Professional Documents
Culture Documents
SF Predavanja
SF Predavanja
ZA UVOD
U PSIHOANALIZU
Sigmund Freud
SADRAJ
Predgovor (1917.)
11
13
I. Uvod
II. Omake
III. Omake ( nastavak)
IV. Omake ( zakljuak)
15
26
42
64
87
88
106
120
133
145
158
180
194
210
225
241
255
257
272
290
304
320
338
358
378
398
XXV. Strepnja
413
434
XXVII. Prijenos
454
473
513
PREDAVANJA
ZA UVOD U PSIHOANALIZU
(1916.-1917.)
PREDGOVOR
Ovo, to ovdje u javnosti predajem kao Uvod u psihoana
lizu, nema nikakve namjere natjecati se s ve postojeim iz
laganjima vezanim uz ovo znanstveno podruje (Hitschmann,
Freudovo uenje o neurozama, 2. dio, 1913; Pfister, Psiho
analitika metoda, 1913., Leo Kaplan, Osnovne znaajke psi
hoanalize, 1914.; Regis i Hesnard, Psihoanaliza neuroza i
psihoza, Pariz, 1914.; Adolf F.Meijer, O lijeenju neurotinih
bolesti psihoanalizom, Amsterdam, 1915.).
Jer, radi se o vjernom ponavljanju predavanja, koja sam
odrao u dva zimska semestra 1915. / 1916. i 1916. / 1917.
godine pred sluateljima, koji su uglavnom bili lijenici i laici
obaju spolova.
Sve osobine, zbog kojih e itatelji uoiti ovo djelo, ob
janjavaju se iz samih okolnosti njegova nastajanja. Nije bilo
mogue zadrati hladnu mirnou znanstvene rasprave pri
likom izlaganja; jer, govornik se morao potruditi da tijekom
dvosatnih predavanja ne dopusti slabljenje pozornosti svojih
sluatelja. Uzimanje u obzir ovakvog trenutanog djelovanja
uinilo je neizbjenim, da se o istom predmetu progovori vie
puta, primjerice - jednom u s vezi znaenja snova, a zatim
unutar problema vezanih uz neurozu. Pa i raspored same gra
de doveo je do toga, da se poneka vana pitanja, kao na pri
mjer, ona o podsvjesnom, nisu mogla dostatno procijeniti i
obraditi na jednom jedinom mjestu, ve bi se zapoinjala, te
11
12
Freud
PRVI DIO
OMAKE
[1916. (1915.)]
I. predavanje
UVOD
25
II. predavanje
OMAKE
Moje dame i gospodo! Ne zapoinjemo predtvrdnjama, ve
jednim istraivanjem. Kao njegov objekt odabiremo neke fe
nomene, pojave koje su vrlo este, vrlo poznate, ali su i vrlo
slabo istraene, te nemaju neke veze s bolestima, jer se mogu
zapaziti i kod svake zdrave osobe. To su takozvane omake u
govoru koje se ovjeku dogaaju kad eli izrei jednu rije, pa
umjesto nje kae - neku drugu; ili, kad mu se to isto dogodi
prilikom pisanja, to moe ili ne mora sam zapaziti; ili, kad
netko u tisku ili napisanom tekstu proita neto drugo, a ne
ono to je trebalo proitati, dakle - omake u itanju; isto ta
ko, kad neto uje drugaije nego to mu se reklo, to su
omake u sluanju - naravno, ako nije u pitanju nikakav or
ganski poremeaj njegovih slunih sposobnosti. Drugi niz tak
vih pojava temelji se na zaboravljanju, no ne trajnom ve tek
privremenom, kao kad se netko, primjerice, ne moe prisjetiti
nekog imena koje inae dobro poznaje i redovito prepoznaje,
ili kad zaboravi ostvariti neku nakanu pa je se tek kasnije pris
jeti - dakle, kad neto zaboravi tek na odreeno vrijeme. U
treem se nizu ova okolnost odnosi tek na trenutano, kao to
je zametanje neega - kad neki predmet negdje odloimo pa
ga zatim ne moemo pronai, ili kod isto takvog zagubljivanja
stvari. Ovdje se radi o takvoj vrsti zaborava, koji obraujemo
na drugaiji nain nego inae - nad njim se udimo ili ljutimo,
26
usredotoen na neto drugo. Poznat primjer takve rastresenosti je profesor iz Leteih listova koji zaboravlja svoj kio
bran, ili zamjenjuje svoj eir tuim, jer razmilja o problemi
ma koje e obraditi u svojoj sljedeoj knjizi. A primjeri za to,
kako se zaboravljaju namjere ili obeanja nekome - j e r se u
meuvremenu dogodi neto, to ovjeka posve zaokupi, poz
naje svatko od nas iz vlastita iskustva.
To zvui vrlo razumljivo, a ini se i da je poteeno sva
kog prigovora. Moda i nije jako zanimljivo, ili bar ne ono
liko, koliko ste to oekivali. No, pogledajmo poblie ova
objanjenja takvih omaki. Okolnosti koje se navode kao
uzroci dogaanja ovakvih pojava nisu meusobno ba od po
sve iste vrste. Kad se netko loe osjea i ima smetnje u cirku
laciji, postoji fizioloka utemeljenost koja djeluje na njegove
uobiajene funkcije; uzbuenje, umor, rastresenost su imbe
nici druge vrste, koje bismo mogli nazvati psiho-fiziolokima.
I oni se mogu lako pretoiti u teoriju. Kako umor i rastrese
nost, tako moda i sveopa uzbuenost izaziva rasap
pozornosti, koja kao posljedicu ima premalo posveivanja
onoj djelatnosti, koju upravo obavljamo. Tada takva djelat
nost moe biti vrlo lako ometena, i netono obavljena. Pa i
lake bolesti, ili promjene snabdjevanja krvlju sredinjeg iv
anog organa mogu imati isto takvo djelovanje, pri emu na
slian nain utjeu na onaj mjerodavni trenutak - na rasap
pozornosti. Dakle, u svim bi se ovim sluajevima radilo o
uincima poremeaja u pozornosti, i to zbog organskih ili psi
hikih uzroka.
No, ini se da pri tome nema mnogo toga, to bi izazvalo
nae psihoanalitiko zanimanje. Mogli bismo se nai u isku
enju da iznova odustanemo od ovog pitanja. Meutim, priemo li tim promatranjima neto blie, nee se ba sve uklo
piti u ovu teoriju o pozornosti u vezi omaki, ili barem ne
30
QUESTENBERG: K...OCTAVIO
Jo izraajniji primjer otkrio je O. Rank kod Shakespearea. Nalazi se u Mletakom trgovcu, u poznatom prizoru
kad sretni ljubavnik odabire izmeu tri koveia, pa vjero
jatno ne mogu uiniti nita bolje, no da vam ukratko proitam
taj kratki Rankov prikaz:
Jedna omaka u govoru, knjievno izrazito fino motivi
rana i tehniki sjajno oplemenjena, koja kao i omaka u Wallensteinu, na koju je ukazao Freud, odaje da je pjesnik dobro
poznavao ovaj mehanizam i smisao omake, te da je pretpo
stavio kako je i sluatelj razumije, nalazi se u Shakespeareovu
Mletakom trgovcu (trei in, prizor drugi). Natjerana voljom
oca da supruga odabire kockom, Porcija je do sada sretnim
sluajem uspjela umai svim svojim nemilim proscima. Kako
je konano u Bassaniu pronala onoga kojemu je uistinu
sklona, mora se pribojavati da e i on izvui pogrenu kocku.
I iako bi mu najradije rekla kako moe biti siguran, da e mu
njena ljubav pripadati i u tom sluaju, njen je zavjet prijei u
tome. U njenoj unutarnjoj borbi, pjesnik joj doputa da dobro
dolom proscu kae:
Molim vas, ekajte; jo jedan, dva dana,
prije no to se odvaite; jer, odaberete li pogreno,
izgubit u vae drutvo; stoga odugovlaite.
Neto mi govori ( no, to nije ljubav ),
da vas ne bih eljela izgubiti;
Mogla bih vas odvesti
do pravog izbora, no tada bih prekrila svoju zakletvu;
to ne elim; tako biste me vi mogli izgubiti.
A ako to uinite, natjerat ete me da greno elim
Da sam je barem prekrila. O, vi - oi,
Koje su me tako prozrele i rascijepile!
Napola sam vaa, druga je polovina vaa
40
41
III.predavanje
OMAKE
(Nastavak)
Prema C. G. Jungu.
55
56
Prema A. A. Brillu
57
59
60
Prema R. Reitleru
63
IV. predavanje
OMAKE
(Zakljuak)
Moje dame i gospodo! Kao rezultat naih dosadanjih na
stojanja moemo ustvrditi da omake imaju svoj smisao, te da
se on moe uzeti kao temelj naih daljnjih istraivanja. Neka
se jo jednom naglasi, da mi ne tvrdimo - a za nae nam svrhe
takva tvrdnja nije niti potrebna - kako je svaka pojedina
omaka prepuna smisla, ma koliko ja to smatrao vjerojatnim.
Dovoljno nam je, ako takav jedan smisao moemo dokazati
relativno esto kod raznolikih oblika omaki. Uostalom, ovi
se razliiti oblici omaki u tom smislu i ponaaju razliito.
Kod omaki u govoru, u pisanju i tako dalje, moe doi do
sluajeva s posve fiziolokom utemeljenou, dok kod onih
vrsta koje se temelje na zaboravljanju (imena i namjera, na
zagubljivanju itd.) ne mogu vjerovati u nju, jer se vrlo vjero
jatno dogaaju i takva zagubljivanja, koja moemo prepoznati
kao nenamjerna; uope, zablude do kojih dolazimo u ivotu
tek su jednim svojim odreenim dijelom podlone naim sta
jalitima. Stoga trebate uzeti u obzir i ova ogranienja, jer
emo i nadalje polaziti od toga, da su omake psihiki inovi
koji nastaju interferencijom dviju namjera.
To upravo i jeste prvi rezultat psihoanalize. Jer, do sada
psihologija nije znala o nastajanju takvih interferencija, te o
mogunosti da one kao posljedicu imaju i ovakve pojave.
64
oduvijek zalagali za ope dobro na najnesebiniji (uneigenniitzigster) nain. No, urednik kojemu je bila povjerena ta
obrana, napisao je: na eigennutzigster (tj., najsebiniji) na
in. To jest, on misli: istina, treba tako napisati, no ja znam da
je drugaije. A jedan narodni zastupnik, koji je zahtijevao da
se caru bez ustezanja (riickhaltlos) kae istina, vjerojatno je
posluao neki unutarnji glas koji se uplaio vlastite drskosti,
pa je omakom u govoru riickhaltlos pretvorio u riickgratlos
(bez kime, op.p.).
U vama ve poznatim primjerima koji ostavljaju dojam
zgunjavanja i skraivanja, radi se o ispravcima, dodacima ili
nastavcima, u kojima do izraaja dolazi i jedna druga tenja,
osim one prve. Ovdje su zum Vorschein (na vidjelo, op.p.)
izbile neke stvari, ali radije bih rekao - svinjarije (Schweinereien), no - izraava se, da su neke stvari izbile - zum Vorschwein. - Ljude, koji to razumiju, moemo nabrojiti na prste
jedne ruke; ali, ne - postoji samo jedan jedini, koji to razumi
je, dakle: na jedan prst ruke. Ili, moj suprug moe jesti i piti
to god eli. No, vi znate da ja uope ne trpim, da on bilo to
eli; dakle, on smije jesti i piti ono, to ja elim. U svim ovim
sluajevima, do omake u govoru dolazi iz sadraja same
ometene namjere, ili se na nju nadovezuje.
Druga vrsta odnosa izmeu obiju interferirajuih namjera
djeluje neobino. Ako ometajuca namjera nema nikakve veze
sa sadrajem one ometene, otkuda se onda uope pojavljuje, i
o emu ovisi da se kao omaka pojavljuje upravo na tom,
odreenom mjestu? Opaanje, kao jedino koje ovdje moe
pruiti odgovor, omoguava da se razazna kako se omaka
oslanja na onaj tijek misli kojim se osoba, o kojoj se radi, ba
vila neto ranije, i koji sada djeluje na taj nain, bez obzira da
li je ve pronala svoj izraz u govoru, ili ne. Ona se zato
uistinu moe nazvati i odjekom, ali ne nuno i odjekom
67
je duevni ivot poprite borbe i igre meusobno suprotstavIjenih tenji, ili - izraeno nedinamiki - da se sastoji od pro
turjenosti i parova suprotnosti. Postojanje jedne odreene
tenje nikako ne iskljuuje i tenju, koja joj je suprotna; jer,
prostora ima za obje. Radi se samo o tome, kako se te suprot
nosti postavljaju jedna prema drugoj, kakvi uinci proizlaze iz
jedne, a kakvi iz one druge.
Gubljenje i zagubljivanje su nam naroito zanimljivi zbog
njihove vieznanosti, dakle - zbog raznolikosti tenji, u iju
slubu ove omake mogu stupiti. Svim je ovim sluajevima
zajedniko da se neto htjelo izgubiti; no, iz kojeg razloga i u
koju svrhu - u tome se oni razlikuju. Stvar se gubi kad je ote
ena, kad postoji namjera da se zamijeni nekom boljom, kad
vie nije prirasla srcu, kad potjee od neke osobe s kojom su
se odnosi pogorali, ili kad je dobivena pod okolnostima, o
kojima se vie ne eli razmiljati. Istom ovom cilju moe po
sluiti i isputanje, oteivanje, lomljenje stvari. U ivotu
drutva vjerojatno se stiglo do iskustava, da su nametnuta i
izvanbrana djeca mnogo osjetljivija od one, roene zakonito.
Za ovakav rezultat nije bila potrebna gruba tehnika takozva
nih proizvoaica anelia; za to je dostajalo i odreeno za
postavljanje u njezi ove djece. I sa uvanjem stvari moglo bi
biti jednako, kao i s takvom djecom.
No, stvari mogu biti odreene za gubljenje i kad nisu
izgubile vlastitu vrijednost, naime - kad postoji namjera da se
neto rtvuje sudbini, kako bi se obranilo od nekog drugog
gubitka od kojega se strahuje. Prema tvrdnjama analize, ova
kve su sudbinske zakletve meu nama jo uvijek dosta este,
pa je stoga nae gubljenje esto zapravo - dobrovoljno rtvo
vanje. Isto se tako gubljenje moe staviti u slubu prkosa i samokanjavanja; ukratko, nesagledive su udaljenije motivacije
tenji, da se neke stvari oslobodimo tako, da je izgubimo.
83
86
DRUGI DIO
SAN
[1916. (1915.-16.)]
87
V. predavanje
105
VI. predavanje
PRETPOSTAVKE I TEHNIKA
TUMAENJA
Moje dame i gospodo! Potreban nam je, dakle, neki novi put,
neka metoda, kojom bi se u istraivanju snova krenulo s mjes
ta. Stoga imam za vas prijedlog, blizak tome. Uzmimo kao
pretpostavku za sve nadalje, da san nije somatska, ve jedna
psihika pojava. to to ima znaiti - znate, no to nam daje
pravo za ovakvu tvrdnju? Nita, ali - nismo niti sprijeeni, da
je uinimo. Stvar stoji ovako: ako je san somatska pojava, ta
da nas se on uope ne tie; moe nas zanimati samo pod pret
postavkom, da je on jedna duevna pojava. Dakle, radimo pod
pretpostavkom kao da on to uistinu i jeste, da bismo vidjeli
to e iz toga proizai. Ishod naeg rada odluit e o tome, ho
emo li zadrati ovu tvrdnju, te hoemo li je i samu smjeti
predstaviti kao rezultat. A to zapravo elimo postii, zbog
ega to radimo? elimo ono, emu se u znanosti openito
stremi - razumijevanju tih pojava, uspostavljanju povezanos
ti meu njima, te na kraju krajeva, tamo gdje je to mogue i irenju svoje moi na njih.
Nastavljamo, dakle, na rad podrazumijevajui, da je san
psihika pojava. Tada ona predstavlja djelatnost i izraavanje
sanjaa, ali takvo, koje nam ne govori nita, koje ne razumije
mo. A to vi inite u sluaju, kad vam ja izjavim neto, to
vam je nerazumljivo? Pitate me, nije li istina? Zbog ega onda
106
119
VII. predavanje
VIII. predavanje
DJEJI SNOVI
143
144
IX. predavanje
CENZURA SNA
146
X. poglavlje
SIMBOLIKA U SNU
Moje dame i gospodo! Otkrili smo, da je iskrivljenje snova
koje nam ometa razumijevanje sna posljedica djelatnosti jed
ne cenzure, usmjerene protiv neprihvatljivih, nesvjesnih elja.
No, naravno da nismo ustvrdili, kako je cenzura i jedini im
benik koji je kriv za iskrivljenje sna, jer daljnjim prouava
njem sna moemo doi do otkria, da u takvom ishodu sudje
luju i drugi momenti. To je kao kad bismo rekli da - kad bi
cenzura sna i bila iskljuena, jo uvijek ne bismo bili u stanju
razumjeti snove, osim ako manifestni san ne bi bio istovjetan
latentnim mislima sna.
Ovaj drugi moment koji san ini neprozirnim, ovaj novi
doprinos iskrivljenju sna otkrivamo, kad svrnemo pozornost
na jednu prazninu u naoj tehnici. Ve sam vam priznao da
analiziranima ponekad uistinu nita ne pada na um u vezi s
pojedinim elementom sna.
Naravno, to se ne dogaa onoliko esto, koliko oni to
tvrde; a u mnogim se sluajevima pomisao uspijeva iznuditi i
upornou. Ali, ipak preostaju sluajevi u kojima asocijacija
zakazuje, ili - ako je iznuena, ne daje ono to od nje oeku
jemo. Dogodi li se to tijekom psihoanalitikog lijeenja, tada
tom elementu pripada posebno znaenje, kojim se ovdje
neemo baviti. No, to se dogaa i kod tumaenja snova nor
malnih osoba, ili kod tumaenja vlastitih snova. Uvjeri li se
158
enske, primjerice - malo dijete - mali sin ili mala ki. Dru
gi put se jedan preteno muki simbol koristi za enske ge
nitalije, ili obrnuto. To se ne razumije tako dugo, dok se ne
postigne uvid u razvitak seksualnih predodbi kod ljudi. U
nekim sluajevima ova dvojakost simbola moe biti tek pri
vidna; a oni najizraajniji meu simbolima - kao oruje, tor
ba, sanduk - izuzeti su i od ove biseksualne primjene.
Sada u vam dati pregled podruja, s kojih je preuzeta ve
ina seksualnih simbola, i to ne polazei od prikazanog, ve
od simbola, pa tome pridodati nekoliko dodataka naroito s
obzirom na simbole kod kojih je ono zajedniko nerazumlji
vo. Takav jedan zamraeni simbol je eir, a moda i uope
pokrivala za glavu, koja u pravilu imaju muko, no ipak su
sposobna i za ensko znaenje. Isto tako, kaput znai mukar
ca, moda ne uvijek i s genitalnim obiljejem. Slobodno upi
tate - zato. Visea kravata koju ene ne nose, jasan je muki
simbol. Bijelo rublje, i uope platno znai enski; haljine i
odore su, kako smo ve uli - zamjena za golotinju, tjelesne
obline; cipela, papua - enske spolne organe, a stol i drvo su
ve bili spomenuti kao zagonetni, no zasigurno enski sim
boli. Ljestve, stube, stubita su, s obzirom na kretanje po nji
ma, sigurni simboli spolnog odnosa. Pobliim razmatranjem
postaje uoljiva ritmika tog kretanja kao ono to je zajedni
ko, a moda ak i porast uzbuenja te ostajanja bez daha, to
se vie netko uspinje.
Krajolik smo ve ocijenili kao prikazivanje enskih geni
talija. Brdo i stijena simboli su mukog uda; vrt je uestali
simbol enskog spolnog organa. Voe (plod) nije zamjena za
dijete, ve za grudi. Divlje ivotinje znae neobino uzbuene
ljude, ostale zle nagone, strasti. Cvjetanje i cvijee oznaavaju
genitalije ene, ili tonije - djevianstvo. Ne zaboravite, da su
cvjetovi ustvari - genitalije biljaka.
167
179
XI. predavanje
RAD SNA
Moje dame i gospodo! Ako ste i svladali cenzuru snova i
prikazivanje simbola, iskrivljenje snova niste jo dodue posve
svladali, no - ipak ste u stanju razumjeti veinu snova. Pritom
se sluite objema tehnikama koje se meusobno dopunjavaju
- izazivate pomisli sanjaa sve dok od zamjene ne prodrete do
onog Pravog, te simbole zamjenjujete njihovim znaenjem
prema vlastitim saznanjima. Odreenim nesigurnostima, do
kojih pritom dolazi, pozabavit emo se kasnije.
Sad moemo iznova nastaviti s jednim poslom koji smo
ve i ranije pokuali obaviti, no s nedostatnim sredstvima kad smo prouavali odnose izmeu elemenata snova i onog
njihovog Pravog tumaenja, te pritom utvrdili etiri takva
glavna odnosa: kao dio prema cjelini, kao pribliavanje ili nagovijetanje, kao simboliki odnos i kao plastino prikazivanje
rijei. Isto ovo elimo u veoj mjeri poduzeti tako, da mani
festni sadraj sna u cjelini usporedimo s dobivenim tumae
njem latentnog sna.
Nadam se, da ovo dvoje neete nikada vie pobrkati jedno
s drugim. Uspijete li u tome, tada ste u razumijevanju snova
postigli vjerojatno vie, no veina itatelja mog djela Tuma
enje snova. Dopustite i da vas jo jednom podsjetim, kako
se onaj rad, kojim se latentni san pretvara u manifestni, naziva
radom snova. Rad kojim se napreduje u obrnutom smjeru, koji
180
186
187
193
XII. predavanje
209
XIII. predavanje
ARHAINE OSOBINE
I INFANTILIZAM SNOVA
Moje dame i gospodo! Nadoveimo se iznova na na rezultat
- da rad snova pod utjecajem cenzure snova prevodi latentne
misli snova u drugi nain izraavanja. Latentne misli nisu
nita drugo, no poznate, svjesne misli naeg budnog ivota;
novi nain njihova izraavanja nerazumljiv nam je zbog mno
gostrukosti osobina. Rekli smo, da se on protee na stanja
naeg intelektualnog razvitka koja smo ve odavno nadvlada
li, na slikovni govor, simboliki odnos, a moda ak i na od
nose koji su postojali prije razvitka naeg misaonog govora.
Stoga smo nain izraavanja rada snova nazvali arhainim ili
regresivnim.
Iz toga moete izvui zakljuak, da bi se produbljivanjem
prouavanja rada snova moralo uspjeti stii do vrlo vrijednih
spoznaja o nedostatno poznatim poecima naeg intelektual
nog razvitka. Nadam se da e tako i biti, no ovim se poslom
do sada nitko nije pozabavio. Pravrijeme, u koje nas odvodi
rad snova, dvojako je: prvo, to je osobno pravrijeme - djetinj
stvo, a s druge strane i ono filogenetsko pravrijeme, ukoliko
svaki pojedinac u svom djetinjstvu na neki nain ponavlja
skraeni razvojni put ljudske vrste. Hoe li uspjeti razlikovati
koji to dio latentnih duevnih procesa potjee iz osobne, a koji
iz filogenetske davnine - smatram, da to i nije nemogue. Ta210
224
XIV. predavanje
ISPUNJENJE ELJA
Moje dame i gospodo! Trebam li vam jo jednom izloiti put
koji smo do sada ostavili iza sebe? Da smo primjenom nae
tehnike naili na iskrivljenje snova, najprije odluili da ga iz
bjegnemo, a potom iz infantilnih snova dospjeli do odluuju
ih spoznaja o sutini sna? Da smo zatim, opremljeni rezulta
tima ovih istraivanja, izravno napali iskrivljenje snova, te ga
- nadam se - uspjeli korak po korak savladati? No, sada si
moramo rei da se ono to smo pronali na jednom i na dru
gom putu, ba posve i ne slae. Naa e zadaa biti - poveza
ti oba ova rezultata, i izmiriti ih jednog s drugim.
S obje nam je strane proizalo, da se rad snova uglavnom
sastoji od pretvaranja misli u halucinatorni doivljaj. Kako se
to moe dogoditi, dosta je zagonetno i po sebi; no, to je pro
blem ope psihologije koji nas ovdje ne treba zaokupljati. Iz
djejih snova smo saznali, da rad snova smjera uklanjanju
nekog duevnog podraaja koji ometa spavanje ispunjenjem
elje. O iskrivljenim snovima nismo mogli rei nita slino,
prije no to smo ih nauili tumaiti.
No, od samog je poetka nae oekivanje iskrivljene sno
ve nastojalo dovesti do istih stajalita kao kod infantilnih.
Prvo ispunjenje ovog oekivanja donijelo nam je spoznaju, da
su svi snovi - zapravo snovi djece, te da rade s infantilnom
graom, s djejim duevnim osjeajima i mehanizmima.
225
elje - ispunjenje strepnje - ispunjenje kazne. Na ovo se nadovezuje i to, da je strepnja izravna suprotnost elji, da su
proturjenosti u asocijacijama meusobno izrazito bliske, te
da se - kako smo uli, sastaju u nesvjesnom. Nadalje, da je i
kazna takoer ispunjenje elje one druge osobe, koja cenzuri
ra.
U cjelini, dakle, nisam uinio nikakav ustupak vaem pri
govoru na teoriju ispunjenja elja. Ali, obvezni smo dokazati
ispunjenje elje na bilo kojem iskrivljenom snu odabranom
po volji, i zasigurno se ne elimo ukloniti ovoj zadai. Posegnimo za onim ve protumaenim snom o tri slabe kazaline
ulaznice za 1,5 forinta, na kojem smo ve podosta nauili. Na
dam se da ga se jo sjeate. Dama, koju suprug tijekom dana
obavijesti da se vjerila njena prijateljica Elise, mlaa od nje
samo tri mjeseca, sanja da sa suprugom sjedi u kazalitu. Jed
na je strana parketa gotovo prazna. Suprug joj govori da su i
Elise i njen vjerenik takoer eljeli doi u kazalite, ali nisu
mogli, jer su dobili samo loe ulaznice - tri za forintu i pol.
Ona misli da to i nije neka nesrea. Otkrili smo, da se misli
sna odnose na njenu srdbu, jer se udala tako rano, te na ne
zadovoljstvo vlastitim suprugom. Smijemo biti ljubopitljivi:
kako su se ove tmurne misli preradile u ispunjenje elje, i gdje
im se pronalazi trag u manifestnom sadraju. Sada ve znamo
da je element prerano, prijevremeno cenzura uklonila iz
sna. Prazan parket je nagovjetaj za to. Ono zagonetno tri za
forintu i pedeset postat e nam, zahvaljujui pomoi simbo
like koju smo od tada nauili, bolje razumljivo.1 Taj broj 3
stvarno oznaava mukarca, a manifestni element se lako pre
vodi: kupiti si mua mirazom. (Za svoj sam miraz mogla
!
232
Jedno drugaije, blisko tumaenje ovog broja 3 kod te ene bez djece
neu spominjati, jer ova analiza nije za to pruila nikakvu grau.
240
XV. predavanje
NESIGURNOSTI I KRITIKE
Moje dame i gospodo! Ipak ne elimo napustiti podruje sna,
a da ne obradimo najuobiajenije sumnje i nesigurnosti, koje
se povezuju s naim dosadanjim novostima i shvaanjima.
1. Va bi dojam mogao biti, da rezultati naeg rada na tu
maenju snova, usprkos ispravnom koritenju tehnike, dopu
taju toliko mnogo neizvjesnosti, da je time ipak osujeen po
uzdani prijevod manifestnog sna u latentne misli snova. Za
ovo ete navesti, prvo, da se nikad ne zna treba li neki odree
ni element sna shvatiti u stvarnom ili simbolikom smislu, jer
stvari koje se koriste kao simboli ipak zbog toga ne prestaju
biti ono to jesu. No, ne postoji li objektivni oslonac da bi se o
tome odluilo, tada tumaenje ostaje u ovoj toki preputeno
slobodnoj volji tumaa snova. Nadalje, uslijed preklapanja
proturjenosti, kod rada snova uvijek ostaje neodreeno treba
li neki odreeni element shvatiti u njegovu pozitivnom ili ne
gativnom smislu - kao takvog kakav jeste, ili kao njegovu
suprotnost. Nova prilika za djelovanje samovolje tumaa sno
va. Tree, zbog onih snu tako dragih obrata svih vrsta, tuma
snova slobodno poduzima takav jedan obrat na onom mjestu
sna, na kojemu sam to eli. I konano, vjerojatno ste se osjetili
pozvani i zato, jer ste uli kako se samo rijetko moe biti si
guran da je pronaeno tumaenje ujedno i ono jedino mogue.
Moe postojati opasnost, da se previdi neko posve doputeno,
241
e se, s druge strane, prava ocjena sna moi postii tek nakon
upoznavanja neurotskih pojava.
Ne znam kako ete vi misliti o tome, ali moram ustvrditi
da mi nije ao to sam toliko vaeg zanimanja i vremena, koje
nam je stajalo na raspolaganju, posvetio problemu snova. Ni
na kojem se drugom predmetu ne moe toliko brzo stei uvje
renje o ispravnosti tvrdnji na kojima psihoanaliza stoji i pada.
Bilo je potrebno mnogo mjeseci, pa ak i godina najnaporni
jeg rada, da bi se pokazalo kako simptomi nekog sluaja neurotskog oboljenja imaju svoj smisao, slue odreenoj namjeri
i proizlaze iz sudbina osoba, koje od njih trpe. No, i jednom
nastojanju od nekoliko sati moe uspjeti dokazati isti takav
odnos stvari za djelovanje sna, koji je u poetku posve nera
zumljiv i zamren, a time i potvrditi sve pretpostavke psiho
analize - nesvjesnost duevnih procesa, posebne mehanizme
kojima se pokoravaju i nagonske snage, koje se kroz njih is
kazuju. A kad poveemo temeljitu analogiju u izgradnji sna i
neurotskog simptoma s brzinom promjena, koje jednog sanjaa pretvaraju u budnog i razumnog ovjeka, stjeemo sigur
nost da i neuroza poiva na promijenjenoj igri snaga izmeu
sila duevnog ivota.
253
TREI DIO
OPA ZNANOST O
NEUROZAMA
[1917. (1916.-17.)]
254
255
XVI. poglavlje
PSIHOANALIZA I PSIHIJATRIJA
Moje dame i gospodo! Drago mi je to vas iznova vidim, radi
nastavka naih razgovora nakon jednogodinjeg razdoblja.
Prole sam vam godine izloio psihoanalitiko istraivanje
omaki i snova; sada vas pak elim uvesti u razumijevanje
neurotskih pojava, koje - kako ete ubrzo uvidjeti, imaju s
njima mnogo toga zajednikog. No, unaprijed vam kaem,
ovaj put vam neu moi osigurati isti onakav poloaj naspram
sebe kao prole godine. Tada mi je bilo stalo do toga da ne
uinim niti jedan korak bez vas, da bih ostao u suglasju s
vaim prosudbama; s vama sam i mnogo raspravljao, podvr
gavao se vaim prigovorima, zapravo priznavao vas i vae
zdravo razumijevanje ljudi kao odluujuu instanciju. No,
tako vie dalje ne moe, i to zbog jednostavnog stanja stvari
- omake i snovi vam nisu bili nepoznati kao pojave; moglo
bi se rei, da ste imali gotovo isto onoliko iskustava s njima
koliko i ja, ili vam je bilo lako pribaviti ih isto toliko. Ali, po
druje neuroza vam je strano; osim ako i sami niste lijenici,
do njega nemate nikakva drugog pristupa izuzev putem mojih
obavijesti; a to vam pomae i najbolje prosuivanje, ne pos
toji li i bliskost s graom koja se prosuuje?
No, ovu moju najavu nemojte shvatiti na takav nain, da
u sada odravati dogmatska predavanja i zahtijevati vae
bezuvjetno povjerenje. Takvim bi mi nesporazumom uinili
256
257
269
na sadraj ideje ludila, te nam daje vrlo opu i udaljenu etiologiju ukazivanjem na naslijee, umjesto da prvo pokae posebniju i bliu uzronost. No, lei li u tome neko proturjeje,
neka suprotnost? Nije li to prije - nadopunjavanje? Ako na
sljedni moment proturjei znaenju doivljaja, ne uklapaju li
se tada oba na najdjelotvorniji nain? Priznat ete mi da u
sutini psihijatrijskog rada ne lei nita, to bi se moglo pro
tiviti psihoanalitikim istraivanjima. Dakle, psihijatri su oni
koji se protive psihoanalizi, a ne psihijatrija. Psihoanaliza se
prema psihijatriji odnosi otprilike kao histologija prema
anatomiji; jedna prouava vanjske oblike organa, a druga nji
hovu grau od tkiva i elementarnih dijelova. Proturjenost
izmeu obiju ovih vrsta prouavanja, od kojih se jedna nas
tavlja na drugu, ne moe se ba lako zamisliti. Znate da nam
danas anatomija slovi kao osnova znanstvene medicine, ali postojalo je i vrijeme, u kojem je isto tako bilo zabranjeno
komadati ljudska trupla da bi se upoznala unutarnja graa
tijela; isto se tako danas ini, da je zabranjeno baviti se psi
hoanalizom kako bi se spoznalo unutarnje ustrojstvo
duevnog ivota. Moe se predvidjeti da e nam neko i ne ba
tako udaljeno vrijeme donijeti spoznaju, da znanstveno pro
dubljena psihijatrija nije mogua bez dobrog poznavanja
dublje smjetenih nesvjesnih procesa u duevnom ivotu.
271
XVII. predavanje
SMISAO SIMPTOMA
Moje dame i gospodo! Na proteklom sam vam predavanju raz
loio, da se klinika psihijatrija malo bavi pojavnim oblikom i
sadrajem pojedinih simptoma, ali da je psihoanaliza upravo
ovdje zapoela i utvrdila kao prvo, da je simptom pun smisla
te da je povezan s doivljajem bolesnika. Smisao neurotinih
simptoma prvi je otkrio J. Breuer prouavanjem i sretnim
postavljanjem jednog sluaja histerije, koji je od tada postao
vrlo poznat (1880.-82.). Tono je, da je i P. Janet neovisno o
tome dospio do istog dokaza; ovom francuskom istraivau
ak pripada i prvenstvo u literaturi, jer je Breuer svoje proua
vanje objavio tek vie od desetljea kasnije (1893.-95.), dok je
suraivao sa mnom. Uostalom, moe nam biti posve svejedno
od koga potjee ovo otkrie, jer vi znate da se do svakog
otkria stizalo vie nego samo jednom, a da se ni do jednog
nije dospjelo odjednom, te da uspjeh ionako ne ide ukorak sa
zaslugama. Amerika nije dobila ime po Columbu. Prije
Breuera i Janeta, ve je i veliki psihijatar Leuret izrekao
miljenje, da bi se ak i delirij duevno bolesne osobe trebao
prepoznati kao smislen, kad bismo samo razumjeli kako da ga
prevedemo. Priznajem da sam dugo vremena bio spreman vrlo
visoko cijeniti zaslugu P. Janeta u razjanjenju neurotskih
simptoma, jer je on nesvjesne ideje, koje gospodare bolesnici
ma - idees inconscientes - shvatio kao izraavanja. No, Janet
272
286
287
289
XVIII. predavanje
303
XIX. predavanje
OTPOR I POTISKIVANJE
Moje dame i gospodo! Da bismo u razumijevanju neuroza
napredovali dalje, potrebna su nam nova iskustva, dok dva
ve imamo. Oba su vrlo neobina, i svojevremeno su bila vrlo
iznenaujua. Naravno, vi ste na oba pripravljeni kroz nae
prologodinje rasprave.
Prvo: kad se prihvatimo toga da izlijeimo nekog obolje
log, da ga oslobodimo njegovih bolesnih simptoma, tada nam
on prua grevit, ilav otpor, koji traje tijekom itavog lije
enja. To je jedna toliko neobina injenica, da ne smijemo
oekivati kako e joj se mnogo vjerovati. Najbolje je da se
rodbini bolesnika o tome nita niti ne govori, jer ona nikada i
ne misli bilo to drugo, no da je to samo na izgovor kojim
elimo opravdati dugotrajnost ili neuspjeh naeg lijeenja. I
bolesnik proizvodi sve pojavnosti ovog otpora ne prepozna
jui ih kao takve, pa je ve velik uspjeh kad ga navedemo na
to, da se pronae u tom shvaanju i da s njime rauna. Po
mislite ipak - bolesnik, koji toliko pati zbog svojih simptoma
i pri tome primorava i svoje najblie da trpe zajedno s njim,
koji na sebe eli preuzeti tolike rtve u vremenu, novcu, trudu
i samosvladavanju da bi ih se oslobodio, on da bi se u intere
su svoje bolesti trebao boriti protiv svog pomagaa. Kako sa
mo nevjerojatno mora zazvuati ovakva tvrdnja! Pa ipak, tako
je; kad nam se predbacuje ova nevjerojatnost, tada trebamo
samo odgovoriti da to nije bez analogije, te da i svaki onaj,
304
319
XX. predavanje
met ispunjava sve elje - cipela, komad bijelog rublja, fetiisti. Dalje su na redu osobe koje, istina, ude za itavim
objektom, ali pred njega postavljaju posve odreene, udno
vate ili jezive zahtjeve, pa ak i takve, da se mora pretvoriti u
nepomino truplo bez obrane, te ga pod zloinakom prisilom
i ine takvim, da bi u njemu mogli uivati. Dosta strahota s
ove strane!
Drugo mnotvo predvode oni nastrani, koji su kao cilj
svojih seksualnih elja postavili ono, to je inae uobiajeno
samo uvodna i pripremna radnja. Dakle, oni koji naginju gle
danju i dodirivanju druge osobe, ili promatranju njenih intim
nih djelatnosti, ili koji razotkrivaju vlastite dijelove tijela koje
bi trebalo sakrivati, sve u nekom mranom oekivanju da e
ih druga strana nagraditi istom takvom uslugom. Potom slije
de zagonetni sadisti, ije njene udnje ne poznaju nikakva
drugog cilja, ve nanositi svom objektu boli i patnje, i to od
nagovjetaja ponienja pa sve do tekih tjelesnih povreda, te
- kao zbog izravnanja, njihova suprotnost - mazohisti, iji je
jedini uitak da od svog ljubljenog objekta otrpe sva ponie
nja i patnje kako u simbolikom, tako i u stvarnom obliku. I
drugi, kod kojih se vie ovakvih neuobiajenih uvjeta ujedi
njuje i ukrta, a konano moramo jo otkriti i to, da svaka od
ovih grupa postoji dvostruko; naime, da pored jedne, koja
svoje seksualno zadovoljenje trai u stvarnosti postoji i druga,
koja se zadovoljava time da samo zamilja takva zadovolje
nja, koja uope ne treba neki stvarni objekt, ve ga moe
zamijeniti matanjem.
Pritom se ne moe podvrgnuti niti najmanjoj dvojbi da je
u ovim ludostima, neobinostima i jezovitostima uistinu na
djelu - seksualno djelovanje tih ljudi. Ne samo to ih oni sami
shvaaju takvim, pa osjeaju taj zamjenski odnos, ve i mi
trebamo sebi rei da to u njihovu ivotu igra onakvu ulogu,
323
337
XXI. predavanje
RAZVIJANJE LIBIDA
I SEKSUALNE ORGANIZACIJE
Gospodo moja! Imam dojam da vam ba i nisam uspio zaista
uvjerljivo pribliiti vanost nastranosti za nae poimanje sek
sualnosti. Stoga to elim ispraviti i nadoknaditi to vie mogu.
Odnos ba i nije takav, da su nas jedino nastranosti primo
rale na onu izmjenu pojma seksualnosti koja nam je pribavila
onako estok otpor. Istraivanje infantilne seksualnosti tome je
doprinijelo jo i vie, a podudaranje tih dviju stvari postalo je
za nas odluujue. Ali izraavanja infantilne seksualnosti, ma
kako ona bila oevidna u kasnijim godinama djetinjstva, ini
se da u svojim poecima ipak isparavaju u neodreenom. Tko
ne eli pripaziti na povijest razvitka i analitiku povezanost,
poricat e im karakter seksualnog, te im zauzvrat priznati bilo
kakav nediferencirani karakter. Ne zaboravite da mi trenutno
nismo u posjedu nekog ope prihvaenog obiljeja za seksual
nu prirodu jednog postupka, osim ako se opet ne radi o pri
padnosti funkciji razmnoavanja, to moramo odbaciti kao
isuvie uzak stav. Bioloki kriteriji, kako ih je W. Fliess raz
loio u periodinosti od 23 do 28 dana, jo su uvijek posve
sporni; kemijske osobine seksualnih procesa koje smijemo na
sluivati, tek oekuju svoje razotkrivanje. Naprotiv, seksualne
nastranosti odraslih neto su i dohvatljivo, i nedvojbeno. Kako
pokazuje ve i njihov ope prihvaeni naziv, one su nesumnji338
'
Kad bi mali divljak bio preputen samom sebi, zadravajui svu svoju
glupost, te kad bi s malo svog djejeg razuma spojio silnu strast mukar
ca od trideset godina, tada bi zaokrenuo vratom ocu, i spavao sa svojom
majkom.
357
XXII.predavanje
GLEDITA RAZVITKA I
REGRESIJE. ETIOLOGIJA
Moje dame i gospodo! uli smo da funkcija libida prolazi kroz
opsean razvitak, dok ne uspije stupiti u slubu razmnoava
nja na takozvani normalan nain. Sad bih vam elio izloiti,
kakvo znaenje ova injenica ima za uzrokovanje neuroza.
Vjerujem da smo usuglaeni s uenjima ope patologije
kad pretpostavljamo, da takav razvitak sa sobom donosi dvije
vrste opasnosti: prvo, onu od zapreka, i drugo, onu od regresi
je. To znai da e se uz opu sklonost biolokih procesa k va
rijacijama morati dogoditi, da nee ba svi pripremni stupnje
vi protei jednako dobro, niti u cijelosti biti nadvladani; dije
lovi funkcija bit e trajno zadrani na ovim ranim stupnjevima,
a u cjelokupnu sliku razvitka umijeat e se i odreena mjera
razvojnih zapreka.
Potraimo analogije za ove procese i na drugim podruji
ma. Kad bi itav jedan narod napustio svoje nastambe da bi
potraio nove, kako se to esto dogaalo u ranijim razdobljima
ljudske povijesti, tada on posve sigurno nije na novo mjesto
stizao u svom punom broju. Bez obzira na druge gubitke, re
dovito se moralo dogaati da se manje grupe ili druine ovih
noiako putem zaustave, i nastane na nekoj od tih postaja, dok
bi glavna masa krenula dalje. Ili, da potraimo nama blie us
poredbe, vi znate da kod najviih ivotinjskih sisavaca muke
358
niem stupnju nesvjesnog. Potiskivanje je tako jedan topiko dinamiki, a regresija jedan isto opisni pojam. Ali, pod onim
to smo do sada nazivali regresijom te doveli u odnos s fiksi
ranjem, mislili smo iskljuivo na povratak libida ranijim posta
jama svoga razvitka, dakle na neto, to je u svojoj sri posve
razliito od potiskivanja, i posve neovisno o njemu. Takoer,
regresiju libida ne moemo nazvati posve istim psihikim po
stupkom, i ne znamo koje bismo joj mjesto trebali namijeniti u
duevnom ustroju. Pa i kad iskazuje najsnaniji utjecaj na
duevni ivot, ipak je organski faktor u njoj onaj, koji je naj
izraeniji.
Razjanjenja kakva su ova, moja gospodo, moraju se ui
niti pomalo turima. Okrenimo se stoga klinici, da bismo iz
njih izveli neto dojmljivije primjene. Vi znate da su i histeri
ja i opsesijska neuroza dva glavna predstavnika grupe neuroza
prijenosa. Kod histerije, istina, postoji regresija libida ka pri
marnim incestuoznim seksualnim objektima, i to posve redo
vito, ali nema gotovo nikakve regresije na neki raniji stupanj
seksualne organizacije. No, zato potiskivanju pripada glavna
uloga u mehanizmu histerije. Smijem li si dopustiti da naa
dosadanja provjerena saznanja o ovoj neurozi dopunim jed
nom konstrukcijom, tada bih odnos stvari mogao opisati na
sljedei nain: sjedinjenje djelominih nagona obavljeno je
pod primatom genitalija, ali se njegovi rezultati sudaraju s ot
porom predsvjesnog, koji je povezan sa svjesnim sustavom.
Dakle, genitalna organizacija vai za nesvjesno, ali ne isto tako
i za predsvjesno, a ovo zastranjenje predsvjesnog stvara jednu
sliku, koja ima odreenih slinosti sa stanjem prije primata ge
nitalija. Ali, to je ipak neto posve drugaije. - Od obiju regre
sija libida daleko je uoljivija ona koja se vee uz raniji stupanj
seksualne organizacije. Kako ona nedostaje kod histerije, a i
tavo nae shvaanje neuroza jo isuvie potpada pod utjecaj
362
genitalije, a niti sve ostale drai ene ne znae nita, koji dos
pijeva do neodoljivog seksualnog uzbuenja samo zahvalju
jui nozi obuvenoj u cipelu posve odreenog oblika, uspio se
prisjetiti jednog doivljaja iz svoje este godine, koji je postao
mjerodavan za ovakvo fiksiranje njegovog libida. Sjedio je na
klupici uz guvernantu, kod koje je doao na sat engleskog jezi
ka. Guvernantu - staru, mravu, nelijepu djevojku vodnjikavih
plavih oiju i prasta nosa, boljela je toga dana noga, pa ju je
obuvenu u barunastu papuu ispruila na jastuku; sama njena
noga bila je pritom najpomnije prekrivena. Takva jedna
mrava, ilava noga kakvu je tada vidio kod guvernante posta
la je, nakon jednog srameljivog pokuaja normalnih seksual
nih djelatnosti u pubertetu, njegov jedini seksualni objekt, i o
vjek bi bio neodoljivo privuen kad bi se takvoj nozi pridrui
le i druge crte koje bi ga podsjetile na izgled one engleske gu
vernante. Ali, zbog ovakvog fiksiranja svog libida ovjek nije
postao neurotiar, ve - nastran, postao je fetiist stopala, kako
to kaemo. Vidite, dakle, da krug djelovanja libida daleko
nadilazi podruje neuroza, iako je pretjerano, a uz to jo i
preuranjeno fiksiranje libida nuno za uzrokovanje neuroze.
No, i ovaj bi uvjet sam za sebe bio isto onoliko malo odluu
jui, kao i ranije spomenuta uskrata.
ini se, dakle, da problem uzroka neuroza postaje sve slo
eniji. I zaista, psihoanalitiko istraivanje nas upoznaje s jed
nim novim imbenikom na kojeg se nismo osvrtali u naem
etiolokom nizu, a najbolje se razaznaje u onim sluajevima, u
kojima se dotadanje dobro zdravstveno stanje iznenada reme
ti neurotinim oboljenjem.
Kod ovih se osoba redovito nailazi na pokazatelje suko
bljavanja elja ili na psihiki sukob (konflikt), kako smo
navikli rei. Jedan dio osobnosti zastupa odreene elje, dok
im se drugi opire i brani od njih. Bez takvog sukoba, neuroze
368
377
XXIII. predavanje
397
XXIV. poglavlje
OBINA NERVOZA
Moje dame i gospodo! Nakon to smo u posljednjim predava
njima ostavili za sobom jedan tako teak dio rada, naputam
za neko vrijeme taj predmet, i okreem se - vama.
Naime, znam da ste nezadovoljni. Drugaije ste zamislili
jedan uvod u psihoanalizu. Oekivali ste da ete sluati o
ivopisnim primjerima, a ne o teoriji. Kaete mi, da ste samo
jednom - kad sam vam iznio usporedbu u prizemlju i na pr
vom katu - shvatili poneto o uzrocima neuroza, no to su
ipak morala biti stvarna promatranja, a ne izmiljene pripovi
jesti. Ili, kad sam vam u poetku priao o dva simptoma nadajmo se samo da nisu i oni izmiljeni - te pred vama ra
zvio njihovo rjeenje i povezanost sa ivotom bolesnika, tada
ste shvatili smisao simptoma; nadali ste se, da u na taj na
in i nastaviti. Umjesto toga, dao sam vam opsene i teko
pregledne teorije koje nikad nisu bile cjelovite, kojima se uvi
jek pridodavalo poneto novo; radio sam s pojmovima koje
vam jo nisam ni predstavio, iz opisnog prikaza prelazio na
dinamiko shvaanje, a iz njega opet u neko takozvano eko
nomsko; uinio sam vam teko shvatljivim, koje od upotri
jebljenih rijei zapravo znae isto, ali se mijenjaju jedino
zbog razloga da bi ljepe zazvuale, dopustio da se pred vama
pojave takvi sveobuhvatni stavovi kakvi su naelo ugode, na
elo stvarnosti i filogenetski naslijeen posjed, te - umjesto
398
Niti ova podjela nije prola bez opiranja. Dodue, sva su ova
imena u uporabi, ali je njihov sadraj neodreen i kolebljiv.
Ima i onih lijenika, koji se opiru bilo kakvom razlikovanju
unutar zamrenog svijeta neurotikih pojava, svakom nagla
avanju klinikih jedinki, osobnostima oboljenja, pa ak ne
priznaju niti razdvajanje aktualnih neuroza i psihoneuroza.
Mislim da su otili predaleko, i to ne putem koji vodi k na
pretku. Spomenuti oblici neuroza ponekad se pojavljuju isti,
ali su ee izmijeani jedan s drugim, te s nekom psihoneurotikom boleu. Takvo pojavljivanje nas ne treba natjerati da
odustanemo od njihova razlikovanja. Pomislite na razliku iz
meu uenja o mineralima i uenja o stijenama u mineralo
giji. Minerali se opisuju kao jedinke, vjerojatno oslanjanjem
na okolnost da se esto javljaju kao kristali, otro razgranieni
od svoje okoline. Stijene se sastoje od mjeavina minerala
koji se zasigurno nisu vezivali sluajno, ve uslijed okolnosti
nastajanja. U znanosti o neurozama jo uvijek premalo razu
mijemo tijek razvoja, da bismo osmislili neto slino znanosti o stijenama. Ali, zasigurno inimo ispravno kad najprije iz
mase izdvajamo klinike jedinke koje su nam prepoznatljive,
i koje se tako mogu usporediti s mineralima.
Jedan odnos izmeu simptoma aktualnih neuroza i psi
honeuroza koji je vrijedan pozornosti, donosi nam jo jedan
vaan doprinos za spoznaju o simptomskoj tvorbi kod ovih
potonjih; naime, simptom aktualne neuroze esto je jezgra i
predstupanj psihoneurotikog simptoma. Takav se odnos naj
jasnije zapaa izmeu neurastenije i neuroze prijenosa koju
nazivamo histerijom konverzije, izmeu neuroze strepnje i
histerije strepnje, ali takoer i izmeu hipohondrije i oblika,
koje emo kasnije spomenuti kao parafreniju (Dementia Praecox i paranoja). Uzmimo kao primjer sluaj histerijske gla
vobolje, ili bolova u kriima. Analiza nam pokazuje da je on
411
412
XXV. predavanje
STREPNJA
Moje dame i gospodo! Ono to sam vam na posljednjem pre
davanju iznio o obinoj nervozi, sigurno ste prepoznali kao
najnepotpunije i najnedostatnije od mojih izlaganja. I ja to
znam, no mislim da vas u njemu nita nije udilo vie, nego
to, to nije bilo govora o strepnji, radi koje se ipak veina ner
voznih osoba jada, koju sami oznaavaju svojom najstra
nijom patnjom, i koja uistinu kod njih dosee nevjerojatan
intenzitet, a kao posljedicu moe imati i poduzimanje najsuludijih mjera. Ali, barem vas u tome nisam elio zakinuti; na
protiv, problem strepnje namjeravam postaviti naroito otro,
i opseno ga obraditi pred vama.
Samu strepnju vam ne trebam predstavljati; svatko je od
nas upoznao bilo kada na samom sebi taj osjeaj, ili ispravnije reeno, to afektno stanje. Ali, mislim da se nikad nije do
voljno ozbiljno zapitalo zbog ega upravo nervozni imaju to
liko vie, i toliko snanije strepnje od ostalih. Moda se to
smatralo razumljivim samim po sebi; pa, rijei nervozan i
prestraen se obino i koriste jedna za drugu tako, kao da
znae isto. Ali, nitko nema prava na to; postoje straljivi ljudi
koji inae uope nisu nervozni, a osim toga i nervozni koji
pate od mnogih simptoma meu kojima, meutim, nije prona
ena i sklonost strepnji.
413
znamo niti koji bi osjeajni sklop kod tih stvorenja bio ekvi
valentan naoj strepnji.
Moda e vas zanimati da ujete, kako se moe dospjeti
na ideju kao to je ova - da je in roenja izvor i uzor afekta
straha. Nagaanje u tome ima najmanjeg udjela; vie sam
posudio od naivnog razmiljanja naroda. Kad smo prije mno
go godina kao mladi bolniki lijenici sjedili u nekom resto
ranu na objedu, jedan nam je asistent na klinici za poroaje
pripovijedao zabavne zgode koje su se odvijale na posljed
njem ispitu za primalje. Jednu su kandidatkinju upitali to to
znai, kad se pri porodu u plodnoj vodi koja istjee pojavi i
mekonij (djeji izmet, ekskrement), a ona je odmah odgovo
rila, da se dijete - boji. Bila je ismijana, i pala je na ispitu. No,
ja sam u sebi stao na njenu stranu i poeo nasluivati, da je ta
jadna ena iz naroda svojim zdravim razumom razotkrila
jednu znaajnu vezu.
Prijeemo li sad na neurotinu strepnju, koje nam nove
pojavne oblike i odnose pokazuje strepnja kod nervoznih oso
ba? Ovdje treba opisati mnogo toga. Prvo nailazimo na jednu
openitu strepnju, gotovo bi se moglo rei - slobodno lebdeu, koja je spremna vezati se u mimoilaenju uz svaki sadraj
predodbe koji joj na neki nain odgovara, koja utjee na
rasuivanje, odabire oekivanja, vreba svaku priliku da bi se
opravdala. Ovo stanje nazivamo strepnjom oekivanja ili
bojaljivim oekivanjem. Osobe koje mui ova vrsta strepnje, uvijek izmeu svih mogunosti unaprijed vide samo one
najstranije, svaku sluajnost tumae kao pokazatelja neke
nesree, svaku neizvjesnost koriste u loem smislu. Na sklo
nost ovakvom oekivanju nesree nailazi se kod mnogih ljudi
koje se inae ne bi moglo oznaiti bolesnima, i to kao na
karakternu crtu, pa ih se opisuje kao pretjerano plaljive ili
pesimistine; no, upadljiva mjera strepnje oekivanja redovi418
go, kako se sjeate, ali smo pritom uvijek pratili samo sudbinu
predodbe koju je trebalo potisnuti, naravno - zato, jer se ona
mogla mnogo lake prepoznati i predstaviti. to se dogaa s
afektom koji je vezan uz potisnutu predodbu uvijek smo os
tavljali po strani, pa tek sada otkrivamo, da je daljnja sudbina
tog afekta - da bude pretvoren u strepnju, bez obzira u kojoj bi
se kvaliteti on inae uvijek iskazao pri normalnom odvijanju.
Ali, ova preobrazba afekta daleko je vaniji dio postupka
potiskivanja. Nije ba lako priati o tome, jer ne moemo
ustvrditi postojanje nesvjesnog afekta u istom onom smislu
kao i postojanje nesvjesne predodbe. Neka predodba ostaje
posve ista, osim jedne razlike - je li svjesna ili nesvjesna;
moemo iznijeti to odgovara jednoj nesvjesnoj predodbi.
Ali, jedan afekt je proces pranjenja, pa ga treba ocjenjivati
posve drugaije, nego predodbu; ne moe se rei to njemu
odgovara u nesvjesnom bez dubljeg razmiljanja i razjanja
vanja naih pretpostavki o psihikim procesima. A to ovdje ne
moemo poduzeti. No, elimo barem zadrati dojam koji smo
time stekli, da je razvijanje strepnje u uskoj vezi sa sustavom
nesvjesnog.
Rekao sam - preobrazba u strepnju, no bolje bi bilo: pra
njenje u obliku strepnje je daljnja sudbina libida pogoenog
potiskivanjem. Tome moram pridodati: ne i jedina, ili kona
na. Kod neuroza se odvijaju procesi koji nastoje uza se vezati
ovo razvijanje strepnje, to im razliitim putevima i uspijeva.
Kod fobija, na primjer, mogu se jasno razlikovati dva stupnja
neurotinog procesa. Prvi se stara o potiskivanju i prevoenju
libida u strepnju, koja je vezana za neku opasnost izvana.
Drugi se sastoji od izgradnje svih onih opreznosti i osiguranja,
koja bi trebala sprijeiti dodir s tom opasnou, s kojom se
postupa kao s izvanjskom. Potiskivanje odgovara pokuaju
bijega Ja pred libidom, koji se doivljava kao opasnost. Fobija
431
433
XXVI. predavanje
453
XXVII. predavanje
PRIJENOS
Moje dame i gospodo! Kako se sad pribliavamo zavretku
naih razgovora, kod vas e se pobuditi odreeno oekivanje,
koje vas ne smije zavesti. Sad sigurno mislite da vas nisam
sprovodio drvljem i kamenjem psihoanalitike grae zato, da
bih vas na kraju otpustio bez i jedne rijei o lijeenju, na ko
jem ipak poiva mogunost da se psihoanaliza uope i obav
lja. Ovo vam pitanje ne mogu niti predbaciti, jer pritom tre
bate upoznati jo jednu novu injenicu iz prouavanja, bez
koje bi razumijevanje svih onih bolesti koje smo istraivali
ostalo nepotpuno, i to na najosjetljiviji nain.
Znam da ne oekujete nikakve upute u tehniku, kojom bi
se trebala obavljati analiza u terapeutske svrhe. elite samo
najopenitije saznati, na kojem putu djeluje psihoanalitika
terapija i to ona otprilike prua. A imate i neosporno pravo da
to saznate. Meutim, ja vam to neu izlagati, ve zahtijevam,
da to otkrijete - vi sami.
Razmislite! Upoznali ste sve to je bitno od uvjeta obo
ljenja, kao i sve imbenike, koji kod oboljele osobe dolaze do
izraaja. Gdje tu ostaje prostor za terapeutsko djelovanje? Tu
je prije svega hereditarna dispozicija - ne govorimo esto o
njoj, jer je druga strana energino naglaava, a mi o njoj ne
mamo za rei nita nova. No, nemojte vjerovati da je pod
cjenjujemo; upravo kao terapeuti dovoljno jasno osjeamo
454
terapijom zadiremo u jedno drugo mjesto ove povezanosti ne ba u nama vidljive korijene pojava, no ipak dovoljno uda
ljeno od simptoma, u jedno mjesto koje nam je postalo pris
tupano kroz vrlo neobine odnose.
Dakle, to to moramo uiniti da bismo kod naeg paci
jenta nesvjesno zamijenili svjesnim? Nekada smo mislili da to
ide posve jednostavno - da je dostatno samo razotkriti to ne
svjesno, i onda mu to i objaviti. Ali, ve znamo da je to bila
kratkovidna zabluda. Naa spoznaja o nesvjesnom nema istu
vrijednost kao njegova spoznaja; kad mu objavimo svoje
spoznaje, tada ih on ne stavlja na mjesto nesvjesnog, ve uza
nj, i vrlo ih malo mijenja. To nesvjesno moramo si predoiti
vie topiki, moramo ga u njegovu sjeanju potraiti ondje,
gdje je i nastalo zbog potiskivanja. To se potiskivanje treba
ukloniti, pa se tek tada moe odvijati mirna zamjena nesvje
snog svjesnim. No, kako se dokida takvo jedno potiskivanje?
Ovdje naa zadaa ulazi u drugi stupanj. Prvi je bio traganje
za potisnutim, a zatim nadvladavanje otpora koji odrava to
potiskivanje.
Kako se uklanja otpor? Na slian nain: tako, da ga se ot
krije i objasni pacijentu. Jer, otpor takoer potjee iz potiski
vanja, istog onog koje pokuavamo razrijeiti, ili iz nekog ko
je se dogodilo ranije. Njega stvara protuzaposjedanje, to se
uzdiglo do potiskivanja odbojne tenje. Dakle, sada radimo
isto ono to smo eljeli uiniti jo na poetku - tumaimo, ra
zotkrivamo i objavljujemo; no, sada to inimo na pravom
mjestu. Protuzaposjedanje ili otpor ne pripada nesvjesnom,
ve pripada Ja, a on je na suradnik, pa ak i onda kada toga
nije svjestan. Znamo da se ovdje radi o dvostrukom smislu
rijei nesvjesno, s jedne strane kao o pojavi, a s druge kao
o sustavu. To se ini vrlo tekim i nejasnim; no, zar ne, radi se
samo o ponavljanju? Ve smo dugo bili pripremljeni na ovo.
460
472
XXVIII. predavanje
ANALITIKA TERAPIJA
Moje dame i gospodo! Vi znate, o emu emo danas govoriti.
Pitali ste me, zato se u psihoanalitikim terapijama ne po
sluimo izravno sugestijom, kad ve priznajemo da je na ut
jecaj znaajno vezan uz prijenos, to jest, da se zasniva na su
gestiji, pa ste tome pridruili i dvojbu - moemo li kod takve
prevlasti sugestije jo uope stati iza objektivnosti naih psi
holokih otkria. Obeao sam vam dati opsean odgovor.
Izravna sugestija, to je sugestija usmjerena protiv izraa
vanja simptoma, borba izmeu vaeg autoriteta i motiva bo
lesti. Pritom se ne starate mnogo o tim motivima, ve od bo
lesnika zahtijevate samo da potisne njihovo izraavanje kroz
simptome. Tada niti nema neke naelne razlike u tome jeste li,
ili niste, oboljelog uveli u hipnozu. Bernheim je opet njemu
svojstvenom otrinom ustvrdio, da je sugestija ono sutinsko
u pojavnostima hipnotizma, te da je ve i sama hipnoza rezul
tat sugestije, jedno sugerirano stanje, pa se s velikim arom
bavio sugestijom u budnom stanju koja moe dati isto ono, to
i sugestija u hipnozi.
to biste onda eljeli prvo uti o tom pitanju - iskaze is
kustva, ili teoretska razmatranja?
Zaponimo s onim prvim. Bio sam Bernheimov uenik;
1889. godine sam ga potraio u Nancyju, i preveo njegovu
knjigu o sugestiji na njemaki jezik. Godinama sam se bavio
473
prvo zato, jer njegov libido nije usmjeren niti na koji stvarni
objekt, a ono drugo stoga, to on mora upotrijebiti jako
mnogo svoje preostale energije da bi odrao libido u potiski
vanju i obranio se od njegovog napada. On bi bio zdrav, kad
bi sukob izmeu njegova Ja i libida dospio do svog kraja, te
kad bi njegovo Ja iznova zapoelo raspolagati svojim
libidom. Dakle, terapeutska se zadaa sastoji u tome, da se
libido oslobodi svojih trenutnih veza koje su izmakle nadzoru
Ja, te da se ponovo stavi u slubu Ja. A gdje se nalazi libido
neurotiara? Lako ga je pronai; on je vezan uz simptome,
koji mu osiguravaju trenutno jedino mogue zamjensko zado
voljenje. Mora se postati gospodarom simptoma, razrijeiti ih,
dakle - upravo ono, to i bolesnik trai od nas. Za rjeavanje
simptoma bit e potrebno vratiti se sve do njihova nastajanja,
obnoviti sukob iz kojega su proizali te ga ovaj put uz pomo
njegovih nagonskih sila, koje mu svojedobo nisu bile na
raspolaganju, usmjeriti k drugaijem ishodu. Ova revizija
procesa potiskivanja moe se izvesti samo djelomino na
tragovima sjeanja onih dogaaja koji su i doveli do potiski
vanja. Odluujui dio rada odvija se, kada se u odnosu prema
lijeniku kroz prijenos postie novo izlaganje starog suko
ba, u kojem bi bolesnik elio postupiti onako kako je to svo
jedobno i uinio, ali ga se mobiliziranjem svih njegovih ras
poloivih duevnih snaga primorava na neko drugaije rjee
nje. Dakle, prijenos je bojno polje na kojemu se moraju oku
ati sve meusobno zavaene strane.
Sav libido i sva nevoljkost prema njemu sabiru se u taj je
dan odnos prema lijeniku; pritom je neizbjeno, da se simp
tomi liavaju libida. Na mjesto pacijentove bolesti stupa
umjetno stvoreni prijenos, bolest prijenosa, a na mjesto razno
vrsnih nestvarnih libido-objekata opet jedan izmiljeni objekt
lijenikove osobe. Ali, nova se bitka oko ovog objekta odvija
479
489
513
514
518
521
Nagoni i sudbina nagona, Potiskivanje, Nesvjesno, Metapsiholoka dopuna uenju o snovima i Tugovanje i melankolija.
Nacrt za dvanaestu od ovih rasprava, naslovljenu kao Pregled neuroza
524
525
10
To die in freedom, izvorno na engleskom: Freudovo pismo sinu Ernstu od 12. svibnja 1938., objavljeno u: Sigmund Freud, Pisma od
1873.-1939. prikupljena od Ernsta i Lucie Freud, i objavljena u Frank
furtu naMajni 198O.g.
529