Professional Documents
Culture Documents
Lek od ljubavi
Branislav Nui
Moj prijatelj Pera zaljubio se pre neki dan. Lepo iao ovek ulicom, iao, pa se
odjedanput zaljubio.
Dotrao je odmah meni kao bez due, stiskao mi ruku prijateljski i rekao mi:
Takva i takva stvar!
im sam uo te rei, zabrinuo sam se. Zabrinuo sam se prvo za sebe, jer ja
potpisujem menice Peri, a zaljubljeni ljudi najlake zaboravljaju na rokove; pa sam
se onda zabrinuo za njega, jer njegova je plata tako mala da ne moe odvojiti ni
deset para na peglanje pantalona, na kupovanje rua za rupu od kaputa i za
kupovanje mirisa za maramice, to sve spada u prve potrebe svakog zaljubljenog
oveka.
Hteo sam i da ga leim, pa sam se raspitivao za lekove. Jedni su mi govorili da bi
dobro bilo da mee slaicu da mu izvlai vatru; drugi su preporuili da jede virle s
renom i da pije dosta piva kako bi dobio to vie sala oko srca; trei su mi
preporuivali da ga nateram svako vee da dri noge u hladnoj vodi, jer se, vele,
glava s nogu najbolje lei.
I sve je to on izdrao, pa ipak ostao pri onome:
Takva i takva stvar.
Ne samo to, ve mi je odluno izjavio da on tu gospoicu ili mora dobiti za enu, ili
e prestati da veerava i ruava, sve dok se ne osui kao slamica, i sve dok ne
postane prozraan kao gladan komarac.
-
Morao sam mu dati re, kad se bude isuio, da u ga ubiti noktom kao buvu.
to je najgore, njegova se ljubavna bolest s dana na dan toliko razvijala da sam
se ja ozbiljno bio zabrinuo. U poetku je uzdisao sasvim obino, kao to i pristoji
jednom zaljubljenom oveku... Jedan uzdah dnevno.
Dva-tri dana zatim a on kao da mu je uzdah kakav lekar receptom pripisao
poeo je uzdisati tri puta dnevno. Ujutru, na jedan sat pred ruak i na jedan sat pred
veeru.
Od pre etiri dana, meutim, uzdisanje mu je sasvim prelo u tucanje. Govori,
govori i tuca. I to nije da tuca samo kod zapeta i taaka u reenici nego posle
svake rei.
Sluaj... hk... raspitaj... hk... o njoj... hk... kako... hk... stoji... hk... i ko bi... hk...
i tako mi je grenik govorio a ja sam mu dopunjavao reenicu:
I ko bi se mogao primiti provodadisanja, je li?
Jeste... hk!
Morao sam ga, dakle, leiti od tucanja, da ga preplaim.
I kako ti ga sve nisam plaio. On tucne, a ja ulezim kroz prozor sa golim noem
aja, ne pomae. Odem napolje pa obuem gazdariino odelo a duan joj je pet
meseci kirije i taman on tucne, a ja uletim i viknem:
-
Sluaj, dakle, raspitao sam se o devojci. Kau, dobra je, ali nema ni deset para
miraza.
Moj prijatelj preblede, uplai se i tako mu prestade tucanje i ljubav.