi, pa kako im je uzmicao i naposljetku se kroz neprijateljske pokrajine probio u Kvanto.
Bilo je jako teko, ali moda ne i preteko, Anin-sane. Moj mu jako je snaan i jako hrabar.
to e sada biti? Zar odlazite?
Gospodar Toranaga zapovijeda neka sve ostane kako je bilo. Nita se ne smije mijenjati.
Promijenili ste se, Mariko. Nestade iskre iz vas.
Ne, to je samo plod vae mate, Anin-sane. Naprosto mi je laknulo to je iv, jer sam bila sigurna
da je mrtav.
Da, ali to ipak mijenja neke stvari, zar ne?
Naravno. Hvalim Boga to moj gospodar nije zarobljen... Da je ostao iv, kako bi i dalje sluio
gospodaru Toranagi. Oprostite, Anin-sane, sad sam umorna. alim, jako sam, jako umorna.
Bih li ja ita mogao uiniti?
A to biste uinili, Anin-sane, osim da se veselite zbog mene i zbog njega? Zapravo se nita nije
promijenilo. Nita nije prestalo, jer nije nita ni poelo. Sve je kako je bilo! Moj mu je iv.
Zar ne ali to nije umro?, pitao se Blackthorne u vrtu. Ne!
emu onda skriveni pitolj? Zar te mori krivnja?
Ne. Nita nije poelo.
Zar nije? Nije!
Mislio si da je ima. Nije li to isto kao da je zaista ima?
Vidio je kako Mariko prelazi iz kue u vrt. Izgledala je kao porculanska minijatura. Ila je pola koraka
iza krupnog Buntara koji je u usporedbi s njom djelovao jo vei. S njom bijahu Fu- diko i slukinje.
Naklonio se.
Jokoso ojde kudasareta, Buntaro-san. (Dobro doao u moju kuu, Buntaro-sane.)
Svi se naklone. Buntaro i Mariko sjednu na jastuke njemu suelice, a iza njega Fuiko. Nigacu i
slukinja Koj ponu posluivati aj i sake. Buntaro uze sake. A i Blackthorne.
Domo, Anin-san. Ikaga desu ka?
Ii, ikaga desu ka?
Ii. Kova dozuni abereru joni natta na. (Dobro. Poeo si vrlo dobro govoriti japanski.)
Blackthorne ubrzo izgubi nit razgovora, jer je Buntaro mlio rijei, govorio nehajno i brzo.
Oprostite, Mariko-san, nisam ga razumio.
Moj mu eli vam zahvaliti to ste ga pokuali spasiti veslom. Sjeate li se? Kad smo bjeali iz
Osake.
Ah, so desu! Domo. Molim vas, recite mu da jo smatram da smo se trebali vratiti na obalu. Bilo je
dovoljno vremena. Djevojka se bezrazlono utopila.
On kae da je sve to bila karma.
Bila je to glupa smrt odbrusi Blackthorne i poali zbog svoje neotesanosti. Primijeti da ona to nije
prevela.
Moj mu kae da je strategija napada jako dobra. Uistinu jako dobra!
Domo. Recite mu da sam sretan da je neozlijeen pobjegao! A i to e zapovijedati pukovnijom. I
jasno, da je ovdje dobrodoao na stan!
Domo! Anin-sane, Buntaro-sama kae, da, plan napada iako je dobar, ali on e uvijek nositi luk i
maeve. Moe ubijati na mnogo veu udaljenost, jako tono, i bre nego muketom.
Sutra u se s njim ogledati u pucnjavi pa emo vidjeti hoe li mu se svidjeti.

 Izgubit ete, Anin-sane, jako alim. Smijem li vas opomenuti da to ne pokuavate? izjavi ona.
Blackthorne vidje kako Buntaro sijeva oima od Marike do njega, pa opet na nju.
Hvala, Mariko-san. Recite mu da bih ga elio vidjeti kako strijelja.
Pita znate li rukovati lukom?
Da, ali ne kao pravi strijelac. Kod nas su sad lukovi dobrano staromodni, osim samostrijela. Obuen
sam za more gdje koristimo samo topove, mukete ili kratke sablje. Katkad se sluimo i vatrenim
strijelama, ali samo za neprijateljska jedra u blizini.
Pita kako upotrebljavate i kako pripremate te vatrene strijele! Jesu li drukije od naih, poput onih
kojima su u Osaki gaali galiju?
Blackthorne pone objanjavati. Opet uobiajene zamorne upadice i uestala zapitkivanja. Sad se ve
nauio na njihovu nevjerojatno Ijubopitljivu ud u vezi s bilo kojim oblikom rata, ali ga je zamaralo da
govori pomou tumaa. Iako je Mariko bila izvrsna, ono to bi naposljetku kazala rijetko bi bilo tono.
Dug odgovor uvijek bi skratila, a sve to bi kazao ona bi jasno - malko promijenila, pa je dolazilo
do nesporazuma. Stoga je morao bespotrebno ponavljati objanjavanja.
No, znao je da im bez Marike nikada ne bi postao toliko uvaen. Samo me znanje spaava iz jame,
podsjetio se. Ali to nije potekoa, jer jo mnogo toga moram kazati i izvojevati bitku. Pobijediti u
pravoj bitki! Dotad e biti siguran. Mora planirati brodovlje, a onda e se bez opasnosti vratiti kui.
Vidio je Buntarove maeve i tjelohraniteljeve maeve. Opipa svoje maeve i namatenu toplinu svog
pitolja. Istinski je znao da u ovoj zemlji nee nikada biti siguran. Ovdje nije siguran niti on, niti itko,
pa ni Toranaga.
Anin-sane, Buntaro pita: ako vam sutra poalje ljude, biste li im mogli pokazati kako da pripreme
takve strijele?
Gdje bismo mogli nabaviti smolu?
Ne znam. Mariko ga je zapitkivala gdje se smola obino nalazi te kako izgleda ili zaudara, i ime
se moe zamijeniti. Tad je nadugo prevodila Buntaru. Fuiko je cijelo vrijeme utjela, a njezinim
vinim oima i uima nita nije promaklo. Slukinje kojima bi Fudiko neznatno mahnula lepezom da ih
upozori na praznu alicu, neprekidno su punile pljoske sakea.
Moj mu kae da e o ovom raspraviti s gospodarom To- ranagom. Moda negdje u Kvantu postoji
smola. Jo nismo za nju uli. Ako nema smole, imamo gusta ulja i kitovo ulje, koja bi moda
zamijenila smolu. Pita sluite li se katkad ratnim raketama kao Kinezi!
Da, ali ne smatraju ih jako korisnim, osim prilikom opsade. Koristili su ih Turci kad su na Malti
napali vitezove ivanov- ce! Uglavnom se slue raketama da izazovu poar i paniku.
Pita: molim vas, navedite pojedinosti o toj bitki!
Bilo je to prije etrdeset godina u najveoj Blackthorne umukne. Misli su mu letjele. Bijae to
najvanija opsada u Evropi. ezdeset tisua Turaka, muslimana, vrhnje Otoman- skog Carstva,
sukobila se sa est stotina kranskih vitezova, kojima je pomagalo nekoliko tisua maltekih
pomonih vojnika, utvreni u svom golemom zamku Svetom Elmu, na otoiu Malti u Sredozemlju.
Vitezovi su junaki izdrali estomjesenu opsadu i nevjerojatno prisilili neprijatelja da se
sramno povue. Ta pobjeda spasila je sve obale Sredozemlja, pa prema tome i kranstvo, od nemilog
haraenja nevjernikih horda.
Blackthorne je odjednom shvatio da mu ta bitka daje rjeenje za zamak Osake. Kako da ga zaposjedaju
i pljakaju, kako da se probiju kroz vrata i kako da ga osvoje.
to ste rekli, senhor?
Bijae to prije etrdeset godina na najveem unutranjem moru u Evropi, Mariko-san, Sredozemnom
moru. Obina opsada, kao svaka opsada, nije vrijedna spomena! lagao je. To znanje bijae
neprocjenjivo, pa ga nije smio olako dati, a pogotovo ne sada. Mariko mu je mnogo puta objasnila da
izmeu Toranage
i pobjede nepokolebljivo stoji zamak Osake. Blackthorne bijae
siguran da rjeenje Osake moda postane njegova propusnica iz carstva, uza sva bogatstva koja mu
budu potrebna u ovom ivotu. Zapazi da Mariko djeluje zbunjena. Senhora?
Nita, senhor. Poela je prevoditi to to je kazao, ali je znao da i ona zna da im on neto
preuuje. Prene ga miris gulaa.
Fuiko-san!
Haj, Anin-san?
Sokui va madaka? Kiaku va . . . sazo kufuku de oro neh?

 (Kada je veera? Moda su gosti gladni.)

Ah, gomen nasaj, hi ga kurete kara ni itaimasu.

Blackthorne vidje kako ona pokazuje prema suncu pa shvati

da je kazala: Poslije zalaska sunca! Kimnuo je glavom i progun- ao ono to je u Japanu znailo
uljudno:Hvala! Razumijem!'
Mariko se opet obrati Blackthorneu.
Moj mu moli da priate o bitki u kojoj ste se borili.
Sve je to u ratnom priruniku, Mariko-san.
Kae da ga je proitao s velikim zanimanjem, ali unutra su samo kratke pojedinosti. Tokom
slijedeih dana eli nauiti sve o svim vaim bitkama. A sada o jednoj, ako izvoljevate.
Sve je u ratnom priruniku. Moda sutra, Mariko-san Bilo mu je potrebno vrijeme da razmotri tu
svoju novu pomisao
o zamku Osake i o onoj bitki, a bio je umoran od prianja, umoran od stalnih presluavanja, ali
nadasve je elio jesti.
Molim vas, Anin-sane, biste li ponovili samo jo jedanput mome muu? U glasu joj nazre brino
moljakanje pa se smekao.
Naravno. Sto mislite, koja bi mu se bitka svidjela?
Ona u Nizozemskoj, blizu Zeelanda. Izgovarate li to tako?
Da ree on. I zapone pripovijedati o toj bitki koja je bila nalik na gotovo svaku bitku u kojoj su
ginuli ljudi, uglavnom zbog greaka i glupavosti oficira koji su zapovijedali.
Moj mu kae da ovdje nije tako, Andin-sane. Ovdje oficiri-zapovjednici moraju biti jako sposobni
ili e vrlo brzo umrijeti.
Naravno, moji prigovori odnosili su se samo na evropske vojskovoe.
Buntaro-sama kae da e vam ovih dana priati o naim ratovima i o naim vojskovoama, poglavito
o gospodaru Taiku. Kao pravedno uzdarje za vae obavijesti neodreeno e ona.
Domo. Blackthorne se lagano nakloni, osjeajui kako Buntaro zariva pogled u njega.
to zapravo od mene eli, kukin sine?
Veera je bila prava propast. Za sve.
Jo prije nego to su otili iz vrta da veeraju na verandi, taj dan postane zlokoban.
Oprostite, Anin-sane, ali to je ono? Mariko upre prstom. Ono tamo! Moj mu pita to je ono?
Gdje? Oh, tamo! Ono je fazan ree Blackthorne. Poslao mi ga je gospodar Toranaga zajedno sa
zecom. Zeca imamo za veeru, po engleskom obiaju! Ja u ga pojesti, iako ima dosta za sve.
Hvala, ali... mi, moj mu i ja, ne jedemo meso. A zato fazan tamo visi? Ne bi li ga po ovakvoj
vruini trebalo ukloniti i pripraviti?
Fazan se tako priprema. Objesi se da meso sazrije.
to? Ba tako? Oprostite, Anin-sane! proape ona. Jako alim. Brzo e sagnjiti. Jo ima
perje, a i nije . . . oien.
Fazan ima suho meso, Mariko-san, pa mora visjeti nekoliko dana, pa i koji tjedan, ovisno o vremenu.
Onda ga operu- amo, oistimo i skuhamo.
Osta ostavljate ga na zraku? Da gnjije? Ba kao
Nan da? nestrpljivo zapita Buntaro. Govorila mu je smirujue, a on uvue dah, ustane, zabulji se
u pticu pa je dirne. Zazuja nekoliko muha pa se opet smjeste na fazana. Fudiko se oklijevajui obrati
Buntaru, a on pocrveni.
Kae vaa sulonica da ste naredili da ga ne smije taknuti nitko osim vas? zapita Mariko.
Da. Zar ovdje ne vjeate divlja? Niste svi budisti.
Ne, Anin-sane. Mislim da ne.
Neki misle da fazana valja objesiti za repno perje dok ne otpadne, ali to su bablja posla ree
Blackthorne. Najbolje ga je objesiti za vrat, jer sokovi ostanu ondje gdje im je mjesto. Neki ga
ostave da visi dok mu ne padne i vrat, ali ja ne volim tako jako meso. Neko smo . . Uutio je jer je
ona lagano pozelenjela.
Nan desu ka, Mariko-san? ustro upita Fuiko.
Mariko objasni. Svi se uzrujano nasmiju, a Mariko ustane i slabano obrie znoj na elu.
Oprostite, Anin-sane, biste li me na tren ispriali . . ?
I vaa je hrana podjednako neobina, htio je kazati. Sto je s onim jueranjim sirovim lignjama?

Bijelo, sluzavo i ilavo meso, gotovo bez okusa, a uz to samo sojin umak da lake klizne niz grlo? Ili
narezani hobotniini krakovi, opet sirovi, s hladnom riom i s algama? A svje uati klobuk sa smedeutim junatim torfuom, fermentiranom hladetinom od graha, koji izgleda kao zdjela psee hrane? Oh,
da divno poslueno, u krhkoj privlanoj zdjeli, ali ipak je izgledalo kao splaina! Da! Boga mu,
dovoljno da svatko povraa!
Konano odu u prostoriju do verande, a nakon uobiajenog beskonanog klanjanja, askanja, aja i
sakea, pone pristizati jelo. Mali posluavnici bistre riblje juhe, ria i sirova riba. Kao i uvijek. A tad
njegov gula.
Podigao je poklopac s lonca. Uzdigne se para. Na blistavoj povrini plesale su zlatne masne kuglice.
Bogat umak od koga su mu rasle zazubice bijae pun mesnog soka i komadia mesa. Ponosno ih je
ponudio, ali svi odmahnu glavom te ga zamole da jede.
Domo ree on. Pristojnost je zahtijevala da se juha pije iz lakiranih zdjelica, a da se sve krutine iz
juhe jedu tapiima. Na posluavniku bijae kutlaa. Jedva je ekao da utai glad. Napuni zdjelu i
pone jesti. Tad im vidje oi.
Gledali su ga s munom opinjenou koju su bezuspjeno nastojali prikriti. Tek mu ispari. Pokua ih
zaboraviti, ali nije mogao. Kruljilo mu je u elucu. Prikrivajui razdraljivost odloi
zdjelicu, vrati poklopac na lonac te im otresito ree da nije po njegovu ukusu. Naredi Nigacui neka
odnese.
Da li da to baci, pita Fuiko? javi se Mariko puna nade.
Da.
Fuiko i Buntaro odahnu.
Biste li jo rie? zapita Fuiko.
Ne, hvala.
Mariko je mahala lepezom, ohrabrujue se smjekala i napunila mu alicu sakeom. Ali Blackthorne se
nije smirio. Odluio je da ubudue potajno kuha u brdima, da skriveke jede, a da otvoreno lovi.
Vrag nek ih nosi, pomisli on. Ako smije loviti Toranaga, smijem i ja. Kad u ga vidjeti? Koliko jo
moram ekati?
Kuga na ekanje i kuga na Toranagu! vikne na engleskom i odmah mu lakne.
to, Anin-sane? zapita Mariko na portugalskom.
Nita Samo sam pitao kad u vidjeti gospodara Toranagu.
Nije mi rekao. Pretpostavljam, vrlo skoro.
Buntaro je srkao sake i juhu kao to bijae obiaj. Black- thorneu to pone smetati. Mariko je srdano
razgovarala s muem koji je gunao, jedva obraajui panju na nju. Nije jela, a njega jo vie rasrdi
to se i ona i Fuiko umiljavaju Buntaru, pa i to to i sam mora trpjeti tog neeljenog gosta.
Recite Buntaro-sami da u mojoj zemlji domain pije zdravicu poasnom gostu! Uz turoban
smijeak uzdigne alicu. Za dug ivot i za sreu! Ispije.
Buntaro poslua Marikino objanjenje, potvrdno kimne glavom. I on die alicu, nasmije se kroza zube
te iskapi.
U zdravlje! Blackthorne opet nazdravi. Pa opet.
Pa opet.
U zdravlje!
Ovoga puta Buntaro nije pio. Spusti punu alicu i mirkajui pogleda Blackthornea. Tad Buntaro zovne
nekog tko je bio vani. Smjesta se otvori odi. Njegov svugdje prisutni tjelohranitelj se nakloni te mu
prui golem luk i tobolac. Buntaro ih prihvati te se estoko i brzo obrati Blackthorneu.
Moj mu . moj mu kae da ste ga htjeli vidjeti kako gaa, Andin-sane. Smatra da je do sutra
predaleko. Sad je pogodno vrijeme! Ulaz u vau kuu, Anin-sane Pita koji stup birate?
Ne razumijem javi se Blackthorne. Glavni ulaz bijae udaljen kojih etrdeset koraka s onu stranu
vrta, ali sad ga je potpuno zastirao zatvoren zid-odi njemu zdesna.
Lijevi ili desni stup? Molim vas, izaberite! Glas joj je odavao hitnost. Opomenut, Blackthorne
pogleda Buntara. On je djelovao odsutan, kao da ih je zaboravio. Zdepast ruan vraiak koji sjedi i
zuri u daljinu.
Lijevi oparano je izrekao.
Hidari! ree ona.
Buntaro smjesta izvue strijelu iz tobolca i, jo sjedei, namjesti luk, uspravi ga, privue tetivu do
visine oiju i odapne strijelu uz divljaku, gotovo poetsku vjetinu. Strijela zaiti prema Marikinu

licu, u prolazu joj dirne pramen kose te nestane kroz papirnati zid-odi. Odapne drugu strijelu, gotovo
prije nego to je prva ieznula, pa treu, a svaka je prolazila tek koji centimetar od Marike. Ostala je
mirna i nepokretna, i kleala kao uvijek.
etvrta strijela, pa posljednja. Tajac je ispunjavalo titranje uzdrmane tetive na luku. Buntaro uzdahne
te se polako vrati u stvarnost. Poloi luk preko koljena. Mariko i Fuiko suzdre dah, nasmijee se,
naklone i estitaju Buntaru. On kimne glavom te se lagano pokloni. Gledali su Blackthornea. Znao je
da je gotovo udotvorno to to je upravo doivio. Sve su strijele prole kroz istu rupu na odiju.
Buntaro vrati luk svom tjelohranitelju te digne sitnu alicu. Trenutak je u nju buljio, a onda je uzdigne
prema Blackthorneu, iskapi i oporo progovori. Opet je postao nabusit.
On moj mu uljudno moli da izvolite poi i pogledati.
Blackthorne na tren razmisli nastojei smiriti srce.
Nije potrebno. Naravno da je pogodio cilj.
Kae da eli da vi provjerite.
Siguran sam.
Molim vas, Anin-sane! Time ete mu ukazati ast.
Nije mi potrebno da mu ukazujem ast.
Da, ali smijem li. molim vas, tiho dodati svoju molbu? U oima joj je ponovno bilo preklinjanje.
Kako da kaem: 'Bilo je divota gledati!? Rekla mu je. Ponovio je i naklonio se. Buntaro mu
automatski uzvrati naklon.
Zamolite ga, molim vas, neka doe sa mnom da vidi strijele.
Kae neka odete sami, on ne eli poi, Anin-sane.
Zato ne?
Ako je bio tono gaao, senhor, sami ete to vidjeti. Ako nije, opet ete to samo vi vidjeti. Ni vama
ni njemu nee biti neugodno.
A ako je promaio?
Nije. No, prema naem obiaju, tonost uz ovako nemogue uvjete nevana je u usporedbi s
Ijupkou to je pokazuje strijelac, s plemenitou pokreta, s njegovom snagom potrebnom da gada
sjedeki, ili s nehajnou je li pobijedio ili izgubio.
Strijele su se arile usred lijevog stupa, dva prsta jedan od druge. Blackthorne se zagleda unatrag
prema kui. etrdesetak koraka odatle vidje malenu rupu u papirnatom zidu koja bijae iskra svjetla u
tmini.
Gotovo je nemogua tolika tonost, pomisli on. S mjesta na kojemu je sjedio, Buntaro nije mogao
vidjeti vrt ni vrata, a vani je bila mrkla no. Blackthorne se okrene stupu i uzdigne svjetiljku. Rukom
pokua izvui strijelu. elini vrak preduboko je uao. Mogao je pretrgnuti drvenu ipku, ali to nije
elio.
Motrio ga je tjelohranitelj. Blackthorne je oklijevao. Tjelohranitelj pristupi da mu pomogne, ali on
odmahne glavom.
Ije, domo te se vrati u kuu. Mariko-san, molim vas, recite mojoj sulonici da elim da strijele
vjeno ostanu u stupu. I to sve! Da me podsjeaju na vrhunskog strijelca. Ovakvo gaanje jo nisam
vidio. Naklonio se Buntaru.
Hvala, Anin-sane. Prevela je. Buntaro se nakloni te mu zahvali na komplimentu.
Sake! naredi Blackthorne.
Pili su jo. Jo mnogo. Sad je Buntaro bezbrino iokao, a ri- ino pivo ga je opijalo. Blackthorne ga je
potajno motrio, a onda skrene panju. Pitao se kako li je uspio poredati i odapeti strijele onako
nevjerojatno tono. Nemogue je, pomisli on, ali vidio sam ga svojim oima. Sto li sad rade Vinck,
Baccus i ostali? Toranaga mu je rekao da je posada sad smjetena u Jedu blizu Erasmusa. Isukrste, to
bih ih volio vidjeti te svratiti na brod!
Svrne pogled na Mariku koja je neto govorila muu. Buntaro ju je sluao, a onda Blackthorne
iznenaeno opazi da se sa- murajevo lice izobliuje od gnuanja. Prije no to je mogao skrenuti
pogled, Buntaro ga je pogledao.
Nan desu ka? Buntarove rijei zvuale su gotovo kao optuba.
Nani-mo, Buntaro-san. (Nita.) Blackthorne ih sve ponudi sakeom, nadajui se da e popraviti
svoju omaku. ene su i sad prihvatile, ali su tek srknule riino pivo. Buntaro smjesta istrusi alicu.
Bio je zle volje. Tad odri dug govor Mariki.
Blackthorne progovori i protiv svoje volje.

 to je s njim?
Oh, oprostite,

to kae?
Anin-sane. Mu me pitao za vas! O vaoj eni i o sulonicama. I o vaoj djeci. I to
se dogodilo otkako smo otili iz Osake. On je Umukne predomislivi se, te nadovee
promijenjenim glasom: Jako ga zanimate vi i vai nazori.
Mene zanimaju on i njegovi nazori, Mariko-san. Kako ste se vi i on sreli? Kad ste se vjenali? Jeste
li? Buntaro ga nadjaa bujicom nerazumljivih japanskih rijei. Mariko odmah prevede. Buntaro
isprui ruku, istrusi dvije alice pune sakea, jednom ponudi Blackthornea, a enama mahne da i one
piju.
On ... moj mu tvrdi da su katkad alice sakea premalene. Mariko napuni nove alice. Srkne iz
jedne, a Fuiko iz druge. Opet novi, ratoborni Buntarov govor. Marikin smijeak se sledi, a i Fuikin.
Ije, dozo gomen nasaj Buntaro-sama pone Mariko.
Ima! naredi Buntaro.
Fuiko uzrujano pone govoriti, ali Buntaro je pogledom utia.
Gomen nasaj opravda se Fuiko. Dozo gomen nasaj.
to je rekao, Mariko-san? Kao da nije ula Blackthornea.
ozo gomen nasaj, Buntaro-sama, vatai
Njezin je mu sav pocrvenio u licu.
Ima!
Jako alim, Anin-sane, ali moj mu mi nareuje da kaem . . da odgovorim na vaa pitanja da vam
priam o sebi. Odgovorila sam mu da smatram da se o obiteljskim prilikama ne bi trebalo raspravljati
ovako kasno nou, ali on nareuje. Molim vas, budite strpljivi! Dobrano je gucnula sake. Pa opet.
Oputeni pramenovi njezine kose nad uima lelujali su na laganom propuhu to ga je stvarala Fuikina
lepeza. Istrusila je alicu te je odloila. Djevojako mi je prezime Akei. Ja sam ki generala,
gospodara Akeija insaja, ubojice. Moj je otac izdajniki ubio svog feudalnog gospodara diktatora
Gorodu.
Boe na nebesima! Zato je to uinio?
Bez obzira na razlog, Anin-sane, on nema opravdanja. Moj otac poinio je najtei zloin u naem
svijetu. Moja krv je okaljana, a i krv mog sina.
Pa zato onda...? umuknuo je.
Da, Anin-sane?
Samo htjedoh rei da shvaam to znai... ubiti feudalnoga gospodara. Iznenaen sam to su vam
potedjeli ivot.
Moj mu ukazao mi je ast Buntaro je ponovno zlurado prekine, a ona se ispria i prevede to je
rekao Blackthorne. Buntaro joj prezirno mahne neka nastavi. Moj mu ukazao mi je ast time to
me udaljio nastavila je blago kao i prije. Molila sam neka mi dopusti da poinim seppuku, ali mi
je uskratio tu povlasticu. Bijae to Moram objasniti! Seppuku je povlastica koju mi moe udijeliti
samo on ili gospodar Toranaga. Jo ga za to ponizno molim jednom godinje na dan te izdaje. No, moj
mu u svojoj mudrosti uvijek me odbijao. Njezin je smijeak bio divan. Moj mu asti me
svakim danom, svakim asom, Anin-sane. Ja na njegovu mjestu ne bih mogla niti razgovarati s tako .
okaljanom osobom.
Zato ste ... zato ste posljednja od svoga roda? zapita on, sjetivi se onog to mu je priala o
nesrei prilikom odlaska iz zamka Osake.
Mariko prevede pitanje Buntaru, a onda se opet okrene.
Haj, Anin-sane. Ali nije to za njih bila nesrea. U brdima je mog oca_ i njegovu obitelj uhvatio
Nakamura, general koji je kasnije postao Taiko. Nakamura je vodio osvetniku vojsku te zaklao sve
ljude mog oca, dvadeset tisua, do jednoga! Moj otac i njegova obitelj pali su u klopku, ali otac je
imao vremena da im svima pomogne, etvorici moje brae i trima sestrama, mojoj... mojoj majci i
dvjema svojim sulonicama. Tad je poinio seppuku. U tome je on bio samuraj, i oni bijahu samuraji
kazala je. Hrabro su klekli pred njega, jedan po jedan, a on ih je redom ubijao. Dino su ginuli. 1
on je dino poginuo. Oeva dva brata i jedan stric pristali su uz njega da izdaju svog feudalnog
gospodara. I oni su pali u stupicu. I oni su isto tako asno umrli! Nijedan Akei nije ostavljen na
ivotu da ispata mrnju, i porugu neprijatelja osim mene. Ne, molim vas, oprostite, Anin-sane,
pogrijeila sam. Otac, njegova braa i stric bijahu pravi neprijatelji. Od neprijatelja ostadoh na ivotu
samo ja, ivi svjedok sramne izdaje. Ja, Akei Mariko, ostadoh na ivotu zato jer sam bila udata pa
sam stoga pripadala muevoj porodici. Tada smo ivjeli u Kiotu. Bila sam u Kiotu kad je otac poginuo.

Njegova izdaja i buna trajali su samo trinaest dana, Anin-sane, ali dok na ovim otocima bude ljudi,
prezime Akei bit e okaljano.
Koliko ste ve bili u braku kad se to dogodilo?
Dva mjeseca i tri dana, Anin-sane.
A tad ste imali petnaest godina?
Da. Mu mi je ukazao ast time to se od mene nije razveo i nije me odbacio kao to je morao.
Poslao me od sebe u seoce na sjeveru. Bilo je hladno tamo, Anin-sane, u pokrajini Sonaj. Jako
hladno!
Koliko ste tamo ostali?
Osam godina. Gospodaru Gorodi bilo je etrdeset devet godina kad je poinio seppuku da ga ne
zarobe. Bijae to gotovo prije esnaest godina, Anin-sane, a veina njegova potomst.. .- Buntaro je
opet prekine. Njegov jezik bijae kao bi. Molim vas, oprostite, Anin-sane ree Mariko. Moj
mu ispravno istie da je bilo dovoljno da vam kaem da sam kerka izdajice. A da su duga
objanjavanja nepotrebna! Naravno, neka objanjenja su potrebna! oprezno je nadodala. Molim
vas, opravdajte neutivost moga mua, a ja vas molim da zapamtite ono to sam rekla o uima kojima
ujemo. I o osmerostrukoj ogradi. Oprostite, Anin-sane, nareeno mi je da odem. Vi ne smijete otii
dok on ne ode, ili se onesvijesti od pia. Nemojte se mijeati! Naklonila se Fudiki. Dozo gomen
nasaj.
Do itaimaite.
Mariko se nakloni Buntaru i ode. Ostane daak njezina mirisa.
Sake! ree Buntaro te se zloudno nasmijei.
Fuiko napuni ajnu alicu.
U zdravlje smueno e Blackthorne.
Preko sat vremena nazdravljao je Buntaru dok se i njemu nije zavrtjelo u glavi. Tad se Buntaro
onesvijesti i srui na razbacanu gomilu ajnih alica. Smjesta se rastvori oi i ue tjelohranitelj s
Marikom. Dignu Buntara uz pomo posluge koja se odnekud stvorila te ga prenesu u nasuprotnu sobu.
U Marikinu sobu. Uz pomo slukinje Koj poela ga je svlaiti. Tjelohranitelj zatvori oi i sjedne
preda nj, drei ruku na balaku oputenog maa.
Fuiko je ekala i motrila Blackthornea. Uu slukinje da poiste nered. Blackthorne umorno proe
rukom kroz dugu kosu i ponovno vee vrpcu na pletenici. Tad se uspravi i teturavo izie na verandu, a
za njim njegova sulonica.
Zrak je ugodno mirisao i proiavao ga je. Ali ne dovoljno. Zamiljeno je sjedio na trijemu i upijao
no.
Fuiko klekne iza njega te se nagne prema naprijed.
Gomen nasaj, Anin-san! apnula je pokazavi glavom kuu. Vakarimasu ka? (Razumijete li?)
Vakarimasu, igata ga naj. Tada, videi njezin neobuzdan strah, on je pomiluje po kosi.
Arigato, arigato, Anin-san.
Anatava sujmin ima, Fudiko-san! ree on, s mukom nalazei rijei. (A sada spavajte!)
Dozo gomen nasaj, Anin-san, sujmin, neh? zapita ona, pokazujui prema njegovoj sobi i
moleivo ga gledajui.
Ije. Vatai o jogu ima. (Ne, ja idem plivati.)
Haj Anin-san. Posluno se okrenula i kliknula. Dotre dvije sluge, seoski mladii, snani i
uveni kao dobri plivai.
Blackthorne se nije protivio. Znao je da bi veeras njegovi prigovori bili bez znaenja.
Pa, u svakom sluaju glasno e on, teturajui nizbrdo, a momci za njim. Mozak mu je bio tup od
pia. U svakom sluaju, uspavao sam ga. Sad joj ne moe nanijeti nikakvo zlo.
Blackthorne je sat vremena plivao i bolje se osjeao. Kad se vratio, Fuiko je ekala na verandi s
loncem vruega aja. Uze napitak pa ode u krevet i smjesta zaspi.
Probudi ga Buntarov glas nabijen zlobom. Desnicom ve pograbi drak nabijenog pitolja to ga je
uvijek drao ispod futona, a probudio se tako iznenada da mu je srce lupalo u grudima.
Buntaro umukne a zapone Mariko. Blackthorne je razabrao tek pokoju rije, ali je osjeao razboritost
i uvjeravanje, a ne jadno cviljenje, niti suze. Bila je vrsta i spokojna, po obiaju. Opet plane Buntaro.
Blackthorne pokua ne sluati.

 Ne mijeajte se kazala mu je i bila je mudra. On nema nikakva dok Buntaro ima mnoga prava.
Molim vas, budite oprezni, Andin-sane. Zapamtite ono to sam vam rekla o uima kojima ujemo, i o
osmerostrukoj ogradi!
Posluno je opet legao. Koa mu se ledila od znoja. Prisiljavao je sebe da razmilja o onom to mu je
ona rekla.
Znate, Anin-sane! izjavila mu je one osebujne veeri kad su dokrajivali posljednju u nizu
posljednjih pljoski sakea, a on je tad zbijao ale o tome kako kod njih nigdje nema intimnosti jer se
posvuda vrzmaju ljudi, zidovi su papirnati, a uvijek vrebaju oi i ui. Ovdje morate nauiti stvoriti
sebi vlastitu intimu. Od djetinjstva nas ue da se povlaimo u sebe i uzdig- nemo neprobojne zidove
iza kojih ivimo. Kad to ne bismo znali, zacijelo bismo svi poludjeli te ubili i druge i sebe.
Kakve zidove?
Oh, imamo mi bezgranian labirint u kojemu se krijemo, Andin-sane! Obredi i obiaji, svakojaki
tabui, oh, da! Pa i na jezik ima tananosti koje va nema, a koje nam doputaju da uljudno izbjegnemo
svako pitanje ukoliko ne elimo na nj odgovoriti.
A kako zaepiti ui, Mariko-san? To je nemogue!
Oh, ako ste uvjebani, posve je lako. Jasno, uenje poinje im dijete progovori, pa nam to uskoro
postaje druga narav. Kako bismo inae opstali? Poinje time to najprije um proistimo od ljudi, a sebe
stavimo na drukiju razinu. Pri tome nam mnogo pomae zalazak sunca ili sluanje kie. Anin-sane,
jeste li zapazili razne zvukove kie? Ako istinski sluamo, nestaje sadanjosti, neh? Izuzetno su dobre
vjebe ako sluamo cvijee to pada i stijenje to raste. Jasno, nitko ne zahtijeva od vas da te stvari
vidite! To su samo znakovi, poruke naem centru hara, koje nas podsjeaju na prolaznost ivota i
pomau da ostvarimo va, to znai sklad, Anin-sane! Potpun sklad, koji je najtraenija vrlina u
cjelokupnom japanskom ivotu, itavoj umjetnosti i Nasmijala se. Evo, vidite to od mene radi
previe sakea. Vrkom jezika tako je zamamno taknula usne. apnut u vam tajnu! Ne dajte da
vas zavaraju nai osmijesi i blagost, na ceremonijal, nakloni, slatkoa i panje. Iza svega toga mi smo
moda udaljeni milijun rija, izvan opasnosti, sami. Naime, to mi i traimo, zaborav. Moda e vam
jedna od naih prvih pisanih pjesama, nalazi se u naoj prvoj povijesnoj knjizi Koiko, napisanoj prije
jedno tisuu godina, objasniti to govorim:

Osam lepravih oblaka se die Da se u njima skriju ljubavnici.

Osmerostruka ograda pokrajine Izumo Opkoljuje ove osmerostruke oblake . .
Oh, kako je divna ta osmerostruka ograda'
Sigurno bismo poludjeli bez te osmerostruke ograde, o, i te kako!
Sjeti se osmerostruke ograde, govorio je sam sebi dok je nastavljao Buntarov siktavi gnjev.
O njoj nita ne zna. A ni o njemu. Misli na muketirsku pukovniju, ili na kuu, ili na Felicity!
Ili o tome kako e se domoi broda! Ili na Baccusa, ili na Toranagu, ili na Omi-sana.
to je s Omijem? Da mu se osvetim?
eli mi biti prijatelj, a poslije one nezgode s pitoljima neprestano je dobar i ljubazan i . . .
Odjek amara zapljusne ga po glavi. Tad ponovno Marikin glas, pa drugi amar. Blackthorne za tren
skoi na noge, otvorivi odi. Tjelohranitelj stajae u hodniku pred Marikinim vratima, isukana maa, i
zlokobno ga je motrio.
Blackthorne se spremao obruiti na samuraja kadli se otvore vrata na dnu hodnika. Primakne se
Fuiko. Oputena kosa joj je leprala preko kimona-spavaice. Paranje tkanine i nova pljuska nju kao
da uope nisu dirnuli. Uljudno se naklonila straaru te stala meu njih, a onda se pokorno poklonila
Blackthorneu te ga uhvatila za ruku, pokazavi mu neka se vrati u svoju sobu. Vidio je samurajevu
napetu pripravnost. Trenutano je imao samo jedan pitolj i jedan metak pa se povukao. Fuiko za
njim. Za sobom je zatvorila odi. Tada je, jako prestraena, prijekorno odmahnula glavom, stavila prst
na usne pa opet zakimala glavom. Njezine oi su ga uvjeravale moleivo.
Gomen nasaj, vakarimasu ka? dahne ona, ali on je motrio zid susjedne prostorije koji je tako lako
mogao razderati. I ona pogleda u zid pa stane izmeu njega i zida. Sjela je davi mu znak da i on
sjedne.
Ali nije mogao. Stajao je, spremajui se za napadaj koji je sve njih mogao upropastiti, razjaren
jeanjem koje se zau nakon novog udarca.
Ije! Fuiko je prestraeno drhtala.
Mahnuo joj je neka se skloni s puta.
- Ije. ije! opet je moljakala.
IMA!
Fuiko smjesta ustane i dade mu znak neka prieka. Neujno je jurnula po maeve poloene ispred

male poasne alkove, takoname. Drhtavim je rukama uzdigla dugi ma, izvukla ga iz korica i spremila
da za njim skoi kroza zid. Tad odjekne posljednji udarac i sve jaa bujica gnjeva. Buno se otvori
oi i
Buntaro teko izie, a za njim i tjelohranitelj. Na tren u kui zavlada muk, a tad zalupe vrtna vrata.
Blackthorne krene prema njegovim vratima. Fuiko mu poleti na put, ali je on odgurne u stranu te
otvori vrata.
Mariko je jo kleala u jednom kutu susjedne prostorije. Na obrazu joj siva modrica, kosa raupana,
kimono u prnjama, a na bedrima i stranjici teke modrice.
Pohrlio je prema njoj da je pridigne, ali ona usklikne:
Odlazite, molim vas, odlazite, Anin-sane!
Vidio je kako joj iz ugla usana curka krv.
Isuse, kako ste teko .
Rekoh vam da se ne mijeate. Molim vas, odlazite nastavi ona onim istim smirenim glasom, to
ga je tjerala u la estinom svog pogleda. Tad je opazila Fudiku koja je ostala na pragu. Obratila joj se.
Fudiko posluno uhvati Blackthornea za miicu da ga odvede, ali on se istrgne stisku.
Ne! Lje!
Vaa prisutnost na ovom mjestu unitava mi obraz ree Mariko. Ne ulijeva mi mir ni utjehu, a
sramoti me. Odlazite!
elim vam pomoi. Zar ne razumijete?
Zar vi ne razumijete? Nemate nikakva prava. Ovo je intimna svaa izmeu mua i ene.
Nema isprike za udaranje .
Zato ne sluate, Anin-sane? Ako eli, on me moe smrtno isprebijati. On ima pravo, a eljela bih
da me pretue nasmrt, ak i to! Onda vie ne bih trebala podnositi sramotu. Mislite da je lako ivjeti s
mojom sramotom? Zar niste uli to vam rekoh? Ja sam ki Akeija insaja!
Niste vi krivi za to. Nita niste uinili!
Kriva sam, a oeva sam ki. Mariko bi tu umuknula, ali kad je uzdignula pogled pa vidjela
njegovu suut, brigu i ljubav, znajui da on silno cijeni istinu, odluila je zbaciti nekoliko koprena.
Noas sam ja bila kriva, Anin-sane kazala je.
Da plaem kao to on eli, da moljakam oprotaj kao to on
eli, da mu se dodvoravam, da se okamenim od straha kao to on eli, da uz hinjeni uas rairim noge
kao to on eli! Da poinim sve te enske stvari to ih zahtijeva moja dunost, on bi bio kao dijete u
mojoj ruci. Ali neu!
Zato?
Zato to je ovo moja osveta. Osveta zato to me poslije izdaje ostavio na ivotu, osveta zato to me
na osam godina udaljio i svo to vrijeme me sauvao na ivotu. Osveta zato to mi je naredio da se
vratim u ivot i to me ostavio na ivotu. Bolno je sjela i skupila poderani kimono. Nikad mu se
vie neu podati. Jednom sam mu se dobrovoljno podala, iako sam ga mrzila od prvog trena kad sam
ga vidjela.
Zato ste se onda udali za nj? Rekoste da ovdje ene imaju pravo odbiti, da se ne moraju udavati
protiv svoje elje.
Udala sam se za nj da ugodim gospodaru Gorodi i svom ocu. Bila sam tako mlada da tada jo nisam
poznavala Gorodu, ali ako vas zanima istina, Goroda bijae najokrutniji i najgnusniji ovjek to se
ikada rodio. On je natjerao mog oca na izdaju. To je iva istina! Goroda! Kao da je pljunula to ime.
Da nije bilo njega, mi bismo bili svi ivi i ugledni. Molim Boga da je Goroda u paklu vjenom.
Oprezno se pomakne, nastojei ublaiti bol u boku. Izmeu mua i mene postoji samo mrnja. To je
naa karma. Bilo bi mu posve lako da mi dopusti da se uspnem u Mjestance smrti.
Zato vas ne pusti, razvede se od vas? Ili vam dodijeli to to elite?
Zato to je mukarac! Podie je bolni trzaj, pa se zgrila u licu. Blackthorne klekne uz nju i digne
je u naruje. Odgurnula ga je i stekla vlast nad sobom. Fuiko ih je stoiki motrila s praga. Dobro
mi je, Anin-sane. Molim vas, ostavite me samu. Ne smijete! Morate biti oprezni.
Ne bojim se ja njega.
Umorno je maknula kosu s oiju i ispitljivo se zapiljila u nj. Zato da ne pustim Anin-sana da ode u
susret svojoj karmi?, zapita se Mariko. On ne pripada naem svijetu. Buntaro e ga posve lako ubiti.
Dosad ga je zatiivala samo Toranagina osobna zatita. Jabu, Omi, Naga, Buntaro Svakog od njih
lako bi bilo nagovoriti da ga ubije.
Otkako je doao, izaziva same nevolje, neh? A i njegovo znanje. Naga ima pravo! Anin-san moe
razoriti na svijet, ako ga ne sputamo.

A ako Buntaro znade istinu? Ili Toranaga? O jastuenju

Jeste li ludi? zapitala ju je Fuiko one prve noi.
Nisam.
Pa zato ete onda zauzeti sluavkino mjesto?
Zbog sakea i zabave, Fuiko-san, i iz znatielje lagala je, krijui pravi razlog. Zato to ju je
uzbuivao, eljela ga je, nikada nije imala ljubavnika. Veeras ili nikada! Anin-san i samo Aninsan.
Pola je k njemu i ushitila se, a kad je juer stigla galija, Fuiko ju je povjerljivo upitala:
Biste li poli i da ste znali da je va mu iv?
Ne. Jasno da ne bih! Lagala je.
Sad ete kazati Buntaro-sami, neh? O jastuenju s Anin-sanom?
A zato bih to uinila?
Pomislila sam da to moda kanite. Ako kaete Buntaro-sanu u pogodno vrijeme, on e izliti na vas
svoj bijes pa ete lijepo umrijeti prije nego on shvati to je uinio.
Ne, Fuiko-san, on me nikada nee ubiti. Na alost! Poslat e me u ete, bude li imao dovoljno jaku
ispriku, i ako dobije odobrenje od gospodara Toranage, ali nikad me nee ubiti.
Bi li preljub s Anin-sanom bio dovoljan?
Oh, da!
to bi se dogodilo vaem sinu?
Batinio bi moju nesreu budem li unesreena, neh?
Molim vas, kaite mi, ako ikad pomislite da Buntaro-sa- ma u to sumnja. Dok sam sulonica, duna
sam tititi Anin-sana.
Jesi, Fuiko, pomislila je tada Mariko. A to bi ti pruilo ispriku da se otvoreno osveti optuivau
svog oca, za im toliko oajno udi. No, tvoj otac bio je kukavica, jako alim, jadna Fuiko! Tamo je
bio i Hiro-macu, inae bi danas tvoj otac bio iv, a Buntaro mrtav, jer je Buntaro kudikamo vie
omraen negoli je tvoj otac ikada bio prezren. Pa i maevi koje toliko tuje nije dobio kao bojno
odlije. Kupio ih je od ranjenog samuraja. Jako alim, ali ja ti nikada ovo neu rei, iako je i to iva
istina.
Ne bojim se ja njega opet e Blackthorne.
Znam ree ona, a tad je obuzme bol. Samo, molim vas, zaklinjem vas, za ljubav moju, bojte se
njega!
Blackthorne ode prema vratima.

Buntaro ga je ekao stotinu koraka odatle, usred staze to je vodila u selo, zdepast, golem, ubojit. Uza
nj stajae tjelohranitelj. Bijae sumorna zora. Ribarske brodice ve su plovile po pliacima, more je
bilo mirno.
Blackthorne u Buntarovoj ruci zapazi oputen luk i maeve. I tjelohraniteljeve maeve. Buntaro se
lagano klatio, to mu je ulijevalo nadu da e skrenuti s cilja to bi mu moda omoguilo da pride
dovoljno blizu. Pored staze nije bilo zaklona. Ne marei ni za to, napeo je oroz oba pitolja te im se
pribliavao.
K vragu i zaklon! pomisli kroz omaglicu svoje krvolonosti. A istodobno je znao da postupa suludo, da
nema nikakvih izgleda protiv dvojice samuraja i dalekometnog luka, i da nema nikakva prava da se
uplee. A kad se jo nalazio izvan dometa pitolja, Buntaro se duboko pokloni, a i tjelohranitelj.
Blackthorne zastane, predosjeajui stupicu. Ogleda se unaokolo, ali nikoga nije bilo u blizini. Kao u
snu vidje kako Buntaro teko pada na koljena, kako odlae luk, stavlja na tlo dlanove te mu se klanja
kao seljak svom gospodaru. A isto tako i tjelohranitelj.
Blackthorne je oamueno buljio u njih. Kad se uvjerio da ga oko ne vara, polako je pristupio,
pripremivi pitolje, ali ne ni- anei, oekujui izdaju. Nedaleko od njih zastane. Buntaro se nije
maknuo. Obiaj je nalagao da i on klekne te uzvrati pozdrav, jer su bili jednaki ih otprilike jednaki, ali
nikako nije shvaao zato ovakva nevjerojatna obredna smjernost u ovakvom stanju gdje e doskora
potei krv.

 Dii se, kukin sine! Blackthorne se spremao povui oba oroza.

Buntaro nita ne ree i ne uini. 1 dalje je drao sagnutu glavu, pritisnuvi dlanove o zemlju. Leda
kimona kupala su mu se u znoju.
Nan da? Blackthorne namjerno izabere najuvred- Ijivije pitanje koje je znailo: to je? Htio je
Buntara navesti da ustane i zapone, znajui da ovako ne moe u nj strijeljati, dok je oborene glave,
gotovo u praini.
A tada, znajui da je nepristojno stajati dok oni klee, i da je onaj nan da bio gotovo nesnosna, a
svakako nepotrebna uvreda, Blackthorne klekne, stisne pitolje, poloi ruke na tlo i uzvrati naklon.
Sjedne na pete.
Haj? zapitao je uz usiljenu pristojnost.
Buntaro odmah pone gunati. Ponizno se ispriavao. Na emu i zato, Blackthorne nije tono znao.
Tek bi tu i tamo uhvatio rije-dvije, a mnogo puta rije sake, ali ovo je oevidno bila isprika,
ponizna molba za oprotaj. Buntaro je govorio i govorio, a onda umukne pa opet poloi glavu u
prainu. Dotle je ve nestalo Blackthorneova slijepog bijesa.
igata ga naj promuklo e on, a to je znailo: Tu pomoi nema, ili: Nita se tu ne moe. Ili: Sto
moemo? Jo nije znao je li isprika samo obred koji prethodi napadu. Sigata ga naj. Hakkiri
vakaranu ga inpajsurukotovanaj. (Tu pomoi nema. Ne razumijem tono, ali ne brini.)
Buntaro die pogled i sjedne.
Arigato . . . arigato, Andin-sama. Domo gomen nasaj.
Sigata ga naj ponovi Blackthorne. Sad kad mu bijae jasno da je to iskrena isprika, hvalio je Boga
to mu je pruio udotvornu priliku da izbjegne dvoboj. Znao je da nema nikakva prava. Postupao je
kao luak, a sukob s Buntarom moe rijeiti jedino prema propisima. A to je znailo Toranagu!
Ma emu isprika?, bjesomuno se zapitkivao. Misli! Mora nauiti misliti kao oni.
Tad mu sine. Zacijelo zato to sam hatamoto, a gost Buntaro poremetio je va, sklad u mojoj kui.
Posvaavi se u mojoj kui onako silovito sa svojom enom, uvrijedio je mene! Stoga je on posve
pogrijeio pa se mora ispriati, bez obzira misli li ozbiljno ili ne. Isprika je obaveza samuraja prema
samuraju, gosta prema domainu
ekaj! I ne zaboravi da njima obiaj doputa da se opiju, da se svaki mukarac katkad opija, a kad je
pijan, onda u granicama razuma ne odgovara za svoje postupke. Ne zaboravi da ovdje drveni pijanac
ne gubi obraz. Sjeti se kako su nehajni bili Mariko i Toranaga na brodu kad sam se ja napio. To ih je
zabavljalo, a nije im se gadilo kao to bi se zgadilo nama.
A zar zapravo nisi ti kriv? Nisi li ti zapoeo pijanku? Nije li ono bio tvoj izazov?
Da glasno e on.
Nan desu ka, Anin-san? zapita Buntaro krvlju podlivenih oiju.
Nani mo. Vatai no kaicu desu. (Nita, ja sam bio kriv.)
Buntaro odmahne glavom i ree: Ne. Kriv je samo on. Opet se
naklonio i opravdavao.
Sake! odluno e Blackthorne i slegne ramenima. igata ga naj. Sake!
Buntaro se nakloni te mu ponovno zahvali. Blackthorne mu uzvrati i ustane, a za njim Buntaro i
tjelohranitelj. Opet se obojica naklone. On im ponovno uzvrati naklon.
Naposljetku se Buntaro okrene i otetura natrag. Blackthorne prieka dok nije bio izvan dometa strijele,
pitajui se je li Buntaro uistinu tako pijan kao to izgleda. Tad se vrati svojoj kui.
Na verandi bijae Fuiko, opet u svojoj uljudnoj nasmijeenoj ljuturi. Sto li zapravo misli?, pitao se
dok ju je pozdravljao, a ona mu zaeljela dobrodolicu.
Marikina su vrata bila zatvorena. Kraj njih je stajala njezina slukinja.
Mariko-san?
Da, Anin-sane?
ekao je, ali vrata ostadoe zatvorena.
Jeste li dobro?
Da, hvala. Zau kako se ona nakaljava, a tada slabaan glas nastavi; Fuiko je javila Jabusanu i gospodaru Tora- nagi da sam danas bolesna i da neu moi prevoditi.
Bolje bi vam bilo da pozovete lijenika.
Oh, hvala vam. Suvo e biti posve dovoljan. Pozvala sam ga. Samo . samo sam uganula kuk. Uistinu
mi je dobro, nema potrebe da se brinete.
ujte, neto se razumijem u lijeenje. Ne pljujete krv, je li?
Oh, ne! Kad sam se okliznula, samo sam se udarila u obraz. Zaista mi je posve dobro.
Nakon stanke joj je rekao:
Buntaro mi se ispriao.

 Da.

Fuiko je motrila s ulaznih vrata. Ponizno vam zahvaljujem to ste prihvatili njegovu ispriku.
Hvala! I Anin-sane, jako alim to smo vas omeli . Neoprostivo je da je va sklad
Molim vas, prihvatite i moje isprike. Nisam smjela dopustiti da mi se zaleti jezik. Bilo je to jako
neuljudno. Molim vas, i meni oprostite. Ja sam kriva za svau. Molim vas, primite moju ispriku.
Zato to ste dobili batine?
Zato to nisam posluala mua, zato to mu nisam htjela pomoi da zadovoljen spava, zato to sam
zakazala njemu i svom domainu. A i zbog onog to sam rekla.
Uistinu nita ne bih mogao uiniti?
Ne. Ne, hvala, Anin-sane! Samo za danas.
No, Blackthorne je nije vidio osam dana.

TRIDESET I ESTO POGLAVLJE

Pozvao sam te u lov, Naga-sane, a ne zato da mi ponavlja miljenja koja sam ve uo ree
Toranaga.
Molim vas, oe, posljednji put, obustavite obuku, zabranite mukete, unitite barbarina, proglasite
pokus neuspjelim i okonajte ovu gadost.
Ne! Posljednji put! Zakukuljeni soko na Toranaginoj ruci zatienoj rukavicom nelagodno se
micao uslijed neuobiajene prijetnje u gospodarovu glasu. Ptica razdraljivo zakrijeti. Nalazili su se u
ipraju. Hajkai i tjelohranitelji bili su tako udaljeni da ih nisu mogli uti. Dan bijae sparan, vlaan i
oblaan.
Naga isturi bradu.
Vrlo dobro, ali svejedno mi je dunost da vas podsjetim da ste ovdje u opasnosti te da vas uz dunu
uljudnost ponovno zamolim, sada po posljednji put, da danas otputujete iz Anira.
Ne. Takoer posljednji put!
Onda uzmite moju glavu!
Tvoju glavu ve imam!
Onda je uzmite danas, sada, ili mi dopustite da okonam ivot, kad ne elite prihvatiti dobar savjet.
Naui se strpljivosti, tene!
Kako da budem strpljiv kad vidim kako unitavate sebe? Duan sam vam skrenuti na to panju.
Ovdje se zadravate u lovu i gubite vrijeme, dok vai neprijatelji cijeli svijet hukaju protiv vas. Sutra
se sastaju regenti. etiri petine svih japanskih daimja ve je u Osaki ili je na putu tamo. Vi ste jedini
uvaeni daimjo koji je to odbio. Sad e vas optuiti pa vas nita vie nee moi spasiti. U najmanju
ruku trebali biste biti kod kue u Jedu, okrueni svojim jedinicama. Ovdje ste bez obrane! Ne moemo
vas zatititi, imamo samo tisuu ljudi, a nije li Jabu-san digao na oruje cijeli poluotok Izu? Na
podruju od dvadeset rija ima preko osam tisua ljudi, a jo est tisua na svojim granicama. Znate da
uhode tvrde da on na sjeveru dri brodovlje koje eka da vas potopi, ako pokuate pobjei galijom!
Opet ste njegov zatoenik! Zar vam to nije jasno? Jedan golub-listonoa od Iida, i Jabu vas moe
unititi kad god zaeli. Kako znate da on s Iidom ne snuje izdaju?
Siguran sam da o tome razmilja. Na njegovom bih mjestu ja pomiljao na to! A ti?
Ne, ja ne bih.
Onda bi ti uskoro poginuo, to bi bilo i posve zaslueno, ali tada bi poginula cijela tvoja obitelj,
cijeli tvoj klan i svi tvoji vazali, to bi bilo posve neoprostivo. Ti glupava osiona budalo! Ne eli
munuti svojom glavom, ne eli sluati, ne eli uiti, ne eli obuzdati jezik, niti narav! Doputa da
te na najdjetinja- stiji nain motaju oko prsta i smatra da se sve moe rijeiti otricom maa. Neu
skinuti tvoju glupu glavu, a ne doputam ti da okona svoj sadanji beskorisni ivot, jedino zato to si
mlad i zato to sam uvijek mislio da ima nekakve mogunosti! Tvoje greke nisu zlobne, nema u tebi
opaine, a tvoja je odanost neosporiva. No, ako se uskoro ne naui strpljivosti i samosvlada- vanju,
oduzet u ti samurajski stale, te narediti da i ti i svi tvoji narataji prijeu u seljaki stale!
Toranaga udari desnicom po sedlu, a sokol vrisne prodorno, uzrujano. Razumije li?
Naga bijae zabezeknut. U cijelom ivotu nikada nije vidio da njegov otac gnjevno vie i da se
razdrauje, niti je uo za tako neto. Mnogo je puta osjetio njegov zajedljiv jezik, ali opravdano. Naga
je znao svoje bezbrojne greke, ali otac bi uvijek stvari izokrenuo tako da njegovi postupci vie nisu
izgledali onako glupi kao na prvi pogled. Na primjer, kada mu je Toranaga dokazao kako su ga u vezi s
ozenom uhvatili u stupicu Omi ili Jabu, morao je tjelesnom silom zaustaviti Nagu da smjesta ne
odjuri da njih dvojicu ubije. Toranaga je svojim tjelohraniteljima naredio da Nagu polijevaju hladnom
vodom sve dok se ne urazumi. Mirno je objasnio Nagi da je neizmjerno pomogao njemu, ocu, time to
je uklonio prijetnju to ju je predstavljao ozen.
Samo, bilo bi bolje da si znao da su te oni natjerali na to djelo. Budi strpljiv, sinko, strpljivou sve
postie! savjetovao mu je Toranaga. Uskoro e ti njih moi motati oko prsta. Uinio si jako
dobru stvar, ali mora nauiti da razmatra to je ovjeku na umu, ako eli biti od ikakve koristi sebi

... ili svom gospodaru. Meni su potrebni voe. Imam dovoljno fanatika.
Otac je uvijek bio razborit i pun pratanja, ali danas . . Naga je skoio s konja i ponizno kleknuo.
Molim vas, oprostite, oe! Nisam vas htio razljutiti... To je samo zato to se ludo brinem za vau
sigurnost. Molim vas, oprostite to sam poremetio sklad ...
Jezik za zube! zarei Toranaga tako da mu se konj us- plahirio. Toranaga ga bjesomuno suzdri
koljenima i nategne uzde u desnici. Konj se propinjao. Soko izgubi ravnoteu i pone leprati krilima.
Odskoi mu sa ake, divljaki lamatajui krilima uz zagluni urlik hek-ek-ek-ek-ek, bjesnei uslijed
neuobiajene i neeljene uznemirenosti oko sebe. Evo, ljepoto moja, evo . . Toranaga je
oajniki nastojao da pticu smiri i da obuzda konja, a Naga skoi konju na glavu. Uhvati uzde i u pravi
as suzdri konjev skok. Soko je bijesno krijetao. Naposljetku se neodluno opet smjesti na
Toranaginu vinu rukavicu, a vrsto su ga pridravale konate trake na nogama. No, krila .su se i dalje
uzrujano trzala, a zvonii na noicama prodorno su zveckali.
Hek-ek-ek-ek-eeeeekk! posljednji put zaurla.
Evo, evo, ljepoto. Evo, sve je u redu! smireno e Tora- naga, a lice mu je jo bilo crveno od
gnjeva. Tad se okrene Nagi, nastojei iz glasa odstraniti estinu, radi sokola. Ako si mi ga za danas
upropastio, ja u ja u . .
Tog trenutka jedan hajka vikne u znak upozorenja. Tora- naga desnom rukom smjesta spusti sokolovu
kukuljicu. Dade ptici tren da se prilagodi okolini pa je pusti.
Bijae to dugokrila siva sokolia po imenu Tecu-ko elina gospa. Vine se u nebo i zaokrui dvije
stotine metara iznad Toranage. ekala je da joj pogonii izmame plijen, zaboravivi svoju uzrujanost.
Tad se prema vjetru obrne i vidje nahukane pse i jato fazana, ratrkano u divljem lepetu krila. Izabere
plijen, obrui se i nagne, sklopi krila i nemilosrdno zaroni, spremivi aporke za usijecanje.
estoko se srazila, ali joj se izmakne stari fazan, dvaput vei od nje i zaplaeno, ravno kao strijela,
otprhne u zaklon gaja udaljena dvije stotine koraka. Tecu-ko se pribere, rairi krila i bezglavo napadne
rtvu. Postigne visinu, a kad se nala iznad fazana, opet se obrui, zlokobno nasrne i opet promai.
Toranaga ju je uzbueno bodrio i upozoravao na opasnost koja joj prijeti. Posve je zaboravio Nagu.
Bjesomuno lepetajui krilima, fazan je jurio prema zatit- nikim stablima. Sokolia se opet visoko
vine, obrui i sunovrati, ali stigla je prekasno. Prepredeni fazan je ieznuo. Ne marei za svoju
sigurnost, siva sokolia se probijala kroz lie i granje. Divljaki je traila rtvu, a onda se sabrala i
opet otprh- nula na istinu, uz gnjevno krijetanje. Uzletjela je visoko iznad umarka.
Tog asa psi otkriju jato jarebica koje otprhnu tik uz zemlju, u potrazi za zaklonom. Letjele su tamoamo, lukavo pratei za- obljenost zemlje. Tecu-ko zapazi jednu jarebicu, sklopi krila i padne kao
kamen. Ovaj put nije promaila. U prolazu je zlokobnim zasjekom stranjeg aporka slomila jarebiin
vrat. Ptica se stropota na tlo u uskomeanom oblaku perja, ali umjesto da svoju rtvu slijedi do tla, ili
da je pograbi i spusti na zemlju, sokolia zakrijeti i vine se u nebo, uspinjui se sve vie i vie.
Toranaga tjeskobno izvue mamac, mrtvu ptiicu vezanu za konopac, pa je zakovitla oko glave. No,
time nije Tecu-ko domamio natrag. Sad je bila tek siuna mrljica na nebu, a Toranaga bijae uvjeren
da ju je izgubio, da ga je odluila napustiti pa se vratiti divljini i ubijati kad se njoj hoe, a ne kad se
hoe njemu, jesti kad je nju volja, a ne kad on odlui, letjeti onamo kamo je vjetrovi nose a mata
vodi, bez gospodara, zauvijek slobodna.
Toranaga ju je promatrao. Nije bio alostan, tek malko osamljen. Bila je to divlja ptica pa je Toranaga
kao svi sokolari, znao da joj je samo privremeno gospodar koji je vezuje za zemlju. Osobno se
uspentrao u planine Hakone, njezino stanite, kao ptia ju je uzeo iz gnijezda, vjebao je, mazio i
pruio joj prvi plijen. Sad ju je jedva vidio kako krui pobjedonosno zagrijanim uzduhom, pa s bolom
poeli da i on uzleti u nebesa, daleko od pokvarenosti na zemlji.
Tad iza stabala nehajno ispadne stari fazan da se jo jednom nahrani. A Tecu-ko se obrui i ustremi iz
neba, siuno aerodi- namino smrtonosno oruje, pripremivi kande za smrtonosni udarac.
Fazan je u hipu uginuo, od udarca je s njega prtalo perje, ali ona je ustrajala, padala je s njim ne
putajui ga. Krila su joj nemilice parala zrak dok u zadnjem trenu nije estoko zakoila. Tad je
zatvorila krila i stala na svoj plijen.
Drala ga je kandama i poela peruati kljunom prije nego to e ga pojesti. No, prije nego je stigla
jesti, pride joj Toranaga. Ona, osujeena, zastane. Svojim nemilosrdnim smeim oima, obrubljenim
utom voskovicom, promatrala ga je kako silazi s konja. Sluala ga je dok je umilno hvalio njezinu
vjetinu i hrabrost, a onda, zato to je bila gladna, a on hranitelj, a i zato to je bio strpljiv pa se nije
kretao naglo, nego je blago kleknuo, dopustila mu je da joj pride.
Toranaga joj je tiho estitao. Izvukao je lovaki no i rasci- jcpio fazanovu glavu kako bi Teco-ko
mogla pojesti mozak. Dok se ona poela astiti tim mrvicama, po njegovoj elji, odsjekao je glavu, a

sokoliCa bez potekoa doe na njegovu pesnicu gdje ju je obino hranio.

Toranaga ju je cijelo vrijeme hvalio, a kad je pojela taj ko- nuu!, njeno ju je pomilovao i izdano joj
estitao. Poskoila je i zadovoljno zapiskala, sretna to je opet na sigurnosti pesnice gdje moe jesti.
Naime, naravno, otkako ju je donio iz gnijezda
doputao joj je da jede samo na pesnici, a hranu joj je uvijek davao osobno. Poela je istiti perje,
spremna za novo ubojstvo.
Zato to je Tecu-ko tako dobro letjela, Toranaga odlui da je naopa i da je danas vie ne puta u lov.
Dade joj ptiicu koju joj je ve operuao i rasporio. Kad je pojela pola obroka, navukao joj je
kukuljicu. Zadovoljno je nastavila jesti preko kukuljice. Kad je pojela i kad je ponovno poela istiti
perje, on digne fazana, stavi ga u torbu i mahne svom sokolaru koji je ekao uz hajkae. Zaneseno su
raspravljali o predivnom plijenu i izbrojili to imaju u torbi. Zec, dvije prepelice i fazan. Toranaga
otpusti sokolara i hajkae te ih sa svim sokolima posla natrag u tabor. Njegovi tjelohranitelji ekali su
u zaklonu.
Tad je posvetio panju Nagi.
Dakle?
Naga klekne kraj njegova konja te se nakloni.
Potpuno ste u pravu, gospodine. U pogledu onog to rekoste o meni. Ispriavam se to sam vas
uvrijedio.
A ne i zato to si me loe savjetovao?
Mo... molim vas da me date nekom tko me moe uiti pa mi se to vie nee dogoditi. Nikad vam ne
elim dati lo savjet, nikada.
Dobro. Svakog dana jedan e dio vremena provesti uz Anin-sana i uiti ono to on zna. On ti moe
biti jedan od uitelja.
On?
Da. To e ti moda utuviti nekakvu disciplinu. A ako moe neto uti kroz tu stijenu koju ima
medu uima, zacijelo e nauiti stvari koje e ti koristiti. Moda naui neto to bi i meni bilo
korisno. Naga je pokunjeno buljio u tlo. elim da naui sve to on zna o muketima, topovima i
o ratovanju. Postat e moj strunjak. Da! I elim da postane velik strunjak.
Naga je utio.
I elim da mu postane prijatelj.
A kako mogu, gospodine?
Zato ne smisli neki nain? Zato ne mune glavom?
Nastojat u. Kunem se, nastojat u.
Traim od tebe i neto vie. Nareujem ti da uspije! Uz malo kranskog milosra. Valjda si
dovoljno nauio da to uini. Neh?
Naga se bijesno namrti.
Nemogue je to nauiti, pa ma koliko da sam pokuavao. Istina je! Cukku-san je govorio samo o
dogmi i o besmislicama koje bi svakoga natjerale na povraanje. Kranstvo je za seljake, a ne za
samuraje. Ne ubij, ne uzmi drugu enu, i pedeset takvih gluposti! Posluao sam vas onda i posluat u
vas sada. Uvijek vas sluam! Zato me jednostavno ne pustite da radim ono to mogu, gospodine?
Postat u kranin, ako to elite, ali ne mogu povjerovati u to ... Sve je to gnojivo i . . . Oprostite to
sam ovo kazao! Postat u Anin-sanov prijatelj. Hou!
Dobro. I zapamti da je on vrijedan dvadeset tisua puta svoje teine u sirovoj svili, a ima vie znanja
nego to e ga ti stei u dvadeset ivota. Naga se savladavao i posluno kimnuo u znak
povlaivanja. Dobro! Ti e voditi dva bataljona, dva Omi-san, a jedan emo drati u rezervi na
elu s Buntarom.
A ostala etiri, gospodine?
Za njih nemamo dovoljno muketa. Bila je to samo varka da Jabua odmamimo s traga ree
Toranaga dobacivi sinu mrvicu.
Gospodine?
Bila je to tek isprika da ovamo dovedem jo tisuu ljudi. Nee li oni sutra stii? S dvije tisue ljudi
mogu drati Aniro i pobjei ako zatreba. Neh?
Ali Jabu-san ipak moe . . . Naga se ugrize za jezik, znajui da je sigurno opet donio pogrean
sud. Zato sam tako glup? gorko je zapitao. Zato i ja ne mogu shvatiti stvari kao vi? Ili kao
Sudara-san? elim pomoi i biti od koristi. Ne elim vas neprestance izazivati.
Onda se ui strpljivosti, sinko, i obuzdaj narav! Vrlo brzo doi e tvoje vrijeme.
Gospodine?
Odjednom se Toranaga zamori od neprestane ustrpljivosti. Die pogled prema nebu.

 Mislim

da u malko zaspati. Naga odmah skine sedlo i pokriva s konja te ih prostre na zemlju
kao samurajsku postelju. Toranaga mu zahvali. Motrio je kako Naga postavlja strae. Kad se uvjerio da
je
sve
ispravno
i
da
opasnosti
nema,
legao
je
i
sklopio
oi.
No, nije elio spavati, nego samo razmiljati. Znao je da je gubitak samosvladavanja jako lo znak.
Srea tvoja to je to vidio samo Naga koji nita ne shvaa, pomisli on. Da se to dogodilo u blizini
Omija ili Jabua, oni bi odmah shvatili da si gotovo poludio od briga. A takva spoznaja lako bi ih mogla
navesti na izdaju. Ovaj put imao si sree! Tecu-ko sve je opet svela na pravu mjeru, ali da nije bilo
nje, i drugi bi zapazili tvoj bijes, a to bi bila ludost.
Divan let! Ui od nje! Prema Nagi mora postupati kao prema sokolu. Zar on ne vriti i ne lepee kao
najbolji sokol? Nagina je jedina potekoa ta to ga putaju na pogrenu divlja. Za njega je kao
stvoren boj, i iznenadna smrt, a to e vrlo skoro i dobiti.
Toranagu ponovno pone obuzimati strepnja. to se dogada u Osaki? Preraunao sam se u pogledu
daimja, onih koji e poziv prihvatiti i onih koji e ga odbiti. Zato jo nita nisam uo? Jesam li izdan?
Okruen sam tolikim opasnostima
Sto je s Anin-sanom? I on je sokol, ali nije jo pripitomljen na pesnicu, kao to tvrde Jabu i Mariko.
Koji je njegov plijen? Njegov je plijen Crni brod, Rodrigues-andin i onaj runi, narogueni, mali
zapovjednik ekspedicije koji nee dugo hodati po ovoj zemlji. Svi sveenici u crnoj halji i svi
smrdljivi dlakavi popovi, svi Portugalci, svi panjolci i Turci, bez obzira tko su, i muslimani, bez
obzira tko su, da ne zaboravimo Omija, Jabua, Buntara i mene.
Toranaga se okrene pa se udobnije namjesti i nasmijei se samom sebi. Samo, nije Anin-san dugokrili
sivi soko, lovna ptica koju slobodno puta da uzleti iznad tebe pa da se obrui na odreenu rtvu.
Sliniji je kratkokrilom sokolu, onom s pesnice, kojega ravno iz ake alje da ubija sve to se
pokree! Recimo, jastreb kokoar, koji hvata jarebice i zeeve to su triput tei od njega, takore,
make, pse, vrane gakue, vorke i ljuke. Prestizava uz fantastine kratke nalete brzine, a ubija ih
jednim jedinim udarcem aporaka. Soko koji mrzi kukuljicu i ne eli je nositi. Samo sjedi na runom
zglobu, naroguen, opasan, samodostatan, nemilosrdan, uta oka. Dobar prijatelj, a i zle udi, ve
prema raspoloenju.
Da, Anin-san je kratkokrili. Na koga da njega obruim?
Na Omija? Jo ne!
Na Jabua? Jo ne!
Buntaro?
Zato je zapravo Anin-san ponio pitolje kad je poao za Buntarom? Jasno, zbog Marike! Ali jesu li
jastuili? Imali su mnogo prigoda. Mislim da jesu. Rasipan je!, kazala je prvoga dana. Dobro! Nema
nita loeg u njihovu jastuenju, jer su Bun- tara smatrali mrtvim, samo neka to zauvijek ostane
tajnom. Samo, Anin-san je lud to se toliko izlagao zbog tue ene. Pa zar uvijek nema na tisue
drugih, slobodnih ili nevezanih, jednako lijepih, jednako malenih, krupnih, profinjenih, ukru- enih,
visokog roda, ili to ve ne, bez smetnje da pripadaju drugome? Ponaao se kao glupi ljubomorni
barbarin! Sjea li se Rodrigues-anina? Nije li u dvoboju ubio onog drugog barba- rina, prema
njihovu obiaju, samo da se domogne trgovake keri iz niskog stalea kojom se kasnije u Nagasakiju
oenio? A Taiko je i protiv mog savjeta pustio da to ubojstvo proe bez osvete, jer se radilo samo o
barbarinovoj smrti, a ne o smrti jednog od nas? Glupo je imati dva zakona. Jedan za nas, jedan za njih.
Trebao bi postojati samo jedan... Mora postojati samo jedan zakon!
Ne, neu Anin-sana ustremiti na Buntara, potreban mi je taj glupak. No, bez obzira jesu li jastuili ili
nisu, nadam se da ta pomisao nikad nee Buntaru pasti na pamet. U tom sluaju morao bih brzo ubiti
Buntara, jer njega nita na svijetu ne bi sprijeilo da ubije Anin-sana i Mariko-san, a oni su mi
potrebniji nego Buntaro. Da sada uklonim Buntara?
im se Buntaro otrijeznio, Toranaga je poslao po njega.
Kako se usuuje svoje poslove staviti ispred mojih? Koliko mi Mariko-san nee moi prevoditi?
Nekoliko dana, kazao je lijenik, gospodine. Ispriavam se na svoj ovoj nedai!

- Vrlo jasno sam istaknuo da su mi njezine usluge potrebne jo dvadeset dana. Zar se ne sjea?
Sjeam se! Oprostite.
Ako ti se zamjerila, nekoliko udaraca po guzici bili bi i vie nego dovoljni. To je s vremena na
vrijeme potrebno svim enama, ali preko te mjere je grubijanstvo. Sebino si doveo u opasnost obuku i
ponio se kao tupoglavi seljak. Bez nje ne mogu razgovarati s Anin-sanom!
Da, znam, gospodine, oprostite. Ovo je prvi put kako sam je istukao. Ona Katkad me dovodi do
ludila, toliko da . da ja obnevidim.
Zato se onda ne razvede od nje? Ili je otpravi od sebe? Ili je ubij, ili joj naredi neka preree
grkljan, kad mi vie ne bude potrebna!
Ne mogu. Ne mogu, gospodine odvrati Buntaro. Ona je poelio sam je prvog trena kad sam
je vidio. Kad smo se oenili, bila je isprva sve to mukarac samo poeljeti moe. Mislio sam da sam
presretan. Sjeate se koliko ju je elio svaki daimjo u kraljevstvu! Onda . . . onda sam je udaljio od
sebe da je zatitim poslije prljavog ubojstva. Za njezino dobro pravio sam se da mi je mrska, a kad mi
je nakon mnogo godina Taiko kazao neka je zovnem natrag, jo me vie uzbuivala. Zapravo sam
oekivao da e i biti zahvalna pa sam je uzeo kao mukarac, ne osvrui se na one sitnice koje
prieljkuje ena, kao to su pjesme i cvijee. No, ona se promijenila. Bila je vjerna kao i uvijek, ali
ledena. Uvijek je traila smrt i molila me da je ubijem. Buntaro je bio izbezumljen. Ne bih je
mogao ubiti, niti joj dopustiti da se ubije. Okaljala je moga sina, a mene dovela dotle da prezirem
druge ene, ali nikako da se nje otarasim! Ja sam . . . pokuavao sam biti blag, ali ona je uvijek ledena
i to me dovodi do ludila. Kad sam se vratio iz Koreje te uo da se obratila na tu besmislenu kransku
vjeru, to me zabavljalo, jer zar je imalo vana nekakva glupa vjera? Kanio sam je zbog toga
zadirkivati, ali prije nego sam shvatio to se dogaa, prinio sam joj no uz vrat i kleo joj se da u je
proburaziti ako se ne odrekne te vjere. Naravno da se nije htjela odrei! Pa koji bi samuraj popustio
takvoj prijetnji, neh? Samo je podigla prema meni one svoje oi i rekla mi neka nastavim. Molim vas,
zakoljite me, gospodaru!, kazala je. Evo, dopustite da zabacim glavu! Boga molim da na smrt
iskrvarim! rekla je. Nisam je probo, gospodine. Uzeo sam je! No, odrezao sam kosu i ui nekim
njezinim damama koje su je potakle da postane kranka i otjerao sam ih iz zamka.
A isto sam to uinio i njezinoj pomajci. Njoj sam odsjekao i nos zloudnoj staroj babi! A onda je
Mariko kazala, zato to zato to sam kaznio njezine gospe, kad slijedei put doem ne pozvan u njezin
krevet, poinit e seppuku, na bilo koji nain smjesta... Usprkos svojoj dunosti prema vama, usprkos
svojoj dunosti prema obitelji, pa i usprkos... zapovijedima svog kranskog Boga! Niz obraze su
mu neprestano tekle gnjevne suze. Ne mogu je ubiti, pa ma koliko to elim. Ne mogu ubiti ker
Akeija insaja, pa ma koliko ona to zasluivala
Toranaga je pustio neka Buntaro govori dok se nije iscrpio, a onda ga otpusti, naredivi mu da se
potpuno kloni Marike, dok on ne odlui to da uradi. Svog je lijenika poslao k njoj da je pregleda.
Izvjetaj bijae povoljan. Modrice, ali nema unutranjih ozljeda.
A za svoju sigurnost, zato to je oekivao izdaju, a na satu je brzo izmicao pijesak, Toranaga odlui da
pojaa pritisak na sve. Naredio je da Mariku premjeste u Omijevu kuu, uz upute da se odmara i da se
dri kue, daleko s puta Anin-sana. Zatim je pozvao Anin-sana i glumio razdraljivost kad se
ispostavilo da se jedva sporazumijevaju. Naglo ga je otpustio. Obuka bijae pojaana. Vojnike su
poslali na ubrzane mareve. Nagi je naredio da povede sa sobom Anin-sana te da ga temeljito iscrpi.
Ali Naga nije uspio iscrpiti Anin-sana.
Stoga pokua on osobno. Vodio je jedanaest sati bataljon preko breuljaka. Anin-san je izdrao, ne u
prvim redovima, ali nije ni posustajao. Kad su se vratili u Aniro, Anin-san ree svojim gotovo
nerazumljivim frfljanjem, a jedva se drao na nogama:
Toranaga-sama, ja hodati mogu. Ja vjebati mukete mogu. Jako alim, nemogue dvoje u isto
vrijeme, neh?
Sad se Toranaga smjekao, leei pod tmastim nebom i oekujui kiu, zagrijan igrom da Blackthornea
naui da se pripitomi na aku, kao sokol. Uistinu je kratkokril. Mariko je isto tako ilava, isto toliko
bistra, ali je blistavija, a ima nemilosrdnost koju on nikad nee stei. Ona je siva sokolia kao Tecuko. Najbolja! Zbog ega li je sokolia uvijek krupnija, bra i snanija od mujaka? I uvijek bolja od
mujaka?
Svi su oni sokolovi! Ona, Buntaro, Jabu, Omi, Fuiko, Oiba, Naga, svi moji sinovi i keri, ene i
vazali, i svi moji neprijatelji, svi su oni sokolovi ili plijen za sokolove.
Nagu moram dovesti na visok poloaj iznad njegova plijena te ga pustiti da se sunovrati. A na koga?

Na Omija ili na Jabua?

Ono to je Naga kazao o Jabuu bijae iva istina.
Dakle, Jabu-sane, to si odluio? zapitao ga je drugog dana.
Ne idem u Osaku dok vi ne odete, gospodine. Naredio sam mobilizaciju na cijelom poluotoku Izuu.
Iido e te optuiti.
Najprije e optuiti vas, gospodine, a padne li Kvanto, past e i Izu. Sveano sam se s vama
dogovorio. Na vaoj sam strani. Kasigijevi potuju svoje dogovore.
Isto sam tako poaen to te imam za saveznika laga on, zadovoljan da je Jabu i ovom prilikom
postupio ba onako kako je on predviao. Sutradan je Jabu okupio vojsku, zamolio ga da obavi smotru,
a tad pred svim svojim ljudima, sveano kleknuo te mu se ponudio za vazala. Priznaje me za svog
feudalnog gospodara? zapitao je Toranaga.
Da. I svi ljudi na Izuu. I gospodine, molim vas da primite ovaj dar, u znak sinovske dunosti.
Jabu mu je, sveudilj kleei, ponudio svoj Murasamin ma. Ovim je maem ubijen va djed!
Nemogue!
Jabu mu iznese priu o mau, kako je nakon niza godina doao u njegove ruke i kako je tek nedavno
doznao pravu istinu tog maa. Pozvao je Suva. Starac ispria to je vidio kad je bio momi.
Istina je, gospodine ponosno e Suvo. Nitko nije vidio da je Obatin otac slomio ma niti da ga
je bacio u more. A kunem se svojom nadom da u se opet roditi kao samuraj, sluio sam vaem djedu
gospodaru ikitadi. Sluio sam ga vjerno do dana kad je poginuo! Bio sam tamo, kunem se.
Toranaga je preuzeo ma. Kao da mu je u ruci neprijateljski zatreptao. Uvijek se smijao priama da
neki maevi sami po sebi sadre nagon za ubijanjem, da je nekim maevima potrebno da
iskoe iz korica i da piju krv, ali Toranaga je sad u to povjerovao.
Zadrhtao je sjetivi se onoga dana. Zato nas mrze Murasa- mina sjeiva? Jedno je ubilo mog djeda,
drugo je gotovo meni odsjeklo ruku kad sam imao est godina! Neobjanjiva zgoda, nikoga nije bilo u
blizini, ali mi je bila estoko zasjeena desnica te sam zamalo iskrvario. Tree sjeivo odrubilo je
glavu mom prvijencu sinu.
Gospodine kazao je Jabu ovako okaljanom sjeivu ne bi smjeli dopustiti da ivi, neh?
Dopustite da ga odnesem na puinu te utopim, tako da bar ovaj ma vie nikad ne zaprijeti vama ni
vaim potomcima.
Da...da promrmljao je, zahvalan da je Jabu to predloio. To sada uini! I tek kada je ma
utonuo u silnu dubinu, dok su njegovi ljudi to promatrali, srce mu je ponovno poelo normalno kucati.
Zahvalio je Jabuu, naredio neka se porezi ustale na ezdeset dijelova za seljake, a na etrdeset za
njihove gospodare, pa mu kao leno dao Izu. Tako je sve bilo kao prije, samo to je sada sva vlast na
Izuu pripadala Toranagi, ako bi je htio uzeti.
Toranaga se okrene da mu umine bol u desnici i smjesti se udobnije, uivajui u blizini zemlje,
upijajui iz nje snagu, kao i uvijek.
To sjeivo je nestalo i nikad se nee vratiti. Dobro, ali sjeti se proroanstva starog Kineza, pomisli on,
da e od maa poginuti. Ali, od ijeg maa? I hoe li to biti od moje ili od tue ruke?
Kad budem znao, znat u, ree sam sebi bez straha.
Sada spavaj, karma je karma. U zenu, meditaciji, budi ti! U spokoju se sjeti da je bitak, Tao, u tebi, da
izmeu tebe i njega ne stoji nikakav sveenik, ni kult, ni dogma, ni knjiga, ni rije, ni uenje, ni
uitelj. Znaj da su nevani Dobro i Zlo, nevani su Ja i Ti, Unutra i Vani su nevani, kao ivot i Smrt.
Ui u sferu gdje nema straha od smrti, niti nade u ivot poslije smrti, ondje gdje si slobodan od spona
ivota i od potrebe za spasom. Ti si, osobno, Tao. Sada budi ti, stijena o koju uzalud nasru valovi
ivota...
Toranagu trgne iz meditacije slab povik i on skoi na noge. Naga je uzbueno pokazivao prema
zapadu. Sve oi slijedile su njegov prst.
Golub-pismonoa letio je pravocrtno od zapada prema Ani- ru. Odlepra na udaljeno stablo, na tren se
odmori, a kad pone padati kia, opet otprhne u zrak.
Daleko na zapadu, iza golubove putanje, nalazila se Osaka.

TRIDESET I SEDMO POGLAVLJE

Ptiar u golubinjaku drao je goluba njeno, ali vrsto, dok je Toranaga skidao promoenu odjeu.
Natrag je galopirao kroz pljusak. Naga i ostali samuraji tjeskobno su se nagurali na uskom pragu, ne
osvrui se na kiu koja je sveudilj padala kao iz kabla i bubnjala po crijepovlju na krovu.
Toranaga pomnjivo obrisa ruke. Ptiar mu prui goluba. Na svaku nogu bijae mu privren siuan
valjak od kovana srebra, a inae je samo jedan bio uobiajen. Toranaga se morao jako svladati kako
mu prsti ne bi uzrujano zadrhtali. Odvezao je valjke te ih prinio prozorskom svjetlu da pregleda
siune peate. Prepoznao je Kirin tajni znak. Naga i ostali napeto su ga promatrali. Njegovo lice nije
nita odavalo.
Toranaga nije odmah polomio peate iako je to silno elio. Strpljivo je ekao dok mu nisu donijeli suh
kimono. Sluga mu je pridravao velik kiobran od navotenog papira. Otiao je u svoje odaje u utvrdu.
ekali su ga juha i aj. Srkutao ih je i sluao kiu. Kad se osjeao smirenijim, razmjestio je strae i
uao u unutranju prostoriju. Naavi se sam u sobi, on slomi peate. Papir na etiri svitka bijae vrlo
tanak, znakovi siuni, a poruka duga i ifrirana. Deifriranje je bilo tegobno. Kad je zavrio, proita
poruku, a onda jo dvaput. Tad se prepusti mislima.
Spustila se no. Prestala je kia. O Budo, daj da ljetina bude dobra!, molio se. U ovo godinje doba
riita su bila pod vodom.
a u itavoj zemlji su svijetlozelene riine presadnice sadili u opli- jevljena, gotovo tekua polja. Do
etiri-pet mjeseci bit e etva, ovisno o vremenskim prilikama. A u cijeloj zemlji i bogati i siromani,
eta i car, sluge i samuraji, svi oni moljahu da u to doba bude povoljna koliina kie, sunca i vlage. A
svaki mukarac, ena i dijete brojili su dane do etve.
Ove godine bit e nam potrebna bogata ljetina, pomisli Toranaga.
Naga! Naga-sane! Dotra njegov sin.
Da, oe?
U prvi sat nakon zore dovedi na visoravan Jabu-sana i njegove glavne savjetnike. A i Buntara i
trojicu naih vrhovnih kapetana. I Mariko-san. Sve ih u zoru dovedi na visoravan! Mariko-san moe
nam servirati a. Da! A elim da Anin-san eka u taboru. Strae neka nas opkole na udaljenosti od
dvije stotine koraka.
Da, oe. Naga se okrenu da poslua. Nije se mogao suzdrati nego izblebee: Je li rat? Je li?
Toranagi je bio potreban glasnik optimizma po cijeloj utvrdi pa nije ukorio sina zbog nedisciplinirane
bezobraznosti.
Da rekao je. Da . ali pod mojim uvjetima.
Naga zaklopi odi i izjuri. Toranaga je znao: iako e sada Na- gino lice i dranje biti staloeni, nita ne
moe prikriti uzbuenje u njegovu hodu niti plamen u njegovim oima. Tako e glasine i protuglasine
preletjeti po Aniru, a brzo e se proiriti po cijelom poluotoku Izuu, pa i dalje, ukoliko vatru bude
dobro podstrekivao.
Kocka je baena glasno e on cvijeu to je spokojno poivalo u takonami, a sjene titrale na
prijatnom svjetlu svijea.
Kiri mu je pisala:
Gospodine, molim Budu da si dobro i zdravo. Ovo nam je posljednji golub-pismonoa, pa stoga molim
Budu da ga dovede k tebi! Noas su izdajice pobile sve ostale nae golubove jer su potpalili
golubinjak, a ova ptica poteena je samo zato to je bila bolesna, pa sam je ja njegovala.
Juer ujutro iznenada je podnio otkaz gospodar Sugijama, kao to je bilo planirano, no prije nego to
je pobjegao, u predgrau Osake upao je u stupicu Iidovih ronina. Na nesreu su sa Sugijamom
uhvaeni i neki pripadnici njegove obitelji, ula sam da ga je izdao jedan njegov ovjek. uka se da
mu je Iido ponudio nagodbu: ako gospodar Sugijama odloi otkaz poslije sjednice Regentskog vijea
(sutra), kako bi vas mogli zakonski optuiti, Iido zauzvrat jami Sugijami da e Vijee slubeno

predati Sugijami itav Kvanto, a u znak dobre vjere, Iido e odmah pustiti i njega i njegovu obitelj.
Sugijama te nije htio izdati. Iido je smjesta pozvao ete da ga razuvjere. Muili su Sugi- jaminu djecu,
pa njegovu sulonicu, i to pred njim, ali te ipak nije htio napustiti. Svi su umrli tekom smru. On,
najzadnji, mukom smru.
Naravno, nije bilo svjedoka za njegovu izdaju i sve je ovo rekla-kazala, ali ja u to vjerujem. Jasno,
Iido je porekao da ita zna o ubojstvima kao i to da je u tome sudjelovao, i zarekao se da e uloviti
ubojice. Isprva je Iido tvrdio da Sugijama zapravo i nije podnio ostavku, pa da smatra da se Vijee
ipak moe sastati. Prijepise Sugijamina otkaza poslala sam ostalim regentima, Kijami, Itu i Onoiju,
etvrti prijepis otvoreno sam poslala Iidu, a jo etiri primjerka rasturila sam medu daimjima. (Jako
si bio mudar, Tora-ane, kad si znao da e biti potrebno jo nekoliko prijepisa.) Dakle, od jueranjeg
dana, tono kao to si i planirao sa Sugijamom, Vijee zakonski vie ne postoji. U tom ste potpuno
uspjeli.
Dobra vijest: gospodar Mogami otputovao je iz grada s cijelom porodicom i samurajima. Sad ti je
otvoreni saveznik, dakle, tvoje najsjevernije krilo je sigurno. I gospodari Maeda, Kukui- ma, Asano,
Ikeda i Okudiara noas su se iskrali iz Osake na sigurno . A i kranski gospodar Oda!
Loa vijest: porodice Maeda, Ikeda, Oda i jo desetak znaajnih daimja, nisu pobjegle te su sad ovdje
taoci, to vrijedi i za pedeset-ezdeset neuglednijih, a neopredijeljenih gospodara.
Loa vijest: tvoj polubrat Zataki, gospodar Sinana, juer se javno izjasnio za nasljednika Jaemona, a
protiv tebe! Optuio je tebe i Sugijamu da ste se urotili da svrgnete Regentsko vijee stvarajui kaos.
Tako je sada tvoja sjeveroistona granica ugroena. Zataki i njegovih pedeset tisua fanatika e ti se
suprotstaviti.
Loa vijest: gotovo svaki daimjo prihvatio je carev poziv.
Loa vijest; mnogi tvoji prijatelji i saveznici ovdje se pjene to ih prethodno nisi uputio u svoju
strategiju pa da sebi pripreme povlaenje. Meu njima i tvoj stari prijatelj, veliki gospodar Simazu.
Popodne sam ula da je otvoreno zahtijevao da car mora narediti svim gospodarima da sad kleknu
pred malim Jaemonom.
Loa vijest: gospa Oiba bljetavo prede svoju pauinu. Neopredijeljenima obeaje feude, naslove i
poloaje na dvoru. Tora-ane, velika je teta to ona nije na naoj strani, jer je dostojan neprijatelj.
Samo gospa Jodoko zagovara molitvu i mir ali, nju nitko i ne slua, a gospa Oiba eli ubrzati rat
sada kad smatra da si slab i osamljen . Jako alim, gospodaru, ali osamljen si i mislim izdan . . .
Najgore je od svega to to su sada kranski regenti Kijama i Onoi oigledno zajedno i estoko
protiv tebe. Jutros su izdali zajedniki proglas u kojem ale to je Sugijama odstupio, tvrdei da je
njegov postupak doveo kraljevstvo u zbrku te da svi moramo biti snani radi carstva. Regenti imaju
vrhovnu odgovornost. Moramo biti spremni da zatremo zajedniki svakoga gospodara ili skupinu
velikaa koji zaele svrgnuti Taikovu volju ili zakonito nasljedstvo!! (Znai li to da kane zasjedati
kao Vijee od etiri regenta?) Jedan od naih kranskih pijuna kod ovdanjih crnih mantija
doapnuo nam je da je sveenik Cukku-san otputovao potajno iz Osake prije pet dana, ali ne znamo je
li poao u Jedo ili u Nagasaki gdje oekuju Crni brod. Jesi li znao da e ove godine stii veoma rano?
Moda za dvadeset-trideset dana?
Gospodine, uvijek sam se klonila preuranjenih sudova, zasnovanih na glasinama, ukanjima,
uhodama ili na enskoj intuiciji (tu sam, kao to vidi, Tora-ane, neto od tebe nauila!), ali vremena
je malo, a moda vie neu moi s tobom razgovarati. Kao prvo, ovdje je u klopku palo isuvie
porodica. Iido ih nee nikada pustiti (kao to ni nas nikad nee pustiti). Ti su taoci tebi golema
opasnost. Rijetki gospodari imaju Sugi- jaitiin osjeaj za dunost i njegovu jakost. Mislim da e sada
veoma mnogi, istina, preko volje, prijei Iidu zbog tih talaca. Nadalje, smatram da e te izdati
Maeda, a vjerojatno i Asano Raunam, od svih dvije stotine ezdeset i etiri daimja u nao zemlji,
zasigurno e te slijediti samo dvadeset i etiri, a moda jo pedeset. To ni izdaleka nije dovoljno!
Kijama i Onoi povu e sve, ili veinu, kranskih daimja. a vjerujem da ti se sada on nee pridruiti.
Gospodar Mori, najbogatiji i najmoniji od svih osobno te mrzi, kao i uvijek, a u svoju e mreu staviti
i Asa na, Kobajakavu i moda Odu. Budui da je protiv tebe i polu brat, gospodar Zataki, tvoj je
poloaj jako neizvjestan. Savjetujem da smjesta proglasi Grimizno nebo te da pohrli u Kioto To ti
je jedina nada.
to se tie gospe Sazuko i mene, dobro smo i zdravo. Dijete se lijepo mie, i ako je njegova karma da
se rodi, tako e biti. Sigurne smo u svom zakutku zamka, vrata su vrsto zabravlje- na, a reetkasta
vrata sputena. Nai samuraji ispunjeni su odanou prema tebi i prema tvojoj stvari, a ako nam je
karma da iz ovog ivota odemo, spokojno emo otii. Svojoj gospi nedo- staje jako, jako mnogo! Sto

se mene tie, Tora-ane, eznem da te vidim, da se s tobom smijem te da vidim tvoj osmijeh. U smrti u
aliti samo zato to vie neu moi raditi te stvari i bdjeti nad tobom. Ako postoji ivot nakon smrti, te
ako postoji Bog, ili Buda, ili kami, obeavam da u sve njih nekako privoljeti za te . A prethodno u ih
moda zamoliti da me za tebe uine vitkom, mladom i plodnom, a da mi opet ostave slast u jelu. Ah,
uistinu bi bilo divno kad bih mogla jesti i jesti, a opet vjeno biti mlada i mrava!
aljem ti svoj smijeh. Buda neka blagoslovi tebe i tvoje.
Toranaga im proita poruku, osim prisnog ulomka o Kiri i gospi Sazuko. Kad je doitao, s nevjericom
pogledaju njega i jedan drugoga, ne samo zbog onog to je pisalo u poruci, nego i stoga to ih on tako
otvoreno upuuje u svoje tajne.
Sjedih su na prostirkama polukruno razmjetenim oko njega, usred visoravni, bez straa, sigurni od
prislukivaa. Buntaro,
Jabu, Igurai, Omi, Naga, kapetani i Mariko. Strae su stajale dvije stotine koraka od njih.
Traim savjet ree Toranaga. Moji su savjetnici u Jedu. Ovo je hitna stvar pa elim da svi vi
zauzmete njihovo mjesto. Sto e se dogoditi i to da uradim, Jabu-sane?
Jabu je bio smuen. Svaki puteljak vodio je u propast.
Kao prvo, gospodine, to tono znai Grimizno nebo?
To je ifra mog konanog borbenog plana, jednog jedinog silovitog juria na Kioto sa svim mojim
jedinicama, oslanjajui se na pokretnost i na iznenaenje, da glavni grad osvojim od podlih snaga to
ga sada okruuju, da cara otrgnem iz apa gadova koji su ga, na elu s Iidom, neprestance
obmanjivali. Kad Sina neba izbavimo iz njihovih kanda, zamolit emo ga da opovrgne mandat to ga
je dao sadanjem Vijeu u kojem su oevidno izdajice ili u kojem izdajice prevladavaju te da
meni dade mandat da stvorim novo Vijee koje e interese kraljevstva i nasljednika stavljati ispred
svoga astohleplja. Poveo bih osamdeset do sto tisua ljudi, ostavivi svoje posjede bez zatite, svoja
krila neuvana, a odstupnicu neosiguranu.
Toranaga vidje da zabezeknuto pilje u nj. Nije im spomenuo one probrane samuraje koje je godinama
kriomice ubacivao u mnoge znaajne dvorce i pokrajine, a koji su se istovremeno morali pobuniti da
stvore kaos neophodan za ostvarenje njegova plana. Jabu izlane:
Pa, morali biste se boriti za svaki korak puta. Ikava ikkju dri stotinu rija na Tokaidu. A ostalo
dre Iidove utvrde!
Da, ali ja kanim nadirati sjeverozapadno uz put Kou- kaido, a onda se ustremiti na Kioto i kloniti se
obalnih podruja.
Odmah svi odmahnu glavom i ponu govoriti, ali ih Jabu nadjaa.
Pa, gospodine, u poruci pie da je va polubrat Zataki-san ve preao neprijatelju! Sad vam je
zatvoren i sjeverni put. Njegova pokrajina presijeca put Koukaido. Morat ete se tui po cijelom
Sinanu, koji je brdovit i vrlo neprohodan, a njegovi su mu ljudi fanatino odani. U tim planinama
rasjei e vas na komadike.
To je jedini nain, taj je put moja jedina mogunost! Slaveni se da na priobalnoj cesti imamo i
previe neprijatelja.
Jabu baci pogled na Omija, prieljkujui da se moe s njime posavjetovati. Gnuao se poruke i cijele
zbrke u Osaki, mrsko mu je bilo to se prvi mora izjasniti, a duboko mu se gadio poloaj vazala koji je
na Omijev nagovor prihvatio.
To vam je jedina prilika, Jabu-sama moljakao je Omi.
Jedini nain da izbjegnete Toranaginoj klopci, a ostavite sebi dosta prostora za manevriranje ...
Tad ga je Igurai gnjevno prekinuo.
Bolje napadnimo Toranagu danas kad on ovdje ima aicu ljudi! Bolje ga ubijmo i odnesimo njegovu
glavu Iidu dok je jo vrijeme.
Bolje je ekati i biti strpljiv
A to e se dogoditi ako Toranaga naredi naem gospodaru da mu preda Izu? povikao je Igurai.
Toranagi to pravo pripada kao suverenom gospodaru prema svom vazalu!
On to nee nikada uiniti. Sad mu je na gospodar potrebniji nego ikada. Izu mu uva juna vrata.
Ne smije mu Izu biti neprijatelj! Naega gospodara mora pridobiti na svoju . . .
A ako gospodaru Jabuu naredi da se kupi?
Pobunit emo se! Ubit emo Toranagu bude li ovdje, ili emo se boriti protiv bilo koje vojske koju
on na nas poalje. Ali on to nee uiniti, zar ne shvaate? Kao vazala Toranaga ga mora tititi . . .
Jabu ih je pustio da se prepiru, a onda je konano uvidio Omijevu mudrost.
Vrlo dobro! Slaem se! A poklonit u mu Murasamin ma da zapeatim pogodbu, Omi-sane! Veoma

umno! naslaivao se on, iskreno oaran tim lukavim planom. Da. Veleumno! Njegovo
Joitomovo sjeivo vie nego ga zamjenjuje. A jasno, Toranagi sam sad vredniji nego ikad prije. Omi
ima pravo, Igurai. Nemam izbora! Odsad sam vezan za Toranagu. Vazal!
Dok ne izbije rat! oprezno e Omi.
Naravno! Naravno, dok ne izbije rat! Onda smijem promijeniti stranu . . . uiniti tucet stvari. Ima
pravo, Omi-sane, opet!
Omi je moj najbolji savjetnik uope, ree u sebi. Ah i naj
opasniji. Omi je dovoljno pametan da ako ja umrem osvoji Izu. Ali, zar je to vano? Svi smo mi
ionako mrtvi.
Potpuno ste opkoljeni rekao je Toranagi. Osamljeni ste.
Postoji Ii druga mogunost? upita Toranaga.
Oprostite, gospodine! ree Omi. Koliko je potrebno za pripremu tog napada.
Sada je spreman.
Spreman je i Izu, gospodine izjavi Jabu. Vaih sto tisua i mojih esnaest tisua, i muketirska
pukovnija ... je li to dovoljno?
Ne! Grimizno nebo je oajniki naum, jer sve stavljamo na jedan jedini napadaj!
Morate to riskirati im prestanu kie i im budemo mogli ratovati uporno e Jabu. Kakvog
imate izbora? Iido e odmah stvoriti novo Vijee, mandat jo imaju. Tako e vas optuiti, danas, sutra
ili prekosutra. Zato ekati da vas proderu? ujte, moda bi pukovnija mogla prokriti put kroz brda?
Neka bude Grimizno nebo! Ubaciti sve ljude u jedan veliki napadaj. To je zakon ratnika, to je
dostojno samuraja, Toranaga-sama. Muketi, nai muketi, raznijet e Zatakija s naega puta, pa zar je
vano hoete li uspjeti ili ne? Pokuaj e ivjeti vjeno!
Da, ali mi emo pobijediti . . . hoemo! ree Naga. Nekolicina kapetana potvrdno kimnue.
Laknulo im je to je doao rat. Omi nita ne ree. Toranaga je motrio Buntara.
Dakle?
Gospodaru, molim vas da me potedite svog iskaza. Ja i moji ljudi inimo to god vi odluite. To je
moja jedina dunost! Moje miljenje nije vam vrijedno jer radimo samo ono to vi odluite.
Inae bih ti ovo prihvatio, ali danas ne prihvaam!
Onda rat! Pravo kae Jabu-san. Idemo na Kioto! Danas, sulra, ili kad prestanu kie. Grimizno
nebo! Dosta mi je ekanja.
Omi-sane? zapita Toranaga.
Jabu-sama ima pravo, gospodine. Iido e izvrnuti Tai- kovii volju pa e vrlo brzo postaviti novo
Vijee. Novo Vijee imat e carev mandat. Vai neprijatelji e im pljeskati, a veina vaih prijatelja e
oklijevati pa vas tako izdati. Novo Vijee odmah e vas optuiti, a zatim
Zatim nastupa Grimizno nebo? prekine ga Jabu.
Ako naredi gospodar Toranaga, nastupit e, ali smatram da optuba Vijea nee imati nikakve
valjanosti. Moete to zanemariti!
Zato? zapita Toranaga dok svi skrenu panju prema Omiju.
Slaem se s vama, gospodine. Iido je podmuklica, neh? Podjednako je podmukao i svaki daimjo koji
pristane da mu slui. Pravi mukarci znaju tko je Iido, a znaju i to da je opet obmanuo cara. Omi je
oprezno gackao po ivom pijesku, znajui da bi ga mogao progutati. Mislim da je poinio
nepopravljivu greku to je ubio gospodara Sugijamu. Smatram da e zbog tih podlih ubojstava sada
svaki daimjo oekivati izdaju od Iida, a vrlo e se rijetki velikai koji su izvan Iidova neposrednog
kruga, pokloniti naredbama njegova Vijea. Sigurni ste! Zasad!
A koliko u jo biti?
Kie e trajati jedno dva mjeseca. Kad prestanu kie, Iido e protiv vas istodobno poslati Ikavu
ikkjua i gospodara Zatakija, da vas uhvati u klijeta, a glavnina Iidove vojske dat e im podrku du
ceste Tokaido. A u meuvremenu, dok kie ne prestanu, svaki daimjo kojemu se zamjerio neki drugi
daimjo, samo e prividno sluati Iida, dok on ne uini prvi potez, a tad e ga, smatram ja, zaboraviti,
pa e se svi osveivati, ili po svojoj volji grabiti tuda zemljita. Carstvo e biti razdirano kao i prije
Taika. No, vi, gospodine, zajedno s Jabu-samom, sreom imate dovoljno snage da drite prolaze u
Kvanto i u Izu protiv prvog vala koji ete odbiti. Mislim da Iido nee moi poduzeti drugi napadaj.
Ne ba snaan napadaj! Kad Iido i ostali iscrpe snage, vi i gospodar Jabu moete oprezno izai iz
naih planina te postepeno preuzeti carstvo u svoje ruke.
Kada e to biti?
U vrijeme vae djece, gospodine.
Kae, voditi obrambeni rat? prezrivo e Jabu.

 Mislim

da ste vas dvojica zajedno sigurni iza planina. Priekajte, Toranaga-sama! Priekajte dok ne
prikupite nove saveznike. uvajte prolaze. To je izvedivo! General Iido je podmukao, ali nije tako
glup da bi sve svoje snage ubacio u jednu jedinu bitku. On e se skrivati u Osaki. Stoga zasad ne
smijemo upotrijebiti nau pukovniju. Moramo pojaati sigurnost i drati je kao tajno oruje, u
ravnotei, uvijek spremno, dok vi ne izi- dete iz svojih planina, ali sad mislim da ih nikad neu vidjeti
na djelu! Omi bijae svjestan oiju koje su ga motrile. Naklonio se Toranagi. Molim vas,
oprostite, to sam ovako nadugo i nairoko raspredao, gospodine.
Toranaga ga je prouavao pa svrnuo pogled na sina. Zapazi mladievo prikriveno uzbuenje pa je znao
da je dolo vrijeme da ga ustremi na rtvu.
Naga-sane?
Omi-san rekao je istinu odmah e zaneseni Naga. Uglavnom! Ali ja kaem, dva mjeseca
prikupljajte saveznike, jo vie osamite Iida, a kad prestanu kie, napadnite bez opomene
Grimizno nebo!
Ne slae se s Omi-sanovim miljenjem o produenom ratu? zapita Toranaga.
Ne, ali zar to nije . . . ? Naga umukne.
Nastavi, Naga-sane! Otvoreno govori! Naga je drao jezik za zubima, bijel u licu. Nareujem
ti da nastavi!
Pa, gospodine, palo mi je na pamet da... Opet zastane, a tad u bujici rijei izvali: Zar ovo nije
jedinstvena prilika da postanete ogun? Uspijete li osvojiti Kioto i dobiti mandat, zato biste osnovali
Vijee? Zato ne biste od cara zahtijevali da vas proglasi ogunom? Bilo bi to najbolje za vas i za
kraljevstvo. Naga je nastojao iz glasa odagnati strah, jer je govorio o izdaji Jaemona, a veina
okupljenih samuraja, Jabu, Omi, Igu- rai, a poglavito Buntaro, bijahu uvjereni pristae nasljednika.
Velim da biste trebali postati ogun! Obrambeno se okrenuo prema ostalima. Propusti li se ova
prigoda Omi-sa- ni-, imate pravo u pogledu dugoga rata, ali ja velim, gospodar Toranaga mora uzeti
vlast da bi vlast davao! Dugi rat unitio bi carstvo i opet ga rascjepkao na tisue djelia! Tko to eli?
Go- spodar Toranaga mora postati ogun. Da carstvo podari Jaemo- nii, gospodaru Jaemonu,
kraljevstvo najprije mora biti vrsto! Nikad vie nee se ukazati ovakva prilika ... Rijei mu presahnu. Uspravi se, uplaen to je to kazao, ali sretan to je javno iskazao ono to je odavno mislio.
Nikad nisam hlepio da postanem ogun uzdahne Tora- naga. Koliko puta moram to govoriti?
Podravam svoga neaka Jaemona i volju Taikovu! Pogleda sve njih, jednog po jednog, a
naposljetku Nagu. Mladi protrne, ali Toranaga blago ree, privlaei ga opet na mamac:
Opravdavaju te samo revnost i mladost. Na nesreu, mnogo stariji i mudriji ljudi od tebe smatraju da
za tim hlepim. Nije istina! Postoji samo jedan nain da opovrgnem tu besmislicu, a to je da na vlast
dovedem gospodara Jaemona. A to kanim i uiniti!
Da, oe. Hvala, hvala oajniki odvrati Naga.
Toranaga baci pogled na Iguraija.
to nam ti savjetuje?
Ja sam obian vojnik, a ne savjetnik, ali ne bih savjetovao Grimizno nebo, ukoliko moemo
ratovati uz nae uvjete kao to kae Omi-san. Prije mnogo godina borio sam se u Si- nanu. Tegobna je
to zemlja, a onda je gospodar Zataki bio uz nas. Ne bih elio opet ratovati u Sinanu, a pogotovu ne ako
bi nam Zataki bio neprijatelj. A ako je gospodar Maeda sumnjiv . . .? Pa, kako moete planirati bitku
ako vas moe izdati najznaajniji saveznik? Gospodar Iido nasrnut e na vas s dvije-tri stotine tisua
ljudi, a ipak e sto tisua ostaviti da dre Osaku. I uz mukete nemamo dovoljno ljudi za napadaj, ali
iza brda, uz upotrebu muketa, mogli biste se vjeno odrati, bude li onako kao to ree Omi-san.
Moemo drati prolaze! Imate dovoljno rie... Pa zar Kvanto ne hrani pola carstva? Pa, barem treinu!
... A mi bismo vam mogli slati ribe, koliko god vam je potrebno. Bili biste na sigurnom! Neka nas
napadnu gospodar Iido i vraji ikkju, ako se to dogoditi mora, kao to ree Omi- -san! Onda e
uskoro neprijatelji derati jedni druge. A ako ne, drite u pripravnosti Grimizno nebo. ovjek moe
samo jedanput u ivotu umrijeti za svoga gospodara.
Ima li itko ita nadodati? zapita Toranaga. Nitko mu ne odgovori. Mariko-san?
Nije umjesno da ovdje govorim, gospodine odvratila je. Sigurna sam da je reeno sve to je
rei trebalo. No, smijem li pitati u ime svih vaih ovdanjih savjetnika, to vi mislite da e se zbiti?
Toranaga je pomnjivo birao rijei.
Mislim da e se dogoditi ono to je prorekao Omi-san, uz jednu iznimku. Vijee nee biti nemono!
Vijee e stei dovoljan utjecaj da okupi nepobjedivu savezniku vojsku. Kad prestanu kie, poslat e
je na Kvanto zaobilazei Izu. Najprije e pro- derati Kvanto pa tek onda Izu. Tek poslije moje smrti

daimji e se uzajamno pobiti.

A zato, gospodine? osmjeh se Omi.
Zato to imam previe neprijatelja, a Kvanto je moj! Zato to ratujem ve preko etrdeset godina, a
jo nisam poraen ni u jednom boju. Svi oni se mene boje! Znam da e se najprije leinari ujediniti da
me unite. Kasnije e unitavati jedan drugoga, ali najprije e se udruiti da mene unite ako uzmognu.
Svima vama mora biti jasno da sam ja jedina stvarna prijetnja Jaemonu, iako ja nisam nikakva
prijetnja. A to i je ironija! Svi oni su uvjereni da elim postati ogun, a ja to ne elim. To je jo jedan
posve nepotreban rat.
to ete onda poduzeti, gospodine? prekine tajac Naga.
A?
Sto ete poduzeti?
Oevidno, Grimizno nebo odgovori Toranaga.
Pa rekoste da e nas oni prodrijeti!
I bi, kad bih im ja dao vremena, ali neu im dati vremena. Odmah emo u rat!
A kie? Sto je s kiama?
Mokri emo stii u Kioto. Vrui, smradni i mokri. Iznenaenje, pokretnost, odvanost i vremenski
tono planiranje pobjeuje u ratovima, neh? Pravo je imao Jabu-san! Muketima emo prokriti put
kroz planine!
Sat vremena razmatrali su planove i raspravljali o izvodivosti masovnog rata u doba kia. Neuvena
strategija! Tad ih Toranaga sve otpusti osim Marike, rekavi Nagi neka poalje k njemu Anin-sana.
Gledao je kako se udaljuju. Svi su bili iskreno oduevljeni kad je saopena odluka, a poglavito Naga i
Buntaro.
Samo je Omi bio suzdran, zamiljen i neuvjeren. Toranaga je Iguraija prekriio, jer je opravdano
znao da e vojnik initi ono to mu naredi Jabu, a Jabua je otpustio kao piona, istina izdajnikog, ali
svejedno piona. Vrijedan je samo Omi, pomislio je. Pitam se je li se ve domislio to u ja zapravo
poduzeti?
Mariko-san, taktino ispitaj koliko bi stajao kurtizanin ugovor.
Trepnula je.
Kiku-san. gospodine?
Da.
Sada, gospodine? Smjesta?
Ove noi bi bilo izvrsno! Blago ju je pogledao. Njezin ugovor nije potreban ba meni. Moda
jednom od mojih pobonika!
Pretpostavljam da e cijena ovisiti o osobi kupca, gospodine.
I ja mislim, ali utanai cijenu. Naravno, djevojka ima pravo odbiti ako zaeli, kad joj imenuju
samuraja, ali reci njezinoj Mama-san da oekujem da djevojka nee biti tako neotesana pa da nema
povjerenja u moj izbor. Isto tako reci vlasnici da je Kiku gospa prvoga reda u Miimi, a ne u Jedu,
Osaki ili Kiotu! dobroudno nadoda Toranaga. Dakle, oekujem da platim cijenu kao u Miimi, a
ne cijene kao u Jedu, Osaki ili Kiotu.
Da, gospodine, naravno!
Toranaga trgne ramena da ublai bol i premjesti maeve.
Da vas ja masiram, gospodine? Ili da pozovemo Suva?
Ne, hvala, kasnije e navratiti Suvo. Toranaga ustane. S velikim se zadovoljstvom olaka te opet
sjedne. Imao je kratak kimono od lagane svile, s plavim arama i jednostavne slamnate sandale. Lepeza
mu je bila plave boje, ukraena njegovim grbom.
Sunce bijae nisko. Gomilali su se teki, kini oblaci.
Divno je ivjeti sretno e on. Gotovo ujem kako kia eka da se rodi.
Da rekla je.
Toranaga na tren promisli pa izrecitira:
Nebo,
Suncem opreno
Lije
Suze plodne.
Mariko posluno uposli mozak da se s njim igra pjesama, tako obljubljene igre kod veine samuraja, da
spontano izvre rijei pjesme to ju je on smislio, usvoji ih, te iz njegove pjesme stvori novu pjesmu.

Za tren je odgovorila;
Al' uma.
Vjetrom ranjena
Lije
Lie uvelo.
Dobro reeno! Da, vrlo dobro reeno! Toranaga je zadovoljno pogleda, uivajui u onom to je
vidio. Na sebi je imala svijetlozeleni kimono s bambusovim arama i tamnoze- leni obi. Nosila je
naranasti suncobran. Prekrasan sjaj u modro- -crnoj kosi, skupljenoj visoko pod eirom iroka oboda.
eznutljivo se prisjeao kako su je svi oni pa i sam diktator Goroda eljeli kad joj je bilo
trinaest godina . . . Njezin otac Akei Dinsaj upravo je tada nju, svoju najstariju ker, predstavio na
Gorodinu dvoru. I kako je Nakamura, budui Taiko, molio diktatora neka mu je dade, pa kako se
Goroda nasmijao i pred svima ga nazvao svojim pohotljivim majmuniem-generaliem pa mu
kazao: Seljaino, razdiri neprijatelja u boju, a nemoj razdirati velikake rupe! Akei insaj otvoreno
je ismijavao Nakamuru, svog suparnika za Gorodinu naklonost. Nakamuri je to bio glavni razlog da ga
kasnije s uitkom smlavi. A Nakamura je stoga uivao i Sto se Buntaro godinama vrpolji oko nje,
Buntaro koji je djevojku dobio da bi se zapeatio savez izmeu Gorode i Toda Hiro-ma- cua. Pitam se,
vragolasto je razmiljao Toranaga dok ju je sada motrio, pitam se, da je Buntaro mrtav, bi li ona
pristala da po- stane jedna od mojih sulonica? Toranaga je uvijek volio iskusne ene, udovice ili
rasputenice, ali nikada prelijepe niti prepa- metne, niti premlade niti predobra roda, tako da nikada s
njima nije bilo potekoa, a uvijek su mu bile zahvalne.
Zasmijulji se samome sebi. Nikada je to ne bih pitao, jer ona je sve to ja ne elim u sulonici. Samo
je njezina dob prikladna.
Gospodine? zapitala je.
Razmiljao sam o tvojoj pjesmi, Mariko-san! ree on jo blae te nadovee:

Zato tuko zimovito?

Pa ljeto Mora jo doi!
I jesen slavna.
Ona mu odgovori:
Da smijem rijei koristiti
Kao otpalo lie,
Kakvu bi lomau
Stvorile pjesme moje!
Nasmijao se i naklonio uz hinjenu poniznost.
Priznajem ti pobjedu, Mariko-san. Kakva e biti nagrada? Lepeza? Ili rubac za kosu?
Hvala, gospodine odvratila je. Da, to god vi elite.
Deset tisua kokua godinje tvome sinu!
Oh, gospodine, ne zasluujemo mi toliku milost!
Pobijedila si! Pobjeda i dunost moraju se nagraditi. Koliko je sada Sarudiju godina?
Petnaest . . . gotovo petnaest.
Ah, da . . Nedavno je zaruen za jednu unuku gospodara Kijame, je li?
Da, gospodine. Bijae to lani u jedanaestom mjesecu! Mjesecu bijeloga mraza. On je sad

u Osaki kod
gospodara Kijame.
Dobro. Deset tisua kokua, poevi odmah. Naredbu u odaslati sutranjom potom. A sad dosta
pjesama! Molim te, izreci svoje miljenje!
Moje je miljenje, gospodine, da smo u vaim rukama svi na sigurnom, kao to je zemlja sigurna u
vaim rukama.
elim da bude ozbiljna!
Oh, pa ja i jesam ozbiljna, gospodine. Hvala vam na milosti ukazanoj mome sinu. Time je sve
upotpunjeno! Smatram da e biti u redu sve to vi uinite. Tako mi Gosp... Da, tako mi Gospe, kunem
se da u to vjerujem!

 Dobro. Ali ipak elim tvoje miljenje.

Odgovorila je smjesta, bezbrino, kao ravnopravna.
Kao prvo, morali biste potajno opet pridobiti gospodara Zatakija. Pretpostavljam da vi ili ve znate
kako ete to obaviti, ili, to je jo vjerojatnije, imate potajan sporazum s polubratom, pa ste ga naveli
na tu tajnovitu izdaju, prvenstveno zato da Iida uljuljkate u lani spokoj. Zatim, nikada vi ne biste
prvi napali. Nikada to jo niste inili! Uvijek ste zastupali strpljivost, a napadate jedino kad ste sigurni
u pobjedu. Stoga je javna naredba: Grimizno nebo, smjesta! samo jo jedna varka. Nadalje, to se
vremenskog rasporeda tie, smatram da moete uiniti ono to,kanite uiniti i praviti se da nareujete
Grimizno nebo, ali ga neete ostvariti. To e Iida dovesti u zabunu, jer e, oigledno, uhode i ovdje
i u Jedu dojaviti va naum pa e on morati ratrkati svoje snage kao jato jarebica u nevremenu, kako bi
se spremio za prijetnju koja se nee nikad ostvariti. U meuvremenu ete dva slijedea mjeseca
provesti okupljajui saveznike, da podrivate Iidove saveze te da raskidate njegovu koaliciju, to
svakako morate uiniti. I naravno, morate namamiti Iida izvan zamka Osake. Inae e, gospodine, on
pobijediti, ili ete vi, u najmanju ruku . . . izgubiti ogunat. Vi ete . . .
U tom smislu ve sam jasno iskazao svoj stav! odbrusi Toranaga koji vie nije uivao. A ti si
se zaboravila!
Danas moram govoriti tajne, gospodine odvrati Mariko bezbrino i sretno. Zbog talaca! Oni su
vam no u srcu.
Sto je s njima?
Molim vas, budite sa mnom strpljivi, gospodine. Moda nikad vie neu s vama moi govoriti
otvorenim engleskim prisnim nainom, kako to zove Anin-san. Nikada neete biti sami ovako kako
smo sada sami. Molim vas, oprostite mi na nepristojnosti. Mariko se ohrabri i, zaudno, nastavi
govoriti kao sa sebi ravnim. vrsto sam uvjerena da je Nagu-san imao pravo. Morate postati ogun.
Inae biste iznevjerili svoju dunost prema carstvu i prema Minovari!
Kako se usuuje rei neto takvo?
Mariko osta mrtva-hladna. Nimalo je nije dirao njegov neskri- veni gnjev.
Savjetujem vam da za enu uzmete gospu Oibu. Jo osam godina dok Jaemon pred zakonom ne
bude dovoljno odrastao da naslijedi. To je vjenost! Tko zna to se moe dogoditi za osam mjeseci, a
kamoli za osam godina?
Cijela tvoja obitelj moe biti unitena u osam dana!
Da, gospodine, ali nema to nikakve veze s vama, ni s vaom dunou, niti s kraljevstvom. Ima
pravo Naga-san. Morate vlast oduzeti da je moete davati! Bez daha nadoda hinei ozbiljnost: A
da li sad vaa vjerna saveznica moe poiniti seppuku? Ili da to kasnije obavim? I pravila se kao da
e se onesvijestiti.
Toranaga se zablene na tu njezinu nevjerojatnu drskost, a onda se zatrese od smijeha i lupi pesnicom
po zemlji. Kad je uspio progovoriti, istisnuo je, guei se:
Nikada te neu shvatiti, Mariko-san.
Ah, pa vi me shvaate, gospodine! kazala je, briui s ela znoj. Dobrostivi ste to svojoj
privrenoj vazalki doputate da vas nasmijava, to sluate njezine zahtjeve, i govorite ono to se mora
kazati i to se moralo kazati. Molim vas, oprostite mi na drskosti!
A zato bih, a? Zato? Toranaga se smjekao. Sad je bio dobre volje.
Zbog talaca, gospodine jednostavno e ona.
Ah, oni! I on se uozbilji.
Da. Morala bih u Osaku!
Da ree on. Znam!

TRIDESET I OSMO POGLAVLJE

Blackthorne je ojaeno gazio nizbrdo prema dvjema osobama to su sjedile na futonima usred kruga
straara. Pratio ga je Naga. Iza straara su se prvi planinski obronci uzdizali prema oblanom nebu.
Dan bijae sparan. Boljela ga je glava od tuge tokom posljednjih nekoliko dana i od brige za Mariku. I
stoga to je toliko dugo morao govoriti samo japanski. Sad ju je prepoznao. Odmah otprhne dio
njegova jada.
Mnogo je puta iao u Omijevu kuu da vidi Mariku ili da se za nju raspita. Samuraji su ga uvijek
odbijali, uljudno ali odluno. Omi mu je kao tomodai (prijatelj) kazao da joj je dobro. Bez brige,
Anin-sane! Razumijete li? Da, kazao je, a shvaao je samo to da je ne moe vidjeti.
Tad je Toranaga poslao po njega. Blackthorne mu je elio mnogo toga kazati, ali zbog nestaice rijei
uspio ga je samo ra- srditi. Fuiko je vie puta obilazila Mariku. Kad bi se vratila, uvijek bi govorila
da je Mariki dobro, nadodavi neizbjeivo: Sinpaj sunina, Anin-san. Vakarimasu?' (Bez brige!
Razumijete li?)
A Buntaro se gradio kao da se nita nije dogodilo. Kad bi se po danu sretali, pristojno bi se
pozdravljali. Osim to bi se katkad sluio kupaonicom, Buntaro bijae kao svaki samuraj u Aniru, ni
prijazan ni neprijazan.
Ubrzana obuka progonila je Blackthornea od zore do sutona. Morao je suzbijati potitenost dok je
pokuavao poduavati vojnike i dok se trudio da ui jezik. Do mraka bi uvijek bio izmoren, usijan,
znojan, pokisao. I sam. Nikad se nije osjeao ovako osamljen, nikad jo nije bio ovoliko svjestan da ne
pripada ovom stranom svijetu.
A prije tri dana pone strava. Bio je jako dug, vlaan dan. U zalazak sunca iscrpljen je dojahao kui i
smjesta je osjetio da njegovu kuu proima neka nevolja. Fuiko ga je uzrujano pozdravila.
Nan desu ka?
Odgovorila je tiho, podugo, sputenih oiju.
Vakarimasen. (Ne razumijem.) Nan desu ka? ponovno je upitao, nestrpljivo, razdraljiv od umora.
Tad mu je pokazala vrt i strehe, ali mu se uinilo da je krov dovoljno vrst. Uz dodatne rijei i
znakove sine mu da ona pokazuje mjesto na koje on bijae objesio fazana.
Oh, na nj sam zaboravio! Vatai ... Ali, nikako da se
sjeti kako se to kae, pa je samo umorno slegnuo ramenima.
Vakarimasu. Nan desu kidi ka? (Razumijem. Sto je s fazanom?)
S vrata i s prozora buljila je u njega posluga, oevidno skamenjena. Opet je Fuiko govorila. Naprezao
se, ali njezine rijei nisu mu nita znaile.
Vakarimasen, Fudiko-san. (Ne razumijem, Fudiko-san.) Duboko je uzdahnula pa oponaala kako
netko plaho skida,
odnosi i zakapa fazana.
Ahhhh! Vakarimasu. Fudiko-san. Vakarimasu! Zar se usmrdio? Budui da japansku rije nije
znao, zaepio je nos i doarao smrad.
Haj, haj. Andin-san. Dozo gomen nasaj. gomen nasaj.
Oponaala je zujanje muha i rukama ocrtavala zujavi oblak.
Ah, so desu! Vakarimasu. Neko bi se bio ispriao, a da je znao rijei, kazao bi: Jako mi je ao
zbog smetnje.' Umjesto toga samo je slegnuo ramenima da mu popusti bol u leima i promrmljao:
Sigata ga naj! elei samo utonuti u zanos kupke i masae, te jedine radosti koja mu je omoguavala
ivot.
K vragu i to! vikne na engleskom okreui se. Da sam ovdje bio po danu, opazio bih. K vragu i
to!
ozo, Anin-san?
Sigata ga naj ponovio je glasnije.
Ah, so desu, arigato goziemaita.

 Tare toru desu ka? (Tko ga

Ueki-ja.
Oh, taj stari gad! Vrtlar

je odnio?)

Ueki-ja, blagi bezubi starac koji je s ljubavlju uzgajao biljke i uljepavao

mu vrt. Joj. Ifote kuru Ueki-ja. (Dobro, dovedite Ueki-ja.)
Fuiko odmahne glavom. Lice joj postane bijelo kao kreda.
Ueki-ja inda desu. inda desu! apnula je.
Ueki-ja ga indato? Donojoni? Doite? Doite indano da? (Ueki-ja umro? Kako? Zato? Kako je
umro?)
Uperila je prst prema mjestu gdje je visio fazan i izgovorila niz tihih nerazumljivih rijei. Tad prikae
jedan zasjek maem.
Isukrste! Usmrtila si starca zbog smrdljivog prokletog fazana?
Posluga odmah pojuri u vrt i padne na koljena. Glave zarinu u prainu i zalede se. I kuhareva djeca.
Kakva su ovo upisana posla? Blackthorne je zamalo podivljao. Fuiko je stoiki ekala da se svi
okupe, a tad i ona klekne te mu se nakloni kao samurajka, a ne kao seljanka.
Gomen nasaj. dozo gomen na
Ubila kuga tvoj gomen nasaj"! Kakva prava ima da to uini? Ehhhhh? I pone je sono kleti.
Zato me, za ime Krista, nisi prethodno pitala? A?
Nastojao se obuzdati. Znao je da cijela posluga zna da bi on zakonski smio i Fuiku i sve njih maem
sasjei ovdje u vrtu zato to su mu zadali takvo nezadovoljstvo, ili bez ikakva razloga, te da se niti
sam Toranaga ne smije upletati u njegovo voenje domainstva.
Vidje da jedno dijete dre od uasa i straha.
Isukrste na nebu, daj mi snage ... pridravao se za jedan stup da bi se ustalio. Niste vi krivi
prozbori ne shvaajui da ne govori japanski. Ona je kriva! Ti! Ti, ubilaka kuko!
Fuiko polagano die pogled. Vidje optuniki prst i mrnju na njegovu licu. Proaptala je naredbu
svojoj slukinji Nigacu koja odmahne glavom i zapone je moliti.
Ima!
Slukinja odleti. Vrati se s ubojitim maem, a suze su joj tekle niz lice. Fuiko uze ma te ga objema
rukama prui Black- ihorneu. Progovorila je. lako nije znao sve rijei, shvatio je da ona kae:
Kriva sam! Molim vas, oduzmite mi ivot jer sam vas ozlojedila.
IJE! zgrabio je ma te ga odbacio. Misli da e to Ueki-ja vratiti u ivot? Tad odjednom
shvati to je uinio i to i sad ini. O, Isuse, Boe . .
Ostavio ih je. Sav oajan ode na stijenu ponad sela blizu svetilita, uz drevni empres i zaplae.
Plakao je zato to je dobri ovjek nepotrebno umro i zbog toga to je sada znao da ga je on ubio.
Gospode Boe, oprosti mi! Ja sam kriv, a ne Fuiko. Ja sam ga ubio. Naredio sam da nitko osim
mene ne smije dirnuti fazana. Pitao sam je da li svi razumiju i rekla mi je da razumiju. Naredio sam to
uz hinjenu ozbiljnost, ali sad to nije vano. Izdao sam naredbe znajui njihov zakon i poznavajui
njihove obiaje. Starac je prekrio moju glupu naredbu, pa to je drugo preostalo Fuiki-san? Ja sam
kriv!
S vremenom je iscrpio suze. Sad bijae mrkla no. Vratio se kui. Fuiko ga je ekala, kao i uvijek, ali
sama. U krilu je drala ma. Pruila mu ga je.
Dozo . dozo. Anin-san!
Ije odgovorio je, prihvativi ma kako dolikuje. Ije. Fuiko-san. Siga ta ga naj, neh? Karma,
neh? U znak isprike dotaknuo ju je rukom. Znao je da je ona morala snositi najtee posljedice
njegove glupavosti. Lila je suze.
Arigato. arigato go goziemaita. Anin-san slomljeno e ona. Gomen nasaj...
Njegovo srce suutno poskoi prema njezinom.
Da, pomisli Blackthorne duboko oaloen. Da, tako je to, ali to ne ispriava tebe, niti nju oslobaa
ponienja Niti e vratiti u ivot Ueki-ja! Ti si bio kriv. Morao si biti razumniji
Anin-sane! javi se Naga.
Da? Da, Naga-sane? Trgne se iz kajanja i spusti pogled na mladia koji je kraj njega hodao.
Oprosti, to si kazao?
Rekoh: nadam se da u vam postati prijatelj.
Ah, hvala.
Da, a moda biste mi ... Bujica rijei koje Blackthorne nije razumio.
Molim?

 Uiti, neh? Razumijete, uiti? Uiti o svijetu?

Ah, da, jako alim. Uiti to, molim?
O stranim zemljama, vanjskom svijetu. Svijetu, neh?
Aha, sad razumio! Da, ja pokuam. Primakli su se straama.
Sutra ponimo, Anin-sane! Prijatelji, neh?
Da, Naga-sane. Pokuam!
Dobro. Naga kimne glavom. Bio je jako zadovoljan. Kad

su se popeli do samuraja, Naga im

naredi da se sklone s puta. a Blackthorne dade znak neka sam proslijedi naprijed. Posluao je,
osjeajui se veoma osamljenim u obruu samuraja.
Ohajo, Toranaga sama. Ohajo. Mariko-san ree pridruivi im se.
Ohajo, Anin-san. Dozo suvaru. (Dobar dan, Anin-sane. Molim vas, sjednite.)
Ohajo. Anin-san. Nasmijei mu se Mariko. Ikaga desu ka?
Joj, domo. Blackthorne je pogleda, presretan to je vidi.
Tvoja prisutnost ispunjava me radou, velikom radou rekao je na latinskom.
I mene tvoja... Ba lijepo to te vidim! No, na tebi je sjena. Zato?
Nan a? zapita Toranaga. Prevela mu je to su govorili. Toranaga proguna pa zapone govoriti.
Kae moj gospodar da izgledate zabrinuto, Anin-sane.
I ja se moram s time sloiti. Pita to vas mui!
Nita. Domo, Toranaga-sama. Nane ma. (Nije nita.)
Nan da? izravno mu se obrati Toranaga. Nan a?
Blackthorne posluno odmah odgovori.
Ueki-ja bespomono e on. Haj, Ueki-ja.
Ah, so desu! Toranaga je dugo govorio Mariki.
Moj gospodar kae da ne morate tugovati zbog staroga vrtlara. Moli me da vam saopim da je sve
proteklo vrlo slubeno. Stari je vrtlar potpuno razumio to radi.
Ne razumijem.
Da, vama e to zacijelo biti jako teko, ali znate, Anin- -sane, fazan je gnjio na suncu i grozno su se
rojile muhe. U opasnosti je bilo vae zdravlje, zdravlje vae sulonice i svih ukuana. Takoer su, jako
alim, uli vrlo ustegnute, oprezne pritube od glavnoga sluge Omi-sana, i od ostalih. Jedno od naih
najznaajnijih propisa glasi: Pojedinac nikada ne smije naruavati sklad cjeline, va! Sjeate li se?
Stoga je trebalo neto poduzeti. Znate, nama je gnusna trule i smrad truljenja. Nama je to najgori
smrad na svijetu, jako alim. Pokuavala sam vam to rei ... Pa, to je jedna od stvari koje nas malice
naljute. Va glavni sluga . .
Zato nije netko odmah doao k meni? Zato mi netko nije otvoreno rekao? upita Biackthorne.
Fazan mi nije nita znaio.
- to da vam kau? Izdali ste naredbe. Vi ste glava kue. Nisu poznavali vae obiaje i nisu znali to
da urade osim da prema naem obiaju razrijee nedoumicu. Za tren je Tora- nagi prevela ono to je
pitao Biackthorne, pa mu se opet obratila;
Da li vas ovo rastuuje? elite li da nastavim?
Da, molim vas, Mariko-san.
Sigurno?
Da.
Dakle, va glavni sluga, kuhar Mali zub, sazvao je cijelu poslugu, Anin-sane. Seoskog glavara
Muru zamolio je da slubeno prisustvuje sastanku. Odluie da ne smiju ovlastiti seosku etu da odnese
fazana, jer je to jedino kuni problem. Morao ga je uzeti i zakopati jedan sluga, iako ste izriito
zabranili da fazana pomaknu. Vaa sulonica oevidno je bila duna da pazi neka se ispune vae
naredbe. Stari vrtlar zamolio je neka mu dopuste da odnese fazana. U zadnje vrijeme ivio je i spavao
u silnoj boli, zbog eluca. Jako ga je zamaralo kleanje, plijevljenje i saenje, pa taj posao nije vie
mogao obavljati onako kako bi ga zadovoljavalo. Ponudio se i trei kuharev pomonik, rekavi da je
jako mlad i glup te je uvjeren da u usporedbi s tako ozbiljnim problemom njegov ivot nita ne vrijedi.
Naposljetku ast udijelie starome vrtlaru. Bijae to istinski velika ast, Anin-sane. Svi su mu se
veoma sveano naklonili, i on njima, pa je sav sretan odnio fazana te ga na ope olakanje zakopao.
Vrativi se, poao je ravno Fuiki-san te joj ispriao to je uinio, da je prekrio va zakon, neh?
Zahvalila mu je to je otklonio pogibelj te mu rekla neka prieka. K meni je dola po savjet te me
zapitala to da radi. Stvar je obavljena slubeno pa je i to trebalo slubeno obaviti. Rekoh joj da ne
znam to da se radi. Pitala sam Buntaro-sana, ali nije ni on znao. Zbog vas je bilo jako zamreno.

Stoga se on obratio gospodaru Toranagi. Gospodar Toranaga osobno se dogovorio s vaom sulonicom.
Mariko se okrene Toranagi te mu ree dokle je dola u izlaganju, jer je on to od nje zatraio.
Toranaga je ubrzano govorio. Blackthorne ih je promatrao. Nju, tako siunu, divnu i paljivu, a njega
zdepasta, kao od stijene odvaljena, vrsto opasana oko golemog trbuha. Toranaga nije govorio rukama
kao toliki ljudi, uglavnom su mu mirovale. Lijevom bi se rukom podupro o butinu, a drugu je uvijek
drao na balaku maa.
Haj, Toranaga-sama. Haj. Mariko pogleda Blackthornea i isto onako slubeno nastavi: Moj
gospodar zatraio je da objasnim ovo! Jako ali, ali da ste Japanac, ne bi bilo potekoa, Anin-sane.
Stari vrtlar jednostavno bi poao na groblje da nade olakanje, ali molim vas, oprostite, vi ste stranac,
iako vas je gospodar Toranaga proglasio hatamotom, jednim od svojih osobnih vazala. Stoga je trebalo
odluiti jeste li zakoniti samuraj. ast mi je da vam saopim da vas je proglasio samurajem pa imate
samurajska prava. Tako je sve odjednom bilo rijeeno i posve lako. Poinjen je zloin, namjerno su
bile prekrene vae naredbe. Zakon je jasan. Izbora nema. Sada se uozbiljila.
No, gospodaru Toranagi poznata je vaa osjetljivost na ubijanje pa je, da vas potedi boli, osobno
naredio jednom svom samuraju da staroga vrtlara poalje u Veliku prazninu!
A zato mene netko nije prethodno pitao? Taj fazan mi nita nije znaio.
Nema fazan s tim nikakve veze, Anin-sane! objasni ona. Vi ste glava kue. Zakon glasi:
nijedan pripadnik vaeg kuanstva ne smije prekriti vau naredbu. Stari je vrtlar namjerno prekrio
zakon. Sruio bi se itav svijet kad bi ljudima bilo doputeno da kre zakon. Va .
Upadne joj u rije Toranaga. Sluala ga je i odgovarala na neka pitanja, a onda joj je ponovno dao znak
neka nastavi.
Haj. Gospodar Toranaga je zatraio neka vas uvjerim da se osobno pobrinuo da stari vrtlar dobije
brzu, bezbolnu i asnu smrt koju je zasluivao. Dapae, samuraju je pozajmio i svoj ma koji je jako
otar. A ja vam moram rei da se stari vrtlar veoma ponosio to u danima svoje nemoi moe pomoi
vaoj kui, Anin-sane. Ponosio se prije svega to je pomogao da se potvrdi va samurajski poloaj
pred svima! A najvie se ponosio au koja mu je ukazana. Nisu tu imali posla javni krvnici, Aninsane. Gospodar Toranaga me zamolio da vam to jasno saopim.
Hvala, Mariko-san, hvala to ste mi to razjasnili. Blackthorne se okrene Toranagi i jako se
uljudno nakloni. Domo, Toranaga-sama, domo arigato. Vakarimasu. Domo.
Toranaga mu prijazno uzvrati naklon.
Joj, Anin-san ... inpaj suru monoanaj, neh? Sigata ga naj. neh? (Dobro, Anin-sane. Sad se ne
brini, je li? to si mogao poduzeti, je li?)
Nane mo! (Nita!) Blackthorne odgovori na Toranagina pitanja o obuci muketira, ali sve to su
oni govorili, njemu je izmicalo. Um mu se tresao pod dojmom onog to je uo. On je Fuiku uvrijedio
pred cijelom svojom poslugom, zloupotrijebio je povjerenje itavog svoga kuanstva, a Fuiko je
radila samo ono to je bilo propisano, a isto tako i oni.
Fuiko je bila bez ljage. Svi su oni bili bez ljage. Osim mene.
Ne mogu povratiti ono to je bilo. Ni Ueki-jau ni njoj. Ni njima.
Kako da ivim s tom sramotom?
Prekrienih je nogu sjeo ispred Toranage, s maevima za pojasom. Blagi morski povjetarac dizao mu
je kimono. Tupo je sluao i odgovarao, a nita mu nije bilo znaajno. Dolazi rat, govorila je ona. Kada,
zapitao je. Vrlo skoro, kazivala je, pa stoga smjesta morate sa mnom otputovati. Jedan dio puta ete
me pratiti, Anin-sane, jer ja idem u Osaku, ali vi ete kopnenim putem nastaviti u Jedo da pripremite
svoj brod za rat
Odjednom nastupi posvemanji tajac.
Tad zemlja zadre.
Plua kao da e mu prsnuti, svako njegovo tkivo vritalo je panino. Pokuao se uspraviti, ali nije
mogao, i vidje da su svi straari isto tako bespomoni. Toranaga i Mariko oajniki su se rukama i
nogama drali za zemlju. Iz zemlje i s neba dolazila je tutnjava, zlokobna grmljavina, opkoljavala ih
je," postajala sve jaa i jaa, dok im zamalo ne popucae bubnjii. I oni postadoe dio bezumlja. Na
tren bezumlje zastane, a prepast se nastavi. Blackthorne osjeti nagon za bljuvanjem. Njegov je mozak s
nevjericom vritao da je ovo kopno, gdje je sve vrsto i sigurno, a ne more na kojemu se svakog
trenutka obre svijet. Pljunuo je da odagna ogavan okus i grevito se prihvatio za uzdrhtalu zemlju.
eludac mu se okretao.
S planine na sjeveru skotrlja se bujica stijenja u dolinu pod njima, pojaavajui urnebes. Nestane dio

samurajskog tabora. Uspravio se na ruke i na koljena, a isto tako Toranaga i Mariko. uo je sebe kako
vie, ali kao da ni s njegovih, ni s njihovih, usana nije dopirao ni glas.
Potres prestane. Zemlja je opet postala vrsta, vrsta kao to je uvijek i bila, vrsta kao to i mora biti.
Ruke, koljena i tijelo neobuzdano su mu drhtali. Pokua ih smiriti i povratiti dah.
Tad opet zaurla zemlja. Pone drugi potres, ei. Tad se na drugom kraju visoravni zemlja rascijepi.
Razjapljena pukotina nevjerojatnom brzinom pojuri prema njima, proe pet koraka od njih i nastavi se
razdirali. S nevjericom je gledao kako se Toranaga i Mariko koprcaju na rubu rascijepa ondje gdje je
trebala biti vrsta zemlja. Kao u runom snu spazi kako se Toranaga, koji je stajao najblie procijepu,
poinje ruiti. Prenuo se iz mrtvila i skoio naprijed. Desnicom pograbi Toranagin pojas dok je zemlja
podrhtavala kao list na vjetru.
Rascijep je bio dubok dvadeset, a irok deset koraka i zaudarao je na smrt. Srui se blato i stijenje
povukavi Toranagu, a s njim i njega. Blackthorne se borio da nade uporite za ruke i za noge, derao se
na Toranagu da mu pomogne, a gotovo je upao u bezdan. Toranaga je jo bio djelomino omamljen, ali
se nogama ukopao u zid i iskoprcao, dok ga je Blackthorne napola vukao, a napola nosio. Obojica su
zadahtani leali na sigurnom.
Tog trena pone novi udar.
Opet se rascijepi zemlja. Mariko vrisne. Pokuala je uzmai, ali ova nova pukotina ju je progutala.
Blackthorne bjesomuno uspuza do ruba, a naknadni udari potpuno ga izbace iz ravnotee. Na rubu se
zagleda dolje. Drhtala je na izboini nekoliko stopa ispod njega, dok se zemlja valjala, a nebo gledalo
u nju. Ponor bijae dubok trideset, a irok deset koraka. Pod Blackthorneom otuno opusti rub.
Skliznuo je, a blato i stijenje zamalo ga zaslijepie. Uhvatio ju je i dovukao na sigurnu drugu izboinu.
Za- jedno su se borili da povrate ravnoteu. Novi udar... Vei dio izboine popusti. Bili su izgubljeni.
Tad ga Toranagina eljezna ruka dohvati za pojas i zaustavi njihovo klizanje u pakao.
Isukrsta ti zavapi Blackthorne. Ruke su mu gotovo ispale iz zglobova dok je nju pridravao, a
nogama i slobodnom rukom se borio da nade oslonce. Toranaga ga je drao dok se opet ne naoe na
uskoj litici, a tad pukne pojas. Trenutaan prestanak potresa dade Blackthorneu vremena da smjesti
Mariku na liticu dok su ih zasipale krhotine. Toranaga skokne na sigurno doviknuvi mu da pouri.
Bezdan se zatrese i pone zaklapati, a Blackthorne i Mariko bijahu jo duboko u njegovu drijelu.
Toranaga im vie nije mogao pomoi. Blackthorneu je uas ulio natovjenu snagu pa je nekako uspio
istrgnuti Mariku iz groba te je gurnuti uvis. Toranaga je dohvati za runi zglob i prebaci preko ruba
ponora. Blackthorne se penjao za njom, ali se skotrljao natrag kad se odlomio dio stijene. Suprotna
stijena zlokobno je ciktala dok mu se primicala ... S nje se odlomi blato i kamenje. Na tren je pomislio
da je zakopan, ali se oslobodio i napola istrgnuo iz groba. Leao je na uzdrhtalom rubu, pluima je
upijao zrak, nije mogao otpuzati odatle, a noge su mu bile u rascijepu. Bezdan se zaklapao. Tad
prestane. est koraka irok, a osam dubok.
Presta tutnjava, zemlja se umiri. Nastupi muk.
Na rukama i koljenima bespomono su ekali da opet zapone uas. Blackthorne htjede ustati. Znoj se
cijedio s njega.
Ije! Toranaga mu dade znak da se dri pri zemlji. Lice mu je bilo musavo, a na sljepoonici je
imao veliku posjekotinu od udara glavom o kamen. Svi su dahtali, zibala su im se prsa, usta im bijahu
puna ui. Straari su se uspravili. Neki potre prema Toranagi. Ije! vikne on. Mate!
(Priekajte!)
Posluali su ga te se opet spustili na ruke i na koljena. Kao da se ekanje produljilo u vjenost. Tad
zacvrkue ptiica na stablu, cikne i prhne u zrak. Za njom i druga ptica. Blackthorne zatrese glavom da
istjera znoj iz oiju. Slomljenim, zakrvavljenim noktima upao je busenje trave. Tad se u travi
pomakne mrav. Pa drugi, i trei. Ponu prikupljati hranu. Jo uvijek prestraen on sjedne na pete.
Kad e opasnost proi?
Mariko ne odgovori. Opinio ju je rascijep u tlu. Oteturao je do nje.
Jeste li itavi?
Da . . . da bez daha e ona. Lice joj je bilo zablaeno, kimono razderan i prljav. Ostala je bez
obiju sandala i bez jednog tabija. I bez suncobrana. Pomogao joj je da se makne od ponora. Jo je
uvijek bila oamuena. Tada je pogledao Toranagu.
Ikaga desu ka?
Toranaga nije mogao govoriti, prsa su mu se uzdizala, a ruke i noge bile pune ozljeda. Uperi prst u
pukotinu koja ga je zamalo progutala. Sad je bila samo obian jarak u zemlji. Prema sjeveru je jarak
opet zijevao kao ponor, ali nije vie bio onako irok kao prije, a niti onoliko dubok. Blackthorne

slegne ramenima.
Karma!
Toranaga glasno podrigne pa zahropi, pljune pa opet pod- rigne. To mu je vratilo glas pa jarak obaspe
bujicom psovki. Upirao je u nj svoje tupe kratke prste, pa iako Blackthorne nije mogao razumjeti sve
rijei, Toranaga je posve jasno govorio ono to bi i svaki Japanac.
Velike boginje odnijele karmu, boginje odnijele potres, boginje odnijele jarak . . . Izgubio sam
maeve, a boginje ih odnijele!
Blackthorne prasne u smijeh. Dotukoe ga olakanje to je iv i glupost svega toga. Za tren se nasmije
i Toranaga, a njihova vedrina osvoji i Mariku.
Toranaga ustane. Vedro. Zatim, zagrijan ivotnom radou, pone izvoditi lakrdiju uz jarak, glumei
aljivo sebe i potres, zastane, dade Blackthorneu znak da mu se pridrui te opkorai jarak, otvori svoj
slabinski povez te, dok ga je ponovno osvajao smijeh, ree Blackthorneu neka i on uini isto.
Blackthorne ga poslua te obojica pokuaju piati u jarak. No, nita nije izlazilo, ni kapi. Jako su se
napinjali, a to je samo pojaalo njihov smijeh i zatvorilo im mjehur. Napokon su uspjeli i Blackthorne
sjedne da povrati snagu, oslonjen straga na ruke. Kad se malo oporavio, okrenuo se Mariki.
Je li potres zaista proao, Mariko-san?
Do slijedeeg udara, da! I dalje je etkala blato s ruku i s kimona.
Je li uvijek ovako?
Ne. Katkad je vrlo slab, a katkad nakon tapi vremena, ili poslije jednog dana, ili pola tapia, ili
poslije pola dana, dou novi udari. Katkad je udar samo jedan . Nikad se ne zna, Anin-sane. Prolo je,
dok opet ne pone. Karma, neh?
Straari su ih nepomino motrili, ekajui Toranaginu naredbu. Na sjeveru su bjesnjeli poari u taboru.
Samuraji su se borili s vatrom i kopah u kamenoj lavini a nau zatrpane. Na istoku su Jabu, Omi i
Buntaro s ostalim straarima stajali uz drugi kraj pukotine, netaknuti, samo to su bih puni modrica.
Takoer su ekali da ih on pozove. Igurai je nestao. Zemlja se nad njim zaklopila.
Blackthorne se prepustio mislima. Nestade njegova osjeaja prezira prema samome sebi, osjeao se
potpuno spokojno i cjelovito. Sad je s ponosom razmiljao da je samuraj i da putuje u Jedo. Mislio je o
svom brodu, i ratu, i o Crnom brodu, pa se opet vratio na samuraja. Bacio je pogled na Toranagu i rado
bi mu postavio tucet pitanja, ah zapazi da je daimjo preputen svojim mislima, a znao je da bi bio
neuljudan kad bi ga ometao. Imam mnogo vremena, zadovoljno ree samom sebi i pogleda Mariku.
Dotjerivala je kosu i lice pa je nije dalje motrio. Izvalio se koliko je dug i irok te pogledao u nebo.
Zemlja mu je pod leima bila topla. Strpljivo je ekao. Progovori Toranaga:
Domo, Anin-san, neh? Glas mu sad bijae ozbiljan.
Domo.
ozo, Toranaga-sama. Nane mo. Hombun, neh? (Molim, Toranaga-sama, nije to nita. Dunost, zar
ne?) Tada ne poznajui dovoljno rijei, a u elji da bude toan, Blackthorne ree: Mariko-san,
biste li preveli: ini mi se kao da sada razumijem to ste vi i gospodar Toranaga podrazumijevali pod
karmom i pod glupou da brinemo o onom to jest. Mnogo toga ini mi se jasnijim. Ne znam zato! ...
Moda zato to nikada nisam bio toliko uasnut. Moda mi je to proistilo glavu, ali ini mi se da
bistrije razmiljam. To je . . pa, kao stari vrtlar. Da, ja sam bio kriv i istinski alim, ali bijae to
greka, a ne hotimian izbor s moje strane. Tako je! Tako tu nita ne moemo vie promijeniti. Prije
nekoliko trenutaka svi smo zamalo poginuli! Znai da je sva ona briga i glavobolja bila utaman, je li?
Karma! Da, sada znam to je karma. Razumijete li?
Da. Prevela je Toranagi. Odgovara vam: Dobro, Anin-sane. Karma je poetak znanja. Zatim
dolazi strpljivost. Strpljivost je jako vana. Strpljivi ljudi su snani, Anin-sane. Strpljivost znai
obuzdati svoju sklonost u odnosu na sedam emocija: mrnju, oboavanje, radost, tjeskobu, bijes, tugu i
strah. Ako ne popusti pred tih sedam emocija, strpljiv si, i uskoro e shvatiti bitak svih stvari te
ivjeti u skladu s Vjenou.
Vjerujete li vi u to, Mariko-san?
Da. Jako mnogo! Takoer nastojim biti strpljiva, ali teko je.
Slaem se. I to je va, va sklad, va spokoj, neh?
Da.
Recite mu da mu od srca zahvaljujem na onom to je uinio starome vrtlaru. Prije mu nisam zahvalio
od srca. Recite mu to.
Nije potrebno, Anin-sane. On je znao da ste vi bili samo uljudni.
Kako je znao?
Rekoh vam da je on najmudriji ovjek na svijetu! On se nasmijei.

 Gle javi se ona opet su s vas odletjele godine. A na latinskom je dodala: Opet si onaj
stari, i bolji nego prije!
Ali ti si lijepa kao uvijek!
Oi joj usplamte pa ih je skrenula s Toranage. Blackthorne to vidje i zapazi njezin oprez. Ustao je te se
zapiljio u krivudavi rascijep. Oprezno uskoi i nestane.
Mariko sva prestraena poskoi, ali se Blackthorne brzo vrati na povrinu. U rukama je drao Fuikin
ma, jo u koricama, ali zablaen i oteen. Nestao je njegov kratki bode. Kleknuo je pred Toranagu
te mu ponudio ma prema svim propisima.
ozo, Toranaga-sama jednostavno e on. Kara samuraj ni samuraj, neh? (Izvolite, gospodaru
Toranaga, od samuraja samuraju, zar ne?)
Domo, Anin-san. Gospodar Kvanta primi ma te ga tutne za pojas. Tad se nasmijei, nagne se
prema naprijed i snano odalami Blackthornea po ramenu. Tomo, neh? (Prijatelj, zar ne?)
Domo. Blackthorne svrne pogled. Iezne njegov smijeak. Oblak dima lebdio je nad uzvisinom
iza koje se nalazilo seoce. Odmah zamoli Toranagu smije li otii da vidi je li Fuiki dobro.
On vam doputa, Anin-sane. A moramo mu doi u zalazak sunca u tvravu na veeru. eli s vama
raspraviti neke stvari!
Blackthorne se vrati u selo. Bijae opustoeno, cesta tako izvijena da ju je jedva prepoznao, a povrina
oteena. Ali amcima se nije nita dogodilo. Bilo je jo mnogo poara. Mjetani su urno nosili kante
pijeska i vode. Skrenuo je za ugao. Omijeva kua pijano se nakrivila. A njegova se pretvorila u
zgarite.

TRIDESET I DEVETO POGLAVLJE

Fuiko je bila ranjena, a njezina slukinja Nigacu je poginula. Od prvog udara popustie sredinji
stupovi kue te razbacae ugljevlje kuhinjske vatre. Jedna sruena greda zarobila je Fudiku i Nigacu
koja je izgorjela kao zublja. Fuiku su izvukli. Poginula je i jedna kuhareva ki, ali ostala posluga
imala je samo modrice, a neki su iaili zglobove. Svi su bili presretni to je Blackthorne iv i bez
ozljeda.
Na spaenom futonu blizu neoteene vrtne ograde leae Fuiko u polusvijesti. Vidjevi da je i
Blackthorne neozlijeen, zamalo je zaplakala.
Hvalim Budi to niste ozlijeeni, Anin-sane slabano e ona. Jo djelomino u oku, pokuavala
je ustati, ali ju je zamolio da se ne mie. Noge i stranjica bili su joj teko opeeni. Ve ju je njegovao
lijenik, omatao joj udove zavojima umoenim u aj i u druge trave kako bi joj ublaio boli.
Blackthorne je krio svoju zabrinutost. ekao je dok lijenik nije zavrio, a onda ga je zapitao u etiri
oka:
Fuiko-san, joj ka? (Hoe li se gospa Fuiko oporaviti?)
Lijenik slegne ramenima.
Haj. Usne mu se opet povuku s isturenih zuba. Karma, neh?
Haj. Blackthorne je vidio smrt podosta opeenih mornara te je znao da je opasna svaka teka
opekotina. Otvorena rana gotovo bi se uvijek za nekoliko dana zagnojila, a niim se nije moglo
zaustaviti irenje infekcije. Ne elim da ona umre.
ozo?
Rekao je to na japanskom, a lijenik odmahne glavom te mu ree da e se gospa sigurno oporaviti. Pa
mlada je i snana.
igata ga naj! ree lijenik. Zapovjedi slukinjama da joj stalno vlae zavoje, dade Blackthorneu
trave za njegove ogrebotine, ree mu da e se uskoro vratiti te jurne uzbrdo prema Omijevoj uruenoj
kui.
Blackthorne stajae kod svog neoteenog glavnog ulaza. U lijevom stupu jo bijahu zarivene
Buntarove strijele. Rastreseno je jednu taknuo. Karma je to se opekla, alosno je pomislilo.
Vratio se Fuiki te naredio slukinji neka donese aj. Pomogao joj je da pije i drao ju je za ruku dok
nije zaspala, ili se pravila da spava. Njegova posluga spaavala je to se spasiti dalo. Brzo su radili. Uz
pomo nekolicine mjetana. Znali su da e doskora doi kie. etiri mukarca trudila su se da podignu
privremen zaklon. ozo, Anin-san. Kuhar mu je nudio vrui aj, nastojei s lica odagnati jad.
Poginula djevojica bila mu je ki miljenica.
Domo odvrati Blackthorne. Sumimasen. (Moja suut).
Arigato, Anin-san. Karma, neh?
Blackthorne kimne glavom i uze aj, pravei se kao da ne opaa kuharovu tugu da ga ne bi postidio.
Kasnije se uzbrdo popne samuraj donijevi od Toranage vijest da e Blackthorne i Fuiko spavati u
tvravi dok se ne izgradi kua. Stigoe dvije nosiljke. Blackthorne je njeno podigne u jednu nosiljku i
poalje sa sluavkama. Svoju je nosiljku otpustio rekavi Fuiki da e uskoro doi za njom.
Pone kia, ali nije se na nju osvrtao. Sjedne na kamen u vrtu koji mu je priinjao toliko zadovoljstvo.
Sad je unaokolo bio ivi kr. Mosti puknut, jezerce srueno, a potoi ieznuo.
Nita zato ree on uprazno. Stijene nisu mrtve!
Ueki-ja mu je objanjavao da se vrt mora smjestiti oko stijenja, a vrt bez stijenja je prazan, najobinije
mjesto za uzgajanje biljaka.
Jedna stijena bijae nazupana i posve obina, ali Ueki-ja ju je postavio tako da bi ovjek koji bi je
pred zalazak sunca gledao dugo i izbliza, dok bi se crvenkasti sjaj odbijao sa ilica i s kristala
ukopanih u stijeni, vidio itav niz planina, udubljenih dolova i dubokih jezera, a u velikoj daljini
pozelenjele obzorje na kojem se skupljala no.
Blackthorne dodirne stijenu.
Dajem ti ime Ueki-ja-sane ree on. To mu se svidjelo, a znao je, kad bi Ueki-ja bio iv, i starcu bi

se to jako svidjelo. Pa iako je mrtav, moda e ipak doznati, ree Blackthorne samome sebi. Moda je
sada ovdje njegov kami. Sintoisti vjeruju da se nakon smrti pretvaraju u kami. . .
- to je to kami, Mariko?
Kami je neto neobjanjivo, Anin-sane! Neto kao duh, a opet ne to! Kao dua, a opet ne to! Moda
je to nesutinski bitak stvari ili osobe ... Da znate, ovjek poslije smrti postaje kami, ah kami je i
stablo, stijena, biljka ih slika. Kamije tujemo, ali nikada ih ne oboavamo. Oni postoje izmeu neba i
zemlje, posjeuju ovu zemlju bogova ih iz nje odlaze, sve istodobno.
A into? to je intoizam?
Ah, i to je neobjanjivo, jako alim. To je poput vjere, a opet nije. Isprva ak ni imena nije imalo.
Prozvali smo ga into, put kamija, ve prije tisuu godina, da ga razlikujemo od Bu- cuda, puta
Budina. No, iako je into nemogue definirati, to je bit Japana i Japanaca, pa iako nema ni teologije, ni
vrhovnog boanstva, niti vjere, niti sustava, niti etike, to je nae opravdanje postojanja. into je
prirodni kult mitova i legendi u koje nitko
iskreno ne vjeruje, ali ih ipak svatko posvema tuje. ovjek je intoist na isti nain kao to se kao
Japanac raa.
Jeste li i vi intoist . .. istodobno kao kranka?
Oh da, oh kako da ne, naravno . . .
Blackthorne ponovno dodirne kamen.
Molim te, kami Ueki-ja, molim te, ostani u mom perivoju. Zatim je, ne osvrui se na kiu, napasao
oi na stijeni, pokraj raskonih dolina i spokojnog jezera prema pozelenjelom obzorju na kojemu se
skuplja no.
Ui mu rekoe neka se vrati u stvarnost. Die pogled. Omi ga je promatrao, strpljivo uei. Jo je
padala kia, a Omi je pod kabanicom od riine slame nosio netom izglaan kimono i irok stoast
bambusov eir. Kosa mu bijae netom oprana.
Karma, Anin-san ree pokazavi zadimljeno zgarite.
Haj. Ikaga desu ka? Blackthorne obrisa kiu s lica.
Joj. Omi upre prstom gore prema svojoj kui. Vatakui no juja va hakajsarete imasen ostukaj
ni narimasenka? (Moja kupaonica nije oteena. Biste li se njome posluili?)
Ah, so desu! Domo, Omi-san, haj, domo. Blackthorne se zahvalno popne za Omijem vijugavom
stazom, sve do njegova dvorita. Pod Murinim su nadzorom mjetani i seoski obrtnici ve lupali
ekiima, zakucavali, pilili i popravljali. Sredinji stupovi opet su bili na svojim mjestima, a krov
bijae ve gotovo postavljen.
Znakovima, jednostavnim rijeima i uz mnogo strpljivosti Omi mu objasni da je njegova posluga
pravovremeno uspjela ugasiti poar. Za dan-dva, kazao je Blackthorneu, kua e opet biti kao nova pa
nema razloga za brigu. Vau kuu obnavljat e due, Anin-sane, otprilike tjedan dana. Bez brige,
Fuiko-san dobra je domaica. Zaas e ona s Murom srediti sve trokove i vaa e kua biti bolja
nego prije. ujem da se opekla? Da, katkad se to dogaa, ali ne brinite, nai su lijenici pravi strunjaci za opekotine, pa moraju i biti, neh? Da, Anin-sane, potres je bio teak, ali i ne toliko teak.
Riita uope nisu oteena, il najhitniji od svega sustav natapanja ostao je itav. A nisu oteeni
ni brodovi, a i to je jako vano. Pod lavinom je poginulo samo stotinu pedeset i etiri samuraja, ali to
nije mnogo, neh? A to se sela tie, za tjedan dana nee se ni znati da je bio potres. Poginulo je pet
mjetana i neto djece. Nita! Aniro je imao veliku sreu, neh? ujem da ste Toranaga-samu izvukli
iz smrtne klopke. Svi smo vam zahvalni, Anin-sane. Veoma! Da smo njega izgubili... Gospodar
Toranaga ree da je primio va ma. Sretni ste, to je velika ast. Da. Vaa je karma jaka, vrlo dobra,
vie nakon to se okupate. Sretan sam to vas imam za prijatelja. Omi zovne posluitelje u
kupaonici. Isogi! (Pourite!) - Da, veoma vam zahvaljujemo.
Sluge otprate Blackthornea do kupaonice u javorovu umarku koju je s glavnom kuom spajalo uredno
zavojito etalite, obino natkriveno. Kupaonica je bila mnogo raskonija od njegove. Jedan je zid jako
napukao, ali su ga seljani ve bukali. Krov je ostao itav. Otpalo je samo nekoliko crijepova pa je tu i
tamo prokinjavao, ali to nije bilo vano.
Blackthorne se svue i sjedne na stoliicu. Sluge su ga sapunale i trljale pod kiom. Kad su ga isprali,
uao je u zgradu i utonuo u zaparenu kupelj. Otopi se sav njegov jad.
Fuiko e se oporaviti. Ja sam sretan ovjek, sretan zato to sam bio ondje da izvuem Toranagu,
sretan da spasim Mariku, i sretan to je on bio tamo da i nju i mene izvue.

Suvo ga je, kao i obino, svojom arolijom pretvorio u novog ovjeka. Kasnije mu je previo ozljede i
ogrebotine, stavio mu ist slabinski povez, kimono i tabi to su pripremili za njega te iziao. Kia je
prestala.
U jednom kutku vrta podigoe privremenu nadstrenicu. Imala je lijep uzdignut pod, a u njoj su se
nalazili isti futoni i vazica s cvjetnim ukrasom. ekali su ga Omi i bezuba starica otra lica.
Izvolite sjesti, Anin-sane ree Omi.
Hvala. I hvala na odjei odgovori on mucajui japanski.
Ne spominjite to, molim vas. Jeste li za a ili za sake?
a odlui Blackthorne, zakljuivi da e biti bolje ako mu glava bude bistra za razgovor s
Toranagom. Hvala.
Ovo je moja mati sveano e Omi. Oigledno ju je oboavao.
Blackthorne se nakloni. Starica se nasmijei i uvue dah.
ast mi je, Anin-sane rekla je.
Hvala, ali ja sam poaen. Blackthorne automatski ponovi niz udvornih reenica kojima ga je
nauila Mariko.
Anin-sane, jako nas je raalostilo kad smo vidjeli da gori vaa kua.
A to se moe? To je karma, neh?
Da, karma. Starica svrne pogled i drekne: uri! Anin-san voli topli aj!
Blackthorneu zasta dah kad spazi mladu enu pored slukinje koja je donijela posluavnik. Tad se nje
sjetio. Zar nije ovo ona ista ena koju je prvi put vidio s Omijem prolazei selom do galije?
Ovo je moja ena kratko e Omi.
Poaen sam ree Blackthorne dok je ona zauzimala svoje mjesto, kleknula te se naklonila.
Morate joj oprostiti to je spora javi se Omijeva mati.
Je li vam a dovoljno topao?
Hvala, jako je dobar. Blackthorne primijeti da starica nije zovnula snahu po imenu kao to je
trebala. No, to ga nije iznenadilo jer mu je Mariko priala da u japanskom drutvu zapovjedniki
poloaj pripada svekrvi.
Bogu hvala da nije tako u Evropi rekao joj je.
Svekrva ne moe uiniti nita pogreno. Na koncu konca, Anin-sane, enu biraju mladievi
roditelji, a koji bi otac odluio, a da se prethodno ne posavjetuje sa svojom enom? Naravno, snaha
mora sluati, a sin radi uvijek ono to ele njegova mati i otac.
Uvijek?
Uvijek!
A ako sin odbije?
To nije mogue. Svatko mora sluati glavu kue. Sinova je prva dunost prema roditeljima. Naravno.
Majka daje sinu sve! ivot, hranu, njenost, zatitu. Cijeli ga ivot potpomae, pa je stoga opravdano
da sin slua majine elje. Snaha mora sluati. To je njezina dunost.
Kod nas nije tako.
Teko je biti dobra snaha, jako teko. Mi se jedino nadamo da poivimo dovoljno pa da imamo
sinove i da postanemo svekrve.
A vaa svekrva?
Ah, umrla je, Anin-sane. Umrla je prije mnogo godina. Nisam je ni upoznala! Gospodar Hiro-macu
se u svojoj mudrosti nije nikada vie oenio.
Buntaro-san je njegov jedinac?
Da. Moj mu ima pet sestara, a nijednog brata iva. Naalila se: U neku smo ruku sada
srodnici, Anin-sane. Fuiko je neakinja moga mua. U emu je stvar?
Iznenaen sam to mi to niste nikada rekli. To je sve.
Pa, zamreno je to, Anin-sane. Tad mu Mariko objasni da je Fuiko zapravo posvoje Numate
Akinorija koji je uzeo za enu Buntarovu najmlau sestru, a pravi Fuikin otac bio je unuk diktatora
Gorode i njegove osme sulonice. Fuiku je Numata usvojio kao dojene na Taikovu naredbu, jer je
Taiko htio blie veze izmeu potomaka Hiro-macua i Gorode .
to?
Mariko se nasmije rekavi mu: da, japanske obiteljske veze jako su zamrene jer je posvojenje
normalna pojava, obitelji esto razmjenjuju sinove i keri, a neprestano se razvode, ponovno ene i
uzajamno ene. S toliko zakonitih sulonica i olakanim razvodom pogotovo po naredbi feudalnoga
gospodara

 uskoro sve obitelji postaju nevjerojatno zapletene.

Bili bi mi potrebni dani, Anin-sane, da iznesem

obiteljske veze gospodara Toranage. Samo

pomislite na ove zavrzlame! Trenutano ima sedam slubenih sulonica koje su mu rodile pet sinova i
tri keri. Neke sulonice bile su udovice ili su prethodno imale jedan brak, a i sinove i keri. Toranaga
je neke usvojio, a neke nije. U Japanu se ne pita je li netko posvoje ili roeno dijete. Zapravo, zar je
to i vano? Nasljedstvo je uvijek preputeno hiru glaveine kue, pa je svejedno jesu li posvojena ili
nisu, neh? I Toranagina je majka bila razvedena. Kasnije se preudala i rodila jo tri sina i dvije keri u
braku s drugim muem, a i svi su oni sad oenjeni i udate! Njezin najstariji sin iz drugoga braka je
Zataki, gospodar Sinana.
Blackthorne je o tome razmiljao, a onda ree:
Nama razvod nije mogu. Nemogu je.
Tako nam kau sveti oci. Jako alim, ali to nije osobito razborito, Anin-sane. Dogaaju se
pogreke, ljudi se mijenjaju, to je karma, neh? Zato bi mukarac morao podnositi nevaljalu enu ili
ena nevaljala mua? Glupo bi bilo da su mukarac ili ena vjeno vezani, neh?
Da.
U tom smo mi jako razboriti, a sveti oci nerazboriti. Bijae to jedan od dva glavna razloga zbog
kojih Taiko nije elio prihvatiti kranstvo. Ta glupost u pogledu razvoda .
i esta zapovijed! Ne ubij! Pater-vizitator poslao je ak u Rim, molei odrjeenje za Japance u pogledu
razvoda, ali je njegova svetost papa u svojoj mudrosti odbio. Da je njegova svetost na to pristala,
uvjerena sam da bi se Taiko obratio, daimji bi sad slijedili pravu vjeru i ova zemlja bila bi kranska.
Pitanje ubijanja ne bi bilo bitno, jer na to se zapravo nitko i ne osvre, a najmanje od svih krani.
Tako malen ustupak za toliko mnogo, neh?
Da odvrati Blackthorne. Kako mu se razvod ovdje ini razumnim. Zato je to kod kue smrtni
grijeh, zato se tome u ime Boje opire svaki sveenik u kranstvu, katolianstvu ili protestantizmu?
Kakva je bila Toranagina ena? zapitao ju je, u elji da ona produi razgovor. Uglavnom je
izbjegavala govoriti o Toranagi i o povijesti njegove obitelji, a Blackthorne je htio sve doznati.
Marikinim licem proe sjena.
Mrtva je. Bila mu je to druga ena, a umrla je prije deset- -jedanaest godina. Bijae ona Taikova
polusestra. Gospodar Toranaga nikada nije imao sree sa svojim enama, Anin-sane.
Zato?
Oh, druga ena bila mu je stara, umorna i krta! Obo- avala je zlato, a pravila se da nije tako, kao i
njezin brat Taiko. Jalova i zloudna. Jasno, bio je to politiki brak. Neko vrijeme morala sam joj biti
pratilja. Nita je nije veselilo, a nijedan mladac ni mukarac nije mogao odrijeiti vor njezina
Zlatnog paviljona.
to?
Njezinih Vrata od ada, Anin-sane, svojim Kornjainim glavama, svojim Zaparenim kopljima!
Zar ne razumijete? Njezinu . stvar.
Oh! Razumijem. Da.
Nitko nije mogao odrijeiti vor njezin . . . Nije je mogao zadovoljiti!
Pa ni Toranaga?
Nikad nije s njom jastuio, Anin-sane zapanjeno mu je odgovorila. Naravno, poslije braka
nije imao s njom ta raditi osim da joj preda zamak, dvorane i kljueve svoje riznice. A i zato bi? Bila
je postarija i ve je imala dva mua, ali je njezin brat Taiko razrijeio te brakove. Jako neugodna ena!
Svima je silno laknulo kad je otila u Veliku prazninu, pa i Taiku, a sve njezine pastorke i sve
Toranagine sulonice potajno su s velikom radou zapalile tamjan.
A Toranagina prva ena?
Ah, gospa Taibana! 1 to je bio politiki brak. Gospodar Toranaga imao je osamnaest, a ona petnaest
godina. Pretvorila se u uasnog bapca. Prije dvadeset godina Toranaga ju je osudio na smrt otkrivi da
ona potajno rovari da ubije njihova feudalnog gospodara, diktatora Gorodu, koga je mrzila. Otac mi je
esto priao kako je smatrao da su svi oni sretni to su sauvali glavu on, Toranaga, Nakamura i svi
generali jer Goroda je bio nemilosrdan i nesmiljen, a poglavito je sumnjiio one koji su mu bili
najblii. Ta ena mogla ih je sve upropastiti, pa makar su svi oni bili neduni. Zbog njezine urote
protiv gospodara Go- rode usmrtie i njezina jedinca Nobunagu, Anin-sane. Ubila je roenog sina.
Pomislite samo na to! Tako je alosno i tako uasno! Jadni Nobunaga! Bio je najmiliji Toranagin sin i
njegov slubeni batinik, hrabar i sposoban general, a ocu posve odan. Bijae neduan, ali ona ga je
ipak upetljala u spletku. Imao je samo devetnaest godina kad mu je Toranaga naredio da poini
seppuku.
Toranaga je ubio roenog sina? I enu?

 Da,

on im je naredio da se ubiju, ali nije imao izbora. Anin-sane. Da im nije to naredio, gospodar
Goroda bi s pravom mogao pretpostavljati da je i Toranaga sudjelovao u uroti, te bi mu smjesta
zapovjedio da raspori trbuh. Oh, da, Toranaga je imao sreu to je izbjegao Gorodin gnjev i bio je
mudar to joj je brzo sudio. Kad je poginula, njezina snaha i sve Toranagine sulonice bijahu silno
zanesene. Njezin je sin, po njezinu nagovoru, poslao svoju prvu enu kui u nemilosti, zbog neke izmiljene sitnice, a ta ena rodila mu je ve dvoje djece. ena je poinila seppuku Jesam li vam kazala da
gospe seppuku poine tako da raspore grlo, Anin-sane, a ne trbuh kao mukarci? No, u smrt je pola
radosno, sretna to se izbavlja ivota suza, a i druga je njegova ena molila da je digne smrt, jer je svekrva i njoj isto tako zagoravala ivot . . .
Dok je sada promatrao Midorinu svekrvu kojoj se aj cijedio niz bradu, Blackthorne je znao da ova
stara grizica ima vlast nad ivotom i nad smru, razvodom ili ponienjem snahe Midori, pod uvjetom
da na to pristane njezin mu, glava kue. A to god roditelji odlue, Omi e posluati. Kako uasno!,
pomislio je.
Midori je bila ljupka i mlaahna koliko je starica bila odurna. Lice joj je bilo jajoliko, a kosa bujna.
Bila je ljepa od Marike, ali bez njezine vatre i snage, savitljiva kao paprat i krhka kao pauina.
Gdje je zakuska? Anin-san zacijelo je gladan, neh? ree starica.
Oh, jako alim! odmah odgovori Midori. Odmah neto donesi! naredila je slukinji.
Pouri! Jako alim, Anin-sane!
Jako alim, Anin-sane! ponovi starica.
Molim vas, ne ispriavajte se ree Blackthorne Midori i odmah ustanovi da je pogrijeio.
Pristojnost je nalagala da se obraa samo svekrvi, pogotovo ako je bila na zlu glasu. Jako alim
ree on. Nisam gladan. Veeras jesti moram s gospodarom Toranagom.
Ah, so desu! uli smo da ste mu spasili ivot. Morali biste znati koliko smo vam zahvalni ... svi mi,
njegovi vazali! ree Marica.
Bila je to dunost. Nisam nita uinio.
Vi ste sve uinili, Anin-sane. Omi-san i gospodar Jabu cijene va postupak kao i svi mi.
Blackthorne vidje kako starica gleda sina. O, kad bih te mogao prozreti, stara kuko!, pomisli on. Jesi
li isto onako podmukla kao i ona Taibana?
Majko, sretan sam to imam Anin-sana za prijatelja ree Omi.
Svi smo mi sretni kazala je ona.
Ne, ja sam sretan odgovori Blackthorne. Ja sam sretan da imam prijatelje kao obitelj Kasigi
Omi-sana. Svi laemo, pomisli Blackthorne, ali ne znam zato vi laete! Ja la- em da se zatitim, a
i zato to je to obiaj. Ali nisam nikada zaboravio ekaj trenutak! Istini za volju, nije li ono bila
karma? Zar i ti ne bi uinio ono to je uinio Omi? Davno je to bilo, u prethodnom ivotu, neh? Sad to
vie nema smisla.
Uz obronak se uspne skupina jahaa na elu s Nagom. Sjahao je i stupio u vrt. Svi seljani prekinu
posao i kleknu. Dao im je znak neka nastave.
Jako alim to vam smetam, Omi-sane, ali alje me gospodar Toranaga.
Molim lijepo, ne ometate me. Izvolite nam se pridruiti
ree Omi. Midori mu odmah prui svoj jastuk te se duboko nakloni.
Biste li htjeli a ili sake, Naga-sama? Naga sjedne.
Nita, hvala. Nisam edan. Omi ga je uljudno pozivao, prolazei onaj beskonani neophodni
obred, iako bijae jasno da Naga uri.
Kako gospodar Toranaga?
Vrlo dobro. Anin-sane, uinili ste nam veliku uslugu. Da. Osobno vam zahvaljujem.
Bijae to dunost, Naga-sane, ali ja sam uinio sitnicu. I gospodar Toranaga je mene izvukao iz...
izvukao me iz zemlje.
Da, ali poslije toga. Veoma vam zahvaljujem.
Naga-sane, bih li neto mogao uiniti za gospodara Tora- nagu? upita Omi. Etiketa mu je konano
dopustila da prijee na stvar.
eli vas vidjeti nakon veere. Bit e sastanak svih oficira.
Bit u poaen.
Anin-sane, doite sada sa mnom, ako izvoljevate.

 Naravno. ast mi je. Opet se nakloni i pozdravi, a tad se Blackthorne vine na konja te se spuste
nizbrdo. Kad je povorka samuraja stigla na trg, Naga povue uzde.
Anin-sane!
Haj?
Od sveg srca vam zahvaljujem to ste spasili gospodara Toranagu. Dopustite mi da vam budem
prijatelj ... I neke rijei koje Blackthorne nije razumio.
Jako alim, ne razumijem. 'Karite hu'?
Ah, jako alim! Kante im ... Jedan ovjek karite im neto drugom ovjeku. Poput duga .
Razumijete to je to dug?
Dug sine Blackthorneu. Ah. so de.su! Vakarimasu.
Dobro. Samo rekoh da sam va dunik.
Bijae to moja dunost, neh?
Da. Pa i uza to, dugujem vam ivot.
Toranaga-san kae da su barut i naboje vratili na va brod, Anin-sane, ovdje u Aniru, prije nego
to je brod poao u Jedo. Pita koliko e vam trebati da se pripremite za more!
Ovisi o stanju broda, o tome jesu li ljudi izvukli brod na bok i popravljali ga, jesu li zamijenili
jarbol, i tako dalje. Zna li gospodar Toranaga kakvo je stanje broda?
Kae da mu se ini da je brod u redu, ali on nije pomorac pa ne moe biti u to siguran. Nije bio na
brodu otkako ga ote- glie u luku Jedo, kada je dao upute da brod poprave. Uz pretpostavku da je brod
sposoban za plovidbu, neh. pita koliko e vam trebati da se spremite za rat!
Blackthorneovo je srce prestalo kucati.
Protiv koga u ratovati, Mariko-san?
On pita: a protiv koga biste eljeli ratovati?
Ovogodinjeg Crnog broda odmah odgovori Black- ihorne, donijevi iznenada odluku, u
oajnikoj nadi da je ovo pravi trenutak da Toranagi iznese naum to ga je danima potajno kovao. Sve
je bacio na kartu da time to je jutros spasio Toranagin ivot uiva posebnu povlasticu koja e mu
pomoi da prijee opasna mjesta.
Mariko je bila zaskoena.
to?
Crni brod. Recite gospodaru Toranagi neka mi samo dade svoja preporuena pisma da smijem
napasti Crni brod. Ostalo u ja obaviti. Sa svojim brodom i uz malu pomo . . . Teret emo podijeliti,
svu svilu i dragocjene metale!
Ona se smijala, ali ne i Toranaga.
Moj . . . moj gospodar tvrdi da bi to bio neoprostiv ratni in protiv prijateljskog naroda. Portugalci
su bitni za Japan.
I jesu, trenutano. No, vjerujem da su mu oni neprijatelji isto kao i meni, a kakve god usluge vam
daju, mi moemo to bolje obavljati. Uz manju cijenu.
Moda, kae on, ali misli da Kina s vama nee trgovati. Ni Englezi ni Nizozemci nisu jo brojni u
Aziji, a nama je svila potrebna sada, i to stalne poiljke.
Jasno, on ima pravo, ali za godinu-dvije to e se promijeniti, pa e tada on dobiti dokaz. Stoga evo
drugoga prijedloga! Ja ve ratujem s Portugalcima. Iza granice od tri milje prostiru se meunarodne
vode. Sa svojim preporuenim pismima mogao bih zakonito zaplijeniti Crni brod, odvesti ga u bilo
koju luku te prodati i brod i teret. S mojim brodom i posadom to e biti lako. Za nekoliko tjedana ili
mjeseci mogao bih u Jedo dovesti Crni brod i sve to je na njemu. U Jedu bih ga mogao prodati. On e
dobiti pola vrijednosti, kao luku pristojbinu.
On kae da ga se ne tie ono to se na puini dogaa izmeu vas i neprijatelja vaih. More pripada
svima, ali ova zemlja je naa, ovdje vladaju nai zakoni, a nae zakone ne smijete prekriti.
Da. Blackthorne je znao da je njegov naum opasan, ali mu je intuicija govorila da je sad pogodno
vrijeme te da e Toranaga zagristi mamac. A i Mariko. Bio je to samo prijedlog. Pitao me protiv
koga bih elio ratovati. Molim vas, oprostite, ali katkad je dobro planirati, za svaki sluaj. Smatram da
su u tome moji interesi zajedniki s interesima gospodara Toranage.
Mariko prevede. Toranaga promumlja i kratko govorae.
Gospodar Toranaga cijeni razumne prijedloge, Anin-sane, kao to je vaa primjedba o brodovlju, ali

ovo je smijeno. Pa i da obojica imate iste interese, to nije sluaj, kako biste vi i devet ljudi mogli
napasti tako golem brod na kojemu je gotovo tisuu ljudi?
Ne bih mogao! Moram nabaviti novu posadu, Mariko-san. Osamdeset-devedeset ljudi, vinih
pomoraca i topnika. Nai u ih u Nagasakiju, na portugalskim brodovima. Blackthorne se pravio da
ne opaa kako ona uvlai dah ni kako je zaustavila lepezu. Zacijelo u tamo nai nekoliko Francuza.
Budem li sretan, i jedan-dva Engleza, neto Nijemaca ili Nizozemaca! Uglavnom su to, vjerojatno,
otpadnici ili silom ukrcani na brod. Potrebna bi mi bila propusnica do Nagasakija, zatita i malo srebra
ili zlata. Na neprijateljskim brodovljima uvijek ima pomoraca koji e se ukrcati na brod za gotov
novac i za udio u plijenu.
Moj gospodar kae: zapovjednik koji bi takvoj rulji vjerovao u napadu, bio bi lud.
Slaem se ree Blackthorne. Ali moram imati posadu da se otisnem na puinu.
Pita bi li bilo mogue obuiti samuraje i nae pomorce da postanu topnici i mornari?
Lako. S vremenom, ali to bi moglo trajati mjesecima. Dogodine bi zacijelo bili spremni. Nema
izgleda da napadnu ovogodinji Crni brod.
Gospodar Toranaga kae: ne kanim napasti Crni brod niti Portugalce ove godine ni dogodine. Oni
nisu moji neprijatelji i nisam s njima zaraen.
Znam, ali ja sam s njima zaraen. Molim vas, oprostite. Naravno, ovo je samo rasprava, ali moram
nabaviti ljude da se otisnem na more te da budem na usluzi gospodaru Toranagi ako on to eli.
Sjedili su u Toranaginim privatnim odajama to su gledale na vrt. Potres gotovo da nije taknuo utvrdu.
No bijae vlana i bez zraka, a dim od kolutova tamjana lijeno se uzdizao pa tjerao komarce.
Pita moj gospodar govorila je Mariko kad biste sad imali svoj brod i one lanove posade koji
su s vama stigli, biste li otplovili u Nagasaki po dodatne ljude koji su vama potrebni?
Ne! To bi bilo previe opasno. Bio bih s tako oajno malim brojem ljudi da bi me Portugalci zarobili.
Bilo bi mnogo bolje da najprije nabavim ljude pa da ih dovedem u domae vode, u Jedo, neh? Kad
budem imao punu posadu i kad budem naoruan, neprijatelj u ovim vodama nema nita ime bi mi
mogao nauditi.
On misli da vi i devedeset ljudi ne biste zauzeli Crni brod.
Na Erasrnu.su ja mogu taj brod prestii i potopiti. Naravno, Mariko-san, znam da su sve ovo
pretpostavke, ali kad bi mi dopustili da napadnem neprijatelja, im bih skupio posadu
i im bi dola plima, otplovio bih u Nagasaki. Da je Crni brod ve u luci, pokazao bih svoje bojne
zastave i isplovio na puinu da brod blokiram. Pustio bih da brod obavi trgovinu, a kad bi bio spreman
za povratak u domovinu, pravio bih se kao da su mi potrebne zalihe hrane i pustio da Crni brod isplovi
iz luke. Stigao bih ga nekoliko velikih milja dalje na puini, jer smo bri od njih, a moji topovi uinili
bi ostalo. Kad bi Crni brod spustio zastavu i predao se, ukrcao bih na nj svoju posadu te bih ga vratio u
Jedo. Na brodu sigurno ima tri, gotovo etiri stotine tona zlata u polugama.
A zato kapetan ne bi svoj brod potopio kad ga vi porazite, ako ga porazite, prije nego se stignete
ukrcati?
Obino Blackthorne htjede nadodati: Obino se posada pobuni ako je kapetan fanatik, ali
nikada nisam upoznao takvoga ludog kapetana. Uglavnom se s kapetanom pogaamo. Potedimo im
ivot i damo malen udio i slobodan prijevoz do najblie luke. No, ovaj u put imati posla s
Rodriguesom, a njega poznajem i znam to e uiniti. Smislio je neto bolje pa odlui da im ne oda
plan. Najbolje je barbarske obiaje ostaviti barbarima, zakljuio je. Poraeni brod obino se preda,
Mariko-san umjesto toga je kazao. To je obiaj... Jedan od naih obiaja pomorskog rata, koji
poteuje nepotrebne gubitke ivota.
Gospodar Toranaga kae: jako alim, Anin-sane, taj je obiaj gnusan. Kad bi on imao brodove, ne
bi bilo predaje. Mariko srkne a pa produlji; A ako brod jo nije u luci?
Onda u pretraiti pomorske putove da ga uhvatim im
zae nekoliko dugih milja u meunarodne vode. Lake e biti da brod uhvatimo dok je teko optereen,
ali takva emo ga tee dovesti u Jedo. Kada oekujete da e Crni brod pristati?
Moj gospodar ne zna. Moda do trideset dana, veli on. Ove e godine brod rano stii.
Blackthorne je znao da je jako blizu zgoditka, tako jako blizu.
Onda emo ga blokirati te ga odvesti pred kraj sezone.
Ona je prevela, a Blackthorneu se uini da je naas vidio kako preko Toranagina lica prelazi
razoaranje. Zastane kao da razmatra mogunosti pa ree: Da je ovo Evropa, postojao bi drugi izlaz.
Moglo bi se uploviti nou pa brod silom zauzeti. Na prepad!

Toranaga vre stisne drak maa.

Pita: zar biste se na naoj zemlji usudili boriti s vaim neprijateljima?
Blackthorneove su usne bile suhe.
Ne! Naravno, ovo je jo samo pretpostavka, ali kad bi izmeu njega i Portugalaca postojalo ratno
stanje, a kad bi gospodar Toranaga elio da im naudi, ovo bi bio najbolji nain. Kad bih imao dvije-tri
stotine poslunih boraca, dobru posadu i Erasmus, lako bi bilo prii Crnome brodu, ukrcati se na nj, te
ga odvui na puinu. On bi mogao odabrati vrijeme napada na iznenaenje da je ovo Evropa.
Zavlada dug tajac.
Kae gospodar Toranaga: ovo nije Evropa, a izmeu njega i Portugalaca ne vlada, niti e ikada
vladati, ratno stanje.
Naravno. Posljednja stvar, Mariko-san! Nagasaki nije pod vladavinom gospodara Toranage, je li?
Nije, Anin-sane. Gospodaru Harimi pripadaju luka i zalede.
Pa zar isusovci zapravo ne dre luku i svu trgovinu? Blackthorne zapazi da ona oklijeva s
prijevodom, ali nije poputao pritisak. Zar to nije honto, Mariko-san? A zar gospodar Harima nije
katolik? Zar i veina otoka Kiuua nije katolika? Pa zar stoga isusovci u stanovitoj mjeri ne dre
cijeli otok?
Kranstvo je vjera. Daimji upravljaju svojom zemljom, Anin-sane odgovori mu osobno Mariko.
A meni rekoe da je Nagasaki zapravo portugalsko tlo. Rekoe mi da se oni ponaaju kao da je
njihov. Zar otac gospodara Harime nije prodao zemlju isusovcima?
Da. Mariko nabrusi glas. Ali Taiko je zemlju uzeo natrag. Sada vie nijednom strancu nije
doputeno da ovdje posjeduje zemlju.
No, nije li Taiko sam dopustio da mu ukazi zastare pa se danas tamo nita vie ne moe dogoditi bez
odobrenja isusovaca? Zar isusovci ne dre sve brodove u Nagasakiju i svu trgovinu? Zar isusovci ne
obavljaju u vae ime svu trgovinu i djeluju kao posrednici?
Jako ste dobro upueni u Nagasaki, Anin-sane otro e ona.
Moda bi gospodar Toranaga morao osvojiti luku od neprijatelja. Moda . . .
To su vai neprijatelji, Anin-sane, a ne nai ree ona. Konano je progutala mamac. Isusovci
su . .
Nan da? U znak isprike okrenula se Toranagi i objasnila to su razgovarali. Kad je zavrila,
strogo joj se obratio. Oevidni prijekor.
Haj ponovila je nekoliko puta i pokajniki se klanjala. Tad e Mariko Blackthorneu: Gospodar
Toranaga me podsjea da su moja miljenja bezvrijedna i da tuma mora samo prevoditi, neh? Molim
vas, oprostite!
Neko bi joj se Blackthorne ispriao to ju je namamio u zamku, ali sad mu to nije padalo na pamet.
Budui da je postigao ono to je htio, nasmijao se i rekao:
Haj. kavau Cukkuko-san! (Da, lijepa gospo prevoditeljice!)
Mariko se kiselo nasmijei, bijesna na samu sebe to je upala u zamku. Njezin je mozak bio u sukobu
izmeu dviju podvojenih privrenosti.
Joj,
Anin-san

ree
Toranaga.
Opet
je
bio
dobre
volje.

 Mariko-san,

kavau desu jori! Cukku-san anamsu ka nori nuisen. neh? (Mariko-san mnogo je ljepa
od starog Cukku-sana, i mnogo mirisnija, zar ne?)
Haj. Toranaga se nasmije. Mariko porumeni i nalije aj. Malko se smekala. Tad se javi Toranaga.
Ozbiljno.
Na gospodar pita zato postavljate toliko pitanja, ili iznosite tolike tvrdnje, o gospodaru Harimi i o
Nagasakiju?
Tek toliko da pokaem da luku Nagasaki zapravo dre stranci. Portugalci! A moj zakon me ovlauje
da bilo gdje napadnem neprijatelja.
Ali ovo nije bilo gdje, kae on. Ovo je zemlja bogova i takav napadaj je nezamisliv.
Slaem se od sveg srca, ali ako gospodar Harima ikad postane neprijateljski raspoloen, ili ako
postanu neprijateljski nastrojeni isusovci koji vode Portugalce, to je nain da ih onemoguite.
Gospodar Toranaga veli da ni on, niti njegovi daimji. nee nikada dopustiti da jedna strana nacija na
japanskom tlu napadne drugu stranu naciju. Niti da bilo tko va ubija njihove! Druga je stvar protiv
carevih neprijatelja. Sto se tie nalaenja boraca i posade, onaj tko govori japanski lako bi nabavio
bilo koji broj ljudi. Na otoku Kiuuu ima mnogo vaka.
Vako. Mariko-san?
Oh, jako alim. Mi gusare zovemo vako. Anin-sane. Imali su mnoga gnijezda po otoku Kiuuu, ali
Taiko ih je uglavnom istrijebio. Na nesreu, jo uvijek je mogue nai preivjele. Vaki su stoljeima
bili strah i trepet na kineskim obalama. Zbog njih nam je Kina zatvorila svoje luke! Objasnila je
Toranagi Sto je kazala. On se opet javi, naglaenije Kae: nikada vam nee dopustiti, niti smiljati,
niti vas ovlastiti za napad na kopnu, luko bi bilo posve u redu da na puini gonite neprijatelja svoje
kraljice. Ponavlja da ovo nije bilo koje mjesto. Ovo je zemlja bogova! Morate biti strpljivi, ko to vas
je ve opominjao.
Da. Kanim pokuati biti na taj nain strpljiv. elim napasti neprijatelja samo zato to je to
neprijatelj. A svim srcem vjerujem da su oni i njegovi neprijatelji.
Kae gospodar Toranaga da su mu Portugalci kazali da ste vi njegov neprijatelj, a u to su vrsto
uvjereni Cukku-san i pater-vizitator.
Kad bih uspio Crni brod zarobiti na puini, pa ga dovesti u Jedo kao zakonski plijen, pod engleskom
zastavom, biste li mi dopustili da Crni brod i sve to je na njemu prodam u Jedu, prema vaem obiaju?
Gospodar Toranaga odgovara: zavisi.
Ako doe rat, biste li mi dopustili da napadnem neprijatelja neprijatelja gospodara Toranage, kako
budem najbolje znao i umio?
On kae da je to hatamotova dunost. Naravno, hatamoto je neprestano podloen njegovim
naredbama. Moj gospodar eli da jasno kaem: japanski problemi nee se rjeavati nikakvom drugom
metodom osim japanskom metodom.
Da. Potpuno razumijem. S dunom poniznou elio bih naglasiti, to o njegovim problemima vie
znam, mogao bih vie pripomoi.
Kae da je hatamoto uvijek duan pomagati svom gospodaru, Anin-sane. Kae da kasnije
odgovaram na sva vaa razborita pitanja!
Hvala. Smijem li ga pitati bi li elio imati vlastito brodovlje? Kao to sam mu predlagao na galiji?
Ve je rekao da bi volio imati brodovlje, moderno brodovlje, Andin-sane, sa svojim ljudima. Koji
daimjo to ne bi poelio?
Onda mu recite ovo: kad bih imao toliku sreu da zauzmem neprijateljski brod, doveo bih ga u Jedo
da ga preuredim i da izbrojim plijen. Tad bih svoj dio plijena prebacio na Erasmus, a Crni bih brod
prodao Portugalcima, ili bih ga darovao Tora- naga-sami, ili bih ga zapalio. Sto god on zaeli! Tada
bih otplovio kui. Za godinu dana bih se vratio i doveo etiri bojna broda, kao dar engleske kraljice
gospodaru Toranagi.
Pita gdje biste vi tu zaradili?
Honto je ovo: ostalo bi i meni mnogo, Mariko-san, nakon to bi njezino velianstvo platilo brodove.
Nadalje, elio bih jednog od njegovih najpovjerljivijih savjetnika povesti sa sobom.
kao izaslanika svojoj kraljici. Moda bi ga zanimao ugovor o prijateljstvu izmeu naih zemalja.
Kae gospodar Toranaga da bi to od vae kraljice bilo vie nego nadasve plemenito. Nadodao je: ali
ako bi se tako neto kojim udom dogodilo, i kad biste se vratili s novim brodovima, tko bi obuio
njegove mornare, samuraje i kapetane da upravljaju tim brodovima?
Isprva ja, ako bi mu se to svidjelo. Bio bih poaen. A tada bi mogli slijediti drugi.

 Pita to znai:
Dvije godine.

isprva?

Toranaga se povrno nasmijeio.

Na gospodar tvrdi da dvije godine nee biti isprva' dosta. No, nadodaje on, to je obmana. Nije
zaraen s Portugalcima, ni s gospodarom Harimom iz Nagasakija. Ponavlja, ono to radite izvan
japanskih voda na svom brodu sa svojom posadom, vaa je karma. inilo se da je Mariko zbunjena.
Izvan naih voda vi ste stranac, kae on. Ali ovdje ste samuraj.
Da, znam koju mi je ast uinio. Smijem li zapitati kako samuraj pozajmljuje novac, Mariko-san?
Od zajmodavca, Anin-sane. A gdje bi drugdje? Od prljavog trgovca, zajmodavca. Prevela je
Toranagi. Zato biste trebali novac?
Ima li u Jedu zajmodavaca?
Oh, da! Zajmodavci su posvuda, neh? Zar nije isto i u vaoj zemlji? Pitajte svoju sulonicu, Aninsane, ona bi vam moda mogla pomoi. To spada u njezinu dunost.
Rekoste da sutra kreemo u Jedo?
Da, sutra.
Na nesreu, Fuiko-san nee biti sposobna za putovanje.
Mariko se dogovarala s Toranagom.
Kae gospodar Toranaga da e je poslati galijom kad galija isplovi. Pita zbog ega vam je potrebno
uzajmiti novac.
Morat u nabaviti novu posadu, Mariko-san, otploviti bilo kamo, sluiti gospodaru Toranagi, kako
on poeli. Je li to doputeno?
Posadu iz Nagasakija?
Da.
On e vam odgovoriti kad stignete u Jedo.
Domo. Toranaga-sama. Mariko-san, kad stignem u Jedo, kamo da odem? Hoe li tamo biti netko tko
bi me vodio?
Oh, za takve stvari nikad se ne morate brinuti, Andin-sane. Vi ste jedan od hatamota gospodara
Toranage. Kucanje na unutranja vrata.
Naprijed! Sodi otvori Naga te se nakloni.
Oprostite, oe, ali rekoste da vas obavijestim im se okupe svi vai oficiri.
Hvala, evo mene odmah. Toranaga na tren promisli pa prijateljski mahne Blackthorneu. Aninsane, poi s Naga- -sanom. On e te odvesti u tvoju sobu! Hvala na iznesenom miljenju!
Da, gospodine. Hvala vama to ste me sasluali. Hvala vam na rijeima. Da. Trudim se jako biti
strpljiv i savren.
Hvala, Anin-sane. Toranaga je gledao kako se on klanja i kako odlazi. Kad ostadoe sami,
obratio se Mariki: Pa, to misli?
Dvije stvari, gospodine. Kao prvo, neizmjerna je njegova mrnja prema isusovcima! Nadilazi ak
njegovo zaziranje od Portugalaca, pa e vam on biti bi protiv isusovaca ili Portugalaca, ili pak i
jednih i drugih, ako vi elite bi. Znamo da je hrabar pa e on odvano odbiti svaki napad s mora.
Drugo: njegov cilj jo uvijek je novac. U njegovu obranu mogla bih na osnovu onog to sam doznala
rei da je novac jedini istinski nain da se barbari domognu trajne vlasti. Oni kupuju zemlju i poloaje.
Pa i njihova je kraljica trgovkinja te prodaje zemlju velmoama, a vjerojatno kupuje brodove i
zemlje. Nisu oni toliko razliiti od nas, gospodaru, osim u tom pogledu. A i po tome to oni ne razumiju vlast, kao ni to da je rat ivot, a ivot smrt.
Jesu li isusovci moji neprijatelji?
Mislim da nisu.
Portugalci?
Mislim da se oni brinu samo za dobit, zemlju i za irenje rijei Boje.
Jesu li krani moji neprijatelji?
Nisu, gospodine, iako su moda neki vai neprijatelji krani . . . katolici ili protestanti.
Ah, misli, dakle da je Anin-san moj neprijatelj?
Ne, gospodine. Ne! Mislim da vas on potuje i da e s vremenom postati pravi vazal.
A nai krani? Koji su mi neprijatelji?
Velmoe Harima, Kijama. Onoi i svaki drugi samuraj tko se protiv vas digne.
Toranaga se nasmije.
Da, ali utjeu li na njih sveenici kao to tvrdi Anin-san?

 Mislim da ne utjeu.
Hoe li se njih trojica dii na mene?
Ne znam, gospodine. Prije su prema

vama bili i neprijateljski i prijateljski nastrojeni, ali ako stanu

na Iiovu stranu, bit e jako opasno.
Slaem se. Da. Ti si valjana savjetnica. Teko je tebi biti katolkinja, a u prijateljskim odnosima s
neprijateljem i sluati neprijateljeve zamisli.
Da, gospodine.
Uhvatio te u klopku, neh?
Da, ali u biti je imao pravo. Nisam radila ono to ste naredili. Postavila sam se izmeu njegovih
misli i vas. Molim vas, primite moje isprike.
I dalje e biti teko. Moda i tee.
Da, gospodine, ali bolje je poznavati obje strane medalje! Veina onog to je kazao pokazalo se
istinitim. Na primjer to da su panjolci i Portugalci podijelili svijet i da sveenici krijumare mukete,
pa ma kako to bilo nemogue povjerovati. U moju privrenost ne morate sumnjati, gospodine. Pa ma
kako opasno bilo, uvijek u obavljati svoju dunost prema vama.
Hvala. Pa, ono to je kazao Anin-san bijae jako zanimljivo, neh? Zanimljivo, ali besmisleno. Da,
hvala, Mariko-san, valjana si ti savjetnica. Da naredim tvoj i Buntarov razvod?
Gospodine?
Dakle?
O, da se oslobodim, pjevala je njezina dua. Gospe, samo da se oslobodim! Sjeti se tko si, Mariko,
sjeti se to si! I zapamti da je ljubav barbarska rije.
Toranaga ju je motrio u posvemanjem tajacu. Vani su se komarci sudarali u spirale tamjanskog dima
pa bi odletjeli u zaklon. Da, pomisli on, ona je sokolia. Ali na koji plijen da nju obruim?
Ne, gospodine naposljetku e Mariko. Hvala, gospodine, ali ne.
Anin-san neobian je ovjek, neh? Glava mu je puna sanja. Smijeno je i pomisliti napasti nae
prijatelje Portugalce ili njihov Crni brod. Besmisleno je povjerovati u ono to on kae
o etiri broda ili o dvadeset brodova.
Mariko je oklijevala.
Ako on kae da je brodovlje mogue, gospodine, onda i ja mislim da je mogue.
Ne slaem se vatreno e Toranaga. Ali ima pravo da je on protutea naprama ostalima, on i
njegov bojni brod. Kako neobino i kako korisno! Kao to Omi ree: trenutano su nam barbari
potrebni da od njih uimo. A jo mnogo toga moramo nauiti, pogotovu od njega, neh?
Da.
Vrijeme je da otvorimo carstvo, Mariko-san. Iido e ga zaklopiti kao otrigu. Kad bih opet postao
predsjednik Regent- skog vijea, sklopio bih sporazume s bilo kojom zemljom, ukoliko je prijateljska.
Poslao bih ljude da od drugih naroda ue, da, i poslao bih poklisare. Kraljica toga ovjeka za poetak
bi bila dobra. Kraljici bih moda trebao poslati poklisarku, enu, kad bi ona bila dosta pametna.
Morala bi biti veoma jaka i vrlo pametna, gospodine.
Da. Bilo bi to opasno putovanje.
Sva su putovanja opasna, gospodine ree Mariko.
Da. Opet Toranaga bez upozorenja promijeni temu. Kad bi Anin-san isplovio s brodom punim
zlata, bi li se i vratio? Ba on?
Poslije dugog vremena ona odgovori:
Ne znam.
Toranaga odlui da na nju vie ne vri pritisak.
Hvala, Mariko-san prijateljski e on, u znak da je otputena. elim da prisustvuje sastanku te
da Anin-sanu prevodi to govorim.
Sve, gospodine?
Da. A kad naveer ode u ajanu da kupi Kikuin ugovor, povedi sa sobom Anin-sana. Njegovoj
sulonici kai da sve pripremi. Njemu je nagrada potrebna, neh?
Haj.
Kad je dola do odija, Toranaga prozbori:
Kad rijeimo razmiricu izmeu Iida i mene, naredit u da se razvede.
Stegnula je ruku na zaslonu. Lagano je kimnula u znak suglasnosti, ali nije se osvrtala. Vrata se za
njom zatvore.
Toranaga je na tren gledao u dim, pa onda ustao, poao u vrt na zahod i unuo. Kad je obavio nudu i

obrisao se papirom, zauje kako sluga mie posudu iza rupe i umjesto nje stavlja istu. Komarci su
zujali i on ih rastreseno lupne.
Razmiljao je o sokolima i o sokolicama, znajui da grijee i najvei sokolovi, kao to je pogrijeio
Iido. I Kiri, i Mariko, i Omi, pa i Anin-san.
Stotinu i pedeset oficira poredahu se u uredne nizove, a pred njima Jabu, Omi i Buntaro. Mariko je sa
strane kleala pored Blackthornea. Toranaga stupi unutra sa svojim tjelohraniteljima te sjedne na
osamljen jastuk suelice njima. Prihvati njihove naklone, a onda im ukratko izloi bit poruke te im
po prvi put javno iznese svoj presudni bojni plan. Opet je zatajio one potajne, brino smiljene
ustanke, kao i injenicu da e napad uslijediti du sjeverne, a ne du june priobalne ceste. I uz ope
klicanje, jer svi njegovi ratnici bijahu sretni to je neizvjesnost najzad okonana, ree im da e, im
prestanu kie, rasturiti lozinku Grimizno nebo koja e za njih biti znak za napad.
U meuvremenu oekujem da e Iido protivzakonito okupiti novo Regentsko vijee. Oekujem da
e me lano optuiti. Oekujem da e mi protivzakonito objaviti rat! Nagnuo se prema naprijed.
Ljevicu je prema svome obiaju poloio na bedro, dok je desnicom vrsto stezao ma.
Sluajte. Potujem Taikovu oporuku, a svog neaka Jaemona priznajem za kvampakua i Taikova
nasljednika. Ne elim nikakve druge zemlje, ne elim nove asti, ali ako me izdajice napadnu, moram
se braniti. Ako izdajice obmanjuju njegovu carsku visost i pokuavaju zauzeti vlast u zemlji, moja je
dunost da cara branim i da zlo tjeram. Neh?
Pozdravi ga gromoglasno povlaivanje. Dvoranom se zaore bojni poklii Kasigi! i Toranaga!' i
odjeknu po cijeloj utvrdi.
Jurina pukovnija bit e pripravna da se ukrca na galije za Jedo, na elu s Toda Buntaro-sanom
kojemu e zamjenik biti Kasigi Omi-san. Za pet dana! Gospodaru Kasigi Jabu, izvolite mobilizirati Izu
te poslati est tisua ljudi na granine prijelaze ukoliko bi izdajica Ikava Dikkju navalio na jug da nam
prekine veze. Kad prestanu kie, Iido e napasti Kvanto .
I Omi, i Jabu, i Buntaro nijemo se sloe s Toranaginom mudrou to nikom ne odaje svoju
popodnevnu odluku da napadne po kinom razdoblju, odmah.
To e sve zaskoiti, pomisli Omi, a eludac mu se prevrtao pri pomisli da e po kii ratovati u
planinama Sinana.
Nai muketi probit e put rekao je popodne Jabu onako oduevljeno.
Da sloio se Omi, koji nije imao vjere u taj plan, ali nita drugo nije mogao ponuditi. Ludost, ree
samome sebi, iako je bio oaran to je unaprijeen u zapovjednikova zamjenika. Ne razumijem kako
Toranaga moe misliti da na Sjevernoj cesti ima ikakve izglede za uspjeh.
Nema nikakvih izgleda, opet je pomislio i napola zaepio ui na Toranagino bodrenje, kako bi se
mogao ponovno posvetiti pitanju svoje odmazde. Napad na Sinano zacijelo e mu pruiti tucet
mogunosti da Jabua poaljem u prednju liniju, a bez opasnosti po sebe. Rat, bilo koji rat, bit e u
moju korist, samo ako ga ne izgubimo . . .
Danas sam zamalo poginuo uo je tad Toranagin glas.
Danas me Anin-san izvukao iz zemlje. Ovo je ve drugi, a moda i trei, put kako mi je on spasio
ivot. Moj ivot nita ne znai u usporedbi s budunou moga klana, a tko moe rei bih li ostao iv
ili bih poginuo da mi on nije pomogao? Pa iako buido zahtijeva da vazali nikad ne oekuju nagradu ni
za kakvu uslugu, dunost je feudalnoga gospodara da s vremena na vrijeme udijeli milosti. U opem
klicanju Toranaga ree: Anin-sane, sjedni ovdje! Mariko-san, i ti!
Omi je ljubomorno gledao kako se dugonja die i klei na onom mjestu koje je Toranaga pokazao
rukom pored sebe, a u cijeloj prostoriji nije bilo nijednog ovjeka koji ne bi poelio da je i sam bio
dobre sree pa uinio ono to je uinio barbarin.
Darujem Anin-sanu feud blizu ribarskog seoca Jokohame juno od Jeda! Godinja mu je vrijednost
dvije tisue kokua. Dajem mu pravo da skupi dvije stotine stalnih samuraja. I puna prava samuraja i
hatamota prema kui Joi Toranage-noh-Ciki- tada-Minovare. Nadalje, on e dobiti deset konja,
dvadeset kimona, zajedno s punom bojnom opremom za svoje vazale, in glavnoga admirala i pilota u
Kvantu. Toranaga prieka dok Mariko nije prevela, a tad povie: Naga-sane!
Naga posluno donese Toranagi svilom obavijen omot. Toranaga zbaci omot. Unutra bijahu dva maa.
Jedan kratak, a drugi ubojit.
Kad je opazio da je moje maeve progutala zemlja te da sam bez oruja, Anin-san opet se spustio u
rascijep da nade svoj ma i meni ga dade. Anin-sane, zauzvrat ti dajem ove maeve. Izradio ih je
veliki zanatlija Jori-ja. Zapamti, ma je samurajeva dua. Ako samuraj zaboravi ma ili ga izgubi,
nikad mu to nee hiti oproteno.

Uz jo jae klicanje i pritajenu zavist Blackthorne prihvati maeve, ispravno se nakloni, zatakne ih za
pojas te se opet nakloni.
Hvala, Toranaga-sama. Ukazujete mi previe asti. Hvala!
Htio se udaljiti, ali ga Toranaga zamoli da ostane..
Ne, sjedni ovdje, pokraj mene, Anin-sane. Toranaga opet pogleda ratnika fanatina lica svojih
oficira. Glupani!, htjede im povikati. Zar ne shvaate da bi rat, bilo sad, bilo poslije kia, bio samo
poguban? Bilo koji rat protiv Iida-Oibe-Jae- mona i njihovih sadanjih saveznika, mora zavriti
pokoljem svih mojih vojska, sviju vas, te iskorijenjenjem mene i roda moga? Zar ne shvaate da
nemam nikakvih izgleda za uspjeh, osim ako ne saekam i ponadam se da e se Iido sam zadaviti?
Umjesto toga jo ih je vie poticao, jer bijae najvanije da neprijatelja izbaci iz ravnotee.
Sluajte, samuraji! Uskoro ete moi dokazati svoju hrabrost kao pravi mukarci, kano to su prei
vai dokazali svoju. Unitit u Iida i sve njegove izdajice, a prvi e biti Ikava ikkju. Ovim predajem
sve njegove zemlje, obje pokrajine, Surugu i Totomi, vrijedne tri stotine tisua kokua, svome vjernom
vazalu gospodaru Kasigi Jabuu, i potvrujem njega i njegovu lozu vrhovnim gospodarima tog
podruja, uz Izu.
Gromko povlaivanje. Jabu je porumenio od ushita.
Omi je lupao po tlu, i on je isto onako oduevljeno klicao kao ostali. Sad je njegov plijen bio
bezgranian, jer je prema obiaju Jabuov nasljednik imao naslijediti i sve njegove zemlje.
Kako da ubijem Jabua ne ekajui rat?
Tad oi ukopa u Anin-sana koji je zaneseno vikao. Zato mi to ne bi uinio Anin-san?, zapita se i
glasno se nasmija pri toj glupoj pomisli. Buntaro se nagne prema njemu te ga potapa po ramenu,
srdano, jer je taj smijeh protumaio kao znak sree zbog Jabua.
Uskoro e dobiti feud to ga zasluuje, neh? prodere se Buntaro nadglasavi galamu. I ti
zasluuje priznanje. Tvoje su zamisli i savjeti vrijedni!
Hvala, Buntaro-sane.
Bez brige, moemo se mi probiti preko svih planina.
Da. Buntaro bijae krvoloan vojskovoa i Omi je znao da su prikladan par. Omi neustraiv
strateg, a Buntaro odvaan jurinik.
Ako nas itko moe provesti kroz planine, on je taj!
Ponovno klicanje kad je Toranaga naredio neka svima donesu sake i time zakljuio slubeni skup.
Omi popije sake. Gledao je kako Blackthorne prazni i drugu alicu, u istom kimonu, s vrsnim
maevima. Mariko mu je jo govorila. Vrlo mnogo si se promijenio, Anin-sane, od onog prvog dana!,
zadovoljno je pomislio. Mnoge tvoje inozemne misli jo su u tebi vrsto usaene, ali ve postaje
civiliziran .
to je, Omi-sane?
Nita . Nita, Buntaro-sane
Izgledao si kao da ti je eta gurnuo guzicu u lice!
Ni govora, uope ne! Eeeee, posve suprotno. U meni se rodila zamisao. Istrusi! Hej, Breskvin
cvijete, donesi jo sakea, prazna je alica moga gospodara Buntara!

ETRDESETO POGLAVLJE

Poslae me da se raspitam hoe li Kiku-san biti naveer slobodna ree Mariko.

Oh, jako alim, gospo Toda, ali nisam sigurna laskavo e Mama-san Gioko.

Smijem li pitati da
li uvaena muterija trai gospu Kiku za cijelu veer ili samo za jedan dio, ili moda do jutra? Ukoliko
ona ve nije zauzeta!
Mama-san bijae visoka otmjena pedesetogodinjakinja divna osmijeha. No, pila je previe sakea, srce
joj bijae tablica mnoenja, a imala je nos kojim je na udaljenosti od pedeset rija mogla nanjuiti
srebrenjak.
Nalazile su se u prostoriji od osam prostiraka uz Toranagine privatne odaje. Ta je soba izdvojena za
Mariku, a s druge je strane gledala na vrti ograen prvim unutranjim obrambenim zidom. Opet je
padala kia, a kapljice su se iskrile pod zubljama.
O tom e odluiti muterija gospodski e Mariko. Moda bismo sad mogle sklopiti sporazum
koji bi obuhvatio sve zamislive sluajeve.
Jako alim, molim vas, oprostite, to odmah ne znam je II slobodna. Toliko je trae, gospo Toda.
Sigurno me shvaate!
Oh, da, naravno. Uistinu smo jako sretni to tako dinu gospu imamo ovdje, u Aniru. Mariko je
istaknula rije An- diro. Pozvala je Gioku, umjesto da je posjeti, to je takoer mogla uiniti. A kad je
Mama-san stigla, dovoljno kasno da dokae ono Sto je eljela, ali ne toliko kasno da ispadne
neuglaena, Mariko se poveselila prilici da se rogovima bije s tako doraslom protivnicom. Je li
ajana jako oteena? zapitala je.
Sreom nije, osim neto vrijedne keramike i odjee, ali e nas stajati malo bogatstvo popravak krova
i ureenje vrta. Uvijek je vrlo skupo kad se neto mora obaviti na brzinu, nije li tako?
Da, to je jako tegobno. U Jedu, Miimi, pa i u ovom seocu.
Jako je vano imati mirnu okolinu, neh? Bi li nas moda muterija udostojila posjetom u ajani? Ili
bi htjela da ga Kiki-san ovdje posjeti, ukoliko je slobodna?
Mariko napui usne, razmiljajui.
U ajani.
Ah, so desu! Mama-san se pravim imenom zvala Heiko-ii, Najstarija zidareva ki. Njezin otac,
a njegov otac prije njega, bijahu strunjaci za izgradnju vrtnih zidova. Niz godina bila je kurtizana u
Miimi, glavnom gradu poluotoka Izua, i dostigla in drugog razreda. No, bozi su joj se nasmijeili pa
je poklonima svoga gospodara i svojim istananim poslovnim smislom zaradila dovoljno novca
da pravovremeno iskupi svoj ugovor. Tako je postala upraviteljica gospama, u svojoj vlastitoj ajani,
onda kada je vie nitko nije traio zbog lijepa tijela i sone duhovitosti kojima su je obdarili bogovi.
Sad se zvala Gioko-san, gospa Srea. Kada je bila mlaahna, etrnaestogodinja kurtizana, nadjenue
joj ime Cukajko, Krotiteljica zmija. Vlasnik joj je objasnio da se onaj poseban muki organ moe
usporediti sa zmijom, da je zmija sretan znak, pa ako u tom smislu uspije postati krotiteljica zmija,
postii e velik uspjeh. I samo e ime nasmijavati muterije, a u njezinu poslu smijeh je presudan.
Gioko na smijeh nikada nije zaboravljala.
Sake, Gioko-san?
Hvala, da, hvala, gospo Toda. Slukinja natoi. Tad je Mariko otpusti.
Trenutak su utke pile. Mariko opet napuni alice.
Jako lijep porculan! Tako elegantan! ree Gioko.
Vrlo je bijedan. Zao mi je to ba ovaj moramo upotrijebiti.
Ako je uspijem osloboditi, hoe li pet kobana biti prihvatljivo? Zlatnik koban, teak osamnaest
grama, vrijedio je tri kokua rie.
Jako alim, moda se nisam jasno izrazila. Ne kanim kupiti cijelu ajanu iz Miime, nego samo
usluge jedne gospe za jednu veer.
Gioko se nasmija.
Ah, gospo Toda, zasluili ste svoj ugled. No, smijem li istaknuti da je Kiku-san gospa prvog
razreda? Ceh joj je lani dodijelio tu ast.
Istina je, a sigurna sam da je in zasluen. Ali bijae to u Miimi. Pa i u Kiotu No, naravno, vi ste se
alili, jako alim.

Gioko proguta psovku to joj bijae na jeziku, pa se blago osmjehne.

Na nesreu, morat u dati naknade muterijama koji su je evo sad sam se sjetila ve prije
naruili. Jadno dijete, propadoe joj etiri kimona kad je vodom gasila poar. U ovu zemlju dolaze
teka vremena, gospo, sigurno razumijete! Pet ne bi bilo pretjerano.
Naravno da ne bi. Pet bi bilo opravdano u Kiotu, za tjedan dana zabavljanja s dvije gospe prvog
razreda, ali sada nisu normalna vremena pa moramo initi ustupke! Pola kobana. Sake, Gioko-san?
Hvala, hvala. Sake je tako dobar! Kakvoa je tako dobra, tako jako dobra. Samo jo jedan, molim
lijepo, a onda moram ii. Ako Kiku-san veeras nije slobodna, rado bih ugovorila za neku drugu gospu
. . . Moda za Akeku! Ili bi moda odgovarao koji drugi dan? Moda prekosutra?
Mariko je trenutak utjela. Pet kobana bilo je neuveno! Toliko se plaalo za uvenu kurtizanu prvog
razreda u Jedu. Pola kobana bilo bi i vie nego dovoljno za Kiku. Mariko je znala cijene kurtizanama,
jer je Buntaro s vremena na vrijeme uzimao kurtizane. Dapae, jednoj je otkupio i ugovor, a Mariko je
morala plaati raune koji su joj naravno opravdano stizali. Odmjeravala je Gioku koja je mirno
srkala sake uzdignute glave.
Moda ree Mariko. Ali mislim da to ne bi odgovaralo! Niti druga gospa, niti druga no .
Ne, ako se ne dogo
vorimo za veeras, prekosutra bi nam bilo prekasno, jako alim. A to se tie druge gospe... Mariko
se nasmijei i slegne ramenima.
Gioko alosno odloi alicu.
ula sam da nas ostavljaju nai dini samuraji. Kakva teta! Ovdje su noi tako ugodne. U Miimi
nemamo ovakve morske povjetarce kao ovdje. I meni e biti ao to odlazim.
Moda jedan koban. Ukoliko ovaj sporazum utanaimo, nakon toga bih razgovarala o cijeni za otkup
njezina ugovora.
Njezina ugovora?!
Da. Sake?
Da, hvala. Ugovor Njezin ugovor? Pa, to je druga stvar. Pet tisua kokua.
Nemogue!
Da sloi se Gioko. Ali Kiku-san mi je kao roena
ker. Ona mi i jest ki, vie od moje keri. Odgajam je od njezine este godine. Ona je najsavrenija
gospa Svijeta vrba na cijelom poluotoku Izuu. O, znam ja, u Jedu imate vee gospe, duhovitije,
svjetovnije, ali to je samo zato to Kiku-san nije imala tu sreu da se drui s tako vrsnim osobama. No,
i sad se nijedna ne moe s njom usporediti u pjevanju i sviranju samisena, kunem se svim bogovima.
Godina dana boravka u Jedu kod pravoga gospodara i uz prikladne izvore znanja, omoguila bi joj da
se uspjeno takmi s bilo kojom kurtizanom u carstvu. Pet tisua kokua malena je svota za takav
cvijetak. elo joj se orosilo znojem. Morate me ispriati, ali nikad jo nisam razmiljala da
prodam njezin ugovor. Tek joj je osamnaest godina, nema ljage! Ona je moja jedina dama prvoga
razreda! Zapravo smatram da nikada neu prodati njezin ugovor, pa ni uz navedenu cijenu. Ne, mislim
da u morati razmisliti, jako alim. Moda bismo sutra mogle o tome raspravljati? Izgubiti Kiku-san?
Malu moju Kiku-an?
U uglovima oiju skupe joj se suze i Mariko pomisli; ako su ovo prave suze, onda se ti, Gioko,
nikada nisi raskreila nijednoj Kneevskoj mlatilici!
Jako alim. Sigata ga naj, neh? udvorno e Mariko te pusti Gioku da cvili i plae. Redovito joj je
punila alicu. Koliko zapravo vrijedi ugovor?, pitala se ona. Pet stotina kokua bilo bi
daleko vie nego poteno. Ovisno o strepnji mukarca, koji u ovom sluaju nimalo ne strepi. Gospodar
Toranaga svakako ne. Za koga li nju kupuje? Za Omija? Vjerojatno! No, zato je Toranaga naredio
Anin-sanu da doe ovamo?
Slaete li se, Anin-sane? zapitala ga je tada uz uzrujan smijeh, nadglasavi graju pijanih oficira.
Kaete da mi je gospodar Toranaga ugovorio gospu? Dio moje nagrade?
Da! Kiku-san. Nikako ne moete odbiti. Meni... meni je naredio da vam prevodim.
Naredio?
Oh, bit u sretna da vam prevodim, ali Anin-sane, uistinu ne smijete odbiti. Bilo bi to grozno
neuljudno nakon tolikih poasti, neh? Nasmijeila mu se, izazivala ga je, jako ponosna i oarana
Toranaginom nevjerojatnom velikodunou. Molim vas! Jo nikad nisam iznutra vidjela ajanu.
Rado bih u nju zavirila i porazgovorila s pravom gospom iz Svijeta vrba.
to?
Oh, te dame tako zovu jer bi trebale biti ljupke kao vrbe. Katkad ih zovu i Plutajui svijet, jer ih

usporeuju s lopoima to plivaju po jezeru. No, Anin-sane, molim vas, pristanite.

A Buntaro-sama?
Oh, zna on da vam ovo moram ugovoriti. Rekao mu je gospodar Toranaga. Naravno, sve je veoma
slubeno. Meni je nareeno, a i vama. Molim vas! Tada je rekla na latinskom, presretna to nitko
drugi u Andiru ne govori taj jezik: Postoji jo jedan razlog, ali njega u ti kasnije odati.
Ah . reci mi sada!
Kasnije. Ali veselo na to pristani, jer ja te molim.
Ti... Kako bih tebi ita mogao odbiti?
Ali veselo! Mora biti veselo! Obeaj!
Sa smijehom. Obeavam da u pokuati. Ne obeavam ti nita drugo nego to da u pokuati dati sve
od sebe.
Tada ga je ostavila i otila pripremiti taj susret.
Oh, rastuuje me i sama pomisao na to da prodam ugovor svoje ljepotice jaukala je Gioko. Da,
hvala vam, samo jo malko sakea, a onda uistinu moram otii. Istrusila je alicu pa je umorno
pruila Mariki da joj smjesta napuni. Recimo, za veeras dva kobana, u znak moje elje da ugodim
tako zaslunoj gospi?
Jedan. Ako ovo utanaimo, moda bismo veeras mogle podrobnije razgovarati o ugovoru. U ajani!
Jako alim to ovako naglim, ali vrijeme je, razumijete... Mariko neodreeno mahne rukom prema
dvorani za sastanke. Dravni poslovi... gospodar Toranaga budunost kraljevstva razumjet ete,
Gioko-san.
Oh, da, gospo Toda, naravno. Gioko pone ustajati.
Da se sloimo za jedan i pol, za veeras? Dobro, znai utanaile smo . . .
Jedan!
Oh ko, gospo, polovica je tek simbolina i o tome uope nije vrijedno raspravljati procvili Gioko,
hvalei bogove to su je obdarili otroumnou, a zadravajui na licu izraz hinjene tjeskobe. Koban i
pol bili bi trostruka cijena. Ali, i vie nego novac, ovo je konano bio prvi poziv jednog pravog
pripadnika visokog japanskog plemstva, a ona je za tim hlepila, i rado bi savjetovala Kikui-san da sve
to uini i besplatno, i to dvaput. Tako mi svih bogova, gospo Toda, preputam se vama na milost i
nemilost, koban i pol. Molim vas, mislite na moju drugu djecu koju godinama moram odijevati,
odgajati i hraniti, a koja nee postati neprocjenjive kao Kiku-san, ali moram ih isto onako lijepo gojiti
kao nju.
Jedan koban u zlatu, sutra. Neh?
Gioko uzdigne porculansku pljosku i nalije u dvije alice. Jednu ponudi Mariki, a drugu iskapi, pa
odmah natoi sebi novu.
Jedan ree ona i gotovo se ugui.
Hvala, jako ste ljubazni i obzirni. Da, vremena su teka.
Mariko umjereno srkne riino pivo. Uskoro emo Anin-san i ja doi u ajanu.
A? to ste to rekli?
Da emo Anin-san i ja uskoro doi u ajanu. Ja mu moram prevoditi.
Barbarin? dahne Kiku.
Barbarin. Stii e ovamo svakog trena ako ga ne zaustavimo. S njom, najokrutnijom,
najgramzljivijom otrokondom koju sam u ivotu srela. Neka se ponovno rodi kao ulina kurva
petnaestoga razreda!
Kiku se usprkos strahu od srca nasmija.
Oh, Mama-san, molim vas, ne uzrujavajte se toliko! Cini se da je ona tako divna gospa, a jedan cijeli
koban . . . Uistinu ste postigli izvrsnu pogodbu! Lake malo, imamo mnogo vremena. Najprije neka
vam sake otjera garavicu. Ako, mala, brzo kao kolibri!
Ako nestane.
Da, muterija je Anin-san. Gioko zamalo da se opet ne ugui.
Kiku ju je hladila lepezom. I mala naunica Hana hladila je Mamu-san i drala joj kraj nosa blage

miriljive trave.
Mislila sam da se cjenka za gospodara Buntara ili za gospodara Toranagu glavom. Jasno, kad je
spomenula Anin-sana, odmah sam je upitala zato se nije pogaala njegova sulonica, gospa Fuiko,
kao to trai pristojnost, ali rekla mi je samo da je ta gospa zadobila teke opekotine, a njoj je
gospodar Toranaga osobno naredio neka sa mnom razgovara.
Oh! Oh, kad bih bila tako sretna pa sluila velikom vel- moi!
Hoe, dijete, hoe, kad mi to smislimo. Ali barbarin! to li e misliti tvoje druge muterije? to e
rei? Jasno, stvar sam ostavila neodlunu, rekavi gospi Toda da ne znam jesi li slobodna, pa jo
moe odbiti ako eli, bez uvrede.
to bi rekle druge muterije? Ovo je naredio gospodar Toranaga. Nita se ne moe uiniti, neh?
Kiku je prikrivala zebnju.
Oh, ti lako moe odbiti, ali samo brzo, Kiku-an. Oh ko, morala sam biti mudrija . . . morala sam.
Bez brige, Gioko-sama. Sve e biti u redu, ali moramo bistro misliti. To je velika pogibelj, neh?
Da. Veoma.
Ako prihvatimo, vie nam nema uzmaka.
Da. Znam.
Savjetujte me.
Ne znam, Kiku-an. Kao da me opinio kami. Ti mora odluiti!
Kiku je odmjerila sve uase, a onda razmotrila dobre strane.
Zaigrajmo kartu, prihvatimo ga. Na koncu konca, on je samuraj i hatamoto, i omiljeni vazal
gospodara Toranage. Ne zaboravite to nam je prorekla gatara! Ja u vam pomoi da zauvijek
postanete bogati i glasoviti. Molim bogove neka mi to dopuste, da vam uzvratim svu vau dobrotu.
Gioko pomiluje Kiku po prekrasnoj kosi.
Oh, dijete, tako si dobra, hvala ti, hvala. Da, mislim da si pametna. Slaem se. Neka nas on posjeti.
S ljubavlju ju je utip- nula za obraz. Uvijek si bila moja miljenica! Ali, da sam znala, za
barbarskog generala zahtijevala bih dvostruko.
Pa dobile smo dvostruko, Mama-san.
Morale smo dobiti trostruko! Kiku potapa Gioku po ruci.
Bez brige ovo je poetak vae dobre sree.
Da, a istini za volju, Anin-san nije obian barbarin, nego uz to samuraj i hatamoto. Ree mi gospa
Toda da je dobio posjed od dvije tisue kokua, proglaen je admiralom svih Tora- naginih brodova,
kupa se kao civilizirana osoba i vie ne smrdi...
Stie Ako bez daha i natoi vino ne prolivi ni kapi. Vrlo brzo ieznu etiri alice. Gioko se sad bolje
osjeala.
Veeras sve mora biti savreno. Da! Ako je to naredio gospodar Toranaga, jasno da tako mora biti.
Ne bi on to osobno naredio da to osobno njemu nije vano, neh? A Anin-san uistinu je kao daimjo.
Dvije tisue kokua godinje... Tako mi svih kamija, zacijelo imamo jako mnogo sree! Kiku-san,
posluaj!
Nagne se blie, a i Ako se prigne i razrogai oi. Budui da gospa Toda govori njihov pogani
jezik, pitala sam je poznaje li neke neobine obiaje ili navike, prie, plesove ili poloaje, pjesme,
pomagala ili ljubavne okrepice koje osobito voli Anin- -san.
Ah, to bi mi bilo od velike pomoi, da! ree Kiku uplaena to je prihvatila, alei to nije bila
tako mudra pa odbila.
Nita mi nije rekla! Ona zna njihov jezik, ali pojma nema o njihovim obiajima na jastuku. Pitala
sam je da li ga je kad za to pitala, a ona je rekla da jest, ali uz strane posljedice. Gioko ispria
zgodu u zamku Osake. Moe li zamisliti kako je to bilo nezgodno!
Znamo bar to da mu djeake ne smijemo nuditi. To je ve neto.
Osim toga moe nam neto rei jo jedino kuna slukinja!
Imamo li vremena da pozovemo slukinju?
Osobno sam je posjetila. Ravno iz tvrave. Niti jednomjesena plaa nije joj razvezala jezik, glupava

iica!
Je li pristojna?
Oh da, s obzirom da je nevina slukinja poetnica! Nadodala je samo to da je gospodar muevan i
da nije teak te da je jastuio jako izdano u najobinijem poloaju. I da je dareljivo nadaren.
To nam mnogo ne pomae, Mama-san.
Znam. Moda bi bilo najbolje da sve pripremimo, za svaki sluaj, neh? Sve!
Da. Samo u morati biti jako oprezna. Vrlo je vano da sve ispadne savreno. Bit e jako teko
ako ne i nemogue da ga dobro zabavljam ako s njim ne budem mogla razgovarati.
Gospa Toda ree da e ona prevoditi tebi i njemu.
Ah, ba je ljubazna. To e jako pomoi iako nipoto nije isto.
Istina je, istina. Daj sake, Ako... Ljupko, dijete, toi mi ljupko. Kiku-san, ti si kurtizana prvog
razreda. Daj maha mati! Danas je barbarski general spasio ivot gospodaru Toranagi i sjedi u
njegovoj sjeni. O tebi ovisi naa budunost! Znam da e izvrsno uspjeti. Ako!
Da, gospodarice!
Pobrini se da futoni budu savreni, da sve bude savreno. Pobrini se da cvijee . Ne! Sama u
namjestiti cvijee! A kuharica, gdje je kuharica? Potapala je Kiku po koljenu. Uzmi zlatni
kimono, a ispod njega zeleni. Veeras moramo jako zabljesnuti gospu Toda.
Odjurila je da pospremi kuu. Sve gospe, slukinje i naunice sretno su agorile, istei i ispomaui,
ponosne to je u njihovu kuu stigla dobra srea. Kad je sve bilo sreeno, a rasporedi ostalih djevojaka
preinaeni, Gioko ode u svoju sobu i na tren legne da skupi snagu. Jo nije kazala Kikui da je dobila
ponudu da proda njezin ugovor.
Priekat u i razmisliti, zakljuila je. Uspijem li nametnuti svoje zahtjeve, moda u pustiti svoju
prekrasnu Kiku, ali ne prije nego to doznam kome e doi. Sretna sam to sam bila tako dalekovidna
pa to objasnila gospi Toda prije nego to sam otila. Zato plae, glupa starice? Zar si opet pijana?
Muni glavom! Zar ti ita vrijedi mrzovolja?
Hana-an!
Da, Majko-sama? Djevojica joj dotri. Tek je navrila est godina. Imala je krupne smee oi i
dugu divnu kosu. Nosila je novi, grimizni svileni kimono. Gioko ju je prije dva dana kupila
posredstvom mjesne trgovkinje djecom i Mure.
Kako ti se svia novo ime, dijete?
Oh, jako mnogo, jako mnogo! Poaena sam, Majko-san!
Ime Hana znailo je Cvjetka, kao to je Kiku znailo Krizantema, a Gioko joj ga je nadjenula ve
prvog dana. Sad sam ti ja majka!', rekla joj je Gioko ljubazno, ali odluno, kad je platila i kad ju je
preuzela, udei se kako to da takva budua ljepotica moe potjecati od tako prostih ribara kao to je
okrugla Tamaza- kijeva ena. Poslije etverodnevnog estokog cjenkanja platila je koban za
djevojiine usluge do njezine dvadesete godine, dovoljno da se Tamazakijeva obitelj prehrani dvije
godine.
Donesi mi a, ealj i miriljivo ajevo lie da prekrijem zadah sakea.
Da, Majko-sama. Sjijepo i zadahtano je odjurila, eljna da ugaa, a na vratima se saplela u
Kikuine tanke suknje.
Oh, oh, oh, jako alim . ..
Mora paziti, Hana-an.
Jako alim, jako alim, starija sestro... Hana-an zamalo se rasplakala.
Zato si alosna, Cvjetko? Nemoj tako ree Kiku te joj njeno obrisa suze. U ovoj kui
zaboravljamo na alost.
Zapamti, nama iz Svijeta vrba nije nikad potrebna alost, dijete, jer kakva korist od toga? Zalost
nikada nije ugodna. Naa je dunost da ugaamo i da budemo vesele. Otri, dijete, ali ljupko, ljupko,
budi draesna. Kiku se okrene pokazavi se starijoj eni ozarena smijeka. Jeste li zadovoljni sa
mnom, gospodarice-san?

 Blackthorne ju je
Aleluja!
Ovo je Kiku-san

pogledao i promrmljao:

slubeno e Mariko zanesena Blackthorneovim ponaanjem. Djevojka je uz

utaj svile ula u sobu, kleknula, naklonila se i kazala neto to Blackthorne nije razumio.
Rekla je da ste dobrodoli, da vi astite ovu kuu.
Domo ree on.
Do itaemasite. Sake, Anin-san? zapita Kiku.
Haj, domo.
Gledao je kako njezine savrene ruke nalaze pljosku bez greke, provjeravaju je li prikladna toplina i
toe u alicu koju je prema njoj uzdigao, kao to mu je Mariko pokazala. Sve to obavljala je s vie
draesti nego to je on mogao i sanjati.
Obeajete li iskreno da ete se ponaati kao Japanac? zapitala ga je Mariko kad su krenuli iz
tvrave. Nju su nosili u baldahinu, a on je pored nje hodao stazom to se vijugavo sputala prema selu
i prema trgu uz more. Pred njima i iza njih koraali su bakljonoe. Deset samuraja pratili su ih kao
poasna straa.
Pokuat u, da rekao je Blackthorne. to moram uiniti?
Najprije morate zaboraviti to morate uiniti! Samo se morate sjetiti da je ova no samo za va
uitak.
Danas mi je najbolji dan u ivotu, pomisli on. A veeras, to e biti veeras? Uzbuivao gaje izazov i
odluio je da pokua biti Japanac, da u svemu uiva i da ne bude zbunjen.
- Koliko ta veer ovaj .. . stoji? zapitao je on.
To je vrlo nejapanski, Anin-sane prekorila ga je.
Kakve veze to ima s iim? Fuiko-san sloila se da je pogodba razumna.
Prije odlaska posjetio je Fuiku. Obiao ju je lijenik, promijenio zavoje te joj dao ljekovite trave.
Ponosila se astima i novim feudom te je umiljato avrljala, ne pokazujui bol, sretna to on ide u
ajanu. Naravno, Mariko-san se s njom savjetovala i sve je bilo sreeno. Kako je dobra Mariko-san!
Koliko ali to je opeena pa mu sama ne moe sve to utanaiti. Prije odlaska pomilovao je Fuikinu
ruku. Sviala mu se. Zahvalila mu je te se opet ispriala. Otpravila ga je u nadi da e provesti divnu
veer.
Gioko i slukinje sveano su ekale pred vratima ajane da ih pozdrave.
Ovo je Gioko-san. Ona je ovdje Mama-san.
Jako sam poaena, Anin-sane, jako poaena.
Mama-san? Mislite mama? Majka? Isto kao i na engleskom, Mariko-san? Mama, majica, majka!
Oh, gotovo je isto, ali, alim jako Mama-san znai maeha ili pomajka, Anin-sane. Majka se kae
haha-san ili oba-san.
Za tren se Gioko ispria i odjuri. Blackthorne se nasmijei Mariki koja je bila kao dijete i u sve zurila.
Oh, Anin-sane. uvijek sam eljela vidjeti kako ovakve ajane iznutra izgledaju. Mukarci su toliko
sretni! Zar nije lijepo? Zar nije divno, ak i u ovako malenom selu? Gioko-san zacijelo je naredila
obrtnicima da joj potpuno sve obnove! Pogledajte kakvou drva i ... oh, tako ste dobrostivi kad ste mi
dopustili da doem s vama. Nikad vie neu imati takvu priliku pogledajte cvijee... Kako je raskono
sloeno i oh, pogledajte perivoj...
Blackthorne bijae veoma sretan i silno je alio to je u sobi slukinja i to su vrata odi otvorena, jer
bi ak i ovdje u ajani bilo nezamislivo i pogubno da Mariko ostane sama s njim u sobi.
Lijepa si ree joj na latinskom.
I ti! Lice joj je blistalo. Jako se tobom ponosim, admirale brodova. A i Fuiko... oh, toliko se
ponosila da je jedva uspijevala mirno leati!
Uinilo mi se da ima teke opekotine.
Ne boj se! Lijenici su vrlo struni, a ona je mlada, snana i puna povjerenja. Veeras sve odagnaj iz
svojih misli. Ne pitaj vie za Iida ili Ikavu ikkjua, ni za bojeve, ni za lozinke, feude ili brodove.
Veeras nema briga Veeras te ekaju same arolije!
Za mene si ti arolija.

Zaleprala je lepezom, natoila riino pivo i utjela. Gledao ju je, a onda su se zajedno nasmijeili.
Zato to su ovdje i drugi, a jezici rade, ipak moramo biti oprezni. Ali, oh, tako sam sretna zbog tebe!
kazala je.
Ti! A koji bijae drugi razlog? Rekla si da postoji jo jedan razlog zato eli da veeras ovamo
doem!
Ah da, drugi razlog! Oko njega zalebdi onaj isti teki miris. To je na drevni obiaj, Aninsane. Kada gospa koja pripada nekome drugom mari za nekog mukarca i eli mu pruiti neto vano,
to je njoj zabranjeno pruiti, pobrinut e se da njezino mjesto zauzme druga ena poklon najsavrenija
kurtizana koju moe priutiti.
Rekla si, kad gospa mari za drugog mukarca. Misli li pod tim Ijubav?
Da. Ali samo za veeras.
Ti!
Ti, Anin-sane!
Zato veeras, Mariko-san, zato ne ranije?
Danas je arobna veer, a kamiji nas prate. elim te!
Tad se na pragu pojavila Kiku. Aleluja! I zaeljela mu je
dobrodolicu te ga posluila sakeom.
Kako vi kaete da je gospa osobito lijepa? Mariko mu ree, a on ponovi. Djevojka se vedro
nasmije, prihvati kompliment te ga uzvrati.
Kiku-san pita eli li da ona pjeva ili plee.
Sto je tebi drae?
Ova gospa ovdje je radi tvog uitka, samuraju, a ne moga.
A ti? I ti si ovdje radi mog uitka?
Da, na neki nain ... Na vrlo prisan nain!
Onda je, molim lijepo, zamoli da pjeva. Kiku ljupko pljesne rukama i Ako donese samisen, dug,
oblikom nalik na gitaru, sa tri ice. Ako ga namjesti na pod i prui Kiki trzalicu od slonovae.
Gospo Toda ree Kiku molim vas, kaite naem dinom gostu da u najprije otpjevati Pjesmu
konjica'!
Kiku-san, bila bih poaena kad biste me veeras zvali Mariko-san.
Previe ste dobrostivi prema meni, gospo! Molim vas, oprostite. Nikako ne bih smjela biti tako
neuglaena.
Molim lijepo!
Hou. ako vam se svia, ali . . . Njezin smijeak bijae divan Hvala, Mariko-sama.
Trznula je strunu. Od trenutka kada su gosti uli u njezin svijet, sva njezina osjetila bila su ugoena.
Potajno ih je motrila dok su bili s Gioko-san i poslije, dok su bili sami, traei neki putokaz da otkrije
kako da mu ugodi ili kako da ostavi utisak na gospu Toda.
Nije bila pripravljena na ono to je doskora postalo oevidno. Andin-san oito je elio gospu Toda,
iako je to krio dobro, kako moe kriti svaka civilizirana osoba. To samo po sebi nije predstavljalo
razlog za iznenaenje, jer gospa Toda bijae nadasve lijepa i savrena i, to je najvanije, samo je ona
s njim znala razgovarati. Zapanjila se shvativi da i gospa Toda njega jednako toliko eli, ako ne i
jae.
Barbarin-samuraj i samurajka, plemika ki ubojice Akeija insaja, supruga gospodara Buntara!
Eeeee! Jadan ovjek, jadna ena. Jako alosno! Ovo sigurno mora zavriti tuno.
Kiku zamalo ne zaplae pri pomisli na tugu i nepravdu ivota. O, koliko alim to sam se rodila
seljankom, a ne samurajkom, da postanem sulonica Omi-sanu, a ne samo njegova privremena igraka.
Rado bih dala i svoju nadu u ponovno roenje, zauzvrat za to.
Odagnaj alost! Pruaj slast, to je tvoja dunost.
Zatitrae joj prsti drugi akord, pun sjete. Tad zapazi da je Mariko istinski oarana njezinom glazbom,
ali ne i Anin-san.

Zato? Kiku je znala da razlog nije njezina svirka, jer je bila sigurna da je gotovo savrena. Vjetina
koju je ona posjedovala bila je data malom broju osoba.
Trei, jo ljepi akord, za pokus. Nema sumnje, na brzinu je zakljuila, njemu se to ne svia. Zamre
akord i ona zapjeva bez pratnje, uzdiui glas uz iznenadne promjene tempa koje je godinama
usavravala. Ponovno je Mariko bila zanesena, a on nije, pa Kiku smjesta prestane.
Nije ova veer za glazbu ni za pjevanje izjavi ona. Veeras je za sreu. Mariko-san, kako da na
njegovu jeziku kaem: Molim vas, oprostite!'?
Per favor,
Per favor. Anin-sane. veeras se samo moramo smijati, neh?
Domo. Kiku-san. Haj.
Teko je zabavljati bez rijei, ali nije i nemogue, neh? Ah, znam! Skoila je na noge i poela
izvoditi komine pantomime; daimjo, nosa kaga, ribar, sokolar, naprasit uobraeni samuraj, pa i stari
ratar koji kupi pun kabao, a glumila ih je tako dobro i tako duhovito da su se uskoro Mariko i
Blackthorne smijali i pljeskali. Tada je digla ruku i objeenjaki poela izigravati mukarca koji
mokri, kako se dri ili promauje mukost, kako hvata i trai neugledan ud, ili ga pretee nevjerojatno
veliko spolovilo. I to kroz sva razdoblja njegova ivota, poevi od djeteta koje piki u krevet i cvili,
preko uurbanoga mladia, pa ovjeka koji se mora suzdravati, jednog s krupnim udom, a drugog s
jako sitnim, ma kamo li je nestao?. I na kraju, do starog starca koji zanosno mumlja to uope moe
mokriti.
Kiku se nakloni dok su oni pljeskali i srkne aj, obrisavi znoj s ela. Opazila je da on nastoji opustiti
ramena i leda.
Oh, per favor, senhor! Klekne iza njega i pone mu masirati vrat. Njezini vini prsti smjesta su
nali toke koje pruaju slast.
Oh, Boe... ba tako... Haj upravo tu! Posluala ga je.
Uskoro e vam biti lake u vratu. Previe sjedite, Anin- -sane!
To jako dobro, Kiku-san. Suvo izgleda slab!
Ah, hvala. Mariko-san, ramena Anin-sana tako su iroka! Biste li mi pomogli? Samo mu masirajte
lijevo rame, a ja u desno. Jako alim, ali nemam dovoljno snane ruke.
Mariko se dade nagovoriti i poslua. Kiku prikrije osmijeh, osjetivi kako se on napinje pod Marikinim
prstima. Bila je jako zadovoljna svojim programom. Sad je umjenou i znanjem ugaala muteriji,
koja joj se prepustila kao to je i red.
Je li sada bolje, Anin-sane?
Dobro, jako dobro, hvala.
Oh, nema na emu! Meni je zadovoljstvo. Ali gospa Toda mnogo je spretnija od mene. Kiku je
osjeala njihovu uzajamnu privlaivost, iako su je nastojali prikriti. Sad moda malo hrane?
Odmah je stiglo jelo. Za vas, Anin-sane! ponosno e ona. U zdjeli je bio malen fazan sasjeen
na komadie i ispeen na aru. Sa slatkim sojinim umakom. Posluila ga je.
Ovo slasno, slasno ree on. I bilo je.
Mariko-san?
Hvala. Mariko uze komadi, ali nije pojela. Kiku tapiima zahvati komadiak te s uitkom
provae.
Dobro, neh?
Ne, Kiku-san, to vrlo dobro! Vrlo dobro.
Molim, Anin-sane, maite se. Uzela je drugi komadiak. Ima mnogo!
Hvala. Molim lijepo. Kako je... kako ovo? Pokaza gust smei umak. Mariko joj je prevodila.
Kiku-san kae da je to eer i soja s malko umbira. Pita ima li u vaoj zemlji eera i soje.
eera ima u repi, da, a soje nema, Kiku-san.
Oh, kako moete ivjeti bez soje? Kiku posta dostojanstvena. Molim vas, recite Anin-sanu da
mi ovdje ve tisuu godina imamo eer. Donio nam ga je iz Kine budistiki redovnik Gandin. Sve

nae najbolje stvari potjeu iz Kine Anin-sane. a smo dobili pred jedno pet stotina godina. Budistiki redovnik Ejsaj donio je neto sjemena te ga zasijao u po krajini Cikuzen gdje sam se ja rodila.
On nam je donio i zen-budizam. Mariko isto tako ozbiljno prevede, a tad Kiku prasne u smijeh.
Oh, jako alim, Mariko-sama, ali i vi i on izgledali ste tako ozbiljni! Samo sam glumila dostojanstvo
dok sam govorila o aju. Kao da je to vano? Govorila sam tek tako da vas zabavljam.
Gledale su kako Blackthorne dokrajuje fazana.
Dobar ree on. Vrlo dobar. Molim vas, zahvalite Gioki-san.
Bit e poaena! Kiku im jo nalije sakea. Tad, znajui da je dolo vrijeme, neduno izjavi:
Smijem li pitati to se dogodilo danas prilikom potresa? ujem da je Anin-san spasio ivot gospodaru
Toranagi. Bila bi mi ast da to doznam iz prve ruke. Strpljivo se zavalila, pustivi Blackthornea i
Mariku da uivaju u prianju. Ubacivala bi oh ili to se onda dogodilo?, ili bi toila sake. Nije ih
prekidala nikada. Bila je idealna slu- ateljica.
A kad su zavrili, Kiku se divila njihovoj hrabrosti i dobroj srei gospodara Toranage. Neko su vrijeme
razgovarali, a onda Blackthorne ustade, a slukinji rekoe da ga odvede.
utnju prekine Mariko.
- Jo nikad niste jeli meso, Kiku-san, zar ne?
Dunost mi je da radim sve to mogu kako bih mu na tren ugodila, neh?
Nikada nisam znala koliko gospa moe biti savrena. Sad shvaam zato Plutajui svijet, Svijet
vrba mora uvijek postojati i koliko su mukarci sretni, a koliko sam ja nedovoljno vjeta!
Oh, to nipoto nisam kanila. Ni govora, Mariko-sama! Nije to na cilj. Ovdje smo samo zato da
kratak trenutak ugaamo.
Da. Samo sam mislila rei da vam se silno divim. eljela bih da ste mi sestra. Kiku se nakloni.
Ne bih bila dostojna te asti. Meu njima je zavladala toplina. Tad Kiku ree: Ovo mjesto jako
je tajnovito i svatko je povjerljiv. Nema dounikih oiju. Vrtna sobica za slast jako je tamna, ako
netko eli da bude tamna, a tmina uva sve tajne.
Jedini nain da se tajna sauva jest kad smo sami, pa je tono u podne apnemo praznom zdencu,
neh? prpono e Mariko. Trebalo joj je vremena da donese odluku.
Medu sestrama zdenci nisu potrebni. Slukinju sam otpustila do zore. Naa sobica za slast jako je
tajnovito mjesto.
Tamo morate biti sami s njim.
Ja uvijek mogu biti sama, uvijek.
Jako ste dobri prema meni, Kiku-an, tako silno obzirni.
Ovo je arobna no, neh? I jako osebujna!
arobne noi prebrzo zavre, seko. arobne su noi za djecu, neh? Idi, nisam dijete!
Tko zna to se dogaa u arobnoj noi? Tmina sve obuhvaa!
Mariko alosno zakima glavom pa je njeno pomiluje.
Da.'Ali kad bi njemu ova no obuhvaala vas, bilo bi to sve.
Kiku nije vie navaljivala. Tad izjavi:
Ja sam dar za Anin-sana? On me nije zatraio?
Da vas je vidio, kako vas ne bi zatraio? Uistinu mu je ast to ste ga primili! To sada razumijem.
Pa on me jedanput vidio, Mariko-san! Bila sam s Omi-sanom kad nas je mimoiao na putu za brod
to e ga odvesti u Osaku.
Oh, pa Anin-san je rekao da je s Omi-sanom vidio Midori. Ono ste bili vi? Pored nosiljke?
Da, na trgu. Oh da, bila sam to ja, Mariko-san, a ne gospa Omi-samina supruga. Rekao mi je:
Konnii va!. No, zacijelo se on toga ne sjea. Kako bi se i sjetio? Bilo je to u njegovom prijanjem
ivotu, neh?
Oh, zapamtio ju je, lijepu djevojku pod zelenim suncobranom. Rekao je: najljepa djevojka koju je
ikad vidio. Mnogo mi je puta o njoj priao. Mariko ju je jo podrobnije motrila. Da, Kiku-san,
lako vas je onoga dana ispod suncobrana mogao zamijeniti s njom.

Kiku natoi sake, a Mariku ushiti njezina nesvjesna otmjenost.

Imala sam suncobran zelen kao more rekla je presretna to ju je zapamtio.
Kako je tada izgledao Anin-san? Mnogo drukije? Sigurno je bila uasna ona No vriskova.
Da, da, bila je. A tad je bio stariji, koa na licu bila mu je napeta... Ali postadosmo previe ozbiljne,
starija seko. Ah, ne znate koliko sam poaena to ste mi dopustili da vas ovako zovem. Ova je veer
samo za uitak! Vie neemo biti ozbiljne, neh?
Da! Slaem se. Molim vas, oprostite mi.
Sad prijeimo na praktinije stvari. Biste li me posavjetovali,
molim vas?
to god elite ree Mariko ljubazno kao uvijek.
to se jastuenja tie, da li njegovi sunarodnjaci koliko je vama poznato vole neke naprave ili
poloaje? Jako alim to pitam, ali moda biste me mogli uputiti.
Mariko je morala napregnuti svu svoju vjetinu da se ne zbuni.
Ne, koliko ja znam. Anin-san je jako osjetljiv na sve to ima ikakve veze s jastuenjem.
Bismo li ga mogle zaobilazno zapitati?
Sumnjam da to tek tako moemo pitati stranu osobu. Anin-sana nikako. I ... jako alim, ne znam
kakve su naprave osim, jasno, harigata.
Ah! Kikui ponovno pomogne intuicija, pa je bezazleno zapitala: elite li ih pogledati? Sve bih
vam ih pokazala, moda u njegovoj prisutnosti, onda ga ne moramo pitati. Vidjet emo po njegovu
ponaanju.
Mariko je oklijevala. Radoznalost joj je mutila mo rasuivanja.
Ako bismo to mogle duhovito izvesti ...
Zauju kako se pribliava Blackthorne. Kiku mu opet zaeli dobrodolicu i natoi sake. Mariko istrusi
alicu, sretna to vie nije sama s Kiku. S nelagodom se osvjedoila da Kiku ita njezine misli.
avrljali su i igrali bezbrine igre, a kad je Kiku procijenila da je pravo vrijeme, zapitala ih je ele li
pogledati vrt i sobice za slast.
Iziu u no. Tamo gdje je jo bilo kapljica rose, perivoj se prelijevao pod svjetlom zubalja. Staza je
krivudala meu siunim jezercem i uboravim slapom. Na kraju puteljka nalazila se osamljena kuica usred bambusova gutika. Bila je uzdignuta iznad njegovane zemlje. Na
verandu to ju je okruivala vodile su etiri stepenice. Sve u toj dvosobnoj nastambi bijae ukusno i
skupo. Najbolje drvo, najbolja tesarska grada, najbolji tatamiji, najbolji svileni jastuci, najelegantnije
slike u takonami.
Tako je lijepo, Kiku-san ree Mariko.
ajana u Miimi mnogo je ljepa, Mariko-san. Molim vas. udobno se smjestite, Anin-sane! Per
favor, je li vam ugodno. Anin-sane?
Da, veoma.
Kiku vidje da je jo zbunjen od noi i od sakea, ali da je potpuno svjestan Marike. Obuze je silna
napast da ustane, da ue u sobicu u kojoj su bili namjeteni futoni, pa da opet izide na verandu i ode.
No, znala je da bi time prekrila zakon, a tovie, smatrala je da bi takav postupak bio neodgovoran jer
je u srcu znala da je Mariko spremna i da gotovo vie i ne mari.
Ne, pomisli ona, ne smijem je nagnati na tako alosnu nepro- miljenost, pa ma koliko mi to vrijedilo
za budunost. Ponudila sam, ali je Mariko-san odbila. Mudro! Jesu li ljubavnici? Ne znam. To je
njihova karma.
Nagnula se prema naprijed te se urotniki nasmijeila.
Sluajte, starija seko, molim vas, kaite Anin-sanu da su ovdje neke naprave za jastuenje. Postoje
li i u njegovoj zemlji?
Kae da ne, Kiku-san. Jako ali, za njih nikad nije uo.
Oh! Bi li ga onda zanimalo da ih vidi? Nalaze se u susjednoj sobi, mogla bih ih donijeti. Uistinu su
jako uzbudljive.
elite li ih pogledati, Anin-sane? Ona kae da su uistinu jako zabavne! Mariko namjerno

promijeni rije.
Zato ne? izjavi Blackthorne stisnuta grla. itavo njegovo bie bijae nabijeno spoznajom njihova
mirisa i njihove enstvenosti. Vi ... vi za jastuenje upotrebljavate naprave?
zapitao je.
Kiku-san kae, katkad, Anin-sane. Ona kae, a to je istina, da je na obiaj da uvijek pokuamo
odgoditi Trenutak oblaka i kia, jer vjerujemo da se u tom kratkom hipu mi smrtnici ujedinjujemo s
bogovima. Mariko ga je promatrala. Stoga je jako vano da nam potraje to dulje, neh? Gotovo
je to dunost, neh?
Da!
Da. Ona kae da se jako bitno ujedinjavati s bogovima. To je vjerovanje dobro i jako mogue, zar ne
mislite i vi? Osjeaj Proloma oblaka tako je neovozemaljski i boanstven, zar ne? Stoga smo duni
upotrijebiti sva sredstva kako bismo to due ostali ujedinjeni s bogovima, neh?
Veoma! Oh, da.
Biste li sake, Anin-sane?
Hvala.
Hladila se lepezom.
Ovo o Prolomu oblaka, Oblacima i kii ili Vatri i bujici, kako mi to ponekad zovemo, veoma je
japansko, Anin-sane. U jastuenju je jako vano biti Japanac, neh?
Na njezino olakanje se nasmijeio te joj se naklonio kao dvorjanin.
Da. Veoma. Ja sam Japanac, Mariko-san. Honto!
Vrati se Kiku s koveiem obloenim svilom. Otvori ga te izvadi pozamaan penis od slonove kosti,
prirodne veliine, i jo jedan izraen od mekeg materijala, savitljiviji, kakve Black- thorne jo nikad
nije vidio. Bezbrino ih je odloila.
Naravno, ovo su obini harigata. Anin-sane hladnokrvno e Mariko zurei u ostale predmete.
Zaista? upita Blackthorne, ne znajui to bi drugo rekao. Majko Boja!
Pa to su obini harigata, Anin-sane. Sigurno ih imaju vae ene!
Naravno da nemaju! Ne, nemaju! nadoda on, nastojei se prisjetiti da mora ostati pribran i vedar.
Mariko nije mogla povjerovati. Objasnila je stvar Kikui koja se isto tako iznenadila. Kiku je dugo
govorila, a Mariko povlaivala.
Kae Kiku-san da je to jako udno. Moram se s njom sloiti, Anin-sane. Ovdje gotovo svaka ena
ima harigata za uobiajeno olakanje, bez ikakvih primisli. Kako da inae ostane zdrava kad je
zakinuta ondje gdje mukarac nije? Jeste li sigurni, Anin-sane? Ne zadirkujete nas?
Ne ... Ja sam, ovaj, siguran da ih nae ene nemaju. To bi bilo Isuse, to pa, ne, mi one nemaju ih!
Zacijelo im je ivot bez njih jako teak. Kod nas postoji uzreica da je harigata kao mukarac, samo
jo bolji, jer je isti kao njegov najbolji dio, a nema njegove najgore dijelove. Neh? A to je bolje i zato
to svi mukarci nisu . . . Nemaju dovoljno jakosti, kao harigata. Takoer su odani, Anin-sane, i ena
im nikad ne dosadi kao mukarcu. A isto tako mogu biti hrapavi ili glatki . .. Anin-sane, obeali ste,
sjeate li se? S vedrinom!
Imate pravo! naceri se Blackthorne. Boga mu, imate pravo. Molim vas, oprostite. Uze
harigata. Podrobno ga je prouavao i tihano zvidukao. Tad ga podigne. to ono rekoste, Uiteljicesan? Da moe biti hrapav?
Da vedro e ona. Moe biti onoliko hrapav ili onoliko gladak koliko vas je volja, a harigata su
poglavito izdrlji- viji od bilo kojega mukarca i nikada ne klonu!
Oh, u tome je stvar!
Da. Ne zaboravite, nije svaka ena toliko sretna da pripada muevnom mukarcu. Bez ovakvih
pomagala koje zadovoljavaju njezine obine strasti i prirodne potrebe, obina ena uskoro dobije otrov
u tijelu, a to zacijelo brzo unitava njezin sklad, pa stoga kodi njoj i onima oko nje. ene nemaju
slobodu koju imaju mukarci, u veoj ili manjoj mjeri, i to opravdano, neh? Svijet pripada mukarcima
i to opravdano, neh?
Da nasmijei se on. I ne!

 Saalijevam vae ene, jako alim. Zacijelo su iste kao i nae. Kad poete kui, morate ih nauiti,
Anin-sane. Ah, da, recite svojoj kraljici, ona e sigurno shvatiti. Mi smo vrlo osjetljivi u pogledu
jastuenja.
Spomenut u to njezinu velianstvu. Blackthorne s hinjenim oklijevanjem odloi harigata. A
dalje?
Kiku pokaza nisku: etiri krupne okruglice od bijeloga ada razmaknuto nanizane na jakoj svilenoj
niti. Mariko je pomnjivo sluala Kikuino objanjenje, oi su joj se razrogaile vie nego ikada, lepeza
joj je leprala, a kada je Kiku zavrila, u udu je spustila pogled na kuglice.
- Ah, so desu! Dakle, Anin-sane zapoela je odluno
ovo su takozvani konomi-inu, biseri sladostrasti, a moe ih upotrijebiti senhor ili senhora.
Sake, Anin-sane?
Hvala.
Da. Njih moe upotrijebiti ena ili mukarac. Kuglice paljivo gurnu u stranji otvor, a tada, u trenu
Oblaka i kie, polako izvlae kuglice, jednu po jednu.
to?
Da. Mariko stavi nisku na jastuk pred njim. Gospa Kiku kae da je jako vano izabrati pravi
trenutak i da uvijek
ne znam kako vi to zovete, o, znam, uvijek treba upotrijebiti masnu pomadu. Zbog udobnosti, Aninsane. Digla je pogled prema njemu te nadodala: Ona takoer kae da biseri sladostrasti postoje
u mnogo veliina, a ako se ispravno njima barata, uistinu bi mogli postii vrlo znaajan uspjeh.
Gromko se nasmijao i na engleskom izvalio:
Stavljam bavu zlatnika naprama svinjeem govnu, ako u to mogu povjerovati!
Jako alim, nisam razumjela, Anin-sane.
Kad mu se opet vratila mo govora, rekao je na portugalskom:
Stavljam brdo zlata naprama vlati trave, Mariko-san, da je dojam zaista vrlo znatan! Uzeo je
kuglice, promatrao ih i zvidukao nesvjesno. Biseri sladostrasti, a? Za tren ih je spustio. to
je jo ovdje?
Kiku se veselila to je pokus uspio. Zatim im je pokazala tajnu kou, himicu-kava.
Ovo je prsten sladostrasti, Anin-sane, to ga mukarac nosi da zadri erekciju kad se ispraznio.
Kiku-san tvrdi da s ovim prstenom mukarac moe enu usreiti i nakon to proe njegov vrhunac ili
mu pak splasne udnja. Mariko ga je motrila.
- Neh?
Svakako. Blackthorne je zraio vedrinom. Sauvao me dobri Bog i od jednog i od drugog, a
pogotovo od toga da ne uspijem usreiti enu. Molim vas, zamolite Kiku-san neka mi kupi tri ovakva
prstena ... za svaki sluaj!
Zatim mu je pokazala hiro-gumbi, opremu protiv iscrpljenosti, tanke sasuene stabljike biljke koje,
navlaene i namotane oko Neusporedivog dijela, nabreknu tako da on izgleda snaan.
Bilo je tu i svakojakih ljubavnih napitaka, koji uzbuuju ili poveavaju uzbuenje, te svakojakih
pomasti. Pomasti za vla- enje, nadimanje i jaanje.
A za slabljenje nema? zapita on pa povea veselost.
Oh, ne, Anin-sane, bilo bi to neprirodno!
Tad Kiku poreda ostalo prstenje za mukarce. Slonovaini, elastini ili svileni prstenovi, s kojekakvim
voriima, ekinjama, vrpcama, dodacima ili privjescima, od slonove kosti, konjske dlake, sjemenja pa
i iz sitnih zvonia.
Kiku-san tvrdi da gotovo svaki ovaj predmet i najedniju enu pretvara u pohotnu
Oh, Boe, kako bih te elio vidjeti pohotnu, pomisli on.
Ali ovo nosi samo mukarac, neh? upita on.
Sto je ena uzbuenija, i mukarac vie uiva, neh? kazala je Mariko. Naravno, mukareva je
dunost i da prua eni slast, zar ne, a ako je na nesreu malen, slab, star ili umoran, uz ova pomagala
ipak joj moe asno pruiti slast.

 Jeste li ih upotrebljavali, Mariko-san?

Ne, Anin-sane, ja ih nisam jo nikad

vidjela. To je ene nisu za slast, nego za raanje djece i brigu

oko kue i ognjita.
ene ne oekuju da im se prua slast?
Ne. To ne bi bilo uobiajeno. To pripada gospama iz Svijeta vrba. Mariko se hladila lepezom i
objanjavala Kikui to su razgovarali. Ona kae da je i u vaem svijetu sigurno jednako! Da li je
mukarac duan da prui slast gospi kao to je ona duna da njemu prua slast?
Molim vas, recite joj, jako alim, ali kod nas nije tako, ba naprotiv!
Ona kae da je to veliko zlo! Sake?
Molim vas, recite joj da nas ue da se stidimo svog tijela, jastuenja, golotinje i i svakojakih
gluposti. Tek sam ovdje to shvatio. Sad, kad sam se malo civilizirao, otvorile su mi se oi.
Mariko je prevela. Istrusio je alicu. Kiku mu je odmah napuni. Nagne se, a dugi rukav pridravala je
lijevom rukom da ne dodirne niski lakirani stoli, dok je desnicom nalijevala sake.
Domo.
Do itaimaite. Anin-san.
Kiku-san kae da bismo svi morali biti poaeni to vi tako kaete. Slaem se, Anin-sane.
Ulijevate mi ponos. Danas sam se vama jako ponosila, ali sigurno nije tako strano kao to tvrdite.
Jo gore! Teko je to shvatiti, a kamoli objasniti, ukoliko tamo nikada niste bili ili tamo niste
odgojeni. Znate . zapravo
Blackthorne vidje kako ga one motre i strpljivo ekaju, arolike, tako ljupke i iste. Soba je bila tako
edna, nepretr- pana i tiha. Odjednom u mislima stavi to u otru opreku prema vruem, dobro
poznatom zadahu svoje engleske kue. Rogoine na zemljanu podu. Dim iz otvorenog ognjita od
opeka uzdie se prema otvoru u krovu. U cijelom njegovu gradiu bijahu samo tri nova kamina s
dimnjacima i to samo za velike bogatae. A u kuici dvije male spavae sobe i jedna velika neuredna
prostorija za objedovanje, boravak, kuhanje i za razgovor. U kuerak bi ljeti i zimi ulazio u
mornarskim izmama. Nitko ne bi zamjeivao ni blato ni izmet. Sjeo bi na stolac ili na klupu. Hrastov
stol bijae pretrpan kao i prostorija. Tri-etiri psa i dvoje djece njegov sin i ki njegova pokojnog
brata Arthura pentrali su se, padali i igrali u rusvaju. Felicity je kuhala, a duga joj se haljina
povlaila po rogoinama i prljavtini. Koata slukinja bi mrkala i motala se po putu. Arthurova je
udovica Mary kaljala u susjednoj sobi koju je za nju zazidao. Kao i uvijek, bila je blizu smrti, ali
nikako da umre.
Felicity! Draga Felicity. Jednom mjeseno moda kupelj, i to ljeti, posve sama, u bakrenoj kadi, ali
svakoga je dana prala lice, ruke i noge, vazda skrivena do grla i runih zglobova, cijelu godinu
zamotana u slojeve teke vune, neoprane mjesecima i godinama. Smrdila je kao svi, bila uljiva kao svi
oni i eala se kao svi ostali.
Pa i sva druga glupa vjerovanja i praznovjerja! Da moe ubiti istoa, da mogu ubiti otvoreni prozori,
da voda moe ubiti, potai proljev ili donijeti kugu, a da su ui, buhe, muhe, prljav- tina i bolesti
kazna Boja za grijehe na zemlji.
Buhe i muhe, a svakoga proljea novi osip, ali svakoga dana
u crkvu, a nedjeljom dva puta da im utuvljuju rije Boju: nita nije vano, samo Bog i spas!
Roeni u grijehu, ivite u sramoti, vraji nakoti osueni na pakao, molite za spasenje i oprotaj!
Felicity tako pobona, bogobojazna, puna straha pred vragom i oajne elje da ode u raj. Pa kui na
ruak. Komad mesa s ranja, a ako bi palo na pod, digao bi ga, otresao prainu te pojeo, ako ga se ne
bi prije doepali psi, a ionako bi im bacao kosti. Na podu otpaci. Na pod su gurali ostatke da ih kasnije
pometu ili moda izbace na ulicu. Uglavnom bi spavali u dnevnoj odjei i eali se kao bijesni psi.
Uvijek su se ekali. Ostarili bi tako mlai, i runi bi postali tako mladi, a tako bi mlai umirali.
Felicity! Sad joj je dvadeset i devet godina, a sijeda je, ostade joj jo nekoliko zuba, stara, naborana i
sasuena.
Prije vremena, jadna ena! Boe moj, kako je to nepotrebno! bijesno je povikao. Kakva
usmrena prokleta teta!
Nan desu ka, Anin-san? zapitaju obje ene u istom dahu, a zadovoljstvo im splasne.
Jako alim ali bijae to samo svi vi ste tako isti, a mi smo prljavi, i sve je to takva teta, za
bezbrojne milijune, a i ja, cijeli svoj ivot A samo zato to ne poznajemo nita bolje! Isukrste, kakva
teta! Sveenici su za to krivi, oni su i odgojeni i odgajatelji, sveenici posjeduju sve kole, oni
nauavaju, uvijek u ime Boje, prljavtina u ime Boje . . . Istina je!
Oh, da, naravno umirujue e Mariko, dirnuta njegovim jadom. Molim vas, ne brinite sada,

Anin-sane. Ostavite to za sutra . ..

Kiku se smjekala, ali je bjesnjela na samu sebe. Morala sam biti paljivija, ree samoj sebi. Glupao,
glupao, glupao! Opomenula te Mariko-san! Sad si upropastila veer, a arolije je nestalo, nestalo,
nestalo!
Uistinu, ona teka, gotovo opipljiva ulnost, to ih je sve troje dotakla, bijae nestala. Pa moda je i
bolje tako, pomislila je. Barem su Mariko i Anin-san jo jednu no zatieni.
Jadan ovjek, jadna ena! Jako alosno. Gledala ih je kako razgovaraju, a tad osjetila promjenu u tonu
njihova glasa.
Sad te moram ostaviti govorila je Mariko na latinskom.
Otiimo zajedno.
Molim te, ostani. Zbog svoje asti i njezine. I moje, Anin-sane.
Ne elim ovaj tvoj poklon ree on. elim tebe!
Tvoja sam, vjeruj, Anin-sane. Molim te, ostaj, molim te, i znaj da sam noas tvoja.
Nije vie navaljivao da ona ostane.
Kad je otila, legao je i stavio ruke pod glavu. Zabuljio se kroz prozor u no. Kia je ibala crijepovlje,
a vjetar je njeno puhao s mora.
Kiku je nepokretno kleala pred njim. Noge joj bijahu ukoene. Rado bi i ona legla, ali mu ni
najneznatnijom kretnjom nije htjela poremetiti raspoloenje. Nisi umorna! Ne bole te noge, uvjeravala
je samu sebe. Sluaj kiu i misli na divne stvari. Misli na Omi-sana, na ajanu u Miimi, na to da ivi,
a da je jueranji potres bio samo obian potres! Misli na Toranaga-samu i na nevjerojatno pretjeranu
cijenu koju se Gioko-san usudila prvotno zapitati za tvoj ugovor. Imala je pravo ona proroica, tvoja je
dobra srea da je obogati nada sve. A ako je istinit taj dio, zato i sve ostalo ne bi bilo istinito? Da
e se jednog dana udati za samuraja kojega tuje i da e s njim imati sina, da e ivjeti do duboke
starosti u njegovu kuanstvu bogata i potovana, te da e udo nad udima! tvoj sin dospjeti u
jednaki stale samurajski kao i sinovi njegovi.
Kiku se zaari mislei o svojoj nevjerojatnoj, izvanrednoj budunosti.
Nakon stanovitog vremena Blackthorne se udobno protegne, obuzet prijatnom iznemoglosti. Vidio ju je
te se nasmijeio.
Nan desu ka, Anin-san?
Ljubazno je odmahnuo glavom, ustao i otvorio odi susjedne sobice. Slukinja nije kleala pored
futona zastrtih mreom. On i Kiku bijahu sami u predivnoj kuici.
Poe u spavau sobu i pone svlaiti kimono. Pohrlila mu je u pomo. Potpuno se svukao i navukao
lagani svileni spavai kimono koji mu je ona pruila. Razgrnula je mreu protiv komaraca te on legne.
Tad se presvue i Kiku. Vidio je kako ona skida obi, vanjski kimono i donji kimono najsvjetlije zelene
boje s grimiznim porubom i naposljetku potkoulju. Odjenula je spavai kimono breskvine boje,
skinula zapetljanu sveanu vlasulju i spustila kosu. Bila je modro-crna, lijepa i vrlo duga. Klekla je
pred mreom.
ozo, Anin-san?
Domo - ree on.
Domo arigato goziemaita apnula je.
Uvukla se pod mreu i legla kraj njega. Jarko su gorjele svijee i uljanice. Radovao se tolikom svjetlu
jer je bila jako lijepa.
Nestalo je njegove oajnike potrebe, iako je bol ostala. Ne elim te, Kiku-an, pomisli on. I da si
Mariko, bila bi ista stvar. Iako si najljepa ena koju sam ikad vidio, dapae, ljepa i od Midori-san
koju sam smatrao ljepom od boice. Ne elim te! Moda kasnije, ali sada ne, jako alim.
Ona prui ruku i dotakne ga.
ozo?
Ije! njeno e on, odmahnuvi glavom. Uhvatio ju je za ruku, a onda gurnuo miku pod njezina
ramena. Posluno se privinula uza nj, odmah je shvatila. Njezin se miris mijeao s vonjem plahti i
futona. Tako je isto, pomisli on, sve je tako nevjerojatno isto.
to li ono ree Rodrigues? Japan je raj zemaljski, Ingeles, ako zna gdje treba gledati?. Ili: Ovo je
raj, Ingeles! Ne sjeam se. Samo znam da raj nije tamo preko mora gdje sam mislio da jest. Nije to
tamo!
Raj zemaljski je ovdje.

ETRDESET I PRVO POGLAVLJE

U tmini je glasnik galopirao cestom prema usnulom selu. Nebom je rudjela zora, a none ribarske
brodice, koje su sputale mree blizu pliaka, upravo su pristizale. Bez predaha je jahao iz Miime
preko planinskih klanaca i po slabim putovima, a gdje god je mogao, zaplijenio bi svjee konje.
Seoskim ulicama topotao je njegov konj sad su ga motrile mnoge skrovite oi preko trga pa onda
uzbrdo do tvrave. Njegov je stijeg nosio Toranagin grb. Znao je trenutanu lozinku, pa ipak su ga
zaustavljali i raspoznavali etiri puta prije nego mu dopustie da ude i da pristupi zapovjedniku strae.
- Hitne poruke iz Miime, Naga-sane, od gospodara Hiro-macua.
Naga uze svitak te pohrli u zgradu. Zastane kod odija koji je bio pod jakom straom.
- Oe?
- Da?
Naga odgurne vrata i poeka. Toranaga vrati ma u korice. Jedan straar donese uljanicu.
Toranaga sjedne pod mreu protiv komaraca i slomi peat. Prije dva tjedna potajno je naredio Hiromacuu da s probranim ljudima pode u Miimu, grad-zamak na cesti Tokaido koji je uvao ulaz u
klanac to preko planina vodi u gradove Atami i Odavaru na istonoj obali poluotoka Izu. Atami bjee
ulaz u Oda- varu, smjetenu neto sjevernije. Odavaru koja je bila klju obrane cijeloga Kvanta. Hiromacu je pisao:
Gospodine, va polubrat Zataki, gospodar Sinana, stigao je danas ovamo iz Osake i zatraio
propusnicu da vas posjeti u Andiru. Putuje slubeno sa stotinom samuraja i nosaa pod stijegom
novog Regentskog vijea. Sa aljenjem vam javljam da je vijest gospe Kiricube bila tona. Zataki je
izdajica, a otvoreno se hvali svojom odanou Iidu. No, ona nije znala da je Zataki sada regent
umjesto gospodara Sugijame. Pokazao mi je svoje slubeno imenovanje koje su propisno supotpisali
Iido, Kijama, Onoi i Ito. Jedva sam uspio obuzdati svoje ljude koje je razgnjevila njegova bahatost, i
posluati vau naredbu da propustim svakog Iidova glasnika. Osobno sam htio ubiti tog govno- dera.
S njim putuje barbarski sveenik Cukku-san koji je stigao u luku Numazu brodom iz Nagasakija.
Zamolio je doputenje da vas posjeti pa sam ga poslao s istom skupinom. Poslao sam dvije stotine
svojih ljudi da ih prate. Za dva dana stii e vam u
Aniro. Kad ete se vratiti u Jedo? Uhode kau da ikkju potajno die ljude na oruje, a iz Jada stie
vijest da su sjeverni klanovi spremni da se pridrue Iidu sad kad je protiv vas Za- takijev Sinano.
Molim vas da smjesta odete iz Andira, povucite se preko mora. Neka Zataki pode za vama u Jedo gdje
ga moemo dolino srediti.
Toranaga lupne pesnicom o pod.
Naga-sane! Buntaro-sana, Jabu-sana i Omi-sana smjesta ovamo dovedi!
Stigoe vrlo brzo. Toranaga im proita poruku.
Najbolje e biti da obustavimo obuku. Poaljite muke- tirsku pukovniju, do posljednjeg ovjeka, u
planine. Vie ne elimo da itko ita oda o nama.
Molim vas, oprostite, gospodine! ree Omi. Ali mogli biste pomiljati na to da u planinama
predusretnete posjetioce. Na primjer, kod Jokosea. Pozovite gospodara Zatakija
brino je izabrao naslov u toplice, u oblinje ljeilite, ali sastanak zakaite u Jokoseu. A kad
vam preda poruku, on i svi njegovi ljudi mogli bi se vratiti! Da ih otpratimo do granice ili da ih
unitimo, kako elite.
Ne poznajem Jokose.
Divan je vano e Jabu. Gotovo u srcu Izua, gospodine, preko planina u dolinskom rascijepu,
pored rijeke Kano koja tee na sjever, pa kroz Miimu. i Numazu utjee u more, neh? Jokose je
raspue putova to vode na sjever-jug i istok-zapad. Da, Jokose bi bilo prikladno sastajalite,
gospodine. U blizini su toplice Suzendi, vrlo tople, vrlo dobre, jedne od najboljih koje imamo. Morali

biste ih posjetiti, gospodine. Mislim da je Omi-san dao dobar prijedlog.

Bismo li ga mogli lako obraniti?
Da, gospodine brzo e Omi. Tamo je most. Zemlja se strmo sputa s planina. Svi napadai
morali bi se tamo boriti uz zavojit put. S nekolicinom ljudi mogue je drati oba prolaza. Nikako ne
moete upasti u zasjedu. Imamo i vie nego dovoljno ljudi da vas obranimo te da pokoljemo i
deseterostruko brojniju skupinu od njihove ... ako zatreba.
Poklat emo ih bez obzira na to to se dogodilo, neh? prezrivo e Buntaro. Ali bolje tamo nego
ovdje. Gospodine, molim vas, dopustite da osiguram to mjesto. Pet stotina strijelaca, bez muketira,
svi konjanici. Jo s onim ljudima koje je poslao moj otac imat emo vie nego dosta.
Toranaga je prouavao datum na poruci.
Kada e oni doi na raspue?
Jabu pogleda Omija oekujui od njega povlaivanje.
Najranije danas naveer?
Da. A moda tek sutra u zoru.
Buntaro-sane, smjesta otii kazao je Toranaga. Zadri ih kod Jokosea, i to na onoj strani
rijeke. Kreem sutra u zoru s jo stotinom ljudi. Morali bismo tamo stii do podneva. Jabu-sane, zasad
se brini za nau muketirsku pukovniju i uvaj nam odstupnicu. Stani s njima u zasjedu na cesti
Hejkava, na obroncima, tako da se prema potrebi moemo probiti kroz vas.
Buntaro se spremao za odlazak, ali zastane kad Jabu raz- draeno ree:
Kako bi moglo doi do izdaje, gospodine? Pa imaju samo sto ljudi.
Oekujem izdaju. Ne bi gospodar Zataki bez nekog nauma gurao glavu u moje ruke, jer ja u,
naravno, skinuti njegovu glavu ako uzmognem! ree Toranaga. Bez njega na elu onih njegovih
fanatika imat emo daleko vee izglede da se probijemo kroz njegova brda. Ali zato on sve stavlja na
kocku? Zato?
Moda se sprema da vam opet postane saveznik? neuvjereno e Omi.
Svima je bilo poznato da su dva polubrata dugogodinji suparnici. Dosad je to suparnitvo bilo
prijateljske naravi.
Ne, to nikako. Ni prije mu nisam vjerovao. Bi li mu itko od vas sada vjerovao? Odmahnuli su
glavom.
Zacijelo nemate razloga da se brinete, gospodine izjavi Jabu. Gospodar Zataki je istina, regent,
ali samo je glasnik, neh?
Budalo, htjede viknuti Toranaga, zar ti nita ne razumije?
Uskoro emo znati. Buntaro-sane. Odmah kreni!
Da, gospodine. Brino u izabrati sastajalite, ali ne putajte ga sebi blie od deset koraka. Bio sam s
njim u Koreji. Prebrz je na mau.
Da. Buntaro odjuri.
Moda bismo Zatakija mogli navesti da izda Iida? ree Jabu. Moda kakva zamamljiva
ponuda? Sto bi ga moglo dovesti u napast? I bez njega kao vojskovoe planine Sinana su grozovite.
Iskuenje je oevidno odvrati Toranaga. Kvanto. Nije li to ono to on eli, ono to je oduvijek
elio? Zar to ne ele svi moji neprijatelji? Zar to ne eli i sam Iido?
Nitko mu ne odgovori. Nije bilo potrebno.
Pomoz nam Buda! ozbiljno e Toranaga. Zavren je Taikov mir. Poinje rat.
Blackthorneove pomorske ui zaule su nemir u topotu konja to se pribliavao. apnule su mu:
opasnost! Smjesta se prenuo iza sna, spreman da napadne ili da se povue, a sva osjetila bila su mu
samo na to usmjerena. Topot proe, odjekne uzbrdo prema utvrdi pa opet zamre.
ekao je. Nikakva traga pratnji. Zacijelo osamljeni glasnik, pomislio je. Odakle? Je li ve rat?
Samo to nije svanulo. Blackthorne je sad vidio i djeli neba, tmurnog i bremenitog kiom. Zrak bijae
vru, s natruhom soli, a s vremena na vrijeme zatreptala bi mrea protiv komaraca. Vani slabano
zacvili komarac. Bijae presretan to je pod mreom zasad na sigurnom. Uivaj u mirnoi i spokoju
dok traju, ree samom sebi.
Uz njega je spavala Kiku sklupana kao mae. Raskutrana od sna izgledala mu je jo ljepa. Pomnjivo
se zavalio u mekou jorgana na podu prekrivenom tatamijem.

Ovo je mnogo bolje od kreveta. Bolje od bilo kojeg leaja. Boe moj, i te koliko bolje! Ali uskoro e
opet na brod, neh? Uskoro e napasti Crni brod i osvojiti ga, neh? Mislim da se Toranaga s tim sloio,
iako jo to nije otvoreno rekao. Zar se nije upravo suglasio na japanski nain? 'U Japanu se nita ne
moe rijeiti osim japanskim metodama. Da, vjerujem da je to istina.
Htio sam biti bolje upuen u stvari. Nije li on kazao Mariki da mi sve prevodi te da objanjava njegove
politike probleme?
Traio sam novac da nabavim novu posadu. Nije li mi darovao dvije tisue kokua?
Zatraio sam dvije-tri stotine gusara. Zar mi on nije dao dvije stotine samuraja i udijelio mi svu mo i
vlast koje su mi potrebne? Hoe Ii me oni sluati? Naravno. Imenovao me samurajem i hatamotom.
Znai da e oni za mene ii i u smrt! Ukrcat u ih na Erasmus, oni e mi biti jurina skupina, a ja u
povesti napadaj.
Kako sam nevjerojatno sretan! Imam sve to zaelim. Osim Marike. Pa i nju imam. Imam njezin tajni
duh i njezinu ljubav. A sino sam imao njezino tijelo, one arobne noi koja nikad nije postojala.
Voljeli smo se, bez voljenja. Zar to ita mijenja na stvari?
Izmeu Kikue i mene nema ljubavi. Samo procvala udnja! Bilo mi je divno. Nadam se da je i njoj bilo
divno. Nastojao sam biti potpun Japanac i obaviti svoju dunost, ugoditi joj kao to je ona ugaala
meni.
Sjeao se kako je upotrijebio prsten sladostraa. Osjeao se jako nespretno i srameljivo i odvratio je
glavu da ga natakne, prestravljen da e ostati bez snage, ali nije. A zatim, kad je prsten bio na mjestu,
jastuali su opet. Tijelo joj se treslo i iskretalo, a to treperenje uzdiglo ga je do vrhunca veeg od svih
koje je dotada upoznao.
Kasnije, kad je opet doao do daha, nasmijao se, i ona je proaptala: Zato se smije? A on je
odgovorio: Ne znam. Znam samo to da me ti usreuje!
Nikada se u takvoj prilici inae nisam nasmijao. A to je sve okrunilo. Ne volim Kiku-san, draga mi je.
Bezgranino ljubim Mariku-san, a Fuiku-san potpuno volim.
Hoe li jastuati s Fuikom? Ne! Bar mislim da ne bih mogao.
Zar ti to nije dunost? Ako prihvaa samurajske povlastice i od ostalih zahtijeva da prema tebi
postupaju kao prema pravom samuraju sa svime to je tu ukljueno, mora prihvatiti odgovornosti i
dunosti, neh? Pa to je pravino, neh? I dino, neh? Tvoja je dunost da Fuiki podari sina.
A Felicity? to bi ona na to rekla?
A kad otplovi, to e biti s Fuiko-san i s Mariko-san? Hoe li se istinski ovamo vratiti, ostavivi
vitetvo, pa i vee poasti koje e sigurno dobiti, ukoliko se vrati kui krcat blagom? Hoe li se
ponovno otisnuti u neprijateljske dubine, probiti se kroz ledeni uas Magellanova tjesnaca, izdrati
oluje, more, skorbut i pobunu jo est stotina devedeset i osam dana, samo zato da se ovamo po drugi
put iskrca? Da opet zapone ovaj ivot?
Odlui!
Sjetio se tada onog to mu je Mariko priala o pretincima u mozgu. Budite Japanac, Anin-sane.
Morate! Da biste preivjeli! Radite isto to i, mi, bez stida se prepustite ritmu karme. Budite
zadovoljni sa snagama koje su izvan vae moi. Sve stvari smjestite u posebni pretinac pa se pokorite
ivotnom skladu va. Pokorite se, Anin-sane, karma je karma, neh?
Da. Odluit u kad doe vrijeme.
Najprije moram okupiti posadu. Zatim u osvojiti Crni brod. Onda u oploviti pola kugle zemaljske
natrag do Engleske. Tada u kupiti i opremiti ratne brodove. I onda u odluiti. Karma je karma.
Kiku se promekolji pa se dublje zagnjuri u jorgane, pripivi mu se jo blie. Kroz svileni kimono
osjeao je njezinu toplinu. I bio je opet potpaljen.
Anin-san apne ona jo u snu.
Haj? Nije je probudio. Bio je zadovoljan da je uzme u zagrljaj i da poiva, oaran spokojem koji
mu je ulilo njezino podavanje. No, prije nego to je utonuo u san, blagoslivljao je Mariku to ga je
pouila.
Da, Omi-sama, svakako ree Gioko. Odmah u dovesti Anin-sana. Molim vas, oprostite. Mala
Ako, doi sa mnom! Gioko je Aku poslala po aj pa pohrlila u vrt, pitajui se kakve li je bitne
vijesti donio onaj uurbani noni glasnik, jer i ona je ula topot konja. A zato je Omi danas tako ud-

novat?, zapitala se. Zato je tako hladan, osoran i opasan? I zato je osobno doao po tako neuglednom
poslu? Zato nije poslao nekog samuraja?
Ah, tko zna? Omi je mukarac. Kako njih moe razumjeti, a poglavito samuraje? No, neto nije u
redu, nipoto nije u redu. Zar je glasnik moda donio objavu rata? Pretpostavljam da jest. Ako je rat,
onda je rat, a rat nikada ne kodi naem poslu. Daim- jima i samurajima i dalje e biti potrebna zabava,
kao uvijek, a u ratu i vie. Novac im znai manje nego inae. Dobro, dobro, dobro!
Nasmijei se samoj sebi. Sjea li se ratnih dana prije etrdesetak godina kad si imala sedamnaest
proljea i bila ukras Mi- ime? Sjea li se svog onog smijeha, jastuenja i ponosnih noi koje su se
stapale s danima? Sjea li se kako si osobno sluila starog elavca, Jabuova oca, milog starog
gospodina, koji je zloince kuhao kao i sad, poslije njega njegov sin? Sjeti se koliko si se morala
muiti da ga raznjei za razliku od sina! Gioko se nacereka. Jastuili smo tri dana i tri noi, a onda
mi je on postao zatitnik, i to punu godinu dana. Dobra vremena i dobar ovjek. Oh, kako smo mi
jastuili!
Rat ili mir, to te briga? Sigata ga naj? Dosta si sredstava uloila kod lihvara i trgovaca riom, malo
ovdje, malo ondje. Tu je jo tvornica sakea u Odavari, ajana u Miimi cvjeta, a danas e gospodar
Toranaga kupiti Kikuin ugovor!
Da, pred nama su zanimljiva vremena, a kako je neizrecivo bila zanimljiva ova no! Kiku je bila
sjajna, a Anin-sanov ispad uvredljiv. Kiku se snala vjeto kao svaka kurtizana u zemlji. A zatim, kad
ih je ostavila gospa Toda, Kiku je svojom umje- nou sve oplemenila i no je izvrsno protekla.
Ah, mukarci i ene. Tako su predvidljivi. Osobito mukarci. Uvijek su mala djeca. Tati, teki,
uasni, udljivi, podatljivi, grozni najrjee divni ali svi su roeni s onom jednom nevjerojatnom,
spasonosnom crtom, koju mi u poslu nazivamo Korijen ada, Kornjaina glava, Vrhunac Jang,
Zapareno
koplje,
Muki
prodira,
ili
jednostavno
Komad
mesa!
Kako uvredljivo! A ipak tako prikladno!
Gioko se naceri te se po desettisuiti put zapita: tako mi svih bogova, ivih i mrtvih, i onih koji se tek
moraju roditi, to bismo mi radile na ovom svijetu bez Komada mesa?
Opet je pohrlila, a koraci su joj bili upravo toliko glasni da najave njezinu prisutnost. Popela se uz
lakirane stepenice od cedrovine. Vino pokuca na vrata.
Anin-sane, Anin-sane, jako alim, ali pozvao vas je gospodar Toranaga. Naredio je da smjesta
dodete u tvravu.
to? to ste rekli? Ponovila je jednostavnijim rijeima. Ah! Razumio! Dobro Ja tamo brzo!
ula ga je kako govori svojim smijenim naglaskom.
Jako alim, molim vas, oprostite! Kiku-san?
Da, Mama-san? Za tren se oi rastvori. Kiku joj se nasmijei, kimono joj se pripio uz tijelo, a
kosa joj je bila zgodno raupana. Dobro jutro, Mama-san, jeste li lijepo sanjali?
Da, da, hvala! Jako alim to vam smetam. Kiku-an, eli li topli a?
Oh! Nestane Kikuin smijeak. Bijae to tajna reenica koju je Gioko mogla slobodno upotrijebiti
u prisutnosti svake muterije, a znaila je da se Kikuina omiljena muterija, Omi-san, nalazi u ajani.
Tad bi Kiku uvijek mogla bre zavriti svoju pripovijest, pjesmu ili ples i poi Omi-sanu, ako bi to
eljela. Kiku je jastuala s jako malo ljudi, iako je mnoge zabavljala, ako bi platili cijenu. Jako, jako
su rijetki bili oni koji su mogli platiti sve njezine usluge.
to je? budno zapita Gioko.
Nita, Mama-san. Anin-sane! veselo zovne Kiku. Jako alim, jeste li za a?
Da, molim.
Odmah e stii ree Gioko. Mala Ako! Pouri, dijete.
Da, gospodarice! Ako donese posluavnik s ajem i s dvije alice te natoi, a Gioko ode, ponovno
se opravdavajui to ga je omela.
Kiku osobno prui Blackthorneu alicu. edno ju je popio.
a ona mu pomogne da se odjene. Mala Ako joj rasprostre ist kimono. Kiku je bila nadasve paljiva,

ali ju je zaokupljala pomisao da e uskoro morati ispratiti Anin-sana do izlaza i nakloniti mu se prije
nego to on poe kui. Bio je to znak pristojnosti. tovie, bila je to njezina povlastica i dunost.
Samo je kurtizanama prvog reda bilo doputeno da prijeu prag te da gostu udijele tu rijetku ast. Sve
su ostale morale ostati u dvoritu. Bijae joj nezamislivo da ne zavri no kao to se oekivalo. Bila bi
to uasna uvreda njezinu gostu, pa ipak .
Po prvi put u ivotu Kiku nije eljela da se jednom gostu nakloni u znak rastanka u prisutnosti drugog
gosta.
Ne mogu, ne mogu to uiniti Anin-sanu pred Omi-sanom.
Zato?, zapitala se. Zato to je Anin-san barbarin, pa se stidi to e cijeli svijet doznati da te imao
barbarin? Ne! Ve za to zna cijeli Aniro, a mukarci su svi slini, uglavnom. Ovaj je ovjek samuraj,
hatamoto i admiral brodova gospodara Tora- nage! Ne, nije to razlog.
A to onda?
Zato to sam ove noi utvrdila da se stidim zbog onog to mu je uinio Omi-san, kao to bismo se svi
mi morali stidjeti. Omi- -san to nikada nije smio uiniti. Anin-san je igosan i kao da su moji prsti
osjeali taj ig kroz svilu njegova kimona. Gorim od stida zbog njega, dobra ovjeka kojemu to nitko
nije smio uiniti.
Jesam li okaljana?
Ne, jasno da nisam, samo se zbog njega stidim. 1 stidim se zbog Omi-sana, zato to ga je osramotio!
Tada u zakutku mozga zau kako Mama-san opet kae:
Dijete, dijete, ostavi muke poslove mukarcima. Smijeh je na balzam protiv njih, i protiv svijeta, i
bogova pa i starosti.
Kiku-san?
Da, Anin-sane?
Sad idem.
Da. Poimo zajedno! rekla je.
Njeno je uzeo njezino lice svojim hrapavim rukama pa ju je poljubio.
Hvala. Nemam dovoljno rijei da zahvalim.
Morala bih ja vama zahvaliti. Molim vas, dopustite da vam zahvalim, Anin-sane. Sada idemo.
Pustila je da joj mala Ako jo dotjera kosu koju je lagano raspustila, vezala vrpcu novoga kimona i
pola s njim.
Kiku je ila uza nj, jer je to bila njezina povlastica, a ne nekoliko koraka iza njega kao to su morale
ii ena, sulonica, ki ili slukinja. Na tren joj je poloio ruku na rame, a njoj je to bilo neukusno jer
se nisu nalazili u intimi sobe. Tad je odjednom obuzme uasan predosjeaj da e je on moda javno
poljubiti
Mariko je spomenula da je kod barbara to obiaj na vratima. O, Budo, ne daj da se to dogodi,
pomisli ona, od straha gotovo izgubivi svijest.
U primaoj sobi nalazili su se njegovi maevi. Po obiaju su svako oruje uvali izvan soba za slast da
izbjegnu smrtonosne razmirice s drugim muterijama, a i da onemogue gospi da oduzme sebi ivot.
Nisu sve gospe iz Svijeta vrba bile sretne ni zadovoljne.
Blackthorne zadjene maeve, za pojas. Kiku ga je pratila te mu se klanjala po cijeloj verandi gdje on
navue sandale. Gioko i ostale se skupe da mu se na rastanku naklone, kao poasnom gostu. Pred
vratima nalazio se seoski trg i more. Tamo su se vrzmali mnogi samuraji, medu njima i Buntaro. Kiku
nije vidjela Omija iako je bila sigurna da je on odnekud motri.
Anin-san djelovao je tako neizrecivo visok, a ona pokraj njega tako malena. Prelazili su kroz
dvorite. Oboje istodobno zapaze Omija. Stajao je kraj izlaza. Blackthorne se zaustavi.
Jutro, Omi-sane! ree mu kao prijatelj i nakloni se kao prijatelj, ne znajui da su Omi i Kiku vie
nego prijatelji. A kako bi i znao?, pomisli ona.
Nitko mu nije rekao zato bi mu rekli? Uostalom, kao da je to vano?
Dobro jutro, Anin-sane. I Omijev je glas bio prijateljski, ali vidjela je da se naklonio tek

dostatno uljudno. Tad opet svrne na nju svoje oi crne kao ugljen, a ona se nakloni uz savren
smijeak.
Dobro jutro, Omi-sane. Ova kua je poaena.
Hvala, Kiku-san. Hvala.
Osjeala je njegov ispitljiv pogled, ali se pravila da ga ne zapaa. I dalje je oi drala smjerno
poniknute. Gioko, slukinje i nezauzete kurtizane promatrale su ih s verande.
Ja u tvrava, Omi-sane! ree Blackthorne. Sve dobro?
Da. Gospodar Toranaga vas zove.
Ii sad. Nadam se, vidim vas skoro.
Da.
Kiku digne pogled. Omi je jo u nju zurio. Nasmijeila se svojim najljepim osmijehom i pogledala
Andin-sana. Pomno je motrio Omija, a onda, osjetivi njezin pogled, okrene se prema njoj te joj
uzvrati smijeak. Uini joj se da je smijeak usiljen.
Jako alim, Kiku-san, Omi-san, sada moram ii. Naklonio se Omiju koji mu uzvrati naklon. Proe
kroz vrata, a ona za njim, jedva diui. Na trgu svi zastanu. U tajacu je vidjela kako se on okree i
jedan odvratni tren je znala da e je zagrliti, ali, na njezino silno olakanje, nije je zagrlio. Samo je
stajao i ekao kao to bi ekao svaki civiliziran ovjek. Naklonila se najnjenije to je mogla. Omijev
pogled ju je svrdlao.
Hvala, Anin-sane rekla je i nasmijeila se samo njemu. Trgom proe uzdah. Hvala. Tada
nadovee drevnu oprataljku: Molim vas, posjetite nas opet. Brojit u trenutke do naeg ponovnog
susreta.
Naklonio se uz pravu mjeru nehajnosti i udaljio bahato kao dini samuraj. Zatim, budui da je prema
njoj postupao veoma poteno, a da.se osveti Omiju za nepotrebno hladan naklon, kojim je pozdravio
Anin-sana, umjesto da se smjesta vrati u kuu, ostala je na mjestu i gledala za Anin-sanom da mu
udijeli jo vee potovanje. ekala je dok nije stigao do posljednjeg ugla. Vidje da se on okree.
Mahnuo joj je. Duboko se naklonila. Sad ju je oaravala panja svjetine na trgu, iako se pravila da to
ne opaa. A vratila se tek kad je on ieznuo. Ponosno i jako otmjeno. A sve dok se vrata nisu
zatvorila, svi mukarci su je gledali i pasli oi na takvoj ljepoti i zavidjeli Anin-sanu koji je zacijelo
poseban mukarac kad ga je ona tako dugo ekala na izlazu.
Tako si lijepa ree Omi.
O, kad bi to bila istina, Omi-sane odvrati ona uz svoj osmijeh drugog stupnja ljupkosti. eli li
a, Omi-sane? Ili hranu?
S tobom bih. Gioko im je ponizno pristupila.
Molim vas, oprostite, to sam neuglaena, Omi-sama. Jedite s nama, molim vas. Jeste li ve
dorukovali?
Ne, jo nisam, ali nisam gladan. Omi baci pogled na Kiku. Jesi li ti jela?
Gioko susretljivo upadne:
Dopustite da vam donesemo neto to nee biti suvie neprilino, Omi-sama. Kiku-san, kad se
presvue, moe nam se pridruiti, neh?
Naravno! Molim, oprosti, Omi-sama, to sam se ovakva pojavila. Jako alim! Djevojka otri,
glumei sreu koju nije osjeala, a za njom Ako.
Veeras bih elio biti s njom kratko e Omi. Jelo i zabavu.
Naravno, Omi-sama odvrati Gioko uz dubok naklon, znajui da Kiku nee biti slobodna. Vi
astite moju kuu i ukazujete nam isuvie potovanja. Kiku-san je tako sretna to uiva vau sklonost.
Tri tisue kokua? sablaznio se Toranaga.
Da, gospodine odvrati Mariko. Nalazili su

se na njegovoj verandi u tvravi. Poela je i kia, ali

nije smanjila dnevnu vrelinu. Osjeala se uzrujanom i jako umornom i eznula za jesenjom svjeinom.

 alim, ali nisam mogla onoj eni spustiti cijenu. Razgovarala sam s njom sve do zore. Jako alim,
gospodine, ali ste mi naredili da noas zakljuim pogodbu.
Ali tri tisue, Mariko-san! To je lihva! Toranaga se zapravo veselio to ima novu tegobu koja mu
udaljuje misli od brige to ga je morila. Kranski sveenik Cukku-san koji putuje sa novopeenim
regentom Zatakijem navjetao je samo nedae. Razmotrio je svaku stazu uzmaka, svaki put povlaenja
i napada, to god je mogao bilo koji ovjek zamisliti, a odgovor je uvijek bio isti: ako Iido bude brz,
gotov sam.
Moram dobiti na vremenu. Ali kako?
Da sam ja Iido, poeo bih sad, prije nego prestanu kie.
Postavio bih ljude na poloaje, kao to smo Taiko i ja uinili da unitimo klan Beppu. Uvijek
pobjeuje isti plan, to je tako jednostavno! Iido valjda nije tako glup pa da ne uvia da mi je jedini
pravi nain da branim Kvanto da drim Osaku i sve zemlje izmeu Jeda i Osake. Sve dok je Osaka
neprijateljska, Kvanto je u opasnosti. Taiko je to znao, zato bi mi ga inae dao? Bez Kijame, Onoija
i barbarskih sveenika
Toranaga s naporom tutne sutranjicu u njezin pretinac pa se posveti toj neuvenoj svoti novca.
Tri tisue kokua ne dolaze u obzir!
Slaem se, gospodine. Imate pravo. Ja sam posve kriva. Smatrala sam da bi i pet stotina bilo
pretjerano, ali ona Gioko nije htjela sniziti cijenu. Meutim, daje jedan ustupak.
to?
Gioko je zamolila ast da snizi cijenu na dvije tisue i pet stotina kokua, ukoliko biste je vi poastili
pa pristali da jedan tapi vremena s njom razgovarate u etiri oka!
Mama-san se odrie pet stotina kokua samo zato da sa mnom govori?
Da, gospodine.
Zato? sumnjiavo je upitao.
Navela mi je svoje razloge, gospodine, ali je ponizno zamolila da joj dopustite da vam ih sama
objasni. Vjerujem da bi vas njezin prijedlog zanimao, gospodine. A pet stotina kokua
bila bi znatna uteda. Prestravljena sam to nisam uspjela utanaiti bolju pogodbu, iako je Kiku-san
prvorazredna i potpuno zasluuje svoj stale. Znam da sam vam zakazala!
Slaem se jetko e Toranaga. I tisua bi bila previe, ovo je Izu, a ne Kioto.
Potpuno ste u pravu, gospodine. Rekoh eni da je cijena tako smijena da sama nikako ne mogu na
nju pristati, iako ste mi izriito naredili da noas zakljuim pogodbu. Nadam se da ete mi oprostiti na
neposluhu, ali rekoh da u se najprije morati posavjetovati s gospom Kasigi, Omi-sanovom majkom,
koja je ovdje najstarija gospa, prije nego to potvrdim pogodbu.
Toranaga se razvedri zaboravivi sve svoje druge brige.
Ah, znai da je utanaeno, a opet nije utanaeno?
Da, gospodine. Nita nije obvezno dok se ne posavjetujem s gospom. Rekoh da u odgovoriti danas u
podne. Molim vas, oprostite mi na neposluhu!
Morala si zakljuiti pogodbu kao to sam naredio! Toranaga se potajno jako veselio to mu je
Mariko mudro omoguila da se sloi ili ne, a da ne izgubi obraz. Bilo bi nezamislivo da se on sam
cjenka oko nedostojnog novanog posla. Ali oh ko, tri tisue kokua . Rekla si da djevojin ugovor
vrijedi toliko da bi se time tri godine moglo hraniti tisuu obitelji?
Vrijedan je svakog zrna rie . pravom ovjeku.
Toranaga ju je promuurno motrio.
Oh? Priaj mi o njoj i o tome to se dogodilo.
Ispriala mu je sve osim o svojim osjeajima prema Anin-sanu i o dubini njegovih osjeaja prema njoj. I osim ponude koja joj je dola od Kikue.
Dobro. Da, vrlo dobro. Bilo je to mudro. Da ree Toranaga. Zacijelo joj je jako ugodio kad je
ve prvi put onako dugo stajala na vratima. Gotovo cijeli Aniro ekao je taj as da vidi kako e se
njih dvoje ponaati. Barbarin i Vrbina gospa prvog razreda.

 Da!
Ona tri
Da

uloena kokua donijela su mu dobru protuvrijednost. Sad e njegova slava juriti ispred njega.
sloi se Mariko, nemalo ponosna Blackthorneovim uspjehom. Ona je izuzetna gospa,
gospodine.
Toranagu je udilo Marikino pouzdanje u pogledu tog dogovora. No, pet stotina kokua za ugovor bilo
bi i vie nego poteno. Pet stotina kokua bijae vie nego to veina Mama-san zarade u cijelom
ivotu, pa je stoga i sama pomisao na to da bi se jedna od njih odrekla pet stotina
Vrijedi svakog zrna rie, rekla si? Nikako da u to povjerujem.
Pravom ovjeku, gospodine. Ja u to vjerujem, ali nisam mogla prosuditi tko bi bio pravi ovjek.
Kucanje na oi.
Da?
Anin-san je pred glavnim ulazom, gospodine.
Dovedi ga ovamo.
Da, gospodine.
Toranaga se hladio lepezom. Kriom je promatrao Mariku pa je na njezinom licu zapazio iznenadan
sjaj. Namjerno joj nije rekao da je pozvao i njega.
to da radim? Sve to sam naumio jo je primjenjivo, ali sad su mi Buntaro, Anin-san i Omi-san
potrebniji nego ikada. I Mariko, jako mnogo.
Dobro jutro, Toranaga-san.
Uzvratio je Blackthorneu naklon i zapazio iznenadnu toplinu kad je on vidio Mariku. Slubeni
pozdravi i odgovori. Tad on ree:
Mariko-san, kai mu da u zoru sa mnom ide na put. I ti! Ti e nastaviti put u Osaku.
Podioe je trnci.
Da, gospodine.
Ja u Osaka, Toranaga-san? zapita Blackthorne.
Ne, Anin-sane. Mariko-san, reci mu da na dan-dva idem u toplice Suzendi. Oboje ete donde sa
mnom. Ti e nastaviti put u Osaku. On e s tobom putovati do granice, pa e sam proslijediti u Jedo.
Budno ih je motrio dok joj je Blackthorne govorio, brzo i uzrujano.
Jako alim, Toranaga-sama, ali Anin-san ponizno moli smije li me posuditi na jo koji dan. On
kae, molim vas oprostite mi, da bi mu moja prisutnost jako ubrzala pitanje njegova broda. Tada bi on,
ako vam je po volji, odmah preuzeo jedan va priobalni brod pa bi me odvezao u Osaku i produio u
Nagasaki. Smatra da bismo time dobili na vremenu.
Jo nisam nita odluio o njegovu brodu. Ni o posadi! Moda on i nee morati ii u Nagasaki. To mu
vrlo jasno kai. Ne, nita nije odlueno, ali razmotrit u molbu u vezi s tobom. Sutra e dobiti moju
odluku. Sad moe poi . Oh, da, kao posljednje, Mariko-san, reci mu da elim njegovo rodoslovlje.
Moe ga napisati, a ti e ga prevesti i potvrditi tonost prijevoda.
Da, gospodine. elite li to odmah?
Ne. Kad stigne u Jedo, imat e dovoljno vremena.
Mariko je objasnila Blackthorneu.
Zato on to trai? zapitao je. Mariko se zablene u njega.
Naravno, svi samuraji moraju imati zabiljeeno roenje i smrt, Anin-sane, kao i svoje feude i
darovnice zemlje. Kako bi se inae feudalni gospodar mogao usred toga snalaziti? Zar i u vaoj zemlji
nije isto tako? Ovdje su zakonski svi nai graani u slubenim dokumentima, pa i ete! Roenje, smrt i
vjenanje. Svaki zaselak, seoce i gradska ulica imaju svoj slubeni svitak. Kako biste inae mogli sa
sigurnou odrediti kamo i kome pripadate?
Mi to ne zapisujemo. Ne uvijek! I ne slubeno. Svi su zabiljeeni? Zar svatko?
Oh, da. ak i ete, Anin-sane. To je vano, neh? Tako se nitko ne moe graditi da je ono to nije,
lake hvatamo prijestupnike, a mukarci, ene i roditelji ne mogu varati u braku, neh?
Blackthorne to odloi za kasnije i zaigra drugu kartu u igri to ju je otpoeo s Toranagom, sve u nadi

da e tako izazvati smrt Crnog broda.

Mariko je paljivo sluala. Na tren ga je ispitivala pa se obratila Toranagi.
Gospodine, Anin-san vam zahvaljuje na milosti i na brojnim darovima. Pita biste li ga poastili
tako da mu izaberete njegove dvije stotine vazala. Kae da bi mu vaa pomo u tom pogledu bila
neprocjenjiva.
Vrijedi li tisuu kokua? smjesta upita Toranaga. Vidje da su se iznenadili i ona i Anin-san.
Sretan sam to si jo proziran, Anin-sane, iako si lakiran civilizacijom, pomisli on. Da sam kockar,
okladio bih se da to nije tvoja zamisao. To da pita mene za savjet.
Haj! zau Blackthorneov odluan glas.
Dobro ustro e on. Budui da je Anin-san toliko irokogrudan, prihvatit u njegovu ponudu.
Tisuu kokua. To e pomoi nekim drugim, siromanijim samurajima. Reci mu da e ga njegovi ljudi
ekati u Jedu. Vidjet emo se sutra u zoru, Anin-sane.
Da. Hvala, Toranaga-sama.
Mariko-san, smjesta se posavjetuj s gospom Kasigi. Budui da ste odobrile svotu, pretpostavljam da
e ona odobriti tvoju pogodbu pa ma kako odurna meni izgledala, iako e ona pretpostavljam
trebati razmiljati do sutra u zoru da potpuno razmotri tako smijenu svotu. Poalji nekog podanika
neka Gioki-san naredi da ovamo doe u zalaz sunca. Moe sa sobom dovesti kurtizanu. Kiku-san moe
pjevati dok mi razgovaramo, neh?
Otpustio ih je oaran to je utedio tisuu i pet stotina kokua. Ljudi su tako rasipni, dobroudno je
pomislio.
Hoe li
Oh, da,

mi ostati dovoljno da skupim posadu? zapita Blackthorne.

Anin-sane, ali on jo nije pristao da odete u Nagasaki ree Mariko. Pet stotina kokua i
vie je nego dovoljno za godinu dana ivota, a preostalih pet stotina donijet e vam sto osamdeset
zlatnih kobana da kupite mornare. To je velik novac.
Fudiko se s mukom uzdigne te se obrati Mariki.
Vaa sulonica kae da se ne brinete, Anin-sane. Ona vam moe izdati kreditna pisma za neke
zajmodavce koji e vam predujmiti sve to vam je potrebno. Ona e sve srediti.
Da, ali zar ne moram platiti sve svoje pratioce? Kako da platim kuu, Fuiko-san, svoje kuanstvo?
Mariko se zapanji.
Molim vas, jako alim, ali ovo naravno nije vaa briga. Rekla vam je sulonica da e se za sve
pobrinuti. Ona
Fuiko upadne i njih dvije su trenutak razgovarale. Ah. so desu, Fuiko-san! Mariko se opet
okrenula Blackthorneu.
Rekla je da ne smijete gubiti vrijeme mislei na te stvari. Moli vas da svoje vrijeme posvetite samo
problemima gospodara Toranage. Ona ima novaca, a ako zatreba, moe ga upotrijebiti.
Blackthorne zatrepe.
Ona e mi pozajmiti svoj novac?
Oh, ne, Anin-sane, jasno da e vam ga pokloniti, ako vam je potreban, Anin-sane. Ne zaboravite
da vas mui tegoba samo ove godine objasni Mariko. Dogodine ste bogati, Anin-sane. Sto se
tie vaih pratilaca, svaki e za godinu dana dobiti dva kokua. Ne zaboravite da vam Toranaga-sama
poklanja sve njihovo oruje i konje, a dva kokua je dovoljno da se prehrane oni, njihovi konji i
obitelji. A ne zaboravite ni to da ste gospodaru Toranagi dali pola svog godinjeg prihoda kako biste
bili sigurni da e vam ih on osobno probrati. To je silna ast, Anin-sane.
Mislite?
Oh, svakako. Fuiko-san iskreno se slae. Bili ste silno domiljati kad ste se toga sjetili.
Hvala. Blackthorne iskae malko svog zadovoljstva. Opet ti se vratila pamet i poinje misliti kao
oni, pomislio je sav sretan. Da, bilo je mudro uplesti Toranagu. Sad e dobiti najbolje ljude, a sam ih
nikako ne bi uspio okupiti. Sto je tisuu kokua u usporedbi s Crnim brodom? Dakle, istinita je jo

jedna stvar koju je spomenula Mariko, da u Toranagine slabosti spada i krtost. Naravno, nije to
izriito rekla! Samo to da je Toranaga sa svim svojim nevjerojatnim silnim blagom kudikamo vie napredovao od bilo kojeg drugog daimja u kraljevstvu. Taj podatak kojemu je dodao svoja zapaanja
da Toranaga ima isto tako jednostavnu odjeu kao to jede jednostavnu hranu, a po nainu ivota malo
se razlikuje od obinog samuraja pruili su mu nov klju kojim e otkljuati Toranagu.
Bogu hvala to sam sreo Mariku i starog fra Dominga!
Blackthorne se u sjeanju prenese natrag u tamnicu, te pomisli kako je onda bio blizu smrti, a kako je i
sada blizu smrti
i uza sve ove poasti. Toranaga to dade moe i oduzeti. Misli da ti je on prijatelj, ali ako je bio u
stanju ubiti enu i umoriti sina-miljenika, koliko vrijedi njegovo prijateljstvo ili tvoj ivot? Neu na to
misliti, pomisli Blackthorne obnovivi svoj zavjet. To je karma. U pogledu karme nita ne mogu
poduzeti, a itav ivot ivim blizu smrti pa stoga to nita nije novo. Pokoravam se karmi u svoj ljepoti
njezinoj. Prihvaam karmu u svoj njezinoj velianstvenosti. Vjerujem da e me karma ivog iznijeti
kroz ovih est mjeseci. A u ovo doba dogodine plovit u kroz Magel- lanov tjesnac u pravcu grada
Londona, izvan njegova dosega ...
Javi se Fuiko. Promatrao ju je. Zavoji su joj jo bili zamrljani. Bolno je leala na futonu, a slukinja
ju je hladila.
Ona e do zore sve srediti, Anin-sane ree Mariko. Sulonica vam predlae da povedete dva
konja i jo konja za prtljag. Jednog slugu i jednu slukinju ...
Bit e mi dovoljan sluga.
Jako alim, slukinja mora poi da vas slui. I naravno, kuhar i kuharov pomonik!
Zar tamo nee biti kuhinje koje mi . . . ja mogu koristiti?
Oh da, ali ipak morate imati svoje kuhare, Anin-sane. Vi ste hatamoto.
Znao je da prepirka nema smisla.
Sve u vama prepustiti.
Oh, jako mudro s vae strane, Anin-sane, jako mudro. Sad moram poi pakovati. Molim vas,
oprostite. Mariko sretna ode. Nisu mnogo razgovarali, tek toliko na latinskom da spoznaju: iako
arobna no nije nikad nestala, iako o njoj nikad nee raspravljati, kao ni o noanjoj, zauvijek e obje
noi ivjeti u njihovoj mati.
Ti.
Ti.
Jako sam se ponosila uvi da je ona tako dugo ostala na vratima. Sada je obraz tvoj golem, Aninsane.
Na tren sam gotovo zaboravio to si mi rekla. I nehotice sam je zamalo poljubio na javnom mjestu.
Oh ko, Anin-sane, bilo bi to uasno!
Oh ko, ima pravo! Da nije tebe, izgubio bih obraz! Bio bih crv to se koprca u praini.
Umjesto toga si snaan i glasovit, a u tvoju muevnost nitko ne sumnja. Jesu li te zabavljale one
udnovate naprave?
Ah, draga gospo, u mojoj zemlji postoji drevni obiaj! Mukarac sa enom ne razgovara o prisnim
navikama druge ene.
Mi imamo isti obiaj, ali pitala sam jesu li vas zabavljale, a ne jeste li ih koristili. Da, i mi u snanoj
mjeri imamo isti obiaj. Sretna sam to je veer bila po tvom ukusu. Njezin ga je osmijeh razgalio.
Mudro je u Japanu biti Japanac, neh?
Ne mogu ti dovoljno zahvaliti to si me pouila, to si me vodila i oi mi otvorila ree on. I na
tom ... Kanio je rei: Na tom to me voli, ali umjesto toga nadovee: Na tom to postoji.
Nisam ja nita uinila. Ti si ti!
Na svemu ti hvala . i na daru.
Sretna sam to je tvoj uitak bio velik.
Tuan sam to je tvoj uitak bio nikakav. Tako sam sretan to je i tebi nareeno da ode u toplice.
Ali zato u Osaku?

 Oh, nije mi nareeno da idem u Osaku. Gospodar Toranaga mi doputa da odem. Imamo imovinu i
obiteljske poslove za koje se moram pobrinuti. A sada je tamo i moj sin. Nadalje, mogla bih ponijeti
tajne poruke za Kiricubu i za gospu Sazuko.
Nije li to opasno? Sjeti se svojih rijei: dolazi rat, a Iido je neprijatelj. Nije li isto rekao i gospodar
Toranaga?
Da, ali jo nema rata, Anin-sane, a samuraji se ne bore sa svojim enama, osim ako se ene ne bore
protiv njih.
Ali ti? Sto je bilo na mostu u Osaki preko jarka? Zar nisi sa mnom pola da obmane Iida? On bi me
ubio. I sjeti se svoga maa u boju na brodu.
Ah, bijae to tek toliko da zatitim ivot svog feudalnog gospodara, a i svoj ivot, kad je bio
ugroen. Bila je to moja dunost, Anin-sane, i nita vie. Za mene nema opasnosti. Bila sam dvoranka
gospi Jodoko, Taikovoj udovi, pa i gospi Oibi, nasljed- nikovoj majci. Poaena sam to sam njihova
prijateljica. Posve sam izvan opasnosti. Zato mi Toranaga-san doputa da odem. No, Osaka je tebi
opasna zbog bijega gospodara Toranage
i zbog onoga to si uinio gospodaru Iidu. Tamo se nikada ne smije iskrcati. Nagasaki e ti biti
bezopasan.
Znai, pristao je da odem?
Ne. Nije jo, ali kad pristane, bit e bezopasno. Ima on moi u Nagasakiju.
Htjedne zapitati: Veu nego isusovci? Ali umjesto toga ree samo:
Molim se da ti gospodar Toranaga naredi da brodom ode u Osaku. Vidio je da je lagano
zadrhtala. to te mui?
Nita, osim to ... osim to ne volim more.
Hoe li on to narediti?
Ne znam, ali... Opet je postala objeenjako zadirkivalo i prela na portugalski: No, radi
vaega zdravlja trebali bismo sa sobom povesti Kiku-san, neh? Idete li i naveer u njezinu Crvenu
odaju?
Smijao se s njom.
Bilo bi to lijepo, ali . . . Tad zastane jer se iznenada jasno sjetio Omijeva pogleda. Znate,
Mariko-san, kad sam stajao na vratima, siguran sam da ju je Omi-san gledao na osebujan nain, onako
kako gleda ljubavnik. Ljubomorni ljubavnik! Nisam znao da su oni ljubavnici.
Koliko mi je poznato, on je jedna od njezinih muterija. Da, omiljena muterija, ali zato bi se to vas
ticalo?
Zato to je taj pogled bio vrlo prisan! Veoma neobian.
Nema on na nju nikakvih osobitih prava, Anin-sane. Ona je kurtizana prvog razreda, slobodna da
prihvaa i odbija po elji.
Da smo u Evropi i da sam ja jastuio s njegovom djevojkom ... Razumijete, Mariko-san?
Mislim da razumijem, Anin-sane, ali zato bi se to vas ticalo? Niste u Evropi, Anin-sane, a on
nema nikakva prava na nju. Ako ona eli prihvatiti vas i njega, ili dapae, odbaciti vas ili njega, kakve
to ima veze?
Rekao bih da je on njezin ljubavnik u naem smislu te rijei. A to bi imalo mnogo veze, neh?
Ali kakve to veze ima s njezinom strukom ili s jastue- njem?
Naposljetku joj je ponovno zahvalio i na tome je ostalo, ali glava i srce govorili su mu da se uva. Nije
jednostavno kao to misli, Mariko-san, ni ovdje. Omi je uvjeren da je Kiku-san za njega vie nego
neto osobito, iako ona ne gaji iste osjeaje prema njemu. teta to nisam znao da joj je on ljubavnik.
Drae bi mi bilo da mi je Omi prijatelj nego neprijatelj! Moda Mariko opet ima pravo? Da kod njih
jastuenje zaista nema nikakve veze s ljubavlju?
Boe mi pomozi, tako sam smuen! Sad sam djelomice istonjak, a preteno zapadnjak. Moram se
ponaati kao oni, razmiljati kao oni, kako bih ostao iv. A mnogo od onog u to oni vjeruju toliko je
znatno

bolje od naih shvaanja da sam u napasti da poelim potpuno postati jedan od njih, pa ipak . Moj dom
je ondje, preko mora, tamo gdje su roeni moji preci, gdje ivi moja obitelj, Felicity, Tudor i
Elizabeth. Neh?
Anin-sane?
Da, Fuiko-san?
Molim vas, ne brinite se za novac. Ne mogu podnijeti da vas vidim zabrinuta. Jako alim to ne
mogu poi s vama u Jedo.
Uskoro emo se vidjeti u Jedu, neh?
Da. Lijenik kae da se lijepo oporavljam, a s tim se slae i Omijeva mati.
Kad lijenik ovdje?
Zalazak sunca. Jako alim to sutra ne mogu s vama poi. Molim vas, oprostite.
Opet je razmiljao o svojoj dunosti prema sulonici. Tada tu pomisao vrati natrag u pretinac jer mu je
navrla nova misao. Razmotrio je tu zamisao i zakljuio da je dobra. I hitna!
Ja sad odem, vratim se skoro. Ti poivaj ... razumjela?
Da. Molim vas, oprostite to nisam ustala i to jako alim.
Ostavio ju je i otiao u svoju sobu. Uzeo je iz skrovita pitolj, provjerio naboj i tutnuo ga pod
kimono. . . Sam ode u Omi-jevu kuu. Omija nije bilo. Midori ga je doekala i pozvala ga na a, to
je on uljudno odbio. U naruju je drala dvogodinje djetence. Rekla je da jako ali, ali Omi e se
doskora vratiti. Bi li Anin-san priekao? Djelovala je uznemireno, iako je bila uglaena i paljiva.
Opet je odbio, te joj zahvalio, rekavi da e kasnije navratiti. Zatim sie prema svojoj kui.
Seljani su ve raistili razvaline i spremali se da sve obnove. Poar nije potedio nita osim pribora
za kuhanje. Fuiko mu nije htjela rei koliko e zapasti ponovna izgradnja. Rekla je da je jako jeftino.
Molim vas, ne brinite se za to.
Karma, Anin-san! ree jedan mjetanin.
Da.
to smo mogli? Bez brige, uskoro e vaa kua biti gotova. I bolja nego prije.
Blackthorne vidje kako se uz brdo penje Omi, napet i mraan. Poe mu u susret. Ugledavi ga. Omi
kao da je izgubio neto ljutnje.
Ah, Anin-sane srdano e on. ujem da i vi u zoru idete s Toranaga-samom. Vrlo dobro,
moemo jahati zajedno.
Usprkos Omijevoj prividnoj prijaznosti, Blackthorne je bio vrlo oprezan.
Sluajte! Omi-sane, ja sada idem tamo. Pokaza visoravan. Molim, vi idite sa mnom, da?
Danas nema obuke.
Razumio! Molim, vi idite sa mnom, da?
Omi vidje da Blackthorne dri ruku na drci svog ubojitog maa, kako mu ne bi drhtala. Tad njegovo
otro oko zamijeti izboinu ispod pojasa, a po djelominom obrisu razabrao je da je to skriveni pitolj.
ovjek kojemu su dva maa doputena, morao bi ih i upotrijebiti, a ne samo nositi, neh? tiho je
upitao.
Molim? Ne razumijem! Omi ponovi jednostavnijim rijeima. Ah, razumio! Da. Bolje je.
Da. Rekao je gospodar Jabu, sada kad ste potpuni samuraj, morali biste nauiti mnogo toga to mi
smatramo razumljivim. Kako da se ponaate kao pomonik prilikom seppukua, na primjer. Pa i da se
pripremite za svoj seppuku, kao to svi mi moramo. Da, Anin-sane, morali biste nauiti baratati
maevima. Za samuraja je jako vano da zna kako da upotrebljava i potuje svoj ma, neh?
Blackthorne pola rijei nije razumio, ali je znao o emu Omi govori. Barem znam uznemireno
ispravi samoga sebe to on na povrini govori.
Da. Istinito! Vano! ree mu. Molim, jednog dana vi uite . . . oprostite, moda mene uite?
Molim? Ja poaen.
Da .. . Rado bih vas pouio, Anin-sane!
Blackthorne se sav nakostrijei uvi pritajenu prijetnju u
Omijevu glasu. Pazi, opomenuo je samoga sebe. Nemoj poeti umiljati stvari.
Hvala. Sad ii onamo, molim? Malo vremena. Vi idete? Da?
Vrlo dobro, Anin-sane, ali emo odjahati. Uskoro u vam se pridruiti. Omi se zaputi uzbrdo u
svoje dvorite.

Blackthorne naredi slugi da mu osedla konja i nespretno uzjae s desne strane kao to bijae obiaj u
Japanu i Kini. Nemoj misliti da ima mnogo vremena i da e te on nauiti maevanju, zakljui,
desnicom opipa skriveni pitolj, a ugodna toplina oruja ulijevala mu je povjerenje. Povjerenja nestane
kad se Omi ponovno pojavio. S njim su dojahala i etiri samuraja.
Zajedno su se pentrali izlokanom stazom prema visoravni. Mimoilazili su mnoge samurajske druine u
punoj opremi za mar, naoruane, sa zapovjednicima. Leprali su stjegovi na vrci- ma njihovih
kopalja. Preavi vrh vidjeli su da se cijela muke- tirska pukovnija svrstala za mar pred taborom.
Svaki ovjek stajao je kraj svog opremljenog konja, a straga su bili teglei konji. Jabu, Naga i njihovi
oficiri stajahu u prethodnici. Pone pljusak.
Sve jedinice idu? zbunjeno upita Blackthorne i obuzda konja.
Da.
Idu u toplice s Toranaga-sanom, Omi-sane?
Ne znam.
Blackthornea je njegov osjeaj za opstanak upozorio da vie ne postavlja pitanja, ali na jedno je morao
dobiti odgovor.
A Buntaro-sama? ravnoduno je upitao. On s nama sutra, Omi-sane?
Ne. Ve je otiao. Bio je jutros na trgu kad ste izili iz ajane. Zar ga niste vidjeli u blizini ajane?
Na Omijevu licu Blackthorne nije proitao nimalo prkosa.
Ne. Ja ne vidio. Jako alim. On isto ii u toplice?
Pretpostavljam. Nisam siguran. Cijedila se kia s Omi- jeva stoastog eira vezanog pod bradom.
Oi su mu bile gotovo skrivene. ujte, zato ste zatraili da doem ovamo s vama?
Pokazati mjesto, kao to rekao vama. Prije nego to je Omi ita stigao kazati, Blackthorne
podbode svog konja. Svojim najistananijim pomorskim osjetilima po sjeanju je odredio smjer i brzo
doao do tonog mjesta nad ponorom. Sjae i dade Omiju znak. Molim!
to je, a? Omijev je glas bio nabruen.
Molim, ovdje, Omi-sane! Sami vi.
Omi mahne straarima da se udalje i podbode konja, sve dok se nije naao iznad Blackthornea.
Nan desu ka? upita i zamjetno stegne ma.
Ovo mjesto Toranaga-sama ... Blackthorne se nije mogao sjetiti rijei pa mu je djelomino
objanjavao rukama. Jasno?
Ovdje ste ga izvukli iz zemlje, neh? I to onda? Blackthorne pogleda njega, a onda namjerno svoj
ma pa se
opet u nj zabulji bez ijedne rijei. Izbrisa s lica kiu.
Nan desu ka? ponovi Omi razdraljivije. Blackthorne ni tad ne odgovori. Omi se zagleda niz
ponor pa opet Black- thorneu u lice. Tad mu se oi zaare. Ah, so desu! Vakari- masu! Omi na
tren razmisli pa zovne jednog svog straara.
Smjesta dovedi ovamo Muru. S dvadeset ljudi i s lopatama! Samuraj odgalopira. Ostale Omi poalje
u selo pa sjae i stane
pored Blackthornea.
Da, Anin-sane, to je izvrsna zamisao. Dobra zamisao.
Zamisao? Kakva zamisao? neduno upita Blackthorne.
Samo pokaem mjesto . . . mislio bi hoete vidjet mjesto, neh? Jako alim ... Ja ne razumijem.
Ovdje je Toranaga-sama izgubio svoje maeve ree Omi. Maevi su jako dragocjeni. Bit e mu
drago da ih dobije. Veoma drago, neh?
Ah so! Ne moja misao, Omi-sane! ree Blackthorne.
Omi-sana misao.
Naravno. Hvala, Anin-sane. Dobar ste prijatelj a um vam je brz. Morao sam se i ja toga sjetiti. Da,
dobar ste prijatelj, a slijedeih nekoliko mjeseci svima e nam biti potrebni prijatelji. U ratu smo sada,
htjeli mi to ili ne.
Molim? Jako alim. Ne razumijem, govoriti prebrzo. Molim, oprostite.
Sretan sam da smo vi i ja prijatelji. Razumijete?
Haj. Vi rekli rat? Rat sada?
Uskoro! Sto mi tu moemo? Nita. Bez brige, Toranaga-san pobijedit e Iida i njegove izdajice. To

je istina, razumijete li? Ne brinite, neh?

Razumio sam. Ja sad ii moja kua. Dobro?
Da. Vidjet emo se u zoru. Jo jednom vam hvala.
Blackthorne kimne glavom, ali nije otiao.
Lijepa je, neh?
to?
Kiku-san! Blackthorne je lagano raskreio noge i zauzeo takav poloaj da odskoi, isue pitolj,
naniani i opali. Posve se jasno sjeao nevjerojatne brzine kojom je Omi bez napora odrubio glavu
onom seljaku, davno je to bilo. Stoga se spremio to je mogao bolje. Smatrao je da e biti izvan
opasnosti jedino ako odmah rijei predmet Kiku. Omi to nikad ne bi uinio, takvu bi neuglaenost
smatrao nezamislivom, a postien svojom slabou, on bi svoju izrazito nejapansku ljubomoru zakljuao u tajni pretinac. A ta toliko nejapanska, posramljena ljubomora vrela bi sve dotle dok, ba
onda kad se to najmanje oekuje. Omi ne prasne slijepo i divljaki.
Kiku-san? ponovi Omi.
Haj! Blackthorne vidje da je Omi pogoen, pa ipak se veselio to je izabrao ba ovo vrijeme i ba
ovo mjesto. Lijepa je, neh?
Lijepa?
Haj. Kia se pojaala, teke kaplje rasprivale su se u blatu. Njihovi konji nelagodno su drhtali. I
Omi i Blackthorne pokisli su do koe, ali kia bijae topla i cijedila se s njih.
Da ree Omi. Kiku-san je jako lijepa! I uslijedi bujica rijei koje Blackthorne nije dokuio.
Rijei sad nedovoljne, Omi-sane, nedovoljne za sad jasan razgovor ree Blackthorne. Kasnije
da. Sad ne. Jasno?
Omi kao da to nije uo. Tada e on:
Imamo mnogo vremena, Anin-sane, mnogo vremena da
o njoj razgovaramo. I o vama, i o meni i o karmi. Ali slaem se, sada nije vrijeme, neh?
Mislim razumio. Da. Juer ja ne znao Omi-san i Kiku-san dobri prijatelji ree on, ubrzavajui
napadaj.
Ona nije moje vlasnitvo.
Sad znam, vi i ona veliki prijatelji. Sada
Sad otiite. Ova stvar je rijeena. ena nije nita. Nita! Blackthorne jogunasto ostade na mjestu.
Slijedei put ja ...
Ovaj razgovor je zavren! Zar niste uli? Zavren?
Ije! Ije! Boga mu!
Omi posegne za maem. Blackthorne nesvjesno odskoi dva koraka, ali Omi nije potegnuo ma, a
Blackthorne nije povukao pitolj. Obojica su se spremila, ali ni jedan nije elio zapoeti.
to elite rei, Anin-sane?
Slijedei put ja najprije pitam za Kiku-san. Ako Omi-san rei da da. Ako ne ne! Jasno?
Prijatelj prijatelju, neh?
Omi lagano opusti desnicu.
Ponavljam, ona nije moje vlasnitvo. Hvala to ste mi pokazali ovo mjesto, Anin-sane! Zbogom.
Prijatelj?
Naravno. Omi pristupi Blackthorneovu konju i pridri uzde.
Blackthorne se vine u sedlo. Spusti pogled na Omija. Kad bi mogao glatko proi, znao je da bi odmah
rasuo samurajevu glavu. Tako bi bilo najsigurnije.
Zbogom, Omi-sane, i hvala.
Zbogom, Anin-sane. Omi je gledao kako Blackthorneov konj silazi nizbrdo, a okrenuo mu je
leda tek kad je nestao iza uzvisine. Kamenjem je oznaio tono mjesto u ponoru, a onda smueno
unuo na bedra i ekao, bez obzira na pljusak.
Uskoro stigoe Mura i seljani, svi zablaeni.
Toranaga-sama je tono na ovom mjestu pao u ponor, Mura. Ovdje su zakopani njegovi maevi.
Donesi mi ih prije zalaska sunca.
Da, Omi-sama.
Da ima malo mozga i da misli na mene, svog feudalnog gospodara, ve bi to i uinio!

 Molim vas, oprostite to sam glupav.

Omi odjaha. Kratko su za njim gledali, a onda se rairili u krug oko kamenja i poeli kopati. Mura
snizi glas.
Uo, poi e s teretnim konjima!
Da, Mura-sane, ali kako?
Ponudit u te Anin-sanu. On nee u tome vidjeti nita sumnjiva!
Ali njegova sulonica, oh ko. hoe! apne Uo.
Ona ne ide s njim, ujem da je opasno opeena. Ona e kasnije brodom u Jedo. Zna to da radi?
Osobno u potraiti svetog oca i odgovoriti na sva pitanja.
Da. Mura se opusti i pone normalno govoriti. Moe poi s Anin-sanom, Uo, on e ti dobro
platiti. Budi mu koristan, ali ne previe koristan, da te on ne povede ak u Jedo.
Uo se nasmije.
Hej, ujem da je Jedo tako bogat da svatko pia u srebrne posude. I ete! A ene imaju kou kao
morska pjena, bez stidnih dlaka.
Je li istina, Mura-sane? zapita drugi seljanin. Nemaju dlaica na tijelu?
Jedo je bio najobinije smrdljivo ribarsko seoce, ni izdaleka ovako dobar kao Aniro, kad sam tamo
stigao prvi put ree im Mura, ne prekidajui kopanje. Bilo je to kad smo s Toranaga-samom
gonili pripadnike klana Beppu. Skinuli smo vie od tri tisue glava. to se stidnih dlaka tie, imale su
ih sve ene koje sam upoznao, osim jedne iz Koreje, ali rekla je da ih je jednu po jednu poupala.
to sve ene ne rade da nas privuku, a? javi se jedan.
Da, ali ba bih to htio vidjeti ree bezubi Ninin. Da, htio bih vidjeti Vrata ada bez grma.
Kladim se o brodicu punu riba protiv kante govana da ju je boljelo dok je upala sve te dlaice
zviznu Uo.
Kad postanem kami, nastanit u se u Nebeskom paviljonu kod Kiku-san. Kau da se rodila
namirisana i bez dlaica!
U smijehu Uo zapita:
Mura-sane, je li bio ita drukiji napad na Vrata ada' bez grma?
Nikad nisam prodro dublje. Eeeeh! Prodro sam blie i dublje nego ikad prije, a to je bitno, neh?Tako
znam da je uvijek bolje kad ena ukloni grm, iako su neke u tom pogledu praznovjerne, a neke se ale
na svrbe. Ipak je blie nama, a i njoj je blie, a bitno je da se to vie zbliimo, neh? Nasmiju se
pa se svojski prihvate kopanja. Pod kiom je rasla jama.
Kladim se da je Anin-san noas prodro jako blizu kad je ona onako stajala na vratima! Eeeee, to
bih sve dao da sam bio na njegovu mjestu! Uo obrisa znoj s ela. Kao svi oni, imao je samo
slabinski povez i bambusov stoast eir, a na nogama nita.
Eeee! Uo, bio sam na trgu i sve sam vidio. Vidjeh njen smijeak i osjetih kako mi se sputa kroz
moje Voe sve do nonih prstiju.
Da javi se trei. Moram priznati da mi se od samog njezina smijeka ukrutio kao veslo.
Ali nije ti tako velik kao Anin-sanov, a, Mura-sane? Uo se naceri. No, molim, ispriaj nam
opet onu pripovijest.
Mura mu sav sretan udovolji pa ispria Anin-sanovu prvu no u kupelji. U bezbroj pripovijedanja
njegova pria se kitila, ali to nikome nije smetalo.
Oh, da sam tako krupan! Uo je pokretima doaravao divovsku erekciju i toliko se smijao da je
upao u blato.
Tko bi ikada pomislio da e onaj stranac barbarin ikada iz jame stii u raj? Mura se trenutak
nasloni na lopatu da povrati dah. Ja u to ne bih nikad povjerovao. Poput neke stare legende. Karma,
neh?
Moda je on bio jedan od naih u svom prethodnom ivotu pa se vratio s istim duhom, samo s
drukijom koom.
Ninin kimne glavom.
Mogue! Zasigurno, jer na temelju onog to je rekao sveti otac pomislio sam da bi se on ve odavno
pekao u paklu. Zar otac nije rekao da e na njega baciti posebnu kletvu? uo sam ga kako zaziva na
Anin-sana osvetu velikog kamija Isusa, i oh ko. ak sam se ja jako prestravio. Prekriio se, a ostali

su to jedva zamijetili. Ali Isus-Krist-Gospa-Bog kanjava svoje neprijatelje vrlo neobino, ako ete
mene pitati.
Pa lijepo! javi se Uo. Nisam kranin, kao to i znate, ali, jako alim, ini mi se da je Aninsan dobar ovjek! Molim vas, oprostite, bolji od kranskog oca koji je smrdio, psovao i svima
ulijevao strah u kosti. A prema nama je bio dobar, neh? Lijepo postupa prema svojim ljudima. Neki
kau da je prijatelj gospodara Toranage, a zacijelo i jest kad uiva tolike poasti, neh? I nemojte
zaboraviti da ga je i Kiku-san poastila svojom Jamom zlatnom'.
u svakom sluaju zlatnom. uo sam da ga je no stajala pet kobana!
Petnaest kokua za jednu no? Ninin pljucne. Eeeeeee, to je sretan Anin-san! Golema je
njegova karma s obzirom na to da je neprijatelj Boga oca, Sina i Gospe.
Platio je jedan koban ree Mura. Tri kokua. Ali, ako smatrate da je to mnogo . Zastao je i
urotniki se ogledao unaokolo da se uvjeri nema li prislukivaa, iako je, naravno, znao da ih zacijelo
nee biti po takvoj kii. Pa i da ih ima, kao da je to vano?
Svi prestanu raditi i primaknu mu se.
Da, Mura-sane?
Upravo su mi doapnuli da e ona postati sulonica gospodara Toranage. Jutros je kupio njezin
ugovor. Tri tisue kokua.
Bijae to vrtoglava svota, vie nego to je cijelo njihovo selo zaraivalo na ribi i rii u dvadeset
godina. Pojaa se njihovo potovanje prema njoj, ukoliko je to jo uope bilo mogue. I prema Aninsanu koji je, znai, posljednji mukarac na zemlji koji ju je uivao kao kurtizanu prvog razreda.
Eeee! promrmlja Uo koji je ostao bez rijei. Toliki novac . . . Ne znam elim li bljuvati, piati
ili prdnuti.
Ni jedno, ni drugo, ni tree! lakonski e Mura. Kopaj! Pronaimo te maeve.
Posluaju ga, svi zadubljeni u svoje misli. Jama je neumoljivo postajala sve to dublja. Uskoro se
Ninin, oinut brigom, nije vie mogao suzdravati pa prestane kopati.
Mura-sane, molim, oprosti, ali to si odluio u vezi s novim nametima? zapitao je. Ostali zastanu.
Mura je i dalje kopao svojim postupnim, ustaljenim ritmom.
Sto se tu ima odluiti? Jabu-sama kae: plati, pa mi plaamo, neh?
Ali Toranaga-sama nam je smanjio dae na etiri od deset dijelova, a sada je on na feudalni
gospodar.
Tono, ali gospodar Jabu opet je dobio Izu a i Surugu i Totomi i ponovno je postao vrhovni
gospodar Pa tko je onda na feudalac?
Toranaga-sama! Sigurno, Mura-sane, Tora...
Hoe li mu se ti tuiti, Ninine? A? Probudi se, Jabu- -sama je suvereni gospodar kao to je uvijek
i bio. Nita se nije
promijenilo. A ako povisi dae, plaat emo vie daa, i gotovo!
Ali to e nam oduzeti sve zalihe za zimu. Sve. Nini- nov se glas pretvorio u gnjevan cvile, ali
svi su znali da on govori istinu. Pa i uz riu koju smo ukrali
Riu koju smo spasili prosike Uo, ispravljajui ga.
I uz to neemo imati dovoljno za zimu. Morat emo prodati brodicu-dvije ...
Neemo prodavati brodice izjavi Mura. Zabode lopatu u blato, izbrisa znoj iz oiju, vre povee
uzicu na eiru pa pone opet kopati. Radi, Ninine! To e ti skrenuti misli sa sutranjice.
Kako emo opstati preko zime, Mura-sane?
Jo moramo preivjeti ljeto.
Da ogoreno e Ninin. Platili smo unaprijed za vie od dvije godine, pa ipak jo nije
dovoljno.
Karma, Ninin ree Uo.
Dolazi rat. Moda dobijemo novog, pravednijeg gospodara, neh? javi se jedan.
Gori biti ne moe . Nitko ne moe biti gori.
O to se ne bih opkladio ree im svima Mura. ivi ste... Vrlo skoro moete biti mrtvi-mrtvi, a
onda vie nee biti Jama zlatnih, sa umicom ili bez nje. Lopatom pogodi kamen i zastane.
Pomozi mi, Uo, prijatelju stari.
Zajedno izvuku stijenu iz blata. Uo sa strepnjom apne:

 Mura-sane, a ako me sveti otac upita

Reci mu! I reci mu da smo spremni .

za oruje?
Da je Aniro spreman.

ETRDESET I DRUGO POGLAVLJE

Oko podneva stigoe u Jokose. Buntaro je jo sino pre- dusreo Zatakija te ga kao to je naredio
Toranaga srdano doekao s velikim slavljem.
Zamolio sam ga da se utabori pred selom, na sjeveru, gospodine, dok ne pripremimo sastajalite
ree Buntaro.
Sveani sastanak odrat e se popodne ovdje, ako vam je po volji. Nadoda bez duhovitosti:
Smatrao sam da e nam biti povoljan sat Koze.
Dobro.
Htio se veeras s vama sastati, ali ja sam se o to ogluio. Rekoh mu da ete biti poaeni da se s
njim sastanete danas ili sutra, kako god on eli, ali ne poslije mraka.
Toranaga potvrdno proguna, ali jo ne sjaha sa zapjenjenog konja. Imao je prnjak-oklop, kacigu i
lagani bambusov oklop, isto kao i njegova od putovanja zamazana pratnja. Ponovno se oprezno obazre.
istina bijae vjeto izabrana. Nije bilo nikakvih mogunosti za zasjedu. U blizini nije bilo stabala ni
kua u kojima bi se mogli sakriti strijelci ili muketiri. Samo je istono od sela tlo bilo ravno i neto
povienije. Sjever, zapad i jug uvali su im seoce i drveni most to je prelazio preko brze rijeke. Ovdje
je u tjesnacima voda bila puna vrtloga i stijenja. A na istoku iza njega i njegovih izmorenih, oznojenih
jahaa, staza se strmo uspinjala do prolaza prema zamagljenom vrhuncu, udaljenom pet rija. Posvuda
su se unaokolo uzdizale planine, mnoge od njih vulkanske, a vrhovi su im uglavnom snivali u naoblaci.
Usred istine je na niskim stupovima bilo uzdignuto postolje od dvanaest tatamija, prekriveno visokim
baldahinom od rogoine. U tom djelu obrtnika nije bilo tragova hitnji. Dva brokatna jastuka leala su
na tatamijima jedan nasuprot drugom.
Imam ljude ondje, ondje i ondje nastavi Buntaro, pokazujui lukom sve isturene litice. Moete
vidjeti na mnogo rija u svim pravcima, gospodine. Dobri obrambeni poloaji. Pokriveni su i most i
cijelo selo. Na istoku vau odstupnicu uva jo vie ljudi. Naravno, most je vrsto zabrtvljen straama.
a u njegovu sam taboru ostavio poasnu strau od stotinu ljudi.
Je li sad tamo gospodar Zataki?
Ne, gospodine. Za njega i za njegove titonoe izabrao sam gostionicu na rubu sela prema sjeveru,
dolino njegovu poloaju, i pozvao ga da tamo iskua toplice. Ta je gostionica na osami i utvrena.
Natuknuo sam da sutra idete u toplice Suzendi i da e vam on biti gost. Buntaro pokaza zgodnu
jednokatnicu na rubu istine iz koje se pruao najljepi pogled, blizu vrelog izvora to je iz stijene
kljuao kao prirodne toplice.
Ono je vaa gostionica, gospodine! Pred gostionicom je kleala skupina ljudi duboko poniknute
glave i nepokretno im se klanjala. Ono su glavar i seoski starjeine. Nisam znao elite Ii ih odmah
primiti.
- Kasnije! Toranagin konj umorno zanjiti i zalomata glavom. Zvecnu uzde. Smirio ga je i sad
potpuno zadovoljan sigurnou tog poloaja dade znak svojim ljudima i sjae. Jedan Buntarov
samuraj uhvati mu uzde. Samuraj, kao Buntaro i svi ostali, bijae pod oklopom, naoruan za boj,
spreman.
Toranaga se zahvalno protegne i pokua opustiti zgrene miie u leima i nogama. Vodio ih je iz
Anira ubrzanim marem, a zaustavljao se jedino da promijeni konje. Ostatak te- glee povorke koju je
vodio Omi baldahini i nosai jo bijae daleko iza njih, nanizan na putu to se sputao s vrhunca.
Cesta iz Anira krivudala je obalom pa se ravala. Krenuli su zapadnom stazom u unutranjost i
neprekidno se penjali bujnim umama punim divljai. Desno od njih bijae planina Omura, a lijevo
vrhunci vulkanskog lanca Amagi koji se uzdizao gotovo tisuu sedam stotina metara. Jahanje ga je
razvedrilo konano malo akcije! Dio puta vodio je kroz podruja tako pogodna za lov sokolovima
da je odluio: jednog dana on e loviti po cijelom Izu u.
Dobro. Da, vrlo dobro ree on, nadglasavi graju svojih ljudi koji su sjahavali, avrljali i
razvrstavali se. Dobro si postupao!

 Ako

me elite poastiti, gospodine, molim vas, dopustite mi da smjesta unitim gospodara Zatakija i
njegove ljude.
Zar te uvrijedio?
Ne ... naprotiv ... Njegovo ponaanje bijae dostojno dvoranina, ali zastava pod kojom putuje izdaja
je protiv vas.
Strpljivost! Koliko ti to esto moram rei? odvrati Toranaga, ali ne neljubazno.
Bojim se, zauvijek, gospodine sumorno e Buntaro.
Molim vas, oprostite.
Neko si mu bio prijatelj.
Neko vam je bio saveznik.
Kod Odavare ti je spasio ivot.
Kod Odavare smo bili na istoj strani tmurno e Buntaro pa plane: Kako vam on to moe
uiniti, gospodine? Va roeni brat! Zar mu niste ukazivali milost i borili se na istoj strani cijeloga
ivota?
Ljudi se mijenjaju! Toranaga posveti svu panju podiju. Sa greda su za ukras visjele njene
svilene zavjese preko podija. Ukrasne brokatne resice u skladu s jastucima stvarale su zgodne urese, a
na etiri kutna stupa bile su vee kianke. Preras- kono je i daje sastanku previe vanosti ree
on. Pojednostavni! Maknite zavjese, sve kianke i jastuke, vratite ih trgovcima, a ako oni ne ele
vratiti novac konaaru, reci mu neka ih proda. Nabavi etiri jastuka, a ne dva! Jednostavne, punjene
samo sjeevinom.
Da, gospodine.
Toranagin pogled padne na izvor i odluta do njega. Voda, zaparena i sumporna, itala je dok je
izlazila iz rascijepa u stijenama. Tijelo mu je vapilo za kupelji.
A kranin? zapitao je.
Gospodine?
Cukku-san, kranski sveenik?
Oh, on! Negdje je u selu, ali s onu stranu mosta. Zabranjeno mu je da bez vaeg doputenja prijee
na ovu stranu. Zato? Zar je to vano? Rekao je neto o tome kako bi bio poaen da vas vidi kad
bude zgodno. elite li da ga sada dove Je li bio sam?
Buntaro napui usnu.
Ne! Ima pratnju od dvadeset bogoslova. Svi nose tonzuru kao on, svi odreda s otoka Kiuua,
gospodine. Svi dobra roda i samuraji. Svi jau dobre konje, ali nemaju oruja. Pretresao sam ih.
Temeljito!
A njega?
Oh, naravno, njega... njega vie nego ikoga. U prtljagu smo mu nali etiri goluba-pismonoe.
Zaplijenio sam ih!
Dobro. Uniti ih Nekakav glupan je to uinio zabunom, jako alimo, neh?
Razumijem. Da sad poaljem po njega?
Kasnije. Kasnije u ga primiti. Buntaro se mrtio.
Jesam li pogrijeio to sam ga pretresao?
Toranaga odmahne glavom i odsutno se zagleda unatrag prema vrhuncu, zaokupljen mislima. Tada e
on:
Poalji dva pouzdana ovjeka da paze na muketirsku pukovniju.
To sam ve uinio, gospodine. Buntarovo lice ozari potmulo zadovoljstvo. A u osobnoj strai
gospodara Jabua nalaze se i neke nae ui i oi. On nee moi ni prdnuti, a da vi za to ne doznate, ako
vi tako elite.
Dobro! elo teretne povorke, jo uvijek u silnoj daljini, skrene za zavoj u vijugavoj crti.
Toranaga vidje tri baldahina. Na elu je po naredbi jahao Omi, a kraj njega je lagano kaskao

Anin-san. Okrene im lea. Sa sobom sam doveo tvoju enu.

Da, gospodine!
Zamolila me da joj dopustim neka ode u Osaku.
Buntaro se zabulji u njega, ali nita ne ree. Tad zamiri
prema jedva raspoznatljivim spodobama.
Odobrio sam joj. Jasno, pod uvjetom da i ti odobri.
Odobravam sve to i vi odobravate, gospodine ree Buntaro.
Mogao bih joj dopustiti da putuje kopnom iz Miime. Ili moe Anin-sana otpratiti u Jedo pa odande
morem u Osaku. Anin-san je pristao da snosi za nju odgovornost ako ti odobri.
Morem bi bilo sigurnije. Buntaro je sav kipio.
Sve to ovisi o poruci gospodara Zatakija. Ako mi je Iido slubeno objavio rat, onda joj to, naravno,
moram zabraniti. U protivnom tvoja ena moe nastaviti put sutra ili prekosutra, ako odobri.
Pristajem na sve to vi odluite.
Popodne predaj svoje dunosti Naga-sanu. Sad je povoljan trenutak da sklopi mir sa enom.
Molim vas, oprostite, gospodine. Morao bih ostati uz svoje ljude. Molim vas, ostavite me s mojima!
Dok se vi udaljite na sigurno mjesto.
Veeras e sve svoje dunosti predati mom sinu. Ti i ena doi ete mi na veeru. Odsjest e u
gostionici. Sklopit e mir.
Buntaro se zapilji u tlo. Tad ree jo bezizraajnije:
Da, gospodine!
Nareujem ti da pokua sklopiti mir ree Toranaga. Kanio je dodati: Bolje astan mir nego rat,
neh?' Ali to nije bilo istinito i moglo je zapodjenuti filozofsku raspru, a on bijae umoran i nije mu
bilo do raspravljanja, nego samo do kupelji i do poinka. Sad dovedi poglavara!
Poglavar i starjeine popadaju jedan preko drugoga u hitnji da se pred njim poklone. Najsrdanije su
mu zaeljeli dobrodolicu. Toranaga im otvoreno ree da raun koji poslije njegova odlaska podastru
njegovu konaaru mora, naravno, biti poten i umjeren. Neh?
Haj ponizno odgovore u zboru, blagoslivljajui bogove zbog svoje neoekivane sree i zbog
debele zarade koju e im sigurno donijeti ovaj posjet. Uz jo bezbroj naklona i dodvoravanja, govorei
koliko su ponosni i poaeni to im je doputeno da slue najistaknutijem daimju u carstvu, ivahni
ga stari glavar uvede u gostionicu.
Toranaga ju je temeljito prouavao kroz nizove nasmijeenih slukinja svih dobi to su mu se klanjale.
Najstasitije u selu. Bilo je deset soba oko neuglednog vrta usred kojega se nalazila mala ajana. Otraga
su bile kuhinje, a prema zapadu, uurena uza stijene, velika kupaonica koju su napajali ivi izvori.
Cijela je gostionica bila lijepo ograena i lijepo se mogla obraniti. Do kupaonice je vodila natkrivena
staza.
Nije mi potrebna itava gostionica, Buntaro-sane ree on kad se ponovno naao na verandi. Bit
e mi dovoljne tri sobe. Jedna za mene, jedna za Anin-sana, a trea za ene. etvrtu uzmi ti. Za ostale
nije potrebno platiti.
Moj konaar mi ree da se jako povoljno pogodio za cijelu gostionicu, gospodine, iz dana u dan,
ispod pola cijene, a sada jo nije sezona. Odobrio sam troak kako biste vi bili izvan opasnosti.
Vrlo dobro neodluno se sloi Toranaga. No, prije odlaska elim pregledati raune. Nema
potrebe da rasipamo novac. Onda prostorije bar ispunite straarima. Po etvorica u sobu!
Da, gospodine. Buntaro je to ve bio odluio ranije. Gledao je kako se Toranaga udaljuje s
dvojicom tjelohranitelja, okruen s etiri najljepe slukinje i odlazi u svoju sobu, u istono krilo.
Tupo se zapitao: koje ene? Kojim je to enama potrebna soba? Fuiki? Nije vano, umorno je
pomislio, ionako u to uskoro doznati.
Kraj njega pohita slukinja. Vedro mu se nasmijeila, a on joj mehaniki uzvrati smijeak. Bila je
mlada, lijepa, meke koe, a noas ju je jastuio. Ah spajanje mu nije donijelo uitak, pa iako je bila
vjeta, oduevljena i vina, uskoro je splasnula njegova pohota i nije vie udio za njom. Naposljetku
je iz pristojnosti glumio da je dosegnuo vrhunac, kao to je glumila i ona, a zatim ga je ostavila.

Jo uvijek zamiljen izide iz dvorita pa se zapilji na cestu.

Zato Osaka?

U sat Koze razmaknu se strae na mostu. Povorka pone prelaziti. Najprije glasnici, nosei stjegove
sa svemonim grbom Regenata, pa bogata nosiljka i naposljetku tjelohranitelji.
Mjetani su se klanjali, svi na koljenima, potajno oamueni takvim bogatstvom i sjajem. Glavar je
oprezno zapitao ne bi li okupio sve itelje u ast te prigode. Toranaga je poruio da oni koji ne rade
smiju gledati, uz doputenje svojih gospodara. Stoga je glaveina jo brinije izabrao poslanstvo koje
je obuhvaalo preteno starce i poslunu mlade, toliko da bude gomila iako je svaki odrastao
ovjek elio tome prisustvovati ali ne dovoljno da se ogrijei o naredbe velikog daimja. Tko god je
mogao, kriom je virio kroz pukotine na prozorima i vratima.
Saigava Zataki, gospodar Sinana, bijae vii od Toranage i pet godina mlai, isto onako pleat i s istim
istaknutim nosom, ali njegov je trbuh bio plosnat, a ekinje na bradi crne i bujne, dok su mu oi bile
tek razrezi na licu. Kad su polubraa bila odvojena, inilo se da medu njima postoji nevjerojatna
slinost, a sad, kad su se nali zajedno, bijahu posve razliiti. Zataki je nosio bogat kimono i blistav
sveani oklop, a maevi su mu bili troni.
Dobro doao, brate! Toranaga se spusti s postolja te se nakloni. Na sebi je imao najjednostavniji
kimono i slamnate vojnike sandale. I nosio je maeve. Molim te, oprosti mi to te ovako
neslubeno primam, ali doao sam to sam prije mogao.
Molim te, oprosti to te smetam. Dobro izgleda, brate. Vrlo dobro! Zataki izie iz nosiljke te mu
uzvrati naklon zapoinjui beskonane profinjene formalnosti obreda kojemu su se sada obojica
pokoravala.
Molim te, sjedni na ovaj jastuk, gospodaru Zataki.
Molim te, oprosti mi, bio bih poaen da ti sjedne prvi, gospodaru Toranaga.
Jako si dobrostiv, ali molim te, poasti me i sjedni prvi.
I nastave igru koju su ve toliko puta glumili, jedan prema drugome, prema prijateljima i
neprijateljima, uspinjui se stepenicama moi, uivajui u propisima koji su upravljali svakim
pokretom i svakom reenicom i koji su zatiivali njihovu ast, tako da ni jedan od njih nikada nije
mogao pogrijeiti te dovesti u opasnost sebe ili svoj zadatak.
Naposljetku sjednu jedan suelice drugom na jastuke, udaljeni dvije duljine maa. Buntaro je stajao
lijevo iza Toranage. Iza Zatakija lijevo nalazio se njegov glavni pobonik, postariji sijedi samuraj.
Oko postolja na udaljenosti od dvadeset koraka posjedahu u nizovima Toranagini samuraji. Svi su
namjerno jo uvijek na sebi imali odjeu u kojoj su putovali, ali im oruje bijae u izvrsnom stanju. Na
zemlji uz rub postolja sjedio je Omi, a na suprotnoj strani Naga. Zatakijevi su ljudi bili u sveanom
bogatom ruhu, a iroke platove krilastih ramena opasali su srebrnim kopama, no i oni su bili isto
tako dobro naoruani. I oni se smjeste na udaljenosti od dvadeset koraka.
Mariko ih je posluila obrednim ajem, a braa su bezazleno i slubeno avrljala. U pravo doba
Mariko se nakloni i ode. Buntaro bijae bolno svjestan nje i silno se ponosio njezinom ljupkou i
ljepotom. A tada, previe naglo, Zataki e iznebuha:
Donosim naredbe Regentskog vijea! Odjednom se nad trg nadvije tajac. Sve, pa i Zatakijeve
ljude, prestravila je njegova neotesanost, drskost kojom je rekao naredbe, a ne poruka, kao i njegov
propust da saeka Toranagino pitanje: Kako ti mogu biti na slubi?, kao to je zahtijevao propisani
obred.
Naga uputi brz pogled od Zatakijeve desnice do svog oca. Vidje kako se zaario Toranagin vrat, to
bijae nepogreiv znak neminovnog praskanja, ali Toranagino lice ostane mimo te se Naga zapanji
zauvi suzdran odgovor.
Jako alim, nosi naredbe? Komu, brate? Sigurno nosi poruku?
Zataki iz rukava istrgne dva mala svitka. Buntaro zamalo isue ma vidjevi tu neoekivanu naglost jer

je obred nalagao da svi pokreti budu polagani i odmjereni. Toranaga se ne pomakne. Zataki slomi
peat na prvom svitku te proita glasno i ledeno:
Po naredbi Regentskog vijea, u ime cara Go-Nida, Sina neba, pozdravljamo presvijetlog vazala
naega Joi-Toranagu- -noh-Minovaru te ga pozivamo da nam se smjesta pokloni u Osaki i traimo da
svijetloga poklisara naega, regenta gospodara Saigavu Zatakija, obavijesti prihvaa li ili odbija na
poziv... smjesta! Die pogled i isto tako gromkim glasom proslijedi:
Potpisali su svi regenti i udaren je veliki peat kraljevstva.
Osiono je stavio svitak preda se. Toranaga dade znak Buntaru koji stupi naprijed. Duboko se pokloni
Zatakiju, prihvati svitak te se okrene Toranagi i opet se nakloni. Toranaga uze svitak, a Buntaru dade
znak neka se vrati na mjesto.
Toranaga je beskonano prouavao svitak.
Svi su potpisi ispravni ree Zataki. Prihvaa li ili odbija?
Toranaga odvrati prigueno tako da su ga uli samo oni na postolju te Omi i Naga.
Zato ti zbog neotesanosti ne bih skinuo glavu?
Zato to sam sin svoje majke odgovori Zataki.
To te nee zatititi ako ovako nastavi.
Onda e ona umrijeti prije vremena.
to?
Naa gospa mati nalazi se u Takatu. Takato bijae nepristupana, neosvojiva tvrava, glavni grad
Zatakijeve pokrajine Sinano. alim to e njezino tijelo zauvijek ondje ostati.
Obmana! tuje je koliko i ja.
Tako mi njezina besmrtnog duha, brate, koliko nju tujem, toliko, pa i jo vie, zazirem od onog to
ti ini kraljevstvu.
Ja ne hlepim za novim teritorijem niti za . ..
Hlepi za tim da zbaci nasljednika.
Opet grijei! Uvijek u svog neaka tititi od izdajica.
Tei da nasljednik padne, u to sam uvjeren, pa sam odluio da sauvam ivot te zatvorim pred
tobom Sinano i Sjevernu cestu, po svaku cijenu, i s tim u nastaviti dok Kvanto ne padne u prijateljske
ruke .Po svaku cijenu!
U tvoje ruke, brate?
U bilo ije pouzdane ruke to iskljuuje tvoje, brate.
Vjeruje Iidu?
Ne vjerujem nikome, to si me ti nauio. Iido je Iido, ali njegova je vjernost neosporna. I ti to
priznaje.
Priznat u to da Iido nastoji mene unititi, a kraljevstvo rascjepkati, da je prigrabio vlast te da kri
Taikovu volju.
A ti si s gospodarom Sugijamom rovario da onemogui Regentsko vijee. Neh?
2ila na Zatakijevu elu poskakivala je kao crni crv.
Sto moe kazati na ovo? Jedan njegov savjetnik priznao je izdaju. Rovario si sa Sugijamom da on
prihvati gospodara Ita umjesto tebe, da istupi dan prije prvog sastanka te da pobjegne po noi i tako
dovede kraljevstvo u pomutnju. uo sam priznanje ... brate.
Jesi li i ti jedan od ubojica?
Zataki je pocrvenio.
Sugijamu ubie previe revni ronini, a ne ja, niti ijedan Iidov ovjek!
Neobino da si tako brzo zauzeo njegovo mjesto regenta,
neh?
Nije. Moj rod drevan je koliko i tvoj, ali ja nisam naredio smrt, niti Iido. Na to se zakleo svojom
samurajskom rijeju. I ja se kunem! Sugijamu ubie ronini, ali zasluio je smrt.
Na mukama, obeaen u prljavom podrumu, dok su pred njim isjekli njegovu djecu i sulonice?
Te glasine ire ogavni nezadovoljnici, moda i tvoje uhode, da ozloglase gospodara Iida, a preko
njega gospu Oibu i nasljednika. Za to ne postoje dokazi.

 Pogledaj njihova tjelesa!

Ronini su zapalili kuu. Nema tjelesa!
Jako zgodno, neh? Kako moe biti tako lakovjeran? Pa nisi glupi seljak!
Odbijam da ovdje sjedim i sluam ovo gnojivo. Sad mi od- govori, a onda

mi skini glavu pa e ona

umrijeti, ili me pusti. Zataki se nagne prema naprijed. im mi padne glava s ramena, deset
golubova-pismonoa odletjet e na sjever u Takato. Imam povjerljive ljude na sjeveru, istoku i na
zapadu, jedan dan hoda odavde, izvan tvog domaaja, a zakau li oni, onkraj tvojih granica imam jo
ljudi
kojima se ne moe nita dogoditi! Ako mi odrubi glavu, ili naredi da me ubiju, ili ako poginem na
Izuu
bez obzira na razlog ona e takoer poginuti. A sada mi skini glavu ili zavrimo primopredaju
svitaka pa u smjesta otputovati s Izua. Biraj!
Iido je ubio gospodara Sugijamu. S vremenom u ti podnijeti dokaze. To je bitno, neh? Potrebno mi
je samo malo
Nema vie vremena! U poruci pie: smjesta. Naravno, ti odbija posluati, dobro. Znai, rijeeno je!
Evo.
Zataki stavi na tatamije drugi svitak. Tu je slubena optuba protiv
tebe i naredba da poini seppuku, prema kojoj e se isto tako prezirno odnositi neka ti oprosti
gospodin Buda! Sada je sve
reeno. Smjesta u otii, a slijedei put srest emo se na bojnom polju i tako mi gospodina Bude,
obeao sam samome sebi, prije zalaska sunca tog istog dana vidjet u glavu tvoju na kolcu!
Toranaga je netremice motrio u svog protivnika.
Gospodar Sugijama bijae tvoj i moj prijatelj. Na drug i nadasve astan samuraj kakva treba traiti.
Trebala bi te zanimati istina o njegovoj smrti.
Vanija mi je istina o tvojoj smrti, brate.
Iido te zadojio kao pregladnjelo dojene na majinoj
sisi.
Zataki se okrene svom savjetodavcu.
Tako ti tvoje samurajske asti! Jesam li ja postavio ljude i kako glasi poruka?
Sijedi, dostojanstveni stari samuraj, glavni Zatakijev pouzdanik, Toranagi dobro poznat kao estit i
dian ovjek, osjeti muninu i stid uslijed tog snanog izljeva mrnje, kao i svi koji bijahu toliko blizu
da to uju.
Jako alim, gospodaru prigueno proape klanjajui se Toranagi ali moj gospodar, naravno,
govori istinu. Kako se u to smije posumnjati? I molim vas, oprostite, ali dunost mi je, uza svu ast i
poniznost, da vama obojici naglasim da ovako . . . ovako zapanjujua i sramotna neotesanost nije
dostojna vaeg stalea niti sveanosti ove prigode. Da su vai vazali da su oni ovo uli sumnjam
da bi ih ijedan od vas mogao suzdrati. Zaboravljate svoju samurajsku dunost i svoju dunost prema
svojim ljudima. Molim vas, oprostite! Obojici im se naklonio.
Ali, morao sam to kazati! Tad proslijedi; Sve poruke glasile su jednako, gospodaru Toranaga, a
nosile su slubeni peat gospodara Zatakija: Smjesta ubijte moju gospu majku.'
Kako da dokaem da ne nastojim zbaciti nasljednika? upita Toranaga brata.
Smjesta prepusti sve svoje naslove i mo svom sinu i nasljedniku, gospodaru Sudari, a danas poini
seppuku. Tad emo ja i svi moji ljudi, do posljednjeg ovjeka, podrati Sudaru kao gospodara Kvanta.
Razmotrit u to to si kazao.
A?
Razmotrit u to to si kazao! ponovi odlunije Toranaga. Sastat emo se sutra u isto vrijeme,
ako ti je po volji.
Zatakijevo se lice iskrivi.
Je li ovo jo jedna tvoja varka? Zato bismo se sastali?
Povodom onog to si kazao i povodom ovoga. Toranaga podie svitak koji je drao u ruci.
Sutra u ti odgovoriti.
Buntaro-sane! Zataki pokaza drugi svitak. Molim vas, predajte ovo svome gospodaru.
Ne! razlijegao se Toranagin glas po istini. Tad je silno dostojanstveno glasno nadodao:
Poaen sam da slubeno prihvatim poruku vijea, a odgovor u sutra u isto ovo vrijeme dati njihovu
svijetlom poklisaru, bratu mom, gospodaru Sinana.

Zataki se sumnjiavo u njega zabulji.

Kakav bi odgovor mogao .. . ?
Molim vas, oprostite, gospodaru prekine ga stari samuraj ozbiljno, dostojanstveno i tako tiho da
su ga mogli uti samo oni. Jako alim, ali gospodar Toranaga potpuno je u pravu to ovo predlae.
Dali ste mu svean izbor, izbor koji u svicima nije sadran. Poteno je i dino da mu udijelite vrijeme
koje je zatraio.
Zataki uze drugi svitak pa ga opet tutne u rukav.
Jako dobro. Slaem se. Gospodaru Toranaga, molim te, oprosti to sam bio neotesan. I na kraju, kai
mi gdje je Kasigi Jabu? Imam svitak za njega. U njegovu sluaju samo jedan.
Poslat u ti ga.
Sokolica sklopi krila i padne tri stotine metara iz veernjeg neba. U lepetu perja sudari se s golubombjeguncem, dohvati ga aporcima i odnese prema zemlji. Jo je padao kao kamen. A nekoliko stopa od
tla sokolica pusti svoj mrtvi plijen, bjesomuno zakoi i izvanredno sleti na goluba. Ek-ek-ek-eeekk!
zakrijetala je, ponosno micala vratno perje i u osvajakom zanosu trgala aporcima golubovu glavu.
Priskoi Toranaga koga je Naga pratio kao konjunik. Daimjo klizne s konja i njeno pozva sokolicu
na aku. Posluno je stupila na njegovu rukavicu. Odmah ju je nagradio komadiem mesa od prethodne
rtve. Navukao joj je kukuljicu i zubima zategnuo remenje. Naga uze goluba i tutne ga u napola punu
lovaku torbu koja je visjela ocu na sedlu, a zatim se okrene i dade znak udaljenim hajkaima i
tjelohraniteljima.
Toranaga se vine u sedlo. Na rukavici mu je udobno poivala sokolica koju su pridravali tanki konati
kaiii. Digne pogled prema nebu, mjerkajui svjetlo to je jo preostajalo.
U kasno popodne pojavilo se sunce pa je sada u dolini brzo zamirae dan, a sunce se ve odavno
sklonilo iza zapadnog vrhunca bilo svjee i ugodno. Na sjeveru bijahu oblaci koje je tjerao snaan
vjetar. Leprali su nad planinskim vrhovima i mnoge vrhunce skrivali. Na ovoj visini, zarobljen
kopnom sa svih strana, zrak bijae ist i prijatan.
Sutra bi nam trebao biti dobar dan, Naga-sane. Pretpostavljam, bez naoblake. Mislim da u u zoru u
lov.
Da, oe! Naga ga je smeteno motrio. Kao i uvijek, bojao se postavljati pitanja, a opet je sve elio
znati. Nikako da dokui kako njegov otac moe poslije onako ogavnog sastanka biti ovako oputen. Na
rastanku se s dolinom sveanou naklonio Zatakiju, a zatim smjesta sazvao svoje sokolare, hajkae i
tjelohranitelje te ih poslao u breuljkasta brdaca iza ume. Sve to inilo se Nagi natovjeanskim
dokazom samosvladavanja. Sad se Naga jeio i pri samoj pomisli na Zatakija, a znao je da je stari
savjetnik imao pravo. Da su samuraji uli i desetinu razgovora, skoili bi da brane ast svoga
gospodara. Da prijetnja nije visjela nad glavom njegove ljubljene bake, on bi osobno navalio na
Zatakija. Pretpostavljam da je stoga moj otac ovo to jest, i ondje gdje jest, pomislio je ..
Nazre jahae koji su nadirali iz ume pa preko breuljkastih uzvisina galopirali prema njima. Iza
tamnog zelenila ume, rijeka bijae crna izvijena vrpca. Svjetla u gostionicama mirkala su kao
krijesnice.
Oe!
Eh? Ah da, sad ih vidim. Tko su oni?
Jabu-san, Omi-san i ... osam tjelohranitelja.
Ima bolje oi nego ja. Ah da, sad ih prepoznajem.
Ja ne bih bio pustio Jabu-sana da sam ode gospodaru Zatakiju bez ... ree Naga bez razmiljanja.
Zastane i promuca: Molim vas, oprostite.
Zato ti ne bi Jabu-sana poslao sama?
Naga opsuje sama sebe to je otvorio usta te protrne pod Toranaginim ispitljivim pogledom.
Molim vas, oprostite, ah tad ne bih znao kakve su oni tajne sporazume sklapali. On bi, oe, to lako
mogao izvesti. Ja bih ih drao odvojeno. Molim vas, oprostite! Ja mu ne vjerujem.
Ako Jabu-san i Zataki-san meni iza lea smiljaju izdaju, oni e me izdati bez obzira poslao ja
svjedoka ili ne. Katkad je
lovini pametnije dati jo jedan mamac! Tako se riba lovi, neh?
Da, molim vas, oprostite.
Toranaga shvati da njegov sin nije razumio, da nikada nee razumjeti, te da e uvijek biti samo sokol

Sto se brzo, otro i smrtonosno ustremljuje na neprijatelja.

Drago mi je da razumije, sinko ree da ga ohrabri jer je poznavao i cijenio njegove dobre
osobine. Ti si dobar sin!
nadodao je iskreno.
Hvala, oe ree Naga pun ponosa uvi taj rijedak komplimenat. Samo se nadam da ete
oprostiti moje gluposti te da ete me nauiti da vam bolje sluim.
Nisi ti glup! Glup je Jabu, zamalo nadovee Toranaga. to ljudi manje znaju, to bolje, a nije
potrebno da napi- nje mozak. Naga. Tako si mlad, moj najmlai sin, ako ne raunam tvog polubrata
Tadaterua. Koliko je njemu godina? Ah, sedam, da, vjerojatno sedam.
Trenutak je promatrao konjanike koji su se primicali.
Kako tvoja mati, Naga?
Kao uvijek, najsretnija gospa na svijetu. Ipak mi doputa da je posjeujem samo jednom godinje.
Ne biste li je mogli nagovoriti da se predomisli?
Ne odgovori Toranaga. Nikada se ona nee predo- mishti.
Toranaga je uvijek sa arom pomiljao na ano-Cubone, svoju osmu slubenu sulonicu i Naginu
mater. U sebi se smijao pri sjeanju na njezinu zdravu duhovitost, jamice u njezinim obrazima i sonu
guzicu, na njezino vrpoljenje pod njim i na oduevljenje njezina jastuenja.
Ta udovica ratara iz okohce Jeda privukla ga je prije dvadeset godina. Uza nj je ostala tri godine, a
onda zamolila neka joj dopusti da se vrati na zemlju. Dopustio joj je da ode. Sada je ivjela na
bogatom imanju blizu svoga rodnog mjesta, debela i zadovoljna. Budistika redovnica u godinama,
koju su svi tovali, a koja nije nikomu bila obvezna. Tu i tamo bi je posjetio pa su se zajedno smijali
bez razloga, kao prijatelji!
Ah, dobra je ona ena! ree Toranaga.
Dojau Jabu i Omi te sjau. Zastanu deset koraka od njega i naklone se.
Dao mi je svitak gnjevno e Jabu maui svitkom. Pozivamo vas da odmah iz Izua otputujete
u Osaku, jo danas, te se prijavite u zamku Osake na audijenciju, ili e vam biti zaplijenjeni svi
posjedi, a vas e proglasiti odmetnikom! Zgnjei svitak u aci i hitne ga na tlo. Danas!
Onda bi mudro postupio da odmah ode ree Tora- naga kojemu su se odjednom zgadile Jabuova
neobuzdanost i glupavost.
Gospodine, molim vas urno zapone Omi, smjerno se bacivi na koljena. Gospodar Jabu va
je privreni vazal pa vas ponizno molim da mu se ne rugate! Oprostite to sam ovako neotesan, ali
gospodar Zataki . . . Oprostite to sam ovako neotesan.
Jabu-sane, oprosti na primjedbi, nisam loe mislio ree Toranaga proklinjui svoju omaku.
Svi bismo trebali oguglati u pogledu ovakvih poruka, neh? Pozvao je sokolara, dao mu s ruke
sokola pa otpustio njega i hajkae. Tad svim samurajima osim Nage mahne da Se udalje kako ih ne bi
uli, une i pozove ih da i oni unu. Moda bi bilo najbolje da mi kaete to se dogodilo.
Nema se tu gotovo nita rei kazao je Jabu. Poao sam k njemu. Primio me tek s
najneznatnijom pristojnou. Najprije pozdravi gospodara Iida te otvoren poziv da se potajno s njim
udruim, smislim vae neposredno umorstvo te da pobijem sve Toranagine samuraje na poluotoku
Izuu. Naravno, odbio sam da sluam, a on mi je odjednom odjednom bez ikakve uglaenosti ovo
predao! Ratoborno je upro prstom u svitak. Da ga ne zatiuje vaa izriita naredba, smjesta bih
ga sasjekao na komadie! Molim vas da povuete tu naredbu. Ovakvu sramotu ne mogu otrpjeti.
Moram se osvetiti!
I je li to sve to se dogodilo?
Zar nije dovoljno?
Toranaga prijee preko Jabuove neotesanosti te otro odmjeri Omija.
Ti si kriv, neh? Zato nisi imao pameti da bolje zatiti svoga gospodara? Ti si mu savjetnik. Morao
si mu biti tit. Morao si gospodara Zatakija namamiti na tanak led, pokuati doznati to ima Iido na
umu, kakvo je mito i koji su njihovi naumi.
Trebao bi biti uvaen savjetnik! Dobio si izvrsnu prigodu, a propustio si je kao nevina blena!
Omi spusti glavu.
Molim vas, oprostite, gospodine.
Moda ja hou, ali mislim da ti gospodar Jabu nee oprostiti. Tvoj je gospodar primio svitak i nema
vie izbora. Mora odluiti!
to? zapita Jabu.

 A to misli, zato sam ja onako postupio? Da dobijem na vremenu, jasno, da odgodim! odvrati
Toranaga.
Ali jedan dan? to vrijedi jedan dan? zapita Jabu.
Tko zna? Jedan dan za tebe znai jedan dan manje za neprijatelja. Toranaga opet skrene pogled na
Omija. Je li Iidova poruka bila usmena ili pismena?
Umjesto Omija odgovorio je Jabu;
Naravno, usmena.
Toranaga je i dalje prodorno zurio u Omija.
Zakazao si u svojoj dunosti prema svom gospodaru i prema meni.
Molim vas, oprostit...
to si zapravo rekao? Omi ne odgovori. Zar si zaboravio i na pristojnost? to si rekao?
Nita, gospodine. Nisam nita rekao.
to?
Nije nita rekao Zatakiju plane Jabu. Zato to nije bio tamo. Zataki je zahtijevao da govori
samo sa mnom.
Oh? Toranaga je krio zluradost to mu Jabu mora priznati ono to je ionako nasluivao, te da je
sad istina djelomino otkrivena. Molim te, oprosti, Omi-sane. Naravno, pretpostavljao sam da si bio
prisutan.
Bila je to moja greka, gospodine. Morao sam navaljivati. Imate pravo, zakazao sam u zatiti
gospodara svojega ree Omi. Morao sam biti uporniji. Molim vas, oprostite. Jabu-sa- ma, molim
vas, oprostite mi.
Prije nego to je Jabu stigao odgovoriti, izjavi Toranaga:
Naravno da ti pratamo, Omi-sane. Ako te tvoj gospodar odvratio, to je njegova povlastica. Odvratio
si ga, je li, Jabu-sama?
Da .. da, ali mislio sam da to nije vano. Mislite da ja .
Pa, teta je ve nastupila. to kani uiniti?
Naravno, prema poruci postupati kao to to zasluuje, gospodine. Jabu bijae uznemiren.
Mislite da sam mogao izbjei da je primim?
Naravno. Mogao si od njega iskamiti jedan dan. Moda vie. I itave tjedne! nadoda Toranaga
vrtei dublje no u rani, zlobno uivajui u tome da je Jabua vlastita glupavost bacila na udicu. Vie
ga uope nije brinula izdaja za koju su nesumnjivo htjeli podmititi Jabua, namamiti ga, obrlatiti ga, ili
prestraiti i prisiliti. Jako alim, ali nema izbora. Nije vano, onako je kao to si rekao: to prije
svatko izabere svoju stranu, to bolje. Ustao je. Nije potrebno da se veeras vraate pukovniji.
Doite mi obojica na veeru! Priredio sam zabavu. Za sve vas!, neujno je nadodao, silno
zadovoljan.

Kiku je svojim vjetim prstima prebirala po struni, vrsto drei trzalicu. Tad zapjeva, a njezin ist
glas ispuni tihanu no. Oarano su sjedili u velikoj sobi to je gledala na verandu i u vrt iza nje,
zaneseni njezinom izvanrednom pojavom pod ustreptalim zubljama. A kako se naginjala nad samisen,
svjetlo se prelijevalo na zlatnim nitima njezina kimona.
Toranaga se letimino obazre, svjestan nonih strujanja. S jedne mu je strane sjedila Mariko, izmeu
Blackthornea i Bun- tara. A s druge Omi i Jabu, jedan do drugoga. Poasno mjesto jo bijae prazno.
Pozvan je bio i Zataki, ali on je, naravno, sa aljenjem otklonio poziv zbog slaba zdravlja, iako su ga
vidjeli kako galopira po sjevernim breuljcima, a sada je jastuio, onom svojom poslovinom snagom.
Unaokolo su bili Naga i vrlo pomnjivo probrani straari, a negdje u pozadini leprala je Gioko. Kikusan kleala je na verandi njima suelice, leima okrenuta vrtu. Siuna, sama i izvanredna.
Mariko je imala pravo, pomisli Toranaga. Kurtizana je vrijedna onog novca. Oparala mu je duu pa je
sad manje strahovao od Zatakija. Da noas opet nju pozovem ili da spavam sam? Njegova se mukost
trznula pri sjeanju na prolu no.
Znai, Gioko-san, htjela si me vidjeti? zapitao je u svojim odajama u tvravi.
Da, gospodine.
.Zapalio je odmjerenu duljinu tamjana.
Molim te, zaponi. Gioko se naklonila, ali on je nije vidio. Po prvi je put izbliza vidio Kiku.
Blizina je poljepala njezino divno lice koje jo nisu igosale tegobe njezine struke.

 Molim te, sviraj nam dok razgovaramo! rekao je iznenaen da je Gioko spremna pred njom
razgovarati.
Kiku je odmah posluala, ali njezina tadanja glazba nije bila kao veeras. Sino je ta glazba smirivala
i pratila posao koji se obavljao. Veeras je trebala uzbuivati, ulijevati strahopotovanje i obeanje.
Gospodine sveano zapone Gioko kao prvo, smijem li vam ponizno zahvaliti na asti to je
ukazujete meni, mojoj siromanoj kui i Kiku-san, prvoj medu mojim gospama Svijeta vrba? Znam,
drzovitu sam cijenu zatraila za ugovor, pa i nemoguu, o kojoj e se odluiti tek sutra u zoru, kad i
gospa Ka- sigi i gospa Toda u mudrosti svojoj donesu odluku. Da je to pitanje vama podneseno,
odavno biste odluili, jer to jednom samuraju znai prezreni novac, a pogotovu najveem daimju na
svijetu?
Gioko zastane da procijeni uinak. Nije zagrizao na mamac, ali je neznatno pomicao lepezu, to se
moglo tumaiti kao razdra- enost to je toliko brbljava, kao prihvaanje komplimenta ili pak kao
posvemanje odbijanje zatraene cijene, ovisno o njezinu tumaenju. Oboje su jako dobro znali tko
zapravo odobrava iznos.
to je novac? Nita doli sredstvo saobraaja nastavila je. Kao glazba Kiku-san. to zapravo mi
iz Svijeta vrba radimo doli saobraamo i zabavljamo, da razvedrimo muke due i olakamo im
teret... Toranaga zatomi jedak odgovor, podsjetivi se da je ova ena za pet stotina kokua kupila
svoj tapi vremena, a pet stotina kokua zasluuju da je paljivo saslua. Stoga ju je pustio neka
nastavi i jednim je uhom sluao, dok je drugom dopustio da uiva u naviranju savrene glazbe koja mu
je razgalila najskrovitije bie i uljuljkavala ga u euforiju. Tad ga neto to je Gioko upravo kazala
grubo trgne natrag u svijet stvarnosti.
to?
Samo sam predloila da pod svoje okrilje uzmete Svijet vrba te promijenite tok povijesti.
Kako?
Onako kao to oduvijek radite, gospodine, brinei se za budunost cijeloga carstva vie nego svoju.
Progutao je to smijeno pretjeravanje i prisiljavao se da zaepi ui za glazbu. U prvu je klopku upao
rekavi neka Gioko dovede djevojku, u drugu kad se napajao njezinom ljepotom i mirisom, a u treu
to joj je dopustio da zamamno svira dok njezina gospodarica govori.
Svijet vrba? to je sa Svijetom vrba?
Dvije stvari, gospodine. Prvo, sada je Svijet vrba isprepleten sa stvarnim svijetom, na obostranu
tetu. Drugo, nae gospe ne mogu se zapravo uzdii do savrenstva koje svi mukarci opravdano
oekuju.
Oh? Zapahne ga daak Kikuina mirisa, nikad prije nije osjetio nita slino. Izvrsno ga je odabrala.
Nehotice ju je pogledao. Na usnama joj je lebdio poluosmijeh, samo za njega. eznutljivo je spustila
oi, milovala prstima strune, a on je osjeao te prste na svom tijelu. Pokuao se sabrati. Jako alim,
Gioko- -san. O emu si ono govorila?
Molim vas, oprostite ako nisam jasna, gospodine. Prvo, Svijet vrba trebalo bi odvojiti od stvarnog
svijeta. Moja ajana u Miimi nalazi se u jednoj junoj ulici, a ostale su razbacane po cijelom gradu.
Ista stvar u Kiotu i Nari. I po cijelom carstvu. Pa i u Jedu. Pomislila sam, Jedo bi mogao posluiti kao
uzor svijetu.
Kako? Njegovo srce preskoi jedan otkucaj dok je titrao savreni akord.
Svi ostali zanati mudro imaju svoju ulicu i svoja podruja. Nama bi trebalo dodijeliti vlastito mjesto,
gospodine. Jedo je nov grad! Mogli biste razmatrati mogunost da poseban dio izdvojite za svoj Svijet
vrba. Skupite sve ajane unutar zidova tog podruja, a zabranite sve ajane, pa ma kako skromne bile,
izvan tog podruja.
Sad se potpuno zaokupio tom milju koja bijae dalekosena. Bila je tako dobra da se prekorio to se
sam nije toga sjetio. Sve ajane i sve kurtizane u ogradi! Dakle, izvanredno e ih lako
biti uvati, motriti i globiti, a isto e tako biti lako paziti, motriti i uhoditi sve njihove muterije. Ta
jednostavnost ga zapanji. A znao je i kakav snaan utjecaj uivaju gospe prvog razreda,
No, na
licu mu nije bilo ni traga oduevljenju.
Kakva je u tome prednost, Gioko-san?
Imale bismo vlastiti ceh, gospodine, sa svim zatitama to ih ceh donosi, pravi ceh na jednom
mjestu, a ne razbacan. Kako da kaem? Ceh to e ga svi sluati
Morat e sluati?
Da, gospodine. Morat e sluati, za ope dobro. Ceh e se brinuti da cijene budu pravine i da se

odravaju standardi. Tako

bi za koju godinu gospa drugog razreda u Jedu bila jednaka gospi u Kiotu i tako redom. Ako bi taj
plan uspio u Jedu, zato da se ne primijeni i u svakom gradu na vaem podruju?
Ali vlasnici unutar ograde vladali bi svima. To su monopolisti, neh? Oni bi mogli naplaivati
lihvarske ulaznice, neh? I zatvoriti vrata mnogima koje imaju isto tako pravo da rade u Svijetu vrba,
neh?
Da, moda do toga doe, gospodine, i na nekim e se mjestima to dogoditi, i u neka razdoblja, ali
lako je stvoriti stroge zakone koji e osigurati pravednost, a ini mi se da su dobre strane jae od loih,
za nas, za nae dine muterije i klijente. Drugo, gospe
Da zakljuimo tvoju prvu toku, Gioko suho e Toranaga. Znai, to govori protiv tvog
prijedloga, neh?
Da, gospodine, moda. Ali svaki daimjo moe lako izdati drukiju naredbu. I ima posla samo s
jednim cehom, na jednom mjestu. Da, gospodine, ne biste imali nikakvih tekoa. Naravno, svako
podruje bilo bi odgovorno za mir na tom podruju. I za poreze!
Ah, da, porezi! Zacijelo bi bilo mnogo lake ubirati poreze. To je jako dobra strana u tvoju korist.
Gioko je motrila tapi tamjana. Izgorjelo je vie od pola.
Vi u mudrosti svojoj moete odrediti da na Svijet vrba bude jedini svijet na itavom svijetu
koji nikada nee biti oporezovan, za sva vremena. Nikad, nikad, nikad! Bistro je digla pogled prema
njemu, a glas joj bijae bezazlen. Na koncu
konca, gospodine, zar se na svijet ne zove i Plutajui svijet? Zar jedino na svijet ne nua ljepotu, a
zar velik dio ljepote nije mladost? Postoji li ita tako lepravo i prolazno kao mladost, boji dar, i tako
sveto? Vi, gospodine, bolje nego svi mukarci, zacijelo znate kako su rijetke i prolazne mladost i ena.
Zamre glazba. Uperio je oi prema zamamnoj Kiku-san. Pomnjivo ga je motrila, a na elo joj se
urezala borica.
Da iskreno je rekao. Znam kako to moe biti prolazno. Srknuo je a. Razmislit u o
onom to si rekla! Drugo?
Drugo! Gioko je sabirala snagu. Drugo i posljednje, gospodine, zauvijek biste mogli ostaviti
svoj peat na Svijetu vrba. Osvrnite se na neke nae gospe! Na primjer, Kiku-san od svoje este
godine ui pjevanje, ples i samisen. Svaki trenutak naporno je radila na usavravanju svoje umjetnosti.
Stoga je s pravom postala gospa prvog razreda, kao to zasluuje njezina jedinstvena umjetnost. No,
ona je ipak kurtizana, pa neke muterije trae da uivaju i u njezinu jastuenju i njezinoj umjetnosti.
Mislim da bi trebalo stvoriti dva razreda gospi. Prvo kurtizane, kao i uvijek, zabavne, sretne, tjelesne.
I drugo, novi stale! Moda bi ga najbolje oznaio naziv geja, umjetnice, osobe posveene jedino i
iskljuivo umjetnosti. U dunost geja ne bi spadalo jastuenje. One bi bile samo zabavljaice,
plesaice, pjevaice, muziarke, strunjakinje na nekom podruju, pa bi se tako iskljuivo predavale
svom zvanju. Geje neka zabavljaju umove i duhove mukaraca svojom ljepotom, Ijupkou i
umjetnou. A kurtizane neka im zadovoljavaju tijelo svojom ljepotom, ljupkou i podjednakom
umjenou.
Opet ga zapanje jednostavnost i dalekosenost mogunosti njezine zamisli.
Kako bi se odabrala geja?
Prema njezinoj sposobnosti. U ranom djetinjstvu njezin vlasnik bi odluio o toku njezine budunosti.
A ceh bi egrticu mogao prihvatiti ili odbaciti, neh?
Izvanredna zamisao, Gioko-san!
Naklonila se i zadrhtala.
Molim vas, oprostite mi na duljini, gospodine, ali na ovaj nain, kad ljepota uvene, a tijelo se
udeblja, djevojka ipak jo moe imati izvanrednu budunost i pravu vrijednost. Nee se morati srozati
na onu stazu kojom danas moraju putovati sve kurtizane. Zalaem se za umjetnice koje ive medu
njima, na primjer, moja Kiku-san. Molim vas da povlatenoj aici udijelite budunost i poloaj to ga
one zasluuju u zemlji. Uenje pjevanja, plesa i sviranja zahtijeva mnogo dugogodinjeg vjebanja. Za
jastuenje je potrebna samo mladost, a nijedan afrodizijak nije ravan mladosti. Neh?
Ne! Toranaga ju je promatrao. Geja ne bi smjela na jastuenje?
To ne bi spadalo u gejine dunosti, bez obzira na ponueni novac. Geje nikad ne bi bile prisiljene
na jastuenje, gospodine. Ako geja eli s odreenim mukarcem na jastuenje, to je njezina stvar, ili

bi moda za to trebalo i doputenje njezine gospodarice, s tim da cijena bude onoliko visoka koliko
mukarac moe platiti. Kurtizanina bi dunost bila da umjeno jastui! Geje, kao i geje-egrtice, bile
bi nedodirive. Molim vas, oprostite to sam ovako dugo priala! Gioko se nakloni, a nakloni se i
Kiku. Preostajao je jo samo komadiak tamjana.
Toranaga ih je ispitivao dvaput dulje nego im je odobrio vrijeme za razgovor, sretan to ima priliku da
ui o njihovu svijetu i da osjea njihove misli, nade i strahove. Uzbuivalo ga je ono to je nauio.
Obavijesti je pohranio u sjeanje, da ih upotrijebi kad se ukae prilika, a onda je Kiku poslao u vrt.
Gioko-san, elio bih da ona ostane veeras, ako joj je do toga, do zore, ukoliko je slobodna. Molim
te, bi li je zapitala? Naravno, shvaam da je sada moda umorna. Na koncu konca, tako je izvrsno
svirala, i tako dugo, da u potpuno shvatiti. Ali moda bi ona razmislila o tome! Bio bih zahvalan da je
zapita.
Naravno, gospodine, ali znam da e biti poaena vaim pozivom. Dunost nam je da sluimo kako
god moemo, neh?
Da. Ali ona je, kao to si tako ispravno isticala, nadasve osobita. Potpuno u razumjeti ako je previe
umorna. Molim te, odmah je zapitaj. Pruio je Gioki konatu torbicu u kojoj je bilo deset kobana,
alei na tolikoj izdanosti, ali je znao da to

zahtijeva njegov poloaj. Moda e ti ovo biti naknada za ovako napornu veer, kao mali znak moje
hvale za tvoje zamisli.
Naa je dunost da sluimo, gospodine ree Gioko. Vidio je kako ona pokuava zadrati prste da
ne prebrojavaju kroz tanku kou, ali u tom nije uspijevala. Hvala, gospodine! Molim vas, oprostite,
zapitat u je. Tada joj, neobino i neoekivano, suze ispune oi. Molim vas, prihvatite
zahvalnost priproste starice na vaoj udvornosti i na tome to ste me sasluali. Plaem tek zato to je
naa jedina nagrada, za sve ovo dijeljenje uitaka, rijeka suza. Uistinu je, gospodine, teko objasniti
ono to ena osjea . . . Molim vas, oprostite . . .
Cuj, Gioko-san, ja razumijem. Ne brini se! Razmislit u
o svemu to si rekla. Oh, da, odmah nakon zore obje ete sa mnom otputovati. Nekoliko dana u
planinama bit e vam ugodna promjena. Pretpostavljam da e iznos ugovora biti odobren, neh?
Gioko se zahvalno nakloni pa otare suze i odluno izusti:
Smijem li onda zapitati ime dine osobe za koju e biti kupljen ugovor?
Joi Toranaga-noh-Minovara!
A sada, nou u Jokoseu, na ugodnom svjeem zraku, dok su im glazba i glas Kiku-san opsjedale misli i
srce, Toranaga se prepustio mislima. Sjeao se ponosnog sjaja to je ozario Giokino lice i opet se
udio ljudskoj lakovjernosti. Kako je izuzetno da i najprepredenije i najpametnije osobe esto vide
samo ono to ele vidjeti, a rijetko gledaju i iza najtanjih proelja. Ili pak zanemaruju stvarnost
odbacujui je kao proelje. A tad, kad se cijeli njihov svijet raspadne, a oni na koljenima rasporuju
trbuh ili zarezuju grkljan, ili baeni u ledeni svijet upaju kosu, kidaju odjeu i oplakuju svoju karmu,
okrivljujui bogove, kamije, sreu ili svoje gospodare, mueve i vazale sve i sva a nikada same
sebe.
Jako neobino!
Pogledao je svoje goste i ustanovio da oni sveudilj motre djevojku, zatvoreni u svoje tajne, a
razgaljeni njezinom umjetnou. Svi osim Anin-sana koji je bio razdraljiv i uzrujan. Nita zato,
Anin-sane, sa zabavom pomisli Toranaga, to je samo znak da ti nedostaje kultura. Da, nita zato, s
vremenom e i to

doi, no i to nije vano sve dotle dok me slua. Trenutano su mi potrebne tvoja osjetljivost, srditost i
nasilnost.
Da, svi ste vi ovdje! Ti, Omi. I Jabu, i Naga, i Buntaro. I ti, Mariko! I Kiku-san, pa i Gioko, svi moji
sokoli i sokolice poluotoka Izua, svi uvjebani i vrlo spremni. Svi su ovdje osim jednoga
kranskog sveenika. A uskoro e i na tebe doi red Cukku-sane. Ili moda na mene!
Pater Martin Alvito iz Drube Isusove bijae ljutit. Upravo kad se trebao pripremiti za sastanak s
Toranagom za koji e mu biti potrebna sva njegova pamet, suoio se s ovom novom ga- dou koja nije
trpjela odlaganja.
Sto ima rei u obranu svoju? obrecnuo se na zakukuljenog japanskog bogoslova koji je ponizno
pred njim kleao. Ostala braa stajahu u polukrugu u sobici.
Molim vas, oprostite mi, oe. Sagrijeio sam! ojaeno promuca ovjek. Molim vas, oprostite
Ponavljam! Na Bogu svemoguem u mudrosti njegovoj stoji da oprata, a ne na meni. Poinio si
smrtni grijeh! Pogazio si svoju svetu zakletvu. Dakle?
Odgovor bijae jedva ujan.
Oprostite, oe! ovjek bijae mrav i krhak. Krsno mu je ime bilo Josip, a imao je trideset
godina. Ostali bogoslovi, sve sama braa iz Drube, imali su od osamnaest do etrdeset godina. Svi su
imali tonzuru, svi plemenita samurajska roda iz pokrajina na otoku Kiuuu, svi strogo pripremljeni za
sveeniki ivot iako jo nijedan od njih nije bio zareen. Ispovjedio sam se, oe! ree brat
Josip, i dalje drei poniknutu glavu.
Misli da je to dovoljno? Alvito se nestrpljivo okrene i ode do prozora. Soba bijae obina,
rogoine iste, ali papirnati oi-zasloni slabo popravljeni. Bijae to otrcana treerazredna krma, ali u
Jokoseu nije mogao nai bolju, jer su sve ostale zauzeli samuraji. Zabuljio se u no i na pola uha
sluao Kikuin daleki glas to se uzdizao ponad huka rijeke. Alvito je znao da Toranaga nee po njega
poslati sve dok ne zavri kurtizana. Kurva prljava! ree samome sebi. Lelek japanske pjesme
gnjavio ga je vie nego inae i pojaavao njegov bijes uslijed Josipove izdaje.
Sluajte, brao rekao je Alvito ostalima okrenuvi se opet prema njima. Sudimo bratu Josipu
koji je sino poao s kurvom iz ovoga grada, pogazivi svoj zavjet istoe, pogazivi svoj sveti zavjet
poslunosti, okaljavi svoju besmrtnu duu, svoj isusovaki poloaj, svoje mjesto u crkvi i sve to se
pod tim podrazumijeva. Pred Bogom pitam svakoga od vas, jeste li i vi to uinili?
Svi odmahnu glavom.
Jeste li ikad to uinili?
Ne, oe.
Grenie! Pred Bogom, priznaje li grijeh svoj?
Da, oe, ve sam se ispovije
Pred Bogom, je li ovo prvi put?
Ne, nije ovo bio prvi put ree Josip. Ja ... ja sam prije etiri noi poao s jo jednom U Miimi.
Pa.. pa juer smo itali misu! to je s tvojom ispovijedi juer i preksino i dan prije toga? Ti nisi...
Juer smo itali misu! Za ljubav Boju, primio si euharistiju bez ispovijesti, potpuno svjestan da ini
smrtni grijeh?
Brat Josip posivio je od stida. Od svoje osme godine bio je u isusovcima.
Bijae to... bijae to prvi put, oe. Prije samo etiri dana. Cijeli sam ivot ivio bez grijeha. Opet
sam doao u napast
I, neka mi oprosti Blaena Djevica, ovaj put sam zakazao! Imam trideset godina. Ja sam mukarac Svi
smo mi mukarci. Molim vas, gospodin Isus opratao je grenicima Zato vi ne moete meni oprostiti?
Svi smo mi mukarci
Svi smo mi sveenici!
Mi nismo pravi sveenici! Nismo zavjetnici... Nismo se niti zaredili! Nismo pravi isusovci. Ne
moemo poloiti etvrti zavjet kao vi, oe pokunjeno e Josip. Ostali redovi zareuju svoju
brau, a isusovci ne. Zato ne bi . . . ?
Jezik za zube!
Neu! plane Josip. Molim vas, oprostite, oe, ali zato se ne bi neki od nas zaredili? Pokaza
jednog brata, dugonju okrugla lica koji je spokojno promatrao. Zato se ne bi zaredio brat Mihovil?

Od svoje dvanaeste godine ui. Sad ima trideset i est godina, uzoran je kranin, gotovo svetac.
Tisue je ljudi obratio, ali jo nije zareen, iako .
U ime Boje pres...
U ime Boje, oe, zato se nitko od nas ne smije zarediti? Netko se mora usuditi da vas to upita!
Sad je Josip stajao. Ja uim ve esnaest godina, a brat Matej dvadeset i tri. Julijan jo vie, cijeli
ivot, nebrojene godine. Bolje od vas znamo molitve, katekizme i himne, a Mihovil i ja ak latinski
govorimo isto tako dobro kao portu
Prestani!
... portugalski, a mi preteno propovijedamo i raspravljamo s budistima i sa svim ostalim
idolopoklonicima i uglavnom mi ljude obraamo. Mi! Za ime Boga i Gospe, to nama nedostaje? Zato
nismo dovoljno dobri za isusovce? Samo zato to nismo Portugalci ni panjolci, ili zato to nismo
dlakavi i okruglih oiju? Za ime Boga, oe, zato nema ni jednog zareenog isusovca Japanca?
Hoe li sad umuknuti?
Dapae, i u Rimu smo bili Mihovil, Julijan i ja razjari se Josip. Vi nikad niste bili u Rimu i
niste, kao mi, upoznali oca-generala niti njegovu svetost papu . . .
Razlog vie da radi neto bolje, a ne da se prepire. Zavjetovao si se na istou, siromatvo i
poslunost. Odabrani ste bili medu mnogima, uzdignuti iznad mnogih, a sad ste toliko pokvarili duu
svoju da . . .
Jako alim, oe, ali mislim da nismo bili povlateni to smo osam godina proveli u Rimu i na putu
tamo i natrag, ako poslije svega naeg uenja, molitava, propovijedanja i ekanja nijedan od nas nije
zareen, iako nam je to bilo obeano. Bilo mi je dvanaest godina kad sam otiao. Julijan je imao
jedana .
Zabranjujem ti da dometne ijednu rije! Nareujem ti da prestane! Tada, u uasnoj tiini, Alvito
pogleda ostale, poredane uza zidove, ostale koji su pomno motrili i sluali. Kada doe vrijeme, svi
ete biti zareeni, ali ti, Josipe, pred Bogom e ...
Pred Bogom! prasne Josip. A u koje vrijeme?
U vrijeme Boje odbrusi Alvito oamuen tom otvorenom pobunom. Rasplamsao se njegov ar.
Klekni!
Brat Josip ga pokua pogledom oamutiti, ali nije uspio, a kad ga je proao napadaj, uzdahnuo je, pao
na koljena i pognuo glavu.
Bog neka ti se smiluje. Sam si priznao ogavan smrtni grijeh, prekrenje svetog zavjeta istoe i
svoga svetog zavjeta poslunosti prema pretpostavljenima. Priznao si da si kriv za nevjerojatnu
drzovitost. Kako se usuuje sumnjati u naredbe generala naega ili u postupke crkve nae? U opasnost
si doveo svoju besmrtnu duu. Ti si sramota svome Bogu, svojoj Drubi, svojoj crkvi, svojoj obitelji i
svojim prijateljima. Tvoj je sluaj tako ozbiljan da e ga morati preuzeti vizitator-general. Dotad se ne
smije prieivati, ne smije se ispovijedati niti sasluati iiju ispovijed, niti sudjelovati u bilo kojoj
slubi Josipova su se ramena poela tresti od agonije kajanja koje ga je spopalo.
Kao prvotna pokora, zabranjeno ti je da razgovara! Trideset dana ivjet e samo o rii i vodi,
svaku no slijedeih trideset noi provest e na koljenima i moliti Blaenu Djevicu da ti oprosti tvoje
gnusne grijehe. Nadalje, bit e bievan, trideset udaraca. Skini halju!
Josipu prestanu drhtati ramena i on die pogled.
Prihvaam sve to ste naredili, oe ree on. I kajem se od sveg srca, svom duom svojom.
Molim vas za oprotenje, kao to u vjeno moliti Njega za oprotaj. Ali neu dopustiti da me biuju
kao najobinijeg zloinca.
Bit e bievan!
Molim vas, oprostite, oe kazao je Josip. U ime Blaene Gospe, nije stvar u boli. Bol za mene
nije nita, smrt za mene nita nije. Moda je moja karma da sam proklet pa u se pei u ognju vjenom,
i to u otrpjeti. Ali ja sam samuraj. Iz obitelji gospodara Harime.
Muka mi je od tvog ponosa. Nee biti kanjen radi boli, nego zato da ti skinemo tvoj ogavni ponos.
Obian zloinac? Gdje je poniznost tvoja? Na gospodin Isus Krist trpio je najtee uvrede, a umro je s
obinim zloincima.
Da. To nam je ovdje najvei problem, oe.
Sto?
Molim vas, oprostite mi na otvorenosti, oe, ali da kralj nad kraljevima nije kao obian zloinac

umro na kriu, samuraji bi mogli prihvati...

Prestani!
...lake prihvaati kranstvo. Druba je mudra to izbjegava za razliku od ostalih redova
propovijedanje o tome da je Krist raspet na kriu ...
Poput anela-osvetnika Alvito je pred sobom uzdigao kri kao tit.
Za ime Boje, uti i sluaj, ili e biti ekskomuniciran! epajte ga i svucite!
Ostali oive i pristupe, ali Josip skoi na noge. Izvue no ispod halje i leima stane uza zid. Svi se
ukoe osim brata Mihovila koji pristupi polako i smireno, ispruene ruke.
Molim te, daj mi no, brate blago je kazao.
Ne. Molim te, oprosti mi.
Onda moli za mene, brate, kao to ja molim za tebe. Mihovil mirno posegne za orujem.
Josip ustukne nekoliko koraka pa se spremi za smrtni udarac.
Oprosti mi, Mihovile. Mihovil mu se i nadalje primicao.
Stoj, Mihovile! Ostavi ga! zapovjedi Alvito. Mihovil poslua, nekoliko centimetara pred
ustreptalim sjeivom. Tad e Alvito, pepeljast u licu; Bog neka ti se smiluje, Josipe. Izopen si!
Sotona je opsjeo duu tvoju na zemlji i njemu e ona pripasti kad umre. Gubi se!
Odriem se kranskoga Boga! Ja sam Japanac, intoist. Sada dua moja meni pripada. Ne bojim se!
vikne Josip. Da, mi imamo ponos za razliku od barbara. Mi smo Japanci, a ne barbari. Pa ni
seljaci nai nisu barbari!
Alvito ozbiljno uini znak kria, kao zatitu za sve njih, i neustraivo okrene lea nou.
Molimo zajedno, brao. Sotona je meu nama.
Okrenu se i oni, mnogi alosno, a neki jo uvijek zaprepateni. Samo je Mihovil ostao na svom mjestu
i gledao Josipa. Josip strgne brojanicu i kri. Htio ih je hitnuti, ali Mihovil opet isprui ruku.
Molim te, brate, molim te, daj mi to To je tako edan dar ree on.
Josip ga je dugo promatrao pa mu ih dao.
Molim te oprosti mi!
Molit u za tebe ree Mihovil.
Zar nisi uo? Odrekao sam se Boga!
Molit u da se Bog tebe ne odrekne, Uraga-noh-Tada- masa-sane!
Oprosti mi, brate izjavi Josip. Zadjene no o pojas, naglo otvori vrata pa slijepo pode hodnikom
van na verandu. Ljudi su ga znatieljno promatrali, medu njima i ribar Uo koji je strpljivo ekao u
sjeni. Josip proe dvoritem i krene prema vratima. Na putu mu se isprijei samuraj.
Stani! Josip stane. Kamo e, molim?
Oprosti, molim te, oprosti, ja ... ja ne znam.
Sluim gospodaru Toranagi. Jako alim, ali nehotice sam sluao ono to se unutra odigravalo.
Zacijelo je to ula cijela gostionica. Uasna neotesanost... uasno je to tvoj voa onako drei i remeti
mir. A i ti! Ovdje sam na dunosti. Mislim da e biti najbolje ako porazgovara s mojim
zapovjednikom strae.
Mislim... Hvala, poi u drugim putem. Molim te, oprosti ...
Nikamo nee poi, jako alim. Osim mom oficiru.
to? Oh da. Da, ao mi je, naravno. Josip je pokuao munuti glavom.
Dobro. Hvala. Samuraj se okrene kad mu se s mosta pribliio drugi samuraj i pozdravio.
Nareeno mi je da gospodaru Toranagi odvedem Cukku- -sana.
Dobro. Oekuje vas.

ETRDESET I TREE POGLAVLJE

Toranaga je motrio kako se visoki sveenik primie istinom. Mravo lice je pod treperavim svjetlom
zubalja izgledalo jo istaknutije nego inae iznad crnine brade. Sveenikova naranasta budistika
halja bila je otmjena. Oko pojasa su mu visjeli brojanica i kri.
Na udaljenosti od deset koraka pater Alvito zastane, klekne i smjerno se nakloni otpoevi uobiajene
formalnosti obreda.
Na podiju je sjedio samo Toranaga. Oko njega u polukrugu straari, ali izvan dosega sluha. U blizini
bijae samo Black- thorne, nehajno oslonjen na podij, kao to mu bijae nareeno. Oima je probadao
sveenika. Alvito se pravio kao da ga ne primjeuje.
Drago mi je to vas vidim, gospodine ree pater Alvito kad je nastupio pristojan trenutak da to
ree.
I meni to vidim tebe, Cukku-sane. Toranaga dade sveeniku znak neka sjedne na jastuk smjeten
na tatamiju, na tlu pred podijem. Odavno te nisam vidio.
Da, gospodine, mnogo toga imam vam rei. Alvito bijae duboko svjestan da je jastuk na zemlji, a
ne na podiju. Isto je tako bio otro svjestan samurajskih maeva koje je Black- thorne nosio ovako
blizu Toranage. A i onog njegova nehajnog Ijuljukavog dranja. Donosim povjerljivu poruku svog
starjeine, patera-vizitatora, koji vas smjerno pozdravlja.
Hvala, ali najprije mi priaj o sebi.
Ah, gospodine izjavi Alvito znajui da je Toranaga isuvie pronicljiv, a da ne bi zapazio kajanje
koje ga je morilo, pa ma koliko se trudio da ga zbaci sa sebe. Veeras sam odvie svjestan svojih
propusta. Htio bih da mi veeras bude doputeno da odgodim svoje ovozemaljske dunosti te da se u
osami molim za milost Boju. Postidio se svog nedostatka poniznosti. Iako je Josipov grijeh bio
grozan, Alvito je postupao plahovito, gnjevno i glupo. Njegova je greka to e jedna dua biti
odbaena i zauvijek izgubljena. Jedanput je Gospodin na kazao: Molim te, oe, neka me mimoie
aa ova!, ali i on je morao zadrati au. Mi na svijetu moramo nastojati slijediti korake Njegove
kako najbolje umijemo. Molim vas, oprostite to sam pokazao svoju tegobu.
Koja je bila tvoja aa, prijatelju stari?
Alvito mu ispria. Znao je da nema razloga da skriva injenice, jer e ih Toranaga zasigurno jako
skoro uti, ako ih ve i sad ne zna, a mnogo je bolje da uje istinu nego iskrivljenu pripovijest.
Neizrecivo je alosno izgubiti brata, grozno je jednoga odbaciti, pa ma kako grozan bio zloin.
Morao sam biti strpljiviji. Ja sam bio kriv.
Gdje je on sada?
Ne znam, gospodine.
Toranaga pozove straara.
Nai odmetnutog kranina pa mi ga dovedi sutra u podne.
Samuraj othrli.
Molim za njega milost doda Alvito brzo i iskreno. Ali je znao, to rekao da rekao, teko e time
skrenuti Toranagu s ve izabranog puta. Ponovno poeli da Druba ima jaku svjetovnu ruku pa da
hapsi i kanjava bogootpadnike, kao i svugdje na svijetu. U vie je navrata on to preporuivao, ali ga
je uvijek, ovdje u Japanu pa i u Rimu, nadglasavao general isusovakog reda. A bez vlastite svjetovne
snage, umorno je razmiljao, nikad neemo moi provoditi pravu stegu medu svojom braom i medu
svojom pastvom.
Zato u Drubi tvojoj nema zareenih sveenika, Cukku- -sane?
Zato to, gospodine, jo nijedan na bogoslov nije dovoljno uvjeban. Tako je na primjer, neophodan
latinski, jer red na zahtijeva da bilo koji brat u bilo koje doba putuje svijetom, a latinski je, na alost,
jako teko nauiti. Jo nije nijedan obrazovan ni spreman.
Alvito je u to svim srcem vjerovao. Isto tako se gorko opirao zareenju isusovaca-Japanaca, za razliku
od patera-vizita- tora. Uzoritosti uvijek je on tvrdio. Molim vas, neka vas ne zavara njihova edna i
udoredna vanjtina. U biti su svi oni nepouzdani, a u njihovu ivotu uvijek e prevladavati njihov
ponos i japanski duh. Nikada oni nee biti istinski sluge Drube, niti pouzdani vojnici Njegove

svetosti, namjesnika Kristova na zemlji, posluni samo njemu. Nikada!'

Na tren Alvito pogleda Blackthornea pa onda opet Toranagu koji ree:
No, dva-tri tih sveenika-egrta govore latinski, neh. i portugalski? Istina je ono to je onaj ovjek
kazao, neh? Zato ih nisu izabrali?
Jako alim, ali ih general Drube nae ne smatra dovoljno pripremljenima. Moda je primjer za to
Josipov alosni ispad.
Loe je prekriti sveanu zakletvu izjavi Toranaga. Sjeao se one godine kad su tri djeaka na
Crnom brodu isplovila iz Nagasakija da budu slavljeni na dvoru panjolskoga kralja i na dvoru visokog
sveenika kranskoga, one iste godine kada je ubijen Goroda. Vratie se nakon devet godina, ali dok
god su bili odsutni, brino su ih nadzirali i vodili. Otputovali su kao bezazleni mladi kranski
gorljivci, a vratie se isto onako skuenih pojmova i gotovo isto tako slabo obavijeteni kao i kada su
otputovali. Glupog li gubitka, pomisli Toranaga. Gubitak nevjerojatne prigode koju je Goroda odbio
iskoristiti, pa ma koliko se on jako za nju zalagao.
Ne, Tora-sane, krani su nam potrebni protiv budista bio je rekao Goroda. Mnogi su
budistiki sveenici i redovnici vojnici, neh? Veinom! Krani nisu, neh? Dajmo divovskom
sveeniku tri djeaka koja trai... pa to su samo glupaci s Kiuua, neh? Kaem ti da ohrabri krane.
Ne gnjavi me s desetogodinjim planom, nego zapali svaki budistiki samostan koji je na vidjelu.
Budisti su kao muhe na leini, a krani obina vrea prdaca!
Nisu, nisu, mislio je Toranaga sve razdraenije. Oni su sada strljenovi!
Da glasno e on. Vrlo je runo pogaziti zakletvu, kriati i poremetiti sklad u gostionici.
Molim vas, oprostite gospodine, i oprostite to sam spomenuo svoje probleme. Hvala to ste me
sasluali. Kao i uvijek, bolje mi je nakon to ste me sasluali. Smijem li pozdraviti pilota?
Toranaga mu dopusti. Moram ti estitati, pilote na portugalskom e Alvito. Maevi ti dobro
stoje!
Hvala, oe, uim baratati njima odvrati Blackthorne.
Ali, ao mi je to moram kazati, jo nisam osobito njima vian. Kad doda do bitke, drat u se
pitolja, kratke sablje i topova!
Boga molim da nikada vie ne mora u boj, pilote, i da oi tvoje budu otvorene bezgraninoj milosti
Bojoj.
Moje su otvorene, a tvoje zamagljene.
Tako ti spasa tvoje due, pilote, dri oi otvorene i otvoren um. Moda grijei! No, i uza sve to,
moram ti zahvaliti to si spasio ivot gospodaru Toranagi.
Tko ti je to ispriao? Alvito ne odgovori. Okrene se Toranagi.
to ste govorili? zapita Toranaga prekinuvi tajac.
Alvito mu objasni te nadoda:
Iako je on neprijatelj moje vjere i gusar, sretan sam to vas je spasio, gospodine. Tajnoviti su putovi
Gospodnji. Ukazali ste mu silnu ast time to ste ga proglasili samurajem.
On je i hatamoto. Toranagu je zabavljala sveenikova trenutana zbunjenost. Jesi li donio
rjenik?
Da, gospodine, kao i niz karata koje ste zatraili, na kojima se vide portugalske baze na putu iz Goe.
Knjiga je u mom prtljagu. Da nekoga po nju poaljem ili da mu je kasnije osobno predam?
Daj mu je kasnije veeras ili sutra! Jesi li donio i izvjetaj?
O navodnim muketima prebaenim iz Makaa? Pater-vi- zitator priprema taj izvjetaj, gospodine.
A broj japanskih plaenika u svakoj vaoj novoj bazi?
Pater-vizitator je od svih njih zatraio najnovije izvjetaje, gospodine, a predat e vam ih im budu
potpuni.
Dobro. Sada mi kai kako si doznao da me on spasio?
Rijetko neto to se dogodi Toranagi-noh-Minovari nije predmet govorkanja i pria. Na putu iz
Miime smo uli da vas je gotovo progutao potres, gospodine, ali vas je Zlatni barbarin spasio. Te da
ste i vi spasili njega i gospu... pretpostavljam gospu Mariko?
Toranaga kratko kimne glavom.
Da! Ona je ovdje u Jokoseu. Trenutak je razmiljao pa rekao: Sutra bi se eljela ispovijediti
prema vaim obiajima, ali samo u pogledu nepolitikih stvari. Pretpostavljam da to iskljuuje sve to
ima ikakve veze sa mnom i s mojim raznim hatamotima, neh?'To sam i njoj objasnio.

Alvito nakloni glavu u znak da razumije.

S vaim doputenjem, smijem li itati misu svim ovdanjim kranima, gospodine? Naravno, bit u
jako suzdrljiv. Sutra?
To u razmotriti. Toranaga je asak i dalje razgovarao
o beznaajnim stvarima, a zatim ree: Ima poruku za mene? Od svog glavnog sveenika?
S poniznou, gospodine, naglaavam da je to povjerljiva poruka.
Toranaga se pravio da o tome razmilja, iako je bio tono odredio kako e se razvijati sastanak i ve je
Anin-sanu dao tone upute kako da se ponaa i to da kae. Vrlo dobro.
Okrenuo se Blackthorneu: Anin-sane, sada moe otii, a kasnije emo podrobnije razgovarati.
Da, gospodine odvrati Blackthorne. Jako alim. Crni brod. Stii Nagasaki?
Ah, da. Hvala ti! odgovori on, zadovoljan to pitanje Anin-sana nije zvualo namjeteno. Pa,
Cukku-sane, je li ve pristao?
Blackthorneov japanski govor zabezeknuo je Alvita, a pitanje ga je jako zbunilo.
Da, gospodine. Pristao je prije etrnaest dana.
Ah, etrnaest? zapita Toranaga. Razumije, Anin-sane?
Da. Hvala.
Dobro. Sve ostalo moe kasnije pitati Cukku-sana, neh?
Da, gospodine. Molim vas, oprostite. Blackthorne ustane, nakloni se i udalji. Toranaga je motrio
za njim.
Nadasve zanimljiv ovjek ... s obzirom da je gusar. A sada mi najprije priaj o Crnome brodu.
U redu je stigao, gospodine, s dosad najveim teretom svile. Alvito je nastojao oduevljeno
govoriti. Na snazi je dogovor sklopljen izmeu gospodara Harime, Kijame, Onoija i vas. Dogodine
u ovo doba vaa e blagajna biti bogatija za desetke tisua kobana. Svila je prvorazredne kakvoe,
gospodine. Donio sam vaem konaaru prijepis tereta. Zapovjednik ekspedicije Ferriera vas
pozdravlja, u nadi da e vas uskoro osobno vidjeti, glavom i bradom. Stoga vam i dolazim ovako kasno! Vizitator-general hitno me poslao iz Osake u Nagasaki da provjerim je li sve u najboljem redu.
Ba kad sam odlazio iz Nagasakija, uli smo da ste iz Jeda otputovali na Izu, pa sam ovamo doputovao
to sam bre mogao, brodom u luku Nimazu, na jednom od naih najbrih kutera, pa onda kopnenim
putem. U Miimi sam naiao na gospodara Zatakija te ga zamolio za doputenje da mu se pridruim.
Je li tvoj brod jo u luci Nimazu?
Da, gospodine. Ondje e me ekati.
Dobro. Trenutak je Toranaga razmiljao bi li Mariku tim brodom poslao u Osaku ili ne, a onda
odluio da se kasnije time pozabavi. Molim te, naveer predaj konaaru brodski popis!
Da, gospodine.
Je li zapeaen dogovor o ovogodinjem teretu?
Da, svakako.
Dobro. Sad prijeimo na drugi dio. Na vaan dio.
Alvitu se osue ruke.
Ni gospodar Kijama, a niti gospodar Onoi ne pristaju da ostave generala Iida. Zao mi je. Ni uza
nae najvatrenije zagovaranje nisu pristali da se pridrue vaoj zastavi.
Toranagin glas posta neujan i okrutan.
Ve sam istakao da zahtijevam vie od nagovaranja!
alim to vam u ovom dijelu donosim slabe vijesti, gospodine, ali ni jedan od njih nije pristao da
javno prijee na ...
Ah, kae javno? A potajno . . . kriom?
Potajno su obojica bila tvrdokorna kao i jav...
Jesi li razgovarao s njima odvojeno ili zajedno?
Naravno, i odvojeno i posebno, u najveoj tajnosti, ali to god im mi predlagali, nije ...
Samo ste im predlagali smjernice? Zato im niste naredili?
Kao to ree pater-vizitator, gospodine, ne smijemo nareivati nijednom daimju niti ...
Ah, ali svojoj brai smijete nareivati? Neh?
Da, gospodine.
Jeste li i njima zaprijetili da ete ih izbaciti?
Nismo, gospodine.

 Zato?
Zato to

nisu poinili smrtni grijeh! izjavi Alvito vrsto, kao to se dogovorio s DellAquom, ali
srce mu je treperilo i bilo mu je mrsko to je nosilac uasnih vijesti koje su sada bile jo tee jer mu je
gospodar Harima, koji je zakonito vladao Naga- sakijem, u etiri oka kazao da e svu svoju golemu
imovinu i utjecaj darovati Iidu. Molim vas, oprostite mi, gospodine, ali ja ne stvaram boanske
propise, kao to ni vi niste stvorili propise buida, ratnikog kodeksa. Mi se moramo povinovati onome
to ...
Izbacio si jadnoga glupana poradi prirodnog ina kao to je jastuenje, ali kada se vaa dva
obraenika neprirodno ponaaju... da, dapae, izdajniki... kad traim vau pomo, hitnu pomo... a ja
sam va prijatelj vi samo predlaete. Shvaa koliko je to ozbiljno, neh?
2ao mi je, gospodaru. Molim vas, oprostite mi, ali ...
Moda ti neu oprostiti, Cukku-sane. Ve je reeno, sada svatko mora izabrati stranu izjavi
Toranaga.
Naravno, na vaoj sam strani, gospodine, ali ne moemo narediti gospodaru Kijami ni gospodaru
Onoiju da ita uine
Sreom ja mogu nareivati svom kraninu.
Gospodine?
Mogu narediti da Anin-san bude slobodan, sa svojim brodom i topovima!
uvajte se njega, gospodine! Pilot je paklenski lukav, ali je heretik, gusar i ne smije mu se vjerovati
...
Anin-san je ovdje samuraj i hatamoto. Na moru je moda gusar. Ako je gusar, pretpostavljam da e
privui mnoge druge gusare i vake, mnogo njih. Ono to stranac ini na otvorenom moru, njegova je
stvar, neh? To je oduvijek na propis. Neh?
Alvito je utio i pokuavao da mu mozak radi. Nitko nije raunao s tim da e Ingeles postati tako
prisan s Toranagom.
Ta dvojica kranskih daimja ne ele mi se pridruiti, pa ni potajno?
Ne, gospodine, pokuali smo sve..
I nikakve ustupke ne daju?
Ne, gospodine.
Nikakve trampe, nikakav sporazum, nikakva nagodba, nita?
Ne gospodine. Iskuali smo sve poticaje i uvjeravanja. Molim vas, vjerujte mi. Alvito je znao da
se nalazi u klopci pa se pokazao dio njegova oaja. Da se samo o meni radi, zaprijetio bih im
ekskomunikacijom, da, iako bi to bila lana prijetnja, jer je ja ne bih mogao ostvariti ukoliko ne bi
poinili smrtni grijeh, a ne bi ga ispovijedili, pokajali se, pa pokorili. No, kad bih im zaprijetio i samo
zato da dobijem na vremenu, jako bih pogrijeio, gospodine, bio bi to smrtni grijeh. Izloio bih se
vjenome prokletstvu.
Znai li to da bi ih ti izopio kad bi se ogrijeili o vau vjeru?
Da, ali ne elim rei da bi to moglo pridonijeti da stanu na vau stranu. Molim vas, oprostite, ali
oni... oni su trenutano potpunoma protivu vas. alim, ali to je istina. Obojica su to vrlo jasno
iskazala, zajedno i odvojeno. Molim Boga da se predomisle. Dali smo vam pred Bogom rije da emo
pokuati, pater-vizi- tator i ja. Ispunili smo obeanje. Pred Bogom smo zakazali.
Onda u izgubiti ree Toranaga. Ti to zna, zar ne? Ako oni ostanu u savezu s Iidom, pridruit
e mu se svi kranski daimji. Onda u ja morati izgubiti. Dvadeset njihovih samuraja na jednog moga.
Neh?
Da.
Kakav je njihov naum? Kad e me napasti?
Ne znam, gospodine.
Bi li mi rekao da zna?
Da ... Da, rekao bih.
U to sumnjam, pomisli Toranaga, pa se zagleda u no. Breme briga gotovo ga je smlavilo. Hoe li na
koncu konca ipak biti Grimizno nebo?, bespomono se zapitkivao. Glup nasrtaj na Kioto? Napad
osuen na propast?
Mrzio je sramotni kavez u kom se nalazio. Poput Taika i Gorode prije njega, on je kranske sveenike

morao trpjeti, jer su sveenici bili isto onako nerazdvojni od portugalskih trgovaca kao i muhe od
konja, a uivali su posvemanju svjetovnu i duhovnu vlast nad svojim buntovnim stadom. Bez
sveenika nije bilo trgovine. Neophodna bijae njihova posrednika i pregovaraka dobra volja u
poslovanju Crnog broda, jer su znali jezike i obje su im strane vjerovale. A kad bi sveenicima
potpuno zabranili pristup u carstvo, svi barbari posluno bi otplovili i nikada se vie ne bi vratili.
Sjeao se jedne prigode kad se Taiko pokuao otarasiti sveenika, a potaknuti trgovinu. Crni brod nije
stizao dvije godine. Uhode su priale da se divovski voda sveenika u Makau ugnijezdio kao otrovni
crni pauk, a da je zabranio trgovinu u znak osvete za Taikove Ukaze o izgonu, jer je znao da e se s
vremenom Taiko morati poniziti. Tree godine pokorio se neizbjenosti pa sveenike pozvao natrag,
zamirivi na svoje vlastite ukaze, kao i na izdaju i pobunu koju su zagovarali sveenici.
Nema uzmaka od stvarnosti, pomisli Toranaga. Nema! Ne vjerujem u ono to je rekao Anin-san, da je
trgovina barbarima bitna kao i nama te da e ih pohlepa navoditi da trguju, bez obzira na to to mi
uinili sveenicima. Prevelika je to opasnost za pokuse, a vremena nema, niti ja imam vlast. Jednom
smo pokuali i nije nam uspjelo. Tko zna? Moda bi nas sveenici mogli ekati deset godina, dovoljno
su nesmiljeni. Ako sveenici zabrane trgovinu, vjerujem da trgovine nee biti. Mi ne bismo mogli
ekati deset godina. Niti pet godina! A ako prognamo sve barbare, engleskom barbarinu bit e
potrebno dvadeset godina da popuni prazninu, ukoliko Anin-san govori istinu i ako a to je veliki
ako ako Kinezi pristanu trgovati s njima, a protiv Junih barbara. Sumnjam da e Kinezi promijeniti
svoje obiaje. Nikad ih nisu mijenjali. Dvadeset godina je predugo. Deset je godina predugo.
Nema uzmaka od te stvarnosti! A postoji i najgora stvarnost od svega, utvara koja je potajno uasavala
Gorodu i Taika, a koja sad opet uzdie svoju sramnu glavu. Fanatini i neustraivi kranski sveenici
e ako doe do gustoga okupiti sav svoj utjecaj, trgovaku snagu i pomorsku mo iza jednog kranskog daimja. Nadalje, stvorit e osvajaku silu eljezom oklopljenih i isto tako fanatinih
konkvistadora, naoruanih najnovijim muketima, koji e podrati tog jednog kranskog daimja, kao
to su zamalo uinili proli put. Bilo koja koliina barbara osvajaa i njihovih sveenika nije sama po
sebi nikakva prijetnja naim nadmonim oruanim snagama. Zdrobili smo vojsku Kublaj-kana pa
moemo izii na kraj s bilo kakvim osvajaem. No, udrue li se s jednim svojim, s uglednim
kranskim daimjom koji ima samurajsku vojsku, pa ako u cijelom kraljevstvu izbiju graanski ratovi,
to bi naposljetku moglo tom osamljenom daimju dati premo nad svima nama.
Kijama ili Onoi? Sada je oevidno da je to zacijelo sveeniki naum. Vrijeme je podesno. Ali koji
daimjo?
Isprva obojica, uz pomo Harime iz Nagasakija, no tko e ponijeti konani stijeg? Kijama, jer gubavac
Onoi nee dugo ivjeti na ovoj zemlji, a Onoiju e oigledno zato to je podrao svog omraenog
neprijatelja i suparnika Kijamu biti nagrada zajameni bezbolan vjeni ivot u kranskom raju,
gdje e stalno sjediti zdesna kranskom Bogu.
Njih dvojica sada zajedno imaju etiri stotine tisua samuraja, a sredite im je otok Kiuu, zatien od
mog napada. Njih dvojica mogla bi zajedno lako pokoriti itav otok pa e imati bezgraninu vojsku,
bezgraninu hranu, sve brodove potrebne za iskrcavanje, svu svilu i Nagasaki. U cijeloj zemlji ima
moda jo pet-est stotina tisua krana, od ega je vie od polovice
oni isusovaki obraenici samuraja, sve lijepo rasporeenih meu snagama svih daimja, bogat
izvor moguih izdajica, uhoda ili ubojica ako im to sveenici narede. A zato i ne bi? Dobili bi ono
to ele iznad samog ivota: posvemanju vlast nad svim naim duama, pa prema tome i nad duom
ove zemlje bogova, da batine zemlju nau i sve to je u njoj, isto kao to se, kao to ree Anin-san,
dogodilo ve pedeset puta u onom njihovom Novom svijetu . . . Oni obrate jednoga kralja pa ga dignu
protiv njegovih dok ne prodere cijelu zemlju.
Tako im je lako osvojiti nas, toj siunoj skupini barbarskih sveenika. Koliko ih ima u itavom
Japanu? Pedeset, ezdeset? No, oni dre vlast. A oni vjeruju, spremni su sretni umrijeti za svoju vjeru,
ponosno i smjelo, s imenom svog Boga na usnama. Vidjeli smo to u Nagasakiju kad se pokazalo da je
Taikov pokus pogubna pogreka. Nijedan sveenik nije se odrekao svoje vjere, deseci tisua ljudi
bijahu svjedoci palei na lomaama. Obra- eno je na desetke tisua ... To muenitvo donijelo je
silan ugled kranskoj vjeri, a kranski ga sveenici otada neprestano odravaju.
Sto se mene tie, sveenici su zakazali, ali to ih nee skrenuti s njihovog neumornog toka. A i to je
stvarnost!

Dakle, Kijama.
Je li naum ve stvoren, a o njemu nemaju pojma ni Iido, ni gospa Oiba, pa ni Jaemon? Je li se
Harima potajno ve s njima udruio? Da odmah poaljem Anin-sana na Crni brod i na Nagasaki?
Sto da uinim?
Nita vie nego inae. Budi strpljiv, trai sklad, odbaci sve brige o ja ili ti, o ivotu i o smrti, o
zaboravu ili o ivotu poslije smrti, o sadanjosti ili sutranjosti, i otponi nov plan. Koji plan?, htjede
oajniki dreknuti. Pa plana nema!
alosti me to su ta dvojica na strani pravoga neprijatelja.
Kunem vam se da smo pokuavali, gospodine. Alvito ga je suutno promatrao jer je uvidio koliko
je potiten.
Da, vjerujem. Vjerujem da ste ti i pater-vizitator odrali svoje sveano obeanje, pa u i ja odrati
svoje. Moete odmah poeti graditi svoj hram u Jedu. Izdvojena vam je zemlja. Ne mogu sveenicima,
ostalim dlakavcima, zabraniti pristup u carstvo, ali ih barem mogu udaljiti sa svog podruja. Isto e
tako biti nedobrodoli ostali barbari, ukoliko ikad stignu. to se Andin- -sana tie . . Toranaga
slegne ramenima. Ali koliko e sve ovo potrajati ? Pa lijepo, karma, neh?
Alvito je vatreno hvalio Boga na milosti i sklonosti i na neoekivanoj potedi.
Hvala, gospodine ree, jedva doavi do rijei. Znam da to neete poaliti. Molim da vai
neprijatelji budu rastjerani kao piljevina, a vi da poanjete nagrade nebeske.
Oprosti na mojim otrim rijeima! Izgovorio sam ih u gnjevu. Toliko briga imam Toranaga
zamiljeno ustane.
Ima moje doputenje da sutra slavi misu, prijatelju stari.
Hvala, gospodine ree Alvito. Duboko se nakloni, alei tog inae tako veliajnog mukarca.
Hvala vam od sveg srca. Neka vas Boanstvo blagoslovi i uzme pod svoje okrilje.
Toranaga teko kroi u gostionicu, a za njim njegovi tjelohranitelji.
Naga-sane!
Da, oe? ree mladi pohrlivi.
Gdje je gospa Mariko?
Tamo, gospodine, s Buntaro-sanom. Naga pokaza malenu osvijetljenu ajanu u vrtnoj ogradi i
zasjenjene spodobe u njoj. Da prekinem a-no-ju? a-no-ju bijae sveana, izrazito obredna,
ajna ceremonija.
Ne, to se nikada ne smije prekidati. Gdje su Omi i Ja- bu-san?
U svojoj gostionici, gospodine. Naga pokaza poiroku onisku zgradu na onoj strani rijeke, uz
suprotnu obalu.
Tko je izabrao tu gostionicu?
Ja, gospodine. Molim vas, oprostite, zatraili ste da im naem gostionicu s onu stranu mosta. Zar
sam vas krivo shvatio?
A Anin-san?
U svojoj je sobi, gospodine. eka ako ga vi pozovete.
Toranaga ponovno odmahne glavom.
Sutra u s njim razgovarati. Nakon stanke izusti onim istim udaljenim glasom: Sad u se
okupati. Onda neka me nitko ne ometa do zore, osim . . .
Naga je zbunjeno ekao, gledajui kako mu otac bulji u prazno, a da nita ne vidi. Njegovo ga je
ponaanje smelo.
Je li vam dobro, oe?
to? Oh, da ... Da, dobro mi je. Zato?
Nita . Molim vas, oprostite mi. Jo elite u zoru u lov?
Lov? Ah da, dobra zamisao. Hvala to si mi napomenuo, da, to bi bilo jako dobro. Pobrini se za to.
Pa, laku no ... Oh da, Cukku-san je od mene dobio doputenje da sutra odri slubu za svoje. Smiju
poi svi krani. Idi i ti.
Gospodine?
Prvog dana nove godine postat e kranin.
Ja?!
Da. Svojom voljom. Reci to potajno Cukku-sanu.

 Gospodine?
Toranaga se okomi na njega.
Jesi li gluh? Zar vie ne razumije ni najjednostavnije
Molim vas, oprostite. Da, oe. Razumijem.
Dobro. Toranaga opet utone u rastresenost, a onda se udalji. Za njim njegov tjelohranitelj. Svi
samuraji ukoeno se naklone, ali on se na njih nije osvrtao.
Nagi prie jedan oficir, isto tako pun strepnje.
Sto je naemu gospodaru?
Ne znam, Joinaka-sane. Naga se opet zagleda prema istini. Alvito je upravo odlazio i iao
prema mostu. Pratio ga je samo jedan samuraj. To zacijelo ima nekakve veze s onim.
Nikad jo nisam vidio gospodara Toranagu tako potitena! Nikada! Kau... kau da je barbarski
sveenik arobnjak, vra. Sigurno, kad tako dobro govori na jezik, neh? Moda je bacio ari na
gospodara naega?
Ne. Nikada! Na mog oca nikako.
I meni se trese kima od barbara, Naga-sane. Jeste li uli za onu svau . . . ? Cukku-san i njegovo
krdo dreali su i svaali se kao neotesani ete?
Da. Odvratno! Sigurno je taj ovjek upropastio sklad mom ocu.
Ako mene pitate, strijela u grlo tom sveeniku spasila bi naega gospodara mnogih nedaa.
Da.
Moda bismo Buntaro-sanu trebali rei za gospodara Toranagu? On je na pretpostavljeni oficir.
Slaem se . . . ali kasnije. Otac mi je jasno i glasno kazao da im ne prekidam a-no-ju. ekat u dok
on ne zavri.
u miru i spokoju kuice, Buntaro pomnjivo otvori zemljanu kutijicu za aj dinastije Thang i isto tako
brino dohvati bambusovu licu, prelazei na zavrni dio ceremonije. Vjeto je licom zahvatio zeleni
prah ba onoliko koliko treba pa ga usuo u porculansku alicu bez ruke. Nad eravnikom je
pjevao drevni kotli od lijevanog eljeza. Buntaro isto tako mirno i odmjereno ulije u alicu uzavrelu
vodu i stavi kotli na tronoac. A onda je bambusovom etkicom njeno tuckao prah i vodu kako bi se
izvrsno pomijeali.
Nadodao je licu hladne vode. Naklonio se Mariki koja je nasuprot njemu kleala te joj pruio alicu.
Naklonila se i isto je tako profinjeno prihvatila, zadivljena zelenom tekuinom. Triput je otpila, zastala
pa opet srknula i ispila. Vratila mu je alicu. On ponovi iste obredne pripreme aja pa joj opet ponudi.
Zamolila ga je da i sam kua a, kao to se od nje i oekivalo. Srknuo je, pa opet, i dokrajio aj.
Tada je pripremio treu alicu. I etvrtu. Ona uljudno odbije vie alica.
Pomnjivo i obredno je alicu oprao i otrao besprijekornom pamunom krpom, te ih odloio. Naklonio
se Mariki i ona njemu. a-no-ju bijae zavrena.
Buntaro je bio zadovoljan to je dao sve od sebe i to sada, barem trenutano, meu njima vlada mir.
Popodne mira nije bilo.
Poao je u susret njezinom baldahinu. Odjednom se, kao i uvijek, osjetio grubijanom i neotesancem u
usporedbi s njezinim krhkim savrenstvom. Poput jednog od divljih, prezrenih barbarskih pripadnika
dlakavog plemena Ainu koji su neko obitavali ovu zemlju, a sad su potisnuti na daleki sjever, preko
tjesnaca, na neistraeni otok Hokkaido. Zaboravio je sve svoje brino smiljane rijei i nespretno ju je
pozvao na a-no-ju nadodavi: Ve godinama nismo... Nikad ti nisam pripremio obred aja, ali
veeras e biti zgodno. Tad je izblebetao ono to uope nije kanio rei, znajui da je to glupa,
nespretna i krupna pogreka:
Gospodar Toranaga je kazao da je vrijeme da nas dvoje razgovaramo.
Ali ti to ne misli, gospodine?
Usprkos odlunosti je porumenio, a glas mu postade hrapav:
Volio bih sklad meu nama, da, i jo vie. Ja se nisam promijenio, neh?
Naravno, gospodine! Pa i zato bi? ... Ako je itko kriv, nije na tebi da se mijenja, nego na meni.
Ako postoji ijedna pogreka, to je zbog mene, molim, oprosti mi.
Oprostit u ti ree on, nadvijajui se nad nju pored baldahina, duboko svjestan da ih svi
promatraju, meu njima Anin-san i Omi. Bila je tako divna, siuna i jedinstvena. Kosu je visoko
zadigla. Njezine sputene oi izgledale su tako smjerno, a za njega su sad te oi bile ispunjene onim

istim crnim ledom koji ga je uvijek dovodio do slijepe, nemone bjesomunosti, ulijevao mu elju da
ubija, vie, sakati, razbija i ponaa se onako kako se jedan samuraj ne bi smio ponaati. Za veeras
sam uzeo ajanu obavijestio ju je. Veeras poslije jela. Nareeno nam je da veeramo s
gospodarom Toranagom. Bio bih poaen kad bi poslije ti bila moja goa.
Ja sam poaena. Naklonila se i ekala poniknutih oiju, a on ju je htio smrskati na tlo, pa se
udaljiti i unakrst za- rinuti no sebi u trbuh pa neka vjena bol proisti muku iz due njegove.
Vidje da ona die pogled i ispitljivo ga odmjerava.
Jo neto, gospodine? zapitala je jako tiho.
Znoj mu se cijedio niz leda i bedra, vlaio mu kimono. Grudi su ga isto onako boljele kao i glava.
Veeras ... veeras e ostati u gostionici! Tad ju je ostavio i brino rasporedio cijelu prtljanu
povorku. im je mogao, predao je dunost Nagi te uz patvorenu nehajnost krenuo obalom rijeke. A kad
ostade sam, gol uroni u bujicu, ne marei za ivot. Borio se s rijekom sve dok mu se glava nije
razbistrila, a ona ustreptala bol minula.
Lee na obalu da sabere misli. Sada, kad je ona prihvatila, morao je zapoeti. Vremena je imao malo.
Skupio je snagu pa se vratio do zaputenih vrtnih vrata koja su se nalazila u glavnom vrtu. Tu trenutak
zastane, odmjeravajui svoj naum. elio je da veeras sve bude savreno. Oevidno, koliba nije
savrena, kao ni vrt oko nje, neotesano provincijsko oponaanje istinske ajane. Nita zato, pomisli on,
sad posvema zaokupljen svojim zadatkom, morat e nam odgovarati. No e prikriti mnoge nedostatke,
a svjeda e morati stvoriti odlike koje ajani nedostaju.
Sluinad je ve donijela predmete to ih je ranije naruio. Tatamije, glinene uljanice i pomagala za
ienje, najbolje u Jokoseu, sve novo-novcato, ali edno, neugledno i skromno.
Skine kimono, odloi maeve i pone istiti. Najprije siunu primau sobu, pa kuhinju i verandu.
Zatim vijugavu stazu, ukrasno kamenje za hodanje obraslo mahovinom, a naposljetku stijenje i vrti
oko ajane. Ribao je, meo i etkao sve dok sve ne postade besprijekorno, preputajui se poniznosti
tjelesnog rada to bijae poetak svake a-no-ju, gdje se samo domain morao pobrinuti za to da sve
bude bez prigovora. Prva oznaka savrenstva bila je posvemanja istoa.
Do sutona je obavio veinu priprema. Tad se temeljito okupao, te izdrao veeru i pjevanje. im je
mogao, presvukao se u tamniju odjeu pa pohitao natrag u vrt. Navue zasun na vratima. Najprije
umetne stijenj u uljanice, pa brino poprska vodom ukrasno kamenje za hodanje i stabla, koja su sad tu
i tamo ljeskala na treptavom svjetlu, sve dok se siuni vrt nije pretvorio u zemlju bajki, sazdanu iz
rose to je plesala na toplom, ljetnom povjetarcu. Promijeni poloaj nekih svjetiljki. Konano zadovoljno povue zasun s vrata i krene na trijem. Pomno probrani komadici ugljena, strpljivo sloeni na
bijelom pijesku u obliku piramide lijepo su gorjeli. Cvijee u takonami izvrsno je pristajalo. Jo
jednom je oistio ve besprijekoran pribor. Prokljua voda u kotliu, a njemu je godio taj zvuk,
pojaan komadicima eljeza koje je tako marno poslagao pri dnu kotlia.
Sve bijae spremno. Prva oznaka savrenstva ano-ju bila je istoa, a druga potpuna jednostavnost.
Posljednja i najvanija: prikladnost stanovitom gostu ili gostima.
Zau njezine korake po ukrasnom kamenju i bukanje kad je ona obredno umoila ruke u gustimu
svjee rijene vode te ih suila. Tri tiha koraka penju se na verandu. Jo dva koraka do zastrtog ulaza. I
ona se morala sagnuti da proe ispod malih vrata, namjerno uinjenih tako niskim da sve ponize. Na
a-no-ju svi su bili jednaki, i domain i gost, najuznositiji daimjo i najprostiji samuraj. Pa i seljak, ako
bi ga pozvali.
Najprije je prouavala kako je njezin mu sloio cvijee. Izabrao je jedan jedini cvijet divlje bijele
rue i na zeleni list stavio jedan jedini vodeni biser, pa sve to poloio na crveno kamenje. Stie jesen,
govorio je on putem tog cvijeta, ne plai zbog jeseni, tog doba umiranja kad zemlja poinje spavati,
opet uivaj u novom poetku i okusi slatku svjeinu jesenjeg zraka po ovoj ljetnoj veeri . . . Uskoro
e suza nestati, i rua, a ostat e samo kamenje... Uskoro emo ti i ja nestati, a ostat e samo kamenje!
Gledao ju je odvojenu od sebe. Sada, gotovo u transu koji a-majstor katkad ima sreu da okusi, bio je
posvema u skladu sa svojom okolinom. S potovanjem se naklonila cvijetu te kle- kla nasuprot muu.
Nosila je tamnosmei kimono, a vatreno zlatna nit na rubovima isticala je bijeli stup njezina vrata i
lica. Njezin zagasitozeleni obi pristajao je uz donji kimono. Kosa joj je bila jednostavna, neuvijena i
bez ukrasa.
Dobrodola uz naklon e on, otpoinjui obred.
ast mi je odvratila je, prihvaajui svoju ulogu.

Posluio ju je zalogajem na besprijekornom lakiranom pladnju. tapii su bili smjeteni ba kako je

trebalo, komadii ribe na rii stvarali su ukusnu aru, a uinak je upotpunjavalo nekoliko poljskih
cvjetova to ih je naao uz obalu rijeke i pobacao po stolu u prividnom neredu. Kad je ona pojela, a i
on, podigao je pladanj, strogo utvrenim pokretima neka ona promatra, prosuuje i pamti te ga
kroz niska vrata odnio u kuhinju.
Ostavi sama i na miru, Mariko kritiki osmotri vatru. Ugljevlje je bilo uarena planina na moru
istog, bijelog pijeska ispod tronoca. Oslukivala je pucketanje vatre to se stapalo s uzdisanjem u
kotliu u kojemu se tek prigrijavala voda, a iz nevidljive kuhinje ula je prelaenje krpom po
porculanu i vodu koja je istila ve iste predmete. Kasnije bi joj oi odlutale do sirovih iskrivljenih
greda, te bambusa i trstike na krovu. Onih nekoliko svjetiljki koje je on smjestio na izgled nasumce,
bacahu sjene koje su malo inile velikim, beznaajno izvanrednim, a cjelini davali savren sklad. Kad
je sve razgledala i na tom odmjerila svoju duu, opet je izila u vrt do plitke udubine to ju je vjekovima priroda stvarala u stijenama. Jo jednom je ruke i usta oistila hladnom, svjeom vodom te
obrisala istim runikom.
Kad se opet vratila na svoje mjesto, on ponudi:
Moda bi sada htjela a?.
Bila bi mi ast. Ali, molim te, ne trudi se toliko oko mene.
ast mi je. Moja si goa.
Tako ju je posluio. I sad je doao kraj. U tiini se Mariko uope nije micala, prepustila se svom
spokoju, ne elei jo priznati kraj obreda, niti naruiti mir to ju je okruivao. No, osjeala je njegov
sve snaniji pogled. a-no-ju je zavrila. Sad ivot mora opet zapoeti.
Savreno si to izveo apnula je. Preplavi je alost. Iz oiju joj kapne suza, a kad je pala, njemu
kao da e se srce istrgnuti iz njedara.
Ne ... ne. Molim te, oprosti mi... Ti si savrena... ovo je bilo obino odvratio je, zapanjen tom
neoekivanom pohvalom.
Najbolja koju sam ikad doivjela rekla je, tronuta grubom iskrenou u njegovu glasu.
Ne! Ne, molim te, oprosti mi, ako je ispalo dobro, to je tvoja zasluga, Mariko-san. Bila je osrednja,
ti si je uljepala.
Smatram da nije imala mane. Nikakve! Ba alosno to joj nisu mogli prisustvovati i dostojniji nego
ja! Oi joj bijesnu u treperavom svjetlu.
Prisustvovala si joj ti. To je sve. Bila je samo za tebe. Drugi je ne bi razumjeli.
Sad je vrele suze osjeala na obrazima. Inae bi ih se stidjela, ali sad je nisu zbunjivale.
Hvala ti. Kako da ti zahvalim?
Uzeo je granicu divlje majine duice, a prsti su mu drhtali kad se nagnuo prema njoj i njeno uhvatio
jednu njezinu suzu. utke je gledao suzu i granicu, majunu u svojoj golemoj aci.
Moj rad ... svaiji rad ... neusporediv je s ljepotom ovoga. Hvala ti. Promatrao je suzu na listu. S
planine se sko- trlja komad ugljena, a on bez razmiljanja uzme remenje te ga stavi na mjesto.
Nekoliko iskri plesalo je u zraku iz planinskog vrha koji se pretvori u eruptivni vulkan.
Oboje se prepuste slatkoj sjeti. Zdruila ih je jednostavnost, njezine suze, bili su zadovoljni, zajedno u
tiini, zdrueni poniznou, znajui da je sve ono to su dali uzvraeno u istoi.
Kad nam dunost to ne bi zabranjivala kasnije je rekao
zatraio bih od tebe da mi se pridrui u smrti. Sada!
Pola bih s tobom! Sretna odmah je odgovorila. Idimo u smrt. Sada!
Ne moemo. Obvezni smo gospodaru Toranagi.
Iz obija je izvadila bode i s potovanjem ga stavila na tatami...
Onda mi, molim te, dopusti da pripremim put.
Ne, znailo bi to da zaboravljamo svoju dunost.
Sto biti mora, bit e. Ti i ja ne moemo pretegnuli vagu.
Da, ali ne smijemo ii preko volje svoga gospodara, ni
ti ni ja! Njemu je svaki pouzdani vazal
potreban jo neko vrijeme. Molim te, oprosti mi, to ti moram zabraniti.
Veselilo bi me da veeras odem! Pripremljena sam!
tovie, potpuno elim prijei onkraj ivota. Da. Dua moja titra od radosti. S oklijevanjem se
nasmijeila. Molim te, oprosti mi to sam bila sebina. Ima potpuno pravo u pogledu nae

dunosti.
U svjetlu svijea bljesne sjeivo otro kao britva. Promatrali su ga, preputeni razmiljanju. Tada on
prekine aroliju.
Zato u Osaku, Mariko-san?
Tamo se moraju obaviti neke stvari koje mogu samo ja.
Jo se vie namrtio gledajui kako odsjaj stijenja obasjava
suzu i prelama se u milijardu boja.
Koje stvari?
Stvari u vezi s budunou nae kue koje moram obaviti.
U tom sluaju mora poi. Ispitljivo ju je gledao. Zar sama?
Da. elim se uvjeriti da su ispunjene sve obiteljske pogodbe izmeu nas i gospodara Kijame za
Suruijevu enidbu. Novac, miraz, zemlje i tako dalje. Moramo uknjiiti njegovo poveano leno.
Gospodar Hiro-macu i gospodar Toranaga zahtijevaju da to uinim. Ja vodim brigu o kui.
Da polagano e on. To je tvoja dunost. Netremice ju je gledao u oi. Ako gospodar
Toranaga kae da smije poi, idi, ali sumnjam da e te onamo pustiti. Pa i ako te puste ... mora se brzo vratiti. Vrlo brzo!
Bilo bi nerazumno ostati u Osaki i trena dulje nego to je potrebno.
Da.
Bilo bi bre morem nego kopnom. Ali oduvijek mrzi more.
Jo mrzim more.
Mora li brzo tamo stii?
Mislim da pola mjeseca ili mjesec nisu bitni. Moda jesu, ne znam, ali smatram da moram odmah
poi.
Onda emo vrijeme odlaska, a i sam odlazak, prepustiti gospodaru Toranagi, ako ti on uope dopusti
da otputuje. Budui da je ovdje gospodar Zataki sa svoja dva svitka, to moe znaiti jedino rat. Bit e
preopasno da ode.
Da. Hvala.
Sretan da je to sada rijeio, zadovoljno se ogledavao po sobici. Vie ga nije smetalo to prostor
ponajvie zauzima on svojom runom nezgrapnou, da je svako njegovo bedro ire od njezina struka,
a da su mu ruke deblje od njezina vrata.
Bila je ovo zgodna soba, bolja nego sam se i nadao. Bilo mi je ovdje ugodno. Opet sam se prisjetio
da je tijelo samo koliba u tmini. Hvala ti to si ovdje! Tako sam sretan to si dola u Jokose, Marikosan. Da nije bilo tebe, ovdje nikad ne bih priredio a-no-ju, i ne bih se osjeao tako jedinstven s
vjenou.
Oklijevala je, a onda stidljivo podigla ajnu kutijicu dinastije Thang. Bijae to jednostavna posuda s
poklopcem, bez ikakvih ukrasa. Izlizala se naranasto-smea glazura pa je pri dnu bio neravnomjeran
rub istoga porculana, naglaavajui iskrenost keramiara i njegovu elju da ne prikriva jednostavnost
svog materijala. Buntaro je kutijicu kupio kod Sen-Nakade, najglasovitijeg ajnog majstora svih
vremena. Za dvadeset tisua kokua.
Tako je lijepa apnula je, uivajui u doticaju s kutijom. Tako je savrena za ovaj obred!
Da.
Veeras si bio pravi majstor, Buntaro-sane. Priutio si mi veliku sreu. Glas joj je bio tih i tronut,
malko se naginjala prema naprijed. Sve mi je bilo savreno. Vrt i tvoje umijee da svjetlom i
sjenom nadvlada nedostatke. I ovo! Opet je dodirnula ajnu kutiju. Sve je savreno, pa i znak
to si ga ispisao na runiku. Aj naklonost. Za mene je veeras naklonost bila prava rije. Suze joj
opet poteku niz obraze. Molim te, oprosti mi rekla je briui ih.
Naklonio se, zbunjen tolikom pohvalom. Da to prikrije, pone umatati kutiju u svilene omotae.
Zamotanu je poloi u kutiju te je brino postavi pred nju.
Mariko-san, bude li naa kua imala novanih tegoba, uzmi ovo i prodaj!
Nikada! Bijae to jedino, osim maa i luka, to je on u ivotu cijenio. To bih posljednje
prodala.
Molim te, oprosti, ali ako teko plaa moje vazale, prodaj.
Ako pazim, ima dovoljno za sve njih, i za najbolje oruje i za najbolje konje. U tome je naa kua
snana. Ne, Buntaro-sane, kutijica Thang pripada tebi.

 Ne

preostaje nam vie mnogo vremena. Kome da je zavijestim? Suruiju?

Pogledala je ugljen, i plamen to je prodirao vulkan i poni- avao ga.
Ne! Sve dok ne postane valjan a-majstor, ravan svom ocu. Savjetujem ti da kutiju Thang ostavi
gospodaru Toranagi koji je toga dostojan, i zamoli ga da prije svoje smrti prosudi hoe li na sin ikada
zavrijediti da to dobije.
A ako gospodar Toranaga izgubi i prije zime umre, kao to sam siguran da e izgubiti?
to?
Ovdje u ovoj zabiti mirno ti mogu kazati istinu, bez prenemaganja. Pa zar iskrenost nije vaan dio
svake a-no-ju? Da, on e izgubiti, osim ako ne pridobije Kijamu, Onoija i ... Zatakija.
U tom sluaju u oporuci naredi da Thang u sveanoj povorci poalju njegovoj carskoj visosti te od
njega zahtijevaj da je primi. Thang zacijelo zasluuje boanstvo.
Da, tako e biti savreno. Prouavao je no pa turobno nadodao: Ah, Mariko-san, nema pomoi
gospodaru Toranagi.
Njegova je karma ispisana. Pobijedit e ili izgubiti. A pobijedi li ili izgubi bit e mnogo mrtvih.
Da.
Zamiljeno je svrnuo pogled s njezina noa i promatrao granicu divlje majine duice na kojoj je jo
bila bistra suza.
Umre li prije moje smrti kasnije je izjavio ili ako ja poginem ja, ili jedan od mojih ljudi, ubit
emo Anin-sana.
Lice joj bijae prozrano na tamnoj pozadini. Blagi lahor pomicao joj je pramenove kose pa je
izgledala jo vie kao kip.
Molim te, oprosti, smijem li zapitati zato?
Previe je opasan, a da ga ostavimo na ivotu. Njegovo znanje, njegove zamisli, iako sam ih uo tek
iz pete ruke . . . on e zaraziti kraljevstvo, pa i gospodara Jaemona. Gospodara Toranagu ve je
zaarao, neh?
Gospodara Toranagu zabavlja njegovo znanje odvrati Mariko.
Onog trena kad umre gospodar Toranaga, i Anin-sanu e otkucati smrtni as. No, nadam se da e se
i prije toga otvoriti oi gospodaru naemu. Uljanica zatreperi i ugasi se. Digao je pogled na nju.
Je li i tebe zaarao?
On je aroban ovjek, ali njegova narav toliko se razlikuje od nae ... Njegove vrijednosti ... Da, u
toliko pogleda je tako razliit da je ponekad gotovo nemogue njega shvatiti. Jednom sam mu
pokuavala protumaiti a-no-ju, ali to je nadilazilo njegove domete.
Zacijelo je grozno kad se netko rodi kao barbarin ... Grozno! kazao je Buntaro.
Da.
Pogled mu je pao na sjeivo njezina bodea.
Neki smatraju da je Anin-san u prijanjem ivotu bio Japanac. On nije kao ostali barbari i on ... on
se jako trudi da govori i da se ponaa kao na ovjek, iako mu to ne uspijeva, neh?
O, da si ga vidio kad je zamalo poinio seppuku, Bun- taro-sane! Ja ... bilo je izuzetno. Vidjela sam
kako ga je posjetila smrt i kako ju je Oniijeva ruka odvratila. Ako je on ranije bio Japanac, mislim da
bi to mnoge stvari objasnilo. Gospodar Toranaga smatra da nam je on sada jako vrijedan.
Vrijeme je da ga prestane poduavati i da opet postane Japanka.
Gospodine?
Mislim da je on zaarao gospodara Toranagu. I tebe.
Molim, oprosti, ali mislim da me nije oparao.
One noi u Aniru koja je pola po zlu, osjetio sam da si uz njega, a protiv mene. Naravno, bila je to
podla zamisao, ali pala mi je na pamet.
Pogled joj odluta sa sjeiva. Netremice ga je promatrala i nije nita odgovorila. Druga svjetiljka kratko
kaljucne i utrne se. Sad je u sobici preostala jo samo jedna svjetiljka.
Da, te sam ga noi mrzio nastavi Buntaro onim istim mirnim glasom. I elio sam da on umre A
i ti, i Fuiko- -san. Moj luk mi je aptao, kao to se katkad dogaa, i molio me da ubijem. A kad sam
ga u zoru vidio kako se sputa nizbrdo s onim kukavikim pitoljiima u ruci, strijele su me moljakale
da popiju njegovu krv, ali sam odgodio njegovo ubojstvo i ponizio se. Svoju neotesanost mrzio sam
vie nego njega, jer osra- motie me moja neotesanost i sake! Sad mu se vidio umor.
Toliko sramota ti i ja moramo otrpjeti. Neh?

 Da.
Ne eli da ga ubijem?
Mora uiniti ono to smatra dunou rekla
Noas emo ostati u gostionici rekao je.
Da.

je. Kao to u ja uvijek initi svoju dunost.

A tad, budui da je ona bila izvrstan gost, a a-no-ju najbolja koju je ikada ostvario, predomislio se te
joj vratio vrijeme i spokoj u istoj mjeri kao to je od nje primio.
Idi u gostionicu i spavaj rekao je. Uzeo je bode te joj ga pruio. Kad padne javorovo lie, ili
kad se vrati iz Osake, zapoinjemo! Kao mu i ena.
Da. Hvala ti.
Pristaje li dragovoljno, Mariko-san?
Pristajem. Hvala ti.
Zakuni se svojim Bogom?
Da. Tako mi Booga! Mariko se nakloni i prihvati no. Vrati ga na skrovito mjesto, ponovno se
nakloni i ode.
Zamru njezini koraci. Buntaro spusti pogled na granicu to je jo uvijek drao u aci. Suza je jo
poivala na listiu. Drhtavim je prstima njeno poloio granicu na ostatke ugljevlja. Cisti zeleni
listovi ponu se izvijati i crnjeti. Suza zacvri i nestane.
Tad on u tiini gnjevno zaplae. Odjednom je u najskroviti- jem svom biu bio siguran da ga je ona
prevarila s Anin-sanom.
Blackthorne ju je vidio kako izlazi iz vrta i prolazi dobro osvijetljenim dvoritem. Zastane mu dah
pred bjelinom njezine ljepote. Na istonom obzorju pucala je zora.
Zdravo, Mariko-san.
Oh! Zdravo, Anin-sane! Vi ... jako alim, prepali ste me . Nisam vas vidjela. Kasno je, a vi na
nogama.
Ne. Gomen nasaj, ustao sam na vrijeme. Nasmijeio se i pokazivao jutro koje nije bilo daleko.
Tu naviku stekao sam na moru! Budim se pred zoru da stignem na palubu i odredim poloaj sunca.
Jo se vie nasmijeio. Vi ste do kasna na nogama!
Nisam shvatila da je ... da je no prola. Samuraji su stajali na vratima i na svim sobnim ulazima i
radoznalo ih motrili, meu njima i Naga. Glas joj postade gotovo neujan kad je prela na latinski:
Dobro otvori oi, molim te. I tmina nona sadrava sudbinske nagovjetaje.
Molim za oprost.
Pogledaju u stranu zauvi topot konja pred glavnim ulazom. Sokolari, lovaka druina i
tjelohranitelji. Toranaga potiteno istupi iz gostionice.
Sve je spremno, gospodine ree Naga. Smijem li poi s vama?
Ne, ne. Hvala ti. Odmori se! Mariko-san, kakva je bila
a-no-ju?
Predivna, gospodine! Nadasve predivna.
Buntaro-san je majstor. Sretna si.
Da, gospodine.
Anin-sane! Bi li u lov? Da nauim kako ti puta sokola!
Gospodine? Mariko mu odmah prevede. Da, hvala vam odgovori Blackthorne.
Dobro. Toranaga mu mahne da uzjae. Doi sa mnom!
Da, gospodine.
Mariko je gledala za njima. Kad su se uspeli stazom, pola je u svoju sobu. Slukinja joj pomogne da
se svue, da skine minku i da raspusti kosu. Tad je kazala sobarici neka ostane u njezinoj sobi i neka
je do podneva ne uznemirava.
Da, gospodarice.
Mariko legne, sklopi oi i prepusti tijelo slatkoj mekoi jorgana od pahuljica. Bila je iscrpljena i
zanesena. Ca-no-ju vinula ju je do neuobiajene spokojnosti, proistila ju je. Odatle je proizala
uzviena, radou ispunjena odluka da krene u smrt
i priutila joj daljnji vrhunac koji jo nikad dotad nije bila dosegnula. Kad se s vrhunca opet vratila u
ivot, ponovno je jezovito spoznala tajnovitu ljepotu to ivi. inilo se da je bila izvan sebe kad je

strpljivo odgovarala Buntaru, uvjerena da su njezini odgovori i nastup isto tako savreni. Sklupala se
na krevetu, presretna to sad postoji mir dok ne padne lie.
Oh, Gospe, vatreno je molila, hvala ti na milosti svojoj to si mi podarila ovu divnu odgodu.
Zahvaljujem ti i astim te svim srcem svojim i svom duom svojom, navijeke.
Ponizno je izmolila Zdravomariju, a zatim, zamolivi za oprotaj, u skladu sa svojim obiajima, i u
znak posluha prema svom feudalcu, jo je na jedan dan pohranila Boga u jedan pretinac svoga mozga.
Sto bih uinila, razmiljala je upravo prije nego to ju je osvojio san, da je Buntaro zatraio da podijeli
moju postelju?
Odbila bih!
A zatim, ako bi on navaljivao, kao to je njegovo pravo?
Odrala bih svoje obeanje prema njemu. Oh, bih! Nita se nije promijenilo.

ETRDESET I ETVRTO POGLAVLJE

U sat Koze povorka opet prijee preko mosta. Sve je bilo kao prije, samo to su sada Zataki i njegovi
ljudi bili lagano odjeveni za putovanje ili za okraj. Svi su nosili bogato oruje, i premda su bili
dobre stege, svi su eznuli za borbom na ivot i smrt ako do toga doe. U redu posjedae suelice
Tora- naginim, daleko nadmonijim, ljudima. Na jednoj strani meu promatraima nalazio se pater
Alvito. I Blackthorne.
Toranaga je Zatakija doekao isto onako mirno i sveano, produljivi obredno zasjedanje. Danas su
dvojica daimja bili sami na podiju, a jastuci bijahu razmaknutiji, pod nebom sumornim. Jabu, Omi,
Naga i Buntaro sjedili su na zemlji oko Toranage, a iza Zatakija se raspodijelie etvorica Zatakijevih
bojnih savjetnika. Zataki u pravo doba izvadi drugi svitak.
Doao sam po tvoj slubeni odgovor.
Pristajem poi u Osaku i podvrgnuti se volji Vijea mirno odvrati Toranaga te se nakloni.
Podvrgnut e se? zapone Zataki, a lice mu se u ne- vjerici trzalo. Ti, Toranaga-nohMinovara, ti e . . .?
Sluajte prekine ga Toranaga svojim zvonkim, zapovjednikim glasom to se orio po istini, a
uope nije izgledalo da se dere. Regentsko vijee moramo sluati! Iako je nezakonito, stvoreno je, a
nijednom daimju ne pripada pravo da rascjepka kraljevstvo, pa ma koliko istina bila na njegovoj strani.
Kraljevstvo prije svega! Ako se pobuni jedan daimjo, svaija je dunost da ga zatre. Zakleo sam se
Taiku da nikada neu prvi pregaziti mir, pa i neu, iako je u zemlji zlo. Prihvaam poziv. Danas!
Svaki samuraj je prestravljeno nastojao protumaiti to li znai ovaj nevjerojatni preokret. Svi su s
bolom bili sigurni da e veina njih, a moda i svi, biti prisiljeni da postanu ronini, uza sve posljedice:
gubitak asti, prihoda, obitelji i budunosti.
Buntaro je znao da e on Toranagu pratiti na njegovu posljednjem putovanju te da e podijeliti njegovu
sudbinu, smrt, sa itavom svojom obitelji, u svim naratajima. Iido mu je bio isuvie osoban
neprijatelj, e da bi mu oprostio, a uostalom, tko bi elio ostati iv kad njegov feudalac tako kukaviki
odustaje od istinske borbe? Karma, ogoreno pomisli Buntaro. Budo, daj mi snagu! Sad sam prisiljen
oduzeti ivot Mariki i naem sinu prije nego to ga sebi oduzmem. Kada? Kad obavim svoju dunost i
kad na gospodar mirno i asno prijee u Prazninu. Bit e mu potreban vjeran pomaga, neh? Sve je
nestalo kao jesenje lie, cijela budunost i sadanjost, Grimizno nebo i sudbina. Pa svejedno, neh?
Sada e gospodar Jaemon zasigurno naslijediti. Zacijelo je gospodar Toranaga u svojoj najskrovitijoj
nutrini u napasti da preuzme vlast, pa ma koliko on to poricao. Moda e Taiko opet oivjeti u sinu
svome pa emo se s vremenom ponovno zaratiti s Kinom i ovoga puta pobijediti, te stati na vrh svijeta
kao to je naa boanstvena dunost. Da, slijedei put nas gospa Oiba i Jaemon nee prodati, kao to
su nas zadnji put izdali Iido i njegove kukavike pristalice
Naga se zapanjio. Nema Grimiznog neba? Nema dinog rata? Nema borbe na smrt u planinama
Sinana ili na ravnicama Kiota? Nema asne smrti u toju dok junaki brani stijeg svog oca? Nema
humaka mrtvih neprijatelja na koje e nadirati u posljednjem pobjedonosnom otporu ili u boanstvenoj
pobjedi? Ni juria, pa niti s ogavnim muketima? Nita od toga! Samo seppuku. vjerojatno na brzinu,
bez slavlja, obreda i asti, a glavu e mu nabiti na kolac da ga ismijava prosti puk. Samo smrt i kraj
roda Joi. Naime, svi e oni, naravno, izginuti! Njegov otac, sva braa, sestre i roaci, neaci i
neakinje, i tetke i strievi. Ustremi pogled na Zatakija. Krvoednost mu preplavi mozak ...
Omi je motrio Toranagu, ah ga nije vidio. Prodirala ga je mrnja. Na je gospodar poludio, pomisli.
Kako moe biti tako glup? Imamo sto tisua ljudi, muketirsku pukovniju i jo pedeset tisua vojnika
oko Osake! Milijun je puta bolje Grimizno nebo negoli osamljen, usmren grob!
Ruka mu je teko poivala na balaku maa i u trenutku zanosa zamiljao je kako skae da odrubi
Toranagi glavu, da je preda regentu Zatakiju te da tako dokraji ovu prezrivu igru. Tad bi od vlastite
ruke umro ovdje, asno, pred svima. Naime, zar ivot sada ima smisla? Kiku je sad izvan njegova
dosega, njezin ugovor kupio je i zadrao Toranaga koji je sve njih izdao. Sino mu je plamtjelo tijelo
dok je ona pjevala. Znao je da to ona potajice njemu pjeva, samo njemu. Neuzvraena Ijubav, on i ona.
ekaj! A zato ne zajedniko samoubojstvo? Lijepo zajedniki umrijeti, cijelu vjenost zajedniki
ostati. Oh, to bi to bilo divno! Pomijeati due svoje u smrti, toj beskonanoj svjedokinji naeg
oboavanja ivota!

Ali najprije izdajicu Toranagu, neh?

Omi se s naporom povue s ruba.
Sve je polo naopako, pomislio je. U mom domu nema mira, stalno gnjev i svae, a Midori je uvijek u
suzama. Nita se nisam blie primaknuo svojoj osveti prema Jabuu. Nisam potajno sklopio sporazum
sa Zatakijem, sa Jabuom ili bez njega, tokom onih dugih sati prole noi. Nikakav sporazum! Nita
vie nije kako bi trebalo biti! I kad je Mura naao maeve, zemljina snaga ih je toliko osakatila da me
Toranaga, to znam, zamrzio to sam mu ih uope pokazao. A sad naposljetku ovo! Ova kukavika, izdajnika predaja!
Gotovo kao da sam vragom opsjednut, uaran. Moda me uarao Anin-san? Moda! Ali sve je
izgubljeno. Nema maeva, nema osvete, nema tajnog plana za bijeg, nema Kikue i nema budunosti.
ekaj! S njom postoji budunost. Smrt je i budunost, i prolost, i sadanjost, a bit e tako ista i
jednostavna
Predajete se? Neemo ratovati? rikne Jabu, svjestan da je zajamena smrt i njemu i rodu njegovu.
Prihvaam poziv Vijea odgovori Toranaga. Kao to e i ti prihvatiti poziv Vijea!
Ja neu
Omi se tre iz snatrenja. Imao je dovoljno prisebnosti duha pa je znao da mora prekinuti Jabua te ga
zatititi od trenutne smrti do koje bi doveo bilo kakav sukob s Toranagom. No namjerno je stisnuo
usne. Zlurado je u sebi klicao povodom ovog bogom poslanog dara te ekao da se na Jabua srui
nesrea.
to to nee? zapita Toranaga.
Jabuova je dua izvikivala opasnost. Uspio je izustiti:
Ja... ja... naravno, vai e vazali sluati. Da... ako odluite... to god odluite ... ja u uiniti.
Omi opsuje pa opet povrati svoj zaleeni izraz, a um mu je jo bio poraen uslijed Toranagine posve
neoekivane predaje.
Toranaga je gnjevno putao da Jabu muca i pojaavao snagu njegovih opravdavanja. Tad ga je prezrivo
prekinuo.
Dobro! Okrenuo se prema Zatakiju, ali panja mu nije poputala. Dakle, brate, drugi svitak
moe uzeti! Vie nita ne ... Krajikom oka spazi promjenu na Naginu licu pa zagrmi na njega:
Naga!
Mladi zamalo ne iskoi iz koe, ali ipak ispusti ma.
Da, oe? promuca on.
Donesi mi pribor za pisanje! Sada! Kad se Naga naao daleko izvan zahvata maa, Toranaga
odahne. Laknulo mu je to je napad na Zatakija sprijeio i prije samoga poetka. Pomno je prouavao
Buntara. Pa Omija. I naposljetku Jabua. Pomisli da su ta trojica sada dovoljno smirena pa nee izvesti
nikakav glup potez koji bi izazvao neposrednu guvu i silan pokolj. Opet se obratio Zatakiju:
Smjesta u ti dati svoj slubeni, pismeni prihvat. To e Vijee pripremiti za moju sveanu posjetu.
Snizio je glas, tako da ga je mogao uti samo Zataki: Na Izuu si siguran, regente. Izvan njega si
siguran. Dok je mati moja izvan tvog dohvata, ti si siguran. Samo dotad. Sastanak je zavren.
Dobro. Sveani posjet? otvoreno mu se podrugivao Zataki. Kakvo licemjerje! Nikad nisam
mislio da u doivjeti dan kad e Joi Toranaga-noh-Minovara kleknuti pred generalom Iidom i elom
dotaknuti zemlju. Ti si obian . . .
to je vanije, brate? zapita Toranaga. Produetak roda moga ili produetak kraljevstva?
Nad dolinu se nadvijala tmina. Pljutalo je, oblaci bijahu svega stotinjak metara od tla te su potpuno
zamraivali stazu do klanca. istina i dvorite ispred gostionice vrvjeli su od neraspo- loenih
samuraja. Konji su razdraljivo topotali nogama. Oficiri su nepotrebno strogo izvikivali naredbe.
Prestravljeni nosai hitali su unaokolo i spremali povorku za odlazak. Do mraka je pre- ostajao nepun
sat vremena.
Toranaga je napisao i potpisao kitnjastu poruku i po glasniku je poslao Zatakiju, uza sva moljakanja
Buntara, Omija i Jabua u toku povjerljivog raspravljanja. Nijemo je sasluao njihove razloge. Kad su
zavrili, kazao je:

 O tom vie ni spomena! Odluio sam se. Posluajte me! Ree im da se smjesta vraa u Aniro po
ostatak ljudi. Sutra e istonom obalom krenuti prema Atamiju i Odavari pa planinskim prijelazima u
Jedo. Buntaro e zapovijedati njegovom pratnjom. Sutra e se muketirska pukovnija u Aniru ukrcati
na galije pa na elu s Jabuom isploviti kako bi ga saekala u Jedu. Omiju je naredio da sutradan ode
sredinjim putem na granicu, sa svim ratnicima poluotoka Izua. Trebao je pomoi vrhovnom
zapovjedniku Hiru-macuu i osigurati da neprijatelj Ikava ikkju niim ne ometa normalan promet.
Omi se trebao privremeno zadrati u Miimi, nadzirati taj dio ceste Tokaido, te pripremiti dovoljno
baldahina i konja za Toranagu i za brojnu pratnju neophodnu prilikom sveanog posjeta.
Neka sve postaje uz cestu budu u stanju pripravnosti te ih pripremi za pokret! Jasno?
Da, gospodine.
Pobrini se da sve bude savreno!
Da, gospodine. Moete se na mene osloniti. I Omi je protrnuo pod smrtonosnim pogledom.
Kad sve bijae spremno za odlazak, Toranaga izie iz svojih odaja na verandu. Svi se naklone. Kiselo
im mahne da nastave te pozove gostioniara koji mu je skrueno, na koljenima podastro raun.
Toranaga je provjeravao, stavku po stavku. Raun je bio vrlo umjeren. Kimne glavom te ga dobaci
svom blagajniku na isplatu, a zatim pozove Mariku i Anin-sana. Mariko je dobila doputenje da ode u
Osaku.
Ah najprije e ravno odavde poi u Miimu. Predaj Hiro-macuu ovu povjerljivu poruku pa s Aninsanom proslijedi u Jedo. Odgovorna si za njega dok ne stignete. Vjerojatno e u Osaku brodom. O
tome u kasnije odluiti, Anin-sane! Jesi li od sveenika-sana dobio rjenik?
Kako? Jako alim, ne razumijem. Mariko prevede. Oprostite. Da, knjigu dobio.
Kad se naemo u Jedu, japanski e govoriti bolje nego sada. Vakarimasu ka?
Haj. Gomen nasaj.
Toranaga ojaeno izie iz dvorita, dok mu je jedan samuraj pridravao kiobran da ga zatiti od kie.
Ponovno se svi samuraji, nosai i seljani naklone kao jedan. Toranaga se na njih nije osvrtao. Samo
sjedne u svoju nadsvoenu nosiljku na elu povorke te navue zavjese.
est polugolih nosaa smjesta digne nosiljku i dade se u galop. Njihove uljevite bose noge prskale su
po lokvama. Pred njima su jahali samuraji iz pratnje, a nosiljku je okruivala jo jedna straa jahaa.
Za njima rezervni nosai i teretna povorka. Svi su hitali, svi bijahu napeti i prestravljeni. Omi je vodio
prethodnicu, a Buntaro pozadinu. Jabu i Naga ve su se zaputili po muketirsku pukovniju koja je jo
ekala u zasjedi na cesti da na vrhuncu saeka Toranagu. Prikljuit e se povorci kao zaelje. Zaelje
protiv koga?, zareao je Jabu na Omija u ono nekoliko slobodnih trenutaka to su ih imali prije nego
je odga- lopirao.
Buntaro se vrati do visokih savijenih vrata gostionice, ne osvrui se na pljusak.
Mariko-san!
Posluno je pohrlila k njemu. Teke kapi lupale su po njezinu kiobranu od naranastog navotenog
papira.
Da, gospodine?
Oi su mu brzale preko oboda bambusova eira do Black- thornea koji ih je s verande promatrao.
Reci mu . . . Umuknuo je.
Gospodine? Zabuljio se u nju.
Reci mu da ga smatram odgovornim za tebe.
Da, gospodine odvratila je. AH, molim, oprosti, ja sam za sebe odgovorna.
Buntaro se okrene i odmjeri razmak do ela kolone. Kad ju je opet pogledao, na licu su mu se vidjeli
tragovi tjeskobe.
Sada za nae oi nee vie biti otpalog lia, neh?
U Bojim je rukama, gospodine.
Ne, nego u rukama gospodara Toranage prezirno e on.
Digla je pogled u njega i nije trepnula dok je u nju zurio.
Kia je pljutala. S oboda njezina kiobrana padale su kapljice kao suzna zavjesa. Blato joj je prskalo
po okrajku kimona. Tada je izgovorio:

 Sajonara dok te ne vidim u Osaki.

Zapanjila se.
Oh, jako alim, zar te neu vidjeti u Jedu? Sigurno e ondje biti s gospodarom Toranagom! Stii
ete nekako u isto vrijeme, neh? Tada u te vidjeti.
Da. Ali u Osaki, kad se ondje naemo ili kad se ti odande vrati, tada emo ponovno otpoeti. Tad u
te istinski vidjeti,
Ah, razumijem. Jako alim.
Sajonara, Mariko-san izusti on.
Sajonara, gospodaru moj. Mariko se nakloni. Osiono joj je uzvratio pa kroz kaljuu otiao do
svoga konja. Vinuo se u sedlo te odgalopirao ne osvrnuvi se.
Idi zbogom rekla je zurei za njim.

Blackthorne je vidio kako ona pogledom prati Buntara. ekao je u zaklonu krova. Kia je jenjavala.
Uskoro u oblacima iezne elo kolone, pa Toranagina nosiljka. Lake je disao, jo uvijek potresen
Toranagom i cijelim tim zlokobnim danom.
A jutros je tako dobro poeo lov sa sokolima. Izabrao je sitnog dugokrilog sokola, nalik na kraguljia.
S velikim ga je uspjehom poslao na evu, a sve svjeiji vjetar tjerao je krivudavo obru- avanje i
snanu potjeru prema jugu, iza pojasa stabala. Po svojoj povlastici vodio je hajku. Probijao se umom,
utabanom stazom, ratrkavajui putujue trgovce i ratare. No, olinjali uljar s isto tako pohabanim
konjem zakrio je put i zagriljivo se nije htio micati. Uzbuen od potjere, Blackthorne je viknuo
ovjeku neka se makne, ali trgovac nije posluao, pa mu je opsovao sve po spisku. Uljar je neotesano
odgovorio i neto odbrusio, a Tora- naga se tad stvori ondje, pokaza svog tjelohranitelja i ree: Aninsane, daj mu na tren svoj ma, te jo neke rijei koje Blackthorne nije razumio, ali je odmah posluao.
Prije nego je shvatio to se dogaa, okomio se samuraj na trgovca. Zamah mu bijae tako divlji i tako
savren da je uljar jo zakoraio prije nego to je pao, u struku presjeen napola.
Toranaga je, trenutno oaran, udarao po unkau na sedlu, a onda opet zapao u sjetu dok su drugi
samuraji klicali. Tjelohranitelj pomno oisti sjeivo zatitivi elik svojim svilenim pojasom.
Zadovoljno spremi ma u toke te ga vrati Blackthorneu rekavi neto to je Mariko kasnije prevela.
Anin-sane, kazao je da je ponosan to mu je doputeno da iskua ovakvo sjeivo. Gospodar Toranaga
predlae da mau nadjenete nadimak Uljar, jer se ovakav zamah i ovakva otrina moraju dino zapamtiti. Sada je va ma postao legendaran, neh?
Blackthorne se sjeao kako je kimnuo glavom prikrivajui bol. Sad je nosio Uljara i zauvijek e to
ostati Uljar onaj isti ma to mu ga je poklonio Toranaga. Kamo sree da mi ga nije nikada dao,
pomisli. No, nisu oni za sve ovo krivi! I ja sam bio kriv. Dreknuo sam na ovjeka, on se prosto izrazio,
a prema samuraju nitko ne smije neotesano postupati. Kakva je druga mogunost preostajala?
Blackthorne je znao da je nema. Pa i uza sve, to ubojstvo mu je oduzelo uivanje u lovu, no te je svoje
misli morao brino prikrivati jer je Toranaga cijeli dan bio natmuren i teak.
Pred podne su se vratili u Jokose. Tada se Toranaga sastao sa Zatakijem, a zatim, poslije parne kupke i
masae, odjednom mu se na putu isprijei pater Alvito kao osvetniki duh, zajedno sa jo dva
bogoslova.
Isukrste, odstupi od mene!
Nema razloga da se boji ni da huli odvrati Alvito.
Bog prokleo tebe i sve sveenike! ree Blackthorne, nastojei se sabrati, svjestan da je duboko u
neprijateljskom podruju. Prije toga vidio je pedesetak katolikih samuraja kako se u redu provlae
preko mosta na misu koja e se kako mu je kazala Mariko odrati u dvoritu ispred sveenikove
gostionice. Rukom potrai balak maa, ali preko ogrtaa za kupanje nije nosio maeve, niti ih drao u
ruci, kao to je bio obiaj, pa je proklinjao svoju glupavost, a gadilo mu se to je nenaoruan.
Bog neka ti prosti to huli, pilote. Da. Neka ti oprosti i neka ti otvori oi. Nisam na tebe kivan.
Donio sam ti dar. Evo, tu je dar od Boga, pilote.
Blackthorne sumnjiavo uze omot. Kad ga je otvorio i vidio portugalsko-latinsko-japanski rjenik i

gramatiku, sav se najeio. Prelista nekoliko stranica. Tisak bijae najbolji to ga je ikada vidio, a
kakvoa i podrobnost uputa zapanjujue.
Da, u redu. To je dar Boji, ali gospodar Toranaga ti je naredio da mi ga dade.
Sluamo samo Boje zapovijedi.
Toranaga je od tebe zahtijevao da mi ga preda?
Da, bijae to njegov zahtjev.
A zar Toranagin zahtjev nije zapovijed?
To ovisi, kapetane-pilote, o tome tko si, to si i kako je velika vjera tvoja. Alvito pokaza knjigu.
Tri naa brata pripremala su je dvadeset i sedam godina.
Zato mi je daje?
Od nas je to zatraeno.
Zato niste izbjegli Toranagin zahtjev? I vie ste nego prepredeni da to izvedete.
Alvito slegne ramenima. Blackthorne brzo prelista sve stranice. Motrio je izvrstan papir i jako itak
tekst. Brojevi stranica slijedili su jedan za drugim.
Potpuna je vedro e Alvito. Nemamo mi poluknjiga.
Ova je previe vrijedna, a da je pokloni. Sto trai zauzvrat?
On je od nas zatraio da ti je damo. Pater-vizitator se sloio. Stoga ti je poklanjamo. Tiskana je tek
ove godine, najzad. Lijepa je, zar ne? Od tebe traimo samo to da je potuje i da lijepo postupa
prema knjizi. Zasluuje da dobro s njom postupa.
Zasluuje da je uvam ivotom svojim. To je neprocjenjivo znanje, kao vai roteirosi, ali ovo je jo
bolje - to za nju trai?
Zauzvrat nita ne traimo.
Ne vjerujem ti. Blackthorne ju je premetao po ruci, jo sumnjiavije. Mora znati da me knjiga
izjednauje s tobom, daje mi sve tvoje znanje i poteuje nam deset, a moda i dvadeset godina. Uz
pomo ove knjige uskoro u govoriti isto tako dobro kao ti. A kad to budem mogao, mogao bih pouavati i ostale. Ovo je klju za Japan, neh? Jezik je klju za sve inozemno, neh? Za est mjeseci moi u
izravno razgovarati s Tora- naga-samom.
Da, moda hoe, ako bude imao est mjeseci.
Sto to znai?
Nita vie od onoga to ve znade. Gospodar Toranaga bit e mrtav mnogo prije nego proe est
mjeseci.
Zato? Kakvu si mu vijest donio? Otkako je s tobom razgovarao, izgleda kao bik kojemu su rasporili
pola drijela. Sto si mu rekao, a?
Moja poruka bijae povjerljiva, od njegove uzoritosti za gospodara Toranagu. alim, ja sam obian
glasnik. No, general Iido dri Osaku, kao to sigurno znade, a kad Toranaga-sama krene u Osaku, za
njega je sve svreno. I za tebe!
Blackthorneu se najeila sr u kostima.
Zato za mene?
Ne moe pobjei svojoj sudbini, pilote. Pomogao si Toranagi protiv Iida. Zar si zaboravio?
estoko si stavio ruke na Iida. Vodio si proboj iz luke u Osaki. alim, ali nimalo ti nee pomoi to
zna japanski, niti tvoji maevi, niti samurajski stale. Moda je jo gore sada kad si samuraj. Sad e ti
narediti da poini seppuku, a ako odbije ... Alvito nadoda tim istim blagim glasom: Ve prije ti
rekoh da su oni jednostavan narod.
I mi Englezi smo jednostavan narod ree on pomalo naprasito. kad umremo, umremo, ali prije
toga uzdamo se u Boga i uvamo barut, da bude suh. Bez brige, ostade mi jo nekoliko aduta!
Oh, ne bojim se ja, pilote. Niega se ja ne bojim, ni tebe, ni tvoga krivovjerja, ni tvojih muketa. Svi
su oni zaglavljeni, kao to si i ti zaglavio!
To je karma ili Boja ruka ... zovi to kako hoe raz- draeno mu ree Blackthorne. Ali tako mi
gospoda Boga, dobit u ja natrag svoj brod, a za koju godinu, dovest u ovamo engleske brodove i sve
u vas raznijeti iz Azije u pakao!
Alvito opet progovori svojim silnim mirom koji je Blackthornea dovodio do ludila.

 To

je u rukama Bojim, pilote. Ali, kocka je baena pa se nee dogoditi nita to kae. Nita!
Alvito ga pogleda kao da je ve mrtav. Bog neka ti se smiluje, jer Bog mi je svjedok, pilote,
vjerujem da nikad nee otii s ovih otoka.
Blackthorne zadre, sjeajui se potpune uvjerenosti s kojom je Alvito to rekao.
Je li ti hladno, Anin-sane?
Sad je kraj njega na verandi stajala Mariko i u sumraku tresla kiobran.
Oh, oprostite, ne, nije mi hladno . . . samo sam razmiljao. Digao je pogled prema klancu. Cijela
je kolona nestala u oblacima. Kia je malo posustala i postala mlaka i blaga. Neki seljaci i sluinad
gacali su po blatu i ili kuama. Prednje je dvorite bilo prazno, a vrt preplavljen vodom. Po cijelom su
se selu palile uljanice. Na vratima vie nije bilo straa, a niti na obje strane mosta. Sutonom kao da je
vladala silna praznina.
Nou je mnogo ljepe, zar ne? zapitala je.
Da odgovorio je, oaran time da su zajedno, sami i izvan opasnosti. Budu li oprezni i ako ona
eli, kao to on eli ...
Doe sluavka i uzme kiobran. Donijela je suhe arapice tabi, kleknula i poela runikom brisati
Marikine noge.
Sutra u zoru idemo na put, Anin-sane.
Koliko e trajati?
Mnogo dana, Anin-sane. Gospodar Toranaga je kazao... Mariko skrene pogled kad Gioko
smjerno dogacka iz gostionice. Gospodar Toranaga mi je rekao da imamo mnogo vremena.
Gioko se duboko naklonila.
- Dobra veer, gospo Toda. Molim vas, oprostite to vas prekidam.
Kako ste Gioko-san?
Dobro, hvala, iako sam mislila da e prestati ova kia. Ne svia mi se ova sparina. A kada prestane
kia, nastupa vrelina pa je to tim gore, neh? Ali nije daleko jesen Ah, tako smo sretni to je pred nama
jesen kojoj se veselimo, i bajno proljee, neh?
Mariko nije odgovorila. Slukinja joj privrsti tabi i ustane.
Hvala ree Mariko otputajui je. Dakle, Gioko- -san? Bih li vam ime mogla pomoi?
Pitala je Kiku-san biste li eljeli da vas ona za veerom posluuje, ili da vam naveer plee i pjeva.
Gospodar Toranaga ostavio joj je upute da vas zabavlja, ako elite.
Da, rekao mi je, Gioko-san. To bi bilo jako zgodno, ali ne veeras. U zoru moramo otputovati, a jako
sam umorna. Bit e i drugih noi, neh? Molim vas, isporuite joj moje isprike!
I, oh da, molim vas, recite joj da sam oarana to me vas dvije pratite na putu. Toranaga je Mariki
naredio da sa sobom povede te dvije ene, a ona mu je zahvalila, zadovoljna to ih ima kao slubene
pratilje.
Previe ste dobrostivi odvrati Gioko medena jezika.
Ali nama je to ast. Jo moramo u Jedo?
Da. Naravno. Zato?
Nita, gospo Toda. Ali, moda bismo se u tom sluaju mogle zaustaviti u Miimi na dan-dva? Kikusan eljela bi uzeti neto odjee, jer smatra da nije dovoljno prikladno odjevena za gospodara
Toranaga, a ujem da je ljeto u Jedu jako sparno i
da ima mnogo komaraca. Morale bismo pokupiti njezinu odjeu, pa ma kako bila neprikladna!
Da. Naravno. Obje ete imati vremena i vie nego dovoljno.
Gioko nije gledala Blackthornea, iako su obje bile jako svjesne njega.
Tu. . . tuno za gospodara naega, neh?
Karma tiho odgovori Mariko. Tad nadoda sa slatkom enskom zlobom: Ali nita se nije
promijenilo, Gioko-san. Bit ete isplaeni onog dana kad stignete, u srebru, kao to pie u ugovoru.
Oh, jako alim ree joj starija ena, pretvarajui se da je zaprepatena. Jako alim, gospo
Toda, ali tko misli na novac? To mi nije bilo ni na kraj pameti. Nikada! Samo sam se brinula za
sudbinu gospodara naega.
On je sam kova svoje sudbine nehajno e Mariko koja u to nije vie vjerovala. Ali vaa
budunost je dobra, je li da je? Pa bez obzira to se dogodilo. Sada ste bogati. Gotove su sve vae
svjetske tegobe. Uskoro ete biti moni u Jedu sa svojim novim kurtizanskim cehom, bez obzira tko

vlada Kvantom. Uskoro ete postati najuglednija Mama-san, i to god se dogodilo, pa znate, Kiku-san
je jo uvijek vaa tienica, a njezina mladost nije dirnuta, a niti njezina karma. Neh?
Brinem se jedino za gospodara Toranagu odgovori Gioko s vinom ozbiljnou. upak joj se
uvrtio pri pomisli na dvije tisue pet stotina kokua koji e uskoro dospjeti u njezinu blagajnu. Ako
postoji ikakav nain da mu pomognem, ja bih . . .
Jako plemenito od vas, Gioko-san! Spomenut u mu vau ponudu. Da, skinete li cijenu za tisuu
kokua, mnogo biste mu pomogli! U njegovo ime prihvaam.
Gioko zalepra lepezom, namjesti na lice Ijubak osmijeh i jedva se suzdra da glasno ne zacvili zbog
svoje glupavosti to je skoila u klopku kao poetnica pijana od sakea.
Oh, ne, gospo Toda! Kako bi novac mogao pomoi onako velikodunom zatitniku? Ne, novac njemu
oito nee pomoi blebetala je nastojei se oporaviti. Ne, novac mu nee pomoi. Bolja
obavijetenost, usluga ili . . .
Molim vas, oprostite, kakva obavijetenost?
Nikakva. Trenutano nikakva. Samo sam to navela kao Tek tako! Jako alim, ali novac . . .
Ah, jako alim, da. Pa lijepo, spomenut u mu vau ponudu. I vau velikodunost. Zahvaljujem vam
u njegovo ime.
Gioko se naklonila kad je bila otputena. Tad pohrli natrag u gostionicu. Mariko se zasmijuljila.
Zbog ega se smijete, Mariko-san?
Ispriala mu je o emu su razgovarale.
Mama-san su zacijelo sve iste u cijelom svijetu. Ona se samo brine zbog svog novca.
Hoe li gospodar Toranaga platiti i ako . . .? Black- thorne uuti. Mariko je bezazleno ekala. Tad
je pod njezinim prodornim pogledom on nastavio: Pater Alvito je rekao: kad gospodar Toranaga
krene u Osaku, gotov je.
Oh, da! Da, Anin-sane, to je iva istina ree Mariko uz vedrinu koju nije osjeala. Tad je
Toranagu i Osaku pohranila u mozgovne pretince i opet se smirila. No, Osaka je udaljena mnogo
velikih milja i bezbroj tapia vremena, a do tog vremena, bit e ono to bude moralo biti. Iido ne
zna, dobri pater ne zna tono, mi ne znamo, nitko ne zna to e se zapravo dogoditi. Neh? Osim
gospoda Boga! Ali on nam to nee rei, je li? Osim moda kad to proe! Neh?
Haj! Smijao se s njom. Ah, tako ste pametni.
Hvala. Imam prijedlog, Anin. Zaboravimo za vrijeme putovanja sve vanjske probleme. Sve!
Ti rekao je na latinskom. Drago mi je da te vidim.
I meni tebe! Krajnji oprez pred obje ene jako je potreban za vrijeme naeg putovanja, neh?
Uzdaj se u mene, gospo.
Raunam. Zapravo jako mnogo na to raunam.
Sada smo gotovo sami, neh? Ti i ja.
Da, ali ono to je bilo, ne postoji i nikad se nije dogodilo!
Istina! Da. Opet ima pravo. I lijepa si.
Samuraj izie kroz vrata te je pozdravi. Bio je sredovjean, prosijede kose. Lice mu je bilo puno
brazgotina i lagano je epao.
Molim vas, oprostite, gospo Toda, ali kreemo u zoru, neh?
Da,
Da.

Joinaka-sane. Ali ako elite, moemo krenuti tek u podne. Imamo mnogo vremena.
Kako vam je drae! Krenimo u podne. Dobra veer, Anin-sane. Molim vas, dopustite da vam se
predstavim. Ja sam Akira Joinaka, kapetan vae pratnje.
Dobra veer, kapetane.
Joinaka se opet obratio Mariki.
Odgovoran sam za vas i za njega, gospo, pa mu, molim vas, kaite da sam dvojici ljudi naredio da
nou spavaju u njegovoj sobi kao tjelohranitelji. Tako e na nonom deurstvu biti deset straa. Bit e
sve oko vas. Ukupno imam stotinu ljudi.
Vrlo dobro, kapetane. Ali, jako alim, bolje bi bilo da nikoga ne ostavite u Anin-sanovoj sobi.

Njihov je jako strog obiaj da spavaju sami. Ili sami, s jednom gospom! Zacijelo e s njim biti moja
slukinja pa e on biti zatien. Molim vas, strae drite u blizini, ali ne preblizu, da se on ne
uzrujava!
Joinaka se poea po glavi i namrti.
Vrlo dobro, gospo. Da, pristat u na to, iako je moja zamisao razumnija. Onda, jako alim, onda ga,
molim vas, zamolite da ne ide na svoje none etnje. Sve dok ne stignemo u Jedo, ja sam za njega
odgovoran, a kad sam odgovoran za jako vane osobe, jako sam uzrujan.
Ukoeno se naklonio i udaljio.
Kapetan vas moli da za vrijeme putovanja ne eete sami. Ako nou ustanete, uvijek sa sobom vodite
samuraja, Anin-sane. On kae da e mu to pomoi.
U redu. Da, uinit u to. Blackthorne je gledao za njim.
to je jo rekao? Neto sam shvatio o spavanju. Nisam ga ba mogao posve razumjeti... Zastao je.
Iz gostionice je izala Kiku. Na sebi je imala ogrta za kupanje, a oko kose zgodno je povezala runik.
Bosonoga je skakutala prema kupaonici s toplim vrelom, napola im se naklonila i veselo mahnula.
Uzvratie joj pozdrav.
Blackthorne je napasao oi na njezinim dugim nogama i njezinom gipkom hodu, sve dok nije
ieznula. Osjeao je kako ga Mariko podrobno motri pa ju je pogledao.
Ne blago e on i odmahne glavom.
Nasmijala se.
Smatrala sam da e vam moda biti teko moda i neudobno da vam ona poslije onog posebnog
jastuenja bude samo obina suputnica.
Neugodno ne. Naprotiv, jako ugodno. Imam jako ugodne uspomene. Sretan sam to ona sada pripada
gospodaru Tora- nagi. To nam sve olakava, i njoj, i njemu. I svima! Kanio je nadodati: Svima
osim Omiju, ali se predomislio. Na koncu konca, ona je za mene bila samo veoma osebujan,
prekrasan dar. Nita vie. Neh?
Bila je dar, da!
Htio je dotaknuti Mariku, ali nije. Umjesto toga se okrenuo i zurio prema klancu, nesiguran u ono to
je proitao u njezinim oima. Sada je no zamraivala klanac. I oblaci. Voda je tiho kapkala s krova.
to je jo rekao kapetan?
Nita vana, Anin-sane.

ETRDESET I PETO POGLAVLJE

Njihovo putovanje u Miimu trajalo je devet dana, a svake noi su nekoliko sati provodili zajedno.
Potajice. Joinaka im je i ne slutei pomogao. U svakoj je gostionici naravno za sve njih
odabirao susjedne sobe.
Nadam se da neete zamjeriti, gospo, ali ovako mi je mnogo lake odravati sigurnost uvijek bi
govorio, a Mariko bi se sloila. Ona bi uzela sredinju sobu, Kiku i Gioko sobu do nje, a Blackthorne
drugu sobu uz njezinu. Tad bi u nonoj tmini ostavila svoju slukinju immoku i pola k njemu.
Budui da su sobe bile jedna do druge, uz uobiajeno avrljanje, none zvukove, pjevanje i banenje
ostalih putnika, s rojevima svugdje prisutnih susretljivih slukinja, budne strae na izlazima nisu nita
posumnjale. Samo je immoko bila upuena u tajnu.
Mariko bijae svjesna da e naposljetku za to doznati Gioko, Kiku i sve ene koje su s njima putovale,
ali nju to nije zabrinjavalo. Ona je samurajka, a one nisu. Njezina e rije nadvladati nad njihovom,
osim ako je ne ulove na djelu. A nijedan samuraj, pa niti Joinaka, ne bi se pod normalnim uvjetima
usudio da nepozvan otvori nou njezina vrata. Koliko su svi znali, Blackthorne je svoju postelju dijelio
sa immokom, ili s nekom slukinjom iz gostionice. Nije to bio niiji posao do njegov. Stoga ju je
mogla odati samo ena, a ukoliko je izda, izdajica i sve ene iz skupine umrle bi jo groznijom i
mukotrpnijom smru nego to bi bila njezina, zbog tako gnusne izdaje. A isto tako, ako bi ona
poeljela, prije nego to stignu u Miimu ili u Jedo, svi su znali da bi ih ona mogla usmrtiti po svojoj
volji zbog najmanje izdaje, stvarne ili tobonje. Mariko bijae sigurna da Toranaga ubijanju nita ne bi
prigovorio. Svakako bi pljes- kao Giokinu, a u srcu je Mariko znala da ni Kikuinu ubojstvu ne bi
zamjeravao. Za dvije i pol tisue kokua mogao bi kupiti mnoge kurtizane prvog reda.
Tako se pred enama osjeala sigurnom. Ali ne i od Black- thornea, iako ga je sada jako voljela. Nije
on Japanac. Nije od ro- enja bio nauen da gradi unutranje neprobojne ograde iza kojih e se sakriti.
Izdavali su ga lice, ponaanje ili ponos. Za sebe se nije bojala. Samo za njega.
Konano znam to znai Ijubav apnula je prve noi. A budui da se vie nije borila protiv
ljubavnih izljeva, nego se pokorila neodoljivosti, izgarala je iz straha za njegovu sigurnost.
Volim te, pa se bojim za tebe apnula je grlei ga, na latinskom, jeziku ljubavnika.
Volim te. Oh, kako te volim.
Unitila sam te, Ijubavi, zato to sam otpoela. Sad smo osueni. Unitila sam te . to je istina.
Ne, Mariko, neto e se dogoditi i sve e biti u redu.
Nisam smjela zapoinjati. Ja sam kriva.
Ne brini, molim te. Karma je karma! Naposljetku se pravila da je uvjerena i preputala se njegovu
zagrljaju, ali bila je sigurna da e on sama sebe unititi. Za sebe se nije bojala.
Noi bijahu radosne. Njene, a svaka bolja nego prethodna. Njoj su dani bili laki, a njemu tegobni.
Neprestano je bio na oprezu jer je nje radi odluio da ne pogrijei.
Ne smije biti greke kazala je dok su zajedniki jahali na sigurnom razmaku od ostalih. Sad je
glumila posvemanje pouzdanje nakon omake koja joj se potkrala prve noi. Jak si! Samuraj si i
nee biti greke.
A kada stignemo u Jedo?
Neka se Jedo pobrine za Jedo. Volim te!
Da. I ja volim tebe.
Zato si onda toliko tuan?
Nisam tuan, gospo, samo to je utnja bolna. S planinskih vrhunaca elio bih klicati svoju ljubav.
Oaravala ih je prisnost i sigurnost da su jo uvijek zatieni od radoznalih oiju.
to e biti s njima? tiho je zapitala Kiku u nosiljci prvog dana putovanja.
Propast, Kiku-san. Nema nade za njihovu budunost. On to dobro prikriva, ali ona!... Oboavanje joj
klie s lica. Pogledaj je! Kao djevojica! Oh, kako je glupa!
Ali, oh, kako je lijepa, neh? Srea je biti toliko ispunjena, neh?
Da, ali i uza sve to nikome ne bih eljela njihovu smrt.
to e uiniti Joinaka kada ih otkrije? upita Kiku.

 Moda

ih nee otkriti. Molim se da ih ne otkrije. Mukarci su tako ludi i tako glupi! Ne mogu
uvidjeti ni najjednostavnije stvari o enama, hvaljen budi Buda, blaeno ime njegovo. Molimo da ne
budu otkriveni dok mi ne obavimo svoj posao u Jedu. Molimo da nas ne pozovu na odgovornost! Oh,
da, i te kako! A danas popodne kad stanemo, naimo najblie sve- tilite pa u ja, da umilostivimo
bogove, zapaliti deset tapia tamjana. Tako mi svih bogova, ak u obdariti hram svih bogova
iznosom od tri kokua godinje, tokom deset godina, ako se izvuemo i ako dobijem svoj novac.
Ali tako su lijepi zajedno, neh? Jo nikada nisam vidjela enu koja je ovako procvjetala.
Da, ali uvenut e kao otrgnuta kamelija kad je optue pred Buntaro-sanom. Njihova je karma njihova
karma i mi im nimalo ne moemo pomoi. Niti gospodaru Toranagi a niti Omi-sanu. Ne plai, dijete.
Jadni Omi-san!
Treeg dana stigao ih je Omi. Odsjeo je u njihovoj gostionici, a poslije veere povjerljivo je
razgovarao s Kikuom i sveano od nje zatraio da mu se pridrui za cijelu vjenost.
Rado, Omi-sane, rado! smjesta je odgovorila i proplakala jer joj se on jako sviao. No, to mi
zabranjuje dunost prema gospodaru Toranagi koji mi iskazuje naklonost, kao i prema Gioki-san koja
me odgojila.
Pa gospodar Toranaga odrekao se svojih prava na tebe. Predao se, gotov je.
Ali njegov ugovor nije, Omi-sane, pa ma koliko ja to eljela. Njegov je ugovor zakonit i obvezan.
Oprosti, molim te, moram odbiti . . .
Ne odgovaraj sada, Kiku-san. Razmisli. Molim te. Sutra mi odgovori ree on te je ostavi.
No, njezin suzni odgovor ostade isti.
Ne smijem biti toliko sebina, Omi-sane. Molim te, oprosti. Moja dunost prema gospodaru Toranagi
i prema Gioki-san
Ne mogu, pa ma koliko ja to eljela. Molim te, oprosti mi.
Usprotivio se. Ona je jo vie lila suze. Zarekli su se na vjeno oboavanje, a onda ga je ona otpustila
uz jedno obeanje.
Ako se ugovor razvrgne, ili pogine gospodar Toranaga, pa ja postanem slobodna, uinit u to god
zaeli, posluat u sva tvoja nareenja.
I tako on ode iz gostionice te nastavi put u Miimu pun zlih slutnji, a ona je obrisala suze i popravila
minku. Gioko joj je estitala.
Kako si pametna, dijete. Oh, koliko bih eljela da gospa Toda ima samo polovicu tvoje mudrosti.
Joinaka ih je dokono vodio iz gostionice u gostionicu du toka rijeke Kano to je krivudala na sjever
prema moru. Neprestano su zakanjavali, za vrijeme nije mario. Toranaga mu je u etiri oka kazao da
nema potrebe da hitaju, samo neka do mlaaka dovede cijelu povorku ivu i zdravu u Jedo.
Bolje da stignu kasnije nego prije, Joinaka-sane. Razumije?
Da, gospoine odgovorio je. Sad je blagoslivljao svoga kamija uvara to mu je dao odgodu. U
Miimi e morati podnijeti pismeni i usmeni izvjetaj gospodaru Hiro-macuu, a u Jedu
gospodaru Toranagi. Tada e odluiti da li da im kae ono to misli, iako je brino pazio da to ne
vidi. Eeeeee, prestravljeno je pomislio, sigurno se varam. Gospa Toda? Ona i bilo koji mukarac, a
kamoli barbarin!
Zar nije dunost tvoja da vidi?, zapitao se. Da prikuplja dokaze? Da ih ulovi iza zatvorenih vrata, u
krevetu, zajedno? Osudit e te zbog pogodovanja, ako ih ne prijavi, neh? Bilo bi ti to tako lako, iako
su jako oprezni.
Da, ali samo bi ih glupan prijavio, pomisli on. Nije li bolje izigravati budalu i moliti da nitko ne oda
njih, pa time i tebe? Njezin je ivot zavren, svi smo mi osueni na propast, pa zar je to imalo vano?
Skreni pogled s njih. Prepusti ih njihovoj karmi. Zar je to imalo vano?
A samuraj je svom duom znao da je to jako vano.
Ah, dobro jutro, Mariko-san. Kako lijep dan! ree pater Alvito pristupajui im. Bijahu pred
gostionicom spremni, za odlazak. Uinio je nad njom znak kria. Bog te blagoslovio i navijek te
drao u rukama svojim.
Hvala, oe.
Dobro jutro, pilote. Kako si danas?
Dobro, hvala. A ti?
Njihova druina na putu se neprestano prestizavala s isusovcima. Katkad bi odsjedali u istoj gostionici.
Ponekad bi zajedniki putovali.
eli li da jutros s tobom jaem, pilote? Rado bih nastavio pouke iz japanskog, ako nema nita
protiv.

 Hvala. Da, rado.

Alvito je prvog dana ponudio Blackthorneu da e ga uiti japanski jezik.
A to zauzvrat? oprezno je zapitao Blackthorne.
Nita! Meni e bre prolaziti vrijeme, a pravo da ti kaem, trenutano me ivot oalostio i osjeam
se starim. A moda i u znak isprike za otre rijei.
Ispriku od tebe ne oekujem. Ima svoj put, a ja svoj. Nikad se ne moemo sastati.
850
Moda, ali na putu moemo dijeliti neke stvari, neh? Putnici smo na istoj stazi. Rado bih ti pomogao.
Zato?
Znanje pripada Bogu, a ne ovjeku. elim ti pomoi kao za dar, a zauzvrat nita ne traim.
Hvala, ali ja ti ne vjerujem.
Onda mi, kad ba eli, zauzvrat priaj o svom svijetu, to si vidio i gdje si bio. Sto god eli, ali
samo ono to eli. Pravu istinu. To bi me istinski oaralo i bila bi pravedna razmjena. U Japan sam
doao s trinaest-etrnaest godina pa nita svijeta nisam vidio. Mogli bismo za vrijeme putovanja
sklopiti primirje, ako eli.
Ali nikakve vjere, politike niti papistikih uenja?
Ja sam ovo to jesam, pilote, ali potrudit u se.
Tako su poeli oprezno izmjenjivati znanje. Blackthorne je tu trampu smatrao nepravednom. Alvito je
bio silno obrazovan, i bijae vrhunski uitelj, a Blackthorne je smatrao da mu on moe ispriati samo
stvari koje znade svaki pilot.
Nije istina kazao je Alvito. Ti si jedinstven pilot, uinio si nevjerojatne stvari. Takvih ima
samo pet-est na zemlji, neh?
Postepeno su zakljuili primirje, a Mariki je to bilo milo.
To je prijateljstvo, Anin-sane, ili poetak prijateljstva
rekla je Mariko.
Ne, prijateljstvo nije. Ne vjerujem mu, kao ni prije, a niti on meni. Mi smo vjeiti neprijatelji. Ja
nita nisam zaboravio, a ni on. Ovo je privremena odgoda, zacijelo poradi posebne svrhe koju mi ne bi
odao i da ga zapitani. Razumijem ga i u tome nema nikakvog zla, sve dotle dok sam na oprezu.
Dok se on bavio s Alvitom, ona bi lijeno jahala uz Kiku i Gioko. Razgovarale su o jastuenju, o
nainima da se mukarcu ugodi, i o Svijetu vrba. Ona im je zauzvrat pripovijedala o svom svijetu,
iznosila ono emu je prisustvovala, ili to je ula ili spoznala, o diktatoru Gorodi, o Taiku, pa ak o
gospodaru Tora- nagi, mudre prie 0 velikanima koje prosti puk nikada nee doznati.
Nekoliko milja juno od Miime rijeka se uvijala na zapad da se mirno spusti na obalu u veliku luku
Numazu. Ostavie klisuraste predjele pa ravnim nizinama riita krenu irokim i prometnim putem
prema sjeveru. Morali su pregaziti mnoge potoke i pritoke. Neke plitke, a neke duboke i jako iroke,
pa su ih plitkim teglenicama morali prebacivati na drugu stranu. Jako je malo vodenih putova bilo
premoteno. Obino bi ih sve prebacivali na drugu obalu nosai, izabrani iz bezbroj ljudi koji su uvijek
ekali u blizini ba zato da ih na svojim ramenima prebace, avrljali su i nadmetali se za tu povlasticu.
Bilo je to sedmog dana nakon polaska iz Jokosea. Cesta se raljala te pater Alvito ree da ih mora
napustiti. Krenut e zapadnim putem da se vrati na svoj brod kojim e putovati dan- -dva, ali opet e ih
stii i pridruiti im se na putu od Miime u Jedo, ako mu doputaju.
Naravno, oboje ste dobrodoli da poete sa mnom, ako elite.
Hvala, ali, jako alim, u Miimi moram obaviti neke stvari odgovori Mariko.
Anin-sane? Ako je gospa Mariko zaposlena, dobrodoao si nam i ti. Na kuhar jako je vjet, a vino
dobro. Bog mi je svjedok, bit e na sigurnom i slobodno e se moi kretati kako eli. Na brodu je
Rodrigues.
Mariko je vidjela da je Blackthorne eli napustiti. Kako on to moe?, zapitala se, duboko oaloena.
Kako on moe poeljeti da me ostavi kad imamo tako malo vremena?
Molim vas, idite, Anin-sane rekla je. Bit e vam lijepo, a i dobro da ponovno vidite
Rodriguesa, neh?
No, Blackthorne nije otiao, iako je to silno elio. Sveeniku nije vjerovao. Niti radi Rodriguesa ne bi
stavio glavu u tu zamku. Zahvalio je Alvitu te su gledali za njim kako se udaljuje.
Zaustavimo se sada, Anin-sane ree Mariko iako jo nije bilo ni podne. Nema hitnje, neh?
Izvrsno. Da, bilo bi mi milo.
Pater je dobar ovjek, ali sam sretna to je otiao.
I ja! Ali nije on dobar ovjek. On je sveenik.
Zaskoio ju je svojom estinom.
Oh, jako alim, Anin-sane, molim vas, oprostite to sam

rek . . .
Nije vano, Mariko-an. Rekao sam vam... Nita nije zaboravljeno! On e uvijek traiti moju kou.
Biackthorne poe da pronae kapetana Joinaku.
Ona se zbunjeno zagledala niz zapadni odvojak. Konji druine patera Alvita bez urbe su kaskali meu
ostalim putnicima. Neki prolaznici klanjali su se maloj povorci, pokoji bi ponizno kleknuo, mnogo
bijae znatieljnika, a mnogima je lice bilo kruto. No, svi su se uljudno sklanjali s puta. Svi osim i
najnieg samuraja. Kad bi pater Alvito susreo samuraja, maknuo bi se ulijevo ili udesno, a bogoslovi
su ga slijedili.
Veselio se to je napustio Mariku i Blackthornea, veselio se predahu. Pateru-vizitatoru morao je
poslati hitne poruke koje dosad jo nije uspio odaslati, jer su mu u Jokoseu unitili golubove
pismonoe. Morao je rijeiti niz problema. Toranaga, ribar Uo, Mariko i gusar. I Josip koji je kao pas i
dalje iao za njim.
Sto on ovdje radi, kapetane Joinaka? promucao je prvog dana opazivi Josipa meu uvarima.
Sada je na sebi imao vojniki kimono i nespretno je nosio maeve.
Gospodar Toranaga mi je naredio da ga odvedem u Mi- imu, Cukku-sane. Tamo ga moram predati
gospodaru Hiro- -macuu. Oh, jako alim, vrijea li vas i pogled na njega?
Ne... ne rekao je neuvjerljivo.
Ah, gledate njegove maeve? Ne morate brinuti! To su samo drke bez sjeiva. Po naredbi gospodara
Toranage. ini se da je ovjek u va red stupio po naredbi tako mlad da nije ba jasno smije li
nositi prave maeve ili ne, pa ma koliko bio ovlaten na to da ih nosi, pa ma koliko ih elio. ini se da
je u va red stupio kao dijete, Cukku-sane. Pa i unato tome, jasno da ne smijemo imati samuraja bez
maeva, neh? Uraga-noh- -Tadamasa sigurno je samuraj, iako je dvadeset godina bio barbarski
sveenik. Na je gospodar donio ovo mudro polovino rjeenje.
to e biti s njim?
Moram ga predati gospodaru Hiro-macuu. Moda ga poalju njegovu stricu da mu sudi, a moda
ostane s nama. Ja samo ispunjavam naredbe, Cukku-sane.
Pater Alvito se zaputi da prozbori s Josipom, ali ga Joinaka uljudno sprijei.
Jako alim, ali moj gospodar naredio je i to da mu nitko ne prilazi. Daleko od svih, pogotovu od
krana! Sve dok gospodar Harima ne donese presudu, rekao je moj gospodar. Uraga-san je vazal
gospodara Harime, neh? I velmoa Harima je kranin. Neh? Gospodar Toranaga je kazao: s
kranskim bo- gootpadnikom neka se bavi kranski daimjo. Na koncu konca, gospodar Harima mu je
stric i glavar njihove kue. Prvenstveno je on naredio da mladi stane pod vae okrilje.
lako je bilo zabranjeno, te noi je Alvito ponovno pokuao kriomice razgovarati s Josipom te ga
zamoliti da povue svoje svetogre pa da pokajniki klekne pred patera-vizitatora, ali mladi se hladno
udaljio ne sasluavi ga. Nakon toga Josipa su uvijek slali daleko ispred ostalih.
Blaena Djevice, nekako ga moramo vratiti milosti Bojoj, sa strepnjoni pomisli Alvito. to bih ja
mogao? Moda e pater- -vizitator znati kako da se postupa s Josipom. Da, a on e znati i kako da se
postavi prema Toranaginoj nevjerojatnoj odluci da se preda, a koju su oni na svojim tajnim
dogovorima odbacili kao nemogunost.
Ne, to je potpuno u suprotnosti s Toranaginom naravi kazao je DellAqua. On e zaratiti. Kad
prestanu kie, a moda i prije, ako navede Zatakija da promijeni stranu te da izda Iida. Predviam da
e on ekati to god dulje bude mogao te da e pokuati prisiliti Iida da uini prvi potez. Njegova
uobiajena igra ekanja! to god se dogodilo, sve dok Kijama i Onoi podravaju Iida i Osaku,
Kvanto e biti pregaen, a Toranaga uniten.
A Kijama i Onoi? Hoe li radi zajednikog dobra i dalje drati pokopano svoje neprijateljstvo?
Hoe! Potpuno su uvjereni da bi Toranagina pobjeda znaila smrtno zvono svetoj crkvi. Sad, kad se
Iidu pridruio i Harima, bojim se da je Toranagi odzvonilo.
Ponovno graanski rat, pomislio je Alvito. Brat protiv brata, otac protiv sina, selo protiv sela. Aniro
je spreman za pobunu, naoruan ukradenim muketima, kako je doapnuo ribar Uo. I jo jedna
zastraujua novost: tajna muketirska pukovnija gotovo je pripremljena! Moderna konjika jedinica
evropskog stila od preko dvije tisue muketira, prilagoena japanskom ratovanju. Oh, Gospe, zatiti
vjernike, a prokuni onoga heretika ...
Velika teta to je Blackthorne izopaen i iskrivljena uma! Mogao bi biti jako koristan saveznik.
Nikada to ne bih pomislio, ali istina je. Nevjerojatno je razborit u pogledu mora i svijeta. Hrabar i
lukav, u granicama svoga krivovjerja estit, otvoren i bezazlen. Nikad mu nita nije potrebno dvaput
kazati, ima zaudno pamenje. Toliko me toga nauio o svijetu. I o sebi. Je li to loe?, alosno se
zapitkivao Alvito, okrenuvi se da posljednji put mahne Mariki. Zar je zlo uiti o neprijatelju, a
zauzvrat njega poduavati? Ne. Zar je zlo zatvarati oi pred smrtnim grijehom?
Tri dana nakon odlaska iz Jokosea potresla ga je primjedba brata Mihovila.

 Misli da su ljubavnici?
A to je Bog ako ne Ljubav?

Zar to nije rije gospodina Isusa? odvratio je Mihovil. Samo sam

napomenuo da sam vidio kako se njihove oi dodiruju i da je to bilo veoma lijepo gledati. O njihovim
tijelima, ne znam, oe, a zapravo me nije ni briga. Njihove due se dodiruju, a zbog toga mi se ini kao
da sam i ja svjesniji Boga.
Zacijelo si se prevario u vezi s njima. Ona to nikad ne bi uinila! To je protiv itave njezine batine,
njezina zakona i Bojega zakona. Ona je pobona kranka. Zna ona da je preljub gnusni grijeh.
Da, mi to propovijedamo, ali udala se po intoistikom obredu i njezin brak nije posveen pred
naim gospodom Bogom, pa je li to onda preljub?
Zar i ti sumnja u Rije? Zar si zaraen Josipovim krivovjerstvom?
Ne, oe, molim vas, oprostite, u Rije nikada, nego samo u ono to je od nje uinio ovjek.
Otad ih je izbliza motrio. Oevidno su se jako voljeli. Pa zato i ne bi? U tome nema nikakva zla!
Neprestano su stjecajem prilika zajedno, jedno ui od drugoga, njoj je nareeno da odstrani svoju
vjeru, a on nema nikakve vjere, ili samo povrinski sloj luteranskog krivovjerja, kao to je DellAqua
govorio za sve Engleze. Oboje su snani i puni ivota, iako nisu prikladan par.
Na ispovijedi mu nita nije rekla. Nije je niti prisiljavao. Njezine oi nisu mu rekle nita, a opet su
rekle sve, ali u njima nije bilo nita stvarnog, pa da on prosudi. uo je sebe kako objanjava
DellAqui:
Mihovil se zacijelo prevario, uzoritosti.
A je li ona poinila preljub? Je li bilo ikakva dokaza?
Sreom dokaza nije bilo.
Alvito obuzda konja i na tren se okrene. Vidio ju je kako stoji na neznatnoj uzviici. Pilot je
razgovarao s Joinakom, a stara svodilja i njezina nakinurena kurva leale su u svojoj nosiljci. Muila
ga je fanatina revnost to je u njemu izvirala. Po prvi put usudio se zapitati: jesi li se kurvala s
pilotom, Ma- riko-san? Je li krivovjernik zauvijek prokleo duu tvoju? Tebe, koja si u ivotu bila
odabrana da postane asna sestra, vjerojatno naa prva japanska opatica? Zar ivi u odurnom grijehu,
neispovijeena, obeaena? Pred ispovjednikom svojim krije svetogre svoje, pa si tako i ti
okaljana pred Bogom?
Vidio je kako mu ona mae. Ovaj put nije joj uzvratio pozdrav nego im okrene lea, zarine ostruge
konju, u slabine pa odjuri.
Te noi san im je bio poremeen.
to je, Ijubavi moja?
Nita, Mariko-an. Vrati se na spavanje.
Ali nije zaspala, a niti on. Mnogo prije nego to je morala otii, oduljala se natrag u svoju sobu, a on
ustane i sjedne u dvorite, gdje je do zore pod svijeom prouavao rjenik. Kad je izalo sunce, a dan
zatoplio, nestadoe njihove none brige te su spokojno nastavili putovanje. Uskoro stigoe do velikog
puta Tokaido istono od Miime, te putnici postadoe brojniji. Kao i uvijek, preteno su ili pjeice,
nosei na leima svoje stvari. Na cesti je bilo nekoliko teretnih konja, ali nikakvih kola.
Oh, kola... to je ono to ima kotae, neh? U Japanu nam ne bi koristila, Anin-sane. Nae ceste su
previe strme i neprestano ih presijecaju rijeke i potoci. A kotai bi unitili i povrinu cesta pa su
stoga kola zabranjena svima osim caru, a i on putuje samo onih nekoliko obrednih rija u Kiotu i to
posebnom cestom. Kotai nama nisu potrebni. Kako bi prenosili kola preko rijeka ili potoka? A ima ih
previe, previe, a da ih sve premoste. Odavde pa do Jeda trebalo bi premostiti ezdesetak rijeka,
Anin-sane. Koliko smo ih ve morali prijei? Na desetke, neh? Ne, svi mi pjeaimo ili jaemo.
Naravno, konji, a poglavito nosiljke, doputeni su samo uglednim osobama, daimjima i samurajima, pa
ak i ne svim samurajima.
to? Iako ovjek moe platiti, ne smije ih unajmiti?
Ne, ako nema odreeni stale, Anin-sane. To je jako mudro, zar ne mislite i vi? Lijenici i starci
smiju putovati konjem ili u nosiljci, pa i teki bolesnici, ako dobiju pismeno doputenje od svoga
feudalca. Nosiljke i konji ne bi bili prikladni seljacima i prostom puku, Anin-sane. Mogli bi se tako
nauiti lijenosti, neh? Njima je mnogo zdravije da pjeae!
A to ih dri i na njihovu mjestu. Neh?
Oh, da, ali sve to stvara mir, red i va. Samo trgovci imaju novca za razbacivanje, a to su oni nego
paraziti koji nita ne stvaraju, nita ne uzgajaju, i nita drugo ne rade nego se hrane tuim trudom? Oni
svakako svi moraju ii pjeice, neh? U tome smo mi jako mudri.
Jo nikada nisam vidio ovoliko ljudi u pokretu kazao je Blackthorne.

 Oh, nije ovo nita. ekajte dok se vie pribliimo Jedu. Oboavamo putovati, Anin-sane, ali rijetko
sami. Volimo putovati u drutvu.
Ali svjetina im nije usporavala napredovanje. Toranagin grb na njihovim stjegovima, osobni stale
Toda Marike, plahovita djelotvornost Akira Joinake i trhonoe koje su pred sobom slali da objave tko
za njima slijedi, osiguravali su im najbolje i najtie prostorije u najboljoj gostionici, kao i neometan
put. Svi drugi putnici i samuraji brzo bi odstupili te se duboko naklonili, ekajui da oni prou.
Moraju li se svakomu zaustaviti i ovako klanjati?
Oh, ne, Anin-sane, samo daimjima i uvaenim osobama. I veini samuraja . . . Da, bilo bi to vrlo
mudro ponaanje za svakog puanina. To je pristojno, Anin-sane, i potrebno, neh? Ako puani ne
potuju samuraje i sebe, kako da se potuje zakon i kako da se upravlja kraljevstvom? A to je za
svakog jednako! Mi smo zastali, naklonili se i propustili carskog glasnika, neh? Svatko mora biti
uljudan! Nii daimji moraju sjahati i klanjati se viima. Naim ivotima upravlja obred, ali kraljevstvo
je posluno.
Recimo da se sretnu dva jednakopravna daimja?
Tad bi obojica sjahala, jednako se naklonila pa pola svatko svojim putem.
A da se sretnu gospodar Toranaga i general Iido?
Mariko blago prijee na latinski.
Tko su oni, Anin-sane? Ta imena ja ne znam, danas ih ne znam, ne znam izmeu tebe i mene.
Ima pravo. Molim te, oprosti mi.
Sluaj, Ijubavi, obeajmo jedno drugom ovo! Ako nam se Gospa nasmijei pa pobjegnemo iz
Miime, tek u Jedu, tek kod Prvog mosta, tek kad budemo potpuno prisiljeni, ostavimo na prisni
svijet. Molim te!
Kakva je posebna opasnost u Miimi?
Na kapetan mora tamo podnijeti izvjetaj gospodaru Hiro-macuu. Tamo ga i ja moram posjetiti!
Mudar je on ovjek, vrlo budan. Lako bi nas mogli izdati.
Bili smo oprezni. Molimo Boga da su strahovi tvoji neosnovani.
Ne brinem se za sebe, nego samo za tebe.
I ja za tebe!
Obeajemo li onda jedan drugom da emo ostati u svom prisnom svijetu?
- Da- I pretvarajmo se da je to pravi svijet ... na jedini svijet.

Ono je Miima, Anin-sane. Mariko pokaza onu stranu posljednjeg potoka.

Rasuti grad-zamak u kojemu je obitavalo gotovo ezdeset tisua ljudi, bijae preteno zatamnjen
niskom jutarnjom maglom. Razabirahu se tek neki kuni krovovi i kameni zamak. Iza toga su se
planine prostirale sve do zapadnoga mora. Daleko na sjeverozapadu veliajna planina Fui. Sjeverno i
istono nebo su zastirali planinski lanci.
A to sada?
Sada je Joinaka zamoljen da nae najpogodniju gostionicu u podruju od deset rija. Ovdje emo
ostati dva dana.
Barem e mi toliko biti potrebno da obavim svoj posao. Za to vrijeme e nas napustiti Gioko i Kikusan.
Zatim?
Zatim nastavljamo put! Sto ti tvoje vremensko osjetilo govori o Miimi?
Prijazna je i sigurna odvrati on. A to poslije Miime?
Nesigurno je uprla prst na sjeveroistok.
Onda emo onuda! Tamo je prolaz to vijuga kroz planine prema Hakoneu. Najnaporniji dio na cesti
Tokaido. Nakon toga put se sputa prema gradu Odavara koji je mnogo vei nego Miima, Anin-sane.
Lei na obali. Odatle do Jeda putuje se vrlo kratko.
Koliko?
Ne dovoljno!
Grijei, ljubavi, jako alim rekao je. Imamo sve vrijeme na ovom svijetu.

ETRDESET I ESTO POGLAVLJE

General Toda Hiro-macu prihvatio je Marikinu tajnovitu poruku. Slomio je Toranagine peate. U
svitku bijae ukratko opisano ono to se dogodilo u Jokoseu. Potvrena bijae Tora- nagina odluka da
se preda, a Hiro-macu dobio je nareenje da uva granicu i prolaze u Kvanto od svih uljeza, sve do
njegova dolaska (ali da k njemu propusti svakog glasnika od Iida ili s istoka), te upute u vezi s
izopenim kraninom i s Anin-sanom. Stari vojnik umorno po drugi put proita poruku.
Ispriaj mi sada sve to si vidjela u Jokoseu, ili ula, a to je u vezi s gospodarom Toranagom.
Mariko ga poslua. A sada mi reci to ti misli da se dogodilo. Opet ga je posluala. Sto se
dogodilo na a-no-ju izmeu tebe i moga sina? Sve mu je ispriala, tono onako kako je bilo.
Moj sin je kazao da e na gospodar izgubiti? Prije drugog sastanka s gospodarom Zatakijem?
Da, gospodine.
Jesi li sigurna?
Oh, jesam, gospodine.
Nastupi duga utnja u sobici visoko u kuli zamka nad gradom. Hiro-macu ustane i pride pukarnici u
debelom kamenom bedemu. Boljela su ga leda i zglobovi. Ma je oputeno drao u rukama.
Ne razumijem.
Gospodine?
Niti svog sina niti gospodara naega. Moemo razbiti svaku vojsku koju Iido dovede na bojite. A
to se tie odluke da se pokori .
Poigravala se s lepezom i gledala veernje nebo, zvjezdano i divno. Hiro-macu ju je promatrao.
Jako dobro izgleda, Mariko-san. Mlaa si nego ikad. U emu je tvoja tajna?
Nemam tajne, gospodine odgovorila je, a grlo joj se odjednom osui. Oekivala je da e se sruiti
cijeli njezin svijet, ali proao je trenutak i starac opet svrne svoje pronicljive oi na grad pod njima.
A sada mi ispriaj to se dogodilo otkako si otila iz Osake. Sve to si vidjela, ula, ili doivjela!
ree on.
Zavrila je kasno u noi. Sve je jasno iznijela, osim svoje prisnosti s Anin-sanom. I ovdje je pazila da
ne skriva naklonost prema njemu i potovanje prema njegovoj pronicljivosti i hrabrosti. I Toranagino
divljenje prema njegovim vrlinama.
Hiro-macu je neko vrijeme etkao gore-dolje. Kretanje mu je ublaavalo bol. Sve se podudaralo s
Joinakinim i s Omijevim izvjetajem, ak i Zatakijev uobraeni govor prije nego to je taj daimjo
otpraio natrag u Sinano. Sad je shvatio mnoge dotad nejasne stvari i prikupio dovoljno obavijesti da
donese smiljenu odluku. Neto od onog to mu je pripovijedala bijae mu odurno. Zbog poneeg je jo
vie mrzio svog sina. Shvaao je sinove pobude, ali time se nita nije mijenjalo na stvari. Ostatak
onoga to je kazala nagnalo ga je da barbarinu zamjerava, a katkada mu se i divio.
Jesi li vidjela kad je gospodara naega izvukao na sigurno?
Da. Da nije bilo njega, gospodine, sada bi gospodar To- ranaga bio mrtav. Posve sam sigurna. Triput
je spasio naega gospodara. Prilikom bijega iz zamka Osake, na galiji u luci Osaka, a svakako za
vrijeme potresa. Vidjela sam maeve koje je otkopao Omi-san. Bili su izvijeni kao tijesto za rezance i
isto tako beskorisni.
Misli da je Anin-san ozbiljno kanio poiniti seppuku?
Da. Tako mi kranskoga Boga, vjerujem da je to bio vrsto odluio. Sprijeio ga je samo Omi-san.
I, gospodine, potpuno vjerujem da je dostojan da bude samuraj i dostojan da bude hatamoto.
Nisam te pitao za to miljenje.
Molim vas, oprostite mi, gospodine, uistinu niste, ali to pitanje ipak vam je bilo meu prvim
mislima.
Postala si itaica misli kao i barbarinova uiteljica?
Oh, ne, molim vas, oprostite mi, gospodine, naravno da nisam kazala je svojim najumilnijim
glasom. Samo odgovaram glavi svoga plemena, kako najbolje umijem u svojim skromnim
mogunostima. Prvenstveno mislim na dobrobit naega gospodara. A vaa dobrobit dolazi odmah iza
njegove.
Uistinu?

 Molim vas, oprostite, ali to ne biste trebali pitati. Zapovjedite, gospodine, uinit u to god zatraite.
Zato tako ponosno, Mariko-san? Ijutito je zapitao.
I tako odluno? A?
Molim vas, oprostite mi, gospodine. Bila sam gruba. Ne zasluujem ja takve
Znam! Nijedna ena to ne zasluuje! nasmije se Hiro- -macu. No, i uza sve to, katkad nam je

potrebna enska hladna, okrutna, podla, prepredena, praktina mudrost. One su toliko pametnije od
nas, neh?
Oh ne, gospodine ree ona pitajui se to li mu je zapravo na umu.
Ba dobro da smo sami. Kad bi se to proulo u javnosti, rekli bi ljudi da se stara eljezna pesnica
ukiselio te da mu je vrijeme da odloi ma, da obrije glavu te da se pone Budi moliti za due ljudi
koje je poslao u Prazninu. I imali bi ljudi pravo.
Ne, gospodine. Tono je kazao gospodin va sin. Sve dok ne bude odreena sudbina naega
gospodara, ne smijete se povui. Ni vi, a niti moj gospodar suprug. Ni ja.
Da, no i uza sve to, bio bih presretan da odloim ma svoj i zatraim Budin mir za sebe i za sve one
koje sam pobio.
Neko je vrijeme zurio u no, osjeajui svoje godine, a onda je nju pogledao. Bila je ugodna oku...
Vie nego ijedna ena koju je on ikada upoznao!
Gospodine?
Nita, Mariko-san. Sjetio sam se kad sam te prvi put vidio.
Bilo je to onda kad je Hiro-macu potajno zaloio duu svoju
kod Gorode da ovu majunu djevojku namakne svom sinu, sinu koji je zaklao roenu mater, jedinu
enu to ju je Hiro-macu ikad istinski oboavao. Zato sam mu nabavio Mariku? Zato to sam elio
napakostiti Taiku koji ju je takoer elio. Da napakostim suparniku, i nita vie.
Je li mi sulonica uistinu bila nevjerna?, zapitao se starac, ponovno kopajui po vjenoj rani. O, bozi,
kad vam pogledam u lice, zatrait u odgovor na ovo pitanje! elim da ili ne! Zahtijevam istinu!
Mislim da je to la, ali Buntaro je kazao da je ona bila s onim ovjekom sama u sobi, raupana,
rasputenoga kimona, a bilo je to mnogo mjeseci prije moga povratka! Moda je to bila la, neh? Ili
istina, neh? Zacijelo je bila istina. Sigurno ne bi nijedan sin odrubio glavu roenoj materi kad ne bi bio
siguran!
Mariko je promatrala crte Hiro-macuova lica, njegovu kou, nabranu i smeuranu od starosti, te
drevnu, miiavu snagu njegovih ruku i plea. O emu razmilja?, pitala se ona. Voljela ga je. Jesi li
me ve prozreo? Zna li sada za mene i za Anin- -sana? Zna li da treperim od Ijubavi prema njemu?
A kada kad bih se morala odluiti izmeu njega, tebe i Toranage, odluila bih se za njega!
Hiro-macu se primakne pukarnici to je gledala na grad pod njima. Bubnjao je prstima po koricama i
balaku maa, zaboravivi na nju. Razmiljao je o Toranagi i o onom to je prije nekoliko dana Zataki
kazao s gorkim gnuanjem, gnuanjem koje je i on dijelio.
Da, naravno, elim osvojiti Kvanto i zabosti svoje stjegove na bedeme zamka u Jedu koji e postati
moj. Nikada prije nisam
to elio, ali sada elim! kazao mu je Zataki. Ali ovako?
Nema u tome asti! Nema asti ni za mog brata, ni za vas, ni za mene! Ni za ikoga! Samo za Iida, ali
taj seljak to ionako ne shvaa!
Onda podri gospodara Toranagu! Uz tvoju bi pomo Tora. . .
Zbog ega? Da moj brat postane ogun i da svrgne nasljednika?
Sto puta je rekao da podrava nasljednika. Vjerujem mu.
A vodio bi nas jedan Minovara, a ne seljak skorojevi niti paklenska maka Oiba, neh? Ako
gospodar Toranaga pogine, ti nesposobnjakovii vladat e osam godina, prije nego Jaemon postane
punoljetan. Zato ne bismo tih osam godina dali gospodaru Toranagi? On je Minovara! Tisuu je puta
rekao da e vlast predati Jaemonu. Zar ima mozak u guzici? Toranaga nije Jaemonov niti tvoj
neprijatelj!
Nijedan Minovara ne bi kleao pred tim seljakom! Popiao je svoju
ast i ast sviju nas. I vau, i moju!
Prepirali su se, psovali i onako sami zamalo se dohvatili.
Samo naprijed! draio je on Zatakija. Isui ma, izdajico! Izdao si brata svoga koji je glavar
tvog plemena!
Ja sam glavar svog plemena. Imamo istu majku, ali ne i oca. Toranagin je otac otjerao moju mater u
nemilost. Neu pomoi Toranagi... Ali, ako se on povue i raspori trbuh, podrat u Sudaru ...
To nije potrebno, ree Hiro-macu noi, jo uvijek bijesan. To nije potrebno sve dok sam ja iv. Niti se

mora pokorno podvrgnuti. Ja sam vrhovni zapovjednik. Dunost mi je da titim gospodarevu ast i
kuu, pa i od njega samoga. Stoga sada odluujem;
Sluajte, gospodine, molim vas, oprostite mi, ali ovaj put vas neu posluati. S ponosom. Ovaj put u
vas iznevjeriti. Sad u se pridruiti sinu vaem i nasljedniku, gospodaru Sudari, i njegovoj eni, gospi
Geniko, pa emo zajedniki, kad prestanu kie, narediti Grimizno nebo i tad e otpoeti rat. I sve
dok ne umre i
posljednji ovjek u Kvantu u sukobu s neprijateljem, uvat u vas izvan opasnosti u zamku u Jedu, bez
obzira na to to vi govorili, po svaku cijenu!
Gioko bijae oarana to je opet kod kue u Miimi, meu svojim djevojkama, knjigovodstvom,
teretnim listovima, zaostalim kamatama, hipotekama i popisima dunika.
Bio si jako vjet rekla je svom glavnom knjigovoi.
Naborani ovjeuljak nakloni se u znak hvale i otra. Zajedljivo se obratila glavnom kuharu.
Trinaest srebrnih oina i dvije stotine bakrenih momnea za jedan tjedan namirnica?
Oh, molim vas, oprostite mi, gospodarice, ali uka se da e rat pa su cijene poskoile do neba!
razdraeno e debeljko. Sve! Riba, ria, povre, pa i sojin umak podvostruie se od prolog
mjeseca, a sa sakeom je jo gore. Radim li, radim u ovoj vreloj, nezranoj kuhinji koja se svakako
mora preurediti. Skupo! Ha! U tjedan dana posluio sam stotinu sedamdeset i dva gosta, hranio deset
kurtizana, jedanaest gladnih kurtizana-egrtica, etiri kuhara, esnaest slukinja i etrnaest slugu!
Molim vas, oprostite, gospodarice, jako alim, ali baka mi je teko bolesna pa vas moram zamoliti za
deset dana dopusta kako bih ...
Gioko je mrsila kose, taman toliko da postigne ono to je eljela, ali ne i toliko da pokvari svoj izgled.
Otpravila ga je govorei da je unitena, unitena... da e morati zatvoriti najznamenitiju ajanu u
Miimi bez ovako savrenog glavnog kuhara i da e za sve to biti on kriv... On e biti kriv to je na
ulicu morala baciti sve svoje odane djevojke i vjerne, ali nesretne sluge.
Ne zaboravi da stie zima jeknula je kao posljednji udarac.
Zatim, ostavi sama, zadovoljno je usporedila prihode i rashode, a prihodi su bili dvaput vei nego to
je oekivala. Njezin sake bio je boljeg okusa nego ikada, a ako su skoile cijene hrani, skoila je i
vrijednost sakea. Odmah je pisala svom sinu u Odavari gdje se nalazila njihova tvornica sakea i
naredila mu da udvostrui proizvodnju. Tada je rijeila neizbjene svae slukinja. Tri je otpustila, a
uzela etiri nove, pozvala svoju dobav- Ijaicu kurtizana i estoko se cjenkala oko ugovora za sedam
novih kurtizana koje su joj se jako sviale.
A kad izvoljevate da dine gospe stignu, Gioko-san? zasmijulji se starica koja je izvukla znatnu
dobit.
Odmah. Odmah. Kreni, tri.
Zatim je pozvala tesara i dogovorila se za proirenje ajane kako bi dobila nove sobe za nove gospe.
Konano se prodaje ona estica u estoj ulici, gospodarice. elite li da vam zakljuim tu kupnju?
Mjesecima je ekala ba to mjesto na uglu, ali sad je odmahnula glavom i odaslala ga s uputama da
osigura pravo prvo- kupnje za etiri hektara pustare na breuljku sjeverno od grada.
Samo nemoj sve to obaviti sam. Koristi posrednike! Nemoj biti gramziv. I ne elim da se prouje da
to kupuje za mene.
Ali etiri hektara? To je ...
Barem etiri, a moda i pet tokom sljedeih pet mjeseci. Ali samo osiguraj pravo prvokupnje, jasno?
Sve neka glasi na ova imena.
Predala mu je popis pouzdanih posrednika i na brzinu ga otpravila. U mati je ve vidjela kako cvate
zazidani grad unutar grada. Od slasti je hihotala.
Zatim je zvala sve kurtizane pa im estitala ili ih kudila, ili psovala ili plakala s njima. Neke je
unaprijedila, druge unizila, nekima je cijenu jastuenja poveala, a drugima smanjila. Tad, usred svega
toga, najavie Omija.
Jako alim, ali Kiku-san se slabo osjea! kazala mu je.
Nita ozbiljno! Samo promjena vremena, jadno dijete.
Svakako bih je elio vidjeti.
Jako alim, Omi-sane, ali valjda ne navaljujete? Kiku-san pripada vaem feudalcu, neh?
Znam komu ona pripada drekne Omi. elim je vidjeti, to je sve.
Oh, jako alim! Naravno, imate pravo da viete i psujete, jako alim, molim vas, oprostite mi. Ali,
jako alim, ona se slabo osjea. Veeras... ili moda kasnije... ili sutra... Sto ja tu mogu, Omi-sane?
Ako joj bude bolje, moda bih vam mogla poslati poruku, ako mi kaete gdje ste odsjeli . . .
Rekao joj je, znajui da on tu nita ne moe i odjurio, elei cijelu Miimu sasjei na komadie.
Gioko je razmiljala o Omiju, a zatim pozvala Kiku te joj iznijela raspored koji je skovala za njezine
dvije noi u Miimi.

 Moda bismo mogle nagovoriti gospu Toda da odgodi polazak za etiri-pet noi, dijete. Ovdje
poznajem pet-est ljudi koji bi platili velike svote da ih ti zabavlja na intimnim veerin- kama. Ha!
Sada kad te kupio veliki daimjo, nitko te vie ne smije taknuti, nikada vie, pa moe pjevati, plesati, i
pantomimu izvoditi, i postati naa prva geja!
A jadni Omi-san, gospodarice? Nikad ga jo nisam ula ovako okositog. Jako alim to se na vas
derao!
Ha! Sto je povik-dva kad smo se konano povezale s daim- Jima i s najbogatijima od najbogatijih
meetara riom i svilom. Veeras u Omi-sanu kazati gdje e biti na svom posljednjem pjevanju, ali
dat u mu rano sastanak, tako da e morati priekati. Udesit u da on dobije oblinju sobu. U
meuvremenu u mu dati mnogo sakea a posluivat e ga Akiko. Nee koditi ako mu kasnije otpjeva
jednu-dvije tune pjesme Toranaga nam jo nije siguran, neh? Jo nam nije poloio ni predujam, a
kamoli cijeli iznos!
Molim vas, oprostite, ali zar ne bi Coko bila podesnija? Ljepa je, mlada, umiljatija! Sigurna sam da
bi mu ona bila draa.
Da, dijete, ali Akiko je snana i jako iskusna. Kad mukarce spopadne takvo ludilo, naginju grubosti.
Grublji su nego to moe zamisliti. Pa i Omi-san. Ne elim da ozlijedi Coku. Akiko voli opasnost, a
da ispadne u najljepem svjetlu, potrebno joj je malo silovitosti. Ona e izvui alac iz njegova Divotiljka. Sada tri, nadi najljepi kimono i najbolje mirise
Gioko ubrza Kiku neka se pripravi te se opet lati kuanstva. A kad je sve obavila, ak i sveane pozive
na sutranji aj, za osam najutjecajnijih Mama-sana u Miimi, gdje e raspravljati o jako vanoj stvari
sa uitkom je uronila u savrenu kupku. Ahhhhhhhhh!'
Prava masaa u pravo doba. Parfem, puder, minka i eljanje. Sada oputeni kimono izvanredno
rijetke utave svile. Tada u pravi tren stie njezin ljubimac, osamnaestogodinji student, sin
osiromaenog samuraja. Zvao se Inari.
Oh, kako si divna Dojurio sam ovamo im je stigla tvoja pjesma zadahtano e on. Jesi li
ugodno putovala? Tako sam sretan to ti mogu zaeljeti dobrodolicu na tvom povratku! Hvala, hvala
ti na darovima Ma je izvanredan, a tek kimono! Oh, kako si ti dobra prema meni!
Da, jesam, ree ona samoj sebi, iako mu to iz prkosa nije htjela rei u lice. Uskoro je leala kraj njega,
znojna i pohot- Ijiva. Ah, Inari, zbunjeno je razmiljala, tvoja Blistava mlatilica nije kao Aninsanova, ali ono to ti nedostaje u veliini, nedvojbeno nadoknauje snagom izbacivanja.
Zato se smije? pospano ju je upitao.
Zato to me ti usreuje uzdahnula je, oarana to je imala silnu sreu pa stekla obrazovanje.
Lepravo je avrljala, obilno mu dijelila pohvale i mazila ga dok nije usnuo. Njezine vine ruke i glas
blago su postizavali ono to je bilo potrebno. Mislima je bila jako daleko. Razmiljala je o Mariki i o
njezinu ljubavniku te razmatrala mogunosti. Koliko bi smjela pritisnuti Mariku? Ili kome da ih oda,
ili s kim da joj priprijeti, naravno, paljivo, Toranagi, Buntaru, ili kome? Kranskom sveeniku?
Hoe li iz toga izvui ikakvu dobit? Ili gospodaru Kijami? Svaka sablazan koja bi plemenitu gospu
Toda dovela u vezu s barbarinom, svakako bi unitila izglede njezina sina da se oeni Kijaminom
unukom. Bih li je tom prijetnjom priklonila svojoj volji? Ih da nita ne uradim? Moda bih tako
nekako izvukla veu dobit?
teta Marike. Tako lijepa gospa! Uh, to bi ona bila izvanredna kurtizana! teta i Anin-sana. Uh, to
je on pametan .
I na njemu bih se obogatila!
Kako bih najbolje i najprobitanije mogla iskoristiti tu tajnu, prije nego to to prestane biti tajna i njih
dvoje propadnu?
Budi oprezna, Gioko, opominjala se. Ne preostaje ti mnogo vremena da o tome odlui, kao ni o
ostalim novim tajnama. Na primjer, o muketima i o oruju koje su sakrili mjetani An- ira, ili o
novoj muketirskoj pukovniji, njezinom broju, oficirima, organizaciji, i broju muketa. Ili o Toranagi
koji je posljednje noi u Jokoseu divno jastuio Kiku, uz upotrebu klasinog ritma est plitkih i pet
dubokih uboda, od ukupno stotinu uboda koje je izveo snagom tridesetogodinjaka, a zatim zaspao do
zore kao dojene. Ne bi se tako ponio mukarac koga razdiru brige, neh?
A muke sveenika-djevca s tonzurom, koji se gol i na koljenima najprije molio svom licemjernom
kranskom Bogu da mu oprosti grijeh koji e poiniti s djevojkom, a i drugi, pravi grijeh, koji je
poinio u Osaki. Neobine, tajnovite stvari iz ispo- vijedi koje mu je doapnuo gubavac, a on ih
izdajniki prenio gospodaru Harimi. Kako bi to iskoristio Toranaga? Beskonano istjecanje onoga to
bijae proaptano i predano dalje, pa zatim molitva sklopljenih oiju, prije nego to je jadni
poremeeni glupan raskreio djevojku bez imalo njenosti, a kasnije se iskrao kao podla nona
ivotinjica! Silna mrnja, muka i iskrivljeni stid!
A Omijev drugi kuhar koji je priapnuo slukinji, ona svom ljubavniku, a on Akiki, kako je
prislukivao dok su Omi i njegova mati smiljali smrt Kasigi Jabua, svoga feudalca? Ha! Kad bi se to
objelodanilo, opasna bi maka jurila meu golubiima Kasigi! Kao i kad bi netko apnuo Toranagi na

uho Omijevu i Jabuovu potajnu ponudu Zatakiju! Ili rijei to ih je Zataki u snu mumljao, njegova
drugarica u jastuenju zapamtila, a sutradan ih meni prodala za cijeli srebrni oin, rijei iz kojih
proizlazi da general Iido i gospa Oiba zajedno jedu i spavaju, a Zataki ih je osobno uo kako jee i
stenju i urlaju dok je Jang prodirao u Jin, sve gore do Dalekog polja! Gioko se samozadovoljno
smjekala samoj sebi. Zastraujui su ti ljudi na visokim poloajima, neh?
A to je s onom drugom neobinom injenicom? U trenutku Oblaka i kie, a i nekoliko puta prije
toga, gospodar Zataki nesvjesno je svoju drugaricu po jastuenju zvao Oiba. udno, neh?
Bi li oh, toliko potreban obim stranama Zataki promijenio pjesmu kad bi mu Toranaga kao mamac
ponudio Oibu? Gioko se smijuckala, razdragana svim tim divnim tajnama, od kojih su sve toliko
dragocjene onom pravom uhu, tajnama koje su mukarci prosipali zajedno sa svojim Radosnim
sokom.
Predomislio bi se on proaptala je puna pouzdanja. Oh, i te kako, da!
to?
Nita, nita, Inari-ane! Jesi li dobro spavao?
Sto?
Nasmijeila se te ga pustila da opet utone u san. A onda, kad je bio spreman, upotrijebila je na njemu
svoje ruke i usne. Za njegov uitak. I za svoj.
Gdje je sada Ingeles, oe?
Ne bih znao, Rodrigues. Jo

ne znam! Zacijelo u jednoj od gostionica juno od Miime. Ostavio sam

slugu da otkrije u kojoj! Alvito prikupi ostatak umaka komadiem svjeeg, hrskavog kruha.
Kada ete doznati?
Sutra, neizostavno.
Que va, volio bih ga opet vidjeti. Je li iv i zdrav? oprezno zapita Rodrigues.
Da. Brodsko zvono otkuca est udaraca. Tri sata popodne.
Je li vam rekao to mu se dogodilo otkako je isplovio iz Osake?
Znam neke ulomke. Od njega i od drugih! Duga je to pria i mnogo ega ima se kazati. Najprije u
otpremiti svoje poruke, a onda emo razgovarati.
Rodrigues se nasloni na stolicu u maloj kabini na krmi.
Dobro. Bit e to jako dobro. Gledao je isusoveve otre crte lica i pronicljive smee oi proarane
utim tokicama. Maje oi.
Sluajte, oe! ree on. Ingeles mi je spasio brod i ivot. Naravno, on je neprijatelj, naravno,
krivovjerac je, ali je pilot, jedan od najboljih koji su ikada postojali. Nije zlo potivati neprijatelja, pa
i voljeti ga.
Gospodin Isus oprostio je neprijateljima svojim pa ipak su ga razapeli na kriu. Alvito mirno
uzvrati pilotu pogled. No, on se i meni svia. Barem ga bolje razumijem. A sada ga ostavimo.
Rodrigues potvrdno kimne glavom. Opazi da je sveenikov tanjur prazan pa posegne preko stola te mu
primakne pladanj.
Evo, oe, uzmite jo kopuna. Kruha?
Hvala. Da, hou, nisam ni znao koliko sam gladan. Sveenik zahvalno otrgne jo jedan batak,
uzme jo nadjeva od kadulje, luka i kruha, pa to zalije ostatkom gustog umaka.
Vino?
Da, hvala.
Gdje su ljudi iz vae pratnje, oe?
Ostavio sam ih u gostionici blizu pristanita.
Rodrigues pogleda kroz krmeni veliki prozor odakle se
pruao pogled na Nimazu, na pristanita, luku, i posve desno, na ue rijeke Kano gdje je voda bila
tamnija od ostalog mora.
Oe, moete li se uzdati u onog slugu koga ste ostavili? Jeste li sigurni da e nas on nai?
Oh, da. On se sigurno bar dva dana nee micati. Alvito je ve odluio da nee napomenuti ono u
to je on ili tonije, podsjetio se, ono u to je fra Mihovil posumnjao, pa nadoda samo: Ne
zaboravi da putuju sveano. S obzirom na stale Toda Marike i na Toranagine stjegove, jako su
sveani. Svi e u podruju od etiri milje znati za njih i gdje su odsjeli.
Rodrigues se nasmije.
Ingeles sveano? Tko bi mislio? Kao koziavi daimjo.
To je samo pola istine, pilote! Toranaga ga je proglasio samurajem i hatamotom.
to?
Sad glavni pilot Blackthorne nosi dva maa uz svoje pitolje. A sada je u stanovitoj mjeri Toranagin
pouzdanik i tienik.
Ingeles?

 Da. Alvito prepusti kabinu utnji i lati se jela.

Znate li zbog ega? zapita Rodrigues.
Djelomino znam. Sve u svoje vrijeme, pilote.
Recite mi samo razlog. Ukratko! Pojedinosti kasnije, molim!
Anin-san je ve trei put spasio Toranagin ivot. Dva puta

za vrijeme bijega iz Osake, a posljednji

put na Izuu za vrijeme potresa. Alvito je pohlepno vakao batak. Umak mu je curio po crnoj bradi.
Rodrigues je ekao, ali sveenik nita vie ne ree. Oi zamiljeno svrne na pehar to mu je poivao u
rukama. Svjetlo se ljeskalo na povrini tamnocrvenog vina. Poslije duge stanke rekao je;
Za nas ne bi bilo dobro da se taj upiani Ingeles zbliio s Toranagom. Nimalo! Samo ne on. A?
Slaem se!
Pa ipak bih ga elio vidjeti. Sveenik je utio. Rodrigues ga nijemo pusti da poisti tanjur pa ga
opet ponudi. Radost ga napusti. Alvito prihvati posljednje ostatke kostura i zadnje krilo, kao i jo
jedan pehar vina. A naposljetku dobar francuski konjak to ga je pater Alvito izvadio iz ormara.
Rodrigues? Jesi li za aicu?
Hvala. Mornar je gledao Alvita kako u kristalnu au toi tekuinu smeu poput oraha. Svo to
vino i konjak potjecalo je iz podruma patera-vizitatora. Oprotajni dar prijatelju isusovcu.
Naravno, Rodrigues, pozvan si od srca da to podijeli s paterom kazao je DellAqua. Idi s
Bogom, neka te uva i opet lijepo vrati u luku i u domovinu.
Hvala, uzoritosti.
Da, hvala, uzoritosti, ali bez proklete zahvalnosti, ogoreno pomisli Rodrigues! Ne zahvaljujem vam
to ste obrlatili moga zapovjednika ekspedicije da me postavi na ovaj prasei brod pod
zapovjednitvom ovog isusovca, a daleko od zagrljaja moje Gracije, jadne male! Gospe, ivot je tako
kratak, prekratak i previe izdajniki, a da ga protratim kao uvar smrdljivih sveenika, pa i Alvita
koji je muevniji od svih njih i stoga opasniji. Gospe, pomozi mi!
Oh! Ti ide, Rod-san? Ide tako brzo? Rod, jako ao
Uskoro se vratim, draga moja.
Oh, jako mi ao Nama nedostaje, malom i meni.
Na tren je razmiljao da je ukrca na Santa Filipu, ali je tu misao smjesta odbacio, jer je znao da je to
pogubno za nju, za njega i za brod.
Jako alim, uskoro se vratim.
Mi ekamo, Rod-san. Molim, oprosti ako ja tuna, jako mi ao. Uvijek se trudila da govori
portugalski. Zapinjala je, a imala je teak naglasak i navaljivala da je zove krsnim imenom Gracia, a
ne milozvunim Njan-njan, to je znailo mae, njoj jako dobro odgovaralo, a i njemu se vie svialo.
Isplovio je iz Nagasakija; Mrsko mu je bilo to odlazi, proklinjao je sve sveenike i zapovjednika
ekspedicije te prieljkivao da zavri ljeto i jesen pa da moe dignuti sidro Crnog broda kojemu su sada
spremnice bile prekrcate dragocjenih metala, te da konano krene kui, bogat i nezavisan. Ali to
onda? Salijetalo ga je to vjeito pitanje. A to s njom i s djetetom? Gospe, pomozi mi da na to mirno
odgovorim.
Izvrsno jelo, Rodrigues ree Alvito poigravajui se mrvicom na stolu. Hvala ti.
Dobro. Sada je Rodrigues bio ozbiljan. Sto kanite, oe? Morali bismo... Prekine se usred
reenice i zime kroz prozore. Tad nezadovoljno ustane od stola. Bolno odepa do prozoria to je
gledao na kopno te virne kroza nj.
Sto je, Rodrigues?
Uinilo mi se da sam osjetio promjenu plime. Samo elim provjeriti na prostor za slobodno
manevriranje. Jae otvori prozor i nagne se van, ali jo nije mogao vidjeti pramano sidro.
Oprostite, samo na trenutak, pater.
Ode na palubu. More je zapljuskivalo sidreni lanac ukotvljen u muljevito] vodi. Nikakva pokreta! Tad
se pojavi mala vodena brazda. Brod se pone lagano uzdizati i zauzimati nov poloaj na oseci.
Promatrao je brodski poloaj, a onda i okolne strae.
Sve je bilo na zavidnoj visini. U blizini nije bilo drugih brodova. Lijepo popodne, magla je ve odavno
nestala. Od obale su bili udaljeni za duljinu konopa, dovoljno da onemogue iznenadno ukrcavanje, a
podosta i od morskih putova kojima su brodice plovile do pristanita.
Plovio je na lori, japanskom trupu prilagoenom suvremenim portugalskim jedrima i jarbolima. Brz
brod sa dva jarbola, a snast kao alupa. U sredini je imao etiri topa, a na pramcu i na krmi po dva
mala topa. Brod se zvao Santa Filipa i imao je trideset lanova posade.
Svrne pogled na grad i na brda iza njega.
\ Pesaro!

Si, senhor?
Pripremi amac. Prije sutona idem na obalu.
Dobro. Bit e spreman. Kad ete se vratiti?
U zoru.

 Jo bolje! Ja u voditi posadu na kopno deset ljudi.

Nema doputenja za kopno, Pesaro. Kiniru! Gospe, zar

ti je mozak sagnjio? Rodrigues opkorai

krmnicu te se nasloni na ogradu.
Nije pravedno da svi pate ree nostromo Pesaro savijajui krupne uljevite ruke. Vodit u
ljude i obeavam da nee biti guve. Sad smo ve dva tjedna na brodu!
Luke vlasti rekoe: Kiniru. Jako alim, ali jo vrijedi prokleti kiniru! Sjea li se? Nije ovo
Nagasaki!
Da, tako mi krvi Isukrstove, a teta! namrgodi se Ijudeskara. Sasjeckali smo samo jednog
Japanca!
Jedan sasjeen na mrtvo, dvojica teko ranjena noem, mnogo ozlijeenih, i jedna ena, prije nego
to su samuraji rastjerali guvu. Sve sam vas opomenuo prije nego to ste kretali na kopno: Nimazu
nije Nagasaki, stoga se pristojno ponaajte! Gospe! Imali smo sreu to je poginuo samo jedan na
ovjek. Imali bi oni zakonsko pravo da sasijeku svu petoricu vas.
Njihov zakon, pilote, a ne na. Od Boga prokleti majmuni! Bila je to obina tunjava u javnoj kui.
Da, ali otpoee je tvoji ljudi! Luke vlasti stavile su karantenu na moj brod i svima vam je
zabranjeno iskrcavanje. I tebi! Rodrigues makne nogu da ublai bol. Budi strpljiv, Pesaro. Sada,
kad se pater vratio, mi emo isploviti.
Po plimi? U zoru? Je li to naredba?
Ne, jo nije. Samo pripremi amac. Sa mnom e poi Gomez.
Dopustite da i ja odem, a? Per favor, pilote. Nasmrt mi je muno to sam zarobljen na ovom
koziavom koritu.
Ne. A noas ne ide na kopno. Ni ti ni itko.
A ako se ne vratite do zore?
Trulite ovdje na sidru dok se ne vratim. Jasno?
Nostromo se jo vie naljuti. Oklijevao je pa se povukao.
Da, da, jasno! Boga mu!
Dobro. Rodrigues ode u potpalublje. Alvito je spavao, ali se probudio im je pilot otvorio vrata
kabine.
Ah, je li sve u redu? zapita, nahranivi duu i tijelo.
Da, samo se mijenjalo more. Rodrigues gucne vina da ispere ogavan okus iz usta. Poslije napola
pobune uvijek se tako osjeao. Da se Pesaro nije odmah pokorio, Rodrigues bi jo jedan put morao
prosvirati metak ovjeku kroz lice, ili ga baciti u okove, ili mu udariti pedeset batina, provlaiti ga
ispod kobi- lice, ili provesti bilo koju od stotinu odurnosti koje pomorsko pravo smatra bitnim za
odravanje discipline. A bez discipline svaki je brod izgubljen. Kakav je sada plan, pater? Hoemo
li u zoru isploviti?
Kako su golubi pismonoe?
U dobru zdravlju. Imamo ih est! etiri za Nagasaki i dva za Osaku.
Sveenik osmotri kut sunca. Do zalaska jo etiri-pet sati. Mnogo vremena da poalje ptice s prvom
ifriranom porukom koju je ve odavno pripremio; Toranaga se podvrgava regent- skoj naredbi.
Najprije idem u Jedo, a onda u u Osaku. Toranagu u otpratiti do Osake. Rekao je da ipak smijemo
sagraditi katedralu u Jedu. Rodrigues e donijeti podrobne izvjetaje.
Molim te, hoe li rei ptiaru da odmah pripremi dva goluba za Nagasaki i jedan za Osaku?
zapita Alvito. Onda emo razgovarati. Neu natrag ploviti s tobom. Kopnenim putem idem u Jedo.
Vei dio noi i sutranjeg dana provest u piui podroban izvjetaj koji e odnijeti pateru-vizitatoru,
samo na njegove ruke. Hoe li isploviti im ja zavrim?
Dobro. Ako bude preblizu sutona, ekat u do zore. Deset velikih milja prostiru se pliaci i pomini
pijesak.
Alvito pristane. Dvanaest sati vie nee nita promijeniti na stvari. Znao je da bi bilo kudikamo bolje
da je uspio odaslati vijesti iz Jokosea! Bog prokleo poganskog vraga koji mi je ondje pobio ptice! Budi
strpljiv, ree samom sebi. emu hita? Zar to nije presudni propis naega reda? Strpljivost! Onaj tko
eka, sve e dobiti. Tko eka i radi. Sto znai dvanaest sati, pa i osam dana? Nee to promijeniti tok
povijesti. Kocka je baena u Jokoseu.

 Putovat e
Da. Iz Jeda

s Ingelesom? upita Rodrigues. Kao i prije?

u se sam vratiti u Osaku. Pratit u Toranagu. Htio bih da pristane u Osaku s prijepisom
moje poruke, ukoliko je tamo pater-vizitator, ili ako je otputovao iz Nagasakija prije nego to ti
stigne, pa putuje u Osaku. Moe predati izvjetaj njegovu tajniku pateru Soldiju... Samo njemu!
Dobro. Bit u sretan da otplovim. Ovdje nas mrze!
Milou Bojom moemo sve to promijeniti, Rodrigues. Bojom milou preobratit emo ovdje sve
pogane.
Amen. Da. Visoki Rodrigues pomakne nogu i bol mu se na tren ublai. Zurio je kroz prozore pa
nestrpljivo ustao. Ja u donijeti golube. Napiite poruku pa emo zatim razgovarati. O Ingelesu.
Ode na palubu pa izdvoji ptice iz koara. Kad se vratio, sveenik je ve upotrijebio posebno pero,
otro kao iglu, i crnilo da na komadie papira ispie istu ifriranu poruku. Alvito napuni cjevice,
zapeati ih i pusti ptice. Tri goluba jedanput su kruila nad njima, a onda krenu prema zapadu, jedan
za drugim, prema popodnevnom suncu.
Hoemo li razgovarati ovdje ili dolje?
Ovdje. Svjeije je. Rodrigues mahne straaru na krm- nici da se makne nasred broda kako ih ne bi
mogao prislukivati.
Alvito sjedne na brodski stolac.
Najprije o Toranagi!
Ukratko je ispriao pilotu to se dogodilo u Jokoseu, preskoivi nezgodu s bratom Josipom i svoje
sumnje u pogledu Marike i Blackthornea. Predaja je Rodriguesa zapanjila isto kao i njega.
Bez rata? udo! Sad smo istinski sigurni, siguran je na Crni brod, crkva je bogata, mi smo bogati...
Hvala Bogu, svecima i gospi! Ovo je najbolja vijest koju ste mi mogli donijeti, oe. Mi smo izvan
opasnosti!
Ako Bog bude htio. Uznemirila me jedna stvar koju je kazao Toranaga. Izrazio se ovako: Ja mogu
narediti da moj kranin bude slobodan. Anin-san. I njegov brod, i njegovi topovi.
Rodriguesa proe dobro raspoloenje.
Erasmus je jo u Jedu? Jo ga dri Toranaga?
Da. Bi li moglo biti ozbiljno ako oslobodi Ingelesa?
Ozbiljno? Onaj brod ubio bi vraga u nama uhvati li na- Cmi brod, odavde pa do Makaa, naoruan,
ako on bude na brodu
s iole valjanom posadom. Protiv napadaja imamo samo malenu fregatu koja je ala za Erasmus! Kao i
mi! Njegov brod zaplesat e oko nas i morat emo se predati.
Jesi li siguran?
Da. Boga mi, on bi nas ubio! Rodrigues bijesno stisne pest. ekaj malo . Ingeles ree da je
ovamo stigao sa samo dvanaest ljudi, a i to nisu svi mornari. Mnogi od njih su trgovci, a uglavnom su
bolesni. Ta aica ne moe upravljati brodom. On bi posadu mogao nai jedino u Nagasakiju ili u
Makau. Moda bi u Nagasakiju mogao nai dovoljno ljudi! Tamo ima ljudi koji bi ... Bolje da ga
udaljimo i od Nagasakija i od Makaa!
A ako on uzme japansku posadu?
Misli, one Toranagine grlosjee? Ili vake? Misli, ako se Toranaga preda, svi njegovi ljudi postat e
ronini, neh? Kad bi Ingeles imao dovoljno vremena, mogao bi ih osposobiti. Lako! Isukrste... Molim,
oprostite, pater, ali ako Ingeles prikupi samuraje ili vake ... Mi to ne smijemo riskirati, on je isuvie
vjet. Svi smo to vidjeli u Osaki! Bude li on slobodan, na onom upiancu, po Aziji sa samurajskom
posadom...
Alvito ga pogleda. Sad je postao jo zabrinutiji.
Mislim da e biti bolje ako pateru-vizitatoru poaljem jo jednu poruku. Moram ga obavijestiti ako je
hitno. On e ve znati to da uradi.
Znam to da radim! Rodrigues lupi pesnicom po ogradi, ustane i okrene mu lea. Sluajte,
pater, ujte moju ispo- vijed! Prve noi, kad se prvi put naao uza me na galiji na puini, kad smo
isplovljavali iz Anira, srce mi ree da ga ubijem, a to mi je ponovilo i u oluji. Neka mi pomogne
gospodin Isus, poslao sam ga na pramac i namjerno i bez opomene skrenuo u vjetar, on nije imao
privezan konop, zato da ga ubijem, ali Ingeles nije pao preko ograde kao to bi svaki drugi ovjek pao.
Pomislio sam da je to Boja ruka, a u to sam se potpuno uvjerio kad je kasnije on postupao protiv moje
naredbe te mi spasio brod. A kad je zatim moj brod bio izvan opasnosti, a mene ponio val pa sam se

utapao, posljednja mi je misao bila da je i to kazna Boja zato to sam ga pokuao ubiti. Tako se ne
postupa prema pilotu... On meni to ne bi nikad uinio! Taj put sam to zasluio, a kad sam se zatim
naao iv, dok se on nad mene nadvijao i pomagao mi da pijem, jako sam se postidio. Opet sam
zamolio Boga za oprotenje i svetu zakletvu poloio da u mu se nastojati oduiti. Gospe! provali iz
njega mukotrpno. Onaj me ovjek spasio iako je znao da sam ga pokuao ubiti. Proitao sam mu to
u oima. Spasio me, pomogao mi je da ivim, a ja ga sada moram ubiti.
Zato?
Zapovjednik ekspedicije imao je pravo! Bog neka nam svima pomogne ako se Ingeles otisne na
Erasmusu, naoruan, s iole valjanom posadom!
Blackthorne i Mariko spavali su u nonom spokoju u svojoj kuici, jednoj u hrpi to sainjavahu
Gostionicu kamelija u Devetoj junoj ulici. Svaka kuica imala je po tri sobe. Mariko je jednu uzela
za sebe i za immoku, drugu je dobio Blackthorne, a treu, koja je vodila na ulazna vrata i na verandu,
ostavie praznu za boravak, jelo i razgovor.
Misli da je ovo sigurno? tjeskobno je zapitao Black- thorne. Iako ovdje ne spavaju Joinaka,
slukinje ni straari?
Ne, Anin-sane. Nita nije istinski sigurno, ali bit e ugodno ako ostanemo sami. Ovu gostionicu
smatraju najljepom i najznamenitijom na cijelom Izuu. Lijepa je, neh?
I bila je lijepa. Svaka kuica poivala je na elegantnom stupovlju, a okruivala ju je veranda do koje
su vodile etiri stepenice. Bijahu graene od najvrsnijeg drva, sve je bilo uglaano i blistavo. Svaka je
zgradica stajala zasebno, pedeset koraka od susjedne, a okruivahu ih njegovani perivoji. A sve se to
nalazilo u velikom vrtu opkoljenom visokim bambusovim zidom. Potoii, jezerca s lopoima, slapovi,
obilje rascvjetalih stabala, s nonim i dnevnim mirisima, ugodnim i raskonim. iste kamene stazice,
prekrivene njenim svodovima, vodile su do sredinjih. kupaonica, hladnih, vruih i vrlo vruih, u koje
je tekla voda iz prirodnih izvora. arene svjetiljke, raspoloeni sluge i slukinje. A nikada prijeka rije
nije uznemiravala zvonca na drveu, ubor vode niti ptice pjevice u njihovim nastambama.
Naravno, zatraila sam dvije kuice, Anin-sane, jednu za tebe i jednu za mene. Na nesreu je samo
jedna bila slobodna, jako alim. Ali Joinaki-sanu nije krivo. Naprotiv, laknulo mu je, jer nee morati
razdvajati svoje ljude. Na svakom puteljku razmjestio je strae pa smo posve sigurni i nitko nas ne
moe smetati kao u drugim svratitima. Zato bi nas smetali? Sto bi moglo biti loe ako je jedna soba
ovdje, a druga ondje, a Gimmoko dijeli sa mnom postelju?
Nita! Nikad jo nisam vidio ovako lijepo mjesto. Kako si pametna i kako si lijepa.
Ah, kako si dobar prema meni, Anin-sane. Najprije kupelj, pa veera i mnogo sakea.
Dobro. Vrlo dobro.
Odloi rjenik, Anin-sane, molim te.
Pa uvijek me bodri da uim.
Ako odloi knjigu . odat u ti tajnu.
to?
Pozvala sam na objed Joinaku-sana. I neke gospe. Da nas zabavljaju.
Ah!
Da. Kada vas ostavim, jednu e izabrati, neh?
Ah to bi ti moglo poremetiti san, jako alim.
Obeavam da u jako vrsto spavati, Ijubavi moja. Ozbiljno, moda bi ti godila promjena.
Da, ali dogodine, a ne sada.
Budi ozbiljan!
I jesam.
Ah, u tom sluaju, ako sluajno uljudno promijeni miljenje pa je brzo otpravi nakon to
Joinaka-san ode sa svojom izabranicom ah, tko zna to bi zatim mogao za tebe nai noni kami?
to?
Danas sam bila u kupovini.
Oh? I to si kupila?
Ah! Kupila je niz pribora za jastuenje koje joj je pokazala Kiku. Mnogo kasnije, kad je Joinaka
otiao, a immoko uvala strau na verandi, ponudila mu ih je uz duboki naklon. Napola u ali on ih
prihvati isto tako sveano. Zajedno izabrahu prsten slasti.

 Izgleda da e jako drakati, Anin-sane, neh? Zar zaista nema nita protiv?
Ne, nemam ako ti nema, ali prestani se smijati, ili e sve upropastiti. Ugasi
Oh, ne, molim te. elim gledati!
Za ljubav Boju, prestani se smijati, Mariko!
Pa i ti se smije.
Ipak ugasi svijee ili . . . Evo to si sad uinila.
Oh!
Prestani se smijati! Nije dobro da gura glavu u futone .

svijee!

A kasnije zbunjenost. Mariko...

Da, Ijubavi?
Ne mogu ga nai.
Oh! Ja u ti pomoi.
Ah, dobro je. Naao sam ga. Leao sam na njemu.
Oh. Zaista... zaista ti nee biti krivo?
Nee, ali ovo je malko Nije ba ugodno samo o tome govoriti i ekati. Je li?
Oh, nije mi krivo. Ja sam kriva to sam se smijala. Oh, Anin-sane, toliko te volim. Molim te,
oprosti mi.
Opratam ti.
Volim te dirati.
Nikada nisam upoznao nita kao to je dodir tvoj.
to radi, Anin-sane?
Navlaim ga.
Je li teko?
Da. Prestani se smijati!
Oh, jako alim, moda bi ti . . .
Prestani se smijati!
Molim te, oprosti mi . . .
Zatim je odmah usnula, potpuno iscrpljena. On nije. Bilo mu je dobro, ali ne izvrsno. Previe se brinuo
za nju. Odluio je da ovaj put bude za njezin uitak, a ne za njegov.
Da, bijae to za nju, pomislio je s puno Ijubavi. Ali, ipak je neto bilo izvrsno! Znam da sam je uistinu
zadovoljio. Ovaj put potpuno sam siguran.
Zaspao je. Kasnije mu kroz drijeme ponu prodirati glasovi i svae, pomijeani s portugalskim. Na
tren pomisli da sanja, a tad prepozna glas.
Rodrigues!
Mariko je mumljala, jo u dubokom snu.
Zauvi korake na stazi, pribrano je kleknuo, iako ga je zahvatila panika. Podigao ju je kao lutku,
krenuo prema oiju i zastao ba kad ga netko izvana otvori immoko. Slukinja je spustila glavu i
taktino sklopila oi. S Marikom u naruju pojurio je pored nje i njeno je poloio na njezine jorgane,
dok je ona jo vrsto spavala. Opet tiho otra u svoju sobu, obliven ledenim znojem, iako je bila topla
no. Nabaci na sebe kimono pa opet pohita na verandu. Joinaka je stigao na drugu stepenicu.
Nana desu ka, Joinaka-san?
Gomen nasaj, Anin-san! ree Joinaka i pokaza zublje na vratima gostionice, dodavi niz rijei
koje Blackthorne nije

razumio. No, sutina se svodila na to da je tamo barbarin te da eli s njim razgovarati. Joinaka mu je
kazao neka poeka, a on ree da ne eli ekati. Ponaao se kao daimjo, to on nikako nije, pokuao
se probiti, ali sam ga ja zaustavio. Ree da je va prijatelj. A je li?
Hej, Ingeles! Ja sam, Vasco Rodrigues!
Hej, Rodrigues! vedro se odazove Blackthorne. Evo me odmah k tebi. Haj, Joinaka-san. Kare
va vatai no ii juin desu. (Da, Joinaka-san. On mi je prijatelj.)
Ah, so desu!
Haj. Domo. Blackthorne potra niza stepenice prema vratima. Iza sebe zauje Marikin glas.
Nan da, immoko? Pa apat, a onda ona zapovjedniki vikne: Joinaka-san!
Haj, Toda-sama?
Blackthorne se osvrne oko sebe. Samuraj se popne uza stepenice i krene prema Marikinoj sobi. Vrata
bijahu zatvorena, a pred njima stajae immoko. Sada je njezina zguvana postelja bila uz vrata gdje
bi prema propisima uvijek trebala i spavati ako gospodarica ne eli da s njom dijeli sobu. Joinaka se
nakloni vratima i pone podnositi izvjetaj. Blackthorne sve zanesenije krene puteljkom, bosonog,
oiju uprtih u Portugalca. iroko se smjekao u znak dobrodolice. Svjetlo zubalja poigravalo mu je na
naunicama i na kopi gizdavog eira.
Hej, Rodrigues! Drago mi je to te vidim. Kako ti noga? Kako si me pronaao?
Gospe mi, narastao si, Ingeles, popunio se! Da. io si i zdrav, a ponaa se kao upiani daimjo!
Rodrigues ga snano zagrli, a Blackthorne mu uzvrati.
Kako noga?
Boli kao govno, ali me nosi, a naao sam te raspitujui se gdje je veliki Anin-san . . . Veliki
barbarin, razbojnik i gad plavih oiju!
Zajedno su se smijali i uzvikivali prostote, ne osvrui se na samuraje i poslugu to su ih opkoljavali.
Za tren Blackthorne poalje slukinju po sake te povede Rodriguesa prema gostio- trae... i kako da
trae, Rodrigues. Kako bi postupili panjolci ... neki od njih. A?
Me cago en la leche, che cabron!
Que va, leche! Pourite! Odgovora ni sad nije bilo. Blackthorne pristupi s noem. Dozo,
Joinaka-san. Vata. . .
Ispod moje vrpce na eiru promuklo e Rodrigues, a Blackthorne zastane.
Dobro ree te posegne za eirom iroka oboda.
Ti e... Nee ih nauiti, je li?
A ti ne bi?
Pripazi na pero, Ingeles. Jako mi je milo.
Vrpca bijae iroka i kruta, a pero gizdavo kao i eir. Pod vrpcom se nalazio tanak stilet, jo manji i
posebnog oblika, a fini elik se savijao prema nagibu vrpce. Joinaka ponovno opasno zarea korei
samuraje.
Bogom se zakuni, je li ovo sve, Rodrigues?
Gospe mi . rekoh ti.
Zakuni se! Rodrigues poslua. Joinaka-san, ima, ii-ban! Domo! ree Blackthorne. (Sad je
u redu! Hvala!).
Joinaka izda naredbu, a njegovi ljudi puste Portugalca. Rodrigues protrlja udove da ublai bol.
Smijem li sjesti, Ingeles?
Smije.
Rodrigues obrisa znoj crvenim rupiem, uze kositrenu pljos- ku pa prekriivi noge sjedne na jedan
jastuk. Joinaka osta na verandi blizu njih. Svi samuraji vrate se na svoja mjesta osim etvorice.
Zato su oni tako osjetljivi? Zato si ti tako osjetljiv, Ingeles? Nikad prije nisam morao predati
oruje. Zar sam ubojica?
Pitao sam te je li ti to svo oruje, a ti si lagao.
Nisam te sluao. Gospe mi!..Bi li...? Dri me za zloinca! kiselo nadoda Rodrigues. Eh, pa to
je to vano, Ingeles? Zar je ita vano? No je pokvarena Hej, ekaj, Ingeles! Zato da nam ita
pokvari divnu veer? Opratam im. A opratam i tebi, Ingeles. Imao si pravo, a ja sam pogrijeio.
Ispriavam se. Drago mi je da te vidim. Odvije ep i otvori pljosku. Evo ... dobar brendi!
Najprije ti!
Rodriguesovo lice postalo je pepeljasto.

 Gospe ... zar misli da sam donio otrov?

Ne. Otpij prvi. Rodrigues povue. Ponovno!

Rodrigues poslua pa nadlanicom otare usta. Blackthorne

prihvati pljosku.
Salud. Nagne je i pravio se da guta, ali je kriom drao jezik na otvoru kako mu tekuina ne bi
potekla u usta, iako se silno zaelio brendija. Ah! uzdahne on. Ba je bilo dobro. Evo ti!
Zadri, Ingeles. To je dar.
Od dobroga oca? Ili od tebe?
Od mene.
Zakuni se Bogom!
Boe i Gospe, ti i tvoj Zakuni se Bogom! uzvrati Rodrigues. Bijae to dar od mene i od
patera! Njegov je sav alkohol na Santa Filipi, ali je uzoritost kazao da i ja smijem to s njim dijeliti, a
pljoska je jedna od desetak to su na brodu. To je dar! Gdje ti je pristojnost?
Blackthorne se pravio da opet pije te ga ponudi pljoskom.
Evo, jo gutljaj!
Rodrigues tekuinu osjeti do nonih prstiju. Veselio se to je, istina, prihvatio od Alvita punu pljosku,
ali ju je potajno ispraznio, oprao paljivo i natoio brendi iz svoje boce. Gospe, oprosti mi, oprosti mi
to sam posumnjao u svetoga oca. Oh, Gospe, Boe, Isuse, za Ijubav Boju, doite ponovno na zemlju
da promijenite ovaj svijet na kojem katkad niti sveenicima ne vjerujemo.
to je?
Nita, Ingeles. Samo sam razmiljao da je ovaj svijet gnjili upianac kad danas vie nikome ne
smijemo vjerovati. Doao sam prijateljski, a sad je rupa u svijetu.
Zaista prijateljski?
Da.
Do zuba naoruan?
Uvijek sam naoruan do zuba. Zato sam i iv. Salud!
Ljudeskara sumorno digne pljosku pa opet gucne. Piam na svijet, piam ja na sve.
Kae li: piaj na mene?
Ingeles, ovo sam ja, Vasco Rodrigues, pilot portugalskog brodovlja, a ne usrani samuraj. S tobom
sam izmijenio mnoge uvrede, sve prijateljski. Veeras sam doao posjetiti prijatelja, a sada vie
nemam prijatelja. Jako alosno.
Da.
Ne bih smio tugovati, ali tugujem. Prijateljstvo s tobom izuzetno mi je zapetljalo ivot. Rodrigues
ustane i protegne lea pa opet sjedne. Mrzim sjediti na ovim od Boga prokletim jastucima! Za mene
su stolice. Na brodu. Pa, salud, Ingeles.
Kad si naglo skrenuo u vjetar, a ja stajao nasred broda, uinio si to namjerno, da padnem u more, je
li?
Da odmah odgovori Rodrigues. Ustane. Da, sretan sam to me to pita, jer to mi grozno titi
savjest. Sretan sam to ti se na ivotu mogu opravdati, jer se nikako nisam mogao prisiliti da ti to
priznam. Da, Ingeles. Ne traim oprotaj, razumijevanje, nita, ali sretan sam da ti priznam tu sramotu
u lice.
Misli li da bih ja to tebi uinio?
Ne, ali ako doe vrijeme... Nikad se ne zna dok ne doemo u iskuenje.
Doao si ovamo da me ubije?
Ne. Mislim da nisam! Mislim da mi to nije bilo najpree na pameti, iako obojica znamo da bi za moj
narod i za moju zemlju bilo bolje da si mrtav. Jako alosno, ali jako istinito. Kako je ivot glup, eh,
Ingeles?
Ja ne elim tvoju smrt, pilote. Samo tvoj Crni brod.
Sluaj, Ingeles izjavi Rodrigues bez gnjeva. Ako se sretnemo na moru, ti na svom brodu,
naoruan, a ja na svom, uvaj ivot. Samo sam ti to doao obeati... samo to! Mislio sam da bih ti to
mogao kazati kao prijatelj, pa ti i dalje ostati prijatelj. Osim susreta na moru tvoj sam vjeiti dunik.
Salud!
Nadam se da u na moru uloviti tvoj Crni brod. Salud, pilote.
Rodrigues se udalji, a za njim Joinaka i samuraji. Na vratima Portugalac pokupi svoje oruje. Uskoro

ga proguta no.
Joinaka je ekao dok se strae nisu svrstale. Kada je bio zadovoljan to je sve u redu, odepa u svoje
odaje. Blackthorne sjedne na jedan jastuk, a za tren oka ona slukinja koju je poslao po sake sretno
pristupi nosei pladanj. Natoi mu jednu alicu i ostala bi da ga posluuje, ali je on otpusti. Ostade
sam. Opet su ga okruivali noni zvuci, utanje, slap i lepet nonih ptica. Sve je bilo kao prije, ali sve
se promijenilo.
alosno je pruio ruku da napuni alicu kad zau utaj svile i Mariko pridri pljosku. Natoi mu. A
sebi u drugu alicu.
Domo, Mariko-san.
Do itaimaite, Anin-san. Sjela je na drugi jastuk. Srkali su vrue vino. Htio te ubiti, neh?
Ne znam, nisam siguran.
to je ono znailo... pretresti na panjolski nain?
Neki svuku zatvorenike pa im pretrauju prisne djelove
i to nimalo njeno. Oni to zovu pretres con signicifa. Temeljit! Katkad se slue i noevima.
Oh! Srknula je i sluala ubor vode meu stijenama.
I ovdje je tako, Anin-sane. Katkad! Stoga nikad nije pametno pasti u zarobljenitvo. Ako te zarobe,
toliko si se ve tim osramotio da sve ono to osvaja ini... Najbolje je da te ne zarobe. Neh?
Buljio je u svjetiljke koje su treperile na svjeem ugodnom povjetarcu.
Joinaka je imao pravo ja sam pogrijeio. Premetaina je bila neophodna. Bijae to tvoja zamisao,
neh? Ti si rekla Joinaki da ga pretrese?
Molim te, oprosti, Anin-sane, nadam se da ti to nije zadalo neprilika. Samo sam se bojala za tebe.
Hvala ti ree on opet na latinskom, iako mu je bilo ao to je dolo do premetaine. Da nije bilo
premetaine, jo bi imao prijatelja. Moda, upozorio se.
Nema na emu ree ona. Ali bijae to samo moja dunost. Mariko je nosila noni kimono i
plavi gornji kimono, a kosa u sputenim pletenicama padala joj je do struka. Zagledala se natrag na
ulaz koji se vidio kroz stabla. Bio si lukav u pogledu pia, Anin-sane. Gotovo sam se utipnula od
bijesa to sam Joinaku zaboravila na to upozoriti. Bio si izuzetno promuuran kad si ga prisilio da
dvaput otpije. Upotrebljavate li esto otrov u svojoj zemlji?
Katkad. Neki ga upotrebljavaju. To je ogavno.
Da, ali veoma djelotvorno. Ima toga i ovdje.
Grozno je, zar ne, kad ne moe nikome vjerovati?
Oh ne, Anin-sane, jako alim odgovori ona. To je samo jedan od najvanijih ivotnih propisa
Ni vie, ni manje!

Kraj drugog dela