Biblioteka S L U B E B O J E

Knjiga 33

LEON

VELIKI

GOVORI
Preveo, napisao uvod i biljeke
Marijan A N D A C , ofm

Urednik: Marko Babi, ofm

Korektor: s. Edita oli
Naslovnu stranicu izradio: Ante Branko Peria, ofm

SLUBA BOJA
M a k a r s k a 1993.

Naslov izvornika: S. L E O N I S M A G N I , Sermones, u Corpus christianorum, series latina, C X X X V I I I - C X X X V I I I A ,

izd. A . C H A V A S S E , Turnholti, M C M L X X I I I ; u
Sources chretiennes, 22 bis, 49 bis, 74 bis, 200; u P L ,
54, 137-468.

PREDGOVOR
S dvije ruke umjesto vesala, ja ladar, veslam
prema puini, prema drugoj nekoj obali.
/.

Pupai

samome smo Leonu Velikome to smo znali zabiljeili na

uvodnim stranicama. Ovdje se prisjeamo ponesenih i uzvienih rijei
koje su Leonu potekle iz srca i s usana njegova drevnoga nasljednika
pape Sergija I. Taj je papa veliao Leona i njegove spise. Kazao je da je
Leon bio apostolski
ovjek i veliki pastir koji je sam sebe
nadivio. Leon jo uvjek pomno i budno motri da vuk ne pustoi
Boji ovinjak. Davni je papa isticao da je Leon svojim knjigama
branio vjerodostojni i toni nauk. Stga njegova djela aste odani i
vjerni. Leona su resile divne
kreposti.

Izdava: Sluba Boja, Franjevaka visoka Bogoslovija Makarska

Odgovara: Marko Babi, 58300 M A K A R S K A , rtava faizma 1
Tisak: tipografija - o m i

Naklada: 1000 komada

Na ovome mjestu s dubokom zahvalnou i najprisnijom odanou

spominjemo dvojicu vrlih prijatelja koji su nedavno ovaj svijet zamijenili
boljim. To su: O. imun Dr. ipi i O. Ante Beli. Obojici puno
dugujemo u radu kojim se bavimo. O. imun je od poetka pratio i
svesrdno pomagao trud da se to vie i bolje radi na izdavanju ranih
kranskih spisa. Bez njegova udjela jedva da bi ovaj pothvat rodio
obilnijim plodom. Vjerujemo i nadamo se da mu je to blagoslovom
naplaeno u slavi gdje e vjeno uivati. Istu rije zasluuje i O. Ante
Beli. Svojim je skromnim, mukotrpnim i nadasve ustrajnim radom
objavljene spise koje smo mu davali na pregled liavao i istio od raznih
natruha, pogreaka i nedostataka. Upravo je zapanjivala skrb i briga
5

kojom se . Ante trudio da u knjizi koju je pregledavao bude sve na

pravome mjestu i pravilno. Sigurno je za svoju vjernost u najmanjem
velikim nagraen. Pripada mu kao i O. imunu velika hvala i zahvala.
Moda takoer treba rei zato nismo nastavili s radom na
propovjednikome
dijelu pisane ostavtine sv. Augustina kako je to
ranije donekle najavljeno. Uinilo nam se da to prelazi nae sile. Dvije
knjige posveene Augustinovu propovijedanju makar dijelom mogu
osvijetliti tu stranu njegova djelovanja. Uostalom, i Leon bez dvojbe s
punim pravom zasluuje svoje asno mjesto u ovome izdavakome
nizu.
Makarska, 25. XI. 1992.
M. Mandac

U V O D

PRVO

POGLAVLJE

L E O N O V IVOT
Rane

godine

Neobino je to u davno doba nitko nije na Zapadu latinski napisao

nikakav Leonov ivotopis. T a k o e r udi da je postojao takav ivotopis
na grkome. To pokazuje veliko Leonovo znaenje na Istoku. Zapad se
jamano nije nikada upoznao s tim grkim Leonovim ivotopisom.
Neto je malo Leonu zabiljeeno u Liber pontificalis. Sam pak Leon
sebi u svojim djelima gotovo nije govorio. Posebice su krti i dosta
nepouzdani podaci Leonu prije izbora za papu. ^
!)

Datum Leonova roenja nije poznat. Ne znamo niti to gdje se

rodio. Leonova obitelj potjee iz Toscane, ali se vjerojatno zbog
drutvenih nemira i politike nesigurnosti preselila u R i m . Leon se
mogao roditi u Toscani i l i R i m u . Znaajno je da je Leon s ponosom
R i m nazivao svojom d o m o v i n o m .
3)

4)

Postoji mogunost da se Leon spominje ve g. 418. Te je godine

sv. Augustin pisao pismo rimskome sveeniku Sikstu koji e postati
papa i kojega e na Petrovoj stolici naslijediti upravo Leon i u pismu
5)

1) Usp. B. STUDER, Leone, 558.

2) Openito Leonovu ivotu, usp.: . ATIFFOL, Leon, 219-278; G. H U D O N , Leon, 597-599; .
A L T A N E R - A . STUIBER, Patrologie, 357-360; G. Z A N N O N I , Leone, 1232-1236; Th. STEEG E R , Leo, VII-LVIII; T. J A L L A N D , Life, 33-425; A . V A L E R I A N I , Leone, 5-31; H .
L E C L E R C Q , Leon, 2532-2533; . STUDER, Leo, 737-738; . STUDER, Leone Magno, 557562.
3) Ep 31,4; PL, 54, 794.
4) Usp. J. L E C L E R C Q - R . D O L L E , Sermons, I, 8.
5) Rije je Ep 191,1; P L , 33,867.

spomenuo stanovitoga rimskog akolita Leona. Taj je Leon ve tada bio

toliko znaajan i ugledan da ga je papa Z o z i m poslao s raznim
porukama u A f r i k u . N e k i istraivai misle da je akolit iz Augustinova
pisma budui papa Leon V e l i k i .
Genadije Leona naziva arhiakonom rimske crkvene zajednice.
Leon je do izraaja doao g. 430. Te su godine semipelagijanci napali
Augustinov nauk. U Augustinovu je zatitu ustao papa Celestin koji
je Augustina branio navodima crkvenih Otaca. Redovito se smatra da
je otake izvatke prikupio i Celestinu priskrbio upravo Leon.
Leon se ve 430. donekle upleo u spor izmeu irila Aleksandrijskoga i Nestorija. Te je godine Leon zamolio svoga prijatelja Kasijana
da napie djek) u kome e prosuditi Nestorijevu kristologiju. Kasijan
je to uinio. tovie, svoj je spis koji je osnovna zapadna prosudba
Nestorija posvetio Leonu. Cak je u djelu Leona nazvao uresom
rimske Crkve i boanske slube. G o d . 431. sam iril Aleksandrijski
osjea potrebu da Leona uputi u svoje teoloke nesuglasice s Nestorijem. U tu je svrhu pisao Leonu kako se moe razabrati iz naknadne
Leonove zabiljebe. ^
6)

7)

8)

Ovdje takoer spominjemo g. 439. Te je godine papa Siksto III.

imao potekoa s pelagijevskim biskupom Julijanom iz Eklane. Julijan
se htio vratiti u crkveno zajednitvo. ini se da je L e o n savjetovao
papi da bude oprezan i nepopustljiv. Vjerojatno Julijanove namjere
nisu bile ba najbolje.
10)

Prethodno je bjelodano pokazalo da je Leon zarana stekao veliki

ugled u vanoj i utjecajnoj rimskoj C r k v i . A l i je neobino i nadasve
udno da je takoer bio priznat i veoma cijenjen na carskome dvoru.
V i d i se to po slubi koju je izvrio u Galiji kamo ga je poslao car
Valentinijan III. U Galiji su se sukobili dvojica utjecajnih ljudi. T o je
jako oslabilo obrambenu m o Rimskoga carstva. Car je upravo Leona
poslao da uspostavi mir m e u zavaenima. L e o n je dobro obavio
posao.
D o k se nalazio u Galiji, u R i m u je 19. kolovoza 440.
preminuo papa Siksto III. Rimski vjernici i sveenstvo za njegova su
nasljednika izabrali Leona koji se 29. rujna 440. popeo na papinsko
prijestolje.
n)

6) Usp. . A M M A N , G . Cassiano, 490-491; P. G O D E T , Cassien, 1626; M . C A P P U Y N S , Cassien,

1332; O. C H A D WICK, Cassianus, 651.
7) Rije je spisu De incarnatione Christi, u PL, 50,9-272.
8) PL, 50, 9.
9) Usp. Ep 119A; PL, 54, 1044.
10) Usp. E . A M A N N , Sixte, 2198; R. H E D D E - E . A M A N N , Pelagianisme, 713.
11) Usp. R. D O L L E , Sermons, IV, 246 bilj. 1.

10

Spor

maiheimm

12)

Manihejci su odavna u R i m u . T u su posjedovali utjecajnu i dobro

ure e nu zajednicu. Rimska ih drava nije naroito cijenila. Tako je ve
car Dioklecijan stao progoniti manihejsku udrugu. A l i manihejci su
neko vrijeme ivjeli skrovito i povueno. U doba pape Damaza
manihejce u R i m u nije nitko uznemiravao. Sami je L e o n na poetku
svoga pontifikata smjesta zamijetio pogibelj koja kranstvu prijeti od
maniheizma. Ipak se tada nije izrazitije ni otrije okomio na Manijeve
sljedbenike koji su se znali zavui m e u vjernike i skrovito m e u njima
ivjeti i djelovati.
Istinski je spor i sukob izmeu Leona i manihejaca buknuo pod
konac g. 443. Tada je iziao na javu stanoviti manihejski sablanjivi
dogaaj. Leon je ustanovio sud i istragu koja je utvrdila injenice.
Prekritelji su kanjeni. Leon je vjernicima zapovjedio da prokazuju
manihejce. Leon je i za svetkovinu Bogojavljenja g. 444. otro i
podrobno osudio svekoliki maniheistiki sustav. Mnogi su manihejci
napustili R i m i skrili se po ostaloj Italiji. A l i je papa u pismu od 30.
sijenja 444. upozorio sve biskupe u Italiji na opasnost od prispjelih
manihejaca. U korizmenim propovjedima i na Duhove g. 444. Leon
iznova udara po manihejstvu. U homilijama odranim u srpnju g. 445.
radi prikupljanja milodara L e o n zadnji put propovjeda protiv manihe
jaca. Po njegovu e nagovoru manihejce osuditi i car Valentinijan III.
uredbom od 19. lipnja 445.
Poblie se ne kanimo baviti cjelovitim maniheistikim naukom.
Ipak spominjemo da u osnovi maniheizma stoji strogi dualizam koji
od sve vjenosti na iskonu svega vidi sukob i nepomirljivost izmeu
dobra i zla, tame i svjetla te vrline i opaine. Sve zlo u krajnjoj
ralambi potjee od tvari i onoga tko je tu zlu tvar sazdao i dopustio
joj djelovati. Inae manihejci tzrae da njihovi pristae usta dre
zapeaena. Tako nee izricati la, hulu, kletvu pa ni zakletvu. Usta
s peatom strogo paze to e jesti i to e od jela odbaciti. U
manihejaca je zapeaena i ruka. Stoga ne ubija i ne nanosi
nikakvu tetu nijednom ivome stvorenju. U to je ukljuena biljka i
ivotinja. Manihejci su takoer peatili prsi da otklone svaki oblik
putenosti i razuzdanosti. Manihejci su u naelu osuivali raanje i
enidbu radi tjelesnoga udionitva u tim inima. T o su ipak priputali
zbog ouvanja ljudskoga roda. Ideal im je bio djevianstvo.
12) Openito maniheizmu, usp.: G. B A R D Y , Manicheisme, 1872-1890; H . Ch. P U E C H ,
Manichdismus, 1352-1355.

Manihejci su se djelili na odabrane i sluaoce. Prvi su u

zajednici bili manjina. U naelu su strogo opsluivali maniheistike
propise. Nisu sklapali brak. Drugi su obini maniheistiki puk. Puk je
tek dijelom bio upuen u maniheistike obrede.

14)

to.
Maniheistiki je nauk mjeavina. T u se istovremeno slilo
sve to se openito dri bezbonim i zabludom. ^ Dogma je u
manihejaca neto najopakije. Mau maniheistikim zasadama nema
ba nita to bi se s bilo koje gledine toke smjelo proglasiti
podnoljivim. ^ U manihejstvu je sve bezumna zabluda. Manihejci
su naprosto bezboni i bestidni. Leon smatra da su manihejci
zabacili i prezreli svekoliku istinu koja se nalazi u Apostolskome
vjerovanju. ^
15

16

Zaista se esto u Leonovim Govorima ^ napominju manihejci i

njihov nauk. Leon njima nekada govori prikriveno i blago. Koji put
je otar i skoro nemilisrdan. Leon je - rekosmo - posebice otvoreno
i jako napao manihejce koncem g. 443. to omoguuje datiranje
stanovitoga broja njegovih propovijedi. ak se moe kazati da je u
sukobu s manihejcima donekle bio preosjetljiv. U R i m u su se bojali
da i manihejci svojim krivovjerjem izazivaju boansku srdbu na itavu
zajednicu. I otuda bi potjecale uestale politike neprilike kao barbar
ske najezde preko rimskih mea.
Leon je manihejcima predbacivao to su jo uvijek poklonici sunca
koje boanski tuju. Manihejci su se suncu klanjali svaki dan, a na
zaseban nain na Boi ime su naroito srdili krane. Leon je i radi
euharistije napao manihejce. U ono se doba redovito prieivalo pod
obje prilike. Iznimka je bila jedino bolest. Priest euharistijskim
kruhom dijelili su biskupi iz koncelebracije, a posveenim vinom
akoni. To su manihejci iskoritavali da odbiju priest pretvorenim
vinom.
Podjelu m e u manihejcima na odabrane i sluatelje ve smo
spomenuli. Odabrani su se odricali raznih jela. Nisu pili vino. Otklanjali
su razoriti bilo koji ivotni oblik. N i bilje nisu unitavali. Uasavali su
se nad svim vrstama putenosti. Sluatelji su se enili i materijalno
pomagali odabrane. T u podjelu navodi i Leon u Govorima. U taj
openitiji prikaz uvrtavamo nekoliko pojedinanih Leonovih sudova
Manijevim sljedbenicima i njihovim uenjima.
Leon je, rekosmo, manihejstvo i manihejce iznimno kruto sudio
i osuivao. Smatrao je da se u maniheistikim uenjima i maniheistikom ivotu ne moe nita nai to bi bilo sveto, estito i istini13) Leonovu stavu spram maniheizma, usp.: S.N.C. L I E U , Manichaism, 165-167; A . GRILLM E I E R , Christ, II, 181-194; A . G R I L L M E I E R , Jesus, 207-220; A . G R I L L M E I E R ,
Verweigerung, 152-153; . J A L L A N D , Life, 46-63; C. C A L L E W A W E R T , Leon le Grand,
85-93; M . C A P P U Y N S , Mysterium, 15; A . L A U R A S , Saint Leon, 203-259; M . RIGHETTI,
Manuale, II, 54; II, 447; G . M . De D U R A N D , Autour, 451; Th S T E E G E R , Leo, I, X V I I - X I X .
57. 30. 32; P. B A T I F F O L L , Lion, 228, 234; J. L E C L E R C Q - R . D O L L E , Sermons, I, 115 bilj. 3;
117 bilj. 3.; 244 bilj. 3; 250 bilj. 2; 246 bilj. 1; 248 bilj. 1.; 249 bilj. 2; 249 bilj. 5; 250 bilj. 3; R.
D O L L E , Sermons, II, 116 bilj. 1; 46 bilj. 2; 47 bilj. 3; 112 bilj. 3; 153 bilj. 3; R. D O L L E , Sermons,
III, 309 bilj. 5; R. D O L L E , Sermons, IV, 183 bilj. 1; 184 bilj. 1; 185 bilj 3; 187 bilj. 2; A .
C H A V A S S E , Tractatus, C L X X X .

12

17)

18

Maniheistika je kristologija krajnje netona. Manihejci odbijaju

Kristovo utjelovljenje. Po njima, tijelo kao dio svekolike tvari nije
dostojno sjedinjenja s boanskom zbiljom. Manihejci su otklanjali
prihvatiti da tvar dolazi od Boga koji je Tvorac svega to postoji.
Oni su protuslovili Duhu S v e t o m e . ak su Duha posve zabacili.
Manihejci su u bezbotvu ili tako daleko da su pod imenom Duha
Svetoga zapravo tovali Manija koji je zaetnik i uitelj svih
besmislenih maniheistikih zabluda. ^
19)

20)

21

Manihejci su se mnogostruko usprotivili Svetome pismu. U nadahnutost Staroga zavjeta uope nisu vjerovali. Manihejstvo dri da se ne
smije prihvatiti zakon koji je donio Mojsije. Isto vrijedi za
proroke. ^ Oito je da za manihejce izriaj zakon i proroci
oznaava cijeli Stari zavjet koji otklanjaju. Manihejci su se ogrijeili i
Novi zavjet. Nisu u cjelini potivali ni evanelje ni apostolske spise.
Svojevoljno su iz Novoga zavjeta izbacivali i u nj uvrtavali i unosili to
su sami sastavljali. ^
22

23

24

Leon primjeuje ^ da su manihejci obezvrijedili krsno otajstvo.

Zanijekali su da je krst sposoban udjeliti ikakvu milosnu snagu. Leon
se kritiki osvre ^ na postove s kojima su se manihejci naroito hvalili.
O n im porie svaku ozbiljniju vrijednost. Maniheistiki su postovi lani
i hinjeni. Svrha im nije oistiti duu nego zavesti jednostavne i
25

14) 9,4. - U navodima Leonovih Govora prvi broj oznaava dotini Govor, a drugi, ako je dodan,
ulomak u Govoru.
15) 16,4.
16) 24,5.
17) 24,4.
18) 34,4.
19) 9,4.
20) 9,4.
21) 34,4.
22) 9,4; 34,4.
23) 34,4.
24) 9,4.
25) 24,6.

13

26)

priproste. Leon ne p r i h v a a ni maniheistiko razluivanje doputenih

i zabranjenih jela. Leon je do te mjere govorio u svojim propovjedima
maniheizmu da bi se otuda mogao sastaviti gotovo cjeloviti prikaz
maniheistikih uenja koja su bila u opticaju medu onodobnim rimskim
manihejcima. M i smo tek upozorili na Leonov sukob s manihejstvom.
Hilarije

Celidonije

Poetak je god. 444. Tada je nastala velika neprilika s nekim

biskupuma u Galiji. Zvali su se Hilarije koji je stolovao u Arlesu i
Celidonije koji je bio biskup u jednome manjem gradu. ini se da su se
Celidonijevi vjernici iz nekih razloga Hilariju potuili na svoga biskupa.
Hilarije je Celidonija prisilio na ostavku. A l i on se time nije pomirio ve
je otiao u R i m traiti zatitu od pape Leona. A l i je za njim doao i
Hilarije. Papa je sa svojom sinodom odranom 30. rujna 444. stao na
stranu Celidonija koji se kao pobjednik vratio na svoju biskupsku
stolicu. ^ Hilarije se nije htio pomiriti s papinom odlukom. Zato Leon
njemu biljei da nije pristao biti podlonikom svetoga P e t r a . Zgodu
smo s Hilarijem i Celidonijem namjerice istaknuli. Ona jasno pokazuje
kako je svoju papinsku ulogu shvaao Leon i kakav su stav prema
Petrovu nasljedniku u ono doba imali biskupi. Takvih je primjera pun
Leonov ivot. Leon je zaista vodio brigu itavoj C r k v i . N a Leona su se
obraali sa svih strana.
27

28)

Eutihovo

pitanje

Ok o g. 447. Teodoret je kao budni i protanani teolog pun

razliitih znanja zamjetio pojavu Eutihova monofizitizma. D a bi
upozorio i od Crkve udaljio tu pogubnu kristologiju napisao je svoje
najcjelovitije kristoloko djelo.
Ipak je izravan napad na Eutiha
zapoeo biskup Euzebije iz Dorileje. ^ Euzebije, bivi pravnik i vjeti
govornik, neko je bio odani Eutihov prijatelj. Kasnije se Eutih prijetio
da e Euzebija poslati u progonstvo. Euzebije je prvi javno, neustraivo
i slubeno ustao protiv Eutihova uenja Kristu. Traio je od
carigradskoga patrijarha Flavijana da povede kanonsku istragu protiv
29)

30

26) 34,5.
27) Usp. R. D O L L E , Sermons, IV, 19-21.16-18; 58 bilj. 1; Th. S T E E G E R , Leo, I, X X I - X X I V ; P.
B A T I F F O L , Leon, 237-239.
28) Ep 10; PL, 54, 630B. Usp. A . C H A V A S S E , Tractatus, C L X X X I I - C C L X X X I I I .
29) Eranistes, P G , 83, 28A-317B.
30) Usp. G . B A R D Y , Eusebe, 1532-1537; L . R. W I C K H A M , Eutyches, 561.

14

Eutiha. Flavijanu se to nije naroito dopalo. Savjetovao je Euzebiju

da osobno i privatno izgladi spor s Eutihom. Euzebije je to pokuao,
ali je sve bilo uzalud.
Eutih je jamano morao posjedovati o d r e e n e vrline. S trideset
je godina reen za sveenika i postavljen za poglavara u velikome
carigradskome samostanu sv. Joba gdje je ivjelo oko tristotine redov
nika. Ve je iril Aleksandrijski bio u dobrim odnosima s Eutihom.
Poslao mu je primjerak radova Efekoga sabora. Traio je Eutihovu
p o m o da se uspostavi mir koji je bio poslije Efekoga sabora naruen
izmeu aleksandrijskih i antiohijskih teologa. Eutih je uivao veliki
ugled i bio utjecajan kod cara i na itavome carskome dvoru.
Eutih je u proljee 448. prosudio da u Carigradu nekako oivljava
nestorijevstvo. To ga je zabrinulo. tome je pisao papi Leonu.
Eutihovo pismo ne posjedujemo, ali nam je po L e o n o v u
odgovoru
od 1. lipnja 448. njegov sadraj poznat. Meutim, Eutiha je smjesta
napao antiohijski patrijarh Domnus. Predbacio mu je da je njegova
kristologija u biti apolinaristiko u e n j e .
31)

32)

ini se da Eutih nije bio ni duboka ni bistra uma. Teoloka mu

je naobrazba bila plitka. Nije se dao urazumiti niti je bio gibak. ak
je moda i glumio da je neupuen u teologiju. Veoma je teko rei to
je zapravo Eutih uio. Vjerojatno ni sam nije dobro razumio svoje
uenje. Svakako je Eutihu nadasve do toga stalo da se u Kristu vjeruje
u posvemanju jednotu i jedinstvo. Eutih svako kristoloko dvojstvo
sumnjii kao nestorijevstvo. Stoga odluno odbija da se kae kako
Krist ima dvije naravi. Krist ima jednu narav koja je nastala
sjedinjenjem boanske i ljudske naravi. Po Eutihu, boanska je Kristo
va narav u se upila i u sebi rastvorila ljudsku narav. Zato Krist nije s
nama istobitan. Eutih samo priznaje da se prije sjedinjenja moe
kazati da je Krist nastao iz dviju naravi. A l i je poslije sjedinjenja
u Kristu samo i jedino jedna narav. Eutih ni Kristovu ljudskome
tijelu nije priznavao istobitnost s naim tijelom. Stoga je tvrdio da Krist
nije istinski ovjek niti-se zaista kao ovjek rodio od Djevice Marije.
v

Red je kazati da je Eutih znao i drukije govoriti. Bez bojazni je

upadao u m e u s o b n o suprotne sudove. Eutih se vjeto mijenjao prema
prilikama. Zato nikome nije bilo ni lako ni jednostavno tono utvrditi
Eutihovo kristoloko stajalite. Eutih se, uz to, trajno, tvrdoglavo i u
31) Ep 20, PL, 54, 713.
32) Usp. L . R. W I C K H A M , Eutyches, 558-565; A . Van R O E Y , Eutyches, 87-91; M . JUGIE,
Eutyches, 1582-1609; Th. C A M E L O T , , Ephese, 88-98.

15

svakoj prilici pozivao na irila Aleksandrijskoga kao svoga uitelja.

Pitanje je koliko je Eutih uope bio sposoban shvatiti to Ciril ui.
Sigurno je da mu je ostala nedostupna i nedokuiva sama jezgra i bit
irilove duboke kristologije.
33)

Eutih je ipak jednom morao izai na sud pred Flavijana i njegovu

sinodu. Ovdje moramo poi od 8. studenoga 448. Toga se dana u
Carigradu pod predsjedanjem patrijarha Flavijana odravalo biskupsko
zasjedanje koje se naziva . Rije je uobiajeno
me biskupskome sastanku gdje biskupi koji se zateknu u Carigradu
rjeavaju nastala pitanja i potekoe iz cijeloga patrijarhata. Sjednica
od 8. studenoga bila je pri kraju. Rjeio se spor izmeu sardskoga
metropolite Florentina i njegovih sufragana Ivana i Kosina. Tada je
ustao biskup Euzebije iz Dorileje s napisanom o p t u b o m protiv Eutiha
koji ui kristoloku zabludu. Euzebije je bezuvjetno traio da biskupi
razmotre njegovu tubu i njoj kau svoj sud.
34)

Slana su tri poslanstva Eutihu s nalogom da se pojavi pred

biskupima. Eutih se svaki put izgovarao da je star i bolestan i da se
zavjetovao kako nee naputati samostan. Flavijan je raspravu
Eutihu najprije odgodio za 17. rujna 448. i potom za 22. rujna iste
godine. Eutih je 22. rujna 448. s velikom pratnjom redovnika, vojnika
i dravnih inovnika iziao pred sinodu. Flavijan ga je nakon rasprave
proglasio krivovjernikom. Osudu su potpisali svi nazoni biskupi i
dvadeset i tri arhimandrita. Car je sve poduzeo da Flavijan povue
osudu. Sam je Eutih prosvjedovao kod pape Leona te kod brojnih
drugih utjecajnih biskupa. U tu je svrhu poslao svoja poslanstva i pisma
u Aleksandriju, Jeruzalem i Solun. ak se obratio Petru K r i z o l o g u .
Petar je p o m o odbio. Pismom je javio Eutihu da ne moe stati na
njegovu stranu dok ne upozna protudokaze. Uostalom, Eutihu je
jedino razumno da se obrati papi Leonu jer je njegov sud odluan i
konaan. To je Petar Krizolog savjetovao Eutihu.
34)

Flavijan se nije obazirao na Eutihove prosvjede. Po crkvama se

itala Eutihova osuda i izopenje. U svezi je s Eutihovom osudom
nastala brojna i zamrena prepiska izmeu Flavijana i Leona. Njihova
su se pisma esto mimoilazila i kriala na putu. Prepiska pokazuje da
33) Usp. P. ATIFFOL,Leo, 246-248.227-229; J. L I E B A E R T , Christologie, 119-121; P. G A L TIER, Cyrille, 350-353; P. S M U L D E R S , Christologia, 581; B. B A R E I L L E , Dioscore, 13711372; M . JUGIE, Eutyches, 1582-1609; P. Th. C A M E L O T , Eutyches, 1213-1214; R. WIL
L I A M S , Jesus, 736-737; L . R. W I C K H A M , Eutyches, 558-565.
34) Usp. G . B A R D Y , Chrystologue, 1916-1918.

16

se nita nije inilo na laku ruku niti na preac. svemu se dugo i

pomno razmiljalo. Leon i Flavijan sve su poduzeli da se raspra s
Eutihom ) rijei mirno i dogovorno. A l i Eutih je ostao tvrdokoran.
35

36)

Imajui pred oima Flavijanovu kristologiju, moe se lako zaklju

iti da je Flavijan morao osuditi Eutiha. Flavijan je na patrijarkoj
stolici u Carigradu naslijedio Prokla koji je preminuo 12. srpnja 446.
Flavijan je kratko vodio carigradsku Crkvu. Po naravi je bio povuen,
bojaljiv i oprezan. Nije se htio nikome zamjeriti. U rasuivanju nije
naglio. N e k i su ga na patrijarkoj dunosti htjeli zamjeniti Eutihom. ^
37

38)

Flavijan je u i o da se u Kristu jedinstvo ne moe traiti na razini

boanske naravi koja je zajednika boanskome Trojstvu. Kristolokome je jedinstvu sijelo u Kristovoj osobi koja je jedna. T o je Oeva
Rije. Flavijan je tvrdio da se Krist i nakon utjelovljenja sastoji iz
dviju naravi koje su u jednoj te istoj osobi. Tome se nainu
izraavanja ne moe odrei uenost najviega stupnja i dometa. Govor
dvjema naravima koje ostaju i poslije sjedinjenja u potpunoj je
suprotnosti s Eutihovim poimanjem.
S Flavijanovom presudom i osudom Eutihov sluaj nije konano
rijeen. Leon je Eutiha nazvao neukim starcem. Vjerojatno je za to
imao razloga. Eutih se pobrinuo da se sazove sabor koji e jo jednom
raspraviti i ocjeniti njegovu kristologiju. Eutihovom osudom nisu bili
zadovoljni ni njegovi veliki zagovornici kao to su bili car Teodozije
II. i Aleksandrijski patrijarh, Cirilov nasljednik Dioskur. Dioskur je u
kristologiji zastupao miljenje da se Krist sastoji iz dvoga, t.j. iz
ljudske i boanske naravi. A l i Dioskur je kao aleksandrijski teolog
odbio prihvatiti da je Krist dvoje, a to je boanska i ljudska narav.
Vjerojatno je izriaj dvoje shvaao kao nestorijevski govor dvjema
osobama u Kristu. Dioskura je njegovo stajalite posve pribliilo
Eutihovu nainu miljenja. Stoga su Eutih i Dioskur isposlovali kod
cara 30. oujka 449. da sazove sabor koji e obraniti Eutiha. Car je
na to pristao. Sabor je zakazan za Efez. Trebao je poeti 1. kolovoza
449. Papa nije mogao na njemu prisustvovati. Njegovi su poslanici
39)

35) Usp. M . J U G I E , Eutyches, 1585-1586; A . G R I L L M E I E R , Gesu, 931.

36) Rije je poslanicama koje se nalaze u PL, 54:Ep 22, 723-732; 23, 732-735; 27, 751-752; 28, 755782; 36, 809-811; 38, 812-813; 39, 813-814. Takoer usp. L . R. W I C H K A M , Eutyches, 562.
37) Usp. M . JUGIE, Eutyches, 1584.
38) Usp. P. S M U L D E R S , Christologia, 579-580; L . R. W I C K H A M , Eutyches, 561; A . GRILL
M E I E R , Gesu, 931-932; A . G R I L L M E I E R , Christ, 523-526; Th. C A M E L O T , phese, 90-91; J.
L I E B A E R T , Flavien, 390-396; P. B A T I F F O L , Leon, 246-253.
39) Usp. G . B A R E I L L E , Dioscore, 1372; B. L . D E N D A R K I S , Dioskoros, 409; N . C H A R L I E R ,
Dioscore, 508.

17

krenuli iz R i m a 13. lipnja 449. V o a je bio akon Hilarije koji e kao

papa nasljediti Leona. Leon je za sabor poslao posebno pismo. ak se
na saboru trebao itati njegov znameniti Tomus. Rije je glasovitome
pismu koje je Leon uputio Flavijanu u svezi s Eutihovim krivovjerjem.
Sabor je poeo radom prije nego su rimski poslanici doputovali u Efez.

vjerujemo kao Leon. Leonovi su protivnici eutihijevci. Jedino kod

palestinskih biskupa i predstavnika Ilirika Tomus nije naiao na
odobravanje.
44)

Kada su kalcedonski O c i stvarali znamenitu kristoloku kalcedonsku definiciju, jedno od osnovnih vrela za taj velebni kristoloki tekst
bio je i Leonov Tomus. Leon je Kalcedonski sabor prihvatio, branio
i njegovu kristologiju propovjedao i promicao. U jednome je pismu
javio Teodoretu 11. lipnja 453. da ga nadasve raduje to su kalcedonski
sabornici zduno prihvatili, usvojili i potvrdili njegov Tomus.
45)

46)

Sabor je otvoren 8. kolovoza 449. Smjesta se raspravljalo Eutihu.

Eutih je odmah proglaen pravovjernim, a Flavijan skinut sa svoga
sjedita. N a saboru se nije postupalo ni pravedno ni pravno. Papini su
se poslanici tome glasno i odvano odupirali. Radi toga se sabor i na
njih otro okomio. Jedva su sauvali ivu glavu. Imajui pred oima sve
nepravilnosti toga sabora, Leon ga je proglasio razbojstvom, a ne
s u d o m . T a je naznaka ostala do danas nerazdvojivo vezana uz taj
Efeki sabor.
40)

41)

Sabor

a1ced u
42)

Leonove su veze sa znamenitim Kalcedonskim saborom iz g.

451. razliite i veoma sloene. Leon osobno nije pribivao saboru. Tamo
su ga zastupali njegovi naroiti predstavnici. B i l i su to biskupi
Pashazin i Lucencije te sveenici Bonifacije i Bazilije. Leona je u
Kalcedonu zastupao i Julijan iz Kosa. Taj je grki biskup bio naroito
prisno povezan s Leonom. Imao je iza sebe veliko crkveno-politiko i
teoloko iskustvo. Taj je Julijan bio talijanskoga podrijetla i obrazovan
u R i m u . Prethodno je sudjelovao na Flavijanovom carigradskome
skupu kada je osuen Eutih i na razbojnikome saboru u Efezu.
43)

47)

Palestinski

redovnici

Koncem g. 452. Leon je saznao za pobunu palestinskih redovnika

koji su ustali protiv kristolokih i stegovnih odredaba Kalcedonskoga
sabora kojemu su i sami dijelom prisustvovali. Dotini su redovnici bili
pod utjecajem Dioskurovih pristaa. Uvelike su remetili mir i slogu u
Pelestini. ak su protjerali jeruzalemskoga biskupa Juvenala i ustoliili
svoga istomiljenika Teodora. Kasnije se Juvenal ipak vratio u
Jeruzalem. Papa je posebnim pismom traio od Julijana, biskupa u
Kosu, da ga potanko i nepristrano izvjesti to se zbiva meu
redovnicima. T a k o e r je molio Julijana da trai od graanskih vlasti da
udalje pobunjenike. Leon je tome pisao Julijanu u oujku g. 453.
Leon je izravno pisao i palestinskim redovnicima da im razglobi i
razjasni znaenje, kalcedonske kristologije. Redovnici su razumjeli
Leonovu poruku i tumaenje. Tako se ponovno uspostavio mir i red u
Palestini. Leon to priopuje caru u pismu od 29. svibnja 454. kada
posljednji put spominje palestinsku redovniku pobunu.
48)

N a Kalcedonskome saboru sveano je 10. listopada 451. pred

saborskim Oima proitan Leonov Tomus. Spis je naiao na veliko i
openito odobravanje. U srijedu 17. listopada 451. Tomus je potpisao
preteni dio biskupa. Svi su ga oni potvrdili i prigrlili. P r i tome su O c i
klicali: Petar je govorio po Leonovim ustima. T o je otaka vjera. M i

Znamenit je susret izmeu glasovitoga predvodnika barbara Atile i

pape Leona. A t i l a je sa svojim hordama provalio u Italiju prvih mjeseci
g. 452. i nakanio zauzeti R i m . Car Valentinijan III. na pregovore s

40) Ep 95,2; PL, 54, 943.

41) Usp. J. L E C L E R C Q - R . D O L L E , Sermons, I, 10; P. B A T I F F O L , Leone, 246-248.253-260; J.
L I E B A E R T , Christologie, 122-123; G. B A R E I L L E , Dioscore, 1372; J. L I E B A E R T , Ephese,
574-579; R. WILLIAMS, Jesus, 736-737; Th. C A M E L O T , phese, 105-111; A . Van R O E Y ,
Eutyches, 87-91.
42) Usp. P. B A T I F F O L , Leon, 260-267; . R A H N E R , Leo, 323-329; F. H O F M A N N , Kampf, 1314; A . G R I L L M E I E R , Christ, II, 115-194; P. S T O C K M E I E R , Konzil, 143-146; Th.
C A M E L O T , Ephese, 170-173; A . De H A L L E U X , Patrologie, 448-449.
43) Usp. Th. C A M E L O T , Theologie, 405 bilj. 11; J. BOIS, Chalcedoine, 2193.

44) Usp. J. L E C L E R C Q - R . D O L L E , Sermons, I, 10; L . R. W I C K H A M , Chalkedon, 670.627; P.

S M U L D E R S , Christologia, 582-587; Th. C A M E L O T , Ephese, 132.
45) Usp. L . R. W I C K H A M , Chalkedon, 627.670; J. G A L O T , Une seule, 251; A . G R I L L M E I E R ,
Gesu, 958-963.
46) Usp. A . G R I L L M E I E R , Jesus, 131-220.
47) Ep, 120; PL, 54, 1046-1047. Do kraja nije rijeeno pitanje potpune vjerodostojnosti. Usp. P.
B A T I F F O L , Leone, 248-253.
48) Usp. R. D O L L E , Sermons, III, 182 bilj. 2; IV, 120 bilj. 1; A . C H A V A S S E , Tractatus, C X C V CXCVII; Th. STEEGER, Leo, I, X L I V - X L V I ; P. B A T I F F O L , Leon, 267-269.

18

Atila

Genzerik

19

A t i l o m poslao je tri ugledne linosti. M e u njima je svakako najvaniji

bio papa Leon. Carevi su se poslanici s A t i l o m susreli u Mantovi u jesen
g. 452. Uspjeh nije izostao. A t i l a je napustio Italiju. ^
49

Vandalski voa Genzerik s brodovljem je bio zauzeo ue Tiber a.

R i m je zahvatio strah i trepet pred barbarskom najezdom. Stanovnitvo
se stalo razilaziti. Ljudi su bjeali na sve strane. ak se i car htio skloniti
na sigurno, ali su ga prije bjega kao izdajicu ubili njegovi vlastiti vojnici.
Genzerik je 15. lipnja 455. uao sa svojim etama u R i m . D v a je tjedna
pljakao, palio i pustoio. Papa Leon je od njega isposlovao da ne ubija
stanovnitvo i da sve ne razori.
50)

Nazvan

Veliki

Nema dvojbe da je Leon iznimna povijesna pojava. To su

neposredno osjetili kranski narataji i bez oklijevanja Leona prozvali
V e l i k i m . Naziv nije nitko nikada osporavao niti to smije initi ako eli
biti nepristran. Leon je ivio u iznimnim vremenima. Stari se svijet
ruio i novi tek nastajao. Zapad su rastakale i muile sve ee i
upornije barbarske provale. R i m je stao gubiti mo, snagu i vlast. Istok
su tresle stalne i une teoloke rasprave. Pucali su zglobovi
preanjega ivota. U tim je okolnostima Leon djelovao kao najvea i
najutjecajnija mo. Leon je bio svjestan svoje uloge. Nastojao je da je
vri dostojanstveno, blago i odluno. Sve je inio kreposno i s mjerom.
Leona je resila istinska i velika poniznost. Neustraivo se suprostavio
barbarstvu, krivovjerjima i raskalaenosti. A l i je nadasve ljudski i
ovjeno postupao sa svakim. Leon je vodio brigu povjerenome
stadu. T a k o e r je pomagao svakome tko se njemu utekao. Po Leonu,
svaki ovjek zasluuje suut i ljubav ukoliko je ovjek. U svih je ljudi
jedna te ista narav. Stoga Leon ui da treba ljubiti sve ljude i tako se
upriliiti Bogu. Isti je B o g stvorio sve ljude. K a o vrhovni sveenik u
kranstvu Leon je sve poduzeo da svojim svestranim djelovanjem
posveuje i potie na svetost vjernike cijele Crkve. S Leonom R i m
poinje postajati duhovno sredite svijeta. Leonov je utjecaj na
suvremenike i na potonja kranska pokoljenja bio golem. Leon je
uistinu bio veliki papa. uvao je predaju, ali nije zazirao ni od napretka
ni od budunosti.
49) Usp. R. D O L L E , Sermons, IV, 284 bilj. 4; II, 66 bilj. 2; P. B A T I F F O L , Leon, 234-235.
50) Usp. R. D O L L E , Sermons, II, 66 bilj. 2; IV, 6 bilj. 2; P. B A T I F F O L , Leon, 236.

20

Iz Leonova smo ivota iznijeli samo nekoliko pojedinosti. Opisati

njegov itavi ivot i prikazati njegovo cjelokupno djelovanje premauje
okvire naega posla. Leon je bio toliko upleten u onodobni povijesni
tijek da je povijest njegova ivota cjelokupni pregled onodobnog
vjerskog i drutvenog zbivanja. ^
51

Smrt
Posljednje su nam godine Leonova ivota dosta slabo poznate.
Redovito se dri da je preminuo 10. studenoga 461. A l i je taj datum
neizvjestan i nepouzdan. Leon je bio ukopan u bazilici sv. Petra
nedaleko Apostolova groba. Tako je i nakon smrti bio straar pred
Petrovim ovozemnim poivalitem. Kasnije su Leonovi posmrtni ostaci
premjeteni na novo mjesto.
52)

51) Usp. Ph. A . M c S H A N E , Romanitas, 9; A . L A U R A S , Etudes, 480; F. X . M U R P H Y , Leo, 369;

. S T U D E R , Leone, 1922; . . SQUIRE, Universal, 281-282; . C A P E L L E , Leone, 404; G.
, Leon, 145; G. M . De D U R A N D , Autour, 452; G. H U D O N , Leon, 608-609; B.
STUDER, Leo, 741.
52) Usp. H . L E C L E R C Q , Leon, 2532-2533.

21

DRUGO

POGLAVLJE

L E O N O V I SPISI
Leon nije bio plodan pisac. Po obujmu svoga spisateljskoga rada
zauzima neznatnije i skromnije mjesto m e u ranim kranskim piscima.
A l i Leonovo je pisano djelo ogromne vanosti za poznavanje
cjelokupnoga onodobnoga crkvenog i drutvenog ivota. Leon nam je u
batinu ostavio mnogo svojih propovijedi, stanoviti broj pisama i
pregrt bogoslunih sastavaka.^
Govori
Leon je prvi papa prije Grgura Velikoga (+ 604.) ije su propovijedi
sauvane za potomstvo. Sam je Leon propovijedi sastavljao prije nego
ih je u crkvi govorio ili nakon to ih je ve javno odrao. To znai da se
Leon nije sluio brzopiscima koji su u ono vrijeme redovito biljeili
govore slavnih propovjednika i govornika. ^
2

Spisi koje smo ovdje preveli nazivaju se dvojako: Sermones ili

Tractatus. Rije sermo veoma se esto rabila u kranskome latinskom
jeziku poevi s etvrtim stoljeem. Imala je iznimno irok sadraj.
Odnosila se na svaki govor primjenjen u katehezi, egzegezi, homiliji i
u d o r e d n o m e poticanju. Ipak se ini da je naziv Tractatus za Leonove
Govore drevniji nego naziv Sermones?^
1) Openito Leonu kao piscu, usp. B . A L T A N E R - A . STUIBER, Patrologie, 357-360; G.
H U D O N , Leon, 599-601; . L E C L E R C Q , Leon, 2533-2537; . STUDER, Leone Magno, 562563; B. STUDER, Leo, 738-744.
2) Kada je rije Leonovim Govorima pitanje teksta, rukopisa i izdanja cjelovito je i temeljito
obraeno kod A . C H A V A S S E , Tractatus, VII-CCXVIII. Treba takoer pogledati: R. D O L L E ,
Sermons III, 9; P. BATIFFOL, Leon, 278-281; . STUDER, Leone Magno, 564-565. Uostalom i
ostale se biljeke ovoga odlomka odnose na isto.
3) Usp. Ch. M O H R M A N N , Etudes, 71; . A R E N S , Sprache, 25.

23

Z a Leonova ivota postojale su dvije razliite zbirke njegovih

Govora. Zacijelo su potijecale od samoga Leona. K a k o se tekst tih
dviju zbirki dobrano razlikuje, moe se govoriti dva drevna izdanja.
Napominjemo da za ono doba izdanje knjige ima donekle razliito
znaenje od dananjega shvaanja. U drevno je vrijeme objaviti spis
znailo sastaviti tekst te nainiti jedan i l i dva prijepisa s pievim
potpisom. Jedan je primjerak zadravao pisac, drugi je kolao od ruke
do ruke i tako se itao. Naknadno se djelo prepisivanjem umnaalo. T o
je za posljedicu imalo vei broj inaica.
4)

Leon je najprije prikupio i izdao propovijedi to ih je odrao prvih

pet godina svoje pastirske slube. T i su tekstovi sauvani u dva izravna i
tri neizravna svjedoka. Potom je uspostavio drugu zbirku svojih
homilija. njoj svjedoe dva neizravna svjedoka. U tu je drugu zbirku
Leon uvrstio govore iz prve zbirke pri emu je neke dosta izmijenio, a
neki su posve novi. L e o n je ranije govore iz razliitih poticaja i razloga
mijenjao. N e k i put su to zahtjevale nove okolnosti. Drugi put je uzrok
stilska i sadrajna skrb. Ponekada je gotovo nemogue zapaziti razlog
koji je Leona naveo na promjenu ranijega teksta.
M e u t i m , postoji i trea skupina Leonovih Govora. Uspostavljena
je tijekom vremena. Upravo su nju izdavai redovito objavljivali
tiskom. U toj se skupini nalaze oba Leonova izdanja. Prireiva je
preuzimao cjelovitiji tekst. K o d toga se nije brinuo u kojemu je
Leonovu izdanju bio nazoan. A k o je tekst nekoga govora bio
nepotpun u oba Leonova izdanja, on gaje upotpunio kombinirajui oba
teksta i l i naprosto niui jedan do drugoga razliite ulomke.
5)

Pisma
Pisana je batina pod Leonovim imenom ouvala nekih 173 Pisama
ili Poslanica. O d toga se broja mora izuzeti devet tekstova koji ne
pripadaju Leonu, a drugih je devet sumnjive pripadnosti. M e u
sigurnim Leonovim Poslanicama radi zasebnih obiljeja neke nose
naslov dekretala. Poslanicama pak vjeri oslovljavaju se sastavci
nastali u svezi s monofizitskim krivovjerjem. U z Leonova osobna Pisma
neki put su dodana razna Pisma koja su drugi njemu pisali.
Nema gotovo nikakve tekoe oko datiranja Leonovih Pisama.
Predaja je sauvala tone okolnosti i vrijeme kada je koje napisano. I
rukopisi su Poslanica drevni i izvrsni. M e u davnim izdanjima tih
4) Usp. Ph. A . M c S H A N E , Romanitas, 342.
5) Usp. A . C H A V A S S E , Feries, 551-557; R. D O L L E , Sermons, 199; . J A L L A N D , Life, 495499.511-512; . A R E N S , Sprache, 28.

24

Leonovih spisa treba posebice istaknuti editio princeps od g. 1470. i

odlino m l e t a k o izdanje iz g. 1755. Autoritet je Leonovih Poslanica
bio u doba nastanka kao i kasnije upravo golem. Inae se esto pita da
li je L e o n osobno sastavio sve svoje Poslanice. N e m a sumnje da te
Poslanice krasi Leonov blistavi i dotjerani slog. I u njima se L e o n
ukazuje umjetnikom pisane rijei. U z a sve to, ne bi se smjela odrei ni
uloga papinskoga ureda ni naroito Prosper a Akvitanskoga. I otuda
tota potjee u L e o n o v i m Poslanicama. Te su Poslanice sluile u
kasnijim vremenima kao uzorak kako se sastavljaju papinske
slubene isprave i dokumenti.
Leonova Pisma imaju veliko
znaenje. Iz njih saznajemo Leonove stavove prema raznim teolo
kim i disciplinskim p o t e k o a m a onoga vremena. T a su Pisma uvijek
uivala veliki ugled.
6)

Stil
Gotovo svi istraivai Leonovih djela hvale i veliaju njegov nain
pisanja i oblik njegova govora. Leon je i u crkvenome latinskom
napustio nepotrebne nanose i vratio se gotovo klasinome latinskom
jeziku. Stoga se u njega nade malo rijei koje nisu upotrebljavali bolji
latinski pisci. Jezik mu je ist, probran i dotjeran. Omoguuje mu
zavidno mjesto m e u piscima koji su nakon klasinoga doba pisali
latinski. Mnogi su se i u tome ugledali u Leona.
Leon je u izraavanju jednostavan i jak. Pie lijepo. Stjee se utisak
da je izgovorene propovijedi stilski dotjerivao prije nego ih je objavio.
Koji put se mislilo da je propovijedi za izdanje skraivao kako bi ih
lake dotjerao. A l i to vjerojatno ne odgovara zbilji. V i d i se da je svaka
propovijed iznutra dobro izraena cjelina.
Svojim spisima Leon sigurno zavrijeuje naziv pisca. Pie profin
jeno. Ipak nije lagan. Reenice su mu esto duge i uvijek nabijene
sadrajem. Leona lako razumjemo, ali teko prevodimo. Naalost,
prisiljeni smo mrviti Leonove ulomke. Time se, valjda, dobiva na
jasnoi, ali se sigurno gubi na jedrini i ritmu.
6) Usp. F D i C A P U A , Ritmo, 1-204; Ph. A . M c S H A N E , Romanitas, 341-352; C. SILVAT A R O U C A , Tomus, 3-5.12-19; Studi, 386-425.547-598; B. STUDER, Leone, 1922-1925; A . P.
L A N G , Leo der Grosse, 15-16; H . A R E N S , Sprache, 37-51; G. , Leone, 1248-1249;
T. J A L L A N D , Life, 500-511.

25

Rado se istie i Leonova rjeitost. Leon je pravi govornik. Obino

govori smireno. Siguran je u ono to izjavljuje. U govoru je pun
uzvienosti, ponesenosti i dostojanstva. Leonovoj govornikoj nadare
nosti nije nedostajala ni vlastita boja. Leon jamano pripada m e u
istaknutije crkvene govornike i propovjednike. ^
7

Vrela

pokazuju da je Leon poznavao bogoslovske pisce koji su pred njim

pisanom rijeju djelovali u C r k v i . ak moramo dodati da je Leon
itao i one autore koji nisu izrijekom spomenuti u njegovim izborima.
To svakako vrijedi za Gaudencija iz Brescie. U Gaudencijevim spisima
ima ulomaka koje je L e o n s malim preinakama i gotovo oslabljene
uvrstio u svoje propovijedniko djelo. U z to, openito se misli da je
Prosper Akvitanski dodao posljednji stilski sjaj svim Leonovim pisanim
radovima. T a k o e r se ne m o e m o oteti dojmu da je Leon bio pod
utjecajem Augustinove svetopisamske egzegeze. Po onodobnome
obiaju ni Leon V e l i k i nije biljeio ime pisca kojega je u svojim djelima
navodio. U ono se vrijeme mislilo da je pisano svojina svih. To je
naroito vrijedilo za crkvene autore.
9)

10)

Leon je zacijelo bio svestrano naobraen i duboko uen ovjek.

J a m a n o je mnogo preuzeo od prethodnih crkvenih pisaca i bogoslova.
tome dobro svjedoe dva zasebna izbora iz otakih spisa. Nalazimo ih
u vlastitim Leonovim djelima. Treba dodati da se L e o n nije prvi stao
neposredno naslanjati na svoje predasnike. V e je papa Celestin u
govoru odranu g. 430. na rimskoj sinodi naveo ulomke iz djela koja su
sastavili Ambrozije, Hilarije i Damaz. Slino je postupio i Kasijan u
spisu napisanu protiv nestorijevstva i posveenu Leonu dok je jo bio
rimski akon. Kasijan je g. 430. naveo slijedee autore: Hilarija,
Ambrozija, Augustina, Jeronima, Rufina, Grgura Nazijanskoga,
Atanazija i Ivana Zlatoustoga. I u grkome je dijelu kranstva slino
uinio Teodoret Cirski g. 430. i g. 447. Svoja je teoloka stajalita
ukrijepljivao navodima ranijih uitelja.
Leon je g. 450. sastavio svoj prvi otaki izbor. Preuzeo je ulomke
od slijedeih Otaca: Hilarija, Grgura Nazijanskoga, Ambrozija, Ivana
Zlatoustoga, Augustina i Cirila Aleksandrijskoga. Leon je Oce naveo
da pred grkim kranskim dijelom pokae kako njegov nauk potjee
iz zajednike batine. Povod je tome pothvatu bio poziv cara Teodozija
da Leon pristane na izbor patrijarha Anatola koji je zamijenio i
naslijedio preminuloga Flavijana. Latinski se izvornik toga dokumenta
izgubio, ali se sauvao dobar i vjeran grki prijevod.
Leon V e l i k i navodi Oce i u Ep 165. To je Pismo uputio caru 17.
kolovoza 458. nastojei za pravovjerje pridobiti egipatske monofizite.
Taj je tekst sauvan u izvorniku. Grki se prijevod izgubio. Sada Leon
uz autore ranije navedene i ponovno upotrijebljene navodi slijedea
nova imena: Teofil Aleksandrijski, Bazilije V e l i k i i Atanazije V e l i k i .
Leon je, jasno, latinske Oce i pisce itao u izvorniku. To se ne bi
moglo s pouzdanou rei za grke autore premda nije iskljueno da
je donekle razumio i grki. U svakome sluaju, spomenuti izbori

n)

12)

Sveto

pismo

Kada se itaju Leonovi Govori nije teko zapaziti kako se esto,

izravno i usput navodi Sveto pismo. Svaka je Leonova propovijed jasno
ili natuknicom proeta biblijskim navodima. Otuda se vidi da je Leon
iznimno dobro poznavao objavljenu rije. U z brojne izravne biblijske
navode, gotovo su nepobrojni neizravni i sva prisjeanja na Sveto
pismo. Zanimljivo je da je Leon dosta rijetko navodio Stari zavjet. To
se veoma teko dade rastumaiti. Moda je tome razlog to to se esto
sukobljavao s manihejcima koji su osporavali starozavjetnu Bibliju. O d
Staroga zavjeta Leon drage volje navodi Psalme koje su zbog
bogoslune uporabe vjernici uglavnome poznavali naizust. Rado se
sluio i Izaijom koji je na poseban nain najavio Mesiju i njegovu
otkupiteljsku patnju.
Iz Novoga zavjeta Leon odabire prije svega one ulomke koji mu
mogu posluiti da svoje sluatelje pojedinano i zajedniki potakne na
bolji i udoredniji ivot. Zbog kristolokih potreba vremena Leon se
poziva i na one novozavjetne dijelova gdje se oitije govori otajstvu
Gospodnjega utjelovljenja.
Redovito se kae da Leon nije bio egzeget. Zaista se u njegovim
Govorima rijetko moe nai sustavno pojanjenje koje biblijske izreke.
U n a t o tome, ni Leonu nije posve tu svaki oblik egzegeze. Egzegeze

8)

7) Usp. B. C A P E L L E , Leone, 404; P. L A B R I O L E , Histoire, 689; G. M . De D U R A N D , Leon,

604-606; Autour, 452; A . L A U R A S , Etudes, 485; F. D i C A P U A , Leone, L X I V - L X X V ; C.
C A L L E W A E R T , Leon le Grand, 113; . J A L L A N D , Life, 402-410; . STUDER, Leone, 19221925; A . P. L A N G , Leo der Grosse, 18-25.
8) Usp. . B. De SOOS, Mystere, 7-9.

26

9) Usp. L . S A L T E T , Sources, 290-294.301-302; . R I C H A R D , Pape, 116-128; . . De SOOS,

Mystere, 6-21.
10) Usp. C. R. N O R C O C K , Gaudentius, 593-596; . M . D U V A L , Leon, 82-84; G . M . D U R A N D ,
Leon, 604-606; A . C H A V A S S E , Predication, 71.
11) Usp. B . STUDER, Einflusse, 915-930.
12) Usp. A . C H A V A S S E , Predication, 71.

27

je u Govorima vie nego to se na prvi pogled dade zamijetiti. Kada

L e o n donekle egzegetira, Pismo tumai Pismom. Redovito izbjegava
alegorijsko tumaenje. Leon radije Pismom dokazuje nego to Pismo
ralanjuje. L e o n eli da se putem itanja stekne motrenje proitanoga.
K r o z itanje biblijskoga teksta ita u duhu gleda to se dogodilo u
biblijsko vrijeme. Snagom vjere stjee razumijevanje onoga to je sam
itao i l i se za nj italo. To razumijevanje omoguuje o d r e e n o znanje
koje e potaknuti na ljubav. Tako se ljubav ukazuje svrhom i konanim
ciljem svakoga biblijskoga tumaenja.
Lako je pokazati koliko Leon u svome razmiljanju zavisi od
Biblije. Iz itavoga Svetoga pisma preuzeo je 1016 navoda. O d toga
na Stari zavjet otpada 220 mjesta, a na Novi 796. Po uestalosti
navoenja m e u starozavjetnim knjigama uoava se slijedei redosljed:
Ps, Iz, Post, Sir, Izr, T o b . . . U novozavjetnim navodima slijed je
ovakav: M t , Iv, L k , R i m , 1 K o r , Ef, 2 K o r , H e b , D j . . . Napomenuto
pokazuje da je Leon iz Svetoga pisma obilato crpio. Pismo je zacijelo
bilo sredite njegove due i srca. Leon je rado Starim zavjetom
dokazivao valjanost i vlast Novoga zavjeta. L e o n je vrsto vjerovao u
nadahnutost i potpunu istinitost cjelokupne B i b l i j e .

rekli da je Leon odlian stilist. Jezik mu je ist i dotjeran. Leon je pisao

pomno i tono. Misao mu je uvijek jasna. K o d Leona se sadraj i izriaj
uvijek podudaraju i nadopunjuju. N a trenutke se u Leonovoj reenici
osjeti ritam koji je svojstven pravim pjesnicima. Leon ima mjesta u
crkvenoj i opoj latinskoj knjievnosti. Pravi je uitak itati Leona.
Spisi su mu blistavi i dotjerani.
16)

Dodatak
Leonovi su Govori esto objavljivani. Izdavai su obino uspos
tavljali vlastite rasporede i tekstovima dodjeljivali razliite brojeve.
Ovdje donosimo popis Leonovih propovijedi kako su objavljene u
slijedeim izdanjima: Corpus christianorum (= C C ) ; Sources chretiennes (= SC) i Patrologia latina (= P L ) . T a k o e r u zasebnoj rubrici
naznaujemo datum kada je koja propovijed izgovorena.
Br.

CC

SC,200

PL

Datum

1.

5-6

244-248

141-142

29. I X . 440.

2.

7-9

248-252

142-144

29. I X . 441.

3.

10-15

252-262

144-148

29. I X . 443.

4.

16-21

264-274

148-152

29. I X . 444.

5.

22-25

276-284

153-156

29. I X . 452.

13)

BogosSepi

tekstovi

Jedva se moe osporiti da je Leon osobno sastavio odreeni broj

bogoslunih tekstova. T i su tekstovi uvelike obogatili rimsko bogos
luje i postali ope dobro. Ipak je danas gotovo nemogue sa svom
sigurnou kazati koje je tekstove u liturgiji Leon sroio i uvrstio u
bogosluje svoje crkvene zajednice. Po drevnome obiaju ni Leon nije
potpisivao liturgijske tekstove koje je sam sastavio.
14)

Naobrazba
15)

Leon je jamano posjedovao dobru klasinu naobrazbu. T o se,

dodue, ne moe neposredno dokazati itajui njegova djela jer ni Leon
nije navodio pisce koje je itao. ini se da je u par navrata u Govorima
imao pred oima Salustijeva i Senekina razmiljanja prijateljstvu. ak
se koji put sluio i filozofskim tvrdnjama. A l i Leonovi su spisi istakosmo - puni biblijskih, otakih i liturgijskih navoda. T a k o e r smo
13) Usp. A . L A U R A S , Leon, 127-140; . STUDER, Einflusse, 916-923; G. H U D O N , Leon, 601; R.
D O L L E , Leon, 158-159; A . G A R D E I L , Credibilite, 2257; E . M A N G E N O T , Inspiration,
2180.2214.
14) Usp. B. A L T A N E R - A . STUIBER, Patrologie, 358; B. S T U D E R , Leone Magno, 565-566.
15) Usp. B. S T U D E R , Leone Magno, 561.

28

SC, 49 bis
6.

27-28

28-30

157

studeni, 440.

7.

29

30-32

159

studeni, 441.

8.

30-31

32-36

159-160

studeni, 442.
studeni, 443.

9.

38-48

38-48

160-163

10.

39-44

48-56

163-166

studeni, 444.

11.

45-46

56-62

166-168

studeni, 445?

12.

48-53

150-160

168-172

17. X I I . 450.

SC, 200
13.

54-55

160-162

172-173

15. X I I . 440.

14.

56-57

164-166

173-174

14. X I I . 441.

16) Usp. B. A L T A N E R - A . STUIBER, Patrologie, 357; G . Z A N N O N I , Leone, 1265-1267; B.

STUDER, Leone Magno, 562-563.

29

Br.

CC

SC,200

PL

Datum

Br.

CC

S C , 49 bis

PL

15.

58-60

168-172

174-176

13. X I I . 442.

39.

211-222

64-76

263-267

9. II. 441.

16 .

61-67

174-188

176-180

12. X I I . 443.

40.

223-231

78-90

267-271

1. III. 442.

17.

68-71

190-198

180-182

17. X I I . 444.

41.

232-237

90-98

272-274

21. II. 443.

18.

72-75

200-206

182-185

16. X I I . 451.

42.

238-250

100-116

274-281

12. III. 444.

19.

76-80

208-216

185-188

14. X I I . 452.

43.

251-257

116-128

281-285

25. II. 445.

20.

81-83

216-224

188-190

prosinac, 445.

44.

258-262

128-136

285-288

25. II. 451.

45.

263-268

138-148

288-291

10. II. 452.

46.

269-273

150-160

291-294

1. III. 453.

47.

274-278

160-168

294-297

21. II. 454.

48.

279-284

170-178

297-301

17. II. 455.

SC, 22 bis

Datum

21.

87-89

66-74

190-193

g. 440.

22.

90-101

74-92

193-199

g. 441.

23.

102-108

94-106

199-203

g. 442.

24.

109-116

106-120

203-208

g. 443.

49.

285-290

180-192

301-305

17. II. 457.

25.

117-124

122-134

208-212

g. 444.

50.

291-294

192-200

305-308

9. III. 458.

26.

125-131

136-148

212-216

g. 450.

27.

132-138

150-162

216-221

g. 451.

28.

139-145

162-174

221-226

g. 452.

29.

146-151

176-185

226-229

g. 453.

30.

152-159

186-200

229-234

g. 454.

31.

161-164

210-218

235-237

g. 441.

32.

165-169

218-226

237-240

g. 442.

33.

170-177

226-236

240-244

g. 443.

34.

178-187

236-252

244-249

35.

188-194

252-264

36.

195-199

37.
38.
30

SC, 74 bis
51.

296-303

20-34

308-313

g. 445.

52.

307-312

36-46

313-317

16. III. 441.

53.

313-316

46-52

317-318

19. III. 441.

54.

317-322

52-64

318-322

5. I V . 442.

55.

323-327

64-72

322-325

8. I V . 442.

56.

328-332

74-80

325-328

28. III. 443.

g. 444.

57.

333-338

82-90

328-331

31. III. 443.

249-253

g. 445.

58.

339-348

90-102

331-337

16. I V . 444.

266-274

253-256

g. 451.

59.

349-362

104-118

337-342

19. i v . 444.

200-204

276-282

257-259

g. 452.

60.

363-368

120-130

342-346

1. I V . 445.

205-208

282-290

260-263

g. 453.

61.

369-375

130-138

346-349

4. I V . 445.
31

I
Br.

CC

S C , 200

PL

16. III. 452.

85.

534-537

70-78

434-437

10. VIII. 446.-461.

353-357

19. III. 452.

86.

540-541

78-82

437-438

g. 441.

162-172

357-361

5. I V . 453.

87.

542-545

82-88

438-441

g. 442.

395-399

174-182

361-364

8. I V . 453.

88.

546-550

90-98

441-444

g. 443.

66.

400-406

182-194

364-368

1 0 . I V . 453.

89.

551-555

100-110

444-447

g. 444.

67.

407-413

194-206

368-372

28. III. 454.

90.

556-563

110-120

447-450

g. 445.

68.

414-418

208-216

372-375

31. III. 454.

91.

564-567

120-128

450-453

g. 453.

69.

419-425

216-228

375-380

4. I V . 454.

92.

568-572

128-136

453-456

g. 454.

70.

426-433

228-242

380-384

2. I V . 443.

93.

573-576

136-142

456-457

g. 457.

71.

434-440

242-252

385-390

3./4. I V . 443.

94.

578-580

142-150

458-460

g. 458.

72.

441-448

254-268

390-394

21. I V . 444.

95.

582-590

226-242

460-466

73.

450-454

268-274

394-396

1. I V . 444.

74.

455-461

274-286

396-400

17. V . 445.

96.

593-595

75.

465-471

286-296

400-404

23. V . 443.

97.

= 84. bis

76.

472-486

296-312

404-411

11. V I . 444.

98.

77.

487-493

312-320

411-415

31. V . 442.

78.

494-497

24-32

415-418

11. V . 441.

79.

498-500

32-38

418-420

31. V . 453.

80.

501-502

38-40

420

lipanj, 442.

81.

503-505

40-46

420-422

27. V . 445.

82.

508-518

46-58

422-428

29. V I . 441.

83.

519-522

58-66

429-432

29. V I . 443.

84.

525-526

66-70

433-434

30. VIII. ili 6. I X . 442.

Br.

CC

SC, 74 bis

PL

62.

376-381

140-148

349-352

63.

382-388

150-162

64.

389-384

65.

84. bis
32

529-532

286-292, br.

97

Datum

1.

VIII.

Datum

. 446.-461.

SC, 22 bis
202-208

466-468

25. X I I . 457.

SC, 200, 294-301

446.-461.

33

TREE

POGLAVLJE

D U H I D U H SVETI
Sv. Leon je svojih nekoliko duhovskih propovijedi pisano sauvao
potomstvu. Kada je na Duhove propovijedao D u h u Svetome, rana je
crkvena pneumatologija s Carigradskim saborom od g. 381. ve dobila
svoje konane obrise. Jasno je da je Leon u svome govoru Duhu
ovisan predaji i prethodnim uenjima. Ovdje prikazujemo taj iri
okvir u koji se mora smjestiti i Leonovo duhovsko propovijedanje. Ovo
je nae poglavlje preiroko. Uprkos tome morali bismo napisati
najmanje jednu knjigu velikoga obujma ako bismo htjeli kako treba
potanko i temeljito obraditi pneumatologiju zacrtanih mea. To nam
nije mogue. Ipak objavljujemo ovaj prikaz. Nadamo se da i ovakav
ima stanovitu vrijednost.
Osnovni

pojam
1}

Svako govori duhu openito pa stoga i Duhu Svetome mora

poeti od rijei koja stoji na iskonu svekolike pneumatologije.
Pneumatologija i nije drugo doli raspravljanje, uenje i l i besjeda
onome to se naziva duhom i D u h o m Svetim. Grci su u svojoj dugoj,
misaonoj i duhovnoj povijesti traili smisao svemu to postoji. Radi
toga su nuno postavili pitanje duha za koji su odabrali rije .
Istina je da grka pneumatologija nije iznimno bogata. Svakako nije
onako duboka i svestrana kao razmiljanje onome to Grci nazivaju
i to zapravo znai smisao, znaenje, nauk, govor i rije. G r k je
kao mislilac i vjernik u potrazi za rijeju koja tumai i izgovara svaku
1) Usp. J. K R E M E R , Pfingstbericht und Pfingstgeschehen. Eine exegetische Untersuchung zu Apg2,
1-13, SBS, 63-64, Stuttgart, 1973.

35

opstojnost. Tako je G r k uspostavio svoju vlastitu rije duhu.

Traei mudrost (1 K o r 1,23), Grci su nuno morali susresti duh.
U grkome ima vei broj m e u s o b n o srodnih i odvojenih
znaenja. U osnovi je vezan za zrak kao najtananiju,
najprofinjeniju i najpauinastiju tvar. Z a G r k a je i tvarna zbilja.
U osnovi je gibanje zraka od najsitnijih i jedva zamjetljivih zranih
pokreta do silnih i neizmjernih pomaka koje nazivamo vjetar. G r k u je
vjetar . Ipak ovdje valja istaknuti kako drevni ovjek poima
vjetar. Vjetar za nj nije jedino prirodna datost. Vjetar je donekle
otajstveno bie. Vjetru nitko ne zna podrijetlo ni putanju. I Pismo kae
da vjetar pue gdje hoe (Iv 3,8). Vjetar je moan i snaan. T a k o e r
je blag i ugodan. Vjetar je stolik. Donosi kiu i s njome ivot. Nije
neobino to su veliki grki pisci kao Homer i Heziod otajstveni, moni
i ivoajni vjetar u svim njegovim rasponima nazivali drevnijom rijei
da ga Eshil i Herodot naprosto imenuju .
D u h je takoer obiljeje ivoga bia koje ivi od zraka koji udie i
izdie. Bie ivi izmjenom udisaja i izdisaja. To je njegov ivotni dah. Sa
zadnjim izdisajem daha prestaje ivot. Jasno je da su drevni ljudi i Boga
drali ivim bitkom koji ivi svojim boanskim Dahom ili Duhom.
M e u t i m , znaenje se rijei proirilo. Protegnulo se na
ovjekovo stvaralako duhovno polje. Grci su shvatili da se na
duhovnoj razini nita ne da valjano uoiti bez duha. Stoga
oznauje nadahnue i smisao koji se u nekome tekstu opire golome
slovu. Pisano ima onoliku vrijednost koliko sadri duha. T u vanjsko
obilje nije presudno. Bitno je nadahnue.
Pojedini

Grci

U pneumatologiji m e u grkim filozofima koji su prethodili

Kristovu dolasku najprije spominjemo Anaksimena (+ 525.). Taj je
jonski filozof iz Mileta vjerojatno prvi u jednome svome filozofskome
ulomku zabiljeio rije . Osniva eleatske kole Ksenofan
Kolofonski (+ 480.) spomenuo je u svezi s ljudskom duom. Po
Ksenofanu, dua je promjenljiva i prolazna jer je u biti . Misao
je na prvi pogled udna. Ipak se dade razumjeti ukoliko je za G r k a
neto tanano i krhko. Stoga ponekada naznauje
nitavilo. Ista je misao bliska starozavjetnim tvrdnjama. Z a Zenona
Citijskoga (+ 264.) je topli i vrui dah to giba, potie i mie sve
gdje se zatekne. Kleant iz As osa (+ 232.) stao je razmiljati boanstvu
sile koju je nazivao . Hizip iz Soli (+ 205.) ui da se
36

sastoji od vatre i zraka. O n obiljeuje ognjenim i arkim jer

bukti kao plamen. Po Panetiju iz Rodosa (+ 109.) duina je bit ognjeni
duh. Poseidonije Apamejski (+ 50.) za je tvrdio da je
spoznatljiv i razuman. Taj je filozof, zaudo, poastio
najviom grkom rijeju o . Tek je pitanje koliko je sam zaozbilj
uzimao svoju vlastitu tvrdnju. Platon (+ 347.) je progovorio u
sklopu svoga izlaganja nadahnuu. Aristotel (+ 322.) nije bez
mogao razumjeti nikakvu embriologiju.
c

Grci su znali govoriti uzvieno. Po njima, uloga je

u povijesti, prirodi i ovijeku nuna i nezaobilazna. A l i za Grke
je samo neiva tvar. Grci mogu nazivati boanskim i
Bogom, ali za njih nije osoba. G r k u nije netko s kim se
ovijek drui, druguje i razgovara. U grkoj je misli uvijek
ostao bezlina sila. Stoga nijedan pridjev ne moe oivjeti grki .
Ipak su grki filozofi izrekli mnoge tvrdnje koje su mogle ui u
kransku pneumatologiju. Pomno bi istraivanje i usporeivanje
pokazalo pravi odnos izmeu rane kranske pneumatologije i onoga
to su kazali Grci ija smo imena gotovo usput i povrno
naveli.
Stari

zavjet

Post 1,2
U prvome redu drimo iznimno znaajnim to temeljna biblijska
knjiga s kojom poinje cjelokupna boanska objava ve u drugoj
reenici kae da je Boji D u h lebdio nad vodama (Post 1,2). Smjesta
se vidi da poetka nema bez Bojega Duha. Istina je da su neki tumai u
Post 1,2 htjeli vidjeti govor vjetru to pomie i giba iskonske vode.
A l i je ta misao odve svakodnevna, priprosta i jednostavna da se
biblijski pisac na tako sveanome i istaknutome mjestu iskljuivo kod
nje zaustavi. Pievu misao zacijelo ne zaokuplja nikakvo razmiljanje
vjetru. O n pred oima ima Duha koji e kao Jahvina snaga uiniti da iz
praiskonskih voda nikne svekoliki, bujni i raznorodni ivot koji e
napuniti stvoreni svijet. Crkveni su O c i u Post 1,2 smjesta nazreli
nagovjetaj krsne vode iz koje snagom istoga Duha dolazi obnovljeni i
konani ivot. Davni su kranski teolozi ak na prvoj biblijskoj stranici
proitali trojstveno obiljeje itavoga stvorenja. Po njima, uporno
ponovljeni izriaj i ree Bog otajstveno naznauje Boju stvaralaku
Rije. Tako od samoga iskona biblijski ita pred sobom ima Boga,
37

Bojega Duha i Boju Rije. Nije stoga neobino to e cijela Biblija

koja slijedi Post 1,1 zapravo postajati sve puniji i sveaniji govor
Bogu, njegovoj Rijei i njegovu Duhu.
Post 1,26
Znamenito je otako trojstveno tumaenje tajnovitoga izriaja
nainimo iz Post 1,26. Po Oima, nainimo je rije koju Bog Jahve
upravlja drugim dvjema boanskim Osobama. Tako je ovjek u
itavome svemiru na poseban nain djelo Oca, Sina i Duha Svetoga.
Usput napominjemo da ni do danas tumai nisu jednoduno i na puno
zadovoljstvo razjasnili nainimo. idovski su pisci sumnjivo gledali
taj izriaj. Bojali su se da je ostatak politeistikoga vjerovanja. Inae
egzegeti iza nainimo naziru adhortativni i l i majestetski plural. ak
pomiljaju da tu Jahve poziva anele i prethodno stvoreno da kao
svemir sudjeluje u stvaranju ovjeka koji je remek-djelo i mali svijet
svih Bojih stvorenja.
Post 2,7
Iz prve biblijske knjige takoer svraamo pozornost na rije dah
iz Post 2,7. Po tome je dahu ovjek koji je sazdan od zemljinoga
praha postao iva dua. Oci su kao i Filon neposredno vezali
ovjekov dah s Dahom koji je u Bogu Boji D u h . Ljudski dah
potjee od Jahvina Duha. Stoga je ovjek iva dua. Sjetimo se daje i
Platon uio da je ovjek po svome duhu dionik boanskoga. D u h je
boanska estica u ovjeku. ovjek se spaava kada njegov duh smru
raskine tjelesne okove te se iz tjelesne tamnice i pilje vrati boanskome
kao svojoj cjelini.
Ps 33,6
Oci su veliku pneumatoloku vrijednost pripisali tvrdnji da su
nebesa sazdana Jahvinom rijeju i dahom usta njegovih sva vojska
njihova (Ps 33,6). O c i su Ps 33,6 shvatili trojstveno. Po njima, u Ps
33,6 rije je Jahvi, Rijei i Dahu koji pripadaju Jahvi. Kranski
reeno i tu su pred nama sve tri boanske Osobe: Otac, Sin i D u h Sveti.
Oci su u pneumatologiji navodili Ps 33,6 da dokau sudjelovanje Duha
Svetoga u boanskome inu stvaranja. Otuda su zakljuili da je D u h
Sveti B o g jer samo Bogu pripada stvarati. Budui da D u h Sveti stvara,
on nije stvorenje. U raspodjeli svega to postoji D u h se stavlja uz Oca i
Sina.
38

JI 3,1-5
Veliku je budunost u pneumatologiji stekao drevni ulomak
izreen u JI 3,1-5. Znamo da je prije Otaca ve apostol Petar svoju prvu
poduhovsku propovijed izveo iz Joelova mjesta. K o d toga je za vlastite
potrebe dijelom odstupio od Joela kako se ita u hebrejskoj i grkoj
Bibliji. Petar je apostolskom slobodom brisao i dodavao i tako dobio
vlastiti tekst s vlastitim tumaenjem. Ipak mu je Joel bio polazite.
Petar je shvatio da se Joelovo prorotvo obistinilo na Duhove kada je
Bog u Duhu preko cijele novozavjetne zajednice rekao Rije cijelome
ljudskom rodu. Time je, po Petru, poelo zadnje razdoblje u povijesti
spasenja. Radi toga je Petar u Joelov tekst uvrstio izriaj posljednji
dani (Dj 2,17).
Ez 36,26-27
Glasovita je izreka iz E z 36,26-27. T u se nagovijeta da e Bog
ljudima jednom dati novo srce ukoliko e u njih udahnuti novi
D u h . Po Pismima, srce je naznaka za nutarnji i duhovni ivot. Srce
je ljudsko sredite. T u se zainje dobro i zlo. Gospodin je optuio srce
da iz njega dolazi to kalja ovjeka (Mt 15,19-20). I sv. Augusiin se
neprestano vraao srcu. Srce ravna ovjekom. U tome e srcu koje e
jednom djelovanjem Duha postati novo prebivati novi D u h . Ve je
apostol Pavao u svoju propovijed uvrstio govor novosti i novome
to dolazi od Duha. Rije je takvoj novosti koja posve unitava
staro kao greno. Ta e novost ostati za svu vjenost. Njoj moe biti
zaetnik samo D u h koji je nov. To znai da je vjean.
Iz 32,15
Izaija je u svome nadahnuu vidio Duha koji se izlijeva iz visina.
Taj je D u h pustinju ovoga svijeta kao ivotvorni D u h pretvorio u
vonjak (Iz 32,15). Tako zemlja po Duhu napokon postaje to je u
Bojoj promisli uvijek imala biti. Bog je svijet stvorio kao edenski vrt
(Post 2,15). A l i je zemlja zbog ovjekova pada stala raati trajem i
korovom (Post 2,18). A d a m je protjeran iz edenskoga vrta (Post
3,23). Zemlja moe opet postati vonjak jedino ako je oivi i obnovi
Boji D u h .
Zah

12,10

U Zah 12,10 itamo jednostavnu i lijepu naznaku milosnome i

molitvenome D u h u . Jamano je u Zah 12,10 uporite to se D u h Sveti
u kranskoj predaji vezao uz milost i molitvu. Molitva je velika milost.
39

Vjernika na molitvu potie D u h . Samo je ona molitva prava koja dolazi

od Duha. ovjek ne moe i ne zna valjano moliti bez Duha. Bez Duha
molitva nema vrijednosti. Pavao je jasan: Duh pritjee u p o m o naoj
slabosti jer ne znamo to da molimo kako treba, ali sam D u h posreduje
za nas (Rim 8,26).
Duh Sveti
U Bibliji na hebrejskome jeziku postoji nekoliko istaknutih mjesta
gdje se neposredno govori D u h u Svetome. Pred oima imamo: Ps
51,12 i Iz 63,10-11. Tome treba dodati slijedea {njesta iz Septuaginte:
D n 5,12; 6,4; M u d r 1,5; 7,22 i 9,17. Naznakom veti htjelo se rei da
D u h kojemu se govori iskljuivo pripada Jahvi i da jedino iz Jahve
dolazi. Time se taj D u h razlikuje od svakoga drugoga duha.
Nema sumnje da je starozavjetni naziv D u h Sveti bio poticaj em
to se trea trojstvena Osoba u Novome zavjetu takoer tako nazivala.
Pravo govorei, na novozavjetnim stranicama susreemo slijedee
naznake D u h u Svetome: , ,
, . Nikome nije mogue u prijevodu izraziti
razlike m e u navedenim izriajima. Nema pak sumnje da ih je grki
pisac dobro zamjeivao i znao kada e koji upotrijebiti. Primjeujemo
da je m e u iznesenim izriajima najsveaniji i najpuniji
. Upotrijebili su ga i Carigradski oci u svome Vjerovanju koje do
sada sadri najcjelovitiju proglaenu pneumatologiju.
2)

Neke

znaajke

Am

4,13

Oci su nadasve bili svjesni da nije uvijek rije Bojemu Duhu

kada se u Starome zavjetu spomene rije . U tome je smislu
glasovita Amosova tvrdnja Jahvi koji stvara . Protivnici su
boanstva Duha Svetoga upravo pomou A m 4,13 dokazivali da je i
D u h Sveti u sebi Boje stvorenje. Oci su lako odbili krivo vjernike.
Naprosto su ih upozorili da u A m 4,13 ima obino znaenje
vjetar. Jasno je da je Bog sazdao vjetar.
Filon i Josip

Flavije

Filon (+50.) nosi vie nadimaka. Zove se idov, filozof i

Aleksandrijski. Po narodnosti je idov, ivio u Aleksandriji i bavio se
filozofijom. Zapravo Filonov je djelokrug bio irok i raznolik. Stoga su i
njegova djela mnogobrojna i raznorodna. Filon je nastojao tako
razjasniti Bibliju da je razumiju naobraeni ljudi onoga vremena. Filon
je bio veliki mistik. Dri se daje svojom egzegezom utjecao na apostola
Pavla. Mnogo su Oci itali Filona i njime se nadahnjivali. Jeronim ak
kae da krani Filona broje meu crkvene pisce. Filon je duhu
progovorio u svezi s Post 2,7. Smatrao je da je ljudski duh odsjaj
Bojega Duha. Stoga je Filon ljudski duh uzimao za boanski duh.
Po Filonu, duh je bit ljudske due. Samo ovjek posjeduje duu koja
je duh. To ga razlikuje od ivotinje koja ima ivotni dah, ali ne
posjeduje duh.
3)

Josip Flavije ( + 100.), znameniti pisac idovskih starina i

idovskoga rata, ee spornije Duha koji nadahnjuje i Duha koji
prorie. D u h nadahnua je boanski D u h , a D u h koji poklanja
prorotvo Boji D u h . Taj se zadnji naziv zaista esto susree u
Novome zavjetu. I Josip Flavije je zavrijedio da ga m e u znamenite
mueve uvrsti Jeronim.
4)

Ukratko naznaujemo par oznaka starozavjetne pneumatologije.

Osnovno je u Starome zavjetu to to se D u h davao pojedinoj istaknutoj
osobi za neki naroiti, odvojeni i posebno vaan in. Po obavljenu poslu
D u h je naputao nadarenoga. D u h je redovito silazio nenadano i
odlazio neujno i neprimjetno. Nad Duhom nitko nije imao vlast.
Meutim, to se imalo promijeniti s Mesijinim dolaskom. Mesija je
trebao primiti Duha trajno i u punini da uzmogne obaviti svoje djelo.
Duha je primio i za svoju zajednicu. Stoga s Mesijom poinje zadnje
doba kada Duha posjeduje svaki lan Bojega naroda.
2) Usp. J. G U I L L E T , Esprit, 182-184.

40

Novi

zavjet

Mt 3,16
Po M t 3,16 D u h Sveti se kao golub spustio na Isusa kada je bio
krten. Crkveni su se Oci pitali zato je D u h odabrao goluba da se
oituje. U tome kao ni najnoviji istraivai nisu nali konaan odgovor
koji bi potpuno zadovoljavao. Oci su rado upozoravali da golubinja
3) PL, 23, 658B.
4) PL, 23, 662B-663A.

41

vrsta tjelesno ne posjeduje u. Zato su golubovi bez jetkosti i

zajedljivosti. Cijene i ljube drutvenost i zajedniki ivot. Resi ih
drugovanje i uzajamno pomaganje. I D u h je blag. Pomae i tjei. Vrelo
je zajednitva i samo je jedinstvo. Ta bi odlija Duha predstavljao i
dozivao u pamet njegov golubinji lik nad krtenim Kristom. K a o
mogue tumaenje Duha koji se spustio kao golub ne valja zaboraviti
ni potopnu golubicu (Post 8,8) kao ni golubicu iz Pj 5,2. Potopna
golubica navijeta uspostavu mira. Golubica iz Pj 5,2 znamen je
zarunike ljubavi i blizine. D u h Sveti je donio mir ovjeanstvu koje
zastupa zajednica to se kao zarunica okuplja oko Krista poslije
njegova krtenja.
Silazak Duha Svetoga na krtenoga Isusa zabiljeili su, uz Mateja, i
ostala trojica evanelista ( M k 1,9; L k 3,22; Iv 1,33). To svjedoi da se
dogaaj kao iznimno vaan duboko urezao u pamenje najdrevnije
Crkve. Silaskom Duha Isus je oitovan onim to je od svoga zaea po
D u h u Svetome. Isus je Pomazanik. To znai daje Mesija ili Krist. D u h
Sveti je Isusovo pomazanje. To je pomazanje Duhom za Isusa tako
znaajno daje naziv Krist sastavni dio Isusova imena. Svi govorimo Isus
Krist. Uloga je imena Krist za Isusa bitnoga znaenja. A n e o je pastire
utjeio i umirio kada im je priopio radosnu vijest da se u Davidovu
gradu rodio Spasitelj koji je Pomazanik (Lk 2,11). Andrija je sav
ushien priopio svome bratu Petru: Nali smo Mesiju. To u prijevodu
glasi Krist (Iv 1,41). Razgovor izmeu Isusa i apostola u Cezareji
Filipovoj pokazao je da se Isusu raznoliko mislilo m e u njegovim
sugraanima. Nadahnuti je odgovor na pitanje Isusova identiteta
pruio Petar. Rekao je: Ti si Krist (Mt 16,16). Isusov se sud vodio u
znaku pitanja da li je on Krist (Mt 26,63). U drevnome je kranstvu
osnovna toka vjere prihvatiti da Isus jest Krist (1 Iv 2,22). Isus je
Krist jer je pomazan Duhom Svetim. Bilo je ak crkvenih Otaca koji su
u nazivu Pomazanik nazreli samo boansko Trojstvo. Govorili su da je
Isus Pomazanik kojega je pomazao Otac Duhom Svetim. Tako se
osnovni naziv za Isusa ne moe razumjeti bez Duha Svetoga. Isus je
pomazan Duhom i zato je Krist.
U Markovu evanelju itamo da je D u h Sveti siao na Isusa poto
su se otvorila nebesa ( M k 1,10). Oito se predmnijeva da su do toga
asa nebesa bila zatvorena. Primjedba vjerojatno smjera na razdoblje
koje se protee od zadnjega starozavjetnoga proroka koji je svoje
prorotvo ostavio zabiljeeno do Isusova krtenja. Tada se otvaraju
nebesa da D u h poput goluba sie na Isusa. Time se prekida nastala
utnja. Opet se uje Boja rije.
42

Evanelist L u k a je primijetio da je D u h Sveti siao na Isusa dok

se molio (Lk 3,21). Molitva je preduvjet da sie D u h Sveti. Tako se
uvijek postupalo u C r k v i . Crkva se moli da na nju sie D u h . Bez
molitve nema silaska Duha.
U Ivanovu evanelju pie da je D u h Sveti ostao (Iv 1,33) na
Isusu. Tako se obistinjuje proroka rije da e na Mesiji trajno poivati
D u h Jahvin (Iz 11,2). Isto se tako silaskom Duha na Isusa prilikom
njegova krtenja ispunja Jahvina rije: Evo Sluge mojega [. . .] na
njega sam svoga Duha izlio (Iz 42,1).
Upravo stoga to je Isus na kome poiva D u h Sveti Pomazanik i
Sluga Jahvin, on je Duha primio za se i za zajednicu koju je uspostavio.
Isus je Duhom proet u svome ljudskome duhu. Tako moe poslije
krtenja pristupiti ostvarenju djela za koje je odreen i poslan. Isusova
e zajednica primiti Duha kojega je on dobio. Stoga su krani u
otajstvu Isusova krtenja otitavali svoje vlastito otajstvo. Sami su se
krtavali da steknu udio na Kristovu Duhu i tako provedu u djelo svoje
poslanje. Bez Duha Svetoga ne da se shvatiti ni Kristova ni kraninova
tajna.
Mt 4,1-11
K a o naslov smo, dodue, stavili M t 4,1-11, ali nas Kristovu
napastovanju takoer izvjeuje Marko u M k 1,12-13 i L u k a u L k 4,112. To smo napomenuli da se vidi kako veliko znaenje Isusovu
napastovanju pridaje svekolika iskonska predaja i poetna kranska
propovijed. Dogaaj je u pustinji gdje je avao napastovao Isusa
sigurno duboko potresao Pracrkvu kada mu je dodijelila tako iroko
mjesto u svojim osnovnim vrelima kao to su evanelja. Po sudu
najranijih krana Isus je bio bez grijeha. Smio je punim pravom nositi
naziv Svetoga. Ipak je avao napastovao Isusa. Crkva je u tome
raspoznala otajstvo svoga spasenja. Stoga je od poetaka navijetala
Isusovo napastovanje kao otkupiteljski in.
Ve rekosmo da je u M t 4,1-11 i u usporednicama rije Isusovu
napastovanju. Razlikujemo napastovanje i kunju iako je u
grkome izvorniku ista rije za jedno i drugo. Bog kua da provjeri
vjeru i vrstoga nagradi. a v a o napastuje da zavede na grijeh. U
pustinji je avao napastovao Isusa. Bogu nije trebalo Isusa kuati. Isus
je njegov vjeni Sin.
D u h Sveti je Isusa poslije krtenja doveo u pustinju da ga avao
kua. Radi spominjanja Duha ovdje govorimo tome dogaaju iz
Isusova ivota. Isus je u pustinji proveo etrdeset dana i etrdeset
43

noi. udan je taj izraz pustinja. U Bibliji je vieznaan. Pustinja je

osama gdje B o g kua, ali u pustinji avao napastuje. Stoga pustinja
moe sluiti kunji i napasti. ovjek je u osami bliz Bogu i izloen
avlu. Drevni su kranski osamljenici ili u pustinju da u Bojoj blizini
svladaju avolsku napast. ak se ne m o e m o oteti dojmu da pustinjska
osama u kojoj se Krist rvao s napasnikom ne doziva u pamet edenski vrt
u kojemu je prvi ovjek kuan i napastovan. Marko spominje da je Isus
u pustinji boravio m e u divljim ivotinjama ( M k 1,12-13). I to nas
sjea na Adama kojemu Bog dovodi ivotinje (Post 2,19). Time
elimo rei da napastovani Isus u pustinji u sebi kao novi A d a m sadri
svekoliko ovjeanstvo. ishodu njegova sukoba s avlom ovisi
sudbina svih ljudi kao to je drevni A d a m svojom odlukom odredio
ljudski ivot za sve koji se od njega raaju.
Sadraj Isusovih pustinjskih napasti odreuju rijei: kruh, kraljev
stvo i udo. Isus treba mnotvu priskrbiti kruh i ono e poi za njim, ali
nee biti slobodno. Isus zna daje kruh nuan. Sam je uenike nauio da
se mole za kruh. A l i kruh nije sve. ovjek nije samo tijelo. ovjek je i
dua. Stoga mu uz kruh treba i rije koja hrani duu i osmiljuje tijelo.
Govor kraljevstvu zapravo je govor vlasti. Palestina je pod
Rimljanima. Svi oekuju politikoga vou. a v a o Kristu savjetuje
politiki mesijanizam. Krist je to odbio. O n je Sluga Jahvin.
Podnoenjem, patnjom i smru za sve i umjesto svih kani obaviti posao i
izvriti zapovijed koju mu je postavio Otac. Krist nije posve ni na strani
uda. Z a nj je udo sredstvo, a ne cilj. Krist prije uda trai vjeru. Krist
ne eli biti arobnjak za kojim e hrliti mnotva. Tako je Isus snagom
Duha u svojoj dui za se i svoju Crkvu svladao napast. Znao je opasnost
napasti. Zato je poticao uenike moliti da ne padnu u napast (Mt
6,13). Crkva i njezini lanovi odoljevaju napasti jer ju je za njih odbio
Krist u svome pustinjskome sukobu s avlom. P r i tome Crkvu krijepi
D u h koji je Isusa odveo u pustinju (Lk 4,2).
Moe se rei da je spor izmeu Isusa i avla u pustinji i Isusova
pobjeda nad napasnikom odgovor na avlovu pobjedu nad A d a m o m .
U Post 3,15 najavljen je poraz zmije koja na tome mjestu sigurno
predstavlja avla. Mnogi su Oci drali da je u Post 3,15 istaknut Mesija
kao naroiti enin potomak koji e zmiji-avlu satrti glavu. Isus je u
pustinji, poto se s Jordana vratio pun Duha Svetoga (Lk 4,1),
nadjaao avla. Kasniji e Isusov ivot velikim dijelom stajati pod
znakom borbe s avlom. Sam je Isus rekao da zle duhove izgoni uz
p o m o Duha Svetoga (Mt 12,28) i l i Boijim prstom (Lk 11,20).
a v a o nastoji izgubljeno vratiti, ali mu je trud uzaludan. U pustinji mu
44

je zauvijek satrta glava. Nastupio je dan pobjede. Rat je dobiven,

makar se jo uvijek bije boj. Kristovu Crkvu nee nadvladati vrata
paklena. Isus je svladao ubojicu ljudi od poetka (Iv 8,44). U tu je
svrhu na svome krtenju bio ispunjen Duhom Svetim (Lk 4,1).
Oci su, jasno, esto tumaili Isusovo pustinjsko napastovanje. To
ini i Leon V e l i k i u Govorima. Redovito su se O c i pozivali na Isusa u
pustinji kada su utvrivali potrebu osame, posta, pokore i molitve. Isto
tako Oima je Isus u pustinji najsjajniji primjer kako se treba oduprijeti
avlu. Neobino je to se O c i nisu temeljitije zanimali za pneumatoloku stranu izvjetaja koji opisuje Isusov boravak u pustinji. Jednako je
udno to se Oci nisu pitali u emu se za Isusa sastojalo pustinjsko
napastovanje. To je napastovanje bilo zbiljsko kao to je istina da je
Rije postala tijelo (Iv 1,14).
Mt 28,19
Jedva se dade dovoljno istaknuti i naglasiti pneumatoloko
znaenje injenice to se u M t 28,19 uz Oca i Sina navodi D u h Sveti.
Gotovo e se iz M t 28,19 izvui kasnije sve temeljne tvrdnje Duhu. To
su: D u h je Bog, istobitan je s Ocem i Sinom i D u h je zasebna osoba.
Kada bude trebalo jasno utvrivati te injenice i odbijati suprotno
uenje, Oci e se iznimno esto pozivati na M t 28,19.
Lk 24,49
U L k 24,49 Isus neposredno prije svoga uzaaa kae uenicima
da e im poslati obeanje svoga Oca. Tako e se obui u silu s
visine. Nije teko uoiti da Isus u L k 24,49 najavljuje duhovski
dogaaj. Izriaji obeanje i sila zacijelo oznauju Duha Svetoga.
D u h se kroz svekoliku prethodnu povijest spasenja proricao kao
obeanje za budunost. O n je najvee Boje eshatoloko obeanje.
D u h kao obeanje neprekinuta je nit to se protee kroz itavi Stari
zavjet. I Pavao u G a l 3,14 Duha naziva obeanjem. Duhovski e dan
biti ostvarenje toga obeanja. Z a naziv sila moe se rei da je,
openito govorei, vezan uz opi grki pojam i osnovnu rije .
Stoga se ve i otuda uz Duha Svetoga vee misao snage, moi,
sile i jakosti. Prema tome, doputeno je zakljuiti da naznake
obeanje i sila iz L k 24,49 naznauju Duha kojega e Krist na
Duhove udijeliti svojoj C r k v i . Duha, dodue, obeaje Krist, ali to je
D u h njegova Oca. U slanju Duha Otac i Sin su jedno. Taj D u h dolazi
s visine. Podrijetlo mu je i obitavalite nebo. To je Bog.
45

Iv 14,16
Naveli smo Iv 14,16 jer se tu ita jedinstveni naziv za Duha Svetoga
. Naziv je vlastit Ivanu. Osim u Iv 14,16 takoer ga
nalazimo na slijedeim mjestima: Iv 14,26; Iv 15,26 i Iv 16,7. Znaenje
je rijei viestruko. Napominjemo sva znaenja jer se sva
mogu korisno pripisati Duhu Svetome. Rije susreemo
na sudovima. T u oznaava odvjetnika. N a sudu koji prosuuje
kranina odvjetnik je D u h Sveti koji kao Paraklit brani vjernika. A l i
posve openito znai branitelj, tjeitelj, pomonik i
zagovornik. Sve je to D u h Sveti za cijelu Crkvu. Stoga se naziva
Paraklitom. Uzgred spominjemo da se u Origena nalazi stanovito due
razmiljanje Duhu kao Paraklitu. Inae su rani kranski pisci kao
Tertulijan, Jeronim, Prudencije i Augustin veoma rado Duha nazivali
Paraklitom.
Iv 15,26
Gornju Ivanovu reenicu gdje se kae da Duh izlazi od Oca
naprosto nismo smjeli mimoii. Tvrdnja da D u h izlazi i to od Oca
bit e podloga kasnijih dugih i dubokih razmiljanja. Ono t se naziva
znanstvenom i spekulativnom pneumatologijom najveim dijelom
poiva na Iv 15,26. Ovdje samo naznaujemo dva sloja vezana uz
Ivanovu izreku. Ivan je vjerojatno u skladu s cijelom Biblijom imao
pred oima injenicu da je D u h kojega Crkva prima onaj D u h koji
boravi i prebiva kod Oca. Taj D u h silazi k nama da u svijetu obavi svoju
ulogu i poslanje. Ivan bi, drugim rijeima, govorio povijesnome
izlasku i slanju Duha. To struna pneumatologija naziva missio.
Naknadna e se razmiljanja nadovezati na Ivanovo. Izriaj Duh
dolazi od Oca stat e se shvaati kao utvrivanje odnosa Duha prema
Ocu. To struna teologija naziva relatio i processio. D v a se spomenuta
sloja upotpunjuju. Nikako se ne iskljuuju. Mislimo da bi bio drzak tko
bi ih sa svom sigurnou odricao samome Ivanu. Kasnije e teolozi na
temelju izriaja izlazi tvrditi da je izlaenje osobni nain na koji
D u h Sveti posjeduje svoj bitak. U tome izlaenju nitko i nita ne
moe imati dijela. Ono je iskljuivo obiljeje i posvemanja svojina
Bojega Duha. Samo D u h Sveti izlazi. Sin se raa, a Otac ne dolazi
iz nikakvoga vrela. Stvorenja su stvorena. Duha prepoznajemo po
njegovu izlaenju.
46

Dj 1,4-5
Smjesta istiemo bogat govor Duhu Svetome u Djelima
apostolskim. Razlozi su za to bjelodani. U Djelima se izvjeuje ivotu
i radu prve kranske zajednice. Taj se pak ivot ne da razjasniti bez
neposrednoga sudjelovanja i nazonosti boanskoga Duha. Osim toga,
pisac Djela mogao je obilato crpsti iz duboke i svestrane pneumatologije apostola Pavla. Navodei pojedina pneumatoloka mjesta iz Djela
samo pojanjujemo to ranije nismo tumaili. Time, dakako, osiroma
ujemo pneumatologiju Djela, ali zato izbjegavamo ponavljanje. Tako
primjerice u Dj 1,4-5 nailazimo na to da se D u h Sveti naziva Oevo
obeanje. Kako smo na to svratili pozornost tumaei L k 24,49, to
sada izostavljamo. Tako emo i unaprijed postupati. to sami
mimoiemo, upueni e itatelj osobno nadodati.
Vanjska zanimljivost Kristove izreke u Dj 1,4-5 odmah pada u oi.
U Dj 1,4-5 Krist navodi to je sam rekao prije uskrsnua. Time je to
mjesto jedinstveno u cijelome Novome zavjetu. Danas bi se kazalo da u
Dj 1,4-5 uskrsnuli Krist navodi sebe dok je bio sudionik ove nae
povijesti. I u Dj 1,4-5 Isus razjanjuje smisao duhovskoga dogaaja.
Govori krtenju D u h o m i veli da e se to zbiti domalo. U
grkome tekstu doslovno pie ne nakon mnogo ovih dana. Oito je
pri tome rije skoroj Pedesetnici. Po Gospodnjoj rijei iz Dj 1,4-5
Duhovi su trenutak kada apostoli bivaju krteni Duhom Svetim.
Kranski bi itatelj od prve pomislio kako Isus u Dj 1,5 nagovijeta da
e se apostoli na Duhove krstiti. Meutim, predaja nije nikada tvrdila
da su se apostoli krstili na Duhove. apostolskome krtenju nema
zabiljeaba u Novome zavjetu niti u najranijim kranskim zapisima.
Znamo da je ve u Tertulijanovo doba oko g. 220. nastala meu
kranima rasprava tome da li su, kada i gdje apostoli bili krteni.
Oito je da u svijesti Crkve nije ostalo da su se apostoli krstili na
Duhove.
L u k a je u Dj 1,5 upotrijebio rije govorei
duhovskome dogaaju. Poznato je pak da je kranska
kovanica koja dolazi od obine grke rijei . Kranska rije
zacijelo znai krstiti. A l i u njoj ne smijemo za ono iskonsko vrijeme
preuti znaenja uobiajene grke rijei. Ta pak rije ima ova znaenja:
zaroniti, gurnuti u vodu, potonuti i oprati. Naa napomena u
svezi s rijeima i naroito vrijedi za Dj 1,5. Prema
tome, po sebi nije nuno u Dj 1,5 rei da e apostoli na Duhove biti
krteni Duhom Svetim. Slobodno se smije kazati da e biti zaronjeni
47

u Duha Svetoga koji je najvia mo i sila. Apostoli e biti uronjeni u

Duha Svetoga da postanu jaki, sveti i moni. To e ih konano oistiti i
prosvjetliti. Moi e pristupiti ostvarenju svoga poslanja.
Duhovi su zaista prijelomni dogaaj u ivotu apostola. To je za
obini vjerniki ivot krtenje. U oba je sluaja rije pravome poetku
kojemu na izvoru stoji zahvat i djelo Bojega Duha. Stoga se duhovski
dogaaj dobro dade usporedi krnome inu. A l i stjeemo dojam da iz
Dj 1,4-5 ne proizlazi da su se apostoli na Duhove u strogome smislu
rijei krstili. N a Duhove su apostoli bili zaronjeni u D u h a i Duhom
posve proeti i proniknuti. D u h je apostole stubokom promijenio. D u h
je na Duhove tako duboko djelovao na apostole da se to djelovanje
moe usporediti s djelovanjem krsnoga otajstva. A k o se vodi rauna
osnovnome znaenju upotrijebljenoga izriaja u Dj 1,4-5, uope se ne
namee nuda da se govori krtenju kada se tumai Dj 1,4-5.
Djl,8
Gornje mjesto ovdje spominjemo radi naznake . Krist
kae da e apostoli na Duhove primiti Duha kao snagu. Tako e moi
biti njegovi . Znamo da rije znai svjedok. A l i
svjedoanstvo kojemu je rije u Dj 1,8 zacijelo ima posebno znaenje.
Predvia takvo svjedoenje koje e ukljuiti itavi ivot. O d svjedoka e
se traiti da ivotom svjedoe. To je vrhunski oblik svjedoanstva. T u se
polae vlastiti ivot. Otuda je rije primila znaenje muenik.
Pravi je i nepatvoreni svjedok tko prihvaa biti muenik. U tu je
svrhu nuno potrebita snaga koja se poistovjeuje s Duhom Svetim.
T u e snagu apostoli primiti na Duhove. Tek e tada biti u stanju postati
svjedocima i muenicima za Krista. Takvi su apostoli i bili poslije
Duhova. Krvlju su svjedoili sve do kraja zemlje. Po nekim
naznakama R i m je kraj zemlje. A l i je to za apostole preuzak prostor.
Apostoli su uspjeli svjedoanstvo protegnuti daleko ire nego to su
rimski bedemi i zidine.
Dj 2,1-13
Jasno je da je za svekoliku kransku pneumatologiju najvaniji
tekst koji itamo u Dj 2,1-13. Iz toga velebnoga opisa i izvjetaja
silasku Duha Svetoga ovdje se obaziremo samo na neke pojedinosti.
Tumaiti cijeli duhovski odlomak premauje nae nakane i mogunosti.
5)

5) Jo jednom upozoravamo na djelo navedeno sprijeda u prvoj biljeci. itavo je posveeno

tumaenju duhovskoga dogaaja. Osobno tome djelu mnogo dugujemo.

48

U Dj 2,1 itamo da se D u h Sveti na ranu kransku zajednicu

spustio na dan oznaen kao . U grkome je
redni broj enskoga roda. U Dj 2,1 odnosi se na rije ". Prema
tome, u Dj 2,1 govor je pedesetome danu. Otuda je nastao naziv
Pedesetnica ili Pedesetodnevnica. Pedesetnica je pak naziv za jedan
idovski blagdan. Prvi put se spominje u Tob 2,1, ali se takoer navodi
u 2 M a k 12,32. Naziv pozna i Josip Flavije. Rije je idovskoj
svetkovini koja po znaenju u idovstvu dolazi na tree mjesto. Blagdan
se vee uz broj 50 jer se slavio pedeset dana nakon prve nedjelje iza
pashe. To se inae podudara s vremenom kada su idovi poslije prvih
poetih peninih snopova prinosili Bogu rtve od itnoga uroda. Stoga
se Pedesetnica smatrala zakljukom pashalnih sveanosti i p o e t k o m
etvenoga skupljanja.
Osim naziva Pedesetodnevnica svetkovina se m e u idovima koji
su govorili hebrejski nazivala blagdanom sedmica (Izl 34,22) i
danom prvina (Izl 34,22). Nazivi potjeu od prinoenja peninih
prvina Bogu. Naknadno je Pedesetnica povezana sa sinajskim zako
nom. To se zbilo u Filonovo doba. Poticaj za takvo shvaanje
Pedesetnice zacijelo je pruila zabiljeba iz Izl 19,1.
idovski je blagdan Pedesetnice to se spominje u Dj 2,1 kao dan
silaska Duha Svetoga na lanove kranske pracrkve imao razliiti
smisao u duhovnoj idovskoj povijesti. idovska se Pedesetnica
svetkovala kao zahvalnica Bogu za ljetni etveni urod. idovi su Bogu
kao prinos prikazivali zrelo i plodno ito da mu se zahvale za sva dobra
pomou kojih odrava njihov ivot. Isto tako idovi su svoju
Pedesetnicu vezali uz Mojsija i savez koji je Bog sklopio s njima kao s
odabranim narodom. Mojsije je Izraelu dao temeljni zakon. Bog je s
izraelskim narodom sklopio trajni ugovor. idovi su se na dan
Pedesetnice sjeali zakona koji im je B o g dao po Mojsiju kao i saveza
sklopljena s Bogom. Boga su takoer veliali to im je poklonio zakon i
savez.
D u h Sveti je siao na Pedesetnicu na prvu kransku zajednicu.
D u h se ukazuje najveim Bojim darom i poklonom. Isus je
uspostavio konani savez izmeu Boga i ljudi. Ljudi u ivot provode
taj savez po snazi i milosti D u h a Svetoga. Krist je donio svoj zakon. To
je ljubav. Taj zakon m o e ostvariti samo duhovni ovjek jer ljubavi
nema bez prisutnosti D u h a Svetoga. Sve su to razlozi radi kojih
49

krani svoju Pedesetnicu uzimaju za iznimni dan. Tada Bogu

zahvaljuju to je siao D u h Sveti koji omoguuje u djelo provesti Boji
zakon, savez i ljubav.
Dosada smo spontano govorili da je na prve Duhove D u h Sveti
siao na apostole. N a njih je zacijelo siao. Samo je pitanje da l i je samo
na njih siao. U Dj 2,1 i 2,4 stoji da su svi bili na okupu i da su se svi
napunili Duha Svetoga. Pita se tko su svi kojima je rije. Po nekim
naznakama svi su zapravo dvanaestorica apostola. Toliko ljudi moe
stati u kuu koja se kao boravite osoba na koje je siao D u h Sveti
spominje u Dj 2,2. I u Dj 1,13-14 itamo gornjoj sobi gdje su se
apostoli obino sastajali na molitvu. A l i se uz njih spominju neke ene,
Isusova majka Marija i njegova braa. Kua i soba po sebi ne
proputaju odve veliko mnotvo. Uostalom, najee se misli da je
D u h na Duhove siao samo na apostole.
Ipak nije iskljueno da je D u h na Duhove udijeljen cijeloj prvotnoj
kranskoj zajednici. U Dj 1,15 pie da je Petar pred Matijin izbor
govorio pred otprilike sto dvadeset osoba. tovie, Pavao izvjeuje
da se Uskrsnuli ukazao brai kojih je bilo vie od pet stotina (1 K o r
15,6). Dade se, dakle, zamisliti da su svi Kristovi sljedbenici bili na
okupu kada je siao D u h Sveti i sve ih ispunio. Upravo je znaajka
Novoga zavjeta da se D u h Sveti bez razlike daje svima.
6)

U Dj 2,3 zabiljeeno je da su se na Duhove ukazali jezici kao od

plamena. Oito je da rije jezik tu ne oznauje tjelesni ud. Apostoli
su zacijelo imali svoje jezike. U Dj 2,3 jezik zasigurno znai govor.
Silaskom Duha Svetoga apostoli su stekli jezik da mogu govoriti.
Ranije nisu znali ni mogli onako govoriti kako e progovoriti nakon
Duhova. Apostoli poslije Duhova govore drukijim jezikom nego su
ranije govorili. Sada se u njihovu jeziku nalazi plamen. N a apostole
je siao D u h Sveti da im govor postane ognjen. T o m se vatrenou
njihov sadanji jezik razlikuje od prethodnoga. Sada apostoli svojim
govorom mogu svijetom raznositi ar koji je sami Krist donio na svijet.
L u k a u Dj 2,4 oznaava nain kako govore apostoli poto su primili
plamene jezike. Segnuo je za rijetkom i probranom rijei
' . U grkoj se knjievnosti ' rabi kada
netko radi iznimne vanosti neto izjavljuje povienim glasom ili kada
6) Usp. H . L E C L E R C Q , Panteote, 260-274; M . D E L C O R , Panteote, 878-879; R. Le D E A U T ,
Judaisme, 1515-1516; R. C A B I E , Panteote, 1029-1036; A . A R E N S , Pfingsten, 421-422; G. T.
P U R V E S , Pantecost, 739-742; E . L O H S E , , 44-53; . D E L C O R , Panteote,
858-879; M . RIGHETTI, Manuale, II, 235-242; C. C A L L E W A E R T , Leon le Grand, 68-71; C.
S. C. WILLIAMS, Acts, 62; J. K U R Z I N G E R , Apostelgeschichte, 13; F. F. B R U C E , Acts,
53-54; F. J. F. JACKSON-K. L A K E , Beginnings, 16; . L. STRACK-P. B I L L E R B E C K ,
Apostelgeschichte, 567-602; G. SCHILLE, Apostelgeschichte, 94.

50

izrie mudru izreku odnosno kada objavljuje prorotvo. Rije

poznaju i biblijska Sedamdesetorica. U njih znai
uznosito i proroki govoriti ili pjevati himne. U svakome sluaju
D u h je na Duhove osposobio apostole da mogu iznimno, izvorno,
poneseno i arko govoriti. A k o su do sada tako rei bili nijemi i utljivi,
od sada e kao mudraci i proroci jasno i protanano besjediti.
U Dj 2,4 za one koji se nazivaju svi pie da su se napunili Duha
Svetoga. Vjerojatno se navedenim izriajem ukazuje na iznimnost
duhovnoga poloaja ljudi koji se oznauju kao svi. Duhovi su u
povijesti spasenja jedinstven i neponovljiv dogaaj. Tada ostvarena
duhovna punina taj dogaaj razlikuje od svih preanjih i kasnijih
zahvata Bojega Duha. Prethodna su davanja Duha djelomini uvod i
stanovita priprava za puninu datoga na Duhove. Isto tako darivanja
Duha poslije Duhova udionitvo je na punini obistinjenoga na Duhove
kada su se napunili Duhom Svetim svi koji su se zatekli u kui
duhovskoga dogaaja.
U Dj 2,11 naznaen je sadraj i razlog apostolskoga nadahnua i
poduhovskoga govora. Rije je velianstvenim Bojim djelima.
Jasno je daje svako Boje djelo velianstveno. Stoga e apostoli nakon
Duhova zaista posvuda razglaavati sva Boja djela. Ipak je u povijesti
spasenja i svekolikoj povijesti Kristovo uskrsnue na zaseban nain
Boje velianstveno djelo. Zato apostoli posebice navjetaju, tumae
i svjedoe za Gospodnje uskrsnue kao temelj i osnov ljudskoga
opravdanja i spasenja.
Dj 4,31
U Dj 4,31 pie da su apostoli, ispunjeni D u h o m Svetim, Boju
rije navijetali . O c i su se rado zaustavljali na
spomenutome grkom izriaju i pridavali mu veliko znaenje. U G r k a
je vaan pojam. Rije je drutvenoj slobodi govora.
Samo se ondje ostvaruje gdje ovjek slobodno govori na
slobodnome skupu. Takvu je slobodu D u h Sveti udijelio onima na
koje se spustio. Kranin je slobodan jer je primio D u h a slobode.
Stoga smije u svojoj zajednici i drugdje nesmetano i slobodno govoriti.
I A d a m je prije pada kao ures imao slobodu govora. Slobodno je
govorio s Bogom i pred Bogom. A l i se A d a m sakrio (Post 3,8) kada
je sagrijeio. Nije vie sa slobodnim govorom izlazio pred Boga. B i o
mu je uskraen slobodni govor jer je postao rob i suanj. Tek je
otkupljeni ovjek ponovno stekao slobodu. D u h Sveti mu je vratio
slobodu govora.
51

Dj 8,14-18

Dj 10,44-48

Ulomak u Dj 8,14-18 viestruko je znaajan za pneumatologiju. U

Samariji koja je za pravovjerne idove slovila kao poganski kraj
propovijedao je Filip. Stanovnici su Samarije pristajali da se krste (Dj
8,13). A l i jo uvijek na nijednoga od njih nije siao D u h Sveti. Razlog
je tome taj to su samo bili krteni na ime Gospodina Isusa (Dj 8,16).
D a krtenici u Samariji prime Duha Svetoga, apostoli su u Samariju
poslali Petra i Ivana. Tek kada su oni na Samarijce poloili ruke, ti su
ljudi primili Duha Svetoga (Dj 8,17). Iz navedenoga se vidi da se
krtenima Duh daje polaganjem ruku (Dj 8,18). Prije nego su Petar i
Ivan poloili ruke na krtene u Samariji, za njih su se pomolili da prime
Duha Svetoga (Dj 8,15). Iz prethodnoga nije teko zakljuiti kako se i
uz koje uvjete u kranstvu prima D u h Sveti. ovjek najprije mora biti
krten. Potom trebaju doi Petar i Ivan da se kao apostoli pomole,
poloe ruke i tako e sii D u h Sveti. Isti se postupak spominje i u D j
19,1-7. Prema tome, za davanje i dobivanje Duha potrebita je
apostolova nazonost, molitva i polaganje ruku. Nije neobino to se za
davanje Duha odabrao znak ruke koju prati molitva. Po sebi je i ruka
nemona kada je u pitanju D u h . Zato znak ruke prati molitva.

U Dj 10,45 neposredno susreemo izriaj dar Duha Svetoga.

Tako se zaista esto izraavaju svi novozavjetni slojevi. N o v i zavjet
veoma rado kae da je D u h Sveti Boji dar. Taj dar kao vrhunski
poklon i saetak svih Bojih darova Bog udjeljuje ljudima. Tome se
moe dodati da D u h kao dar od Boga dijeli sve darove koje nam daje
Bog. Crkveni su Oci uili da je boanske darove kod nebeskoga Oca
ljudima zasluio Krist, ali ih u Crkvi ljudima dijeli D u h Sveti koji je
vrhovni dar poklonjen ljudima. Stoga izriaj dar Duha Svetoga
jednako znai dar koji daje D u h Sveti i dar koji je D u h Sveti. Inae
su O c i drage volje dar uzimali za ime Duha Svetoga. ini se da je u
tome prednjaio sv. Augustin.

R u k a kao znak igra veliku ulogu u religioznome svijetu. Znak je

snage. Stoga se ruka vee uz Duha koji je Boja sila i m o . Dodirom
ruke bolesni ozdravljuju. Bolest je za Bibliju djelo avla. Zato bolest
otklanja ruka kao znamen Duha koji tjera avla uzronika bolesti. Po
ruci se prenosi D u h koji u zajednici osposobljuje predstojnike. R u k o m
se daje Boji blagoslov. Ruka sa zajednicom izmiruje grenike koji su
po D u h u oprotenja stekli nevinost i istou. Apostolova ruka uz
molitvu dijeli krteniku Duha. To proizlazi iz Dj 8,14-18 i Dj 19,1-7.
Naroita je neobinost odlomka u Dj 8,14-18 to je tu zabiljeeno
da krteni, premda krteni, u krtenju nisu primili Duha Svetoga.
Otuda bi slijedilo da krtenje ne daje Duha ve jedino polaganje ruku.
Taj je zakljuak, naoko razuman, posve suprotan cjelokupnoj novozavjetnoj i kasnijoj predaji. Krsta nema bez Duha. Krsni je in djelo Duha.
A l i polaganje ruku takoer daje Duha. Teolozi razlikuju krsno davanje
D u h a i davanje Duha po poloenim rukama. Vele da u krstu D u h
stvara kranina dok se kod polaganja ruku daje D u h koji omoguuje
da se u ivot provede duhovni bitak nastao u krtenju. Teolozi kau da
kod krsta D u h vjerniku poklanja kranski bitak, a kod polaganja ruku
daje mo da se moe kranski ivjeti i djelovati. Djelovanje izvire i
slijedi bitak.
52

N a istome mjestu pie da su dar Duha Svetoga primili pogani.

U izvorniku stoji . Pod u Novome se zavjetu misli na
sve puke koji nisu ni vjerom ni narodnou idovi. Svi ljudi bez razlike
na vjeru, narodnost i stupanj kulture i civilizacije za Novi su zavjet
ako nisu idovi. Nadalje, u Dj 10,45 itamo da su se obrezani
vjernici prenerazili i iznenadili to su ljudi koji nisu idovskoga
podrijetla primili na dar Duha Svetoga. U Dj 10,44-48 namjerice kao
neto izvanredno i iznimno stoji zapisano da i primaju dar
Duha Svetoga kada se obrate i postanu krani. Duni smo ipak
obrazloiti zaprepatenost i zbunjenost judeo-krana nad injenicom
to su obraeni pogani obdareni darom samoga Duha Svetoga. Ovdje
se, drugim rijeima, osjea drevna i teka potekoa u ranome
kranstvu pred potrebom i nudom da se evanelje navijesti svim
narodima te svi dobiju dar Duha koji kao D u h milosti i molitve oprata
grijehe i opravdava.
Poznato je da je Stari zavjet kao cjelina bio o m e e n starim Bojim
narodom. ovjek bi pomislio da ostali narodi za Objavu uope ne
postoje. Ipak ne elimo kazati da u Starome zavjetu nije bilo naznaka
da e Objava zahvatiti itavi svijet. U n a t o tome, starozavjetna je
Biblija knjiga drevnoga izabranoga naroda.
Sami Isus proveo je svoj zemaljski ivot iskljuivo u okvirima svoje
ovozemne domovine. Jedino je propovijedao svojim sunarodnjacima.
Rekao je: Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izraelova
(Mt 15,24). Sigurno se i to duboko usjeklo u sjeanje njegovim
uenicima. Ipak ne kanimo tvrditi da u Isusovu zemaljskom djelovanju
nema naznaka da je njegov prohod zemljom bio za cijelo ovjeanstvo.
Isus je kazao da je kao Sin ovjeji doao dati svoj ivot kao otkupninu
53

za mnoge (Mk 10,45). I u izvorniku, dodue, stoji za mnoge. A l i je

izriaj mnogi semitizam koji znai svi. Prijedlog za valja
razumjeti istodobno u smislu umjesto i u korist. Prema tome, iz M k
10,45 proizlazi da je Isus bio u ovome svijetu da svoje djelo prikae kao
otkupninu umjesto itavoga ovjeanstva i u korist svekolikoga
ljudskoga roda. Isus je isto ponovio na Zadnjoj veeri. Svoju je rtvu
Velikoga petka protumaio kao otkupljenje za svekoliki svijet. U tome
je pogledu Krist posve jasan nakon uskrsnua. U M t 28,18 nareuje
apostolima da sve narode uine njegovim uenicima. U M k 16,15 ak
zapovijeda da se propovijeu obrate svakome stvorenju. U Dj 1,8
kao domet apostolskoga djelovanja Uskrsnuli odreuje kraj zemlje.
U n a t o netom iznesenome neprijeporno je da se u mladome
kranstvu sporo i teko probijala misao nunosti sveopega
propovijedanja. Stoga se ta nunost esto i raznoliko ukrepljivala.
Vidjesmo da u Dj 10,44-48 injenicu ope propovijedi potvruje
darivanja Duha obraenim poganima. N a drugim mjestima se ista
potreba zasnivala drugim dokazima. Sjetimo se da Matej u rodoslovlju
na poetku svoga evanelja m e u Isusovim precima napominje dvije
grene ene i dvije tuinke. Oito je time htio kazati da se Krist rodio za
sve grenike i za one koji nisu krvlju i podrijetlom idovi. U istu je
svrhu dijelom opisan dogaaj s poklonstvom mudraca. Oci su Crkve u
mudracima vidjeli zastupnike i predstavnike svih naroda koji nisu
idovi. Ovdje ak smijemo spomenuti i znameniti uvod u etvrto
evanelje. T u je Ivan Isusa nazvao Rijeju. Sigurno je to uinio
namjerno. To je bio najprikladniji nain da ondanji naobraeni svijet
shvati i prigrli evaneosku blago vijest. Ivan u svome proslovu dva puta
spominje Krstitelja. Z n a se pak da je ve Krstitelj htio svoj govor
protegnuti izvan granica svoje domovine.
Ipak je apostol Pavao moda najvie uinio da se mlado kranstvo
poletno, arko i oduevljeno otvori svim ljudima. U tu se svrhu Pavao
pozivao na A d a m a i Abrahama. Bog je stvorio ovjeka. Stoga poruku
ljubavi, vjere i ufanja treba priopiti svakome ovjeku. Bog je ljubio
Abrahama zbog njegove vjere i pouzdanja u providnost. Vjera pak ne
poiva na tjelesnome podrijetlu. Svaki ovjek moe postati vjernik i
Boji miljenik poput Abrahama. Zato je Pavao neumorno propovije
dao poganima i zavrijedio nositi naziv njihova apostola. U taj iri okvir
treba smjestiti Dj 10,44-48 otkuda ovdje crpemo stanovitu pneumatoloku korist i pouku.
54

Dj 11,15
Petar je u Jeruzalemu tumaio to se zbilo s Kornelijem i njegovim
ukuanima. Pri tome ree da je na njih siao D u h Sveti kao i na nas u
poetku (Dj 11,15). Zgodu spominjemo radi naznake u poetku.
Oito je da Petar ima pred oima duhovski dogaaj koji smatra
poetkom. Silazak je Duha Svetoga na Duhove u poetku Crkve
bez sumnje posvemanji poetak. N o v i je zglob u razdiobi vremena i
povijesti spasenja. Ovdje se rado sjeamo drugih dvaju poetaka.
Biblija poinje sveanim rijeima u poetku (Post 1,1). Isto tako
Ivanovo evanelje poinje izrekom u poetku (Iv 1,1). Smije se
moda rei da duhovski poetak dokonava i dovrava poetak
kojim je poeo svijet i poetak koji je evanelje. D u h Sveti svojim
djelovanjem provodi u djelo svaki prethodni spasenjski poetak. Kada
D u h Sveti posredstvom Crkve ispuni ranije poetke, nastupit e kraj
koji je ujedno bio cilj (1 K o r 15,23) svakoga poetka. Tada e poeti
beskonani poetak.
Djl9,7
U Efezu je polaganjem Pavlovih ruku Duha Svetoga primilo nekih
dvanaest mueva (Dj 19,7). Ta primjedba moe imati znakovito
znaenje. Dvanaest rukopoloenih Efeana jamano doziva u pamet
prve Duhove. Ne mislimo da je to namjerno tumaenje zagonetnoga
izriaja svi iz Dj 2,2 i 2,4. Radije elimo istaknuti da je Pavlovo
polaganje ruku za efeku zajednicu isto to i silazak Duha na Duhove za
one na koje se tada D u h spustio. Tako se polaganje ruku da se primi
D u h Sveti ukazuje sveanim i vanim inom. U zajednici gdje se obavlja
njezina je duhovska svetkovina. D u h silazi u zajednicu gdje se polau
apostolske ruke jer je ve siao na prve Duhove. D u h duhovskoga
dogaaja i D u h poloenih ruku uz pratnju rijei molitve jedan je te isti
Boji D u h .
Gal 4,6
Z a poetak kratko predstavljamo cijeli ulomak iz kojega s r.6.
neto opirnije obraujemo pneumatologiju. Tekst u G a l 4,4-6 teoloki
je zaista iznimno bogat. U prvome redu svraamo pozornost na izriaj
punina vremena. Pavao zacijelo dri da je punina vremena u
cjelokupnome tijeku vremena vrijeme koje je Isus proboravio na
zemlji. To je kratko vrijeme, ali presudno za povijest ljudskoga
spasenja. Vrijeme koje je prethodilo teklo je prema toj punini.
55

Vrijeme to slijedi kroz stoljea pronosi sadraj punine vremena.

Prema tome, za kranina u biti postoji vrijeme koje prethodi Kristu,
vrijeme Kristova ivota i vrijeme poslije Krista.
c

U G a l 4,4-6 Pavao nekoliko puta pie o . U skladu s cijelom

novozavjetnom predajom za nj je u G a l 4,4-6 o zapravo Bog Otac.
To iznosimo kako bismo istaknuli trojstveno obiljeje teksta. Pavao
spontano svoje razmiljanje ispreplie boanskim Trojstvom bez kojega
nita ne razumije niti pojanjuje. I za Pavla je Trojstvo bit, sr i stoer
novozavjetne vjere. Neiskazivo je trojstveno otajstvo pozadina cjelo
kupne Pavlove propovijedi. Prirodno se i neusiljeno zavlai u sve to
Pavao misli i ini.
c

Bogu Sinu Pavao kae da je nastao iz ene. Z a Pavla je

Kristovo utjelovljenje zbilja, a ne neki privid ili plod mate. Pavao
Isusovu Majku nigdje u svojim spisima ne spominje poimenice. Sv.
Josipa uope ne spominje. Moda time na poman nain preuzima nauk
Kristovu djevianskome zaeu. Mariju u G a l 4,4 naprosto naziva
enom. Vjerojatno tako u njoj raspoznaje enu koja se kao
pobjednica pojavljuje u Post 3,15.
Pavao kae da se Krist rodio zbog ljudskoga otkupljenja. Pri tome
spominje zakon kao jednu od osnovnih odrednica paloga ovjeka
nesposobna da se od sebe podigne i uspravi. Govorei otkupljenju
Pavao polazi od trnice gdje se u njegovo vrijeme prodavalo i
kupovalo robove, sunje i zarobljenike. Sav je ljudski rod zbog grijeha
bio rob na trnici koja je itavi svijet. Krist gaje svojom krvlju i smru
otkupio i oslobodio. Otkupljeni ovjek nije vie rob. Stekao je
posinovljenje. Izriaj je strogo pravni.
U G a l 4,4-6 Pavao istie dva osnovna boanska slanja. Kae da je
Bog u svijet odposlao svoga Sina i svoga Duha. Oba su ta slanja radi
ovjeka. Tako je sve radi ovjeka. Objava je antropoloka.
U G a l 4,6 Apostol kae da D u h Sveti u posinjenim vjernikim
srcima izrie . U R i m 8,15 veli da mi kao krani u Duhu
Svetome izriemo ' . Pavao se u oba sluaja posluio rijeju
. T a rije ima vie znaenja. Nije lako odabrati najpodesnije. N a
izbor stoji: vikati, buati, glasno govoriti, prodorno vikati,
kriati, zvati glsnim uzvicima. ini se da je Pavao shvatio
u smislu s pouzdanjem dozivati kako to ini maleno i n e m o n o dijete.
N a takvo shvaanje upuuje dodatak ' . U svakome sluaju Pavao
nema na umu neku nerazumnu i nerazumljivu galamu iza koje
5

56

su se esto skrivali razni fanatici i egzaltirani ljudi koji su tvrdili da

postupaju i govore po neposrednome nalogu Duha. D u h nije s
nastranim, bunovnim i maglovitim.
Svakako iz G a l 4,6 i R i m 8,15 proizlazi da je svrha poslanja Duha
Svetoga da u nama i mi u njemu djetinjom privrenou i prisnou
Boga zazivamo i imenujemo ' . A l i da bismo donekle shvatili
Pavlovu misao, potrebito je ukratko se osvrnuti na Boje oinstvo radi
kojega nam se daje D u h Sveti.
U svim kranskim Vjerovanjima na prvome mjestu stoji daje Bog
Otac. U n a t o tome, dosta je oskudna i gotovo ne postoji kranska
literatura neposredno posveena razmatranju Bojega oinstva. To nas
jo vie potie da se na tome zaustavimo s nekoliko primjedaba.
Povjesniari religija tvrde da pripada najiskonskijoj ljudskoj
religioznosti vjerovati u Boje oinstvo. Potvrdu nalaze u drevnim
sumerskim i babilonskim religioznim spisima gdje se bog mjeseca Sin
naziva milosrdni otac, a bog sunca E a milostivi otac. Z n a se daje
Homer Zeusa naslovio ocem i roditeljem svih ljudi i bogova.
Slino su se Rimljani izraavali svome Jupiteru. Jupiter je roditelj.
Iako se u spomenutim krugovima redovito samo mitoloki govorilo
Bojemu oinstvu, vrijedilo je napomenuti tu temeljnu ljudsku slutnju i
nadu. ovjek se odvajkada i svuda pred Bogom osjeao djetetom i
sinom. U taj e se opi i izvorni sud ucijepiti objavljeni nauk.
Strogo govorei, Stari zavjet kao cjelina nije u veoj mjeri poklonik
Bojega oinstva. Rijetka su mjesta gdje se Bog na starozavjetnim
stranicama naziva Ocem. Tako koji put postupaju neki proroci da
ljudima utisnu u duu posluh, ljubav i pouzdanje prema Bogu. Stari je
zavjet izbjegavao govoriti Bogu kao Ocu jer se bojao da se to doslovce
shvati. T a k o e r se straio da se otuda u njegovu religiju ne zavue
politeizam. Stari je zavjet poto-poto htio sauvati Boju odvojenost i
razliitost od svijeta i ovjeka. Sve je to uvjetovalo da se u Starome
zavjetu razmjerno malo govori Bogu kao Ocu. Kada se to ipak inilo,
redovito se isticalo da je Bog cijelome odabranome narodu Otac.
Rijetko je kada netko u Starome zavjetu osobno za se tvrdio da mu je
Bog Otac. U tome se smislu Bojemu oinstvu moda dadu razumjeti
izjave koje itamo na slijedeim mjestima: Mudr 2,16; 11,10; 14,3 i Sir
23,1-4.
Isus je, zauzvrat, redovito Boga nazivao Ocem. Pri tome se u
njegovim govorima zamjeuje razluivanje naznaeno izriajima moj
Otac i va Otac. Bog je u punome i pravome smislu Otac jedino
Isusu Kristu. Samo Krist je razlogom to se Bog naziva Ocem. Isus je
57

pak omoguio da Bog na naroit nain bude Ocem i drugim ljudima. To

ima je zasluio svojim ivotom i djelom. Ljudi po Kristovoj milosti koju
u njih ulijeva D u h Sveti postaju Boja djeca. Smiju Boga nazivati
Ocem. Krist je doao na svijet da ljudima objavi Boje oinstvo. Otuda
iznimna uestalost u Kristovim govorima naziva moj Otac i va
Otac. Kranin moe sa svim ljudima Boga openito nazivati Bogom.
T a k o e r ga moe sa idovima nazivati Jahvom. A l i njegov je vlastiti
naziv za Boga Otac. Tako je objavio Krist. U tu je svrhu kranin
primio Duha Svetoga.
Red je razjasniti naziv ' kako ga itamo u navedenim
Pavlovim tekstovima. M e u nekoliko aramejskih rijei, koje je kao
naroito vrijedne preuzeo novozavjetni grki, nalazi se i ' . Pavlu je
bilo stalo da i njegovi vjernici zadre u svome sjeanju naziv za Boga
' . U tu im je svrhu dat D u h Sveti.
U M k 14,36 itamo da je Isus na samrti kao izdisaj Ocu rekao
' . To nazivu prua iznimnu vanost. Krist na umoru saima svu
svoju ljubav prema svome Ocu nazivajui ga ' . Tako se '
ukazuje vrhuncem Kristova nauka Bogu. Isus je u ' poloio sav
svoj odnos prema Ocu.
Odrasli idovi vlastitoga oca nisu nazivali abba. To je bilo
doputeno samo mladim lanovima obitelji i posebice sitnoj i nejakoj
djeci. Talmud biljei da dijete poinje oca nazivati abba kada zubima
stane mrviti penino zrnje. Crkveni pisci kao Teodor Mopsuecijski i
Teodoret Cirski takoer napominju da rije abba kao naziv za oca
pripada ranoj djetinjoj dobi. Kada dijete stane tepati i oblikovati prve
rijei, oca poinje nazivati abba.
Iz gornjega nije teko zakljuiti da je Isus veoma svjee i odvano
posegnuo za rijeju ' govorei Bogu. Nitko se osim njega ne bi
smio tako izraziti Bogu. Ve je bilo iznimno to je Isus Boga nazivao
Ocem. U odlunome trenutku svoga ivota nazvao gaje ' . Sada je
jasno zato je prvim kranima bilo stalo da se zapamti boanski naziv
' . Krist je ivio i umro da Boga objavi kao ' . D u h je siao da
bi trajno svuda odzvanjao taj isti ' . A k o je vrhunac to se B o g u
Starome zavjetu objavio pod imenom Jahve da se istakne kako je sve
stvorio i kako svime iz neposredne blizine upravlja i ravna, vrhunac se
itave objave moe nazreti i upoznati u tajanstvenome i djetinje
bezazlenom ' . Nije udo to kranin stavlja svu svoju nadu u
' . Kranin spokojno ivi jer ljubi Boga za kojega vjeruje da je
' . ovjek po sebi ne bi nikada otkrio daje Bog ' . To je saznao
od Krista. ovjek ne bi sam od sebe smio Boga nazvati' . N a to ga
ovlauje D u h Sveti.
58

N a kraju upozoravamo na sjajnu Pavlovu tvrdnju da Bog u svijet

alje Duha svoga Sina. D u h koji se vjernicima daje radi ' Boji je
D u h , ali je istodobno D u h Oeva Sina. Pavao se tako esto izraava. N a
temelju e Pavlove izreke kasnije nastati visoka i duboka spekulacija
odnosima Duha prema Ocu i Sinu.
1 Kor 6,11
Reenica koju smo naveli i koju emo kuati razjasniti zakljuak je
za dva retka koji joj neposredno prethode. U tim dvama recima apostol
Pavao donosi jedan od svojih znamenitih popisa grijeha koji prekritelje
iskljuuju iz Bojega kraljevstva (usp. 1 K o r 6,9-10). Usput
spominjemo da je taj Pavlov popis i drugi koji su mu slini bio povod da
su se u kasnijim stoljeima utvrivali slini popisi grijeha koji za
oprotenje trae prethodno obavljenu javnu pokoru. Popisi se meu
sobno nisu uvijek podudarali. B i l i su sad krai, sad dui. N a popisu se
nisu uvijek nalazili isti grijesi.
S grijesima nabrojenima u 1 K o r 6,9-10 vjernici kojima Pavao pie
nemaju nita zajedniko. U 1 K o r 6,11 Pavao pokazuje kako se to
dogodilo. Rascjep s preanjim zorno istie jednostavna rijeca ali
koju Pavao uporno ponavlja tri puta u 1 K o r 6,11. T i m ponavljanjem
zacijelo eli postignuti da se sadraj iz 1 K o r 6,11 duboko usijee u duu
svakome njegovu itatelju.
U 1 K o r 6,11 Pavao govori oienju, posveenju i opravdanju
ljudi koji su zbog svoje neistoe, grenosti i nepravednosti neko bili
odlueni i udaljeni iz Bojega kraljevstva. To je djelo obavljeno u
imenu Gospodina Isusa Krista i u Bojemu D u h u . Ovdje najprije
svraamo pozornost na biblijsko znaenje i vrijednost imena. Z a
Bibliju ime je sve. Ono oituje imenovanoga. U imenu se nalazi
punina onoga koji je imenovan. Ime kazuje ulogu onoga koji posjeduje
dotino ime. Stoga se u Pismu stalno spominje ime. svakome se pita
kako mu je ime. Time se saznaje s kime se ima posla. U 1 K o r 6,11 ime
Gospodina Isusa Krista ostvaruje oienje, posvetu i opravdanje kao
nuan uvjet da se batini Boje kraljevstvo. U z Kristovo ime kao
izvor za djelo opisano u 1 K o r 6,11 Pavao navodi Bojega D u h a . O n
je zapravo napisao ' . Ispisali smo izvornik radi
prijedloga ' i genitiva . Prijedlog ' moe imati mjesno,
nainsko i uzrono znaenje. U 1 K o r 6,11 najbolje se opredijeliti za
uzrono znaenje. U tome sluaju Pavao kae da je uz Krista uzrok i
vrelo uinjenoga i ostvarenoga u 1 K o r 6,11 Boji D u h . Vano je voditi
rauna i genitivu . U prvome redu treba opet istaknuti da u
59

Novome zavjetu o redovito oznaava Oevu osobu jer je konano

poelo svega. Prema tome, D u h kojemu je rije u 1 K o r 6,11 dolazi od
Oca i Ocu pripada kao njegov D u h . Time smjesta zamjeujemo
trojstvenost izreke u 1 K o r 6,11. Djelo naznaeno u 1 K o r 6,11
ostvaruje Gospodin Isus Krist, D u h i Otac. Usput upozoravamo na
redoslijed nazoan u 1 K o r 6,11: Krist, D u h i Otac. To inimo radi
otake teologije. N e k o su stanoviti krivovjerni teoloki pisci otuda to
Novi zavjet redovito kod boanskih osoba govori O c u , Sinu i D u h u
Svetome uspostavili takozvani subordinacionizam u Trojstvu. Zaklju
ili su da je Sin nii od Oca, a D u h od Sina. Pravovjerni su teolozi
uzvraali da se u Novome zavjetu susree i takav raspored trojstvenih
osoba gdje se ne slijedi uobiajeni red i tako su ponitavali
subordinacionistiki dokaz. O c i su se s pravom protiv subordinacionizma mogli i smjeli pozivati na 1 K o r 6,11.
U 1 K o r 6,11 najprije se govori ienju. Oito se misli na krsni
in koji pere i isti svaku grenu neistou i mrlju. Potom je rije
posveenju. Pavao eli rei da krsno otajstvo vjernika odvaja od
profanoga i grenoga svijeta. Krteni se posveuje. O d krtenja
unaprijed pripada onome ije se ime nad njim izreklo. To je
trojstveno ime. Krtenik je duan ivjeti u skladu sa svetou kojom je
posveen kada se oprao. N a zavretku razmiljanja u 1 K o r 6,11
Pavao za oprane i posveene kae da su takoer opravdani. To
nas navodi da se zaustavimo kod velikoga Pavlova nauka opravdanju
kojim greni ovjek postaje pred Bogom pravedan.
Pavao nije razmjerno u svim svojim pismima govorio oprav
danju. Ta se tema uope ne pojavljuje u prvim njegovim spisima.
Rijetko se kada uoava u spisima koji dovravaju Pavlovu pisanu
ostavtinu. Pavao se poglavito zaustavio na opravdanju piui Rimlja
nima i Galaanima. Spor je zapravo i poeo u Galaciji. T u su judeokrani uili da i dalje treba opsluivati starozavjetne propise i l i Zakon
ako se eli biti pravedan pred Bogom. To je Pavla razljutilo. Dotine je
proglasio lanom braom. A k o za opravdanje treba vriti Zakon,
uzaludna je vjera u Krista. Kristovo djelo nije bilo potrebno. Pavao je
uoio da je rije bitnome. Stoga je n e z a p a m e n o m otrinom napao
lanu brau. Nasuprot jlane brae stao je uiti da jedino
opravdava vjera u osobu i djelo Isusa Krista. Vjera je temelj
opravdanja. Ona je put koji vodi do opravdanja. Opravdanje izvire iz
vjere. Vjera je posredstvo opravdanja. Pavao je segnuo za cijelom
pregrti prijedloga da izrazi sve odnose izmeu vjere i opravdanja. U
60

tome se sklopu smjenjuju i nadopunjuju: , ', , i '. Pavlu

je Abraham ivi dokaz da ovjeka opravdava vjera. Uostalom, ve je
u Habakuka zapisano da pravedni ivi od vjere (Hab 2,4).
Opravdanje je milost koja se ne zasluuje i ne pozna nikakve
pogodbe. Opravdanje se stjee po imenu Isusa Krista i po Bojemu
D u h u . T u nikakvu ulogu ne igra Zakon. Samo se trai vjera.
Zakonu kao mogunosti opravdanja sanjali su farizeji. Stoga ih je otro
napao Krist. O d opravdanoga se trai da ivi kao opravdani.
Opravdani ivotom pokazuje i dokazuje da je opravdan. Svjestan
ljudske trajne krhkosti i lomnosti Pavao ne eli da se opravdani
uzohole i smatraju pravednikom skupinom. Kranin je vjerom u
trojstveno spasenjsko djelo opravdan, ali do smrti ivi u grenome
svijetu i vijeku. Zato je stalno izloen grijehu i padu. D o k ivi, nije
nikada potpuno ist, svet i pravedan. Vjernik je u krtenju dobio milost
istoe, svetosti i pravednosti. Predstoji mu muan i naporan trud da to
sauva kroz itavi ivot.

1 Kor

12,3

Gornji smo redak naveli jer u njemu Pavao kae da smo svi
napojeni jednim D u h o m . Naznaka svi ini nam se naroito vana.
U njoj se zrcali razlika izmeu starozavjetnoga i novozavjetnoga
djelovanja i darivanja Duha. Kazasmo da se D u h u starome zavjetu
davao samo istaknutijim pojedincima koji su imali obaviti neko
iznimno djelo ope koristi. U Novome zavjetu D u h ne razlikuje niti
razluuje vjernike. Pavao ui da se krani ne dijele na idove, G r k e ,
robove i slobodne. U kranstvu se D u h daje svima. Svakome se
daje izobila. Svi su krani D u h o m napojeni. U Novome zavjetu
nitko ne ostaje edan Duha. D u h se m e u krane izlijeva kao bujica.
Tako se obistinjuje Iz 44,3 gdje Jahve obeaje da e na pokoljenja
izliti svoga D u h a . Budui da vjernici piju jednoga D u h a , jasno je da
time postaju jedno tijelo. Krani su jedno jer je u njima jedan
D u h . Odvojeni od toga jedinstva ne posjeduju Duha. Sv. Augustin je
otpaloga od katolikoga jedinstva smatrao odlomljenom granom u
kojoj vie ne prebiva D u h . Otpali je slian tjelesnome udu gdje vie ne
struji ivotni dah. Samo povratak u jedinstvo vraa ivot i poklanja
dah.
61

2 Kor 1,22
Reenicu iz 2 K o r 1,22 prvenstveno smo odabrali radi rijei
' . T u se ita u svezi s Duhom Svetim. Rije ' je rijetka.
U Novome zavjetu jo se jedino nalazi u 2 K o r 5,5. Inae je rabi
Aristotel i Antifan. Po sebi, ' nije izvorno grka rije ve je u
grkome semitizam. Redovito se susree kod sklapanja kupo-prodajnoga ugovora. T u ' naznauje iznos koji je ve isplaen kao
dokaz utvrenoga ugovora koji se nee prekriti, ali i kao potvrda da e
neisplaeno biti naknadno plaeno. Prema tome, ' je zalog ili
jamstvo. U saveznome dogovoru izmeu Boga i ljudi D u h Sveti je dat
kao ' . O n jami da e se punina dati kada se povijest spasenja
obistini u cjelini. D u h je ve dat. Zato se ugovor i savez ne moe
raskinuti. D u h Sveti je zalog da e novi savez biti do kraja
proveden u djelo. Crkveni su Oci u izriaju ' gotovo nazreli
zasebni naziv za Duha Svetoga. Blaenstvo e biti u tome to e blaeni
u punini posjedovati Oeva i Kristova Duha. Osuda e odbaene posve
liiti Bojega Duha. U ovome vijeku D u h je ' .
2 Kor

13,13

K o d 2 K o r 13,13 zaustavljamo se s naroitom pomnjom. Razlog je

tome taj to se to mjesto opet nalazi u sklopu euharistijskoga slavlja.
Pavao je pozdrav iz 2 K o r 13,13 vjerojatno i sam preuzeo od najranijega
bogosluja. Stjee se dojam da su se prvi krani kod euharistije
pozdravljali izriajima nazonima u navedenoj reenici. Gotovo daje ta
reenica bila stanovita lozinka i znak prepoznavanja m e u najranijim
kranima. Bogosluju se priputa tko razumije pozdrav iz 2 K o r 13,13.
Rado najprije upozoravamo na trojstvenost izreke u 2 K o r 13,13 i
na redoslijed trojstvenih osoba: Gospodin Isus Krist, B o g , D u h Sveti.
Znaajno je to se Pavlovo pismo Korinanima zavrava trojstvenim
pozdravom. Taj je pozdrav vrhunac i saetak itavoga pisma. Pismo se
ostavlja, ali se nosi njegov zadnji pozdrav koji sadri vjeru u boansko
Trojstvo kao stoer svekolike kranske vjere, ufanja i ljubavi.
Apostol je korintskim vjernicima elio milost Gospodina Isusa
Krista. To je njegova prva elja. Krenuo je od milosti. Uinio je to s
pravom jer je milost iskljuivo kranska zbilja. U drugim se
religijama nigdje ne uje za milost. Poganski bogovi ne poznaju
milost. Neobino je to se ni u Starome zavjetu koji je pun Jahvina
milosra i suuti prema ovjeku u strogome i tonome smislu ne
spominje rije milost. U okviru vjera koje pozna ovjeanstvo jedino
62

Novi zavjet govori Bojoj milosti prema ovjeku. Apostol Pavao je

puno doprinio da novozavjetni ljudi upoznaju i prihvate milost.
Apostol vjernike pozdravlja poklikom milost Gospodina Isusa
Krista. O n je svjestan da je Gospodin Isus Krist zapravo Boja
milost ljudima. Krist je ljude otkupio i spasio. Krista ljudi nisu niim
zasluili ni zavrijedili. Stoga je Krist za ljudski rod milost. Pavao
svojim izriajem takoer eli kazati daje Krist zasluio milost. Milost
je Kristova. Krist je izvor i zaetnik milosti.
Nova je Apostolova pozdravna elja vjernicima u Korintu ' '
. Ovdje smo morali navesti izvorne Apostolove rijei. Genitiv
u skladu s novozavjetnim nainom govora zapravo oznauje
Oca. Otac je zaetnika za ' . A l i Otac je isto tako onaj na koga se u
krajnjoj ralambi odnosi ' . Svaka ' potjee od Oca jer
Bog je ' (1 Iv 4,8 i 4,16). Isto tako svaka ' zavrava kod
Oca. T u nalazi spokoj i vjeno smirenje.
Vie smo puta namjerice napisali ' . T a je rije kranska
kovanica. Grci je nemaju. O n i posjeduju jedino . Krani su
rijeju ' izrazili da je B o g ljubav koja ljubi ovjeka jer je
ljubav. ovjek uzvraa ljubav prema Bogu. Blinjega ljubi radi Boga
i u Bogu. Rije ' izraava ljubav Boga prema ovjeku, ovjeka
prema Bogu i radi Boga prema blinjemu. Sve se to zgusnuto nalazi u
Apostolovu izriaju ljubav Boga iz 2 K o r 13,13.
Trea je Apostolova elja pravi razlog naega bavljenja retkom
koji ralanjujemo. Sada Apostol eli zajednitvo Duha Svetoga.
Korintskoj je Crkvi posebice potrebito zajednitvo. Poznata je sklonost
te kranske zajednice cijepanju i razdorima. Sam je Pavao u 1 K o r
1,10-17 naveo korintske podvojenosti. Uzgred spominjemo da e i
papa Klement ve oko g. 100. iz Rima pisati u Korint da izmiri tamonje
krane. Pavao mir i slogu u Korintu eli utemeljiti na D u h u Svetome.
Taj je D u h jedan. Stoga su svi koji posjeduju dar i zalog Duha dionici
istoga zajednitva. Bez istoga Duha nema punoga i istinitoga
zajednitva. Stoga Apostol trai da m e u korintskim vjernicima vlada
jedan te isti D u h . Vjernici m e u kojima caruje zajednitvo Duha
Svetoga posjeduju Kristovu milost i Oevu ljubav. T o se negda
eljelo i sada opet eli euharistijskim pozdravom iznesenim u 2 K o r
13,13.
63

Tit 3,5
U Tit 3,5 Pavao navodi da D u h Sveti po kupelji koja je krtenje u
krtenome ostvaruje preporodenje i obnovu. Premda je rije
preporoenje dosta rijetka u Novome zavjetu, redovito se zna zato
ju je Apostol upotrijebio. esto se tumai preporodenje koje se zbiva
snagom Duha Svetoga u krtenome. Krteni se na krstu ponovno raa.
Tada se raa kao kranin. R a a se djelom i mou Duha Svetoga. Jasno
je da se taj krsni novoporod mora protegnuti na itavi udoredni ivot.
U z preporoenje Pavao navodi obnovu kao krsni uinak
Duha Svetoga. Apostol se zapravo posluio rijeju ' . Rije
' Pavlova je kovanica. Prije njega nitko je nije poznavao.
Poslije e je rabiti samo crkveni pisci. Z a razumijevanje Apostolove
misli valja krenuti od pridjeva koji je sadran u spomenutoj
imenici. Sam Pavao govori kraninu kao (Gal 6,15; 2
K o r 5,17). Oito je da ovjek postaje radi krsne
' koja je djelo pripisano na poseban nain Duhu Svetome.
Istina je da izriaj prevodimo novo stvorenje i
' obnova. A l i da se valjano shvati kako krtenik snagom
Duha po obnovi postaje novo stvorenje nuno je krenuti od
Pavlova kljunoga antropolokoga pojma na stari ovjek ( R i m 6,6).
Svaki je ovjek bez obzira na dob od samoga zaea stari ovjek. O n
to ostaje dok ga obnova Duha Svetoga u krtenju ne preporodi za
novo stvorenje.
Pod starim ovjekom Pavao jamano misli na ljude koji su
robovali drevnim odrednicama i snagama koje su zbog praroditeljskoga
pada i drugih grijeha do Krista i pojedinanoga krtenja sudbina
svakoga ljudskoga bia. Te su odrednice poglavito ove: grijeh, smrt,
tijelo i zakon. Grijeh je odvojenje ovjeka od Boga. Zbog grijeha koji je
zavladao svijetom Adamovim padom nitko se od ljudi ne bi mogao
vratiti Bogu. Grijeh je jaz i nepremostivi ponor izmeu Boga i ovjeka.
Tko je pod vlau grijeha, nema pristupa Bogu. Posljedica je grijeha
smrt u svim oblicima. T u imamo pred oima tjelesnu smrt, duinu smrt i
eshatoloku smrt. Grijehom je ovjek mrtav jer nema udjela na ivotu
koji je Bog. ovjek je mrtav dok je grean. Apostol istie da je i
pobunjeno tijelo odrednica staroga ovjeka. T u je i zakon kao
htijenje da se ovjek svojim silama vrati Bogu. D o Krista i vlastitoga
krtenja svatko kao suanj robuje vlastitostima staroga ovjeka. Iz
navedenih ga sila i okova jedino oslobaa preporoenje i obnova
Duha Svetoga po kupelji (Tit 3,5). Krsna je obnova nuna
64

pretpostavka da umre stari ovjek i da pone ivjeti novo

stvorenje. Ta je obnova tako duboka i korjenita da se izjednauje
novome stvaranju. To pak djelo moe izvesti samo D u h Sveti koga
bogosluje asti kao Stvorca.
Efl,13
U E f 1,13 Pavao podsjea svoje itae da su jednom bili
zapeaeni Duhom Svetim. Polazei od te izreke predaja e Duha
Svetoga vezati uz kranski peat. ak e i u tome nazreti otajstveni
govor boanskome Trojstvu. Rani e teolozi uiti da Otac peati
vjernike Duhom i da se u tome peatu nalazi slovo Boje Rijei.
Poznata je razliita uloga peata. Peat je znamen vlasnitva,
vjerodostojnosti i zatite. Peat kazuje kome to pripada. Po igu je
isprava vjerodostojna. Peat titi zapeaeno. Zbog svoje uloge peat se
esto upotrebljava. Peat je poznavao Stari zavjet. Izraelac je peaen u
znak pripadanja Bogu. Bog je titio Izraelca jer nosi njegov peat. Peat
je u znak pripadnosti nosio rimski vojnik i slubenik u rimskome
hramu. I stada su se peatila. Kranin na sebi nosi peat Duha
Svetoga. To utemeljuje poseban odnos izmeu kranina i Duha
Svetoga. Kranin rado prihvaa daje D u h Sveti njegov peat. Po tome
se igu kranin raspoznaje.
Ef4,30
U E f 4,30 Pavao naznauje razlog zbog kojega su vjernici bili
opeaeni peatom Duha Svetoga. Kae da su zapeaeni '
'. Prijedlog naznauje cilj, svrhu i razlog peaenja.
To je '. Nema sumnje da rije ' koja znai
dan oznauje onaj zasebni dan koji je svrha i svretak svih dana. To je
Boji dan. To je zadnji i slavni dan kada e se Krist vratiti da dovri sve
stvorene dane. Tada e poeti blaena vjenost gledanja i poinka.
Toga e se dana konano uspostaviti ' , tj. otkupljenje.
Sve su ostale postaje i oblici otkupljenja smjerali na to zadnje
otkupljenje. Samo je ono u strogome smislu rijei otkupljenje jer je
potpuno i konano. Dionik e toga otkupljenja biti tko je opeaen
Duhom. Bez peata koji daje D u h Sveti ne moe se stei udio u tome
k o n a n o m e otkupljenju.
Pavlovim itaima i sluateljima koji su iz poganstva preli na
kranstvo sveani i puni pojam otkupljenja jamano je dozivao u
pamet prije svega kupovinu i prodaju koju su neprestance i neposredno
65

imali pred oima. M e d u tim je itaima sigurno bilo dosta ljudi koji su
drutveno i sami bili robovi. Tada su se, kako ve istakosmo, na
trnicama za o d r e e n u cijenu otkupljivali robovi i ratni zarobljenici.
Meutim, svijet se moe smatrati golemom trnicom na kojoj su se prije
Krista kao sunji grijeha, smrti, tijela i zakona nalazili svi ljudi bez
izuzetka. S te je trnice uz cijenu vlastitoga ivota ljude otkupio Isus
Krist. Snagom toga otkupljenja njemu pripadaju. Krist je njihov
gospodar i Gospodin. Zapeatio ih je svojim igom. To je njegov D u h .
Tako ih uva za svoj slavni dan da budu u njegovoj povorci kada
uspostavi konano i vjeno Boje kraljevstvo. Dade se zamisliti radost i
ponos prvih krana kada im je itana i l i su sami itali veliku rije
danu otkupljenja. Znali su da posjeduju peat Duha koji e im
omoguiti da postanu dionici konanoga spasenja. U tu su svrhu
prigrlili evaneosku blagovijest.
1 Iv 1,20
Ovdje smo izdvojili 1 Iv 1,20 prije svega radi naznake .
Nema sumnje da dobrim dijelom zbog toga izraza govorimo
sakramentu krizme kojom se dijeli dar Duha Svetoga. Rije po
sebi oznauje ulje kojim se pomazuje, ali i sami in pomazanja. Nije
sigurno da li su se novozavjetni krani pomazivali tvarnim uljem da
prime Duha Svetoga. Inae smo vidjeli da se po Dj 8,14-18 i 19,1-7 D u h
u najranijoj Crkvi davao polaganjem ruku. Ipak e se tijekom
povijesti usko povezati sakramentalno polaganje ruku i pomazanje
uljem da se primi D u h Sveti.
U 1 Iv 1,20 pie da vjernici pomazanje primaju od Svetoga.
Naziv Sveti u Starome zavjetu oznauju Jahvu, ali i Mesiju. I u
Novome zavjetu moe se odnositi na Boga Oca i na Isusa Krista. Prema
tome, pomazanje vjernicima dolazi od Svetoga koji je Bog Otac ili
Isus Krist. Jo je tonije kazati da krteni pomazanje dobivaju od
Svetoga koji je Otac i Sin. To se esto ponavlja u Novome zavjetu.
Duha alje Otac i Sin.
Otk 2,7
U posljednjoj se novozavjetnoj knjizi ee kao i u 2,7 veli da Duh
govori Crkvama. To je razumljivo jer povijest je Crkve razdoblje
naroitoga djelovanja Duha Svetoga. Povijest od Uzaaa do Kristova
slavnoga povratka odvija se u znaku razgovora izmeu Duha i Crkve.
D u h Crkvi govori, a Crkva Duhu odgovara. D u h Crkvu uvodi u svu
66

istinu. Istina je sami Isus Krist. Povijest e prijei u vjenost kada D u h

priopi Crkvi sve to joj ima kazati. Tada e Crkva sve spoznati. Moi
e ostaviti ogledalo i zagonetku i uivati u motrenju licem u lice
(1 K o r 13,12).
Otaka

batina

Redovito se rekne da je rano-crkveni govor Duhu Svetome bio

neznatan, oskudan i dosta povran. Ipak u taj opi sud nismo posve
osvjedoeni. ak mislimo da se u cijeloj povijesti teologije malo kada
tako blistavo i poletno pisalo Bojemu Duhu kao onih nekoliko
povlatenih pneumatolokih desetljea to prethode saboru proslavlje
nom u Carigradu g. 381.
Nismo spremni donijeti cjelovitu pneumatologiju ranih stoljea.
ak emo izostaviti najbolje drevne pneumatologe kao to su sv.
Atanazije i Bazilije V e l i k i . Njih smo drugdje podrobnije obradili.
Ovdje se dotiemo nekih poznatijih tekstova i pisaca koji su nam namrli
stanovito razmiljanje D u h u Svetome.
Polikarp iz Smirne
(+156.)
Pred oima zapravo imamo priopenje u kojemu kranska opina
u Smirni izvjetava filomelijske krane kako je preminuo njezin
mueni biskup Polikarp. U tome najranijem opisu preminua kran
skoga muenika za pneumatologiju je vana molitva kojom je Polikarp
okonao svoj zemaljski ivot. T a je molitva trojstvena. Upravljena je
kao hvala i zahvala Bogu koji je Gospodin. To je Bog Otac. Polikarp
Oca blagosiva i slavi s vjenim i nebeskim Isusom Kristom. Toj
slavi i zahvali Polikarp pridruuje i D u h a Svetoga.
7)

Navedeni je odlomak znaajan radi prijedloga kojim se u

slavi kao istoasni povezuju Otac, Sin i D u h Sveti. Primjedba stjee
vanost ako se doda da e i Carigradski sabor g. 381. svoju doksologiju
u vlastitome Vjerovanju izraziti uporno ponavljanim prijedlogom .
Ista se doksoloka formulacija ita malo nie u Pionijevim ustima. I tu
se u slavi pomou zdruuju Isus Krist, Otac i D u h Sveti.
8)

7) Pog. 14; P G , 5, 1040C.

8) Pog. 32; P G , 5, 1045B.

67

Atenagora Atenski
(+177.)
Kranski filozof iz Atene imenom Atenagora u svome spisu oko g.
177. biljei nekoliko reenica ^ Duhu Svetome. Ponajprije valja rei
da je neobino to se Atenagora zanimao za Duha Svetoga. U z to
Atenagora Duhu kae da djeluje u prorocima. Time, oito, saima
to se Duhu trajno govorilo u Starome i Novome zavjetu gdje se
neprestano navodilo da D u h Sveti govori po prorocima. U 1 Pt 1,11-12
izrijekom pie da je u prorocima bio Kristov D u h . T a k o e r se u Otk
19,10 Duha naprosto naziva D u h o m prorotva. Uostalom, to e isto
sveano spomenuti Carigradski sabor g. 381.
Atenagora je kuao razjasniti odnos izmeu Duha Svetoga i
Boga Oca. U tu se svrhu posluio rijeima otjecati i otok. D u h
Sveti otjee iz Boga Oca. Stanoviti je otok koji istjee iz Boga.
D u h se unato tome ne odvaja od Boga Oca ve se iznova i trajno
vraa u Boga Oca. Taj je Atenagorin nain govora vjerojatno prvi
pokuaj da se nekako vanbiblijskim rijenikom progovori bitku
Bojega Duha. Ipak e kasnija teologija krenuti drugim putem.
Atenagora je odnos izmeu Duha Svetoga i Boga Oca usporedio
sa sunanom zrakom. Pri tome bi, oito, sunce predstavljalo Oca,
a zraka Duha. Atenagora je vjerojatno u toj usporedbi nazreo mogu
nost da se kae kako je D u h istodobno razliit od Oca, isto to i Otac
i od Oca nedjeljiv. Kasnija e teologija sliku sa zrakom sunca esto
rabiti da oprimjeri odnos izmeu Oca i Sina.
9

Irene]
(+202.)
10)

Istraivai su rado i s velikim uspjehom istraivali

Irenejevu
pneumatologiju koja se zaista ukazuje veoma raznolika i duboka za
doba kada je Irenej ivio i djelovao. Kada bismo prikupili sve tvrdnje
koje Duhu Svetome izvlae patrolozi iz Irenejevih spisa, pred nama
9) P G , 6, 909B.
10) Usp. J. Q U A S T E N , Patrologia, I, 263; A . P A L M I E R I , Esprit, 702-704; . J. J A S C H K E ,
Irenaus, 263.265; L . R E G N A U L T , Irenee, 1942-1946; G. B A R D Y , Dons, 1581; J. GRIBO, Esprit, 1264-1265; G. B A R D Y , Trinite, 1622-1625; F. V E R N E T , Irenee, 2394-2533; W.
D. H A U S C I L D , Geist, 198; H . C R O U Z E L , Heiliger, 532-534; A . R O U S S E A U - L . D O U T R E L E A U , Irenee, 229.339-341.347; A . R O U S S E A U - L . D O U T R E L E A U - C h . M E R C I E R , Irnee,
199-200.205.207.209-210.214-218.226-227.232.255-258.272.351-352.290-295.233.242.249-254; .
J. AGI-BUNI, Povijest kranske literature, Zagreb, 1976, 446-452.

68

bi se pojavio gotovo cjeloviti govor Duhu Svetome. T u ne bi

nedostajale tvrdnje osobnosti, boanstvu i boanskoj istobitnosti
Duha Svetoga. Irenej je ak kazao svoju posebnu rije izlaenju Duha
Svetoga.
Irenej treu boansku Osobu redovito naziva D u h Sveti. T a k o e r
govori Bojemu Duhu, Oevu Duhu, Kristovu Duhu i Paraklitu.
Zanimljivo je da Irenej Duha Svetoga iznimno esto poistovjeuje s
Mudrou kojoj je govora na biblijskim stranicama. U z navedene
nazive u Irenejevim se djelima na Duha Svetoga gotovo kao osobna
naznaka primjenjuju izriaji kao to su peat, pomazanje, dar,
zalog i rosa. Irenej rado kae da je D u h Sveti vjean. O n je prije
svega uspostavljenoga. D u h se zove Duhom Svetim jer je u sebi sama
svetost i jer je vrelo svakoga posveenja. Poznato je i znamenito da je
Irenej Boju Rije i Bojega Duha slikovito nazvao Bojim rukama.
Bog je po tim rukama sve sazdao. Otac je nainio nacrt stvaranja, Sin
ga izveo, a D u h dovrio. Irenej Duha Svetoga naziva Bojim prstom.
V e l i da je taj prst za Mojsija u kamen upisao Boje zapovijedi.
Openito govorei, Irenej nadahnue proroka i apostola pripisuje
Duhu i Rijei. K o d toga je teko rei to dri inom Duha, a to Rijei.
Irenej je jamano u injenici to D u h nadahnjuje proroke kao i Rije
vidio dokaz da D u h Sveti posjeduje isto boanstvo kao i Rije.
Proroko je nadahnjivanje po sudu cjelokupne biblijsko-otake predaje
boanski in jer budunost koju navijetaju proroci pozna samo Bog.
Irenej ui da vjernici dobivaju spasenje od Duha Svetoga. Uvjet
je da vjeruju u Boga i da slijede Rije. N a taj nain stjeu udio na
milosti i opravdanju. D u h je snaga to oivljuje. O n je ivodajan i
ivotvoran. Tko eli nai ivot koji je B o g , mora kao dar primiti
Duha. Irenej veli da D u h Sveti isti i preobrazuje ovjeka. To mu
omoguuje da se sjedini s Bojim Sinom i da po njemu doe do samoga
Oca. Otac pak daje besmrtnost i neraspadljivost. Tako se D u h ukazuje
stubama uzlaska Bogu. Irenej zakljuuje da se bez Bojega Duha
nitko ne moe spasiti. U tome je sklopu segnuo za slikom navrtanja.
ovjek se mora nakalamiti na Duha da stekne njegov sok. Samo tako
moe donijeti plodove spasenja.
Dunost nam je napomenuti jednu potekou koja se javlja u
Irenejevoj pneumatologiji. Irenej je u nekoliko navrata zabiljeio da je
D u h Sveti Oev izdanak i porod. To bi moglo ukljuiti da Duha
69

poistovjeuje sa Sinom. A l i u zbilji Irenej jedino eli kazati da je nain

kako D u h izlazi iz Oca boanski i transcendentan. Stoga je D u h u
podjeli bia na boanskoj, a ne stvorenoj strani.

montanistikoga pokreta. I to ga je navelo ee razmiljati Duhu

Svetome. Tertulijan je ostavio nekoliko misli Bojemu Duhu koje ne
smijemo previdjeti niti zaboraviti.

Jo emo navesti Irenej evo razmiljanje D u h u Svetome vezano

uz njegovo tumaenje Post 1,26 i 2,7. Irenej smatra da je ovjek Boja
slika prvenstveno stoga to je tjelesan. U ljudsku je tjelesnost Boja
Rije zato utisnula svoju sliku jer se Rije imala jednom utjeloviti. A l i
ovjek je i Boja slinost. To je po D u h u Svetome koji je svoj peat
utisnuo u ljudsku duu. Stvoreni se ovjek sastojao od tijela, due i
Duha Svetoga koji zbiljski prebiva u svakome tko je pravedan i nevin.
Takav je ovjek bio prije pada. Irenej esto istie nazonost Duha
Svetoga u pravednome i nevinome ovjeku kojega su oblikovale Boje
ruke. Taj je D u h dua ljudske due. ovjeku je prisniji od njega
samoga. Poelo je svetoga, boanskoga i nebeskoga ivota. Posred
stvom due D u h je utjecao i na ovjekovo tijelo koje je kod stvaranja
bilo besmrtno i neraspadljivo. Pali je ovjek izgubio Duha Svetoga. A l i
je D u h opet doao obnoviti i spasiti ovjeka. Svatko Duha prima na svoj
nain. Zato su duhovni darovi razliiti iako potjeu od jednoga te istoga
Duha Svetoga.

Poznato je da je Tertulijan prvi upotrijebio pojmove koji e

odrediti latinski teoloki nain izraavanja. Ve u Tertulijana susre
emo izriaje kao to su: persona (osoba), natura (narav), substantia i
essentia. Ipak je najvanije rei da Tertulijan bez ustruavanja davno
prije ostalih i prvi Duhu Svetome pripisuje naziv Bog. Tertulijan kae
da je Bog i D u h Sveti. Govorei strpljivosti ^ Tertulijan istie da
strpljivost slijedi D u h a jer gdje je Bog tu je i njegova uenica.
Tertulijan eli rei da Bog D u h Sveti za uenicu ima strpljivost. Ona ga
svuda prati. Po Tertulijanu, D u h je sudionik Oeve biti. Boanska
Trojica jesu jedno, ali nisu jedan. D u h Sveti je osoba kao Otac i
Sin. D u h je isti B o g koji je Otac i Sin. D u h pripada boanskoj
monarhiji. Tertulijan Duha rado naziva Paraklit. Priznaje mu ulogu u
stvaranju. Neobino je kada Tertulijan biljei da D u h Sveti govori Ocu
njegovu Sinu.

Irenej je najue vezao Duha Svetoga i Crkvu. Glasovita je i

poznata njegova tvrdnja da se Boji D u h nalazi ondje gdje je Crkva.
A l i vrijedi i obratno. Crkva i milost nalaze se ondje gdje je Boji D u h .
Tertulijan
(+222.)
11

Drevni afriki teolog Tertulijan ^ m e u najranijim kranskim

piscima najrazgovjetnije i najsvjesnije govori D u h u Svetome i
boanskome Trojstvu. To posebno vrijedi za njegovo djelo koje nosi
naslov Protiv Prakseje.
D o danas se nije sa svom sigurnou
ustanovilo tko je Prakseja protiv koga je Tertulijan pisao. Svakako,
Tertulijan u svojoj knjizi otro napada takvo tumaenje kranskoga
Trojstva gdje se nijee osobnost boanske Trojice. Ta je kriva teologija
ponukala Tertulijana izraziti svoje miljenje Duhu Svetome. Osim
toga, Tertulijan je u jednome dijelu svoga ivota bio pobornik
ll)

11) Usp. H . C R O U Z E L , Heiliger, 534-535; G. B A R D Y , Trinite, 1633-1635; J. W. Q U A S T E N ,

Patrologia, I, 526-528.561-564; G . B A R D Y , Tertullien, 147-151; A . P A L M I E R I , Esprit, 714716.776.
12) PL, 2, 177-220.

70

13

Tko pie izlaenju Duha Svetoga redovito navodi slijedeu

Tertulijanovu izreku: Ne mislim da D u h dolazi od drugda doli od Oca
po S i n u . Tertulijan takoer kae da je D u h Sveti trei od Oca i
Sina. Odnose je meu boanskom Trojicom usporedio korijenu,
stablu i plodu. U istu je svrhu u pamet dozivao vrelo, potok i rijeku.
Nije teko uoiti to je od tih slika pripisivao pojedinoj trojstvenoj
Osobi.
14)

Ipak je pravo teoloko pitanje kako razumjeti Tertulijanovu

tvrdnju da D u h Sveti izlazi od Oca po Sinu. Izreka se lako shvaa ako
se njome izraava povijesno slanje Duha od Oca i Sina. A l i se zapravo
pita da l i Tertulijan moda u svome tekstu razmilja izlaenju Duha u
nutarnjem trojstvenome ivotu. Tu mogunost ne bismo smjeli posve
iskljuiti. U svakome sluaju Tertulijanova e izreka donijeti teoloki
plod u kasnijim razmiljanjima otajstvenome izlaenju Duha Svetoga.
Treba dobro uoiti da je izlaenje Duha istinska tajna. Nikako se ne
moe pojmiti niti se ikako dade razjasniti. ak se s niim ne moe pravo
ni usporediti. Izlaenjem osim Duha Svetoga nijedno bie ni u
stvorenome redu ni u boanskome ne posjeduje svoj bitak. Stoga
izlaenju Duha ne m o e m o imati nikakvu valjanu predodbu.
12) PL, 2, 177-220.
14) Adv. Prax. 4,1.

71

Origen
(+254.)
15)

Istraivai su puni hvale za Origenovu pneumatologiju koju smo

i sami dotaknuli objavljujui njegova Poela. Istiu da je sjajno saeo
prethodno uenje, ali ne zanemaruju niti zapostavljaju Origenov osobni
doprinos pneumatologiji. Origen je u pneumatologiji pravovjeran.
Vrstan je svjedok ope crkvene predaje. Kada Origen govori Duhu,
nema mu se to predbaciti ni spoitnuti. Sjajni je svjedok Duha
Svetoga. Origen Duhu pie bistro i jasno.
Origen vjeruje u osobnost Duha Svetoga. S pravom primjeuje da
su krani upravo time to vjeruju u osobu Duha neto iznimno meu
drugim ljudima. U svekolikoj povijesti religija i filozofija jedino su
krani prigrlili i prihvatili Duha kao osobno bie. Origen to iznosi s
ponosom i oduevljenjem.
Boanstvo Duha Origenu ne priinja nikakvu tekou. O n vjeruje
daje D u h Sveti B o g . D u h posjeduje boansku narav kojom je istobitan
s Ocem i Sinom. Origen naroito istie da je D u h Sveti vjean. D u h je s
Ocem i Sinom bio uvijek, uvijek jest i uvijek e biti. Origen se
ak izbliza zanimao za izlaenje Duha Svetoga. U tome je izlaenju
vidio in Oca i Sina.
Po Origenu, D u h je u sebi svet. Sama je svetost. Stoga posveuje
ovjeka. Obnavlja ga i poduhovljuje. Tako ovjeka spaava. D u h Sveti
pozna boanske tajne i otajstva. Radi toga uvodi u spoznaju
trojstvenoga ivota i djelovanja. D u h se daje istima koje dovodi do
svetosti i savrenosti. D u h oiuje ovjeka i poklanja se oienima.
D u h omoguuje duhovi ivot i duhovnu spoznaju. Duhovnosti nema
bez Duha. Origen je pneumatologiju stavio u temelje askeze i mistike.
Stoga je bio naroito omiljen m e u drevnim isposnicima i pustinjacima.
Oni su itali Origena i hranili se njegovim svjeim i sonim naukom.
Origen slovi kao otac istone duhovnosti.
D u h se nije ljudima objavio odjednom u svoj punini i jasnoi.
Govorio je u Starome i Novome zavjetu. Ipak se u punoj mjeri oitovao
poto je Krist uziao na nebo. ovjek je duan D u h u Svetome iskazivati
ast koja je jednaka s au Oca i Sina. U Duha je dostojanstvo
istovjetno s dostojanstvom drugih dviju boanskih Osoba.
15) Usp. G . B A R D Y . Dons, 1582-1584; . C R O U Z E L , Origene, 937-938; Heiliger, 535-537; G.
B A R D Y , Origene, 1518-1528; A . G A R D E I L , Dons, 1757-1758; A . P A L M I E R I , Esprit, 704-711;
774-776; G. B A R D Y , Trinite, 1639-1645; J. G R I B O M O N T , Esprit, 1261-1262; W. D .
H A U S C H I L D , Geist, 199.

72

Ve se u Origena nalaze stanovite naznake buduega nauka

darovima Duha Svetoga. Sam Origen izrijekom govori sedmerostrukoj kreposti koju poklanja Boji D u h . Darove je Duha u punini jedino
posjedovao Isus Krist. Drugi ih posjeduju u veoj ili manjoj mjeri.
ovjek u skladu sa svojom svetou posjeduje darove Duha i svet je
srazmjerno posjedovanim darovima. D u h dijeli svoje darove, ali se
time sam osobno ne t r o i .
16)

Zasluuje da se takoer sjetimo Origenova govora ljudskome

d u h u . Taj se duh razlikuje od due. O n je udio na Bojemu
Duhu. Ljudski je duh milosni dar Duha Svetoga. U njemu prebiva
Boji D u h kada se nalazi u ovjeku. Ljudski je duh odgojitelj ljudske
due. Duu pouava u kreposnome ivotu. D u h omoguuje da dua
spozna Boga i da mu se moli i zahvaljuje. D u h duu produhovljuje i
prosvjetljuje svjetlom posebnoga sjaja. Kada dua sagrijei, duh je ne
naputa. Ostaje u njoj, ali ne moe djelovati jer mu se dua protivi. D u h
grene due omoguuje duino obraenje i vraanje Bogu.
17)

U kranskoj se predaji ne susree

Duhu Svetome. Iznimka je Origen
Svetome. Krani obino mole Oca.
Ocu po Sinu u Duhu Svetome. Tako
sjedinjenost s Bogom.
18)

molitva neposredno upravljena

koji se izravno molio Duhu
Svaku svoju molitvu upravljaju
ostvaruju molitvenu prisnost i

Novaci] an
(+257.)
Novacijan je prvi teolog koji u R i m u poinje pisati latinski. U djelu
De Trinitate sastavljenu oko g. 250. jedno je poglavlje ^ posvetio Duhu
Svetome. Zanimljivo je da Novacijan tu razglaba lanak Vjerovanja
gdje se kae i u Duha Svetoga. Vjerojatno je najkorisniji onaj dio
Novacijanovoga izlaganja u kojem se utvruje crkveno djelovanje Duha
Svetoga. Novacijan Duha naziva Paraklitom. Inae se izraava
subordinacionistiki kada Krista u odnosu na Duha naziva veim
odnosno Duha Svetoga procjenjuje manjim od K r i s t a .
Novacijanov
je subordinacionizam jamano znak jo uvijek n e d o r a e n e trojstvene
teologije. ak je mogue da Novacijan njime u R i m u gdje su stanoviti
19

20)

16)
17)
18)
19)
20)

Usp. G . B A R D Y , Dons, 1582-1584; A . G A R D E I L , Dons, 1757-1758.

Usp. . C R O U Z E L , Origene, 937-938.
P G , 12, 406A. Usp. J. G R I B O M O N T , Esprit, 1262.
Pogl. 29; PL, 3, 971-974.
PL, 3, 942C-943A.

73

teoloki krugovi, zavedeni Sabelijem, nijekali vlastitu osobnost Duha

Svetoga elio dobro istaknuti kako je D u h Sveti uistinu samostojno bie
koje nazivamo osobom.
Hilarije
(+366.)

posude. teta je to se puna spoznaja boanstva Duha Svetoga ne

objavljuje svima. Grgur dodaje da treba svjetlo boanstva Duha
Svetoga staviti na svijenjak da svoje svjetlo rasprostre po svim
Crkvama, svim duama i po itavome svijetu. Valja jasno kazati daje
D u h Sveti Bog i pri tome staviti na stranu slikovitost i zaobilaenje u
izraavanju. Grgur za se kae da je posve osvjedoen u boanstvo
D u h a . Razlog je tome taj to vjeruje daje D u h Sveti Bog iz Boga.
24)

25)

21)

Hilarije je neustraivo branio Nicejsko vjerovanje. Stoga su mu

se arijevci tako osvetili to su uspjeli da ga poalju u progonstvo. Tako
se Hilarije naao u istonome dijelu kranstva gdje je bolje upoznao
istonu teologiju. Hilarije je izmeu ostaloga napisao opseno djelo De
Trinitate gdje je u nekoliko navrata razmiljao neposredno D u h u
Svetome. Hilarije se ne uspjeva uvijek jasno izraziti. N a alost to se
odnosi i na Hilarijeve pneumatoloke ulomke.

Premda Grgur posjeduje neka naroita mjesta u svojim spisima

gdje neposredno i tematski razglaba Duhu Svetome kao Bogu, itavo
je njegovo teoloko djelo u znaku dokazivanja i ispovijedanja vjere u
Duha Svetoga koji je B o g . Grgur tome javno propovijeda s velikim
arom i zanosom. ini mu se da nadasve huli tko nijee boanstvo
Duha Svetoga.

Hilarije dri da shvaanje Duha Svetoga nadvisuje ljudsku

mudrost. D u h u , po sebi, ne bi bilo nuno govoriti. A l i nije
n a r e e n o niti da se D u h u uti. Pred onima koji Duha uope ne
poznaju, Duhu ne smijemo muati. Hilarije kae da je Duhu
Svetome izvor Otac i Sin. D u h dolazi iz Oca po Sinu. Hilarije ne
krije da reeno razumom ne shvaa.

Grgur iz Nazianza poteno prizna da Biblija nigdje izrijekom ne

kae da je D u h Sveti Bog. Tvrdnja je tona i nepobitna. A l i Grgur zna
da Pismo na drugi nain izraava boanstvo Duha. Ono Duhu pripisuje
boanska svojstva i ine kao izraz osvjedoenja u njegovo boanstvo.
Biblija Duha oslovljava imenima kao to su Boji D u h , Kristov D u h i
Gospodin. T a su pak imena iskazi vjere u boanstvo Duha.

22)

Ipak to svjesno prihvaa. Hilarije esto istie da je D u h Sveti

dar i da u tome daru vjernici primaju uivanje u Bogu. D u h je
sveopi poklon. O n je zbilja Sinove i Oeve naravi. Po Hilariju,
D u h je sveza izmeu Oca i Sina i zato trojstveno jedinstvo.

Dokazujui boanstvo Duha Svetoga, Grgur se poziva na kran

sko bogosluno postupanje. Krani se klanjaju D u h u Svetome. To je
odlian dokaz da vjeruju u njegovo boanstvo jer se poklonstvo duguje
samo Bogu. Osim toga, D u h Sveti u sakramentima poboanstvenjuje
kranina. I to je nepobitan dokaz da je i sam Bog. U svome
znamenitome govoru D u h u Svetome Grgur jasno kae da D u h
Sveti nije istoga reda kao i ovjek. Nije stvorenje kao to su ljudi.
D u h Sveti vjernika poboanstvenjuje. Grgur ak doslovce kae da D u h
vjernika ini bogom ( ) i sjedinjuje s boanstvom. To pak
oito znai da je D u h Sveti Bog.
26)

Grgur Nazianski
(+390.)
Izmeu drevnih crkvenih pisaca Grgur iz Nazianza nosi asni
naslov teologa. Tako je poaen jer je naroito pridonio
da se
vjera u boanstvo Duha Svetoga izrazi najuzvienijom ljudskom rijeju
Bog. Ve u propovijedi odranoj g. 372. Grgur isto i bistro govori
D u h u Svetome koji je Bog. Imajui pred oima Duha Svetoga
ukoliko je B o g , Grgur se srdi to se to ogromno svjetlo vjere dri ispod
23)

Grgur iz Nazianza nije osjeao naroitu tekou izriaj istobitan

primijeniti i na Duha Svetoga. Po njemu, istobitan je kao oznaka
vlastit svakoj trojstvenoj osobi zbog jedinstva boanske biti. D u h Sveti
je B o g . Radi toga je istobitan s Ocem i Sinom. Grgur u svome
teolokome govoru
pita: Je l i D u h B o g ? Odgovor glasi: Ja
mano ! Grgur nastavlja: K a k o ? D a lije D u h istobitan () ?
Jest jer je Bog ().
27)

21) Usp. M . SIMONETTI, Ilario, 65-75; X . Le B A C H E L E T , Hilaire, 2425-2426; A . P A L M I E R I ,

Esprit, 745-747; J. T I X E R O N T , Histoire, II, 269-271; J. G R I B O M O N T , Esprit, 1274-1275.
22) PL, 10, 69-75.250-260.469-472.
23) Usp. A . G A R D E I L , Dons, 1759; A . P A L M I E R I , Esprit, 729-731.787-788; G. B A R D Y , Trinite,
1677-1678; P. G O D E T , Gregoire, 1842; J. Q U A S T E N , Patrologia, II, 253-254; J. ROUSSE,
Gregorie, 943-945.950; B. A L T A N E R - A . STUIBER, Patrologie, 302; J. T I X E R O N T , Histoire,
II, 78.79.90; C. MORESCHINI-P. G A L L A Y , Gregorie, 42; P. G A L L A Y - M . J O U R J O N ,
Gregorie, 51-58.282 bilj. 1; 300 bilj. 1; 326 bilj. 2.

74

24)
25)
26)
27)

Orat 12,6.
P G , 36, 36B.
Orat 31,4; SC, 250, 282.
Orat 31,10; SC, 250, 292.

75

Grgur iz Nazianza dri da je puni i pravi naziv za treu boansku

osobu D u h Sveti. Naziv D u h po sebi ne bi bio dostatan i jednoznaan.
Trea je trojstvena osoba D u h Sveti jer je boanska svetost. Svetost je u
Duhu. Zato se D u h osobno zove Svetim. D u h Sveti je svugdje gdje je
svetost. Radi reenoga D u h Sveti posveuje i poboanstvenjuje. D u h je
vrelo savrenosti. Sve usavruje. Zato ga Grgur naziva onim koji ini
savrenim. Grgur ni to nije zaboravio da je D u h Sveti djelitelj
darova nazvanih darovima Duha Svetoga. T i pokloni u cjelini potjeu
od Duha Svetoga.
28)

jasnije motrenje samoga sebe. Grgur veli da u Starome zavjetu nije

bilo razloito otvoreno navijetati Sina jer se jo nije u cjelini
prihvatila vjera u boanstvo Oca. Isto vrijedi i za Novi zavjet. D o k se
jo nije u punini prigrlilo boanstvo Sina, ne bi bilo dobro otvoreno
propovijedati boanstvu Duha Svetoga. B i o bi to dodatni teret za
ovjeka skromnih i ogranienih spoznajnih mogunosti.

29)

U znanstvenoj je pneumatologiji Grgur Nazianski poznat po tome

to je na temelju Iv 15,26 stvorio imenicu '. Ta se rije
redovito prevodi s izlaenje. Njome je Grgur izrazio odnos Boga
Duha Svetoga prema Bogu Ocu. Duhu Svetome je u odnosu na Oca
vlastito izlaenje. D u h Sveti izlaenjem od Oca prima svoju bit. N a
taj nain osim Duha Svetoga nitko ne postoji. Grgur ne zna razjasniti
gdje je razlika izmeu izlaenja kojim D u h Sveti izlazi iz Oca i
raanja kojim Sin prima svoj bitak od istoga Boga Oca. Svakako,
D u h Sveti iz Oca izlaenjem stjee svoj bitak, a Sin raanjem.
Grgur smatra da se u boanskome ivotu izlaenje i raanje
m e u s o b n o bitno lue i razlikuju. Ne mogu se svesti jedno na drugo.
Zato je D u h Sveti razliita osoba od Boga Sina. Neobino je to Grgur
Nazianski gotovo nita ne govori izlaenju Duha Svetoga s obzirom
na Boga Sina.
Nadasve je poznat i glasovit ulomak Grgurova pneumatolokoga
govora
gdje Grgur izlae kao vanu i izvornu misao postupnost
objave boanskoga Trojstva. Naziananin zapravo na spomenutome
mjestu raspravlja teologiji ( ) . Jasno je da rije teologija
uzima u doslovnome i pravome smislu. Ona za nj znai govor Bogu
koji je Otac, Sin i D u h Sveti. A l i i teologija pozna razvojno i
susljedno usavravanje. Razlog postupnome usavravanju spoznaje
trojstvenome Bogu Grgur vidi u boanskoj pedagogiji. Bog potiva
ljudski razum koji samo malo po malo shvaa i razumjeva. Razum u
istinu ulazi polako. T u brzina ne slui niemu.

Nuno je razjasniti to je za Grgura to sada kada se u punini

objavljuje boanstvo Duha Svetoga. U Starome je zavjetu objavljeno
boanstvo Boga Oca, a u Novome boanstvo Boga Sina. Prirodno bi
bilo pomisliti da se sada, t.j. u asu kada Grgur propovijeda u Crkvi
naroitim prosvjetljenjem obznanjuje boanstvo Duha Svetoga. Ipak
smatramo da takvo tumaenje ne iznosi bit Grgurove misli. Grgur
sigurno s ostalim Oima dijeli miljenje da je na otajstveni i skroviti
nain cijelo boansko Trojstvo objavljeno u Starome i Novome zavjetu.
Samo u to doba vjernika svijest nije dosegnula ni doprla do spoznanja
boanstva Duha Svetoga. U biti Grgurovo se sada odnosi na
razdoblje pouskrsne i poduhovske Pracrkve. Crkva u kojoj je nazoan
uskrsnuli Krist i sili D u h Sveti upravo u svjetlu Kristova uskrsnua i
duhovskoga dogaaja poinje u punini shvaati Pismo i zato otvoreno i
svjesno vjerovati u boanstvo Duha Svetoga. Pneumatomasi Grgurova
vremena nijeu da je D u h Sveti Bog. Stoga je sada trenutak da Crkva
javno i jasno pred cijelim svijetom izrazi svoju trajnu vjeru u boanstvo
Duha Svetoga. To s velikim uspjehom ini Grgur dok dri svoje
teoloke govore.

30)

Grgur iz Nise
(+394.)
31)

Po Grguru, Stari je zavjet jasno navijestio Oca, a Sina

otajstvenije. Novi je zavjet objavio Sina i omoguio nazreti boanstvo
D u h a . Grgur kae da je sada vrijeme da nam D u h Sveti prui

Grgur iz N i s e
istonu spekulativnu pneumatologiju privodi
kraju. O n se nadasve trudio teoloki razjasniti i misaono oblikovati
izlaenje Duha Svetoga koje i on naziva ve uvrijeenom rijeju
izlaenje. Razmiljanje pneumatolokome izlaenju Grgura je
navelo potanko odrediti odnos Duha Svetoga prema Ocu i Sinu. U
tome je Grgur nadopunio svoga brata Bazilija i prijatelja Grgura
Nazijanskoga. Nain kako je Nisenac shvatio izlaenje Duha postat e
opom svojinom istonoga kranstva. Ono se od toga ni do danas nije
udaljilo.

28) P G , 34, 249A.

29) P G , 36, 166.
30) Orat 31,26; SC, 250, 326.

31) Usp. P. M A R A V A L , Lettres, 160 bilj. 1; 161 bilj. 1; J. T I X E R O N T , Histoire, 90-91; J.

Q U A S T E N , Patrologia, II, 289-291; P. G O D E T , Gregoire, 1851; B. A L T A N E R - A . STUIBER,
Patrologie, 307; G . B A R D Y , Trinite, 1675-1677; 1679; A . P A L M I E R I , Esprit, 732-735.784-787.

76

77

Jasno je da Grgur Niski s cijelom predajom ui da D u h Sveti izlazi

iz Boga Oca. Stoga je D u h naravlju vezan s Ocem. Narav je Duha narav
Oca. T o znai da D u h Sveti izlazi iz Oca. Grgur kae da je Otac prvi i
poglaviti izvor Duha Svetoga. U izlaenju Duha Grgur vidi na djelu i
Boga Sina. Redovito tvrdi da D u h Sveti izlazi iz Oca, ali da se to zbiva
po Sinu. N a jednome mjestu Grgur ak biljei da D u h Sveti dolazi iz
(') Sina. Po Grguru, Sin je u izlaenju D u h a Svetoga iz Oca
posrednik. Vri ulogu Oeva posredstva. Sin u izlaenju D u h a ipak ima
zbiljski udio. Taj mu je udio dat od Oca. Otac poklanja Sinu ono to mu
omoguuje da ima istinsku ulogu kod izlaenja Bojega Duha. D u h
Sveti u stanovitome smislu neposredno dolazi iz Sina. Po Sinu pak izlazi
iz Oca. M e u t i m , Sinu m o pri izlaenju D u h a od njega potjee od Oca.
V i d i se, dakle, to Grgur eli rei. Po njemu, Otac je iskonsko vrelo iz
kojega izlazi njegov D u h , ali to vrelo Otac poklanja Sinu. Tako u biti
D u h Sveti koji dolazi iz Sina izlazi iz Oca. Stoga je Oev i Sinov D u h .
Piui protiv macedonijevaca i pneumatomaha Grgur je svoju
misao izlaenju D u h a Svetoga pokuao razjasniti usporedbom s tri
zapaljene zublje. Pretpostavka je da trea lu svjetli utoliko to je
zapaljena na baklji iz sredine koja je ugana plamenom prve zublje.
Jasno je da svekoliki plamen potjee od plamena prve lui. A l i je isto
tako oito da je tree svjetlo zapaljeno posredstvom drugoga svjetla.
Grgur eli da se ta slika kao usporedba prenese na boansko Trojstvo.
Tako e se stei nekakav sud i uvid u nutarnji i nerastumaivi odnos
izmeu Oca, Sina i D u h a Svetoga. Razumljivo je to je i Grgur
svjestan ogranienosti upotrijebljene slike. Govor nutarnjem ivotu
boanskoga Trojstva u svakome pogledu prekorauje ljudsko razmi
ljanje.
32)

Grgur iz Nise veoma je duboko razmiljao djelovanju svete

Trojice u onome to Trojstvo poduzima u svijetu i povijesti. Sva su djela
izvan Trojstva zajednika boanskoj Trojici. A l i Grgur dodaje da u
svakome djelu koje u svijetu vri Trojstvo svaka pojedina trojstvena
osoba ima svoju vlastitu i osobnu ulogu. Svako boansko djelo polazi od
Oca, ide po Sinu i dovrava se u D u h u Svetome. Boansko je Trojstvo
zajedno kod svakoga djela, ali svaka boanska osoba ima svoju zasebnu
ulogu koja je u skladu s njom kao boanskom osobom Oca, Sina i D u h a
Svetoga.
32) P G , 45, 1308.

78

Iz bogate pneumatologije Grgura Niskoga spominjemo takoer da

je Grgur uio kako je D u h Sveti slava Boga Sina kao to je Sin slava
Duha Svetoga. Znaajno je to Grgurovo poistovjeivanje slave i
Duha Svetoga. Vjerojatno potjee iz 1 Pt 4,14 gdje se D u h naziva
D u h o m slave. Usput spominjemo da slava ima veliko znaenje u
Bibliji obaju saveza.
Ambrozije
(+397.)
33

Z a pneumatologiju na kranskome Zapadu Ambrozije ) je

naroito znaajan. Napisao je prvo zasebno djelo ) koje ve u naslovu
spominje D u h a Svetoga. Ambrozijevo se djelo nije posve svidjelo sv.
Jeronimu koji je milanskome biskupu predbacio preveliku ovisnost
Didimu i Baziliju Velikome. Imajui na pameti vrijeme kada je
Ambrozije sastavio svoj spis, valja istaknuti da je on bez dvoumljenja
govorio daje D u h Sveti Bog. T a k o e r je za Duha kazao daje Stvoritelj.
Ambrozije je pokoji put ustvrdio da D u h Sveti izlazi od Oca i Sina. A l i
nije lako prosuditi kada je u Ambrozija govor boanskome izlaenju
Duha, a kada njegovu povijesnome slanju. ini se da Ambrozije nije
temeljitije razmiljao tome pitanju. Svoje je najljepe stranice
posvetio djelovanju Duha Svetoga. Isticao je izmeu ostaloga da D u h
Sveti posveuje i oprata grijehe.
34

Ambrozije Duha neodvojivo vee uz milost. Rado naglaava da je

D u h u vjernike utisnuo peat Boje slike. U izriaju Boji prst (Lk
11,20) Ambrozije vidi naznaku Duha Svetoga. Uostalom, u M t 12,28
umjesto Lukina izriaja prst Boji stoji Boji D u h . I bogosluje
Duha Svetoga naziva prstom Boje desnice.
Didim
(+398.)
35

Slijepi aleksandrijski asket i teolog Didim ) ve time zasluuje

spomen u pneumatologiji to je napisao dobru, potpunu i korisnu
monografiju D u h u Svetome. Djelo je jamano bilo ) veoma zapaeno
i vrijedno. V i d i se to otuda to je sv. Jeronim smatrao nunim da ga
33) Usp. A . P A L M I E R I , Esprit, 747-750.801; . A L T A N E R - A . STUIBER, Patrologie, 386; J.
T I X E R O N T , Histoire, II, 271; J. G R I B O M O N T , Esprit, 1276-1278.
34) PL, 16, 731-850.
35) Usp. J. T I X E R O N T , Histoire, II, 91-92; J. Q U A S T E N , Patrologia, II, 89; A . P A L M I E R I ,
Esprit, 739-743.789; P. G O D E T , Didyme, 750.
36) P G , 39, 1033-1086.

79

prevede na latinski. Srea je to je to uinio jer sada Didimov Govor

D u h u Svetome posjedujemo samo u Jeronimovu prijevodu. Osim
toga, Didimova je pneumatologija veoma utjecala na sv. Ambrozija.
Tako je aleksandrijska pneumatologija srasla s pneumatologijom koju
je posjedovao Ambrozije. Taj je dodir latinske i grke pneumatologije
bio plodan.
ini se da je D i d i m naroitom pomnjom dokazivao boanstvo
Duha Svetoga. U tu je svrhu marljivo i svestrano razmiljao nad Svetim
pismom otkuda je na jednostavan i uvjerljiv nain crpio sve to
dokazuje da D u h Sveti nije stvorenje nego Bog. D i d i m je posjedovao
neobinu izreku po kojoj D u h Sveti izlazi iz Oca i boanski ostaje u
Sinu. T a k o e r je uio da D u h izlazi i iz Sina. D u h Sveti je slika Sina
kao to je Sin slika Oca. Posebice vrijedi istaknuti daje D i d i m jasno,
bez dvoumljenja i otvoreno uio da je D u h Sveti istobitan s Bogom
Ocem. ak je Duha nazivao istobitni Bog. Vrijedno je to naglasiti
jer znamo da se u pneumatologiji Carigradskoga sabora nije za Duha
naznailo niti da je istobitan niti da je Bog. Naa primjedba
pokazuje koliko je D i d i m kao teolog bio nadahnut i dubok. Misli se da
njegov pneumatoloki spis spada u bolje na tome podruju u svekolikoj
crkvenoj knjievnosti.
Augustin
(+430.)
37

Augustin ) je Duhu Svetome mnogo pisao. inio je to ne samo

kada je neposredno raspravljao boanskome Trojstvu ve isto tako
piui Kristu, otkupljenju, opravdanju i openito ivotu u C r k v i .
Time Augustin pokazuje da svekoliko otajstvo Krista i Crkve iskljuivo
poima pneumatoloki. Po Augustinu, svako kransko otajstvo pro
ima i natapa D u h Sveti koji otajstvu prua snagu i mo. )

vlada jedinstvo. Stoga je i D u h Sveti istinski Bog. Augustin dri da

D u h Sveti oprata grijehe jer je snaga to isti, p r e p o r a a i posveuje.
Jasno je da tu snagu ima zajedniki s Ocem i Sinom.
41)

Augustinovo je razmiljanje izlaenju Duha Svetoga nezaobilazivo u zapadnoj pneumatologiji. Augustin je prvi sustavno, svjesno i
duboko tome razmiljao. Postavio je tvrdnju da D u h Sveti u
boanskome ivotu izlazi od Oca i Sina jer je Oev i Sinov D u h . To ipak
ne znai da postoje dva izvorna poela za Duha Svetoga. Augustin to
obrazlae tako to ui da Otac poklanja Sinu zbilju da je vrelo Duha
Svetoga. Prema tome, D u h ima jedan konani izvor. U tome sklopu
Augustin primjeuje daje Otac prvotni izvor Duha Svetoga. A l i i Sinje
vrelo Duha. Ipak tu izvorniku snagu dobiva od Oca. Augustin je
svjestan da je i za nj otajstvo to to govori. U nehinjenoj poniznosti
dodaje da ni njemu nije jasno gdje se nalazi razlika izmeu Sinova
raanja i izlaenja Duha Svetoga.
42)

Augustin je najue vezao Duha Svetoga i Crkvu. Crkva je nalik na

tijelo. Ona je Kristovo otajstveno tijelo. To Augustin posvuda
neprestano ponavlja i uporno tvrdi. Svako pak tijelo ivi ukoliko ga
oivljuje i proima stanoviti ivotni dah. Inae je bez ivota i mrtvo. Isto
vrijedi za Crkvu. U tome je tijelu dah koji daje ivot D u h Sveti.
Augustin to esto naglaava i ui. Po njemu, vjernik na Duhu koji
oivljava Crkvu moe imati dijela jedino ako je u tijelu Crkve. Tko je
izvan katolike Crkve, nema dijela na Duhu. Slii otkinutoj grani koja
je bez ivotnoga soka jer je odlomljena. Radi navedenoga Augustin je
strogo osuivao raskolnike i krivovjernike koji su se krivim uenjem i
loim ivotom odvojili od Crkve. Samo onaj imade dijela na
ivotvornome Duhu tko ostaje u crkvenome zajednitvu. )
43

44

Ne bi moda ni trebalo posebno isticati da se, po Augustinu, D u h

Sveti nalazi u Trojstvu te da je subitan i suvjean s Ocem i Sinom.
Augustin je u pravu kada k a e
da je to opa katolika vjera.
Jednako Augustin izjavljuje ) da izmeu Oca, Sina i Duha Svetoga

Augustin je rado s ranijom predajom naglaavao ) da je D u h Sveti

dar i zalog po kojemu kranin ima zajednitvo s Ocem i Sinom. Tako
snagom milosti postaje Boji posinak i moe otpoinuti u boanskome
miru. T a k o e r se u Augustinovim spisima ee ita ulozi Duha
Svetoga u boanskome ivotu. Tako Augustin kae da je D u h Sveti u
stanovitome smislu drutvo Oca i Sina. D u h je sveza, vez,
slonost i sjedinjenost Oca i Sina. D u h Sveti je zajednitvo Oca i
Sina. U Duhu Svetome Otac i Sin stjeu jedinstvo i jednost. )

37) Usp. G . B A R D Y , Trinite, 1681-1692; A . P A L M I E R I , Esprit, 750-752.801-804; W.-D.

H A U S C H I L D , Geist, 201-203; J. T I X E R O N T , Histoire, II, 366-367; J. G R I B O M O N T , Esprit,
1279-1282.
38) Usp. W.-D. H A U S C H I L D , Geist, 201-203.
39) PL, 35, 1826.
40) PL, 33, 1046.

41)
42)
43)
44)
45)

38

39)

40

80

45

Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.

A . P A L M I E R I , Esprit, 751-752.
J. GRIBOMONT, Esprit, 1274; J. T I X E R O N T , Histoire, 367.
W.-D. H A U S C H I L D , Geist, 203; J. G R I B O M O N T , Esprit, 1286.
J. G R I B O M O N T , Esprit, 1280.
J. G R I B O M O N T , Esprit, 1279-1280; W.-D. H A U S C H I L D , Geist, 203.

81

D u h Sveti vjernike povezuje i izmiruje s Ocem i Sinom. Zato

Augustin ponekada D u h a Svetoga naziva mirom koji je uspostavljen
izmeu Boga i l j u d i .
Posebni Augustinov doprinos pneumtologiji
svakako je njegovo poimanje Duha Svetoga kao ljubav. T u bi gotovo
trebalo upotrijebiti veliko slovo i napisati Ljubav jer Augustin D u h u
Svetome daje ime Ljubav. Augustin polazi otuda daje D u h Sveti vez
i zajednitvo Oca i Sina i zato njihova uzajamna ljubav. A l i u tu
boansku ljubav Boji D u h uvodi i ovjeka. D u h je kao vrhovni dar
poklonjen ovjeku da ovjek moe ljubiti Boga i ljude. U D u h u
Svetome ukoliko je ljubav Augustin je naao osnovno poelo
cjelokupne svoje pneumatologije i cijele teologije. Budui da je D u h
Sveti ljubav kojom se uzajamno ljube Otac i Sin kao i ulivena ljubav
koja ovjeku omoguuje ljubiti Boga i ovjeka i tako postii sreu i
blaenstvo, Augustin posvuda u Bojim odnosima prema ljudima na
djelu nazire osobu D u h a Svetoga. Nema sumnje da je Augustin u taj dio
svoje pneumatologije posebice ugradio vlastito shvaanje Ivanove
izreke iz 1 Iv 4,8-16 i Pavlove iz R i m 5,5. Znaajno je da se Augustin
trajno v r a a tim dvama mjestima kada govori D u h u Svetome i
njegovu inu u boanskome i ljudskome ivotu.
46)

47)

Carigradski sabor iz g. 381.

Bilo je gotovo nuno krae se zaustaviti na Carigradskome saboru i
njegovu Vjerovanju. Carigradski je sabor jedini opi sabor koji se do
sada sastao utvrditi i izraziti vjeru u D u h a Svetoga. Vjerovanje je toga
sabora openito kao mjerodavno usvojeno m e u kranima. Duha
Svetoga je kratkom izrekom spomenuo i Nicejski sabor od g. 325.
Z a u d o to se taj sabor nije poblie izjasnio D u h u Svetome kada se
zna da je ve Arije kojega je prosuivao Nicejski sabor tvrdio kako je
D u h Sveti stvorenje Boje Rijei. Vjerojatno u ono doba jo nije
openitije bio poznat Arijev nauk D u h u Svetome. Ipak je veoma
vano to su nicejski O c i u svoje Vjerovanje uvrstili Duha Svetoga i
tako pokazali da objavu i evaneosku blagovijest poimlju kao i
novozavjetna predaja trojstveno.
48)

46) Usp. J. G R I B O M O N T , Esprit, 1280.

47) Usp. J. G R I B O M O N T , Esprit, 1279-1282; W.-D. H A U S C H I L D , Geist, 203; P. A G A E S S E ,
Saint Augustin. Commentaire de la Premiere epitre se s. Jean, SC, 75, Paris, 1961, 37-47.
48) Usp. A . P A L M I E R I , Esprit, 756; G. FRITZ, Nicee, DTC, 11 (1931), 406.417.

82

49

D u h u Svetome nalazimo nekoliko rijei ^ i u drugoj antiohijskoj formuli koju je sroila biskupska sinoda odrana g. 341. u
Antiohiji. Sudionici te sinode izrazuju vjeru i u Duha Svetoga.
Smatraju da se D u h daje vjernicima. Uloga je datoga D u h a rjeenje
i posveenje vjernika. Rije tjeenje dala bi se popuniti pojmovima
obrana, zagovaranje i odvjetnitvo. Sve to moe znaiti
upotrijebljena grka rije.
Prije Carigradskoga sabora za pneumatologiju je takoer vano
Sirmijsko vjerovanje iz g. 351. Potpisao gaje i papa Liberije g. 357. U
p n e u m a t o l o k o m e dijelu Vjerovanja pie da je D u h Sveti Paraklit. Isus
je Paraklita obeao apostolima. Poslao ga je poto je uzaao na
nebo. Uloga je poslanoga Duha Paraklita apostole pouiti i na sve
ih sjeati. D u h Sveti posveuje due vjernika koji iskreno u nj
vjeruju. Poslije samoga Vjerovanja slijede stanoviti anatematizmi
vezani uz Duha Svetoga. Osuuje se tko u sabelijevskome smislu nijee
osobnost D u h a Svetoga. Prokletstvo se baca i na onoga tko tvrdi da je
D u h Sveti dio Oca ili Sina. D u h Sveti se kao osoba razlikuje od Oca i
Sina. Proklet je tko to nijee.
50)

51)

52)

U z Carigradski sabor
i njegovo Vjerovanje vezane su brojne
potekoe koje ukratko spominjemo. Sabor se danas uzima za opi i
veoma cijeni. Opi je postao snagom Kalcedonaskoga sabora od g. 451.
A l i ga je i papa Grgur V e l i k i ubrojio m e u drevna etiri velika sabora
koje usporeivae zbog ogromne vanosti s etiri evanelja. Ipak taj
sabor nije spomenuo u svome radu Efeki sabor od g. 431. N i teolozi se
osim Teodora Mopsuecijskoga nisu temeljitije obazirali na Carigradsko
vjerovanje. Uostalom, sabor nije sazvao papa. N a nj nije bio pozvan niti
mu je prisustvovao. N a saboru su bili samo istoni biskupi. Broj im nije
bio naroito velik. Vjerojatno ni sami nisu kanili slaviti opi sabor. Sve
je to razlog to se postavljalo pitanje ekumeniciteta toga sabora.
Postoji velika potekoa i sa Carigradskim vjerovanjem. Gotovo je
nerjeiva. Potekoa je u tome to u Epifana ) ve postoji Vjerovanje
skoro istovjetno s Carigradskim vjerovanjem. Prema tome, O c i u
53

49)
50)
51)
52)

P G , 26, 724A.
Usp. X . Le B A C H E L E T , Arianisme, DTC, 1 (1931), 1809-1812.
Usp. E . A M A N N , Sirmium, D T C , 14 (1941), 2176-2177.
Usp. J. N . D . K E L L Y , Altchristliche Glaubensbekenntnisse. Geschichte und Theologie,
Gottingen, 1972; A . M . RITTER, Das Konzil von Konstantinopel und sein Symbol, Gottingen,
1965; J. BOIS, Constantinople, DTC, 3 (1938), 1227-1231; R. JANIN, Constantinople, D H G E , 13
(1956), 754-756; H . D . K R E I L K A M P F , Constantinople I, N C E , 4 (1967), 237-238; K. B A U S ,
Konstantinopel, L T H K , 6 (1961), 495; W.-D. H A U S C H I L D , Geist, T R E , 12 (1984), 201; A . M .
RITTER, Okumenische Synode von 381, T R E , 19 (1990); 518-524.
53) P G , 43, 232BD.

83

Carigradu ne bi mogli sastaviti Vjerovanje koje ve postoji. N e k i su

pomiljali da su O c i g. 381. naprosto usvojili Ciparsko vjerovanje
nazono kod Epifana. U novije se doba sve vie ustaljuje miljenje daje
Carigradsko vjerovanje naprosto naknadno umetnuto u Epifanov spis
koji je pisan oko g. 375.

oznauje da D u h
Carigradski Oci
izlaenje Duha.
boanski ukoliko
izlazi iz Oca.

Izvorno je u Carigradskome vjerovanju samo pneumatoloki

ulomak na kojemu se krae zadravamo. U Vjerovanju se kae i u
Duha Svetoga. Podrazumjeva se vjerujemo. Kranin, dakle,
vjeruje da D u h Sveti postoji. Vjeruje D u h u Svetome i u Duha Svetoga.
Potrebito je ovdje istaknuti da tako u Duha Svetoga vjeruje samo
kranin. U tome s nikim ne dijeli vjeru. U nijednoj se vjeri ne vjeruje
u Duha Svetoga osim u kranskoj. Krani bi morali biti toga svjesni
i time ponosni.

Ovdje nam nije potrebito govoriti izlaenju Duha i iz Sina jer je

to Vjerovanju dodano tek g. 589. na toledskome saboru. Dalje se
Duhu kae da mu se vjernici zajedno klanjaju s Ocem i Sinom.
Izvorno upotrijebljena rije znai prostrijeti se pred Bogom. ovjek
se prostire iskljuivo pred onim kome priznaje boansku ast i
dostojanstvo. Drugome se nikome ne smije klanjati. Ve ta napomena:
pokazuje da se u Carigradskome vjerovanju govori klanjanju Duhu
Svetome kako bi se oitovala vjera u njegovo boanstvo. Vaan je i
ponovljeni prijedlog sa. Jedno je klanjanje kojim se vjernik klanja
Ocu, Sinu i Duhu Svetom. To znai da je jedno te isto dostojanstvo i
ast u boanske Trojice. Sve to pokazuje da je D u h Sveti u potpunome
zajednitvu naravi s Ocem i Sinom. Gotovo se isto ponavlja novim
dodanim izriajem i zajedno slavi. D u h je u doksologiji zajedno s
Ocem i Sinom. Ista im je slava. N a koncu pneumatolokoga ulomka u
Vjerovanju pie da je D u h Sveti govorio po prorocima. Misao dolazi
iz iskonskih dubina sveope biblijsko-otake predaje. Bilo bi je suvino
iim ukrijepljivati. Zacijelo se u Vjerovanje ubiljeio i taj dio da se
izrazi vjera u potpuno boanstvo Duha Svetoga.

Duhu Svetome u Vjerovanju pie da je . Izriaj se

redovito prevodi Gospodin. Stoga se kae da vjerujemo u Duha
Svetoga Gospodina. U izvorniku je strogo govorei upotrijebljen
pridjev u srednjemu rodu. Rije naznauje onoga tko
posjeduje autoritet, punu vlast i tko je gospodar. Prema tome,
sadrajno smo sasvim blizu pojmu Gospodin. Oci ipak nisu
upotrijebili imenicu ve pridjev. Zbog krtosti podataka i kako saborski
akti ne postoje, m o e m o samo nagaati zato su tako postupili. Stilski
bolje odgovara pridjev jer je imenica gospodin u grkome mukoga
roda. Teko bi se uklopila u govor Duhu Svetome. U grkome opa
imenica duh pripada srednjemu rodu. Osim toga, moda bi neki Oci
postavili pitanje da li se u predaji Duhu Svetome pripisivao naziv
Gospodin kako se to uvrijeilo s obzirom na druge dvije trojstvene
osobe. Sve se to izbjeglo uporabom pridjeva. Sadraj je ostao isti. To su
osjetili kasniji prevodioci koji su sponatano stali pisati D u h u Svetome
Gospodinu.
U nastavku se za Duha kae da je ivotvoran ili ivodajan. U
Novome zavjetu nije rijetkost da se D u h smatra ivotnim vrelom.
tome svjedoe mjesta kao to su: 1 K o r 15,45; 2 K o r 3,6 i Iv 6,63. A l i
sveope je bibilijske predaje da svekoliki ivot potjee od Duha
Svetoga. ivot moe dati samo Bog koji je jedini posvemanji ivot i
jedini u sebi i po sebi ivi. Stoga je D u h Bog jer je ivoinitelj.
Po Carigradskome je Vjerovanju D u h Sveti u kojega krani
vjeruju onaj koji izlazi iz Oca. Oito se izreka naslanja na Iv 15,26.
Razlika je izmeu Ivanove izreke i carigradske tvrdnje u prijedlozima.
Ivan je upotrijebio , a carigradski Oci . Carigradski prijedlog
5

84

dolazi iz Oca. Duhu je vrelo Otac. O n mu je izvor.

vjerojatno imaju pred oima nutarnje i boansko
Jasno je pak da je to izlaenje bitno. D u h djeluje
izlazi iz Oca. Ljude zato moe dovesti Ocu jer sam

Carigradskome su saboru pribivali neki uistinu veliki i znameniti

teolozi i crkveni voe. Bez nekoga odreenijeg rasporeda navodimo
neke od njih. U Carigradu je na saboru bio iril Jeruzalemski, slavni
pisac mistagokih kateheza koje su pune istinske i duboke pneumatologije. Saboru je neko vrijeme predsjedao i za trajanja sabora preminuo
Melecije Antiohijski. Dugo je i ustrajno prijateljevao s Kapadoanima i
stoga sigurno bio dobro upuen u pneumatoloka pitanja. Ipak su
najslavnija imena Carigradskoga sabora Grgur iz Nise i Grgur iz
Nazianza. Grgur Nazianski je ak jedno vrijeme predsjedao saboru.
Z n a se da je rasren napustio sabor poto je odrao znameniti
oprotajni govor. Redovito se kae da je Naziananin otiao sa sabora
jer mu nije uspjelo postati carigradskim patrijarhom. Carigradski je
sabor Grgura Nazijanskoga zatekao u slubi carigradskoga biskupa.
Nazijananin je neko vrijeme kao biskup djelovao u Nazijanzu. Inae je
bio imenovan za biskupa u neznatnome mjestancu Sazim. Tamo se
Grgur nije nikada pojavio. U Carigradu nije mogao postati patrijarhom
jer je u ono doba kanonom bilo zabranjeno da biskup mjenja biskupsko
85

sjedite. M e u t i m , Grgur iz Nazianza nije mogao biti zadovoljan ni

Vjerovanjem sastavljenim u Carigradu. Grgur, dodue, moe prihvatiti
to je u Vjerovanju kazano Duhu Svetome, ali to nije dovoljno za
njegovu pneumatologiju. U carigradskoj pneumatologiji koja svim
svojim izrazima istie boanstvo Duha Svetoga, ipak nedostaju kljuni
pojmovi kojima je Nicejski sabor neko izrekao boanstvo Boga Sina.
U Carigradskome vjerovanju nije za Duha Svetoga kazano da je Bog
niti da je istobitan s Ocem i Sinom. ak nije neposredno ni izravno
reeno da je D u h Sveti Gospodin. Sve je to nadasve u svojim
propovijedima i djelima isticao Grgur iz Nazijanza. Uoivi to, osobno
nam je palo na pamet daje Nazijananin mogao napustiti Carigrad prije
zavretka sabora jer saborsko Vjerovanje nije u cjelini odgovaralo
njegovoj pneumatologiji. To smo zabiljeili kao vlastitu pretpostavku
kojoj nismo nigdje nali nikakva spomena.
N a Carigradskome saboru nisu bili nazoni Atanazije V e l i k i i
Bazilije V e l i k i . Preminuli su nekoliko godina prije sabora. A l i su na
saboru bili kao najutjecajnije osobe njihovi dobri prijatelji. Grgur iz
Nise, uz to, Bazilijev je roeni brat. T o napomenusmo zato da reknemo
kako je na Carigradskome saboru zacijelo bila prisutna Atanazijeva i
Bazilijeva pneumatologija. Sve to pokazuje daje Carigradski sabor bio
veliki sabor. Stoga je prirodno to se njegovo Vjerovanje nametnulo
cijelome kasnijem kranstvu do danas.

ETVRTO

POGLAVLJE

K R I S T B O J I SIN
Propovijedajui Isusu Leon V e l i k i polazi od zaista bitne
kranske vjere ) da je Isus iz Nazareta Bog. K o d toga rado dodaje daje
Krist pravi B o g . ak Isusa malo neobino, ali dosta esto,
naziva Bog-Boji Sin. U Kristu je nazono pravo i potpuno
boanstvo. ) Isusovo je boanstvo jedno ) s boanstvom koje
posjeduje Bog Otac. Polazei od Kristova boanstva, Leon s pravom
istie da je Krist sveopi Stvoritelj i Gospodar. )
1

2)

3)

Leon V e l i k i , dok govori Isusovu boanstvu, makar u nekoliko

navrata neposredno navodi Nicejsko vjerovanje. Gotovo sigurno polazi
otuda ) kada za Krista kae da je Bog iz Boga. Leon u svoje
propovijedi unosi temeljni nicejski izriaj kada kae da je Krist po
boanstvu s Ocem istobitan. ) ak u jednome ulomku ) itamo
znamenitu i presudnu grku rije za istobitan. A k o je Leon zaista
toga dana posegnuo za izvornim Nicejskim izriajem znai da mu je bilo
stalo do toga da ga kao klju vjere u Kristovo boanstvo pozna i njegovo
obino vjerniko sluateljstvo.
7

1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)
9)

86

30,6.
21,2;
23,1;
24,1;
38,2.
23,1.
24,1;
25,2.
30,6.

23,1-2; 24,3; 25,3; 27,2.

28,1.
24,3; 25,2; 25,3-4: 29,3; 30,1; 27,1; 28,3; 34,1; 28,7; 30,3.

29,2.

87

Z n a se da je Nicejski sabor iz g. 325. svojim Vjerovanjem otklonio

Arijevo krivovjerno uenje Kristovu boanstvu. Leon u svojim
homilijama izravno spominje Arija. Gotovo sav svoj nauk Kristu
tako izlae da pobije arijevstvo. Ponekad i sam neposredno navodi
osnovne Arijeve postavke. Tako Leon veli da je Arije Sina Bojega
oznaio manjim od O c a i tvrdio da je Sin Boji stvorenje.
Obraajui se izrijekom znamenitome krivovjerniku Leon izjavljuje:
Ti tvrdi da je Sin vremenit. Nema sumnje da je iz Arijevih uenja
takoer tvrdnja da Sin nekada nije bio. Arije je govorio da bi
nekada kada Sina nije bilo. To znai da je Sin nastao tijekom vremena
i da je stoga vremenit.
10)

n )

12)

13)

14)

15)

Po Leonu, Krist je kao Bog jednak s Ocem koji je u boanstvu

njegov Roditelj. Katkada Leon dodaje daje Krist svojim boanstvom
po svemu jednak Ocu i l i naprosto govori jednakosti izmeu
Boga Oca i Boga-Sina Bojega.
16)

17)

20)

naravi Krist jednak O c u . U pogledu Kristove boanske supstan

cije L e o n kratko k a e daje Krist s Ocem iste supstancije. Gledom
na boansku supstanaciju Krist je jedno s Ocem. Krist takoer
posjeduje ^ boansku esenciju koja je vjena esencija. To je stoga
to se Sin Boji vanvremenski rodio iz Oeve esencije. Leon dodaje
da je Krist s obzirom na boansku esenciju jedne esencije s Ocem.
Krist ivi s Ocem u jednoj esenciji. Radi te jedne esencije s Ocem je
suvjean ukoliko vjeno dolazi iz Oca.
Posve je prirodno to Leon Kristovo boanstvo oznauje kao
nepromjenljivo. To je vana tvrdnja za razumijevanje Kristova
utjelovljenja. To utjelovljenje niim ne moe okrnjiti Kristovu
boansku narav, esenciju i l i supstanciju jer je boanstvo u sebi
nepromjenljivo. Leon je tako esto isticao Kristovu boansku
nepromjenljivost da je gotovo nepotrebno u tu svrhu navoditi bilo
koje pojedino mjesto iz Govora. Stalno se vraa i misao i izriaj.
21)

22

Leon rado i ponovljeno naglasuje vjenost Sina Bojega. Krist je

kao B o g prije vjekova odnosno prije v r e m e n a . Gospodin Isus je
vjean. O n je to zato to se rodio od suvjenoga Oca. Po Leonu,
Otac je vjeno Otac. Radi toga je i Sin vjeno Sin. T k o je vjeno
Otac, nuno vjeno ima Sina. Otac i Sin posjeduju jednu te istu
vjenost. Leon jednostavno izjavljuje da je Krist Isus jer je Bog
suvjean s onim koji mu je u boanstvu Otac. Tako Leon misao
vjekovjenosti utjelovljene Rijei bez krzmanja kao stoernu u p l i e u
svoje redovito propovijedanje.
18)

19)

U Govorima postoje mjesta gdje Leon upotrebljava neto

apstraktnije, ali ve ustaljene pojmove, kojima se izraava Kristovo
boanstvo. Ovdje pred oima imamo rijei kao to su narav,
esencija i supstancija. Leon ih rabi gotovo istoznano. V e l i daje u
Kristu boanska narav. S obzirom na boansku narav Krist s
Ocem ima jednaku i istu narav jer se rodio od Oca. U toj je
10)
11)
12)
13)
14)
15)
16)
17)
18)
19)

88

24,5; 16,3.
24,5; 25,3.
24,5.
25,3.
25,3.
3,2; 21,2; 24,1; 28,3; 28,6; 29,3; 34,1.
24,3.
25,2; 27,1.
25,2; 22,2.
25,3; 26,1; 24,1; 24,3; 23,1; 26,1; 29,2; 25,2; 34,1.

20) 23,1; 28,2; 31,2.

21) 23,2; 25,3.
22) 34,3; 29,1; 27,2; 24,3.

89

PETO

POGLAVLJE

KRISTOLOKO PITANJE
Smije se bez pretjerivanja rei da u doba Leona Velikoga otoka
kristologija dobiva gotovo konani oblik. K a d bi se htjelo valjano
obraditi okvire u koje ulazi Leonova kristoloka misao, trebalo bi
ispisati skoro itavu povijest kristologije m e u crkvenim Oima. T o ,
j a m a n o , prelazi domete ovoga spisa, ali i nau osobnu spremu. Stoga
emo se zaustaviti na nekoliko kristolokih stavova koji dijelom
pridonose boljem razumijevanju Leonovih Govora. Samu Leonovu
kristologiju, razumljivo, ispitujemo podrobnije. Ono pak to donosimo
kristologiji drugih drevnih autora oito ne premauje redovito
izlaganje. T u nismo mogli zalaziti dublje i srnije u istraivanje jer to
iziskuje zasebne pozamane knjige. Uostalolm, neka smo kristoloka
razmiljanja pribiljeili u svojim ranijim radovima.
Arijeva

kristologija

Rijetko se kada svraa pozornost na nedostatke Arijeva nauka

Kristovu utjelovljenju. Ipak se stjee dojam da je upravo tu ishodite
itavome arijevskome sustavu. Polazei od netona poimanja Kristu,
Arije se udaljio od crkvenoga uenja Bojoj Rijei.
Nije iskljueno da je Arije u povijesti teologije prvi ustvrdio kako
utjelovljeni Sin Boji nije posjedovao stvorenu ljudsku duu. U
Kristovu je tijelu mjesto ljudske due zapremala Boja Rije koja je u
njemu vrila ulogu koju inae dua obavlja u svakome ovjeku.
Razumljivo je to je Arije na temelju prethodnih tvrdnja zakljuio da je
u Kristu jedna narav koja se sastoji od ljudskoga tijela i Rijei to
91

zamjenjuje ljudsku duu. Upravo je tu razlog zato Arije Kristu odrie

potpuno boanstvo. A r i j u se uinilo da Krist ne moe biti Bog kada u
njemu Rije podlijee ogranienjima kao i svaka druga stvorena ljudska
dua.
R e d je istaknuti da taj dio Arijeva uenja njegovi suvremenici nisu
zamijetili i zato se na nj nisu ni osvrnuli. Stoga je razumljivo to se
tome nije izjasnio niti Nicejski sabor g. 325. Ipak su bogoslovi uskoro
uvidjeli taj kristoloki nedostatak u Arijevu uenju. Poglavito su to
uinili antiohijski teolozi koji su neprestano napadali Arijev monofizitizam, tj. njegov nauk jednoj naravi u Kristu.
Zanimljivo je navesti da je i Leon V e l i k i bio svjestan kristoloke
Arijeve zablude. ini nam se da se u nekoliko ulomaka svojih Govora,
makar karatko, na to obazire. Leon kae da je arijevsko slijepilo bilo
n e m o n o pred otajstvom onoga sjedinjenja kojim se u Kristu
stvorenje zdruilo sa Stvoriteljem. Tajnu utjelovljenja arijevstvo nije
moglo motriti oima r a z u m a . ^ Arije krivo govori Rijei jer pripisuje
boanstvu Rijei to je u Kristu pripadalo ljudskoj biti. ^ Prema
tome, krnja je kristologija polazite itavog arijevskoga razmiljanja.
Leon neposredno A r i j u ne spoitava kristoloki monofizitizam niti
nijekanje ljudske due u Kristu, ali to, po svoj prilici, kao poznato
pretpostavlja.
Apolinarizam
Apolinarizam se moe smatrati prvim cjelovitijim i sustavnijim
kristolokim razmiljanjem. S apolinarizmom kristologija za due
razdoblje neposredno ulazi u samo sredite teolokih raspravljanja gdje
su istinski vrhunci opi kristoloki sabori u Efezu g.431. i Kalcedonu
451.
Apolinarizam se naziva po Apolinaru koji je bio biskup u
Laodiceji. Apolinar bijae dubok i naobraen teolog. Puno je pisao.
Spisi mu nisu lako razumljivi. Neki su se ouvali pod tuim imenima.
Redovito su to imena uglednih ljudi kao to su bili pape. Apolinaristi su
tako bez veih tekoa irili misli svoga predvodnika.
Apolinar je prijateljevao s Atanazijem V e l i k i m i Bazilijem
V e l i k i m . Odluno je i odlino branio Nicejski sabor, njegovo
Vjerovanje i naroito saborski temeljni izriaj istobitan. Time je
stekao veliki ugled i priznanje.
1) 23,2.
2) 28,4.

92

Apolinarovo je poimanje Kristova otajstva naoko dosta jedno

stavno i skladno. Apolinar ui da Isus nije posjedovao ljudsku
razumsku duu. Umjesto ljudskoga uma u Kristu postoji boanska
Rije koja vri ulogu ljudskoga razuma. Po Apolinaru, Krist od ljudske
naravi posjeduje ljudsko tijelo i onu snagu to pokree to tijelo i naziva
se po ondanjem nainu govora vegetativnom i senzitivnom
duom. Ljudsko tijelo u zajednitvu i jedinstvu s vjenom Rijei
sazdaje Isusa Krista. Apolinar dosljedno dodaje da je u Kristu jedna
cjelovita narav. To je Kristova boanska narav. Ljudska Kristova
sastavnica nije narav jer nije vrelo djelovanja. Kristovo je ljudsko tijelo
sredstvo kojim se slui Boja Rije.
Valja rei da je navedeno Apolinarovo uenje ostalo na poetku
nezapaeno. Razlog je tome i taj to se u ono doba ni m e u istaknutijim
teolozima nije jo temeljitije razmiljalo ulozi Kristove ljudske due u
djelu naega spasenja. B i o je zaboravljen, makar dijelom sjajan,
Origenov nauk Kristovoj ljudskoj dui. Ipak su teolozi uskoro
zamijetili nedostatak apolinarizma te ga osudili. To uinie Atanazije,
papa Domaz i Carigradski sabor od g.381.
Apolinar je svoju kristologoju nastojao viestruko zasnovati. U tu
se svrhu pozivao na grku filozofsku antropologiju koja je potekla od
Platona. Po toj je filozofiji ovjek zapravo dua koja je boanski iak u
ljudskome tijelu. Tijelo je samo prepreka i smetnja. Ono je pilja i
zatvor gdje je utamnien ljudski besmrtni duh. U z a sve to, ovjek je duh
u ljudskome tijelu. Apolinar dodaje: u Kristovu je ljudskome tijelu
boanski um. To je Boja Rije. Prema tome, da Krist bude ovjek
dovoljno je da je u njemu Boja Mudrost. Svaka razumnost sjedinjena s
ljudskim tijelom obistinjuje ljudsko bie.
Apolinar je mislio da za svoju kristologiju ima uporite i u Novome
zavjetu. I tu se nalaze ulomci gdje se ovjeka poima kao bie trodjelno
sastavljeno: od puti, due koja bioloki oivljuje i giba tijelo te od
razuma. I ovaj put Apolinar Kristu priznaje ljudsko tijelo i duu kao
fizioloko poelo, ali mu odrie ljudski um koji u Kristu izravno
nadomijeta nebeska Rije.
Svojoj je kristologiji Apolinar u p o m o prizvao i to to se u
Novome zavjetu postojano i bjelodano ui daje Krist zaet djevianski.
To je u svezi s prijenosom ljudske due i s istonim grijehom. Po
Apolinaru, u novo nastalo ljudsko bie oevo sjeme kod zaetka
prenosi stvorenu duu i s njome iskonski grijeh. Nova je dua kao
odlijev roditeljske due. Ljudsko je sjeme put i sredstvo kojim dua
93

dolazi u novo ljudsko tijelo. A l i Krist se zaeo djevianski. T u nije na

djelu ljudsko sjeme. Prema tome, nije bilo sredstva koje bi moglo u
zaeto Kristovo tijelo prenijeti razumnu ljudsku duu s praroditeljskim
padom i kaznom. V i d i se, drugim rijeima, daje Apolinar u dogmatskoj
antropologiji zastupao traducijanistiku teoriju.
Apolinar je ak mislio da bi se u boansko Trojstvo zavelo
stanovito etvorstvo da je Krist posjedovao ljudski razum. Vjerojatno je
pomiljao da bi nazonost ljudskoga uma u Kristu kao nunu posljedicu
imalo uspostavu ljudske osobe u Kristu. Zacijelo se i za Apolinara
osoba poistovjeuje s razumnou. Otuda prosvjed da bi se u Trojstvu
nalo etvorstvo ako Krist posjeduje ljudsku razumsku duu. Tako u
ime Trojstva Apolinar smatra dunou otkloniti opstojnost Kristove
ljudske umnosti.
Uostalom, dvije cjelovite razumne zbilje ne mogu zajedniki
opstojati kao jedna cjelina. Stoga u jednu zbilju nije mogue sjediniti
potpunu ljudsku i boansku narav. Apolinar ak misli da bi Krist,
barem u naelu, mogao biti grean da je posjedovao ljudski razum koji
je nezamiljiv bez prevrtljive ljudske slobodne volje.
Apolinar u krajnjoj ralambi nije bio posve naisto ni s Kristovim
ljudskim tijelom. Jamano je i sam vjerovao da je Isus u zemaljskome
ivotu imao pravo ljudsko tijelo, ali, po svemu sudei, to vie ne bi
vrijedilo za uskrsloga i proslavljenoga Krista. Uskrsnuem i uzaaem
Kristovo bi se tijelo konano preinailo i izgubilo u Gospodnjemu
boanstvu. K a k o je neto slino uio i Marcel Ancirski, saborski su O c i
g.381. u Carigradu drali shodnim izjaviti da Crkva vjeruje u trajnost i
vjenost Kristova utjelovljenja. Isus je za sva vremena batinik potpune
ljudske naravi. ini se ak da je Apolinar radi euharistijske tajne doao
na pomisao da se Isusovo tijelo uskrsnuem skroz poboanstvenilo. Tek
posve boansko Kristovo tijelo moe po euharistiji biti duina hrana i
tako zalog besmrtnosti i uskrsnua.
K o l i k o je apolinarizam jo uvijek bio iva misao u vrijeme Leona
Velikoga ne bismo znali kazati. A l i je taj pokret sigurno neko bio
dosta utjecajan. V i d i se to i otuda to su apolinaristi imali svoju u r e e n u
crkvenu zajednicu na elu s vlastitim biskupom ak i u Antiohiji. Usput
spomenimo da se i Jeronim Dalmatinac na svojim putovanjima Istokom
u Antiohiji susreo s apolinaristima premda se zaredio za sveenika u
zajednici koju je predvodio biskup Paulin i koja je kao strogo katolika
bila u zajednitu s Rimskom biskupskom stolicom.
94

Oci su zabacili apolinarizam. V e je apostol Pavao uio da je

ovjek pao svojim umom. Krist se utjelovio da uspravi, podigne i
obnovi pali razum. Nasuprot apolinarizma pravovjerni bogoslovi
utvruju ope pravilo koje se neprestance ponavljalo i koje glasi: to
Krist utjelovljenjem nije uzeo, nije ni spaeno. Prema tome, Isus je
uzeo i ljudski um da ga u sebi moe otkupiti i spasiti. Apolinarizam je
neposredni razlog to se dugo u kristologiji izriito napominjalo da Krist
posjeduje ljudsku razumnu duu. T o je um, razum i l i pamet.
Apolinarizam je posebice bio neprihvatljiv za one drevne teologe koji
su poput Antiohijaca uvelike cijenili Kristove ljudske ine kao uvjet
naega otkupljenja. Po tim teolozima, Krist je Novi A d a m koji svojom
poslunou i ispunjenjem Oeve volje za novo ovjeanstvo dokida
posljedice praroditeljskoga iskonskog neposluha. Jasno je da se takav
pristup i poimanje djela otkupljenja ne moe zamisliti bez vjere u
djelotvornu snagu Kristove ljudske due. Stoga su upravo Antiohijci uz
kapadocijski otaki trolist bili neumorni borci protiv apolinarizma.
Nestorijevstvo
O k o g. 428. zamee se u Carigradu estoka kristoloka rasprava.
Poeo ju je patrijarh Nestorije koji je kao uen i krepostan ovjek u
Carigrad na patrijarku stolicu doao iz Antiohije gdje je stekao
teoloku naobrazbu s antiohijskim prednostima i nedostacima. Antio
hijci su u sporu s arijevstvom i apolinarizmom nadasve isticali
cjelovitost i potpunost obiju Kristovih naravi. Krist posjeduje punu
boansku i punu ljudsku narav. Stoga je u krivu Arije i Apolinar. A l i
cjelovitost obiju naravi zahtjeva i djelo otkupljenja. Krist je Spasitelj jer
je B o g i ovjek. Kristovi su ini kao djela novozavjetnoga A d a m a sa
svojom ljudskom i udorednom vrijednou istinski razlog i vrelo
ljudskoga spasenja.
Nestorije je s puno neopreza i uz veliki sablazan u Carigradu javno
u crkvi pred vjernicima propovijedao da Djevica Marija nije Bogoro
dica. U skladu je s najdrevnijom predajom drao da pojam Bog
jedino oznauje narav koja je zajednika Ocu, Sinu i Duhu Svetome.
Prema tome, za Nestorija naziv Bogorodica moe jedino znaiti da je
Djevica Marija rodila boansku narav. Stoga on osporava i zabacuje taj
naziv. Pri tome je zaboravio da se meu kranima odavna uvrijeio taj
duboki i sjajni Marijin naziv. Osim toga i pojam Bog moe oznaivati
svaku pojedinu trojstvenu osobu jer je svaka Bog. Z a u d o da Nestorije
to nije znao ili nije htio prihvatiti.
95

Nestorije je osobno predloio da se Marija oslovljava kao

ovjeko-rodica. O n to istie jer tako trai njegova soteriologija.
Onodobni su se Nestorijevi protivnici posebice okomili na taj izriaj.
Smatrali su da Nestorije ui kako je Marija zapravo rodila ovjeka u
kojega se kao u kakvoga proroka nastanila Boja Rije. Teko je
vjerovati da je Nestorije osobno upravo tako shvatio svoju vlastitu
kovanicu ovjekorodica. Kao mogue rjeenje napadnuti je Nestorije
posegnuo za izriajem Kristo-rodica. Marija je rodila Krista. A l i
Nestorijevim protivnicima to nije bilo dosta. Primjeivali su da naziv
Krist prvotno naznauje Isusovu mesijansku ulogu i dostojanstvo. Ne
izraava kristoloko otajstvo.
I danas je teko kazati to je u biti Nestorije uio. Redovito se
tvrdilo da je u Kristu vidio dvije osobe, boansku koja je Rije i
ljudsku koja je stvoreni ovjek. To e zapamtiti i stoljeima ponavljati
kristoloki traktati. Nestorijeva su sauvana i nedavno otkrivena djela
iznimno vieslojno sastavljena i nadasve teko shvatljiva. U njima se
susreu izrazi koji se dans jedva dadu razumjeti. Spomenimo da se u
novije doba javljaju patrolozi koji s Nestorija skidaju svako krivovjerje.
To je, j a m a n o , netono. A l i nije posve u pravu ni vjekovno skroz
ukrueno prikazivanje Nestorijeve kristologije. Svakako se ne smije
previdjeti Nestorijev doprinos znanstvenoj kristologiji. Brojni istrai
vai misle da je upravo Nestorije prvi jasno uoio nedostatak svih
dotadanjih kristologija koje su bez izuzetka kuale nai rjeenje na
razini sjedinjenja boanske i ljudske naravi u Kristu. Nestorije bi prvi
uvidio da se razliite naravi u Kristu kao naravi ne mogu sjediniti.
Sjedinjenje se moe jedino zbiti na razini Rijei kao boanske osobe.
T a k o e r noviji kristolozi istiu da Nestorije nije posjedovao dovoljno
utvrene pojmove za svoju misao i da je zato zabludio u kristologiji.
Leon V e l i k i ve je g. 430. upoznao nestorijevstvo. To mu je
omoguio Kasijan koji je tada pobijao Nestorijeve zasade. Kasijan je
svoj spis posvetio upravo Leonu koji je ve u tome razdoblju ugledni
lan rimske crkvene zajednice. Rimljani su i inae krivim okom gledali
Nestorija jer su upravo u Carigradu kod njega nali utoite prognani
pelagijevci.

iril tumaio Kristovu tajnu. Svakako je najvea irilova zasluga za

kristologiju to je isticao Kristovo osobno jedinstvo. Isus Krist je
utjelovljena Rije. iril je bio manje sretne ruke kada je skovao svoju
znamenitu formulu jednoj Logosovoj utjelovljenoj naravi. Taj su
izriaj mnogi izuavali. Ipak ni do danas nije nikome uspjelo tono
uglaviti to je s navedenom izrekom iril zapravo kazao. Vjerojatno je
mislio rei da je utjelovljena Rije jedna osoba. Krist je osoba Rijei.
irilovi protivnici pozivali su se na onaj dio izreke koji glasi jedna
narav. Radi toga su govorili da iril u kristologiji obnavlja arijevsku i
apolinaristiku zabludu gdje se zacijelo krivovjerno govorilo jednoj
naravi u Kristu. A l i su se i monofiziti uvijek neutrudivo pozivali na
irilovo uenje. Uporno su ponavljali da je njihova misao nastavak
irilove kristoloke prosudbe.
iril se u svojoj kristologiji i soterilologiji u skladu s aleksandrijskom teolokom kolom kojoj je pripadao nije vele pitao za Kristovu
ljudsku duu. O n je bez dvoumljenja slijedei Novi zavjet i trajnu
predaju vjerovao da Krist posjeduje ovjeju duu. Ipak Gospodnjoj
dui nije pripisivao vee znaenje u soteriologiji. Po irilu, spasenje se
ostvaruje sjedinjenjem Rijei i tijela. To sjedinjenje posveuje i
poboanstvenjuje ljudsko bie. Kristovi ljudski ini, potekli iz njegove
due, kod takvoga poimanja spasenja ne dolaze do naroita izraaja.
Danas se zna da je iril terminoloki mogao pasti pod apolinaristiki utjecaj jer je itao apolinaristike spise pod tuim imenima.
Vjerojatno nije bilo dobro to je iril napao Teodora Mopsuecijskoga
kada je ve bio mrtav i preminuo kao istaknuti teolog i biskup u miru s
Crkvom. Gotovo se bez potrebe okomio i na Teodoreta koji je bio
spreman na razgovor i dogovor u svim spornim pitanjima. Ipak moramo
rei da e irilova kristologija dugo ivjeti i vladati cjelokupnom
teologijom. iril je kao malo tko zasluan i za znanstveni govor
Djevici Mariji. Svekoliko je svoje razmiljanje zainio dubokom i
nepatvorenom kranskom duhovnou. Stoga je iril na Istoku
stoljeima vaio kao neprijeporni autoritet na teolokome i ascetskome
polju.
Efeki

irilova

iril Aleksandrijski s pravom slovi kao kristolog i mariolog m e u

Oima. irilovu tumaenju Kristova otajstva veoma se mnogo,
ozbiljno i valjano pisalo. Ipak ni danas nije lako ukratko kazati kako je
96

sabor

kristologija
Sabor odran u Efezu g. 431. ulazi u povijest kao osnovni
kristoloki sabor. Stekao je zaslueni glas sabora koji je sveano
proglasio Kristovo osobno jedinstvo i priznao Marijin najasniji naziv
Bogorodica. Ipak je teko s pravim utemeljenjem govoriti istinskim
97

dometima toga drevnoga sabora jer nam nije ostavio posebne i jasne
kristoloke definicije. Osim toga na njemu su uglavnome sudjelovali
biskupi privreni Cirilovoj teolokoj misli.
teta to na Efekome saboru nisu pribivali biskupi prostranoga
Antiohijskoga patrijarhata. O n i su se ve bili zaputili, ali su zbog
vremenskih i prijevoznih tekoa zakasnili. Nisu stigli u Efez na dan
otvora. Teodoret u svojim pismima spominje kako je traio da se
poetak sabora odgodi za koji dan. M o l b a mu nije bila usliana.
Vjerojatno time ojaen, dogaaje oko Efekoga sabora nazvao je
tragedijom. Teodoret je moda u sudu pretjerao. Ipak je injenica da
se biskupi iz Antiohijskoga patrijarhata nisu prikljuili ostalim Oima u
Efezu ve su odravali svoje zasebne sjednice. Tako je nastao pravi
razdor koji je tek g. 433. otklonjen. Smije se rei da je Efeki sabor
stekao vei ugled tijekom povijesti nego ga je imao kada je bio
proslavljen. Ipak se uspomena na taj sabor nije nikada ugasila. Stavljen
je uz bok ostalim trima ranim opim saborima.
Kalcedonski

sabor

Bez ikakva pretjerivanja najznaajniji je kristoloki tekst sveu

kupne povijesti do naih dana kalcedonska kristoloka definicija nastala
g. 451. U njoj je saeto i jasno iznesen cjelokupni kristoloki nauk koji
se stvarao prethodnih stoljea. T u je sve u emu je opa Crkva
prepoznala svoju vjeru kada je rije Kristovu otajstvu. Kalcedonska
definicija takoer zabacuje sva krivovjerja koja su se prethodno
pojavila u svezi s Kristom Gospodinom. Budua e kristologija ovisiti
kalcedonskome dokumentu. To se moe rei i onim teolozima koji su
neposredno poslije Kalcedona razglabali i branili Kristovo otajstvo.
Ovdje mislimo na Leoncija Bizantskoga, Sofronija Jeruzalemskoga i
Maksima Ispovjedaoca. Leoncije je poznat kao kristolog koji je
tumaio izriaj hipostatsko sjedinjenje i u kristologiji upotrijebio
pojam en-hypostatos. Pred Leoncija se postavilo pitanje da lije Kristova
ljudska narav hipostatina. Mislilo se na hipostatinost snagom
ljudske hipostaze. A k o se kae da je Kristova ljudska narav
hipostatina po ljudskoj hipostazi, smjesta se zakljuivalo da su u
Kristu dvije hipostaze ukoliko su u njemu dvije naravi. I to je
nestorijevstvo. Rekne l i se pak da je ljudska narav u Kristu
nehipostatina, slijedilo bi da ni ne postoji jer je bez hipostatinosti.
Leoncije odgovara: Kristova ljudska narav nije bez hipostatinosti. To
ukljuuje da je zbilja. A l i nije hipostatina ljudskom hipostatinou
ve Logosovom hipostazom. Nalazi se u Logosu i njegovoj hipostazi.
98

To znai vani izriaj en-hypostatos. Time se u Kristu otklanja dvojstvo

osoba. Osoba Logosa koja je jedna daje hipostatinost svojoj ljudskoj
naravi koju je hipostatski sa sobom sjedinila. U tome smo smislu
shvatili Leoncijevu temeljnu kristoloku misao gdje se gotovo konano
izrazilo ljudsko nastojanje u elji da to je mogue dublje zaroni u
kristoloku tajnu.
Sofroniju je palo u dio na temelju Kalcedonske definicije suzbiti
govor jednome nainu djelovanja u Kristu. Tako je Kristu stao
propovijedati carigradski patrijarh Sergije. Maksim se morao uhvatiti u
kotac s monoteletima koji su tvrdili da Krist nema ljudsku slobodnu
volju jer bi inae bio u mogunosti sagrijeiti. Zacijelo je i Maksim u
pobijanju monoteleta krenuo od Kalcedonskoga dokumenta Kristovim
dvjema naravima. Gdje su dvije razumne naravi, tu su i dvije slobodne
volje. Maksim rjeava monoteletsku primjedbu luei slobodnu volju kao
poelo koje nuno prati razumnu ljudsku narav od odabiranja izmeu
dobra i zla. Maksim smatra da odabiranje pripada osobi. U Kristu je
jedino boanska osoba koja moe samo odabrati dobro.
Leon V e l i k i utjecao je na saborsku definiciju. N a saboru su bili
njegovi poslanici. T u se ve rekosmo itao i njegov Tomus iz kojega
neki dijelovi neposredno uoe u saborski dokument. Leon je sve
poduzeo da se u cijeloj Crkvi prihvati, usvoji i prizna Kalcedonski
sabor. Leonova misao vlada kalcedonskom definicijom. Prua joj
okosnicu i obiljeje. U definiciji raspoznajemo Leonov kristoloki
nauk. Kalcedonska definicija tako rei preuzima Leonov ritam.
Kalcedonskim je Oima jedino bilo stalo utvrditi da je Leonov nauk u
skladu s efekom kristologijom.
3)

Leonova

kristologija
4)

Leonova je kristologija po opemu sudu razmjerno jednostavna.

Poput drevnih latinskih bogoslova ko to bijahu Tertulijan, Ciprijan i
Augustin Leon istie da Gospodin Isus posjeduje dvije naravi,
boansku i ljudsku. Razlog je tome taj to Krist pozna dva roenja.
Krist se kao Bog raa od Oca. Tako ima Boju narav. A l i Krist se rodio
3) Usp. H . R A H N E R , Leo, 323-329; A . G R I L L M E I E R , Christ, II, 115-194; Jesus, 131-220; A . De
H A L L E U X , Patrologie, 18.61.448-449.472; P. STOCKMEIER, Konzil, 140-156; F. H O H M A N N , Kampf, 13-94; H . A R E N S , Sprache, 156; Th. C A M E L O T , Ephese, 132.170-173; P.
G A L T I E R , Cyrile, 345-387; Th. C A M E L O T , Theologie, 405 bilj. 11; M . J. NICOLAS, Doctrine,
610.657.
4) Usp. P. G A L T I E R , Unite, 72-81; T. J A L L A N D , Life, 451-462; J. L I E B A E R T , Christologie,
121-123; Th. C A M E L O T , Ephese, 102-104; M . J. NICOLAS, Doctrine, 609-660.

99

i od Marije. Otuda ima ljudsku narav. Tako dva Kristova nasci za

posljedicu imaju dvije naravi ili naturae. Leon jednako jasno dodaje da
su obje Kristove naravi poelo vlastitih djelovanja. N i ljudska narav u
Kristu nije neko nedjelatno sredstvo. I sama je poelo. Ima svoju mo i
djelovanje. A l i obje naravi kao vlastite pripadaju jednoj te istoj osobi.
Leon u skladu s latinskom predajom kae personal Ta je jedna te ista
osoba u ljudskoj i boanskoj naravi Sin Boji. Njemu pripada to ini
snagom svoje ljudske i boanske naravi. Djela to ih je Krist uinio
tijekom zemaljskoga ivota imaju otkupiteljsku i neizmjernu snagu jer
su ini osobe Bojega Sina. Leonu je u biti do toga da se vjeruje kako je
Krist u potpunosti Bog i ovjek. Tek tako moe biti Posrednik izmeu
Boga i ljudi. L e o n se ne boji isticati da je Krist ovjek. Z a nj naziv
ovjek oznauje ljudsku bit.

Prvotno kanismo Leonovu kristologiju prikazati sluei se njego

vim Pismom Flavijanu kao njegovim glavnim kristolokim tekstom. O d
toga smo odustali jer to znamenito Pismo ovdje nismo preveli pa ga
itatelj nema pred oima. Osim toga stekli smo dojam da se u Pismu
Flavijanu zgusnuto ponavljaju kristoloke tvrdnje koje se nalaze u
Govorima koji se ovdje objavljuju. Uostalom, sam Leon u Pismu vie
puta doslovce navodi kristoloke ulomke iz Govora. Dodajemo da se u
ovome saetku Leonove kristoloke misli zasnivamo na njegovim
propovijedima za Boi i Bogojavljanje. T u se Leon, iz posve
razumljivih razloga, najdue zadrao na kristolokome otajstvu.

Premda je Leonova kristologija naizgled skromna, ona izraava

bitne toke kristoloke vjere. T u je dvojstvo naravi i jedinstvo osobe.
Stoga se smije kazati da je Leon sa svojom latinskom kristologijom
krenuo srednjim putem izmeu onodobnih suparnikih kristologija u
Antiohiji i Aleksandriji.

Prije nego neposredno pristupimo onome to Leon osobno naziva

nutarnjom Kristovom uspostavom ili konstitucijom svraamo
pozornost na to da je Leon bio duboko svjestan ljudske nedostatnosti
pred veliinom Kristove tajne i da se zaustavio pred pitanjem
tobonjega kasnijega ostvarenja Gospodnjega utjelovljenja.

M e u Leonovim najznamenitijim i najutjecajnijim tekstovima

jamano je njegovo Pismo Flavijanu koje se t a k o e r naziva Leonov
Tomus. T u je Leon saeo svu svoju kristologiju. Redovito hvale jasnou
i izraajnost toga Leonova spisa. Leon se u Pismu Flavijanu izraava
jednostavno i jasno. Slijedi Bibliju i otaki nauk. Niti kani biti
originalan niti to jest. U tekstu se ne pojavljuju novi pojmovi. Filozofski
i spekulativni pristup gotovo je nepoznat u tome Leonovu razmiljanju
Kristu. Leon iznosi to smatra da je istina. To se mora vjerovati.
Meutim, Leon ni u Pismu ne namjerava u suvremenome smislu
definirati kristoloko otajstvo. ak se ne bi moglo kazati da je u Pismu
Flavijanu izneseno neko dublje pojanjenje samoga hipostatskoga
sjedinjenja. U n a t o tome, Leon se upravo tim svojim spisom nametnuo
onodobnoj i buduoj kristologiji. Inae su veoma esti izraajni dodiri
izmeu Pisma i Govora. Samo se Pismo ukazuje kao blistavi saetak
latinske kristologije. To je latinski doprinos opoj kristologiji. Pismo
Flavijanu veliki je dokument gdje se prvi put sveano oitovalo redovito
crkveno uiteljstvo. Tekst je uravnoteen i dobro izvagan kako to
dolikuje rimskome geniju. Leon je u Pismu jasnoom i snagom svoga

Najprije treba kazati da je Leon bio osvjedoen kako je

utjelovljenje Rijei m e u svim boanskim djelima osobito djelo s
kojim se druga djela niim ne mogu mjeriti ni usporeivati. Utjelovl
jenje je neto zasebno i iznimno. Jedno je i jedinstveno. Kristovo je
utjelovljenje sagibanje kojemu na izvoru stoji boansko milosre.
Utjelovljenje nije nitko niim i nikada zasluio. Ono je ista milost. To
je milosno i milosrdno saginjanje nad ljudski rod neizrecivo. Prelazi
svaku mjeru ljudske spoznajne m o i .

6)

5) Usp. B. STUDER, Una, 453-487.

6) Usp. A . G R I L L M E I E R , Christ, 526-539; Th. C A M E L O T , Eptese, 98-105; M . J. NICOLAS,
Doctrine, 609-610.630; Y . C O N G A R , Staphen, 414-415.

100

uma kristoloko pitanje sveo na temeljno to dri neprijepornim. Leon

je nadasve imao protanan osjeaj za Predaju. To mu je omoguilo
ukratko iznijeti to smatra bitnim za kristoloku vjeru.

7)

8)

9)

10)

Utjelovljenje takoer nadvisuje i premauje svaku darovitost

govornikoga dara. Nema jezika koji bi bio dostatan za dostojan
stvo toga sadraja. Z a svako je govorniko umijee i svaki jezik
Kristovo utjelovljenje preveliko boansko djelo. Ipak veliina djela
ne smije biti razlog da se njemu uti. ) Leon zna da se
Utjelovljenje ne moe dostojno rastumaiti. T u uvijek ima izobila
emu se mora raspravljati jer uvijek neto ostaje to se mora
traiti. Pretpostavimo da netko doe na pomisao kako je dopro do
11

7)
8)
9)
10)
11)

3,2.
24,2.
28,1.
23,4.
29,1; 30,1.

101

onoga za im je iao. U tome sluaju, pravo govorei, traitelj nije

spoznao otajstvo ve se zamorio pri istraivanju. ) L e o n , napokon,
ukazuje na znaenje vjere kod tumaenja kristolokoga i svakoga
drugoga kranskog otajstva. V e l i da govor nee uspjeti razglobiti
tajnu ako vjera ne vjeruje. ) Tako vjera prethodi i omoguuje
pojanjenje. Razum je kod vjerskoga otajstva nemoan bez vjere. Vjera
je pred otajstvom vanija nego razum. Razum samo kua razjasniti to
vjera pouzdano zna.
12

13

Sada se osvremo na one naznake to ih je Leon V e l i k i razbacano

ostavio u svojim homilijama i odnose se na pitanje vremena kada je Isus
uao u ljudsku povijest. Pitanje je drevno. Valjda se nametnulo
naznakom apostola Pavla da se Krist rodio kada je nastupila punina
vremena (Gal 4,4). Zapravo je rano niknula slijedea potekoa: ako
se s Kristom ostvaruje ljudsko spasenje, zato se Gospodin nije ranije
pojavio na svijetu? N a tu su primjedbu davni kranski pisci ee
odgovarali. U z a sve to nije nam poznato da l i je ikada itko sustavno u
itavoj povijesti teologije razloio to neobino i danas uglavnome
zaboravljeno pitanje.
Leon V e l i k i spominje da ima ljudi koji bezbonim mrmljanjem
iznose pritube protiv boanskoga upravljanja ljudskom povijeu.
Takvi dre da se vremenima to se proteu pred Kristovim dolaskom
nije u odnosu na spasenje pruilo to se udijelilo u zadnjoj dobi svijeta
kada je Krist doao na svijet. T i isti prigovarai smatraju da se Bog
kasnim smilovanjem stao brinuti za ljudsku sudbinu. Krist bi djelo
spasenja ispunio kasno. ini se da i sam Leon pristaje da se pred
Utjelovljenjem makar donekle smije govoriti zatezanju. Meutim,
on primjeuje da za to otezanje glede spasonosnoga djela postoje
valjani i boanski razlozi. Stanovita sporost Bojega zahvata u
ljudsku povijest po Kristovu utjelovljenju zacijelo ima duboki i
providonosni smisao i znaenje.

Z a opravdanje je bitna vjera. Nju su posjedovali svi sveti koji su

ivjeli u vrijeme to je prethodilo naemu Spasitelju. Upravo su se po
toj vjeri opravdali. Tako su u iekivanju opega otkupljenja svih
vjernika i sami postali Kristovo tijelo. N a taj nain istovjetna vjera
u Kristovo otajstvo jednako opravdava sve opravdane. U tome se ne
razlikuju vremena koja prethode Kristu i koja dolaze nakon njega.
Leon zgodno primjeuje da su Apostoli upravo ono propovijedali
to su proroci prorekli. Prema tome, sadraj je apostolske i proroke
poruke isti. Razlika je samo u tome da su jedni navijetali to su drugi
nagovijetali. Leon ak dodaje da Crkva vjeruje to se zapravo uvijek
vjerovalo. Istina se propovijedala kroz sva stoljea. Svjetlo se Istine
slalo i ranijim vjekovima koji prethode Kristovu roenju. Boja je
providnost milostivo dijelila svoje brojne darove svim minulim
vjekovima. Boanska se dobrota uvijek brinula za ljudski rod. To
nije prestajala initi nikada i u nikakvoj drevnosti.
Ve rekosmo da Leon priznaje da se Utjelovljenje obistinilo sa
stanovitim odgaanjem. Po njemu pak i to ima svoje znaenje jer je
odluka Boje Mudrosti. Odgaanje nas je Utjelovljenja uinilo
sposobnijima za poziv koji nam je Bog uputio. Osim toga, sve to se
na planu ljudskoga spasenja odigralo prije Krista omoguilo je da se u
nama rodi stalnija vjera. T u je vjeru pripravilo drevno i esto
propovijedanje. Ipak Leon naroito istie da je nuna bila starozav
jetna objava kako se Novi zavjet ne bi nikako mogao drati
sumnjivim. Novi zavjet nije pod dvojbom poto je ispunjenje onoga
to su navijestili mnogi znaci, mnoge rijei i mnoga otajstva.
Meutim, treba dodati da po Leonovu sudu i Novi zavjet u
jedinstvenome boanskome naumu ljudskoga spasenja ima svoju
vlastitu vrijednost i ulogu. S Kristovim se dolaskom milost to
svakoga opravdava nije, dodue, zaela, ali se, svakako, uveala
kada se Krist rodio. Bog nam je u Kristu poklonio obilje koje
premauje sve to je prethodno poklonio. )

Leon smjesta shvaa da novozavjetno Boje djelo nije skroz novi

nacrt i novi naum kojim bi se Bog brinuo za ljudsku sudbinu. Novi
je zavjet ispunio to je Bog nakanio prije svih vremena. Ve od
stvaranja svijeta utvren je za sve jedan te isti razlog za spasenje.
To je Boja milost. Ona opravdava sve svete koji su igda ivjeli.
Leon ui da nisu manje postizali ljudi koji su vjerovali u obeanje
nego oni koji su prigrlili to je poklonjeno.

Leon u Govorima izrijekom napominje nekoliko krivovjernih

kristolokih rjeenja. M i , dodue, nekima od njih ve govorasmo.
Ipak to ovdje biljeimo nije naprosto ponavljanje jer saimamo
Leonovo vienje dotinih krivih uenja. Po sebi nije nuno da je Leon
jednako sudio krivovjerjima koja navodi kao to se kasnije ustalilo u

12) 29,1; 30,1.

13) 29,1; 30,1.

14) 23,4: tu se Leon najdue zadrao na pitanju koje razmatramo. Tome dodajemo: 24,1; 25,4; 26,2;
30,7; 34,4. I u tim se ulomcima dijelom obrauju ili barem dodiruje predmet kojemu govorimo.

102

14

103

povijesti kristolokih izlaganja. Svakako su istaknuta krivovjerja Leona

prisilila da se kod izlaganja kristolokoga otajstva zasebice zaustavi na
stanovitim osvjetljenjima neiskazive Kristove tajne.
15

Leon u svojim Govorima ukratko iznosi ) maniheistiko poimanje

Isusa Krista. Osnovno je manihejsku stajalite ovo: manihejci nijeu da
se Krist tjelesno rodio od Marije Djevice. Z a manihejce Gospodnje
roenje po tijelu ne postoji. Ono nije pravo. Po manihejstvu, Krist
je posjedovao lano tijelo i hinjenu put. Maniheistiki uitelji
smatrahu da bi bilo nedostojno kada bi Bog, Sin Boji, uniao u
eninu utrobu.
Polazei od te svoje osnovne stajaline toke manihejci dosljedno
tvrde kako Krist nije podnio istinsku muku niti je uistinu bio
ukopan pa stoga niti zaista uskrsnuo. Kristova muka i njegovo
uskrsnue nose, po manihejcima, naznaku patvorenosti.
Iz reenoga nije teko zamijetiti koliko je maniheistika tobonja
kristologija daleko od Novoga zavjeta i cjelokupne kranske Predaje.
Manihejci u biti nijeu djelo otkupljenja kada Kristovu tjelesnost
proglasuju laju i krivotvorinom. O n i ne znaju da su otajstva
Gospodnjega ivota kao i njegovi vazmeni ini koji nuno pretpostavl
jaju da je Krist posjedovao istinsko ljudsko tijelo i duu pravi razlog
ljudskoga spasenja. A k o imamo pred oima maniheistiko razmiljanje,
lake shvaamo zato je Leon u svojim spisima snano i zaista esto
isticao da je Isus imao nae ljudsko tijelo.

Osim toga, opi je biblijski i crkveni nauk da je iskonski grijeh pogodio

itava ovjeka: duu i tijelo. Krist je posjedovao oboje da jedno i drugo
otkupi, obnovi i preobrazi te zajedno moe unii u sretnu i blaenu
vjenost.
18

Leon dosta kratko i krto govori Nestoriju i njegovu uenju. )

Najprije kae kako je Nestorije smatrao da je blaena Djevica Marija
samo ovjekorodica. Nestorije se usudio tako propovijedati. O n se
zaista, kazasmo, u svojim propovijedima tako izraavao. Ipak nije
ostao samo kod toga ve je bio spreman govoriti Mariji kao
Kristorodici. A k o taj naziv i nije dostatan, svakako je barem stanoviti
napredak prema pravovjerju. Leon, nadalje, istie da je Nestorije uio
da se nije zbilo nikakvo sjedinjenje Rijei i tijela u asu kada Marija
zainje Gospodina. Prema tome, sami Sin Boji nije - on osobno postao Sin ovjeji. Leon je takoer naveo da je Nestorije govorio
kako se stvorenome ovjeku kojega je zaela i rodila ovjekorodica
Marija Boji Sin pridruio samim dostojanstvom. Vjerojatno je i to
stajalo u Nestorije vim spisima. A l i to zacijelo nije sva Nestorije va
kristologija koja je bila mnogo sloenija i bogatija. Svakako, Leon je
smatrao da Nestorije nijee Kristovo osobno jedinstvo pa se zato u
svojim Govorima upravo na to veoma esto vraao.
19

Leon izrijekom napominje ) Apolinara po kome se, znamo, naziva

kristoloki apolinaristiki sustav. Leon kae da, po apolinarizmu, Krist
imae pravo ljudsko tijelo, ali da u Kristovu tijelu nije bila nazona
ljudska dua. Ulogu je due u Kristovu tijelu obavljalo samo
boanstvo Rijei. Leon, naknadno, neto potanje odreuje Apolina
rovo uenje. Tada veli da i apolinaristi ispovijedaju kako se u
Gospodinu nalazila dua, ali joj je nedostajao dio koji se naziva
razum. U Kristu kao ovjeku bilo bi kao razumni dio dostatno
boanstvo koje vri sve razumske dunosti. )

Saimljui Eutihovo kristoloko stajalite, ) Leon V e l i k i iznosi

bitne protivnikove zasade. Po Eutihu, u Kristu se zbilo sjedinjenje
dviju naravi. Stoga se mora kazati da je Krist postao iz dviju naravi.
Sjedinjenje pak tih dviju naravi imae za posljedicu da je nakon
sjedinjenja ostala samo jedna narav. Druge supstancije poslije
sjedinjenja u Kristu podnipoto vie nema. Ona je dokonana
potroenjem. Dokinuta je i prestala je postojati. Oito je da se kazano
moe odnositi jedino na Kristovu ljudsku narav. Ona se u boanstvu
rasplinula i ieznula. Tako je u Kristu ostalo samo boanstvo te je
samo ono bilo podlono svim promjenama Isusovoga ljudskoga
stanja. Nema sumnje da je taj Eutihov nauk takoer Leona silio
naglaavati da su u Kristu trajno nazone boanska i ljudska narav
odnosno esencija ili supstancija.

Jasno je da je Leon zbog Apolinara morao u svojim propovijedima

isticati s N o v i m zavjetom i svekolikom Predajom da je Isus imao pravu
ljudsku duu. Inae ne bi bio ovjek. ovjetva nema bez ljudske due.

Leon se neprestance navraao na tvrdnju da je Utjelovljeni zaista

pravi Bog. Gospodin se, potpun u boanstvu koje mu je vlastito, u
pravome smislu rijei rodio. ) Sin Boji utjelovljenjem, ukoliko je

15) 24,4; 9,4; 34,4.

16) 24,5.
17) 28,4.

18) 28,5.
19) 28,5.
20) 24,3; 23,1; 21,2; 25,3; 34,3; 23,2.

16

17

104

105

Bog, to nipoto nije izgubio. ) I u samome je Utjelovljenju ostao to

je bio. ) Z a d r a o je boanstvo ), boansku narav ) i svoju
vjenu esenciju Bojega Sina. ) U tome Utjelovljenje nije prouzro
ilo nikakvo smanjenje. Boanstvo se u Kristu nikako nije umanjilo. )
22

23

24

25

26

U svojim je Govorima Leon veoma snano isticao Kristovu ljudsku

stranu. I to je raznoliko izraavao. Nije se straio kazati da je
Utjelovljenjem boanstvo postalo neodvojivo od svoga ovjeka.
Iznimno se esto u Leonovim Govorima napominje da je Krist pravi
ovjek ili itavi ovjek. ak se u Leona susree dosta osporavani
govor tome da je Krist uzeti ovjek. Krist je uzeo ovjeka. U
Kristu je narav pravoga ovjeka i prava narav ovjeka. Rije se po
Utjelovljenju nalazi u cjelovitoj i potpunoj naravi pravoga ovjeka. )
Leon rado govori ) Kristovoj ljudskoj naravi koja je istinita jer ju
je Gospodin uzeo od ljudskoga roda. T u se zapravo misli ) na
ljudsku tvar i na supstanciju istinskoga tijela. Utjelovljena Rije
posjeduje ) istinsko i pravo ljudsko tijelo ili put. Razumljivo je to
Leon ne zaboravlja dodati ) da je Krist posjedovao i ljudsku duu bez
koje ne postoji ljudsko bie. Inae smijemo primijetiti da ni Leon u
Govorima nije posebice razmiljao ulozi Kristove ljudske due u
Gospodnjemu ivotu i u djelu ljudskoga spasenja. Tako se polako stao
gubiti origenovski i antiohijski nauk spasenjskome znaenju Isusove
ljudske due koja je naposredno pokretala sve ovozemne Gospodnje
ine.
27

28

29

30

31

Iz navedenoga se vidi da je, po Leonu, Krist posjedovao nae

i bio u naem potpun. Kristu nije nedostajalo nita od onoga to
se odnosi na narav due i tijela. Tako je Krist imao cjelovito
ljudstvo. )
32

Pod Leonovim perom nerijetko nailazimo na izraz ) jedna i druga

narav odnosno dvije naravi. Rije je Kristovu boanstvu i
ovjetvu. Leon to boanstvo i ovjetvo takoer obiljeuje ) kao obje
supstancije. Dodaje da kod jedne i druge supstancije ne postoji
nikakva neistinitost. ) T u pred sobom imamo znamenitu dvonaravnost ili dvosupstancijalnost i dvoesencijalnost koja u kristologiji prati od
davnina latinsku kristologiju i koja bijae draga antiohijsko-kapadokome teolokome krugu.
Leon je u kristologiji velikim dijelom po tome poznat to je uio )
da su u Kristu obje naravi ili jedna i druga supstancija zadrale i
sauvale ono to im je kao boanskoj i ljudskoj esenciji vlastito. Obje
su naravi bez oslabljenja i dalje trajale u onome to je njihov bitni
peat. Svoje su temeljne oznake i obiljeja u cjelini i punome opsegu
sauvale.
Leon se ve uhodanim rjenikom sluio ) izraavajui nain kako
se u Kristu nalaze boanska i ljudska narav. Govorio je da su se te dvije
biti sjedinile. Meu njima vlada jedinstvo. Jedna se narav s drugom
izmijeala. Boansko se i ljudsko u Kristu uzajamno tijesno
povezalo. Ta je povezanost spona i savez izmeu Kristova
boanstva i ovjetva. Posljedica je kristolokoga sjedinjenja da je
Utjelovljeni samo jedan. ) Leon naroito pojanjava da je Krist
isti ) s onim koji je Boji Sin, Oeva Rije ili Bog-Sin Boji.
Sjedinjenje ima za uinak da je Krist jedna osoba. ) To je trojstvena
osoba Rijei. U toj su se osobi sjedinile boanska i ljudska narav. Tako
je, istie Leon, nevidljivi postao vidljiv, Stvoritelj stvorenje, bezgra
nini o m e e n , besmrtni smrtan. Premda su Kristove naravi i poslije
sjedinjenja sauvale svoje neotuive vlastitosti, zbog sjedinjenja u istoj
osobi m e u njima postoji nutarnje zajednitvo. )
Leon V e l i k i posebnom brigom eli pojasniti da sila Rijei nije u
nijednome vremenskome hipu nedostajala zaetome tijelu i dui
naega Gospodina. ) Krist se bez boanstva nije ni zaeo ni rodio. )
34

35

36

37

39

40

41

42

21)
22)
23)
24)
25)
26)
27)
28)
29)
30)
31)
32)

24,3.
21,2.
22,4;
23,1;
34,2.
21,2.
22,4;
23,1;
22,2;
30,5;
26,1;
24,3;

106

24,1; 28,3; 28,6; 34,1.

27,2; 31,2.

23,1;
21,2;
25,4;
35,5.
28,2;
23,2;

21,2; 23,2; 24,3; 25,3; 34,3; 38,1; 27,2; 28,6; 34,1; 36,1.
22,2; 24,3; 27,1.
26,1; 28,7.
30,2.
34,1; 30,4.

33)
34)
35)
36)
37)
38)
39)
40)
41)
42)
43)

43

21,2; 23,2; 27,1; 28,1; 30,5; 28,4.

23,1; 21,2.
24,3.
23,1; 21,2; 23,2; 28,1; 31,2.
21,2; 27,2; 30,2; 29,2; 24,2; 23,1; 28; 23,2; 24,1.
28,2; 30,4; 30,5.
9,3; 23,1; 24,1; 24,2; 25,3; 26,1; 27,1; 28,6; 30,5; 38,1.
23,1; 21,2; 23,2; 28,4.
28,1.
28,2.
26,6.

107

V i d i se da Leon odbacuje ono kristoloko tumaenje koje dri da se u

Djevici prije oblikovao i duom oivio hram Kristova tijela te je
potom u nj doao stanovnik i sebi prisvojio hram. Meutim,
Utjelovljenje se nije tako zbilo da bi boanska Rije u Mariji za se
oblikovala obitavalite u koje bi se naknadno nastanila kao
stanovnik u svoj odvojeni stan. Vjerojatno navedenom primjed
bom Leon smjera na nestorijevski nain kristolokoga izraavanja. A l i i
ovdje moramo dodati da je Nestorije, ako je uope upotrijebio slike
koje Leon odbacuje, navedenu usporedbu po svemu sudei drukije
prosuivao i vrednovao.
44)

N a koncu ovoga prikaza dodajemo da je Leon V e l i k i na temelju

dviju Kristovih naravi i njegovih dvaju roenja unutarnjim slijedom
prigrlio obje Gospodnje istobitnosti koje kao osnove kranstva
spominju Nicejski i Kalcedonski sabor. Krist je istobitan s Ocem u
boanstvu i s Majkom po ovjetvu. Teko je prosuditi kako je Leon
poimao Kristovu istobitnost s Bogom i s ljudima. U svakome sluaju
jednu je i drugu istobitnost isticao i uzimao za neophodno nuni uvjet
ljudskoga spasenja. ^
45

46

Leonovoj se kristologiji ^ govorilo i pisalo razmjerno mnogo.

Ipak nam se ini da nije sveobuhvatno, iscrpno i duboko obraena. To
na alost ni sami ovdje nismo uinili. Inae bi Leonovu kristologiju
trebalo sustavno istraiti na temelju svih njegovih djela. Redovito se
pak Leonovu kristologiju trai u njegovu Tomus-u koji jamano
pripada m e u najznaajnije kristoloke tekstove do danas.

ESTO

POGLAVLJE

LJUDSKO SPASENJE
Leonova misao
Leonova je teologija kako i dolikuje u cjelini usredotoena na
ljudsko spasenje. Boji pothvati imaju za svrhu da se spasi ovjek. Sve
je to postoji radi ovjeka. A l i Leon nije kao ni ostali Oci sustavno
progovorio dijelu teologije to se danas uobiajeno naziva soteriologija. T u se jedino donekle dade izdvojiti znamenita teorija vjerojatno
naknadno oznaena teorijom avlovih prava. Leon ju je kao veoma
slikovitu zaista iznimno esto isticao. Batinio ju je od brojnih ranijih
pisaca. Po tome nainu miljenja, avao je imao gotovo strogo pravo
podjarmiti ovjeka i drati u suanjstvu. O n je ovjeka naveo na grijeh i
tako otuio od Boga. A l i i Krist je s punim pravom iz avolske vlasti
otrgnuo ovjeka jer se s avlom borio svojim ljudskim inima. Tako je
avao svladan onim ime je izvojevao pobjedu. Krist je svojim
utjelovljenjem ljudski rod izmirio s Bogom. Tako je utjelovljenje temelj
otkupljenja. Kristovi su ini beskrajne vrijednosti jer su ini utjelovljene
Rijei.
1}

44) 23,1.
45) Usp. B. STUDER, Consubstantialis, 286.294; Consubstantialis Patri, 97-115; Concetto, 599-607;
Gott, 248-251; Soteriologie, 200-212.
46) Usp. P. S M U L D E R S , Cristologia, 581-582; A . M I C H E L , Hypostase, 390; A . M I C H E L ,
Hypostatique, 478.482-483; G. , Leone, 1254; B. STUDER, Leone Magno, 569-571;
G. H U D O N , Leon, 601-602; A . G R I L L M E I E R , Christ, 526-539; J. L I E B A E R T , Christologie,
121-122; J. T I X E R O N T , Histoire, III, 317; A . G R I L L M E I E R , Gesu, 933-952; Th. C A M E L O T ,
phese, 98-100; P. B A T I F F O L , Leon, 248-253; J. L E C L E R C Q - R . D O L L E , Sermons, I, 10.2426.

108

Leon V e l i k i govorniki lijepo primjeuje da se oko ovjeka i za

ovjeka zametnuo spor izmeu Boga i avla. Bog je taj rat kao
svemogui mogao dobiti sluei se iskljuivo svojom silom, moi i
velianstvom. Ipak nije tako postupio ve je posegnuo za velikim i
divnim pravom koje se naziva pravednost. Bog je u sebi pravedan i
1) Usp. T. J A L L A N D , Life, 462-471; B. C A P E L L E , Doctrina, 443; Life, 95-96; J. P. JOSSUA,
Salut, 251-282; B. STUDER, Gott, 248-251; Soteriologie, 200-212.

109

pravian. Stoga se i u sukobu s avlom htio pridravati zakona

pravednosti i pravedne utemeljenosti. Htjede da avla ono svlada
ime je sam podjarmio ljudski rod. To je naa narav.
ovjek je na svome iskonu u praroditeljima slobodno, voljnim
pristankom i od sebe napustio Boju zapovijed i podvrgao se
tiranijskome avlovu pravu. Postao je avlov podanik. a v a o je s
pravom gospodario nad svim ljudima. O n je ljudski rod zamkom,
nagovorom i prijevarom odmetnuo od Boga. Sve je ljude svladao.
Oni su njegovo roblje. a v a o e pravedno izgubiti sve to je stekao
i osvojio ako ga pobijedi ono to je sam zarobio. T o je mogao uiniti
Adamov potomak koji je nevin i slobodan od svakoga grijeha, ali
poput ostalih ljudi napadnut od avla. To je Isus Krist. Sav je njegov
ivot neporoan, ist i estiti. Ipak je avao i za njega traio kaznu
kao da je grean. Sve je to se dalo poduzeo protiv Krista. Premda na
Kristu nije naao nikakva grijeha, avao je prouzroio njegovu smrt.
Tako je postupio nepravedno. Nepravedno je traio vie nego je
smio. Radi toga je ostao bez svega na to je imao pravo. Krist je
svojini neporonim ivotom svladao avla. N a taj mu je nain pravedno
oteo pravo da vlada nad ljudima.
Jasno je to se Leon kao propovjednik u gradu kojemu je nadasve
stalo do prava esto slui ) navedenim tumaenjem da dijelom slikovito
i zorno razjasni djelo spasenja. Ipak to nije jedini nain kako je
propovijedao spasenju ljudskoga roda. Tako Leon primjeuje ) da su
se ljudi mogli izmiriti s Bogom jedino po takvoj rtvi koja je
udruena s naim r o d o m , ali je tua svakoj naoj neistoi. T a j e
rtva Krist koji je svojom mukom unitio svekoliki ljudski grijeh.
2

zakonske obaveze u koje se ovjek kao zaslune uzalud nadao. Isusovo

je roenje novi poetak za sve ljude. Leon veli da je Gospodnje
roenje, roenje kranskoga naroda. Krist je Novi A d a m i Glava
cijeloga novoga ovjeanstva koje je njegovo tijelo. Stoga se u Kristovu
roenju zajedno s Kristom suraaju njegovi vjernici. Leon zaista
sjajno kae da je Sin Boji postao ljudskim Sinom da bismo mi mogli
biti Boja djeca.
U pretpostavci da se Krist svojim roenjem nije spustio do nas,
nikada nitko ne bi nikakvim svojim zaslugama uspio doi do Boga.
Isusovo je roenje na poetak. ) Razumije se da je tu rije
duhovnome poetku. ) Vrelo mu je D u h Sveti. Kristovo je roenje
dalo poetak novome ovjeku. ) To je ovjek koji e vjeno biti pred
Bogom.
6

Leon je u taj misaoni sklop neminovno uveo krsno otajstvo. Uio

je da je kraninu krtenje to je Kristu njegovo ljudsko roenje.
Zapravo se Krist rodio da se kranin u krstu moe preporoditi. N a
djelu Kristova roenja Leon V e l i k i vidi onoga istoga ivotvornoga
Duha koji u krstu kraninu poklanja novoporod. Kristov je porod po
Duhu izvor za kraninov duhovni novoporod. Leon takoer rado
naglaava da D u h Sveti koji u Djevici Mariji zainje Kristov ljudski
ivot u krilu Crkve posredstvom krsne vode iznova raa crkvene
lanove kao udove Kristova tijela.

Leon svojim vjernicima ne zaboravlja kazati da je Kristova krv

to je potekla iz njegova boka cijena naega otkupljenja. O n
naprosto kae da je Krist uistinu raspet za spas svijeta. Kri je u
strogome smislu rijei spasonosni z n a k . Leon je dobro isticao
spasenjsko znaenje i vrijednost samoga Gospodnjega roenja. Tako
ree ) da je Krist svojim roenjem poloio novo poelo kojim se
dokida ljudska ostarjelost. Kristovim je roenjem otklonjen stari
ovjek. Tada je zapoelo novo stvorenje. Uniteno je to je
sainjavalo staroga ovjeka: grijeh, smrt, pohotno tijelo i prolazne
4)

2)
3)
4)
5)

110

22,3; 22,4; 21,1; 28,3.

23,3.
31,3.4; 34,4.
25,5.

Poblie teoriji avlovih

prava

Tko pomno i bez predrasude ita Novi zavjet lako e zapaziti da je

avlova uloga najtjenje vezana uz Kristov ivot pa stoga i uz nae
spasenje. U Novome zavjetu esto se naznauje da je pali ovjek do
Kristova dolaska bio suanj sila koje su prouzroene kobnim avlovim
udjelom u ljudskoj povijesti. Te su sile prije svega grijeh i smrt. Preko
njih je avao vladao nad ovjekom. ovjek se svojim inima vie nije
mogao osloboditi avlove vlasti i suanjstva. Krist je svojim ivotom,
smru i proslavom unitio avlovu mo i oslobodio ovjeka. Krist je
otkupio ovjeka i postao njegov Otkupitelj. To je djelo Krist izveo
svojim otajstvenim inima. Kristovu pobjednu povorku sainjavaju
otkupljenici, ali kao sunji i svladane protivnike i neprijateljske moi.
Cijeli Novi zavjet pokazuje da se ni ljudski pad ni njegovo uzdignue ne
6) 26,2.
7) 27,2.
8) 28,2.

111

da izraziti ako se ne rekne da je Krist svojom smru izvojevao pobjedu i

tako spasio i otkupio ljudski rod. Premda bi ovdje trebalo za potvrdu
reenoga navesti brojna novozavjetna mjesta, usput biljeimo da se, po
Dj 26,18, spasenje sastoji u tome to nas je Krist svojom pobjedom
priveo iz sotonine vlasti Bogu. Slinoga je razmiljanja na pretek u
Novome zavjetu. )
9

10

Bilo je gotovo neizbjeno ) da i O c i u prikazivanju otkupiteljskoga

djela krenu putem utrtim u Novome zavjetu. Stoga se i u otakome
poimanju otkupljenja pojavljuje uloga avla. Smjesta valja istaknuti da
je otaka soteriologija u toj toki dosta razliita. Primjeujemo kako su
neki rani kranski teolozi, makar naizgled, drali da je avao stekao
puno pravo na ovjeka kada ga je zaveo na grijeh. T o se pravo moglo
unititi nadoknadom i otkupom. To je uinio Krist. O n je, dodue,
mogao silom i odlukom volje avlu oduzeti pravo da gospodari
ovjekom. A l i nije tako htio postupiti ve se drao stroge pravednosti.
Svojom je krvlju kao cijenom ovjeka oslobodio iz avlovoga
podanitva. Taj se nain govora ljudskome otkupljenju redovito
naziva teorijom avlovih prava u strogome i krutome smislu rijei.
Valja kazati da su se rijetko kada tako izjanjavali kranski pisci ranih
stoljea. Redovitije su govor daviovu pravu i cijeni koja je isplaena
za ljudsko otkupljenje uzimali za slikoviti nain izraavanja koji se ne
smije doslovno shvaati i do krajnosti izvoditi. Inae su brojni O c i rado
govorili da avao nije nikada i niim stekao istinsko pravo i vlast nad
ljudima. Davao Bojim priputenjem zlorabi vlast nad ovjekom. T o je
ovjekova kazna. )
11

Ovaj emo krai pregled poeti s Irenejem iz Liona. Zna se da je

Irenej jedan od najveih i najutjecajnijih prednicejskih teologa. Podrijet
lom je istonjak, ali je ivio i djelovao u vanoj lionskoj kranskoj
zajednici. Sigurno se njegovo djelo uvelike italo i zato ostavilo najire i
najdublje tragove u onodobnome opem kranskome razmiljanju.
Obino se kae ) da je Irenej zapravo zaetnik teorije avlovih
prava. O n bi bio povlateni svjedok ) da se ve u njegovo vrijeme
dijelom spasenje objanjavalo tom hipotezom. Irenej zaista ) veli da
12

13

Bog nije manjkav kada je rije njegovoj pravednosti. Zato je

Bog pravedno postupio i prema avlu. Zapravo je od njega
otkupio svoje vlasnitvo. Tako je avao pravedno svladan.
15

Spominjemo i Origena ) iako su njegovi spisi do nas doprli udnim

putovima. Stoga ne izraavaju uvijek njegovu vjerodostojnu misao.
Stjee se dojam da je Origen uistinu zastupao stroi i krui oblik teorije
avlovih prava. Uio j e
da su ljudi zbog svojih grijeha postali
avlovi sluge. Grijehom su se prodali avlu. Stoga su robovali
pod gospodstvom avla kome su se grijeei prodali. Tako su sami
za se odabrali tue podanitvo. A l i j e doao Krist i ljude kao svoje
otkupio.
16)

Kapadoani su bili ustrajni i umni itaoci Origenovih djela. Ipak su

veoma razliito zauzeli stajalite pred teorijom avlovih prava. ini
se ) da je Bazilije teoriju preutno prihvatio, ali joj nije pripisivao veu
vrijednost. Njegov prijatelj Grgur Nazijananin
teoriju je posve
otklonio. Njega je sablanjavao svaki govor avlovu istinskome pravu
nad ovjekom. Jo mu je udnije zvuilo da je Bog radi ovjeka morao
avlu platiti otkupninu i da je ona sami Krist. Ipak je Bazilijev brat i
prijatelj Naziananina Grgur iz Nise vrsto prionuo ) uz teoriju
avlovih prava i uvrstio je u svoju iroku soteriologiju.
17

18)

19

20

Atanaziju Velikome teorija je poznata. O n u svojim spisima )

spominje otkupninu i cijenu isplaenu za ono to je bio na ljudski
dug pred Bogom. A l i je zanimljivo da Atanazije oklijeva u tome
sklopu spomenuti avla. Oito se suzdranije i kritinije od ostalih
odnosio prema hipotezi avlovih prava.
21

iril Jeruzalemski doputao je da se govori ) stanovitome

avlovu pravu nad svakim ovjekom. Misao je jamano bila poznata i
Ivanu Zlatoustome ) koji naglaavae da je avao prekoraio svoje
pravo nasrnuvi na samoga Krista koji nije sagrijeio i zato nije
podlijegao kazni smrti. Poput Zlatoustoga i Teodoret Cirski ee i
22

14

9) Usp. B . SESBOUE, Salut, 264-265; J. R I V I E R E , Redemption, 1939.

10) Usp. . SESBOUE, Salut, 266.
11) Usp. J. R I V I E R E , Redemption, 1939-1941; J. T I X E R O N T , Histoire, II, 157-298.383; .
SESBOUE, Salut, 266.
12) Usp. F. V E R N E T , Irenee, 2479.
13) Usp. B. SESBOUE, Salut, 265.
14) Adv. Haer. 5,1; P G , 7, 1121 i 5, 21, 1 (PG, 7, 1179).

112

15)
16)
17)
18)
19)
20)
21)
22)

Usp. G. B A R D Y , Origene, 1543.

P G , 13, 1397; P G , 12, 336.
P G , 29, 437.
PG, 36, 653.
P G , 45, 60-65.
Usp. B . SESBOUE, Salut, 266.
P G , 33, 741.
P G , 59, 372-373.

113

23

radije govori ^ avlovoj zloupotrebi prava nego njegovim istinskim

pravima nad ljudskim rodom. O d grkih pisaca jo jedino makar u
biljeci spominjemo Ivana D a m a a n s k o g a
koji i zatvara istono
crkveno razdoblje.

jer su svi po njegovu poticaju sagrijeili. A l i avao je istom kaznom

kaznio Krista koji je Drugi A d a m . Postupio je nepravedno. Kaznio je
smru nevinoga i pravednoga. Zato mu je pravedno oduzeta vlast nad
sljedbenicima Drugoga Adama. To je Isus Krist.

Sjeajui se zapadnih bogoslova otakoga doba na prvome mjestu na

vodimo Hilarija koji je neko vrijeme ivio na Istoku i nauio tamonju teo
logiju koju je prenio na Zapad. Hilarije je sigurno dobro poznavao opseg
teorije avlovim pravima. Ipak je smatrao ^ da je avlovo pravo ne
pravedno i opako. Stoga je teoriju avlovih prava u svojoj soteriologiji zadrao samo u blaemu obliku koji se bez tete dade zastupati.

U z opasnost smo ponavljanja reeno iznijeli jer uistinu Leon V e l i k i

tako rei neprestano avla uplie u svoje propovijedi. U Govorima nije
rije samo teoriji avlovih prava nego veoma razliitom i
razgranatom utjecaju avla na ljudsku sudbinu. Iz Govora bi se gotovo
mogla sastaviti cjelovita demonologija.

24)

25

26)

M e u zapadnim Oima hipoteza avlovih prava bila je naroito

draga i prisna Ambroziju Milanskome. Dobro je dolazila tome vrlome i
vrnome govorniku da s puno slika zorno svojim vjernicima doara
Kristovo otkupiteljsko djelo i njegovu pobjedu nad avlom. Ambrozije
izrijekom kae da je cijena naega osloboenja iz daviova suanjstva
bila krv Gospodina Isusa. B i l a je prava nuda da se taj dug isplati
onome kojemu smo bili grijesima p r o d a n i .
27)

28)

S naega popisa ne smije izostati ni sv. Augustin.

Premda se
Augustin sluio rjenikom i slikama koje su znaajne za teoriju
avlovih prava, on ju je u biti odbio. Po Augustinu, avao nije nikada
stekao nikakvo istinsko pravo nad ovjekom. Davao nije ovjekov
gospodar. Samo je izvritelj kazne koju je prouzroio ljudski pad. Stoga
nikakva pravednost ne nalae da se avlu nadoplati ljudsko otkupl
jenje. Z a razliku od Augustina, Leon V e l i k i zaista je - kako ve
istaknusmo - ozbiljno raunao s teorijom avlovih prava. Zato je
trajno ponavlja u Govorima. ^ Po Leonu, dakle, avao je naveo
A d a m a na grijeh i zato ga s pravom sebi podvrgao zajedno sa svim
njegovim potomcima. Bog je pak pravedan. Jedino pravedno moe
postupati. Stoga je naao pravedan nain da avlu pravedno ugrabi
ljude koji su mu po pravu robovali. a v a o je pravedno vladao ljudima
29

23)
24)
25)
26)
27)
28)
29)

Usp. B. SESBOUE, Salut, 266.

Usp. M . JUGIE, /. Damascene, 736-737; P G , 94, 1096.
PL, 10, 280. Usp. takoer PL, 10, 475.
Usp. X . Le B A C H E L E T , Hilaire, D T C , 2428.
Usp. J. T I X E R O N T , Histoire, II, 297; PL, 16, 1299-1300.
Usp. E . P O R T A L I E , Augustin, 2370-2372.
Usp. J. L E C L E R C Q - R . D O L L E , Sermons, I, 68 bilj. 2; 86 bilj. 6; 166 bilj. 2; R. D O L L E ,
Sermons, II, 77 bilj. 6; 82 bilj. 3; 108 bilj. 1; Sermons, III, 33 bilj. 10; Sermons, IV, 369 (diable) i
373 (droit); A . V A L E R I A N I , Leone. II mistero pasquale, 135 bilj. 11.

114

Obrisi otake

soteriologije

Vidjeli smo da je teorija avlovih prava kao soterioloka

hipoteza bila dosta iroko zastupljena m e u Oima i ranim crkvenim
piscima. Ipak to nije ni izdaleka temeljni vid otake soteriologije. Meu
Oima razlikujemo nekoliko soteriolokih osnovnih pravaca. Dobar
dio aleksandrijskih teologa u govoru spasenju polazi od Iv 1,14. Dre
da se Rije utjelovila radi nas i naega spasenja. Korijen je spasenju
naravni dodir naravi Rijei i naravi tijela. T i m je dodirom Rije
iscijelila tijelo, tj. ovjeka. Utjelovljenjem se sila spasenja nastanila u
tijelu. Aleksandrijski O c i dosljedno ue da je Kristovo utjelovljenje
vrelo i ve ostvarenje spasenja. Ljudska je narav iskvarena u
praroditelju. Izlijeena je Utjelovljenjem. Treba po otajstvima vjere
prenijeti na svako ljudsko tijelo istou i svetost tijela utjelovljene
Rijei.
Antiohijski su O c i krenuli drugim putem. U Kristu su nadasve
vidjeli glavu ovjeanstva, ljudske prvine i Novoga Adama. Prvi je
A d a m slobodno i voljno sagrijeio i tako upropastio ljudski rod. Krist se
kao N o v i A d a m pokorio Oevoj volji. Stoga je njegova poslunost
iscijelila praroditelj ski neposluh. Prema tome, Antiohijcima je nadasve
stalo istaknuti udorednu vrijednost Kristovih ovozemnih ina i
znaenje otajstava Kristova ivota. Sve je u Kristu beskrajne vrijednosti
jer su svi njegovi ini djela boanske osobe. Adamovo je zlodjelo
dokinulo Kristovo dobro djelo.
Razumljivo je to su brojni Oci naprosto u svoju soteriologiju
uvrtavali uz tumaenje razne novozavjetne izreke. Ovdje emo kao
primjer navesti nekoliko novozavjetnih mjesta. U svakome govoru
otkupljenju jamano treba poi od M k 10,45. Mjesto je po tome
jedinstveno to sam Krist tu naznauje svrhu svoga zemaljskoga ivota.
Ree da svoju duu daje kao otkupninu koja se polae u korist i
115

umjesto svih. Kristov je ivot otkupljenje sviju. Krist je patnju i smrt na

se preuzeo umjesto svih. Oito se Isus u M k 10,45 poistovjeuje sa
Slugom Jahvinim iz Izaijinih stihova. Po Izaiji, Jahvin Sluga pati i umire
za sve da se svima sve oprosti te se svi spase. Isus se ee tijekom svoga
ovozemnoga ivota poistovjetio sa Slugom Jahvinim.
Apostol Pavao kojega su u soteriologiji slijedili mnogi Oci svu je
svoju poruku otkupljenju usredotoio na Kristovu smrt i muku. Pri
tome je najee neposredno razmiljao Gospodnjemu kriu.
Apostola je vjerojatno vie razloga ponukalo isticati Isusov kri. ak je
svu kransku mudrost vidio u kriu. Z a Pavla je kri bjelodano,
konkretno i povijesno oitovanje koliko Bog ljubi ovjeka. Inae je u
ono doba sve govorilo protiv kria. idovi nisu u svome zakoniku
poznavali kao smrtnu kaznu razapinjanje na kri. Zato su smatrali
prokletim onoga tko medu njima kao raspet zavri svoj ivot. Nije
iskljueno da je i Pavao prije obraenja tako shvaao Isusovu smrt na
Kriu. Stoga je sve poduzeo da se u klici ugui mlado kranstvo. Sam je
s bolju priznao kako je progonio Crkvu i krane silio da prokunu
Krista. Razlog je to je Krist preminuo na kriu. To je toboe prokleti
oblik umiranja.
Pavao se obratio shvativi smisao kria. U svojim spisima rado i s
ponosom ispisuje kao malo tko u ranome kranstvu rije kri. Rimljani
su se stidjeli kria i zakonom zabranili da rimski graanin tako umre.
Kri je bio najvea sramota. N a kriu su umirali najloiji ljudi. Smrt na
kriu bila je najvea patnja i muka. Pavao se pak posvuda javno hvalio
da nita drugo ne propovijeda nego kri. Traio je slike i usporedbe da
razjasni otkupiteljsko znaenje Gospodnjega kria.
N a soterioloku vrijednost izreka u G a l 4,5 i E f 4,30 ve smo
donekle ranije upozorili. U K o l 2,14 Pavao spominje zadunicu koju
je Krist prikovao na kri. elio je rei da je Gospodnji kri izravnao
dug koji je ljudski rod dugovao Bogu. ovjeku je sve oproteno. Radi
Kristova kria ovjek nema pred Bogom vie nikakva duga. Rukopis tako doslovce glasi izriaj u K o l 2,14 - gdje su se upisivali ljudski dugovi
vie ne postoji. Uniten je na kriu. Drugdje Pavao spominje da je
Isusov kri nae pomirilite. U Starome je zavjetu pomirilite pokrov
zavjetnoga kovega. T u se lijevala rtvena krv u znak izmirenja. V e l i k i
je sveenik krvlju prikazanih rtava radi oienja kropio pomirilite i
narod. Krist s kria koji vri ulogu pomirilita svojom krvlju kropi
svekoliko ovjeanstvo. Tako se ljudski rod isti od svojih grijeha. Kri
116

po sebi nije nanosio smrt gubitkom krvi. Ipak Pavao vee Kristov kri i
njegovu krv koja je cijena otkupljenja. Oito je da mu se kri ukazuje
rtvom koja je izmirila Boga i ljude.
Pavao je sva svoja pisma ispunio razmiljanjima otkupiteljskome
kriu. Kazao je da se niim drugim ne eli hvaliti ni hvastati osim
kriem Gospodina naega Isusa Krista (Gal 6,14). Apostol je, premda
rijetko, u govor otkupljenju ukljuio i Kristovo uskrsnue. Brojni su
Oci naprosto ponavljali Pavla. Svoju su soteriologiju temeljili na
vazmenome otajstvu.
Nije nam bila nakana podrobno pisati novozavjetnoj i otakoj
soteriologiji. Zabiljeili smo tek nekoliko napomena da se ne pomisli
kako su Oci u svojim razmatranjima trajno ostajali kod teorije
avlovih prava. Sve nae ope primjedbe u punoj mjeri vrijede i za
Leonove Govore. Leon, dodue, ne razvija potanje soteriologiju. Ipak
su sve njegove homilije govori spasenju i otkupljenju.
Odgoeno

otkupljenje

Leon se - kako ve dijelom ranije zabiljeismo - zaista uestalo u

Govorima vraa pitanju zato se otkupljenje nije mnogo ranije
obistinilo jer se jedino po njemu spaava ljudski rod. Sam Leon na
pitanje raznoliko odgovara. S obzirom na starozavjetni Boji narod
potekou veoma jasno i dosta lagano rjeava. Starozavjetne ljude
opravdava i spaava vjera u Otkupitelja koji je imao doi kao to su
novozavjetni vjernici i lanovi Crkve spaeni i otkupljeni vjerom u
Otkupitelja koji je doao i koji e opet doi u slavi. Ipak se vidi da
pitanje nije u potpunosti rjeeno jer su ljudi ivjeli i prije uspostave
Staroga zavjeta. Uostalom, Stari zavjet nije obuhvatio preteiti dio
ljudskoga roda.
ini se da prvo sustavnije razmiljanje pitanju koje ovdje
spominjemo posjeduje djelo pod naslovom Pismo Diognetu. Stanoviti
je ueni poganin Diognet pitao nekoga kranina zato se kranstvo
kao otkupiteljska vjera nije ranije pojavilo na svijetu. Zapitani je
kranin kojemu ni do danas ne znamo imena svoj odgovor ostavio u
Pismu Diognetu. Po tome se kraninu vie razloga uinilo prikladnim
da se otkupljenje ne dogodi odmah nakon ljudskoga pada. Ljudski rod
je morao kroz povijest iz narataja u narataj trajno doivljavati i
iskustvom spoznati da ne moe radi vlastite slabosti samo sebe izbaviti
od zla. To u ovjeanstvu iznutra raa enju za Otkupiteljem. Osim
117

toga, valjalo je priekati dok grijeh i zlo ne dosegne o d r e e n u zrelost i

puninu. Tada e Otkupitelj kao lijenik jednim zahvatom otkloniti
bolest i cjelovito izlijeiti ljudsku obitelj. )
30

Poganin je kranskome piscu priznao da su krani novi narod.

Samo mu ostaje nejasno zato se tek sada taj narod oblikovao, a ne
prije. ) Kranin kae Diognetu da svijet prije Kristova dolaska nije
postojao da se Bog na neki nain raduje naim grijesima. Tada je Bog
grijehe samo podnosio. Nije potvrivao ono doba kada se vrila
nepravda. Vrijeme to je prethodilo kranstvu imalo je za cilj da se
osvjedoimo kako smo zbog svojih djela nedostojni ivota te da
postane oito da se onim to je u nama ne moe ui u Boje
kraljevstvo. Tako je naa zloa doprla do vrha. K a o naplata imala
je uslijediti kazna i smrt. A l i je nastupila Boja dobrostivost i
mo. Bog je za nas kao plau otkupljenja dao vlastitoga Sina. )

Izmoreno e ovjeanstvo objeruke i razdragana srca doekati

Otkupitelja koji e ga spasiti. Sv. Ambrozije ) i Augustin ) polaze od
poneto razliite misli. O n i su uvjereni da je povijest to prethodi
Kristovu roenju ljudima omoguila da koliko-toliko postanu dostojni
da se kod njih pojavi i meu njima ivi utjelovljena Boja Rije.
38

39

31

32

Razumljivo je to su se crkveni pisci i Oci diljem otakoga

razdoblja barem donekle zanimali ) za pitanje zato se otkupljenje nije
zbilo smjesta poslije prvoga pada ili pak na koncu svekolike ljudske
povijesti. Euzebije Cezarejski ) smatra da se Krist dosta kasno pojavio
na svijetu da bi se ljudi pripremili na tako uzvieno i nedokuivo
otajstvo Boje ljubavi prema ljudskome rodu. Stoljea su morala ljude
koliko je samo to mogue uiniti dostojnima Boje posjete ovome
svijetu. Inae je bilo prirodno to se upravo Euzebije zanimao za pitanje
kojemu govorimo jer je ee od drugih razmiljao smislu i znaenju
ljudske povijesti i razlogu stupnjevitosti objave boanskih tajna.
33

34

35

36

N e k i su drevni teolozi kao Grgur Nisenski ), Teodoret Cirski ) i

Tertulijan ) drali da je opa ljudska poniznost morala prethoditi
Utjelovljenju. Ljudi su trebali kroz stoljea ivotno iskusiti n e m o i
vlastitu krhkost da bi poeli vapiti i udjeti za Bojom pomoi i milosti.
37

30) Usp. P. G O D E T , Epitre, 1367; J. Q U A S T E N , Patrologia, I, 222; ThWNT, 9 (1973), 6; .

A L T A N E R - A . STUIBER, Patrologie, 77-78; J. A . FISCHER, Diognet, 398-399; T. J. SAGIBUNI, Povijest, 286-287.
31) Ad Diogn, I; PG, 2, 1168B.
32) Ad Diogn, 10; PG, 1180BC.
33) Usp. A . M I C H E L , Incarnation, 1470-1472.
34) P G , 22, 569.
35) P G , 45, 1273.
36) P G , 83, 988.
37) PL, 2, 133.

118

38) PL, 16, 1255.

39) PL, 32, 1638.

119

SEDMO

POGLAVLJE

ISUSOVA M A J K A
Leon V e l i k i u svojim propovijedima posebice isticae da je Marija
Krista zaela i rodila djevianski. Naroitim je zanosom govorio da je
Isus dijete djevianstva. injenicu to se Gospodin rodio od
djevianske Majke Leon dri najvie mogue razloitom. Krist je s
najdubljim razlogom i slobodno odabrao da se rodi od Djevice.
Stoga Mariju smijemo nazivati odabranicom. Marija je Gospodi
nova majka, Gospodnja roditeljka i Boja roditeljica. To pak
nipoto ne znai da se od Marije rodilo boanstvo.
Marija je lan ljudskoga roda. Potjee iz Davidova plemena.
Zato je kraljevska djevica. T a k o e r je iz Abrahamova sjemena.
Marija je prilikom dolaska na svijet Sina Bojega imala ulogu
slukinje. Kristu je posluila tjelesnom biti. Marija je kod
Utjelovljenja jedino pruila tjelesnu supstanciju. U Mariji Kristovo
zaee i roenje nije prouzroilo nikakvo oskvrnue. Marija nije
nikada u itavome svome ivotu bila bez djevianstva. Ona je kao
djevica zaela, kao djevica rodila i kao djevica ostala. Marijino je
djevianstvo u cjelini neokaljano i nepovrijeeno. Stoga Leon
govori djevianskoj cjelovitosti. Marijino je potenje u svemu
itavo. Kristova je Majka sauvala djeviansku netaknutost.
Marija je zanijela bez mueva sjemena. Krist je kao ovjek
nastao bez oca. N a izvoru Isusova zemaljskoga postanja ne stoji
ljudsko puteno openje. Leonu je drago naglasiti da Kristovo zaee
nema nikakve sveze s poudom. N a taj je nain Krist bez grijeha.
Oito je da Leon misli na istoni grijeh koji se prenosi poudom kod
121

zaea. U Mariji je zaee duhovno jer je u njoj djelovao D u h

Sveti. Zato Kristovo zeee nije moglo oskvrnuti Marijino
djevianstvo. Leon jednako naglaava da ni Kristovo roenje nije
nimalo udilo Marijinu djevianstvu. )

duhom. K o d navjetenja ga je zaela tijelom. Vjerovala je da se u

njoj snagom Duha Svetoga kao ovjek zaeo Sin Boji. Zato pie u
evanelju: Blago tebi jer si povjerovala ( L k 1,45).

Leon je, dakle, uvelike astio Marijino djevianstvo. Veliao ga je

nadasve lijepim i uzvienim oznakama. Rado se uputao u razmatranje
dolinosti to je Marija rodila djevianski i trajno ostala djevicom. Leon
u tome smislu barem dijelom nadopunja ostale onodobne mariologe.
2)

Propovijedajui godinama za Boi i podrobno izlaui evane

oske izvjetaje Isusovu roenju, Leon je nuno bio naveden govoriti
Kristovoj Majci i njezinoj velikoj ulozi u Isusovu ivotu pa stoga i u
ivotu svih krana. Istraivai istiu da je Leonov govor Mariji
najcjelovitiji, najprobraniji i najvredniji u onodobnoj rimskoj teologiji.
Pri tome se redovito hvali ravnotea i trijeznost Leonovih izriaja i
tvrdnja. Leon Mariju nije promatrao odvojeno ve u svjetlu Kristova
ivota i djela. ak je Mariju poeo uvoditi u liturgiju.
3)

Leonovi Govori neprijeporno i oito pokazuju daje taj papa astio,

tovao i potivao Blaenu Djevicu. Jamano je na taj nain mnogo
pridonio da se u Crkvi uvrijei posebna odanost prema Gospodinovoj
Majci. Ipak ne bi se moglo kazati da je Leon Mariju stavljao za uzor
kranskoga ivota. Nismo zapazili da u Govorima spominje Marijino
nasljedovanje m e u k r a n i m a .
4)

5)

U Leonovim spisima i t a m o znamenitu i naoko neobinu tvrdnju

da je Marija svoga Sina zaela prije duhom nego tijelom. Ve se
slino izrazio sv. Augustin. Imamo utisak ^ da je Leonova izreka dosta
sloena i bogata smislom. Ona prije svega ukljuuje osvjedoenje da je
Marija vjerovala prorokim navjetajima da e se Sin Boji kao ovjek
pojaviti na zemlji. Isto tako Marija je povjerovala anelu navjestitelju
da na svijet dolazi Boji Sin i da dolazi po njoj. Marija je kao vjernica
trajno vjerovala u Kristov dolazak i tako je Isusa najprije zaela
6

1) Evo poglavitih ulomaka iz kojih smo izvukli Leonov govor Mariji: 22,3.6; 23,1; 24,1; 21,1-2;
22,2; 24,3; 27,2; 28,2; 30,4; 31,1.3.
2) Usp. C. C A L L E W A E R T , Leon, 135.160.
3) Usp. D. F E R N A N D E Z , Marie, 438; J. L A U R E N C E A U , Debuts, 236.
4) Usp. D. B E R T E T T O , De cultu, 114; J. E S Q U E R D A BIFET, Culto, 367.350-351.
5) 21,1.
6) Usp. D. U N G E R , Utrum, 378-380; R. ROSINI, Realitas, 209; J. L E C L E R C Q - R . D O L L E ,
Sermons, I, 68 bilj. 5.

122

Ve smo sprijeda zabiljeili da Leon u Govorima naroito

oduevljeno zbori Marijinu djevianstvu koje je potpuno, cjelovito i
uzvieno. Po Leonu, Marija je trajno i vjeno djevica. Djevianstvo
obasjava njezin itavi ivot i opstanak. Leon ak Marijino trajno
djevianstvo uvrtava u slubene crkvene dokumente i bogoslune
tekstove. Ono tako postaje ope vjerniko osvjedoenje.
Valja naglasiti da za Leona Marijino djevianstvo nije samo njezin
ures i neto to se nadasve dolikuje i pristoji. Marijino je djevianstvo
bitna vrijednost. Znak je Bojega zahvata. Pokazuje da je Krist pravi
Bog i pravi ovjek. Marijino potpuno djevianstvo uva Kristovo
ovjetvo od dodira s grenou ljudske naravi. Kristovo roenje od
Djevice u svijet uvodi novi red i novi oblik raanja. T u se iskljuuje
svaka pohota. A l i djeviansko roenje Kristu ne uskrauje istinsku
zbilju naega tijela.
7)

8)

Leon V e l i k i rado i esto Mariju naziva Gospodinova Majka.

Oito je da tim jednostavnim, ali istovremeno i uzvienim nazivom eli
kazati da je Marija majka Isusa Krista koji je u strogome smislu rijei
pravi Bog i pravi ovjek. Ipak donekle iznenauje i udi to taj papa
nikada Mariju nije oslovio nazivom Bogorodica i Majka Boja.
Inae je ve bio uvrijeen i uobiajen taj nain govora. Tako su se
Mariji izjanjavali propovjednici i crkveni sabori. Meutim, Leon se od
izraza suzdrao. Teko je naslutiti razloge koji su ga na to naveli. Leon
je zacijelo znao da je Efeki sabor g. 431. Mariju nazvao Bogorodi
com. Isto je ponovio i Kalcedonski sabor g. 451. Stoga rekosmo da nas
iznenauje to Leon ne oklijeva Mariju astiti i veliati, ali je suzdran
pred nazivom Bogorodica premda je taj naziv upravo ono najvie ime
je Predaja do sada poastila Kristovu Majku. Smije se moda kao
nekakvo obrazloenje spomenuti da se naziv Bogorodica ne nalazi u
Novome zavjetu i da je bio neposredni predmet spora izmeu
antiohijskih i aleksandrijskih teologa predvoenih Nestorijem i irilom.
7) Usp. E. D U B L A N C H Y , Marie, 2380; J. A . De A L D A M A , El problema, 505 bilj. 27; M .
S C H M A U S , Kirchliche Lehre, 491-492; S. M E O , Formula, 444-445; G. PFILIPS, Sens, 117; J.
E S Q U E R D A BIFET, Culto, 350-351.
8) Usp. D. F E R N A N D E Z , Cultus, 140; S. M E O , Formula, 444-445; E . D U B L A N C H Y , Marie,
2355.

123

Leon nije due i dublje razmiljao ) Marijinu duhovnom

majinstvu spram svih krana. Ipak mu ni ta misao, po svemu sudei,
nije bila posve tua i strana. Marija je Isusova Majka. A l i su svi vjernici
lanovi Kristova otajstvenoga tijela. Zato je Marija duhovna majka
svakoga kranina. Moe se rei da je papa Leon neto svjesnije
promatrao
Marijinu ulogu u ljudskome otkupljenju. Ta je uloga
nuna i nezaobilazna kao to je nuno Utjelovljenje kojega nema bez
Marije. Isus se po Mariji rodio i postao Spasitelj. Stoga ljudsko spasenje
bezuvjetno ukljuuje Marijino djelo i pristanak na in Utjelovljenja.
10)

11

Vrijedno je istaknuti ) da Leon usporeuje Marijino djeviansko

materinstvo i majinstvo Crkve. Jasna je, najprije, razlika izmeu ta
dva materinstva. Marija je rodila Krista iz svoga krila. Crkva iz krsnoga
zdenca raa krane. A l i Mariji i Crkvi plodnost dolazi od istoga
poela. T o je D u h Sveti. Krist se od Djevice rodio kao sama svetost.
Crkva ljude p r e p o r a a u nevinosti za svetost.
Leon je svoju mariologiju sigurno najvie temeljio na svetopisamskim izrekama. To bi bjelodano potvrdilo blie motrenje njegovih
Govora. M i pak iskoritavamo ovu zgodu da navedemo nekoliko
biblijskih mjesta od kojih je bez sumnje krenulo otako i kasnije
razmiljanje Mariji.
Prije svega jo jednom svraamo pozornost na Post 3,15. Znamo da
se to mjesto naziva prvom blagovjeu. ak bi se naprosto smjelo
nazvati blagovjeu. U Post 3,15 najavljena je i obeana ljudska
pobjeda nad zlom. Mjesto je posebno vano za latinsku mariologiju jer
se u Post 3,15 latinskoga prijevoda izrijekom kae da e ona satrti
glavu zmiji. Zmija je avao. Prema tome, avla e unititi stanovita
ona. Zapadni su O c i u naznaci ona raspoznali Djevicu Mariju i zato
joj pripisali zasebni udio i naroitu ulogu u pobjedi nad zmijom koja
jamano predstavlja avla kao uzrok svekolikoga ljudskoga zla.
Razumljivo je to se u otakoj mariologiji uvelike iskoritavao
navod iz Iz 4,14. Uostalom, ve ga je evanelist Matej uvrstio u svoj
izvjetaj Isusovu roenju. Premda se Izaija posluio izriajem koji
jednako znai djevica, djevojka i mlada ena, slijedei M t 1,23
kranska predaja u Iz 7,14 jednoduno vidi najavu Mesijina roenja od
9) Usp. E . Del Sdo C O R A Z O N , Comparacion, 207-262; D. F E R N A N D E Z , Marie, 438.
10) Usp. F. S P E D A L I E R I , Madre, 23-38; A . SPINDELER, Leo, 141-152.
11) Usp. D. F E R N A N D E Z , Marie, 438; . Del Sdo C O R A Z O N , Comparacion, 222-224; R.
D O L L E , Sermons, IV, 453.

124

djevice. Stoga O c i navode Iz 7,14 kada utvruju zbilju Marijina

djevianstva. Z a Oce djevica iz Iz 7,14 nije nitko drugi nego Isusova
Majka.
U Starome je zavjetu takoer poznat sveani i otajstveni izriaj
ona koja e roditi. Rije je Mesijinoj majci. Zato je sa udnjom i
eznuem eka cijeli Stari zavjet. To smo spomenuli iako ne znamo
koliko su Oci u svojim razmatranjima Mariji polazili od istaknutoga
izriaja.
Iz Novoga zavjeta za sadanju potrebu svraamo pozornost samo
na nekoliko mjesta. Ve smo u drugome sklopu spomenuli G a l 4,4 gdje
se kae da je Sin Boji roen od ene. Bogatstvo ulomka u G a l 4,4-7
pokazuje kolike je vrijednosti to Pavao na tome mjestu pod nazivom
ena spominje Mariju. Pavlovo je mjesto trojstveno i soterioloko.
Apostol obznanjuje i objavljuje to sve poduzima Otac, Sin i D u h Sveti
da se ovjek spasi. U tome pothvatu radi Sinova utjelovljenja Marija
ima bitnu ulogu. Koliko je za ljudsko spasenje nuno Utjelovljenje,
toliko je i Marija nezaobilazna. ak smo u stanovitome smislu
dotaknuli i Dj 1,14. T u pie da su se apostoli okupljali i jednoduno
molili zajedno s Isusovom majkom Marijom. Nerijetko se to mjesto
navodi kada se istie molitva koja prethodi silasku Duha Svetoga. U
molitvi da doe D u h Sveti sudjelovala je i Bogorodica. Apostoli su
molili s Marijom i zbio se duhovski dogaaj.
Anelove rijei kod navijetenja , (Lk 1,28)
posjeduju zasebnu marijoloku vrijednost. Prva rije ima jasnu
starozavjetnu pozadinu i uporite. Kada su proroci proricali Mesiju i
njegov dolazak, redovito su izraelskome narodu u liku sionske keri
dovikivali: Raduj se! Istim veseli se aneo pozdravlja Mariju. To
znai da se u trenutku navijetenja obistinjuju svi proroki stoljeima
ponavljani raduj se. Po Mariji dolazi Pomazanik.
Druga je anelova rije jo sloenija i zato bogatija sadrajno.
Prevesti se ne moe. Oblikom je vokativ pasivnoga participa perfekta
enskoga roda glagola koji u korijenu sadri rije milost i uz to je
nainom kako zavrava glagol punine. Vokativom je izraeno da aneo
u svojoj rijei vidi Marijino ime. Pasiv kae daje Marija od Boga stekla
ono to je sadrano u njezinu imenu iz L k 1,28. Perfekt naznauje da je
Marija u sebi trajno ono to je pohranjeno u anelovu nazivu. U z m u li
se u obzir nae primjedbe, smjeli bismo kazati da je Marija Boja
odabranica koju je Bog trajno ispunio svojom ljubavlju, naklonou i
125

milou. Marija je Boja miljenica. Izmeu svih je povlatena. To se

vidi otuda stoje Bog upravo nju odabrao da bude Kristova majka. Tako
se ostvaruju vjekovna obeanja. Zato aneo Mariji javlja da se veseli
i raduje.
Iz Lukina evanelja takoer navodimo L k 1,38. T u Marija
izgovara svoj slavni i ponizni neka mi bude. Poznato je teoloko
tumaenje Marijinih nezaboravnih i presudnih rijei. Bog potuje i
priznaje ljudsku slobodu. Samo je slobodni ovjek pravi ovjek. Stoga
se trai Marijin slobodni pristanak. A l i teolozima se Marija u asu
slobodnoga odgovora anelu ukazuje predstavnicom, zamjenicom i
zastupnicom cijeloga ljudskoga roda. Po Mariji ovjeanstvo slobodno
pristaje na Utjelovljenje.
Z a pisca etvrtoga evanelja drimo najznaajnijim to je Isusovo
zemaljsko djelovanje uokvirio Marijinim likom: Iv 2,1-12 i Iv 19,25-27.
U K a n i je Marija isposlovala dobro djelo. To se usjeklo u kransku
svijest. Vjernici su se u svojim potrebama utjecali Mariji sigurni u
uspjeh. Svoje su pouzdanje temeljili na zgodi iz Kane Galilejske. Po Iv
19,25 kod Isusova je kria stajala njegova majka. Jasno je da za
evanelistu kri oznauje spasenje i otkupljenje. Prema tome, Marija
je uz Krista kada ostvaruje djelo radi kojega je bio na svijetu. Polazei
od Iv 19,25 teolozi razmiljaju Marijinoj ulozi u povijesti spasenja. U
Iv 19,26 pie da je Isus na umoru ueniku kojega je ljubio Mariju
predao za majku. Taj je uenik za Mariju sin. Lako je ovdje rei da
Isus na samrti vodi brigu osobnome dobru svoje Majke. To je
prirodno i posve razumljivo. A l i teolozi zapaaju da je uenik koji je
kao sin Mariju kao majku uzeo u svoju kuu (Iv 19,27) oznaen kao
uenik kojega je Isus ljubio. Otuda teolozi zakljuuju da je Marija
majkom svakome pravome Isusovu ueniku. Svaki je uenik koji ljubi
Uitelja Marijin sin.
Ovaj kratki biblijski marioloki umetak zavravamo upozorenjem
na Otk 12,1-6. Postoji cijeli niz teologa koji u eni toga ulomka
raspoznaju Djevicu Mariju. U z uvjet da je njihovo tumaenje tono
ispostavilo bi se da je Marija nazona u cijeloj Bibliji: od Post 3,15 do
Otk 12,1-6. To bi znailo da je Kristova Majka prisno povezana s
povijeu i dogaajima koji su ljudima urodili spasenjem. Stoga je
prirodno to su Oci ve od Justina muenika u svoja teoloka
razmiljanja uveli lik svete Bogorodice.
126

OSMO

POGLAVLJE

SVETI P E T A R
1

Istina je da se ve koncem etvrtoga stoljea ) stala isticati naroita

Petrova uloga u Crkvi. Ipak ju je malo tko onoliko cijenio u ranijem
otakome razdoblju kao upravo Leon V e l i k i . Po Leonu, Petar je trajno
nazoan na svojoj rimskoj stolici. T u vri ulogu koju je obnaao meu
apostolima. Leon posebice naglaava da je on Petrov batinik. K o d
toga polazi od rimskoga pravnog poimanja batinika. U rimskome
pravu batinik u svemu naslijeuje prava i dunosti svoga prethodnika.
U tome nema nikakve promjene. Predasnik i dalje ivi u batiniku.
Postoji pravna istovjetnost izmeu preminuloga i nasljednika. Stoga i
Petar sa svim svojim ovlastima trajno ivi u rimskome prvosveeniku.
Petar i njegov nasljednik posjeduju ista prava i dunosti. Jasno je da
Leon smatra da svetou nije sposoban dosegnuti razinu Petrova
uzdignua. Zato kae da je nedostojni Petrov batinik i nasljed
nik. )
2

Po Leonovu sudu, sredinji i najvaniji vjerniki dogaaj u Petrovu

ivotu donosi M t 16,16. Sve to je Petar stekao dobio je onom
vjeroispovijeu koju je Bog Otac nadahnuo Petrovu apostolskome
srcu. Petar se tada osposobio nadii sve nepostojanosti ljudskih
miljenja. T a k o e r je tom zgodom zbog svoje vjeroispovijesti dobio na
1) povijesti tovanja sv. Petra u ranome kranstvu, usp. M . RIGHETTI, Manuale, II, 342-352.
2) Usp. H . F R O H N H O F E N , Petrus, 212-222; Forma, 208-217; V . M O N A C H I N O , Patrocinio, 7596; W. U L L M A N N , Leo, 25-51; Ph. A . M c S H A N E , Romanitas, 109-125.130-147; .
C A P E L L E , Life, 95-96.

127

poklon kamenu vrstinu koju ne mogu razbiti nikakvi udarci. )

Uostalom, sami se Krist zasebnom skrbi brinuo za Petra i osobno se
molio za Petrovu vjeru. To se dobro vidi iz L k 22,31-32.
4)

Leon napominje da sama otajstva Petrovih naziva ) bjelodano

pokazuju koji je Petrov odnos prema Kristu, C r k v i , kranskome puku i
njegovome vlastitome nasljedniku. Petar je temelj, vratar nebeskoga
kraljevstva, vrhovni sudac. O n je prvak, voa, pastir. Petar je
kolovoa, predvodnik. Z a r e e n je prije svih ostalih. Petar je svojim
propovijedima ustanovio Crkvu. O n je uva slobodnom od svake
zablude. ^ Petar se stavlja kao ogled svim crkvenim ravnateljima.
O n je meu svim biskupima primas. to se daje drugim biskupima,
na njih ne prelazi bez Petrova udjela. I apostoli su po Petru stjecali
to su dobivali jer je Petar prvi u apostolskome dostojanstvu. Petar
ne naputa primljeno crkveno kormilo. ) Petar nikada ne gubi jakost
koju je neko primio. ak ono to mu je povjereno kao dunost sada
ostvaruje punije i monije. Sve svoje dunosti i brige u djelo provodi
u onome i s onim koji ga je proslavio. ) To je Krist.
6

Petar je samo jedan na itavome svijetu. Samo je on odabran.

Krist ga je stavio na elo pozivu svih naroda, svim apostolima i svim
dijelovima Crkve. U Bojemu narodu ima mnogo biskupa i puno
pastira. Ipak u Crkvi svima zapravo ravna Petar. Bog se udostojao
tome ovjeku udijeliti veliki i udesni udio na svojoj moi. ) Krist je
Petru dao veliku mo i zato ga postavio za prvaka itave Crkve. )
Leon smatra da ne postoje nikakvi crkveni predjeli gdje ne bi Petrova
skrb bila upraviteljicom. To mora svatko znati. To spada na slavu
svetoga Petra. Tome nitko ne smije biti zavidni procjenitelj. )
9

10

11

Leonu je nadasve drago utvrditi Petrov odnos prema rimskome

biskupskome sjeditu. ) R i m je Petrova biskupska stolica. Petrova vlast
ivi na njegovoj stolici u R i m u . Petar je predvodnik te stolice. O n
ne prestaje biti na elu svoje stolice. Leon dri da on zamjenjuje
12

3)
4)
5)
6)
7)
8)
9)
10)
11)
12)

3,3.
4,3.
3,3.
16,6.
3,3; 4,2; 4,3.
3,3.
4,2.
4,4.
5,4.
2,1; 3,3.4; 4,4; 5,4; 5,5.

128

Petra. O n mu je takoer nasljednik. T o , kako ve rekosmo, znai da

u Crkvi ima ista prava kao i Petar. Petar djeluje po Leonu. A l i je Leon
svjestan da je Petrov nedostojni i nedorasli nasljednik. To
ukljuuje da se osobnim svojstvima ne moe mjeriti s Petrom kojemu je
pravnom snagom i jednak i dorastao. Leon se nada i vjeruje da se Petar
na poseban nain u svojim molitvama kod Boga utjee za svoga
nasljednika.
13

Red je napokon dodati ) Leonovo vrsto osvjedoenje da je Petar

uvijek prisutan kad se vjernici okupe na molitvu u njegovoj bazilici.
Leon jasno izrie da Petrov moni zagovor, utemeljen na njegovu
dostojanstvu, pomae da Bog uslii vjernike pronje. Petrove su
zasluge najbolje jamstvo da e Bog usliiti vjernike. Stoga se vjernici
moraju utei Petru. Petrova se pomo osjea i doivljuje. Petar trajno
moli za vjernike i za njih bdije kao straar i pastir. U tome je pouzdan i
neumoran.
Povijest svetakoga tovanja i vjernikoga utjecanja svetakim
zagovorima u ovome trenutku nije nam poblie poznata. Dosada
itajui otake spise nismo neposrednije nailazili na taj predmet. Stoga
smo bili iznenaeni Leonovim govorima Petrovoj zagovornikoj ulozi
kod vjernike molitve. Jamano je takvo isticanje Petra kao zagovor
nika kod Boga dobrano pridonijelo da se u Crkvi ustalilo osvjedoenje
u moni zagovor svetih mueva i ena. Sveci dokazuju ivotom da je
evanelje ostvarivo i da nije tlapnja. O n i su zreli plod milosti kroz
osobno htjenje. Razlog su to se Crkva od sebe smije nazivati svetom.
Sveci pozivaju da ih nasljedujemo, ali nas takoer zagovaraju u naim
molbama. N a koncu e se tono vidjeti koliko smo dugovali svetima iz
opinstva svetih. U tome okviru treba promatrati i Leonove naznake
Petru u opoj crkvenoj zajednici.

13) 12,4; 13; 15,2; 16,6; 17,4; 19,3.

129

DEVETO

POGLAVLJE

NAPOMENE VEZANE
UZ NEKE SAKRAMENTE

Iskonsko i prapoetno znaenje ) rijei ni do danas se

nije posve razjasnilo. Razlog je tome taj to se ne moe sa svom
sigurnou utvrditi korijen iz kojega se rije oblikovala. Rije se
svakako sastoji od i dodatka . S obzirom na redovito se
upozorava na . Taj glagol znai zatvoriti i to u prvome redu usta
ili oi. A l i neki istraivai rije izvode iz sanskritskoga mu
to znai uzeti ili ukrasti. Dodatak esto susreemo kod
imenica koje naznauju mjesto gdje se obavlja kakva radnja i sredstvo
da se postigne neki cilj. U svakome sluaju, korijen rijei jo
uvijek ostaje tajnovita nepoznanica.
Temeljno je i profano znaenje rijei tajna. Sve to je
skriveno uroenoj ljudskoj spoznaji oznaava se rijeju .
Zato joj je obujam veoma irok i gotovo neomeiv. Rije je rado rabila
grka knjievnost na svim svojim razinama i kroz sva vremena. Gdje
god je G r k naiao na neto to je prirodno sakriveno i to nije mogao
dokuiti svojom ljudskom pameu W z v a o je .
U datome trenutku ) rije poprima metaforiko
znaenje. Posebice ga je njegovao Platon. Zanimljivo je da je grku
rije u mnoini metaforiki upotrebljavao i Ciceron. Slijedei je korak )
3

1)
2)
3)
4)

Usp.
Usp.
Usp.
Usp.

B O R N K A M M , , 810; . P R U M M , Mysteres, 1.
. PRIJMM, Mysteres, 1; A . M I C H E L , Sacrements, 486.
K. P R U M M , Mysteres, 1.
A . M I C H E L , Sacrements, 486; Mystere, 2586.

131

u razvoju znaenja rijei kada prelazi na religiozno

podruje. Tada oznauje nauk i obred koji je dostupan samo malenome
broju upuenika. Stoga se ini tonom definicija koju za rije
itamo ^ u Teodoreta Cirskoga koji kae da je ono to je
svima nepoznato izuzevi upuenike.
Sveto pismo rije rabi u svjetovnome smislu kada
govori raznovrsnim tajnama, ali je rije kudikamo ee religiozno
obojena. esto biblijski pluralni oblik rijei oznaava ) tajni poganski
kult. Inae se u oba Zavjeta rije ita neto vie od etrdeset
puta. Znaenja se rijei dadu svesti na nekoliko osnovnih smjernica i
odrednica ) koje su izvedene od praiskonskoga znaenja. Tako je
tajni Boji naum da svijet spasi po Isusu Kristu. Sada je ta
tajna objavljena. Sadraj je osnovne propovijedi u Crkvi kroz sva
stoljea. A l i je takoer skroviti smisao neke ustanove,
imena, zbilje ili izvjetaja koji se nalazi u Bibliji. T a k o e r
moe oznaavati stanovito skrovito djelovanje koje jo nije poznato.
Biblija rije jo ne primjenjuje na posveene obrede koji primaoca
posveuju.
5

6)

samo odabrani i dostojni. Zakletva je na zastavu neto kao novakovo

uvoenje u sveanu i svetu vojniku slubu. Rije je donekle inu
kojim se redov upuuje u vojnike tajne i posveuje. )
Rije sacramentum u kranskome je rjeniku postala svojim
znaenjima veoma bliska grkoj rijei misterij. esto su se te rijei
sadrajem poistovjeivale. To ipak ne znai da rije sacramentum nije
posjedovala svoj odvojeni, dugi i zamreni razvoj m e u latinskim
kranskim spisateljima. ) N a kraju e prevladati teoloko znaenje.
Rije e oznaivati kranske sakramente koji posveuju i uvode u
vjerske tajne.
10

11

Crkveni e pisci dugo upotrebljavati rije misterij u obinome,

profanome i biblijskome smislu. Valja ekati Klementa Aleksandrijskoga i Origena da se primjete prvi znaci isto teoloke uporabe . T a e
dva aleksandrijska uitelja prvi poeti rije misterij primjenjivati na
kranska vjerovanja i vjerske ine praktinih oblika. )

Ulje i balzam
Ovdje se zbog obredne primjene elimo sjetiti uloge i znaenja ulja
za drevni Istok ukljuujui predjele nastanjene starozavjetnim biblij
skim narodom. Maslina koja daje ulje drala se u davno doba u
naznaenim prostorima jednim od najkorisnijih stabala. Kada maslina
rodi, to se smatralo velikim Bojim blagoslovom. Izostanak se
maslinova uroda uzimao za Boju kaznu i prokletstvo. V e l i k i je posjed
maslina bio veliko blagostanje. Tko ne posjeduje maslina, siromaan je
ovjek. Ulje je pripadalo u osnovnu ishranu. Prodavalo se i bilo
plateno sredstvo. Ulje je snailo i obnavljalo ljudske sile. U z tu
osnovnu vrijednost, ulje je imalo druge brojne uloge.

Sacramentum
Latinska rije sacramentum u temelju ima dva osnovna znaenja:
pravno i vojniko. U pravu se sacramentum pojavljuje na sudu. Kada se
vodi parnica sacramentum je novac koji stranke stavljaju u javnu
riznicu. Tko parnicu izgubi, novac mora ostaviti u dravnoj blagajni.
Taj se novac upotrebljava za potrebe javnoga kulta. Stoga se smatra
posveenim boanstvu.
U vojnikome rjeniku sacramentum je zakletva kojom se redov
zaklinje da e vjerno i odano sluiti svojoj domovini. Zakletva se vri
pred slubenom osobom. To je bio sveti in. M o g l i su mu prisustvovati
5)
6)
7)
8)
9)

132

P G , 82,
Usp. A .
Usp. .
Usp. A .
Usp. A .

180B.
MICHEL,
PRUMM,
MICHEL,
MICHEL,

Mystere, 2586; . P R U M M , Mysteres, 174.

Mysteres, 174.
Sacrements, 486.
Sacrements, 486-487.

Ljudi su rado tijelo pomazivali uljem. Izuzetak je bio samo kada su

se nalazili u koroti ili su se posvetili postu i pokori. Tijelo se pomazivalo
iz vie razloga. Vjerovalo se da ulje tijelu daje snagu i svjeinu. Po ulju
tijelo stjee naroiti sjaj. ovjek se osjea veselo i razdragano. Ulje titi
od jakoga suneva djelovanja. Namazanost uljem odaje sveano
raspoloenje. Gosta se astilo kada mu se nudilo ulje i njim ga se
pomazalo. To je traila redovita i uobiajena uljudnost na snazi u onim
vremenima i krajevima.
Posebice su se portai pomazivali uljem. Tako su stjecali gipkost i
izdrljivost. Ulje prodire u kou i ostavlja trajniji znak. ak je bilo
n a r e e n o da se u javnim kupkama u vodu dodavalo ulje. Ipak se ulje
naroito rabilo u medicini. U ono vrijeme lijenitvo nije zamiljivo bez
ulja. Stari su vjerovali da ulje isti, blai i ozdravlja. Stoga se ulje
izlijevalo na sve vrste rana i ozlijeda.
10) Usp. J. F I N K E N Z E L L E R , Sakrament, 220-221; B O R N K A M M , , 833; A . M I C H E L ,
Sacrements, 488.
11) Usp. A . M I C H E L , Sacrements, 488-494.

133

Jasno je da je ulje sluilo kao sredstvo rasvjete. A l i se takoer

upotrebljavalo da otjera zle moi mraka i tame. Ljudi su smatrali da
svjetlo od ulja razgoni mrane sile to ovjeka strae i nanose mu razne
jade i nevolje. Ulje se susree i kod postupanja s preminulima. Tijelo se
umrloga mazalo uljem da ga ulje uva od neposredne i potpune
raspadljivosti. Pomazano tijelo nee smjesta sasvim istruniti i prijei u
prah i pepeo. Nadgrobni su se spomenici mazali uljem kao i kipovi
posveeni boanstvima. )
12

13)

Znaajno je da je ulje na Istoku u drevna vremena sastavni dio

rtvenih prinosa i prikazanja razliitim boanstvima. Ulje slui da se
pripremi jelo koje e blagovati boanska bia i tako se odrati na ivotu.
A l i ulje se takoer naprosto izlijevalo kao rtva prinesena u ast raznim
boanstvima. Vjerojatno su se vladari pomazivali uljem kao i sveenici.
lanovima se misterijskih religija ) uljem pmazivalo lice i oi.
14

15

Pomazivanje uljem kao religiozni in ima veliko znaenje ) i u

Starome zavjetu. Ulje je trebalo proeti osobu ili predmet koji na
zaseban nain slui Bogu. idovski su se kraljevi pomazivali kod
ustolienja i preuzimanja vladarske slube. Pomazan je bio i V e l i k i
sveenik. Budui opi izbavitelj nosio je naziv Pomazanika. Vjerojatno
se u drevnome Bojem narodu pomazivalo nie sveenstvo kao i
slubeno priznati proroci.
Spomenuli smo da se u drevno doba pomazanje uljem otklanjalo za
vrijeme posta. Zanimljivo je da Krist od svojih uenika trai da napuste
taj obiaj. O n kae da njegov uenik mora namazati glavu (Mt 6,17)
kada posti. Apostol se Pavao u 2 K o r 1,21 slui rijeju pomazali. Ivan
u 1 Iv 2,20 biljei imenicu krizma. Rije krizma moe oznaavati
ulje i sami in pomazanja. Ipak ostaje nejasno ) da li su se krani
u okviru Novoga zavjeta tjelesno pomazivali uljem koje bi se radi svete
uporabe posveivalo i blagoslivalo.

Prvi m e u drevnim kranskim piscima pomazanje spominje Teofil

Antiohijski. ^ Pri tome je vjerojatno rije ) pomazanju u sklopu
krsnoga obreda. To se pomazanje u ono doba shvaalo kao znak
dubokoga djelovanja Duha Svetoga u kranskoj dui. Teofil zapravo
tumai zato se Kristovi vjernici nazivaju kranima. Odgovor je da
se zato tako zovu jer se pomazuju Bojim uljem. N e k i su kuali
nijekati da se tu misli na istinsko pomazanje uljem, ali svoju tvrdnju
nisu bili sposobni temeljitije ukrijepiti.
Z a nae je izlaganje takoer vaan Irenej. U njega itamo jedan
odlomak ) gdje se pomazanje vee uz balzam kojemu emo kasnije
rei koju rije. Isto tako Irenej opisuje nain kako se vri kransko
pomazanje. )
Pomazanje posebice esto spominje Klement
Aleksandrijski.
ak nije iskljueno da kod toga ima pred oima naroito darivanje
Duhom Svetim to se redovito u kasnije vrijeme vee uz sakrament
potvrde. Klement kae da vjernik prima neraspadljivo pomazanje i
da miomiris toga pomazanja ostaje zauvijek. Dua koja primi
pomazanje sama po sebi klie od veselja. U njoj prebiva D u h
Sveti. To je raduje i usreuje. Svakako Klementa Aleksandrijskoga
smijemo uzeti za svjedoka da se u njegovo doba u aleksandrijskoj
kranskoj zajednici ve duboko uvrijeio obiaj obrednoga kran
skoga pomazanja.
Origen je esto govorio ) pomazanju. Zanimljivo je da izrijekom
kae ) da se krtenici pomazuju vidljivom pomau. Origen to
pomazanje dovodi u svezu s darom Duha Svetoga. Po tome se
pomazanju uspostavlja boravak Duha Svetoga u nama.
Tertulijan takoer u vie navrata ) spominje pomazanje. ) O n ga
povezuje s krsnim inom. To se pomazanje vri blagoslovljenim
uljem im krtenik izie iz krsnoga vrela. Pomazanje posjeduje
17

19

20

2V>

22

23

24

25

16

12) Usp. H . S C H A U E R T E , Ole, 1144; B. L O W E N B E R G , Ole, 1143-1144; F. C A B R O T , Huile,

2777-2778; E . C O T H E N E T , Onction, 789; J. COPPENS, Confirmation, 131-132; . COTHENET, Onction, 702-717; . SCHLIER, , 460-470; . SCHLIER, ', 230-232.
13) Usp. . C O T H E N E T , Onction, 702-716.
14) Usp. H . S C H A U E R T E , Ole, 1144.
15) Usp. J. COPPENS, Confirmation, 132; . C O T H E N E T , Onction, 790-794; E . C O T H E N E T ,
Onction, 701.717-725; F. MUSSNER, Salbung, 250.260.
16) Usp. F. MUSSNER, Salbung, 259-260.

134

17) AdAut 1, 12; PG, 6, 1040.

18) Usp. P. B E R N A R D , Chreme, 2396; J. WOLINSKI, Onction, 801-802; P. G A L T I E R ,
Imposition, 1358; G. B A R E I L L E , Confirmation, 1028; J. COPPENS, Confirmation, 132.
19) P G , 7, 667.614-615.
20) Usp. G. B A R E I L L E , Confirmation, 1028; P. B E R N A R D , Chreme, 2396; J. WOLINSKI,
Onction, 802-803.
21) P G , 7, 696; PG, 8, 368.1325; PG, 9, 452. Usp. J. COPPENS, Confirmation, 132; P. De PUNIET,
Confirmation, 2525; J. WOLINSKI, Onction, 805-806.
22) Usp. G. B A R E I L L E , Confirmation, 1037; P. B E R N A R D , Chreme, 2316.
23) P G , 14, 1038; PG, 12, 284.472.508; P G , 13, 811-812.
24) PL, 2, 262; PL, 1, 1206-1207; PL, 2, 353. Usp. De bapt 7; Apol 3.
25) Usp. J. COPPENS, Confirmation, 132; P. B E R N A R D , Chreme, 2396; P. G A L T I E R ,
Imposition, 1359; G. B A R E I L L E , Confirmation, 1038.

135

starozavjetnu pozadinu i pripravu. Tertulijan ima pred oima starozav

jetno pomazanje za sveeniku slubu. Vjerojatno tim povezivanjem
eli rei da po svome pomazanju krani stjeu udio na Kristovoj
sveenikoj ulozi. To pomazanje duu posveuje i krijepi. Tertulijan
inae smatra da je obred ovoga pomazanja ustanovio sami Krist. Rije
je ulju kojim Krist pomazuje svoje. Po tome ulju vjernik postaje
pomazanik i zato se naziva kranin. To je pomazanje vlastito za obine
i redovite Kristove vjernike. Tako ve Tertulijan bjelodano svjedoi da i
afriko kranstvo pozna obred pomazanja blagoslovljenim uljem. To
pomazanje Tertulijan vee uz vjerniko sveeniko obiljeje i njime
tumai kransko ime.
Hipolit kratko saima ) svoj sud kranskome pomazanju uljem.
To pomazanje dolazi poslije krtenja. Ono na neki nain vjernike
zaodjeva u snagu Duha Svetoga. Tako D u h sveti posredstvom
bogoslunoga ina ) kao boanska sila utvruje pomazanoga kra
nina. Zavrijeuje navesti i Ciprijanovu reenicu ) ulju. Ciprijan jasno
istie ^ kako je nuno da se pomae tko je krten. Samo onaj moe
biti Boji pomazanik tko je primio ulje i pomazanje. Optat
Milevitanski veoma je kratak ) u svojoj izreci. Po njemu, ulje slui da
se pomau novokrtenici. Njima se tako udjeljuje D u h Sveti.
Kranin se naziva pomazanik. Ulje ima tako veliku mo ) jer sadri
Kristovu snagu.
Pacijan Barcelonski d r i
da su apostoli ustanovili obred
pomazanja. O n ulje naziva pomau Duha Svetoga. Vjerojatno je
htio kazati ) da snaga toga pomazanja potjee od Bojega Duha i da
ono poklanja dar Duha Svetoga. Pacijan kae da se pomazanjem
ulijeva D u h Sveti.
iril Jeruzalemski esto i veoma uzvieno slavi ) ulje kojim se
pomazuje kranin po izlasku iz krsnoga zdenca. To ulje ) nije obino
ulje. iril ga naziva , i . V e l i k i je i

milosrdni Kristov poklon. iril kae da je to ulje znak pomazanja kojim

je bio pomazan sami Krist. U tome se ulju nalazi boanska djelatna
mo. To je ulje razlog to se vjernik naziva pomazanikom ili
kraninom. Ono daje snagu da kranin moe ivjeti dostojno svoga
kranskoga imena. iril to ulje povezuje s posebnom nazonou
Duha Svetoga u vjerniku. Pomazanoga kranina D u h Sveti prosvjetl
juje, posveuje i oivljuje. iril ovo pomazanje dovodi u svezu sa
starozavjetnim pomazanjem vladara i sveenika. Zacijelo time daje na
znanje da i kranin ovim pomazanjem stjee udio na Kristovu
sveenitvu i njegovoj vladarskoj asti i dostojanstvu.

26) P G , 10, 693.777.

27) Usp. P. De PUNIET, Confirmation, 2526; J. VVOLINSKI, Onction, 806; G. B A R E I L L E ,
Confirmation, 1038.
28) Usp. P. G A L T I E R , Imposition, 1358; P. B E R N A R D , Chreme, 2396.
29) Ep 70,2.
30) PL, 11, 972.1090.
31) Usp. G. B A R E I L L E , Confirmation, 1031; P. G A L T I E R , Imposition, 1358; P. B E R N A R D ,
Chreme, 2411.
32) Usp. P. B E R N A R D , Chreme, 2397; G. B A R E I L L E , Confirmation, 1039.1032.
33) PL, 13, 1057.1062.1093.
34) P G , 33, 1088-1089.1092-1093.
35) Usp. G. B A R E I L L E , Confirmation, 1032.1037; P. B E R N A R D , Chreme, 2397.

36)
37)
38)
39)
40)
41)
42)
43)
44)
45)
46)
47)

26

27

29

31

36

Ambrozije Milanski svjedoi ) da se u njegovoj kranskoj

zajednici pomazanje obavlja kod izlaska iz krsne vode. Z a nj je to
pomazanje znak velike milosti. Po njemu krtenici postaju kraljevi i
sveenici. )
37

38

Kranski pjesnik Prudencije bez okolianja biljei ) da se obred

pomazanja uljem nalazi u itavome kranstvu. O n ga naziva vjenim
uljem. ) Jeronim u svojim spisima ) zapaa da se bez ulja koje on
naziva krizmom ne smije pristupiti krtenju. ) Spominjemo da je
Maksim Turinski govorio ) ulju posveenja, a Salvijan koji je
prodiio Marseille crkvenome ulju. )
39

40

41

42

43

32)

33

34

35

136

Veoma vani i poznati sabor odran u gradu Orange g. 441.

spominje ) da se mora obaviti pomazanje uljem. Papa Inocent I.
naznauje ) da pomazanje uljem ve pripada sveopoj crkvenoj
predaji. Laodicejski sabor ) proslavljen g. 370. ulje to se rabi kod
kranske inicijacije naziva sveanim nazivima svetim uljem i
nebeskim uljem. Opi crkveni Carigradski sabor iz g. 381. rabi naziv
sveta pomast. )
44

45

46

47

PL, 16, 398.

Usp. G. B A R E I L L E , Confirmation, 1032; P. B E R N A R D , Chreme, 2397.
Usp. P. B E R N A R D , Chreme, 2397.
PL, 60, 50.
PL, 23, 165.
Usp. P. G A L T I E R , Imposition, 1358.
Usp. PL, 57, 778 i P. B E R N A R D , Chreme, 2398.
PL, 53, 58 usp. P. B E R N A R D , Chreme, 2398.
Usp. P. G A L T I E R , Imposition, 1358.
PL, 20, 554, Usp. P. B E R N A R D , Chreme, 2397.
Usp. P. B E R N A R D , Chreme, 2397.
Usp. P. B E R N A R D , Chreme, 2397.

137

Po sudu azili] a Velikoga ^ inicijacijsko kransko ulje potjee od

samih apostola. ulju je inicijacije naroito temeljito razmiljao
Augustina
Tragove toga razmiljanja ^ nalazimo u njegovim brojnim
djelima. Augustin rado doziva u pamet da pomazanje pripada svim
kranima koji se nazivaju pomazanicima jer se svi pomazuju.
T i m pomazanjem vjernici postaju lanovi Kristova tijela. Tako stjeu
kraljevsko i sveeniko dostojanstvo. Krani se pomazuju tjelesno
zbiljskim uljem. A l i to vidljivo pomazanje ima nevidljivo djelovanje.
Zato Augistin govori duhovnome pomazanju, Kristovu ulju i
ulju spasenja. U otajstvu pomazanja postoji snaga koja je
nevidljiva. Augustin zapravo ima pred oima Duha Svetoga kojega
predstavlja ulje to posveuje vjernike. Ulje gori, grije i svijetli. Stoga je
znak Duha Svetoga koji je boanski ar, toplina i bljesak u
pomazanikovoj dui
50

5 1 )

Ildefonso Toledski uglavnom preuzima

ve utvreni i ustaljeni
nauk i nain govora ulju. Po njemu, krtenik poslije krtenja pristupa
svetome pomazanju. To je Kristovo pomazanje. Vjernik se tom
zgodom pomazuje Bojim Duhom. Odsele je pomazanik. Smije se
zvati kraninomjer to je i u samome sebi. Izidor s kojim na Zapadu
zavrava otako doba kratko saima i prenosi buduim naratajima ^
prethodni nauk i izriaje. Spominje grki naziv krizma i latinski
unctio. To pomazanje Izidor naziva pomazanjem koje prua
posveenje jer je u njemu na djelu D u h Sveti. Isto pomazanje
omoguuje vjerniku da se naziva i da u sebi bude pomazanikom. T u
je takoer izvor injenici to su krani sveeniki i kraljevski puk.
Inicijacijsko ulje posveuje itavu Crkvu.
52

Govorei openito ulju pred oima nam je lebdila injenica da se

ulje iroko rabi u kranskome ivotu. A l i dok smo nizali rana
svjedoanstva birali smo svjedoke koji su razmiljali ulju koje se kao
znak primjenjuje kod kranske inicijacije. Pri tome se nismo pitali na
koji se dio te inicijacije odnosi dotina drevna izreka. Budui da se ulju
dodavao balzam, drali smo zgodnim i njemu kazati nekoliko rijei.
48) P G , 32, 188. Usp. P. B E R N A R D , Chreme, 2397.
49) Usp. P. B E R N A R D , Chreme, 2398.2411; G . B A R E I L L E , Confirmation, 1039; P. G A L T I E R ,
Imposition, 1358-1359.
50) P L , 38, 1100.1225-1299; PL, 40, 693; PL, 42, 1093; PL, 35, 2002.2004; PL, 36, 200.
51) PL, 96, 162. Usp. P. G A L T I E R , Imposition, 1360.
52) PL, 82, 256; PL, 83, 823. Usp. G . B A R E I L L E , Confirmation, 1039; P. G A L T I E R , Imposition,
1359.

138

Latinska rije balsamum i grka oznauju biljku i njezin

miomirisni sok. T a se tekuina u drevnome rimskome, grkome i
istonome svijetu raznovrsno upotrebljavala. Balzam se primjenjivao
kod lijeenja jer se smatralo da ranu isti, vida i ublauje boli. T a k o e r
se balzam rado rabio u kozmetike svrhe. To se posebice odnosi na
svadbene sveanosti, pogreb i aenje tijela preminuloga. ini se da se
balzam upotrebljavao i u poganskome kultu.
Rije balzam itamo u Starome zavjetu. T u uz obino znaenje
posjeduje slikoviti smisao. Balzam je kao tekuina ugodna mirisa
znamen vrlina koje prate mudra ovjeka. N a novozavjetnim se
stranicama balzam ne susree. Ipak je naao o d r e e n o mjesto u
kranskim obredima. Mijeao se s uljem pomazanja. M e u kranima
balzam ima prvenstveno preneseno znaenje. Balzam je znak da ulje
pomazanja otklanja zadah koji je kao gnusobu i neistou prouzroio
grijeh. Balzam je takoer znak ozdravljenja pruena u sakramentu.
Balzam titi od duevne raspadljivosti i trulei. T a k o e r oznauje i
oituje miris steenih kreposti koje slijede i rese pomazanika.
53)

U istonome kranstvu od petoga stoljea unaprijed susreemo

izriaj sveto miomirisno ulje ( ). Rije je ulju
pomijeanu s razliitim sokovima to daju ugodan miris. Zapadnjaci su
za to upotrebljavali rije chrisma koja iskonski oznauje svaku tvar koja
slui kao sredstvo pomazanja. Ponekada je istoznana s rijeju ulje. O d
estoga se stoljea obrednome ulju na Zapadu dodavao samo balzam.
Sastojak je blagosivao biskup.
54)

Pokora
Leon V e l i k i redovito ui svoje vjernike da im svakodnevne grijehe
oprata darovana milostinja, otputena uvreda, osobni post i molitva
Oenaa. Znameniti lankopisac ispovijedi u teolokome rjeniku u
koji imamo veliko povjerenje k a e da Leon ne spominje pokorniku
ispovijed kao ono to oprata grijeh. Vjerojatno je autor mislio kazati
da Leon u svojim Govorima ne stavlja pred vjernike javnu pokoru
kojom se u ono doba kao nunim preduvjetom dobivalo oprotenje
tekih prijestupa. U z a sve potivanje autorova suda, osobno ga ne
m o e m o dijeliti. Istina je da Leon u Govorima ne raspravlja
55)

53) Usp. P. SIFFRIN, Balsam, 1212; L . K R E S T A N , Balsam, 1153-1157.

54) Usp. L . K R E S T A N , Balsam, 1156; P. SIFFRIN, Balsam, 1212; Ph. HOFMEISTER, Chrisam,
1094.
55) Usp. . V A C A N A R D , Confession, 853.

139

neposredno i due nainu kako se u njegovo vrijeme obavljala javna

pokora. A l i ne moe biti sumnje da on taj obred pozna i da ga u
Govorima navodi. Jamano je Leonovim sluateljima bio tako dobro
poznat da Leonu nije trebalo da se na njemu opirnije zaustavlja.
Sveti

red

Leon V e l i k i nije temeljitije razglabao dogmatsku stranu svetoga

reda. U tome se smislu jedva to vrijednijega nalazi u njegovim spisima.
O n red nadasve promatra iz kuta stege i propisa. Red naziva
sakramentom ) iako poblie ne kae to to zapravo znai. Sveti red u
bitnome obuhvaa akonski, sveeniki i biskupski red. Taj se sveti red
dijeli i prima susljedno. ) Inae Leon priznaje veliinu i uzvienost
svetome redu. R e d prati celibat. )

DESETO

POGLAVLJE

56

57

58

59

Leon se dosta ivo zanimao ) za nain kako se najprikladnije

odabire biskup. U tu je svrhu ostavio nekoliko znamenitih tvrdnja
dugorone vrijednosti. Leon je mislio da biskupa u strogome smislu
rijei bira kler. Ipak da netko bude regularno izabran treba pitati cijeli
vjerniki puk. Leon k a e da svi moraju izabrati onoga koji e svima
biti na elu. Izriaj svi obuhvaa Boji narod i kler. N a pravo naroda
spada zahtijevati i traiti da netko bude odabran za biskupa. Puk je
pozvan svjedoiti da li je dotini dostojan da bude biskup. Narod
pristaje na biskupski izbor. Leon tvrdi da se biskupom smatra onaj
koga je traio narod i koga je izabrao kler.
60)

VJERNIKO SVEENITVO
I DOBRA DJELA
U ovome smo poglavlju povezali dvije zbilje kojima Leon V e l i k i
govori odvojeno i koje po sebi mogu ii zajedno, ali i ne moraju.
Vjerniko sveenitvo obuhvaa cjelokupni ivot. Nije mu tue nita u
ljudskome ivotu. Vjernik je sveenik kada u kranskoj zajednici s
reenim sveenikom prinosi jedinu rtvu koju je na kriu prikazao
jedini sveenik Krist i koja se u Crkvi prinosi na nekrvni i otajstveni
nain. A l i u tu sakramentalnu rtvu vjernik kao rtvu unosi sav svoj
ivot. Ipak se moda smije dodati da vjernik po dobrim djelima
praktino u dnevnome ivotu ostvaruje svoje sveeniko obiljeje. To
donekle opravdava naslov ovoga naega poglavlja i njegov sadrajni
raspored.

Vjerniko

sveenitvo

Leon V e l i k i u Govorima u nekoliko navrata spominje vjerniko

kraljevsko sveenstvo. ) Nije posve iskljueno da je to za nj samo
jednostavna slika ). Meutim, ne moe biti sumnje da ta usporedba
duboko zasijeca u kranski ivot. Jasno je da i Leonov govor
vjernicima kao sveenicima prije svega potjee od 1 Pt 2,5 i 9. Cijela se
1

56)
57)
58)
59)
60)

Ep 9, 1; 12, 3; PL, 54, 626.648.

Ep 12, 5; PL, 54, 652.
Ep 14, 4; PL, 54, 672. Usp. A . M I C H E L , Ordre, 1280-1281.
Usp. E . R O L A N D , Election, 2259-2260.
PL, 54, 628.

140

1) 4,1; 24,6.
2) Tako . , Sacerdoce, 201-202.

141

3)

otaka predaja naslanjala na spomenuto mjesto kada je sve vjernike u

Crkvi astila sveenikim nazivom. Radi toga se neto due i iscrpnije s
novijim t u m a i m a zaustavljamo kod 1 Pt 2,5 i 9.
4)

Vjernici se u Petrovu izvorniku obiljeuju rijeima

'
' i .
Rije ' veoma je rijetka. Poznaje samo
starozavjetni grki kao i pisci koji poput Filona ovise Bibliji. Z a nas je
znaajna rije ' Izl 19,6 gdje se govori idovskoj zajednici
koja e jednom postati kraljevstvo sveenika i sveti narod. Oito je
da Petar u 1 Pt 2,5-9 vjeruje da se drevno prorotvo iz Izl 19,6 obistinilo
u novozavjetnoj Crkvi. Djelovanjem Duha Svetoga u krnome inu
davni nagovjetaj u kranstvu postaje prava zbilja.
Pojam 'po
sebi moe oznaavati ulogu i poloaj. Prema
tome, moglo bi se govoriti kranskoj sveenikoj ulozi i djelovanju,
ali i kranima koji su sveenikoga dostojanstva. U svakome pak
sluaju, \
obuhvaa sve krane kao zajednicu, obitelj,
skupinu i l i drutveno tijelo. Krani su kao jedinstvena i nepodjeljena
cjelina sveenici. Time se kranstvo bitno razlikuje od idovstva i svih
poganskih religija. M e u idovima sveenici su jedino A r o n o v i
potomci. K o d pogana sveenici su strogo o m e e n a kasta. U kranstvu,
naprotiv, itava je zajednica sveenstvo.
To se kransko svekoliko sveenstvo oznauje kod Petra kao
', tj. sveto. Time se, dodue, eli kazati da je B o g krane
izdvojio iz svijeta i uzeo za svoju naroitu svojinu, ali se takoer istie
razlika izmeu krana i sveenika poganskih zajednica. Poganski su
sveenici idolopoklonici. aste i tuju kumire. Krani su kao
sveenici zato sveti jer neokaljani stupaju pred Boje lice. Klanjaju
se istinitome Bogu koji ih je odabrao da mu sveto slue.
Novozavjetni krani kao sveta sveenika obitelj prinose, veli
Petar, duhovne rtve. Sveenik je, po nutarnjem ustrojstvu,
prinositelj rtve. Stoga i krani prikazuju rtve jer su sveenici. Ne bi ni
bili sveenici kada ne bi prinosili rtve. A l i kranske su rtve
duhovne. To ima viestruko znaenje. rtva koju prinose krani kao
sveenici nije nalik na poganske i idovske rtve koje su materijalne.
Materijalne rtve vie nemaju duhovnu vrijednost. Moraju se napustiti.
3) Kratki pregled prua N . B R O X , Petrusbrief, 108-110.
4) Pred oima imamo ove: N . B R O X , Petrusbrief, 98-99; 103-107: H . B O L Z - W . S C H R A G E ,
Briefe, 82-84; K. H . S C H E L K L E , Petrusbriefe, 58-59.64-65; C. SPICQ, Epitres, 86.90-92; O.
K N O C H , Petrusbrief, 59-60.63-66; A . F E U I L L E T , Sacrifices, 704-728; J. COPPENS, Sacerdoce,
61-75; L . C E R F A U X , Recueil, 283-315; J. B L I N Z L E R , ',, 49-65; J. H . E L L I O T ,
149.223; J. . D. K E L L Y , Commentary, 80-90.96-98; L . E U Z E N H O E F E R , Opfer, 79-107.

142

Kranske su rtve duhovne ukoliko ih potie D u h i u Duhu se

prikazuju. D u h je kod rtvenoga prinosa bitan. njemu ovisi sve.
Duhovne rtve koje prinosi kranin kao sveenik ukljuuju sjedinjenje
sa rtvom koju je prikazao Krist kao novozavjetna rtva i sveenik. Kao
to je Krist u svoju rtvu stavio svega sebe tako po uzoru na nj mora
postupiti i kranin. U zajednitvu i zajednici s Kristom Bogu prikazuje
sav svoj mukotrpni ivot kao svoju vlastitu rtvu. Sve to prati molitva,
zahvala i blagosivanje Boga.
Isticanje duhovnih rtava u 1 Pt 2,5 vjerojatno ima i obrambeni
prizvuk. Pogani su u Maloj Aziji redovito predbacivali kranima da
nemaju nikakvo bogosluje. Kranska im se liturgija jamano inila
nitavnom i preskromnom. Petar je uzvratio da je itavi kranski ivot
neprestano bogosluje jer je trajni prinos duhovnih rtava.
U 1 Pt 2,9 kao odrednica za ope kransko sveenstvo slui rije
.
Donedavna se neposredno vezala kao pridjev uz sveen
stvo te se kranima govorilo kao kraljevskome sveenstvu.
Krani bi bili kraljevsko sveenstvo. To bi zapravo znailo da imaju
kraljevsko dostojanstvo kao neto od ega se ne moe nita vie
posjedovati jer ono omoguuje neto to je najvie. To je slobodan,
neposredan i prisan odnos prema Bogu. Tako se do najnovijih vremena
poimao Petrov izriaj kraljevsko sveenstvo primjenjen na sve
krane bez iznimke.
Meutim, brojni noviji tumai
iz 1 Pt 2,9 uzimlju za
imenicu. Zamjeuju da se
u tome smislu ita u Starome
zavjetu. U tome sluaju naznauje palau, dvor ili zdanje u
kojemu prebiva, vlada i djeluje kralj. Polazei od toga znaenja krani
bi bili kao cjelina dvor gdje stoluje vrhovni vladar, a to je Krist koji je
njihov jedini istinski Kralj. Nije teko uoiti da se i to tumaenje dobro
uklapa u novozavjetnu kristologiju kojom kao sredite vlada Kristov
naziv koji oznaava vrhovnog gospodara ivota i smrti.
5

Leon V e l i k i pred rimskim je kranima nedvojbeno ) tome

govorio da je Boji narod bez izuzetka kao cjelina uistinu
sveeniki i kraljevski puk. ak je na jednome mjestu naznaio
ime svi preporoeni u Kristu postaju kraljevi i sveenici. Vjernici to
bivaju znamenom kria. N a alost, teko je rei na koje znamenovanje Leon tu misli. Vjerojatno ima pred oima znamenovanje koje se
vrilo kod krtenja. Leon ipak dodaje da vjernici postaju sveenicima
kada ih posveti pomazanje Duha Svetoga. Zato su svi krani
5) 3,1; 4,1.

143

duhovni. Drevne je predaje da se sveenikom postaje pomazanjem.

Leon pak ni ovdje ne kae na koje vjerniko pomazanje misli.
Pretpostavljamo da se pomazanje koje Leon spominje odnosi na
pokrsno pomazanje uz koje se u rana vremena openito u C r k v i vezala
vjernika ast. Tako bi kri vjernicima dao kraljevsko dostojanstvo i
ast, a pomazanje udijelilo sveenitvo. Leon dodaje da vjerniko
kraljevsko i sveeniko odlije nije puki ukras ve da posjeduje i nalae
kraljevsku i sveeniku slubu. Vjernik u djelo provodi svoje
kraljevsko obiljeje kada duh podlae Bogu, a tijelo svojoj dui kao
pravome ravnatelju. Vjerniko se pak sveenitvo sastoji u tome da
se Bogu prikae ista savjest i da mu se s oltara srca prinesu neokaljane
rtve dobrih djela. T a su djela: molitve, postovi i milostinje.
Dobra

djela

Leon se u Govorima doista esto zaustavlja kod pojma dobra

djela. Nije pak nimalo teko zapaziti da tu ubraja molitvu, post i
milostinju. Oito je da se dobrim djelima uspostavlja valjani odnos
prema Bogu, samome sebi i drugim ljudima. To su, vidi se, temeljni
odnosi: B o g , vlastita osoba i na blinji. Dodajmo da pod nazivom
blinji Leon podrazumijeva svakoga ovjeka bez ikakva izuzetka
zbog raznih spona koji ljude m e u s o b n o veu i prepliu.
U Govorima nismo zamijetili podrobnije razmiljanje molitvi, ali
zato Leon tu due razlae vrijednost posta i milostinje. ak je ostavio
nekoliko zasebnih propovijedi prikupljanju milodara koji takoer
slue u milostinjske svrhe. Stoga tome ovdje biljeimo nekoliko
naznaka.
Post
Po Leonu, crkveno opsluivanje posta potjee iz nauka Duha
Svetoga. Leon time, j a m a n o , eli kazati da se post temelji na
biblijskoj objavi koja je nadahnue boanskoga Duha. Post nije neto
lagano i jednostavno. Leon se ne ustruava post nazvati trudom,
rtvom, rtvovanjem i trapljenjem. A l i post se mnogostruko
isplati. Bez njega se ne moe sauvati nevini ivot. Postom se stjee
oienje i ozdravljenje. Bez posta se ne da postii spasenje jer
se samo po njemu m o e m o pribliiti Bogu. U z p o m o se posta
odupiremo avlu. Post je usmjeren protiv grijeha i svih putenih
elja. D o k se tijelo postom uzdrava od jela, duh mora postiti od
144

mana. Tko ne posti, ne moe biti krepostan. Leon tvrdi da je post

uvijek bio hrana za krepost. Jedino postom stjeu zrelost dobre
nakane volje koja eli dosegnuti vrlinu.
Leon na zaseban nain vee post i pomaganje siromaha. Bez
irokogrudnoga i dobrohotnog pritjecanja u p o m o potrebnima, post je
krtost i tjelesno muenje, ali nije zasluni vjerski in. Post je
plodan ako se pomae blinji. Leon nareuje: Neka vjerniki post
bude hrana siromanima. Po obilju se milostinje mjeri plod posta.
Uzdravanje isposnika mora biti okrepa za s i r o m a h a . Imajui pred
oima tih nekoliko zabiljeaka razumijemo zato su brojni istraivai )
Leona ubrajali m e u najistaknutije propovjednike posta u itavome
kranstvu svih minulih vremena.
6)

Milostinja
Leon V e l i k i zaista je ozbiljno, duboko i s velikim oduevljenjem
pred svojim vjernicima govorio milostinji kao iznimnome djelu
bratske ljubavi i milosra. Htio je da vjernici koji to mogu svesrdno
pomau siromahe, putnike, prognane, zarobljene i n e m o n e . Leon
smatrae da je Bog nekima udijelio dobra da mogu drugima pomagati.
Posjednici posjeduju da se istaknu dareljivou. Siromani i potrebni
neimatinom se vjebaju u poniznosti i pouzdanju u Boju skrb i
providnost.
Po Leonu, ovjek koji milostinjom pritjee u p o m o blinjemu
zapravo vodi rauna samome sebi. Milostinja omoguuje pristup
Bogu. Tko drugome p o m a e , njemu e pomoi Bog. Leon se u tome
misaonome slijedu prisjea starozavjetne izreke: Tko zatvori uho svoje
pred vikom siromaha, i sam e vikati, ali ga nee nitko usliati (Izr
21,13). Bog uje samo onoga tko se nije ogluio na vapaj siromaha. U
istu svrhu Leon navodi Tobijin nagovor: Dijeli milostinju od svoga
dobra. Kada dijeli milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okrei
lice od siromaha pa ni B o g nee okrenuti lice od tebe (Tob 4,7).
Milostinja je iznimno milosrdno djelo. Leon dri da se ne moe
postignuti Boje milosre bez kojega nema spasenja ako nismo
milostinjom milosrdni prema potrebnima. Boje se milosre stjee
6) 12,4; 13; 14,1.2; 15,1.2; 18,2; 19,2.3; 20,2.3.
7) Usp. G. MICHIELS, Jeune, 18-19; L . B O U Y E R , Spiritualite, 625-627; C. C A L L E W E A E R T ,
Leon le Grand, 50.

145

smilovanjem prema blinjemu. Samo milosrdni ima pravo na Boje

smilovanje. Ovdje Leon kao potporu svoje misli napominje Gospodnju
rije: Blaeni su milosrdni jer e im se Bog smilovati (Mt 5,7).
Leon ak dri da je vjera to opravdava beskorisna i mrtva ako je
ne slijede djela milosra. Jasno je da se tu nadovezuje na Jak 2,17-26M e u djela koja vjeru ine ivom i djelotvornom Leon bez sumnje
ubraja milostinju koju dijelimo potrebnima. Openito uzevi Leon
smatra da ne moe biti kreposna ovjeka ako milostinjom ne iskazuje
milosre. ak kada bi tko posjedovao neke vrline ali ne bi dijelio
milostinju, nikakva mu krepost ne bi koristila. Leon se u tu svrhu
poziva na novozavjetni govor Sudnjemu danu. Sve na tome Sudu ovisi
milostinji. Sreu i nesreu odreuju ini iskazane ili uskraene
milostinje. Sudac za nita drugo nee pitati. Ostala dobra djela odnosno
nedjela nee biti vana. Z a spasenja su bezuvjetno nuna djela
milosra. Bez njih se odlazi u propast. Tako je, po Leonu, velika mo i
zasluga milostinje. Milostinja odluuje konanoj sudbini. Stoga Leon
kratko i jasno veli da je cijena nebeskoga kraljevstva jelo koje smo
ponudili gladnome. Leon rado istie da sve to se na bilo koji nain kao
dobro djelo iskazuje potrebnima u biti prikazuje samome Isusu Kristu.
Vjernik u siromasima koje je Krist nadasve preporuio svojoj Crkvi vidi
Kristovu osobu. Krist se poistovjeuje sa svakim koji je u bijedi i
nevolji.
Leon je naroito isticao da milostinja oprata grijehe i isti duu.
T u se oslanjao na ova biblijska mjesta: 1 Pt 4,8; Tob 4,11; L k 11,41; Tob
12,9; Sir 3,30 i D a n 4,21. Leon je kao razborit ovjek znao da ljudi
grijee i nakon krsnoga ina koji oprata sve grijehe. ovjek i nakon
krsne kupelji ostaje loman, krhak i slab. Lijek kojim se lijei i vida
duevne rane nalazi prije svega u milostinji. Milostinja unitava,
razrijeuje i dokida poinjena zlodjela i opaine. Ona oslobaa od
grijeha i od njih otkupljuje.
8)

Milodari
Iz Novoga zavjeta dolazi to krani dobrovoljnim milodarima
priskau u p o m o siromasima i svakovrsno potrebnima. Taj se oblik
djelovanja zapaa i u najranijem kranstvu. Redovito su se po svretku
euharistijskoga sastanka skupljali doprinosi kojima se pomagalo
siromasima u vlastitoj zajednici, ali i u itavoj C r k v i . ak se dio
8) Usp. 6; 9,2.3; 10,2; 11,1, itd. Leonu kao poticatelju na milostinju vidi: L. B O U Y E R ,
Spiritualite, 625-627; P. M I K A T , Almosen, 46-64.

146

milodara katkada dijelio siromanijim slubenicima oltara. Taj je obiaj

bio uvrijeen i u R i m u kako svjedoe izmeu ostalih Justin muenik,
aleksandrijski biskup Dionizije (+175.) i papa Soter (+182.). U Africi
skupljanju slinih milodara neprijeporno govori Tertulijan.
Meutim, kada Leon propovijeda sabiranju milodara on zapravo
ima pred oima skupljanje koje se u R i m u , razdijeljenu na vie
kranskih opina, vjerojatno obavljalo poetkom srpnja. To bi
skupljanje moglo biti zamjena za raskone rimske igre svake godine 5.
srpnja upriliavane u Apolonovu ast.
9)

T a k o e r postoji mogunost da je rimsko skupljanje milodara

emu jedino propovijeda Leon za pozadinu imalo takmienja koja su se
obavljala kao sjeanje na pomirbu patricija i plebejaca. U tome bi se
sluaju sabiranje vrilo tijekom studenoga. Najavljeno bi se prikupl
janje zgotovilo u jednome danu. Milodari bi se uglavnome dijelili
siromasima, bolesnima i udovicama. )
10)

Leon ak na trenutke kransko skupljanje milodara dovodi u

svezu ) s poganskim rtvenikim obiajima. ini se, naime, da su
pogani stanovitih dana iz praznovjernih pobuda svojim kumirima
prikazivali naroite prinose i rtve. Meutim, onda se u kranstvu
vjerovalo da iza poganskih kumira zapravo stoje neisti i zli dusi. Stoga
bi kransko prikupljanje trebalo otkloniti i uspjeno zamijeniti
pogansko praznovjerje.
12

U Leonovim, dakle, spisima posjedujemo zasebnu skupinu

propovijedi gdje je rije milodarima. Te je propovijedi Leon izrekao
da pozove vjernike na opsluenje sabirnoga dana. Sabiranje se
obavljalo kao javno skupljanje prinosa najrazliitijih darova. Po
Leonu, taj je kranski in nastavak prvoga skupljanja koje Pavao
napominje u 1 K o r 16,2. K a k o je to poetno skupljanje bilo
najplodnije za rast Crkve, ono se u zajednici ovjekovjeilo.
Leon vjernicima gotovo zapovijeda da moraju udovoljiti naredbi
skupljanju milodara. To se mora obaviti u svim podrunim
crkvama. Leon u tu svrhu svome sluateljstvu doziva u pamet da je
9) Usp. M . RIGHETTI, Manuale, 101; Th. S T E E G E R , Leo, I, 22; C. W. H O W E L L , Collections,
995; P. De A M B R O G G I , Colletta, 1966.
10) Usp. A . C H A V A S S E , Identification, 51-53.
11) Usp. Th. S T E E G E R , Leo, I, 24 bilj: 2; 23 bilj. 4.
12) 10,1; 9,3.

147

skupljanje za siromahe, bolesne i putnike uredba i predaja to

potjee od svetih otaca to su, jasno, sami apostoli. U z a svu elju da
svi vjernici pridonesu vlastiti udio, Leon poteno priznaje da je ovo
skupljanje dobrovoljno. Ono je sveto, providonosno i nadasve
korisno. ^
13

JEDANAESTO

POGLAVLJE

LEON I RIMSKO BOGOSLUJE

S POSEBNIM OSVRTOM
NA KORIZMU I KVATRE
Bogosluje
Istraivai ne oklijevaju istaknuti prisnu svezu izmeu Leona i
rimske liturgije. T a se liturgija velikim dijelom oblikovala od Leonova
doba do Grgura Velikoga. L e o n je bogosluje obogatio dogmatskim
sadrajem gdje vlada kristoloka usmjerenost, ali i stilom kao i
nutarnjim ritmom. Osnovne bogoslune molitve poput zborne molitve
te molitve nad darovima i l i molitve poslije priesti esto su vezane uz
Leonovo ime. T u valja spomenuti i predslovlja i molitve nad pukom.
Leon je esto te molitve upriliivao prema svojoj propovijedi i svoju
propovijed prema navedenim molitvama. Moda se Leon kao vrelom
nerijetko sluio ranije nastalim molitvama, ali ih je osobno nadopunjao
i dotjerivao.
Leonove su propovijedi prvorazredno vrelo za poznavanje rimske
onodobne liturgije. Iz Govora se lako moe razabrati da su ve u
Leonovo vrijeme vrsto oblikovana sva bogosluna vremena osim
Doaa. Leonu su dobro poznati svi glavni kranski blagdani. Leon i
danas ivi u bogosluju. esto su ulomci iz njegovih Govora probrano
crkveno razmatranje za razne velike blagdane. asoslov nije Leona
mimoiao. )
1

13) 7; 6; 11,2; 9,3; 10,1.2; 11,1, itd.

148

1) Usp. C. C A L L E W A E R T , Leon le Grand, 38; A . G. M A R T I M O R T , Eglise, I, 59.61; A .

C H A V A S S E , Predication, 71-74; A . P. L A N G , Leo der Grosse, 6; Heiliger Geist, 143; Ph.
, De quibusdam, 345

149

Znamenito je pitanje drevnoga sakramentara koji nosi Leonovo

ime. U tome su sakramentaru navedene molitve drevnoga rimskoga
bogosluja to se odnose na misno slavlje, dijeljenje sakramenata i
obavljanje sakramentala. A u t o r i vrijeme nastanka te vrijedne zbirke
bogoslunih tekstova jo su uvijek predmet raspravljanja i znanstve
noga istraivanja. M e u t i m , vezanost je izmeu sakramentara i
Leonovih Govora nepobitno oita. Samo je teko razjasniti tu
povezanost. Mogua su tri rjeenja. Leonov sakramentar sadri
molitvene obrasce koji neposredno potjeu od samoga Leona. T a k o e r
bi bilo mogue da je Leon u svojim Govorima polazio od molitava
sakramentara koji je ve bio u uporabi rimske crkvene zajednice. A l i
nije iskljueno da je naknadni sastavlja sakramentara za izvor uzeo
Leonovo propovjedniku djelo. )
2

Povjesniari rimskoga misnoga slavlja napominju ) da se u

Leonovim homilijama prvi put kao sastavni misni dio navodi Gloria.
ini se da je i duboko Predslovlje boanskome Trojstvu kao i Boino
predslovlje djelo pape Leona. ) U rimskome je kanonu Leon nakon
spomena Melhizedekove rtve dodao rijei sanctum sacrificium i
immaculatam hostiam. ^ N e k i liturgiari smatraju da od Leona potjee
redoviti misni Communicantes u rimskom kanonu dok drugi to
osporavaju, ali ipak misle da neki umeci u Communicantes idejno,
stilski, ritmom i rjenikom zacijelo zavise Leonu. ) Isto se mora rei
molitvi Nobis quoque. I ona bi potjecala od Leona. )
4

12)

djevice posveuju Bogu. Usput spominjemo da je ve L e o n

savjetovao aleksandrijskome patrijarhu misnu binaciju ako to trai
veliki broj vjernika koji bi inae ostali bez euharistije. Leon gotovo
nita neposredno ne govori boanskome asoslovu. Ipak se misli da
jednom ) napominje stanovito bdjenje koje, po svoj prilici, ukljuuje
neku vrst asoslovne molitve.
13

Dunost nam je rei da nam ovdje nije bilo stalo potanko ulaziti u
pitanje to sve od iznesenoga bez ikakve dvojbe potjee od Leona.
Uostalom, u tome se i najbolji Leonovi poznavaoci dosta razilaze. Tek
smo eljeli naglasiti da su Leonovi Govori blisko vezani uz bogosluje
kojemu su vrelo i na kojem se i sami dobrano napajaju.
Leon je u opem tumaenju blagdana i sveanosti nadmaio svoje
predasnike. Drao je, jasno, da su otajstva Kristova ivota kao odluni
ini povijesti spasenja jednom zauvijek u povijesnoj prolosti dogotovl
jena i da se kao dovrene zbilje vie ne ponavljaju. Ipak bogosluje
omoguuje da se ti dogaaji u neku ruku i danas zbivaju za vjernike na
otajstveni nain. Kranin svojom vjerom po liturgiji postaje suvreme
nikom tajna koje slavi. Te se tajne i onda dogaaju na bogosluni nain
kada se u crkvenoj zajednici slavi njihova uspomena. Vjernik je vjerom
nazoan kod davno izvrenoga spasonosnoga dogaaja. Tako ti
dogaaji uvaju bez prekida svoju vrijednost. Leon je to isticao
propovijedajui na najvee blagdane da su se njihovi sadraji dogodili
danas iako su se zbili kada je Gospodin na zemlji ivio i doivio svoj
ivot.
14)

Leon je stjee se dojam uvelike bio djelatan kada su se

dogotovljavale poglavite molitve to se mole na blagdan Bogojavljenja, ) osmi dan te sveanosti, ) te prigodom velebnoga vazmenoga
bdjenja. ) tovie, Leonovo bi djelo ) moglo biti glasovita molitva
Deus castorum corporum to se nalazi u sreditu obreda kojim se
8

10

11

2) Usp. A . G . M A R T I M O R T , Eglise, 1, 60; Handbuch, 29.302-303; M . RIGHETTI, Manuale, I,

226-229; A . C H A V A S S E , Sacramentaire, 151-190; Predication, 72; C. C A L L E W A E R T , Leon le
Grand, 35-122; . B O T T E , Pre-Leonine, 405; . D E K K E R S , Autour, 363-398; P. J O U R N E L ,
Missel, 508-517; F. D i C A P U A , Leone, 1143.
3) Usp. M . RIGHETTI, Manuale, 1, 190.
4) Usp. A . P. L A N G , Dreifaltigkeitprdfation, 116-162; A . C H A V A S S E , Predication, 73.
5) Usp. M . RIGHETTI, Manuale, I, 22.
6) Usp. B. B O T T E , Beobachtungen, 405; C. C A L L E W A E R T , Leon, 131.
7) Usp. C. C A L L E W A E R T , Leon, 132; B. B O T T E , Beobachtungen, 405.
8) Usp. A . P. L A N G , Gebetstexte, 3-22; Epiphaniesermonen, 43-126.
9) Usp. A . P. L A N G , Texte, 12-135.
10) Usp. A . P. L A N G , Ostervigil, 281-325; Ankldnge, 155-381; Orationen, 5-119.
11) Usp. B . BOTTE, Formular, 606; C. C O E B E R G H , Leon, 282-326; Saeculum, 521-526.

150

Motrei, dakle, Kristov zemaljski opstanak, Leon posve prirodno

utvruje nepobitnu injenicu daje tijek Gospodnjih djelovanja to
se zbio u njegovu tijelu jednom zauvijek minuo. To je prolo i
dogotovilo se. Z a Leona nema dvojbe ) da su sva djela koja je Krist u
svojoj poniznosti na ovome svijetu za nas prihvatio ve prola u
nepovrat. U n a t o tome, Leon je duboko osvjedoen ) da otajstvo
Kristovih ina pripada vremenima svih vjernika. Stoga svoje
sluatelje upozorava da na nikakav nain ne smatraju neobinim to
15

16

12) Usp. A . G. M A R T I M O R T , Eglise, II, 242; M . RIGHETTI, Manuale, III, 128; M . JUGIE,
Interventions, 77-94. Primjedbu malko dopunjujemo u biljci 18.
13) Usp. T. J A L L A N D , Life, 399.
14) Usp. . B. De SOOS, Mystere, 22-27; Presence, 116-135; . J A L L A N D , Life, 399-400; A . G.
M A R T I M O R T , Handbuch, 124.227; . W. G U Z I E , Exegetical, 208-213; J. G A I L L A R D , Noel,
37-59; B . STUDER, Soteriologie, 210.211.
15) 29,2; 26,2.
16) 38,1; 38,4.

151

se kroz blagdane slavi neto to je ve drevno. Dogaaji Isusova

ivota jesu minuli, ali nisu uniteni. Vrijeme ih nije izbrisalo. Zato
otajstvo svetkovine koja asti poglavite dogaaje Kristove povijesne
opstojnosti u nama treba biti vjeno. Bogosluje bez prekida tuje
tajne Gospodnjega ivota.
Leon ponovljeno istie da bogosluje vri ulogu uspomene.
Posredstvom godinjih blagdana koji godinjom au slave Kristove
spasenjske ine vjernici otimlju zaboravu minule dogaaje svoga
otkupljenja. Bogosluje sa svojim sveanostima trajno ih doziva u
vjerniko sjeanje. Tako ti dogaaji ostaju svjei i ivi.
Ipak blagdani nisu samo puka uspomena ili prazno sjeanje na
dogotovljene Gospodnje ine. Tko s nutarnjim sluhom slua evane
oski izvjetaj njima, Kristova otajstva po bogosluiju iznova dolaze pred
vjerniki pogled. Blagdan obnavlja dogaaj kojemu se klanjamo.
Biblijsko itanje uvijek unosi u osjeaje onih koji ga shvaaju spasonosno
otajstvo onoga emu izvjeuje. Leon zasebice podvlai da bogosluje
omoguuje da vjernici svih vremena u sebi steknu milost koja potjee i
dopire od slavljenoga otajstva. Osim toga, slavljenje razliitih dogaaja iz
Gospodnjega ivota pomae da se kod vjernika uvea nauk. Leonu je
naroito drago rei da blagdansko svetkovanje minulih Kristovih spasonos
nih ina vjernike trajno poziva i nuka da slijede Spasiteljev primjer.
Blagdan se svetkuje ako se u svim naim djelima oituje Isus. Dok
duhom vjere ispovijedamo Krista i izriemo to njemu drimo, ivotom
slijedimo njegov primjer. To znai da ivot treba ii za naukom. U tu se
svrhu dijeli blagdanska milost. Bogosluje se pretae u ivot. Dnevni
ivot na sebi nosi ig bogosluja. Iako je bogosluje zasebno puno vrijeme,
ono ipak posveuje svako vrijeme.
17)

18)

Korizma
19

Jedva se u cjelini moe opisati i vrsto utvrditi ^ postanak, razvoj i

znaenje korizme u drevnome kranstvu. Odve su velike razlike s
obzirom na vrijeme, prostor i nain kako su se vrili osnovni korizmeni
ini. Poglaviti su svjedoci predvazmenoga posta u ranim vjekovima
Irenej, Tertulijan i Hipolit.
17) 26,1; 35,4; 37,1.
18) 26,1.2; 27,1; 29,2; 35,4; 37,1; 38,1; 38,4. Kao stanovitu bogoslunu zanimljivost spominjemo da
Leon Veliki upozorava na misnu binaciju. U jednome pismu nuka Dioskura Aleksandrijskoga da
na svetkovine euharistiju slavi dvaput. To e svim vjernicima omoguiti prisustvovati misnome
slavlju. Usp. J. C H A T I L L O N , Devotio, 708.
19) Usp. E . V A C A N D A R D , Careme, 1724-1750; A . J. M A C L E A N , Fasting, 765-771; P. M E L O N I R. J. De SIMONE, Digiuno, 953-957; S. G . H A L L - J . H . C R E H A N , Fasten, 41-59; R.
PIERRET, Careme, 136-140; P. SIFFRIN, Quaresima, 379-380; F. F L I C O T E A U X , Careme,
140-152; R. A R B E S M A N N , Fasttage, 512-515; B. FISCHER, Quadragesima, 910-911; .
RIGHETTI, Manuale, II, 104-111; A . C H A V A S S E , Structure, 76-119.

152

N a postanak korizmenoga posta uvelike su utjecale duhovne

vjebe katekumena. Katekumeni su se uz svoje najblie na krtenje
pripremali i postom. Krtenje se redovito obavljalo kod vazmenoga
bdjenja. Tako se poeo zavoditi preduskrsni post. Zacijelo je na oblik
posta prije Uskrsa utjecala i javna pokora kojom se uz post pokornike
spremalo na pomirenje koje se obino obavljalo na V e l i k i etvrtak. Iz
pokornikih je ina u korizmene obrede jamano preuzeto pepeljenje.
Budui da su se katekumeni i pokornici na Vazam spremali naroitom
pokorom, bilo je gotovo prirodno to su se i na ostali vjerniki puk
protegnula iznimnija pokornika djela prije proslave uskrsnih otajstava.
Korizmeni post nije bio u sve dane jednako strog. Posljednjih se
korizmenih dana veoma strogo postilo. N e k i uope nisu nita jeli dok su
drugi samo jednom blagovah kruh, sol i pili vodu. U naelu su svi
postili. Izuzimale su se trudnice te bolesne i stare osobe. Tko ne bi
mogao postiti kroz korizmu, post je morao nadoknaditi poslije Duhova.
Post je razliito prestajao. Bilo je kranskih zajednica gdje se
korizmeni post dovravao kada bi pijetao zakukurijeknuo u jutro
uskrsne nedjelje. Drugdje je vladao drukiji obiaj.
N i korizmeno trajanje nije bilo posvuda ni uvijek jednako.
Vjerojatno se izvorno poelo postom na V e l i k i petak i to od asa koji
naznauje trenutak kada je Gospodin preminuo. Post se tada protezao
do uskrsnoga jutra. Crkva je u naznaenome razdoblju postila u znak
tuge to je umro njezin Zarunik. A l i se taj iskonski post uskoro stao
iriti najprije na jo nekoliko dana, potom na cijeli V e l i k i tjedan, zatim
na tri tjedna i na kraju je obuhvaao etrdeset dana. T i h se etrdeset
dana po svemu sudei uvrijeilo jer je Krist toliko postio, ali i Mojsije i
Ilija prije njega.
Korizma je bila iznimno i povlateno bogosluno vrijeme liturgij
ske godine. Tada su se svi vjerniki slojevi posebnijim postom,
iznimnijom molitvom i naroitom milostinjom pripremali na vazmenu
svetkovinu. Korizma se smatrala duhovnim vjebama itavoga kran
stva. U korizmi se dua isti od grijeha. Grijesi se ispataju. Z a njih se
daje zadovoljtina. Korizma je vrijeme stjecanja vrlina i borbe protiv
zloduha. U korizmi vjernici osobno nastoje ostvariti otajstvo Kristova
pustinjskoga posta. D o k obavljaju korizmu pred oima imaju Krista
koji im slui za primjer, uzor i poticaj. Propovjednici su korizmu
smatrali omiljelim razdobljem propovijedanja.
153

20)

Leon V e l i k i se smije nazvati korizmenim uiteljem. Ostavio je

sjajne korizmene propovijedi. Moda je i korizmeno bogosluje
obogatio obrascima i molitvama koje je sam sastavio. Leonove su
korizmene propovijedi hranile i nadahnjivale kranske narataje koji
su traili korizmeni smisao. Leon spominje etrdesetodnevni korizmeni
post. Ipak kod njega broj etrdeset ne treba strogo shvatiti jer se
nedjeljom ni u njegovo doba nije postilo. Inae je Leon isticao da je
korizma apostolska ustanova. Jamano ni to ne moramo uzeti doslovno
premda je isto tvrdio i sv. Jeronim.

Meutim, kvatre su mogle imati i drugo podrijetlo. U R i m u se od

davnina redovito postilo srijedom, petkom i subotom. S vremenom je
taj tjedni post splasnuo. Kvatre bi bile uvedene da se barem u
odreenim razdobljima odri drevni oblik posta. N a idovski i
kumranski se utjecaj posebice ne osvremo. ini nam se blijed i
predalek. )
21

atre
D o dananjega dana istraivaima nije uspjelo do kraja razjasniti
postanak kvatri. Dugo je njihovo slavlje bilo iskljuivo rimski obiaj.
Istok nije nikada poznavao kvatre. Kvatre su se tijekom druge polovice
estoga stoljea poele ustaljivati u drugim zapadnim kranskim
zajednicama izvan rimske. Strogo govorei, kvatre jo ne pozna ni L e o n
V e l i k i . O n sa svojom zajednicom slavi tri iznimna vremena koja su
posveena naglaenijim postom, arom molitvom i obilnijom milostin
jom. Rije je u t v r e n o m e vremenu poslije Duhova, u rujnu i
prosincu. N a kvatre se postilo srijedom, petkom i subotom kada se u
Petrovoj bazilici slavilo bdjenje. A l i L e o n tim trima vremenima kao
etvrto dodaje korizmu. Tako ipak imamo kvatre. Leon je prigodom tih
etiriju vremena izrekao prvorazredne propovijedi.
Leon je drao da su kvatre starodrevna ustanova. Ipak je iznimno
teko kazati kako su i kada utemeljene. Papa Kalist (+222.) ve je bio
odredio subotni post na poecima godinjih doba. Papa Siricije (+399.)
se umjeao u spor oko posta koji su neki napali, obezvrijedili i u
potpunosti odbacili. Asceti su pak htjeli duge i stroge postove. Siricije
je predlagao srednje rjeenje. To bi bili kvatreni postovi.
Jo se uvijek spori to je rimsku Crkvu potaknulo uvesti kvatre.
Mogui su razliiti opi utjecaji: idovski, kumranski i poganski. Pogani
su u R i m u zasebnim sveanostima zazivali boanski blagoslov na usjeve
i zahvaljivali vinjim moima za urod. inili su to na poecima etiriju
godinjih doba kada se sijalo, elo, trgalo i skupljalo masline. Ne bi bilo
udno da su rimski krani s kvatrama nekako pokranili poganske
rimske obiaje. N a kvatre bi i sami zazivali Boji blagoslov da im usjevi
rode. T a k o e r bi na kvatre Bogu zahvaljivali na prikupljenim
plodovima.
20) Usp. E . F L I C O T E A U X , Careme; R. D O L L E , Sermons, IV, 8-16.

154

21) Usp. A . J. M A C L E A N , Fasting, 769-770; A . G. M A R T I M O R T , Handbuch, II, 277-284; A . G.

M A R T I M O R T , Eglise, IV, 40; V . S A X E R , Anno, 215.; A . M O L I E N , Quatre, 1447-1455; R. E.
M c N A L L Y , Ember, 296-298; J. A . J U N G M A N N , Week, 842; . RIGHETTI, Manuale, II, 3237; P. SIFFRIN, Quattro, 385-386; B . FISCHER, Quatember, 928-929; H . L E C L E R C Q , Quatre,
2014-2017; J. D A N I E L O U , Quatre, 114-136; R. A R B E S M A N N , Fasttage, 520-521.

155

DVANAESTO

POGLAVLJE

NEDJELJA
U R A N O M E KRANSTVU
Neposredni povod to se zaustavljamo pri razmatranju smisla i
znaenja nedjelje u drevno kransko doba vezan je uz papu Leona
Velikoga kojim se ovdje bavimo. Leon je sastavio najstariji popis
dobara koja je Bog ljudima udijelio na nedjeljni dan. Smatrao je da je
svijet u cjelini poeo opstojati i trajati s danom nedjelje. Krist je u
nedjelju svladao smrt i iv iziao iz groba. Apostoli su u nedjelju
konano poslani na sve etiri strane svijeta da svim ljudima navijeste
veselu vijest spasenja. Isus je na duhovsku nedjelju Duha Svetoga
darovao itavoj svojoj Crkvi. Svi su spomenuti dogaaji posvetili dan
koji nazivamo nedjeljom. Nije pak iz navedenoga teko zamijetiti da se
Leon u svome popisu uglavnome drao predaje koju je nedjelji
zamijetio u Svetome pismu i kod pisaca koji su mu prethodili.^
Prvi

dan

D a razumijemo vjerojatno najiskonskiji naziv za nedjelju, valja

nam krenuti od nekih idovskih naznaka. idovi su jedino za sedmi
tjedni dan posjedovali posebnu rije. Zvali su ga sabat. Otuda je
zacijelo nastao grki naziv i . ita se i u Novome
zavjetu. idovska rije sabat kao i grka oznaava sedmi
dan kao glavni, najvaniji i stoerni dan idovske sedmice. A l i se ista
rije takoer moe odnositi i na itavi tjedan. Ostali se dani odreuju
1) Usp. J. G A I L L A R D , Dimanche, DS, 3 (1967), 955-956.

157

rednim brojevima odnosu na sabat. Stoga se govorilo: prvi dan po

suboti, drugi dan po suboti, trei dan . . . itd. To je ostavilo traga i u
kasnijem crkvenome govoru. U odnosu na nedjelju ponedjeljak jeferia
secunda, utorak fena tertia, srijeda . . . itd. Morali smo prethodno
kazati da m o e m o shvatiti najdrevniji naziv za nedjelju. Nalazi se u 1
K o r 16,2 i Dj 20,7. N a tim mjestima itamo izriaje: i
. Izriaji su, oito, hebraizmi. U njima zapravo znai
. Prema tome, rije je danu koji je prvi poslije subote. To je,
bez dvojbe, naa dananja nedjelja.
Tono je da se u 1 K o r 16,2 ne spominje nikakvo bogosluje. A l i
izriaj prvi (dan) po suboti ne moe nita drugo oznaivati nego
nedjelju. To je za Korinane naroit i poseban dan. U drutvu je,
dodue, poetak radnoga tjedna, ali je za krane dan kada kroz tjedan
prikupljenim milodarima za siromahe, potrebne i bolesne djelotvorno
provode u djelo bratsku ljubav. Iz 1 K o r 16,2 nije teko zakljuiti da je
obiaj skupljanja milodara i njihovo izruenje u nedjelju kada se vjernici
okupljaju na euharistiju dobro poznat i najire prihvaen. Kasnije e se
vjerojatno na temelju 1 K o r 16,2 uspostaviti prikupljanje pomoi za
vrijeme same euharistije.
nedjelji je rije i u Dj 20,7. T u je izrijekom spomenuto da se
prvoga sedminoga dana na kranskome sastanku lomi kruh i
govori. Nedvojbeno se pod tim ima pred oima nedjeljna euharistija i
propovijed. ini se da je izriaj lomljenje kruha (Dj 2,42) jedan od
osnovnih novozavjetnih naziva za euharistiju. Vjerojatno je bio drag
onodobnim kranima jer im je dozivao u svijest njihovo zajednitvo,
prisnost i ljubav. Z a istim stolom kruh lome m e u s o b n o najblii. U
tome lomljenju tuinci nemaju dijela. Kranima lomljenje kruha
doziva u pamet Posljednju veeru. Tada je Isus razlomio kruh (Mt
26,26). Svaka je euharistija Posljednja veera. N a svakoj se lomi kruh
oprotajne gozbe. Posljednja veera sav svoj smisao prenosi u svako
euharistijsko lomljenje kruha. Nije teko zamisliti da su prvi krani
rado euharistiju zvali lomljenje kruha ukoliko ih je sjeala na Kristov
kri. U euharistiji se kruh lomi. To lomljenje jamano doarava
stanovitu muku i patnju i samu smrt. Euharistijsko lomljenje doziva u
pamet Kristovo tijelo koje se prikazuje na kriu. Tako se po
euharistijskome lomljenju kruha u euharistiju pretae spasenjska
snaga rtve koju je Krist prikazao na V e l i k i petak. Ovdje se takoer
treba sjetiti uenika iz Emausa. O n i su Uskrsloga tek onda prepoznali
158

kada im je razlomio kruh (Lk 24,30). Tako se euharistija kao

lomljenje kruha vee i uz uskrsnue. Uskrsna se milost stjee po
kruhu koji se lomi u euharistiji.
Najdrevnije poimanje nedjelje prua injenica to je Isus uskrsnuo
upravo u prvi dan sedmice. Tako kau sva etiri evanelja. Pri tome
se slue istim izriajima koje kao nedjeljnu naznaku itamo u 1 K o r 16,2
i D j 20,7. T o nije teko provjeriti u M t 28,1; M k 16,2; L k 24,1 i Iv 20,1.
Oito je, dakle, da su krani stali slaviti prvi dan kako bi se sjeali
Gospodnjega uskrsnua. Uostalom, Krist se, prema Iv 20,26, takoer
nedjeljom ukazivao apostolima. Zidovi su slavili subotu kao uspomenu
na dovreno stvaranje svijeta. Krani slave prvi dan poslije subote
kao dan novoga i konanoga stvaranja koje je za sve poelo Kristovim
uskrsnuem, a za nj je i dovreno njegovim izlaskom iz groba.
2)

3)

Naziv za nedjelju prvi sedmini dan ve spominje Justin.

T a k o e r su ga prihvatile kranske zajednice koje su govorile sirijskim
jezikom. Ipak je uskoro gotovo u potpunosti ieznuo iz kranske
uporabe. To smatramo tetom. Zaboravom se naziva prvi dan
izgubila neposredna sveza izmeu nedjelje i dana Isusova uskrsnua.
Kristovo je pak uskrsnue sa svojim spasenjskim znaenjem najdublji
razlog uspostave kranske nedjelje. Naziv je vjerojatno preao u
zaborav zbog svoje izriajne sloenosti i idovske subotnje podloge.
2) nedjelji kao prvome danu, usp.: H . D U M A I N E , Dimanche, D A C L , 4 (1920), 858-859.887888; E . D U B L A N C H Y , Dimanche, D T C , 4 (1939), 1309; J. G A I L L A R D , Dimanche, 949; G.
D E L L I N G , ", ThW, 2 (1960), 953; J. G A I L L A R D , en est la theologie du dimanche,
M D , 83 (1965), 12; W. R O R D O F , Liturgie, foi et vie des premiers Chretiens, Paris, 1986; W.
R O R D O R F , Domenica, u Dizionario patristico e di antichita cristiane (=DPAC), 1 (1982), 10101011: W. R O R D O R F , Settimana, D P A C , 2 (1984), 3174-3175; W. R O R D O R F , Der Sonntag,
Zurich, 1962,190-202; W. R O R D O R F , Origine et signification de la celebration du dimanche dans
le christianisme primitif, M D , 148 (1981), 120-121; L . KOEP, Sonntag, LThK, 9 (1964), 897; J.
H E R I N G , La premiere epitre de saint Paul aux Corinthiens, Neuchatel, 1959, 152; C.
C A L L E W A E R T , La synaxe eucharistique a Jerusalem, berceau du dimanche, EThL, 15 (1938),
37-43; M . G. G L A Z E B R O O K , Sunday, E R E , 12 (1921), 103; W. J. S H E R Z E R , Sunday, N C E ,
13 (1967), 797-799; P. J O U R N E L , Le diamanche et la semaine, u L' Eglise enpriere,lV, Desclee,
1983, 24-25; C. S. M O S N A , Storia della domenica dalle origini fino agli inizi del Vsecolo, Roma,
1969, 6-17; H . R I E S E N F E L D , Sabbat et Jour du Seigneur, Fest. Th. W. Manson, 1959,210-217;
M . V U G D E L I J A , Boje zapovijedi: putokaz autentinoga ivljenja danas?!, Zagreb, 1989, 7374.78-79.
3) Dial, 41,4; PG, 6, 565A. Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 859 bilj. 3; C. S. M O S N A , Storia, 28;
A . B E N V I N , Nedjelja kao dan euharistije kroz povijest do danas, BS, 40 (1970), 16-17.

159

Gospodnji

dan

Ignacije

Otk 1,10
U Otk 1,10 gotovo sa sigurnou saznajemo kako su krani
maloazijskih prostora nazivali prvi tjedni dan. Oslovili su ga
. Taj e naziv kasnije i slubeno prevagnuti u Crkvi. Postat e u
grkome i latinskome kranstvu redovito ime za nedjelju. U itavome
Novome zavjetu nedjelja se naziva Gospodnjim danom jedino u Otk
1,10. Ipak smo duni priznati da ne bismo bili sigurni daje u Otk 1,10 rije
nedjelji da se naziv dan Gospodnji kao nedjeljna naznaka nije veoma
rano svuda udomaio u ranome kranstvu. Uostalom, neki struni
tumai dre da u Otk 1,10 uope nije govor nedjelji ve danu koji
kao sudnji i posljednji dan pripada iskljuivo Gospodinu koji e toga
dana suditi ive i mrtve. Red je ipak dodati da tumai redovito s cijelom
iskonskom predajom izriaj dan Gospodnji iz Otk 1,10 smatraju
nedjeljnim nazivom. Taj se dan zove Gospodnjim jer se toga dana slavi
Gospodnja veera kojom se vjernici sjeaju uskrsnua svoga Gospo
dina.
Pridjev koji itamo u Otk 1,10 nastao je od imenice .
Znamo pak da se imenica u smislu posvemanjega gospodara koji
ima neogranienu vlast u Starome zavjetu pripisivala Jahvi, meu
poganima njihovim boanstvima, a u Novome zavjetu veoma esto Isusu
Kristu. Inae pridjev nije poznat Sedamdesetorici. Zauzvrat,
dobro ga pozna helenistiki grki. Redovit je kada se govori dravnoj
upravi. Tada u slubenim ispravama znai carski, vladarski ili
kraljevski. U cijelome Novome zavjetu susreemo jedino u
Otk 1,10 i 1 K o r 11,20 gdje je rije euharistiji kao veeri Gospodnjoj.
U Otk 1,10 nedjelja se naziva danom Gospodnjim jer je taj dan izmeu
svih dana na poseban nain posveen Kristu koji je u svojoj
zajednici. Nedjeljom krani na izniman nain slave Gospodina kojemu
priznaju posvemanju vlast nad sobom, svijetom i nad povijeu. Moemo
dodati da se u Maloj Aziji prvi mjeseni dan nazivao vladarevim
danom. Moda su maloazijski krani nedjelju nazvali Gospodnjim
danom da pokau kako vjeruju, ljube i ufaju se u svoga vlastitoga
Gospodina. Z a njih je to iskljuivo ) uskrsnuli Isus Krist.
4

4) Otk 1,10, usp.: H . D U M A I N E , Dimanche, 860-862.888-889; J. G A I L L A R D , Dimanche, 949;

W. F O E R S T E R , , ThW, 3 (1957), 1095-1096; J. G A I L L A R D , Theologie, 12; W.
R O R D O R F , Liturgie, 44-45.62-63: L . K O E P , Sonntag, 897; R. H . C H A R L E S , The Revelation
of St. John, I, Edinburgh, 1920, 22-23; . G. G L A Z E B R O O K , Sunday, 104; W. R O R D O R F ,
Domenica, 1010; W. J. S H E R Z E R , Sunday, 797-798; P. J O U R N E L , Dimanche, 25; C. S.
M O S N A , Stona, 17-28; W. R O R D O R F , Sonntag, 203-212.270; W. R O R D O R F , Origine, 118119; M . V U G D E L I J A , Zapovijedi, 74-76; A . REBI, Dan Gospodnji u Novome zavjetu i
novozavjetno vrijeme, BS, 40 (1970), 11-13.

160

Antiohijski

ini se da je Ignacije Antiohijski ve oko g. 110. nedjelju nazvao

danom Gospodnjim. Pri tome je samo napisao n . V e je on
ispustio rije dan. Ignacije je bio oito svjestan da njegovi obini
itai znaju to je ' . Inae Ignacije istie da se slavljenjem
nedjelje krani razlikuju od onih koji tuju subotu. Ljudi naputaju
subotu i pristupaju danu Gospodnjem jer im nedjelja prua novu
nadu. Nedjelja je dan roenja. U nedjeljni je dan Gospodin ustao od
mrtvih i zapoeo konani ivot u svome tijelu i dui. A l i po njemu se
uspostavio i na ivot. Proistekao je iz Gospodnje smrti. Stoga
Ignacije od krana smiono trai da ive u skladu s danom
Gospodnjim. Gotovo da po slavljenju nedjelje mjeri kraninovu
vjerniku ozbiljnost i zrelost. Kranin je tko u ivot provede
nedjelju.
c

5)

Didahe
6

U svezi s nedjeljom u Didahe ^ nailazimo na neobian izriaj

. Izriaj je udan radi naoko suvinoga dodatka
. Sama rije ve uhodano znai nedjelja. Nije iako
odgonetnuti zato se u Didahe uz dopisalo . Moglo bi
se pomisliti da je to stanoviti semitizam. Moda je ipak tonije da je
pisac namjerice uz stavio . O n se u svome spisu spori s
onim kranskim krugovima koji su euharistiju htjeli poput subote
slaviti subotom. D a posve jasno rekne kako se krani sastaju u
nedjelju proslaviti euharistiju i prikazati rtvu, uz dometnuo
je . N e k i su ak pomiljali da je u Didahe rije euharistijskoj
proslavi uskrsne svetkovine. Ipak se ini tonijim da pisac ima pred
oima redovitu nedjeljnu euharistijsku slubu Boju kad okupljeni
vjernici na zaseban nain euharistijom zahvaljuju Bogu za sva
dobroinstva.
5) Ad Magn, 9,1; PG, 5, 769A; Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 862; J. G A I L L A R D , Dimanche,
952; P. Th. C A M E L O T , Ignace d Antioche. Lettres, SC, 10, Paris, 1951, 102-103; C. S. M O S N A ,
Stona, 24-25; A . B E N V I N , Nedjelja, 15-16.
6) Did, 14,1. Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 863; J. G A I L L A R D , Dimanche, 951; W.
R O R D O R F - A . T R U I L I E R , La doctrine des douze Apotres (Didache), SC, 248, Paris, 1978, 6465; J. P. A U D E T , La Didache. Instructions des Apotres, Paris, 1958, 458-467; . N I E D E R W I M M E R , Die Didache, Gottingen, 1989, 234-235; C. S. M O S N A , Storia, 24; A . B E N V I N , Nedjelja,
15.

161

Kranin, dodue, trajno hvali i zahvaljuje Bogu. Ipak to naroito

prisno ini nedjeljom. Euharistiju dri saetkom i vrhunskim oblikom
svoje zahvalnosti za udjeljene darove. N a milost euharistije uzvraa
euharistijom hvale i zahvale. To je smisao svake nedjeljne euharistije.
Uskrsna euharistija treba biti zbog svetkovine jo radosnija i punija. A l i
svaka je nedjelja sjeanje na Kristovo uskrsnue. Stoga se euharistija
svake nedjelje vee uz uskrsnu euharistiju. Moda se sloenost
euharistijskoga otajstva zrcali u neobinome izriaju za nedjelju u
Didahe.
Petrovo

evanelje

i pripisuje jedino Gospodinu. Gospodin je vlasnik i gospodar nedjelje.

Nedjelja je i zato sveta da euharistijom posveti krane i potakne ih
na osobnu svetost.
9)

Latinski pisci
Pisci koji su u Crkvi stali pisati latinski, piui nedjelji kao danu
Gospodnjem, naprosto su preveli zateene grke izriaje. Stoga se u
tih pisaca itaju slijedei nedjeljni nazivi: dies dominica, dies dominicus
ili jednostavno dominica i dominicus. Posebice e se ustaliti pridjev
dominica koji e uskoro postati imenica koja naznauje nedjelju.
10

7)

Negdje oko g. 150. u apokrifnome spisu Petrovo evanelje

itamo
da se nedjelja naziva dan Gospodnji. Pravo govorei ni u tome spisu
ne pie dan. T o se podrazumijeva. A p o k r i f je upotrijebio novo
skovanu i neprevedivu imenicu ' . Ona je toliko itau
poznata da se rije dan kao suvina isputa. Taj se nedjeljni dan
i po apokrifu slavi na posebno svean nain jer je dan kada je
Gospodin slavno ustao od mrtvih.
Meliton iz Sarda
8)

Poznato je da je Meliton iz Sarda tijekom drugoga stoljea

sastavio djelo koje je nosilo naslov Nedjelja. Sudei po naslovu itav
je spis bio posveen nedjeljnoj proslavi. N a alost, to je Malitonovo
djelo u cjelini izgubljeno. Tako nam je propala mogunost stei
cjeloviti uvid u onodobno poimanje nedjeljnoga otajstva. Melitonovo
smo izgubljeno djelo spomenuli jer nam se ini neobinim to je taj
drevni pisac osjetio potrebu monografijski progovoriti nedjelji.
Melitona u tome pogledu kasnije nitko nije slijedio m e u ranim
otakim piscima.
Dionizije

Korintski

Dionizije u jednome svome tekstu spominje da mu je papa Soter

koji je umro oko g. 174. poslao stanovito pismo. O n je to pismo
proitao pred svojim vjernicima u nedjelju kada se slavi sveti Gospod
nji dan. Zanimljivo je to Dionizije nedjelju oznauje svetim
danom. Vjerojatno je elio kazati da se nedjelja izdvaja od drugih dana
7) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 862; J. G A I L L A R D , Dimanche, 951; M . G . M O R A , Evangile
de Pierre, SC, 201, Paris, 1973, 56-57.62-63.200.
8) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 864.

162

Tertulijan je uz netom navedene nazive ^ ponekada upotrebljavao

izriaj dominica sollemnia. ^ Tada je prvotno imao pred oima
euharistiju, ali i samu nedjelju kada se euharistija slavi. Ciprijan je
redovito rije dominicum vezao uz corpus i pri tome mislio na
euharistiju. A l i j e i on znao da rije Gospodnji moe podrazumijevati
dan i tako se odnositi na nedjelju.
11

12)

13

Navedena je terminologija drevnih latinskih crkvenih pisaca ^

znaajna i puna smisla. Gotovo se istim rijeima oznaivala nedjelja i
euharistija. Tako se ve susretom i isprepletenou istih rijei ukazivalo
na duboku povezanost i neodvojivost euharistije i nedjelje. Nedjelja
postoji radi euharistije. Euharistija nedjelji prua najdublji smisao.
Usput spominjemo da e romanski jezici od rijei dominica stvoriti
svoje oblike koji e izricati nedjelju.
Dan

sunca

Poznato je koliki su utjecaj zvjea na ljudsku zajedniku i

pojedinanu sudbinu priznavali drevni ljudi. U drugome stoljeu prije
Krista u Maloj Aziji i Egiptu rijetko tko nije vjerovao da mu usud
neumitno ne odreuju nebeska tijela. To se osvjedoenje nadasve
proirilo u grkome i rimskome svijetu u stoljeu kada se Krist rodio
i neposredno nakon toga. U tome su velikih zasluga imali astrolozi.
Grci i Rimljani su svakako htjeli umilostiviti boanstva koja ravnaju
9) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 864; E . D U B L A N C H Y , Dimanche, DTC, 4 (1939), 1309; G.
B A R D Y , Eusebe de Cesaree. Histoire ecclesiastique, SC, 31, Paris, 1986, 205, bilj. 20; A . G.
M A R T I M O R T , L' Eglise en priere, I, Desclee, 1983, 149 bilj. 38.
10) PL, 1, 759; PL, 2, 99.
11) PL, 2, 701.
12) PL, 4, 328.
13) Usp. . D U M A I N E , Dimanche, 866-870; C. S. M O S N A , Storia, 120-134.

163

zvijezdama. Zato su ih naroito astili. To se posebice ogleda u tome

to su pojedine sedmine dane posvetili zasebnoj planeti i njezinu
boanstvu. Tako su dan koji se poistovjeuje s naom nedjeljom
dodijelili suncu i nazvali ga danom sunca. T o smo naveli kao
vjerojatnu pozadinu za kranski naziv za nedjelju dan s u n c a .
14)

15)

U cijeloj kranskoj literaturi najprije kod Justina

itamo
nedjeljni naziv dan sunca. Razumljivo je to je Justin, piui
poganima, segnuo za nazivom koji je njima bio poznat za dan u tjednu
kojemu sam govori. Justin nije osjeao naroitu tekou kada je
nedjelju nazvao nazivom planetarne sedmice dan sunca. T a k o e r je
tom zgodom zabiljeio da se svi vjernici iz grada i sela toga dana
skupljaju na istome mjestu. Oito je da su to naznake za nedjeljno
euharistijsko okupljanje. Usput spominjemo da e se s Origenom
pojaviti pojam i oznaavati okupljanje koje se uspostavlja
radi euharistije. ak e rije postati istoznana s euharistijom.
Euharistiju stvara zajednica kao to ni zajednice nema bez euharistije.
K o d euharistije se skuplja grad i selo. K o d toga okupljanja
nestaju sve drutvene razlike. Okupljeni su vjernici braa i sestre.
Napominjemo da nedjelju danom sunca u rano kransko
doba naziva Tertulijan. Naziv donekle pozna i Klement Aleksandrijski. T o navodi na zakljuak da je naziv bio dosta proiren i dobro
poznat.
16)

17)

u Ivanovu evanelju koje se s pravom naziva duhovnim. Dubina i

znaenje Isusovih izreka sebi s izriajem ja jesam dolazi otuda to je
Jahve u Starome zavjetu svoje ime naznaio otajstvenom tvrdnjom ja
jesam (Izl 3,14). Kada Isus u Ivanovu evanelju za se prisvaja izriaj
ja jesam bjelodano na taj nain naznauje da svojim djelom dovrava
naum onoga koji se zove Ja jesam. Isus e poput Jahve u Starome
zavjetu ostati u svojoj zajednici da je vodi i uva. T a k o e r je izriajem
ja jesam dao na znanje upuenima da posjeduje ast i dostojanstvo
koje pripada onome kojemu je ime Ja jesam. Isus je rekao: Ja sam
svjetlo svijeta (Iv 8,12). Oito se ta izreka duboko usjekla uenicima u
srce i pamet.
Uostalom, Krist je uskrsnuo u nedjelju. Tako je on koji je svjetlo
rasprio tamu koja je smrt. U tome je smislu nedjelja takoer dan
sunca. U nedjelju je Sunce s visine unitilo svaku tamu. Stoga su
narodi koji govore germanskim jezicima bili dobro nadahnuti kada su
nedjelju nazvali danom sunca. Ipak nam je red primijetiti da Crkva
nije u svoje slubene dokumente nikada stavljala kao naznaku za
nedjelju dan sunca. U kanonu elvirskoga sabora oko g. 300. itamo
naziv za nedjelju dominica, a u kanonu Nicejskoga sabora iz g. 325.
.
19)

18)

Krani su mnogostruko imali razloga svoju nedjelju nazvati

danom sunca. Po izvjetaju stvaranju B o g je u prvi dan
zapovijedio da bude svjetlost i svjetlost je bila (Post 1,3-4). Taj
prvi dan kada se pojavljuje svjetlost koju je B o g prozvao dan (Post
1,4) zapravo je naa nedjelja koja se takoer naziva prvi dan. Isus
Krist je nazvan suncem koje dolazi s visine ( L k 1,78). Sam je za se
tvrdio u nizu znamenitih izreka koje poinju s tajanstvenim ja jesam
da je svjetlo svijeta (Iv 8,12). Samo usput svraamo pozornost na
vrijednost Isusovih tvrdnja koje poinju s ja jesam. Sve su zabiljeene
14) Usp. E . L O H S E , , ThW, 29 bilj. 228; . D U M A I N E , Dimanche, 870; M . G .
G L A Z E B R O O K , Sunday, 104; . H E R Z S C H , Sonntag, R G G , 6 (1962), 140; W. R O R D O R F ,
Settimana, 3174-3175; W. R O R D O R F , Domenica, 1007-1008; W. R O R D O R F , Liturgie, 38; C. S.
M O S N A , Stona, 66-72.
15) 1 Apol 67,3 i 8; P G , 6, 429-432. Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 870-871; E. D U B L A N C H Y ,
Dimanche, 956-957; A . W A R T E L L E , Saint Justin. Apologies, Paris, 1987, 297-298; C. S.
M O S N A , Storia, 28; A . B E N V I N , Nedjelja, 16-17.
16) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 871-872.
17) P L , 1, 650; 425-428.
18) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 872.

164

Osmi
Opa

dan
primjedba
20)

Naziv za nedjelju osmi d a n za razliku od naziva dan sunca

kranskoga je podrijetla. T u se jedva mogu zamijetiti neposredniji
tui utjecaji. Kada krani ele istaknuti utvreno i stalno ponavljanje
nedjelje svakih osam dana, rabe naziv osmi dan. Naziv se javlja u
drugome stoljeu i veoma brzo iri. Ovdje moemo rei da broj osam
posjeduje kao broj stanovito znakovito znaenje u Starome zavjetu.
T u oznauje to je puno, cjelovito i savreno i to kao takvo pribliuje
boanskome koje je sama savrenost. To donekle razjanjuje zato su
krani nedjelju nazvali osmi dan. Nedjelja im se inila neim punim,
potpunim i savrenim. O c i su u Starome zavjetu zapazili stanovite
znakove koji su navijestili nedjelju kao osmi dan. Nagovjetaj su
nedjelje vidjeli u osam dua koje su se jedine spasile nakon potopa.
19) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 876.
20) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 879-880; J. G A I L L A R D , Dimanche, 958; W. J. S H E R Z E R ,
Sunday, 797-799; W. R O R D O R F , Origine, 119-120; W. R O R D O R F , Sonntag, 271-280; W.
R O R D O R F , Domenica, 1010; W. R O R D O R F , Liturgie, 45-46.

165

T i h je osam s p a e n i k a najava spaenih koji se spasenja poglavito

sjeaju u nedjelju koja je njihov osmi d a n . O c i su i u injenici
obrezanja to se obavlja osmi dan poslije roenja vidjeli najavu
nedjelje kao osmoga d a n a . Z n a m o da je obrezanje osnovno za
drevni Boji narod. Obrezani obrezanjem postaje lan izraelske
zajednice i tako stjee puni dio u svekolikim duhovnim i d r u t v e n i m
blagodatima i obavezama svoga naroda. A l i i krani imaju svoje
obrezanje. T o je krtenje koje k r t e n o g a ulanjuje u k o n a n i Boji
narod. Nedjelja koja se slavi kao osmi d a n i to doziva u pamet.
Sjea na krsno otajstvo.
21)

Naziv osmi d a n donekle utvruje odnos nedjelje prema

drugim sedminim danima. Nedjelja nekako nadvisuje, nadilazi,
dovrava i p r e k o r a u j e ostale dane. Po O i m a , tjedni dani oznauju
dane ovoga ivota i ovoga svijeta. T i h je dana B o g stvorio ovaj svijet
i vijek. Stoga ti dani obiljeuju vrijeme ljudi i svijeta. Nedjelja je
osmi d a n . R a d i toga je stanoviti prozor u vjenost, blaenstvo i
k o n a n i poredak zbilja. Nedjeljom se slavi Kristovo u s k r s n u e kojim
je z a p o e l o k o n a n o stvorenje. Iz toga je razloga nedjelja osmi
d a n . N e uranja potpuno u stvoreno, ovovremeno i zemaljsko. S
nedjeljom kao osmim d a n o m poinje z a v r e n o to e uvijek biti i
trajati. Nedjelja je osmi dan jer je znamen i obeanje vjenosti.
N e m a nita zajedniko s uobiajenim ljudskim uredbama. Nedjelja
kao osmi d a n posve je neto drugo nego idovska subota i l i
poganske ustanove.
Barnabina

Poslanica

Najstariji svjedok naziva osmi dan za nedjelju vjerojatno je

Barnabina poslanica. Pisac Poslanice posebice istie da se osmi dan
slavi u radosti i veselju. Samo to nije nikakva svjetovna razdraganost.
Rije je duhovnoj vedrini i raspjevanosti. Kranski je osmi dan
znak da je poeo novi svijet koji je uspostavilo i ustanovilo Isusovo
uskrsnue.
22)

21) Tako na pr. sv. Ciprijana obrezanje navodi govoriti kranskome osmome danu: Ep 64; usp. H .
D U M A I N E , Dimanche, 882.
22) Pseud Barn 15, 8-9. Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 880; J. G A I L L A R D , Dimanche, 952; P.
PRINGENT-R. A . K R A F T , Epitre de Barnabe, SC, 172, Paris, 1971, 29.188-189; W. J.
S H E R Z E R , Sunday, 797-799; C. S. M O S N A , Stona, 25-26; A . B E N V I N , Nedjelja, 16.

166

Tertulijan
Tertulijan takoer u svojim djelima spominje osmi dan kao
kranski dan koji poganima nita ne znai. Jedva se moe dvojiti da je
za Tertulijana osmi dan naa nedjelja. Taj dan valja provesti u
dubokoj duevnoj radosti. Tertulijan prekorava vjernike koji se u
nedjelju jedino obilnije brinu za dobro svoga tijela.
23)

Justin
24)

Kranski filozof i muenik Justin u par se navrata u svojim

djelima ^ zaustavio pred otajstvom nedjelje koja je osmi dan. O n
dri da je to otajstvo veoma bogato sadrajem. Nedjelja je osmi
dan jer je zbog slavljenja Kristova uskrsnua uspostava konanoga
rasporeda m e u stvorenim zbiljama. Nedjelja kao osmi dan u pamet
doziva opi sud, beskrajnu sreu vjenoga blaenstva kao i vjeni
poinak koji e biti potpun i neunitiv.
25

26)

Klement

Aleksandrijski
27

I Klement Aleksandrijski ) je u svome bujnome, slikovitome i

dosta nejasnome nainu govora vezao nedjelju kao osmi dan uz vjeni
poinak. Vjeni e poinak poeti osmoga dana. Stoga je nedjeljni
poinak samo vremeniti nagovjetaj vjenoga poivanja. Tjedni trud i
napor nalazi smirenje i spokoj u nedjeljnome predahu. ivotni e napor
uroniti u vjeno smirenje.
Origen
Origen rado u duhu motri osminu koja e uistinu biti beskrajni
poetak. A l i prije nego zapone ta osmina blaenstva i sree koju
predstavlja nedjelja koja se zove osmi dan moraju u ovome vremenu
minuti jedni za drugima svi krugovi od sedam dana. Oito su Origenu
sedmini dani koji dosiu vrhunac i kraj u suboti naznaka za vrijeme,
a nedjeljni osmi dan znamen vjenosti koja dolazi po isteku vreme
na. )
28

23)
24)
25)
26)

Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 879.

Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 881-882.
P G , 6,564-565.793.
ak i Grgur Veliki veli da nadjelja kao osmi dan navijeta zadnji sud i ope uskrsnue. Usp. H .
D U M A I N E , Dimanche, 960.
27) P G , 9, 161.364.368.482. Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 881-882.
28) P G , 10, 713; P G , 12,1624. Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 882 i W. J. S H E R Z E R , Sunday, 797.

167

Hilarije
Hilarije je ee razmiljao skrivenome i otajstvenome smislu i
znaenju broja osam koji je vezan uz proslavu nedjelje. Po njemu,
osam je znak i izraaj savrenosti koju predlae i trai itavo evanelje.
T a savrenost najprije trai obnovu, dovrenje i preinaku svega to je
u ovjeku i svijetu palo, greno i staro. Iz staroga po obnovi koja je
poela Kristovim uskrsnuem koje se slavi svakih osam dana nastaje
novi i konani poredak zbilja. O n e kao djelo uskrsne milosti ostati
za svu vjenost. Nedjelja kao osmi dan predstavlja i predouje
konani raspored svega to postoji. )
29

Augustin

30

dan
31

U ranoj kranskoj teolokoj literaturi ) nije rijetkost naii na

izriaj uskrsni dan. To vrijedi za grke i latinske crkvene pisce.
tome bjelodano svjedoe: Tertulijan, Grgur iz Toursa, Euzebije Cezarejski, Atanazije i Bazilije V e l i k i . Jasno je da izraz uskrsni dan
oznaava dan kada je Krist uskrsnuo. A l i je jednako istina da isti izriaj
esto, rasprostranjeno i nedvojbeno oznaava uz uskrsnu nedjelju i sve
druge nedjelje ukoliko su proslava Gospodnjega uskrsnua. Vrijednost
je takva naina izraavanja oevidna jer u naoj vjeri zaista sve ovisi
Isusovu uskrsnuu. Ovdje se valja sjetiti da je Apostol prosvjetljenom
nadahnutou smiono tvrdio da je kranstvo prazno (1 K o r 15,14)
bez Kristova uskrsnua. Drugdje je izrijekom povezao nae opravda29) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 882.
30) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 883; J. G A I L L A R D , Dimanche, 959-960.
31) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 884-886; J. G A I L L A R D , Dimanche, 952.

168

Veseli i sveani

dan

Rana predaja iznimno rado i uestalo naglaava radosno obiljeje

nedjeljne proslave. Tako ve u Barnabinoj poslanici ^ stoji da je
radost znak kranske nedjelje. tome se jo opirnije ita u
Didas kalijama ^ koje potjeu iz treega stoljea. T u se kraninu kae
da se u nedjelju raduje. Kranin nedjeljom uiva. Tada je veseo.
ak bi grijeio tko bi nedjeljom tugovao. Papa Inocent I.
napominje da uskrsna radost proima, prosvjetljuje i obasjava svaku
nedjelju. ) Petar Aleksandrijski takoer svojim vjernicima doziva u
sjeanje daje nedjelja dan veselja. Krani su nedjeljom radosni jer se
tada spominju uskrsloga Krista. Stoga u nedjelju ne smiju biti tuni. )
32

33

34

M a l o je tko m e u Oima kao Augustin nastojao proniknuti u

taj st venu vrijednost biblijskih brojeva. Tako se zaustavio i na broju
osam radi nedjelje kao osmoga dana. Augustinu nedjeljni broj osam
prije svega i u biti doziva u pamet vjeni i blaeni mir i spokoj koji
nam je zavrijedio i zasluio Krist. Po Augustinu, sveukupna je vjenost
samo beskrajna i sretna osmina. Nedjelja kao osmi dan kraninu
omoguuje da kroz nedjeljno bogosluno slavlje ve sada dijelom
zakorai u vjenu osminu. Nedjelja je predujam, zalog i predokus
vjenoga osmoga dana. )
Uskrsni

nje (Rim 4,25) uz Gospodinovu pobjedu nad smru. Stoga su drevni

bogoslovi bili nadahnuti kada su neposredno nedjeljni dan nazvali
uskrsnim danom.

35

Dva su vanjska izraaja te nutarnje nedjeljne radosti. Ve ih navodi

Tertulijan. ) Drugi e ih kasnije ponavljati. Nedjeljom se ne posti.
T a k o e r se ne moli kleei. Nedjeljom vjernik preko molitve stoji
uspravno. Bazilije Veliki ) kae da uspravno stajanje sjea na to da se
Krist kod uskrsnua uspravio i ustao iz groba. Uspravno stajanje, uz to,
pokazuje da se kranin na zaseban nain usmjeruje prema nebeskome i
vinjem. Kranin tei prema onome to je gore ( K o l 3,1). U
euharistiji ga sveenik upozorava da srce upravi gore. Kranin,
dodue, jo uvijek ivi na zemlji, ali je takoer ve zakoraio u nebesko.
Ve motri nevidljivo. To ga napunja radou koja kranina prati sve
dane. Ipak se ta radost posebice doivljava u nedjelju kod euharistijskoga slavlja. Stoga je Minucije Feliks ) nedjelju nazvao sveanim
danom. Jednako se izraavao Tertulijan ) tvrdei da kransku
nedjelju prati iskrena kranska radost.
36

37

38

39

Moglo bi se kome priiniti da upozoravamo na neto sporedno

kada s ranim crkvenim piscima istiemo radosno obiljeje kranske
nedjelje. Nedjelja je iz nutarnjega razloga morala biti radosna jer je dan
32)
33)
34)
35)
36)
37)
38)
39)

Pseud Barn 15,9; usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 944; J. G A I L L A R D , Dimanche, 952-953.

Odnosi se na pogl. 21.
PL, 20, 555-556; PL, 56, 616.
P G , 18, 508B.
PL, 2, 79.
P G , 32, 192A.
PL, 3, 272.
PL, 1, 427. Usp. . D U M A I N E , Dimanche, 960-961.

169

euharistijske gozbe. Gozbe nema bez veselja. Kransko nedjeljno

veselje razlikuje krane od ostaloga svijeta. Po Apostolu, svijet u
sebi nosi kao vlastiti peat i ig alost (2 K o r 7,10). Tako se nad
tugom svijeta kao otkupljenje i spas izdie nedjeljna radost. Radost
dokida alost. Ljudi postaju kranima da steknu dio na nedjeljnome
veselju.
Dan

euharistije

O d novozavjetnih iskona pribivanje i djelotvorno slavljenje euha

ristije u nedjelju osnovna je znaajka kranskoga ivota. Euharistija
je bila poglaviti i temeljni oblik bogosluja u ranim stoljeima. Po sebi
je bilo jasno da kranin u nedjelju slavi euharistiju. Suprotno je bilo
nezamiljivo. Stoga dugo nisu postojali nikakvi propisi, zakoni ni
odredbe koje bi nareivale da se mora slaviti nedjeljna euharistija. A l i
se uskoro pokazalo nunim da se zakonom progovori prisustvovanju
euharistijskoj nedjeljnoj slubi. N a poetku etvrtoga stoljea sabor u
Elviri odreuje da se iz zajednitva kroz stanovito vrijeme udalji
vjernik koji tri puta uzastopno izostane s nedjeljne euharistije. Pravo
govorei, elvirski sabor u svome kanonu govori kranima koji
borave u gradu.
Isti propis ponavlja i Sardiki sabor iz sredine
etvrtoga stoljea.
40)

Dan

odmora

Dugo je nedjelja za krane bila kao i za cijelo onodobno drutvo

radni dan. Krani su u prvim stoljeima bili posvuda drutvena
manjina. Stoga nisu mogli nametati svoje zakone. Razumljivo je,
prema tome, to su drevni krani nedjeljnu euharistiju slavili u kasnim
poslijepodnevnim satima i l i u ranu zoru. Taj su dan morali obavljati
svoje dnevne poslove kao i drugih radnih dana. Osim toga kasno se
popodne nametalo i zato to je euharistija veera Gospodnja (1 K o r
11,20). Praskozorje je bilo prikladno za euharistiju jer je Gospodin
uskrsnuo u osvit zore.
ini se da su afriki krani najprije izborili pravo da nedjeljom ne
moraju raditi. T o , dodue, nije posve zajameno. A l i se stjee takav
dojam kada itamo Tertulijanove spise.
41)

40) Usp. J. G A U D E M E T , Elvire, D H G E , 15 (1963), 326.

41) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 943.

170

Ipak je trebalo ekati Konstantina Velikoga da g. 321. svojom

odredbom omogui kranima odmor od rada. U najmanju ruku drevni
kranski povjesniari tako govore i Konstantinu pripisuju zaslugu za
nedjeljni predah od rada. U biti Konstantinova e se odluka samo
kasnije ponavljati i nadopunjati. U temelju se nee mijenjati.
43)

Euzebije Cezarejski k a e daje Konstantin odabrao nedjelju da u

cijelome carstvu bude dan koji se na poseban nain odreuje za
molitvu. Nedjelja se uzima za glavni i prvi m e u svim drugim
danima. To je Gospodnji dan i dan spasenja. Taj dan valja
provesti u odmaranju.
44)

S Euzebijem se u procjeni slae i Sozomen. V e l i daje Konstantin

donio zakon kojim je odredio da se svi moraju uzdravati od
bavljenja poslom i da svi moraju sluiti Bogu molitvama. Sozomen
dodaje da je Konstantin astio nedjelju jer je toga dana Krist
uskrsnuo.
Konstantinova je odluka bila neobino vana za krane. Ipak nije
neto to bi izlazilo iz povijesnih okvira kada je donesena. Konstantin
je, uglavnome, dao kranima to su u ono doba ve imali i drugi. I
drugi su posjedovali neki odliniji religiozni dan koji su posveivali i
odvajali da poaste svoja boanstva. Obino toga dana nisu radili da
mogu dostojno obaviti svoje kultske dunosti.
Inae se zna da Grci nisu posjedovali vrsto utemeljeni i nepomini
dan kada se posebice posveuju molitvi i aenju svojih bogova. Ipak
je u drevnoj Grkoj bilo vie sveanih dana kada se javno odlagao rad.
Tada su se robovi odmarali, kole su bile zatvorene, sudovi nisu
poslovali, a bankarski se rad odgaao. Rimljani su poznavali
cjelodnevni odmor od rada. Taj su dan poinka kao naroito vrijeme
smatrali iskljuivim vlasnitvom bogova. N a dan odmora u znak
sveanoga raspoloenja prireivali su portska natjecanja. Dravni su
dan odmora morali svi ptivati. Tada su se obustavljali svi dravni
poslovi osim sakralnih. To se posebice odnosilo na sudstvo i vojne
pohode. Robovi na dan odmora nisu radili. U taj iri grki i rimski okvir
treba smjestiti Konstantinovu odredbu da se u njegovu carstvu
nedjeljom ne smije raditi.
45)

42) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 945-946; J. D U V A L , La doctrine de I Eglisesur le travail

dominical et son evolution, M D , 83 (1965), 109; . . S U T H E R L A N D , Sunday Legislation,
N C E , 13 (1967), 802; M . G. G L A Z E B R O O K , Sunday, 105.
43) P G , 20, 1165.
44) P G , 67, 880-881.
45) Usp. F. STEINMETER, Arbeitsruhe, R A C , 1 (1950), 590-591.

171

46

Crkveni su se zakoni ^ nedjeljnome poinku javljali polako. U

djelu koje nosi naslov Apostolske konstitucije trai se od robovlasnika
da robove oslobode rada subotom i nedjeljom da se u crkvama mogu
upuivati u vjeru i pobonost. Sabor pak odran u Laodiceji izmeu g.
343. i 381. u svome kanonu zahtjeva da se vjernici koliko je mogue
uzdre nedjeljom od rada. To e im omoguiti nedjelju proslaviti
kranski. Tako se postupno m e u kranima zakonski utvrivao
nedjeljni poinak. Ipak e proi mnogo vremena da se propisi
nedjeljnome odmoru u Crkvi potpuno, jasno i podrobno utvrde.
Kranima je jamano trebao odmor od dnevnih napornih poslova
da kao i drugi ljudi obnove tjelesne i duhovne snage. A l i im je u nedjelju
poinak takoer bio nuan da mogu prisustvovati nedjeljnoj euharistiji.
Euharistija je veseli i radosni in koji se ne moe slaviti uz naporno i
muno tjelesno naprezanje. Osim toga, crkveni su Oci nedjeljnome
odmoru pripisali jo dublje znaenje i smisao. O n je za njih znamen,
predokus i uvod u vjeni odmor beskrajnoga blaenstva. T a k o e r su
Oci upozoravali da nedjeljni poinak mora pratiti duevno osloboenje
od svakoga grijeha. Nedjeljni odmor tijelo oslobaa napora i umora od
truda, a duu rastereuje od bremena koji nju mui i titi. To su razni
grijesi kojih se ovjek mora osloboditi kroz nedjeljno bogosluje. ^
47

Jedva se moe sumnjati da hrvatska rije nedjelja ne dolazi od

ne djelati. Prema tome, taj se dan u tjednu naziva nedjelja jer se
tada ne djela. Nedjelja je, drugim rijeima, prozvana po nedjelo
vanju. Radi toga to se taj dan ne posluje nego odmara i poiva, on se
naziva nedjeljom. N a prvi se pogled ini da su nai prei zbog neega
sporednoga nedjelju nazvali nedjelja. D o k je taj dan za druge, prvi dan,
dan Gospodnji, osmi dan ili dan sunca, za nas je dan kada se ne radi. A l i
treba primijetiti duboko vjersko znaenje odmora koji se obistinjuje
nedjeljnim nedjelovanjem. ovjek se poslije radnih tjednih dana
odmara i poiva jer je Bog poinuo od svega djela svoga koje je uinio
(Post 2,3). Odmorom ovjek nasljeuje svoga Stvoritelja. ovjek je
Boja slika kada djeluje i kada poiva. Nedjeljni je poinak uvod u
vjeni pokoj. Rad je sredstvo. Odmor je cilj. N a kraju e se uspostaviti
vjena harmonija. A l i odmor u Bogu nije dokona dosada ve motrenje
46) Usp. E . D U B L A N C H Y , Diamanche, 1311; M . G. G L A Z E B R O O K , Sunday, 104-106; F.
STEINMETER, Arbeitsruhe, 593.
47) Upozoravamo da u lanku pojam Crkveni otac ne uzimamo uvijek u posve preciznome smislu
rijei nego ire kako se to uobiajeno rabi u obinome govoru. Inae je pojam Crkveni otac u
patrologiji posve odreen i omeen.

172

koje usreuje. Ono je beskonano i beskrajno kao to je neizmjeran

B o g koji se motri. Smijemo zakljuiti da i hrvatski naziv nedjelja
moe imati veliku vjersku vrijednost i upozoriti na bitnu sastavnicu
nedjelnoga otajstva.
Subota

nedjelja

suboti je mnogo govora u Novome zavjetu. ak se zna rei da

kranska nedjelja nije nita drugo nego preinaena idovska subota.
Svakako to nije tono. Ipak radi iznimne vanosti subote u idovskoj
religioznosti i u povijesti religija, neto se due kod nje zaustavljamo. U
izraelskoj je vjeri i bogosluju uloga subotnjega opsluivanja nezamjen
jiva i nenadoknadiva. aenje subote uz obrezanje obiljeuje
istinskoga Izraelca koji punom duom vjeruje u Boga. Izraelac dri da
ga tovanje subote isti, uva i opravdava. Znaenje se i sadraj
izraelske subotnje proslave ne da niim razjasniti osim starozavjetnom
objavom.
Korijen rijei
48

Dugo su strunjaci istraivali ^ zato su Zidovi svoj osnovni sveti

dan prozvali subotom. U z a sav dugi napor istraivanja na postavljeno se
pitanje s punom sigurnou i zadovoljstvom nije ni do danas naao pravi
odgovor. Istinska je i nerazmrsiva zagonetka pojava rijei subota.
Ve su davni kranski pisci htjeli korijenski rastumaiti pojam
subote. Toga su se posla prihvatili Teofil Antiohijski i Laktancije.
Obojica su mislili da rije subota dolazi od broja sedam. ak su neki
tumai i kasnije pristali na to tumaenje. Danas je posve naputeno kao
nepouzdano i neutemeljeno. Isto se mora rei za pojanjenje koje dri
da subota dolazi od dvaput umnoenoga broja sedam. Tumai su
napokon zakljuili da rije subota nema nikakve korijenske sveze s
brojem sedam. Subota nije nazvana subotom jer je sedmi dan.
49)

50)

Bilo je pokuaja da se rije subota rasvijetli pomou hebrejskoga

glagola koji znai prestati i zaustaviti. Taj se glagol susree u
hebrejskoj Bibliji nekih sedamdeset i tri puta. Valja rei da sama Biblija
izrijekom ne dovodi u svezu spomenute rijei. Stoga su neki istraivai
48) Usp. E . L O H S E , , 2-3; . V U G D E L I J A , Zapovijedi, 57-64.72-81; A . REBI, Dan, 57; W. R O R D O R F , Sonntag, 46-151; W. R O R D O R F , Origine, 104-110; J. B R I E N D , Sabbat,
DBS, 10 (1985), 1133-1135.1169.
49) Ad Aut 2, 12; PG, 6, 1069; J. S E N D E R - G . B A R D Y , Theophile d 'Antioche. Trois livres a
Autolycus, SC, 20, Paris, 1948, 93 bilj. 1.
50) Div Inst 14; PL, 9, 781-782.

173

nastojali rije subota razjasniti polazei od arapskoga. K o d toga su se

pozivali na rijei koje znae rasti, uveavati i paliti vatru. Ipak se
tumai najee okreu prema Babilonu kada trae vanbiblijsko
tumaenje rijei subota. T u se susree imenica gotovo istoga oblika.
U n a t o tome, postoji razlika izmeu babilonske i izraelske subote. U
Babilonu je subota ovisila mjeseevim mijenama i zato nije imala
strogo utvreni dan. U Izraelu se subota vraa svakih sedam dana.
Usprkos tome, ne moe se iskljuiti da je u vrijeme to prethodi Mojsiju
babilonska subota posredno mogla nadahnuti naziv izraelske subote.
J a m a n o e se jo dugo traiti to zapravo znai rije subota. Kada
bismo to znali, smjesta bismo uoili odnos izmeu subote i kranske
nedjelje. Znali bismo da l i je naziv subota imao utjecaja na kranske
nazive za nedjelju.
Podrijetlo subote
51

Subota kao religiozna uredba ^ zacijelo je iznimno starodrevna.

Stjee se dojam da je u ovome ili onome obliku prethodila izraelskome
narodu. Istraivai su se dosta trudili unii u trag poecima subotnje
svetkovine. Sve to su u tu svrhu iznijeli uglavnom je sporno i
pogodbeno reeno.
Po nekima, Izraelci su od Kenita preuzeli subotu i ispunili svojim
vjerskim sadrajem. tome bi ostali stanoviti tragovi u Bibliji. Keniti
su bili kovai. Kovali su bakar i eljezo (Post 4,22). Poznavali su
subotnju zabranu da se subotom skuplja drvo (Br 15,32) i njime pali
vatra u svrhu kovanja. T a bi zabrana mogla biti jezgra subote koju su
prigrlili Izraelci.
Iznimno se esto pomilja na drevni Babilon kada se istrauju
mogui utjecaji na izraelsku subotu. U Babilonu je postojala svetkovina
u ast punome mjesecu i slavila se svakoga petnaestoga dana u mjesecu.
Taj se dan nije radilo. Vjerovalo se da toga dana rad ne bi uspio ve bi
bio na tetu. Prouzroio bi nesreu. T a k o e r se toga dana inilo pokoru
i molilo. Boanstvima su se u hramovima prinosile rtve da i m se srce
umeka prema ljudima. I naziv je za tu svetkovinu veoma bliz
hebrejskoj rijei za subotu. Ipak se sve to moda dade razjasniti ako se
pretpostavi stanoviti prasemitski izvor iz kojega je potekla babilonska i
izraelska svetkovina.
51) Usp. J. B R I E N D , Sabbat, 1135-1137; . L O H C E , , 2-3; . OTTO, Fete und Feiertage,
T R E , 11 (1983), 103-104.

174

Jo spominjemo samo kanaansku hipotezu. Danas se veoma rado

zastupa. I tu se polazi od proslave punoga mjeseca. T a se proslava
oznaavala rijeju iznimno bliskom hebrejskoj rijei za subotu.
Povezanost pak izraelske i kanaanske povijesti dobro je poznata iz same
starozavjetne Biblije.
Smisao subote
52

Pravo govorei, bila bi prevelika smionost i odvanost ^ tko bi

htio kratko, saeto, cjelovito i jasno iznijeti sav religiozni sadraj vezan
uz idovsku subotu. Mogue je, usput, samo nabacati i dotaknuti tek
nekoliko misli to se redovitije istiu kada se govori sloenome
znaenju idovske subote. Uostalom, to smo ve poneto istaknuli.
Izrael subotu slavi potpunim odmorom, molitvom i bogoslujem.
Subota Izraelca sjea na Boje djelo stvaranja i na to da je B o g poslije
stvaranja svijeta poinuo (Post 2,3). Jahve je subotu blagoslovio i
posvetio. Stoga subota pripada samo njemu. Ne smije sluiti ljudskoj
materijalnoj koristi i probitku. Izraelac u subotu nita ne radi. Tako
nasljeduje Boji nain postupanja. Subotnji odmor zapravo samo
upozorava na zadnji odmor koji je u Bogu i koji Bog prua. Subotnji je
odmor uvod i sadanje dionitvo na eshatolokome poinku i na onoj
beskrajnoj suboti koja eka itavo ovjeanstvo. A l i subota Izraelca ne
sjea samo na Boje stvaralako djelo ve isto tako na sveukupni Boji
zahvat u izraelsku povijest. ak je nagovjetaj mesijanskoga vremena i
ina cjelovitoga otkupljenja. Izraelac u subotu Boga slavi i Bogu se
zahvaljuje to je stvorio svijet i to je Izraela izveo iz egipatskoga
ropstva i s njime sklopio savez. U subotu se svatko oslobaa spona
rada, truda i umora. Subotom svatko postaje duhom i tijelom slobodan.
U Izraelu se subota iskljuivo posveuje Bogu. Subota pripada
Jahvi. Time Izrael eli izraziti da je B o g posvemanji vlasnik svega to
postoji. Pod Bojom je vlau ovjek, povijest i priroda. Sve je Boje
kao to je njegova subota. B o g je subotu dao ovjeku da toga dana
ispovijedi svoju potpunu ovisnost njemu. Subotu prati molitvena i
bogosluna blistavost, razdraganost i duboko slavlje. Subota je proeta
mirom i spokojem.
52) Usp. J. B R I E N D , Sabbat, 1169.1138; . L O H C E , , 3-6; . D . PREUSS, Arbeit, T R E ,
3 (1978), 616; F. NOTSCHER, Sabbat, LThK, 9 (1964), 188-189; J. C A D E T , Repos dominical et
loisir humain, M D , 83 (1965), 88-89; W. R O R D O R F , Liturgie, 30-36; D. K E L L E R M A N N ,
Heiligkeit, T R E , 14 (1985), 701; L . A . H O F F M A N N , Gebet, T R E , 12 (1984), 45, J.
G A I L L A R D , Dimanche, 950-951.

175

Odnos izmeu subote i nedjelje

U Novome zavjetu ne nailazimo na nikakvo svjesno usporeivanje
idovske subote i kranske nedjelje. Jasno je da nedjelja barem
neznatnim dijelom ^ stoji pod stanovitim utjecajem subote iako je
nedjelja izvorno djelo vlastitoga smisla i nadahnua. Subota je
sedmino bogosluno aenje Boga. To je i nedjelja. Subotu je
oznaavao prestanak rada. To je od Konstantinova vremena znaajka i
nedjelje. Krani su u drugome i treem stoljeu smatrali da je subota
bila nagovjetaj i priprava za nedjelju. Subota je u nedjelji stekla svoje
dovrenje i konani cilj. O c i su dugo vremena subotu rado tumaili
tipoloki.
53

Iz prethodnoga nije teko ustanoviti da na rad vremenski ne

prelazi doba Leona Velikoga. Isto se tako bez muke uoava da u radu
nismo vodili rauna bogoslunoj proslavi nedjelje. Nama je
prvenstveno bilo stalo uoiti kako se u drevno doba nedjelja teoloki
shvaala i tumaila. N a alost, u tu svrhu u prvim stoljeima nema
izobilja tiva. Stoga smo uglavnome razglabali nedjeljne nazive. A l i i tu
smo se morali udaljavati od navedenih vrela koja zaista krto pojanjuju
nedjeljno otajstvo. Ipak smo se radom osvjedoili da je nedjelja za
drevne krane bila temeljna i osnovna mogunost da izraze svoju vjeru
u Boga i oituju svoju ljubav prema blinjima.

TRINAESTO

STANOVITE

176

31-32; J. G A I L L A R D ,

ZABILJEZBE

Ovdje kanimo nanizati neke napomene koje, makar donekle,

pomau razumijevanju Leonovih Govora. Nazivamo ih zabiljebama
jer su zapravo malo due biljeke koje nisu dovoljno o b r a e n e da bismo
ih smjeli svrstati u posebna poglavlja ili ih pretvoriti u dijelove
dotjeranijih jedinica. Moda e bibliografija koja ih prati nekome
koristiti.
1. L j u d s k o

53) Usp. H . D U M A I N E , Dimanche, 916-943; E . L O H C E , ,

Dimanche, 950-951.957-958.

POGLAVLJE

dostojanstvo

Poznat je i glasovit Leonov poziv kraninu da upozna svoje

vlastito dostojanstvo. I sam je Leon sigurno bio svjestan da je znanje
vlastitome dostojanstvu vano za svakoga ovjeka. Moe dostojno
ivjeti kome je poznato njegovo dostojanstvo. ovjek stoji i pada s
dostojanstvom. Po Leonu, osnovno se i naravno dostojanstvo sastoji u
tome to je ovjek stvoren kao Boja slika. Vrednujui pojam slike
Leon polazi od latinske rijei imago. Leon kae da je ljudsko
dostojanstvo u tome da ovjek bude u ivotu odraz i zrcalo Boje
slike koja je u njemu. ovjek je Boja slika. Stoga mora Boga
nasljedovati. Leon pie imitari. Pri tome je oito doao na pomisao
nasljedovanja veui rijei imago i imitari. ovjek kao slika kroz
ivot ostvaruje boansko nasljedovanje. To je imitatio. ovjek je
Boji nasljedovatelj i l i imitator. V i d i se, dakle, da je Leon sve
istaknuto izveo iz temeljne rijei imago. Otuda dolazi imitari, imitator i
imitatio. Tako se smije kazati da se Leon V e l i k i ukljuio i proslijedio
veliku temu ljudskome pozivu da kao Boja slika dostojno
177

nasljeduje i slijedi svoga Stvoritelja. Leon ponovljeno naglaava da

ovjek Boga najdostojnije nasljeduje ako se povodi za Bojom
dobrotom, dobrostivou i ljubavi koju Bog pokazuje prema svim
ljudima.
Ljudsko je dostojanstvo i u tome to je Krist sa samim sobom
sjedinio ljudsku narav. To je za ovjeka najvea ast. Zbog te je
sjedinjenosti svaki ovjek pozvan na milosno boansko posinjenje.
Boji je Sin postao ovjekom da svi ljudi po njemu postanu Boja djeca.
N a taj se nain u punome opsegu obistinjuje ljudsko dostojanstvo i
slinost s Bogom. )
1

2. S a c r a m e n t u m i l i

mysterium

Leon u svojini djelima naoko istoznano rabi obje spomenute

rijei. Tako se redovito misli. Moda bi ipak pomno istraivanje uspjelo
ukazati na razloge zato Leon u pojedinim sluajevima uzima ovu
odnosno onu rije. O n je vjerojatno uoavao nama nevidljive razlike
izmeu mysterium i sacramentum. Pogotovo to vrijedi kad se mysterium
pojavi u mnoini.
Poput svih drevnih kranskih pisaca i Leon se esto i u razliitim
znaenjima slui rijeju sacramentum. N e k i bi htjeli da se sacramentum
u njega pojavljuje u sedam posebnih znaenja. Ipak je vjerojatnije da ih
je u Leonovim spisima vie. Naroito je teko utvrditi granicu m e u
znaenjima jer se lako m e u s o b n o prelijevaju. Po Leonu, sacramentum
je tajna do koje razum ne moe doprijeti. Pamet ne dosee otajstvo.
Ono je nadilazi. To se pak odnosi na sve to sadri kranska vjera.
Otuda bogatstvo i razgranatost pojma sacramentum. Tako je sacramen
tum sveukupna Boja nakana spasiti ovjeka koji je pao i sagrijeio.
Krist je s cijelim svojim djelom i ivotom vrelo milosti i uzor koji
otkupljeni slijede. O n je osnovni kranski sacramentum. Bogosluje i
bogosluni ini su sacramentum ukoliko se tu posadanjuju otajstva
Kristova ivota. Vjerovanje je takoer sacramentum jer sadri osnovne
objavljene zasade. Jasno je da se rije sacramentum u Leona
primjenjuje i na otajstva koja se m e u kranima naprosto nazivaju
sakramentima. Dodajemo da se u otakim spisima susree nekih
dvadesetak to srodnih to priliito razliitih znaenja za rije
sacramentum. ^
2

1) Evo nekoliko mjesta gdje Leon govori ovjeku kao Bojoj slici to je najvee ljudsko
dostojanstvo: 12,1; 21,3; 24,2; 25,5; 26,3-5; 27,6; 4,1; 9,1; 12,4; 20,2. toj temi u Leona, usp. W.
D U R I N G , Imago, 42-47; Dignitas, 1024-1035; A . P. L A N G , Ostervigil, 297.301.
2) U svezi s rijeju sacramentum i mysterium u Leona, usp. B. B O T T E , Sacramentum, 591-592; C.
Van P U Y V E L D E , Perfection, 230; . W. G U Z I E , Exegetical, 211; . . De SOOS, Mystere,
79-93.

178

Zna se da mysterium korjenski dolazi od glagola koji znai

sakriti, zatvoriti, prekriti velom. Prema tome, mysterium je ono
to oko ne gleda niti vidi. U vjeri je sve mysterium jer tu tjelesno oko
nita ne zapaa, ali sve vidi oko srca. Tako je govorio Leon V e l i k i .
Pojmove misterij i sakrament neto openitije ve smo ranije
obradili.
3. O b s e r v a n t i a
U klasinome latinskome rije observantia posjeduje dva osnovna
smisla. Primjenjuje se na osobe naroitih odlija. Tada znai potiva
nje, tovanje, uvaavanje. A l i se s observantia takoer izraava
strogo izvravanje zakona, naredbe i propisa. U tome sluaju rije
znai opsluivanje, ispunjenje, pokoravanje. U Leona koji rije
iznimno esto upotrebljava susreu se oba navedena znaenja iako je
prevaga na drugome smislu. U bogoslunim knjigama observantia
oznauje zanos i ushit kojim se vri obred. T u ak moe oznaavati
vanjski tijek bogosluja i potrebiti duhovni n a p o r .
3)

4. D i s p e n s a t i o
Po rjenicima dispensatio openito oznauje tono mjerenje, tonu
podjelu, jednaku razdiobu i otuda upravljanje i ekonomiju. Rije i u
Leona ima razna znaenja. Leon ju je, vele, upotrijebio tridesetak
puta. Dispensatio je provoenje u djelo stanovite povjerene slube. Z a
slubenika je dispensatio vrenje dunosti. Dispensatio u svezi s Bojim
djelovanjem izraava boansku providnost i brigu za stvoreni svijet.
Dispensatio je darivanje svih naravnih i nadnaravnih darova. U bogo
slunim tekstovima dispensatio je godinje svetkovanje blagdana. Leon
kadto razlikuje prima dispensatio od secunda dispensatio. Prvi se
izriaj odnosi na stvaranje, drugi na otkupljenje. A l i kako je otkupljenje
utemeljeno na Utjelovljenju, rije dispensatio esto oznauje samo
Utjelovljenje kao Boji vrhovni providonosni, milosni i dobrotvorni
in. Dodajemo da su latinski crkveni pisci rijeju dispensatio izraavali
to su grki izricali pojmom . Oba su pak pojma odreeni
prijevod za ono to se u novije doba naziva povijest spasenja gdje su
glavni ini stvaranje i otkupljenje paloga stvorenja.
Inae u teoloki vanoj rijei najprije valja zamijetiti
rije ' to znai kua. Tako je ekonomija nadasve briga kui.
ovjek koji skrbi za svoju kuu naziva se '. O n je ekonom.
3) U svezi s observantia, usp. I. CARTON, A propos, 104-114; C. C A L L E W A E R T , Leon le Grand, 56.

179

U drevnoj se filozofiji i teologiji svijet smatrao ogromnom kuom gdje

je Bog providonosni ekonom. O n vodi ekonomiju svijetu.
Vrhunac pak Boje brige za svijet jest Utjelovljenje njegova Sina. Zato
su crkveni Oci rije uzimali kao naznaku za samo
Utjelovljenje. Kada su govorili Bogu neposredno i njegovu ivotu u
njemu samome iskljuivo su se sluili rijeju :. Tako se ustalilo
da se pojam odnosi na Utjelovljenje, a strogo
oznaivae motrenje boanskoga Trojstva u njegovu nutarnjem ivotu
Oca, Sina i Duha Svetoga. Taj se oblik uporabe rijei i
dugo odrao da bi s vremenom polako blijedio.
4)

U z celebrare postoji celebratio i celebritas. Obje imenice prvotno

znae silno mnotvo koje u ogromnome broju obavlja posjet.
U bogosluju je sadraj tih posjeta hvala, proslava i zahvaljivanje Bogu
za svekolika dobroinstva.
Zasebice zasluuje istaknuti izriaj legitime celebrare. Jasno je da
se pri tome neposredno ima pred oima zahtjev da se otajstva slave
kako odreuju propisi. A l i Leon izriaju pridaje jo jedno znaenje.
Trai da se ivot uprilii slavlju. Onaj otajstva slavi legitime tko je
udoree uskladio slavlju te se u ivotu povodi za Kristovim
primjerom. ^
6

5. R a t i o n a b i l i s
7. L e o n i p a d
Taj je pridjev poznat filozofiji i pravu gdje znai razuman, u
skladu s u m o m . Pridjev dolazi od ratio. Ta rije ima mnogo znaenja.
U z ostalo oznauje bit u zbiljama. Otuda rationabilis stjee znaenje
skladan s naravi. U tome se smislu dosta esto susree u Leona. Inae
se ita i u liturgijskim tekstovima. T u znai skladan s naravi
dotinoga blagdana ili svetkovine ili posve openito skladan s biti
kranskoga bogosluja.
5)

6. C e l e b f

are

Neposredno se moe uoiti iznimna bogosluna vanost glagola

celebrare. I Leon esto biljei tu rije. Osnovno je znaenje celebrare
vezano uz prostor i put. to se esto gazi nogama i pritie tabanima
izraava se s celebrare. Utabano i zgaeno estim posjeivanjem
iskazuje se rijeju celebrare. Polazei otuda celebrare znai doi u
velikome broju i posjetiti. N a taj se smisao nadovezuje znaenje
kada se s celebrare oznauje mjesto sastanka, sami sastanak pa i cilj
brojnoga sastanka. Ljudi se u mnotvu okupljaju da slave neku osobu i
njezine zasluge. ak se celebrare moe odnositi i na vanjske oblike
proslave.
Oslanjajui se na ta opa znaenja prisutna u celebrare bogosluje
se posluilo rjeju da se istakne veliko okupljanje na o d r e e n o m e
mjestu kako bi se sveano, zasebnim obredom slavilo Boga i njegove
iznimne ine obistinjene u povijesti spasenja za ljudsko spasenje.
4) Usp. A . P. L A N G , Orationen, 25-48.
5) Usp. Ch. M O H R M A N N , Etudes, 182-183.

180

Rima

Nema dvojbe da je Leon kao rimski graanin duboko proivljavao

pad i raspad Rimskoga carstva. Sve je poduzeo da se Carstvo to due
odri i potpunije sauva. Ipak je Leon kao duboki mislilac i bogoslov
bio svjestan da je pad R i m a pripustio Boji naum i odreenje. Stoga je
teoloki tumaio raspad R i m a i tako donekle stvarao kransko
filozofsko i teoloko tumaenje povijesnoga tijeka. Znaajno je da je
Leon s vie vedrine gledao na unitenje Rimskoga carstva nego njegov
veliki uitelj sv. Augustin.
7)

Spomenimo da je Leon svjetovnoj vlasti priznavao samostalnost i

samozakonitost. Svjetovnoj vlasti mo i snaga dolazi od Boga.
Vladarima je ne podijeljuje papa kako se mislilo u Srednjemu vijeku.
Leon je i graanskoj vlasti ukoliko dolazi od Boga priznao stanovitu
sakralnost.
8)

8. -

idovi

Rimska je idovska zajednica veoma drevna i utjecajna. Leon se u

Govorima esto navraao na idovstvo. ) Ne bi se mogli ni smjelo kazati
da je bio naroito opor ili strog prema rimskim Zidovima. Leon je
posebice kuao osvjetliti teku idovsku rije Isusovoj krvi koja treba
pasti na Gospodnje muitelje, ali po njihovoj vlastitoj izreci i na samu
njihovu djecu (Mt 27,25).
9

6) Usp. . B. De SOOS, Mystere, 29-34.94-98.

7) Usp. G . B A R T N I K , Interpretation, 745-784; . C O N G A R , Historica, 266.
8) Usp. P. S T O C K M E I E R , Imperium, 413-420.

181

12.

9. M i r a b i l i t e r i m i r a b i l i u s
Leon je pun udivljenja pred Bojim stvoriteljskim
djelom.
Stvorenje je nainjeno divno. Ipak Leon dodaje da je Bog palo
stvorenje jo divnije obnovio. Divno je to je Bog ovjeka stvorio, ali
je jamano kudikamo divnije to je sa sobom sjedinio ljudsku naravi i
tako pridigao paloga ovjeka. Leon je taj nain govora naroito pomno
njegovao, ali je bez sumnje i u tome imao predasnika kao to je bio sv.
Pavao i brojni crkveni Oci. )

agia

Ve je Leon doveo u stanovitu svezu Sveto pismo i rije pagina.

Ipak se ne bi smjelo kazati da je poistovjetio pagina s Biblijom. Iz
povijesti rijei pagina znamo da doslovce oznauje list papirusa i potom
tekst utisnut u papirus. Kranski pisci od V I . st. pa naprijed Sveto
pismo naprosto nazivaju pagina koja je sancta, sacra, divina i coelestis.
Taj se nain govora naroito proirio u X I I . stoljeu. )
13

10

10. R e n o v a r e
Leon esto rabi renovare. U tome se povodi za drugim kranskim
piscima. Renovare najbolje razumijemo ako p o e m o od novozavjetnoga pridjeva novus. U Novome zavjetu nov ima udoredno i
eshatoloko znaenje. Krist je staro stvorenje otkupljenjem uinio
novim stvorenjem. Tako ga je obnovio da ga je obnovom uinio
onakvim kakvo e ostati za svu vjenost. Vjernik ivotom mora
potvrditi tu obnovljenu novost. Leon istie da je Krist snagom svoga
utjelovljenja i djelovanjem svoje boanske naravi u sebi obnovio palu
ljudsku narav. Tako obnoviti zapravo znai uspostaviti iskonski
blistavi poetak. Stoga je obnovljenost obiljeje i bitna oznaka
preporoenih koji u krtenju stjeu novoporod. N a taj nain
obnova postaje trajni cilj udorednih n a p o r a .
n)

13. -

Missio

U trojstvenoj teologiji missio oznauje slanje u svijet Boje Rijei i

Duha Svetoga. U tome smislu rije ve rabi Leon u svojim Govorima.
Inae Leon nije bio spekulativni teolog. Stoga u njega ne nalazimo neka
dublja ralanjivanja trojstvenoga otajstva. Leon se ipak zanimao za
odnos boanskoga Trojstva i djela ljudskoga spasenja. Osim toga, malo
se do sada pisalo Leonovom trojstvenome uenju. )
14

14. -

Sabori

Saborska je misao odavno utemeljena u Crkvi. Svoje zaetke ima

ve u Novome zavjetu. U kranstvu se rano shvatilo da sve to je bitno
za vjeru i udoredni ivot treba zajedniki odrediti i oblikovati. Ipak u
razvoju teolokoga razmiljanja smislu, vrijednosti i znaenju
pokrajinskih i opih sabora Leon zauzima vidno mjesto. Leon je
nadasve kuao utanaiti poloaj i ulogu pape kod slavljenja sabora.
Kasniji sudovi svim tim pitanjima uvelike ovise Leonovu stajalitu
koje je razliito prihvaano kroz povijest. )
15

11. R e f o r m a r e
Z a bolje razumijevanje rijei reformare valja poi od njezinih
dijelova re i forma. ovjek je stvoren kao Boja forma. Grijehom je tu
formu izgubio. Otkupljenjem se ovjek preinauje, tj. re-formira
da opet postane iskonska forma. To omoguuje Krist koji je Boja
forma. O n je postao ovjek da se po njegovoj formi svaki ovjek
reformira i opet bude forma kakvom ga je Bog na poetku
stvorio.
'
12)

9) Usp. A . L A U R A S , Juifs, 55-61; R. K A M P L I N G , Blut, 204-218.

10) Usp. C. C A L L E W A E R T , Leon de Grand, 108-110; A . P. L A N G , Ankldnge, 156; Orationen,
55-57.
11) Usp. . B. De SOOS, Mystere, 62-67.
12) Usp. A . P. L A N G , Leo der Grosse, 41-42.

182

15. D u h o v n o s t
Oci nisu pisali odvojene rasprave duhovnosti niti su u teologiji
poznavali dio koji se naknadno prozvao duhovnim bogoslovljem.
Zauzvrat, sva je njihova teologija bila duhovna. Duhovnost je inila
okosnicu itave otake teologije. Leon uglavnome dobro i cjelovito
saima duhovni nauk nazoan u Novome zavjetu i potonjoj Predaji. On
naroito istie da se duhovnost kao svrha i nakana u Crkvi predlae
svim vjernicima bez izuzetaka. Duhovnost je elja i nastojanje svih
13) Usp. J. De G H E L L I N C K , Pagina, 23-59; . , Pagina, 385.
14) Usp. P. S T O C K M E I E R , Dreifaltigkeit, 197-208; T. J A L L A N D , Life, 445-448; B. STUDER,
Concetto, 599-607; G . H U D O N , Leon, 601-602.
15) Usp. H . J. SIEBEN, Konzilsidee, 103-147; Ph. A . M c S H A N E , Romanitas, 260-265.

183

lanova u kranskoj zajednici. Svi joj moraju teiti. Pavao je od svih

vjernika traio da budu duhovni. Sve u C r k v i treba pokretati D u h .
O n je m o i sila. )
16

posljedicama za cijelo ovjeanstvo. A l i kod toga Leon veinom

ponavlja sudove sv. Augustina. Ipak se i on navodi kada je rije
sustavnome pregledu povijesnoga tijeka nauka prvome grijehu. )
19

16. P o b o a n s t v e n j e n j e

19. P r e d a j a

Vrela kranske divinizacije duboka su i iskonska. Svakako

osnovni je smjer pruila novozavjetna tvrdnja da su krteni zajedniari
boanske naravi. I Gospodnje utjelovljenje zasniva poboanstvenjenje
jer se Rije utjelovila da poboanstveni ovjeka. Mnogi su O c i drali da
je hipostatsko sjedinjenje ljudskoga i boanskoga izvor ovjekove
divinizacije. ak su i pogani slutili da su ljudi nekako u srodstvu s
boanstvom. Govorili su da je ovjek Bogu rod. Ipak se misao
divinizaciji naroito nametnula u vrijeme rasprava boanskome
dostojanstvu Duha Svetoga. Tada su O c i stali tvrditi da je D u h Sveti
j a m a n o Bog kada poboanstvenjuje ovjeka. Isti su O c i smatrali da je
divinizacija osnovni ljudski cilj i poziv. U tome su naroito prednjaili
istoni O c i . A l i je tema makar dijelom dodirnula i okrznula Leonov duh
to pokazuje da je i on bar donekle poznavao istoni otaki nauk. )

Cjelokupno Leonovo djelovanje uistinu izranje iz Predaje pod

kojom L e o n podrazumijeva sve to je prethodilo njegovim vremenima.
O n , dodue, razdragano i ponosno apostole naziva Oima u vjeri, ali
je sigurno s istom ljubavlju tovao i druge kranske uitelje koji su se
takoer ve due nazivali Oima. Leon je htio da sav njegov nauk
odgovara Predaji kako ju je oznaio V i n k o Lerinski. Leonu je stalo da
ui to se propovijedalo uvijek, svuda i od svih. A l i ni Leon ne
eli prethodno naprosto ponavljati. O n tumaenje i produbljivanje
vjerskih poruka smatra dunou svojih usta. Stoga ne u t i . ) Leon
zakonu Predaje nije samo podvrgavao svoju dogmatiku ve podjednako
i svoja uenja na podruju u d o r e a .
2V)

20. P r e g r t

17

17. -

Crkva

Leon saima zateeni nauk C r k v i . Naroito se pak trudio pred

najezdom krivovjerja i raskola koji su razbijali crkveno jedinstvo
istaknuti vanost crkvenoga jedinstva. Traio je teoloke razloge koji
temelje to jedinstvo. U tu je svrhu ponavljao da Krist ivi u svojoj
zajednici, u sebe ulanjuje svakoga vjernika koji tim ulanjenjem
postaje dio jednoga tijela. To je tijelo Crkva kao tijelo Kristovo. To
tijelo oivljava isti D u h koji svim lanovima poklanja jedan te isti
ivotni zakon. Krist je utjelovljenjem uzeo ljudsku narav i tako doao
u dodir sa svakim ovjekom jer svi ljudi imaju istu narav. Stoga se
moe rei da je Kristovim roenjem m e u ljudima u ovjeanstvu
istodobno nastala i Crkva. )
18

18. I s t o n i

grijeh

Iz Leonovih Govora dalo bi se bez pretjerivanja izvui vei dio

klasinoga nauka iskonskome grijehu. Leon zaista veoma esto
izravno i usputno govori praroditeljskome padu i njegovim kobnim
16) Usp. L . B O Y E R , Spiritualite, 625-627.
17) Usp. B. B O T T E , Homo, 286; L . B O Y E R , Spiritualite, 625-627.
18) Usp. P. S T O C K M E I E R , Bemerkungen, 45-57; Y . C O N G A R , Lehre, 13-15; T. J A L L A N D , Life,
474; G . H U D O N , Concept, 155-162; P. A . M c S H A N E , Romanitas, 208-213.

184

rijei

Munus: u obinim rjenicima rije ima slijedea, m e u s o b n o dosta

razliita, znaenja: javna sluba, uloga, obredni in i dar. U
Leonovo vrijeme i u njegovim spisima munus redovito oznaava
bogosluje i bogoslune ine koji nas sjeaju i za nas uprisutnjuju
poglavite spasenjske d o g a a j e .
Auctor: na tu rije u Leonovim Govorima tako rei svaki as
nailazimo. ^ Rije ima mnogo znaenja. U z ostalo znai zaetnik i
utemeljitelj.
Praevaricator: to je pravni pojam. Odnosi se na nemarna
odvjetnika koji s nepanje i neopreza gubi parnicu. )
Effectus: rije ima brojna znaenja. Leon je koji put rabi u smislu
zbilja nasuprot znaka. )
Devotio: rije izraava osnovno raspoloenje kada se ovjek
potpuno i bez ostatka svojim itavim biem stavi na raspolaganje i
slubu Bogu. )
22)

23

24

25

26

19)
20)
21)
22)
23)
24)
25)
26)

Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.

J. GROSS, Entwicklungsgeschichte, 22-23; . J A L L A N D , Life, 468-471.

A . L A U R A S , Tradition, 166-184; A . D E N E F F E , Tradition, 543-554.
T. J A L L A N D , Life, 426-439.
D. R. H O L E T O N , Language, 131-148.
A . P. L A N G , Texte, 122.
Th. S T E E G E R , Leo, I, 79 bilj. 5.
B. BOTTE, Effectus, 271; A . P. L A N G , Leo der Grosse, 102-104.
C. C A L L E W A E R T , Leon le Grand, 52; J. C H A T I L L O N , Devotio, 702-716.

185

Praesidia: rije je pomoi koju Bog prua vjernicima da postignu

spasenje. Misli se na sredstva kojima se ovjek posveuje.
27)

Oblatio: u Leonovim djelima oblatio obuhvaa ove otajstvene

zbilje: Isusovo prinoenje samoga sebe na kriu; prinos koji
prikazuje Crkva; euharistijsko prikazanje i doprinos pojedinoga
kranina kroz djela ljubavi i milosra. ^
28

Sacratissimus: Leon je tom rijeju oznaavao velike bogoslune

blagdane bez iznimke. To je gotovo njegovo osobno obiljeje. ^
29

Praesuh u osnovi praesul]t plesni predvodnik. U Rimuje praesul i

glavni m e u sveenicima koji su u povorci R i m o m nosili sveta
znamenja. Povorka se upriliivala u oujku u ast M a r s u .
30)

Incontaminatus: pridjev se moe itati u latinskih pisaca kao to su

V a r o n i Tit Livije. Ipak su rije u latinskome udomaili kranski pisci.
Stoga se njime sluio i Leon V e l i k i . ^ Rije redovito znai ist.
31

Generatio: m o e m o navesti nekoliko znaenja koja Leon vee uz

generatio. T u je, posve razumljivo, na prvome mjestu tjelesno ljudsko
roenje. A l i Leon esto i krsno djelo naziva generatio kao i trajno stanje
nakon krsnoga i n a .
32)

Reparo: glagol reparare ralanjujemo na re i par are gdje re

naznauje ponovno, a par are stei i obnoviti. Prema tome,
reparare znai ponovno stei i ponovno obnoviti. Ljudi su se
istonim grijehom otrgnuli od Boga i pokvarili. Spasenje ih ponovno
obnavlja. Bog ih za se stjee i oni stjeu to su grijehom izgubili.
33)

21. A n t r o p o l o k i

pojmovi

Ovdje ukratko opisujemo osnovne pojmove koji se u Novome

zavjetu odnose na ljudsko bie. To moe pomoi boljem razumijevanju
Leonovih Govora jer i Leon u svojoj dogmatskoj antropologiji veinom
zavisi novozavjetnom nainu govora. Polazimo od grkoga nazivlja,
ali reeno nije teko prenijeti na Leonove latinske termine.
27)
28)
29)
30)
31)
32)
33)

Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.

186

C. C A L L E W A E R T , Leon le Grand, 57.

D . R. H O L E T O N , Language, 157.
C. C A L L E W A E R T , Leon, 160.
Th. S T E E G E R , Leo, I, 10 bilj. 26.
Ch. M O H R M A N N , Chretiens, 40.
A . P. L A N G , Leo der Grosse, 41-42.
. B. De SOOS, Mystere, 67.

Z a ljudsku tjelesnost u Novome zavjetu imamo dvije rijei: i

. Prva bi se mogla prerei s put, druga kao tijelo. Ipak se obje
najee prevode rijeju tijelo. Po sebi, ] kudikamo vanija za
teologiju nego . ovjek je ukoliko je sagrijeio. Put je sijelo
grijeha. Stoga je Krist uzeo da izlijei ljudsku grenost, krhkost,
lomnost i smrtnost. Krtenje se nazivalo kranskim obrezanjem jer
se u krstu odsjeca put koja je vladala ovjeanstvom do Krista i
gospodari ovjekom dok se ne krsti. Poto iezne ovjek se moe
vratiti Bogu. Upravo je razlogom to ovjek nije mogao batiniti
kraljevstvo nebesko.
Z a ljudsku tjelesnost u Novome zavjetu takoer postoji rije .
Ona je neznatnije teoloke vrijednosti. Po sebi naznauje ovjekovu
grau, tjelesni ustroj i ljepotu. To je ovjek kakvoga vidimo i gledamo.
Inae se tijelo uzima za usporedbu. Sv. Pavao tijelom naziva
Crkvu. A l i tu je mogao biti pod poganskim utjecajem. Ve su Egipani i
Rimljani svoja drutva i drave nazivali tijelom. Filozofi su i svemir
promatrali kao skladno izgraeno tijelo.
Odnos je izmeu i posebice utvrivao sv. Pavao. Pri
tome se sluio veoma teko razumljivim izriajima ako se ne pozna
njegov nain izraavanja. Tako u njega itamo izriaj
Doslovce: tijelo puti ili tijelo tijela. To na prvi pogled jedva neto
znai. A l i to u Pavla ima duboki smisao. O n navedenim izriajem
zapravo eli govoriti ukoliko je , tj. tijelu koje je palo te
iz takve treba udaljiti da tijelo bude dobro i sveto kakvo je
bilo na poetku kad ga je B o g stvorio. T a k o e r u Pavla postoji izriaj
". Smisao je gotovo isti kao u prethodnome sluaju.
Rije je tijelu koje se nalazi u suanjstvu grijeha kao moi koja
vlada i gospodari ljudskim biem. I Kristu Pavao udno ree daje kod
Utjelovljenja uzeo slinost tijela grijeha. Pavao nije naprosto rekao
tijelo grijeha da se ne pomisli da je Gospodin dionik ljudske
grenosti. K a k o je pak Isus imao pravo ljudsko tijelo, Pavao je
zabiljeio rije slinost. U biti je elio kazati da je Krist imao istinsko
ljudsko tijelo i ivio u svijetu kojim vladae grijeh, ali je osobno bio
nevin i neporoan.
U Novome zavjetu itamo rije u dva razliita smisla. N a
nekim mjestima znai isto to i teoloki pojam dua. A l i u
nekim novozavjetnim slojevima oznaava bioloku silu koja
oivljava i pokree ljudski organizam. Sv. Pavao ljudsku razumnu mo
redovito naziva . Katkada posie za rijeju . A l i
moe oznaavati i ono to se teoloki naziva trajno milosno stanje.
187

U sv. Pavla itamo neobian izraz

i
.
Pavao kae da se u grob polae ali e
uskrsnuti .
Zapravo eli rei da e u grobu poivati
ukoliko ga proimae obini bioloki ivot. Uskrsna e milost
preobraziti u .
Proet e ga duhom te e i tijelo
kao duhovno unii u vjeno blaenstvo.
Sv. Pavao u svojim zapisima esto govori starome, novome,
nutarnjem i vanjskom ovjeku. Kljuni je pojam stari ovjek.
Stari je ovjek odreen starim odrednicama. To su: grijeh, smrt, put i
zakon. Sve je posljedica grijeha. T u pak grijeh ne oznauje
prvenstveno prekoraenje zakona ili proputeno dobro djelo ve se ima
u vidu praroditelj ski pad kojim je zapoelo svako zlo. Temeljna je
posljedica grijeha smrt kao fiziko umiranje, duevna smrt i smrt u
smislu eshatolokoga odbaenja za nepokajane. puti maloas
govorasmo. Pod zakonom se ovdje misli na stav ljudi koji vjeruju da
se ispunjenjem raznih propisa snagom vlastite volje mogu i bez milosti
spasiti. D o Kristova je dolaska svaki ovjek bio stari ovjek. Nikome
bez Krista nije bio mogu povratak Bogu. I do krtenja je svaki ovjek
stari ovjek. Krtenje je pak omoguio Krist. Kristovim dolaskom i
krtenjem stari ovjek postaje novi ovjek koji je osloboen
drevnih odrednica. Njime vlada milost i ljubav.
Vanjski ovjek je naznaka za ljudski organizam i l i za ono to
oznaava stari ovjek. Nutarnji ovjek kao izriaj moe oznaivati
ljuski um, ali i ono to se naziva novi ovjek.
Z a navedene pojmove Leon je imao pri ruci ove rijei i izriaje:
corpus, caro, anima, animus, ratio, mens, intellectus, spiritus, corpus
animale, corpus spirituale, homo interior, homo exterior.
22. O p r a v d a n j e
Leon ee u Govorima napominje opravdanje. Nismo ipak
zamijetili da tome posjeduje naroito tumaenje koje bi mu bilo
vlastitije. Samo na trenutke zabacuje pelagijevsko poimanje da je
milost kao snaga to opravdava zasluiva. Leon zapravo ostaje u
okvirima novozavjetnoga i openito biblijskoga govora opravdanju.
Zato u najkrupnijim crtama ponavljamo taj govor.

opravdanju u Galaanima i Rimljanima. U Rimljanima stoga to je taj

tekst dobrim dijelom Pavlovo dogmatsko izlaganje gdje se nutarnjom
nudom morala nai i velika misao pravdanju. U Galaanima Pavao
naznauje to gaje neposrednije navelo raspravljati opravdanju. To je
ljuti spor s lanom braom. N e k i su krani, idovskoga podrijetla,
poput samih Zidova drali da ovjek od grenika postaje pravedan to
je upravo opravdanje vlastitim opsluivanjem zakona, propisa i
ustaljenih uredaba. T u se posebice mislilo na obrezanje, subotnji zakon
odmora, ali i druge drevne propise. T k o do u tanine vri zakon, taj je
pred Bogom i u Bojim oima pravedan, tj. nije grean. N a takvo
poimanje pravednosti koja se poistovjeuje s udorednom nevinou i
estitou pa i svetou, Pavao je zaista burno prosvjedovao. Shvatio je
da iznesenim govorom opravdanju kao djelu i uinku ljudskoga
htijenja i nastojanja lana braa poriu da je Krist svojom rtvom
opravdao itavo ovjeanstvo. O d ovjeka se trai vjera u Krista kao
opravdatelja paloga ljudskoga roda. Poput Abrahama i kranin se
opravdava vjerom. Vjera je temelj opravdanju. Opravdanje se stjee po
vjeri. Cilj je vjere opravdanje. Vjera dovodi do opravdanja. Oprav
danje potjee iz vjere kao svoga vrela. Pavao je neumoran kad treba
isticati ulogu vjere za opravdanje. I Pavao zna da je prorok kazao da
pravednik ivi od vjere. Pavao naglaujui nunost vjere kod oprav
danja nije zanijekao djela. Djela slijede vjeru. Samo vjera nije nagrada
za djela. Vjera je milost koju je stekao Krist. Sv. Jakov nadopunja nauk
pojanjujui da je vjera mrtva i neplodna bez djela. Istiniti vjernik
djeluje vjerniki. Opravdani ivi opravdano. Pavao je dovoljno
razuman da zna kako i opravdani ivi i nakon opravdanja u grenome
tijelu i svijetu. Stoga i opravdanoga poziva na borbu i napor. I
opravdani se nalazi u ivotnoj areni i na natjecateljskome igralitu.
M o r a biti ustrajni atlet koji se tetna kloni i ini dobro. Inae nee
dobiti konani lovor. Temu smo opravdanja dodirnuli kada smo
sprijeda poneto ralanjivali u poglavlju Duhu Svetome Pavlovu
izreku u 1 K o r 6,11.

Poruka opravdanju Pavlov je nauk. A l i ni u Pavlovim djelima

nije jednako rasporeen. Ima u Pavla pisama gdje opravdanje uope
nije ni spomenuto. Drugdje je navedeno kao prvi bljesak, a drugdje kao
ve uvrijeena i ivljena istina. Pavao se najdue zaustavio na
188

189

ETRNAESTO

POGLAVLJE

SADRAJNE SKUPINE
LEONOVIH GOVORA
Ve smo posebice govorili Leonovim Govorima. U z ostalo
naznaismo gdje smo ih u izvorniku itali. T a k o e r smo pribiljeili i
poznate nadnevke kada je Leon koju propovijed odrao. K o d
prevoenja smo se ravnali slijedom utvrenim u Corpus christianorum.
Sada Leonove homilije ukratko prikazujemo po sadrajnim skupinama.
Boine

propovijedi
(21.-30.)
1

Velikoj kranskoj svetkovini ^ Boia Leon je u izdanjima svojih

propovijedi posvetio deset jedinica. Te je propovijedi odrao kao
iznimno sveane homilije. Z a Leona je Boi godinje sjeanje na
Isusovo zemaljsko roenje. To se sjeanje obavlja najsveanijim euharistijskim slavljem. Isusovo je roenje in koji je kao takav neponovljiv.
Isus se u tijelu jednom rodio. M i se toga samo m o e m o sjeati. A l i
Isusovo je roenje vrhovni spasenjski in i zato u sebi sadri mo koja
se protee kroz sva stoljea i uranja u vjenost. Po bogosluju ta mo
kao vrelo spasenja ostaje bez prekida u Crkvi. Snagom vjere evaneo
ski izvjetaji Isusovu roenju sluatelju postaju nazoni u duhu kada
se itaju u liturgijskoj zajednici. Sluatelj izvjetaja ima pred oima
dogaaj. Oima ga vjere gleda i vidi.
1) Usp. A . C H A V A S S E , Tractatus, 84.

191

Kristovo je roenje vrelo ljudskoga spasenja. Krist je postao

ovjekom po Duhu Svetome. Stoga se zaeo i rodio bez grijeha. U
svojoj je ljudskoj dui bio osnaen Duhom i bezgreno proivio svoj
zemaljski ivot. Isti D u h p r e p o r a a kranina da postane ist i da moe
udoredno ivjeti. Tako snaga Kristova roenja prelazi u kraninovo
preporoenje. Stoga je Kristovo roenje nepresuivi izvor ljudskoga
spasenja. To se u bogosluju sveano slavi na Boi. U tome je smislu
Boi za sv. Leona uspomena i otajstvo.
To to kazasmo Boiu i njegovu bogoslunome slavlju jednako
vrijedi i za ostale velike kranske svetkovine koje otajstveno u sjeanju
slave poglavite dogaaje Isusova ovozemnoga ivota. Svi ti dogaaji
posjeduju otkupiteljsku snagu jer su ulomci jednoga te istoga
boanskoga i ljudskoga Kristova ivota.
2)

Posebnom se skrbi zaustavljamo kod Leonova nagovora pod

brojem 27. U etvrtome odsjeku te homilije Leon spominje tovanje
sunca. Nije pak jednostavno razjasniti podrijetlo i smisao navike koju
na tome mjestu kao sunevo aenje napominje Leon. Postoji
mogunost da je tu zapravo rije praiskonskome ljudskome obiaju da
se iskazuje ast i potivanje suncu to se tek na nebu pomalja. ak bi i
krani u Leonovo doba slijedili taj drevni obiaj. N i kranstvo ga ne bi
uspjelo iskorijeniti. Meutim, moglo bi se dogoditi da su tovanje sunca
na izlazu m e u rimske vjernike irili manihejci i priscilijanisti. Jasno je
da je u tome sluaju obiaj na zaseban nain bio na tetu istoe
kranskoga bogosluja. Uostalom, i krani su rado molili okrenuti na
Istok otkuda dolazi sunce koje im u pamet doziva samoga Krista koji je
kao Sunce s visine obasjao svojim svjetlom one koji prebivaju u tami
i sjeni smrtnoj (Lk 1,78-79). Sam se Krist nazvao svjetlom kada je
rekao: Ja sam svjetlo svijeta (Iv 8,12).
Ovdje se takoer treba sjetiti drevnoga krsnoga obreda kojim se
krtenik najprije okretao na Zapad da se odrekne avla i potom na
Istok da ispovijedi Krista. Moda se i taj obred odrazuje u kranskome
aenju sunca koje dolazi s Istoka. N a vjerniko je okretanje pri ulasku
u crkvu sv. Petra zacijelo utjecala injenica to je ta drevna bazilika
gledala prema Zapadu i time se razlikovala od drugih kranskih crkava
koje redovito motre Istok.
3)

2) Usp. G . M . O U R Y , Noel, 385-389; J. G A I L L A R D , Noel, 44-45; . W. G U Z I E , Exegetical, 208213; h. , De quibusdam, 345-349.

3) Usp. A . Y E L O T E M P L A D O , Supervivencia, 243-246; A . V A L E R I A N I , Natale, 125 bilj. 7; J.
L E C L E R C Q - R . D O L L E , Sermons, I, 157 bilj. 3.

192

P r o p o v i j e d i za g j a I j e j e
(31.-38.)
4

U Leonovoj pisanoj ostavtini imamo osam propovijedi ^ za

bogojavljenje. Leon u njima dosta podrobno tumai ulomak iz M t 2,112. Leon je Bogojavljenje smatrao bogoslunom proslavom poklona
istonih mudraca i l i kraljeva. T i su mudraci, po Leonu, zastupali
poganski svijet. Svi su ljudi preko mudraca koji se klanjaju Isusu
pozvani na spasenje. Inae znamo koliko je povijest svetkovine
Bogojavljenja sloena. S obzirom na rimsko bogosluje valja ekati g.
418. da se moe s vie jasnoe i sigurnosti govoriti Bogojavljenju kao
strogo utvrenoj i omeenoj svetkovini kojoj je sadraj poklon
mudraca. U tome su pogledu iznimno vane propovijedi koje je od g.
441. za tu veliku sveanost u R i m u drao sv. L e o n .
5)

Korizmene propovijedi
(39.-50.)
6)

Leonovih korizmenih propvijedi ima dvanaest. Odravane su

kroz korizmu do Cvjetnice. U tim je propovijedima Leon ostavio vei
dio svoga duhovnoga uenja. Stoga nije jednostavno kazati to je
sadraj tih propovijedi. Razumljivo je to je Leon u svoje kroizmene
propovijedi utkao evaneoske izvjetaje Isusovu etrdesetdnevnome
postu i njegovim pustinjskim iskuenjima. Vjernik se posebice u
korizmi eli upriliiti Isusu iz njegove pustinjske usamljenosti. Leon je
svoje vjernike zanosno sokolio i poticao na pokoru. Znao je da samo
onaj gospodari vlastitom duom tko dri u stezi i zaptu svoje tijelo.
Propovijedi Kristovoj
(52.-72.)

muci

7)

Propovijedi su Gospodnjoj muci i smrti veoma brojne. Ima ih

dvadeset i jedna. Leon ih je drao na Cvjetnicu, V e l i k u srijedu, V e l i k i
petak i V e l i k u subotu. U njima je veoma podrobno razjanjavao
spasenjsko znaenje Isusove muke u cjelini i svih njezinih pojedinih
djelova. Pri tome je gotovo vremenski slijedio dogaaje. Upalo nam
4)
5)
6)
7)

Usp.
Usp.
Usp.
Usp.

A . C H A V A S S E , Tractatus, 160.
F. M A N N , Epiphaniasfest, 765.
A . C H A V A S S E , Tractatus, 209-210; R. D O L L E , Sermons, II, 12-17.
A . C H A V A S S E , Tractatus, 304-306.

193

je u oi da se Leon u svojim razmatranjima nekako naroito zaustavljao

kod kobnoga Judina sluaja. Vjerojatno je i sam bio uvjerenja da je
Juda izdao Isusa iz pohlepe.
Ovdje usput spominjemo jedno novije razjanjenje Judine sudbine.
Ono polazi od naziva Ikariotski kako se redovito oslovljava Isusov
izdajica. Po tumaenju koje imamo pred oima Ikariotski bi dolo od
latinske rijei sicarius sa znaenjem ubojica iz potaje. U Judino bi
doba Rimljani navedenu rije rabili da oznae palestinske ustanike koji
su se orujem borili protiv rimske vlasti za osloboenje svoje domovine.
Drugim rijeima, Juda bi pripadao krugovima koji su oekivali Mesiju
koji e orujem osloboditi zaposjednutu Palestinu. Isus pak nije bio
takav Mesija. Stoga je Juda izdao Uitelja. Rekosmo da je ovo
tumaenje Judine nesree novo. Jasno je da njemu nema traga u
Leonovim homilijama. M i smo ga naveli kao dopunu kada se ve L e o n
zaozbilj bavio Judinim pitanjem.
Propovijedi
(73.-74.)

Uzaau

Ovdje jedino m o e m o navesti da je L e o n svetkovini Uzaaa

posvetio samo dvije homilije. Naravno da nam je to ao. Napokon,
Gospodnji je uzlazak na nebo cilj svekolike povijesti spasenja. Konana
je proslava Kristove due i tijela krajnji domet ljudskoga uzdignua.
Uzali je Krist u svojoj ljudskoj zbilji postigao puninu za kojom takoer
eznu njegovi uenici. Sigurni su da e je postii jer ju je ve zadobio
Gospodin u kojega su povjerovali.
8)

naznaena nagovora u cjelini posvetio Duhovima dok je u preostalima

govorio poduhovskome kvatrenome postu kako je istaknuto i u
francuskome uvodu u dotine tekstove. )
Propovijedi

Bilo je vrijedno staviti pod isti naslov spomenute propovijedi jer

imaju dobrim dijelom isti sadraj. Leon u njima propovijeda odricanje i
suzdrljivost prema ovozemnim dobrima. Dri da je to mnogostruko
dobro i plemenito djelo. Vjernik se uskraenjem tjelesnih dobara kao
to su jelo i pie vjeba u vladanju nad samim sobom. Postaje gospodar i
ravnatelj vlastitih poriva. A l i dobro kojega se vjernik odrekne on ga
daje potrebnome i siromahu. Tako pritjee u p o m o tuoj bijedi i
nevolji. Meutim, vjernik navedenim stjee zasluge za nebo. O n zna da
Kristu daje to udjeljuje siromahu jer je Isus sebe poistovjetio s
najmanjima. ak je rekao da e suditi ljude po dobru ili zlu to su uinili
drugima. Leon tome govori u skupini propovijedi koje ovdje imamo
pred oima. Ovaj je niz njegovih homilija zaista stilski dotjeran. Govori
su kratki i puni nutarnje ljepote. T o su poticaji Leonova srca koje
razumije ovjeka.
14)

U svezi s milo darima posjedujemo est homilija. T o su: 6. 11.

Z a kvatre to su se odravale poslije duhovskoga dana imamo etiri
teksta: 78.81. U svezi s rujanskim kvatrama ^ broji se devet
nagovora. T o su: 8 6 . - 9 4 . O n i m kvatrama ^ koje su se obavljale u
prosincu L e o n je posvetio takoer devet propovijedi: 12.20.
lS)

16

17

Svetake
P r o p o v i j e d i za
(75.-77.)

Duhove

milodarima i kvatrama

propovijedi

Ovdje navodimo pet propovijedi koje je Leon odrao sv. Petru i

Pavlu, svetome L o v r i te sedmorici brae Makabejaca. Homilije od 82.
do 85. posveene ) su apostolskim prvacima. Zapravo je samo
propovijed 82. homilija obojici apostola dok se u nagovoru 83. Leon
zaustavio samo kod svetoga Petra. U homiji 84. Leon u samome
tekstu ) jedino govori sveanosti koja se neko toga dana slavila i u
18

Po gore naznaenome od Leona bismo imali tri propovijedi ) za

duhovsku svetkovinu. Tako i stoji u Sources chretiennes. ) Isto je
oznaeno i u Patrologia latinac U zabunu b i moglo uvesti izdanje u
Corpus christianorum
gdje se kao duhovske propovijedi navode
homilije od 75. do 81. Rije je zapravo tome to je L e o n prva tri
10

lv>

8)
9)
10)
11)
12)

Usp. A . C H A V A S S E , Tractatus, 449.

Usp. A . C H A V A S S E , Tractatus, 462-464.
Usp. R. D O L L E , Sermons, III, 287-322.
Usp. P L , 54, 400B-415B.
Usp. A . C H A V A S S E , Tractatus, 465-505.

194

19

13)
14)
15)
16)
17)
18)
19)

Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.

A.
A.
A.
A.
A.
A.
A.

CHAVASSE,
CHAVASSE,
CHAVASSE,
CHAVASSE,
CHAVASSE,
CHAVASSE,
CHAVASSE,

Tractatus, 462.
Tractatus, 26; R. D O L L E , Sermons, II, 8-11.
Tractatus, 462-464.
Tractatus, 538-539.
Tractatus, 47.
Tractatus, 506-507.
Tractatus, 523-524.

195

20

m e u v r e m e n u zaboravila. Muenitvu ) sv. Lovre, rimskoga a k o n a ,

Leon je posvetio 85. propovijed. T o m zgodom Leon uzvieno govori
muenitvu. Slinoga je sadraja takoer homilija ) na dan proslave
Makabejskih muenika. T a se propovijed u Corpus christinanorum
oznaava kao 84. bis, a u Sources chretiennes kao 97. tekst.
21

Navedene su Leonove propovijedi jamano mnogo doprinijele da

se u Crkvi udomai tovanje svetaca koji su u svome ivotu zbiljski
ostvarili vjeru u Boga. Tako su dokazali da se vjera moe provesti u
djelo i da nije puka tlapnja duha. Ipak upada u oi da se Leon pri izboru
svetih kojima je govorio zaustavio kod znamenitih muenika koji su
krvlju posvjedoili za svoja vjerska osvjedoenja.
Propovijedi vlastitome
(1.-5.)

reenju

22

Pred sobom imamo skupinu od pet homilija ) koje su zasebna

cjelina. Rije je sveanoj besjedi koju je Leon odrao na dan svoga
papinskoga ustolienja i na njegovu godinjicu. Propovijedi pokazuju
koju je svijest Leon imao svome papinskome dostojanstvu, pravima i
dunostima. Sigurno su te propovijedi ule u temelje kasnijega
vrednovanja papinske slube.
etiri

pojedinane propovijedi
(51.95.-96.98.)

Napokon spominjemo propovijedi koje se bez nasilja ne mogu

svrstati u gornje skupine. Propovijed 51. Leon je posvetio ) Kristovu
preobraenju. T u je ukratko vjernicima izloio trojstveno otajstvo. U
95. homiliji ^ Leon obrazlae evaneoska blaenstva. Najneobinija je
96. propovijed. Sva je usmjerena ) na Eutihovo krivovjerje kojemu
smo dosta govorili u ovoj knjizi. Propovijed naznaena kao 98. dostaje
sporna. ) I po naemu sudu nije ni stilom ni sadrajem jednaka drugim
Leonovim homilijama. Ovdje smo je uvrstili radi cjelovitosti.
24

24

25

26

20)
21)
22)
23)
24)
25)

Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.
Usp.

196

A.
A.
A.
A.
A.
A.

CHAVASSE,
CHAVASSE,
CHAVASSE,
CHAVASSE,
CHAVASSE,
CHAVASSE,

Tractatus,
Tractatus,
Tractatus,
Tractatus,
Tractatus,
Tractatus,

533.
527-528.
3-4; C L X X X V I I - C L X X X V I I I .
295.
581.
591-592.

PRIJEVOD

PROPOVIJEDI V L A S T I T O M E
REENJU I N J E G O V O J GODINJICI
i.
29. I X . 440.
Neka moja usta kazuju Gospodnju hvalu. Neka moja dua i duh,
tijelo i jezik blagosivlju njegovo sveto ime (Ps 144,21). utjeti
boanskim dobroinstvima ^ oznaka je nezahvalna, a ne skromna
razuma. Veoma je dostojno zapoeti slubu posveenoga vrhovnog
sveenika sa rtvama Gospodnje pohvale. Gospodin nas se sjetio u
naem ponienju i blagoslovio nas. Sam je izveo velianstvena djela
(Ps 135,23; 113,20). Dobrota je vae svetosti drala da sam nazoan
iako je nuda daleka izbivanja bila razlogom to sam bio odsutan.
1

2)

Zahvaljujem, dakle, Bogu naemu i uvijek u mu zahvaljivati za

sve to mi je uinio (Ps 115,12). D u n o m zahvalnou takoer hvalim
odluku vae naklonosti. Jasno shvaam koliko nastojanja vae
naklonosti prema meni mogu iskazati potovanja, ljubavi i vjernosti.
Pastirskom skrbi udim za vaim spasenjem. V i ste bez ikakvih mojih
1) Za razumjevanje prevedenih Govora gotovo su nenadoknadive biljeke u Corpus christianorum
( C X X X V I H i C X X X V I I I A ) , Sources chretiennes (22 bis, 49 bis, 74 bis, i 200), i Bibliothek der
Krichenvdter (54-55). Neke se korisne upute mogu proitati i kod talijanskoga Leonova
prevodioca A. Valeriani. - Naslovi su propovijedi usklaeni prijevod.
2) Pape tijekom 4. st. posebnim bogoslujem poinju slaviti godinjicu vlastitoga stupanja na Petrovu
stolicu. Tada im je car Konstantin Veliki i dravno priznao naroito dostojanstvo. Carevi su od
davnine slavili roendan rimskoga carstva. To je vjerojatno ponukalo pape slaviti papin
roendan, t. j . godinjicu kada su postali prvi sveenici u Rimu i itavome kranstvu. Na
euharistijskoj bi se slubi u Petrovoj bazilici okupili biskupi koji bi se toga dana zatekli u Rimu.
Usp. Th K L A U S E R , Fest, 760-761; R. D O L L E , Sermons, IV, 19.

199

prethodnih zasluga meni izrekli nadasve astan sud. Stoga vas

zaklinjem Gospodnjim milosrem ( R i m 12,1) da onome pomognete
molitvama kojega ste eljama traili. Neka u meni ostane D u h milosti te
se ne pokolebaju vae prosudbe. Neka nam B o g , na zajedniko dobro,
udijeli svima krepost mira. O n je u vas ulio enju za jednodunou.
Tako u kroz sve dane svoga ivota spreman na sluenje
svemoguemu Bogu i vama s pouzdanjem moi moliti: Oe sveti,
sauvaj u svome imenu one koje si mi dao (Iv 17,11).
D o k se trajno primiete spasenju, moja e dua veliati
Gospodina (Lk 1,46). K o d naplate buduega suda pred pravednim e
se Sucem tako opravdati moje sveenitvo to ste mi svojim dobrim
djelima radost i vijenac. U sadanjem ste mi pak ivotu dobrom voljom
iskazali svjedoanstvo.
2.
29. I X . 441.
1. Predragi! Dananji nam je dan asnim uinilo boansko
dostojanstvo. D o k moju neznatnost die do najviega stupnja pokazuje
da nikoga svoga ne prezire. Nuno je, dakako, drhtati pred zaslugom.
A l i , usprkos tome, vjerniki je radovati se daru. Onaj koji je zaetnik
moje asti, takoer mi je pomonik pri upravljanju. D a slabi ne
podlegne pod veliinom milosti, onaj e dati snagu koji je udijelio
dostojanstvo.
Po svemu se, evo, redu vratio dan kada je Gospodin htio da
ponem s biskupskom slubom. Taj mi je dan pravi razlog da se veselim
u ast Bogu. Bog mi je mnogo oprostio da ga mnogo ljubim (Lk
7,47). D a svoju milost uini divnom, na onoga je poloio svoje darove
na kome nije pronaao glasove zasluga. Sto Gospodin tim svojim
djelom obznanjuje naim srcima ili to im preporua? Ovo: da se nitko
ne uzda u svoju pravednost i da ne gubi vjeru u njegovo milosre koje
oitije blista kada se posveuje grenik i podie odbaeni.

presjajno mnotvo svojih su-sveenika, znam da je radi toliko svetih s

nama nazoan aneoski zbor. U o p e ne sumnjam da nas danas
posjeuje obilatija milost boanske prisutnosti kada su zajedno na
okupu i jednim svjetlom svjetlucaju tolika prekrasna Boja svetohranita, toliki najodliniji lanovi Kristova tijela.
Uzdam se da od ovoga zbora nije odsutno ni pobono dostojanstvo
niti pouzdana ljubav blaenoga apostola Petra. Vau pobonost nije
onaj napustio ije vas je potivanje okupilo. Stoga se i Petar raduje zbog
vae dobrohotnosti. U sudionicima svoje asti prihvaa opsluivanje
Gospodnje ustanove. T a k o e r potvruje najureeniju ljubav cjelo
kupne Crkve to na Petrovoj stolici prima Petra. Ta ljubav ak ni zbog
osobe tako nejednaka nasljednika ne hladni prema onakvome pastiru.
D a bi, predragi, ova privrenost koju jednoduno iskazujete prema
mojoj malenkosti postignula plod svoga nastojanja, smjerno zazivajte
najmilosrdniju blagost naega Boga. Neka u naim danima svlada nae
napadae. Neka hrani nau vjeru, umnoi ljubav, povea mir.
Boje sam rope. Bog htjede da kao takav predsjedam crkvenome
ravnanju kako bi pokazao bogatstvo svoje milosti (Ef 2,7). Molite
neka se Bog udostoji da me uini doraslim tolikome poslu i korisnim za
vau izgradnju. Neka vrijeme nae slube produi da je pobonosti od
koristi to udijeli dobi. Po Kristu Gospodinu naemu.
3.
29. I X . 443.

Mjera nebeskih darova ne zavisi kakvoi naih ina. U ovome se

svijetu u kojem je itavi ivot iskuenje (Job 7,1) svakome ne
naplauje to zasluuje. Kada bi tu Gospodin motrio bezakonja,
njegov sud ne bi nitko izdrao (Ps 129,3).

1. Predragi! Svaki put kada se Boje milosre udostoji ponoviti

dan svojih darova, za nas je pravedan i razuman razlog da se veselimo
ako se poetak preuzete slube svede na ast svoga zaetnika. Takav
postupak, dakako, prilii svim sveenicima. Ipak priznam daje nadasve
za me nuan. Promatrajui krhkost svoje malenkosti i uzvienost
prihvaene dunosti i osobno sam duan rei proroku rije: Gospo
dine, uo sam tvoj glas i prestraio se. Promatrah tvoja djela i pobojao
sam se (Hab 3,1).

2. Predragi! Veliajte sa mnom Gospodina i zajedno uzvisujmo

njegovo ime (Ps 33,4). Sav smisao dananjega slavlja usmjerimo na
pohvalu svoga zaetnika. to se zapravo tie osjeaja moje due,
priznajem da me nadasve raduje odanost vas svih. D o k promatrani ovo

Sto toliko brine i ega se ovjek tako strai koliko se slabi boji
truda, ponizni uzvienosti i dostojanstva onaj koji ga nije zasluio?
U n a t o tome ne oajavamo niti malakemo jer se ne uzdamo u se ve u
onoga koji djeluje u nama (1 K o r 12,6).

200

201

Predragi! Davidov psalam koji smo pjevali slonim glasom

pjevasmo u ast Krista Gospodina, a ne da sebe uzvisimo. Kristu je
proroki kazano: Ti si sveenik na vijeke po Melhizedekovu redu.
H o e se rei da nije sveenik po redu A r o n o v u (Ps 109,4). Aronovo
se sveenitvo prenosilo raanjem iz njegova sjemena. Stoga je bilo
vremenita sluba. Prestalo je sa starozavjetnim zakonom. Krist je
sveenik po redu Melhizedekovu (Heb 5,6). U Melhizedeku je
prethodio lik vjenoga Sveenika. Z a Melhizedeka se ne kae od kojih
se roditelja rodio. To je zbog toga da se shvati kako je Melhizedek
naznaivao onoga ije se roenje ne moe iskazati (Iz 53,8).
Otajstvo je toga sveenitva na kraju doprlo do ljudskoga
djelovanja. Sada se ne prenosi putem raanja. Ne odabire se to stvara
tijelo i krv. Povlatenost je dokinuta. Naputen je oinski i obiteljski
redoslijed. Crkva prihvaa one upravitelje koje pripremi D u h Sveti. U
narodu Bojega posinovljenja sveukupnost je sveenika i kraljevska
(1 Pt 2,9). Pomazanje tu ne dobiva povlastica zemaljskoga podrijetla. U
Bojemu narodu biskupa stvara nebeska milost koja se tako udostojala.
2. Predragi! Sami sebe drimo slabanima i mlitavima kada je u
pitanju vrenje nae slube i dunosti. A k o nastojimo neto p o b o n o i
valjano uiniti, prijei nas krhkost samoga naeg ustrojstva. A l i
posjedujemo neprestani zagovor svemoguega i vjenoga Sveenika
koji je s nama slian, a s Ocem jednak. Boanstvo je spustio sve do
ljudskoga. Ljudsko je pak uzdignuo do boanskoga. Dostojno se i
pobono radujemo njegovu odreenju. Premda je brigu za svoje ovce
povjerio mnogim pastirima, ni sam nije napustio uvanje ljubljenoga
stada.
Krist je iskonska i vjena obrana. O d njega smo primili zatitu
apostolske moi. Gospodin ne odustaje od svoga djela. O d Krista
potjee vrstina temelja na kojem se dograuje vis cjelokupne Crkve.
Ne zamara ga nikakvi teret hrama to na njemu poiva. Vjeno traje
vrstina vjere koju je Gospodin pohvalio kod apostolskoga prvaka. K a o
to neprestano ostaje to je Petar povjerovao u Kristu, tako ostaje to je
Krist ustanovio na Petru.
E v a n e o s k o itanje obznanjuje kako je Gospodin pitao uenike
to njemu dre kada ve mnogi njemu razliito sude. Blaeni je
Apostol slijedee rekao: Ti si Krist, Sin ivoga Boga. Gospodin je
uzvratio: Blago tebi, imune, sine Jonin jer ti to nije objavilo tijelo i
krv ve moj Otac koji je na nebesima. I ja tebi kaem da si Petar i da u
202

na toj stijeni sagraditi svoju Crkvu. I paklena je vrata nee nadvladati. I

tebi u dati kljueve nebeskoga kraljevstva. I to god svee na zemlji,
bit e svezano i na nebesima. I to bude razrijeio na zemlji, razrijeit
e se na nebesima (Mt 16,16-19).
3. Ostaje, dakle, odluka Istine. Blaeni Petar trajno posjeduje
dobivenu vrstinu. Ne naputa kormilo Crkve. Petar je prije ostalih
zareen. Nazvan je stijenom, javno oglaen temeljem, postavljen za
vratara nebeskoga kraljevstva. Petar je sudac kod vezivanja i
odrjeivanja. Odluka njegovih presuda ostaje i na nebu. Po samim
tajnovitostima Petrovih naziva dade se upoznati kakvoa njegova
zajednitva s Kristom. Petar sada punije i monije izvrava to mu je
bilo povjereno. Sve oblike svojih dunosti i briga ostvaruje u onome i s
onim koji ga je postavio.
Recimo da i mi togod ispravno inimo i pravilno odluujemo.
Dnevnim se pronjama tota postie od Bojega milosra. A l i je to
radi djela i zasluga onoga ija vlast na njegovoj stolici ivi, a
zapovijedanje blista. To je, predragi, postigla ona vjera koju je Bog
Otac ulio u Apostolovo srce i koja nadilazi sve nesigurnosti ljudskih
miljenja. Primila je vrstou stijene koju ne potresaju nikakvi potresi.
Petar svaki dan govori u cijeloj Crkvi: Ti si Krist, Sin ivoga
Boga. Poukom se toga glasa proima svaki jezik koji priznaje
Gospodina (Rim 14,11). Ta vjera svladava avla i raskiva okove
njegovih suanja. Ona izvodi iz svijeta i uvrtava u nebo. Paklena vrata
ne mogu nadjaati vjeru. Boanski je titi takva vrstoa da je nikada
nee moi iskvariti ni krivovjerna izopaenost niti e je nadvladati
poganska podmuklost.
4. N a slijedei se nain, predragi, bogotovnim opsluivanjem
slavi dananja sveanost: u osobi se moje neznatnosti onaj nazire i
asti u kome se nastavlja briljivost svih pastira uz uvanje sebi
povjerenih ovaca. Njegovo dostojanstvo ne iezava niti kod nedostoj
noga nasljednika. ) Nazonost asne brae koji su sveenici kao i ja
meni je poeljna i ja je hvalim. Ipak mi je jo svetija i odanija ako
pobonost ove slube gdje su se udostojali biti prisutni prvenstveno
onome iskau koji je kako znaju predsjednik ove stolice kao to
je prvak m e u svim biskupima.
3

3) Po rimskome pravu koje Leon bez sumnje usvaja, batinik zbiljski preuzima ulogu i poloaj
preminuloga. Papa je batinik i nasljednik sv. Petra. Stoga Petar preko pape govori, djeluje i
odluuje. Usp. R. D O L L E , Sermons, IV, 260 bilj. 6; 283 bilj. 4.

203

Kada, dakle, svoje poticaje upravljamo uima vae svetosti,

vjerujte da vam onaj govori iju ulogu vrimo. Njegovom vas ljubavlju
opominjemo. Ne propovijedamo vam nita drugo nego to je Petar
uio. Molimo vas da opaete bokove svoga razuma te u Bojemu
strahu provodite ist i trijezan ivot (1 Pt 1,13; 3,2). Neka um ne
zaboravi svoje prvenstvo pa pristane na tjelesne pohote.
Kratka su i raspadljiva veselja zemaljskih uitaka koja nastoje
pozvanike na vjenost udaljiti od staza ivota. Neka, dakle, vjerni i
vjerski duh udi za nebeskim. Neka se u enji za boanskim
obeanjima die prema ljubavi neraspadljivoga Dobra i nadi pravoga
Svjetla. Budite, predragi, sigurni da se va trud kojim se opirete
manama i borite protiv putenih elja svia Bojemu pogledu i da je
dragocjen. Bit e kod Bojega milosra koristan ne samo vama ve i
meni jer se pastirova skrb dii napretkom Gospodnjega stada. Apostol
kae: Vi ste mi vijenac i radost ako vaa vjera to se od
evaneoskoga poetka razglasila po cijelome svijetu ostane u ljubavi i
svetosti ( R i m 1,8; 1 T i m 2,15).
Istina je da sva Crkva koja je po itavoj zemlji mora cvasti svim
krepostima. Ipak dolikuje da vi prije svega odskaete m e u drugim
narodima zaslugama pobonosti. V i ste utemeljeni u samoj kuli
apostolske Stijene. Prije svih vas je pouio blaeni Petar. Po Kristu
Gospodinu naemu.
4.
29. I X . 444.
1. Radujem se, predragi, vjernikome osjeaju vae odanosti.
Bogu zahvaljujem to u vama zapaam ljubav prema kranskome
jedinstvu. Vae mnotvo pokazuje da razumijete kako se vraanje
ovoga dana odnosi na zajedniko veselje i da se jednom godinjom
sveanou slavi ast itavoga stada. Boju Crkvu, dodue, tvore
razliiti stupnjevi. Cjelovitost se svetoga tijela sastoji od raznovrsnih
lanova. Ipak smo ree Apostol svi u Kristu jedno (Gal 3,28).
Nitko nije tako odvojen od slube nekoga drugoga da ne bi svezi Glave
pripadala neznatnost bilo kojega dijela.
Predragi! U jedinstvu se vjere i krtenja nalazi nae nerazdvojivo
zajednitvo i ope dostojanstvo. To proizlazi iz blage vijesti blaenoga
Petra koji najsvetijim glasom veli: I sami se kao ive stijene saziujte
204

duhovnim kuama za sveto sveenstvo. Po Isusu Kristu prinosite

duhovne rtve koje se Bogu sviaju. Nie dodaje: Vi ste izabrani rod,
kraljevsko sveenstvo, sveti puk, steeni narod (1 Pt 2,5; 2,9).
4)

Sve p r e p o r o e n e u Kristu znamen kria ini kraljevima. Poma

zanje ih Duha Svetoga posveuje za sveenike. Neka stoga mimo ovoga
zasebnog sluenja nae slube svi duhovni i razumni krani znaju da su
dionici kraljevskoga roda i sveenike slube. to je tako kraljevsko kao
kada ovjek ravna svojim tijelom poto je duh podloio Bogu? Ima li to
tako sveeniko kao Gospodinu zavjetovati istu savjest i s oltara srca
prinositi neokaljanje pobone rtve?
Navedeno je po Bojoj milosti svima zajedniko. Stoga je i za vas
vjerniki i pohvalno nekako se vlastitom au veseliti danu naega
uzdignua. N a taj se nain u cijelome crkvenome tijelu slavi jedino
otajstvo sveenitva koje razlivenim uljem blagoslova obilnije natapa
vie, ali ne pada krto ni na nie.
2. Ve nam zajednitvo u ovoj slubi, predragi, prua pravi
povod za uzajamnu radost. Ipak za nas postoji jo istinskiji i odluniji
uzrok to se veselimo. U tome se sluaju ne smijemo zadrati pri
motrenju vlastite malenkosti jer je kudikamo korisnije i mnogo dostoj
nije uzdii otrinu svoje pameti i promatrati slavu blaenoga Petra.
Ovaj dan valja slaviti prije svega aenjem onoga koga je samo vrelo
svih darova do te mjere obilnim natapanjem zalilo da je sam tako
mnogo primio da bez njegova sudjelovanja nita ne prelazi na nikoga
drugoga.
Ve je utjelovljena Rije boravila m e u nama (Iv 1,14). Mudrost
je sve rasporedila. Snazi nita nije bilo teko: poela su joj se
pokoravala, duhovi su sluili, aneli podlagali. N a nikakav nain nije
moglo biti nedjelatno otajstvo koje je zajedno vrilo jedinstvo samoga
boanstva i Trojstvo.
Iz cijeloga se svijeta odabrao jedan Petar. B i o je postavljen pred
poziv svih naroda, ispred svih apostola i svih Otaca u C r k v i . U
Bojemu su narodu mnogi sveenici i mnogi pastiri. A l i svima, pravo
govorei, ravna Petar kao to s njima prvenstveno upravlja i Krist.
Boansko je dostojanstvo, predragi, tome muu pruilo veliko i divno
4) Ranijoj bibliografiji vezanoj uz vjerniko sveenitvo ovdje dodajemo ili ponovno istiemo: L .
S A B O U R I N , Sacrifice, DBS, 10 (1985), 1541; Y . C O N G A R , Structure, M D , 27 (1951), 51-85; J.
L E C U Y E R , Essai, M D , 27 (1951), 7-50; J. M . R. T I L L A R D , Sacerdoce, 14-26; G. S C H R E N K ,
, 249-251; P. . B E A U D E , Sacerdoce, 1335-1338; A . M I C H E L , Ordre, 1281.

205

dionitvo u svojoj moi. A k o je htjelo da ostale poglavice imaju neto

zajedniko s njime, to drugima nije zanijekalo nikada nije davalo osim
po Petru.
Gospodin pita sve Apostole to njemu misle ljudi. Govor je onih
koji odgovaraju tako dugo zajedniki dok se razjanjava nejasnost
ljudskoga razumijevanja. A l i kada se trai koje je poimanje uenika,
prvi Gospodina ispovijeda koji je prvi u apostolskome dostojanstvu.
Petar je rekao: Ti si Krist, Sin ivoga Boga. Isus mu je uzvratio:
Blago tebi, imune, sine Jonin jer ti to nije objavilo tijelo i krv ve moj
Otac koji je na nebesima (Mt 16,17). R e e n o pak znai: blaen si jer te
pouio moj Otac. Nije te prevarilo zemaljsko miljenje ve te pouilo
nebesko n a d a h n u e . Mene ti nije objavilo tijelo i krv nego onaj kojemu
sam Jedinoroenac.
Isus kaza: I ja tebi velim . . . (Mt 16,18). H o e se rei: kao stoje
moj Otac tebi oitovao moje boanstvo, tako i ja tebi obznanjujem
tvoju odlinost. Budui da si Petar . . . A l i ja sam nepovredljiva
stijena. Ja sam zaglavni kamen, oboje inim jednim. Ja sam temelj
mimo koji nitko ne moe drugi postaviti (Ef 2,20; 1 K o r 3,11).
M e u t i m , i ti si stijena. Moja te snaga uvruje. to je meni po moi
vlastito, tebi je sa mnom po udionitvu zajedniko. Na toj u stijeni
sagraditi svoju Crkvu i paklena je vrata nee nadvladati (Mt 16,18). N a
toj u jakosti, ree, sazidati vjeni hram. Uzvienost moje Crkve to se
mora uvrstiti u nebo podii e se na vrstoi Petrove vjere.
3. Vrata paklena nee zaustaviti Petrovu ispovijest. Nee je
svezati uzlovi smrti. Taje rije rije ivota. K a o to svoje ispovjedaoce
uzdie prema nebeskome, nijekatelje utapa u podzemlje. Radi toga je
kazano blaenome Petru: Tebi u dati kljueve nebeskoga kraljevstva.
to god svee na zemlji, bit e svezano i na nebesima. A l i to bude
odrijeio na zemlji, odrijeit e se i na nebesima (Mt 16,19).
Dakako, pravo je te vlasti prelo i na ostale apostole. Uredba je te
odluke prela na sve crkvene prvake. Ipak se uzalud ne preporua
jednome to se svima daje. To se stoga zasebice povjerava Petru jer se
Petrov lik predlae svim crkvenim upraviteljima. Petrova, dakle,
povlastica ostaje gdje god se donosi sud po njegovoj pravednosti. Nije
odve velika strogost ni oprotenje kada se nita ne vee ni odrjeuje
osim to je blaeni Petar svezao ili razrijeio.
206

Pribliavae se Gospodnja muka koja e poljuljati postojanost

uenika. Tada Gospodin ree: imune, imune! Sotona je, evo, traio
da vas razlui kao penicu. Ja sam pak molio za te da ne malake tvoja
vjera. Kada se obrati, uvrsti svoju brau da ne padnete u napast (Lk
22,31-32.40).
Opasnost straha zbog napasti bijae zajednika svim apostolima.
Svima je jednako trebala p o m o boanske zatite. Gospodin ipak
poduzima naroitu brigu Petru. Posebice se moli za njegovu vjeru kao
da e stanje ostalih biti sigurnije ako ne bude nadjaan Prvakov duh. U
Petru se, dakle, uvruje snaga svih. Tako se rasporeuje p o m o
boanske milosti da se vrstina koja se Petru udijeljuje po Kristu
ostalim apostolima daje po Petru.
4. V i d i m o , predragi, da nam je boanski ustanovljena velika
zatita. Stoga se razloito i pravedno veselimo zaslugama i dostojanstvu
svoga voe. Zahvaljujmo vjenome Kralju, svome Otkupitelju Gospo
dinu Isusu Kristu. O n je veliku mo dao onome koga je uinio prvakom
itave Crkve. A k o u svoje vrijeme i mi neto prava inimo i pravedno
rasporeujemo, valja to pripisati djelima i ravnanju onoga kome bi
kazano: Kada se obrati, uvrsti svoju brau (Lk 22,32). Gospodin je
nakon svoga uskrsnua Petru na trostruki iskaz vjene ljubavi triput
kroz otajstveni nagovjetaj kazao: Pasi moje ovce (Iv 21,17).
Petar to bez sumnje sada ini. Poboni pastir ostvaruje Gospodnju
naredbu. Uvruje nas svojim poticajima i neprestano za nas moli da
nas ne svlada nikakva napast. Treba vjerovati da Petar svugdje za cijeli
Boji narod obistinjuje tu skrb svoje odanosti. K o l i k o li se tek vie
udostoji pruati svoju p o m o nama koji smo njegovi uenici! K o d nas
poiva u svetoj poivaljci blaenoga uskrsnua u onome tijelu u kojemu
i predsjeda. Ovaj godinji dan svoje slube i ovu sveanost pripisujemo
Petru ijim smo zagovorom zasluili biti dionici njegove stolice. U
svemu nas je pomogla milost naega Gospodina Isusa Krista koji ivi i
kraljuje s Bogom Ocem i Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .
5.
29. I X . 452.
1. Otako je, predragi, dostojanstvo sinovska ast. Tako je i
radost puka biskupovo veselje. To pak dolazi od boanskoga dara. Pie:
Sve to se kao najbolje daje i svaki savreni dar dolazi odozgo. Silazi
od Oca svjetala (Jak 1,17). Stoga se moramo zahvaliti poetniku svih
dobara. U prirodnome rastu i udorednim nakanama Bog nas je
207

nainio, a ne mi sami sebe (Ps 99,3). Kada to pobono i vjerno

ispovijedamo, ne slavimo sebe u sebi ve u Gospodinu. S vremenom se
u nama plodno obnavljaju dobre elje. Vjerske su sveanosti radosti. U
njima nismo utnjom nezahvalni niti oholi zbog preuzetosti zasluga.
Predragi! Sav razlog i smisao dananje sveanosti svedimo na
njezin izvor i glavu. Dostojnim zahvaljivanjem onoga hvalimo u ijoj se
ruci nalaze stupnjevi sluba i trenuci vremena. A k o se, naime,
obazremo na se i na ono to je nae, jedva to nalazimo emu bismo se s
pravom radovali.
Podloni smo smrtnome tijelu i lomnoj raspadljivosti. Nikada
nismo do te mjere slobodni da na nas ne nasre nikakva navala. U ovoj
se bitci ne stjee tako sretna pobjeda da se poslije trijumfa ne javljaju
oivjeli jurii. Stoga nitko nije tako savreni sveenik ni tako nevini
biskup da bi samo za prijestupe naroda morao prinositi pomirne rtve,
a ne i za svoje grijehe (Heb 7,27; 5,3).
2. Istaknuto stanje openito obiljeuje sve biskupe. K o l i k o li tek
! vie nas tereti i obvezuje! Nama je veliina preuzete dunosti veoma
esta prigoda za pad. Svaki pojedini pastir naroitom skrbi stoji na elu
svoga stada. Z n a da e za svoje ovce polagati raun. A l i nama je sa
svima zajednika briga. Svaija je sluba dio naega truda. Iz itavoga
se svijeta dolazi stolici blaenoga apostola Petra. Iz naega se odreenja
zahtijeva ljubav prema opoj Crkvi kako ju je Gospodin preporuio
Petru. Osjeamo da nam je teret tim vei to svima dugujemo to je
vie.
To je, dakle, predmet straha. Koje pak pouzdanje u slubi m o e m o
posjedovati osim to ne drijema i to ne spava tko uva Izraela (Ps
120,3-4)? O n veli svojim uenicima: Evo, ja sam s vama u sve dane do
svretka svijeta (Mt 28,20). Uzdamo se da se Gospodin udostojao biti
pastir samih pastira, a ne samo ovaca. Njega, dodue, ne vidimo
tjelesnim pogledom, ali osjeamo duhovnim srcem. Odsutan je tijelom
kojim se mogao vidjeti. Nazoan je boanstvom kojim je posvuda uvijek
itav.
Pravednik ivi od vjere (Hab 2,4). Vjernika je pravednost u
tome da duhom prihvati to ne gleda pogledom. Gospodin je, uzlazei
na visinu, poveo zarobljeno roblje i dao ljudima darove (Ps 67,19). To
su: vjera, nada i ljubav. To je veliko, snano i dragocjeno jer se divnom
tenjom uma vjeruje, nada i ljubi to tjelesnim oima ne dodirujemo.
208

3. Ne vjerujemo, predragi, preuzeto ve pouzdano da je

Gospodin Isus Krist nazoan posred vjernika. Premda vrhovni
Sveenik sjedi zdesna Boga Oca dok ne podloi svoje neprijatelje za
klupicu svojih nogu (Ps 109,1), ipak nije odsutan od zbora svojih
biskupa. S pravom mu se pjeva glasom cijele Crkve i svih biskupa:
Zakleo se Gospodin i nee se pokajati: ti si sveenik zauvijek po redu
Melhizedekovu (Ps 109,4).
Krist je pravi i vjeni predstojnik. Njegovo ravnanje ne moe
doivjeti promjenu ni kraj. Kristov je lik unaprijed nosio Melhizedek
koji nije Bogu prikazivao idovske prinose. rtvovao je rtvu onoga
otajstva to ju je na Otkupitelj posvetio u svome tijelu i krvi. Otac je
Kristovo sveenitvo ustanovio uz potporu nerazrijeive zakletve. Nije
ga uspostavio po redu A r o n o v u da mine s vremenom zakona ve da
se vjeno slavi po redu Melhizedekovu (Heb 6,20; 7,11).
Prisega se m e u ljudima prisee kod odredaba koje se utvruju
trajnim ugovorima. Svjedoenje se boanske zakletve nalazi u obean
jima koja su utvrena nepromjenljivim odlukama. Budui da pokajanje
naznauje promjenu volje, Bog se u onome ne kaje to po vjenoj
promisli ne moe drukije htjeti nego je htio.
4. Predragi! Naa sveanost kojom uz sjeanje na boanski dar
astimo dan preuzetoga sveenitva nije nikakva preuzetost. M i ,
naime, pobono i istinski priznajemo da u svemu to pravo inimo djelo
naega sluenja obavlja Krist. Stoga se ne diimo u sebi koji bez njega
ne m o e m o nita (Iv 15,5). Diimo se u onome koji je naa mo.
Razlogu se naega veselja pridruuje ne samo apostolsko ve i
biskupsko dostojanstvo svetoga Petra koji ne prestaje predsjedati
svome sjeditu i sa vjenim Sveenikom posjeduje trajno dionitvo.
Petar je i sam postao stijena (Mt 16,18). O d Krista je koji je
stijena (1 K o r 10,4) primio vrstinu to se prenosi na njegove
nasljednike. Gdje se god pokazuje bilo kakva vrstoa, bez sumnje se
oituje Pastirova jakost. Svim je muenicima radi gotovo svuda
izdranih nanesenih muka da se oituju njihove zasluge dano da
iskuavanima mogu pritjecati u p o m o , lijeiti bolesne, tjerati neiste
duhove i ozdravljivati nebrojene slabosti. A l i tko ne pozna slavu
svetoga Petra ili je tako zavidni procjenitelj pa ne vjeruje da se svi
dijelovi u Crkvi ravnaju Petrovom skrbi i da se Crkva uveava njegovim
nastojanjem? U apostolskome je prvaku krepka i u njemu ivi ona
209

ljubav prema Bogu i ljudima koju nisu straile zatvorske tamnice, lanci,
puke navale ni kraljevske prijetnje. U Petru je nesavladiva vjera koja u
ratu ne prestaje niti kod pobjede postaje mlaka.
5. U nae se dane tuga pretvara u veselje, trud u odmor i nesloge
u mir. Spoznajemo da nas p o m a u zasluge i molitve naega prvaka.
Brojnim dokazima stjeemo iskustvo da Petar predsjeda spasonosnim
savjetima i pravednim sudovima. K o d nas ostaje pravo vezivanja i
razrjeivanja. Po upravljanju svetoga Petra osueni se privodi pokori i
pomireni oprotenju.
Predragi! Sve to ste danas bratskim potivanjem i l i sinovskom
odanou kroz slubu iskazali prema nama, znajte da ste kao vjernici
uistinu sa mnom prinijeli onome ijoj stolici toliko ne predsjedamo s
uitkom koliko joj sluimo. Nadamo se da e se Petrovim molitvama
udijeliti te e milosrdni Bog dobrostivije pogledati vremena naega
sluenja i udostojati se uvati i pasti pastira svojih ovaca.

PROPOVIJEDI M I L O D A R I M A
6.
Studeni, 440.
Mnoga nas svetopisamska svjedoanstva pouavaju velikoj
zasluzi i moi milostinje. Sigurno je da svatko od nas svaki put iskazuje
dobroinstvo vlastitoj dui kada svojim smilovanjem pomae t u e m u
siromatvu. ^
5

Predragi! Naa dareljivost mora biti spremna i laka ako vjerujemo

da svatko samome sebi daje to dijeli potrebnima. T k o u siromahu
hrani Krista svoje blago pohranjuje na nebu. Stoga u tome spoznaj
dobrostivost i uredbu boanske ljubavi. B o g je zato htio da obiluje
kako po tebi ni drugi ne bi oskudijevao. Htio je da uslugom tvoga djela
siromaha oslobodi tegobe siromatva, a tebe obilja grijeha. K a k o l i je
udesna Stvoriteljeva providnost i dobrota! Htjede jednim inom
dvojici pritei u pomo.
Idua je nedjelja slijedei dan za skupljanje priloga. Potiem i
opominjem vau svetost da se svaki pojedinac sjeti siromaha i sebe. Po
mogunosti svojih snaga u potrebnima nazrite Krista koji nam je
nadasve preporuio siromahe. Krist, na Gospodin, tvrdi da se on u
njima odjeva, biva primljen i hrani.
5) Pravo podrijetlo tih javnih milodara jo uvijek nije utvreno. Mogue je da su njihovim
posredstvom krani nastojali poduhoviti poganske igre koje su se u ast Apolona svake godine
obavljale u Rimu od 6. VII. do 12. VII. Vjerojatno su te igre ve dosta izgubile na sjaju u Leonovo
vrijeme. Usp. R. D O L L E , Sermons, II, 8-12; 34 bilj. 4.

210

211

7.
Studeni, 441.
Predragi! Pastirskim vam ohrabrenjem navjeujemo poznatu i
prisnu zapovijed. Revno ispunite milosrdno djelo koje vaa svetost
nikada ne zanemaruje. Ipak to sada mora spremnije i izdanije obaviti.
Poglaviti dan koji su sveti O c i ustanovili za prikupljanje zahtijeva da
svatko koliko je zavjetovao i koliko mu je mogue prinese od svoga
imanja na uporabu i ishranu siromaha. Znate da je mimo preporodne
kupelji gdje su se oprale sve grene prljavtine ljudske slabosti dat i taj
lijek. A k o se u ovome zemaljskome boravitu poini koji grijeh, niti se
milostinjom. Milostinja je djelo ljubavi. Znamo pak da ljubav pokriva
mnotvo grijeha (1 Pt 4,8).
Predragi! Briljivo za idui ponedjeljak pripremite svoje drago
voljne priloge. Sto god odvojite od zemaljskoga blaga, primit ete
u m n o e n o u vjenoj nadoknadi.
8.
Studeni, 442.
Predragi! Kranskoj ljubavi pripada ustrajnom odvanou ou
vati to su ustanovile apostolske predaje. Blaeni su uenici Istine kao
boanski nadahnut nauk preporuili da Boji narod nadasve nastoji oko
molitava i pobonih djela kada poganska sljepoa jae prijanja uz svoja
praznovjerja. K o l i k o se neisti dusi raduju poganskoj zabludi, toliko ih
unitava opsluivanje prave vjere. Uveanje pravednosti pee zaetnika
bezbotva. D a njegove bezbone i neiste lai ne nanesu nikakvu
neistou Bogu posveenim srcima, blaeni je uitelj naroda unaprijed
upozoravao govorei apostolskim glasom: Ne vucite jaram s nevjerni
cima. Koji je dio pravednosti s bezbotvom? Koje je zajednitvo svjetla i
tame? Potom je naveo glas prorokoga duha i rekao: Iziite! Iziite iz
njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin. I ne dotiite neistoga
(2 K o r 6,14; 6,17).
Radi unitenja zasjede drevnoga neprijatelja u svetoj se Crkvi
posve providonosno ustanovilo osnovno skupljanje darova na dan kada
bezboni slue avlu pod imenom svojih kumira. Stoga odreujemo
da se vaa ljubav u utorak okupi po svim crkvama vaih okruga s
dragovoljnim milodarnim prinosima. U tome djelu nisu svi jednake
mogunosti. A l i u svih mora biti jednaka pobonost jer se vjernika
dareljivost ne mjeri teinom dara ve odlijem dobrohotnosti.
212

Neka u tome milosrdnome poslovanju i siromasi imaju dobiti.

Neka za potporu potrebnih od bilo kolikoga blaga neto odvoje to ih
ne rastuuje. Neka je bogati obilniji u daru, ali neka siromah ne bude
duhom nii. Premda se od obilnije sjetve oekuje vei urod, moe i od
neznatnijega usjeva izai obilati rod pravednosti.
Na je Sudac pravedan i istinit. Nikoga nee ostaviti bez naplate
po zaslugama. Stoga eli da se brinemo za siromahe. Krist, na
Gospodin, pri ispitu budue nadoknade milosrdnima e vratiti obeano
milosre.
9.
Studeni, 443.
1. Predragi! Boje milosre i providnost od stvaranja je svijeta
rasporedila oblik vlastitih naplata. Pouavanjem Gospodina naega
Isusa Krista najdostojnijim je razlaganjem naplata razotkrita. Zbilje su
stekle znaenje. Tako znamo da se ve zbilo to e se kao budue
dogaati. Na je Otkupitelj i Spasitelj znao koliko e avolska prevara
po cijelome svijetu rairiti zabluda i kako e mnogim praznovjerjem
staviti pod sebe najvei dio ljudskoga roda. A l i da se zbog nepozna
vanja istine stvorenje stvoreno po Bojoj slici (Post 1,27) vie ne
odvodi u ponore vjene smrti, Krist je na evaneoskim stranicama
ostavio biljege svoga suenja. Nikome nee biti nepoznato kojim se
nagradama nadaju dobri i kojih se muka moraju bojati z l i .
Poticatelj i zaetnik grijeha prvo je iz oholosti pao. Potom je iz
zavisti tetio. a v a o nije stajao u istini (Iv 8,44). Svu je svoju mo
poloio u la. Sve je prijevarne vrste izveo iz toga najotvorenijega
izvora svoje vjetine. Htio je nadu ljudske pobonosti iskljuiti iz dobra
to ga je sam vlastitom tatinom izgubio. T a k o e r je nastojao u
zajednitvo vlastite osude povui one u ije se izmirenje nije mogao
uvrstiti.
Prema tome, kada ljudi bilo kojim bezbotvom povrijede Boga,
zavedeni su avolskom obmanom i izopaeni avolskom zloom.
a v a o na sva zlodjela prisili ljude koje zavede u vjeri. O n zna da se
Boga ne nijee samo rijeima ve i inima. Stoga je mnogima kojima
nije mogao oduzeti vjeru oduzeo ljubav. Njivu su njihova srca zauzeli
korijeni krtosti. Tako je avao liio plodonosnih djela one kojima nije
oteo ispovijed ustiju.
213

2. Predragi! To su, eto, podmuklosti drevnoga neprijatelja.

Radi njih je neizreciva Kristova dobrota htjela da znamo kako e se na
dan naplate suditi cijeli ljudski rod. U ovo se doba omoguuje lijeenje
zakonskim lijekovima. T a k o e r se ne nijee oporavak za prognane.
Ljudi koji su dugo bili neplodni, napokon mogu biti plodni. Svime se
time eli pretei utanaeno strogo ispitivanje pravednosti da se s oiju
srca nikada ne udalji slika boanskoga razluivanja.
Gospodin e doi u slavi svoga velianstva. Tako je sam najavio u
M t 25,31-46. S njime e biti nebrojeno mnotvo aneoskih eta. Sjat e
u svome sjaju. Pred prijestoljem e se Gospodnje sile okupiti narod svih
plemena i svi ljudi koji su se diljem cijeloga svijeta rodili po svim
stoljeima. Stajat e pred Suevim licem. Odijelit e se pravedni od
nepravednih i nevini od zlih. Sinovi e pobonosti primiti kraljevstvo
koje im je pripravljeno. Bit e to poto se izbroje milosrdna djela.
Nepravednima e se predbaciti besplodna tvrdoa. Lijevi nee imati
nita zajedniko s desnima. Osuda svemoguega Suca poslat e
nepravedne u oganj odreen za muenje avla i njegovih glasonoa. S
onim e se zajedniki muiti iju su volju odabrali izvravati.
Tko da se ne boji te sudbine vjeitih muka? T k o se ne bi straio
patnja to se nikada ne dovravaju? Strogost je zato najavljena da se
trai milosre. Stoga u ovim danima moramo ivjeti s dareljivim
milosrem. Tako e se od spomenute osude osloboditi tko se nakon
opasnoga nemara vrati pobonim djelima. Sueva snaga i Spasiteljeva
milost postie da bezboni ostavi svoje putove (Iz 55,7) i da se grenik
odvrne od svoje uobiajene bezbonosti. Moraju se smilovati siroma
sima koji ele da njima Krist oprosti. Neka budu laki pri hrani bijednih
koji ele pripadati drutvu sretnih. Neka ovjeku ovjek ne bude jeftin i
neka se u nikome ne prezire narav koju je svojom uinio Stvoritelj
svijeta. Kojemu je ovjeku u nevolji doputeno zanijekati emu Krist
kae da se njemu daje?
Kada se pomogne ovjek koji je sluga kao i mi, Gospodin
naplauje milou. Hrana potrebnoga cijena je nebeskoga kraljevstva.
Djelitelj vremenitoga postaje batinik vjenoga. ime su ovi neznatni
trokovi zasluili da se procijene tako velikom procjenom? Time to se
tereti djela vau vagom ljubavi. Kada ovjek ljubi to i Bog ljubi, s
pravom se penje u kraljevstvo onoga u iji se osjeaj prenosi.
3. Predragi! D a n nas apostolske ustanove poziva na pobonu
skrb oko milosrdnih djela. Toga su dana O c i providonosno i korisno
naredili prvo skupljanje svetih doprinosa. U to je vrijeme neznaboaki
214

puk praznovjernije sluio zlodusima. Radi toga se nasuprot grenih

bezbonikih rtava slavi najsvetiji prinos naih milostinja. Zato se
Crkvi svidjelo da to ovjekovjei.
Stoga potiemo vau svetost da u srijedu po svojim okrunim
crkvama od vlastitoga imutka u skladu s mogunou i voljom skupite
prinose u svrhu milosrdnih izdataka. Tako ete zasluiti blaenstvo u
kojemu e se bez konca veseliti tko shvaa potrebna i siromaha (Ps
40,2).
Predragi! Briljivom dobrostivou valja bdjeti da se siromah
p r o n a e . Moramo biti sposobni otkriti onoga koga skriva skromnost i
sputava stidljivost. Ima, naime, ljudi koji se srame javno priznati to im
nedostaje. Radije e se muiti bijedom skrovite neimatine nego smesti
javnom pronjom. Treba, dakle, potrebne pronai i osloboditi potajne
neimatine. O n i e se tim vie radovati to se doskoilo njihovu
siromatvu i stidljivosti. S pravom se u siromahu i prosjaku motri osoba
samoga Isusa Krista naega Gospodina. Blaeni Apostol kae da je
Krist bio bogat, ali je postao siromaan da nas svojim siromatvom
obogati (2 K o r 8,9).
Moglo bi se priiniti da nam Krist nije nazoan svojom prisutnou.
Stoga je otajstvo svoje poniznosti i slave tako rasporedio da onoga
istoga upravo njega kome se u Oevoj slavi klanjamo kao Kralju i
Gospodinu hranimo u njegovim siromasima. Radi toga emo se
osloboditi vjene osude u zli dan (Ps 40,2). Bit emo uvrteni m e u
dionike nebeskoga kraljevstva jer smo se brinuli za siromaha koji to
jest.
4. Predragi! D a se vaa pobonost u svemu svidi Gospodinu,
nukamo vau marljivost da svojim sveenicima naznaite manihejce
gdje se god skrivali. Upravo je pobono odati bezbona skrovita i u
njima svladati samoga avla kojemu slue.
Predragi! Dolikuje da cijeli svijet i opa Crkva protiv manihejaca
zgrabi oruje vjere. Ipak u tome poslu treba prednjaiti vaa odanost.
V i ste u svojim precima nauili evanelje Kristova kria od samih usta
blaenih apostola Petra i Pavla. Ne dopustite da se kriju ljudi koji ne
vjeruju kako se mora prigrliti Zakon koji je dao Mojsije i u kojem se
oituje B o g kao Stvoritelj svemira. Manihejci protuslove prorocima i
D u h u Svetome. Usudili su se tetnom bezbonou pobijati Davidove
psalme koji se sa svom pobonou pjevaju u itavoj C r k v i . Manihejci
nijeu tjelesno roenje Krista Gospodina. Kau da je Kristova muka i
uskrsnue bilo hinjeno, a ne pravo. U manihejaca nita nije sveto, nita
neporono i nita istinito.
215

Treba se uvati manihejaca da kome ne naude. Valja ih prokazivati

da se ne odre u kojem dijelu naega grada. Vama e, predragi, koristiti
pred Gospodnjim sudom to naznaismo i to traimo. Dostojno je da
se vijenac i toga djela pridrui milostinjskoj rtvi. Neka vam u svemu
bude u pomoi Gospodin Isus Krist koji ivi i kralj uje u vijeke vjekova.
Amen.
10.
Studeni, 444.
1. Predragi! uvajui ustanove apostolske predaje sokolimo vas
pastirskom skrbi da dan koji su apostoli oistili od bezbonoga
praznovjerja i posvetili milosrdnim djelima slavimo pobonou
vjerskoga obiaja. Time pokazujemo da kod nas ivi otaka zapovijed i
da otaki nauk traje u naoj pobonosti. Sveta je korist takve naredbe
sjala ne samo u minulo doba ve blista i u nae vrijeme. to je
apostolima koristilo da unite ispraznosti, nama koristi da uveamo
kreposti.
to je tako prikladno za vjeru i to tako odgovara pobonosti kao
kada se p o m a e siromatvo siromanih, vodi skrb oko bolesnih, pritjee
u p o m o bratskim potrebama i tuom se mukom prisjeamo osobnoga
poloaja? U tome djelu jedino po istini onaj razluuje koliko tko moe i
koliko ne moe tko zna to je kome udijelio. Ne primaju se od Boga
darovatelja samo duhovna bogatstva i nebeski darovi. O d Boje
dareljivosti takoer potjee zemaljsko i materijalno imanje. B o g e s
pravom traiti raun za ono to nije prije svega dao da se posjeduje nego
povjerio da se razdijeli.
Moramo se, dakle, Bojim darovima sluiti pravedno i mudro da
tvar dobra djela ne bude uzrok grijeha. Bogatstvo je s obzirom na svoju
vrstu i bit dobro. Najee koristi ljudskome drutvu ako ga posjeduju
dobroudni i iroki. Rasipnik ga ne rasipa niti krtac skriva da propane
ako se loe pohrani i l i nerazumno raspe.
2. Pohvalno je izbjegavati neumjerenost i kloniti se tete
sramnih pohota. Mnogi hvastavci odbijaju sakriti svoje bogatstvo. K a d a
dopru do obilja strae se prezrive i gnusne tedljivosti. Bogatstvo tih
ljudi nije sretno. Njihovu tedljivost ne smijemo potvrivati kada
njihovo bogatstvo samo njima slui te njihova dobra ne pomau
nijednome siromahu. Nita im bogatstvo ne koristi ako ne njeguju
nijednoga bolesnika. T a k o e r im nita ne koristi ako od preobilja
njihovih velikih bogatstava zarobljenik ne stjee otkup, putnik utjehu, a
prognanik p o m o .
216

Spomenuti su bogatai siromaniji od svih siromaha. Gube dobitke

koji bi im mogli biti vjeni. D o k prijanjaju uz kratku upotrebu koja nije
uvijek slobodna, ne hrane se nikakvim jelom pravednosti niti ikakvom
slau milosra. Izvana su sjajni, iznutra mrani. Bogati su vremenitim,
siromani vjenim. Ljudi koji od onoga to su spremili u zemaljske
itnice nita ne pohrane u nebeske blagajne svoju duu mue glau i
obeauju golotinjom.
Moda pak ima takvih bogataa koji, dodue, obino ne pomau
nikakvim darivanjima crkvene siromahe, ali, zauzvrat, opsluuju druge
Boje zapovijedi. Moda smatraju da im je oprostivo ako im izmeu
razliitih zasluga vjere i potenja nedostaje ta jedna krepost. Ipak je tu
posrijedi takva vrlina da ostale bez nje, ako i postoje, ne mogu koristiti.
Recimo da je netko vjeran, ist, trijezan. T a k o e r ga resi drugo sjajno
udoree. Meutim, ako nije milosrdan, ne zasluuje milosre.
Gospodin kae: Blaeni milosrdni jer e se njima Bog smilovati (Mt
5,7).
Sin e ovjeji doi u svome velianstvu i sjesti na prijesto svoje
slave. Skupit e se svi narodi i razdvojiti dobri i zli. Zbog ega e se
pohvaliti koji budu stajali s desne strane? Radi djela dobrohotnosti i
slube ljubavi. Isus Krist e procijeniti da je to njemu uinjeno jer je
ljudsku narav uinio svojom. Zato se niim nije razluio od ljudskoga
ponienja. to e se predbaciti lijevima? Predbacit e im se nemar
ljubavi, neljudska tvrdoa i zanijekano milosre siromasima. K a o da
desni nemaju drugih vrlina ni lijevi ostalih uvreda! N a onome velikome
i najveem sudu takvom e se smatrati dareljiva dobrostivost i l i krta
zloa da e stajati namjesto punine svih kreposti i za saetak svih
prijestupa. Jedni e se po jednome dobru uvesti u kraljevstvo, a drugi
po jednome zlu poslati u vjeni oganj.
Predragi! Neka nitko sebi ne laska radi ikakvih zasluga dobroga
ivota ako mu nedostaju djela ljubavi. Neka ne bude siguran u svoju
tjelesnu istou tko se nije oistio nikakvim oienjem milostinje.
Milostinja unitava grijehe, razara smrt i gasi kaznu vjenoga plamena.
Tko ne donese plod milostinje, nee posjedovati nagraditeljevo
oprotenje. Kae Salomon: Tko zatvara ui da ne uje slaba, i sam e
zazivati Gospoda, ali ga nitko nee usliati (Izr 21,13). Stoga i Tobija,
pouavajui svoga sina u pobonim zapovijedima, kaza: Od svoga
imanja daji milostinju i ne odvrati svoje lice od nijednoga siromaha. To
e postii da se od tebe ne otkloni Boje lice (Tob 4,7).
217

T a krepost ini sve druge kreposti krepostima. Ona svojim

dodatkom i samu vjeru od koje ivi pravednik (Hab 2,4) i koja se
naziva mrtvom bez djela (Jak 2,17) oivljava. K a o to je u vjeri razlog
za djela, u djelima je snaga za vjeru. Apostol kae: D o k imamo
vremena, inimo dobro svima, ali nadasve domaima po vjeri. Ne
malakimo initi dobro. U svoje emo vrijeme eti (Gal 6,10). Sadanji
je ivot vrijeme sjetve. etva je vrijeme naplate. Tada e svatko primiti
plod zasijanoga srazmjerno obujmu svoga usjeva. Neka se nitko ne vara
s obzirom na urod te sjetve. Ondje e se vie mjeriti mjera dua nego
trokova. Neznatno e toliko uzvratiti od neznatnoga koliko veliko od
velikoga.
Predragi! Zbog reenoga udovoljimo apostolskim odredbama.
Budui da se naredno skupljanje obavlja onoga dana, svi se pripravite
za tu dragovoljnu pobonost. Tako e svatko imati po svojoj
mogunosti dijela u nadasve svetome doprinosu. Sama e milostinja
moliti za vas, ali i oni koje e pomoi vai darovi. Tako ete uvijek biti
sposobni za svako dobro djelo u Kristu Isusu naemu Gospodinu koji
ivi i vlada kroz beskrajne vijeke vjekova. A m e n .
11.
Poslije g. 445. (?)
1. Predragi! Pouile su nas boanske zapovijedi i apostolske
uredbe da svaki ovjek koji se nalazi u ovoivotnim pogiblima kroz
smilovanje mora traiti Boje milosre. Jer koja e nada podignuti pale
ili koje e lijeenje iscijeliti ranjene ako milostinja ne oprosti grijehe i
ako potrebe siromaha ne postanu lijek za prijestupe? Gospodin je
rekao: Blago milosrdnima jer e se Bog njima smilovati (Mt 5,7).
Stoga Gospodin pokazuje da e se sve ispitivanje kojim e nazono
Velianstvo suditi sav svijet vagati s takvom rasudbom da e se jedino
pretresati obiljeba djela u odnosu na siromahe. Bezbonima se sprema
gorenje s avlom, a dobrostivima vladanje s Kristom. Koja djela nee
ondje izai na srijedu? to se skriveno nee otkriti gdje se nitko nee
diiti da ima isto srce te da je ist od grijeha (Izr 20,9)?
Meutim, milosre e se izdii nad sud (Jak 2,13). Darovi e
blagosti nadvisiti svaku pravednu naplatu. Sav e se smrtniki ivot i sva
djelotvorna razliitost vagati pod uvjetom slijedeega pravila: nee se
spominjati nijedno zlodjelo gdje se Spasiteljevim priznanjem ustanove
djela ljubavi. Lijevi nisu samo ono poinili to e im se predbaciti.
218

Bit e poueni da im je tua ljudskost. T a k o e r nisu bili daleko od

drugih grijeha. U mnogome su krivci. U n a t o tome, osudit e se prije
svega zato to svoja zlodjela nisu otkupili milostinjom (Dan 4,24).
Svojstvo je najtvrega srca da ga ne dira nikakva bjednika
nevolja. T k o posjeduje obilje da moe pomoi, ali ne p o m a e bijedna,
jednako je bezboan kao i onaj tko tlai slaba. Koje ufanje ostaje
greniku koji se ni stoga ne eli smilovati da sam stekne milosre (Mt
5,7)?
Predragi! Sam sebi u prvome redu je zao tko drugome nije dobar.
Svojoj dui teti koji koliko moe tuoj ne pritjee u p o m o . U bogatih
je i u siromaha jedna narav. Osim toga, za ljudsku krhkost ne postoji
nikakva sigurna srea kad je u pitanju dobro. Nema ovjeka koji se ne
mora bojati da moe upasti u to drugi zapadaju. U svim ljudima valja
uoiti promjenljivu i raspadljivu smrtnost. Treba svome rodu za opi
poloaj uzvratiti drutvenim osjeanjem. ovjek je duan plakati s
ucviljenima, s rastuenima jecati, svoje blago dijeliti s potrebnima,
uslugom se zdrava tijela saginjati do onoga koji lei bolestan, u svome
jelu naznaiti dio za gladne, vjerovati da sam zebe u bijednoj golotinji
onih to drhte. Tko otklanja vremenitu patniku bijedu, umie vjenoj
grenikoj patnji.
2. Predragi! Sveti su O c i providonosno i pobono odredili da u
raznim vremenima postoje stanoviti dani koji na javno skupljanje
pozivaju pobonost vjernoga puka. Tko god trai p o m o redovito se
utjee C r k v i . Stoga valja obaviti prema mogunosti mnogih drago
voljno i sveto skupljanje koje e predstojnikom skrbi posluiti nunim
izdacima. Vjerujemo da vas skori dan poziva na eljkovani plod toga
djela. U tu su vas svrhu raarili nai poticaji. U crkve svojih opina
donesite u prvu narednu subotu milodare. A l i kako Bog ljubi radosna
darovatelja (2 K o r 9,7), neka nitko sebi ne nalae vie nego to
doputa njegovo imanje. Neka svatko bude pravedan sudac izmeu
sebe i siromaha. Veselo i sigurno smilovanje neka otkloni nepovje
renje. Tko pomae potrebnome, neka razumije da Bogu daje to
udijeljuje.
Imanja, dakako, nisu jednaka. Meutim, zasluga moe biti ista ako
m e u razliitim prinesenim koliinama u nikoga ljubav nije manja nego
mogunost. K o d Boga nema osobnoga razlikovanja (Ef 6,9). Bog
jednako prima bogataev i siromahov dar. O n zna to je pojedincima
dao, a to nije dao. N a dan se naplate nee suditi oblik doprinosa ve
kakvoa volje. Po Kristu naemu Gospodinu.
219

PROPOVIJEDI
PROSINAKIM K V A T R A M A
12.
17. X I I . 450.
1. A k o , predragi, vjerno i mudro shvatimo poetak svoga
stvaranja, ustanovit emo kako je ovjek sazdan na Boju sliku (Post
1,27) da nasljeduje svoga Stvoritelja. Naravno se dostojanstvo naega
roda sastoji u tome da u nama kao u kakvome zrcalu blista lik boanske
dobrostivosti. Spasiteljeva nas milost svednevice obnavlja u tome liku
jer se u drugome A d a m u uzdie to je u prvome palo. Naoj je pak
obnovi razlog jedino Boje milosre. Boga ne bismo ljubili, da on nas
nije prije ljubio (1 Iv 4,10) i da nije svjetlom svoje istine rasprio
tmine naega neznanja. Navjeujui to po svetome Izaiji Gospodin
kae: Slijepe u dovesti na put koji nisu poznavali i uinit u da idu
stazama koje nisu znali. Tmine u im pretvoriti u svjetlo i neravno u
ravno. Te u im rijei upraviti i neu ih ostaviti (Iz 42,16). I opet kae:
Nali su me koji me nisu traili. Javno se ukazah ljudima koji za me ne
pitahu (Iz 65,1).
Apostol Ivan ui kako se to ispunilo. V e l i : Z n a m o da je do
ao Boji Sin i dao nam razum da spoznamo Istinitoga te bu
demo u njegovom istinitome Sinu (1 Iv 5,20). Opet kae: Mi, dakle,
ljubimo jer je B o g prije nas ljubio (1 Iv 4,19). Prema tome, B o g nas
obnavlja na svoju sliku jer nas ljubi. D a u nama nae lik vlastite
221

dobrote, Bog daje ime se vri to inimo. O n upaljuje svjetiljke naih

pameti. Raaruje nas plamenom svoje ljubavi. Tako ljubimo njega i sve
to on ljubi.
M e u ljudima je tek ono prijateljstvo vrsto koje se uspostavi
slinim nainom ivota. U n a t o tome, esto voljna jednakost tei
prema zlim osjeajima. K o l i k o l i stoga moramo eljeti i nastojati da se u
niemu ne razlikujemo u odnosu na ono to je Bogu milo! Bogu kae
prorok: Gnjev je u njegovoj srdbi, a ivot u volji (Ps 29,6). U nama
drukije nee biti dostojanstvo boanskoga velianstva osim ako
nasljedujemo njegovu volju.
2. Gospodin kae: Ljubi Gospodina Boga svoga iz svega svog
srca i sve svoje due. T a k o e r veli: Ljubi svoga blinjega kao samoga
sebe (Mt 22,37-39). Neka stoga vjerna dua prihvati nepresunu ljubav
svoga Stvoritelja i ravnatelja. Neka se u potpunosti podloi volji onoga
u ijim djelima i sudovima nita nije bez istinite pravednosti ni
milosrdne blagosti.
Recimo da nekoga more veliki napori i mnoge suprotivtine. Ipak
je dobar razlog za podnoenje onome koji zna da ga nezgode
popravljaju ili iskuavaju. Odanost pak te ljubavi nije savrena ako se
ne ljubi blinji. Pod nazivom blinji ne smiju se podrazumijevati samo
ljudi koje s nama vee prijateljstvo ili srodstvo ve naprosto svi s kojima
posjedujemo zajedniku narav bili oni neprijatelji, sudruzi, slobodnjaci
ili robovi. Jedan nas je Stvoritelj oblikovao, jedan Stvoritelj zadahnuo
duom. Svi se sluimo istim nebom, zrakom, danima i noima. N e k i su
ljudi dobri, drugi z l i . O v i su pravedni, oni nepravedni. Ipak Bog sve
dariva. Svima je dobrostiv. Tako Bojoj providnosti rekoe apostoli
Pavao i Barnaba: Bog je u preanjim naratajima svim narodima
dopustio ii vlastitim putovima. Nije ih ostavio bez svjedoanstva
samome sebi. inio im je dobro. S neba je davao kiu i plodna vremena.
Naa je srca punio jelom i veseljem (Dj 14,16-17).
irina nam je kranske milosti pruila uzvienije pobude da
ljubimo blinjega. T a se milost rasprostire po svim djelovima
cjelokupne zemlje. Nijednoga ovjeka ne vodi u oaj. Ui da nikoga ne
smijemo zanemariti. Gospodin s pravom nareuje da ljubimo
neprijatelje i da se molimo za progonitelje (Mt 5,44). O n svaki dan
iz svih naroda ucjepljuje u svete grane svoje masline mladicu divlje
masline ( R i m 11,17). Neprijatelje izmiruje, tuince posinovljuje,
bezbone opravdava. To ostvaruje da se pokloni svako koljeno
nebesnika, zemaljskih stanovnika i podzemnika te da svaki jezik
ispovijedi kako je Gospodin Isus u slavi Boga Oca (Fil 2,10-11).
222

3. U k o l i k o , dakle, Bog hoe da budemo dobri jer je on dobar,

moraju nam se u svemu sviati njegovi sudovi. A k o mu ne
zahvaljujemo na svemu, da l i je to ita drugo nego ga djelomice kuditi?
Ljudska se ludost ee usuuje mrmljati protiv Stvoritelja ne samo
zbog oskudice ve i radi obilja. Tui se kada neto nema pri ruci. ak je
nezahvalna ako je ega na pretek.
Gospodar se obilne etve naao u neprilici zbog svojih prenatrpa
nih itnica. Tuio se radi obilja uroda. Nije se veselio obilju plodova ve
se jadao na nisku cijenu. A k o je zemlja kod primanja sjemena bila
krtija i ako su loze i masline tekle manjim urodom, optuuje se godina i
kude poela. Ne oprata se ni zraku ni nebu. Meutim, vjerne i
pobone uenike Istine nita vie ne preporua i ne titi nego
neprestane i trajne pohvale Bogu. Apostol kae: Uvijek se radujte,
molite bez prekida, za sve zahvaljujte. To je Boja volja u Kristu Isusu,
meu vama svima (1 Sol 5,16-18).
K a k o m o e m o biti dionici te odanosti ako promjenljivost dogaaja
ne vjeba postojanost duha te se ljubav upravljena prema Bogu u srei
ne uzoholi niti iezne kada nastupe potekoe? Neka nam se svia to
se Bogu dopada. Radujmo se svakoj mjeri Bojih darova. T k o se dobro
slui velikim, neka se dobro slui i skromnim. Z a nas se vodi briga
obiljem i ogranienjem. U duhovnim nas dobrima nee tititi oskudica
uroda ako ne usahne duhovna plodnost. Neka na njivi srca nikne to
zemlja nije dala.
Predragi! Biljeg svake godine koristi svim pobonim djelima.
Vremenita potekoa ne sprjeava kransku dobrostivost. Gospodin je
znao napuniti posude to ih je gostoljubiva udovica ispraznila iz ljubavi
prema njemu (1 K r 17,9-16). T a k o e r je znao vodu pretvoriti u vino.
Isto je tako znao malim brojem kruha nasititi tisue gladnih ljudi.
Gospodin sebe hrani u svojima. Mogao je uveati to je davao. Moe
uzimljui i umnoiti.
4. Nadasve se troje odnosi na vjersko djelovanje. To je
molitva, post i milostinja (Tob 12,8). D a se to vri, svako je vrijeme
prikladno. Ipak se navedeno mora s vie ara obaviti u doba koje kao
posveeno primismo od apostolskih predaja. Takav je i ovaj dvanaesti
mjesec. Donosi obiaj davne uredbe da marljivije obavimo ono troje
emu sam govorio.
223

Molitvom se ite Boje pomilovanje, postom gasi putena pohota,

milostinjom se otkupljuju grijesi (Zah 8,19). Istodobno se svime tim u
nama obnavlja Boja slika (Post 1,27). Pretpostavka je da smo uvijek
spremni Boga slaviti te se bez prekida brinuti oko svoga oienja, a
imamo trajnu nakanu pomagati blinjega.
Predragi! To trostruko opsluivanje sadri uinke svih kreposti.
Navedeno troje vodi do Boje slike i slinosti (Post 1,26-27). ini nas
neodvojivima od Duha Svetoga. U molitvama se odrava ispravna
vjera, postom nevini ivot, u milostinji dobroudna dua.
U srijedu i petak postimo. U subotu emo kod svetoga apostola
Petra proslaviti bdjenje. Petar e svojim zagovorima pomoi nae
molitve, postove i milostinje. Po Gospodinu naemu Isusu Kristu koji s
Ocem i Duhom Svetim ivi i kraljuje u vijeke vjekova. A m e n .

13.
15. X I I . 440.
Predragi! Pastirskom briljivou navijetamo ono na to nas
opominje vremensko doba i obiaj nae pobonosti. Treba proslaviti
post dvanaestoga mjeseca. Postom se za dovreno skupljanje svih
plodova najdostojnije prikazuje Bogu, njihovu darovatelju, rtva
uzdrljivosti. Sto moe biti uinkovitije od posta ijim se obavljanjem
prinosimo Bogu i , opirui se avlu, svladavamo laskave poroke? Post je
uvijek hrana kreposti. Iz uzdrljivosti izlaze iste misli, razumne
odluke, spasonosne namjere. Po dragovoljnim tekoama tijelo umire
pohotama, a duh se obnavlja po krepostima. Spas se naih dua ipak ne
postie samim postom. Stoga neka na post bude milosre prema
siromasima. Isplatimo vrlini to otkinemo od poude. Uzdravanje
onoga tko se trapi, neka bude p o m o siromanome. Nastojmo hraniti
udovice, koristiti siroadi, tjeiti tune, miriti raskolne. Primite
putnike, pomozite potlaena, obucite gola, njegujte bolesna. Tko m e u
vama od pravedna truda prinese Bogu, izvoru svih dobara, rtvu te
ljubavi, od Boga zasluuje primiti nagradu nebeskoga kraljevstva.
U srijedu i petak postimo. U subotu zajedno bdijmo kod svetoga
Petra apostola da njegovim zaslugama kao potporom uzmognemo
postignuti to molimo. Po Kristu Gospodinu naemu.
224

14.
14. X I I . 441.
1. Predragi! Radnici smo na Gospodnjoj njivi. Treba da
razborito i budno obraujemo duhovnu oranicu te se veselimo plodu
svetih djela. Ustrajnom marljivou nastojmo izvriti to se mora uiniti
u propisanim vremenima. A k o se to u lijenoj dokolici i ustajalom
nehaju zanemari, naa zemlja nee roditi nikakvim plemenitim rodom.
Prekrita draem i babinim zubom nee dati to se sprema u itnice nego
to se spaljuje u ognju.
Predragi! U z Boju milost koja rosi odozgo (Iz 45,8) tu njivu
uvruje vjera, oru postovi, ograuju milostinje, oplouju molitve.
Tako m e u naim nasadima i navodnjavanjima nee niknuti korijen
nikakve gorine. Neka se ne pojavi rast bilo kojega tetnog roda. Poto
se ukloni svako greno sjeme, ojaat e radosni plod vrline. Pobonost
nas u svako doba potie na taj oprez. Ipak u ove dane koji su na
zaseban nain odreeni za taj posao valja probuditi veu sranost i
aru brigu. M o r a se oglasiti to je pobono initi jer je bezbono
zanemariti to se propovijedalo.
2. Znamo da je vaa ljubav vjerskom odlukom spremna na post
dvanaestoga mjeseca. Potiemo vas da ga, uz Kristovu p o m o , zajed
niki proslavimo. Opominjemo da svatko blista u dobrim djelima po
mjeri koju je primio od Boga. Nae neprijatelje mui nae posveenje.
Stoga u ove dane za koje znaju da su nam dati radi veega opsluivanja
snanije bjesne i tankoutnijim lukavstvom vrebaju u zasjedi. U jedne
unose strah od pomanjkanja radi veih izdataka. U druge ubacuju tugu
zbog napora od posta. Tako mnoge udaljuju od udjela na ovoj
pobonosti.
Predragi! Neka protiv tih napasti u nama bdije pozornost pobo
noga srca i neka se iz kranskih pameti uklone nevjerne misli. Maleno
je to je siromahu dovoljno. Nije teko ni njegovo jelo ni odijelo.
Priprosto je za im gladni i priprosto za im ea. Golotinja koju treba
pokriti ne trai da se ukrasi.
Na je Gospodin nadasve blagi sudac naih djela. T a k o e r je
blagonakloni procjenitelj. Nagradom e uzvratiti za au hladne vode.
Gospodin je pravedni motrilac dua. Zato nee jedino nagraditi djelo
ve i osjeaj djelatnika.
225

15.
13. X I I . 442.
1. Predragi! S pouzdanjem vas potiemo na pobona djela jer
nas iskustvo ui da drage volje prihvaate ono na to upozoravamo.
Znadete i Bog to ui da e vam opsluivanje boanskih zapovijedi
koristiti za vjenu radost. Kada treba ispuniti naredbe, ljudska se
tromost esto umara i u mnogome se zbog nepostojanosti svoje slaboe
ranjava. Stoga nam je milosrdni i blagi Gospodin udijelio pomoi s
kojima m o e m o postignuti oprotenje. Jer tko bi mogao izbjei tolike
svjetovne mamce, tolike avolske zasjede i tolike pogibelji vlastite
nepostojanosti ako nas blagost vjenoga Kralja radije ne bi popravljala
nego slala u propast?
Poimo od ve otkupljenih i preporoenih koji su ve postali
sinovi svjetla. I oni se nalaze u ovome svijetu koji je sav poloen u
zlo (1 Iv 5,19). D o k raspadljivim i vremenitim laskaju putenoj
slabosti, ove dane ne mogu prebroditi bez iskuenja. Nitko ne dolazi
posve lako do pobjede bez krvi. A k o posred mnogih neprijatelja i
estih bojeva i ostane poteen od smrti, nije zatien od rane. esto
dopanu rana borci koji ratuju s nevidljivim neprijateljem. Kada treba
lijeiti te rane, prije svega moramo upotrijebiti lijek ovih triju lijekova:
ustrajnost u molitvi, trpljenje u postu i dareljivu milostinju. A k o se
to zajedno vri, Bog se umilostivljuje, grijeh niti i napasnik tjera.
Vjerna se dua uvijek mora pasati tim pomagalima. Ipak je duna za
njima are posegnuti kada nastupe dani koji su upravo uspostavljeni
radi tih pobonih dunosti.
2. U taj red takoer pripada sveani post ovoga dvanaestoga
mjeseca. Ne smijemo ga zanemariti jer se preuzeo iz starozavjetne
stege te bi se brojio u ono to je prestalo vaiti kao to je slijedee:
razlikovanje jela, raznovrsna pranja kao i rtvovanje ptica i ivotinja.
Dokrajeno je to je bilo slika buduih zbilja. Ispunilo se to je
predskazivano. Milost pak Novoga zavjeta nije otklonila korist posta.
Pobonim je opsluivanjem prigrlila injenicu da uzdrljivost uvijek
koristi tijelu i dui.
Kao valjano ostaje u kranskoj svijesti: Klanjat e se Gospodinu
Bogu svome i samo e njemu sluiti (Mt 4,10). Isto vrijedi za izreke:
Ljubit e Gospodina Boga svoga od svega svoga srca, a blinjega e
ljubiti kao samoga sebe (Mt 22,37.39). Isto vai za ostale sline
zapovijedi. T a k o e r nikakvo tumaenje ne odbija to se u starozavjet
nim knjigama nareuje posveenju i iscjeljenju koje prua post.
226

U svako nas doba i u svim ivotnim danima ovoga vijeka postovi

snae protiv grijeha. Postovi pobjeuju pohote, odbijaju napasti, lome
oholost, blae gnjev. Sve osjeaje dobre volje hrane do zrelosti
posvemanje vrline. Pri tome je uvjet da ljudi koji poste u zajednitvo
prime dobrohotnu ljubav te se razborito vjebaju u djelima milosra.
Post bez milostinje nije toliko oienje due koliko tjelesno muenje.
Post radije treba vezati uz krtost nego uz uzdrljivost kada netko tako
posti od jela da posti i od pobonosti.
Predragi! Neka nai postovi obiluju obilnim plodovima i neka su
dobrostivo plodni prema Kristovim siromasima. Neka srednje imuni
ne oklijevaju u tome djelu jer je neznatno to mogu odvojiti od svoga
posjeda. Bogu je poznat svaiji imutak. Pravedni nadzornik zna od koje
mjere tko to daje. Razliito bogatstvo ne moe izdavati iste izdatke.
Ipak zasluga redovito izjednauje to je nejednako darom. I ondje moe
biti isti duh gdje je nejednak posjed.
D a uz blagu Boju p o m o to uinimo, postimo u srijedu i petak.
U subotu proslavimo bdjenje kod svetoga Petra apostola. Pomognuti
njegovim molitvama zasluit emo u svemu Boje milosre.
16.
12. X I I . 443.
1. Predragi! Uzvienost Boje milosti svakodnevno u kran
skim srcima ini da se svaka naa elja sa zemaljskoga prenese na
nebesko. A l i i sadanji ivot provodimo po Stvoriteljevoj snazi.
Njegovom se providnou odrava ukoliko jedan te isti dijeli zemaljsko
i obeava vjeno. Duni smo Bogu zahvaljivati za nadu budue sree
kojoj hrlimo po vjeri. Moramo zahvaliti to se diemo do postignua
takve priprave. Jednako moramo astiti i slaviti Boga i za blagodati
koje postiemo tijekom pojedinih godina. B o g je od poetka tako zemlji
udijelio plodnost i tako utvrdio zakone u svim klicama i sjemenju to
donosi plod da nikada ne zaputa svoja odreenja. U stvorenim
zbiljama trajno ostaje blago Stvoriteljevo ravnanje. Sve je to usjevi,
vinogradi i masline rode za ljudsku uporabu poteklo od dareljivosti
boanske dobrote. T a dobrota uz raznoliku kakvou poela blago
pomae nesigurne seljake radove. Stoga nam na korist slue vjetrovi i
kie, studen i vruina, dani i noi. Ljudska pamet ne bi sama bila
dovoljna da doe do uinka svojih djela kada Gospodin ne bi dao rast
nasadima i obinome navodnjavanju. Radi toga je potpuno estito i
pravedno da i sami druge pomognemo od onoga to je nama milosrdno
227

udijelio nebeski Otac. Ima mnogo ljudi koji nemaju nikakav dio u
njivama, vinogradima i maslinama. Njihovu siromatvu valja doskoiti
od obilja koje je Gospodin dao. Tako e i oni s nama Boga slaviti za
zemljinu plodnost. Neka se vesele da je posjednicima bilo dato to je
postalo zajedniko siromasima i putnicima.

Opominjemo vas oinskim upozorenjem da otklonite bezbone usne i

prijevarni jezik. Prorok moli da se oslobodi (Ps 119,2) njegova dua. I
blaeni Apostol kae: Njihova rije gmie kao rak (2 Sol 2,17).
Krivovjernici se ponizno uuljaju, laskavo zarobe, meko veu, kriom
ubijaju.

Blaena je itnica i dostojna umnoenja svih plodova iz koje se siti

glad potrebnih i nemonih i iz koje se uklanja potreba putnika ili
podupire elja slaboga. Boja je pravednost dopustila da navedeni trpe
razliite tegobe kako bi jadne okrunila za strpljivost, a milosrdne za
dobrostivost.

Spasitelj je prorekao: Doi e pod ovijim runom, ali su iznutra

grabeljivi vuci (Mt 7,15). Meutim, kako ne mogu prevariti istinske i
jednostavne ovce, svoj bjes prekrivaju Kristovim imenom. U tima je
svima na djelu neprijatelj pravoga prosvjetljenja. O n se preinauje u
glasnika svjetla (2 K o r 11,14).

2. Predragi! Sva su vremena prikladna za spomenuto djelo. Ipak

je ovo sadanje doba najvanije i najzgodnije. Nai su sveti O c i ,
boanski nadahnuti, odredili post dvanaestoga mjeseca da se Bogu
nakon zavrenoga skupljanja svih plodova posveti bogosluno uzdra
vanje. Tako e svatko sebi dozvati u pamet da se na taj nain slui
obiljem da u odnosu na se bude uzdraniji, a izdaniji kada je rije
siromasima.

Bazilid je vjet daviovom vjetinom, a Marcion njegovom

umnou. Sabelije djeluje pod avlovim vodstvom. Fotina strmoglavljuje taj ravnatelj. Arije slui njegovoj vlasti. I Eunomije stajae na
usluzi avlovu dahu. Pod avlovim je predsjedanjem od crkvenoga
jedinstva otpala itava eta navedenih ivina. O d istine se odmetnula
pod tim uiteljem.

Z a grijehe je najdjelotvornija molitva, milostinja i post. D o

boanskih se uiju hitro penje pronja koju uzdiu takvi potpornji. Pie:
Milosrdan ovjek dobro ini svojoj dui (Izr 11,17). Pojedincu nije
nita tako vlastito kao ono to troi na blinjega. D i o ovozemnih
bogatstava koja se daju potrebnima prelazi u vjena bogatstva. Iz te se
dareljivosti raaju blaga koja ne umanjuje nikakva uporaba. Nee i h
moi oskvrnuti nikakva raspadljivost. Blaeni milosrdni jer e se njima
smilovati Bog (Mt 5,7). Bog e im biti najvea nagrada kao to je i
oblik nareenja.
3. Predragi! Spomenuta nas djela sve vie preporuuju Bogu.
Na je dumanin eljan tete i vrstan kada je treba nanijeti. Nema
sumnje da ga estoki ostani zavisti potiu da ljude koje otvorenim i
krvavim progonstvima ne smije napasti jer za to nema doputenja
iskvari krivim ispovijedanjem kranskoga imena. Z a to djelo pri ruci
ima krivo vjernike koji mu slue. Krivo vjernici su skrenuli s katolike
vjere. Podloni su avlu koji ini da se pod raznim zabludama bore u
njegovim taborima.
a v a o se posluio zmijom da prevari prve ljude. Krivo vjernike je
jezike naoruao otrovom svoje neistine da zavede pravednike due.
Ipak se, predragi, uz Boju p o m o opiremo pastirskom briljivou tim
zasjedama. Unaprijed pazimo da tko ne propadne od svetoga stada.
228

4. Davao dri mnogo vrsno prvenstvo u svim pokvarenostima.

Ipak je u manihejskoj ludosti sebi sagradio utvrdu. U manihejcima je
naao najprostraniju palau u kojoj se oduevljenije brani. T u ne
posjeduje samo jednu vrst zloe ve openito i istodobno mjeavinu svih
zabluda i bezbotava. Poganska bezbonost, slijepilo putenih idova,
nedoputeno u tajnama magike vjetine te svetogre i bogohulstvo
svih krivovjerja: sve se to kao kakav mulj uz smjesu svih neistoa slilo
kod manihejaca.
Bilo bi predugo iznositi sva maniheistika bezbotva i sramote.
Mnotvo zlodjela nadilazi obilje rijei. Dovoljno je tek neto od toga
naznaiti. Tako moete po onome to ujete prosuditi i ono to iz
stidljivosti izostavljamo. K o d manihejaca su svetinje uasne i neasne.
Gospodin ih htjede oitovati naoj istrazi. tome ne utimo da tko ne
misli kako smo kod toga povjerovali sumnjivoj glasini i neprovjerenim
miljenjima.
Sa mnom su se sastali biskupi i sveenici. N a isti su sastanak doli
kranski muevi i plemenitai. Zapovjedili smo da se pojave
maniheistiki odabranici i odabranice. O n i su mnoge pojedinosti
iznijeli iskvarenosti svoga uenja i obiaju vlastitih sveanosti. Odali
su i onaj zloin koji se bez stida ne iznosi. njemu se tragalo sa svom
brigom kako ne bi ostalo nita sumnjivo ni vjernima ni opadaima.
Bile su nazone sve osobe koje su poinile neuveno zlodjelo. T u je
229

bila djevojica s najvie desetak godina, dvije gospoe koje su je hranile

i spremile za spomenuti zloin. B i o je prisutan i mladi koji je oskvrnuo
djevojicu. T u se nalazio i njihov biskup koji je naredio gnusno nedjelo.
Svi su navedeni jedno te isto iskazali. Otkriveno je prokletstvo koje
su nae ui jedva mogle podnijeti. tome otvorenije ne govorimo da ne
uvrijedimo iste ui. Dostatne su isprave poinjenome. Iz njih
najpotpunije izlazi da se u maniheistikoj sljedbi ne nalazi nikakav stid,
nikakvo potenje i gotovo nikakva istoa. K o d manihejaca je zakon
la, avao vjera, rtva sramota.
5. Predragi! Manihejci su skroz ogavni i opasni. Poremeaji u
drugim krajevima nama su ih doveli u veemu broju. Posve ih iskljuite
iz svoga prijateljstva. V i se, ene, nadasve uzdrite od njihova
poznanstva i razgovora. Inae ete, dok se neopreznim sluanjem
veselite udesnim prianjima, upasti u avlije zasjede. a v a o zna da je
prvoga ovjeka zaveo eninim ustima. Iz rajske je sree izbacio sve
ljude po enskoj povjerljivosti. Sada sigurnijom lukavou postavlja
zamku vaemu rodu. Tako e one koje uspije namamiti preko
slubenika svoje neistine liiti i vjere i stida.
Predragi! Slijedee vas molim vruom molbom: naoj skrbi vjerno
dojavite ako tko od vas sazna gdje manihejci stanuju, gdje pouavaju,
koga posjeuju i u ijem se drutvu odmaraju. M a l o koristi ako
manihejci, po zatiti Bojega Duha, koga od vas nisu zarobili, ali se
neuhvaeni ne pomie kada dozna da su druge zasunjili. Protiv
zajednikih neprijatelja za zajedniki spas svi moraju posjedovati jednu
te istu budnost. Inae bi rana jednoga uda mogla zaraziti ostale udove.
Ljudi koji smatraju da s ne smije odati manihejce, na Kristovu e sudu
biti krivi za utnju pa makar se nisu pristankom zarazili.
6. Stoga prionite uz poboni ar vjerske skrbi. Neka se protiv
najpomamnijih dumana dua probudi briga svih vjernika. Milosrdni
nam je Bog zato odao stanoviti dio tetnih ljudi da oitovana pogibelj
potakne mar za oprezom. Nije dosta to je uinjeno. Valja proslijediti
isto istraivanje koje e, uz Gospodnju p o m o , omoguiti da ispravni
ostanu itavi, ali isto tako da se od zablude odvrate mnogi koje je
prevarilo avolsko zavoenje. Vae se molitve, milostinje i postovi
svetije prinose milosrdnome Bogu po samoj toj pobonosti kada se i to
djelo vjere pridrui ostalim pobonim dunostima.
230

Postimo, dakle, u srijedu i petak. U subotu proslavimo bdjenje kod

svetoga apostola Petra koji je nazoan. Iskusili smo i vjerujemo da on
bez prekida stavlja pastirske strae za ovce koje mu je Gospodin
povjerio. Petar e svojim molitvama isprositi da Boja Crkva koju je
ustanovilo njegovo propovijedanje bude slobodna od svake zablude. Po
Kristu naemu Gospodinu.
17.
17. X I I . 444.
1. Predragi! Starozavjetni crkveni nauk prua veliku korist
sveanim evaneoskim naredbama kada se neto iz drevnoga nareenja
prenese u novo opsluivanje. Sama crkvena pobonost pokazuje da
Gospodin Isus nije doao dokinuti Zakon nego ispuniti (Mt 5,17).
Prestale su naznake koje su najavljivale dolazak naega Spasitelja.
Minule su slike. Otklonila ih je nazonost Istine. Ono pak to je
ustanovila pobona razloitost da ravna udoreem i zbog jednostavno
ga bogotovlja i kod nas ostaje na snazi u istome obliku u kojemu je
ustanovljeno. to je u skladu s oba Zavjeta nije pretrpjelo nikakvu
promjenu. U to spada i sveani post dvanaestoga mjeseca. Sada ga
slavimo godinjim obiajem. Istinita je pravednost i pobonost zahvaliti
boanskoj dareljivosti na plodovima to ih je za ljudsku uporabu dala
zemlja u skladu s odreenjem najvie pravednosti.
Pokaimo da to inimo spremnim duhom. U tu svrhu treba
prigrliti uzdrljivost posta kao i brigu oko milostinje. Tako e iz tla
naega srca niknuti klica pravednosti i plod ljubavi. Zasluit emo
Boje milosre ako se smilujemo njegovim siromasima. D a Boga
umilostivimo, najuinkovitija je pronja koju pomau pobona djela.
Tko od potrebita ne otkloni svoju duu, brzo prema sebi okree
Gospodnje uho. Gospodin kae: Budite milosrdni kao to je milos
rdan i va Otac. Oprostite pa e se i vama oprostiti (Lk 6,36). to je
dobrostivo kao ta pravednost? to je tako blago kao naknada gdje se
sueva presuda polae u vlast suenoga? Krist kae: Dajte i vama e
se dati ( L k 6,38). Tako se brzo udaljuje nevjerna zabrinutost i
oklijevanje krtosti da sigurno ovjekoljublje udijeljuje to Istina
obeaje i to e uzvratiti.
2. B u d i , kranski darovatelju, postojan! Daj to primi, posij
to e eti i raspi to skuplja. Ne boj se troka i ne uzdii za nesigurnim
dobitkom. Kada razda svoje blago, ono se uveava. udi za
pravednom dobiti milosra i nastoj oko trgovine vjenoga probitka.
231

Tvoj Darovatelj eli da i sam bude dobrotvor. Onaj koji daje da ima,
nareuje da dijeli. V e l i : Dajte i vama e se dati (Lk 6,38). M o r a
prigrliti i pohvaliti uvjet toga obeanja. N i ti ne posjeduje to nisi
primio (1 K o r 4,7). Mora pak imati to e dati.
T k o , dakle, ljubi novac i eli svoje bogatstvo poveati pretjeranim
obujmom, neka se radije bavi navedenom svetom dobiti. Neka se
bogati spomenutom lihvarskom vrstom. Neka se ne koristi n u d o m
ljudi u nevolji. Inae e po prijevarnim dobicima upasti u zamke
neoprostivih dugova. Neka bude vjerovnik i kamatnik kod onoga koji
kae: Dajte i dat e vam se. Kojom mjerom budete mjerili, istom e
vam se mjeriti (Lk 6,38).
Prema sebi je nevjeran i nepravedan tko ne eli vjeno posjedovati
za to dri da se mora ljubiti. M a to dodao, ouvao, i zgrnuo, iz ovoga
e svijeta otii kao siromah i prosjak. Kae prorok David: Kada umre,
nee sve uzeti. S njime nee sii slava njegove kue (Ps 48,18). D a je
bio dobrostiv vlastitoj dui, svoja bi dobra povjerio onome koji je
sigurni jamac siromasima kao to je najirokogrudiji kamatni platilac.
krtost je nepravedna i besramna. Kae da iskazuje dobroinstvo,
a vara. krtost ne vjeruje Bogu koji jedini po istini obeaje. Vjeruje
ovjeku koji na brzinu ugovara te sadanje dri sigurnijim od buduega.
Stoga se esto doe do toga da pohlepa za nepravednom dobiti s
pravom postane razlogom pravedne osude.
3. Prema tome, to god se dogodi, lihvar je uvijek u loem
poloaju. Njemu je grijeh ako se novac smanjuje ili uveava. Bijedan
je kada gubi to je dao i jo bjedniji ako uzima to nije dao. Posve
moramo izbjegavati lihvarsko zlodjelo i skroz mimoilaziti dobit koja
nema nita ljudsko. Bogatstvo se, dodue, uveava nepravednim i
zlokobnim uveanjima, ali duino blago vene. Novana je kamata za
duu smrt.
Sveti prorok David pokazuje to Bog misli takvim ljudima.
Ree: Gospodine, tko e boraviti u tvome atoru? Tko e poivati na
tvojoj svetoj gori (Ps 14,1)? Davida je u tome pouio odgovor
boanskoga glasa. Spoznao je da e doprijeti do vjenoga pokoja tko
m e u ostalim pravilima pobonoga ivota svoj novac ne daje na
lihvu. T u je Bojemu atoru i daleko od Boje svete gore (Ps
14,5) tko po kamatama stjee alosnu dobit od svoga novca. D o k se
nastoji obogatiti t u o m tetom, prikladan je da se kazni vjenim
siromatvom.
232

4. Predragi! V i ste svim srcem povjerovali

Gospodnjim
obeanjima. Izbjegavajui najneistiju zarazu krtosti, pobono se i
mudro sluite Bojim drovima. Budui da se radujete Bojoj darelji
vosti, nastojte imati dionike u svojem veselju. Mnogima nedostaje to vi
posjedujete u izobilju. Vama se u siromatvu nekih prua mogunost da
nasljedujete boansku dobrotu. Tako e se po vama i na druge
protegnuti boansko dobroinstvo. Dobro upravljajui vremenitim
stei ete vjeno.
Srijedom i petkom postimo. U subotu bdijmo kod svetoga Petra
apostola. Neka nam njegove molitve u svemu isprose boansku zatitu.
Po Kristu naemu Gospodinu.
18.
16. X I I . 451.
1. Predragi! Boanske su ustanove sredstva kojima se posveuju
nae due i tjelesa. Bez prekida se ponavljaju tijekom dana i vremena
da nas gane samo lijeenje vlastitih slabosti. Naa je narav zbog grene
mrlje prevrtljiva i smrtna. Ipak je ve otkupljena svetim krtenjem.
U n a t o tome, sklona je goremu jer je podloena strastima. Skroz bi je
iskvarila putena pohota da je ne titi duhovna pomo. K a o to uvijek
neto postoji to je kvari, tako je vazda i ono nazono zbog ega se
odrava. Apostol kae: Vjerni Bog nee dopustiti da budete
napastovani iznad moi. Uinit e kraj da moete izdrati (1 K o r
10,13).
Gospodin, dakle, titi svoje ratnike. Svoje vojnike sokoli onaj koji
je moan u boju (Ps 23,8). V e l i : Ne bojte se. Ja sam svladao svijet
(Iv 16,33). Usprkos tome, predragi, moramo znati da navedeni poticaj
udaljuje strah, ali ne boj. Poto se ugui alac bojazni, ostaje ratni
razlog. Lukavi dumanin potie, dodue, bijes progonstva, ali je
prividni mir jo tetniji. Gdje se javno vode sukobi, javni su i vijenci.
Snagu strpljivosti hrani i raspaljuje injenica da je obeanje blisko kao
to je i uznemirenost neposredna.
Javni su bezboniki napadi prestali. a v a o se sustegao od
ubojstava i muenja vjernika. A l i da nastavak okrutnosti ne bude
umnoenje naih pobjeda, uskipjeli protivnik krvava neprijateljstva
okree u mirne zasjede. Kada nije mogao svladati glau i studeni,
maem i ognjem, htio bi dokrajiti dokolicom, uloviti u mreu
pohotama, naduti astohlepljem i pokvariti poudom.
233

2. Kranski bojni red posjeduje mone zaklone i pobjedniko

oruje da spomenuto i drugo uniti. D u h Istine ui svoje vojnike da
blagost unitava srdbu, dareljivost krtost i dobrostivost zavist.
Desnica je Svevinjega promijenila (Ps 76,11) mnoga srca. Starost se
preinaila u novost. Sluge su bezakonja postale slubenici pravednosti.
Uzdrljivost je podloila raskalaenost, a poniznost otjerala nadutost.
Oni koji su se kaljali neistoom, trude se oko istoe.
Predragi! T i m su obeanjima po providnosti Boje milosti dodani
sveti postovi koji u o d r e e n e dane od cijele Crkve trae odanost opega
opsluivanja. Lijepo je i pohvalno to se neki lanovi Kristova tijela kite
vlastitim slubama. Ipak je odliniji posao i svetija vrlina kada se srca
pobonoga puka sjedine u jednoj nakani. Tako onoga kome je nae
posveenje muka ne nadjaava jedino dio ve cjelina.
Predragi! Tome se poslu posveuje dvanaesti mjesec. N a neki
nain obiljejem svoga vremena opominje da nitko ne omlitavi zbog
studeni nevjernosti ve se radije osnai Duhom ljubavi. Naznaku
boanske volje primismo po samim svjetovnim poelima kao po javnim
pismenima. Vinja pouka nikada ne prestaje ako se i od onoga uimo
to nam slui.
3. Apostolska misao usporeuje golim stablima ljude koji su bez
pobona ploda (Jud 12). U z to se moramo uvati i one smokve koja je
primjer neplodnosti. Evanelje izvjeuje da ju je Gospodin Isus kada
gladan nije imao za im posegnuti osudio na trajnu besplodnost. Tako
emo shvatiti da ovjeku koji ne okrijepi gladna onaj odrie jelo koji
kaza da je njemu dato to se udijelilo siromahu.
Oni e biti prokleta stabla kojima e Sudac rei: Odstupite od
mene, prokleti, u vjeni oganj koji je moj Otac pripravio avlu i
njegovim glasnicima. B i o sam gladan i niste mi dali jesti. Bijah edan i
ne dadoste mi piti . . . (Mt 25,41-42). T u se pojedinano nabraja da
razumijemo kako se nee zatei izvan milosra tko je barem dijelom
izvrio spomenuta djela. D u a koja nikoga ne pomae bit e besplodno
stablo jer je liena svake pobonosti.
Post nas dvanaestoga mjeseca koji je zimsko doba poziva na
otajstveno poljodjelstvo. Njime se obrauju sile usjeva, klica i stabala
kojima se ljudska slabost podupire duhovnim nastojanjima. Tako se
Gospodnja njiva bogati svojim trokovima. N a taj nain onaj postaje
bogatiji vlastitom plodnou kome ne prilii da je ikada bez ploda.
234

Vaa svetost razumije da se istaknuto odnosi na razvoj cijele

Crkve. T u je klica u vjeri, napredak u nadi, zrelost u ljubavi. Tjelesno
trapljenje i ustrajnost u molitvi postie pravu istou kada se zasniva na
posveenju od milostinje. Gospodin kae: Dajte milostinju i sve vam
je, eto, isto (Lk 11,41).
Postimo u srijedu i petak. U subotu proslavimo bdjenje kod
svetoga Petra apostola. Pomoi e nas i zagovarati onaj koji ivi i vlada s
Ocem i Duhom Svetim u sve vijeke vjekova. A m e n .
19.
14. X I I . 452.
1. Kada dolasku Bojega kraljevstva i koncu svjetskoga
vremena Spasitelj pouavae svoje uenike i u apostolima svoju cijelu
Crkvu, ree: Pazite da vam srca ne ogreznu u pijanevanju, opijanju i
svjetovnim mislima (Lk 21,34). Znamo, predragi, da ta naredba na
poseban nain spada na nas. Nama je najavljen dan koji je bez sumnje
blizak iako je skriven. Dolikuje da se svaki ovjek na nj pripremi da
koga ne zatee odana trbuhu ili zapletena u svjetovne brige.
Predragi! Svakodnevno iskustvo dokazuje da tjelesna sitost
otupljuje misaonu otrinu. Snagu srca slabi prekomjerno jelo. Uivanje
u jelu protivi se tjelesnome zdravlju ako umjerenost ne odoli zamci te
uskrati pohlepi to bi bilo na teret. Tijelo za niim ne ezne bez due.
Osjeaj potjee iz istoga vrela kao i gibanje. Istoj dui pripada da tota
uskrati biti koja joj je podlona te nutarnjom prosudbom izvanjsko
obuzda pred onim to ne prilii. Dua e, ee osloboena tjelesnih
pouda, moi u tvravi duha posvetiti se boanskoj mudrosti. Kada
zauti svaka buka zemaljskih briga, dua e se radovati u svetim
razmatranjima i vjenim uicima. To je u ovome ivotu teko bez
prekida ostvarivati. Ipak se dade esto poduzeti pa se ee i due baviti
duhovnim nego tjelesnim. Poto s boljim brigama provedemo dua
razdoblja, i vremenito djelovanje prelazi u neprolazno bogatstvo.
2. Predragi! O d koristi je navedeno opsluivanje koje se
prvenstveno odnosi na crkvene postove. To je nauk Duha Svetoga tako
rasporedio tijekom cijele godine da je zakon uzdravanja propisan za
svako vrijeme. Proljetni post pada u korizmeno vrijeme, ljetni u
duhovsko, jesenki u deveti mjesec, a zimski u ovaj dvanaesti i njega
slavimo. Tako shvaamo da nije nita bez boanskih zapovijedi. Sva
poela slue Bojoj Rijei za nau pouku. Posredstvom stoera samoga
235

svijeta kao po etiri evanelja neprekidnom se trubljom u onome

pouavamo to propovijedamo i inimo. Govori prorok: Nebesa
kazuju Boju slavu. Nebeski svod najavljuje djela njegovih ruku. D a n
kazuje danu rije i no noi prenosi znanje (Ps 18,2-3).
Postoji li ita emu nam Istina ne govori? Njezine se rijei uju
danju i nou. Ljepota zbilja koje su stvorene stvaranjem jednoga Boga
ne prestaje uima srca naznaavati uiteljicu koja je um. Stoga se
Boja nevidljivost motri po onome to se u stvorenome shvati ( R i m
1,20). Stvoreno slui sveopemu Stvoritelju, a ne stvorovima.
Uzdrljivost unitava sve poroke. Snaga te kreposti nadjaava sve
za im pohlepa ea, to oholost obasie i to raskalaenost udi. T k o
otuda ne razumije koliku nam p o m o pruaju postovi gdje se propisuje
uzdravanje od jela, ali i od svih ostalih putenih elja? Po sebi je
suvino pristati na glad ako se ne odbaci opaka volja. Uzalud se muiti
odbijanjem jela, a pred naumljenim grijehom ostati nedjelatan.
Post je tjelesan i nije duhovan gdje se jedino ne oprata tijelu i gdje
se uporno ostaje kod onoga to je kodljivije od svakoga uivanja. Sto
koristi dui da je na vani gospodarica, aji se iznutra pokorava kao
slukinja? Tada zapovijeda udovima, a gubi pravo na vlastitu slobodu.
Pravo je to dua esto trpi od pobunjene slukinje kada sama ne
iskazuje Gospodinu dunu poslunost. Kada, dakle, tijelo posti od jela,
neka duh posti od opaina. I neka zakonom svoga Kralja rasuuje
zemaljske brige i enje.
3. D u a se mora sjeati da prvu ljubav duguje Bogu, drugu
blinjemu. Sve svoje osjeaje treba ravnati ovim pravilom: ne odstupati
od Gospodnjega tovanja niti od koristi prema ljudima koji su sluge kao
to je i sama. K a k o pak Boga tujemo ako ne tako da se i nama dopada
to se njemu svia te da se nae osjeanje nikada ne udaljuje od njegova
vladanja? A l i ako isto hoemo to i B o g , neka naa slabost od njega
uzme snagu kao to smo od njega primili i volju. Kae Apostol: Bog po
svojoj dobroj volji u nama obistinjuje i htijenje i dovrenje (Fil 2,13).
ovjeka nee napuhati bahatost niti slomiti oaj ako se na slavu
Darovatelja slui dobrima boanski udijeljenima i ako svoje elje
odvrati od onoga to je spoznao kao tetno za sebe samoga. Uzdrava
jui se od zavidne zloe, raskalaene lakoumnosti, gnjevne uznemire
nosti i ara za osvetom, oistit e se posveenjem istinskoga posta.
Hranit e se neraspadljivim uicima. Duhovnom e uporabom i
zemaljsko obilje znati preinaiti u nebesko blago. Nee za se uvati
to je dobio nego e sve vie umnaati to je dao.
236

Vau ljubav opominjemo njenou oinske ljubavi da obilnom

milostinjom oplodite post dvanaestoga mjeseca. Veselite se to
Gospodin po vama hrani i odijeva svoje siromahe. Njima je, dakako,
mogao dati blaga koja je vama udijelio da nije u svome neizrecivom
milosru njih opravdao radi strpljivosti u muci, a vas djelom ljubavi.
Postimo u srijedu i petak. U subotu proslavimo bdjenje kod
svetoga Petra apostola. Petar e se udostojati pripomoi svojim
molitvama nae pronje, postove i milostinje. Sve pak daje Gospodin
na Isus fcfist koji s Ocem i Duhom Svetim ivi i vlada po sve vijeke
vjekova. A m e n .
20.
Prosinac, 445. [ili kasnije]
1. Predragi! Rasporedbe Bojega milosra koje je na Spasitelj
na se uzeo radi obnove ljudskoga roda tako su boanski rasporeene da
evanelje milosti sa Zakona otklanja zastor, ali ne unitava uredbe.
Stoga se moramo pridravati one Gospodnje presude gdje Gospodin
kaza da nije doao Zakcm unititi ve ispuniti (Mt 5,17). K o l i k o , uz
Boju p o m o m o e m o , drimo se toga pravila. Znamo da se iz Staroga
zavjeta ne smije zanemariti nijedna ustanova ako budno nastojimo
razluiti to je ondje skrivena prolaznom sjenom, a to pohranjeno kao
trajan in.
U nae se doba vie po slikovitim znaenjima ne smije razlikovati
jela i rtve, vriti tjelesno obrezanje, luiti pranja i opsluivati ienja.
To su ispunile zbilje koje su nabrojeno predstavljale. A l i ostaju na snazi
kako su objavljeni udoredni zakoni i propisi jer izraavaju to i kazuju.
U kranskoj pobonosti rastu poveanjem, a ne propadaju to bi se
smanjili.
Propise kao to su: ljubiti Boga i blinjega, astiti oca i majku, ne
klanjati se tuim bogovima i drugo to se snano brani odnosno
spasonosno nalae, ne prihvaamo drukije jer dolazi iz zakonskih
nareenja ili to potjee iz evaneoskih ukaza. Premda je puno toga
nadolo iz nove milosti, nita se nije smanjilo s obzirom na davnu
pravednost. Stoga su evaneoski propisi s pravom odredili da na snazi
ostane korist drevnih postova. Crkveni je obiaj pouio da se ovjek
vjeba obilnijim trapljenjima. U n a t o tome, prigrlio je posveenje
uzdrljivosti to dolazi iz Zakona. Kranima se omoguuje da mogu to
je vie. Zato je bilo nedolino da ne slave to je neznatnije.
237

2. Predragi! Navedeno nas je razmiljanje oito pouilo. Stoga

smo crkvenim pravilima dodali post dvanaestoga mjeseca. To kako
je i obiaj nalaemo vaoj pobonosti. Posve je asno i skroz
pravedno da se po svretku skupljanja zemaljskih plodova iskau hvale
Bogu te mu se sa prinosom posta prikae rtva milosra. Neka se
svatko raduje svome obilju i veseli to je mnogo unio u vlastite itnice.
A l i neka to bude tako da se i prosjaci raduju zbog tuega obilja. Neka
plodnost due oponaa plodnost usjeva, otok loza i rod stabala. Neka i
srca dadu to je dala zemlja. Tako emo s prorokom moi kazati: Naa
je zemlja dala svoj urod (Ps 66,7).
Bog je pravi i vrhovni ratar. Vrelo je ne samo tvarnih nego i
duhovnih plodova. Bog zna dvostrukom obradom obraditi oba sjemena
i oba nasada. Njivama daje rast klica, duama napredovanje u krepo
stima. Sve to potjee od jedne providnosti i poziva na uinak istoga
djela.

Ljubimo Boga, ali ljubimo i blinjega. Mjeru ljubavi prema

blinjemu odredimo onom ljubavlju kojom Bog nas ljubi. Bog je dobar i
zlima. Darovima svoje dobrostivosti ne hrani jedino svoje tovatelje ve
i nijekatelje. Ljubimo blinje i tuince. Sto se duguje prijateljima, neka
se jo obilnije prui neprijateljima. Iako ima ljudi iju zlou ne ublauje
nikakvo ovjetvo, ipak djela milosra nisu besplodna. Dobrohotnost
nikada ne gubi to prui neharnima.
Predragi! Neka se nitko ne tui od dobra djela i neka se nitko ne
izgovara svojim siromatvom jer da jedva sebi dostaje pa ne moe
drugoga pomoi. Veliko je to daje od neznatnoga. N a tezulji se
boanske pravednosti ne mjeri obujam darova nego teina dua.
Evaneoska je udovica u riznicu ubacila dva novia (usp M k 12,41-44),
ali je nadvisila sve bogatake darove. K o d Boga nije jeftina nijedna
pobonost niti je besplatno ijedno smilovanje. Bog je ljudima poklonio
razliita imanja, ali ne trai razliite osjeaje.

6)

ovjek je sazdan na Boju sliku i priliku (Post 1,26). U asti

svoje naravi nema nita tako vlastito kao to da nasljeduje dobrotu
svoga Stvoritelja. Stvoritelj je jednako milosrdni davalac svojih darova
kao i pravedni nadzornik. H o e da imamo dijela u njegovim djelima.
M i , dodue, ne m o e m o stvoriti nijedno bie, ali smo, po Bojoj
milosti, sposobni obraditi poklonjenu tvar. Zemaljska dobra nisu
povjerena naoj uporabi da jedino slue pohoti i zasienju samo
tjelesnih osjetila. Inae se niin ne bismo razlikovali od blaga i zvjeri
koje ne znaju doskoiti tuim potrebama. Iskljuivo se znaju brinuti
za se i svoje potomstvo.

Neka svatko procijeni svoje blago i koji su vie primili, neka vie
i dadu. Neka vjerniki post bude jelo siromaha. to tko sebi uskrati,
neka koristi potrebnima. tedljivost prua veliki lijek duama i tjelesima. Post je ipak male vrijednosti ako se ne posveti djelom milosra.
Stanovita se krsna mo nalazi u milostinji jer milostinja niti grijeh
kao voda plamen (Prop 3,30). D u h veli: Operite se, budite isti
(Iz 1,16). Po istome se Duhu kae: Dajte milostinju i sve vam je
isto ( L k 11,41). Tako nitko ne sumnja niti gubi povjerenje da se
novoporodni sjaj nakon mnogih grijeha za onoga opet uspostavlja tko
se nastoji oistiti oienjem milostinje.

3. ivotinje su bez razuma. Stoga se ne pouavaju nikakvim

zakonom. Nisu primile zakon jer nisu dobile razum. Gdje je pak
razumsko prosvjetljenje, ondje je i stega pobonosti koja duguje ljubav
prema Bogu i blinjemu. Drukije se ne moe iskuati da je ovjek
ljubitelj samoga sebe ako se ne vidi da ljubi Stvoritelja svoje naravi
povrh sebe i uza se dionika svoje naravi. S pravom o tim dvjema
zapovijedima visi sav zakon i proroci (Mt 22,40). S pravom je skup
svih rasprava pod saetou malo rijei protumaen najpotpunijim
zaglavkom.
6) Leon se u Govorima zaisata esto vraa biblijskoj tvrdnji ovjeku kao Bojoj slici. To je za nj
najvee i najuzvienije ljudsko dostojanstvo, ast i ponos. A l i bogolikost utisnuta u ovjeka
udoredno obvezuje. Namee veliku odgovornost. ovjek je duan u ivotu provoditi slinost s
Bogom i nasljedovati onoga ija je slika. ovjek mora stajati Bogu na usluzi i s njime suraivati u
provedbi i ostvarenju opega dobra. Usp. G . H U D O N , Leon, 602.

238

239

BOINE PROPOVIJEDI
21.
Boi, g. 440.
7

1. Danas ) se, predragi, rodio na Spasitelj. Radujmo se! Nije

doputeno da vlada tuga gdje se slavi r o e n d a n ivota koji je unitio
strah od smrtnosti i donio nam iz obeane vjenosti veselje. Nitko nije
izdvojen od udjela na toj radosti. Svima je jedan razlog zajedniki za
veselje. Gospodin na, razoritelj grijeha i smrti, nije zatekao nijednoga
ovjeka slobodna od krivnje. Stoga je doao sve osloboditi. Neka se
veseli sveti jer se pribliio vijencu. Neka se raduje grenik jer se poziva
na oprotenje. Neka se ohrabri poganin jer je pozvan na ivot.
U skladu s puninom vremena kako je rasporedila visina
neistraive boanske promisli (Gal 4,4; E f 1,10) Sin je Boji uzeo
narav ljudskoga roda da je izmiri s njezinim Stvoriteljem. Tako se
avao koji je smislio smrt (Mudr 2,24) imao svladati po naravi koju
je pobijedio. U tome se za nas poduzetome ratu borilo velikim,
udesnim, izjednaenim pravom. Svemogui se Bog s najokrutnijim
neprijateljem sukobio u naoj poniznosti, a ne u svome velianstvu.
7) Opet svraamo pozornost na veliku vrijednost rijei danas. Leon je neprestano ponavlja. Tu se
nalazi klju za njegovo poimanje bogoslunoga slavlja. Velike svetkovine sjeaju na poglavite
dogaaje iz povijesti spasenja. A l i bogosluje omoguuje da spasenje koje se obistinilo po minulim
dogaajima danas vjernicima udjeli milost koju su ranije zasluili i svima omoguili. Na taj nain
proli dogaaji u svome spasenjskome znaenju po bogoslunim inima postaju istinska i trajna
spasonosna zbilja. Usp. J. L E C L E R C Q - R . D O L L E , Sermons, I, 66 bilj. 1; R. D O L L E , Sermons,
III, 269 bilj. 4; E . C A T T A N E O , Culto, 119; B. STUDER, Leone Magno, 571; G. H U D O N ,
Leon, 605. Istiemo da u ovome istome ulomku Leon Djevicu Mariju naziva Dei genitrix. U 30,4
veli da je Djevica Marija Domini genitrix. Prema tome, za Leona je Marija Boja Majka i
Gospodinova Majka. Mariologiji je bio vaniji prvi naziv.

241

Pred neprijatelja je stavio oblik i narav koja ima dijela u naoj

smrtnosti, ali je bez ikakva grijeha. O d Kristova je roenja daleko to
itamo svima: Nitko nije ist od neistoe. Nije ni dijete ako mu je
ivot na zemlji jedan dan (Job 14,4-5). M e u t i m , na Isusovo
jedinstveno roenje nije nita prelo od tjelesne pohote. N a nj se nije
nita protegnulo od zakona grijeha.
Odabire se kraljevska Djevica Davidova podrijetla. Ona je zanijela
svetim plodom. Boanski je i ljudski porod prije zaela duhom nego
tijelom. D a se zbog nepoznavanja vinje odluke ne prestrai neuobia
jenih uinaka, iz aneoskoga razgovora saznaje da e u njoj biti na djelu
D u h Sveti. Tako skoranja Boja Majka ni ne pomilja na unitenje
istoe. Zato bi zdvajala radi ovoga oblika zaea kada joj se obeava
djelotvornost Sile Svevinjega? Svjedoenjem se prethodnoga uda
potvruje vjera one koja je povjerovala. Navodi se neoekivana
Elizabetina plodnost. Tko je neplodnici poklonio zaee, udijelit e i
Djevici. U to ne treba sumnjati.
2. Boja je Rije Bog: Sin Boji koji u poetku bijae kod
Boga. Po njemu je sve postalo. I bez njega nije nita postalo (Iv 1,1-3).
Sin je postao ovjek da ovjeka oslobodi od vjene smrti. Bez
umanjenja svoga velianstva sagnuo se da primi nau skromnost. Sin je
ostao to je bio i uzeo to nije bio. Pravi je slugin lik sjedinio s
likom (Fil 2,6-7) u kojemu je jednak Bogu Ocu. Obje je naravi vezao
takvim vezom da proslava nije unitila niu narav niti uzimanje
umanjilo viu.
Ouvala se, prema tome, vlastitost jedne i druge bitnosti, ali se
sjedinila u jednoj osobi. Uzvienost je uzela poniznost, mo slabost,
vjenost smrtnost. D a se isplati dug naega stanja, nepovrediva se narav
izlila u narav koja podlijee patnji. Istinski Bog i istinski ovjek tono se
sjedinjuju u Gospodnjemu jedinstvu. Tako kao to dolikovae
naemu lijeniku jedan te isti posrednik Boga i ljudi (1 T i m 2,5)
moe radi jedne zbilje umrijeti, a radi druge uskrsnuti. S pravom porod
Spasa nije prouzroio nikakvo raspadanje djevianske cjelovitosti.
Raanje je Istine obrana nevinosti.
Predragi! Takvo je, dakle, roenje dolikovalo Kristu koji je Boja
snaga i Boja mudrost (1 K o r 1,24). ovjetvom nam je odgovaralo, a
boanstvom je daleko ispred nas. D a Krist nije pravi B o g , ne bi donio
lijek. A l i da nije bio istiniti ovjek, ne bi pruio primjer.
242

Kada se Gospodin rodio, oduevljeni su aneli pjevali slava Bogu

na visini. Navijeten je mir na zemlji ljudima dobre volje (Lk 2,14).
Aneli su vidjeli kako nebeski Jeruzalem nastaje iz svih svjetskih
naroda. To je neizrecivo djelo boanske ljubavi. K o l i k o mu se mora
radovati ljudska poniznost kada se toliko veseli aneoska uzvienost?
3. Predragi! Zahvaljujmo Bogu Ocu po njegovu Sinu i Duhu
Svetome. Bog nam se smilovao radi velike svoje ljubavi kojom nas je
ljubio. Kada smo umrli na tetu grijeha, s Kristom nas je suoivio da u
njemu budemo novo stvorenje i novi stvor. Odloimo, dakle, staroga
ovjeka s djelima njegovim. Steknimo dio u Kristovu roenju i
odrecimo se putenih djela.
Upoznaj, kranine, svoje dostojanstvo! Postao si dionik boan
ske naravi (2 Pt 1,4). Ne padaj nedostojnim ivljenjem u staru
niskost. Sjeti se kojoj si Glavi i kojemu tijelu ud. Spomeni se da si
odvojen iz vlasti tame i prenesen u Boje svjetlo i kraljevstvo. Po
krnome si otajstvu postao hram Duha Svetoga. Ne tjeraj od sebe zlim
inima takva stanovnika i ne podlai se opet avlovu robovanju. Tvoja
je cijena Kristova krv. Na Gospodin Krist koji te iz milosra otkupio,
sudit e ti po pravdi.
8)

22.
Boi, g. 441.
1. Kliimo, predragi, u Gospodinu. Veselimo se duhovnom
radou. Zasjao je dan novoga otkupljenja, drevne priprave, vjene
sree. Godinjim nam se obrtajem ponovno obnavlja otajstvo naega
spasenja. O d poetka je obeano, na kraju obistinjeno. Trajat e bez
konca. Dostojno je da se danas uvis dignutih srdaca klanjamo
boanskoj tajni. Sto se ostvaruje velikim Bojim darom, neka se slavi
velikim crkvenim veseljem.
Bog je svemogu i blag. Njegova je narav dobrota, volja mo,
djelo milosre. Bog je na samim poecima svijeta predoznaio lijekove
to ih je njegova ljubav pripremila za smrtnikovu obnovu. Bog je zmiji
najavio budue enino sjeme koje e svojom snagom satrti dizanje
8) ini se da sv. Leon Veliki nije u svome teolokom rjeniku posjedovao ni rabio pojmove kao to
su poboanstvenjenje ili poboanstveniti ali se ta misao kao cilj otkupljenja i svrha ljudskoga
ivota jamano nalazi u njegovim djelima gdje je antropoloka odrednica osnovna. Uostalom,
Leon navodi kljunu biblijsku tvrdnju na kojoj poiva nauk ljudskome poboanstenjenju. To je 2
Pt 1,4. Usp. G . B A R D Y , Divinisation, 1397-1398.

243

pogubne glave (Post 3,15). Nagovijeten je Krist u tijelu (1 Iv 4,2).

To naznauje Boga i ovjeka koji se raa od Djevice. Neraspadljivim
roenjem osuuje oskvrnitelja ljudskoga roda.
a v a o se hvalio kako je ovjek ostao bez Bojih darova jer ga je on
zaveo svojom prijevarom. Tako je ovjek lien dara besmrtnosti.
Podvrgnut je okrutnoj smrtnoj osudi. T a k o e r se avao hvastao daje u
svojim zlim djelima naao stanovitu utjehu radi zajednitva ljudske
sudbine s varalicom. Bog je stoga to trai raun pravedne strogosti
izmijenio drevnu presudu ovjeku kojega je stvorio u velikoj asti.
Predragi! Zbog promisli je tajne odluke bilo potrebito da
nepromjenljivi Bog, ukoliko se njegova volja ne moe liiti vlastite
blagonaklonosti, jo skrovitijim otajstvom ostvari prvi naum svoje
ljubavi. Tako nee propasti ovjek kojega je lukavost avolskoga
zlodjela navela na grijeh protiv Bojega nacrta.
2. Predragi! Kada su, dakle, dola vremena koja su bila
utanaena za ljudsko otkupljenje, Isus Krist je uao u ove najnie
predjele svijeta. Boji Sin je siao s nebeskoga sjedita, ali nije odstupio
od Oeve slave. Rodio se novim redom i novim roenjem. R e d je nov
jer je nevidljivi u svome postao vidljiv u naemu. Neobuhvatni htjede
biti obuhvatljiv. Onaj koji ostaje prije vremena, poeo je biti u
vremenu. Gospodar je svemira, osjenivi dostojanstvo svoga velian
stva, uzeo slugin lik (Fil 2,7). Bog koji ne moe trpjeti nije drao
nedostojnim biti ovjek koji podlijee patnji. Besmrtni se podloio
biljezima smrti.
Isus se rodio novim roenjem. Zaet je od Djevice i od Djevice se
rodio. Bez pohote je oeve puti i bez nepravde prema Majinoj
neoskvrnjenosti. B u d u e m je ljudskom Spasitelju dolikovalo takvo
roenje koje u sebi ima narav ljudske biti, ali ne pozna neistou
ljudskoga tijela. B o g je zaetnik Bogu koji se raa u tijelu. To svjedoi
arhaneo blaenoj Mariji: Duh e Sveti sii u te i osjenit ete Sila
Svevinjega. Zato e se sveto to se od tebe rodi zvati Boji Sin (Lk
1,35). *
Izvor je razliit, ali je narav slina. Vjerujemo da tu nedostaje
ljudska uporaba i obiaj. Boanska je mo pomogla da Djevica zane,
rodi i ostane djevicom. Ovdje se ne smije misliti na stanje one koja raa
ve na volju onoga koji se raa. O n se rodio kao ovjek kako je htio i
mogao. A k o trai istinu naravi, upoznaj ljudsku tvar. A l i ako ispituje
razlog za nastanak, priznaj boansku mo.
244

Gospodin Isus Krist doao je otkloniti nae neistoe. Nije doao

da ih trpi. Nije doao podlei manama ve ih izlijeiti. Isus je doao
ozdraviti svaku bolest raspadljivosti i sve rane neistih dua. Trebalo
je da se rodi novim redom koji je ljudskim tijelima donio novu milost
neokaljene istoe. Bilo je potrebito da neraspadljivost koja se raa
ouva prvotnu neokaljanost one to raa. Ulivena je sila boanskoga
Duha sauvala pojas nevinosti jer joj se sviao kao gostinjac svetosti.
Imae nakanu odbaeno uspraviti, slomljeno uvrstiti i pokloniti
umnoenu mo ednosti da se svladaju putene neistoe. Tako e se
ope djevianstvo koje se raanjem nije moglo sauvati preporoenjem
dati te i u drugim ostvarivati.
9)

3. Predragi! Zar se ve to to je Krist odabrao da se rodi od

Djevice ne ukazuje vrhunskom razumnou? S toga razloga avlu nije
bilo poznato spasenje to se rodilo ljudskome rodu. Duhovno je zaee
bilo skriveno. a v a o je gledao na Krista kao na druge ljude. Zato je
vjerovao da se rodio kao i svi ostali. a v a o je vidio da je Kristova
narav jednaka sa svim ljudima. Radi toga je smatao da sa svima ima
istovjetan izvor. a v a o nije razumio daje slobodan spona prekoraenja
onaj kojega nije zatekao liena smrtne slaboe.
Boje je milosre pravo. Bog je za obnovu ljudskoga roda
raspolagao s neiskazivo mnogo naina. Ipak je najradije odabrao takav
put postupanja kojim se za unitenje avlova djela (1 Iv 3,8) ne mora
posluiti mou sile ve razlogom pravednosti. Oholost drevnoga nepri
jatelja nije bez udjela sebi prisvajala samovlasno pravo na sve ljude.
Nije nezasluenim gospodarenjem tlaila one to ih je jer su tako
htjeli od Bojega zakona privela opsluivanju svoje volje. Stoga
avao ne bi pravedno izgubio iskonsko suanjstvo predanoga roda da
ga nije onaj pobijedio kojega je podloio.
9) Naprosto iznenauje - to smo i kod uvoda istaknuli - kako se esto i raznovrsno Leon navraa na
otajstvo iskonskoga pada. Pomnije bi motrenje pronalo u Govorima brojne primjedbe koje se
odnose na praroditeljski pad i njegov kobni utjecaj i teke posljedice za cijeli ljudski rod. To
pokazuje da je Leon bio dobro upuen u teologiju prvoga prekraja. To takoer znai da je nauk
nasljednome grijehu morao donekle biti poznat i obinome rimskome vjernikome puku. Inae ne
bi razumio Leonove kratke pripomene koje se odnose na prvi pad. Sve to upuuje na zakljuak da
se ve u Leonovo doba mnogo vie znalo istonome prijestupu nego se redovito pretpostavlja.
Osobno nas udi to i u temeljitijim istraivanjima iskonskome grijehu Leon sa svojim uenjem
zauzima zaista skromno i neznatno mjesto. Leon je vjerojatno svoje razmiljanje i propovijedanje
istonome grijehu proeo Augustinovim tvrdnjama i polazitima. Ipak valja zapaziti da je
trebalo kratko vrijeme da se uenje istonome grijehu oblikuje i iroko uvrijei. italac
Leonovih Govora gotovo svaki as naie na pokoji ulomi iz velikoga i opsenoga otakoga
razlaganja padu koji je od samoga iskona ljudske povijesti kobno usmjerio razvojni tijek cijeloga
ovjeanstva. Usp. T. J A L L A N D , Life, 468-471; J. GROSS, Entwicklungsgeschichte, 22-23.

245

D a se to dogodi, Krist se rodio bez mueva sjemena iz Djevice koja

nije zatrudnila ljudskim openjem ve Duhom Svetim. U nijednoj se
majci zaee ne zbiva bez grene neitoe. Marija je pak oienje
odonud stekla otkuda je i zaela. K a m o , naime, ne dopire prijenos
oeva sjemena, tu se ne mijea ni izvor grijeha. Neokaljano djevianstvo nije poznavalo poudu. Stavilo je na uslugu tjelesnu bit. O d
Gospodnje se Majke uzela narav, ali nije grijeh. Stvoren je slugin lik
(Fil 2,7) bez ropskoga stanja. N o v i se ovjek tako doveo u odnos sa
starim da je Krist preuzeo istinito roenje, a iskljuio drevnu manu.
10)

4. Milosrdni i svemogui Spasitelj tako je uredio zaetke

ljudskoga uzimanja da je zastorom nae slabosti od svoga ovjeka
sakrio snagu nedodirljivoga boanstva. N a taj se nain zavarala luka
vost neprijatelja koji je bio siguran. Neprijatelj je smatrao da mu je
roenje djeteta to se rodilo radi spasenja ljudskoga roda jednako
podlono kao roenje svih koji se raaju. Neprijatelj je vidio dijete
koje uzdie i plae. Vidio ga je povita u pelene, podloena obrezanju
i otkupljena prinosom zakonske rtve. Potom je raspoznao uobiajeni
djeaki rast. Davao nije sumnjao u Isusov naravni razvitak sve do
muevnih godina. U te je unio potekoe. U m n a a o je nepravde,
bacao prokletstva, suprotivtine, hule, pogrde. Napokon je protiv
Krista izlio svu snagu bijesa. Segnuo je za svim vrstama iskuenja.
Znajui kojim je otrovom otrovao ljudsku narav, nipoto nije vjerovao
da je Isus slobodan od prvoga prijestupa jer je iz mnogih pokazatelja
zakljuio da je Krist smrtan.
Ustrajni razbojnik i krti nadziratelj bio je postojan protiv Krista
koji nije na sebi imao nita popraviti. a v a o se svom upornou drao
ope predrasude pokvarenoga iskona. Tako je pokidao rukopis ( K o l
2,14) na koji se oslanjao. Kaznu je za zlo od onoga traio na kojemu
nije pronaao nikakav grijeh. Stoga se dokinuo zlokobni spis ( K o l
2,14) smrtonosnoga ugovora. Traei u nepravdi vie, lien je zbroja
svekolikoga duga.

ast. Smrt unitava smrt, roenje obnavlja roenje jer istodobno

otkupljenje otklanja ropstvo, a novoporod mijenja poetak. Grenika
opravdava vjera ( R i m 1,17).
5. T i se pobono i vjerno dii kranskim imenom. Pravednim
sudom rasudi milost iznesenoga izmirenja. Negda si bio odbaen,
otjeran iz rajskoga zaviaja, umirao si u dugim progonstvima. B i o si
rastavljen u prah i pepeo. Vie nisi posjedovao nikakvu nadu u ivot.
Takvome ti je utjelovljenje Rijei dalo mo da se iz daljine vrati svome
Stvoritelju, upozna Roditelja, od sluge postane slobodnjak te se od
tuinca uzdigne do sina. Rodio si se od raspadljiva tijela. Preporaa
se iz Bojega Duha. Tako po milosti stjee to nema po naravi. A k o
spozna da si po Duhu posinovljenja Boji sin, usuuje se Boga nazvati
Ocem. Lien optube zle savjesti, ezne za nebeskim kraljevstvom.
Pomognut boanskom pomoi, vri Boju volju. Hrani se snagom
besmrtne biti. U borbi si protiv neprijteljskih napasti siguran za
pobonost. Bude li vjeran prisegama nebeske vojske, ne sumnjaj da
e za pobjedu stei vijenac u pobjednikim taborima vjenoga Kralja.
Uskrsnue, pripravljeno pobonima, primit e te i dii u sudionitvo
nebeskoga kraljevstva.
6. Predragi! Vi imate povjerenje u veliku nadu. Ostanite
postojani u vjeri na kojoj ste utemeljeni (2 K o r 3,12). Inae e vas opet
stanovitim zamkama zavesti isti napasnik iz ijega vas je gospostva
izvukao Krist. ak bi svojom umjenom spletkom mogao pokvariti
sama ova veselja dananjega dana. Tako bi jednostavnije due zavarao
kobnim uvjerenjem onih za koje se ovaj dan nae sveanosti ne ukazuje
asnim radi Kristova roenja ve zbog kau raanja novoga
sunca. Srca tih ljudi zastiru guste tmine. Daleko su od svakoga rasta
istinske svjetlosti. Dotine jo uvijek zavode najgluplje poganske
zablude. Nisu sposobni duhovnu otrinu podii nad ono to motre
duhovnim pogledom. Boanskom au aste svjetlila koja slue
svijetu.

Snani je svezan vlastitim lancima i sva se la zloga sruila na

njegovu glavu. Poto je svezan knez svijeta, otete su posude robova
nja (Mt 12,29). Narav se oistila od drevnih neistoa i vratila u svoju

Neka se od kranskih dua udalji bezbono praznovjerje i neobi

na la. Preko svake je mjere vjeno daleko od vremenita, tjelesno od
netjelesna i podloeno od onoga koji vlada. Stvoreno posjeduje divnu
ljepotu, ali nema boanstvo kojemu bismo se morali klanjati.

10) Moglo bi se po sebi pomisliti da Leon tu odrie Mariji bezgreno zaee. Ipak je kudikamo
vjerojatnije da on uope tome u tome trenutku ne razmilja iako mu je mogao biti poznat spor
izmeu Augustina i pelagijevca Julijana s obzirom na Marijino osobno zaee. Usp. J.
L E C L E R C Q - R . D O L L E , Sermons, I, 82 bilj. 2.

Duni smo, dakle, potivati onu mo, mudrost i velianstvo koje

je svekoliki svijet stvorilo iz nitavila te svemoguom razumnou
nebesku i zemaljsku bit razvrstalo u eljene oblike i mjere. Sunce,

246

247

mjesec i zvijezde neka su na uslugu korisnicima i neka su lijepi

motriteljima. A l i neka je to tako da se za njih zahvaljuje Stvoritelju i
neka se ljudi klanjaju Bogu koji je sve sazdao, a ne stvorenju koje slui.
Predragi! Hvalite Gospodina u svim njegovim djelima. Neka je u
vama nesumnjivo povjerenje u djeviansku neoskvrnjenost i roenje.
Sveto i boansko otajstvo ljudske obnove astite svetim i iskrenim
sluenjem. Prigrlite Krista koji se rodio u naemu tijelu. Tako ete
zasluiti da ga gledate kao Boga slave gdje vlada u svome velianstvu.
Krist ostaje s Ocem i Duhom Svetim u jedinstvu boanstva u vijeke
vjekova. A m e n .
23.
Boi, g. 442.
1. Predragi! Poznato vam je i esto ste sluali onome to se
odnosi na otajstvo dananje sveanosti. A l i kao to zdravim oima ovo
vidljivo sunce prua uitak, tako Spasiteljevo roenje istim srcima
ulijeva vjenu radost. tome roenju ne smijemo nikada utjeti makar
ga kako dolikuje nismo sposobni razumjeti. Vjerujemo da se ne odnosi
jedino na otajstvo kojim je Boji Sin suvjean s Ocem ve i na ovo
roenje kojim je Rije postala tijelo (Iv 1,14) to bi kazano: Tko e
izrei njegovo roenje (Iz 53,8)?
Prema tome, Sin Boji-Bog jedne je te iste naravi s Ocem jer je iz
Oca. Stvoritelj je i Gospodar svekolikoga bitka. Svuda je itav nazoan
i sve itav nadvisuje. O n je u vremenskome tijeku koji tee po njegovu
rasporedu za se odabrao ovaj dan da se rodi za spasenje svijeta iz
blaene Marije. Raanje nije obeastilo njezino djevianstvo kao to
ga nije ni zaee oskvrnulo. Tako se izraava evanelist: . . . da se
ispuni to je Gospodin kazao po proroku Izaiji: djevica e, evo, zaeti u
utrobi i roditi e sina i njegovo e ime biti Emanuel to se tumai kao
Bog je s nama (Mt 1,22-23).
Taj je divni poroaj svete Djevice jednim porodom istinski rodio
ljudsku i boansku narav jer jedna i druga bitnost nije na taj nain drala
svoje vlastitosti da bi u njima mogla biti razliita osoba. Stvorenje nije
tako uzeto u zajednitvo svoga Stvoritelja da je Stvoritelj stanovnik, a
stvorenje obitavalite ve tako da se jedna narav sjedinila s drugom.
Jedna je narav to se uzima, druga to uzima. Ipak se razliitost obiju
naravi staje u takvome jedinstvu da je Sin jedan te isti. Sam Sin ree da
je manji od Oca ukoliko je pravi ovjek. A l i je takoer ispovijedio da
je jednak s Ocem (Iv 14,28) ukoliko je pravi Bog.
248

2. Predragi! Jedinstvo kojim se stvorenje zdruuje sa Stvoritel

jem, arijevsko slijepilo nije moglo motriti oima razuma. Nije vjerovalo
da je Boji jedinoroenac iste biti i slave s Ocem. Arijevstvo je na
temelju onoga to se mora pripisati sluginu liku (Fil 2,7) sebi umislilo
daje Sinovo boanstvo manje. Boji pak Sin pokazuje da u njemu taj lik
nije razliita i druga osoba. T i m likom kae: Otac je od mene vei.
T a k o e r s njime veli: Ja i Otac jedno smo (Iv 14,28 i 10,30).
Sin je u liku sluge to ga je radi nae obnove uzeo na kraju
vjekova manji od Oca. A l i je u Bojemu liku u kojemu bijae prije
vjekova jednak Ocu. U ljudskoj je poniznosti nastao od ene i bio pod
Z a k o n o m (Gal 4,4). U boanskome je velianstvu ostao Bog-Rije
po kojoj je sve postalo (Iv 1,8). Stoga je onaj koji je u Bojemu liku
sazdao ovjeka, u sluginu liku postao ovjek. A l i je snagom onoga
koji uzima oboje Bog i oboje ovjek zbog poniznosti uzetoga.
Boanska i ljudska narav zadravaju bez nedostatka svoju
vlastitost. Kao to Boji lik ne niti slugin lik, tako slugin lik ne
umanjuje Boji lik. Zbog ouvanosti Boje i ljudske naravi otajstvo
sjedinjene moi sa slabou doputa kazati da je Sin manji od Oca.
Boanstvo pak koje je jedno u trojstvu Oca i Sina i Duha Svetoga
iskljuuje svaku misao nejednakosti. U Trojstvu vjenost nema nita
vremenito, u naravi nije nikakva nejednakost, ondje je jedna volja, ista
bit, jednaka vlast. I nema tri boga. Bog je jedan jer je jedinstvo pravo i
neodvojivo gdje ne moe biti nikakve razliitosti.
Prema tome, u cjelovitoj se i potpunoj naravi pravoga ovjeka
rodio pravi Bog. Potpun je u svome, itav u naemu. Svojim nazivamo
to je Stvoritelj od poetka u nama stvorio i to je uzeo da obnovi. Ono
to je varalica unio i prevareni ovjek prihvatio nije na Spasitelju
ostavilo nikakva traga. Spasitelj je prigrlio zajednitvo u ljudskim
slabostima, ali nije zato bio dionik naih grijeha. Uzeo je slugin lik
bez grene neistoe. Ljudsko je uzdignuo, boansko nije umanjio. Ona
je snishodljivost kojom se nevidljivi uinio vidljivim bila nagib
smilovanja, a ne oslabljenje snage.
3. D a bismo, dakle, bili pozvani od iskonskih uza i svjetovnih
zabluda na vjeno blaenstvo, onaj se do nas spustio do kojega se sami
nismo mogli popeti. U mnogima se, dakako, nalazila ljubav prema
Istini. Ipak je lukavstvom zlih duhova koji varaju bila zavedena
raznolika misaona nesigurnost. Ljudskim je neznanjem spoznaja
krivoga imena (1 T i m 6,20) vukla u razliite u oprene sudove. D a
249

se pak udalji ruglo kojim su zarobljene pameti sluile oholome avlu,

nije dostajao zakonski nauk. Samim se prorokim poticanjem nije
mogla obnoviti naa narav. udorednim je ustanovama trebalo dodati
istinsko otkupljenje. Bilo je potrebito da se iskonski i zaetni izvor
preporodi novim poecima.
Z a one koje se moralo izmiriti bilo je nuno prinijeti rtvu koja je
sudrug naega roda, ali i tua naoj neistoi. N a taj e nain Boja
odluka kojom se Bogu svidjelo da grijeh svijeta uniti u roenju i muci
Isusa Krista pripadati stoljeima svih pokoljenja. Otajstva nas koja su se
mijenjala zbog vremenskoga imbenika ne uznemiruju ve radije
uvruju jer vjera od koje ivimo nije u nijedno doba bila razliita.

Predragi! Promislite i po rasvjetljenju Duha Svetoga razborito

shvatite tko je nas uzeo u se i koga smo mi u se primili. K a o to je
Gospodin Isus roenjem postao nae tijelo, i mi smo preporoenjem
postali njegovo tijelo. Radi toga smo Kristovi udovi i hram Bojega
Duha. Zato kae blaeni Apostol: U svome tijelu proslavite i nosite
Boga (Ef 4,2).
Gospodin nam je predloio oblik svoje blagosti i poniznosti. O n
nas je proeo mou kojom nas je otkupio. Sam je obeao: Doite k
meni svi koji trpite i koji ste optereeni i ja u vas okrijepiti. Uzmite
na se moj jaram i uite se od mene jer sam blag i ponizan. I nei ete
spokoj svojim duama (Mt 11,28-29).

4. Moraju, stoga, prestati prigovori ljudi koji bezbonim

mrmljanjem protuslove boanskom upravljanju. Takvi se tue na
kanjenje Gospodnjega roenja kao da se prolim vremenima nije
pruilo to se uinilo u zadnjem razdoblju svijeta. Utjelovljenje je Rijei
uinilo to se moralo izvriti. Ipak otajstvo ljudskoga spasenja nije
nikada i u nikakvoj prolosti prestajalo. to su apostoli propovijedali,
navijestili su i proroci. Nije se kasno ispunilo to se uvijek vjerovalo.

Prihvatimo, dakle, jaram Istine koja nad nama vlada. Nije teak
ni opor. Budimo slini poniznosti onoga ijoj se slavi elimo upriliiti.
O n e nam pomoi i dovesti nas do vlastitih obeanja. Po svome je
velikome milosru sposoban unititi nae grijehe i u nama usavriti
svoje darove. To je Krist, na Gospodin, koji ivi i kraljuje u vijeke
vjekova. A m e n .

Boja nas je mudrost i dobrostivost tim spasonosnim odlaganjem

Utjelovljenja uinila sposobnijima za svoj poziv. to se kroz brojna
stoljea najavljivalo kroz mnoge znake, mnoge rijei i mnoga otajstva, u
ovim danima evanelja nije moglo biti sumnjivo. Tako je Spasitelj evo
roenje koje trebae nadvisiti sva udesa i svaku mjeru ljudskoga
shvaanja u nama u toliko rodilo postojaniju vjeru koliko mu je
prethodila drevnija i uestalija propovijed.

24.

Bog se za ljudske potrebe nije stao brinuti novom odlukom niti

kasnim smilovanjem. O d samoga je stvaranja svijeta ustanovio za sve
jedan te isti izvor spasenja. Milost se Kristovim roenjem uveala, a ne
zapoela. Ve je cijeli svijet ispunjen tim otajstvom velike ljubavi.
Otajstvo je i u svojim znakovima bilo tako m o n o da nisu manje postigli
koji su u nj vjerovali kao obeanje nego oni koji su ga prigrlili kada je
poklonjeno.
5. Predragi! S oitom su se ljubavlju za nas izlila velika bogatstva
boanske dobrote. Po njima su pozvanima na vjenost korisno posluili
prethodni primjeri, ali se i sama Istina ukazala vidljivom i tjelesnom.
Stoga ne smijemo mlitavo niti tjelesnim veseljem slaviti Gospodnje
roenje. Pojedinci e to uiniti dostojno i razumno ako se svatko sjeti
kojemu je tijelu ud i s kojom Glavom sjedinjen da ne bi kao
neiskoriteni lan pripadao svetome zdanju.
250

Boi, 443.
1. Predragi! Boanska se dobrota uvijek na razliite naine
(Heb 1,1) i mnoge mjere brinula ljudskome rodu. Blagodatno je
veliki broj dobara svoje providnosti dijelila svim minulim vjekovima.
Ipak je u zadnjim vremenima (1 Pt 1,20) prevrila sve obilje
uobiajene dobrostivosti. Tada je u Kristu grenicima sila uosobljena
Milosrdnost, zalutalima uosobljena Istina i smrtnicima uosobljeni
ivot. Rije koja je s Roditeljem suvjena i s njime jednaka u jedinstvu
svoga boanstva uzela je narav nae poniznosti. B o g , roen od Boga,
rodio se ovjekom od ovjeka.
Navedeno bi obeano od stvaranja svijeta (Ef 1,4). Uvijek se
proricalo po mnogim znakovitim zbiljama i rijeima. Meutim, koliki
bi dio ljudi spasile one slike i zastrta otajstva da Krist nije svojim
dolaskom ispunio duga i skrovita obeanja? to je u ono doba koristilo
malenome broju koji je vjerovao u ono to se mora zbiti, sada, kada
se obistinilo, koristi bezbrojnim vjernicima. Nas sada vjeri ne dovode
znaci ni slike. Uvruje nas evaneoska povijest. Vjerujemo u ono
to se dogodilo. Tome se klanjamo. Z a pouku nam slue proroka
sredstva. N a nikakav nain ne drimo dvojebenim za to znamo da se
najavilo po brojnim proroanstvima.
251

Gospodin ree Abrahamu: U tvome e se sjemenu blagosloviti svi

narodi (Post 22,18). David prorokim duhom pjeva Bojemu
obeanju i kae: Gospodin se zakleo Davidu i nee ga prevariti: na
svoje u sjedite postaviti od ploda tvoje utrobe (Ps 131,11). Isti
Gospodin veli preko Izaije: Evo, djevica e zaeti u krilu. Rodit e
sina. Njegovo e ime nazivati Emanuel to se prevodi kao s nama Bog
(Iz 7,14). Opet itamo: Izii e mladica iz Jesejeva korijena i cvijet
uzdii iz njegova panja (Iz 11,1). Bez sumnje je u toj mladici
predskazana blaena Djevica Marija koja potjee iz Jesejeva i Davidova
roda. Mariju je D u h Sveti uinio majkom. Iz majinskoga je krila, ali
djevianskim porodom rodila novi cvijet ljudskoga tijela.
2. Neka, dakle, vjernika srca kliku Boju hvalu i neka ljudski
sinovi ispovjede Boje divote (Ps 106,8). Naa poniznost nadasve u
tome djelu spoznaje koliko ju je cijenio njezin Stvoritelj koji je mnogo
poklonio ljudskome poetku. Stvorio nas je na svoju sliku (Post
1,27). Ipak je kudikamo vie udijelio naoj obnovi kada se sami
Gospodin usko sjedinio sa sluginim likom (Fil 2,7).
Iz jedne te iste ljubavi dolazi to god Stvoritelj poklanja stvorenju.
U n a t o tome, manje je udesno kada se ovjek penje do boanskoga
nego ako se Bog sputa do ljudskoga. D a Svemogui nije to uinio,
nikakva vrst pravednosti i nikakvi oblik mudrosti ne bi nikoga
oslobodili od avolskoga ropstva niti ponora vjene smrti.
Osuda je jednoga s grijehom prela i ostala na svima ( R i m 5,12
i 18). Narav, upropatena smrtnom ranom, ne bi nala nikakav lijek jer
svoj poloaj nije mogla izmijeniti vlastitim silama. Prvi je ovjek
tjelesnu put dobio iz zemlje. ivot je stekao od razumnoga Daha po
Stvoriteljevu nadisanju. Trebao je ivjeti po slici i prilici (Post 1,26)
svoga Stvoritelja i tako kao u blistavu zrcalu ouvati u sjaju
nasljedovanja sliku Boje dobrote i pravednosti. To bijae najdragocje
nije dostojanstvo ljudske naravi. D a je ovjek opsluivanjem datoga
zakona to ustrajno njegovao, neraspadnuti bi duh samu kakvou
zemaljskoga tijela doveo do nebeske slave. M e u t i m , ovjek je
lakoumno i nesretno povjerovao zavidnome varalici. Pristao je na ohole
savjete. Radije se htio na silu doepati nego zasluiti pohranjeno
uveanje asti. Stoga je prvi ovjek i u njemu svekoliko njegovo
potomstvo ulo: Zemlja si i tamo e se vratiti (Post 3,19). Prema
tome, kakav je ovjek od zemlje, takvi su zemljani ljudi (1 K o r
15,48). Nitko nije besmrtan jer nitko nije nebeski.
252

3. Svemogui je Boji Sin imao razrijeiti okove toga grijeha i

smrti. O n sve ispunja i sve sadri. U svemu je jednak s Ocem. Sin je iz
Oca. S njime je u jednoj biti i s njime je suvjean. D a uniti grijeh u se je
primio ljudsku narav. Stvoritelj i Gospodar svega udostojao se biti
jedan od smrtnika. Sebi je odabrao Majku koju je sam sazdao i koja je
ouvala djeviansku neoskvrnjenost. Samo je bila slubenica tjelesne
biti. Tako je radi prestanka zaraze od ljudskoga sjemena u novome
ovjeku nazona i istoa i istinitost.
Krist se, dakle, rodio iz djevianskoga krila. To je roenje
udesno. A l i nije radi toga u Kristu narav razliita od nae. Isti je pravi
ovjek koji i pravi B o g . N i u jednoj ni u drugoj naravi nema nikakve
lai. Rije je uzdizanjem tijela postala tijelo, a ne unitenjem boanstva.
Boanstvo je tako uskladilo svoju mo i dobrotu da je uzimanjem nae
uzdignulo, ali svoje nije davanjem unitilo.
Po Davidovu je prorotvu u ovome Kristovu roenju Istina
niknula iz zemlje i pravednost pogledala s neba (Ps 84,12). K o d ovoga
se Kristova poroda takoer ispunila Izaijina rije kada prorok ree:
Neka zemlja izvede i neka rodi Spasitelja i neka se istodobno pokae
pravednost (Iz 45,8). U prvome je prijestupniku bila prokleta zemlja
ljudske puti. Samo je u porodu blaene Djevice pruila blagoslovljenu
klicu koja je tua mani svoga plemena. M i u novoporodu postiemo
duhovni zaetak. Svakome tko se p r e p o r a a krsna je voda neto kao
djevianska utroba. Isti D u h Sveti ispunja zdenac koji je ispunio i
Djevicu. U Djevici je sveto zaee otklonilo grijeh. U krtenju ga
oduzima otajstveno pranje.
4. Predragi! Luda je maniheistika zabluda daleko od
spomenutoga otajstva. U Kristovu novoporodu nemaju nikakva dijela
koji nijeu da se Isus tjelesno rodio od Djevice Marije. Manihejci ne
vjeruju u istinsko Gospodnje roenje. Stoga ne prihvaaju ni pravo
trpljenje. Tvrde da Krist nije zapravo ukopan te odbijaju da je zaista
uskrsnuo.
Manihejci su se zaputili trajnim putem prokleta uenja. U njih je
sve tamno i opasno. Kroz ponore lai upadaju u bezdan smrti. Ne
nalaze nita vrsto to bi se oprli. M i m o sva rugla avolske lai na
samu se glavnu sveanost svoje sljedbe vesele duevnoj i tjelesnoj
neistoi. To je otkrilo njihovo neposredno priznanje. Manihejci ne
uvaju ni vjersku ni udorednu neporonost. U svojim su vjerskim
tvrdnjama bezboni, a u svetinjama bestidni.
253

5. Predragi! I sva druga krivovjerja s pravom osuujemo u

njihovoj raznovrsnosti. Ipak svako krivovjerje u stanovitome svome
dijelu ima neto istinito. Arije tvrdi da je Sin Boji manji od Oca i da je
stvorenje. T a k o e r smatra da je izmeu ostaloga Sin stvorio Duha
Svetoga. To je veliko bezbotvo pogubilo Arija. Arije nije u
trojstvenome jedinstvu vidio vjeno i nepromjenljivo boanstvo, ali ga
nije zanijekao u Oevoj biti. Macedonije bijae tu od svjetla Istine.
Nije prigrlio boanstvo Duha Svetoga. Ispovijedao je ipak da je u Ocu i
Sinu jedna mo i ista narav. Sabelije se zbunio neistumaivom
zabludom. Prigrlio je u Ocu i Sinu i Duhu Svetome jedinstvo biti. to je
trebalo pripisati jednakosti, udijelio je pojedinosti. K a k o nije uspio
pojmiti istinsko Trojstvo, vjerovao je u jednu te istu osobu pod
trostrukim nazivom.
Fotina je prevarilo umno slijepilo. U Kristu je priznao pravoga
ovjeka nae biti, ali nije vjerovao da je Krist Bog koji se od Boga
rodio prije svih vjekova. Apolinar nije posjedovao vrstu vjeru.
Smatrae kako je Boji Sin uzeo pravu narav ljudskoga tijela, ali je
kazao da u tome tijelu nije bilo due jer je njezino mjesto ispunilo
boanstvo.
Katolika vjera na izneseni nain opovrgava sve zablude. Ipak se
u ovoj ili onoj nae togod to se dade odvojiti od osudiva. M e u t i m ,
u maniheistikome bezbonom uenju nema uope nita to se moe
ma s koje strane smatrati podnoljivim.
6. Predragi! O b r a a m vam se nadasve dostojnim rijeima
svetoga Petra: Rod ste odabrani, kraljevsko sveenstvo, sveti narod
i steeni puk (1 Pt 2,9). Sazidani ste na neozlijedivoj stijeni. T o je
Krist. Po istome ste Kristovu uzimanju naega tijela uvedeni u samoga
Gospodina naega Spasitelja. vrsti ostanite u vjeri koju ste ispovjedili
pred mnogim svjedocima. U njoj ste se preporodili po vodi i D u h u
Svetome (Iv 3,5). Primili ste pomazanje spasenja i peat vjenoga
ivota. A k o vam tko neto navijesti mimo onoga to ste nauili, neka
je proklet (Gal 1,9). Najsvjetlijoj istini ne predpostavljajte bezbone
gatke. to bi se italo ili slualo protiv pravila katolikoga i apostolskog
Vjerovanja, prosudite kao posve smrtonosno i avolsko.
n)

Hinjeni i patvoreni postovi koji se ne vre da se oiste due ve

da se pogube neka vas ne zavedu zavodljivim oblicima. Manihejci za
se svojataju privid pobonosti i istoe, ali tom prijevarom prekrivaju
11) Rije je Apostolskome vjerovanju koje Leon u Govorima ee spominje. Usp. J. L E C L E R C Q R. D O L L E , Sermons, 119 bilj. 6; 249 bilj. 3; 202 bilj. 1.

254

bestidnost svojih djela. Iz nutrine bezbonoga srca odapinju strijele s

kojima ranjavaju jednostavne. Prorok kae: U tami strijeljaju
pravedne u srcu (Ps 10,3).
Cjelovita i prava vjera velika je zatita. Vjera je vjera samo ako je
jedna. Apostol izjavljuje: Jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst,
jedan Bog i Otac sviju. O n je nad svima i po svemu i u svima nama (Ef
4,5-6).
Predragi! Nepoljuljanim duhom prionite uz jedinstvo. U njemu
krenite za svom svetou i opsluujte Gospodnje naredbe jer se bez
vjere ne moemo svidjeti Bogu (Heb 11,6). Bez vjere nije nita ni
sveto ni isto ni ivo.
Pravednik ivi od vjere (Hab 2,4). Tko avlijom prijevarom
izgubi vjeru, iv je mrtav (1 T i m 5,6). Po vjeri se stjee opravdanje,
ali se po pravoj vjeri dobiva i ivot. Gospodin Spasitelj kae: Ovo je
vjeni ivot: da spoznaju da si samo ti pravi Bog i Isus Krist kojega si
poslao (Iv 17,3). Neka Krist uini da napredujete i ustrajete do konca.
Krist ivi i kralj uje u vijeke vjekova. A m e n .
25.
Boi, g. 444.
1. Predragi! Roenje je naega Gospodina Isusa Krista
neizrecivo. Njime se Krist ogrnuo tijelom nae naravi. U n a t o svemu,
usuujem se Kristovim n a d a h n u e m , a ne svojom sposobnou na dan
koji je odabran za otajstvo ljudske obnove neto kazati to moe
izgraditi sluetelje.
Vei dio Boje Crkve ne razumije to vjeruje. Usprkos tome,
nuno je kazano ponoviti. Mnogima koji su upravo pritupili vjeri
dugujemo slubu svojh usta. Bolje je pouene opteretiti ve znanim
nego neupuene ostaviti bez onoga u emu se moraju pouiti.
Boji Sin nije s Ocem i Duhom Svetim jedna osoba ve je s njima
jedne biti. Postao je dionik nae poniznosti. Htio je biti jedan od
patnika i jedan od smrtnika. To je toliko sveto i udesno da se smisao
boanske odluke ne moe otvoriti mudrima po svjetovnu ako pravo
Svjetlo ne rastjera tmine ljudskoga neznanja.
Nije samo kod kreposnih djela
na stazi vjere uzak i strm put koji
veliki trud i veliko razluivanje ako
neozlijeenim koracima stupati

niti pri opsluivanju zapovijedi ve i

vodi u ivot (Mt 7,14). Potrebit je
se eli po jednoj cesti zdrava nauka
i ii posred sumnjivih neupue255

nikih miljenja i posred pravih netonosti. Posvuda se protive zamke

zablude. Stoga je teko umai svakoj opasnosti to vara. To je samo
onaj sposoban kojega pouava i s kojim upravlja Boji D u h . Apostol
kae: Nismo primili svjetovni duh ve Duha koji je iz Boga. Tako
znamo to nam je dao Bog (1 K o r 2,12). David pak pjeva: Blaen
je, Gospodine, koga si ti pouio i koga si uputio u svoj zakon (Ps
93,12).
2. Predragi! Posred opasnosti od zablude imamo zatitu Istine.
Poueni naukom Duha Svetoga vjerujemo to nauismo i propovije
damo to smo povjerovali. Boji se Sin rodio prije vjekova od Oca. S
Ocem je vjean i vjekovjenom i istobitnom jednakou. Sin je doao na
svijet po krilu Djevice odabrane za to otajstvo ljubavi (1 T i m 3,16). U
Djevici je i od Djevice Mudrost sebi sagradila dom (Izr 9,1).
Nepromjenljivo je boansto Rijei sebi sjedinilo slugin lik (Fil 2,7).
To je slinost tijela grijeha (Rim 8,3). Rije nije kod sebe, Oca i Duha
Svetoga u niemu manja s obzirom na svoju slavu. Narav najvie i
vjene biti ne podlijee smanjenju ni razliitosti.
Sin se zbog nae slabosti spustio do onih koji nisu za nj sposobni.
Sjaj je svoga velianstva prekrio tjelesnim zastorom jer ga ljudski
pogled nije podnosio. Radi toga se kae da je Sin sebe od sebe
ispraznio (Fil 2,7). Nekako je samoga sebe ispraznio od vlastite
moi. U poniznosti je kojom se za nas brinuo postao manji od Oca, ali i
od samoga sebe. Sinu kod toga snienja nije nita nestalo. Njemu je s
Ocem i s Duhom Svetim zajedniko da je to to je. Tako se dade shvatiti
da na svemogunost pripada to je Sin manji kada je rije naem, a
nije manji kada je u pitanju njegovo vlastito.
Svjetlo je pogledalo zaslijepljene, snaga slabe i milosre bijedne.
Zbilo se velikom moi da je Boji Sin prihvatio ljudsku bit i ljudsku
parnicu. Tako je obnovio narav koju je stvorio i unitio smrt koju nije
nainio (Mudr 1,13).
3. Odagnali smo i odbacili sva bezbona miljenja kojima je
Krist ludost i l i sablazan (1 K o r 1,23). Neka klike vjera ispravnih
dua i neka shvati da je Boji Sin istinit i jedan ne samo po boanstvu
kojim se rodio od Oca ve i po ovjetvu kojim se rodio od Majkedjevice. Jedan te isti je u naoj poniznosti i u boanskome velianstvu
pravi ovjek i pravi Bog. U svojem je vjean, u naem vremenit. S
Ocem je jedno u biti koja nije od Oca bila nikada manja. Jedno je s
Majkom u tijelu to ga je stvorio. Kada je uzeo nau narav Sin nam
256

je postao stuba kojom se m o e m o po njemu popeti do njega. Bit koja je

uvijek posvuda, nije imala potrebu da prostorno sie. Bilo joj je vlastito
da u punini unie u ovjeka kako joj je svojstveno da se kao cjelina ne
odvaja od Oca. Rije ostaje to je bila u poetku (Iv 1,1). Nije se na
njoj obistinilo da negda nije bila to je sada. Sin je vjeno Sin, a Otac
vjekovjeno Otac.
Sami Sin veli: Tko mene motri, gleda i Oca (Iv 14,9). Tvoje te je,
krivovjernie, bezbotvo zaslijepilo. Nisi vidio Sinovo velianstvo pa
nee vidjeti ni Oevu slavu. Kazao si da se rodio tko nije bio. Tvrdi da
je Sin vremenit. D o k tvrdi daje Sin vremenit, povjerovao si daje Otac
promjenljiv. Promjenljivo je to se smanjuje, ali i sve to se uveava.
A k o je R o e n i zato nejednak Ocu jer je kako se tebi ini roenje
rodilo onoga koji nije bio, Roditeljeva je bit bila nesavrena. Raanjem
je postigla da ima to nije posjedovala.
A l i katolika vjera otklanja i osuuje tu tvoju bezbonu pokvarenost. Vjera u pravome boanstvu ne prizna nikakvu vremenitost. Ona
ispovijeda da je u Oca i Sina jedna vjenost. Pravo Svjetlo nije nikada
bez svoga Sjaja jer je u biti Svjetla sjati kao to mu je u biti uvijek
postojati. Oitovanje se toga Sjaja naziva slanje ^ kojim se Krist
objavio svijetu. Krist je svojim nevidljivim velianstvom uvijek sve
ispunjao. Ipak je onima kojima bijae nepoznat tako rei doao iz
najudaljenijega i najviega skrovita. Tada je otklonio sljepou
neznanja. Pie: Onima se rodilo Svjetlo koji su sjedili u tami i sjeni
smrti (Lk 1,79).
12

4. Svjetlo se Istine i u ranijim vjekovima slalo kao prosvjetljenje

svetih otaca i proroka. David kae: Poalji svoje svjetlo i svoju istinu
(Ps 42,3). T a k o e r pie da je Sin na razliite naine i kroz mnoge
znake (Heb 1,1) oitovao djela nazonosti svoga boanstva. A l i ipak
su sve one naznake i sva udesa svjedoila za ono slanje kojemu
Apostol ree: Kada je, dakle, dola punoa vremena, Bog je poslao
svoga Sina koji je postao od ene i naao se pod Z a k o n o m (Gal 4,4).
to navedeno znai? To da je Rije postala tijelo, da se Stvoritelj
svijeta rodio po Djeviini krilu, da se Gospodin slave sjedinio s
ljudskim poelima. U duhovno se zaee nisu umijeale nikakve
neistoe zemaljskoga sjemena. O d Majke je uzeta samo narav da se
primi bit pravoga tijela. Po onome slanju kojim se B o g sjedinio s
ovjekom Sin je prema Ocu nejednak, ali ne u onome to je iz Oca
12) Zamijeujemo izriaj missio kao naznaku za trojstvena dijela ad extra. Usp. J. L E C L E R C Q - R .
D O L L E , Sermons, 128 bilj. 3.

257

ve u onome to je postao od ovjeka. Boanstvo posjeduje nedodirljivu

jednakost. Stvoritelj evo silaenje do stvorenja, vjerniko je uzdignue
do vjenoga. Kae Apostol: Budui da svijet u Bojoj Mudrosti nije
Boga upoznao po Mudrosti, svidjelo se Bogu vjernike spasiti po ludosti
propovijedanja (1 K o r 1,21).
Prema spomenutome, svijetu je svjetovnim mudracima
njegova mudrost postala slijepoa. Mudraci po njoj nisu mogli upoznati
Boga jer se do spoznaje Boga penjemo u Bojoj Mudrosti. Svijet se
oholio ispraznou svojih uenja. Gospodin je vjeru spaenika u ono
poloio to se priinja nedostojnim i ludim da po nestanku svih
preuzetih miljenja samo Boja milost objavi to ljudska pamet nije
mogla shvatiti.
5. Neka, dakle, katolika vjera upozna u Gospodnjemu
ponienju svoju slavu i neka se Crkva koja je Kristovo tijelo veseli
otajstvima svoga spasenja. D a sami Stvoritelj nije siao u zajednitvo sa
stvorenjem i svojim roenjem ljudsku starost pozvao na novi poetak,
smrt bi vladala od A d a m a (Rim 5,14) sve do konca. Nad svim bi
ljudima trajala neodloiva osuda. Ve bi radi samoga stanja od roenja
postojao za sve jedan razlog da propadnu. M e u ljudskom se djecom
jedino nevin rodio Gospdin Isus. Samo se on zaeo bez neistoe
tjelesne poude. Postao je ovjek naega plemena da mi m o e m o biti
sudionici boanske naravi (2 Pt 1,4). Poetak to ga je uzeo u
Djeviinu krilu, Krist je poloio u krsno vrelo. V o d i je dao to je bilo
poklonjeno Majci. Sila Svevinjega i sjena (Lk 1,35) Duha Svetoga
to uini da Marija rodi Spasitelja omoguuje da voda preporodi
vjernika.
D a li je za iscjeljenje bolesnih, prosvjetljenje slijepih i oivljavanje
umrlih bilo ita prikladnije nego da lijekovi poniznosti ozdrave rane
bolesti? A d a m je, zanemarujui Boje zapovijedi, uveo vlast ( R i m
6,14) grijeha. Isus je naavi se pod zakonom (Gal 4,4) - vratio
slobodu pravednosti. A d a m se pokorio avlu i postao prijestupnik.
Time je zasluio da u njemu svi umiru (1 K o r 15,22). Isus je bio Ocu
posluan do kria (Fil 2,8). Stoga je postigao da u njemu svi ive (1
K o r 15,22). A d a m je u elji za aneoskom asti izgubio dostojanstvo
svoje naravi. Isus je prigrlio poloaj nae slabosti. U nebo je smjestio
one radi kojih se spustio na najnie. A d a m u je, poto je pao radi
uzdizanja, kazano: Zemlja si i tamo e se vratiti (Post 3,19). Isusu
koji se podlaganjem uzdigao bi reeno: Sjedi mi zdesna dok ne stavim
tvoje neprijetelje kao klupu za tvoje noge (Ps 109,1).
258

6. Predragi! Navedena nam djela naega Gospodina nisu samo

korisna u otajstvu ve i kao uzor nasljedovanja ako se sami lijekovi
primijene na stegu. to je dato tajnama, koristi i udoreu da se sjetimo
kako moramo ivjeti u poniznosti i blagosti (Ef 4,2) svoga
Otkupitelja. Apostol kae: A k o zajedniki trpimo, zajedno emo i
kraljevati (2 T i m 2,12). Zaludu se nazivamo kranima ako nismo
Kristovi nasljedovatelji (1 K o r 11,1). Krist je kazao da je put (Iv
14,6) kako bi njegovo ponaanje bilo pravilo za uenike i da sluga
odabere poniznost koju je slijedio Gospodin koji ivi i vlada u vijeke
vjekova. A m e n .
26.
Boi, g. 450.
1. Predragi! Porod iz Device-Majke naega Gospodina i
Spasitelja vraa se u sve dane i vremena duama vjernika koji razmilja
ju boanskome. D u h to se die do ispovijedanja vlastitoga Tvorca
zadrava se pri izricanju pronje, klicanju hvale i l i kod rtvenoga
prinoenja. Nita snanije ni odlunije ne pogaa duhovnim motrenjem
kao injenica da se Bog-Boji Sin koji se raa od suvjenoga Oca
takoer ba on rodio ljudskim roenjem. Tome se roenju
klanjaju na nebu i na zemlji. Nijedan ga nam dan toliko ne naznauje
kao dananji. T a k o e r nam, uz novo bljetavo svjetlo kod poela, u
nae osjeaje ulijeva svu jasnou udesnoga otajstva.
Boini nam dan vraa u sjeanje i na neki nain stavlja pred oi
razgovor izmeu anela Gabrijela i zauene Marije. Pred nama je
udesno obeano i povjerovano zaee od Duha Svetoga. Stvoritelj se
svijeta rodio iz djevianskoga krila. Onaj koji je sazdao sve naravi
postao je Sin ene koju je stvorio.
Danas se pojavila Boja Rije koja se obukla u tijelo. to nije
nikada bilo vidljivo ljudskim oima, poe biti opipljivo rukama (1 Iv
1,1). Pastiri su od aneoskih glasova nauili da se Spasitelj rodio u biti
naega tijela i due. Danas se kod predvodnika Gospodnjih stada
utanaio oblik kako se mora iriti evenelje. I mi recimo s etom
nebeske vojske: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre
volje (Lk 2,14).
2. Velianstvo Bojega Sina nije smatralo da ga je nedostojno
ljudsko djetinstvo. Djetinstvo je rastom u dobi doprlo do pune ljudske
zrelosti. Dovren je trijumf muke i uskrsnua. Minula su sva djelovanja
poduzeta za nas. Ipak nam dananja svetkovina obnavlja svete poetke
259

Isusa to se rodio od Djevice Marije. D o k se klanjamo roenju svoga

Spasitelja, slavimo svoj vlastiti iskon. Kristovo je roenje vrelo
kranskoga naroda. R o e n d a n je Glave r o e n d a n Tijela. Pojedini od
pozvanih mogu posjedovati svaki svoj red i makar su svi sinovi Crkve
m e u s o b n o razdvojeni vremenskim slijedom, ipak je svekoliki vjerniki
skup potekao iz krsnoga izvora. K a o to su vjernici u muci s Kristom suraspeti, u uskrsnuu uskrsnuli, uzaaem postavljeni s Oeve desne,
tako smo s Kristom u njegovu roenju su-roeni. Svi ljudi koji se kao
vjernici u bilo kojem dijelu svijeta u Kristu iznova rode novoporodom
prelaze u novoga ovjeka ( K o l 3,10) kada se prekine nit iskonske
starosti. Vie se ne nalaze u nasljeu tjelesnoga oca ve u Spasiteljevoj
klici. Spasitelj je postao Sin ovjeji da mi m o e m o biti sinovi Boji. D a
on po svojoj poniznosti nije siao k nama, nitko ne bi po svojim
zaslugama doao do njega.
Neka zemaljska mudrost ovdje u pozvana srca ne unosi nikakvu
nejasnou i neka se prah zemaljskih misli to e se uskoro vratiti u
najnie ne okomljuje protiv uzvienosti Boje milosti. N a kraju se
vijeka (1 K o r 10,11) ispunilo to je odlueno prije vjenih vremena
(Tit 1,2). Zbog nazonosti zbilja prestali su znaci i slike. Zakon i
prorotvo postadoe istina. Abraham je postao otac svih naroda i u
njegovu je sjemenu (Post 17,4) svijetu poklonjen obeani blagoslov
(Post 22,18). Nisu Izrael samo oni koje je rodila krv i tijelo (Iv 1,13)
ve je u posjed batine pripravljene sinovima vjere uniao sveobuhvat
posinovljenja. Neka se ne javljaju osvade neprikladnih pitanja i neka
ljudsko mozganje ne razbija uinke boanskoga djela. M i s Abrahamom vjerujemo Bogu. Ne kolebamo u nepovjerenju ve u punini
znamo da B o g moe uiniti to je obeao ( R i m 4,3).
3. Predragi! Spsitelj se nije rodio iz tjelesnoga sjemena ve od
Duha Svetoga. Krista nije pritisnula osuda prvoga prijestupa. Stoga
veliina udijeljenoga dara od nas svojim sjajem trai dostojno tovanje.
U tu svrhu kako ui blaeni Apostol nismo primili duh ovoga
svijeta ve Duha koji je iz Boga da znamo to nam je dao Bog (1 K o r
2,12). Boga se samo na taj nain pobono tuje ako mu se prikae to
nam je poklonio. to pak u riznici Gospodnje dobrostivosti moemo u
ast sadanje sveanosti nai tako dostojno kao mir koji je kod
Gospodinova roenja najprije navijestilo aneosko pjevanje? M i r raa
Boju djecu. O n hrani ljubav i zainje jedinstvo. M i r je pokoj blaenih i
vjeno obitavalite. Vlastito je djelo i naroito dobroinstvo mira u tome
to s Bogom sjedinjuje koje odvaja od svijeta. Potiui nas na to dobro
Apostol kae: Vjerom opravdani, budimo s Bogom u miru (Rim 5,1).
260

U kratkoi se navedene reenice nalaze uinci gotovo svih

zapovijedi. Gdje se, naime, obistinjuje istinski mir, ne moe izostati
nikakva vrlina. to pak, predragi, znai biti u miru s Bogom ako ne
htjeti to on zapovijeda i odbaciti to zabranjuje? Ljudska prijateljstva
trae sline due i sline volje. Razliito udoree nikada ne moe
doprijeti do vrste sloge. K a k o e imati dio u boanskome miru kome se
svia to se Bogu ne dopada i l i tko ezne u onome uivati za to zna da
Boga vrijea? To nije duh Boje djece. Posinjeno plemstvo ne dobiva
takvu mudrost. Neka odabrani i kraljevski narod (1 Pt 2,9) odgovori
na dostojanstvo svoga preporoda i neka ljubi to Otac ljubi. Neka se u
niemu ne razdvoji od svoga Tvorca. Tako Gospodin nee iznova
kazivati: Rodio sam i podigao sinove, ali su me oni prezreli. V o l pozna
svoga vlasnika i magare jasle svoga gospodara. Meutim, Izrael me nije
upoznao i moj me puk nije shvatio (Iz 1,2-3).
4. Predragi! Veliko je otajstvo ovoga dara i ovaj poklon
nadvisuje sve darove: Bog ovjeka naziva sinom, a ovjek Boga
oslovljuje Ocem. Po tim se nazivima osjea i ui tko se penje do takve
osjeajne visine. Mane zla vladanja potamnjuju ljude koji se raaju od
sjajnih roditelja u tjelesnome rodu i zemaljskome pokoljenju. Nedos
tojno se potomstvo pomuuje samim svjetlom svojih predaka. Kakav e
pak svretak pogoditi ljude koji se zbog ljubavi prema svijetu ne boje
odrei Kristova roenja? Pripada ljudskoj slavi da otaka ast sjaji na
potomstvu. Koliko je tek slavnije kada iz Boga roeni (Iv 1,13)
blistaju slikom (Post 1,27) svoga Stvoritelja te u sebi pokazuju onoga
koji ih je rodio? Gospodin kae: Neka vae svjetlo tako svjetli pred
ljudima da ljudi vide vaa dobra djela i slave vaega Oca koji je na
nebesima (Mt 5,16).
Znamo daje sav svijet kako ree apostol Ivan poloen u zlo
(1 Iv 5,19). a v a o sa svojim poslanicima vreba na svijet. Poduzimaju se
bezbrojne napasti da ovjeka koji tei za vinjim suprotivtine prestrae
ili uspjesi iskvare. A l i vei je koji se nalazi u nama (1 Iv 4,4) nego onaj
koji je protiv nas. Ljude koji su s Bogom u miru (Rim 5,1) i uvijek
svim srcem govore Ocu budi volja tvoja (Mt 6,10) ne mogu nadjaati
nikakvi bojevi. Ne mogu im tetiti nikakvi okraji. A k o u svojim
ispovijedanjima sami sebe optuujemo i putenim p o u d a m a odriemo
duino pristajanje, protiv sebe raspaljujemo neprijateljstva onoga koji
je vrelo grijeha, ali utvrujemo neosvojivi mir s Bogom jer se
261

pokoravamo njegovoj milosti. Svome se Kralju podlaemo poslunou

i s njim se sjedinjujemo u rasuivanju. A k o se s Bogom slaemo u istoj
misli te hoemo to i on i odbacujemo to on osuuje, Bog e za nas
dokrajiti sve ratove. Bog daje htijenje. Dat e i mogunost da budemo
suradnici u njegovim djelima. Tako emo s kliktajem vjere govoriti:
Gospodin je moje prosvjetljenje i moje spasenje. Koga u se bojati?
Gospodin je branitelj moga ivota. Koga u se straiti (Ps 26,1)?
5. Ljudi, dakle, koji se ne raaju od krvi niti putene volje nego
iz Boga (Iv 1,13), neka Ocu prinesu slonost miroljubive djece. Neka
svi posinjeni udovi pristupe prvoroencu novoga stvorenja ( K o l
1,15). O n nije doao vriti svoju volju nego volju onoga koji ga je
poslao (Iv 6,38). Oeva je milost posinovila batinike koji jedno
osjeaju (Fil 2,2) i jedno ljube, a ne neslone i razliite.
Gospodnji je roendan roenje mira. Apostol kae: On je na
mir. Oboje je nainio jednim (Ef 2,14). idov i poganin po njemu u
jednome Duhu posjeduju pristup Ocu (Ef 2,18). Isus je uoi muke, t.j.
na dan koji je odabrao po vlastitoj rasporedbi nadasve pouavao svoje
uenike. Kazao je: Dajem vam svoj mir. Ostavljam vam svoj mir (Iv
14,27). D a se pak kakvoa njegova mira ne bi skrivala pod opim
nazivom, dodao je: Ne dajem vam kako daje svijet (Iv 14,27).

27.
Boi, g. 451.
1. Predragi! Pravi je tovalac i poboni astitelj dananje
svetkovine vjernik koji ne misli nita krivo Gospodnjemu utjelovl
jenju niti to nedostojno sudi boanstvu. Jednako je opasno zlo ako se
nijee istinitost nae naravi ili jednakost s Oevom slavom. Kada,
dakle, kanimo razmatrati otajstvo Kristova roenja ukoliko se Isus
rodio od Majke-djevice, neka se daleko otjera tama zemaljskih
promiljanja. Neka se dim svjetovne mudrosti udalji od oiju
rasvjetljene vjere. M i vjerujemo boanskome autoritetu i slijedimo
boanski nauk. Bilo da nutarnje sluanje primaknemo zakonskome
svjedoenju, prorokim najavama ili evaneoskoj trublji, istinito je to
kaza blaeni Ivan pun Duha Svetoga: U poetku bijae Rije i Rije
bijae kod Boga i Bog bijae Rije. Rije u poetku bijee kod Boga.
Sve je postalo po njoj i bez nje nije nita nastalo (Iv 1,1-3). Jednako je
istinito to isti propovjednik dodaje: Rije je postala tijelo i boravila
m e u nama. I vidjeli smo njezinu slavu, slavu Jedinoroenoga od Oca
(Iv 1,14).

Isus kae da svijet posjeduje vlastita prijateljstva. Iskvarenom

ljubavlju mnoge dovodi u sklad. I u manama su due jednake. Sline
elje raaju iste osjeaje. A k o moda ima ljudi kojima se krivo i
neasno ne dopada te iz saveza svoje ljubavi otklanjaju nedoputene
pristanke, i takvi su bili idovi, krivovjernici ili pogani od
svjetovnoga mira, a ne od Bojega prijateljstva.

U objema je, dakle, naravima isti Boji Sin. Nae je uzeo, svoje
nije napustio. ovjeka je u ovjeku obnovio, a u sebi ostao
nepromjenljiv. Sinu je boanstvo s Ocem zajedniko. Ono nije pretrpilo
nikakvu tetu s obzirom na svemogunost. Slugin lik nije ozlijedio
Boji lik. Najvia i vjena bit koja se sagnula nad spasenje ljudskoga
roda nas je prenijela u svoju slavu, ali nije prestala biti to je bila. Boji
Jedinoroenac istie da je manji od Oca (Iv 10,30). T a k o e r tvrdi da
je s njime jednak. Time pokazuje da je u njemu istinita jedna i druga
narav. Nejednakost dokazuje ljudsku narav, a jednakost oituje
boansku.

M i r duhovnih i katolika dolazi od vinjih zbilja i do njih dovodi. Taj

mir ne eli da se ikakvim zajednitvom sjedinjujemo s ljubiteljima
svijeta ve da se odupremo svim zaprekama. H o e da se od opasnih
uivanja uteemo istinitim veseljima. Gospodin kae: Gdje bude tvoje
blago, ondje e biti i tvoje srce (Mt 6,21). To znai: ako je na nisku to
ljubi, sii e u podzemlje. A l i ako je gore ( K o l 3,1-2) to ljubi,
doprijet e do Najviega. Nas koji jedno h o e m o , jedno osjeamo te
smo sloni u vjeri, ufanju i ljubavi tamo vodi i dovodi D u h mira. Boji
su sinovi svi koje vodi Boji D u h (Rim 8,14). Bog vlada sa Sinom i
Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

2. Velianstvu, dakle, Bojega Sina tjelesno roenje nita nije

oduzelo niti dodalo jer se nepromjenljiva bit nije mogal ni umanjiti ni
poveati. Rije je postala tijelo (Iv 1,14). A l i to ne znai da se Boja
narav promijenila u tijelo ve da je Rije tijelo uzela u jedinstvo osobe.
Pojam pak tijela izraava, jasno, itava ovjeka. U Djeviinu krilu,
zatrudnjelom Duhom Svetim, uz uvijek sauvano djevianstvo Sin se
Boji s ovjekom tako neodvojivo sjedinio da se onaj koji se izvan
vremena rodio iz Oeve biti upravo on vremenski rodio iz
Djeviina krila. Ne bismo se drukije mogli osloboditi okova vjene
smrti da u naemu nije bio ponizan koji je u svome ostao svemogu.

262

263

Gospodin Isus Krist rodio se kao pravi ovjek, ali nikada nije
prestao biti pravi Bog. U sebi je utanaio poetak novoga stvorenja
(2 K o r 5,17). U liku je svoga poroenja ljudskome rodu pruio duhovni
zaetak. Tako preporoeni stjeu iskon bez zla sjemena jer su poruene
neistoe roenja. njima se kae: Oni se ne raaju iz mueve krvi
niti iz njegove volje pa niti iz putene volje nego iz Boga (Iv 1,13).
Koji je um sposoban shvatiti tu tajnu? Koji jezik moe izrei tu
milost? Grenost se obraa u nevinost, starost u novost. Tuinci stjeu
posinovljenje, a u batinu ulaze stranci. Bezboni poinju biti pravedni,
krti blagodatni, razuzdani isti i zemaljski nebeski. to je ta promjena
ako ne promjena desnice Vinjega (Ps 76,11)? Sin je Boji doao
razoriti avlova djela (1 Iv 3,8). Zato je sebe u nas i nas u sebe unio
da Boji silazak do ljudskoga postane ovjekovo uzdignue do
boanskoga.
3. Predragi! Veliinu Bojega milosra spram sebe ne m o e m o
razjasniti. Krani se pri tome velikom skrbi moraju uvati da ih
avolske zasjede opet ne zarobe. Inae bi jo jednom upali u zablude
kojih su se odrekli. Drevni se neprijatelj pretvara u anela svjetla (2
K o r 11,14). Ne prestaje svuda razapinjati prijevarne zamke. Nastoji na
bilo koji nain iskvariti vjerniku vjeru. Z n a na koga e primijeniti
strast pohlepe, kome narinuti meke prodrljivosti, kome primaknuti
dra raskalaenosti, kome uliti otrov zavisti. avlu je poznato koga e
smesti tugom, oboriti veseljem, pritisnuti strahom, zavesti divljenjem.
a v a o razgleda svaiju naviku, provjerava brige, ispituje osjeaje.
Izvore da nakodi trai gdje vidi da se tko revnije zaboravlja. a v a o
posjeduje mnoge koje je vre zasunjio. Prikaldni su za njegove
vjetine. Slui se njihovom otroumnou i jezicima da druge zavede.
Po takvima se obeavaju lijekovi za oboljenja, predskazanja za
budunost, pomirenja s otpalima i odbaenja opsjena.
T u su i oni koji lau kako sav tijek ljudskoga ivota zavisi od
zvjezdanoga utjecaja. Kau da potjee od neotklonjivih usuda to spada
na boansku i nau volju. Obeavaju da obilnije naude da se
navedeno moe promijeniti ako se ovjek usrdno moli zvijezdama koje
se protive. Tako se bezbona la sama od sebe niti. A k o se proreeno
ne dogodi, usuda se ne smijemo bojati. A k o se pak dogodi, zvijezde se
ne moraju tovati.
4. Spomenute ustanove raaju i ono bezbotvo kada se neki ludi
ljudi s povienijih mjesta klanjaju suncu to se javlja na poetku
dnevnoga svjetla. Ovdje treba navesti ak i neke krane u svezi s onim
264

to smatraju svojim pobonim inom. Takvi dolaze u baziliku

blaenoga Petra koja je posveena jedinome ivome i pravome Bogu.
Poto prekorae stube kojima se penjemo do uzviice gornjega
dvorita, okreu tijelo i obru se suncu na izlasku. Nagnutih se ija
klanjaju u ast sjajnoga koluta. To se dijelom zbiva iz greke neznanja,
a dijelom iz poganskoga duha. To nas veoma alosti i rastuuje. N e k i se
moda pri tome radije klanjaju Stvoritelju lijepoga svjetla nego samome
svjetlu koje je stvorenje. U n a t o tome, treba se uzdrati od toga oblika
slube. Kada to kod nas nae koji se ostavio tovanja bogova zar nee
kao vjerojatan prigrliti i taj dio zastarjeloga miljenja videi daje
zajedniki kranima i poganima?
5. Iz vjernikoga se obiaja, dakle, mora odbaciti spomenuta
pokvarenost koju smo duni osuditi. U obrede koji slue stvorenjima
neka se ne mijea ast koju dugujemo jedinome Bogu. Kae boansko
Pismo: Klanjat e se Gospodinu Bogu svome i samo e njemu
sluiti (Mt 4,10). Blaeni Job, kae Gospodin, bijae ovjek bez
pritube i uzdrljiv od svega zla (job 1,8). Job pak veli: Da li sam
gledao sunce kada blijeti i mjesec dok se jasno penje te se u potaji
radovalo moje srce? D a li sam ljubio svoju ruku? To je najvee
bezbotvo i nijekanje protiv najviega Boga (Job 31,26-28).
to je sunce i to je mjesec? Poela vidljivoga stvorenja i tvarnoga
svjetla. Jedno je veega, drugo manjega sjaja. Razliita su dnevna i
nona vremena. Tako je Stvoritelj postavio razliito svojstvo u tjelesa
to svijetle. Prije nego ona nastadoe, prethodili su dani bez suneve
usluge i noi bez mjeseeve slube. Sunce i mjesec postadoe da budu
ovjeku od koristi. Tako se razumno bie nee prevariti pri razlikovanju
mjeseci, povratku godina i brojenju vremena. Po nejednakome trajanju
nejednakih ura i po oitim znakovima nejednakih izlazaka, sunce
utvruje godine, a mjesec obnavlja mjesece.
itamo kako je Bog kazao etvrtoga dana: Neka budu svjetlila na
nebeskome svodu i neka svijetle nad zemljom. Neka dijele dan i no i
neka budu kao znaci za vremena, dane i godine. Neka budu na
nebeskome svodu da svijetle povrh zemlje (Post 1,14-15).
6. Probudi se, ovjee! Spoznaj dostojanstvo svoje naravi. Sjeti
se da si nainjen na Boju sliku (Post 1,27) koja je u Adamu
iskvarena, ali je u Kristu ispravljena. Slui se kako se treba sluiti
vidljivim stvorenjima kao to se slui zemljom, morem, nebom,
zrakom, izvorima i rijekama. to god se tu nalazi lijepa i divna, svedi na
Stvoriteljevu ast i slavu. Ne budi odan svjetlu kojemu se vesele
265

ptice i zmije, zvijeri i blago te muhe i crvi. Tjelesnim osjetilom dotii

tvarno svjetlo, ali svom ljubavlju pameti prigrli pravo Svjetlo koje
prosvjetljuje svakoga ovjeka koji dolazi na ovaj svijet (Iv 1,9).
njemu kae prorok: Pristupite mu i rasvijetlite se i vaa se lica nee
crvenjeti (Ps 33,6).
A k o smo Boji hram i D u h Boji boravi u nama (1 K o r 3,16),
vie je to svaki vjernik ima u svojoj dui nego emu se divi na nebu.
Ipak vam, predragi, ne nalaemo niti savjetujemo da prezirete Boja
djela ili da neto smatrate protivno svojoj vjeri od onoga to je Dobri
stvorio dobro (Post 1,18). Razumno se i umjereno sluite svakom
stvorenom vrstom i svekolikim ukrasom ovoga svijeta.
Apostol kae: Sto se vidi vremenito je, a vjeno je to se ne vidi
(2 K o r 4,18). Z a sadanje smo se rodili, za budue preporodili. Ne
predajimo se vremenitome ve se napreimo prema vjenome. D a
izbliega m o e m o gledati svoju nadu, promislimo kod ovoga otajstva
Gospodnjega roenja to je boanska milost poklonila naoj naravi.
ujmo kako Apostol govori: Mrtvi ste i va je ivot sakriven s Kristom
u Bogu. Kada se oituje Krist, va ivot, tada ete se i vi pojaviti s
njime u slavi ( K o l 3,3-4). O n ivi i vlada s Ocem i s Duhom Svetim
u vijeke vjekova. A m e n .
28.
Boi, g. 452.
1. Predragi! Svi nas boanski govori potiu da se vazda
radujemo u Gospodinu. Danas smo, bez dvojbe, obilnije ponukani na
duhovno veselje jer nam je jasnije zasjalo otajstvo Gospodnjega
roenja. Utiui se onome neizrecivome naklonu boanskoga milosra
kojim se ljudski Tvorac udostojao biti ovjek nai emo se u naravi
onoga kome se klanjamo u svojoj naravi. Bog, Sin Boji, jedini se rodio
od vjenoga i neroenoga Oca. Vjeno traje u Bojemu obliku (Fil
2,6). Nepromjenljivo i vjeno ostaje to i Otac. Uzeo je slugin oblik
(Fil 2,7) bez unitenja svoga velianstva. Nas je uzdigao do svojega, a
nije u naem nestao. Obje naravi ostaju u svojim vlastitostima. A l i je
nastalo takvo zajednitvo jedinstva da se od ovjeka ne dijeli boanstvo
niti je od boanstva odvojeno to pripada ovjeku.
2. Predragi! Slavei, dakle, r o e n d a n Gospdina Stvoritelja
cjelovitim zamiljajmo porod blaene Djevice. Vjerujmo da zaetome
tijelu i dui u nijednome vremenskome hipu nije nedostajala sila Rijei.
Nije se najprije oblikovao i duom oivio hram Kristova tijela (Iv
266

2,21) koji bi sebi prisvojio nadoli stanovnik. Po hramu je i u hramu dat

poetak novome ovjeku. Tako je u jednome Bojemu Sinu boanstvo
bez majke i ljudstvo bez oca.
Djevianstvo je zanijelo po Duhu. Stoga je bez traga raspadljivosti
istodobno rodilo potomka svoga roda i Stvoritelja svoga plemena.
Evanelist spominje da je sam Gospodin pitao idove to su nauili iz
svetopisamskoga autoriteta iji je sin Pomazanik. idovi su odgovorili
da po predaji Pomazanik dolazi iz Davidova sjemena. Isus je kazao:
Kako David naziva Pomazanika svojim Gospodinom govorei u
Duhu: ree Gospodin mojemu Gospodinu: sjedni mi zdesna dok ne
goloim tvoje neprijatelje za podnoje tvojim nogama (Mt 22,43-44)?
Zidovi nisu mogli rijeiti postavljeno pitanje. Nisu shvatili da je u
jednome Kristu nagovjeteno i davidovsko potomstvo i boanska
narav.
3. Sinovljevo je velianstvo jednako Oevu. Oblaei se
sluginom poniznou nije se bojalo umanjenja niti mu trebae uveanje.
Sin je uinak svoga milosra iskazana za ljudsku obranu mogao ostvariti
samom snagom boanstva i tako narav koja je sazdana na Boju sliku
(Post 1,27) osloboditi jarma uasnoga gospodara. A l i se siloviti avao
nije protiv prvoga ovjeka tako okomio da ga je bez pristanka slobodne
odluke preveo na vlastitu stranu. Stoga se moralo unititi voljni grijeh i
neprijateljski naum da daru milosti ne bude na smetnji propis
pravednosti.
U zajednikoj gomili ljudskoga roda nalazio se samo jedan lijek u
tajnosti boanskoga rasuivanja. Samo je on mogao pritei u p o m o
palima. Trebalo je da se netko od Adamovih sinova rodi tu
iskonskome grijehu i nevin da bi drugima koristio primjerom i
zaslugom. To pak nije doputalo prirodno roenje. R o d izvornoga
korjena nije mogao biti bez sjemena kojemu kae Pismo: Tko zaeta
iz neista sjemena moe nainiti istim? Zar ne ti koji si jedini (Job
14,4)?
Davidov je Gospodin postao Davidov Sin. Iz ploda je obeane
klice niknuo porod bez mane. Obje su se naravi sastale u jednoj osobi
da se jednim zaeem i jednim roenjem rodi Gospodin Isus Krist koji
posjeduje pravo boanstvo da ini udesa i pravo ovjetvo da podnese
patnje.
4. Predragi! Katolika vjera prezire zablude rasrenih krivo vjer
nika koji su, prevareni isprazno svjetovnom mudrou, zastranili od
istinitoga evanelja. Krivovjerci nisu bili sposobni razumjeti utjelovlj267

enje Rijei. Tako su sebi od izvora prosvjetljenja nainili predmet

osljepljenja. A k o se pogledaju miljenja gotovo svih koji krivo vjeruju
ak se ide do nijekanja Duha Svetoga ne znamo da je itko skrenuo
s puta osim to nije vjerovao u istinu dviju naravi u Kristu i l i nije
ispovijedao njegovu jednu osobu. Jedni su Gospodinu pripisali samo
ovjetvo, jedni samo boanstvo. Drugi rekoe daje u Kristu boanstvo
pravo, a tijelo hinjeno. Opet neki ispovjedie da je Krist uzeo pravo
tijelo, ali da nije imao Oevu narav. Pridajui Kristovu boanstvu to se
odnosi na ljudsku bit, u sebi su Boga zamislili veim ili manjim.
Meutim, u pravome Bogu ne mogu biti stupnjevi. Nije Bog to je
manje od Boga. N e k i su drali da ne postoji nikakva razlika izmeu Oca
i Sina. Jedinstvo boanstva nisu mogli shvatiti osim u osobnome
jedinstvu. Zato su tvrdili da su Otac i Sin jedan te isti. Raanje i
hranjenje, patnja i umiranje, ukop i uskrsnue pripadalo bi onome koji
bi svime ispunio ulogu osobe ovjeka i Rijei.
N e k i su smatrali da Gospodin Isus nije imao tijelo nae biti ve bi
tijelo uzeo od viih i profinjenih poela. Opet su neki sudili da u
Kristovu tijelu nije bilo ljudske due nego da je samo boanstvo Rijei
ispunjalo duinu ulogu. Drugi su u nerazboritosti ili dotle da su,
dodue, priznali u Gospodinu duu, ali za nju rekoe da je bez razuma
jer bi njegovu ovjeku za sve razumske potrebe dostajalo boanstvo.
Isti se, napokon, drznue tvrditi da se stanoviti dio Rijei pretvorio u
tijelo. Tako se u mnogovrsnoj razliitosti jednoga uenja niti narav
tijela i due pa i bit same Rijei.
5. Postoje i mnoga druga lana udovita. A l i njihovim
nabrajanjem neemo zamarati sluh vae ljubavi. Ve smo iznijeli razna
bezbotva koja m e u s o b n o vee srodnost raznovrsnih bogohula. Ovdje
nadasve potiemo panju vae odanosti da otkloni one zablude od kojih
je neko jednu ne bez kazne kuao kao zaetnik uspostaviti
Nestorije dok se druga nedavno pojavila pod Eutihom kao zatitnikom.
I nju moramo osuditi jednakim prokletstvom.
Nestorije se osmjelio propovijedati da je bleena Djevica Marija
samo ovjekorodica. Ne smije se, po Nestoriju, vjerovati da se u zaeu
i poroaju zbilo ikakvo sjedinjenje Rijei i tijela. Boji Sin ne bi postao
ovjeji sin ve bi se samim dostojanstvom udruio sa stvorenim
ovjekom. To nikako nisu mogle podnositi katolike ui. Toliko su
proete evaneoskom istinom da najvre znaju kako ljudskome rodu
nema nikakve nade ako Djeviin Sin nije isti koji je Majin Stvoritelj.
268

Meutim, takoer spomenusmo bezbonoga ustanovitelja novi

jega svetogra. O n je, dodue, priznavao sjedinjenost dviju naravi u
Kristu, ali je rekao kako se sjedinjenjem postiglo da je od dviju naravi
ostala jedna. Druga narav uope vie ne postoji. Mogla je pak prestati
unitenjem ili odvajanjem.
Sve se spomenuto do te mjere protivi zdravoj vjeri da se ne moe
prihvatiti bez unitenja kranskoga imena. A k o je utjelovljenje Rijei
sjedinjenje boanske i ljudske naravi gdje je samim zdruenjem postalo
jedno to je bilo dvoje, iz Djeviina se krila rodilo jedino boanstvo.
Ono je slijedom iste smjeanosti jedino podlijegalo tjelesnoj
ishrani i rastu. Samo je boanstvo da izostavim sve promjenljivosti
ljudskoga bia raspeto i ukopano. Onima to sude u skladu s
navedenim nema nikakva temelja za nadu u uskrsnue. Krist nije
prvoroenac od mrtvih ( K o l 1,18). Nije ni bilo onoga koji trebae
uskrsnuti ako nije postojao koga se moglo smaknuti.
6. Predragi! Neka otrovne lai avolskih doaptavanja
daleko od vaih srdaca. Znate da Sinovo boanstvo nije kod
poraslo nikakvim dodatkom. Razumno zapazite daje onoj naravi
je u A d a m u kazano da je zemlja i da e se vratiti u zemlju (Post
u Kristu reeno: Sjedni mi zdesna (Ps 109,1).

budu
Oca
kojoj
3,19)

U odnosu na narav po kojoj je Krist jednak s Ocem, Jedinoroenac

uzvienou nije nikada bio nii od Roditelja. Nije vremenska slava s
Ocem u onoga koji je sama Oeva desnica kojoj se veli u Izlasku:
Gospodine, tvoja se desnica proslavila u moi (Izl 15,6). U Izaiji pak
pie: Gospodine, tko je povjerovao naemu glasu i kome se oitovala
Gospodnja desnica (Iz 53,1)?
Prema tome, ovjek koji je uzet za Bojega Sina tako je od samih
tjelesnih poetaka prihvaen u Kristovo osobno jedinstvo da bez
boanstva nije ni zaet ni roen ni hranjen. Isti je bio u udesima i
nepogodama. Po ljuskoj je slabosti raspet, umro i ukopan. Po
boanskoj je moi trei dan uskrsnuo, uzaao na nebo i sjeo Ocu
zdesna. U ljudskoj je naravi primio od Oca to je i sam davao u
boanskoj naravi.
7. Predragi! Razmiljajte navedenome u pobonu srcu. Uvijek
se sjeajte apostolske zapovijedi. Apostol sve potie govorei:
Gledajte da vas nitko ne prevari mudroslovljem i ispraznom spletkom
po ljudskoj predaji, a ne po Kristu. U Kristu tjelesno prebiva sva punina
269

boanstva. U njemu ste ispunjeni ( K o l 2,8-10). Apostol nije rekao

duhovno nego tjelesno da shvatimo kako je istinska tjelesna bit
gdje je tjelesno boravite punine boanstva. Boanstvo ispunja i cijelu
Crkvu koja je Kristovo tijelo jer pripada Glavi. Krist ivi i vlada s Ocem
i Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

Djetinjstvo je Krista koji se rodio od Djevice-Majke Boja slava.

Obnova ljudskoga roda s pravom se svodi na hvalu ostvaritelja. I samoj
je blaenoj Mariji od Boga poslani aneo Gabrijel kazao: Duh e Sveti
sii u te i Sila e te Svevinjega osjeniti. Zato e se zvati Bojim Sinom
to se od tebe sveto rodi ( L k 1,35).

29.

Spomenuti se mir stavlja u onu zemlju koja ljude ini dobre volje.
Onim Duhom kojim se Krist raa iz krila neokaljane Majke, iz krila se
svete Crkve p r e p o r a a kranin. Kraninu je pravi mir da se ne odvaja
od Boje volje i da se samo onim naslauje to Bog ljubi.

Boi, g. 453.
1. Predragi! Veliina boanskoga djela nadilazi i skroz
nadmauje mogunost ljudskoga govora. Govorna se tekoa ondje
raa gdje se nalazi razlog da se ne uti. U Isusu Kristu, Bojemu Sinu,
ne smjera jedino na boansku bit ve i na ljudsku narav to kaza prorok:
Tko e izrei njegovo roenje (Iz 53,8)? A k o vjera ne vjeruje da su se
obje biti sjedinile u jednoj osobi, govor to ne moe razjasniti. Stoga
nikada ne ponestaje predmeta za hvalu jer nikada nije dostatno obilje
onoga koji hvali.
Radujmo se to nismo dorasli iskazati otajstvo tolikoga milosra.
Budui da ne m o e m o izrei visinu svoga spasenja, znajmo da je za nas
dobro to smo time pobjedeni. Nitko se toliko ne primie spoznaji istine
koliko ovjek koji shvaa da u boanskim zbiljama, ma koliko
napredovao, uvijek preostaje to treba traiti. T k o sebi umilja da je
doao do onoga za im tei, ne nalazi traeno ve je malaksao u
traenju.
A l i da nas ne uznemire tjeskobe nae slabosti, pomau nam
evaneoske i proroke rijei. One nas tako raaruju i pouavaju te nam
se ini da Gospodnje roenje kojim je Rije postala tijelo (Iv 1,14) ne
dozivaju toliko u pamet kao prolo koliko ga kao nazono motrimo.
Ono to je aneo javio pastirima koji su bdjeli uvajui svoja stada,
ispunilo je i na sluh. N a elu smo Gospodnjih ovaca jer uhom srca
uvamo boanski kazane rijei. I na dananju se svetkovinu govori:
Javljam vam veliku radost koja e biti za sav narod. Danas vam se u
Davidovu gradu rodio Spasitelj koji je Krist Gospodin (Lk 2,10). Visu
se toga oglaenja pridruuje kliktanje bezbrojnih anela. Svjedoansto
kojemu pjeva mnotvo nebeske vojske postaje odlinije. Aneli jednim
blagoslovom govore u ast Bogu: Slava Bogu na visini i na zemlji mir
ljudima dobre volje (Lk 2,14).
270

2. Predragi! Slavimo Gospodnji roendan koji je odabran

izmeu svih dana prolih vremena. Redoslijed je tjelesnih djela minuo u
skladu s vjenim promislom. Sva se Otkupiteljeva poniznost uzdignula
u slavu Oeva velianstva. Sve je uinjeno da se na Isusovo ime prigne
svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnih stanovnika te da svaki
jezik prizna da je Isus u slavi Boga Oca (Fil 2,10-11). U n a t o
kazanome, bez prekida se klanjamo porodu spasonosne Djevice.
Nerazdvojivo sjedinjenje Rijei i tijela jednako prihvaamo dok je
poloeno u jasle kao i kada sjedi na prijestolju Oeve uzvienosti.
Nepromjenljivo je boanstvo u samome sebi zadralo svoj sjaj i mo.
A l i se ipak zdruilo s R o e n i m makar se nije pokazivalo ljudskome
pogledu. Po neobinim se poecima pravoga ovjeka spoznavalo da se
rodio onaj koji je kralju Davidu Gospodin i Sin (Mt 22,45).
Sam David pjeva prorokim duhom: Gospodin je rekao mome
Gospodinu: sjedi mi zdesna (Ps 109,1). Evanelje izvjeuje da je to
svjedoanstvo pobilo idovsko bezbotvo. Isus je pitao idove to kau:
iji je sin Pomazanik. O n i su odgovorili da je Davidov. Gospodin je
smjesta otklonio idovsko slijepilo rekavi: Kako, dakle, David u
Duhu Pomazanika naziva Gospodinom govorei: ree Gospodin mome
Gospodinu: sjedi mi zdesna (Mt 22,43-44)?
idovi! Zakrili ste put razumijevanja. D o k iskljuivo motrite
tjelesnu narav, liili ste se itava svjetla Istine. Po izmiljenim ste
priama vlastitoga osvjedoenja ekali Davidova sina samo iz tjeles
noga pokoljenja. Svoju ste nadu poloili samo u ovjeka. Odbacili ste
Boga, Sina Bojega. Tako vam ne moe koristiti to je nama na slavnu
korist.
I nas se pita iji je Krist Sin. Apostolovom rijeju priznajemo da
se Krist po tijelu rodio iz Davidova sjemena (Rim 1,3). Ui nas i
sami poetak evaneoske propovijedi gdje itamo: Knjiga postanja
271

Isusa Krista, Davidova Sina (Mt 1,1). Ipak se razdvajamo od vaega

bezbotva. Znamo da se Krist kao ovjek rodio iz Davidova potomstva.
A l i vjerujemo da je on isti, ukoliko je Rije postala tijelo, Bog suvjean
s Bogom Ocem.
Kada bi se, Izraele, drao dostojanstva svoga imena i ne bi slijepim
srcem prelistavao proroke nagovjetaje, Izaija bi ti otvorio evane
osku istinu. Ne bi gluh sluao kako boanskom nadahnutou zbori:
Djevica e, eto, zatrudnjeti i rodit e sina i njegovo e se ime zvati
Emanuel to znai: Bog je s nama (Iz 7,14). D a Krista nisi gledao u
takvoj osobini svetoga imena, barem bi iz Davidove rijei nauio da
nasuprot svjedoenju Novome i Starome zavjetu ne porie da je Isus
Krist Davidov sin kada ve ne priznaje da je Davidov Gospodin.
3. Predragi! Radi navedenoga vjernika je Crkva po neizrecivoj
Bojoj milosti postigla to Sinagoga tjelesnih idova nije zasluila.
Kae David: Gospodin je objavio svoje spasenje. Pred licem je naroda
oitovao svoju slavu (Ps 97,2). Slino je navijestio i Izaija. Ree:
Narod to je sjedio u tami vidje veliko svjetlo (Iz 9,2). Ponovno ree:
Zazivat e te narodi koji te nisu poznavali. Tebi e se utei puci koji te
ne poznaju (Iz 55,5).
Kliimo na dan svoga spasenja. Po Novome smo zavjetu primljeni
u zajednitvo s onim kome Otac govori preko proroka: Ti si moj Sin.
Ja sam te danas rodio. Trai od mene i dat u ti kao tvoju batinu
narode i zemljine krajeve za tvoj posjed (Ps 2,7-8). Diimo se u
milosru onoga koji nas je posinovio. Apostol kae: Niste opet primili
duha robovanja u strahu ve ste primili Duha posvojenih sinova. U
njemu kliemo A b b a , Oe ( R i m 8,15).

30.
Boi, g. 454.
1. Znate, predragi, da smo vrsnoi dananje svetkovine esto
pred vama obavljali slubu spasonosnoga propovijedanja. Ne dvojimo
da je na taj nain vaim srcima zasjala sila boanske ljubavi. to se
vjerom u vas usadilo, takoer ste razumom shvatili. Meutim, roenje
naega Gospodina i Spasitelja po boanstvu od Oca kao i po tijelu od
Majke, do te mjere prelazi sposobnost ljudskoga govora da se s pravom
na jedno i drugo primjenjuje izreka: Tko e iskazati njegovo roenje
(Iz 53,8)? Upravo je u onome to se ne moe dostojno rastumaiti
uvijek preobilat razlog za raspravljanje. To ne znai da je doputeno
raznoliko misliti ve da dostojanstvu sadraja nije dostatan nijedan
jezik.
Prema tome, veliina otajstva zacrtana za spas ljudskoga roda
prije vjekovjenih stoljea (1 T i m 3,16) i objavljena na kraju
vjekova (Tit 1,2) ne doputa da joj se to doda ili oduzme. Vlastito ne
ostavlja, a tue ne prima. Ipak mnogi slijede svoja vlastita miljenja.
to jo nisu shvatili spremniji su uiti nego se tome pouavati. Apostol
kae: U vjeri su doivjeli brodolom (1 T i m 1,19). Kratkim u
objanjenjem dotaknuti njihove krive i pustolovne sudove. Boanska se
dobroinstva vjerno aste odvojenjem tmina zablude od svjetla istine.
Tako se svjesno uvamo svjetovnih lai.
2. N e k i na temelju izvjetaja roenju Gospodina Isusa Krista
gdje se pokazalo da je Isus pravi Sin ovjeji nisu vjerovali da je Krist
ita vie nego ovjek. Smatrali su da se ne smije boanstvo onome
pripisati koga su djeji poeci, tjelesni rast i stanje patnje do kria i smrti
potvrdili slinim drugim smrtnicima.

Dostojno je i dolino da posinovljena djeca ispune Oevu

oporunu volju. Apostol je rakao: Ako zajedno trpimo, zajedno emo
se i proslaviti ( R i m 8,17). Stoga neka budu sudionici Kristove
poniznosti oni koji e biti budui subatinici slave.

Druge je ganula mo ina. Razumjeli su da novost poetka i sila

rijei i ina pripada boanskoj naravi. Zato su mislili da Krist ne
posjeduje nita od nae biti. Sve to je tjelesno djelo i oblik potjecalo bi
od tvari vie vrste ili je Krist posjedovao hinjenu vrst tijela da se igrom
mate zavaraju osjetila gledalaca i doticatelja.

Slavimo Gospodina u njegovu djetinjstvu. Neka poeci i tjelesni

rast ne nanose nepravdu boanstvu jer naa narav niti je to dodala niti
oduzela nepromjenljivoj naravi. Krist se udostojao suobliiti s ljudima
po slinsoti grenoga tijela ( R i m 8,3). O n u jedinstvu boanstva
ostaje jednak s Ocem. S njime i s Duhom Svetim ivi i vlada u vijeke
vjekova. A m e n .

U nekim zalutalima bilo je takvo osvjedoenje kojim su kuali

utvrditi da se iz same biti Rijei neto pretvorilo u tijelo. Isus koji se
rodio od Djevice Marije ne bi nita posjedovao od Majine naravi. I to
to je bio B o g i to je bio ovjek, oboje pripadae onome to je Rije.
Tako je u Kristu ovjetvo bilo krivo zbog razliitosti biti, ali ni
boanstvo nije pravo radi nedostataka promjenljivosti.

272

273

3. Predragi! Ta i druga bezbotva zaeta od avolskoga poticaja

i na tetu mnogih rairena preko posuda propasti neko je unitila
katolika vjera kojoj je B o g i uitelj i pomonik. D u h Sveti nas je
poticao i uio po izjavama zakona, prorotvima proroka, evaneoskoj
trublji i apostolskome nauku da ustrajno i razumno vjerujemo kako je,
ree sveti Ivan, Rije postala tijelo i prebivala m e u nama (Iv 1,14).
M i smo, dakako, u pitanju. Nas je boanstvo Rijei sjedinilo sa sobom.
M i smo tijelo to ga je Rije uzela iz Djeviina krila. D a to tijelo
nije bilo od naega, t.j. da nije uistinu bilo ljudsko, Rije to posta
tijelo ne bi stanovala m e u nama. Rije je pak boravila m e u
nama jer Mudrost nije sebi sagradila kuu (Izr 9,1) od bilo kakve
tvari nego upravo od nae biti. Njezino uzimanje objavljuje tvrdnja:
Rije je postala tijelo i prebivala m e u nama.
S tim se najsvetijim pripovjedanjem slae i nauk svetoga Pavla koji
kae: Pazite da vas tko ne zavede mudrovanjem i ispraznom
prijevarom po ljudskim predajama u skladu s poelim svijeta, a ne po
Kristu. U Kristu tjelesno boravi sva punoa boanstva. U njemu ste
ispunjeni ( K o l 2,8-10).
itavo, dakle, tijelo ispunja cjelovito boanstvo. Nita ne nedos
taje velianstvu onoga iji boravak ispunja prebivalite. Isto tako nita
ne manjka tijelu koje je ispunjeno vlastitim Stanovnikom. R e e n o je: I
u njemu ste ispunjeni ( K o l 2,10). To naznauje nau narav. Ne bi nam
pripadalo ono ispunjenje da Boja Rije nije sa sobom sjedinila duu i
tijelo naega roda.
4. Predragi! Jamano moramo priznati i cijelim srcem
ispovjediti da roenje kojim i Rije i tijelo, t.j. Bog i ovjek biva jedan
Boji Sin i jedan Krist nadvisuje svaki izvor ljudskoga nastajanja.
Roenju se Isusa Krista ne moe usporediti ni Adamovo oblikovanje od
zemljina praha (Post 2,7) ni Evino stvaranje od mueve puti (Post
2,22) ni nastanak ostalih ljudi sjedinjenjem dvaju rodova. Ostarjeli je
Abraham rodio batinika boanskoga obeanja. Neplodna je Sara
zanijela kada su joj prole plodne godine. B o g je Jakova zavolio prije
nego se rodio. T u je milost prethodila voljnim inima. Jakov je odvojen
od kosmate hrapavosti brata koji se s njime rodio. Jeremiji bi reeno:
Prije nego te oblikovah u krilu, poznavao sam te. Posvetio sam te prije
nego si iziao iz maternice (Jer 1,5). A n a je bila dugo bez plodnosti.
Rodila je proroka Samuela kojega je prikazala Bogu. Tako je bila
slavna poroajem i zavjetom. Sveenik je Zaharija od neplodne
274

Elizabete dobio sveti porod. Kristov pretea, budui Ivan, u majinoj je

utrobi primio proroki duh i jo je kao neroeni djeak znakom
zatvorenoga kliktaja oitovao Gospodnju Roditeljicu.
Sve je navedeno veliko i puno boanskih udesnih djela. A l i se
tome umjerenije divimo to je broj vei. Roenje pak naega
Gospodina Isusa Krista nadilazi svako razumijevanje i premauje sve
primjere. Ne da se niemu usporediti. Izmeu svega je jedinstveno.
Djevica je odabrana iz Abrahamova sjemena i Jesejeva korijena.
Obeale su je proroke rijei i otajstveni znaci. A r h a n e o joj je
navijestio blaenu plodnost bez tete po istou. N i zaee ni roenje
nee oskvrnuti sveto djevianstvo. N a Djevicu e sii D u h Sveti i
Svevinji e je osjeniti Silom. Nepromjenljiva je Boja Rije iz
neokaljanoga tijela za se uzela odjeu ljudskoga tijela koje nije navuklo
nikakvu mrlju radi poude, ali mu nije nita nedostajalo to pripada na
narav due i tijela.
5. Neka daleko ustuknu i odu u svoje tame udovina
krivo vjerna miljenja i svetogra ludih lai. Nas je pouilo mnotvo
nebesnika (Lk 2,13) i pstiri poueni od anela. Tako upoznasmo
dokaze obiju naravi te se klanjamo Rijei u Kristu ovjeku i Kristu
ovjeku u Rijei. Apostol kae: Tko prijanja uz Gospodina, jedan je
duh (1 K o r 6,17). K o l i k o li je tek vie Rije to postade tijelo jedan
Krist! T u nema niega to pripada jednoj naravi, a da ne pripada
objema.
Ne dajmo se pokolebati u odluci Bojega milosra koje nas
preobrazuje za nevinost i ivot. U svome Spasitelju spoznajemo oite
znake obiju naravi. Ne sumnjamo radi toga u Bojoj slavi u istinitost
tijela niti u ljudskome ponienju u boansko velianstvo. Isti koji je u
Bojemu liku, isti je uzeo slugin lik (Fil 2,6-7). Isti ostaje netjelesan
i uzima tijelo. Isti je u svojoj sili nepovredljiv i u naoj slabosti podloan
patnji. Isti se ne odjeljuje od Oeva prijestolja, ali su ga bezboni
prikovali na drvo. Isti se popeo kao pobjednik smrti nad nebeske visine,
ali svekoliku Crkvu ne ostavlja do svretka svijeta (Mt 28,20). Isti e,
napokon, doi u onome tijelu u kojemu je uzaao. Kao to je podnio
bezboniki sud, sudit e djelovanju svih smrtnika.
D a se ne zaustavljamo kod mnogih dokaza, dovoljno je navesti
jedan iz evanelja svetoga Ivana. T u sami na Gospodin veli: Uistinu,
uistinu vam kaem da dolazi sat i da je ve tu kada e preminuli uti glas
Bojega Sina. Koji budu uli, ivjet e. K a o to Otac ima u samome sebi
ivot, tako je i Sinu dao da ima ivot u samome sebi. T a k o e r mu je dao
275

mo da sudi jer je Sin ovjeji (Iv 5,25-27). Prema tome, prosudba je

jedna jer je Krist Sin Boji i Sin ovjeji. Otuda se vidi kako moramo
vjerovati da je Krist Gospodin jedna osoba ukoliko je Boji Sin po
kome smo sazdani, ali je uzimanjem tijela postao Sin ovjeji da
kako ree Apostol umre radi naih grijeha i uskrsne zbog naega
opravdanja ( R i m 4,25).

poetka svi susljedni razredi teili prema onome u kome je jedinome

bio spas sviju. Zato se uope ne smije sumnjati da mimo Krista nema
drugoga imena pod nebom dana ljudima u kome se moemo spasiti
(Dj 4,12). Krist u Trojstvu jednak s Ocem i Duhom Svetim ivi i
vlada u vijeke vjekova. A m e n .

6. Predragi! Iznesena se ispovijed nije bojala nikakvih

protuslovlja i nije podlegla nikakvim zabludama. Spoznali smo Boje
milosre koje je obeano od poetka i pripravljeno prije vjekova. Samo
je ono moglo razrijeiti okove ljudskoga robovanja kojima je prvoga
ovjeka i njegovo potomstvo svezao zavodniki zaetnik grijeha. Radi
iskonske je presude sebi prisvajao potomstvo koje se predalo.
Ljudskome opravdanju prvenstveno pomae to se Boji Jedinoroenac udostojao biti Sin ovjeji. B o g , istobitan s Ocem, postoji taj
isti kao pravi ovjek. Po tijelu je istobitan s Majkom. Jednome se i
drugome radujemo jer se samo jednim i drugim spaavamo. U niemu
ne odvajamo vidljivoga od nevidljivoga, tjelesnoga od netjelesnoga,
doticljivoga od nedoticljivoga, slugin lik od Bojega lika. Jedno
ostaje od vjenosti, drugo je zapoelo s vremenom. A l i to se sjedinilo
jedinstvom ne moe se razdvajati niti doivjeti konac. Uzvisitelj i
uzvieni, proslavitelj i proslavljeni tako su se uzajamno zdruili da u
svemoi i poruzi u Kristu ni boansko nije bez ljudskoga ni ljudsko bez
boanskoga.
7. Predragi! A k o izneseno vjerujemo krani smo i pravi
Izraelci (Iv 1,47). Istinski smo posinjeni u zajednitvu Boje djece. Svi
su se sveti koji su ivjeli prije vremena naega Spasitelja opravdali tom
vjerom. T i m su otajstvom postali Kristovo tijelo. ekali su ope
vjerniko otkupljenje u Abrahamovu sjemenu kome kae Apostol:
A b r a h a m u su data obeanja kao i njegovu sjemenu. Ne veli: i
njegovim potomcima kao u mnogima nego kao u jednome: i u tvome
potomku koji je Krist (Gal 3,16).
Stoga evanelist Matej da pokae kako se obeanje, dano
Abrahamu, ispunilo u Kristu navodi redoslijed narataja. Pokazuje u
kome je bio poloen blagoslov za sve narode (usp. M t 1,1-17). L u k a je
poeo sa samim Gospodnjim roenjem i penjui se uspostavio
plemenski niz (usp. L k 3,23-38). Htio je pouiti da su i ona stoljea to
prethodie potopu bila povezana s navedenim otajstvom te da su od
276

277

PROPOVIJEDI Z A B O G O J A V L J E N J E
31.
Bogojavljenje, 441.
1. Predragi! Upravo proslavismo dan kada je neokaljano
djevianstvo rodilo Spastitelja ljudskoga roda. Bogojavljenje nam kao
asna svetkovina omoguuje nastavak u veselju da izmeu blizih
otajstava srodnih sveanosti ne ohladni snaga klicanja ni ar vjere. N a
spasenje se svih odnosi to se djetinstvo Posrednika Boga i ljudi (1
T i m 2,5) ve onda oitovalo cijelome svijetu kada ga jo okruivae
neznatni gradi. Premda je Gospodin odabrao izraelski narod i jednu
obitelj toga naroda te iz nje uzeo narav itavoga ovjeanstva, ipak nije
htio poetke svoga roenja sakriti u stisnutost majinoga boravita.
Htjede da ga odmah svi upoznaju jer se udostojao za sve roditi.
Trima se, dakle, mudracima u istonome kraju ukazala zvijezda
nove svjetlosti. Bijae sjajnija i ljepa od ostalih. Lako je na se privukla
promatrake oi i pameti. Motrioci su smjesta zakljuili da nije bez
znaenja ono to se kao neobino ukazalo. Onaj je promatraima
pruio razumijevanje koji je dao znak. Sto je omoguio da se shvati,
uinio je da se trai. Traeni se takoer izloio da ga mogu nai.
2. T r i mua slijede vodstvo vinjega svjetla. Paljivim
motrenjem idu za naznakom sjaja to prethodi. Bljesak ih milosti vodi
do spoznanja Istine. Mudraci su ljudskim razmiljanjem shvatili da
naznaeno kraljevo roenje moraju traiti u kraljevskome gradu. A l i je
onaj to uze slugin lik (Fil 2,7) i doao da bude suen, a ne da sudi
(Iv 10,18) za roenje odabrao Betlehem, a Jeruzalem za muku.
279

Kada je Herod uo da se rodio idovski knez pomislio je na

nasljednika te se prestraio. Smislio je ubiti Zaetnika spasenja.
O b e a o je krivi posluh. K a k o bi Herod bio sretan da je nasljedovao
vjeru mudraca i u vjeru pretvorio to je spremio za prijevaru! Slijepe l i
bezbone zavisti! Misli da e svojim bijesom poremetiti boanski naum.
Gospodar svijeta ne trai vremenito kraljevstvo ve daje vjeno. to
kua izvrnuti nepromjenljivi redoslijed utvrenih zbilja i unaprijed
izvriti tui zloin? Kristova smrt ne pripada tvome razdoblju. Prije
treba uspostaviti evanelje, navijestiti Boje kraljevstvo, obaviti
lijeenja i uiniti udesa. Zato hoe da je tvoje zlodjelo to e biti
budui in drugih ljudi? Uinak zloina nee ostvariti, a strmoglavljuje se u samu krivicu volje. To ti promiljanje nita ne koristi i njime
nita ne postie. Onaj koji se svojom voljom rodio, mou e svoje
slobodne odluke preminuti.
Mudraci, dakle, ispunjavaju svoju elju i uz prethodnitvo iste
zvijezde dolaze do djeteta: Gospodina Isusa Krista. U tijelu se klanjaju
Rijei, Mudrosti u nijemosti, Snazi u slabosti i u istinitome ovjeku
Gospodinu slave. D a pak izraze tajnu svoje vjere i razumijevanja,
darovima iskazuju to vjeruju u srcima. Prikazuju tamjan Bogu, pomast
ovjeku i zlato kralju. Svjesno su u jedinstvu astili boansku i ljusku
narav jer u moi nije bilo razliito to je bilo vlastito u bitima.
3. Poto su se mudraci vratili u svoj zaviaj i kada je Isus
boanskom opomenom prenesen u Egipat, Herodova je ludost,
obmanuta u svojim razmatranjima, planula. Herod je naredio da se u
Betlehemu ubiju svi maliani. A l i kako nije poznavao dijete kojega se
boja opu je okrutnost protegnuo protiv dobi koja mu je bila sumnjiva.
M e u t i m , one je koje je bezboni kralj maknuo iz svijeta Krist uveo u
nebo. Mueniko je dostojanstvo onima udijelio kojima jo nije
poklonio otkupljenje svoje krvi.
Predragi! Uzdignite vjerne due sjajnoj milosti vjenoga Svjetla.
astei otajstva ostvarena zbog ljudskoga spasenja, upravite svoju
panju onome to je uinjeno za vas. Ljubite udorednu istou jer i
Krist je Sin djevianstva. Nazoni nas Apostol itamo sokoli
svojim rijeima: Uzdrite se od putenih elja koje vojuju protiv due
(1 Pt 2,11). Zlobom budite maliani (1 K o r 14,20) jer se Gospodin
slave upriliio smrtnikome djetinjstvu. Nasljedujte poniznost koju je
Sin Boji to se udostojao! nauio i svoje uenike. Obucite se u
strpljivost u kojoj moete stei svoje due ( K o l 3,12). Onaj koji je
otkupljenje svih, svima je taj isti i snaga. eznite za onim to
280

je gore, a ne to je na zemlji ( K o l 3,2). Trajno stupajte putem istine i

ivota. Neka vas ne zaustavlja zemaljsko kada vam je pripravljeno
nebesko. Po Gospodinu naem Isusu Kristu.
32.
Bogojavljenje, 442.
1. Predragi! Radujte se u Gospodinu! Ponovno kaem, radujte
se (Fil 4,4)! Nakon sveanosti Kristova roenja u kratkome je
vremenskome razmaku zablistao blagdan Gospodnjega objavljenja.
Onaj koga je onoga dana Djevica rodila, ovoga je dana svijet upoznao.
Utjelovljena je Rije na taj nain upriliila zaetke uzete od nas da je
roeni Isus vjernicima oevidan, progonitelju sakriven.
Ve su, dakle, onda nebesa izricala Boju slavu i zvuk je istine
iao po svoj zemlji (Ps 18,2-5). Pastirima se kao navjesnik roenoga
Spasitelja javila aneoska vojska. Prethodnica je zvijezda mudrace
dovela da se poklone Spasitelju. Tako je roenje pravoga kralja zasjalo
od suneva izlaska do zalaza (Ps 49,1). Istona su kraljevstva preko
mudraca nauila vjersku zbilju koja nije ostala skrivena ni Rimskome
carstvu. ak i Herodov bijes u elji da ugui zaetke kralja koji mu je
sumnjiv i ne znajui sluio istome naumu. H e r o d , nakan izvriti okrutni
zloin, opim ubijanjem djece progoni djeaka koga ne pozna. Znaajni
glas posvuda iri s neba objavljeno Gospodinovo roenje. Taj je glas
spremnijim i marnijim za prenoenje uinila novost vinjega znaenja
kao i bezbotvo najokrutnijega progonitelja. Spasitelj je takoer
odveden u Egipat da skrovita milost pokae kako je taj narod koji je bio
odan drevnim zabludama ve bliz spasenju. Jo iz due nije izbacio
praznovjerje, a ve je kroz gostoprimstvo prigrlio Istinu.
2. Predragi! S pravom je ovaj dan, posveen Gospodnjim
objavljenjem, postigao posebno dostojanstvo po cijelome svijetu. To
oitovanje mora u naim srcima sjati dostojnim sjajem da red
obistinjenoga astimo vjerom i razumijevanjem. idovsko sljepilo
dokazuje koliku zahvalnost dugujemo poganskome prosvjetljenju. to
je tako slijepo i tue svjetlu kao to su bili oni idovski sveenici i
pismoznanci koji su na pitanja mudraca i Herodovo traenje gdje se ima
po svetopisamskome svjedoanstvu roditi Krist iz prorokoga nagovje
taja isto odgovorili to je naznaila i zvijezda s neba?
Zvijezda je kao to je kasnije uinila mogla svojim
pokazivanjem mudrace dovesti do djeakove zipke. Ipak ih je napustila
u Jeruzalemu. Uklapalo se u pobijanje idovske tvrdoe da Spasiteljevo
281

roenje naznai vodstvo zvijezde, ali i idovski iskaz. Tako je ve

proroki govor prelazio poganima da ih poui. Srca su stranaca iz
drevnih nagovjetaja uila unaprijed najavljenoga Pomazanika. idov
ska je pak nevjernost istinu kazivala ustima, a u srcu je zadravala la.
idovi nisu htjeli oima upoznati onoga koga su naznaili iz svetih
knjiga. Kristu se nisu poklonili dok je bio ponizan u djetinjoj slabosti,
ali su ga raspeli kada je blistao u uzvienosti udesa.
3. Zato je, idovi, u vama tako n e u p u e n o znanje i tako neuki
nauk? Upitani gdje e se roditi Krist po istini i napamet navodite to
ste itali: U Judinu Betlehemu jer je ovako zapisao prorok: ni ti Judin
Betleheme nisi najneznaajniji m e u Judinim gradovima. Iz tebe e
izai prvak koji e vladati mojim pukom Izraelskim (Mt 2,4-6). Toga
su prvaka kada se rodio aneli najavili pastirima, a vama pastiri. Toga
su roenoga kneza u neobinome sjaju nove zvijezde prepoznali daleki
puci istonih naroda. D a ne bi dvojili mjestu roenoga kralja, odala je
vaa uenost emu nije zvijeza pouila. Zato u vaoj nevjeri ostaje
sumnja koja iz vaega odgovora postaje oitost? Iz svetopisamskoga
svjedoanstva naznaiste mjesto roenja. Nazonost ste vremena
spoznali po svjedoanstvu neba i zemlje. Meutim, gdje se Herodov
duh raspalio da progoni va se razum ukrutio da ne povjeruje. Stoga je
neznanje djece koju je pogubio progonitelj sretnije od onih koje
savjetovae vaa znanost. V i niste htjeli prigrliti kraljevstvo onoga iji
ste grad mogli pokazati. Djeca su mogla umrijeti za onoga koga jo ne
mogoe ispovjediti. Tako je Krist kako za njega uope ne bi bilo
vremena bez udesa mo rijei oitovao utke prije uporabe jezika.
K a o da je ve rekao: Pustite da dou k meni maleni jer takvima
pripada nebesko kraljevstvo (Mt 19,14). Krist je novom slavom
okrunio djecu. Svojim je poecima posvetio djetinje poetke. To nas ui
da nijedan ovjek nije nesposoban za boansko otajstvo kada je i ona
dob bila prikladna za mueniku slavu.
4. Predragi! U mudracima koji se klanjaju Kristu prepoznajmo
prvine svoga poziva i vjere. Uskliktanim duama slavimo poetke
blaene nade. Otada poesmo ulaziti u vjenu batinu i otada su nam se
otvorile svetopisamske tajne to govore Kristu. Istina koju nije
prigrlila idovska zaslijepljenost, ulila je u sve narode svoje svjetlo.
Prema tome, astimo najsvetiji dan kada se oitovao zaetnik naega
spasenja. Onaj koga su mudraci kao dijete astili u kolijevci mi mu se
klanjamo kao svemoguemu na nebu. Mudraci su od svoga blaga
Gospodinu prikazali otajstvene vrste darova. Tako i mi iz svojih srdaca
iznesimo to je dostojno Boga.
282

Bog je darovatelj svih dobara. Ipak trai plod nae marljivosti.

Nebesko kraljevstvo ne dolazi zaspalima nego djelatnicima u Bojim
zapovijedima i onima koji bdiju. A k o Boje darove ne primamo zaludu,
po onome to je dao zasluujemo dobiti to je obeao. Zato potiemo
vau ljubav da se uzdrite od svakoga zlog djela. Slijedite to je isto i
pravedno. Sinovi svjetla moraju odbaciti djela tame. Stoga udaljite
mrnje, klonite se lai, oholost unitite poniznou i dareljivou
izbriite krtost. Dolikuje da se udovi slau sa svojom Glavom te
zavrijedimo biti sudionici obeanih blaenstava. Po Gospodinu na
emu.
33.
Bogojavljenje, 443.
1. Predragi! Znam da razlog dananjega blagdana nije sakrit
vaoj svetosti. Po obiaju otkrio nam gaje evaneoski govor. Ipak kako
ne bi nita nedostajalo naoj slubi, usudit u se kazati to Gospodin
bude dao. U zajednikome e veselju u svih pobonost biti tim zdunija
to se svetkovina bolje shvati. Providnost je Boja odluila palome
svijetu pritei u p o m o u posljednjim vremenima (1 Pt 1,20).
Unaprijed je u Kristu odredila spasenje svih naroda. Bezbona je
zabluda sve puke davno odvratila od tovanja pravoga Boga. ak je i
sami osobiti Boji narod Izrael gotovo itav otpao od zakonskih
uredaba. Tako su svi bili zatvoreni pod grijehom da se Bog svima
smiluje ( R i m 11,32).
Posvuda je nedostajala pravednost. Sav je svijet zapao u ispraznost
i pakost. D a boanska mo nije odgodila svoj sud, cijelo bi ovjeanstvo
snala presuda osude. A l i srdba se preokrenula u oprotenje. I da
veliina milosti koja je trebala izai na vidjelo bude jasnija, Bogu se
svidjelo izvriti otajstvo oprotenja ime se nite ljudski grijesi kada se
nitko nije mogao diiti svojim zaslugama.
2. Predragi! Oitovanje se toga neizrecivog milosra zbilo kada
je Herod imao kraljevsku vlast meu idovima. Zakonito je nasljed
stvo prestalo, a sveenika vlast bila unitena. Tuinac je prigrabio
zapovjednitvo. Tako je roenje pravoga Kralja potvrdio glas prorotva
to kaza: Iz Jude nee nestati prvak ni voa iz njegovih bokova dok ne
doe onaj na koga e se poloiti. O n je iekivanje naroda (Post
49,10). O d njih je neko preblaenome patrijarhu Abrahamu bilo
obeano beskrajno potomstvo koje se nije imalo roditi iz tjelesnoga
sjemena ve iz plodne vjere. U s p o r e e n o je mnotvu zvijezda da se od
oca svih naroda ljudi nadaju nebeskome potomstvu, a ne zemaljskome.
283

D a se, dakle, sazda obeano potomstvo, batinike pokree pojava

nove zvijezde zamjeene m e u zvijezdama. Tako nebo iskazuje uslugu
onome na koga se primijenilo njegovo svjedoanstvo. Mudrace
stanovnike dalekoga Istoka potie zvijezda koja je sjajnija od drugih.
Sjaj je svjetla bio dostojan udivljenja. Ljudi koji su upueni da ga motre
shvaaju veliinu znaenja. Bez sumnje je u njihovim srcima bilo na
djelu boansko n a d a h n u e . Stoga im nije ostalo skriveno otajstvo
neiskazanoga sjedinjenja. Tako duhu nije bilo tamno to se oima
ukazivalo neobino. Mudraci, napokon, s vjerom izvravaju svoju
dunost. Opskrbljuju se darovima da pokau kako su, dok se klanjaju
jednome, istodobno vjerovali troje: zlatom slave kraljevsku, smirnom
ljudsku, a tamjanom boansku osobu.
3. Mudraci, dakle, ulaze u glavni grad idovskoga kraljevstva i
trae da im se u njemu pokae djeak za koga su saznali da se rodio
vladati. Herod se uznemirio, boji se za ouvanje svoga ivota.
Prestraio se za vlast. Trai od sveenika i uitelja zakona to je Pismo
proreklo Pomazanikovu roenju. Saznaje to je bilo prorokovano.
Istina rasvjetljuje mudrace, nevjera osljepljuje uitelje. Tjelesni Izrael
ne shvaa to ita, ne vidi to pokazuje. Slui se stranicama ijim
govorima ne vjeruje.

djeaka. Opim je pokoljem unitio u onome cijelome gradu djecu koja

e prijei u vjenu slavu. Herod je smataro da e pogubiti i Pomazanika
ako ondje smakne svakoga maliana.
Meutim, onaj koji je prolijevanje svoje krvi za otkup svijeta
ostavio za drugo vrijeme, otiao je u Egipat kamo ga je odvela
roditeljska uslunost. Tako se vratio u drevnu kolijevku idovskoga
naroda. Mou je providnosti preuzeo vlast pravoga starijega Josipa.
Egipatske su due zbog oskudice na istini patile glad okrutniju od
ikakva gladovanja. To je otklonio kruh koji je doao s neba (Iv 6,51) i
hrana za um. Bez onoga se kraja ne bi pripremilo otajstvo jedinstvene
rtve u kojoj se najprije klanjem janjeta oblikovao spasonosni znak
kria i Gospodnji vazam.
5. Predragi! Poueni navedenim tajnama boanske milosti
proslavimo duhovnim veseljem dan svojih prvina i poetak poziva
narodima. Zahvaljujmo milosrdnome Bogu koji nas je kako kae
blaeni Apostol uinio dostojnima dionitva svetaca u svjetlu. Izveo
nas je iz vlasti tame i prenio u kraljevstvo Sina ljubavi svoje ( K o l 1,1213). Izaija je pak prorekao: Neznaboaki je narod koji je sjedio u tami
vidio veliko svjetlo. Svjetlost se javila onima koji su stanovali u predjelu
smrtne sjene (Iz 9,2). tima Izaija govori Gospodu: Zazivat e te
narodi koji te nisu poznavali. Puci e ti se utei koji te ne poznaju (Iz
55,5).

Gdje je, idove, tvoja slava? Gdje je plemenitost preuzeta od oca

Abrahama? E t o , stariji slui mlaemu (Post 25,23) i tuincima koji
ulaze u dio tvoje batine. Robuje itanjem onoga zavjeta koji
opsluuje u samome slovu. Neka u obitelj patrijarha ue punina
naroda i neka se blagoslova u Abrahamovu sjemenu kojega se odriu
tjelesni sinovi dokopaju djeca obeanja. Neka se u trojici mudraca
Zaetniku poklone svi narodi cijeloga svijeta. Neka se B o g ne spozna
samo u Judeji nego u itavome svijetu da svuda u Izraelu bude veliko
njegovo ime. Nevjera pokazuje daje dostojanstvo odabranoga naroda u
potomstvu nedostojno kao to ga vjera svima ini zajednikim.

Ovaj je dan David opjevao u Psalmima govorei: Svi e narodi

koje si nainio, Gospodine, doi i astiti tvoje ime (Ps 85,9). T a k o e r
ree: Gospodin je obznanio svoje spasenje. Pred liceje naroda objavio
svoju pravednost (Ps 97,2).

4. Mudraci su se poklonili Gospodinu i obavili svu pobonost. U

snu opomenuti nisu se vratili putem kojim su doli. V e su vjerovali u
Krista. Stoga je trebalo da ne idu stazama staroga ivota nego da se
suzdre od ostavljenih zabluda hodei novim putem. Tako e izbjei i
Herodovoj zamci. Herod je protiv Gospodina Isusa hinjenom slubom
usmjerio bezbono lukavstvo. A l i kako se nada u tu la rasplinula,
kraljev je gnjev planuo veim bijesom. Sjeajui se vremena koje su
naznaili mudraci, iskazao je ljutu okrutnost protiv svih betlehemskih

Znamo da se navedeno odonda ostvaruje odkada je zvijezda iz

daljine vlastitoga kraja pozvala i dovela tri mudraca da upoznaju i
poklone se Kralju neba i zemlje. Sluenje nas zvijezde potie na oblik
njezina posluha te koliko m o e m o sluimo milosti koja sve zove Kristu.
T k o u C r k v i ivi p o b o n o i isto i ezne za onim to je gore ( K o l 3,2),
a ne to je na zemlji, nekako nalikuje nebeskome svjetlu. I dok sam
uva sjaj svetoga ivota, mnogima poput zvijezde pokazuje put do
Gospodina.

284

Ovaj je dan Abraham vidio i radovao se (Iv 8,56). Spoznao je

sinove svoje vjere koji se blagosivlju u njegovu sjemenu, a to je Krist.
U vjeri je nazreo da e biti otac naroda (Gal 3,16). Abraham je
iskazao Bogu slavu i sigurno znao da je Bog sposoban uiniti to je
obeao.

285

Predragi! U tome nastojanju svi morate jedni drugima koristiti.

Tako ete kao sinovi svjetla blistati u Bojemu kraljevstvu kamo se
dolazi ispravnom vjerom i dobrim djelima. Po Kristu naemu
Gospodinu.
Inaica:
Onima koji ispravno gledaju zvijezda se ne prestaje dnevno
ukazivati. A k o je mogla objaviti Krista koji se skrivao u djetinjstvu
koliko vie moe istoga pokazati u slavi gdje kraljuje s Ocem i s Duhom
Svetim u vijeke vjekova. A m e n .
34.
Bogojavljenje, g. 444.
1. Predragi! Pravedno je i duhovno opsluivanje istinite pobonosti ako se u danima koji javno oglauju djela boanskoga milosra
veselimo itavim srcem i asno slavimo ine to su obavljeni za nae
spasenje. N a tu nas pobonost poziva sami zakon vremena koja se
vraaju. Taj nam je zakon nakon dana kada se s Ocem suvjeni Sin
Boji rodio od Djevice u kratkome razmaku donio bogojavljensku
sveanost koju je posvetilo Gospodnje objavljenje. Boanska je
providnost u taj blagdan poloila veliku zatitu nae vjere. D o k se
sveanim aenjem asti Spasiteljevo djetinjstvo kome se klanjamo u
njegovim poecima, samim se iskonskim dokazima dokazuje da se u
Gospodinu rodila ljudska narav.
Slijedee opravdava bezbone i grene ini svetima: ako se u
jednome te istom Gospodinu Isusu Kristu vjeruje u pravo boanstvo i u
pravo ovjetvo. Krist je po boanstvu prije svih vjekova u Bojemu
liku (Fil 2,6) jednak Ocu. Ljudstvom se u posljednje dane (1 Pt 1,20)
sjedinio u sluginu liku (Fil 2,7) s ovjekom. T u je, dakle, vjeru valjalo
ukrijepiti jer unaprijed uva od svih zabluda. Stoga se po velikoj
odanosti boanskoga promisla dogodilo da je narod to boravi u
dalekome predjelu istone zemlje dobio znak roenoga djeaka koji e
vladati u Izraelu. K o d mudraca se javio novi sjaj blistavije zvijezde.
Tako je ljepotom svoga bljeska ispunio due gledatelja da su pomislili
kako se nikako ne smije zanemariti to se nagovijestilo takvom
naznakom. Tome je udu kako je pouio dogaaj prethodila
Boja milost. Premda itavi Betlehem jo nije douo za Kristovo
roenje, to se ve objavilo narodima koji e povjerovati. to se jo nije
moglo kazati ljudskim govorom, nebo je navijestilo i uinilo da se
spozna.
286

2. O d boanskoga dostojanstva potjee dar to su pogani

upoznali Spasiteljevo roenje. Ipak su, unato tome, na razumijevanje
udesnoga znaka mudrace mogli potaknuti drevni nagovjetaji. M u d
raci su znali kako je neko bilo proreeno i raireno znamenitim
sjeanjem da e se iz Jakova pomoliti zvijezda i da e iz Izraela ustati
ovjek koji e gospodariti narodima (Br 24,17).
Trojicu je, dakle, mueva boanski ponukao sjaj neobine
zvijezde. Slijedili su gibanje svjetla to prethodno svjetlucae. Smatrali
su da e u kraljevskome gradu Jeruzalemu nai naznaenoga djeaka.
A l i su se u tome miljenju prevarili. Nauili su od idovskih
pismoznanaca i uitelja to je sveto Pismo proreklo Kristovu roenju.
Tako su, uvreni dvostrukim svjedoanstvom, arom vjerom traili
onoga koga je objavio zvjezdin bljesak i vlast prorotva.
K r o z sveenike je odgovore progovorilo boansko prorotvo.
Izreena je rije Duha kazala: I ti, Judin Betleheme, nisi najmanji
m e u Judinim kneevstvima jer e iz tebe izai voa koji e vladati
mojim izraelskim pukom (Mt 2,6). N a temelju toga bilo je veoma lako
i sasvim dosljedno da idovska gospoda vjeruju to su uli. A l i je jasno
da su Pismo kao i Herod shvaali tjelesno. Mislili su da je Kristovo
kraljevstvo jednako s ovozemnim moima. idovska se gospoda nadae
vremenitome voi. Herod se pak bojao zemaljskoga subatinika.
Suvinim se, Herode, strahom uznemiruje. Uzalud snuje gnjev
protiv djeaka koji ti je sumnjiv. Tvoja prijestolnica ne omeuje
Pomazanika niti uskoa tvoje vlasti stinjava Gospodara svijeta.
Posvuda vlada onaj za koga nee da vlada u Judeji. I sam bi sretnije
kraljevao kada bi se pokorio njegovoj vlasti. Zato ne ini iskrenim
sluenjem to obeaje podmuklom lanou? Kreni s mudracima i
poklonstvom ponizno poasti pravoga Kralja. A l i ti se vie povodi za
idovskom sljepoom. Ne nasljeduje vjeru pogana. Pokvareno srce
obraa okrutnim zasjedama. Ipak nee pogubiti onoga koga se boji
niti e nauditi onima koje ubija.
3. Predragi! Slijed je zvijezde vodilje mudrace doveo u
Betlehem. Evanelist pripovijeda: Nadasve su se razveselili ogrom
nom radou. Unili su u dom, nali djeaka s Marijom njegovom
majkom. Pali su na koljena i poklonili se djeaku. Otvorili su svoja
blaga i prinijeli mu darove: zlato, tamjan i smirnu (Mt 2,10-11).
287

Pred nama je divna vjera savrenoga znanja. U tome nije

pouavala svjetovna mudrost. To ja utvrdio D u h Sveti. Mudraci su
krenuli iz domovine. Isusa jo nisu vidjeli. Gledajui ga nisu nita
zamijetili to bi tako uredno poastili drei se redoslijeda prinesenih
darova. T u je jedino ona vrst zvijezde koja je potaknula tjelesni pogled.
M e u t i m , srca je mudraca pouila sjajnija zraka Istine. Otuda su, prije
nego poduzee napore puta, shvatili da je uz njih onaj nazoan kome se
zlatom iskazuje kraljevska ast, tamjanom boansko tovanje, a
smirnom priznaje smrtnost.
Sto se tie rasvijetljenja vjere moglo je mudracima biti dovoljno
koliko su povjerovali i shvatili. Nisu morali tjelesnim gledanjem traiti
to su najpunijim umnim motrenjem ugledali. A l i je mar domiljatije
slube iao dotle da vidi djeaka. Nama je svima koristilo to je nakon
Gospodnjega uskrsnua apostol Toma rukom pretraio ostatke rana na
Kristovu tijelu. Tako je naoj koristi dobro dolo to je pogled mudraca
potvrdio Kristovo djetinjstvo.
Mudraci su, dakle, vidjeli i poklonili se djeaku iz Judina plemena,
Davidova sjemena, roenu od ene, nastalu pod zakonom koji
Gospodin nije doao ukinuti nego ispuniti. Vidjee djeaka i poklonie
mu se. B i o je malen teinom, potreban tue pomoi, nesposoban za
govor. Niim se nije razlikovao od opega ljudskoga djetinjstva.
B i l a su vjerodostojna svjedoanstva koja su tvrdila da je u Kristu
velianstvo nevidljivoga boanstva. A l i se takoer moralo najsigurnije
utanaiti da je Rije postala tijelo (Iv 1,14) te da je ona vjena bit
Bojega Sina uzela pravu ljudsku narav. Tako ni budua udesa
neizrecivih djela ni patnje pretrpljenih muka nee zbog razliitosti zbilja
pomutiti tajnu vjere. Ljudi se uope ne mogu opravdati ako ne vjeruju
da je Gospodin Isus i pravi Bog i pravi ovjek.
4. Predragi! Toj se jedinstvenoj vjeri i diljem stoljea
propovjedanoj istini opire maniheistiko bezbotvo. Manihejci su da bi
pogubili due zaluenih od svetogrdnih i gatalakih lai otkali pogubnu
neistinu sramnoga uenja. Kroz te su ruevine bolesnih miljenja pali
sve do takvih ponora da su zamiljali Krista lanoga tijela koje ljudskim
oima i inima nije u sebi niti to vrsto niti to istinito pruilo. Samo je
oitovalo praznu sliku hinjenoga tijela. Manihejci smatraju kako je
toboe nedostojno vjerovati da je B o g , Sin Boji, uniao u ensku
utrobu te svoje velianstvo podvrgao takvoj sramoti da se rodio u
pravome tijelu ljudske biti. Naprotiv, cijeli taj pothvat nije prema BoguSinu Bojemu nepravda nego je to mo. Utjelovljenje se ne smije uzeti
za oneienje nego za slavno udostojenje.
288

Ovo vidljivo svjetlo ne blati nikakva neistoa po kojoj se razlijeva.

Nema sumnje da je sjaj sunanih zraka tjelesna narav, ali ni njega ne
prljaju nikakva neista ni zablaena mjesta. to je svojom kakvoom
moglo uprljati bit onoga vjenoga i beztjelesnoga Svjetla? Ta bit svojim
udruenjem poklonila je oienje onome stvorenju koje je stvorila na
svoju sliku (Post 1,27), ali nije preuzela neistou. Tako je iscijelila
rane slabosti da ne pretrpi nikakvu tetu na moi.
To su veliko i neizrecivo otajstvo boanske ljubavi najavila sva
svjedoanstva Svetih pisama. Meutim, ovi neprijatelji Istine kojima
govorimo odbili su zakon dat po Mojsiju (Iv 1,17) i boanski
nadahnuta proroka prorotva. ak su oskvrnuli same evaneoske i
apostolske stranice. Neto su oduzeli, neto dodali. Pod apostolskim
imenima i pod rijeima samoga Spasitelja za se su izmislili brojne
netone spise s kojima su uvrstili lai svoje zablude i u zavedene due
ulili smrtonosni otrov.
Manihejci su vidjeli da je sve protiv njih i da sve glasno protiv njih
govori. Vidjeli su da ludilo njihova svetogrdnoga bezbotva pobija ne
samo Novi ve i Stari zavjet. Ipak su ustrajali u estokim laima. Ne
prestadoe svojim varanjima uznemirivati Boju Crkvu. Bijednike koje
su uspjeli zaplesti sile da nijeu kako je Gospodin Isus Krist zaista
prigrlio ljudsku narav. Prisiljavaju ih odbaciti daje Krist uistinu raspet
za spas svijeta; da je iz njegova boka, ranjena kopljem, potekla krv
otkupljenja i voda krtenja; da je Gospodin ukopan i trei dan
uskrsnuo; da je na oigled uenika uzdignut nad sve nebeske visine
kako bi sjedio Ocu zdesna.
Manihejci otklanjaju svaku istinu iz Apostolskoga vjerovanja da
bezbone ne strai nikakva bojazan i da svete ne potie nikakvo ufanje.
Oni nijeu da e Krist suditi ive i mrtve. Ljude koje liie
mnogobrojnih otajstava manihejci ue da Krista tuju u suncu i
mjesecu. Pod imenom Duha Svetoga potivaju samoga Manija koji je
uitelj navedenih bezbotava.
5. Predragi! Neka dananja sveanost svima pomogne da se naa
srca osnae u vjeri i istini. Neka svjedoanstvo oitovanoga Spastiteljeva djetinjstva zatiti katoliko vjerovanje i osudi bezbotvo onih koji u
Kristu nijeu tijelo nae naravi. Sveti nas je apostol Ivan nesumnjivim
govorom unaprijed opomenuo u svezi s navedenim bezbotvom. Rekao
je: Svaki duh koji priznaje da je Krist Isus doao u tijelu, iz Boga je.
Svaki pak duh koji razdvaja Isusa, nije iz Boga ve je antikrist (1 Iv
4,2-3).
289

Sa spomenutim ljudima nijedan kranin ne smije imati nita

zajedniko. Neka s takvima ne odrava nikakvo drutvo i nikakvo
zajednitvo. Neka koristi opoj Crkvi to su, uz Gospodnje milosre,
otkriveni mnogi manihejci te se njihovim priznanjem nalo mnogo ljudi
koji su ivjeli u svetogrima. Neka manihejci nikoga ne obmane svojim
luenjem jela, neistom odjeom i blijedim licem. Nisu isti postovi koji
ne potjeu od razloga uzdrljivosti ve su vrst prijevare.
Manihejci su dosada tetili neopreznima i varali neuke. Nakon
ovoga niiji se pad nee ispriavati. Vie se ne smije drati priprostim
ve nadasve zlim i pokvarenim tko se odsele zatekne privren kobnoj
zabludi. Inae ne spreavamo crkvenu uredbu koja je boanski
ustanovljena ve potiemo elju da se s nama i za spomenute molite
Gospodinu. I mi plaem i tugom alimo nad ruevinama zavedenih
dua. Ostvarujemo primjer apostolske ljubavi da se sa slabima bude
slab i sa zaplakanima plae (2 K o r 11,29; R i m 12,15).
Nadamo se da e mnoge suze i zakonita zadovoljtina palih
umilostiviti Boje milosre. D o k se ivi u ovome tijelu, ne smijemo
oajavati nad popravkom nijednoga ovjeka. U z Gospodnju p o m o
treba eznuti za svaijim popravkom. Gospodin die pale, razrijeuje
svezane i prosvjetljuje slijepe (Ps 145,7-8). Neka mu je ast i slava s
Ocem i Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

35.
Bogojavljenje, 445.
1. Predragi! Dananju sveanost kako znate rasvjetljuje
objava naega Gospodina i Spasitelja. Ovo je dan kada je predvodnica
zvijezda tri mudraca dovela da upoznaju Sina Bojega i da mu se
poklone. S pravom se dostoji godinjim aenjem slaviti taj dogaaj.
D o k se bez prekida pripovijeda evaneoska povijest, po znaajnome
udu uvijek u due onih koji to shvaaju ulazi spasonosno otajstvo.
Prethodili su mnogi dokazi koji su oitim naznakama pokazali
tjelesno Gospodnje roenje. Tako je blaena Djevica Marija ula i
povjerovala da e zanijeti Duhom Svetim i roditi Sina Bojega. Isto
tako na Marijin je pozdrav u Elizabetinoj utrobi jo neroeni Ivan
potaknut prorokim ushienjem. U majinu je krilu, u neku ruku, ve
uskliknuo: Evo Bojega Jaganjca; evo onoga koji oduzima grijehe
svijeta (Iv 1,29). Pastire je okruio bljesak nebeske vojske kada im
290

je aneo navijestio Gospodnje roenje da ne sumnjaju u velianstvo

djeaka kojega e vidjeti u jaslama i da ne misle kako se jedino rodio u
ljudskoj naravi kome slui susret vinje vojske.
Navedeno i tome slino u onome je asu, ini se, koristilo malome
broju osoba koje su pripadale srodstvu Djevice Marije ili obitelji
svetoga Josipa. Drukije je s onim znamenom koji je mudrace to su bili
daleko uinkovito potaknuo i ustrajno privlaio Gospodinu Isusu.
Nema sumnje da to bijae znak otajstva one milosti i poetka onoga
poziva kojim se evanelje Kristu imalo navijetati ne samo u Judeji
ve u cijelome svijetu. Zvijezda koja je zasjala pogledu mudraca, ali nije
sjala izraelskim oima, oznaivae prosvijetljenje naroda i zasljepljenje
idova.
2. Predragi! K a k o se oito vidi ostaje oblik otajstvenih ina. to
je zapoelo u slici, ostvaruje se u istini. Zvijezda s neba sja po milosti.
Trojica mudraca, pozvana bljeskom evaneoskoga sjaja, danas se u
svim narodima dolaze pokloniti moi najviega Kralja. I Herod drhti u
avlu. Uzdie to mu se u onima koji prelaze Kristu oduzima njegovo
bezbono kraljevstvo. Herod ubija maliane, ali mu se ini da ubija
Krista. To bez prestanka smilja dok prvinama preporoenih kua oteti
Duha Svetoga i ugasiti stanovito djetinjstvo njene vjere.
idovi pak koji su htjeli biti izvan Kristova kraljevstva jo su na
neki nain pod Herodovom vlasti. N a d njima gospodari Spasiteljev
neprijatelj. idovi slue tuinskoj vlasti kao da ne znaju kako je Jakov
prorekao govorei: Nee nestati prvaka iz Jude i voe od njegova boka
dok ne doe na koga se to stavilo. O n je iekivanje naroda (Post
49,10). idovi jo uvijek ne shvaaju to ne mogu nijekati. Pameu ne
poimlju to znaju iz svetopisamskoga izvjetaja. Istina je ludim
uiteljima sablazan. Slijepima postaje tama to je svjetlo. Upitani
odgovaraju da se Pomazanik ima roditi u Betlehemu. Ipak ne slijede
svoje znanje kojim druge pouavaju. idovi su izgubili: kraljevski niz,
rtveno pomirenje, mjesto za vapaje, sveeniki redoslijed. Premda
imaju iskustvo da je za njih sve zatvoreno i d o k o n a n o , ne vide da je sve
to preneseno na Krista. Prema tome, ono to su Gospodnjim
poklonstvom postigla ona tri mudraca kao predstavnici svih naroda, u
njihovim se pucima postie po vjeri koja opravdava bezbone cijeloga
svijeta. Posinjeni dobivaju Boju batinu koja je pripravljena prije
vjekova, ali je gube oni za koje se mislilo da su zakonita djeca.
291

Izraele, opameti se; opameti se, ostavi nevjeru! Vrati se svome

Otkupitelju! Ne boj se veliine svoga zloina! Krist ne poziva pravedne
nego grenike. Z a te je molio kada je bio raspet. Krist te, usprkos
bezbonosti, ne odbacuje. D o k i n i okrutnu presudu svojih okrutnih
otaca. Ne dopusti da te sapinje njihovo prokletstvo. O n i su uzvikivali
Kristu: Krv njegova na nas i na nau djecu (Mt 27,25). N a te su
prenijeli zloin svoga zlodjela. Vratite se Milosrdnome i okoristite
Opravdateljevom blagou. Bijes se vaega bezakonja okrenuo u vrelo
spasenja. ivi koga ste htjeli unititi. Ispovjedite zanijekanoga,
poklonite se prodatome da vam koristi dobrota onoga kome vaa zloba
nije mogla nauditi.
3. Predragi! S obzirom na istinsku ljubav, na osnovu Gospodnje
pouke, dugujemo je i svojim neprijateljima (Mt 5,44). Stoga moramo
eljeti i nastojati da se idovski narod koji je otpao od otake
plemenitosti iznova ucijepi ( R i m 11,23) u grane svoga stabla. T a nas
dobrohotnost uvelike preporuuje Bogu. idovski grijeh ustupa mjesto
milosru da njih naa vjera pozove enji da prigrle spasenje. Dolikuje
da ivot pobonih ne koristi samo njima nego i drugima. N a taj se nain
primjerima postie to se kod drugih ne moe poluiti rijeima.
Predragi! Motrei neiskazivo obilje boanskih dobara prema sebi,
budimo sudionici Boje milosti to djeluje u nama. Nebesko kraljevstvo
ne pada u dio pospanima niti se mlitavima od dokolice i lijenosti prua
vjeno blaenstvo. Apostol kae: A k o zajedno trpimo, skupno emo
se i proslaviti ( R i m 8,17). Stoga moramo ii putem za koji je sami
Gospodin svjedoio da je on to. K a k o nam nisu pomogle nikakve
zasluge od djela, Gospodin se za nas pobrinuo otajstvom i primjerom.
Pozvane je na posinovljenje otajstvom uzdigao do spasenja, a
primjerom uputio na trud. Taj pak trud, predragi, odanim sinovima i
dobrim slugama nije opor ni teak nego sladak i lagan. Gospodin ree:
Doite k meni svi koji se trudite i koji ste optereeni. Ja u vas
okrijepiti. Uzmite moj jaram na se i uite se od mene jer sam blag i
ponizan u srcu i nai ete spokoj svojim duama. Moj je jaram blag i moj
teret lak (Mt 11,28-30).
Predragi! Poniznima nije nita kruto kao ni blagima oporo. Svi se
nalozi lako ostvaruju kada milost prethodi p o m o u , a poslunost
umeka nareenje. Svaki dan u naim uima odzvanjaju Boje rijei.
Svaki je ovjek prisiljen znati to se svia boanskoj pravednosti.
Strpljivou se i dobrotom Suca odgaa sud na kojemu e svatko primiti
kako je inio bilo dobro ili zlo. Nevjernika srca sebi obeavaju
292

nekanjenost za bezakonje. D r e da kakvoa ljudskih ina ne spada na

strogo ispitivanje boanske providnosti. K a o da zla djela nisu najee
kanjena najoitijim mukama?! Zar se esto ne istie straenje
nebeskim prijetnjama? Time se, dakako, potie vjera i prekorava
nevjera.
4. U n a t o svemu, Boja dobrota ostaje na svima i nikome ne
ustee svoje milosre. Bog svima bez razlike daje mnoga dobra. I one
koje bi s pravom udario kaznama, Bog radije poziva dobroinstvima.
Ipak se ne moe kazati da nema nikakve kazne gdje nema nikakva
obraenja. Ve je sam sebi kazna tvrdi i nezahvalni duh koji u svojoj
savjesti trpi sve to se odgaa Bojom dobrotom.
Neka se, dakle, grenici ne naslauju grijesima da ih konac ovoga
ivota ne zatee u njihovim djelima. U podzemlju nema nikakva
popravka. Ne postoji lijek zadovoljtine gdje vie nema voljnoga ina.
Kae prorok David: U smrti te se nitko ne sjea. Tko e ti se
ispovijediti u podzemlju (Ps 6,6).
Neka bjee tetne p o u d e , neprijateljska veselja i elje koje e
odmah propasti. Koji je plod ili koja je korist trajno eljeti to se mora
ostaviti iako se ne naputa? Prenesimo ljubav prema raspadljivome na
neraspadljivo. Neka se duh koji je pozvan na uzvieno raduje
nebeskome. Uite u Boji grad. U njemu nam se obeaje boravak.
Pridruite se patrijarsima, prorocima, apostolima i muenicima. S
razloga kojim se oni raduju, i vi se veselite. eznite za njihovim
dobrima. Dobrim tekmienjem molite njihov zagovor. S kojima
budemo u zajednitvu ljubavi, s njima emo imati zajedniko
dostojanstvo.
Predragi! D o k nam se, dakle, poklanja vrijeme da opsluujemo
Gospodnje zapovijedi, slavite Boga u svome tijelu i svijetlite kao
svjetlila u ovome svijetu (1 K o r 6,20). Neka uvijek gore svjetiljke
(Fil 2,15) vaih umova i neka se nita mrana ne zadri u vaim srcima.
Kae Apostol: Neko ste bili tama. Sada ste svjetlo u Gospodinu (Ef
5,8). Neka se ispuni u vama to je prethodilo u slici triju mudraca. I
neka vaa svjetlost tako svijetli pred ljudima da motre vaa dobra djela
te slave vaega Oca koji je na nebesima (Mt 5,16). V e l i k i je grijeh kada
se meu narodima proklinje ime Gospodnje (Rim 2,24), a nadasve je
velika zasluga pobonosti kada ga blagosivamo s njegovim svetima.
Neka mu je slava u vijeke vjekova. A m e n .
293

36.
Bogojavljenje, 451.
1. Predragi! Duni smo svetom au proslaviti dan kada se
Spasitelj svijeta Krist prvi put objavio poganima. U naim se srcima
danas moraju zametnuti radosti koje su se nalazile u grudima trojice
mudraca kada su se potaknuti znakom i voenjem nove zvijezde
poklonili ugledanome Kralju neba i zemlje. Prethodno su u nj vjerovali
kao u Obeanoga. Onaj dan nije tako minuo daje ieznula snaga djela
to se onda oitovala te do nas ne bi nita doprlo nego glas samome
dogaaju. Glas bi prethodila vjera i slavila uspomena. Zapravo se Boji
dar umnoio. I naa vremena svaki dan doivljuju to su posjedovali oni
poeci.
Pripovijedanje evaneoskoga itanja izvjetava onim danima
kada su tri mua koje nije pouila proroka propovijed niti uputilo
svjedoenje zakona iz najudaljenijega dijela Istoka doli upoznati
Boga. A l i zapaamo da se to isto oitije i obilatije sada zbiva
prosvijetljenjem svih pozvanih. Ispunja se Izaijino prorotvo gdje se
kae: Gospodin je obznanio pred licem svih naroda svoju svetu ruku.
Vidjet e svi zemaljski puci spasenje koje dolazi od naega Gospodina
(Iz 52,10). Opet Izaija veli: Oni e vidjeti kojima se nije javilo
njemu. Shvatit e ljudi koji nisu uli (Iz 15,21). Vidimo da se ljudi,
odani svjetovnoj mudrosti i udaljeni od ispovijedanja Isusa Krista,
izvlae iz dubine svoje zablude te pozivaju spoznaji pravoga svjetla.
T o , bez sumnje, ostvaruje sjaj boanske milosti. Sve to se od novoga
svjetla pokazuje u tamnim srcima, svjetli od zraka iste zvijezde. D u e
koje dotie svojim sjajem i potie svojom udesnou, zvijezda prethodi
i vodi da se poklone Gospodinu.
A k o pomnim razmiljanjem elimo zamijetiti kako one tri vrste
darova prinose svi koji korakom vjere dolaze Kristu, zar se isti prinos
ne slavi u srcima onih koji ispravno vjeruju? Iz riznice svoje due zlato
iznosi tko Krista prizna za svemirskoga Kralja. Prikazuje smirnu tko
vjeruje da je Boji Jedinoroenac sa sobom sjedinio pravu ljudsku
narav. Krista asti stanovitim tamjanom koji ispovijeda da Krist nije
u niemu nejednak s Oevim velianstvom.
2. Predragi! Kada marljivo razgledamo navedene usporedbe,
ustanovljujemo da nije nedostajala ni Herodova osoba. Sami je avao
u drevno doba bio njezin potajni poticatelj. Sada joj je neumorni
nasljedovatelj. avla razapinje poziv svih naroda i mui svakodnevno
unitenje njegove moi. a v a o je alostan to ga se svuda naputa dok
294

se istinitome Kralju ljudi klanjaju na svim mjestima. a v a o sprema

prijevare, hini slaganja, posie za ubojstvima. D a se poslui ostacima
ljudi koje jo vara, u Zidovima gori zaviu, u krivovjercima himbom
stavlja zamku, u poganima se uspaljuje okrutnou. a v a o vidi da je
mo vjenoga Kralja nenadvisiva. Unitila je snagu same smrti. Zato je
avao svu umjetnost tete uperio protiv vjernika koji slue pravome
Kralju. Jedne ini tvrdima radi nadute spoznaje Zakona. Druge
izopauje laima krive vjere. Tree potie na goropadnost koja
proganja.
Meutim, bijes toga Heroda pobjeuje i unitava onaj koji je i
malene okrunio muenikom slavom. D o te je mjere u svoje vjernike
usadio nesavladivu ljubav te se usuuju zboriti Apostolovim rijeima:
Tko e nas rastaviti od Kristove ljubavi? Nemir? Tjeskoba? Progon
stvo? Glad? Golotinja? Pogibelj? Ma? Pie: cijeli se dan zbog tebe
mrtvimo. D r e nas za ovce koje se kolju. A l i u svemu tome
pobjeujemo radi onoga koji nas je ljubio ( R i m 8,35-37).
3. Predragi! Drimo kako istaknuta jakost nije bila nuna samo
za vremena kada su svjetovni kraljevi i sve zemaljske vlasti okrutnim
bezbotvom kiptjele protiv Bojega naroda. Tada su protivnici mislili
da na njihovu najveu slavu pripada ako sa zemlje uklone kransko
ime. Nisu znali da Boju Crkvu uveava bijes njihove okrutnosti. U
muenjima i smrti blanih muenika krani su toboe brojem
smanjivani, ali su se umnaali primjerom. Toliko je, napokon,
progoniteljski progon pridonio naoj vjeri da carsku vlast nita vie ne
resi nego to su svjetovni gospodari Kristovi lanovi. O n i se ne die
toliko to su se rodili s vlau koliko se vesele to su se u krtenju
preporodili.
Ipak se oluja ranijih vihora stiala. Odavno su prestale bitke.
Stjeemo dojam da se nasmijeio stanoviti mir. Stoga se budno moramo
uvati pogibelji koje niu iz dokolice toga mira. Protivnik je bio bez
uspjeha u otvorenim progonstvima. Zato bjesni u skritome nainu
nanoenja tete. K a n i padom pohote oboriti one koje nije sruio
napadom patnje. a v a o je vidio da mu se opire vjera prvaka. Uinio je
da se neodvojivo Trojstvo jednoga boanstva ne tuje mlitavije u
palaama nego u crkvama. Zali to se zabranilo prolijevati kransku
krv. a v a o napada udoree ljudi iju smrt ne moe ispovijedati. Strah
od izgona mijenja u poar krtosti. Ljude koje nije skrio gubicima kvari
pohlepom. Zloa, proeta dugim trajanjem, nije odloila mrnju
vlastitoga nevaljalstva. Izmijenila je ud da zavodljivije pokvari vjerni295

ke pameti. a v a o one raspaljuje p o u d a m a koje ne moe muiti

mukama. Sije nesloge, potpaljuje srdbu, potie jezike. D a se opreznija
srca ne udalje od nedozvoljenih varka, namee moi za izvrenje
zlodjela. avlu je ovo plod itave obmane: da mu se slui najrazliitijim
zloinima kada ga se ne tuje rtvovanjem blaga i kadom tamjana.
4. Predragi! Na mir posjeduje vlastite opasnosti. O n i su uzalud
sigurni za vjersku slobodu koji se ne odupiru pogubnim eljama.
Ljudsko se srce pokazuje kakvoom djela. Vrst ina otkriva oblike
duha. Ima ljudi, kae Apostol, koji govore da poznaju Boga, ali ga
nijeu djelima (Tit 1,16). U krivicu se nijekanja zapada kada dobro to
se uje u zvuku rijei ne postoji u savjesti. Slabost ljudskoga ustrojstva
lako pada u opaine. Budui da nema nijednoga grijeha bez uitka,
ovjek brzo pristaje na zavodljivu poudu. Meutim, od putenih se elja
valja vratiti duhovnoj zatiti. Neka se duh koji pozna svoga Gospodina
udalji od savjeta neprijatelja koji svjetuje na zlo. Neka mu koristi Boja
strpljivost. Neka se tvrdokornost u zlu ne hrani time to se kazna
odgaa. Grenik neka ne bude siguran da se nee kazniti. Propusti li
vrijeme pokore, nee imati mogunosti za oprotenje. Prorok kae: U
smrti te se nitko ne spominje. Tko e te priznati u podzemlju (Ps 6,6)?
T k o misli da mu je nadoknada popravka teka, nek se utekne blagosti
Boga koji p o m a e . Neka ite da onaj raskine okove zle navike koji
podie sve koji se srue i uspravlja sve satrte (Ps 144,14). Molitva
priznavaoca nee biti prazna. Milosrdni e Bog izvriti volju onih koji
ga se boje (Ps 144,19). Dat e to se moli jer je dao radi ega e se
moliti. Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji dolazi i vlada s Ocem i
Sinom i Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

37.
Bogojavljenje, 452.
1. Predragi! Spominjanje djela koja je uinio Spasitelj ljudskoga
roda donosi nam veliku korist ako prihvatimo nasljedovati to
povjerovano astimo. U dijeljenju Kristovih otajstava nalaze se milosne
moi i poticaji nauka da djelima slijedimo primjer onoga koga duhom
vjere priznajemo. ak nas i sami poeci to ih je Boji Sin raanjem
prigrlio po Majci Djevici ue napretku u pobonosti. Ispravnim se
srcima istodobno u jednoj te istoj osobi otkriva ljudska poniznost i
boansko velianstvo. Onaj kome kao djetetu svjedoi zipka, nebo ga i
nebesko naznauju svojim Stvoriteljem. Djeak malena tijela Gospodar
296

je i ravnatelj svijeta. Onaj prebiva u Djeviinu naruju koga ne omeuje

nikakva granica. A l i tu se nalazi ozdravljenje naih rana i uzdignue
naega pada. D a se u jednome nije sjedinila takva razliitost, ne bi se s
Bogom mogla izmiriti ljudska narav.
2. Nama su nai lijekovi propisali ivotni zakon. udoredni je
ogled odonuda dat otkuda je mrtvima dolo iscjeljenje. S punim emo
pravom istaknuti to slijedi. Sjaj je nove zvijezde doveo trojicu mudraca
da se poklone Isusu. O n i nisu vidjeli kako Isus nareuje zlodusima,
oivljuje mrtve, vraa slijepima vid, hromima hod, nijemima govor.
Nisu Isusa motrili pri izvrenju neke boanske moi. Vidjeli su utljiva i
mirna djeaka, podlona Majinoj skrbi. U njemu se nije zamjeivao
nikakav biljeg vlasti nego se prualo veliko udo poniznosti.
Sami je, dakle, oblik svetoga djetinjstva s kojim se sjedinio Bog,
Sin Boji, oima pruao propovijed koja mora prodrijeti u ui. Isus jo
nije izgovarao zvuk rijei, ali je ve pouavao uincima gledanja. Sva se
Spasiteljeva pobjeda koja je svladala avla i svijet zapoela i dovrila u
poniznosti. Krist je dane koje imae na raspolaganju otpoeo pod
progonstvom i u progonstvu dovrio. N i djetetu nije nedostajalo
podnoenje muke ni djetinja blagost onome koji e trpjeti. Boji je
Jedinoroenac snienjem svoga velianstva prihvatio da se rodi kao
ovjek i da ga ljudi mogu pogubiti.
3. Svemogui je Bog odlinom poniznou nau u cijelosti lou
parnicu preokrenuo u dobru. Unitio je smrt i zaetnika smrti jer nije
nita odbio to su nanosili progonitelji ve u posluhu prema Ocu
najblaom blagou podnio okrutnost razbjenjelih. K o l i k o , dakle, mi
moramo biti ponizni! K o l i k o nam treba biti strpljivima! A k o zapadnemo u kakvu tekou, uvijek je zasluujemo svojom krivicom. Tko e
se pohvaliti da ima isto srce ili da je nevin od grijeha (Izr 20,9)? I sveti
Ivan kae: A k o reknemo da nemamo grijeha, sami sebe varamo i
istina nije u nama (1 Iv 1,8). Tko je tako nedirnut grijehom da u njemu
pravednost nema to pokuditi ili milosre to oprostiti?
Predragi! Nauk se kranske mudrosti ne nalazi u obilju rijei,
umnu raspravljanju, pohlepi za au i slavi ve u dragovoljnoj
poniznosti. Nju je Gospodin Isus Krist od Majina krila do muke na
kriu uzeo za svu snagu i nju nauavao. Evanelist izvjeuje kako su se
Kristovi uenici m e u s o b n o prepirali tko je m e u njima vei u
nebeskome kraljevstvu. Tada je Isus dozvao maliana i stavio ga
297

m e u njih te rekao: zaista vam kaem da neete ui u nebesko

kraljevstvo ako se ne obratite i ne postanete kao maliani. Tko se god,
dakle, ponizi kao ovaj djeak, bit e vei u nebeskome kraljevstvu (Mt
18,1-4).
Krist ljubi djetinjstvo. Njega je najprije prigrlio duom i tijelom.
Krist ljubi djetinjstvo jer je ono uiteljica poniznosti, pravilo nevinosti,
ogled blagosti. Krist ljubi djetinjstvo. N a nj upravlja udoree odraslih i
svodi staru dob. N a svoj primjer poziva one koje uzdie do vjenoga
kraljevstva.
4. D a potpuno smognemo shvatiti kako se m o e m o dokopati
tako udesna obraenja i kojom se promjenom vratiti djeakome
razredu, neka nas poui sveti Pavao koji kae: Ne budite osjeajima
maliani ve zlobom budite maleni (1 K o r 14,20). Ne moramo se,
dakle, vratiti djejim igrarijama niti nesavrenim poecima. O d
djetinjstva treba uzeti to prilii i ozbiljnim godinama. To je: brzi
nestanak uzrujanosti, puni zaborav uvrede, nikakva pohlepa za
ugledom, ljubav prema drutvenome zajednitvu, prirodna jednakost.
Veliko je dobro kada se nikome ne kodi niti ezne za zlim. Razboritost
je ovoga svijeta nanositi i obnavljati nepravdu. Djetinjstvo je kranske
velikodunosti u tome ako nikome ne vraamo zlo za zlo.
Predragi! Otajstvo vas dananje svetkovine poziva na spomenutu
slinost s malianima. Taj vam oblik poniznosti nadahnjuje Spasitelj
kome su se kao djeaku poklonili mudraci. D a bi pokazao koju je slavu
spremio svojim nasljedovateljima, Krist je muenitvom okrunio one
to su se rodili u vrijeme njegova roenja. Tako su oni koji se
zajednitvom dobi rodie u Betlehemu gdje se Krist rodio postali
sudionici muke.
Zakljuimo: treba ljubiti poniznost. Vjernici moraju izbjegavati
svaku uznositost. Neka svatko drugoga stavlja preda se. I da nitko nije
traio svoje ve ono to pripada drugome (1 K o r 10,24). Kada u svima
bude obilat osjeaj dobrostivosti, u nikome nee postojati otrov zavisti.
Ponizit e se koji se uzvisuje i uzvisit tko se ponizuje (Lk 14,11). Po
Kristu Gospodinu naemu. A m e n .
38.
Bogojavljenje, 453.
1. Predragi! Razlog i smisao dananje sveanosti esto vam je
razotkrilo evaneosko pripovjedanje i bogosluna navika. Stoga nije
nuno sada razglabati to se zbilo prigodom ljudskih poetaka naega
298

Spasitelja. Nije potrebito govoriti sjaju nove zvijezde, mudracima i

njihovim darovima, Herodovu gnjevu i smaknuu djece. I sami znate
da je u zvijezdinu sjaju prethodila Boja milost, u trojici mudraca poziv
pogana, u bezbonome kralju poganska okrutnost i u pogibiji djece
ogled svih muenika.
A l i kako se na najsvetiji dan na vae oekivanje mora odgovoriti
slubom sveenike propovijedi, trudimo se uz p o m o Bojega Duha
koliko m o e m o putovima razumijevanja dotle doi da spoznamo kako
tajna dananjega dana pripada vremenima svih vjernika. Neka se na
nikakav nain ne smatra neobinim to se po rasporedu promisli tuje
to je drevno.
2. Nijedna, dakle, kranska dua ne smije nita nedostojno
misliti velianstvu Bojega Sina. Poto se prijeu zameci poetne
vjere svatko je duan kroiti prema uzvienijem. Ipak se slabost ljudske
pameti mora straiti u svezi sa samim zajednitvom nae naravi ako
prihvaa daje Krist pravi ovjek. Teko se preko poetaka ili tjelesnoga
rasta penjemo do spoznaje jednoga Kristova boanstva s Ocem. A l i
gdje je m e u tamne misli zasjala zraka vinjega svjetla, bljesak istine
odbija vjerska kanjenja to oklijevaju. Slobodno srce, odlueno od
vidljivoga, neka kao zvijezdu-vodilju slijedi svjetlo razuma. Apostol
kae: Gospodin Isus Krist u slavi je Boga Oca (Fil 2,11). Onome
kome se srce klanjalo kada je ponizno leao u kolijevci, vjerom mu se
klanja dok vlada s Ocem.
Predragi! To oitovanje kod oklijevalaca rastjeruje magle. Omogu
uje spoznati Bojega Sina. Boji je Sin i Sin ovjeji. Stoga se tu ne
javlja nikakva zapreka. Upravo to obiljeuje veliinu dananjega
blagdana. Pravo je Spasiteljevo djetinjstvo oitovanje boanstva ako se
tjelesno razmatranje s ljudskoga prenese na boansko. One koje titi
doivljaj slabosti uzdiu znaci moi. Naoj je naravi i kobi bila potrebita
p o m o ove vrste: ljudski rod nije mogla obnoviti poniznost bez
velianstva ni velianstvo bez poniznosti.
3. Ve u napredovanjima pojedinih vjernika sjaji opsluivanje
boanskih zapovijedi. Ispunja se rije: Neka vae svjetlo tako svijetli
kod ljudi da vide vaa dobra djela i slave vaega Oca koji je na
nebesima (Mt 5,16). Svatko smatra daje boanstvo prisutno gdje vidi
da se ukazuje prava sila. Snage, dakako, bez Boga nema. Vlastitost se
boanstva ne postie osim ako ivimo Duhom svoga Stvoritelja.
299

Gospodin je kazao svojim uenicima: Bez mene ne moete nita

initi (Iv 15,5). Stoga nema sumnje da ovjek koji ini dobro od Boga
dobiva i uinak djela i poetak volje. Zato Apostol kao najrjeitiji
poticatelj vjernika kae: Svoje spasenje ostvaruj te sa strahom i
trepetom. Bog po dobroj volji u vama obistinjuje i htijenje i izvrenje
(Fil 2,12-13).
Ovo je za svete razlog to se boje i strae: da uzneseni samim
pobonim djelima ne ostanu bez milosne potpore te se zadre u slabosti
naravi. Tko pak eli iskusiti da li u njemu boravi Bog kojemu se kae
da je divan u svojim svetima (Ps 67,36) neka iskrenim ispitom srca
razmotri svoju nutrinu i neka tono istrai kojom se poniznou bori s
oholou, kojom dobrohotnou obuzdava zavist, koliko ga ne
zadovoljavaju laskavi jezici i l i koliko se raduje tuim dobrima. D a l i za
zlo ne ezne uzvratiti zlim? D a l i radije zaboravlja nanesene nepravde
nego naputa sliku i priliku (Post 1,27) svoga Stvoritelja? Stvoritelj
opim dobrima sve nuka da ga upoznaju. Dadi na pravedne i
nepravedne. Svoje sunce pomalja nad dobrima i zlima (Mt 5,45).
4. D a se gledanje briljiva razluivanja ne zamara mnogim, neka
svatko u tajnama svoje pameti ispita ljubav koja je majka svih vrlina.
Recimo da e pronai onu ljubav prema Bogu i blinjemu koja trai
itavo budno srce. Pretpostavimo kako eli da se i njegovim
neprijateljima dade to i za se udi da mu se udijeli. T k o je takav, neka
ne dvoji da mu je Bog ravnatelj i njegov stanovnik. Dotini Boga tim
velianstvenije prima koliko se vie slavi u Gospodinu (1 K o r 1,31).
One za koje se kae da je u njima Boje kraljevstvo ( L k 17,21) vodi
D u h onoga ija vlast nad njima vlada.
Predragi! Znajui daje Bog ljubav (1 Iv 4,16) i da Bog sve ini u
svima (1 K o r 12,6), nasljedujmo Ljubav. Neka se srca svih vjernika
sastanu u jednome osjeaju iste ljubavi. Neka nas ne zaokuplja
prolazno i isprazno. Treba da otajstvo dananje svetkovine u nama
bude trajno. Ono e se bez konca slaviti ako se u svim naim inima
objavljuje Gospodin Isus Krist koji ivi i kraljuje s Ocem i Duhom
Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

300

K O R I Z M E N E PROPOVIJEDI
39.
9. II. 441.
1. Negda su Filistejci tekim tlaenjem radi uvreda njihovih
grijeha pritiskivali idovski narod i sva izraelska plemena. D a pak
idovi uzmognu nadjaati svoje neprijatelje, sebi su nametnuli post i
tako obnovili veli sveta povijest (usp. 1 K r 7,6-11) duevne i
tjelesne sile. idovi su shvatili da su zbog nehaja prema Bojim
zapovijedima i radi pokvarena udorea zasluili spomenuto okrutno i
bijedno suanjstvo. Razumjeli su da se uzalud bore orujem ako
prethodno ne navijeste rat manama. Stali su se, dakle, uzdravati od
jela i pia. N a se su primijenili odredbu stroge kazne. D a svladaju svoje
d u m a n e , u sebi su najprije pobijedili zavodljivu prodrljivost. N a taj se
nain odigralo slijedee: estoki su protivnici i okrutni gospodari
ustuknuli pred gladnima koje su sebi podloili kada su bili siti.
Predragi! I mi ivimo sred mnogih suprotivtina i bitaka. A k o na
slian nain elimo nadmaiti vlastite neprijatelje, primijenimo isti
postupak. Na je poloaj posve jednak sa idovskim iako su idove
napadali tjelesni neprijatelji dok na nas juriaju duhovni dumani.
Duhovne neprijatelje pobjeujemo popravkom udorea. To nam pak
poklanja Boja milost. Tako e takoer propasti mo naih tjelesnih
dumana. Oslabit e ih na popravak. Dumani nisu svojom zaslugom
nad nama postali okrutni ve po naim grijesima.
301

2. Predragi! K a k o bismo, dakle, uzmogli nadmaiti svoje

neprijatelje, boansku p o m o itimo opsluivanjem nebeskih zapovi
jedi. Znamo da drukije ne pobjeujemo svoje protivnike osim da
svladamo i sebe. U nama su mnogi sukobi. Jedno udi tijelo protiv
duha, a drugo udpduh nasuprot tijela (Gal 5,17). A k o u toj neslozi
budu monije tjelesne poude, duh e sramotno izgubiti vlastito
dostojanstvo. Bit e pogibeljno to e sluiti kome dolikuje zapovije
dati.
Pretpostavimo ovo: razum se podlae svome ravnatelju; uiva u
vinjim darovima; pogazio je poticaje zemaljske pohote; nije dopustio
da grijeh vlada u njegovu tijelu. U m u tome sluaju zadrava
najprirodnije prvenstvo. Nikakva prijevara zlih duhova (Ef 6,12)
nee uzdrmati njegove bedeme. ovjek stjee pravi mir i pravu slobodu
kada dua upravlja tijelom i kada duhom kao predstojnik ravna B o g .
Predragi! Ova se priprava spasonosno poduzima u svako doba da
se neprestanim nastojanjem nadjaaju prebudni neprijatelji. Ipak se
sada briljivije prihvaa i marljivije nalae jer i ti veoma pronicljivi
protivnici sada otroumnijim lukavstvom stoje u zasjedi. Znaju da
obavljamo najsvetije korizmene dane ijim se opsluivanjem ispataju
sve minule lijenosti i peru sve nemarnosti. Zato svu snagu svoje zloe
usmjeruju na to kako bi se vjernici koji kane slaviti sveti Gospodnji
vazam u neemu zatekli nedostojnima. Uvreda bi se poinila gdje se
imala uspstaviti zadovoljtina.
3. Predragi! Pristupamo korizmenome poetku. To je paljivije
pokoravnje Gospodinu. Pripremimo due na napasnike bojeve.
Razumijmo da e nas neprijatelji tim goropadnije napasti to se pomnije
budemo brinuli za svoje spasenje. A l i je moniji onaj koji je u nama
(1 Iv 4,4) nego onaj koji je protiv nas. Po onome smo krepki u iju se
silu uzdamo. Gospodin je stoga dopustio da ga napasnik napastuje da
nas svojim primjerom poui kako nas brani svojom pomoi.
Predragi! uli ste daje Gospodin protivnika pobijedio navodima iz
Zakona, a ne snagom moi. ovjek je vie poaen i neprijatelj vie
kanjen time to je Krist neprijatelja ljudskoga roda svladao ne toliko
kao B o g ve kao ovjek. Krist se, dakle, u svoje vrijeme borio da se i mi
sada borimo. Pobijedio je da i mi jednako pobijedimo.
Predragi! Nema kreposnih djela gdje se ne doivljuju iskuenja.
Nema ni vjere bez kunje. Bitke nema bez neprijatelja kao ni pobjede
bez rata. Ovaj se na ivot provodi usred zasjeda i bojeva. A k o ne
elimo biti prevareni, moramo bdjeti. Moramo se boriti ako hoemo
302

pobijediti. Zato veoma mudri Salomon kae: Sine, pristupajui Bojoj

slubi, spremi svoju duu na kunju (Sir 2,1). Salomon je bio pun
Boje mudrosti. Stoga je znao da nastojanje oko vjere ukljuuje ratni
trud. Budui da je predvidio opasnost od boja, unaprijed je opomenuo
buduega ratnika. Tako napasnik nee odmah raniti nespremnoga jer je
naiao na neupuena.
4. Predragi! Poueni boanskim uputama svjesno izlazimo na
borilite sadanjega takmienja. Stoga posluajmo kako Apostol veli:
Nama ne predstoji borba protiv tijela i krvi nego protiv prvaka,
monika i ravnatelja ovoga mranoga svijeta i protiv nebeskih zlih
duhova (Ef 6,12). Znajmo da ti nai neprijatelji osjeaju kako se protiv
njih sve poduzima to kuamo uiniti za svoje spasenje. Samim time to
eznemo za kakvim dobrom, izazivamo protivnike. Tako se izmeu nas
i njih zametnula borba koju je potpalila avolska zavist. Budui da su
zlodusi otpali od dobara do kojih se uz Boju p o m o penjemo, nae ih
opravdanje mui. A k o se, dakle, mi uspinjemo, oni padaju. A k o mi
ozdravljamo, oni oboljevaju. Nai su lijekovi njihove rane. Njih ranjava
lijeenje naih ozlijeda.
Predragi! Apostol kae: Budite uspravni! Bokove svoje pameti
opaite istinom, a noge obujte pripravom za evanelje mira. U svemu
uzmite tit vjere. U njemu moete ugasiti sve zapaljene strijele Zloga.
Uzmite i kacigu spasenja. Isto tako uzmite ma duha. To je Boja rije
(Ef 6,14-17).
Predragi! Pogledajte kako nas je monim strijelama i neosvojivim
utvrdama naoruao nepobjedivi Zapovjednik kranske vojske. B o
kove je opasao paom istoe, noge obuo svezama mira. Neopasanoga
vojnika brzo svlada poticatelj na neistou. Bosonoga lako ugrize
zmija. tit je vjere dao za obranu itavoga tijela. N a glavu je stavio
kacigu spasenja. Desnicu je naoruao maem to je istinita rije da
se duhovni borac ne zatiti jedino od ranjavanja ve da moe raniti
napadaa.
5. Predragi! Uzdajui se u navedeno oruje, hitro i neustraivo
zaponimo s natjecanjem koje nam je predloeno. N a tome se igralitu
postova ne zadovoljimo samo time to bismo mislili da se jedino mora
provesti uzdravanje od jela. Malo je ako smanjimo tjelesni obujam, ali
ne nahranimo snagu due. Kada se donekle izmui vanjski ovjek,
osnauje se nutarnji (2 K o r 4,16). Poto se tijelu uskrati tjelesna
sitost, duh se osnauje duhovnim uicima.
303

Neka se ispita svaka kranska dua i neka strogim ispitom istrai

nutrinu svoga srca. Neka promotri da li je ondje ostala kakva nesloga i l i
se ugnijezdila neka pohlepa. Neka istoa otjera razuzdanost; neka
svjetlo istine raspri tmine lai; neka se otkloni oholost; neka se prigrli
poniznost; neka se zauzda opadaki jezik jer e usta to lau pogubiti
laljivevu duu (Mudr 1,11). Neka prestanu osvete i neka se zaboravu
predadu nepravde. Svaka e se biljka koju nije zasadio nebeski Otac
iupati s korijenom (Mt 15,13). U nama se korijenje kreposti dobro
hrani kada se s njive naega srca makne svaka tuda klica.
A k o je, dakle, netko planuo protiv nekoga tako arkom osvetom
da ga je bacio u tamnicu i l i sputao u lance, neka se pouri odrijeiti ne
samo nevinoga ve i onoga koji naoko zasluuje kaznu. N a taj e se
nain s pouzdanjem moi sluiti onim pravilom Gospodnje molitve gdje
se kae: Oprosti nam duge nae kako i mi otputamo svojim
dunicima (Mt 6,12). Gospodin je navedeni dio m e u pronjama tako
vezao zasebnim vezom da je uvjet za uinak cijeloga Oenaa. Rekao
je: A k o ljudima oprostite njihove grijehe, oprostit e i vama va Otac
koji je na nebesima. A l i ako ne oprostite ljudima, ni va Otac nee
vama oprostiti vae grijehe (Mt 6,14-15).
6. Predragi! Sjeamo se svoje slabosti. L a k o padamo u razne
grijehe. Nikako ne zanemarimo taj zajedniki lijek i to najdjelotvornije
iscijeljenje vlastitih rana. Oprostimo da nam se oprosti. Udijelimo
oprotenje za koje molimo. Ne hlepimo za osvetom jer molimo da nam
se oprosti. N e preujmo gluhim uhom uzdahe siromaha. Spremnom
dobrostivou udijelimo milosre. Tako emo zasluiti nai milosre na
sudu. T k o , uz Boju milost, svoj trud upravi prema toj savrenosti,
vjerno vri sveti post. T u je kvascu stare zlobe. D o blaenoga e
Vazma dospjeti u beskvasju iskrenosti i istine. Takav e se po novosti
ivota dostojno radovati u otajstvu ljudske obnove.
Po Kristu Gospodinu naemu koji s Ocem i D u h o m Svetim ivi i
vlada u vijeke vjekova. A m e n .
40.
1. III. 442.
1. Predragi! K a k o se blii vazmena sveanost, sami nam
povratak zakonitoga vremena naznauje korizmeni post. U z to se ipak
treba posluiti i poticajem ove propovijedi koja uz Gospodnju p o m o
nije bez koristi lijenima niti pobonima tegotna. Budui da smisao ovih
dana trai da se uvea nae svekoliko opsluivanje, mislim da m e u
304

vama nema nikoga koga ne bi veselilo to ga potiemo na dobro djelo.

D o k je jo na snazi smrtnost, naa se narav moe mijenjati. ak ako se
popnemo do vrhunskih nastojanja oko vrlina, ipak uvijek postoji kamo
moe pasti kao to uvijek ostaje neto ime moe rasti.
Ovo je prava pravednost savrenih: sebi nikada ne svojataju da su
savreni. Boje se da radi prestanka u naprezanju kad put jo nije
dokonan ondje naiu na opasnost da padnu gdje napuste enju za
daljnjim hodom.
Predragi! Nitko izmeu nas nije tako savren ni svet da ne bi
mogao biti savreniji i svetiji. Zato svi zajedno bez razlike na poloaj i
na zasluge p o b o n o m udnjom kroimo od onoga do ega smo doprli
prema onome to jo nismo postigli. U skladu sa svojom navikom neto
vee dodajmo nunome. T k o ovih dana nije poboniji, pokazuje daje u
drugo vrijeme malo poboan.
2. Stoga je u naim uima prikladno zazvonilo itanje apostolske
propovijedi i reklo: Sada je, evo, pravo vrijeme. E v o , sada je dan
spasenja (2 K o r 6,2). to je od ovoga vremena prikladnije i to je
spasonosnije od ovih dana kada se objavljuje rat manama i uveava
napredak svih kreposti? Kranska duo! Uvijek si morala biti budna
pred neprijateljima svoga spasenja da ne bude otvoreno nijedno mjesto
za napasnikove zasjede. A l i sada mora prigrliti vei oprez i pomniju
razboritost jer tvoj neprijatelj bjesni okrutnijom zaviu (Mudr 2,24).
Sada mu se u cijelome svijetu oduzima vlast drevnoga gospodarenja.
Otimlju mu se nebrojene zarobljene posude (Mt 12,19). Puci se svih
naroda i svih jezika odriu najokrutnijega razbojnika. Vie se ne da nai
nijedno ljudsko pleme koje se ne opire samovlasnim zakonima. Po svim
se krajevima zemlje na preporod u Kristu spremaju mnoge tisue tisua.
Pribliavanje nastanka novoga stvorenja ( G a l 6,15) tjera duhovno
bezbotvo (Ef 6,12) od onih koje je ono posjedovalo.
Drhti, dakle, opaka srdba opljakanoga dumanina. a v a o trai
novu dobit jer je izgubio drevno pravo. Neumoran i budan hvata ovce
koje su s nemara odlutale od svetih stada. Njih po nizbrdici pouzda i
strminama rasputenosti odvlai u gostinjce smrti. Neprijatelj raspiruje
gnjev, hrani mrnju, otri pohotu, izruguje uzdrljivost, raspaljuje
prodrljivost.
3. Koga nee zavoditi na zlo onaj koji se nije suzdrao od
pokuaja da svojom spletkom zavede i Gospodina naega Isusa Krista?
Evaneoski je izvjetaj ovo obznanio: na Spasitelj koji je pravi Bog
htio je oitovati da je i pravi ovjek. Htio je otkloniti bezbona
305

miljenja svekolike zablude. Postio je etrdeset dana i noi. Potom je

osjetio glad nae slabosti. a v a o se uzradovao da je u Kristu otkrio
znak mukotrpne i smrtne naravi. D a pak ispita m o koje se bojae
kaza: A k o si Sin Boji, reci da ovo kamenje postane kruhom
(Mt 4,3).
Svemogui je predloeno mogao uiniti. Bilo je lako da se na
Stvoriteljevu zapovijed stvorenje bilo koje vrste pretvori u n a r e e n u
vrstu. Tako je Svemogui na svadbenoj gozbi vodu jer tako htjede
promijenio u vino (usp. Iv 2,1-10). Meutim, bolje je odgovaralo
spasenjskom naumu da lukavost najoholijega neprijatelja pobijedi
otajstvo poniznosti, a ne snaga Gospodnjega boanstva.
a v a o je na kraju pobjegao. Napasnik je osujeen u svim svojim
podvizima. Potom su Gospodinu pristupili aneli i sluili mu. Tako je
kod pravoga ovjeka i pravoga Boga pred lukavim pitanjima ostalo
netaknuto ovjetvo. Sveti su pak slubenici oitovali Kristovo boan
stvo.
Neka se, dakle, smetu davio vi sinovi i uenici. O n i su puni
zmijskoga nadahnua. Varaju priproste. Nijeu da je u Kristu jedna i
druga narav prava. Boanstvu oduzimaju ovjeka i l i ovjeka liavaju
boanstva. Dvostruko svjedoanstvo istoga trena posve unitava obje
zablude. Tjelesna glad dokazuje cjelovito ovjetvo, a aneli to slue
potpuno boanstvo.
4. Predragi! Uenje nas je naega Otkupitelja pouilo da
ovjek ne ivi jedino od kruha ve od svake Boje rijei (Lk 4,4).
Stoga je dostojno da kranski narod - ma do koje uzdrljivosti dopro vie ezne da se nasiti Bojom rijei nego tjelesnom hranom.
Spremnom odanou i ivom vjerom prigrlimo sveani post, a ne
besplodnim gladovanjem koje veoma esto namee tjelesna slabost i
bolest krtosti. Proslavimo post ogromnom dobrostivou. Budimo
m e u ljudima kojima govori sama Istina: Blago onima koji gladne i
eaju za pravednou. O n i e se zasititi (Mt 5,6).
Prema tome, neka nam pobona djela budu uici. Sitimo se jelima
koja nas hrane za vjenost. Veselimo se okrepi siromaha koje je zasitilo
nae darivanje. Radujmo se odijevanju ljudi iju smo golotinju pokrili
nunim pokrivalima. Neka nae ovjetvo osjete bolesti oboljelih,
slaboe iznemoglih, tekoe protjeranih, naputenost siroadi i tuga
ostavljenih udovica (1 T i m 5,5). Kada navedenima treba pomoi,
ne postoji nitko tko ne bi mogao ispuniti odreeni dio dobrohotnosti.
Nikome tko ima veliku duu imutak nije malen. Mjera smilovanja i l i
306

ljubavi ne ovisi veliini imanja. Bogatstvo dobre volje nikada ne

ostaje bez zasluge pa makar bogatstvo bilo neznatno. Bogatai dijele
obilnije darove, siromaniji skromnije. A l i plod se djela ne razlikuje
gdje je u djelatnika ista ljubav.
5. Predragi! K o d te prikladnosti za vinje kreposti postoje
znamenja i drugih vijenaca. Ne postiu se nikakvom tetom za itnice
niti kakvim novanim smanjivanjem. Spomenuto postiemo na slijedei
nain: ako se odreknemo pijanstva; ako putenu pohotu ukrotimo
zakonima istoe; ako se mrnje pretvore u ljubav; ako neprijateljstvo
prijee u mir; ako smirenje stia gnjev; ako blagost oprosti nepravdu;
ako su odnosi izmeu gospodara i slugu tako sreeni da je vlast
gospodara blaa, a stega slugu odanija. Takvo e, predragi, postupanje
postii Boje milosre. Poto se otkloni kazna za grijehe, vjerniki e se
slaviti asni Vazam.
13

Isto ine i veoma poboni vladari ^ Rimskoga carstva. Pridravaju

se neko utvrenoga svetog propisa. U ast Gospodnje muke i
uskrsnua snizuju uzvienost svoje vlasti i ublauju strogost svojih
uredaba. Vladari odreuju da se oslobode okrivljenici mnogih krivica.
Tako u dane kada se svijet spaava boanskim milosrem, oni se
povode za vinjom dobrotom da se oponaa i njihova blagost.
Prema tome, kranski narodi moraju nasljedovati svoje prvake.
Neka ih kraljevski primjeri potaknu na oprotenje u vlastitome domu.
Ne dolikuje da su privatni zakoni stroi od javnih. Treba oprostiti
grijehe, raskinuti okove, unititi uvrede, dokinuti osvete. Tako e radi
boanske i ljudske milosti sve nas razveseliti sveti blagdan. Svi emo biti
nevini.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji kao Bog s Ocem i Duhom
Svetim ivi i vlada kroz beskonane vijeke vjekova. A m e n .
41.
21. II. 443.
1. Predragi! Dolikuje da uvijek ivimo mudro i sveto te svoja
htijenja i ine usmjerimo na ono to se dopada boanskoj pravednosti.
A l i blie se dani koje su nam sjajnima uinile tajne naega spasenja.
Radi toga pomnijom skrbi moramo oistiti svoja srca i predanijim se
13) Vladari Valentinijan I. i II. odredili su da se za Uskrs puste svi zatvorenici. U tu je svrhu g. 385.
obnovljena ta ista uredba. Usp. R. D O L L E , Sermons, II, 89 bilj. 4.

307

zaptom vjebati u krepostima. Otajstva su vea od svoga pojedinoga

dijela. Tako neka i naa pokora u neemu nadvisi vlastitu uhodanost.
to se uzvienija svetkovina slavi, u njoj se tim uzvieniji trebamo
zatei.

da je etrdesetodnevni post iskljuio svaku tjelesnu udnju. Ipak se

duhovna zloa nije odrekla nade u vjetinu svoje zlobe. N a temelju je
prevrtljivosti nae naravi toliko sebi obeala da je mislila kako moe
postati grenikom onaj kojega je doivjela pravim ovjekom.

Razumnim se ak i vjernikim smatra da se na blagdanski dan

pojavljujemo u ljepem odijelu i da duhovnu razdraganost pokazujemo
tjelesnim dranjem. tovie, i samu kuu molitve (Mt 21,13) tada
koliko m o e m o ukrasujemo odanijom brigom i obilnijim nakitom. Zar
nije dostojno da kranska dua koja je istinski i ivi Boji hram (1
K o r 3,16) razborito uresi svoj izgled? Ona e slaviti otajstvo svoga
otkupljenja. Dostojno je da se svim oprezom uva da je ne zablati
nikakva grena mrlja niti nagrdi bora (Ef 5,27) dvostruka srca.

a v a o , dakle, nije ni od samoga naega Gospodina i Spasitelja

otklonio zasjede svojih prijevara. Koliko e onda vie napadati nau
krhkost! Nas progoni eom mrnjom i bjesnijom zaviu otkada smo
ga se odrekli u krtenju te od onoga izvora kojim je vladao preli
boanskim novoporodom u novo stvorenje (2 K o r 5,17). Stoga
drevni neprijatelj, dok smo u smrtnome tijelu, ne prestaje posvuda pred
nas razapinjati mree grijeha. Najjae bjesni protiv Kristovih lanova
(1 K o r 6,15) kada slave svetija otajstva. Zato je nauk Duha Svetoga
kranski narod pouio da se na vazmenu svetkovinu pripravi
etrdesetodnevnim postom. Ve nas smisao toga oienja poziva na
opsluivanje svoje ljekovitosti. Nalae nam mar predloene pokore.
K o l i k o tko svetije provede te dane, toliko e potvrditi da je to vjernije
astio Gospodnji vazam.

to koristi vanjska njega koja istie astan izgled ako ovjekovu

nutrinu blati prljavtina raznih mana? Prema tome, paljivo treba
oljutiti i stanovitom doradom poljepati sve to potamnjuje istou
due i ogledalo pameti. Svatko neka istrai svoju savjest i strogim
ispitivanjem samoga sebe prosudi vlastite sudove. Neka slijedee
pogleda: da li u skrovitu svoga srca nalazi mir koji daje Krist (Iv
14,27); da l i enju duha ne osporava nikakva tjelesna pohota (Gal
5,17); da l i prezire nisko; da l i udi za visokim ( R i m 12,16); da l i se
raduje nepravednoj dobiti; da li se veseli neumjerenu poveanju svoga
imutka; da l i ga pee tuda srea i da li raduje neprijateljeva bijeda.
T k o moda u sebi ne otkrije nijedne od navedenih strasti, neka
iskrenim ispitom p r o n a e koja ga vrsta misli posjeuje ili kako brzo duh
otklanja od misli koje tetno laskaju. Ne biti podraavan nijednim
mamcem i ne biti podraen nikakvom pohotom, nije oznaka ovoga
ivota koji je kao cjelina iskuenje (Job 7,1). Kunja onoga svlada tko
se ne boji da e ga nadjaati. Oholost je predmnijevati da se lako ne
grijei. Grijeh je ako se to pretpostavlja. Kae blaeni apostol Ivan:
A k o reknemo da nemamo grijeha, sami sebe zavodimo i istina nije u
nama (1 Iv 1,8).

3. Prema tome, u danima se svetih postova obilnije predajmo

djelima koje moramo uvijek obavljati. Budimo milosrdni prema
svima, a naroito prema brai po vjeri (Gal 6,10). K o d same razdiobe
milodara nasljedujmo dobrotu nebeskoga Oca koji ini da njegovo
sunce izlazi nad dobrima i zlima i da dadi pravednima i nepravednima
(Mt 5,45). Prvenstveno, dakako, valja pomagati siromane vjernike.
Ipak treba u njihovoj bijedi iskazati milosre i onima koji jo nisu
prigrlili evanelje. U svim ljudima moramo ljubiti zajednitvo naravi.
Ono mora uiniti da smo dobrostivi i onima koji su nam s bilo kojega
polazita podloni. To posebice vrijedi ako su ve preporoeni (Iv
3,5) istom milou i otkupljeni istom cijenom (1 K o r 6,20) Kristove
krvi. S tima nam je zajedniko to smo stvoreni na Boju sliku (Post
1,27). O d nas ih ne dijeli ni tjelesno podrijetlo ni duhovno roenje. Isti
nas D u h posveuje; od iste vjere ivimo i prema istim otajstvima
kroimo.

2. Predragi! Neka se, dakle, nitko ne vara i obmanjuje. Neka

nitko tako ne dri do istoe svoga srca te misli kako ne podlijee
nikakvim napasnikim pogiblima. Onaj uvijek budni napasnik snani
jim zasjedama napada one za koje ustanovi da se posve uzdravaju od
grijeha. O d koga e susprezati svoje varke koji se usudio prijevarom
svoje lukavosti kuati Gospodina velianstva? V i d i o je svoju oholost
pogaenu poniznou krtenoga Gospodina Isusa. a v a o je razumio

Ne prezrimo spomenuto jedinstvo niti toliko zajednitvo smatraj

mo niskim. Neka nas u svemu uini blaima ve i to to se sluimo
podlonou slugu. S njima se istim podlaganjem pokoravamo jedino
me Gospodinu. A k o su neki od slugu teim prekrajima uvrijedili svoje
gospodare, neka sada u danima izmirenja dobiju oprotenje. Neka
smilovanje udalji strogost, a oprotenje dokine osvetu. Neka nikoga
ne uva straar i neka nikoga ne zatvara zatvor. Na je Bog obeao
svoje milosre. D a se otpuste vlastiti grijesi, uvjet je da se tui oproste.

308

309

Predragi! Utiajte razloge za nesloge i alce za neprijateljstva!

Neka prestanu mrnje, ustuknu prepirke i neka se svi Kristovi lanovi
(1 K o r 6,15) sastanu u jedinstvu ljubavi. Blaeni mirotvorci jer e se
zvati Bojim sinovima (Mt 5,9). Nee biti samo sinovi nego i batinici.
Bit e subatinici Krista (Rim 8,17) koji ivi i kraljuje u vijeke
vjekova. A m e n .
42.
12. III. 444.
1. Predragi! Nakanio sam vam propovijedati najsvetijem i
najveem postu. Kojim u se prikladnijim uvodom posluiti nego
rijeima Apostola u kojemu je govorio Krist? Poet u time da u
ponoviti to smo itali: Sada je, evo, prikladno vrijeme. Sada je, evo,
dan spasenja (2 K o r 6,2). Ne postoje, dakako, vremena koja ne bi
ispunili boanski darovi. Uvijek nam Boja milost omoguuje pristup
njegovu milosru. Ipak je potrebno da se sva srca sada veim
nastojanjem trude oko duhovnoga napretka i da se promu obilnijim
pouzanjem. Sada nas na sve oblike pobonosti poziva dolazak onoga
dana kada smo otkupljeni. Oienim tijelima i duama proslavimo
otajstvo Gospodnje muke jer ono odskae iznad svega. Takva otajstva
trae neprestanu pobonost i neprekidno tovanje. Pred Bojim bismo
pogledom trebali onakvi ostati kako dolikuje da budemo na samu
vazmenu svetkovinu.
M e u t i m , spomenuta je jakost oznaka maloga broja ljudi. Stroe
opsluivanje razblauje tjelesna slabost. Razliiti ini ovoga ivota
rastresaju nau pomnju. Stoga se i vjernika srca nuno zaneiste
svjetovnim prahom. Predvieno je velikom ljekovitou boanske
ustanove da nam u p o m o pritee opsluivanje etrdeset dana i tako
iznova zadobijemo istou dua. Tih dana pobona djela otkupljuju
grijehe drugih vremena, a isti ih postovi dovruju.
2. Predragi! Zapoinjemo otajstvene dane koji su posveeni
ljekovitim postovima. Pazimo da se pokoravamo apostolskim naredba
ma. Oistimo se od svake tjelesne i duhove neitoe (2 K o r 7,1).
Obuzdajmo sporove to se vode izmeu naih dviju biti. Tako e duh
kada je stavljen pod Boje ravnanje i kome dolikuje biti upraviteljem
svoga tijela zadobiti dostojanstvo svoga vladanja. A k o nikome ne
predstavljamo sablazan, neemo biti podloni opadaevim prijekorima.
A k o udoree onih to poste bude daleko od istoe savrenoga
uzdravanja, nevjernici e nas izjedati zasluenim prekoravanjem i
310

bezboni e se jezici radi nae krivnje oboruati nepravdom protiv

vjere. Vrhunac naega posta nije u samome uzdravanju od jela. Tijelu
se plodonosno ne uskrauje hrana ako duh ne odvratimo od nepravde i
jezik ne suspregnemo od ogovaranja.
Tako, dakle, moramo omeiti slobodu u jelu da isti zakon obuzda
druge p o u d e . Ovo je vrijeme blagosti i strpljivosti, mira i spokoja.
Udaljivi okaljanost svih mana, treba stei trajne kreposti. Neka se
snaga pobonih dua sada navikne oprostiti grijehe, zanemariti uvrede i
zaboraviti nepravde. Sada se vjerni duh mora vjebati orujem
pravednosti s lijeva i s desna, u slavi i nepoznatosti, ali i kroz zao i dobar
glas (2 K o r 6,7-8). N a taj nain sigurnu savjest i postojanu estitost
nee uzoholiti pohvale ni zamoriti suprotivtine.
U vjernika skromnost (Fil 4,5) ne smije biti alobna ve sveta. U
onih kojima nikada ne prestaju utjehe svetih radosti neka ne bude
mrmljanja protiv ikakvih prituaba (Fil 2,15). K o d djela se milosra
ne treba bojati smanjenja zemaljskih dobara. Kransko je siromatvo
uvijek bogato jer je vie to ima nego to nema. Neka se ne strai da e u
ovome svijetu trpjeti oskudicu kome je dano da u Gospodinu svih zbilja
sve posjeduje (2 K o r 6,10). O n i koji ine dobro (Gal 6,10) uope se
ne smiju straiti da e im ponestati ime e djelovati. K o d evaneoske ja
udovice Gospodin pohvalio dareljivost dvaju novia (usp. L k 21,2-4).
Dragovoljno davanje postie nagradu i za au hladne vode (Mt
10,42).
Mjera se dobrostivosti u pobonih procjenjuje po osjeajima.
Uinak smilovanja nee nikada ostaviti ovjeka u kojega ne ponestaje
milosra. To je iskusila sveta sareptska udovica koja je u vrijeme gladi
iznijela pred blaenoga Iliju dnevni obrok hrane. Samo je to
posjedovala. Prorokovu je glad stavila pred svoju potrebu. Bez
oklijevanja je udijelila ono malo brana i ulja. Ipak joj nije nestalo to je
s vjerom poklonila. U sudovima to ih je ispraznilo pobono izlijevanje,
nastao je izvor novoga obilja (usp 1 K r 17,10). Sveti, dakle, obiaj ne
smanjuje puninu imutka kod onoga tko se nije prestraio davanja.
3. Predragi! Imamo pouzdanje da ste dragovoljno spremni za
spomenute napore. Ne sumnjajte da vam na reenome ne zavidi avao
koji se protivi svim krepostima. O b o r u a o je snagu svoje zloe da
samom pobonou pred pobonost razapne zamke. Slavom kua one
nadjaati koje nije mogao oboriti nevjerom. Z l o je oholosti blisko
ispravnim inima. Oholost uvijek izbliza stavlja zamku vrlinama. Teko
je da ljudska hvala ne zarobi ovjeka koji pohvalno ivi ako se kako
pie u Gospodinu ne slavi tko se hvali (2 K o r 10,17).
311

iju se odluku nee usuditi napasti onaj najopakiji neprijatelj? iji

post ne ezne oskvrnuti? Svoja lukavstva nije kako otkriva
evaneosko itanje (usp. M t 4,3-11) sustegao ak ni od samoga
Spasitelja svijeta. a v a o se kod njega bojao posta tijekom etrdeset
dana i noi. Najlukavije htjede istraiti da li Krist tu uzdrljivost ima
kao poklonjenu ili kao vlastitu. Ne mora se straiti da e se unititi djela
njegovih prijevara ako je Krist istoga ustrojstva kojega je i tijelo.
a v a o je prvim lukavstvom ispitao da li je Krist Stvoritelj zbilja i
da li tjelesne zbilje moe kako hoe mijenjati u bilo koje naravi. K a o
drugo je istraio da li se pod prilikom ljudskoga tijela krije zasjenjeno
boanstvo kojemu bi bilo lako da za se zrak uini prohodnim i
zemaljske udove zavitla kroz prazninu. Gospodin je avlu radije
suprostavio pravednost istinitoga ovjeka nego oitovao boansku mo.
Stoga je avao dosljedno segnuo za treom varkom. udnjom je za
vlau napastovao onoga u koga su stali znaci boanske moi. K a k o bi
Krista naveo da ga asti, obeao mu je svjetska kraljevstva. A l i Boja je
mudrost uinila ludom (1 K o r 1,19-20) avlovu pamet. Tako e
ohologa neprijatelja svezati ono to je neko sam svezao. a v a o se nije
bojao progoniti onoga koji trebae umrijeti za svijet.
4. Bojmo se, dakle, varki toga protivnika ne samo u mamcima
prodrljivosti ve i u odluci posta. Po jelu je znao nanijeti smrt
ljudskome rodu. Stoga znade uditi i po samome postu. Z a suprotnu se
prijevaru kao slugama slui manihejcima. Kao to svjetuje uzeti
nedozvoljeno, tako nagovara izbjegavati doputeno. Korisna je uzdrlji
vost koja se naviknula na malu hranu i spreava elju za uicima. Jao pak
nauku onih kod kojih se i postom grijei. O n i kod bia osuuju naravi.
To je nepravda prema Stvoritelju. Manihejci tvrde da se zaneiuju
kada jedu to po njima nije stvorio Bog nego vrag. A l i uope ne postoji
nikakva zla bitnost kao to ni zlo ne posjeduje nikakvu narav. Sve je
dobro (Post 1,10) stvorio dobri Stvoritelj (1 T i m 4,4). Jedan je
Stvoritelj svega toj>ostoji. Stvorio je nebo i zemlju, more i sve to je u
njima (Ps 145,6). Sto god je od toga ovjeku dano za jelo i pie sveto je i
dobro u kakvoi vlastite vrste. Meutim, ako se blaguje neumjerenom
pohlepom prekomjernost nagruje one koji jedu i piju. Ne oneiuje
narav ni jela ni pia. Kae Apostol: istima je sve ito. Blatnima i
nevjernima nita nije isto. Neist im je duh i savjest (Tit 1,15).
5. Predragi! V i ste sveto pokoljenje katolike majke. Boji vas je
D u h uio u koli Istine. Svoju slobodu obuzdavajte dolinom
razboritou. Znadete da je dobro ako se uzdravamo i od doputeno
312

ga. Kada treba obuzdanije ivjeti, jela valja tako razluiti da se probere
njihova uporaba, a ne da se osudi narav. Neka vas nikakvom zarazom
ne dodirne zabluda manihejaca koji se nadasve neiste svojim
uzdravanjem. Oni radije slue stvorenju nego Stvoritelju (Rim
1,25). L u d u uzdrljivost iskazuju nebeskim svjetlilima. Odabrali su
postiti u ast sunca i mjeseca u njedjelju i ponedjeljak. Tako su jednim
inom svoje pokvarenosti dvostruko bezboni i dvojako svetogrdni.
Svoj su post ustanovili da tuju zvjee i preziru Gospodnje uskrsnue.
Udaljuju se od tajne ljudskoga spasenja. Ne vjeruju da je na Krist
Gospodin u pravome tijelu nae naravi zaista roen, zaista trpio, zaista
ukopan i zaista uskrsnuo. Radi toga dan naega veselja osuuju tugom
svoga posta.
Manihejci se usuuju pribivati naim sastancima da prekriju svoju
nevjeru. Tada se kod prieivanja otajstvima izmijeaju da se ne mogu
uvijek otkriti. Nedostojnim ustima blaguju Kristovo tijelo, ali posve
odbijaju piti krv naega otkupljenja. To vaoj svetosti stoga obznanju
jemo da vam se po tim naznakama oituju ti ljudi. O n i kod kojih se
ustanovi svetogrdna himba, sveenika e ih vlast protjerati iz drutva
svetih. Radi takvih blaeni apostol Pavao mudro opominje Boju
Crkvu kada kae: Molimo vas, brao, da se klonite ljudi koji stvaraju
nesloge i spoticanje mimo nauka koji nauiste. Njih se klonite. Takvi ne
slue Kristu Gospodinu nego svome trbuhu. Blagim govorima i
blagosivanjima zavode priprosta srca ( R i m 16,17-18).
6. Predragi! Dostatno su vas pouile ove nae opomene koje
esto stavljasmo u vae ui protiv odurne zablude. Odanom pobonou
prigrlite svete korizmene dane. D a zasluite Boje milosre, pripremite
se djelima milosra. Ugasite gnjev, dokinite mrnje, ljubite jedinstvo,
m e u s o b n o se pretjeite uslugama iskrene poniznosti. Pravino
ravnajte sa slugama i svojim podlonicima. Neka nijednoga od njih ne
mui ni zatvor ni verige. Neka prestanu osvete. Oprostite uvrede. Neka
se strogost pretvori u blagost, zlovolja u dobrostivost, nesloga u
slonost. Neka nas svi doivljuju krotkima, miroljubivima, dobrohot
nima. Tako e nai postovi naii na prijem kod Boga. Bogu
prikazujemo rtvu pravoga posta i istinske pobonosti ako se
uzdravamo od svake zloe.
Nikakvim se suglasjem ne povezujmo s neprijateljima Kristova
kria da vjerniku svetost ne zaneisti sudionitvo s bezbonima. Neka
se svjetlo razlui od tame. Sinovi istine neka pobjegnu od avlovih
sinova. Ne treba u Gospodnji hram koji je Kristova Crkva unositi nita
313

neisto niti pripustiti ita neposveena. Sve neisto valja izbaciti iz

nutrine srca. Tako se posveuje na post. Budimo vjeno prebivalite
Duha Svetoga koji e se udostojati da nas oiene od grenih neistoa
trajno zaposjedne i da nam ravna.
Postimo u ponedjeljak, srijedu i petak. U subotu proslavimo
bdjenje kod blaenoga Petra koji se neprestano brine za stado to mu je
povjereno. O n e nam svojim pronjama postii zatitu. U svemu e
nam u p o m o pritei Bog koji je sa Sinom i Duhom Svetim jedno
boanstvo i jedno velianstvo u vijeke vjekova. A m e n .
43.
25. II. 445.
1. Predragi! Apostolsko nas uenje potie odloiti staroga
ovjeka s njegovim djelima te se iz dana u dan obnavljati ( K o l 3,910; 2 K o r 4,16). M i smo Boji hram i D u h Sveti je stanovnik naih
srdaca. To tvrdi Apostol kada kae: Vi ste hram ivoga Boga (2 K o r
6,16). Valja nam se svesrdnim bdjenjem truditi da prihvatilite naega
srca ne bude nedostojno takvoga gosta. Kada je rije rukotvorenim
k u a m a potrebnom se skrbi brinemo da se brzim nastojanjem popravi
ako je to unitila provala kie, olujni vihor i l i sama dotrajalost.
Jednako se ivom briljivou trebamo uvati da se to nedolina i l i
neista ne zatekne u naim srcima. Nae zdanje ne moe biti vrsto ako
ga ne brani Stvoriteljeva zatita. Meutim, mi smo razumno kamenje
(1 Pt 2,5) i iva tvar. R u k a nas je naega Stvoritelja tako sazdala da sa
svojim Tvorcem i onaj sudjeluje tko se obnavlja.
Prema tome, neka se ljudska poslunost ne suspree od Boje
milosti. Neka se ne udaljuje od dobra bez kojega ne moe opstojati.
A k o u zapovjeenim djelima neto doivljava nemoguim ili krutim,
neka se ne zatvori u se. Neka se utee onome koji zapovijeda. O n izdaje
nareenje da potakne elju i prui p o m o . Prorok je rekao: Svoju
brigu prebaci na Boga i on e te hraniti (Ps 54,23).
D a li se moda netko tako bezono oholi i smatra da je do te mjere
neranjiv i bezgrean te mu nije potrebna nikakva obnova? Takvo
uvjerenje sebe u potpunosti obmanjuje. Ogromnom se ispraznou vara
tko dri da je u kunjama ovoga ivota zatien od svake rane. Sve je
puno pogibli i zamka. Pohote navaljuju, mamci su u zasjedi, dobici
laskaju, gubici strae. Opadaki su jezici gorki. Nisu uvijek ni
hvaliteljeva usta istinita. Ovdje bjesni mrnja, ondje vara uslunost.
ak je lake izbjei onome s kojim se ne slaemo nego otjerati ovjeka
to lae.
314

2. I kod postizanja je vrlina mjera sumnjiva i razluivanje

nesigurno. Netko je u stanju odravati ravnoteu na prijelazu izmeu
dobra i zla. A l i je teko da opadaev jezik nee ugristi potenje to je
sebe svjesno. S tekoom umie bezbonikim prijekorima kome je
draga pravednost. A k o se ljudsko razmiljanje obazre na same
raznolikosti vremenskih zbilja, oprijet e se bezbrojne tame i nastati
beskraj zabluda krivih miljenja. Sueljavanje e suprotnosti postati
razlog za prepirke. Nijedno vjerniko srce ne sumnja da je boanska
providnost uz sve dijelove ovoga svijeta i sva razdoblja. Vjernici znaju
da uspjesi svjetovnih poslova ne zavise od zvjezdane moi koja je
nitavna. Sve rasporeuje najpravedniji i najblai sud najviega Kralja.
Pie: Svi su Gospodnji putovi milosre i istina (Ps 24,10). Ipak se
tota dogaa protiv naih elja. Pogreka ljudskoga suda ee
povlauje parnicu opaka nego pravedna ovjeka. Tada su velike due
veoma blizu, a ne veoma daleko, od toga da ih navedeno potrese i da
padnu u mrmljanje nedopustiva predbacivanja.
I nadasve vrsni prorok David priznaje kako su ga te nepostojanosti
dovele u pogibao da se smete. Ree: Gotovo mi klonue noge. Skoro
se pokliznue (Ps 72,2-3). M a l o je ljudi koji posjeduju tako postojanu
vrstou da ih ne titi nikakva uznemirenost zbog nejednakosti. Mnoge
vjernike kvare nesree i srea. Stoga za vianje rana koje ranjavaju
ljudsku slabost treba pribaviti pomne lijekove. Ukratko sam naveo
neke opasnosti koje ispunjaju ovaj svijet. Pismo kae: Tko se moe
pohvaliti da ima isto srce i da je ist od grijeha (Izr 20,9)? Iz
navedenoga svi moraju razumjeti da im je nuno oprotenje grijeha i
lijek za oporavak.
3. Predragi! Kada emo korisnije pristupiti boanskim lijeko
vima nego kada vremenski zakon pred nas stavlja otajstva naega
otkupljenja? Spasonosno se pripremimo etrdesetodnevnim postom da
ih to dostojnije proslavimo. Ne samo oni koji e se u krtenju po
otajstvu Kristove smrti i uskrsnua preporoditi i dospjeti do novoga
ivota ve svi narodi preporoenih korisno i nuno posiu za pomoi
ovoga posveenja. Prvi da dobiju to jo nemaju, drugi da primljeno
sauvaju. Apostol kae: Tko stoji, neka pazi da ne padne (1 K o r
10,12). Nikoga ne podupire takva istoa da je siguran u svoju
postojanost.
Predragi! Sluimo se asnim vremenskim ustanovama. Paljivom
brigom oistimo ogledala svoga srca. M a kako isto i trijezno provo
dili (Tit 2,12) ovaj smrtni ivot, on se ipak natruni stanovitim prahom
zemaljskoga drugovanja. Sjaj dua sazdanih na sliku Boju (Post
315

1,27) nije toliko tu dimu svake ispraznosti da ne moe potamniti od

nikakve neistoe te ne bi uvijek bilo potebno da se trajno izglauje. To
je nuno i najopreznijim duama. K o l i k o tek to moraju eljeti ljudi koji
su gotovo itavo vrijeme kroz godinu proveli s puno pouzdanja u se ili
moda s mnogo nemara? Te dunom ljubavlju upozoravamo da sami
sebi ne laskaju. M i nemamo uvida u pojedinane savjesti. Bog pak
istodobno sve gleda. Njegove oi ne zaustavljaju ni skrovita mjesta ni
zatvorske pregrade. Bogu je poznato uinjeno i miljeno kao i ono to
e se uiniti i to e se misliti.
To je, dakle, to znanje vrhovnoga Suca i njegov pogled kojega se
bojimo i kojemu je providno sve tvrdo i otvorena svaka tajna. Bogu
tamno svjetli, nijemo odgovara, utnja govori i bezglasni duh besjedi.
Neka nitko radi nekanjenosti svojih grijeha ne prezre strpljivost Boje
dobrote. I neka nitko ne smatra da se B o g nije uvrijedio jer ga nikada
nije doivio srdita. Produeci smrtnoga ivota nisu dugi. Nerazumne
pohote nisu dugotrajno doputene. Prijei e u bol vjenih kazna ako se
u pokori ne potrai lijek dok se odlae presuda pravednosti.
4. Utecimo se svuda nazonome Bojemu milosru. Neka se
posvete srca svih vjernika da se dostojnim tovanjem proslavi sveti
Gospodnji vazam. Neka se stia bijes i gnjev ublai. I neka svi jedni
drugima oproste grijehe. Neka se ne osveuje tko moli oprotenje.
Govorimo: Otpusti nam duge nae kako i mi otputamo svojim
dunicima (Mt 6,12). V e e m o se najtvrim verigama ako ne
ispunjamo to ispovijedamo. A k o se najsvetiji ugovor iz Oenaa nije
vrio u svome cijelome uvjetu, neka barem sada svatko upozna svoju
savjest. Neka otputanjem tuih prijestupa postigne unitenje vlastitih
grijeha.
Gospodin kae: A k o ljudima oprostite njihove grijehe, va Otac
koji je na nebu oprostit e vama vae grijehe (Mt 6,14). O d nikoga nije
daleko to ite. Sueva presuda zavisi dobrostivosti onoga koji moli.
Bog je milosrdni i pravedni slualac ljudskih molitava. N a o m je
dobrostivou odredio svoju pravinost. Pravo strogosti nee primije
niti prema onima koje ne p r o n a e pohlepnima za osvetom.
Milostivim i blagim duama dolikuje irina. Nita nije dostojnije od
toga da ovjek nasljeduje svoga Stvoritelja i da po nainu vlastite
mogunosti izvrava boanska djela. Kada se hrane gladni, odijevaju
goli i njeguju bolesni, zar slubenikova ruka ne izvrava Boju pomo?
Zar slugina dobrostivost nije Gospodnji dar? Onaj kojemu za
ostvarenje vlastitoga milosra nije potrebit pomonik, svoju je
316

svemogunost tako upriliio da po ljudima pritjee u p o m o ljudskim

potrebama. S pravom se Bogu iskazuju hvale zbog pobonih usluga.
Njegova djela raspoznajemo u slugama. Radi toga sami Gospodin veli
uenicima: Neka tako pred ljudima svijetli vae svjetlo da vide vaa
dobra djela te slave vaega Oca koji je na nebesima (Mt 5,16).
Gospodin s istim Ocem i Duhom Svetim kao Bog ivi i vlada u
vijeke vjekova. A m e n .
44.
25. II. 451.
1. Predragi! Zemlja je uvijek puna Gospodnjega milosra (Ps
32,5). K o d Bojega je tovanja svakome vjerniku nauk sama priroda.
Nebo i zemlja, more i sve to je u njemu (Ps 145,6) objavljuju dobrotu
i svemogunost svoga Stvoritelja. Divna i usluna ljepota poela od
razumnoga bia trai pravednu zahvalu.
Primiemo se danima koje su iznimnije obiljeila otajstva ljud
skoga otkupljenja. Izbliza i neposredno prethode vazmenoj sveanosti.
Stoga nam se marljivije namee pripava vjerskoga oienja. Mnogi u
svako doba provode nevini ivot. Obiaj dobrih ina mnoge preporua
Bogu. Ipak se, usprkos istaknutome, ne smijemo tako uzdati u
neporonost savjesti te smatrati da se nita nije zbilo to je moglo
ozlijediti ljudsku lomnost koja ivi posred sablazni i napasti. Najodliniji prorok kae: Tko e se podiiti da ima isto srce ili da je ist od
grijeha (Izr 20,9)? T a k o e r je reeno: Gospodine, oisti me od onoga
to mi je skriveno. Svome sluzi uskrati to mu je tue (Ps 18,13-14).
Pokusi slijedee dokazuju: ljudi koji se odupiru pohotama, otimlju
se gnjevnim porivima i obuzdavaju skrovita samih misli. Ipak su u
takvu stanju da u svojim srcima uvijek mogu neto nai to e pokuditi.
esto ih prevare tajni grijesi ili pritisnu tui. U ovo doba valja paljivije
razmotriti na koje mane, bolesti i rane treba primijeniti stroe lijeenje.
Inae emo se nai strani otajstvu to unitava avolska djela (1 Iv
3,8). Ovo je vlastito vazmenoj svetkovini: itava se Crkva veseli radi
otputanja grijeha. Oprotenje se ne zbiva samo u onima koji se
preporaaju svetim krtenjem nego i u ljudima koji se odavna broje u
zajednitvo posinjenih. Prvenstveno, dakako, krsno pranje stvara nove
ljude. Ipak svima pristaje svagdanja obnova protiv re smrtnosti. N a
stubama napredovanja nema nikoga tko ne treba uvijek biti bolji.
Openito se valja truditi da se na dan otkupljenja nitko ne zatee u
drevnim pograkama.
317

2. Predragi! Ono to kraninu dolikuje initi u svako doba,

sada mora paljivije i odanije vriti. Apostolska se ustanova etrdesetodnevnoga posta ne ostvaruje samo oskudnom ishranom ve nadasve
uzdravanjem od mana. Ovo se trpljenje poduzima zbog navedenoga
razloga. Rije je tome da se uklone uporita tjelesnih pouda. K o d
toga se ne treba vie povoditi za nijednom drugom vrstom uzdrljivosti
ve da uvijek budemo trijezni pred nepravednom voljom i natate u
odnosu na neasno djelovanje. Takva pobonost ne zaputa bolesne niti
odbacuje slabe. I u bolesnu i beskorisnu tijelu moe se nai neoskvrnjen
duh. Uvjet je da se uvrste temelji istine gdje je bilo sjedite
izopaenosti. T a bolest slaboga tijela dostaje. ak esto prelazi mjeru
dragovoljne alosti. U z a sve to, razum vri dijelove svoje slube.
Nikakvom se nepravednou ne hrani kada se ne slui nikakvom
gozbom.
Nikavo se djelo kao milostinja ne vee korisnije uz razumne i svete
postove. T a djela jednim nazivom milosra obuhvaaju mnoge
pohvalne pobone ine. Tako u svih vjernika duh moe biti jednak i
onda kada su blaga razliita. Ljubav istovremeno dugujemo Bogu i
ovjeku. Nikada je ne spreavaju nikakve zapreke. Ljubav je uvijek
slobodna. Moe odabrati dobro. Aneli su govorili: Slava Bogu na
visinama i na zemlji mir ljudima dobre volje (Lk 2,14). Blaenoga ne
tvori jedino krepost dobrostivosti ve isto tako vrlina mira. Rije je
ovjeku koji zajedno trpi sa svima koje mui bilo koja bijeda.
Dobrostiva su djela iznimno raznolika. Samom svojom raznoliko
u omoguuju pravim kranima da pri diobi milostinje vlastitu mjeru
imaju bogatai, oni koji obiluju, srednje imuni, ali i siromaniji. N a taj
su nain isti duhovnim osjeajem koji su nejednaki mou dareljivosti.
Pred Gospodnjim su oima mnogi od svoga preobilja mnogo
ubacivali u hramsku riznicu. Neka je pak udovica ubacila dva novia.
Po Gospodnjem je svjedoanstvu zasluila biti nagraena. Tako je
malom koliinom dara bila dostojna da se stavi pred doprinos svih
ostalih. Izmeu velikih darova ljudi kojima je mnogo preostalo,
udoviin je dar bio neznatan, ali je bio sve (usp. L k 21,1-4).
Pretpostavimo da nekoga pritie tako veliko siromatvo da mu
nije mogue potrebnome udijeliti ni dva bakrena novia. Ipak u
Gospodnjim naredbama nalazi ime e ostvariti dunost dobre volje
(Lk 2,14). Tko e d n o m e siromahu prui au hladne vode (Mt 10,42)
dobit e plau za svoje djelo. Gospodin je svojim slugama kako bi
postigli njegovo kraljevstvo pripravio takvo smanjenje da ni davanje
318

vode koja se dijeli bez nadoknade i posve openito ne ostaje bez

naplate. ak je predloio hladnu vodu da ne iskrsne nikakva tekoa.
Tako se ne moe pomisliti da e ostati bez nagrade kome bi nedostajala
drva da zagrije pie.
Glede spomenute ae Gospodin ne potie uzalud da se dade u
njegovo ime. Ono, naime, to je po sebi jeftino, vjera ini skupocjenim.
M o g u nevjerniki darovi mnogo stajati, ali su prazni s obzirom na
opravdanje.
3. Predragi! Spremate se proslaviti Gospodnji vazam. Tako
obavljajte sveti post da se oslobodite svih strasti i doete do najsvetijih
sveanosti. Neka ljubav prema poniznosti otjera oholi duh od kojega su
potekli svi grijesi. O n i koji su se napuhali od tatine, neka se blagou
razblae. One kojim je neka uvreda ogorila duu, neka se meusobno
pomire i nastoje vratiti u slono jedinstvo. Nikome zlim ne uzvraajte
za zlo ( R i m 12,17). Jedni drugima oprostite kao to je Krist nama
oprostio ( K o l 3,13). M i r o m unitite ljudska neprijateljstva. A k o su
neki vai podlonici zasluili zatvore i l i lance, milosrdno ih oslobodite.
Sami smo potrebiti pomoi svagdanjega oprotenja. Zato tue grijehe
ne opratajmo teko.
Govorimo Gospodinu Ocu: Otpusti nam duge nae kako i mi
opratamo svojim dunicima (Mt 6,12). Najsigurniji smo da smo sebi
pripravili boansku milostivost kada smo udijelili oprotenje tuim
prijestupima.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji s Ocem i Duhom Svetim
ivi i vlada u vijeke vjekova. A m e n .
45.
10. II. 452.
1. Predragi! Ljubav prema Bogu i ljubav prema ovjeku snaga je
i mudrost kranske vjere. Nije u oskudici nikakve dunosti tko se trudi
tovati Boga i pomagati ovjeka koji je sluga kao to je i sam.
Dvostruko jedinstvo tih dvaju osjeaja valja opsluivati u svako doba i
sustavno uveavati. Ipak ga sada moramo obilnijim rastom iriti. Tako
e etrdesetodnevni post to prethodi vazmenoj svetkovini potaknuti
nutarnje sluanje u skladu s glasom kojim je Ivan Krstitelj sluei se
rijeima proroka Izaije govorio: Pripravite Gospodnji put. Staze
mu uinite ravnima (Lk 3,4; Iz 40,3).
319

Pred oima m o e m o imati onaj dio naroda koji je ve zapoeo boj

evaneoskoga borilita i neprestano se na duhovnome igralitu
tranjem napree za vijencem (usp. 1 K o r 9,24-25). T a k o e r m o e m o
misliti na onaj dio koji je svjestan smrtnih grijeha i zato uz p o m o
pomirenja hiti do oprotenja. A l i se isto tako moe pomiljati na onaj
dio koji e se preporoditi krstom Duha Svetoga i osloboditi Adamove
ostarjelosti jer se eli zaodjenuti Kristovom novou. Prikladno i
korisno svima govorimo: Pripravite Gospodnji put. Poravnite njegove
staze. Iz istoga propovjednog poticanja nauimo Gospodnje putove
(Ps 24,10) i staze. Onaj koji je obeao djela i darove boanske milosti
oitovao je uinke buduih promjena. Rekao je: Svaka e se udolina
napuniti i svako brdo i breuljak spustiti. Zavojito e postati ravno i
strmo ravan put (Iz 40,4).
Umiljatost, dakle, poniznih naziva nizinom, a brdom i
brijegom tatinu oholih. Istina kae: Tko se ponizi, uzvisit e se. T k o
se pak uzvisi, ponizit e se (Lk 14,11). Stoga je s pravom nizinama
navijeteno ispunjenje, a brdima ulegnue. Tako uravnjeno nee
spoticati niti uspravno posjedovati kakvu iskrivljenost. Uzak je i strm
put to vodi u ivot (Mt 7,14). Ipak njime ne kroi teko koga krijepi
istina i pobonost. Uiva u koraanju kome stijena kreposti uvruje
stazu, a pijesak ga mana ne ini klecavim.
2. D a uistinu punije spoznamo kojim putovima moramo hrliti
prema Bojim obeanjima, poujmo proroka Davida koji ui: Sve su
Gospodnje staze milosre i istina (Ps 24,10). Oblik vjernikoga
ivotnog ponaanja potjee od primjera boanskih ina. S pravom B o g
trai od ljudi da ga nasljeduju (Ef 5,1) jer on ih je nainio na svoju
sliku i priliku (Post 1,26). Drukije se neemo dokopati dostojanstva
Boje slave osim ako je u nama i milosre i istina. Po njima je Spasitelj
doao k onima koje trebae spasiti. Stoga spaeni po njima moraju ii k
onome koji spaava. Tako nas Boje milosre ini milosrdnima i istina
istinitima.
Stazom istine ide pravedni um, a putem milosra dobrostivi. Ipak
se ti putovi nikada ne ravaju kao da bi se pojedino m e u tim dobrima
oekivalo od razliitih preaca i kao da bi jedno raslo po milosru dok
bi drugo napredovalo po istini. Nije milosrdan tko je tu istini. Nije
sposoban za pravednost kome je ljubav strana. Ne slui se nikakvom
krepou tko se ne obogauje objema. Ljubav je snaga vjere. Vjera je
mo ljubavi. Pravo se ime i pravi plod obiju ostvaruje kada se
obistinjuje neraskidivi vez jedne i druge. Gdje obje nisu zajedno, skupa
320

su odsutne jer su jedna drugoj uzajamno potporanj i svjetlo. Tako je

dok elju vjere ne ispuni nagrada gledanja. Tada e se nepromjenljivo
gledati i ljubiti to se sada bez vjere ne ljubi i bez ljubavi ne vjeruje.
Apostol kae: U Kristu Isusu nita ne vrijedi ni obrezanje ni
koica ve vjera koja djeluje kroz ljubav (Gal 5,6). Stoga istodobno i
povezano nastojmo oko ljubavi i vjere. To je najdjelotvorniji let obaju
krila. Njime se uzdie duina istoa. Tako zasluuje gledati Boga te je
ne pritie teret putenih briga. Reeno je: Bez vjere je nemogue
ugoditi Bogu (Heb 11,6). Pavao pak kaza: Kada bih imao punu vjeru
i premjetao brda, ali ne bih imao ljubav, bio bih nita (1 K o r 13,2).
Dostojnom pobonou treba proslaviti boanska otajstva vazmenih tajna. Radi toga moramo s vie napora udjeti za onim dvoje koje
smo naveli jer se tu sastaje nauk svih zapovijedi (Mt 22,40). Po
navedenome svaki vjernik postaje Bogu rtva i hram (1 K o r 3,16).
Neka se vjera ufa u ono to vjeruje i neka ljubav nastoji umilostiviti to
ljubi. Jedno je i drugo obiljeje ovjeka koji ljubi i vjeruje. Po
nasljedovanju se ljubavi s onim ujedinimo kome se polaemo
razumnom podlonou. Boja je rije: Budite sveti jer ja sam svet
(Lev 19,2). T a k o e r Gospodin ree: Budite milosrdni kao to je
milosrdan i va Otac (Lk 6,36).
3. D a ne sumnjamo kako se Bogu daje to se udijeli
potrebnome, poujmo kakvu trgovinu sklapaju davaoci milostinje.
Gospodin je obznanio koji e biti budui oblik njegova suda.
Postavljenima e zdesna rei: Doite, blagoslovljeni Oca mojega,
zauzmite kraljevstvo koje vam je pripravljeno od uspostave svijeta. B i o
sam gladan i dali ste mi jesti. Bijah edan i dali ste mi piti. B i o sam
putnik i ugostili ste me. B i o sam bolestan i pohodili ste me. U zatvoru
bijah i doli ste k meni (Mt 25,34-36). Pravedni e pitati kada su i kako
mogli navedeno izvriti. Kralj e im odgovoriti i rei: Uistinu, uistinu
vam kaem da ste meni uinili to god ste uinili jednome od moje
najmanje brae (Mt 25,40).
Sto je plodonosnije od toga djela i lake od ovjenosti koja ne bi
bila liena svoje hvale da je ovjek zbog samoga naravnoga zajednitva
pritekao u p o m o drugome ovjeku? Ipak ne dopire do vjenih nagrada
to ne potee iz vrela vjere. Jedan je uvjet za nebeske ine, drugi za
zemaljske. Svjetovna dobrostivost dolazi do kraja u onima koje
pripomae. Kranska pak ljubav prelazi na samoga Stvoritelja. Kae
321

se da smo dobrohotni prema onome kojemu velimo da djeluje u

nama (Fil 2,13). Gospodin ree: Neka vae svjetlo tako svijetli pred
ljudima da vide vaa dobra djela i slave vaega Oca koji je na nebesima
(Mt 5,16).
4. Veseli se, dakle, vjernika duo! Spoznaj svoju slavu u slavi
(1 K o r 1,31) onoga koji u tebi djeluje. Raspali se samim vazmenim
otajstvom. Dunost ti je biti spremnom zajedno trpjeti s onim koji je za
sve trpio. Poboni svetaki ivot nije nikada tud Kritovu kriu. Putene
elje ubija (Ps 118,120) avlima uzdrljivosti. Va duh ubija tjelesne
pohote snagom Duha koji u njemu stanuje. Teko je da itko u sebi nema
nita to mora do temelja unititi.
Ugasimo gnjev, usmrtimo oholost, razorimo rasputenost, dublje
iskorijenimo korijen krtosti. Klicu emo svih zala (1 T i m 6,10)
uspjeti zatrti ako uzmognemo iupati pramen navedenih opaina.
Duni smo spomenutom marljivou bez prekida njegovati duh.
Tijelom se tako moramo sluiti da ta naa narav svome ravnatelju
omogui nunu uslugu. Zasada tijelo treba nadasve obuzdavati uzdama
uzdrljivosti. Valja udaljiti to stoji na putu uzvienim eljama.
Posebnim se ienjima na proslavu Gospodnjega vazma spre
mamo objema bitima. Ipak se korisna navika u svako doba hrani. Neka
strogo zapovijedanje podlonima popusti. Neka prestane osveivanje
pogrekama i neka se okrivljeni za opaine vesele to su doivjeli dane
kada se pod svetim i pobonim vladarima oprata strogost ak i javnih
odmazda. Neka se dokinu mrnje, prestanu neprijateljstva, uveaju
osjeaji mira i dobrostivosti. Tko se mogao zlom oneistiti, neka se
nastoji oistiti dobrostivou. Boji e sud prema gospodarima biti
otar, ali e milosrdnima biti blag. Lijevi e zbog neovjenosti biti
otjerani u pakleni oganj. Desne e, pohvaljene radi pobone milostinje,
prihvatiti vjeno nebesko blaenstvo u kraljevstvu.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji s Ocem i s Duhom Svetim
ivi i kralj uje u vijeke vjekova. A m e n .
46.
1. III. 453.
1. Predragi! Poznat nam je ar vae pobonosti. U postovima to
prethode Gospodnjemu vazmu mnogi m e u vama pretjeu nae
nagovore. Korist je uzdrljivosti uistinu nuna za tjelesno obuzdavanje,
ali i za oienje due. Stoga elimo da vae opsluivanje bude do te
322

mjere savreno te od tjelesnih udnja udaljite pohote, ali isto tako da i

zablude iskljuite od duinih razmiljanja. Z a vazmeno se slavlje u
kojemu se sjedinjuju sva otajstva nae vjere onaj sprema pravim i
bogoslunim oienjem ije se srce ne kalja nikakvom zabludom.
Apostol kae: Sve je grijeh to nije iz vjere ( R i m 14,23). Zato e biti
nekorisni i isprazni postovi onih koje je otac lai zaveo svojim varkama,
a ne hrani ih istinito Kristovo tijelo.
Treba, dakle, svim srcem sluiti boanskim zapovijedima i zdravoj
nauci. Isto se tako moramo uzdrati svom razboritou od bezbonih
miljenja. Dua obavlja sveti i duhovni post kada odbacuje hranu
zablude i otrove lai. Te otrove lukavi i podmukli neprijatelj sada
himbenije unosi kada se nadolaskom asne svetkovine cijela Crkva
openito opominje da shvati otajstva svoga spasenja.
Onaj je pravi ispovjedalac i tovatelj Kristova uskrsnua koga ne
smuuje Kristova muka niti se vara s obzirom na njegovo roenje. N e k i
se, naime, stide (Rim 1,16) evanelja Kristova kria. D a smjelije
odbace (1 K o r 1,17) muku prihvaenu za otkupljenje svijeta, u
Gospodina su zanijekali samu narav pravoga tijela. Nisu shvatili da
boanstvo Boga Rijei ne moe trpjeti niti se moe mijenjati. Ono se
pak tako spustilo do ljuskoga spasenja da nije vlastito napustilo. Mono
je, a nae je uzelo iz milosra. Prema tome, u Kristu su dva lika (Fil
2,6-7), ali je jedna osoba. Sin je Boji Sin ovjeji. Gospodin je jedan.
Odlukom je ljubavi prigrlio slugino stanje. Tome se nije podvrgao
zakonom nunosti. Gospodin je svojom moi postao ponizan, podloan
patnji, smrtan. D a uniti vladavinu grijeha i smrti Krist je po biti
slabosti bio sposoban za patnju, ali u naravi istine nije nita izgubio od
svoje slave.
2. Predragi! Kada itate ili sluate evanelje, u Gospodinu
naemu Isusu Kristu neto zamjeujete podlono nepravdama, a neto
obasjano udesima. Tako se u istome sad oituje ljudsko, sad blista
boansko. Nita od spomenutoga ne pripisujte lanosti kao da je u
Kristu samo ljudstvo ili jedino boanstvo. Vjerno vjerujte u oboje i
obojemu se ponizno poklonite. U jedinstvu Rijei i tijela nema nikakva
odvajanja. Tjelesni dokazi u Isusu nisu stoga lani jer su se u njemu
oitovali boanski znaci. Istinita su i obilata svjedoanstva u Isusu za
obje naravi. Po uzvienosti su boanskoga promisla uzrok to shvaamo
kako u Rijei koja je nerazrijeivo nedjeljiva od tijela podlagana patnji i
boanstvo u svemu ima dijela u tijelu i tijelo u boanstvu.
323

Kranska duo! T i bjei od lai i uenica si Istine. Vjerno se slui

evaneoskom povijeu! Gospodnje vidljive ine kao da si osobno u
apostolskome drutvu razlui duhovnim shvaanjem i tjelesnim
motrenjem. Pripii ovjeku ukoliko se Krist kao dijete raa od ene, a
Bogu to ni zaeem ni roenjem nije ranio Majino djevianstvo.
Spoznaj da pelene omataju slugin lik (Fil 2,7) to lei u jaslama.
Priznaj da su Gospodnji lik (Fil 2,6) navijestili aneli, obznanila
poela i da su mu se poklonili mudraci. U z m i za ljudsko to Krist nije
odbio svadbenu gozbu, ali boansko potvrdi time to je vodu pretvorio
u vino. Neka ti nae obznani suut koju je Gospodin iskazao plaem za
preminulim prijateljem. Neka se u tome nazre boanska mo to se
nakon etverodnevnoga ukopa samom naredbom rijei digao iv onaj
isti koji je ve zaudarao. B i o je tjelesni in nainiti blato od pljuvake i
zemlje. Time pak obasjati premazane slijepake oi bez dvojbe bijae
oznaka snage koja je za oitovanje svoje slave pridrala to nije
poklonila prirodnim poelima.
N a pravoga ovjeka spada mirnim snom otkloniti tjelesni umor, ali
je biljeg pravoga Boga obznanjenom zapovijeu utiati silu bijesnih
oluja. Ljudska dobrostivost gladnima daje jelo. To ini drutveni duh.
A l i s pet kruhova i dvije ribe nahraniti pet tisua mueva izuzevi ene i
djecu zar se itko usuuje nijekati da je to boansko djelo? Boanstvo je
omoguilo da s njime sudjeluje usluga pravoga tijela. Tako je pokazalo
da je ono nazono u ovjeku i da je ovjek u njemu. Rane se iskonske
ostarjelosti drukije nisu mogle izlijeiti u ljudskoj naravi osim da Boja
Rije za se uzme tijelo iz Djeviina krila te se u jednoj te istoj osobi
zajedno rodi tijelo i Rije.
3. Predragi! Po Gospodnjem je utjelovljenju cijela Crkva
Kristovo tijelo. Postojanim srcem uvajmo vjeru u to Utjelovljenje.
Uzdrite se od svih krivovjernih lai. Vjerujte da e vam milosrdna
djela koristiti i da e vam ouvana istoa biti plodna ako vam pameti ne
zablati nikakva neistoa krivih miljenja. Odbacite umovanja svje
tovne mudrosti. Gospodinu su mrska. Nitko po toj mudrosti nije mogao
doprijeti do spoznanja istine. U dui vrsto drite to izgovarate u
Vjerovanju. Vjerujte da se Sin Boji koji je s Ocem suvjean i po
kojemu je sve postalo i bez kojega nije nita postalo (Iv 1,3) na kraju
vremena rodio po tijelu (Rim 1,3). Vjerujte da je tjelesno raspet,
umro, uskrsnuo, uzdignut na visine povrh nebeskih vlasti. Stavljen je
Ocu zdesna. Radi suenja ivih i mrtvih doi e u tijelu u kojemu je
uziao. To Apostol propovijeda svim vjernicima. Kae: Ako ste
324

su-uskrsnuli s Kristom, traite to je gore, a ne to je na zemlji. Mrtvi ste

i va je ivot skriven s Kristom u Bogu. Kada se pojavi Krist koji je va
ivot, i vi ete se pojaviti s njime u slavi ( K o l 3,1-4).
4. Predragi! Posjedujui povjerenje u takvo obeanje budite
nebeski ne samo nadom ve i vladanjem. Pramda u svako doba moramo
nastojati oko posveenja i due i tijela, ipak se u ovim etrdesetodnevnim postovima izgladite pomnijim milosrdnim djelima i to ne samo
dijeljenjem milostinje koja ima veliki uinak kod oiena ve takoer
opratanjem uvreda i otputenjem kazna za prijestupe. Tako se nee
moliteljima suprotstaviti pogodba koju je Bog stavio izmeu sebe i
ovjeka. Po Gospodnjemu uenju govorite: Otpusti nam duge nae
kako i mi otputamo dunicima svojim (Mt 6,12). Moramo od svega
srca ispuniti to govorimo. Tada e se u punini obistiniti to u nastavku
molimo. N e e m o upasti u napast i bit emo osloboeni od zla.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji s Ocem i Duhom Svetim
ivi i vlada u vijeke vjekova. A m e n .
47.
21. II. 454.
1. Predragi! Znamo da je vazmeno otajstvo m e u svim
kranskim svetkovinama na prvome mjestu. D a ga dostojno i
prikladno proslavimo, ustanove nas svekolikoga vremena pripremaju.
U n a t o tome, nau pobonost posebice trae sadanji dani. Poznato je
da su oni blizi najuzvienijoj tajni boanskoga milosra. S pravom je
nauk Duha Svetoga za te dane propisao po svetim apostolima vee
postove da zajednikim udionitvom u Kristovu kriu i mi neto za ono
uinimo to je Gospodin radi nas uinio. Apostol ree: A k o zajedno
trpimo, zajedno emo se i proslaviti (Rim 8,17).
Izvjesno je i sigurno ekanje obeanoga blaenstva gdje postoji
sudionitvo u Gospodnjoj muci. Nema, predragi, nikoga kome obiljeje
vremena uskrauje dio na toj slavi. K a o da je mirno doba prazno ako je
rije stjecanju kreposti! Apostol u propovijedi ree: Svi e trpjeti
progonstva koji ele pobono ivjeti u Kristu (2 T i m 3,12). Zato
nikada ne ponestaje nemira od progonstva ako nikada nije odsutno
bogobojazno opsluivanje. Sami Gospodin u svojim pobudama kaza:
Tko ne prigrli svoj kri i ne slijedi me, nije mene dostojan (Mt 10,38).
Navedena se rije u to ne smijemo sumnjati ne odnosi samo na
Kristove uenike ve na sve vjernike i itavu Crkvu koja je u onima koji
325

su bili nazoni kao cjelina ula svoje spasenje. K a k o se, dakle, mora u
svako doba ivjeti p o b o n o , isto tako u svako vrijeme valja nositi kri. S
pravom se govori kriu svakoga pojedinca jer se nosi na vlastiti nain i
po osobnoj mjeri. Jedan je naziv za progonstvo, ali nije jedan uzrok
ratovanju. Najee je vea opasnost onaj tko skriveno vreba nego oiti
neprijatelj. Blaenoga su Joba uile izmjene u dobru i zlu ovoga svijeta.
Stoga je pobono i istinito rekao: Zar ljudski ivot na zemlji nije
kunja (Job 7,1)?
N a vjernu duu ne navaljuju samo tjelesne muke i patnje. ak se i
uz zdrave udove mui tekom boleu ako je oslabi tjelesna pohota.
Tijelo udi protiv duha, a duh protiv tijela (Gal 5,17). Razumna je
dua naoruana zatitom Kristova kria. Ne pristaje na tetne poude
iako je nadraena. Probadaju je avli uzdrljivosti i Bojega straha
(Ps 118,120).
Protiv ljudi koji su u dobroj nakani avao ne prestaje poticati obilje
neprijateljstava onih koji im nisu slini. U mrnju lako padaju oni iji
nepoteni ivot postaje jo prezreniji ako se usporedi s estitim ljudima.
Nepravda se ne miri s pravednou (2 K o r 6,14), a pijanstvo mrzi
umjerenost. Krivotvorina ne uspostavlja nikakvo slaganje s istinom.
Oholost ne ljubi umiljatost, rasputenost srameljivost, krtost irokogrudost. T a je razliitost vrelo veoma tvrdokornih sukoba. Ona
neprestano uznemiruje samu nutrinu pobonih srdaca ak ako na vani i
pristaje. Prava je istina da e trpjeti progonstvo koji budu htjeli
pobono ivjeti u Kristu (2 T i m 3,12). T a k o e r je istina da je ovaj
cijeli ivot iskuenje (Job 7,1). Neka se svaki vjernik, pouen vlastitim
iskustvima, naorua Kristovim kriem. Tako e biti dostojan Krista.
2. Predragi! One koji po navedenome naporu tee prema
vjenim nagradama avolska lukavost najvie zaskae u tome to im
podruje vjeru kada im ne moe izopaiti estitost. Tko se udalji od
ispovijedanja istine, prelazi na drugi put koji je sav uzmicanje. Takav e
toliko biti blie smrti koliko se vie udalji od katolike vjere.
Navedeno po svojoj nepanji i u nae dane trpe oni koji su od duha
neko unitene i davno osuene zablude uspostavili drevno bezumlje.
Usuuju se u Kristu nijekati dvostruku narav jer Krist ne bi uzeo istinito
tijelo ili bi se njegovo boanstvo pretvorilo u tijelo. Po Maniju, u Kristu
nema nikakva uskrsnua jer u njemu nije bilo nikakve muke. Po
Apolinaru, samo je promjenljivo boanstvo Rijei bilo podloeno
trpljenju. A l i to misliti i stavljati u ui kranskome puku to je drugo
doli unititi same temelje nae vjere i nijekati da je pravi
326

Sin Boji takoer pravi Sin ovjeji? Ipak se samo u tome nalazi
obnova ljudskoga roda kojoj svjedoi Zakon i koju su obaavali
proroci. Navijetala su je sva starozavjetna znamenja. Veliko otajstvo
(1 T i m 3,16) boanskoga milosra to e koristiti svim vjekovima bilo
je esto i dugo naznaivano da se u nj ne sumnja kada se obistini u
o d r e e n o vrijeme.
Otkada je Rije postala tijelo (Iv 1,14) tako je u Kristu jedna
osoba Boga i ovjeka da u nijednome djelovanju nema diobe obiju
naravi. U n a t o tome, evaneoska istina Sinom ovjejim veoma esto
naziva onoga koga navijeta Sinom Bojim. Premda od onoga to se
iznosi jedno pripada ljudstvu, drugo boanstvu, ipak se jedno i drugo
spominje pod imenom Sina ovjejega. Vjera vjeruje da je Gospodin
Isus Krist koji se rodio od Djevice Marije istodobno Bog i ovjek. Stoga
neka ne oklijeva u Bogu priznati ljudstvo ili u ovjeku boanstvo. Tako
je u Rijei poniznost pravoga ovjeka i u tijelu pravo velianstvo Boga
koji je uzeo tijelo.
3. Predragi! Neka je prigodom vazmene sveanosti kojoj
moramo pripraviti istou srca dosta to smo iznijeli utjelovljenju
Rijei. V i , inae, znate da ste tome vie puta odavle pouavani. Sada
vau pobonost podsjeam na ono to trai vrijeme. Sveti i spasonosni
post uresite pobonim djelima. Naroito se moramo truditi oko
oprotenja grijeha. Sebi bez sumnje obeajete boansko milosre ako i
sami oprostite svaku uvredu svojih podlonika. Dolikuje da se na takvu
svetkovinu Boji narodi sastanu miroljubivi i sloni. Sada osvetnika
strogost poputa i kod dravnih sudova. Stoga se jo vie mora ublaiti i
u kranskim srcima. Svetaka se skrb nadasve treba pobrinuti da nitko
ne zebe, ne gladuje, ne trpi oskudicu, ne gine od tuge i da nitko nije
svezan niti zatvoren u tamnicu. U tome se sluaju ne smije toliko
pomiljati na veliinu opaine nego na naravno zajednitvo. Tako e
sud kojim se drugi sudi (Mt 7,2) postii milosre u Boga koji sudi.
Blaeni milosrdni jer e se njima smilovati Bog (Mt 5,7) koji ivi i
kraljuje u vijeke vjekova. A m e n .
48.
13. III. 455.
1. Predragi! Izmeu svih dana koje kranska pobonost na
mnogo naina dri asnima, od vazmene sveanosti nijedan nije
odliniji. U Bojoj se Crkvi po njemu posveuje dostojanstvo svih
blagdana. ak se sami Gospodin rodio od Majke radi toga otajstva. Sin
327

Boji nije imao drugi razlog da se rodi nego da moe biti prikovan na
kri. U Djeviinu je krilu uzeto smrtno tijelo, a u smrtnome je tijelu
izvrena promisao muci. Neizrecivi je naum Bojega milosra uinio
da nam to bude otkupna rtva, ukinue grijeha i zaetak uskrsnua za
ivot vjeni.
Razmatrajui pak to je po Gospodnjemu kriu stekao itavi svijet,
shvaamo da se s pravom na proslavu vazmenoga dana spremamo
postom kroz etrdeset dana. Tako m o e m o dostojno pribivati boan
skim tajnama. Treba da se ne samo vrhovni sveenici i l i sveenici
drugoga reda odnosno sami slubenici otajstava ve cijelo crkveno tijelo
i svekoliki vjerniki skup oisti od svih neistoa. N a taj e nain Boji
hram kojemu je temelj sami Utemeljitelj biti u svemu kamenju lijep i
svijetao u svakome svome dijelu.
Kraljevske se palae i glavni stanovi viih vlasti s razlogom krase
svakim ukrasom. Izvrsnija su boravita ljudi ije su zasluge vee. Kojom
tek brigom treba sagraditi i kolikom au uresiti obitavalite (Ef
2,22) smoga boasntva! Ono se, dakako, ne moe ni poeti ni dovriti
bez pomoi svoga Stvoritelja. Meutim, izgraditelj je obitavalita
omoguio da ono vlastitim trudom moe postii svoje uveanje. K o d
izgradnje se toga hrama upotrebljava iva i razumna tvar. D u h pak
milosti potie da se dragovoljno ugradi u jedinstveno zdanje. T a je tvar
zato ljubljena i traena da i ona trai, iako nije traila, i ljubi, premda
nije ljubila.
Blaeni apostol Ivan kae: Ljubimo se m e u s o b n o jer je nas prije
Bog ljubio (1 Iv 4,19). Svi su, dakle, vjernici i svaki pojedini izmeu
njih jedan te isti Boji hram (1 K o r 3,16). Stoga to mora biti savreno
u svima i u pojedincima. U svih lanova ne postoji ista ljepota. Ne moe
kod tolike razliitosti dijelova postojati istost zasluga. U n a t o tome,
postie se zajednitvo ljepote i sveza ljubavi. O n i koji su dionici svete
ljubavi uzajamno se raduju svojim dobrima iako se ne slue istim
milosnim darovima. Ne moe im biti tue to ljube jer uveavaju
vlastito blago kada se vesele tuemu napretku.
2. Predragi! To je, eto, zajednitvo svetih. T u se isto ljubi, isto
voli, isto osjea. T u nema mjesta za ohole, zavidne, krte ili za bilo to
ime se ispraznost slavi ili to gnjev bjesni i razjaruje, a raskalaenost
raspasuje. Navedeno se ne ubraja u Kristov savez ve u avlov dio.
Daleko se udaljuje od pobonih stanova.
328

Protivnik nevinosti i neprijatelj mira drhti. Sam nije ustrajao u

istini (Iv 8,44). Radi oholosti je izgubio svu slavu svoje naravi. Z a l i
to Boje milosre obnavlja ovjeka i uvodi u dobra koja je sam
izgubio. Nije udno ako potenje onih koji ispravno djeluju mui
zaetnika grijeha i ako ga izjeda postojanost ljudi koje ne uspijeva
oboriti. ak ima i takvih koji nasljeduju djela te zloe. Mnoge to
treba aliti mue tui napreci. Znaju da se mane ne sviaju
krepostima. Stoga se oruaju mrnjom protiv onih iji primjer ne
slijede.
Boje sluge i uenici Istine ljube i one koji su od njih razliiti.
Radije zameu rat manama nego se bore protiv ljudi. Nikome ne
vraaju zlo za zlo ( R i m 12,17). Uvijek ele popravak grenika.
Nadasve je lijepo i usporeuje se boanskoj dobrostivosti ako se samih
sebe sjeamo u drugome te i u neprijatelju ljubimo vlastitu narav.
Znamo mnoge koji su iz najgorega udorea preli u najbolje. O d
pijanica postali su trijezni, od okrutnika milosrdni, od otimaa
velikoduni, od rasputenih isti i od divljih mirni ljudi. Gospodin je
rekao: Nisam doao pozvati pravedne nego grene (Mt 9,13).
Nijednome kraninu nije doputeno nikoga mrziti jer se nitko ne
spaava osim oprotenjem grijeha. Ne znamo kako e duhovna milost
uiniti dragocjenima one koje je tjelesna mudrost uinila jeftinima.
3. Neka, dakle, Boji narod bude svet i dobrohotan: svet da
otkloni zabranjeno; dobrohotan da vri zapovjeeno. Veliko je imati
pravu vjeru i zdrav nauk. Ovo je dostojno velike hvale: umjereno jesti,
blaga umiljatost i ista uzdrljivost. Ipak su sve vrline gole bez ljubavi.
U nijednoj se udorednoj odlinosti ne moe nazvati plodnim to nije
rodio porod ljubavi. Stoga Gospodin kae u Ivanovu evanelju: Po
tome e svi znati da ste moji uenici ako se budete m e u s o b n o ljubili (Iv
13,35). U Ivanovoj poslanici itamo: Predragi! Uzajamno se ljubimo
jer ljubav je od Boga. Svatko tko ljubi, roen je od Boga i poznaje
Boga. T k o ne ljubi, ne pozna Boga jer Bog je ljubav ( 1 Iv 4,7-8).
Neka se, dakle, ispitaju vjernike due i na pravome ispitu rasude
prisne osjeaje svoga srca. A k o nau da je od plodova ljubavi neto
pobono u njihovim savjestima, neka ne dvoje da je u njima nazoan
Bog. D a sve vie i vie postaju sposobne za takvoga gosta, neka se ire
djelima ustrajnoga milosra. A k o je Bog ljubav (1 Iv 4,16), ljubav ne
moe imati nikakvu m e u jer se boanstvo ne da uokviriti nikakvim
omeenjem.
329

4. Predragi! Z a ostvarenje je kreposti ljubavi svako vrijeme

prikladno. Ipak ovi dani na nju posebnije sokole. O n i koji duevnom i
tjelesnom istoom ude primiti Gospodnju pashu, nadasve nastoje
stei tu milost jer sadri skup svih vrlina i pokriva mnotvo grijeha (1
Pt 4,8).
Proslavit emo otajstvo koje se izdie povrh svega. U njemu je krv
Isusa Krista unitila nae opaine. Stoga na prvome mjestu pripravimo
rtve milosra da ono to nam je priskrbila Boja dobrota i mi
omoguimo ljudima koji su grijeili protiv nas. Nepravde predajmo
zaboravu. Krivnje neka vie ne poznaju kaznu i neka se sve podlonike
uvrede oslobode osvetnoga straha. Neka nikoga ne zadravaju kaznene
ograde i neka u tamnim zatvorima ne ostaju tuni okrivljeniki uzdasi.
A k o tko radi kojega zlodjela takve dri podlonima, neka ne sumnja da
je grenik. D a sam stekne oprotenje, neka se veseli to je nekoga naao
kome e oprostiti. Snagom Bojega uenja govorimo: Otpusti nam
duge nae kako i mi otputamo svojim dunicima (Mt 6,12). Ne
sumnjamo da u skladu sa svojom molitvom postiemo boansko
milosre.
5. Sada se mora irokogrudnost pokazati blagonaklonom prema
siromasima i onima koje pogaaju razne slabosti. Tako e glas mnogih
iskazati hvalu Boga i nai e postovi biti korisni potrebanima.
Gospodina nikakva vjernika pobonost vie ne veseli od one koja
dariva njegove siromahe. Gdje Gospodin ustanovi brigu milosru,
raspoznaje sliku svoje ljubavi. T u se ne treba bojati da e se smanjiti
imutak jer je veliko blago sama dobostivost. Ne moe ponestati tvari za
irokogrudost gdje Krist hrani i gdje se on hrani. U svakome takvome
djelu djeluje ruka koja kruh umnaa kada ga dijeli kao to ga umnaa
kada ga izdaje.

iekujemo Boje milosre koje nas poziva. A l i sve to se u razliitim

milosnim djelima i darovima poklanja za obnovu ljudskih dua, sve nam
se to sada oitije i obilatije dijeli jer se ne obavlja nita djelomino ve se
sve odjednom slavi.
Primie se vazmena sveanost. Pred nama je najdui i najsvetiji
post koji se beziznimno namee opsluivanju svih vjernika. Nitko nije
toliko svet ni tako poboan da ne treba biti svetiji i poboniji. Tko je,
dok se nalazi u ovome nesigurnome ivotu, izuzet od napasti ili
slobodan od grijeha? Tko sebi ne eli neto kreposna dodati i l i koju
manu odstraniti? Suprotivtine tete, srea kvari. Nije manja pogibao
oskudijevati na eljenome nego obilovati na doputenome. Preobilje je
bogatstva zamka. A l i su to i nedostaci siromatva. Preobilje uznosi do
oholosti, nedostaci potiu da se ovjek tui. Kua zdravlje, ali i bolest.
Zdravlje se zna zanemariti. Bolest je uzrok tuge. Zamka je u sigurnosti,
ali i u strahu. Nema razlike da li duh kojim vlada zemaljsko osjeanje
zaposjeda veselje ili briga. Ista je bolest malaksati pod ispraznim
uivanjem ili se muiti tjeskobnom skrbi.
2. Potpuno se, prema tome, ispunja misao Istine koja nas ui da
je put to vodi do ivota uzak i strm (Mt 7,14). Brojne ete stupaju
sredinom staze to vodi u smrt. Rijetke su stope malenoga skupa koji
izlazi na puteve spasenja. Zato je napuenija lijeva staza nego desna?
Stoga to je mnotvo veoma sklono svjetovnim radostima i tjelesnim
dobrima. Premda se tu eli propadljivo i nesigurno, ipak se dragovoljnije prihvaa trud oko pohotne elje nego oko ljubavi za istinom.

17. II. 457.

Bezbrojni su koji eznu za vidljivim. Jedva se dadu nai koji vjeno

stavljaju pred vremenito. Kae blaeni apostol Pavao: Vidljivo je
vremenito. Vjeno je to se ne vidi (2 K o r 4,18). Put se kreposti
nekako skriva i u tajnosti je. Spaavamo se po ufanju ( R i m 8,24).
Prava vjera nadasve ljubi to ne dotie nikakvim tjelesnim osjetilom.
Treba, dakle, velik trud i napor da se pokret srca uzdri od svakoga
grijeha. Bezbrojni mamci pouda odasvuda mame. Teko je silu duha
uzdrati od svake zavodljivosti. Tko dotie smolu, a da ga ona ne
oblati (Sir 13,1)? Tko tijelom ne slabi? Tko se u prahu (Job 7,5) ne
zaneisti? Tko je, napokon, tako ist da se ne uprlja onim bez ega se
ivot ne provodi?

1. Predragi! Kroz sve dane i vremena pred nama lebde stanoviti

znaci boanske dobrote. Nijedan dio godine nije tu svetim tajnama.
Posvuda nam dolaze u susret pomoi naega spasenja. Uvijek eljno

Boanski nauk nareuje po Apostolu: Oni koji imaju ene, neka

budu kao da ih ne posjeduju; koji plau, neka budu kao da ne plau;
koji se vesele kao da se ne vesele; koji kupuju kao da ne posjeduju;

Neka djelitelj milostinje bude siguran i veseo. Imat e najveu

dobit kada za se najmanje zadri. Rekao je apostol Pavao: Onaj koji
sijau daje sjeme, dat e i kruh za jelo. Umnoit e i vae sjeme i uveat
rast plodova vae pravednosti (2 K o r 9,10).
Po Kristu Isusu naem Gospodinu koji ivi i kraljuje s Ocem i
Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .
49.

330

331

koji se slue ovim svijetom kao da se ne slue. Prolazi oblik ovoga

svijeta (1 K o r 7,29-31). Blago dui koja vremena svoga putovanja
prijee u istoj trijeznosti i ne zastaje kod onoga kuda nuno mora
hodati. Neka je radije goa nego gospodarica posred zemaljskoga.
Neka posjeduje ljudska uvstva i neka se oslanja na boanska obeanja.
3. Predragi! O v i sadanji dani kao nijedni drugi ne trae i ne
daju tu snagu. D o k im se posveuje naroita pozornost, stjee se navika
u kojoj se ustrajava. V a m a je poznato daje ovo vrijeme kada, uz avlov
bijes, po cijelome svijetu kranska vojska mora biti boj. A k o je tko
radi lijenosti bio mlak i l i je brigama bio zaposjednut, sada se mora
naoruati duhovnim orujem i nebeskom trubljom osokoliti i poeti
bitku. Onaj ijom je zaviu smrt ula u svijet (Mudr 2,24) sada
plamti od velike zavisti i mui se najveom bolju. V i d i da se od roda svih
ljudi novi narodi uvode u posinstvo Bojih sinova i da se djevianskom
plodou Crkve uveava preporoeni narataj. a v a o zamjeuje da se
liava prava na svoju vlast i tjera iz srdaca ljudi koje je posjedovao.
Otimlje mu se iz oba roda tisue staraca, mlade eljadi, maliana. Nad
nikim ne vlada ni vlastiti ni iskonski grijeh. Opravdanje nije nagrada za
zasluge nego se daje samom dareljivou milosti. Pale i zavedene
prijevarom avolskih zasjeda peru pokornike suze. Vrata milosra
otvara apostolski klju. Tako se pali priputaju lijekovima pomirenja.
a v a o , uz to, osjea da se blii dan Gospodnje muke i da ga unitava
mo kria koji je u Kristu slobodnu od svakoga duga smrti bio
otkupljenje svijeta, a ne kazna za grijeh.

kakvou svoga vladanja ili mu nisu znane tajne vlastitoga srca. Neka
se, dakle, sebi ne svia u svemu i neka se ne sudi po tjelesnim
nasladama. Svaku svoju naviku neka stavi na vagu boanskih
zapovijedi. Jedno se nareuje da bude, drugo zabranjuje da ne bude.
Tonim e se ispitom vagati tko bude udoree svoga ivota mjerio
usporeenjem obiju teina.
Zgodno je Boje milosre u svoje zapovijedi pohranilo najsjajnije
ogledalo u kojemu e ovjek gledati lice svoje due. Tako e spoznati
koliko slii i koliko se razlikuje od Boje slike (Post 1,27). Polako
e odbacivati putene elje i poslove to uznemiruju. Barem se u danima
svoga otkupljenja i obnove od zemaljskoga prenesimo u nebesko.
5. Tono je da - kako pie - svi u mnogome grijeimo (Jak
3,2). Stoga neka prvi osjeaj bude milosre. Zaboravimo tua zlodjela
prema sebi. Ne oskvrnimo nikakvom osvetnikom udnjom najpoboniji ugovor kojim smo se obvezali u Gospodnjoj molitvi. Govorimo:
Otpusti nam duge nae kako i mi otputamo svojim dunicima (Mt
6,12). Stoga ne budimo teki kod opratanja jer nas obuzima osvetna
elja ili popustljiva blagost. ovjek mora vie za tim eznuli - ukoliko je
uvijek izloen opasnostima iskuenja - da su njegovi grijesi nekanjeni
nego da sam kanjava tue.
Uostalom, to tako dobro odgovara kranskoj vjeri kao da se
oprotenje grijeha obavi u C r k v i , ali i u svim kuama? Neka se stoga
odloe prijetnje i raskinu verige koje pogibelj nije veu onoga koji ih
nije razrijeio. to je tko uinio drugome, svojim je zakonom odredio
samome sebi. Blaeni milosrdni jer e se njima Bog smilovati (Mt
5,7). Bog je u svojim sudovima pravedan i blag (Ps 114,5). Priputa
da neki budu pod tuom vlau kako bi se istom mjerom uvala korist
stege i smjernost blagosti. I neka se nitko ne usudi zanijekati oprotenje
tuim grijesima, a moli da ga za svoje stekne.

4. D a pak neprijateljeva zloa to kipti ne bi imala nikakva

uspjeha u svojoj zavisti, valja kod ostvarenja Gospodnjih naredaba
segnuti za marljivijom plodnou. Ovo je vrijeme kada se sastaju sve
tajne boanskoga milosra. Zato ga prihvatimo kao duevnu i tjelesnu
pripravu. Molimo Boje vladanje i p o m o da uzmognemo sve izvriti po
onome bez kojega nita ne m o e m o uiniti (Iv 15,5). U tu se svrhu
nareuje da se p o m o trai u naredbodavaoca. Neka se nitko ne
ispriava izgovorom slabosti jer koji je poklonio htijenje (Fil 2,13)
daje i mo. Kae blaeni apostol Jakov: A k o je kome m e u vama
potrebita mudrost, neka je trai od Boga koji svakome daje izobila i bez
prigovora. Bog e dati (Jak 1,5).

6. Gospodin je kazao B l a e n i miroljubivi jer e se zvati Bojim

sinovima (Mt 5,9). Stoga neka se obustave sporovi svih nesloga i
mrnja. Neka nitko ne misli da e imati dijela u vazmenoj svetkovini
ako je zanemario uspostaviti bratski mir. Nee kod najviega Oca biti
na sinovskome popisu tko ne bude u bratskoj ljubavi.

Koji vjernik ne zna oko kojih vrlina mora nastojati i koje pogreke
mora izbjegavati? Tko je prema svojoj savjesti tako popustljiv i l i tako
neupueni sudac da mu nije poznato to od sebe mora odbaciti, a to
u sebi poveati? Nitko nije tako daleko od razuma da ne shvaa

Neka kranski postovi budu tusti diobom milostinje i skrbi za

siromane. to tko uskrati svome uivanju, neka potroi na slabe i
potrebne. Nastojmo da svi jednim ustima blagosivlju Boga. Tko daje
neki dio svoga imutka, neka razumije da je slubenik boanskoga

332

333

milosra. Bog je siromahov dio stavio u djeliteljevi! ruku. Grijesi se

peru krsnom vodom, pokornikim suzama, ali i milostinjom. Pismo
kae:Kao to voda gasi vatru, milostinja niti grijeh (Sir 3,33).
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji ivi i kraljuje s Ocem i
Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .
50.
9. III. 458.
1. Predragi! Primie se vazmena sveanost. Obiaj je da joj
prethodi post koji nas kroz etrdeset dana vjeba radi posveenja tijela i
due. Proslavit emo najveu svetkovinu svih svetkovina. Duni smo se
pripraviti spomenutim opsluivanjem da zajedno umremo u smrti
onoga u ijemu smo uskrsnuu zajedno uskrsnuli. Blaeni apostol
Pavao kae: Umrli ste i va je ivot skriven s Kristom u Bogu. Kada se
pokae Krist koji je va ivot, i vi ete se s njime pojaviti u slavi ( K o l 3,
3-4). U emu je nae dionitvo smrti s Kristom osim da prestanemo biti
to smo bili? to je slinost (Rim 6,5) s uskrsnuem doli odlaganje
starosti? Stoga ovjek koji shvaa tajnu svoje obnove mora odloiti
tjelesne mane i ukloniti sve grene neistoe. Sjat e odjeom kreposti
kada ue na svadbenu gozbu. Zarunikova dobrota sve zove na
sudjelovanje u kraljevskoj gozbi. U n a t o tome, svi pozvani moraju
nastojati da su dostojni dara svetih jela. N e k i zlorabe Boju
strpljivost ( R i m 2,4). Nisu u savjesti isti. Postaju radi duge
nekanjenosti sigurni. A l i kazna se odlae da se popravku omogui
vrijeme.
Milosre naega Boga ne eli grenikovu smrt nego samo da se
obrati i ivi (Ez 33,11). Ipak neka nitko ne kasni to prigrliti jer nije
dobio to je zasluio. Ne ukida se to se odlae. Ne umie osudi tko nije
traio oprotenje. Svi nemaju isti razlog da trae oprotenje. Grijeh se
razlikuje od grijeha i zloin od zloina na mnoge naine i razliitim
mjerama.
Svi su vjernici duni teiti za potpunom nevinosti i punom istoom
da se mogu upisati u zajednitvo onih kojima se kae B l a e n i isti
srcem jer oni e gledati Boga (Mt 5,8). Svim trudom i snagom treba
nastojati da se najpunijim oienjem ukloni to neisti skrovitost
savjesti i sve to mrai otrinu duha. Pie: Tko e se pohvaliti da ima
isto srce i l i da je ist od grijeha (Job 7,1)? Ipak se ne smije oajavati s
obzirom na stjecanje istoe. Ona se uvijek dobiva kada se za nju moli.
to se oistilo priznanjem, ne predaje se sudskoj presudi.
334

2. Predragi! Svi sinovi Crkve po Gospodnjemu nauku

jednolino govore u molitvi: Otpusti nam duge nae kako i mi
otputamo svojim dunicima (Mt 6,12). Nitko dok je u vremenu ovoga
ivota koji je sav iskuenje (Job 7,1) nije tako svet da mu ne bi trebalo
oprotenje nikakvoga grijeha. Pogibelji bezbrojnih opaina stoje svuda
uokolo. Preko doputenih uporaba prelazi se neumjerenome pretjeri
vanju. Brigom za zdravlje navaljuje pohotno uivanje. Poudi nije
dovoljno to moe dostajati naravi. Otuda nastaje trajno nezasitljiva
ljubav za posjedovanjem. Otuda je udnja za isticanjem. Naslanja se na
pleme ili potomstvo. Oholost joj je potomstvo ili roditelj.
To su te i takve kunje koje su mnogovrsno i beskrajno prazne.
Koja im se krepost ispravnije suprotstavlja nego uzdrljivost to prua i
jaa snage kojima se hrane i uvaju dobra due i tijela? Stoga u
nebeskim crkvenim uredbama donose veliku korist postovi koji su
boanski ustanovljeni. D o k se tjelesna sklonost podlae zakonima
uzdrljivosti, razblauje se nutarnji napon. Tako duh posti od
bezakonja kao to tijelo posti od jela. Gospodin kae: Blaeni koji
gladuju i eaju pravednost. O n i e se nasititi (Mt 5,6). Prema tome,
Boji narod posjeduje duhovne gozbe i iste uitke koje spasonosno ite
i pohvalno udi. Prorok kae u pohvali: Kuajte i vidite kako je sladak
Gospodin (Ps 33,9). Tko okusom srca dotie slast Boje pravednosti i
milosra kojima se ravna svekolika njegova providnost i tko pije vinje
uitke uz iskustvo trajnoga ouvanja od prezasienosti udivljenjem pred
nebeskim dobrima, prezret e propadljiva i vremenita dobra. Grijat e
se ognjem (Lk 12,49) koji pali Boja ljubav. Studen e se pretvoriti u
ar i no preinaiti u svjetlo. Tako D u h Sveti u vjernikim duama
jednim inom tjera tame i unitava grijehe.
3. Uzdrljivost kao majka vrlina raa naznaene plodove. One
to poste od mana dovodi do neizrecivih naslada. Sada, predragi,
pomnijim nastojanjem vrimo nebeske zapovijedi. itavo je vazmeno
otajstvo ustanovljeno zbog oprotenja grijeha. Nasljedujmo to elimo
slaviti. Svoje oprotenje milosrdni i pravedni Gospodin (Ps 114,5)
tako obeaje da ga nalae onima kojima oprata. Gospodin tumaei
kojim pravilom eli da se molimo Bogu Ocu kae: A k o ljudima
oprostite njihove grijehe, i vama e vae grijehe oprostiti va Otac koji
je na nebesima. A k o ne oprostite ljudima, nee ni va Otac vama
otpustiti vae prijestupe (Mt 6,14). Uvijet je posve pravedan i
dobrohotan. Po njemu ovjek postaje dionik boanske moi. Svojom
prosudbom dri u ravnotei Boji sud. Gospodina prema sebi vee
sudom kojim e sam suditi drugoga koji je sluga kao i sam.
335

Prema tome, ako je rije podlonima ili jednakima, neka se ljubi

naravna istost. Svatko grijei. Neka svatko i oprata. to s veseljem
primismo, lako udijelimo. K o l i k o budemo milosrdniji obiljem milos
tinje ili oprotenjem grijeha, toliko smo savrenije nevini.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji ivi i vlada s Ocem i s
Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

PROPOVIJED
KRISTOVU PREOBRAENJU
(Mt 17,1-13)
51.
Subota pred 2. korizmenu nedjelju g. 445.
1. Predragi! E v a n e o s k o je itanje preko tjelesnih uiju dirnulo
nutarnji sluh naih dua. Pozvalo nas je razumjeti veliko otajstvo.
Poduprti Bojom milou lake emo ga shvatiti ako svoje razmatranje
usmjerimo na ono to je malo ranije kazano (usp. M t 16,13-20).
Spasitelj ljudskoga roda Isus Krist zasnivao je vjeru koja zle poziva na
pravednost i mrtve na ivot (Rim 4,5). Svoje uenike pouavae
opomenama nauka i udesnim inima da vjeruju kako je jedan te isti
Krist i Boji Jedinoroenac i Sin ovjeji. Jedno od toga bez drugoga ne
bi koristilo spasenju. Jednako je bilo opasno vjerovati da je Gospodin
Isus Krist i l i samo Bog bez ovjeka i l i samo ovjek bez Boga. Oboje
moramo vjerovati. K a o to je istinsko ovjetvo u Bogu, pravo je
boanstvo u ovjeku.
Trebae, dakle, utvrditi tu zdravu vjeru. S tom je nakanom
Gospodin pitao svoje uenike to m e u drugim razliitim miljenjima
oni njemu vjeruju i misle. Tada je Petar objavom vinjega Oca
nadvisio tjelesno i nadiao ljudsko. Duhovnim je oima vidio Sina
ivoga Boga i ispovjedio slavu boanstva. Nije gledao jedino bit tijela i
krvi. Petar se Kristu silno dopao tom uzvienom vjerom. Stoga je bio
obdaren blaenom sreom i dobio svetu vrstou stijene. Crkva e zato
336

337

nadjaati paklena vrata jer je utemeljena na kamenu. Pri razrjeivanju

ili vezanju razliitih sluajeva, na nebu se nee drukije procjenjivati
nego to je svojim sudom odredio Petar.
2. Predragi! Uzvienost je pohvaljenoga shvaanja trebalo
pouiti tajni nie biti. Inae bi apostolska vjera, uzdignuta do slave
ispovjedanoga boanstva u Kristu, smatrala daje uzimanje nae slabosti
nedostojno i neprilino za Boga koji ne podlijee patnji. Vjerovalo bi se
da je u Kristu ljudska narav tako proslavljena da je ne moe dotaknuti
patnja ni rastaviti smrt.
Gospodin je rekao da mora ii u Jeruzalem i mnogo trpjeti od
starjeina, pismoznanaca i sveenikih poglavara te biti ubijen i trei
dan uskrsnuti (Mt 16,21; 20,17-19). Petra je pak prosvijetlilo vinje
svjetlo. Plamtio je najarom ispovijeu Bojega Sina. Zato je pogrdno
uzrujavanje i sramotu najokrutnije smrti odbacio iz vjernikoga i
slobodnoga - mislio je - gaenja. Isus ga je blagim prijekorom
opomenuo i ponukao na elju da s njime sudjeluje u patnji. Spasitelj je
naknadnim poticanjem nagovarao i pouavao da sebe zanijeu koji
ude ii za njim. Takvi e zbog nade u vjeno gubitak vremenitoga
smatrati neim najlakim. Svoju e duu onaj spasiti tko se ne strai da
je izgubi radi Krista (usp. M t 16,25).
Apostoli su itavim srcem morali shvatiti snagu sretne postojanosti
i uope se ne bojati teine prihvaenoga kria. Nisu se smjeli crvenjeti
Kristove patnje. Nisu smjeli drati da se moraju stidjeti strpljivosti koja
e tako podnijeti okrutnu muku da nee izgubiti slavu moi. Zbog
reenoga je Isus uzeo Petra i Jakova i njegova brata Ivana. S njima
se popeo na osamljeno i veoma visoko brdo. Pokazao im je sjaj svoje
slave. O n i su u njemu zapazili Boje velianstvo. Zapravo je stoga
Gospodin na poseban nain i obeao da neki od nazonih uenika
nee prije umrijeti nego vide kako Sin ovjeji dolazi u svoje kraljev
stvo (Mt 16,28). Rije je, jasno, kraljevskome sjaju koji u naroito
me smislu pripada naravi uzeta ovjeka. Krist je htio da ta tri mua
vide taj sjaj. Neizrecivo i nedostupno gledanje samoga boanstva to
se uva za iste srcem (Mt 5,8) u vjenome ivotu na nikakav nain
nisu mogli ni nazreti ni gledati dok su jo u smrtnome tijelu.
3. Gospodin, dakle, pred odabranim svjedocima otkriva svoju
slavu koja tjelesni lik koji je zajedniki s ostalim ljudima obasjava
takvim sjajem da Kristovo lice slii sunevu bljesku, a odjea
izjednauje snjenoj bjelini. K o d toga se preobraenja prvenstveno ilo
za tim da se iz uenikih srdaca ukloni sablazan kria i da poniznost
338

svojevoljne muke ne uznemiri vjeru onih kojima je bila objavljena

vrsnoa skritoga dostojanstva. A l i se istom providnou stvarala nada
svete Crkve da cijelo Kristovo tijelo spozna kojom e se promjenom
nadariti. U d o v i sebi obeavaju dio na slavi to je prethodno zasjala na
Glavi.
Govorei velianstvu svoga povratka Gospodin je naznaeno
me rekao: Tada e pravedni sjati u kraljevstvu moga Oca kao sunce
(Mt 13,43). Z a isto svjedoi blaeni apostol Pavao kada kae: Sma
tram da patnje ovoga vremena nisu dostojne budue slave to e se
objaviti u nama (Rim 8,18). Opet veli: Vi ste mrtvi i va je ivot
skriven s Kristom u Bogu. A l i kada se pojavi Krist kao va ivot, tada
ete se i vi s njime pojaviti u slavi ( K o l 3,3-4).
4. U spomenutome udu na povrinu dolazi i druga pouka
kojom se uvruju apostoli i uzdiu do cjelokupnoga spoznanja. S
Gospodinom su se pojavili Moj sije i Ilija, tj. zakon i proroci. Govorili su
s Gospodinom da se najistinitije u toj nazonosti petorice ljudi ispuni
izreka koja glasi: Sva rije stoji kod dvojice i l i trojice svjedoka (Mt
18,16; Pnz 19,15). to je postojanije i vre od rijei u ijemu
nagovjetaju odzvanja trublja Staroga i Novoga zavjeta i kada se s
evaneoskim uenjem slau svjedoanstva davnih svjedoka? Meu
sobno se podudaraju stranice obaju saveza. Onoga koga su prethodni
znaci obeali pod velom otajstva, sjaj sadanje slave pokazuje oitim i
oevidnim. Kae blaeni Ivan: Zakon je dat po Mojsiju, a milost i
istina dooe po Isusu Kristu (Iv 1,17). U Kristu se ispunilo obeanje
prorokih slika i smisao zakonskih propisa. Krist svojom prisutnou
pouava istinsko prorotvo. Po milosti omoguuje ostvariti naredbe.
5. Petra su, dakle, zanijele objave otajstva. Prezreo je svjetovno
i zasitio se zemaljskim. Stanovito ga je duhovno ushienje odvuklo u
udnju za nebeskim. Ispunjen veseljem cijeloga vienja, Petar je s
Isusom elio ondje boraviti gdje se radovao nad njegovom oitovanom
slavom. Stoga ree: Gospodine, dobro je da budemo ovdje. A k o
hoe, ovdje emo nainiti tri atora - jedan tebi, jedan Mojsiju i jedan
Iliji (Mt 17,4). Meutim, Gospodin nije odgovorio na taj prijedlog.
Naznaio je kako eljeno, mada nije neasno, nije u skladu s promisli
jer se svijet ne moe spasiti osim po Kristovoj smrti. Gospodnji je
primjer vjerniku vjeru pozvao da, dodue, ne treba dvojiti
o b e a n o m e blaenstvu, ali da ipak shvatimo kako posred iskuenja
ovoga ivota prije moramo moliti za strpljivost nego za slavu. Srea
kraljevanja ne moe prethoditi vremenima patnje.
339

6. Dok je Petar jo govorio, sjajni ih oblak, eto, zasjeni. I glas

je, evo, s neba kazao: ovo je moj ljubljeni Sin u kome sam se nasladio.
Njega sluajte (Mt 17,5). U Sinu je bio nazoan Otac. U Gospodnjemu
se sjaju koji je Gospodin uskladio prema uenikome pogledu
Roditeljeva bit nije odvajala od Jedinoroenca. Trebae, m e u t i m ,
istaknuti vlastitost obiju osoba. K a o to je tjelesni bljesak pogledu
naznaio Sina, glas je iz oblaka sluhu obznanio Oca. Uenici su uli taj
glas. Pali su na lice i silno se prestraili. Drhtali su ne samo od Oeva
ve i Sinova velianstva. Uveanim su razumijevanjem shvatili da je u
Oca i Sina jedno boanstvo. Budui da u vjri nije bilo oklijevanja, u
strahu nije bilo razlike.
Ono je, dakle, svjedoanstvo bilo iroko i mnogostruko. Vie se
ulo u snazi rijei nego u zvuku glasa. Otac je rekao: Ovo je moj
ljubljeni Sin u kome sam se nasladio. Njega sluajte. Zar se nije jasno
ulo: Ovo je moj Sin kome pripada da je od mene i da je sa mnom
bez vremena? Niti je Roditelj prije R o e n o g a niti R o e n i kasniji od
Roditelja. Ovo je moj Sin. O d mene ga ne dijeli boanstvo, ne lui
vlast, ne razlikuje vjenost. Ovo je moj Sin. Nije posinovljen nego
vlastit. Nije od drugda stvoren ve od mene roen. Nije od neke druge
naravi niti se sa mnom usporeuje. R o e n je od moje biti i meni je
jednak. To je moj Sin. Po njemu je sve nastalo i bez njega nije
nita nastalo (Iv 1,3). Sve ini to i sam inim. to vrim, sa mnom
neodvojeno i bez razluivanja vri. Sin je u Ocu i Otac u Sinu. Nae
se jedinstvo nikada ne dijeli. Ja sam koji sam rodio netko drugi, a
drugi je i onaj koga sam rodio. Ipak vam nije doputeno drugo njemu
misliti nego je mogue meni suditi. Ovo je moj Sin. Nije otima
inom (Fil 2,6) segnuo za jednakou koja mu je zajednika sa mnom.
T a k o e r je nije silom ugrabio. Ostao je u liku (Fil 2,6) moje slave.
A l i da obistini zajedniki dogovor u svezi s obnovom ljudskoga roda,
boansko je nepromjenljivo snizio do slugina lika (Fil 2,6).

Odbacite tjelesni strah i oboruajte se vjernom ustrajnou. Nedostojno

je da se u Spasiteljevoj muci onoga bojite ega se po njegovu daru ne
straite ni kod svoga svretka.
8. Predragi! Navedeno nije kazano samo na korist onih koji to
ue vlastitim uima ve je u onoj apostolskoj trojici svekolika Crkva
sve nauila to je njihovo oko vidjelo i sluh uo. Neka, dakle,
propovijed najsvetijega evanelja potvrdi vjeru svih i neka se nitko ne
crveni zbog Kristova kria koji je svijet otkupio. Neka se nitko ne boji
trpjeti za pravednost (1 Pt 3,14) i neka nitko ne gubi povjerenje u
naknadu obeanoga. Po trudu se dolazi do odmora i preko smrti do
ivota.
Svu je slabost nae poniznosti onaj prigrlio u kome pobjeujemo
to je sam pobijedio i dobivamo to je obeao. Uvjet je da ustrajemo
u njegovu priznavanju i ljubavi (Iv 15,9). Kada treba izvriti naredbe
ili podnijeti protivtine, u naim uima uvijek mora odzvanjati
prethodni Oev glas koji govori: Ovo je moj ljubljeni Sin u kome sam
posve uivao. Sluajte njega koji ivi i vlada s Ocem i s Duhom Svetim
u vijeke vjekova. A m e n .

7. Toga, dakle, u kome potpuno i u cjelini uivam i ijim se

propovijedanjem objavljujem i poniznou proslavljujem bez oklijeva
nja sluajte. O n je istina i ivot (Iv 14,6). Moja je mo i mudrost
(1 K o r 1,24). Njega sluajte! Njega su nagovjestila otajstva iz
Zakona i proroka su ga usta opjevala. Njega sluajte! O n svojom
krvlju (Otk 5,9) otkupljuje svijet, avla vee i njegove posude (Mt
12,29) otima. Niti popis ( K o l 2,14) grijeha i savezne izdaje. Njega
sluajte! O n otvara put u nebo i mukom vam kria sprema stube
uzlaska u kraljevstvo. to se bojite s obzirom na otkupljenje? to se
- pobijeeni - straite slobode? Neka bude to hoe Krist. I ja to hou.
340

341

PROPOVIJEDI GOSPODNJOJ M U C I
52.
Cvjetnica, 16. III. 441.
1. Predragi! Evaneoski je govor razgovjetno i jasno razotkrio
otajstvo Gospodnje muke koju je Gospodin Isus, Sin Boji, prihvatio da
spasi ljudski rod i sebi, proslavivi se, po obeanju sve privue (Iv
12,32). Radi toga je za vjerna i pobona srca isto da su uli to se italo
kao da su vidjeli to se zbilo. Budui da sveto pripovijedanje ima
nesumnjivu vlast, valja nam se, uz Boju p o m o , truditi da razumije
vanju postane jasno to je obznanila povijest. Poslije one prve i ope
propasti ljudskoga otpada kada je po jednome ovjeku grijeh uao u
ovaj svijet i po grijehu smrt te tako prela na sve ljude ukoliko su svi u
onome sagrijeili ( R i m 5,12), nitko ne bi izbjegao gnusno avlovo
vladanje ni verige okrutnoga robovanja niti bi kome bilo omogueno
pomirenje za oprost ili povratak u ivot da se Bog Sin koji je suvjean i
jednak s Bogom Ocem nije udostojao takoer biti Sin ovjeji. D o a o je
traiti i spasiti to je bilo izgubljeno (Lk 19,10). K a o to je smrt po
A d a m u , tako je uskrsnue mrtvih (1 K o r 15,21) po Gospodinu Isusu
Kristu.
U posljednjim je vremenima (1 Pt 1,20) po neistraivome
naumu Boje mudrosti Rije postala tijelo (Iv 1,14). Ipak nije radi
toga spasonosni Djeviin porod koristio samo pokoljenjima zadnjega
doba ve se protegnuo i na munula razdoblja. Sva je drevnost ljudi
koji su tovali pravoga Boga i svekoliki zbroj svetih ranijih vjekova
ivio i svidio se u toj vjeri. N i patrijarsima ni prorocima ni uope
343

nijednome svetome nije bilo spasenja ni opravdanja osim u otkupljenju

Gospodina naega Isusa Krista. Otkupljenje se oekivalo kroz obeanja
mnogih prorotava i znamenja. Postalo je zbiljom samim darom i
inom.
2. Predragi! U cijelome tijeku Gospodnje muke ne promatrajmo
ljudsku slabost tako da pomislimo kako je ondje nedostajala boanska
mo. A l i ni onaj lik (Fil 2,6) koji je s Ocem jednak i suvjean ne
gledajmo tako da zakljuimo kako nije bilo istinito to se priinja
nedostojno Boga. Jedna je i druga narav sasvim jedan Krist. T u nije
Rije razdvojena od ovjeka niti ovjek razluen od Rijei. Ponienje
ne pobuuje neugodnost jer velianstvo nije smanjeno. Nepovredivoj
naravi nije nita udilo to se moralo nanijeti naravi koja podlijee
patnji. Cijelo je ono otajstvo koje je zajedno izvrilo ovjetvo i
boanstvo bilo uredba milosra i in ljubavi.
Nas su vezale takve spone da se drukije nismo mogli razrijeiti
osim po spomenutome djelu. Prema tome, ponienje je boanstva nae
uzdignue. Tolikom smo cijenom (1 K o r 6,20) otkupljeni i izlijeeni
tolikom rtvom! Kakav bi bio povratak od bezbotva pravednosti i od
bijede blaenstvu da se Pravedni nije spustio do nepravednih i Sveti
do zlih?
3. Predragi! Ne smijemo se stidjeti Kristova kria koji potjee od
snage boanske odluke, a ne od grenoga stanja. Gospodin Isus na
temelju je nae slabosti zaista trpio i zaista umro. Ipak se nije tako liio
svoje slave da m e u nezgodama muke nije od boanskoga djelovanja
nita iznio na vidjelo. Bezbonoga Judu vie nije skrivala ovija koa
ve oitovao vuji bijes. Prividnim je mirom poeo nasilno zlodjelo.
Poljupcem je strasnijim od svih strijela pruio izdajniki znak.
Razularena svjetina koja se slegla s naoruanom vojnikom etom da
uhiti Gospodina uz baklje i svjetiljke nije zamijetila pravo svjetlo. Bila
je zaslijepljena vlastitim tminama.
Gospodin je radije odluio priekati mnotvo nego mu izbjei.
D o k ga jo nisu pronali po svjedoanstvu je Ivana evaneliste pitao
koga trae. Kada su odgovorili da trae Isusa, kazao je: Ja sam (Iv
18,5). T a je rije onu etu sastavljenu od najdivljijih ljudi kao kakvim
udarom groma oborila i sruila. Natrake su pali svi oni okrutni ljudi
koji su prijetili i bili strani. Sto je ostalo od goropadne urote? Gdje
je bio gnjevni ar i oruana spremnost? Gospodin je rekao:Ja sam.
N a njegovu je rije bezbono mnotvo palo. To je postigla suena
poniznost. to l i e tek moi velianstvo koje e suditi?
344

4. Gospodin je dobro znao to nadasve odgovara poduzetome

otajstvu. Zato nije ustrajao u svojoj moi. Dopustio je da njegovi
progonitelji izvre naumljeni zloin. D a nije htio da ga uhvate, ne bi ga
jamano ni uhitili. A l i tko bi se od ljudi mogao spasiti da Isus nije
pristao da ga uhvate? Sveti je Petar smionijom postojanou pristajao
uz Gospodina. Plamenom je svete ljubavi izgarao protiv mahnitih
napadaa. Potegnuo je ma protiv sluge sveenikoga prvaka i otkinuo
uho ovjeku koji je ee nasrtao. Gospodin ipak nije dopustio da taj
poboni poriv vreloga Apostola ode daleko. Zapovjedio je da ma
skloni i nije pristao da ga pred bezbonima brani ruka i eljezo. Bilo bi
protivno otajstvu naega otkupljenja da na uhienje ne pristane onaj
koji je doao umrijeti za sve. Odgoeni bi trijumf slavnoga kria
produio avlovo vladanje i trajnijim uinio ljudsko robovanje.
Krist, dakle, omoguuje da protiv njega mahniti bjesne. ak mu
nije ispod asti da i takvima naznai boanstvo. Slugino je uho time to
je odsjeeno bilo mrtvo. Kristova ga ruka ponovno vraa na mjesto
obeaene glave. Krist obnavlja to je sam oblikovao. Tijelo spremno
slijedi naredbu onoga ije je i samo stvorenje.
5. Spomenuta djela, dakle, posjeduju boansku snagu.
injenica pak to Gospodin suspree mo svoga velianstva i priputa
protiv sebe progoniteljevu silu dolazi od volje kojom nas je ljubio i
sebe za nas predao (Ef 5,2). U tome je sudjelovao i Otac koji nije
potedio ni vlastitoga Sina ve ga predao za nas sve ( R i m 8,32). U Oca
je i Sina jedna volja kao to je jedno boanstvo.
V a m a , idovi, od uinka te rasporedbe nema nikakve milosti.
Tebi, Judo, nita ne dugujemo. V i niste htjeli nae spasenje kojemu je
sluilo vae bezbotvo. Po vama se obistinilo sve to Boja ruka i
odluka odluie da se dogodi (Dj 4,28). Prema tome, Kristova smrt
nas oslobaa, a vas optuuje. Pravo je da sami ne posjedujete to
kaniste svima unititi. Ipak je dobrota naega Otkupitelja takva da i vi
moete postii oprotenje ako ispovijedanjem Krista za Bojega Sina
napustite svoju ocoubilaku zlou. Gospodin nije na kriu zaludu molio
govorei: Oe, oprosti im jer ne znaju to ine (Lk 23,34). Taj lijek ni
tebe, Judo, ne bi mimoiao da si se utekao pokori koja bi te vratila
Kristu, a ne to te je nagovorila na konop. Kazao si: Sagrijeio sam
predavi nevinu krv (Mt 27,4). A l i si ustrajao u nevjeri svoga
bezbotva. U svojoj krajnjoj i smrtnoj opasnosti nisi Isusu vjerovao da
je B o g Boji Sin nego da je samo ovjek naega poloaja. D a nisi
zanijekao Isusovu svemo, bio bi priklonio njegovo milosre.
345

Predragi! Neka je dosta to smo danas iznijeli pred vae p o b o n e

ui. Inae bi se s preopirnou uuljala prezasienost. to nedostaje
punini, rei emo - obeajemo - uz Boju p o m o u srijedu. Onaj koji je
dao to smo kazali, dat e - vjerujemo - da opet govorimo.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu.
53.
V e l i k a srijeda, 19. III. 441.
1. Predragi! Vjernost trai da kaemo dio govora koji uz Boju
p o m o obeasmo Gospodnjoj muci. Ne sumnjamo da nas vae
molitve pomau u Gospodinu. Pripada na zajedniku dobit ako me
uzmognete uiniti pobonim. N a vau se izgradnju troi to se dodaje
naemu blagu.
Judina je bezbona i prezira vrijedna trgovina idovskim progoni
teljima predala Otkupitelja svijeta. Gospodnja je blagost posred
svetogrdnih izrugivanja dovedena do mjesta za muenje. S obje su
strane stavljena vjeala na koja su s Gospodinom raspeta dva
razbojnika. Jedan je od njih do toga trena bio posve jednak drugome.
B i o je putni razbojnik i trajna pogibelj za ljudski ivot. Zasluio je
vjeala. Odjednom je ispovijedio Krista. Posred najokrutnijih tjelesnih i
duevnih muka koje uveavae istodobna blizina i teina smrti izmijenio
se neobinim obraenjem. Rekao je Sjeti me se, Gospodine, kada
doe u svoje kraljevstvo (Lk 23,42). Koja je pobuda potaknula tu
vjeru? Koja ju je pouka oblikovala? Koji ju je propovjednik zapalio?
Razbojnik nije vidio ranije nainjena udesa. U tome je asu prestalo
lijeenje bolesnih, prosvjetljivanje slijepih, oivljavanje mrtvih. Ono to
se uskoro imalo zbiti jo nije bilo tu. Ipak razbojnik ispovijeda
Gospodinom i Kraljem onoga koji je dionik njegove patnje. Prema
tome, taj je dar niknuo odonud odakle je sama vjera dobila odgovor.
Isus je rekao razbojniku U i s t i n u ti kaem, danas e biti sa mnom u
raju (Lk 23,43).
Isusovo obeanje premauje ljudsku narav. Ne izvire toliko iz
drveta kria koliko iz prijestolja vlasti. Nagrada se vjere daje s one
visine na kojoj se dokida rukopis ( K o l 2,14) ljudskoga prekoraenja.
O d slugina se lika ne odvaja Boji lik (Fil 2,6). I usred je muka
svoju vlastitost i jedinstvo sauvalo nepovredivo boanstvo i narav koja
moe trpjeti.
346

2. U potvrdu se nae nade dodaje svjedoanstvo cijele prirode.

Kada je Krist ispustio duh, podrhtala su sva poela. Guste su tame
prekrile sjaj sunca. Dan je mimo reda postao no. D u b o k i su potresi
pokrenuli zemljinu postojanost. Dokinula se vrstina i rasprila jakost
stijena. Hramski se zastor koji nadalje nije trebao zastirati ranija
otajstva razderao. Tjelesa su se mnogih svetih probudila. Otvorili su se
grobovi da unaprijed tite vjeru u uskrsnue.
Zidovi! Protiv vas su nebo i zemlja izrekli presudu. Svoje su
sluenje vama uskratili sunce i dan. Vama su redovi poela odrekli
svoju pokornost. Kada je priroda ostupila od svojih zakona i sluenja,
naznaeno je vae slijepilo i vaa pomutnja. V i ste kazali:Neka njegova
krv bude nad nama i nad naom djecom (Mt 27,25). To je s pravom
naplaeno. Stoga vjerno pogansko mnotvo (Rim 11,25) postie to
je izgubio bezboni dio vaega roda.
3. Predragi! Nama za koje je bio raspet Gospodin na Isus Krist
nije sablazan ni ludost nego Boja snaga i Boja mudrost (1 K o r
1,23-24). M i smo, velim, duhovno Abrahamovo sjeme. Nismo se rodili
u ropskome rodu ve smo preporoeni u slobodnoj obitelji. Z a nas koje
je iz egipatskoga suanjstva i robovanja izvela snana ruka i uzviena
desnica (Pnz 5,15) bijae rtvovan Krist (1 K o r 5,7) kao pravo i
neokaljano janje. Prigrlimo divno otajstvo spasonosnoga Vazma i
obnovimo se na sliku onoga koji se upriliio slici nae izoblienosti.
Uspravimo se k onome koji je prah nae odbaenosti uinio tijelom
svoje slave. D a zavrijedimo biti sudionici Kristova uskrsnua, potpuno
se uskladimo s njegovom poniznou i strpljivou. Prihvatili smo
vojniku slubu velikoga imena i stegu velike zakletve. Nije doputeno
da se Kristovi sljedbenici udaljuju s kraljevskoga puta (Br 21,22).
Dostojno je da se ne brinu za vremenito oni koji tee za vjenim.
Budui da nas je otkupila dragocjena Kristova krv, slavimo i nosimo
Boga u svome tijelu (1 K o r 6,20). Tako emo zasluiti doi do onoga
to je vjernima pripremljeno.
Po Kristu Gospodinu naem.
54.
Cvjetnica, 5. I V . 442.
1. Predragi! M e u svim djelima Bojega milosra koja su od
poetka poduzeta za spasenje smrtnika, nita nije ni divnije ni
uzvienije nego to je Krist raspet za svijet. Tome su, naime, otajstvu
sluile sve tajne prethodnih stoljea. Sve to je u razliitim rtvama,
347

prorokim znacima i zakonskim ustanovama izmijenila sveta rasporedba nagovijestilo je spomenutu odluku i obealo da e se reeno
ispuniti. Sada su slike i prilike prestale. Koristi kada se vjeruje da je
najavljeno ostvareno. Ranije je koristilo ako se vjerovalo da e se
obistiniti.
Predragi! U svemu to se odnosi na smrt naega Gospodina Isusa
Krista, katolika vjera prenosi i trai da znamo da su se u naemu
Otkupitelju sjedinile dvije naravi. Sjedinjenje se obiju biti tako zbilo da
od vremena kada je - kako je traio poloaj ljudskoga roda - u krilu
blaene Djevice Rije postala tijelo (Iv 1,14) nije doputeno
Otkupitelja drati Bogom bez onoga to je ovjek niti ovjekom bez
onoga to je Bog. Po razliitim djelovanjima jedna i druga narav
izraava svoju istinitost, ali se ni jedna ni druga ne dijeli od sjedinjenosti
s drugom. U Kristu nije nita uzajamno jedno bez drugoga. U
velianstvu je cijela poniznost i itavo je velianstvo u poniznosti.
Jedinstvo ne uzrokuje stapanje niti dokida vlastitost. Jedno moe
trpjeti, drugo ne podlijee patnji. Ipak nepogoda pripada istome kome i
slava. Isti je u slabosti koji i u sili. Isti je u mogunosti umrijeti koji je
pobjednik smrti.
Bog je, dakle, uzeo itava ovjeka. Tako se iz milosra i snage
sjedinio s njime i njega sa sobom da su obje naravi m e u s o b n o jedna u
drugoj i da nijedna svojom vlastitou ne prelazi u drugu.
2. Ostvarenje otajstva odluena za nau obnovu prije vjenih
stoljea nije se imalo obistiniti bez ljudske slabosti i bez boanske moi.
Stoga jedan i drugi lik (Fil 2,6) u m e u s o b n o m e zajednitvu vri to
mu je vlastito. Rije obavlja to njoj pripada, a tijelo izvodi to je njemu
vlastito. Jedno od toga sja udesima, drugo podlijee nepravdama.
Rije ne odstupa od jednakosti s Oevom slavom. Tijelo ne naputa
narav naega roda. Uistinu samo prihvaanje muka nije tako poloeno
na djelovanje nae poniznosti da se odvojilo od moi boanstva.
Sve to je bezbonika srdba kao ruganje, pogrdu, zlostavljanje i
muku nanijela Gospodinu, Isus to nije podnio nuno nego dragovoljno.
Sin je ovjeji doao traiti i spasiti to je bilo propalo (Lk 19,10).
Progoniteljska se zloa tako upotrijebila za otkup svih da se u otajstvu
Gospodnje muke i njegova uskrsnua mogu, ako hoe, spasiti i
Gospodnji ubojice.
3. T i si se, Judo, od svih pokazao opakiji i nesretniji. Pokora te
nije vratila Gospodinu ve te oaj dovukao do konopa. D a si makar
priekao kraj svoga zloina! D a si odloio vjeanje rune smrti dok se
348

Kristova krv ne prolije za sve grenike! Budui da su ti savjest

uznemirivala tolika Gospodnja udesa i toliki darovi, barem bi te od
tvoga bezdana sauvala otajstva koja si primio na Vazmenoj veeri kada
si bio znakom boanskoga znanja otkriven u svojoj nevjeri. Zato nisi
vjerovao u dobrotu onoga koji te nije odbio od priesti svoga tijela i krvi
i koji ti nije uskratio poljubac mira kada si s ruljom i naoruanom etom
doao da ga uhiti? Meutim, ti si nepopravljiv. T i si duh to odlazi, ali
se ne vraa (Ps 77,39). Slijedio si gnjev svoga srca. avao ti stajae
zdesna (Ps 108,6). Bezakonje koje si naoruao protiv Glave svih
svetih, okrenuo si protiv svoga tjemena. K a k o je taj zloin prekoraio
svaku mjeru osvete, tvoja ti je opaina bila sucem i tvoja te kazna
uinila tvojim krvnikom.
4. Bog je u Kristu svijet pomirio sa sobom (2 K o r 5,19). Sami
je Stvoritelj nosio stvorenje da ga obnovi po slici svoga nainitelja.
Ostvarila su se udesa boanskih djela koja je neko kao ono to e se
ostvariti prorekao proroki D u h . Tada e se otvoriti oi slijepih i ut e
ui gluhih. Tada e hromi skakati kao jelen i jezik e nijemih biti jasan
(Iz 35,5-6).
Isus je znao da je dolo vrijeme da se dovri slavna muka. Rekao
je:Dua mi je alosna sve do smrti. Opet kaza:Oe, ako je mogue
neka me mimoie ova aa (Mt 26,38-39). T i m je rijeima koje izriu
stanoviti strah Isus lijeio osjeaje nae slabosti jer je u njoj imao dijela.
Podlaui se strahu kaznenoga iskustva Isus je strah dokinuo.
Gospodin se, dakle, u nama straio naim strahom da se odjene
ogrtaem nae slabosti i tako nau nevinost obue u postojanost svoje
jakosti. D o a o je na ovaj svijet s neba kao bogati i milosrdni trgovac.
u d n o m je trgovinom utanaio razmjenu. Uzeo je nae, a darovao
svoje. Z a pogrdu je dao ast, za boli zdravlje i ivot za smrt. Isusu su
mogle biti na usluzi vie od dvanaest tisua aneoskih postrojba. Ipak je
radije prigrlio na strah nego segnuo za svojom vlau.
5. Prvi je blaeni apostol Petar doivio koliko je svim vjernicima
koristila Kristova poniznost. Petra je bila ee uznemirila oluja bijesa
koji se pribliavao. Ipak se brzom promjenom obratio da obnovi sile.
Lijek je uzeo od primjera. Tako se odjednom uznemireni lan vratio
vrstoi svoje Glave. Sluga ne moe biti vei od Gospodara kao ni
uenik od uitelja (Iv 15,20; M t 10,24). Uenik ne bi svladao strah
ljudske slabosti da se prethodno nije bojao pobjednik straha.
349

Gospodin je pogledao Petra (Lk 22,61). Sam se nalazio posred

sveenikih pogrda, svjedokih lai, nepravednih udaranja i pljuvanja.
Ipak je uznemirenoga uenika sreo s onim oima s kojima je predvidio
da e se uenik uznemiriti. Motrenje je Istine prodrlo u uenika ondje
gdje se morao obaviti popravak srca. K a o da je Gospodnja rije ondje
nekako zazvonila i kazala: Petre, to ti je? to se povlai u se? M e n i se
obrati, u mene vjeruj i mene slijedi (Iv 21,22). Ovo je vrijeme doba
moje muke. as tvoga muenitva jo nije doao. to se boji? I sam e
to nadjaati. Neka te ne uznemiruje slabost koju sam prigrlio. B i o sam
u strahu na temelju tvoga, a ti budi bez straha na osnovi moga.
Bilo je svanulo. Svi su sveeniki prvaci i narodni starjeine
odrali vijee protiv Isusa da ga predadu u smrt (Mt 27,1). Toga vam
jutra, idovi, sunce nije granulo nego zalo. Nije se vaim oima
pomolio ni uobiajeni dan ve je na bezbone due pala no guste
sljepoe. Ono vam je jutro razorilo hram i oltare. Dokinulo vam je
Zakon i proroke. Ukinulo je kraljevstvo i sveenitvo i sve sveanosti
okrenulo u vjenu tugu. Odrali ste ludo i okrutno savjetovanje. Tusti
ste bikovi, brojna telad, razjarene ivotinje, bijesni psi (Ps
21,13.17). Smrti ste predali zaetnika ivota i Gospodina slave (Dj
3,15). Svezanoga ste Isusa odveli na Pilatov sud. K a o da e strahota
vae mahnitosti biti manja ako se posluite presudom onoga koji je
stajao na elu vae pokrajine! Poto su straljivoga suca svladali
nepoteni povici, ubojicu ste odabrali za pomilovanje, a kaznu traili za
Spasitelja svijeta. Kristovu je osudu vie izvrila straljivost Pilata kao
predsjednika nego njegova vlast. U Pilata su ruke bile iste, ali usta
neista. Pilat je Isusa poslao na kri s istim usnama s kojima ga je
proglasio nevinim. U slubi je sveenikih oiju bila puka raskalaenost. Razjarena je rulja navalila na blagost onoga koji je sve
dragovoljno podnosio.

zadnji put Gospodnjoj muci doli smo u evaneoskome izvjetaju do

mjesta gdje se pripovijeda kako je Pilat popustio pred idovskim
povicima da se Isus raspne. Sve se bilo zbilo to je boanstvo, usklaeno
s tjelesnim velom, dopustilo da se dogodi. Isus, Boji Sin, prikovan je
na kri koji je sam nosio. Isto su tako raspeta dva razbojnika, jedan
Gospodinu s desna, drugi s lijeva. Bijae to stoga da sami izgled vjeala
oituje razliku to e se ustanoviti kada Krist bude sudio sve ljude.
Vjera je razbojnika koji je povjerovao izraavala stanje ljudi koji e se
spasiti, a lik onih koji e biti osueni bezbotvo razbojnika koji je hulio.
Sam Gospodin govori preko Izaije:Svoja sam lea podmetnuo
bievima i obraze ruci. Svoje lice nisam uklonio od razlijevanja
pljuvake (Iz 50,6). T a k o e r kae po Davidu:U moje su jelo stavili
u i u mojoj su me ei napili octom (Ps 68,22). Opet kaza:Opkolie
me mnogi psi i skup me opakih okruio. Proboli su mi ruke i noge,
izbrojili sve moje kosti. Gledali su me i motrili. M e u se su podijelili
moje haljine i za moju odjeu bacili kocku (Ps 21,17-19).
Ipak nije samo proreen tijek vaeg zloina bez ikakve sile
Raspetoga. Niste, naime, itali da je Gospodin siao s kria, ali ste
itali:Gospodin je vladao s kria (Ps 95,10).
2. Kristov, dakle, kri krije tajnu istinitoga i najavljenoga oltara.
Po spasonosnoj se rtvi na njemu slavi prikazanje ljudske naravi. Ondje
je krv neokaljanoga Jaganjca dokinula ugovore drevne prijevare; ondje
bijae unitena svekolika protimba avolskoga vladanja; ondje je
pobjedu slavila poniznost nad tatinom oholosti. Vjera je imala tako brz
uinak da je u raj (Lk 23,43) uniao opravdan onaj od razbojnika s
Kristom raspetih koji je povjerovao u Bojega Sina.

Predragi! Bilo bi mnogo da dananji govor sve napomene. U

srijedu e se opet itati Gospodnja muka. Ostalo ostavljamo za tada.
Gospodin e po vaim molitvama dati da njegovim darom ispunimo to
obeajemo.
Po Kristu Gospodinu naem.

Prema tome, Kristova muka sadri tajnu naega spasenja. Otkupi

teljeva nam je mo od sredstva koje je idovska opakost pripremila za
kaznu nainila stube za slavu. Gospodin Isus prihvatio je muku radi
spasenja svih ljudi. Pod avlima koji su ga drali pribita uz drvo molio
je Oevu blagost za svoje ubojice. Govorae O e , oprosti im jer ne
znaju to ine (Lk 23,34).

55.

3. Spasitelj je za sveenike prvake molio oprotenje. O n i su

muku kria izotravali bodljama izrugivanja. Strijele su jezika bacali na
onoga protiv kojega vie nisu mogli mahnitati rukama. G o v o r a h u : D ruge je spasio, a sebe ne moe spasiti. A k o je izraelski kralj, neka sada
sie s kria pa emo mu vjerovati (Mt 27,42).

Velika srijeda, 8. I V . 442.

1. Predragi! M o r a m , uz Gospodnji dar, to dugujem vratiti
vaemu oekivanju. Vae su molitve zasluile da nas onaj uini
sposobnima uzvratiti koji je vas uinio revnima da pitate. Govorei
350

351

idovi! Iz kojega ste vrela zablude i jezera zavisti pili otrove hule?
Koji vas je uitelj nauio i nauk uvjerio kako trebate vjerovati daje onaj
izraelski kralj i Boji Sin koji ne doputa da ga raspnu ili slobodno tijelo
oslobaa od pribadanja avlima? To vam nisu nikada nagovijestila ni
otajstva Zakona ni tajne pashalne slube niti ikakva proroka usta.
Naprotiv! Jamano ste obilato itali to se odnosi na prokleto bezbotvo
vaega zloina i na Gospodnju dragovoljnu muku.

krilima, od zemaljskih zasluujemo biti nebeski ( I K o r 15,48^49).

Zakonito asti vazmeno otajstvo tko se, milou Bojom potpomognut,
ispuni spomenutom eljom te se radi vlastitoga napredovanja ne slavi u
sebi nego u Gospodinu (1 K o r 1,31). Pragove takvoga ovjeka ne
prekorauje aneo koji pustoi. Obiljeeni su Janje tovom krvlju i
znakom kria. Spomenuti se ne boji ni egipatskih rana. Vodama koje su
ga spasile preputa svoje neprijatelje da ih potope.

Tko e rastumaiti tajinstvo tolikoga poklona? T k o moe

mo tako udesne izmjene? U kratkome se vremenskome roku
dug velikih zlodjela. Posred tekih muka due to se bori i dok
kriu razbojnik prelazi Kristu. Vlastita mu je opakost donijela
a Kristova mu milost prua krunu.

Predragi! Oienim duama i tijelima prigrlimo divno otajstvo

svoga spasenja. Oistimo se od svakoga kvasca stare zloe (1 K o r
5,7-8). Dostojnom slubom proslavimo Gospodnji vazam. A k o s nama
ravna D u h Sveti, nikakve nas kunje nee rastaviti od Kristove
ljubavi ( R i m 8,35). Krist je u svojoj krvi sve izmirio ( K o l 1,20) i
vratio se na visinu Oeve slave. Ipak nije ostavio poniznost onih koji mu
slue. Njemu pripada ast i slava u vijeke vjekova. A m e n .

izraziti
dokida
visi na
kaznu,

4. Gospodin je ve okusio ocat (Iv 19,30). Rodila ga je loza

koja se u odnosu na zasad svoga Stvoritelja izrodila i pretvorila u
gorinu tude mladice (Jer 2,21). Gospodin je kazao D o v r e n o je
(Iv 19,30). Htjede rei: Pisma su se ispunila; nemam vie to ekati
od bezumlja razjarene svjetine; sve sam pretrpio to prorekoh da u
trpjeti. Dovrila su se otajstva slabosti, neka se otkriju dokazi istini.
Potom je Isus nagnuo glavu i izdahnuo (Iv 19,30). N a tijelo je, koje
e trei dan uskrsnuti, spustio mir smirene smrti.
Kada se Gospodar ivota podvrgao navedenoj tajni, na toliku se
poniznost boanskoga velianstva potresao ustroj cijeloga svemira.
itava je priroda svojim poremeajem osudila bezboni zloin. Sama
su poela izrekla jasnu osudu protiv krivaca. Koje ste due i kakve
savjesti bili v i , idovi? Kakva vas je pomutnja prekrivala i koja je
kazna obuzela vae srce kada vas je sud svemira pritisnuo i vaa se
zloa nije mogla odrvati poinjenoj opaini?
5. Predragi! Toliko je, eto, Boje milosre. Bog se udostojao
mnoge iz idovskoga naroda opravdati vjerom. I mi smo pogibali u
stanovitoj dubokoj noi drevnoga neznanja. Bog nas je ipak uvrstio u
drutvo patrijarha i u drutvo odabranoga naroda. Stoga ne trimo do
vrhunca svoje nade ni lijeno ni mlako. Razborito i vjerno razmiljajmo
iz kojega smo robovanja i kako bijedna suanjstva i uz koju cijenu
( I K o r 6,20) otkupljeni i kojom desnicom (Izl 15,16) izvedeni. Radi
toga slavimo Boga u svome tijelu ( 1 K o r 6,20). Tako emo svojim
potenim ivotom pokazati da Bog stanuje u nama.
U dostojanstvu svih vrlina nita nije odlinije od pobonoga
milosra i iste netaknutosti. Zato se posebnije naoruajmo tim
zatitama. inom ljubavi i bljeskom istoe uzdignuti kao dvama
352

56.
Cvjetnica, 28. III. 443.
1. Nakon neuobiajenoga poroda svete Djevice, poslije
poklonstva koje su mudraci svojom ispovijeu iskazali Kristovoj zipci,
iza mnogovrsnoga uenja nebeskoga govora i lijekova razliitih
iscjeljenja uinjenih zapovijeu snane rijei, Krist, Stvoritelj i
Gospodar svega to postoji, spasonosnom je mukom dovrio naum sa
svim otajstvima i svim silama.
Predragi! Kristov je kri pravi razlog i glavni temelj kranske
nade. Kri je idovima sablazan i poganima ludost, ali je nama
Boja mo i Boja mudrost ( 1,23-24). Stoga to najvie i najmonije
otajstvo boanskoga milosra uvijek moramo drati u svojim srcima sa
svim njegovim dostojanstvom. Ipak se sada trai ivlje duino osjeanje
i ie motrenje duha. Sada nam se, naime, cjelokupno djelo naega
spasenja pred oi stavlja ne samo vremenskim rasporedom ve i
itanjem evaneoskoga tiva.
Neka, dakle, bezbone misli uope kod nas ne nau prostor i neka
cjelovitost zdrava razumijevanja ne iskvari ni idovska sablazan ni
pogansko ruganje. Tako se ono to je za nas uinjeno i ponizno i
uzvieno nee ukazati po ljudsku nemogue ili s obzirom na Boga
nedostojno. Dolikuje da se oboje prihvati i oboje vjeruje jer se nitko
m e u ljudima ne moe spasiti osim obojim.
353

Bog je pravedan i milosrdan. Pravom se svoje volje nije na taj nain

posluio da je za nasu obnovu na vidjelo iznio samo dobrostivu mo.
Bilo je dosljedno to je ovjek koji je sagrijeio postao rob grijeha (Iv
8,34). Stoga je tako lijek pruen bolesnima, izmirenje krivcima i
otkupljenje sunjima da je pravednu presudu osude dokinuo oslobodi
telje pravedni in. D a se za grenike zaloilo samo boanstvo, avla ne
bi toliko svladala razloitost koliko sila. Vrijedi i obratno. D a je samo
smrtna narav povela parnicu palih, ne bi se mogla oteti smrtnikome
poloaju jer nije bila osloboena njihova podrijetla. Zato se trebala u
jednome Gospodinu Isusu Kristu sastati boanska i ljudska bit da po
utjelovljenoj Rijei pritekne u p o m o i roenje novoga ovjeka i
njegova muka.
2. U Kristu Isusu idovska sljepoa nije vidjela boansko, a
poganska je mudrost prezrela ljudsko. idovi su hulili protiv G o
spodnje slave. Pogani su se bahato odnosili prema njegovoj poniznosti.
M i se pak klanjamo Sinu Bojemu u njegovim moima i svojim
slabostima. Ne stidimo se Kristova kria. Ne sumnjamo posred
protivnih jezika ni u njegovu smrt ni uskrsnue. Ono to ohole vue
nevjeri, nas upuuje na vjeru. to je kod njih vrelo pomutnje, nama je
izvor pobonosti.
Gospodin je opomenuo uenike da se budnom molitvom opru sili
neposredne napasti. Sam je u pronji r e k a o : O e , ako je mogue, neka
me mimoie ova aa. Ipak neka ne bude kako ja hou ve kako ti (Mt
26,39). Prva pronja dolazi od slabosti, druga od jakosti. Prvo je Krist
elio iz naega, drugo je odabrao od svoga. Sin je jednak Ocu. Zato je
znao daje Bogu sve mogue. Bez svoje volje nije siao na ovaj svijet da
prigrli kri te da stanovita uznemirenost razuma oituje sudaranje
razliitih osjeaja.
A l i da se oito razlikuje narav onoga koji uzima i narav uzete
naravi ljudsko je eljelo boansku snagu. to pak pripadae Bogu
motrilo je ljudski razlog. Naa je volja ustuknula pred viom voljom.
Brzo se oitovalo to moe moliti onaj koji se plai, a to ne smije
dopustiti onaj koji lijei. M i uistinu ne znamo to emo kako valja
moliti ( R i m 8,26). ak nam je korisno da se obino ne obistini to
hoemo.
Bog je pravedan i dobar. Kada ono to molimo ima tetiti, on to ne
usliava i tako nam iskazuje smilovanje. Gospodin je, dakle, trostru
kom molitvom uvrstio popravak nae volje. Uenicima je koje
354

je jo uvijek titila tuga kazao: Sada spavajte i odmorite se. Evo se

trenutak pribliio. Sin se ovjeji predaje u grenike ruke. Ustanite,
idimo! Evo se pribliio koji me izdaje (Mt 26,45-46).
3. Gospodin je jo bio u rijei kada su najavljeni nahrupili.
Svjetina koja je imala ubiti Krista skupila se s maevima i toljagama.
K a o vou je slijedila Judu Ikariotskoga koji je licemjernom povlasti
com postigao prvenstvo u zlodjelu. D a Judi ne bi nikakva uvreda
pruila razlog za opainu, Gospodin mu nije zanijekao nikakvu panju.
Juda je plamtio raspaljen duhom onoga kome se svojevoljno predao
kao slubenik. Onakvoga je naao predsjednika kakvu je imao pamet. S
pravom je - kako proree prorok - Judina molitva postala grijeh (Ps
108,7). Poto je uinio zloin, njegovo je obraenje bilo tako opako da
je grijeio i kod pokajanja.
Boji Sin, dakle, priputa na se bezbone ruke. to ini bijes
razjarenih, dovrava mo onoga koji trpi. Ovo bijae otajstvo (1 T i m
3,16) velike ljubavi: Krist je bio posveen pogrdama. D a j e otvorenom
silom i oitom snagom odbacio pogrde, samo bi boansko objavio, ali
ne bi ljudsko iscijelio. Svime su se to mu je pogrdno i bestidno nanosilo
puko i sveeniko bezumlje istile nae neistoe i ispatale nae
uvrede. Narav koja je u nama uvijek bila kriva i zarobljena, u Kristu je
trpjela nevino i slobodno. D a oduzme grijeh svijeta (Iv 1,29), za rtvu
se prikazalo Janje koje je tjelesna bit vezala sa svima, a od svih ga luio
duhovni zaetak.
Neka, predragi, za danas bude dosta to je doprlo do vaih uiju.
Ostalo ostavljamo za srijedu. Pomognuti od Gospodina vaim moli
tvama, Gospodin e se udostojati te omoguiti da obeano ispunimo.
57.
Velika srijeda, 31. III. 443.
1. Predragi! Sjeajui se svoga obeanja vaoj svetosti vraamo
to dugujemo. Nadamo se da e uz nas biti Boja milost. Tako e nam
odonuda doi pobonost otkuda je potaknuto obeanje.
Mnotvo koje su naoruali sveeniki poglavari i uitelji Zakona
uhvatilo je Gospodina Krista. Krist je zapravo suspregao mo da se
ispuni promisao. Zapovijedio je blaenome apostolu Petru koji se
smiono okomio na napadae da se uzdri od maa. Bilo je suvino da se
brani suprotstavljanjem jednoga uenika kada nije htio da mu zatitom
pomognu aneoske ete. Neka goropadna rulja uini to je
355

nakanila i neka se raduje uinku svoga zloina. Ipak je kod uhapenoga

bila vea mo nego kod onih koji su ga uhapsili. idovska je sljepoa
samo to postigla da se upropasti svojom bezbonou. Kristova je
strpljivost uinila da je Gospodin svojom mukom sve spasio.
2. Isusa su doveli Kaifi, sveenikome prvaku. T u su se skupili
pismoznanci i sav sveeniki zbor. Traila su se kriva svjedoanstva
protiv Gospodina. Izmeu neutemeljenih i neslonih izjava Isus je
sjajno odabrao utnju. Kaifa je rekao: Zaklinjem te ivim Bogom da
nam kae jesi li ti Krist, Boji Sin (Mt 26,63). Krist mu je odgovorio
tako istinitom i providonosnom vlau da je istim rijeima pogodio
savjest nevjernih i uvrstio srca vjernih. Krist je u odnosu na itav
Kaifin upit kazao: Ti ree(Mt 26,64). U nastavku je upozorio:
Uistinu vam kaem da ete odsada gledati Sina ovjejega kako sjedi
zdesna Moi i dolazi na nebeskim oblacima (Mt 26,64).
Kaifa je razderao svoju odjeu (Mt 26,65) da istakne mrnju
prema govoru koji je uo. Ne znajui to znai uinjeno bezumlje Kaifa
se liio sveenike asti. Gdje ti je, Kaifa, naprsnik (Izl 28,4), gdje
pojas istoe i opleak vrlina? Sam sebe liava otajstvenoga i svetog
ogrtaa. Vlastitim rukama kida sveeniko ruho. Zaboravio si zapovi
jed koju si itao Velikome sveeniku:Neka s glave ne skida pokriva
i neka ne razdire svoju odjeu (Lev 21,10). O d tebe se ve udaljilo
to dostojanstvo. Sam si izvritelj svoje sramote. D a se oituje konac
stare ustanove, isto kidanje udaljuje sveeniki nakit koje e doskora
raskinuti hramski zastor.
3. Predragi! Nakon noi provedene usred brojnih izrugivanja,
svezanoga su Isusa otuda predali upravitelju Pilatu. Sveeniki su
prvaci i narodne starijeine tako ravnali zbivanjem da budu nevini od
ina svoga zlodjela. Ustezali su djelo ruku, ali su plazili oruje jezika.
Nisu htjeli ubiti, a vikahu:Raspni, raspni (Iv 19,6)! Sto je
nepravednije od te prividne vjere? to je okrutnije od te hinjene
blagosti?
idovi! Po kojem vam zakonu nije doputeno initi to je dopute
no htjeti? S kojim razlogom ne ranjava srca to blati tjelesa? Bojite
se da vas okalja Kristovo ubojstvo, a traili ste da se na vas i na vau
djecu izlije njegova krv. A k o vaa opakost ne izvrava itavi zloin,
dopustite da upravitelj sudi kako misli. A l i vi ste i prema njemu
nasrtljivi i estoki. Ne doputate da se onome prikloni od ega se sami
lano uzdravate. Pilat je sagrijeio inei to nije htio. A l i na vau je
savijest palo to je iznudio va bijes. Takvo je bilo i onda vae
356

ponaanje kada niste htjeli staviti u riznicu cijenu koju vam je vratio
Kristov prodava. Bojali ste se da krvavi novac ne zaneisti svete
kutije. O d ijega je srca ta himba? Sveenika savjest prihvaa to ne
prima hramski koveg za novac. Odbili ste procjenu krvi ije prolijeva
nje ne raa strah. K o l i k o god se pokrili sjenom lukavosti, ostaje
utvrena trgovina s izdajnikom. Po njoj nije bilo doputeno kupiti
pravednu krv. A l i takoer nije bilo doputeno da se prolije.
4. Pilat je popustio idovskim buntovnim povicima. Isus je
raspet na mjestu koje se zove Golgota. Pali po drvetu, po drvetu se
podie. Kuanjem se octa i kvasine unitava jelo grijeha. Gospodin je s
pravom rekao prije nego je p r e d a n : K a d a budem uzdignut, sve u sebi
privui (Iv 12,32). Htio je kazati: preuzet u svu parnicu ljudskoga
roda i neko izgubljenu narav u cjelini uspraviti. U meni e se dokinuti
sva slabost i ozdraviti svaka rana. D a je pak uzdignuti Isus sve sebi
privukao, pokazuje ne samo patnja nae naravi ve i pomicanje itavoga
svemira. D o k je Spasitelj visio na kriu, uzdisalo je svekoliko stvorenje.
Sva su poela zajedno osjetila avle kria.Nita nije bilo poteeno one
muke. Stvoritelj je njome u zajednitvo sa sobom privukao nebo i
zemlju. Po njoj je razbio stijene, otvorio grobove, otkraunao
podzemlje i grozom gustih tmina sakrio sunane zrake. Svijet je to
svjedoanstvo dugovao svome Tvorcu. Sve je kod preminua svoga
Stvoritelja htjelo ieznuti. A l i Boja strpljivost uva zbiljama i
vremenima vlastiti red. I nas rado poziva na takav osjeaj da molimo za
spas onih ije nas zlodjelo uasava.
5. Predragi! U z ogromnu smo cijenu (1 K o r 6,20) i velikim
otajstvom (1 T i m 3,16) oteti od vlasti tame ( K o l 1,13) i osloboeni
od veriga drevnoga suanjstva. Trudite se da avao nikakvom
smicalicom ne pokvari neporonost vaih dua. Sve to vam se nudi
protiv kranske vjere i to god vam se savjetuje protiv Bojih
zapovijedi potjee od varanja onoga koji vas bezbrojnim spletkama
nastoji odvratiti od vjenoga ivota. Grabi razliite prigode ljudske
slabosti. Po njima neke neoprezne due ponovno uvodi u stupice svoje
smrti.
Neka se, dakle svi novoporoeni vodom i Duhom Svetim sjete
koga su se odrekli i kojom su vjeroispovijeu od sebe odbacili jaram
tiraninove vlasti. Neka se nitko u nesrei i srei ne utjee smrtonosnoj
avlovoj pomoi. a v a o je laac od poetka (Iv 8,44). Samo je jak
u umijeu varanja. Ljudsko neznanje vara varkom krive savjesti. Sada
bi htio poticati one kojima e kasnije biti nepoteni tuitelj.
357

Godine naega ivota i kakvoe vremenitih zbivanja ne nalaze se ni

u naravi poela ni u zvjezdanim djelovanjima ve u moi najviega i
istinitoga Boga. Duni smo kod svega to ispravno elimo u Boga moliti
p o m o i milosre. A k o bismo - sauvaj Boe! - uvrijedili Boga, osim
njega ne postoji nita to bi nam moglo pomoi. Isto tako, ako nam je
B o g milostiv, nee nam nauditi nikakva protivtina. A k o je, naime,
Bog za nas, tko je protiv nas? Onaj koji nije potedio svoga Sina ve ga
predao za sve nas, zar nam s njime nije sve darovao (Rim 8,31-32)?
O n ivi i vlada u vijeke vjekova. A m e n .
58.
Cvjetnica, 16. I V . 444.
1. Predragi! Znam, dakako, da je vazmena sveanost do te
mjere uzviena tajna da nadvisuje ne samo veoma tanko shvaanje moje
malenkosti ve isto tako sposobnost velikih umova. Ipak ne smijem
tako motriti veliinu boanskoga djela da izgubim pouzdanje ili se
stidim dunoga sluenja. Pomou vaih molitava vjerujemo u nazonost
Boje milosti koja e rosom svoga nadahnua natopiti neplodnost
naega srca. Tako e sluba pastirskoga jezika izrei to je korisno
uima svetoga stada. Kae Gospodin koji je djelitelj svih dobara:
Otvori svoja usta i ja u ih napuniti (Ps 80,11). Stoga mu se
usuujemo rei prorokim rijeima: Gospodine, otvori moje usne i
moja e usta navijestiti tvoju hvalu (Ps 50,17).
Predragi! Poinjui razglabati evaneosku povijest Gospodnjoj
muci, shvatimo da je boanska odredba odredila da bogohulni idovski
prvaci i bezboni sveenici koji su esto traili priliku da se rasrde na
Krista samo za vrijeme pashalne svetkovine dobili mo da izvre svoj
gnjev. Trebalo je da se oitim inom ispuni to je odavna bilo
proreeno kroz slikovito otajstvo. Bilo je potrebno da prava ovca
ukloni slikovitu ovcu te da jedna rtva ispuni razliitost raznih rtava.
Sve to je Mojsije propisao rtvovanju janjeta proreklo je Krista.
Zapravo je najavilo Kristovo smaknue. D a , dakle, sjene ustuknu pred
zbiljom i da slike nestanu pred prisutnom istinom, novo otajstvo
iskljuuje drevno opsluivanje. rtva prelazi u rtvu, krvlju se krv
uklanja. Zakonska se sveanost ispunja promjenom.
2. Sveenici su sazvali pismoznance i puke starjeine na
bezbono savjetovanje. Briga je obuzela due svih sveenika da nau
povod protiv Isusa. Tada su se liili Zakona sami uitelji Zakona.
Dragovoljnim su uklanjanjem odbacili oinske odredbe.
358

Poinjala je pashalna sveanost. Spomenuti su trebali ukrasiti

hram, oistiti posue, pobrinuti se za rtve i svetiju briljivost pokazati
zakonskim oienjima. O n i su pak zaeli srdbu ocoubilake mrnje.
Samo su se brinuli oko jednoga djela. Jednakom su se okrutnou
skupili radi jedne opaine. Sto e muenjem nevinosti i osudom
pravednosti postii? Samo to da nova otajstva nee dobiti, a drevna e
oskvrnuti.
Prvaci su se pobrinuli da na sveti dan ne nastane mete (Mt
26,5). Ipak se nisu skrbili za svetkovinu ve za zlodjelo. Njihova briga
nije sluila vjeri nego zloinu. Oprezni vrhovni sveenici i briljivi
sveenici bojali su se da na glavnu svetkovinu u puku buknu pobune,
ali ne stoga to bi narod grijeio ve da Krist ne umakne.
3. Isus je bio siguran u svoj naum i nepokolebljiv u djelu
Oevoga odreenja. Dovravao je Stari zavjet i zasnivao novi vazam.
Uenici su s Isusom sjedili (Mt 26,20) za istom otajstvenom veerom
dok se u Kaifinoj kui raspravljalo kako Krista ubiti. Krist je
uspostavljao tajnu svoga tijela i krvi. Uio je kakvu rtvu treba
prinositi. O d toga otajstva nije udaljio izdajnika da se pokae kako
nikakva nepravda nije ogorila onoga ija mu je svojevoljna opakost
bila unaprijed poznata. Sami je Juda bio uzrok i razlog vlastite nevjere.
Kao vou je slijedio avla. Krista nije htio imati za ravnatelja.
Gospodin je rekao: Uistinu vam kaem da e me jedan od vas
predati (Mt 26,21). Time je pokazao kako mu je poznata savjest
njegova izdajice. Bezbonika nije smeo otrim i otvorenim prijekorom
ve ga opomenuo blagom i skrovitom opomenom. N a taj je nain
pokajanje lake moglo popraviti onoga koga nije osramotilo nikakvo
iskljuenje.
Nesretni Judo! Zato se ne poslui tolikom dobrotom? Gospodin,
eto, oprata tvojim pothvatima. Krist te ne prokazuje nikome osim
samome tebi. Ne otkriva ti ni ime ni osobu. Jedino rijeju istine i
milosra dotie skrovite tvoga srca. Ne nijee ti se ni ast apostolskoga
reda ni dionitvo u otajstvima. Vrati se natrag! Odbaci bijes i osvijesti
se! Blagost te poziva, spasenje potie, ivot zove. Nevini se i neduni
tvoji su-uenici strae pri naznaci zlodjela. Svi u sebi strahuju jer nije
odan uzronik bezbotva. Tuni su, ali ne zbog predbacivanja savjesti
ve nesigurnosti ljudske promjenljivosti. Boje se da ne bude manje
istinito to svaki u sebi zna nego to je sama Istina predvidjela. T i pak
kod toga strahovanja svetih zlorabi Gospodnju strpljivost. Vjeruje
359

da te skriva tvoja smionost. Zloinu dodaje besramnost i ne strai te

oevidniji znak. Kada su se drugi uzdrali od jela u koje je Gospodin
stavio znamen, ti nisi ruku sustegao od posude jer duh nisi odvratio
od opaine.
4. Predragi! Kada je Gospodin umoeni kruh (Mt 26,23) kao
oevidniji znak pruio izdajici, dogodilo se, po izvjetaju evaneliste
Ivana, da je avao (Iv 13,27) obuzeo cijeloga Judu. B i o ga je
podvrgao zlim namjerama, a sada ga zaposjeo samim bezbonim
inom. Juda je samo tijelom sjedio s onima koji su blagovali. Duhom je
oruao sveeniku zavist, svjedoku la i jarost neuke svjetine.
Gospodin je vidio na koje se zlo Juda odluio i zato rekao: Uini
bre to ini (Iv 13,27). T u rije nije izrekao onaj koji nareuje ve
koji doputa. Nije to rije onoga koji se boji ve onoga koji je spreman.
Onaj to ima vlast nad svim vremenima pokazuje da ne zadrava
izdajnika. Radi otkupljenja svijeta tako ispunja Oevu volju da zloin
koji su spremili progonitelji niti je poticao niti ga se bojao.
a v a o je Judu nagovorio. Juda je otiao od Krista i odvojio se od
tijela apostolskoga jedinstva. Gospodina nije uznemirio nikakav strah.
B i o je jedino u brizi za spas onih koje treba otkupiti. Isus je - kako
stoji u Ivanovu evanelju - itavo vrijeme to je bilo slobodno od
navale progonitelja upotrijebio za otajstvene govore i sveto pouava
nje. Oi je digao prema nebu (Iv 17,1). M o l i o je Oca za cijelu Crkvu
da svi koje je Otac dao i koje e dati Sinu budu jedno i da ostanu
nepodvojeni u Otkupiteljevoj slavi. Isus je na koncu dodao molitvu u
kojoj je rekao: Oe, ako je mogue, neka ova aa ode od mene
(Mt 26,39).
Ovdje ne mislimo da je Gospodin Isus htio izbjei muku i smrt.
V e je uenicima predao otajstva muke i smrti. Sam je zabranio
svetome Petru koji je gorio odanom vjerom i ljubavi da se protiv
progonitelja poslui maem. Rekao je: Zar nee da pijem au koju
mi je dao Otac (Iv 18,11)? Sigurno je to po Ivanovu evanelju veli
Gospodin: Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenoga
Sina da nitko ne propadne tko vjeruje u nj ve da ima vjeni ivot
(Iv 3,16). T a k o e r je istina to Gospodinu kae apostol Pavao: Krist
nas je ljubio i sebe kao rtvu ugodna mirisa za nas predao Bogu (Ef
5,2). Kada je rije spasenju ljudi po Kristovu kriu, u Oca je i Sina
bila zajednika volja i zajednika odluka. Nijedan razlog nije mogao
poremetiti to je prije vjekovjenih vjekova milosrdno rasporeeno i
kao nepromjenljivo p r e d o d r e e n o .
360

Predragi! Onaj koji je uzeo instinskoga i itava ovjeka, prigrlio je

prava tjelesna osjetila i duevne osjeaje. Sve je u Kristu bilo puno
otajstava i udesa. Ipak Gospodin nije plakao lanim suzama niti se
hranio radi lane gladi ili spavao hinjenim snom. Isus je prezren u naoj
poniznosti, raaloen u naoj tuzi i raspet u naoj boli. Milosre se
podloilo patnjama nae smrtnosti da ih iscijeli. To je Isusova sila
prihvatila da spomenuto nadjaa. Sve je to najotvorenije prorekao
Izaija govorei O v a j nosi nae grijehe i alosti se za nas. Mislili smo da
je u tuzi, rani i muci. Ranjen je zbog naih zloina i postao slab zbog
naih grijeha. Izlijeeni smo njegovom modricom (Iz 53,4-5).
5. Predragi! Boji Sin kaza:Oe, ako je mogue, neka me
mimoie ova aa (Mt 26,39). Tada se posluio glasom nae naravi.
Vodio je parnicu ljudske slabosti i nemira da se u onome to se mora
podnijeti uvrsti i otjera strah. Gospodin je dovrio molitvu. N a neki je
nain ispriao strah nae slabosti jer u njemu ostati za nas nije korisno.
Gospodin je preao na drugi osjeaj i rekao:Ali ne kako ja hou ve
kako ti. Opet kaza:Ako ova aa ne moe od mene otii osim da je
popijem, budi volja tvoja. T a je rije Glave spas itavoga tijela. Taj je
glas pouio sve vjernike. Zapalio je sve ispovjedaoce i okrunio sve
muenike. Tko bi mogao nadvladati mrnje svijeta, vihore napasti i
straenja progonitelja da Krist nije u svima i za sve rekao Ocu:Budi
volja tvoja(usp.Mt 26,39-42)?
Neka, dakle, tu rije naue svi sinovi Crkve. Otkupljeni su
velikom cijenom (1 K o r 6,20) i nezaslueno opravdani ( R i m 3,24).
Kada navali suprotivtina neke estoke kunje, neka se poslue
zatitom najmonije razloitosti. Nadjaavi strah i drhtanje stei e
podnoenje muke (2 K o r 1,6).
Predragi! Govor je nakanio dotaknuti tijek Gospodnje muke. A l i
da vas ne opteretimo suvinom opirnou ostatak odlaemo za srijedu.
Tako dijelimo zajedniki trud. Po vaim e molitvama biti nazona
Boja milost koja e mi omoguiti da ispunim to dugujem.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji ivi i kraljuje s Ocem i s
Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .
59.
Velika srijeda, 19. I V . 444.
1. Predragi! U prethodnoj smo propovijedi razloili to se zbilo
pred Gospodnje uhienje. Sada ostaje da uz p o m o Boje milosti
govorimo samome tijeku muke. Gospodin je rijeima svoje molitve
361

pokazao da najistinitije i najpunije posjeduje ljudsku i boansku narav.

Naznaio je otkuda potjee to ne htjede trpjeti, a odakle to htjede.
Poto je otklonio nemir slabosti i potvrdio velikodunost snage,
pristupio je odredbi vjene promisli. avlu je razljuenome idovskim
sluenjem isprijeio slugin lik (Fil 2,7) koji nije imao nikakav grijeh.
Tako je parnicu svih vodio onaj u kome jedinome bijae narav svih bez
grijeha.
Sinovi su, dakle, tame nasrnuli na pravo svjetlo (Iv 1,9). Sluili
su se bakljama i svjetiljkama (Iv 18,3). Nisu izbjegli no svoje nevjere
jer nisu razumjeli Stvoritelja svijeta. Uhvatili su spremna na uhienje i
odvukli onoga koji je htio biti odvuen. D a se htio oprijeti, bezbone
ruke ne bi mogle izvriti nikakvo nasilje protiv njega, ali bi se odgodilo
otkupljenje svijeta. Neozlijeen ne bi nikoga spasio onaj koji e umrijeti
za spas svih.

3. Predragi! Pilata je svladala ludost nepomirljivoga naroda.

Dopustio je da se Isusa obeasti mnogim porugama i zlostavi
neumjerenim uvredama. Isusa je izbievana, okrunjena trnjem i
ogrnuta ogrtaem smijene haljine stavio na motrenje pismoznancima i
sveenicima. Bez sumnje je drao da e time omekati neprijateljske
due. Poto se zasite zavidnom mrnjom, smatrat e da vie ne treba
progoniti onoga koga vide na toliko naina ojaena. Meutim, razjarila
se srdba onih koji su vikali da otpustom oslobodi Barabu, a da se Krist
osudi na kaznu kria. Mnotvo je jednoglasnim mumljanjem izvikivalo:
Njegova krv na nas i na nau djecu (Mt 27,25). Bezboni su za vlastitu
osudu postigli to su ustrajno traili. Prorok je posvjedoio da su njihovi
zubi bili oruje i strijele i njihov jezik otri ma (Ps 56,5). Uzalud su
ustezali svoje ruke od raspea Gospodina velianstva dok su protiv
njega bacali smrtonosne strijele rijei i otrovna koplja izriaja.
N a vama, lani idovi i bezboni narodni prvaci, na vama lei sav
teret toga zloina. Premda strahota zlodjela tereti i upravitelja i
vojnike, vas optuuje vrhunac djela. M a to da je u Kristovoj muci
sagrijeio Pilatov sud i vojniki posluh, vas je dostojnima mrnje
ljudskoga roda uinilo to navalom vaega gnjeva ni oni nisu ostali
nevini kojima se nije svidjela vaa opakost.

2. Gospodin je, dakle, dopustio da mu se nanese sve to se

osmjelio puki bijes koji su potaknuli sveenici. Isus je doveden A n i ,
Kaifinu tastu, i otuda po A n i Kaifi. Poslije estokih opadakih
prigovora i izmiljenih lai potajno naenih svjedoka Isus je po nalogu
sveenika odveden na Pilatovo sasluanje. Sveenici su zanemarili
boansko pravo. V i k a l i su da nemaju kralja osim Cezara (Iv 19,15).
Toboe odani rimskim zakonima sav su sud pridrali za upraviteljevu
vlast. Ipak su kod toga vie traili izvritelja okrutnosti nego suca u
parnici. Izruili su Isusa vezana krutim svezama, izudarana estim
zaunicama i ukama, uprljana pljuvakom, vikom unaprijed osuena.
Posred tolikih prethodnih presuda Pilat se nije mogao odvaiti da
oslobodi onoga koga svi ele pogubiti. Sama sudbena istraga pokazuje
da ni Pilat na o p t u e n o m e nije naao krivicu niti zadrao postojanost u
svome rasuivanju. K o d istrage sudac osuuje onoga kojega proglaava
nevinim. Opakome puku predaje krv pravednika (Mt 27,24). Ipak je
vlastitim rasuivanjem kao i eninim snom (Mt 27,19) znao da se od
toga mora uzdrati.

4. Gospodin je, dakle, bio predan volji razjarenih. Zapovijeeno je da zbog poruge kraljevskoga dostojanstva nosi svoje muilite.
Tako se ispunilo to je predvidio prorok Izaija koji kaza:Evo, rodio se
djeak i darovan nam je sin. Njegova je vlast na njegovim leima (Iz
9,6). Gospodin je, dakle, nosio drvo kria i pretvorio ga u ezlo svoje
moi. To je u bezbonikim oima bilo veliko ruglo, ali se za vjernike
oitovalo velikim otajstvom. Najslavniji avlov pobjednik i najmoniji
koji je svladao neprijateljske sile u lijepome je liku nosio pobjedni znak
svoje pobjede. N a leima je nesavladive strpljivosti nosio znamen
spasenja da mu se poklone sva kraljevstva. Tada je, tako rei, samom
slikom svoga djela utvrivao svoje nasljedovatelje i govorio: Tko ne
uzme svoj kri i ne slijedi me, nije me dostojan (Mt 10,38).

Oprane ruke ne iste neistu duu. to se poini uz slubu

bezbone pameti ne da se ispatati u vodi polivenih prstiju. Pilatov
grijeh premauje idovsko zlodjelo. idovi su Pilata prestraili
Cezarovim imenom i zatrpali mrskim rijeima. Tako su ga natjerali na
in svoga zloina. A l i ni Pilat nije bez krivice. Sudjelovao je u pobuni,
ostavio vlastiti sud i pristao na tuu opainu.

5. D o k je s Isusom prema mjestu kazne ilo mnotvo, naao se

stanoviti imun Cirenac na kojega se s Gospodina premjestilo drvo
kria. I tim se inom predoznaila vjera pogana kojima Kristov kri
nee biti pomutnja nego slava. Nije bilo sluajno ve znakovito i
otajstveno to je Kristu protiv kojega su bjesnili idovi u susret priao
tuinac da s njime zajedno trpi. Apostol je kazao: Ako zajedno

362

363

trpimo, zajedno emo i vladati (Rim 8,17). Najsvetijem se Spasiteljevi:

sramoenju nije podloio ni idov ni Izraelac nego stranac. T i m je
prijenosom s obrezanja na koicu i s tjelesnih sinova na duhovne sinove
prela zadovoljtina neokaljanoga Jaganjca i punina svih otajstava.
Apostol kae: rtvovan je Krist nae janje (1 K o r 5,7). Sebe je
prikazao Ocu kao novu i pravu pomirnu rtvu. Krist nije raspet u
Hramu kojemu je ast ve bila dokonana niti unutar zidina grada koji
e se razoriti radi zloinstva svoga zlodjela ve vani, izvan tabora
(Heb 13,11). D o v r e n o je otajstvo starih rtava. Stoga je nova rtva
stavljena na novi oltar. Tako Kristov kri nije rtvenik u Hramu ve je
rtvenik svijeta.
6. Predragi! Krist se uzvisio po kriu. Neka pred duevni pogled
ne dolazi jedino slika koja je bila u bezbonikim oima. Bezbonicima
je po Mojsiju kazano: Pred tvojim e oima visjeti tvoj ivot. Bojat e
se danju i nou i nee vjerovati svome ivotu (Pnz 28,66). Bezbonici
kod raspetoga Gospodina nisu mogli nita uiniti osim svoga zloina.
Posjedovali su strah kojim se mui opaka savjest, ali ne opravdava
prava vjera. Neka na duh koji rasvjetljuje D u h istine istim i slobodnim
srcem prigrli slavu kria koji blista na nebu i na zemlji. Neka nutarnjom
otrinom promotri kojega je znaenja to Gospodin kaza dok je govorio
neposrednome nastupu svoje muke. Rekao je: Dolazi vrijeme da se
proslavi Sin ovjeji (Iv 12,23). Nie ree: Sada mije dua uzbuena.
Sto u kazati? O e , oslobodi me ovoga asa. A l i za to sam doao u ovaj
as. O e , proslavi svoga Sina (Iv 27,28). M e u t i m , s neba je doao
Oev glas i rekao: I proslavio sam i opet u proslaviti. Isus je u
odgovoru onima koji su stajali naokolo kazao: Taj se glas nije radi
mene oglasio nego radi vas. Sada je sud svijeta, sada se prvak ovoga
svijeta vani protjeruje. Sve u sebi privui kada budem uzdignut (Iv
27,30-32).
7. Divne li moi kria! Neiskazive li slave muke! T u je
Gospodnja sudaka stolica, sud svijeta i snaga Raspetoga.
Sve si, Gospodine, sebi privukao. Kada si itavi dan svoje ruke
rairio prema nevjernome narodu (Iz 65,2-3) koji protuslovi, cijeli je
svijet stekao smisao za priznavanje tvoga velianstva.
Sve si, Gospodine, sebi privukao. Sva su poela donijela istu osudu
proklinjui idovski zloin. Nebeska su svjetlila potamnila i dan se
pretvorio u no. Zemlju su poljuljali neobini potresi. Svekolika se
priroda sustegnula od sluenja bezbonicima.
364

Sve si, Gospodine, sebi privukao. Hramski se zastor raskinuo i

svetinje nad svetinjama udaljile od nedostojnih sveenika da se znak
pretvori u istinu, prorotvo u oevidnost i Zakon u evanelje.
Sve si, Gospodine, sebi privukao. Ono to se pod osjenjenim
znaenjima obavljalo u jednome judejskome Hramu, uz potpuno i
otvoreno otajstvo posvuda slavi pobonost svih naroda.
Sada je levitski red sjajniji, dostojanstvo starjeina punije i svee
niko pomazanje svetije. Tvoj je kri izvor blagoslova, vrelo svih
milosti. Po njemu se vjernima od slabosti daje snaga, slava od poruge,
ivot od smrti. Sada je prestala razliitost tjelesnih rtava. Jedino
prinos tvoga tijela i krvi ispunja sve razliitosti rtava. T i si pravi Boji
Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta (Iv 1,29). Tako u sebi dovrava
sva otajstva da od cijeloga ovjeanstva nastaje jedno kraljevstvo kao
to jedna rtva stoji za svaku rtvu.
8. Predragi! Ispovjedimo to je slavnom rijeju ispovjedio uitelj
naroda apostol Pavao. Rekao je: Vjerna je rije i dostojna da se
prihvati. Krist Isus doao je na ovaj svijet spasiti grenike (1 T i m 1,15).
Boje je milosre prema nama tim udesnije to Krist nije umro za
pravedne ni svete nego za opake i bezbone ( R i m 5,6). Boanska
narav nije mogla primiti smrtni alac. A l i je Krist roenjem od nas uzeo
to je mogao prikazati za nas. Neko je mou svoje smrti zaprijetio
naoj smrti. Rekao je po proroku Hoeji: Smrti, bit u tvoja smrt.
Podzemlje, bit u tvoj ujed (Ho 13,14). Krist je smru podlegao
zakonima podzemlja, ali ih je uskrsnuem unitio. Vjenost je smrti
tako prekinuo to je smrt od vjene nainio vremenitom. Kao to svi
umiru u A d a m u , tako e svi oivjeti u Kristu (1 K o r 15,22).
Predragi! Neka, dakle, bude to kae apostol Pavao: ivi neka
vie ne ive sebi ve onome koji je za sve umro i uskrsnuo (2 K o r
5,15). Budui da je staro minulo i sve postalo novo (2 K o r 5,17),
neka nitko ne ostaje u starosti tjelesnoga ivota nego neka se svi iz
dana u dan obnavljaju (2 K o r 4,16) napredujui po uveanju pobonosti. M a koliko tko bio pravedan, dok je u ovome ivotu, postoji
ime moe biti prokuaniji i bolji. Tko ne napreduje, nazaduje. Tko
nita ne stjee, neto gubi. Moramo, dakle, trati koracima vjere,
djelima milosra, ljubavlju pravednosti. D a n svoga otkupljenja ne
slavimo u kvasu stare zloe i opakosti ve u beskvasnosti iskrenosti
i istine (1 K o r 5,8). Tako emo zasluiti da budemo dionici Kristova
uskrsnua - Krista koji ivi i vlada s Ocem i Duhom Svetim u vijeke
vjekova. A m e n .
365

60.
Cvjetnica, 1. I V . 445.
1. Predragi! Otajstvo je Gospodnje muke za spas ljudskoga roda
utvreno prije vjenih vremena (2 T i m 1,9). K r o z mnoga je minula
stoljea najavljivano posredstvom mnogih znamenja. Vie ne ekamo
da se to Otajstvo oituje nego mu se ve ispunjenu klanjamo. Z a nau se
pouku susreu nova i drevna svjedoanstva. Ono to je najavila
proroka trublja, evaneoska povijest oglauje. Pie: Bezdan doziva
bezdan glasom tvojih slapova (Ps 41,8). D a iskae slavu Boje
milosti (Ef 1,6), jednakim rijeima jedna drugoj odgovara dubina
obaju Zavjeta. to je bilo duboko pod zastorom slika, po objavljenome
Svjetlu postaje oevidno. U n a t o svim Spasiteljevim udesima koja su
uinjena na oigled naroda, malo je ljudi osjetilo nazonost Istine.
Dragovoljna je muka uznemirila i same uenike koji bez kunje straha
nisu izbjegli sablazni kria. Gdje, dakle, da naa vjera nae razumije
vanje i gdje da savjest crpe snagu? Ondje gdje itamo kako je proreeno
za to znamo da se zbilo.
2. Predragi! Spasiteljeva je pobjeda dovrena. Dokonani su
naumi koje su navijetali svi starozavjetni govori. Neka se tjelesni idov
alosti, ali neka se raduje duhovni kranin. Sveanost koja se
idovima pretvorila u no, nama e sjati kao svjetlo jer je Kristov kri
vjernicima slava, a nevjernima kazna. Premda bijes progonitelja nije
protiv Gospodina velianstva (1 K o r 2,8) nita drugo postigao nego
strahovitu okrutnost i uasne patnje, ipak za otkupljene iz Gospodnje
muke izvire istinitiji i pravedniji razlog za radovanje nego tugu.
U ono se doba moglo ispriati preplaenost uenika. ak ni
apostolska alost ne pada pod grijeh nevjernosti kada su idovi i
idovski prvaci pristupili jednome te istom zloinu. Tada je silno
bjesnila ohola nadustost debelih bikova i goropadna obijest teladi
(Ps 21,13). Bjesnoa je razjarenih ivotinja pred oima ovaca traila
Pravednikovu krv. Napokon, i sami koji je doao trpjeti govorae iz
zajednitva nae naravi: Moja je dua alosna do smrti (Mt 26,38).
Sada je nakon prihvaanja slabosti proslavljena snaga moi. Stoga
vazmenu sveanost ne smije zasjeniti nikakva vjernika tuga. Ne
smijemo se sa alou sjeati slijeda onoga to se zbilo. Gospodin se
tako posluio idovskom zloom daje naumljeno zlodjelo ispunilo volju
onoga koji iskazuje milosre. Jaganjeva je krv pri izlasku Izraela iz
Egipta (Ps 113,1) uspostavila slobodu. Najsvetijom je postala
sveanost koja je rtvom ovce otklonila srdbu onoga koji
366

pustoi. Kolike tek radosti moraju osjeati kranski narodi zbog kojih
svemogui Otac nije potedio svoga jedinoroenoga Sina ve ga
predao za nas sve (Rim 8,32)! U Kristovu se smaknuu nalazi istinita
pasha (1 K o r 5,7) i jedinstvena rtva kojom se ne oslobaa iz
faraonova suanjstva jedan narod ve cijeli svijet iz avlova ropstva.
3. Predragi! Toj su tajni od poetka sluile sve tajne. Sada krv
pravednoga Abela izrie smrt vrhovnoga pastira i u idovskome se
ocoubojstvu raspoznaje bratoubilaki K a i n . Sada potop i Nojeva
korablja obznanjuju to je krsna obnova i spas na drvetu. Sada otac
naroda Abraham stjee obeane batinike. U njegovu se sjemenu ne
blagosiva tjelesna klica ve mladica vjere. Sada kod sveanosti
nagovijetene svim sveanostima blista sveti mjesec novih zbilja. U
mjesecu kada je svijet stekao poetak, kransko stvorenje posjeduje
iskon.
Razjareni su idovi protiv Gospodina Isusa uinili to su htjeli.
Boanska mo nije istinu uzetoga ovjeka izuzela od nikakvih njihovih
pothvata. Ipak je Gospodnja strpljivost ispunila dunost svoje nakane.
Tvrdoglavost je svetogrdne okrutnosti koristila Spasiteljevu djelu koje
nisu shvatili ni pismoznanci ni farizeji ni veliki sveenici jer da su
shvatili, nikada ne bi raspeli Gospodina velianstva (1 K o r 2,8). N i
sami avao nije razumio da bijesom protiv Krista niti svoje prvenstvo.
Ne bi bio izgubio prava drevne prevare da se uzdrao od krvi
Gospodina Isusa. A l i avao je zavidnom opakou htio tetiti. Kada je
zavist nasrnula, sama se sruila. Lovei bila je ulovljena. Progonila je
smrtnoga, ali je naila na Spasitelja. a v a o je u onome velikome
pothvatu u nerazboritoj odvanosti naao dostojna suradnika i dostojna
druga. Bezboni je Juda radije htio biti avlov sluga nego Kristov
apostol. Krista nije ostavio zbog uznemirenosti od straha ve se odvojio
iz pohlepe za novcem.
4. Predragi! Vidite i razborito promislite koje se klice i kakvi
plodovi raaju sa stabla lakomosti koju je Apostol s pravom nazvao
korijenom svih zala (1 T i m 6,10). Nijedan se grijeh ne poinja bez
pohote i svaka je nedoputena elja njezina bolest. Ljubavi je prema
novcu svaka dobrota jeftina. D u a , pohlepna za dobiti, nije se bojala
propasti zbog malenkosti. Nema ni traga pravednosti u srcu gdje je
Dohota sebi nainila obitavalite. Nevjerni je Juda bio opit tim otrovom.
eajui za dobiti dopro je do konopa. Juda je bio tako opak da je za
trideset srebrenika prodao Gospodina i Uitelja.
367

Boji Sin predao se da podnese bezboni sud. Blaeni je apostol

Petar u svojoj vjeri plamtio takvom privrenou da je bio spreman
(Lk 22,33) s Gospodinom i trpjeti i umrijeti. Petra je prestraila
sveenikova slukinja koja ga je optuila. Tako je Petar poinio slabost
nijekanja. ini se da mu je stoga bilo priputeno oklijevati da se u
prvaku Crkve zasnuje lijek pokore i da se nitko ne usudi uzdati u svoju
snagu kada ni blaeni Petar nije mogao izbjei opasnost promjenlji
vosti. Gospodin Isus koga je sveeniko vijeanje samo tjelesno
zadravalo, boanskim je motrenjem vidio strah uenika koji se nalazio
vani. im je pogledao duh prestraenoga, podigao ga je i potaknuo
na pokorniki pla (Lk 22,61-62).
Sveti Apostole, tvoje su suze svete. D a operu grijeh nijekanja,
imale su mo svetoga krtenja. T u je bila nazona desnica Gospodina
Isusa Krista. Ona te je, dok si se ruio, prihvatila prije nego si pao. U
samoj si opasnosti padanja primio snagu stajanja. Gospodin u tebi nije
vidio pobijeenu vjeru niti nepovoljnu ljubav ve poljuljanu postoja
nost. Pla je bio obilan gdje nije nedostajala ljubav. Vrelo je ljubavi
opralo rijei straha. Nije kasnio lijek pomilovanja gdje nije bio sud
volje. Stijena se, dakle, brzo vratila svojoj vrstoi. Primila je takvu
snagu da se kasnije nije kod svoga muenja bojala onoga ega se straila
u Kristovoj muci.

61.
Velika srijeda, 4. I V . 445.
1. Predragi! idovska se opakost na mnoge naine trudila
pronai nekakav razlog da moe izvriti zloin protiv Gospodina Isusa.
La koju su krivi svjedoci nepravednim sveenicima u pokornosti
iznijeli nita nije pokazala to bi bilo dostatno za smrt. Ovo su kao
nepobitno iznali: ivo su napadali Gospodara svijeta jer da tei za
kraljevanjem. Pilat je vidio da Isusa uzalud krive. Zato ga je htio
osloboditi. A l i su idovi s tubom i prijetnjom izvikivali: A k o toga
oslobodi, nisi Cezarov prijatelj. T k o se dri kraljem, protivi se Cezaru
(Iv 19,12).
Pilate! Trebao si se prestraiti careva imena i za Cezarevo
kraljevstvo slomiti stvaranje nove vlasti da ti je silniki sjaj odao na
kanu vladanja i l i da se otkrilo spremite oruja, skupljanje imutka i l i
da su se otkrile vojnike posade. Zato puta optuiti zbog enje
za mou onoga ije uenje obiljeuje poniznost? Krist se nije pro
tivio rimskim zakonima. Prihvatio je popis, isplatio dvije drahme
368

(usp. M t 17,24-27), porez nije utajio. Odredio je da se Bogu daje

Boje, a Cezaru Cezarovo (Mt 22,21). Isus je odabrao siromatvo,
preporuio posluh, propovijedao blagost. Sve to pomae Cezaru, a ne
da mu odnemae.
2. Upravitelju! D a se idovska prituba ne ukae posve
isprazna, pomnije raspravi to se zna djelima Gospodina Isusa.
Poklonio je slijepima vid, gluhima sluh, hromima hod, nijemima govor.
Udaljio je ognjicu, utiao bolove, izbacio zloduhe, oivio mrtve. Isus je
zapovjedio moru i vihorima da utihnu. Sve to doista oituje velikoga
kralja koji se ne odlikuje ljudskom moi nego boanskom snagom.
Neka, dakle, idovi spoitnu tu silu, izmijene svoju optubu te ustima
kau to dre u srcu. Zato ocrnjuju zemaljskim, a progone nebesko?
Pilat je, dakle, osjetio teret i pakost u tome to su ga idovi napali
radi nemara prema Cezarovu prijateljstvu. Neko se vrijeme trudio
utiati njihov gnjev. Zato je dopustio ili naredio da se Gospodina Isusa
izvrgne raznim pogrdama da zloa, zadovoljena nepravdama prema
nevinome, vie ne bjesni. Meutim, ustrajna je zloa rasla vlastitim
uveanjem. Traila je pravo na smrt protiv onoga protiv kojega je ve
stekla pravo ruganja. Vrhovni sveenici, idovski prvaci i cjelokupno
mnotvo vikae jakim povicima R a s p n i , raspni (Iv 19,6)! Pilat je
Isusa predao volji progonitelja i na slobodu pustio razbojnika Barabu.
Tako su na sveani dan ubili zaetnika ivota (Dj 3,15), a isposlovali
osloboenje od kazne za ovjekoubojicu.
3. Predragi! Gospodin je iao prema mjestu svoga proslavljenja.
Milosre je odlazilo od bezbonikih atora da se ispuni napisano:
Spas je daleko od grenika (Ps 118,155). U z a nj je ilo mnotvo
naroda i ena koje su ga oplakivale i naricale (Lk 23,27). Nii rod
obino pane u suze i radi onih koji zasluuju smrt. Zbog zajednike
naravi saaljuju kraj osuenih. A l i je Gospodin Isus odbio da mu se
iskae pla. Pla nije priliio trijumfu ni naricanje pobjedi. Stoga se
okrenuo prema enama i kazao: Keri Jeruzalemske, ne plaite nada
mnom ve oplakujte sebe i svoje sinove jer e doi dani kada e se
govoriti da je blago neplodnicama i utrobama koje nisu rodile i prsima
koja nisu hranila (Lk 23,28-29).
Gdje je tuga onoga koga e raspeti i strah onoga koji e umrijeti?
Trenutak muenja ne strai duu onoga koji e trpjeti. Krist ui da
nema razloga za njim jadikovati. Tako naznauje pokoru jer otklanja
osvetu. V e l i : nema niega, Jeruzalemske keri, to kod mene trebate
aliti. Plaite zbog sebe i kukajte radi svoje djece. Taj se pla protee
369

na one koje su vae utrobe takvima rodile. V i zacijelo trebate tugovati,

ali ne zbog Spasitelja vjernika ve bezbotva onih koji propadaju. Ja
svojom voljom podnosim kri i na se priputam smrt koju u unititi. Ne
oplakujte onoga koji umire za otkupljenje svijeta i koga ete vidjeti kao
suca u Oevoj slavi.

Krist (1 K o r 5,7). Po njegovoj neizrecivoj milosti dobivamo blagoslov

svih darova. Tako prelazimo u novost iz ostarjelosti da se uvrstimo u
rajsko obitavalite, ali isto tako da se pripremimo za slavu nebeskoga
kraljevstva.

4. Krist Isus, uzdignut na drvo, smrt je okrenuo protiv zaetnika

smrti. Izlaui tijelo to trpi smrskao je sve prvake i protivne sile ( K o l
2,15). Pripustio je protiv sebe odvanost staroga neprijatelja koji je
mahnitao protiv naravi koja mu je bila podlona i usudio se utjerivati
dug i ondje gdje nije mogao nai ni traga grijehu. Uniten je onaj opi i
smrtonosni zapis ( K o l 2,14) nae prodaje. Ugovor je robovanja
preao na Otkupiteljevo pravo. avli koji su proboli Gospodnje ruke i
noge vjenim su ranama okovali avla. Zlostavljanje je svetih udova
bilo ubijanje neprijateljskih sila. Krist je tako dovrio svoju pobjedu da
su u njemu i po njemu pobijedili svi koji u nj vjeruju.

62.

5. Gospodin je, uzvien uzdignuem raspetoga tijela, ostvarivao

izmirenje svijeta u kuli muenja i u obitavalite raja pozvao obraenoga
razbojnika. Vas, idovski prvaci i uitelji zakona, nije izbola ni
bezbona savjest niti vas je ublaio uinak zloina. Ubodima ste avala
dodali strelice jezika govorei: Druge je spasio, a sebe ne moe spasiti.
A k o je izraelski kralj, neka sie s kria pa emo mu vjerovati (Mt
27,42).
T i m vaim ludim i svetogrdnim rijeima odgovor pruaju sva
poela. Istodobno protiv vas donose presudu nebo, zemlja, sunce i
zvijezde. Strahovitim pomakom izrazuju da ste nedostojni njihova
sluenja. Svijetu pokazuju neuobiajenim uzmakom tmine vae
sljepoe. A k o ni nebesko ni podzemno nije u stanju da vas uvjeri i ako
su stijene i grobovi vie mogli osjetiti Kristov kri, barem s
razumijevanjem razmotrite to se zbilo u Hramu. Zastor koji je
zaklonom zatvarao Svetinju nad svetinjama raskinuo se od vrha do dna.
Otvorilo se ono sveto i otajstveno skrovite kamo je po zapovijedi
ulazio samo V e l i k i sveenik. Tako vie nema nikakve razliitosti gdje
ne prebiva nikakva svetost. B i l i ste odbaeni te morali shvatiti da ste
izgubili svako sveeniko pravo. Istinito je to vam kaza Istina: Da
vjerujete Mojsiju, i meni biste vjerovali (Iv 5,46). S pravom vas, dakle,
osuuje jedan i drugi Zavjet. Ostali ste bez milosti i lieni ste Zakona.
Protivite se novome jer niste vjerovali starome.
Predragi! Oslobodili smo se tame neznanja i primili svjetlo vjere. U
batinu smo Novoga zavjeta uli izborom posinovljenja. Uivajmo u
svetkovini koju je izgubio tjelesni Izrael. rtvovano je nae janje
370

Cvjetnica, 16. III. 452.

1. Predragi, pred nama je svetkovina Gospodnje muke. M i je
elimo, ali je takoer poeljna i itavome svijetu. Svetkovina ne
doputa da utimo posred ushita duhovnih radosti. Teko je, dodue,
ee, a dostojno i primjereno govoriti istoj zbilji. Ipak biskup nije
slobodan kod takvoga otajstva boanskoga milosra uima vjernoga
puka uskratiti propovjednu slubu. Uostalom, amije sadraj neizreciv
i stoga prua priliku da se zbori. Ne moe ponestati emu treba
govoriti jer dotinome nikada ne moe biti dovoljno to se kae.
Neka, dakle, ljudska slabost popusti Bojoj slavi i neka se kod
tumaenja Bojih milosnih djela uvijek smatra nedoraslom. Potrudimo
se razmiljanjem, prionimo otroumljem ako i jesmo nedostatni
izraajem. Dobro je to smatramo malim i ono to tono poimamo
Gospodnjemu velianstvu. Prorok je kazao: Traite Gospodina i
osnaite se. Uvijek traite njegovo lice (Ps 104,4). Nitko ne smije
pomisliti da e nai sve to trai. Inae e prestati da se pribliava tko
odustane da se primie.
to pak izmeu svih Bojih djela koja iscrpljuju napon ljudskoga
divljenja tako sladi i nadvisuje razmatranje naega duha kao Spasitel
jeva muka? Svaki put kada - kako moemo - razmiljamo
Spasiteljevoj svemoi koja mu je s Ocem jedne i jednake biti, u Bogu
nam postaje udesnija poniznost boanskoga Velianstva nego uzdi
zanje slugina lika (Fil 2,7) do najviega. E v o to nam mnogo pomae
kod shvaanja: jedno je, dakako, Stvoritelj, drugo stvorenje; jedno je
nepovredljivo boanstvo, drugo tijelo sposobno trpjeti. Ipak se
vlastitost obiju biti sastaje u jednoj osobi. Stoga u slabostima i moima
gradnja pripada istome kome i slava.
2. Predragi! U pravilu vjere to smo ga primili na samome
poetku Vjerovanja kao vlast apostolske uredbe ispovjedamo Isusa
Krista svoga Gospodina. Kaemo za nj da je jedini Sin Boga Oca
svemoguega. Rodio se po Duhu Svetome od Marije Djevice. Ne
udaljujemo se od njegova velianstva kada vjerujemo daje raspet, umro
i trei dan uskrsnuo.
371

Sve to je Boje i ovjekovo istodobno je izvrilo ovjetvo i

boanstvo. D o k se onaj koji ne podlijee patnji nalazi u onome koji je
sposoban trpjeti, ne moe se snaga oslabiti u slabosti niti se slabost u
jakosti nadvisiti. S pravom je blaeni Petar pohvaljen to ispovjeda to
jedinstvo. Kada je Gospodin pitao to uenici misle njemu, Petar je
hitro pretekao usta ostalih i kazao: Ti si Krist, Sin Boga ivoga (Mt
16,18). Petar to nije vidio jer bi mu to objavilo tijelo i krv iji je zastor
mogao sprijeiti nutarnje oi. Sami je Oev D u h djelovao u Petrovu
srcu kada je povjerovao. Tako je Petar, predvien da ravna cijelom
Crkvom, prvi nauio to e uiti. Radi postojanosti je u vjeri koju e
navijetati uo: Ti si Petar i na toj u stijeni sagraditi svoju Crkvu i
vrata je pakla nee nadvladati (Mt 16,18).
vrstoa je kranske vjere utemeljena na nesavladivoj litici. Stoga
se nije bojala vrata smrti. Ta vjera ispovijeda da je Gospodin Isus Krist
jedan i da je pravi B o g i pravi ovjek. T a k o e r priznaje da je jedan te
isti Djeviin Sin i Majin Stvoritelj; da se na koncu vjekova rodio onaj
isti koji je Stvoritelj vremena; da je isti Gospodin svih moi jedan od
smrtnikoga roda; da je onaj koji ne pozna grijeh za grenike rtvovan
u slinosti tijela grijeha (Rim 8,3).
3. D a bi ljudski rod oslobodio okova smrtonosnoga prekraja,
Krist je razjarenome avlu sakrio mo svoga velianstva, ali je izloio
slabost nae poniznosti. D a je okrutni i oholi neprijatelj mogao
upoznati nakanu Bojega milosra, radije bi bio nastojao blagou
utiati idovske due nego ih raspaliti nepravednim mrnjama da izgubi
suanjstvo svih zarobljenika jer progoni slobodu onoga koji mu nita ne
duguje.
avla je, dakle, prevarila njegova opakost. Prouzroio je muku
Bojemu Sinu, ali se ona pretvorila u lijek svim ljudskim sinovima.
Prolio je pravednu krv koja je kod pomirenja svijeta bila i cijena i pie.
Gospodin je prigrlio to je odabrao po odreenju vlastite volje. Pustio
je na se bezbone ruke koje su sluile Otkupitelju dok tvore vlastiti
zloin. Kristov je osjeaj ljubavi prema vlastitim ubojicama bio takav da
je, molei na kriu, traio od Oca da njima oprosti, a ne da njega osveti.
Govorio je: Oe, oprosti im jer ne znaju to ine (Lk 23,34). T a je
molitva uistinu imala veliku mo. Njome je propovijed apostola Petra
od ljudi to rekoe: Njegova krv na nas i na nau djecu (Mt 27,25)
mnoga srca obratila na pokoru. Jednoga se dana krstilo gotovo tri
tisue Zidova (Dj 2,4). Ve su bili spremni da u ime onoga za koga su
traili da se raspne umru za mnoge.
372

4. Izdajnik Juda nije mogao postii oprotenje jer je sin

propasti kome avao stajae zdesna (Iv 17,12) prije pao u oaj nego je
Krist ostvario otajstvo opega otkupljenja. Gospodin je umro za sve
grenike. Moda je stoga i Juda mogao dobiti lijek da nije pourio
prema konopu. U opaku se srcu as odanu prijevarnoj krai, as
obuzetu razbojnikim trgovanjem nikada nije nastanilo nikakvo
oitovanje Spasiteljeva milosra. Juda nije prijateljskim uima sasluao
Gospodnje rijei: Nisam doao zvati pravedne ve grene niti: Sin
ovjeji doe traiti i spasiti to je bilo izgubljeno (Mt 9,13; L k 19,10).
Juda nije razumio Kristovu blagost. Isus nije samo viao tjelesne bolesti
nego je takoer lijeio rane slabih dua. Kazao je ozdravljenome koji je
bio uzet: Budi, sine, postojan! Oproteni su ti tvoji grijesi (Mt 9,2). I
privedenoj je preljubnici rekao: Ni ja te neu osuditi. Idi i nemoj vie
grijeiti (Iv 8,11). Isus je svim svojim djelima pokazao da je u prvome
njegovu dolasku doao Spasitelj svijeta, a ne sudac. Bezboni je izdajica
bio tu tome shvaanju. Protiv sebe se digao gnjevom onoga koji
propada, a ne sudom pokornika. Prodao je ubojicama zaetnika
ivota (Dj 3,15). Umirui je sagrijeio poveanjem svoje osude.
5. to su, dakle, krivi svjedoci, okrutni prvaci i bezboni
sveenici posredstvom straljivoga upravitelja i uslugom neuke ete
uinili protiv Gospodina Isusa Krista, kroz sva e se stoljea prezirati i
prihvaati. Kao to je Gospodnji kri u idovskome duhu bio okrutan,
tako je udesan u snazi Raspetoga. Narod je bjesnio protiv jednoga, a
Krist se svima smilovao. Krist s voljom prihvaa ta mu nanosi
okrutnost. Doputanje koje prua zloinu ostvaruje djelo njegovoga
vjenoga htijenja.
Evaneosko pripovijedanje najpotpunije donosi itavi tijek doga
aja. Vjernik ga kroz sluanje mora na taj nain prigrliti da se ouva
osvjedoenje kako se zbilo to se dogodilo u doba Gospodnje muke.
Shvatimo da se u Kristu dovrilo oprotenje grijeha i da se predloio
primjer pravednosti. Meutim, da bismo uz Boju p o m o to pomnije
razjasnili taj dio propovijedi ostavljamo za srijedu. Nadamo se da e biti
nazona Boja milost koja e po vaim molitvama omoguiti da
obeano ispunimo.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji s Ocem i Duhom Svetim
ivi i kralj uje u vijeke vjekova. A m e n .
373

63.
Velika srijeda, 19. III. 452.
1. Predragi! Obeali smo da emo i danas govoriti Gospodnjoj
muci ijoj se slavi najvie divimo u otajstvu poniznosti. T a nas je muka
sve i otkupila i pouila da pravednost preuzmemo odonud gdje je data
cijena. Svemo je Bojega Sina zbog iste biti jednaka Oevoj. O d
avlove je vlasti mogla osloboditi ljudski rod samom zapovijeu svoje
volje. Ipak je boanskim djelima nadasve odgovaralo da suprotnost
neprijateljske opakosti ono svlada to je bilo pobijeeno i da se
priroena sloboda obnovi po onome istome predmetu po kojem se
uvuklo ope suanjstvo.
Evanelist je rekao: Rije je postala tijelo i stanovala m e u
nama (Iv 1,14). Apostol pak ree: Bog je u Kristu sa sobom pomirio
svijet (2 K o r 5,19). Navedeno pokazuje da je Jedinoroenac najviega
Oca uspostavio takvo zajednitvo s ljudskom poniznou da je - uzevi
bit naega tijela i due - ostao jedan te isti Boji Sin. Nae je uveao, a
ne svoje jer je trebalo uzdignuti slabost, a ne mo. Kada se stvorenje
sjedinilo sa svojim Stvoriteljem, nita boanskoga nije nedostajalo
uzetome niti ljudskoga onome koji je uzeo.
2. U minulim su vjekovima stanoviti zastori prekrivali
spomenuti naum Boje pravednosti i milosra. Ipak nije tako bio sakrit
da je bio nedostupan spoznaji svetih ljudi koji su hvalevrijedno ivjeli
od poetka do Gospodnjega dolaska. Spasenje je bilo obeano po
prorokim rijeima i znakovitim dogaajima. Nisu ga samo postizali
koji su ga navijetali ve i oni koji su vjerovali propovjednicima. Jedna
te ista vjera opravdava svete svih vremena. Pripada istoj vjernikoj nadi
sve to je - kako ispovijedamo - uinio posrednik Boga i ljudi Isus
Krist (1 T i m 2,5) ili imao uiniti. Nai su se oci tome klanjali. ak ne
postoji nikakva razlika izmeu idova i pogana (Rim 10,12). Apostol
kae: Obrezanost nije nita kao to nije nita ni koica ve vrenje
Bojih zapovijedi (1 K o r 7,19). A k o se vre uz cjelovitu vjeru, tvore
prave A b r a h a m o v e sinove (Gal 3,7), t.j. potpune krane. Isti
Apostol kaza:Svi koji ste se krstili u Kristu Isusu, obukli ste Krista. Ne
postoji ni idov ni G r k ; ne postoji ni rob ni slobodnjak; ne postoji ni
muko ni ensko. Svi ste jedno u Kristu. Dakle, ako ste Kristovi,
Abrahamovo ste sjeme i batinici po obeanju (Gal 3,27-29).
374

3. Predragi! Nema dvojbe da je Boji Sin ljudsku narav uzeo u

takvo sjedinjenje da je Krist jedan te isti i u onome ovjeku koji je
prvoroenac itava stvorenja ( K o l 1,15), ali i u svim svojim svetima.
K a o to se ne moe glava dijeliti od udova, tako ni udovi od glave. Ne
pripada ovome ve vjenome ivotu da Bog bude sve u svima (1 K o r
15,28). Ipak je Krist i sada neodvojivi stanovnik svoga hrama koji je
Crkva. Sam je to obeao rekavi: Ja sam, evo, s vama kroz sve dane do
svretka svijeta(Mt 28,20). Apostol u skladu s time izjavljuje:On je
Glava tijela, Crkve. O n je poelo, prvoroenac od mrtvih da bude u
svima onaj koji dri prvenstvo jer se svidjelo da u njemu prebiva sva
punina i da se po njemu sve izmiri u njemu ( K o l 1,18-20).
4. Sto naa srca ue ta i mnoga druga svjedoanstva? Ue da se
posve obnovimo ( K o l 3,10) na sliku (Post 1,27) onoga koji je
ostao u Bojemu liku (Fil 2,6), ali se udostojao postati lik tijela
grijeha ( R i m 8,3). Krist je uzeo sve nae slaboe koje potjeu od
grijeha, ali je bez dijela u grijehu (Heb 4,15). Isus je osjeao glad i
e, san i umor, tugu i pla. Trpio je najee boli sve do krajnje, a to je
smrt. Nitko se ne bi mogao osloboditi smrtnih spona da nije onaj u
kome je jedinome narav svih bila nevina pripustio da ga pogube
bezbonike ruke. Stoga je na Spasitelj, Boji Sin, svim svojim
vjernicima pruio i otajstvo i primjer da jedno postignu novoporodom,
a drugo slijede nasljedovanjem. To ui blaeni Petar apostol govorei:
Krist je za vas trpio. Ostavio vam je primjer da slijedite njegove stope.
O n nije poinio grijeh niti se prijevara nala u njegovim ustima. D o k su
ga psovali, nije ruio. Kada je trpio, nije prijetio. Predao se onome koji
nepravedno sudi. Sam je nae grijehe ponio u svome tijelu na drvo da
umremo u odnosu na grijeh te ivimo za pravednost (1 Pt 2,21-24).
5. Predragi! Nema nijednoga vjernika kome se uskrauju
milosni darovi. Jednako svakoga obvezuje kranski zapt. Krutost je
znakovitoga Zakona udaljena, ali je porasla korist dragovoljnoga
opsluivanja. Kazao je evanelist Ivan: Zakon je bio dat po Mojsiju.
milost pak i istina nastae po Isusu Kristu (Iv 1,17). Sve to je
prethodilo u Zakonu kao tjelesno obrezanje, raznovrsne rtve ili
subotnje opsluivanje svjedoilo je za Krista i nagovijetalo milost.
Krist je svretak Z a k o n a ( R i m 10,4), ali ne to bi opustoio njegova
znaenja ve ispunio. Isti je izvor staroga i novoga. Ipak je Krist
promijenio otajstva znakovitih obeanja. Ispunio je obeano i okonao
375

navjeteno. Najavljeni je doao. S obzirom na udoredne propise nisu

odbaene nikakve uredbe ranijega Zavjeta ve su mnoge osnaene
evaneoskim uenjem. Tako one to pruaju spasenje bivaju snanije i
jasnije nego one koje su obeavale Spasitelja.
6. Prema tome, sve to je Boji Sin uinio i uio (Dj 1,1) glede
izmirenja svijeta ne saznajemo jedino kroz pripovijedanje minuloga ve
takoer osjeamo u snazi sadanjih ina. Krist se rodio od Duha
Svetoga iz Djevice Majke. Svoju neokaljanu Crkvu oplouje istim
n a d a h n u e m . Tako krsnim roenjem raa nepobrojivo mnotvo Bojih
sinova kojima se kae: Nisu roeni iz krvi niti iz mueve volje niti iz
putene volje ve su roeni iz Boga (Iv 1,13).
U Kristu se posinovljenjem itavoga svijeta blagosiva Abrahamovo sjeme (Post 22,18). Patrijarh postaje otac naroda kada se sinovi
obeanja raaju iz vjere, a ne od tijela. Krist ne iskljuuje nijedan narod
ve od svakoga puka koji je pod nebom (Dj 2,5) stvara jedno stado
svetih ovaca. Svaki dan ispunja to je obeao kada ree: Imam i druge
ovce koje nisu iz ovoga ovinjaka. Treba mi i njih dovesti. I ut e moj
glas i bit e jedno stado i jedan pastir (Iv 10,16).
Krist je prvenstveno rekao Petru: Pasi moje ovce (Iv 10,21).
Ipak jedan te isti Gospodin istom skrbi ravna svim pastirima. One koji
pristupaju stijeni (1 K o r 10,4) hrani obilnom i navodnjenom hranom.
Pretilina ljubavi snai bezbrojne ovce. Stoga kao to se dobri Pastir
udostojao poloiti svoju duu za svoje ovce (Iv 10,15), tako ni ovce ne
oklijevaju umrijeti za Pastirovo ime. S Kristom zajedno trpi slavna
muenika jakost, ali isto tako u samome preporodu vjera svih
preporoenih. D o k se vjernik odrie avla i iskazuje vjeru u Boga; dok
od starosti prelazi u novost; dok se odlae slika zemaljskoga ovjeka i
stjee oblik nebeskoga (1 K o r 15,49), na snagu stupa
stanovita vrst smrti i o d r e e n a slinost uskrsnua ( R i m 6,5). Tako
onaj kojega Krist prima i koji prima Krista, nije isto nakon kupelji to je
bio prije krtenja. Tijelo preporoenoga postaje Kristovo tijelo.
7.
izvodi sve
pojedinim
zahvalimo
376

Predragi! Ta izmjena dolazi od desnice Svevinjega koji

u svima (1 K o r 12,6). Tako po peatu dobra ponaanja u
vjernicima spoznajmo samoga uinitelja dobrih djela te se
Bojemu milosru. Bog do te mjere resi nebrojenim

darovima cijelo tijelo Crkve da se svuda po mnogim znacima jednoga

svjetla pokazuje isti sjaj. Zasluba bilo kojega kranina moe biti
jedino Kristova slava.
Rije je pravome Svjetlu koje opravdavaj prosvjetljuje svakoga
ovjeka (Iv 1,9). Ono izuzima iz vlasti tame i prenosi u kraljevstvo
Sina ( K o l 1,13) Bojega. To Svjetlo uzdie duine elje po novosti
ivota ( R i m 6,4) i gasi putene poude. Time se kako treba slavi
Gospodnji vazam u beskvasju iskrenosti i istine (1 K o r 5,8).
Odbacivi kvas drevne zloe (1 K o r 5,8), novo se stvorenje (Gal
6,15) napaja i hrani samim Gospodinom.
Prieivanje Kristovim tijelom i krvlju ini da se preobrazimo u
ono to blagujemo te da duhom i tijelom posve nosimo onoga u kome
smo zajedno umrli, bili ukopani i uskrsnuli. Apostol je rekao:Vi ste
mrtvi i va je ivot sakriven s Kristom u Bogu. Kada se pojavi Krist, va
ivot, tada ete se i vi u slavi pojaviti s njime ( K o l 3,3) koji s Ocem i s
Duhom Svetim ivi i vlada u vijeke vjekova. A m e n .

64.
Cvjetnica, 5. I V . 453.
1. Predragi! Sva vremena vjebaju kranske due otajstvom
Gospodnje muke i uskrsnua. Nema nijednoga naeg bogoslunoga
ina u kojemu se ne slavi pomirenje svijeta kao i uzimanje nae naravi u
Krista. Ipak treba da se sada itava Crkva poui veim razumijevanjem
i zapali arim ufanjem. Povratak svetih dana i stranice evaneoske
istine tako izraavaju samo dostojanstvo zbilja da nismo toliko duni
spominjati minuli Gospodnji vazam koliko nazoni astiti. Neka dakle,
ar nae vejre ne bude stran niemu to se odnosi na kri Isusa Krista. I
ne primajmo dokonim sluanjem nita od onoga to obnavlja
evaneosko pripovijedanje.
Nije nedostajalo i jo uvijek postoje koji napadaju istinu Gospodn
jega utjelovljenja. Dotini tvrde da se nie nabrojeno zbilo u vanjtini
nae slike, ali ne i u naravi naega tijela: da je u krilu Djevice Majke
Rije postala tijelo (Iv 1,14); da je r o e n o dijete tjelesnim rastom
dolo do dobi potpune muevnosti; da je Isus raspet, umro, ukopan i
377

trei dan uskrsnuo. M i pak nipoto ne odstupamo od evaneoskih i

apostolskih svjedoanstava. Krijepi nas poimanje onih ija nas
najsigurnija iskustva pouie da pobono i postojano smijemo kazati
kako u njima i mi bijasmo poueni te smo vidjeli to su oni vidjeli i
nauili to su oni nauili i dotaknuli to su oni doticali (1 Iv 1,1). K o d
Gospodnje se muke ne zbunjujemo jer se ne varamo glede njegova
roenja.
2. Predragi! Ovo znamo i svim srcem ispovijedamo: jedno je
boanstvo Oca i Sina i Duha Svetoga; istobitna se bitnost vjenoga
Trojstva u niemu ne dijeli niti je u iemu razliita. Zajedno je
van vremenska, zajedno nepromjenljiva i zajedno ne prestaje biti to je.
U tome su trojstvenome jedinstvu djela i sudovi u svemu zajedniki.
Obnovu je ljudskoga roda kao vlastito preuzela Sinova osoba. Sin je taj
po kojemu je sve postalo i bez kojega nije nita postalo (Iv 1,3). Sin je
dahom razumnoga ivota oivio ovjeka oblikovana od praha
zemaljskoga (Post 2,7). Sinje nau narav, izbaenu iz utvrde vjenosti,
vratio dostojanstvu izgubljenoga dostojanstva. K a o to je bio ovjekov
Stvoritelj, takoer je njegov obnovitelj.
Krist je tako svoju nakanu proveo u djelo da se kod unitenja
avlova vladanja vie sluio zakonom pravednosti nego snagom sile.
Svekoliko je potomstvo prvoga ovjeka srueno jer je zajedno ranjeno
jednom te istom ranom. Nikakve svetake zasluge nisu mogle ukinuti
stanje nanesene smrtnosti. Stoga je s neba doao jedinstveni lijenik.
esto su ga nagovijetala mnoga znamenja i obealo dugo proroko
obeanje. Krist je ostao u Bojemu liku (Fil 2,6) i od vlastite slave
nije nita izgubio. Ipak se rodio u naravi naega tijela i due, ali bez
doticaja drevnoga prijestupa. Samo se Sin blaene Djevice rodio bez
grijeha. Nije bio tu ljudskome rodu ve daleko od grijeha. U Kristu je
savrena nevinost i prava narav ovjeka koji je stvoren na Boju sliku i
priliku (Post 1,26). Davao iz Adamova potomstva jedino u Kristu nije
nita posjedovao to bi nazvao svojim. I dok avao kipti protiv Krista
koga nije drao pod zakonom grijeha, izgubio je pravo na bezbono
gospodarenje.
3. Prolijevanje je pravedne krvi za nepravedne bilo tako mono
u odnosu na povlasticu i tako bogato kao cijena da nikoga ne bi
zadrale tiraninove verige kada bi svi zasunjeni povjerovali u svoga
378

Otkupitelja. Apostol kae: Gdje obilovae grijeh, milost je bila jo

obilnija ( R i m 5,20). Kada su oni koji su roeni pod prethodnom
osudom grijeha primili mo (Iv 1,12) da se preporode za pravednost,
dar je slobode postao jai od ropskoga duga.
Koje, dakle, ufanje u p o m o od toga otajstva uvaju za se oni koji
u tijelu naega Spasitelja nijeu istinitu ljudsku bit? Neka kau koja
ih je rtva izmirila i koja krv otkupila?! Tko je onaj koji je sama sebe
prikazao kao prinos i rtvu Bogu na ugodan miris (Ef 5,2)?! Koja je
rtva ikada bila svetija od rtve koju je pravi Sveenik rtvovanjem
svoga tijela poloio na oltar kria? Smrt je mnogih svetih bila dragocijena u Gospodnjim oima (Ps 115,15). Ipak ubojstvo nijednoga
nevinoga nije bilo zadovoljtina za svijet. Pravedni su primali vijence,
ali ih nisu davali. Vjernika je snaga rodila primjere strpljivosti, ali ne
i darove pravednosti. U pojedincima su smrti bile pojedinane. Nitko
svojom smru nije platio dug za nikoga drugoga. M e u ljudskim
sinovima postojao je samo jedan Gospodin na Isus. U njemu su svi
raspeti, svi umrli, svi ukopani i svi su ak uskrsnuli. Sam je svima
kazao: Kada budem uzvien, sve u sebi privui (Iv 12,32).
Prava vjera opravdava ( R i m 1,17) bezbone i stvara pravedne.
Pribliena dioniku svoje biti, u onome stjee spasenje (1 Sol 5,9) u
kome se nae nevina. Postoji jedan posrednik izmeu Boga i ljudi,
ovjek Krist Isus (1 T i m 2,5). Zato se do mira s boanstvom dolazi po
zajednitvu u njegovu rodu. ovjek je slobodan da se hvali (Fil 3,3)
mou onoga koji se u slabosti nae puti borio protiv ohologa
neprijatelja. Krist je svoju pobjedu poklonio onima u ijem je tijelu
pobjedio.
4. U jednome, dakle, Gospodinu Isusu Kristu, pravome
Bojemu i ovjejem Sinu, priznajemo boansku narav iz Oca i ljudsku
bit od Majke. A l i jedna je osoba Boje Rijei i tijela. Jedna i druga bit
posjeduje zajednika djelovanja. Ipak se mora razumjeti kakvoe samih
ina. Promatranjem iskrene vjere moramo razluiti emu se uzdie
poniznost slabosti i do kuda se sputa visina snage te to tijelo ne ini
bez Rijei ili to Rije ne ostvaruje bez tijela.
Djevica ne bi bez moi Rijei ni zaela ni rodila, ali ni djetinjstvo
ne bi bez tijela lealo umotano u pelene. Mudraci se ne bi bez snage
Rijei poklonili djeaku koga je oitovala nova zvijezda, ali bez
pravoga tijela ne bi bilo n a r e e n o da se u Egipat odnese djeak kojega
je Herod elio ubiti. Bez moi Rijei ne bi Oev glas, poslan s neba,
rekao: Ovo je moj ljubljeni Sin u kome sam se nasladio (Mt 3,17).
379

Bez istinitoga tijela Ivan ne bi izjavio: Evo Bojega Jaganjca; evo tko
uzima grijehe svijeta (Iv 1,29). Bez snage Rijei ne bi ozdravljali
bolesni ni oivjeli mrtvi, a bez istinitoga tijela ne bi bilo nuno jelo
ogladnjelome ni san umornome. Gospodin se, napokon, bez snage
Rijei ne bi proglasio jednak Ocu (Iv 10,30), ali bez pravoga tijela ne
bi isti kazao da je Otac od njega vei (Iv 14,28). Katolika vjera
prihvaa oboje i oboje brani, t.j. ono to je vlastito boanskoj biti i
ljudskoj. Ona vjeruje da je jedini Boji Sin i ovjek i Rije.
Predragi! Iz itavoga svetopisamskoga tijela mogli bismo mnogo
toga uzeti to tumai vjeru koju propovijedamo. Boanske rijeci nita
tako esto ne istiu kao to da je Boji Sin po boanstvu vjean od Oca i
po tijelu - on isti - vremenit od Majke. A l i da se ne premori sluanje
vae ljubavi, oznaavamo kraj dananjemu govoru. U srijedu emo
kazati to se mora dodati. N a pomoi e biti Gospodin na Isus Krist
koji s Ocem i s Duhom Svetim ivi i kraljuje u vijeke vjekova. A m e n .

65.
V e l i k a srijeda, 8. I V . 453.
1. Predragi! O b e a h propovijed slavnoj muci naega
Gospodina Isusa Krista. Mislim da je prema vaem oekivanju moram
tako odrati da sluenje govorom poslui vazmenoj svetkovini, ali
takoer da se isprijei pothvatima bezbone zablude. Ima ljudi koji
nijeu da je Boji Sin prihvatio pravu narav naega tijela. Takvi su
neprijatelji (Fil 3,18) kranske vjere. Odve besramno napadaju
evaneoski izvjetaj. Po tima je Kristov kri bio prijevarno pretvaranje
ili muenje boanstva. To se pak mora posve udaljiti od pobonih
srdaca. Katolika neoskvrnjenost ne smije sadravati ni ljagu nevjere
ni boru (Ef 5,27) lai. Katolika vjera jednome te istome Kristu dri
da je Bog i ovjek. Tvrdi da Krist nije ni lani ovjek, ali ni da Bog nije
mogao trpjeti.
O d samoga poetka kada je u Djeviinu krilu Rije postala tijelo
(Iv 1,14), izmeu ljudske i boanske biti nije nikada postojala nikakva
dioba. K r o z sve su tjelesne razvitke ini cijeloga razdoblja pripadali
jednoj te istoj osobi. Ipak ono to je postalo neodvojivo ne mijeamo
nikakvim mijeanjem. Po kakvoi djela ustanovljujemo to kojoj naravi
pripada. N i t i boansko unaprijed odluuje ljudskome ni ljudsko
boanskome. Jedno se i drugo tako sastaje u istome da se ni jednome
ni drugome ne dokida vlastitost, ali se ni osoba ne udvostruuje.
380

2. Preavi, dakle, to je prethodilo Gospodnjoj muci,

razglobimo to kao opomenu sadri vazmena tajna. idovski je gnjev
plamtio za ostvarenjem svoga zloina, a Bog je u Kristu sa sobom
izmirio svijet (2 K o r 5,19). Ipak se bez Isusova doputenja nije moglo
nanijeti nikakvo nasilje hramu (Iv 2,21) njegova tijela. Strana je
vojnika eta i mnotvo koje s maevima i toljagama (Iv 18,3) poslae
prvaci i farizeji jednoglasno udarilo na Gospodina. Kada je gomila
izjavila da trai Isusa Nazareanina i kada je on odgovorio ja sam (Iv
18,6), nitko od napadaa nije ostao na nogama. Svima su odjednom
udovi otkazali slubu. Stropotali su se, popadali i sruili.
Bio je to, dato, znamen boanske moi koja je bezboniki nasrtaj
samom jakou rijei osujetila, a ne suprotnim orujem niti pomou
kakva snanoga stvorenja. Spasenju je ljudskoga roda odgovarao nain
drukijega djela. Kristova krv nije mogla postati cijena za vjernike ako
Otkupitelj ne dopusti da ga uhvate. Zato je na se pripustio bezbone
ruke. Sila je boanstva sadrana da se doe do slave muke. Sjajnost bi
muke bila uzaludna i oblik podnoenja ne bi bio nikome od koristi da se
pravo boanstvo nije zaodjenulo pravim osjeajima ljudskoga tijela.
Meutim, jedan je te isti Sin Boiji i ljudski zbog jednoga razloga bio
nedoticljiv, a radi drugoga podloan muci i tako po svojoj besmrtnosti
obnovio nau smrtnost. Nije bio bez tuge ni bez straha da nas osnai
otajstvom prihvaanja, ali i primjerom snage da m o e m o otkloniti
takve uznemirenosti. Kristovo bi se poticanje na strpljivost inilo
nepravednim da nije imao nikakva dijela u naoj slabosti.
3. Prorok Izaija najavljuje prave Gospodnje patnje. Gospodn
jim glasom govori: Svoja lea prepustih bievima, svoje obraze
dlanovima. Svoje lice nisam sklonio od slijevanja pljuvake (Iz 50,6).
A l i to je pretrpjelo tijelo Rijei, nije bilo muka Rijei nego tijela. Ipak
su nepravde i patnje nanesene tijelu Rijei dopirale do onoga koji ne
moe trpjeti. Zato s pravom velimo da se naneseno onome nanijelo
ijemu se tijelu - doputenjem - nanijelo. Apostol kae: Da su shvatili,
ne bi nikada raspeli Gospodina velianstva (1 K o r 2,8).
idovi, zaslijepljeni svojom opakou, nisu znali koji su zloin
poinili. Stoga je milosrdni Isus svojom smru htio spasiti i svoje
ubojice. S vrha je kria molio za neznanje pomahnitalih. Govorio je:
Oe, oprosti im jer ne znaju to ine (Lk 23,34). Nisu razumjeli niti
shvaanjem srca niti sluhom uha ni pogledom oiju na koga su nasrnuli
krivim svjedoanstvima. U ljudskome tijelu nisu spoznali boansku bit.
Vidjeli su ponizna, ali se nisu poklonili Spasitelju svemira niti su
381

razumjeli mo onoga koji e suditi. Prezreli su blagost suenoga. Tako

je isto bezbotvo sjedinilo progonitelje pravoga Boga i nijekatelje
pravoga ovjeka. idovi u Kristu vide samo lik sluge (Fil 2,7), a
krivo vjernici tvrde da je laan.
4. Neka, dakle, ti tobonji krani koji zbore prividu kau koja
je Spasiteljeva bit pribijena na drvo, leala u grobu i koje je tijelo trei
dan kada se s groba maknuo kamen uskrsnulo. Neka kau kakvo je
tijelo, uavi k uenicima kroz zatvorena vrata, Isus stavio pred
ueniki pogled te da otkloni nevjeru motrilaca traio da promotre
oima i dotaknu prstima jo uvijek otvorene zareze avala kao i svjeu
ranu probodenoga rebra? A k o krivovjerna okorjelost sred tolikoga
svjetla istine ne napusti svoju tamu, neka krivo vjernici pokau otkuda
sebi obeavaju nadu u vjeni ivot i na temelju ega vjeruju da e biti
dionici Kristova uskrsnua. Ne mogu s Apostolom kazati: Krist je
uskrsnuo od mrtvih, prvina usnulih (1 K o r 15,20). Nema, naime,
ljudskih prvina ako nisu od ljudske naravi. Krist je uskrsnuo prvi m e u
ljudima. D i o to prethodi pripada svojoj punini. Pobono vjerujemo da
e se i na udovima obistiniti to je poelo s Glavom. Kao to svi umiru
u A d a m u , tako e i u Kristu svi oivjeti (1 K o r 15,20).
5. Predragi! Prigrlivi jedini zalog kranske nade ne otkidajmo
se od ustroja Kristova tijela. Apostol kae: U njemu tjelesno prebiva
punina boanstva. I u njemu ste ispunjeni ( K o l 2,9-10). Boja je bit
netjelesna. K a k o tjelesno prebiva u Kristu osim daje tijelo naega roda
postalo tijelo boanstva? U njemu smo ispunjeni ( K o l 2,9) Bogom jer
smo u njemu raspeti, ukopani pa i uskrsnuli. Stoga m o e m o kazati s
Apostolom: Nae je drugovanje u nebesima otkuda oekujemo i
Spasitelja Gospodina Isusa Krista koji e preobraziti tijelo nae
poniznosti da postane suoblieno tijelu slave onoga (Fil 3,20-21) koji
ivi i vlada s Ocem i s Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .
66.
V e l i k i petak, 10. I V . 453.
1. Predragi! E v a n e o s k o je itanje otkrilo najsvetiju povijest
Gospodnje muke. Tako je poznata cijeloj Crkvi iz estoga zajednikoga
sluanja da se svatko m e u vama sjea tijeka dogaaja kao da su se zbili
pred vaim oima. Smatramo da nisu malo dobili oni koji ne sumnjaju u
ono to su uli. Makar jo nisu sposobni razgovjetno razumjeti
svetopisamske tajne, ipak najvre vjeruju da nema nita lana u
boanskim Pismima. Punina se obeanja obeaje iskrenoj vjeri. Neka se
382

stoga ilost prosvijetljenih pameti uspravi i zaslui pouku Duha

Svetoga. Neka se dua ne zadovolji time to pozna redoslijed zbivanja.
Neka uvidi sami razlog za nju utroene ljubavi. Ljudska e narav vie
ljubiti svoga Stvoritelja kada zna koliko je on nju ljubio. Bog za
smilovanje prema nama nije imao drugi razlog nego svoju dobrotu.
Drugo je ljudsko raanje udesnije od prvoga stvaranja. Vie je da je
Bog u posljednjim vremenima (1 Pt 1,20) obnovio to je bilo
izgubljeno nego to je od poetka nainio ega nije bilo.
Slobodu smo naravne nevinosti izgubili praroditeljskim prijestu
pom. Po sebi je nisu mogle stei zasluge prethodnih svetih ljudi. Osuda
je, izreena nad prekriteljima, podloila sav rod sasunjenoga
potomstva. Nitko nije bio izuzet od osude jer nitko nije bio slobodan od
grijeha. Meutim, Spasiteljevo je otkupljenje unitilo avlovo djelo
(1 Iv 3,8). Raskinulo je okove grijeha. Spasitelj je tako rasporedio
otajstvo svoje velike ljubavi (1 T i m 3,16) da e do konca svijeta tei
unaprijed o d r e e n a punina pokoljenja. Ipak e poetna obnova po
opravdanju nerazluive vjere pripadati svim minulim vjekovima.
Utjelovljenje Rijei, Kristovo ubojstvo i uskrsnue postadoe spas za
sve vjernike. K r v jednoga Pravednika udjelila je oima koji su vjrovali
da e se proliti to je nama dala koji vjerujemo da je prolivena za
izmirenje svijeta.
2. Predragi! U kranskoj vjeri nije nita suprotno drevnim
znakovima. Prethodni su pravednici spasenje ekali samo u Gospodinu
Isusu Kristu. Spasenjske su se rasporedbe mijenjale u skladu s
boanskom voljom. A l i su u pravcu istoga svjetlucala zakonska
svjedoanstva, proroka proricanja i rtveni prinosi. Tako je dolikovalo
pouiti one narode da kroz sjenu prigrle to ne bi shvatili da je bilo
oitovano. U z to, i evanelje stjee veu vlast kada su mu sluile
starozavjetne stranice s tolikim znacima i brojnim otajstvima. Gospodin
kaza da nije doao dokinuti Zakon ve ga ispuniti (Mt 5,17).
Neka idov ne smatra da mu koristi to se tvarno zaustavlja na
povrini slova. idov je osvjedoen da je u suprotnosti s onim Pismima
koja kod nas stjeu svoje pravo dostojanstvo. M i se pouavamo
proreenim i obogaujemo ispunjenim. Gospodin je kazao: Kada
budem uzvien, sve u sebi privui (Iv 12,32). Stoga nije ostalo nita
od zakonskih uredaba niti od prorokih slika to u cjelini ne bi prilo
Kristovim otajstvima. K o d nas je znaenje obrezanja, posveenje ulja
pomazanja, sveeniko posveenje, istoa rtve, istina krtenja, ast
hrama. S pravom su umuknuli glasnici kada se navjeteno ispunilo.
Potivanje se obeanja ne gubi jer se oitovala punina milosti.
383

Apostol kae: U Izraelu je nastala djelomina zaslijepljenost.

Sinovi puti nisu sinovi obeanja ( R i m 11,25; 9,8). Neizrecivo je Boje
milosre sebi sazdalo izraelski narod od svih naroda. Unitilo je silu
poganskih srdaca. Iz kamenja je podiglo prave A b r a h a m o v e sinove
(Mt 3,9). Svi su bili zatvoreni pod grijeh ( R i m 11,32) da se Duhom
preporode koji se raaju puteno. Nema razlike to se tko raa od
razliita oca. Istovjetna ispovijed jedne te iste vjere i krsno vrelo
stvaraju nevine. Izbor posinjenja potvruje batinike ( R i m 8,17).
3. to je drugo poluio i to drugo ini Kristov kri osim to je
unitio neprijatelje (Ef 2,16), svijet izmirio s Bogom i sve pozvao na
pravi mir po rtvi nevinoga Jaganjca? A l i s Bogom se ne slae tko
razliito misli od vjeroispovijedi koju je izrekao prigodom svoga
novoporoda. Takav se ne sjea boanskoga ugovora. Pokazuje da
prijanja uz ono ega se odrekao kada se zatie kako se udaljuje od
onoga u to je povjerovao. Takav uzalud sebi prisvaja kransko ime.
Neka uope ne smatra da slavi Gospodnji vazam tko ne vjeruje da je
Isus Krist uskrsnuo u onome tijelu u kojemu se rodio, trpio, umro i bio
pokopan i l i ako ne ispovijeda da su u Kristu uskrsnule prvine (1 K o r
15,20.23) nae naravi.
Neka pravi tovatelj Gospodnje muke tako promatra oima srca
raspetoga Isusa da njegovo tijelo prepozna kao svoje. Zemaljska bit
neka se potrese u patnji svoga Otkupitelja. Neka se raspucaju stijene
nevjernih dua. O n i koje su pritiskali grobovi smrtnosti, neka iziu
poto se potrese gomila zapreka. Neka se sada pojave u svetome
gradu (Mt 27,53), a to je Crkva. O n i su znaci buduega uskrsnua.
Neka bude u srcima to se mora obaviti u tjelesima.
Pobjeda kria nije zanijekana nijednoj bolesti i ne postoji nitko
kome nee pomoi Kristova molitva. A k o je koristila mnogima koji
su bjesnili protiv njega, koliko e vie pomoi one koji se Kristu
obraaju! Neznanje je uklonjeno, potekoa ublaena i sveta je Kristo
va krv ugasila ognjeni ma kojim je bio zatvoren predio ivota (Post
3,24). Drevna je tama ustuknula pred istinitim Svjetlom (Iv 1,9).
Kranski se puk poziva u rajska bogatstva. Svima je p r e p o r o e n i m a
otvoren povratak u izgubljenu domovinu ako nitko sebi ne zatvori put
koji se mogao otvoriti razbojnikovoj vjeri.
4. Predragi! Slavei neiskazivo otajstvo vazmene sveanosti,
poukom Bojega Duha nauimo na ije smo dionitvo u slavi pozvani i
kojoj smo se nadi zaputili. Neka nas poslovi ovoga ivota ne zauzimaju
ni tjeskobno ni oholo. Inae neemo nastojati da se svim zanosom srca
384

upriliimo svome Otkupitelju po njegovim primjerima. Otkupitelj nije

nita uinio ili podnio za nae spasenje da ne bi snaga koja se nalazila u
Glavi bila i u tijelu. K a o prvo pogledajmo ono uzimanje nae biti u
boanstvo kojim je Rije postala tijelo i boravila m e u nama (Iv
1,14). Kojega ovjeka osim nevjernoga ostavlja izvan svoga udjela? Tko
s Kristom nema zajedniku narav, ako prihvaa onoga koji je uzeo tu
narav te se preporaa (Iv 3,5) onim Duhom kojim se Krist rodio?
T k o , nadalje, u Kristu ne raspoznaje svoja ivotna razdoblja? Tko ne
vidi da je na slugin lik (Fil 2,7) spadalo uzimanje jela, odmaranje
snom, briljivost zbog tuge i samilosne suze? Sluinsko se stanje moralo
izlijeiti od drevnih rana i oistiti od grene neistoe. Stoga je Boji
Jedinoroenac tako postao Sin ovjeji da nije bio bez pravoga
ovjetva, ali niti bez punine boanstva.
Prema tome, kao to je nae to je majinsko djevianstvo rodilo
sjedinjeno s boanstvom, tako je nae to je idovsko bezbotvo
prikovalo na kri. Nae je to je lealo mrtvo i trei dan uskrsnulo. Nae
je to je uzalo nad sve nebeske visine i zdesna je Oevoga velianstva.
A k o stupamo stazom Kristovih zapovijedi i ako se ne stidimo priznati
to je za nae spasenje Gospodin uinio u tjelesnoj poniznosti, i sami
emo se uzdii u dionitvo njegove slave. Krist e, oito, ispuniti to je
nagovijestio: Tko me bude priznao pred ljudima i ja u njega priznati
pred Ocem svojim koji je na nebesima (Mt 10,32).
5. Ovom naem poticanju pritjee u pomo Boja milost koja je
po svim Crkvama objavila istinu i unitila neprijatelje Kristova
utjelovljenja, smrti i uskrsnua. Tako se vjernici cijeloga svijeta, sloni s
vlau apostolske vjere, mogu s nama veseliti jednim te istim
radovanjem. Blaeni je apostol Pavao kazao: Zar ne znate da smo svi
koji smo krteni u Kristu Isusu u smrti njegovoj krteni? S njime smo
zajedno ukopani po krtenju u smrt da i mi hodimo u novosti ivota kao
to je Krist uskrsnuo od mrtvih po Oevoj slavi. A k o smo bili srasli sa
slinou njegove smrti, bit emo zajedno i uskrsnuem. Ovo znate da
je na stari ovjek zajedno raspet da se uniti tijelo grijeha te vie ne
sluimo grijehu. Tko je umro, opravdan je od grijeha. A k o smo umrli s
Kristom, vjerujemo da emo skupa s njime ivjeti ( R i m 6,3-8) koji
vlada s Ocem i s Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .
67.
Cvjetnica, 28. III. 454.
1. Predragi! Dolikuje da se vjernike pameti uvijek dive
boanskim djelima i da razumne due nadasve gaje razmiljanja koja su
uvjet rasta u vjeri. Kada se nakana pobonoga srca usmjeri na opa
385

dobra i l i na posebne darove Boje milosti, ona od sebe uklanja mnoge

ispraznosti. O d tjelesnih se briga sklanja u stanovitu duhovnu samou.
Sve to moramo s mnogo vie elje i odlinije initi u ovo vrijeme
Gospodnje muke. Tako e se ono to sadre sveta itanja i to je ve
veliko rijeima ukazati veim otajstvima. Slijedee je prvi razlog da
svoje srce gore dignemo: ono to je ispripovjedila evaneoska istina
proroke su rijei opjevale ne kao one to se ima dogoditi nego kao ve
dovreno. Ono to ljudske ui jo ne spoznae kao ono to se mora
uiniti ve je D u h Sveti propovijedao kao ispunjeno. Krist je po ljudsku
iz sjemena Davida (Rim 1,3) kralja koji je dan Gospodnjega kria
prethodio vie od jedanaest stotina godina i nije nita pretrpio od muka
koje spominje kao osobno podnesene. Meutim, po Davidovim je
ustima onaj govorio koji je imao uzeti trpno tijelo iz njegova plemena.
Povijest se kria s pravom donosi pod Davidovom osobom jer je David
u sebi nosio Spasiteljevo tjelesno podrijetlo. David je u Kristu uistinu
trpio jer je Isus doista raspet u Davidovu tijelu.
2. Sve to je, dakle, idovska opakost poduzela protiv
Gospodina velianstva (1 K o r 2,8) davno je ranije proreeno.
Proroki govor nije toliko satkan od buduega koliko od minuloga. To
ne dokazuje nita drugo osim da je red Boijih rasporedaba
nepromjenljiv. U Bogu je ve odlueno to se mora razglobiti i budue
je ve dogotovljeno. Boansko znanje pretjee kakvoe naih ina i
uinke svih volja. K o l i k o li su tek Bogu poznata njegova djela? S
pravom dolikuje kao uinjeno iznositi to se nuno moralo zbiti. Zato
su i apostoli, ispunjeni Duhom Bojim, dok su trpjeli prijetnje i srbu
Kristovih dumana slonim glasom (Dj 4,24) rekli Bogu: Zaista su
se u ovome gradu ljudi okupili protiv svetoga tvoga Sluge Isusa koga si
pomazao. Herod i Ponicije Pilat s poganima i izraelskim narodom
uinie to tvoja ruka i tvoja odredba odluie da se zbude (Dj 4,2728).
D a li je opakost Kristovih progonitelja niknula iz Boje odluke?
D a li je ruka boanske priprave spremila opainu koja je vea od
svakoga zloina? T o se, j a m a n o , najvioj pravednosti ne smije ni
pomisliti jer je jako razliito i veoma protivno ono to se u idovskoj
zloi unaprijed znalo od onoga to je o d r e e n o kod Kristove muke.
Zelja za ubojstvom nije ondje nastala gdje i nakana umiranja. Ne
potjee od istoga duha okrutnost zlodjela i Otkupiteljevo podnoenje.
Gospodin nije protiv sebe poslao bezbone ruke pomahnitalih ve ih je
pripustio. Isus je znao to e se dogoditi, ali nije time silio da se dogodi,
makar je za to uzeo tijelo da se to dogodi.
386

3. Izmeu Raspetoga i onih koji su ga raspeli postojali su tako

razliiti razlozi da se ne da unititi ono to je Krist prihvatio dok se ono
to su oni poinili moe unititi. Isus je doao spasiti grenike (1 T i m
1,15). ak ni svojim ubojicama nije zanijekao milosre ve je
bezboniko zlo preokrenuo u vjerniko dobro. D a Boja milost bude
divnija, nisu je milosrdno pripremile ljudske zasluge nego ogromno
bogatstvo Bojega znanja i mudrosti (Rim 11,33). Krsna je voda
primila i one koji su prolili Spasiteljevu krv. Pismo koje sadri
apostolska djela napominje da su idovi - kada im je propovijed
blaenoga apostola Petra dirnula srca i poto su spoznali opakost svoga
zloina - rekli: Ljudi, brao, to emo initi? Isti Apostol kaza:
Obavite pokoru i neka se svatko od vas krsti na ime Isusa Krista za
oprotenje svojih grijeha i primit ete dar Duha Svetoga. Vama pripada
obeanje, ali i vaoj djeci kao i svima koji su daleko i koje je pozvao
Gospodin Bog na. Pismo smjesta u nastavku biljei: Koji su prigrlili
njegov govor, krstili su se i onoga se dana pridruilo otprilike tri tisue
dua (Dj 2,37-41).
Gospodin Isus Krist htio je pretrpjeti gnjev razjarenih ljudi. Ipak u
niemu nije bio zaetnik njihovih zloina. Nije uzrokom da su to htjeli
ve je dopustio da mogu. Posluio se ludou zaslijepljene svjetine kao i
izdajnikovim nepotenjem. Krist se bio udostojio izdajicu odvratiti od
ogromnosti naumljena zlodjela i dobroinstvima i rijeima. Uzeo ga je
za uenika, promaknuo u apostola. Opominjao gaje znacima i posvetio
otajstvima. Izdajniku nije nedostajala nikakva dobrohotnost da se
popravi i nije mu pruena nikakva prigoda za opainu.
4. A l i ti si, najopakiji ovjee, koji si sjeme Kainovo, a ne
ludino (Dan 13,56) i koji vie nisi odabrani sud (Dj 9,15) nego sin
propasti (Iv 17,12) i smrti drao da su ti korisniji avlovi poticaji. B i o si
upaljen luima pohlepe. Pomamio si se dobitkom trideset srebrenika,
ali nisi vidio koje bogatstvo gubi. Smatrao si da ne mora vjerovati
obeanjima. Koji je bio razlog to si neznatnu koliinu novaca
pretpostavio primljenome? Zapovijedao si zlodusima, lijeio bolesne,
bio si aen s apostolima. Bile su ti dostupne krae iz kutija da ispuni
glad svoje pohlepe. A l i je duh, privuen zabranjenim, vie privlailo to
je manje dolikovalo. Nije mu se toliko dopadala koliina cijene koliko
veliina grijeha. Stoga zloin tvoje trgovine ne preziremo zato jer si
Gospodina jeftino procijenio nego jer si prodao i svoga Otkupitelja da
sebi ne oprosti. S pravom ti je povjerena tvoja kazna jer ti se za tvoju
muku ne bi mogao nai nitko okrutniji.
387

5. Isus Krist je u p r e d o d r e e n o vrijeme u skladu s odlukom

vlastite volje raspet, umro i uskrsnuo. To nije proizalo iz nunosti
njegova poloaja. To je trailo otkupljenje naega ropstva. Rije je
postala tijelo (Iv 1,14) da se iz Djeviina krila uzme narav koja moe
trpjeti. Tako e se moi pripustiti kod Sina ovjejega to se nije moglo
izvriti na Sinu Bojemu. ak su kod samoga Kristova roenja na Isusu
sjali boanski znaci. Svi su napreci tjelesnoga rasta bili puni boanskih
udesa. U n a t o tome, Krist je prigrlio istinu naih slabosti uz izuzetak
dionitva na grijehu. Nita nije od sebe udaljio to se odnosi na ljudsku
slabost. Time je svoje stavio u nas, a u sebi nae ozdravio. Svemogui je
lijenik za nas bijedne pripremio dvostruki lijek. Jedan je u otajstvu,
drugi u primjeru. Po otajstvu se daje boansko, primjerom trai
ljudsko. K a o to je Bog vrelo opravdanja, ovjek je duan biti poboan.
6. Predragi! Neiskazivo otkupljenje naega spasa ne ostavlja
nam prostora ni za oholost ni za lijenost. Ne posjedujemo nita to
nismo primili (1 K o r 4,7). Osim toga, trajno smo upozoravani da
darove Boje milosti ne drimo nemarno (1 T i m 4,14). Punim
pravom pred nas s naglaskom stavlja nareenje tko nas pretjee
pomou. Blago potie na posluh tko vodi do slave. Sami je Gospodin
s pravom za nas postao put (Iv 14,6) jer se do Krista dolazi samo
po Kristu. Kristu pak po Kristu hrli tko ide stazom njegove strpljivosti
i poniznosti. Jasno je da na tome putu ne ponestaje ni ege pri radu
ni oblaka tuge niti oluje straha. T u se susreu bezbonike zasjede,
nevjerniki progoni, prijetnje monika i pogrde oholih. Gospodin
sile i Kralj slave (Ps 23,10) sve je to proao u liku (Fil 2,7) nae
slabosti i slinosti grenoga tijela ( R i m 8,3) da sred opasnosti
sadanjega ivota ne eznemo tome izbjei otklanjanjem ve da to
podnoenjem nadvisimo.
7. Gospodin Isus Krist, naa Glava, sve je lanove svoga tijela
u se preobliio. Sto je neko u Psalmu kazao, glasom je svojih
otkupljenika izrekao kod muke na kriu. Kazao je:Boe, moj Boe,
pogledaj na me. Zato si me ostavio (Ps 21,1; M t 27,46)?
Predragi! Taj je glas pouka. Nije tuba. Budui daje u Kristu jedna
osoba Boga i ovjeka, Krista nije mogao ostaviti onaj od koga se nije
mogao odvojiti. Isus radi nas koji smo straljivi i slabi pita zato nije
usliano tijelo to se boji muke. Kada je imala nastupiti muka, Krist je
da iscijeli i popravi strah nae slabosti rekao O e , ako je mogue, neka
me mimoie ova aa. Ipak neka ne bude kako ja hou ve kako ti.
T a k o e r je kazao:Oe, ako ova aa ne moe proi da je ne pijem,
budi volja tvoja (Mt 26,39-42).
388

Strah je, dakle, tijela bio svladan i Krist se ve predao u Oevu

volju. Bojazan je od smrti u cjelini bila pogaena. Krist je ostvarivao
djelo svoje nakane. Zbog ega je pri samome trijumfu tolike pobjede i
kad je bio uzvien (Iv 12,32; 13,31) traio razlog i uzrok svoje
ostavljenosti i neuslianja? Stoga da pokae kako je jedno osjeaj koji je
prigrlio radi ispriavanja ljudske straljivosti, a drugo osjeaj koji je za
pomirenje svijeta unaprijed prihvatio u skladu s vjenom Oevom
odredbom. Radi kazanoga je sama izreka neuslianoga tumaenje
velikoga otajstva koje glasi: Otkupiteljeva mo nita ne bi koristila
ljudskome rodu da je naa slabost postigla to je htjela.
Predragi! Neka reeno za danas bude dosta. Ostalo odlaemo za
srijedu. V i ete se moliti i Bog e biti uz nas. Tako emo to smo
obeali kao ispunjenje ostvariti uz p o m o onoga koji ivi i vlada u
vijeke vjekova. A m e n .
68.
Velika srijeda, 31. III. 454.
1. Predragi! elimo vam pruiti obeani dio prethodnoga
govora koji je svojini razglabanjem doao do tuda da propovijedamo
izreci gdje raspeti Gospodin vapije Ocu:Boe moj, moj Boe zato si
me ostavio (Mt 27,46). Te bi rijei priprost i nepaljiv slualac mogao
tako shvatiti kao da se od Isusa, pribita na drvo kria, udaljila svemo
Oeva boanstva. Meutim, Boja je i ljudska narav unila u takvo
jedinstvo koje ni muka nije mogla razdvojiti ni smrt razvrgnuti.
Ipak je jedna i druga bit ostala u svojoj vlastitosti. Bog nije
napustio patnju vlastitoga tijela niti je tijelo uinilo Boga trpnim.
Boanstvo koje bijae u onome koji je trpio nije trpjelo. Polazei od
osobe Rijei i ovjeka jedan te isti je nastao posred svega po kojemu
je sve nastalo (Iv 1,3). Isti je koga su uhitile bezbone ruke i koga
ne omeuje nikakva m e a . Isti je koga su proboli avli i koga ne
ranjava nijedna rana. Isti je, napokon, koji je podnio smrt i nije prestao
biti vjean. Nema nikakve sumnje s nijedne strane. Istinita je Kristova
poniznost i istinito njegovo velianstvo. Boanska se snaga tako
sjedinila s ljudskom slabou da Bog nae ini svojim i svoje naim.
Nije, dakle, Sin bio udaljen od Oca ni Otac od Sina. Nepromjenljivo
boanstvo i nedjeljivo Trojstvo nije moglo nita posjedovati razdvojeno
od sebe. Premda otajstvo prihvaenoga Utjelovljenja spada zapravo
na jedinoroenoga Bojega Sina, Otac se nije odvajao od Sina kao to
se ni tijelo nije otkidalo od Rijei.
389

2. Isus je govorio jakim glasom: Zato si me ostavio (Mt

27,46)? Tako je svima pokazao kako je bilo potrebno da ne bude
izbavljen ni obranjen ve izruen rukama razjarenih. Trebalo je da
postane Spasitelj svijeta i Otkupitelj svih ljudi; ne iz bijede nego
smilovanja; ne iz uskraene pomoi ve zbog odluke da e umrijeti. A l i
kako shvatiti onaj prestanak ivota gdje se dua s vlau otputa i s
vlau (Iv 10,17-18) ponovno doziva? Blaeni Apostol kae da Otac
nije potedio svoga Sina ve ga predao za sve nas ( R i m 8,32). Opet
veli: Budui da je Krist ljubio Crkvu, sama je sebe predao za nju da je
posveti (Ef 5,25-26).
Prema tome, Gospodnje je izruenje muci bilo po Oevoj i
njegovoj vlastitoj volji. Ne samo to je Otac ostavio Gospodina nego
je u stanovitome smislu i on sam sebe ostavio. Ipak se nije od straha
udaljio nego se od svoje volje odmaknuo. Mo se Raspetoga sustegnula
pred opakima. Raspeti nije htio posegnuti za oitom silom. Posluio
se tajnom odlukom. D o a o je unititi smrt i zaetnika smrti. K a k o bi
spasio grenike da se odupro progoniteljima?!

(Heb 1,14). Nevinije Sveenik po velu svoga tijela (Mt 27,42) ulazio
umilostiviti Boga. U tome se trenutku zbio oiti prijelaz od Zakona
evanelju, od sinagoge C r k v i , od mnogih rtava jednoj rtvi. Kada je
Gospodin ispustio duh, onaj se otajstveni zastor to je svojim zaklonom
zatvarao hramsku unutranjost raskinuo od vrha do dna (Mk 15,38).
Istina je dokinula slike. U z nazonost Najavljenoga bili su suvini
vjesnici.
Navedenome se pridruio strani pokret svih poela. Sama se
sluba prirode uskratila uzronicima Kristova kria. Satniki se straar
kod izvoenja smrtne kazne prestraio onim to je vidio i rekao: Taj je
uistinu bio Boji Sin (Mt 27,54). Meutim, idovsku pakost tvru od
svih grobova i stijena nije, kae se, umekalo nikakvo pokajanje. Tako
postaje jasno da su u onome asu bili rimski vojnici spremniji shvatiti
Bojega Sina nego izraelski sveenici.

Predragi! idovi su mislili da je Bog napustio Isusa. Protiv njega su

mogli bjesnjeti takvim zlodjelom jer nisu poznavali tajnu njegove
udesne strpljivosti. Svetogrdnim su izrugivanjem govorili: Druge je
spasio. Sebe ne moe spasiti. A k o je izraelski kralj, neka sie s kria i
mi emo mu vjerovati (Mt 27,42).

4. Predragi! idovi su lieni posvete svih tajna. Svjetlo su

okrenuli u tamu i sveanost u pla. M i se pak prostrtih tjelesa i dua
klanjamo Bojoj milosti izlivenoj nad sve narode. Molimo milosrdnoga
Oca i bogatoga (2 K o r 8,9) Otkupitelja da uz njegovu pomo
m o e m o iz dana u dan izbjei svim pogiblima ovoga ivota. Lukavi se
napasnik nalazi posvuda i nita ne ostavlja prazno od svojih zamka.
Njemu se uz p o m o Bojega milosra koje nam se prua posred svih
suprotivtina moramo uvijek odupirati vjernom ustrajnou. Tako nee
nikoga svladati premda ne prestaje napadati.

L u d i pismoznanci i bezboni sveenici! Spasiteljeva se snaga nije

imala oitovati u skladu s vaim slijepilom niti se prema zamolbama
vaih svetogrdnih jezika imalo izostaviti otkupljenje ljudskoga roda.
D a ste htjeli upoznati boanstvo Sina Bojega, bili biste vidjeli
bezbrojna njegova djela. Ona su vas trebala uvrstiti u vjeri koju lano
obeajete. Sami priznajete daje Isus druge spasio. Zato tolika i takva
udesa uinjena pred javnim oima nimalo nisu smekala krutost
vaega srca? Uvijek se opirete Duhu Svetome (Dj 7,51). Sebi na
propast okreete sva Boja dobroinstva. ak daje Krist i siao s kria,
bili biste ustrajali u zloinu.

Predragi! Neka svima koriste vjerniki proslavljeni postovi.

Dokazali smo da je uzdrljivost korisna dui i tijelu. Neka je ne kvare
nikakve pretjeranosti. Ovih se dana pomnije slavi trijeznost i
uzdrljivost da taj kratki napor prijee u dugu naviku. Neka za vjernike
ne postoji prazno vrijeme kada je rije djelima milosra ili nastojanju
oko posta. K a o to se umnaaju dani i kako tee vrijeme moramo
stvarati dobiti od djela, a ne tetu kao naplatu. Boje e milosre biti uz
pobona nastojanja i vjerne due. D a se postigne to kao elju potakne
omoguit e onaj koji ivi i vlada s Gospodinom naim Isusom Kristom,
svojim Sinom, i s Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

3. Krist je, dakle, prezreo pogrde ispraznoga vrijeanja.

Gospodnje milosre koje obnavljae izgubljeno i palo nisu s puta
vlastite odluke sklonile nikakve pogrde i nikakve psovke. Z a spas se
svijeta prikazivala jedinstvena rtva. Ubijanje pravoga Janjeta proreeno kroz puno stoljea privodilo je sinove obeanja slobodi vjere. I
Novi se zavjet zasnivao. U nebesko su se kraljevstvo Kristovom krvlju
upisivali batinici. V e l i k i je sveenik ulazio u svetite nad svetitem
390

69.
Velika subota, 4. I V . 454.
1. Predragi! Veliina neiskazivoga otajstva nadvisuje mo
ljudskoga razuma i sposobnost svakoga govora. Stoga je pobjeda
Gospodnje muke povrh najsjajnijega otroumlja i najrjeitijih jezika.
Ipak nas vie veseli nego postiuje to nas nadilazi dostojanstvo takvoga
391

sadraja kojemu nitko kukavnije ne misli do ovjeka koji dri da je

dovoljno to je kazao. Prema tome, ne propovijedamo suvino to smo
ve propovijedali. Tko govori boanskim zbiljama ne treba se bojati
zasienosti tjelesnih uiju kao da e se prezreti to se spozna estim
ponavljanjem. N a vrstou kranske vjere posebice spada da u skladu s
apostolskim uenjem svi govorimo isto i da budemo savreni u istome
osjeanju i u istome znanju (1 K o r 1,10).
Nevjera je majka svih zabluda. Rastae se na mnoga miljenja
koja mora nuno obojiti vjetim govorom. Svjedoenje istine nikada
ne odstupa od svoga svjetla. To to svjetlo nekima svjetli manje, a
nekima vie, ne dolazi od razliitosti svjetla nego od slabosti motrenja.
Po pomoi vinjega prosvjetljenja svjetlu mora posluiti i moja propo
vijed. V i ste Boja njiva, Boje zdanje (1 K o r 3,9). Neka Bog
potrebito udijeli onome koji daje i onome koji prima jer on zna traiti
pravednu dobit od svojih darova.
2. Predragi! Pregledali smo tivo evaneoskoga izvjea.
Pomnim ste sluanjem shvatili da izvjetava slavi Kristova kria.
Osjeate da su vam se otvorila sva otajstva boanskih rijei. Sve to je
sjena Staroga zavjeta skrivala u prorokim svjedoanstvima, oitovalo
se na vau radost u tajni Gospodnje muke. Raznovrsne rtve i razliita
ienja skinuta su s dnevnoga reda. Dokinuto je nareenje
obrezanju, razlikovanje jela, subotnji poinak i klanje vazmenoga
janjeta jer je Z a k o n bio dat po Mojsiju dok se milost javila s Isusom
Kristom (Iv 1,17).
Prethodile su slike da bi uslijedili uinci. Uloga je vjesnika prestala
nastupom zbilja. Pomirenje je ljudskoga roda bilo tako uprilieno da
spasenje koje je u Kristu nije nedostajalo uz isto opravdanje u
nijednome stoljeu. U ovome je smisao odlaganja: bez oklijevanja se
asti to se davno nije povjerovalo nego se zbilo. Vrlina se vjere u
onome skriva to ne podlijee gledanju. Stoga je nebesko pouavanje
paljivije postupilo s nama koje je ostavilo za ovo razdoblje svijeta.
Nama za lake shvaanje na raspolaganju stoji kudikamo vei broj
proroka i svjedoka nego pretasnicima.
3. to nam, dakle, muci Gospodina Isusa Krista govore sveta i
Bojim prstom napisana (Izl 31,18) evanelja, prihvatite bez sjenke
sumnje. Neka vam tijek dogaaja bude tako oit kao da ste sve
dodirnuli tjelesnim motrenjem i doticanjem. Vjerujte da je u Kristu
pravo boanstvo i pravo ovjetvo. Isti je tijelo koji i Rije. K a o to je s
Ocem jedne biti, tako je s Majkom jedne naravi. Osobom nije
392

dvojak ni naravlju mijean. Krist je mou iznad patnje. Smrtan je u

poniznosti. Tako se sluio jednom i drugom naravi da je mo mogla
proslaviti slabost, ali slabost nije mogla potamniti snagu.
Krist je dopustio da ga progonitelji uhvate. Svezale su ga ruke ljudi
ije ga srce nije zarobilo. Pravednost se nije oprla nepravednima. Istina
je ustuknula lanim svjedocima da onaj koji ostaje u Bojemu liku
ispuni slugin oblik (Fil 2,7) i da estina tjelesne muke potvrdi
istinitost tjelesnoga raanja. A l i da se Boji Jedinoroenac podloio
muci i da ju je podnio, nije bila posvemanja nunost ve je tome uzrok
bio u milosru. Tako je grijeh osuen po grijehu ( R i m 8,3) i avlovo
djelo (1 Iv 3,8) uniteno avlovim djelom.
Neprijatelj je ljudskoga roda na samome iskonu svima nama nanio
smrtonosnu ranu. Ropsko pokoljenje nije moglo udaljiti eljezno pravo
predatoga sjemena. Beskrajni su narataji bili avlu podloni zakonom
smrti. Sada je avao m e u ljudskim sinovima vidio jednoga ija se mo
na udivljenje uzdizala povrh svih svetaca cjelokupnoga vremena.
a v a o je mislio da moe biti siguran na temelju trajnosti svoga prava
ako snagu smrti ne mogu nadjaati nikakve pravednike zasluge. Svoje
je sluge i plaenike vre potaknuo, ali je bjesnio na svoju tetu.
Mislei da mu neto duguje onaj koga moe pogubiti, ne zamjeuje
slobodu pojedinane nevinosti. Progoni slinost naravi. a v a o nije
pogrijeio glede roda, ali se prevario s obzirom na optubu.
Prvi A d a m i drugi A d a m bili su tijelom jedno, ali ne djelom. U
onome svi umiru. U ovome e svi oivjeti (1 K o r 15,22). Onaj
oholom pohlepom utire put u bijedu, ovaj snagom poniznosti priprema
stazu za slavu. Stoga sam kae: Ja sam put, istina i ivot (Iv 14,6).
Krist je put u obliku pravednoga ivota; istina po oekivanju sigurne
zbilje, a ivot zbog stjecanja vjenoga blaenstva.
4. Predragi! idovska opakost i avolska oholost nisu poznavali
to otajstvo velike ljubavi jer da su poznavali, ne bi nikada raspeli
Gospodina slave (1 K o r 2,8). Dumaninu je ljudskoga roda bio sakrit
naum Bojega milosra. Prekritou se tjelesnoga zastora skrivao Bog
koji je sa sobom u Kristu pomiro svijet (2 K o r 5,19). a v a o je
ustrajao u gnjevu protiv onoga u kojemu nije mogao nai nita svoga. I
samoj je avlovoj zloi moglo koristiti da gaje avao potedio i uzdrao
se od prolijevanja krvi onoga koji je imao dokinuti ope robovanje i
uspostaviti slobodu.
393

Svjetlo nije obuzela tama (Iv 1,5) niti je lano slijepilo moglo
gledati Mudrost. Blagost je odrala naumljenu strpljivost. Sprijeila je
silu aneoskih podanikih eta. Ispila je au boli i smrti i svu muku
pretvorila u pobjedu. Zablude su nadvladane i sile (1 Pt 3,22)
podvrgnute. Svijet je iznova poeo. Tako osueno raanje ne teti
onima kojima preporoenje pomae da se spase. Staro je minulo i sve
je postalo novo (2 K o r 5,17). Z a sve koji vjeruju u Krista i koji su
p r e p o r o e n i u D u h u Svetome po Kristu je i s Kristom jedno zajednitvo
muke i vjenost uskrsnua. Apostol kaza:Vi ste mrtvi i va je ivot
skriven s Kristom u Bogu. Kada se pojavi Krist, va ivot, tada ete se i
vi pojaviti s njime u slavi ( K o l 3,3-4).
5. Predragi! Ukorijenjeni u toj nadi, uvajte se svih avlovih
podmuklosti. a v a o ne postavlja zasjede jedino po tjelesnim pohotama
i tjelesnim mamcima ve m e u samo zrnje vjere sije kukolj zabluda.
Trudi se oskvrnuti polje istine da bezbonim zabludama preokrene
ljude koje nije mogao pokvariti zlim djelima. Izbjegavajte, dakle,
sadraje svjetovnoga uenja i zmijske krivovjerne razgovore. Nemajte
nita zajedniko s ljudima koji se protive katolikoj vjeri. Jedino su
imenom krani. Niti su hram Bojega Duha niti Kristovi lanovi
(1 K o r 6,19) ve su upleteni u kriva miljenja. Posjeduju toliko
avlovih oblika koliko i utvara lai. Osloboeni od tih zala po
Gospodinu Isusu Kristu koji je ivot i istina i put (Iv 14,6) s ushitom
vjere podnesimo sva iskuenja ovoga ivota i sve bitke. A k o zajedno
trpimo i zajedno emo vladati (2 T i m 2,12). T a pak nagrada nije
pripremljena samo onima koji su za Gospodnje ime pretrpjeli bezboniki gnjev. Svi koji slue Bogu i za Boga ive u Kristu su raspeti i
zato e u Kristu biti okrunjeni. Ipak e u svoj slavi oni prednjaiti koji
su strpljivou nadjaali sve do izdahnua strahovitu smrt i okrutna
muenja. Te e oni slijediti koji su mrtvenjem vlastitoga tijela pobijedili
pohlepnu udnju, tato uzdizanje i poudne elje.
S pravom kae Apostol: Progonstva e trpjeti svi koji ele ivjeti u
Kristu (2 T i m 3,12). Tome, dakako, nije tu kome pobonost nije
strana. Sveano slavi vazmenu svetkovinu tko ne djeluje u kvasu
drevne zloe ve u beskvasju iskrenosti (1 K o r 5,8). Takav vie ne ivi
u prvome ve u drugome A d a m u . Postao je lan Kristova tijela. Krist
bijae u Bojemu liku, ali se udostojao roditi u sluginome liku (Fil
2,6) da u jednome posredniku Boga i ljudi, ovjeku Isusu Kristu (1
T i m 2,5) bude punina boanskoga velianstva i istina ljudske naravi. D a
boanstvo Rijei nije u jedinstvo svoje osobe prihvatilo ljudsku narav,
ne bi bilo ni preporoenja u krsnoj vodi ni otkupljenja u krvi muke.
394

U otajstvu Kristova utjelovljenja ne smatramo nita ni krivim ni

slikovitim. Stoga vjerujemo da nismo zaludu zajedno umrli s U m r l i m .
T a k o e r vjerujemo da smo zajedno s Uskrslim uskrsnuli. U nama ostaje
i sve ini u svima (1 K o r 12,6) onaj koji ivi i kraljuje s Ocem i s
Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

70.
V e l i k i petak, 2. I V . 443.
1. Predragi! U evaneoskome itanju proitasmo po obiaju
svetu povijest Gospodnje muke. Drim da je tako unila u srce svakoga
od vas da je samo itanje svakome sluatelju postalo stanovito
motrenje. Prava vjera ima tu mo da itano nije odsutno od pameti ni
kod onih kojima nije bila omoguena tjelesna nazonost. Bilo da se
vjerniko srce vraa u prolost ili se napinje prema budunosti, spoznaja
istine ne osjea nikakve vremenske rokove. U naim se, dakle,
osjetilima nalazi slika dogaaja izvrenih za nae spasenje. to god je u
ono doba dotaknulo uenike due, dira i nae osjeaje. To ne znai da
nas mori tuga ili da nas je strah srdbe razjarenih idova. I one koje je
veliina one oluje potresla, Gospodnje je uskrsnue i uzaae uzdiglo
do nesavladive ustrajnosti.
Meutim, na pamet nam pada kakvi su onda bili jeruzalemski
stanovnici i sveenici. Stoga s velikim strahom osjeamo ogromno
zlodjelo bezbonih umova. Gospodnja je muka, dakako, pripadala
spasenju ljudskoga roda. Gospodnjom su vremenitom smru raskinuti
okovi vjene smrti. U n a t o tome, jedno je uinila Kristova strpljivost,
drugo ludost ljudi koji su Gospodina raspeli. Milosre i gnjev nisu
vodili istome koncu dogaaja. Prolijevanjem je iste krvi Krist dokinuo
robovanje svijeta, a idovi pogubili sveopega Otkupitelja.
2. Tjelesnoga je Izraela otvrdnula vlastita zloa. U o p e mu
nita nije koristilo svjedoenje Zakona, slike tajna niti proroka
svjedoanstva. Gospodnji se vazam, dodue, slavio tijekom mnogih
stoljea. Ipak je Ivan uio da je vazam onaj ispunio kome je javnom
rijeju rekao:Evo Jaganjca Bojega; evo onoga koji oduzima grijehe
svijeta (Iv 1,29).
Nepravda se protivi pravednosti, slijepilo svjetlu, la istini. Meu
tim, Isus je protivnikom jarou i okrutnikim zlodjelom ostvario
vjeni naum. Tako se pobrinuo svojom smru za ljudski rod da otajstvo
spasenja nije zanijekao ni samim progoniteljima. Onaj koji je doao
395

svim vjernicima oprostiti sve grijehe, od opega oprosta nije htio

iskljuiti ni idovsku opainu. Odbacujemo idovsku nevjeru, ali ako
se obrate, prihvaamo njihovu vjeru. Nasljeujemo Gospodnje milos
re. Gospodin je molio za one koji su ga raspeli. M i svoje molitve
sjedinjujemo s blaenim apostolom Pavlom. elimo da milosre postig
ne onaj narod zbog ije smo mrnje dobili milost pomirenja (usp. R i m
9,3; 11,11). Kae isti uitelj naroda:Bog je sve zatvorio u nevjeru da
se svima smiluje ( R i m 11,32).
3. to je pak uskratilo idovima shvaanje i pomutilo srca
svjetovih (1 K o r 1,19) mudraca? Kri Bojega Sina. O n je uzrokom
da je usahla mudroslovna razboritost i potamnilo izraelsko uenje.
Visina je boanskoga nauma nadvisila svako poimanje ljudske pameti.
Bogu se svidjelo vjernike spasiti po ludosti propovijedanja (1 K o r
1,21) da postojanost vjere bude divnija radi potekoe da se vjeruje.
Slijedee se ini neprikladnim i nerazboritim ako se duhom prigrli
da je netaknuta Djevica rodila u biti pravoga ovjeka Stvoritelja svih
bia; da Bojega Sina koji ispunja sve i sadri svemir uhite ruke
rasrenih; da na sudu bezbonih bude osuen te dopusti da bude poslije
sramotnih izrugivanja prikovan za kri. M e u t i m , u svemu je tome
istovremeno i poniznost ovjeka i uzvienost boanstva. Razlog
smilovanja ne potamnjuje velianstvo Smilovatelja. Neiskaziva je mo
uinila da se - ukoliko je pravi ovjek u nedoticljivome Bogu i pravi Bog
u trpnome tijelu - ovjeku udjeli slava po sramoti, neraspadljivost po
muci i ivot po smrti. D a nije Rije postala tijelo (Iv 1,14) i da nije
postojalo tako vrsto jedinstvo obiju naravi te se ni za onoga kratkoga
vremena smrti uzeta narav nije odvojila od onoga koji ju je uzeo, nikada
se smrtnost ne bi vratila vjenosti. Meutim u Kristu nam se pruila
jedinstvena p o m o . U naravi podlonoj patnji nije ostalo stanje smrti
jer ju je prihvatila bit koja ne moe trpjeti. Tako je ono to je moglo
umrijeti moglo uskrisiti ono to nije moglo preminuti.
4. Predragi! D a se nerazdvojivo sjedinimo s tim otajstvom,
moramo segnuti za velikim duhovnim i tjelesnim naporom. V e l i k i je,
dodue, grijeh zanemariti vazmenu svetkovinu, ali je jo opasnije ako se
tako zdruimo s crkvenom zajednicom da ne ostvarimo zajednitvo u
Gospodnjoj muci. Gospodin je kazao: Tko ne uzme svoj kri i ne
slijedi me, nije me dostojan (Mt 10,38). Apostol pak ree: A k o
zajedno trpimo, zajedno emo i vladati ( R i m 8,17; 2 T i m 1,12).
T k o uistinu tuje Krista koji je trpio, umro i uskrsnuo osim onoga tko
s njime i trpi i umire i uskrsava? To je ve po otajstvu novoporoda
396

poelo u svim sinovima Crkve. U preporodu je smrt grijeha ivot

preporoenoga. T u trostruko uranjanje oponaa Gospodnju trodnevnu
smrt. Poto se otkloni stanoviti grobni pokrov, krasna voda kao nove
raa one koje je utroba izvora prihvatila kao stare. A l i se i djelom mora
izvriti to se slavi otajstvom. Preporoeni Duhom Svetim bez
prihvaanja kria ne mogu provesti to im preostaje od svjetovnoga
vremena.
Jakome su i okrutnome samodrcu po snazi Kristova kria oteti
sudovi (Mt 12,29) davne k r a e . Vlast je svjetskoga kneza (Iv
12,31) zbaena s tjelesa otkupljenih. Ipak ista zloa ne prestaje vrebati i
na opravdane. A k o nae neke nepaljive i nerazborite due, vee ih
tvrim konopima. Grabi ih iz raja Crkve i privodi u zajednitvo svoje
osude. Kada netko osjeti daje prekoraio m e e kranskoga zapta i da
njegove pohote idu za tiom da ga odvuku s pravoga puta, neka se
utekne Gospodnjemu kriu i neka na drvo prikuje pokrete tetne volje.
Neka prorokim glasom zavapi Gospodinu i rekne: Tijelo moje prikuj
avlima svoga straha. Tvojih sam se sudova bojao (Ps 118,120).
5. A l i to znai tijelo pribosti avlima straha Bojega? Znai:
putene porive uzdrati od mamca nedoputene elje iz bojazni od
boanskoga suda. Tko se suprotstavlja grijehu i mrtvi svoje pohote da
ne poini nita to zasluuje smrt smije kazati s Apostolom: Bilo od
mene daleko hvaliti se osim u kriu Gospodina naega Isusa Krista.
M e n i je po njemu raspet svijet i ja svijetu (Gal 6,14).
Neka se, dakle, kranin usidri gdje ga je Krist sa sobom uzdigao.
Neka onamo usmjeri sav svoj put gdje je - zna - spaena ljudska narav.
Gospodnja se muka protee do konaca svijeta. K a o to se u svojim
svetima sami Krist asti i ljubi, a u svojim siromanima hrani i odijeva,
tako u svima koji za pravdu podnose tekoe sam s patnicima trpi. Inae
bi se moda pomislilo da su s vjerom rasprostranjenom po svijetu i s
umanjenim brojem opakih prestala sva progonstva i svi okraji koji su
bjesnili protiv svetih muenika. Tako bi prihvaanje kria palo u dio
kao nuda samo onima kojima su nanesene najstranije muke da im se
oduzme ljubav prema Kristu.
Meutim, drugo doivljava ljubav onih koji slue Bogu. I
Apostolova propovijed svjedoi drugo. Apostol kae: Progonstvo trpe
svi koji hoe pobono ivjeti u Kristu Isusu (2 T i m 3,12). T a se osuda
odnosi na ovjeka odve meka i nemarna kojega ne bije nikakvo
progonstvo. M i r s ovim svijetom mogu imati samo ljubitelji svijeta.
397

Nepravda nikada nema nikakvo zajednitvo s pravednou. Sloga

izmeu lai i istine uope nije mogua. Nema nikakva sklada m e u
tamom i svjetlom (2 K o r 6,14).
Pobonost dobrih eli popraviti zle i po milosti milosrdnoga Boga
postie obraenje mnogih. Ipak se ne smiruju zasjede zlih duhova protiv
svetih. Skritim lukavstvom i l i otvorenim napadom navaljuju u svim
vjernicima na odluku dobre volje. Njima je sve neprijateljsko to je
pravo i to je isto. Zlodusi ne mogu nita protiv nikoga osim koliko im
dopusti boanska pravednost koja se udostoji svoje popravljati stegom
ili ih strpljivou vjebati. Ipak djeluju najlukavijom prijevarnom
vjetinom. Stoga se ini da odlukom vlastite moi ozlijeuju ili prataju.
Mnoge na alost tako obmane nevaljalstvom himbe da se neki boje da
ih rasrene podnose. Zato ih ele imati naklone. M e u t i m , svakomu su
avolstka dobroinstva tetnija od rana jer je za ovjeka sigurnije ako
zaslui daviovo neprijateljstvo nego mir.
Mudre su due nauile da se Jednoga boje, Jednoga ljube i u
Jednoga ufaju. Poto umrtve poude i razapnu tjelesne osjeaje,
nikakvom se pokornou ne pregibaju pred nikakvim neprijateljskim
strahom. Boju volju stavljaju povrh samih sebe. Toliko vie sami sebe
ljube koliko se manje ljube iz ljubavi prema Bogu. uli su da im se
boanski reklo: Ne idi za svojim p o u d a m a i odvrati se od vlastite
volje (Sir 18,30). Stoga dijele svoje osjeaje. Razlikuju zakon duha od
tjelesnoga zakona. Dijelom sami sebe sebi odriu. Tako sami sebe gube
u onome to tjelesno ude, ali sami sebe nalaze u onome za im
duhovno eznu.
6. Predragi! Sveti se Vazam kako dolikuje slavi u takvim
lanovima Kristova tijela. Ne manjka im nikakva pobjeda koju je
izvojevala Spasiteljeva muka. U onima koji, po apostolskome uzoru,
krote svoje tijelo i stavljaju u zapt (1 K o r 9,27) istom se silom nite isti
dumani. Krist sada pobjeuje svijet (Iv 16,33). Kada njegovi sluge
pobijede bilo koji poticaj na zlo, to je Kristova i sila i pobjeda.
Predragi! R e e n o se odnosi na dionitvo u kriu. Smatram da je
tome dovoljno dolo danas do vaih uiju kako bi se vazmeno otajstvo
kako treba proslavilo u lanovima Kristova tijela. Preostaje besjediti
postizanju dijela na uskrsnue. O b e a n o odlaemo za subotnji dan.
Tako produeni govor nee biti na teret ni meni ni vama. Vjerujemo
da e biti nazona Boja milost da bismo s pomoi onoga ispunili svoj
dug koji ivi i vlada s Ocem i s Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .
398

71.
Vazmeno bdijenje, 3. - 4. I V . 443.
1. Predragi! U prethodnom smo govoru, mislim, valjano
govorili dionitvu na Kristovu kriu da bi sami vjrniki ivot u sebi
sadravao vazmeno otajstvo te se udoreem slavilo to se kroz
svetkovinu asti. Sami ste iskusili koliko je to korisno. Svojom ste
pobonou nauili kolike su koristi za duu i tijelo produeni postovi,
ee molitve i obilatije milostinje. Gotovo nema nikoga kome ta vjeba
nije koristila i u skrovite svoje savjesti nije neto pohranio emu se s
pravom moe radovati. Meutim, te dobiti mora ustrajnim nadzorom
uvati. Inae e u dokolici okonana truda avlova zavist ukrasti to je
dala Boja milost.
etrdesetodnevnim smo opsluivanjem htjeli postii da u vrijeme
Gospodnje muke osjetimo neto od kria. A l i moramo se truditi da
budemo sudionici u Kristovu uskrsnuu. Svakome ovjeku koji se
kakvom izmjenom od neega u neto mijenja, dolazi kraj kada nije to
je bio i poetak kada postane to nije bio. Meutim, vano je u kome
tko umire ili ivi jer postoji smrt koja je vrelo ivota i ivot koji je uzrok
smrti. Jedno se i drugo postie u ovome prolaznome vijeku. Razlika
vjenih nagrada ovisi kakvoi vremenitih ina.
Moramo, dakle, umrijeti na tetu avla i ivjeti za Boga. Duni
smo odvojiti se od nepravde da uskrsnemo za pravednost. Neka staro
umre da nikne novo. Istina kae: Nitko ne moe sluiti dvojici
gospodara (Mt 6,24). U tome sluaju, neka nam ne bude gospodar
onaj koji uspravne sili u propast ve onaj koji odbaene uzdie u slavu.
2. Apostol kaza: Prvi je ovjek iz zemlje zemljan. Drugi je
ovjek s neba nebeski. Kakav je zemaljski, takvi su zemaljski; kakav je
nebeski takvi su nebeski. Kao to smo nosili sliku zemaljskoga, nosimo
sliku i onoga koji je s neba (1 K o r 15,47-49). Moramo se nadasve
radovati promjeni koja nas iz zemaljske prostote prenosi u nebesko
dostojanstvo. To ini neizrecivo milosre onoga koji je siao u nae da
nas uzdigne u svoje. U tu svrhu nije uzeo samo nau bit ve i sami
poloaj grene naravi. Boanska je netrpnost dopustila da joj se nanese
to najbjednije doivljava ljudska smrtnost. Krist je pak najavljeni
trodnevni rok divnom hitrinom skratio da duga alost ne raspinje
uznemirene due uenika. Drugi je dan bio itav. Dodat mu je kranji
dio prvoga i prvi dio treega dana. Tako se vremenski razmak neto
skratio, a od broja se dana nije nita izgubilo. Spasitelj evo uskrsnue
nije dugo ostavilo duu u podzemlju ni tijelo u grobu. Neraspadnuto je
399

tijelo tako brzo oivjelo da je tu vie bila slika zaspalosti nego smrti.
Boanstvo se nije odvajalo od nijedne biti uzetoga ovjeka. Stoga je
sjedinilo s moi to je s moi rastavilo.
3. Slijedili su mnogi dokazi koji su utemeljili vlast vjere koju
treba propovijedati po cijelome svijetu. Istinu su Gospodnjega
uskrsnua obilato zasnovali odgurnuti kamen, prazni grob, odloeni
povezi i aneli pripovjedai. Krist se ukazao pogledu ena i esto se
oitovao apostolskim oima. S apostolima nije samo razgovarao ve je s
njima boravio i jeo. Onima koje je sumnja dodirnula dopustio je da ga
pomnim i znatieljnim dodirom opipaju. K r o z zatvorena je vrata u istu
svrhu uao do uenika i svojim dahom dao Duha Svetoga. Poklonivi
svjetlo razumijevanja, razotkrio je tajne Svetih pisama. Opet je
pokazao istu ranu na boku, ubode avla i sve znakove nedavne muke.
Krist je to uinio da se spozna kako je na njemu ostala vlastitost
boanske i ljudske naravi. Tako znamo da Rije nije isto to i djelo ve
ispovijedamo da je jedini Boji Sin i Rije i tijelo.
4. Predragi! O d te se vjere ne razlikuje uitelj naroda, apostol
Pavao, kada kae: A k o i poznavasmo Krista po tijelu, sada ga vie ne
poznajemo (2 K o r 5,16). Gospodnje uskrsnue nije bilo unitenje
tijela nego promjena. Uveanjem snage bit tijela nije prestala.
Promijenila se kakvoa, narav se nije razorila. Postalo je besmrtno to
se moglo pogubiti i neraspadljivo to se moglo raniti. Pavao s pravom
kae da vie ne pozna Kristovo tijelo u onome stanju u kojem je bilo
poznato. U njemu nije ostalo nita podlono patnji niti slabo. To je
tijelo isto po bitnosti, ali nije po slavi isto. Nije udno to Kristovu
tijelu navedeno izrie onaj koji kae svim duhovnim kranima:
Stoga od sada nikoga ne poznajemo po tijelu (2 K o r 5,16). To je
odonda otkada nam je u Kristu zapoelo uskrsnue i otkada nam je u
onome koji je za nas umro prethodio oblik nae cijele nade.
Ne oklijevajmo u nevjeri niti se hvatajmo nesigurnoga ekanja ve
prihvatimo zaetak obeanja. Ve gledamo oima vjere to e biti.
Radujui se uzdignuu naravi ve drimo to vjerujemo.
5. Neka nas, dakle, ne obuzmu oblici vremenitih zbilja i neka
zemaljsko nae razmatranje ne skree sebi od nebeskog. Neka se ono
smatra minulim ega veim djelom vie nema. Neka se duh napree
prema onome to e ostati i ondje upravi svoju elju gdje je vjeno to se
nudi. Tono je da smo u nadi spaeni ( R i m 8,24). Jo uvijek nosimo
raspadljivo i smrtno tijelo. Ipak se s pravom kae da nismo u tijelu
( R i m 8,9) ako nad nama ne vladaju tjelesni osjeaji. S pravom
odlaemo naziv onoga iju volju ne slijedimo.
400

Apostol kae: U eljama se ne brinite za tijelo ( R i m 13,14). Pod

time ne shvatimo da nam se zabranjuje to je u skladu sa spasenjem i to
trai ljudska slabost. M e u t i m , ne smijemo se sluiti svim eljama niti
sve ispunjati to se prohtije tijelu. Stoga shvaamo da nas je Apostol
opomenuo da se drimo mjere umjerenosti te da tijelu koje se nalazi
pod duinom prosudbom ne dajemo suvino, ali niti da mu nuno
uskratimo. Zato isti Apostol veli: Nitko nije nikada mrzio svoje tijelo
ve ga hrani i njeguje (Ef 5,29). Tijelo se ne hrani i njeguje zbog
opaina raskalaenosti nego radi duga koji mora izvriti. Tako se
obnovljena narav dri svoga reda. Nie ne vlada viim kao ni pokvareno
ni sramotno. Vie ne pada pod nie. Nema sluenja gdje mora biti
vladanje. Mane ne gospodare duhom.
6. Narod Boji mora spoznati daje u Kristu novo stvorenje (2
K o r 5,17). Neka budno razmatra od koga se prima novo stvorenje i
koga je primio. to je postalo novo neka se ne vraa nepostojanoj
ostarjelosti. Neka ne naputa svoj posao tko je ruku poloio na plug
(Lk 9,62). Neka pazi to sije i neka se ne obazire na ono to ostavlja
(Fil 3,13). Neka nitko ponovno ne upada u ono odakle je uskrsnuo. A l i
ako se po ljudskoj slabosti jo uvijek nalazi u nekim bolestima, neka
neodgodivo nastoji ozdraviti i pridii se.
Put spasenja i nasljedovanje uskrsnua zapoetoga u Kristu sastoji
se u tome da su koraci onih koji stupaju s nepostojana prenesu na vrsto
jer kod skliskosti ovoga ivota ima izobila raznih padova i posrtaja.
Pie: Gospodin ravna ljudskim koracima i njegov mu se put dopada.
Kada pravedni padne, ne unitava se jer mu Gospodin podmee svoju
ruku (Ps 36,23-24).
Predragi! Ovo razmatranje treba zadrati za posveenje itavoga
ivota, a ne jedino za vazmeno slavlje. Sadanje vjebanje ide za tim da
postane navikom i ostane neokaljanim to je radovalo vjerniku duu
kroz doivljaj kratka opsluivanja. A l i ako se zavue kakav grijeh, neka
se brzom pokorom uniti. Zastarjele se rane lijee teko i sporo. Zato
svjeim ranama treba neposredno propisati lijekove. Tako emo, u
cjelini ustajui od svih uvreda, zasluiti da pripadamo onome
neraspadljivome uskrsnuu proslavljenoga tijela u Kristu Isusu Gospo
dinu naemu koji ivi i kraljuje s Ocem i s D u h o m Svetim u vijeke
vjekova. A m e n .
401

72.
V e l i k i petak, 21. I V . 444.
1. Predragi! Evaneosko itanje posadanjilo nam je cijelo
vazmeno otajstvo. K r o z tjelesno je uho sve tako doprlo do duhovnoga
uha da nikome od nas nije nedostajala slika onoga to se zbilo. tivo
boanski nadahnute povijesti oevidno je pokazalo kojim je bezbo
tvom Gospodin Isus Krist predan, kojim sudom osuen, kojom
mahnitou raspet i kojom slavom uskrien. Ipak smo duni dodati
slubu vlastite propovijedi. Osjeam da pobonim iekivanjem
oekujete uobiajeni dug. Zato sveanosti najsvetijega itanja doda
jemo sveeniku pobudu.
U vjernim uima ne smije mjesto posjedovati neznanje. Sjeme
rijei to se nalazi u evaneoskoj propovijedi mora u zemlji vaega srca
rasti. Poto se odstrani guenje trnjem i babljim zubom slobodni e
narod pobonih osjeaja donijeti svoj plod. Isto vrijedi za pupoljke
ispravnih volja. Kristov kri koji je upotrijebljen da se spase smrtnici
otajstvo je i primjer. Otajstvo je kojim se ispunja boanska mo, a
primjer kojim se potie ljudska pobonost. Kada otkupljenje sunje
oslobodi jarma, ono omoguuje da se moe nasljedovanje nasljedovati.
Svjetovna se mudrost hvali svojim zabludama. Svatko slijedi
miljenja, vladanje i sve ustanove voe kojega je za se odabrao. Kakvo
emo zajednitvo mi imati u Kristovu imenu osim da se nerazdruivo
sjedinimo s onim koji je po vlastitoj tvrdnji put, istina i ivot (Iv 14,6).
Put je po svetome ponaanju, istina boanskim uenjem i ivot vjenim
blaenstvom.
2. Sveobuhvat je ljudskoga roda pao u praroditeljima. A l i je
milosrdni Bog htio po svome jedinoroencu Isusu Kristu tako pritei u
p o m o stvorenju koje je sazdao na svoju sliku (Post 1,26) da se
obnova naravi ne dogodi izvan naravi, ali da drugo stvaranje ipak
prekorai dostojanstvo vlastitoga poetka. ovjek bi bio sretan da nije
otpao od onoga to je Bog nainio, ali je jo sretniji ako ostane u onome
to je Bog iznova nainio.
Bilo je mnogo to je ovjek od Krista dobio lik, ali je jo vie to u
Kristu ima bit. Z a svoju nas je vlastitost uzela ona narav koja se pregiba
do mjere dobrostivosti do koje hoe, ali nikada ne podlijee promjeni
izmjenjivosti. Uzela nas je narav koja nije naim unitila svoje ni svojim
nae. Ipak je u sebi bila jedna osoba boanstva i ovjetva. Stoga pri
razdiobi slabosti i moi tijelo nije moglo po boanstvu postati
402

nedoticljivo niti boanstvo po tijelu podlono patnji. Uzela nas je narav

koja porod naega plemena nije odvojila od zajednike staze, ali je
iskljuila zarazu grijeha to prelazi na ljude.
Otkupitelj je svijeta zbog patnje uzeo slabost i smrtnost da bude
cijenom, ali to nije grijeh ve kazna za grijeh. Prema tome, to je kod
svih ljudi prijenos osude u Kristu je otajstvo ljubavi. Slobodni od duga,
izruio se najokrutnijem izvritelju. Pripustio je da idovske ruke slubenice avla - raspnu bezgreno tijelo. Krist je htio da njegovo
tijelo bude smrtno do brzoga uskrsnua kako onima koji u nj vjeruju
progonstvo nebi bilo nenadvladivo ni smrt nepodnoljiva. U zajedni
tvo se slave ne smije sumnjati kao to se ne moe dvojiti u zajednitvo
naravi.
3. Predragi! A k o bez oklijevanja vjerujemo srcem to ustima
izgovaramo (Rim 10,9-10), u Kristu smo suraspeti, umrli smo i
ukopani, ali smo takoer u njemu trei dan uskrsnuli. Radi toga kaza
Apostol: A k o ste s Kristom zajedno uskrsnuli, traite to je gore gdje
Krist sjedi Bogu zdesna. Imajte okus za ono to je gore, a ne za ono to
je na zemlji. U m r l i ste i va je ivot sakriven s Kristom u Bogu. Kada se
pak pojavi Krist koji je va ivot i vi ete se tada s njime pojaviti u slavi
( K o l 3,1-4).
A l i da bi vjernika srca znala da posjeduju osnov kojim se mogu,
prezrevi svjetovne poude, uzdignuti do vinje mudrosti, Gospodin
nam obeaje svoju prisutnost govorei; Evo, ja sam s vama kroz sve
dane do svretka svijeta (Mt 28,20). Nije uzalud D u h Sveti kazao po
Izaiji: Djevica e, evo, zanijeti i roditi sina i nazvat e njegovo ime
Emanuel to znai s nama Bog (Iz 7,14).
Isus, dakle, ispunja znaenje svoga imena. Uzlazi na nebo, ali ne
naputa posinjene. Sjedi Ocu zdesna. Ipak obitava itavo tijelo. Isus
dolje osnauje za strpljivost, a gore poziva na slavu.
4. M i ne smijemo ludovati posred ispraznosti niti se bojati usred
suprotivtina. Ondje nam laskaju zavodljivosti, a ovdje su napori teki.
A l i kako je zemlja puna Gospodnjega milosra (Ps 32,5), posvuda je
uz nas Kristova pobjeda da se ispuni to nam ree: Ne bojte se jer sam
ja pobijedio svijet (Iv 16,33). Prema tome, ako se borimo protiv
svjetovne tatine, putenih pouda ili protiv krivovjrnih kopalja, uvijek
smo naoruani Gospodnjim kriem. Nikada ne odstupamo od vazmene
sveanosti ako se uzdravamo od kvasa stare zloe (1 K o r 5,8).
403

Usred svih ovoivotnih mijena to su ispunjene raznim kunjama

moramo se sjeati apostolskoga upozorenja kojim nas Apostol potie
govorei: U sebi osjeajte to i u Kristu Isusu koji - mada je bio u
Bojemu liku - nije drao otimainom biti jednak Bogu. A l i je sebe
ponitio uzevi lik sluge. Postao je slian ljudima i oblijem bio kao
ovjek. Sebe je ponizio. Postao je ponizan sve do smrti, smrti na kriu.
Zato ga je B o g uzvisio i dao mu ime koje je povrh svakoga imena da se u
Isusovu imenu prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.
I svaki e jezik priznati da je Gospodin Isus Krist u slavi Boga Oca (Fil
2,5-11).
A k o , ree, shvaate tajnu velike ljubavi i ako uoavate to je za
spasenje ljudskoga roda uinio Sin Boji, u sebi osjeate to i u Kristu
Isusu. Nijedan bogata ne smije prezirati Kristovu poniznost niti je se
sramiti ijedan plemenita. Nikakva se ljudska srea ne moe uzdii do
takve visine da je duna stidjeti se onoga ega se nije smatrao
nedostojnim B o g ostajui Bogom u Bojemu liku (Fil 2,7).
5. Nasljedujte to je Krist uinio, ljubite to je ljubio. Kada u
sebi naete Boju milost, zauzvrat u Kristu ljubite svoju narav. Krist
siromatvom nije izgubio bogatstvo; poniznou nije umanjio slavu;
smu nije izgubio vjenost. Tako i vi po istim stupnjevima i tragovima
prezrite zemaljsko da steknete nebesko. Prihvatiti kri znai satrti
pohote, unititi opaine, otkloniti ispraznost i odbaciti svaku zabludu.
Gospodnji vazam ne slavi besraman ovjek, puten, ohol, lakom. Ipak
se od ove svetkovine nitko vie ne udaljuje od krivovjrnika m e u
kojima su u prvome redu oni koji netono misle utjelovljenju Rijei
umanjujui boansko i l i nitei tjelesno.
Boji Sin pravi je Bog. O d Oca ima sve to je Otac. Nije vremeniti
nikakvim p o e t k o m niti promjenljiv ikakvom promjenom. Nije odvojen
od Jednoga niti rastavljen od Svemoguega. Jedinoroenac je Vjeni
vjenoga Roditelja. Vjernika dua koja vjeruje u Oca i Sina i Duha
Svetoga u jednoj biti jednoga boanstva ne dijeli jedinstvo na stupnjeve
niti Trojstvo stapa jedinstvenou. Ipak nije dosta Bojega Sina
poznavati jedino u Oevoj naravi ako ne znamo da je u naemu premda
nije odstupio od svoga. Ono ponitenje koje je Krist prigrlio radi
ljudske obnove bijae odluka smilovanja, a ne liavanje vlasti. Po
vjenoj Bojoj promisli nema drugoga imena data ljudima pod nebom
u kojemu se treba spasiti (Dj 4,12). Stoga je onaj koji ne moe trpjeti
uinio svojom bit koja moe trpjeti da slabost moe prijei u
neraspadljivu snagu, a ne da sila nestane u slabosti.
404

6. Ovu sveanost radi navedenoga nazivamo pasha. K o d idova

se kae faze, a to znai prijelaz. Svjedoi evanelist kada kae: Pred
sveani dan pashe Isus je znao da je doao njegov trenutak da prijee iz
ovoga svijeta Ocu (Iv 13,1). N a kojoj se naravi imao obistiniti taj
budui prijelaz ako ne na naoj ukoliko je neodvojivo Otac u Sinu i Sin
u Ocu?
A l i je Rije i tijelo jedna osoba. Zato se uzeti ne dijeli od onoga
koji uzima i ast se uzdignutoga naziva uveanjem onoga koji uzdie
Apostol je rekao ve navedeno: Zato ga je Bog uzvisio i dao mu ime
koje je nad svakim imenom (Fil 2,9). T u se misli na uzvienje uzetoga
ovjeka u ijim mukama ostaje neodvojivo boanstvo da zauvijek bude
u slavi boanstva. Sami je Gospodin svojim vjernicima spremao blaeni
prijelaz u dionitvo neizrecivoga dara. Kada je bio ve neposredno blizu
muke, nije samo za svoje apostole i uenike molio ve je molio za itavu
Crkvu i govorio: Ne molim jedino za ove ve za one koji e po njihovoj
rijei vjerovati da svi budu jedno kao ti Oe u meni i ja u tebi da i oni
budu u nama jedno (Iv 17,20-21).
7. O n i to nijeu da u Sinu Bojemu koji je pravi Bog ostaje
ljudska narav nee moi imati nikakvo dionitvo u naznaenome
jedinstvu. Takvi napadaju spasonosno otajstvo. Tui su vazmenoj
sveanosti koju ne mogu s nama slaviti jer se ne slau s evaneljem i jer
protuslove Vjerovanju. Makar se usuuju za se prisvajati kransko
ime, udaljuju se od svekolikoga stvorenja kojemu je Krist glava.
V i se u ovoj sveanosti s pravom radujete i pobono veselite. Ne
unosei nikakvu la u istinu, ne sumnjate u Kristovo roenje po tijelu
niti u njegovu muku i smrt kao niti u tjelesno uskrsnue. Bez ikakva
odjeljivanja boanstva priznajte pravoga Krista od Djeviine utrobe, ali
isto tako pravoga na drvetu kria, pravoga u grobu gdje je tijelo,
pravoga u slavi uskrsnua i pravoga zdesna Oevoga velianstva. Otuda
- kako kae Apostol - ekamo Spasitelja, Gospodina svoga Isusa
Krista koji e preinaiti tijelo nae poniznosti da bude usklaeno
slavnome tijelu njega (Fil 3,20-21) koji ivi i vlada s Ocem i s Duhom
Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

405

PROPOVIJEDI UZAAU
73.
1. V I . 444.
1. Predragi! Danas se dovrio etrdeseti broj svetih dana nakon
blaenoga i svetoga uskrsnua Gospodina naega Isusa Krista kada je
boanska snaga uskrisila poslije trodnevlja pravi Boji hram (Iv 2,19)
uniten idovskom opakou. etrdeset je dana predvidio najsvetiji
raspored koji je uspostavljen na korist nae pouke. Svrha je da se kroz
to razdoblje, dok se protee rok Gospodnje tjelesne nazonosti, nunim
dokazima uvrsti vjera u uskrsnue. Kristova je smrt jako uznemirila
srca uenika. K a k o se zbog patnje na kriu, izdahnua i ukopa mrtvoga
tijela na uenike due spustila tuga, u njih se uvukla stanovita nevjerna
mlitavost. Kada su svete ene - kako otkriva evaneoska povijest (usp
L r 24,1-11) - donijele vijest odvaljenome grobnome kamenu, grobu
bez tijela i anelima koji su svjedoci ivoga Gospodina, apostolima su
se i drugim uenicima njihove rijei priinile sline buncanju. Tome
oklijevanju to potresa ljudsku slabost D u h istine ne bi nikada dopustio
ui u due svojih propovjednika da ona uzrujana skrb i znatieljno
oklijevanje nije poloilo temelj za nau vjeru.
D u h je u apostolima vodio brigu naim nemirima i naim
pogibljima. M i smo u onim ljudima poueni protiv kleveta bezbonih i
protiv dokaza zemaljske mudrosti. Nas je pouilo apostolsko motrenje.
Njihovo nas je sluanje uputilo i njihovo doticanje uvrstilo. Zahvalimo
boanskome odreenju i nunome oklijevanju svetih otaca koji su
dvojili da mi ne sumnjamo.
407

2. Predragi! O v i dani to su protekli izmeu Gospodnjega

uskrsnua i uzaaa nisu minuli u dokonome protoku ve su tih dana
potvrena velika otajstva i objavljene velike tajne. K r o z te se dane
uklonio strah od uasne smrti i obznanila besmrtnost due i tijela. T i h je
dana Gospodnjim nadisanjem svim apostolima uliven D u h Sveti.
Blaenome je apostolu Petru povrh ostalih, nakon kljueva kraljevstva,
povjerena skrb za Gospodnji ovinjak. T i h se dana Gospodin kao
putnik u svojstvu treega pridruio dvojici uenika. D a udalji svu tamu
nae sumnje prekorio je misaonu sporost onih koji se strae i boje.
Prosvijetljena su srca zaela ar vjere. Bila su mlaka, ali su postala
plamena kada im je Gospodin otkrio Pisma. K o d lomljenja su se kruha
otvorili pogledi sustolnika.
Poto im se otvorie oi, bili su veoma sretni. Oitovala im se
proslava ljudske naravi. B i l i su sretniji nego oi prvaka naega roda
jer se prvacima ukazala pomutnja njihova prijestupa.
3. Posred spomenutih kao i drugih udesa uenici su plamtjeli
od zabrinutih razmiljanja. A l i Gospodin se pojavio m e u njima i
kazao: Mir vama (Iv 20,26). Uenici su smatrali da im se ukazao duh,
a ne tijelo. D a to to su preturali u srcima ne ostane u njihovim mislima,
prekorio je njihovo miljenje koje nije u skladu s istinom. Isus je pred
oi onih koji sumnjaju stavio znakove koji su od kria ostali na njegovim
rukama. Pokazao ih je da izbliega pogledaju jer su tragovi avala i
koplja ouvani da se iscijele rane nevjernih srdaca. Tako e se drati
najustrajnijim znanjem, a ne sumnjivom vjerom, da e na prijestolju
Boga Oca zajedno sjediti narav koja je leala u grobu.
4. Predragi! Boja se providnost kroz cijelo vrijeme to se
protee od Gospodnjega uskrsnua do njegova uzaaa brinula, uila i
stavljala pred oi i u srca svojih da se prihvati kako je Gospodin Isus
Krist zaista uskrsnuo kao to se uistinu rodio, trpio i preminuo. Blaeni
su se apostoli i svi uenici prestravili smru na kriu i sumnjali glede
vjere u uskrsnue. A l i ih je oevidna istina tako ojaala da ih Gospodnji
odlazak na nebesku uzvienost uope nije pogodio tugom ve ih je
ispunio radou.
Uistinu je postojao veliki i neizrecivi razlog za veselje kada je narav
ljudskoga roda uzala na oigled svetoga mnotva povrh dostojanstva
nebeskih stvorenja. Nadvisila je aneoske redove. B i l a je uzdignuta
iznad arhaneoskih visina. S uzdignuem se ljudske naravi nee nikada
moi usporediti nikakav drugi oblik. Stekla je spoj s vjenim Ocem jer
ima dijela u slavi onoga s ijom se naravi povezala u Sinu.
408

Predragi! Kristovo je uzaae nae uzdignue. Kamo je prethodila

slava Glave, tamo se poziva i nada tijela. Stoga kliimo dostojnim
veseljem i veselimo se pobonim inom zahvaljivanja. Danas smo
potvreni kao posjednici neba. T a k o e r smo u Kristu unili u ono to je
najvie na nebesima. Po Kristovoj smo milosti obilnije postigli nego to
smo izgubili po avlovoj zavisti. One koje je otrovni neprijatelj izbacio
iz sree prvoga obitavalita, sebi ih je pritjelovio i smjestio Ocu zdesna
Boji Sin koji ivi i kraljuje s Bogom Ocem svemoguim i s Duhom
Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

74.
17. V . 445.
1. Predragi! Sveopi je Stvoritelj otajstvo naega spasenja
procijenio cijenom svoje krvi. To je otajstvo ispunio sluei se
poniznou od dana tjelesnoga roenja do konca muke. Premda su
mnogi boanski znaci blistali i u sluginu liku (Fil 2,7), ipak je
djelovanje onoga vremena imalo u strogome smislu svrhu da se dokae
istina uzetoga ovjeka. Kada su pak poslije muke raskinuti okovi smrti,
smrt je izgubila svoju m o jer je nasrnula na onoga koji nije poznavao
grijeh (2 K o r 5,21). Sada se slabost pretvorila u jakost, smrtnost u
vjenost i sramota u slavu. Gospodin Isus Krist tu je slavu oitovao
pogledu mnogih kroz mnoge i oite dokaze (Dj 1,3). Potom je
pobjedniki trijumf koji je doveo od mrtvih uveo u nebo.
Prema tome, kao to nam je na vazmenu svetkovinu razlogom
radovanju bilo Gospodnje uskrsnue, tako nam je njegovo uzaae na
nebo sadraj sadanjega veselja. Sjeamo se i dolino slavimo dan kada
je narav nae slabosti u Kristu uzdignuta nad svu nebesku vojsku, povrh
svih aneoskih redova i iznad visina svih sila. N a sjeditu je Boga Oca.
Utemeljeni smo i sazdani na takvome rasporedu boanskih djela da
Boja milost bude divnija poto se s ljudskoga pogleda ukloni to je s
pravom osjetilnim upuivalo na svoje potovanje. Tako vjera nee biti
nevjerna, ufanje nee kolebati ni ljubav postati mlaka. Krepina je
velikih duhova i jako svjetlo vjernih dua da bez oklijevanja vjeruju u
ono to se ne vidi tjelesnim motrenjem i da ondje zaustave enju gdje
se ne moe doprijeti pogledom.
A l i gdje e se u naim srcima roditi takva pobonost ili kako e se
svatko opravdati vjerom ( R i m 5,1) ako se nae spasenje sastoji samo
u onome to se podlae oima? Muu koji je oito sumnjao u Kristovo
409

uskrsnue ako gledanjem i doticanjem ne iskusi tragove muke u

njegovu tijelu Gospodin je rekao: Povjerovao si jer si me vidio.
Blaeni koji vjruju iako nisu vidjeli (Iv 20,29).
2. Predragi! D a budemo sposobni za reeno blaenstvo,
Gospodin na Isus Krist sve je ispunio to je dolikovalo evaneoskome
propovijedanju i novozavjetnim otajstvima. etrdeseti se dan nakon
uskrsnua pred uenicima uzdigao na nebo. D o k o n a o je oblik tjelesne
prisutnosti. Isus e ostati zdesna Ocu dok ne p r o u vremena koja su
boanski predviena da se umnoe djeca Crkve. U onome e tijelu u
kojemu je uzaao doi suditi ive i mrtve. Prema tome, u otajstva je
prelo to je bilo vidljivo na naemu Otkupitelju. Motrenje je zamjenilo
uenje da vjera bude odlinija i vra. Vjernika e srca - obasjana
vinjim zrakama - slijediti vlast pouavanja.
3. Spomenutu je vjeru uvealo Gospodnje uzaae i ojaao dar
Duha Svetoga. Nisu joj nanosili strah ni okovi ni zatvori ni progonstva
ni glad ni vatra ni kidanje divljih ivotinja ni progoniteljeva muenja
protkana okrutnostima. Z a tu su se vjeru do prolijevanja vlastite krvi po
itavome svjetu borili mukarci i ene, nedorasli djeaci i krhke djevice.
T a je vjera tjerala zloduhe, lijeila bolesti, uskrsavala mrtve. I same je
apostole koje su utvrivala brojna udesa i pouili mnogi govori
prestraila okrutnost Gospodnje muke. N i Gospodnje uskrsnue nisu
prihvatili bez krzmanja. Apostoli su toliko dobili od Gospodnjega
uzaaa da se pretvorilo u veselje to im je ranije zadavalo strah. Sve su
duevno razmiljanje upravili na boanstvo onoga koji sjedi zdesna
Ocu. Vie im zaklon tjelesnog gledanja nije prijeio otrinu uma
usmjeriti na injenicu da se Krist silaskom nije udaljio od Oca niti
uzaaem otiao od uenika.
4. Predragi! Sin se ovjeji odlinije i svetije oitovao kao Sin
Boji kada se povukao u slavu Oevoga velianstva. N a neizreciv je
nain poeo biti nazoniji boanstvom kada je ljudstvom postao
udaljeniji. Tada se upuenija vjera stala korakom duha uspinjati do Sina
koji je jednak Ocu. Vie joj nije trebalo doticanje tjelesne biti u Kristu
kojim je Krist manji od Oca (Iv 14,28). Narav je proslavljenoga tijela
ostala. Vjernika se pak vjera pozvala onamo gdje se Jedinoroenac,
jednak s Roditeljem, ne dotie tjelesnom rukom nego duhovnom
razumnou. T u takoer treba traiti razlog to je Gospodin Mariji
Magdaleni koja se kao pralik Crkve urila pristupiti da ga dotakne
rekao: Ne dodiruj me jer jo nisam uziao svome Ocu (Iv
410

20,17). Htjede rei: ne elim da tjelesno doe do mene; neu da me

tjelesnim osjetilom raspozna; za kasnije ti odlaem uzvienje; vee ti
pripremam. Kada uziem svome Ocu, dotaknut e me savrenije i
istinitije. Dohvatit e to ne dotie i vjerovati to ne vidi.
Gospodina to uzlazi na nebo pratile su kao pratilje uenike oi
pune udivljenja. Tada su uz njih stala dva anela sjajna od divnoga sjaja
svoje odjee. Rekli su: Ljudi Galilejci! to stojite gledajui u nebo?
Taj Isus koji je uzet od vas doi e kao to ga vidjeste otii na nebo (Dj
1,11). Te su rijei pouile svu djecu Crkve da vjeruju kako e Isus Krist
vidljiv doi u istome tijelu u kojemu je uzaao. Nije mogue sumnjati da
je sve onome podloeno kome je od samoga iskona tjelesnoga roenja
sluilo aneosko sluenje. A n e o je blaenoj Djevici javio da e se Krist
zaeti po Duhu Svetome. Isto tako glas je nebesnika kroz pjesmu
pastirima obznanio R o e n o g a od Djevice. Najprije su svjedoanstva
vinjih vjesnika pouila da je Krist uskrsnuo od mrtvih. Jednako su
aneoske slube propovijedale da e Gospodin u istome tijelu doi
suditi svijet. Tako m o e m o shvatiti koje e moi biti uz onoga koji e
suditi kada su mu tolike sluile dok je imao biti suen.
5. Predragi! Radujmo se duhovnim radovanjem i veselimo kod
Gospodina dostojnim zahvaljivanjem. Slobodne oi srca uzdignimo do
visine na kojoj je Krist. Neka zemaljske elje ne pritiu due koje su
gore pozvane. Neka odabranike za vjeno ne okuplja propaclljivo.
Neka lani mamci ne zaustavljaju one to kroe putem istine. Neka
vjernici tako proivljuju vremenito da znaju kako putniki prolaze
ovom zemaljskom dolinom. T u im tota naklona laska. Ipak ne smiju
prigrliti nevaljalo ve snano prijei preko toga.
Blaeni nas apostol Petar potie na tu pobonost. U skladu s
ljubavi koju je zaeo trostrukom ispovjeu Gospodnje ljubavi u molbi
kae da e pasti Kristove ovce. Ree: Preljubljeni! Zaklinjem vas kao
pridolice i putnike da se uzdravate putenih elja koje se bore protiv
due (1 Pt 2,11). Z a koga vojuju tjelesne udnje? Bore se za avla koga
raduje uitkom raspadljivih dobara zavladati duama koje tee za
vinjim te ih tako udaljiti od sjedita s kojih je sam otpao. Svaki vjernik
mora mudro bdjeti protiv avolskih zasjeda da svoga neprijatelja moe
onim odbiti ime je napastovan.
Predragi! Protiv avlova lukavstva nita nije valjanije od milosrdne
dobrostivosti i iroke ljubavi kojom se svaki grijeh otklanja ili
pobjeuje. Meutim, vrhunac se te kreposti ne osvaja prije nego se
odbaci to joj je suprotno. A l i to je tako neprijateljsko milosru i
411

djelima ljubavi kao pohlepa iz ijega korijena nie zametak svih

zala (1 T i m 6,10)? A k o se pohlepa ne dotue u svome aritu, nuno je
da na njivi srca u kome je ojaala biljka toga zla radije nikne dra i bablji
zub nego ikakvo sjeme prave vrline.
Predragi! Oduprimo se tome najpogubnijemu zlu. Slijedimo ljubav
bez koje nijedna krepost ne moe sjati. Tako emo se po onome putu
kojim je Krist siao do nas i mi moi popeti do onoga kojemu je s
Bogom Ocem i s Duhom Svetim ast i slava u vijeke vjekova. A m e n .

D U H O V S K E PROPOVIJEDI
75.
23. V . 443.
1. Predragi! Sva katolika srca priznaju da se dananja sveanost
asti kao poglavita svetkovina. Nitko ne sumnja da ovome danu
dugujemo ogromno tovanje. D u h ga je Sveti posvetio najizvrsnijim
udom, darom samoga sebe. Ovaj je dan deseti od dana kada je
Gospodin uzaao povrh svake nebeske visine da sjedi zdesna Boga Oca.
A l i je od Gospodnjega uskrsnua pedeseti. Nama je zasjao u onome po
kome je poeo. Ovaj dan sadri velike tajne starozavjetnih i
novozavjetnih otajstava. Po njima se najoitije iskazuje da je Zakon
nagovijestio milost i da je ispunjen milou. K a o to je hebrejskome
narodu neko osloboenom od Egipana pedeseti dan poslije rtvo
vanja janjeta na sinajskome brdu dat Zakon, tako je poslije Kristove
smrti kada je ubijen istiniti Boji Jaganjac pedeseti dan nakon Isusova
uskrsnua na apostole i vjerniki puk siao D u h Sveti. Poman e
kranin lako zapaziti da su poeci Staroga zvjeta sluili evaneoskim
iskonima i da je isti D u h uspostavio drugi savez koji je i prvi utanaio.
2. Slijedee donosi apostolska povijest: Kada su se ispunili
dnevi Pedesetnice i svi uenici bili zajedno na istome mjestu, odjednom
je s neba doao zvuk poput snanoga vjetra to nahrupi. I napunio
je itavu kuu gdje su sjedili. I ukazali su im se razdijeljeni jezici kao
oganj i sjedio je na svakome od njih. I svi su se ispunili Duhom Svetim i
poeli govoriti drugim jezicima kako im je D u h Sveti davao govoriti
(Dj 2,1-4).
412

413

Kako li je hitar govor mudrosti! K a k o li se brzo naui to se ui gdje

je Bog uiteljem! D a se uje nije trebao prijevod ni vrijeme da se ui ni
navika za uporabu. Duh je Istine nadahnuo gdje je htio (Iv3,8). Zato
su rijei vlastite pojedinim narodima u ustima Crkve postale zajed
nike. O d duhovskoga je dana zaorila truba evaneoskoga propovije
danja. O d toga dana teku kie milosnih darova. Rijeke su blagoslova
navodnile svaku pustinju i sve suho jer je Boji D u h lebdio nad
vodama (Post 1,2) da obnovi lice zemlje (Ps 103,30). Bljesci su nove
svjetlosti bljesnuli da odagnaju drevne tmine. Sa sjajem se jezika to
svjetlucaju rodila sjajna Gospodnja rije i plameni govor. U sebi je
sadravao uinkovitost prosvijetljenja i snagu paljenja da stvori
razumijevanje i ukine grijeh.
3. Predragi! Oblik je dogaaja bio preko svake mjere divan. To
je tono. Ipak nema dvojbe da je u onome ushitnome suglasju svih
ljudskih glasova bilo nazono velianstvo Duha Svetoga. U z a sve to,
neka nitko ne misli da se u zapaenome tjelesnim oima oitovala
boanska bitnost Duha. Nevidljiva je narav koja je zajednika s Ocem i
Sinom pokazala kakvou svoga dara i ina znakom kojim je htjela. A l i
vlastitost je svoje biti zadrala u svome boanstvu. Ljudsko gledanje ne
moe dotaknuti Duha Svetoga kao ni Oca ni Sina. U boanskome
Trojstvu nije nita neslino niti nejednako. Sve to se moe misliti
onoj biti ne razlikuje se ni mou ni slavom ni vjenou. Premda je s
obzirom na vlastitu osobu netko drugi Otac, netko drugi Sin i netko
drugi D u h Sveti, ipak nije drugo boanstvo niti razliita narav jer je
jedinoroeni Sin iz Oca, a D u h Sveti je D u h Oca i Sina i to ne kao svako
stvorenje koje pripada Ocu i Sinu. D u h Sveti s Ocem i Sinom ivi i
jednako je s njima moan. Postoji vjeno iz onoga to je Otac i Sin.
Isus je uoi svoje muke obeao svojim muenicima dolazak Duha
Svetoga. Rekao je: Imam vam jo mnogo kazati, ali to sada ne moete
podnijeti. Kada pak doe onaj D u h Istine, on e vas voditi prema
cijeloj istini. Nee govoriti sam od sebe ve e kazati sve to uje i
budue e vam najaviti. Sve to Otac ima, moje je. Stoga sam rekao
da e od moga uzeti i vama najaviti (Iv 16,12-13.15). Prema tome,
ne pripada jedno Ocu, drugo Sinu, a drugo Duhu Svetome ve sve to
ima Otac ima i Sin, ali ima i D u h Sveti. U tome jedinstvu nije nikada
nedostajalo to zajednitvo jer tu imati sve znai uvijek postojati. T u
se ne da zamisliti nikakvo vrijeme, nikakav stupanj, nikakva razliitost.
A k o nitko ne moe rastumaiti to je B o g , neka se nitko ne usudi
tvrditi to nije. Lake se oprata ako se neizrecivoj naravi ne govori
dostojno nego ako se tvrdi to joj se protivi. Stoga to god pobona
414

srca uzmognu smisliti vjenoj i nepromjenljivoj Oevoj biti, neka

neodvojivo i bez razluivanja takoer to isto shvate i Sinu i Duhu
Svetome. To blaeno Trojstvo zato priznajemo jednim Bogom jer u tim
trima Osobama nema nikakve razlike u biti, moi, volji i djelovanju.
4. Odbijamo, dakle, arijevce koji dre da izmeu Oca i Sina
postoji stanovita razlika. A l i se uklanjamo i od macedonijevaca koji,
dodue, Ocu i Sinu priznaju jednakost dok misle da je D u h Sveti nie
naravi. O n i ne raunaju da upadaju u onu hulu koja se ne oprata ni u
ovome ivotu ni na buduemu sudu. Gospodin je kazao: Tko kae
rije protiv Sina ovjejega, oprostit e mu se. A l i tko rekne protiv
Duha Svetoga, nee mu se oprostiti ni u ovome ni u buduemu vijeku
(Mt 12,32).
Tko ustraje u spomenutome bezbotvu bez oprotenja je jer od
sebe udaljuje onoga po kome se mogao priznati krivim. Nikada nee
doi do lijeka oprotenja tko nema Odvjetnika koji e ga braniti. O d
Duha potjee zazivanje Oca. O d njega su pokornike suze i uzdasi onih
koji vapiju. Isto tako nitko ne moe rei Gospodin Isus osim u Duhu
Svetome (1 K o r 12,3). Apostol najoitije propovijeda da D u h Sveti
ima s Ocem i Sinom jednaku svemo i jedno te isto boanstvo. Ree:
Postoje, dodue, milosne diobe, ali je isti D u h . I razdiobe po slubi
postoje, ali je isti Gospodin. I djelovanja su raznovrsna, ali je isti Bog
koji sve ini u svima (1 K o r 12,4-6).
5. Predragi! Iz navedenih i bezbroj drugih dokaza blista vlast
boanskih govora. J e d n o d u n o se pomou njih potaknimo na proslavu
Pedesetnice. Kliimo u ast Duha Svetoga koji posveuje cijelu
katoliku Crkvu. D u h Sveti nadahnjuje vjeru, ui znanje, vrelo je
ljubavi, ig istoe i uzrok svake kreposti. Neka se vesele vjernike due
to se u cijelome svijetu ispovjeu svih jezika slavi jedan Bog: Otac i Sin
i D u h Sveti. Neka se raduju to znamen koji se pokazao u slici ognja
ustrajno ostaje i djelom i darom. Sami D u h istine ini da dom njegove
slave bljeti bljeskom njegova svjetla. Ne eli da je u njegovu hramu ita
tamno i l i mlako.
Djelo i nauk Duha udjeljuje oienje naim postovima i
milostinjama. Ovaj, naime, dini dan slijedi obiaj najsvetijega
opsluivanja. Svi su sveti uvijek doivljavali da im je taj obiaj od
najvee koristi. Pastirskom vas brigom na to marljivo sokolimo. A k o
smo ovih zadnjih dana nepomnom nemarnou poinili kakvu neis415

tou, strogost e je posta ispatati i p o b o n a ljubav popraviti. U srijedu,

dakle, i petak postimo. U subotu upravo ovdje uobiajenom pobonou proslavimo bdijenje.
Po Kristu Gospodinu naem.
76.
U . v i . 444.
1. Predragi! tivo nam je boanskih spisa najpotpunije pokazalo
razlog i znaenje dananje svetkovine. Otuda smo saznali da je D u h
Sveti pedeseti dan nakon Gospodnjega uskrsnua i desetoga poslije
njegova uzaaa izliven - kako se u nadi oekivalo - Kristovim
uenicima. M e u t i m , za pouku nove djece u Crkvi treba dodati slubu
nae propovijedi. M i se, naime, ne bojimo da e poznato duhovne i
pouene umoriti. Pripada u plod njihove pouke eljeti da se to je
mogue veemu broju priopi to su sami na vlastitu korist nauili.
Neka se, dakle, dioba boanskih darova proiiri po svim srcima.
Neka sluenje naih usta ne prezru ni ueni ni neuki. Ueni e tako
potvrditi kako ljube to su upoznali, a neuki pokazati kako ude za
nepoznatim. O v u e nau priprvu pomoi irina onoga ijemu
velianstvu k u a m o govoriti. Vas e za napredak cijele Crkve uiniti
prijemljivima, a nas bogatima.
2. K a d a , dakle, oi duha napregnemo da shvatimo dostojanstvo
D u h a Svetoga, ne zamiljajmo nita razliito od odlinosti Oca i Sina jer
se bit boanskoga Trojstva u niemu ne razlikuje od svoga jedinstva.
Obiljebaje vjenoga Oca daje Roditelj svoga suvjenoga Sina. Vjeno
je Sinovo svojstvo biti izvan vremena roen od Oca. Vjena je oznaka
Duha Svetoga daje D u h Oca i Sina. Tako Otac nije nikada bio bez Sina
niti Otac i Sin bez D u h a Svetoga. U Trojstvu se iskljuuju svi stupnjevi
opstojnosti. T u nijedna Osoba nije ni ranija ni kasnija.
Nepromjenljivo boanstvo blaenoga Trojstva u bitnosti je jedno,
u djelu neodjeljeno, u volji slono, u svemoi jednako i u slavi jednako.
Kada Sveto pismo tako govori Trojstvu da neko djelo i neku rije
navede kao neto to se ukazuje usklaeno pojedinim Osobama, to
ne remeti katoliku vjeru ve pouava. Po vlastitosti rijei i l i ina do
ziva nam u pamet trojstvenu istinitost. Razum ne razdvaja to uho
razlikuje. Stoga se neto iznosi pod imenom Oca ili Sina i l i
D u h a Svetoga da vjernika vjeroispovijed u Trojstvu ne zabludi.
Budui da je Trojstvo neodvojivo, nikada se ne bi shvatilo da Trojstvo
416

postoji kada bi se uvijek nerastavljeno izgovaralo. Dobro, dakle, sama

govorna potekoa potie nae srce na razumijevanje. Radi nae nam
slabosti p o m a e nebeski nauk. Budui da se s obzirom na boanstvo
Oca i Sina i Duha Svetoga ne smije zamiljati ni zasebnost ni razliitost,
pravo se jedinstvo i pravo Trojstvo moe istovremeno duom osjetiti, ali
se ne moe zajedno jezikom iskazati.
3. Predragi! U naim je srcima utemeljena vjera kojom
spasonosno vjerujemo da je cijelo Trojstvo zajedno jedna sila, jedno
velianstvo, jedna bit. Djelom je neodvojivo, u ljubavi nerazluivo,
mou bez razlike. Trojstvo zajedno sve ispunja i sve zajedno sadri. Sin
i D u h Sveti ono su to i Otac. U nijednome od Trojice istinito boanstvo
nije od sebe ni vee ni manje. U trima se Osobama boanstvo ispovijeda
tako da Trojstvo ne pozna samost, ali i jedinstvo uva jednakost.
Navedeno oito pokazuje da se bez zaziva Duha Svetoga ne zbiva
oprotenje grijeha niti bez njega itko kako treba i kako dolikuje uzdie i
moli. Kae Apostol: Ne znamo to se kako valja moli ve sami D u h za
nas moli neizrecivim uzdasima ( R i m 8,26). T a k o e r veli: Nitko ne
moe izgovoriti Gospodin Isus osim u D u h u Svetome (1 K o r 12,3).
Odve je pogubno i posve smrtonosno biti bez Duha Svetoga jer nikada
ne zasluuje oprotenje koga ostavi Zagovornik.
Predragi! Svi koji su vjerovali u Gospodina Isusa imali su u se
ulivena D u h a Svetoga. Apostoli su ve tada za oprotenje grijeha
primili Snagu koju je Gospodin poslije svoga uskrsnua udahnuo
rekavi: Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, bit e im
otputeni, ali kojima budete zadrali, bit e zadrani (Iv 20,22-23).
Onoj se savrenosti koja se imala dati uenicima uvala vea milost i
obilnije nadisanje po kome e primiti to jo nisu dobili i odlinije imati
to su posjedovali. Radi toga je Gospodin kazao: Jo vam imam
mnogo rei, ali to sada ne moete nositi. Kada pak doe onaj D u h
Istine, on e vas uputiti u svu istinu. Nee govoriti od samoga sebe ve
e kazati to bude uo. I budue e vam navijestiti jer e od moga uzeti i
vama najaviti (Iv 16,12-14).
vrsto smo, velim, prionuli uz iznesenu vjeru. Ne dvojimo kako
dar nije poeo kada je na dan Pedesetnice D u h Sveti ispunio Gospodnje
uenike. B i o je to dodatak irokogrudnosti. Patrijarsi su, naime, i
proroci i sveenici ivjeli od posveenja istoga Duha. Bez te milosti
nikada nisu ustanovljena nikakva otajstva niti su se slavile ikakve tajne.
Uvijek je bila ista snaga darova iako mjera poklona nije bila ista.
417

4. N i sami blaeni apostoli nisu bili bez Duha Svetoga prije

Gospodnje muke. Nije sila te Snage bila daleko od Spasiteljevih djela.
Kada je Spasitelj uenicima dao mo lijeiti bolesti i tjerati zloduhe,
udijelio je djelatnost onoga Duha kome je idovsko bezbotvo
nijekalo da on u njemu zapovijeda neistim dusima. Boanska su
dobroinstva pripisali avlu. Budui da su idovi na taj nain hulili, s
pravom ih je pogodila Gospodnja osuda gdje Gospodin kae: Svaki e
se grijeh i hula ljudima oprostiti, ali se hula na Duha ljudima nee
oprostiti. Tko rekne rije protiv Sina ovjejega, oprostit e mu se. A l i
tko kae protiv Duha Svetoga nee mu se oprostiti ni u ovome ni u
buduemu vijeku (Mt 12,31-32).
5. Gospodin je ve rekao: Sve to uh od svoga Oca, vama sam
objavio (Iv 15,15). to znai kada kaza obeajui uenicima Duha
Svetoga: Jo vam imam mnogo kazati, ali to sada ne moete nositi;
kada pak doe onaj D u h Istine, on e vas uputiti u svu istinu (Iv
16,12-13)? Je li Gospodin htio da ga se smatra da je niega znanja ili da
je od Oca neto manje nauio nego D u h Sveti? Ipak je sam Istina! Niti
Otac moe bez Rijei to kazati ni D u h uiti. Zato je kazano: Od
mojega e uzeti (Iv 16,14). to, naime, D u h prima daje Sin jer daruje
Otac. Prema tome, nije se imala donositi nova istina niti propovijedati
drugi nauk ve je trebalo poveati sposobnost onih koji su se pouavali i
uveati postojanost one ljubavi koja e posve otjerati svaki strah (1 Iv
4,18) te se nee bojati bijesa progonitelja.
Apostoli su bili ispunjeni novom obilnou Duha Svetoga. Tada su
krenuli arom voljom i uinkovitijom moi. Uznapredovali su od
poznavanja zapovijedi do podnoenja muka. Vie nisu drhtali od
nikakve oluje. Valove su vijeka i uzburkanosti svijeta zgazili vjerom
koja polazi preko toga. Prezrevi smrt svim su narodima donijeli
evanelje istine.
6. Gospodin je u nastavku rekao: Rei e to uje. I budunost
e vam najaviti (Iv 16,13). Ne shvatimo to, predragi, lijenim umom ni
povrnim sluanjem. Osim drugih izreka Istine koje pobijaju maniheistiko bezbotvo, navedena tvrdnja obara najoitije sav nauk svetogrdne
lai. Manihejci su - kako bi pruili dojam da slijede nekoga velikog i
uzvienoga vou - vjerovali da se u njihovu uitelju Maniju pojavio D u h
Sveti i da Paraklit kojega je Gospodin obeao nije prije doao nego se
rodio taj zavodnik nesretnika. Boji bi D u h tako prebivao u Maniju da
418

sam M a n i nije bio nita drugo doli D u h koji je svoje uenike uveo u svu
istinu sluei se tjelesnim glasom i jezikom. T a k o e r bi razjasnio tajne
prolih stoljea koje nikada nisu bile spoznate.
Meutim, sama vlast evaneoske propovijedi pokazuje koliko je
izreeno krivo i isprazno. M a n i je bio slubenik avolske lai i
utemeljitelj bestidnoga praznovjerja. Pojavio se - dostojan osude kada se nakon Gospodnjega uskrsnua napunila 260. godina. Tada je
vladar bio Prob, a konzul Paulin. Ve je protiv krana bjesnilo osmo
progonstvo. Bezbrojne su muenike tisue samim svojim pobjedama
dokazale da se ispunilo to je Gospodin obeao rekavi: Kada vas
predadu, nemojte smiljati kako ili to ete govoriti. U tome e vam se
trenutku dati to ete kazati. Ne govorite vi nego D u h vaega Oca
govori u vama (Mt 10,19-20).
7. Gospodnje se obeanje, dakle, nije moglo odlagati kroz tako
duga vremenska razdoblja. Nije onaj D u h Istine kojega ne prima
svijet (Iv 14,17) opakih na taj nain zadravao onu sedmoliku
dareljivost svojih darova da je bez svoga nadahnua ostavio tolike
narataje u Crkvi dok se nije rodio udovini voa sramnih lai. Njemu
se ak ne moe udijeliti ni to da primi ni najmanji dio boanskoga
nadahnua jer se i on nalazio na onoj strani svijeta koji ne moe primiti
Duha Istine. M a n i je bio pun avlijega duha. Odupro se Kristovu
Duhu. Paraklitov je nauk udijelio Bojim svecima da proriu
budunost. Zato je M a n i bestidnost svetogrdnih bajka prebacio u
prolo vrijeme da mu neistine ne pobije sami tijek zbivanja.
Kao da nas sveti zakon i boanski nadahnuto prorotvo nije nita
nauilo Stvoriteljevoj vjenosti i opem redu dobroga stvorenja, M a n i
je na Boju pogrdu i nepravdu prema svim zbiljama koje su stvorene
dobre, satkao lano protuslovna udovita. Svoje je ludosti prenosio
ljudima koji su odve bezumni i jako odvraeni od svjetla istine. Takvi
po slijepoi neznanja i l i radi udnje za sramnim dolaze do onoga to je
prokleto, a ne sveto. To zbog ope stidljivosti niti ne iznosimo u svojoj
propovijedi. Uostalom, ve je to veoma izobila otkrilo njihovo
priznanje.
8. Predragi! Neka vas nitko ne osvjedoi da se D u h Sveti s
ikakve strane udostojio zaetnika onolikoga bezbotva. D o Manija nije
uope nita dolo od one Sile koju je Krist obeao i poslao svojoj Crkvi.
Blaeni apostol Ivan kaza: Duh jo nije bio dat jer Isus jo nije bio
proslavljen (Iv 7,39). Gospodnje je uzaae bilo temelj davanja
Duha. Nuno je da onaj zanijee da je D u h dat tko nijee kako je u
Kristu pravi ovjek uzdignut te sjedi s Oeve desne.
419

Predragi! Radi blaene smo vjenosti due i tijela posinovljeni po

novoporodu Duha Svetoga. Najsvetiju sveanost ovoga dana slavimo
bogoslunim slavljem i istom radou. S blaenim apostolom Pavlom
ispovijedamo da je Gospodin Isus Krist uzaao na visinu, odveo
zasunjeno ropstvo i ljudima dao darove (Ef 4,8). Tako e Boje
evanelje navijetati svaki govor ljudskoga glasa: I neka svaki jezik
prizna da je Gospodin Isus u slavi Boga Oca (Fil 2,11).
9. Predragi! Sadanjoj svetkovini moramo dodati i onu
pobonost koja potjee iz apostolske predaje. Rije je postu. Slavimo
ga svetim opsluivanjem. Meu velike darove Duha Svetoga brojimo i
to to su nam kao pomagala dati postovi protiv avlovih mamaca i
zasjeda. Pomou njih, uz Boju p o m o , svladavamo sve napasti.
Postimo, dakle, u srijedu i petak. U subotu proslavimo bdjenje kod
blaenoga Petra apostola koji e zatiti nae molitve da u svemu
zasluimo postii Boje milosre.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji ivi i kraljuje s Ocem i s
Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .
77.
31.V.442.
1. Predragi! Dananju je svetkovinu, aenu po cijelome
zemaljskome krugu, posvetio dolazak Duha Svetoga koji je pedesetoga
dana poslije Gospodnjega uskrsnua - kako su se nadali - uniao u
apostole i vjerniki narod. Nada je postojala. Gospodin Isus obeao je
da e D u h biti nazoan, ali ne to bi tada prvi put poeo obitavati svete
ve da are zapali njemu posveene grudi i da ih obilatije natopi. D u h
ne poinje s darovima ve ih dovodi do punine. Nije zato nov jer je
davanjem izdaniji.
Nikada od svemoi Oca i Sina nije udaljeno velianstvo Duha
Svetoga. Sve to pri rasporedbi svih zbilja ostvaruje boanska promisao
dolazi od providnosti itavoga Trojstva. U Trojstvu je jedna milosrdna
dobrohotnost, jedno pravedno popravljanje. U djelovanju nema niega
razdijeljena gdje nita nije razliito u volji. Sto rasvjetljuje Otac,
rasvjetljuje Sin, rasvjetljuje D u h Sveti. Budui da je jedna osoba
Poslanoga, druga Poiljaoca i druga Obeanoga, istodobno nam se
oituje i jedinstvo i trojstvo. Bit posjeduje jednakost, ali ne poprima
jednou. Tako se u Trojstvu shvaa jedna bit, ali ne kao jedne osobe.
2. Tako je, dakle, ouvano sudjelovanje neodvojivoga boan
stva. Ipak neto kao vlastito vri Otac, neto Sin, a neto D u h Sveti.
Tome je razlog raspored naega otkupljenja i naega spasenja. ovjek
420

je stvoren na Boju sliku i slinost (Post 1,26). D a je ostao u slavi

svoje naravi i da nije, zavaran avolskom prijevarom po pohoti, otpao
od naloenoga mu zakona, Stvoritelj svijeta ne bi bio postao stvorenje
niti bi se Vjekovjeni podloio vremenitosti. Bog Sin koji je jednak
Bogu Ocu ne bi uzeo lik (Fil 2,7) niti slinost grene puti (Rim 8,3).
Meutim, ljudsko se suanjstvo drukije nije moglo dokrajiti
osim da nae pitanje onaj prigrli koji je bez tete po svoje velianstvo
postao pravi ovjek i kao jedini nije posjedovao grenu neistou.
Trojstveno je milosre m e u se razdijelilo djelo nae obnove. Otac je
bio umilostivljen, Sinje umilostivio, a D u h Sveti zapalio oganj. Trebae
pak da i oni koji se imaju spasiti uine neto za se. Valja da se srcima
obraenima Otkupitelju otkinu od neprijateljeva gospodarenja. Apos
tol kae: Bog je poslao Duha svoga Sina u srca naa gdje uzvikuje
A b b a , Oe (Gal 4,6). A l i gdje je Gospodnji D u h , ondje je sloboda
(2 K o r 3,17). Apostol takoer kaza: Nitko ne moe rei Gospodin Isus
osim u Duhu Svetome (1 K o r 12,3).
3. Predragi! Pod vodstvom milosti spoznajemo vjerno i mudro
to je u naoj obnovi vlastito, a to zajedniko Ocu, Sinu i Duhu
Svetome. Ono to je ponizno i tjelesno uinjeno za nas tako prigrlimo
bez ikakve sumnje da nita nedostojna ne mislimo jednoj te istoj
trojstvenoj slavi. Nijedan um nije dostatan razmiljati Bogu niti je
ijedan jezik dovoljan Bogu govoriti. Ipak sve to se ljudskom pameu
smisli biti Oeva boanstva ako nije jedno te isto kada se razmilja
Oevu Jedincu ili Duhu Svetome, ne misli se pobono ve se odve
tjelesno zastire tamom. G u b i se i ono to se navodno skladno mislilo
Ocu jer se udaljuje od cjelovitoga Trojstva ako se u njemu ne sauva
jedinstvo. U nikakvome pak smislu neto nije jedno to je razliito
stanovitom nejednakou.
4. Kada, dakle, otrinu due usmjerimo ispovijedanju Oca i Sina
i Duha Svetoga, daleko od nje udaljimo oblike vidljivih zbilja, razdoblja
vremenitih bia, tjelesa u prostorima i prostorna tijela. Neka se iz srca
ukloni to se protee u prostoru, omeuje granicom i to nije uvijek
posvuda i nije cjelina. Neka razmiljanje to se odnosi na trojstveno
boanstvo nita ne poima u smislu razlike. Neka nita ne trai kroz
stupnjeve. A k o Bogu shvati neto dostojna, neka se ne usudi to
zanijekati nijednoj trojstvenoj Osobi kao da se s vie asti pripisuje Ocu
to se ne dodijeljuje Sinu i Duhu. Pobonost nije u tome da se Roditelja
vie istakne od Jedinoroenca. Sinova je grdnja nepravda prema Ocu.
Sto se jednome oduzima, obojici se uskrauje. Ocu je i Sinu zajednika i
421

vjenost i boanstvo. Otac nije ni svemogu ni nepromjenljiv ako je

rodio manjega od sebe ili je time to ima onoga kojega nije imao postao
savreniji.
5. itali smo u evaneoskome itanju kako je Gospodin Isus
kazao svojim uenicima: A k o me ljubite, radujte se to odlazim Ocu
jer je Otac vei od mene (Iv 14,28). To pak bez razlikovanja u
boanstvu prihvaaju ui koje su ee ule: Ja i Otac jedno smo (Iv
10,30), ili: Tko mene vidi, vidi i Oca (Iv 14,9). To ne pripisuju onoj
biti za koju znaju da je vjena s Ocem i da je s Ocem iste naravi. Prema
tome, apostolima se navedenim istie ljudsko uzdignue u utjelovljenju
Rijei. Apostole je uznemirio najavljeni im Gospodnji odlazak. Stoga
se poveanjem svoje asti potiu na vjene radosti.

Milosre u Bogu nije smanjilo mo niti je pomirenje ljubljenoga

stvorenja pomraenje vjene slave. to ima Otac, ima i Sin. to ima
Otac i Sin, ima i D u h Sveti jer je itavo Trojstvo zajedno jedan Bog. T u
pak vjeru nije iznala zemaljska mudrost niti je u nju osvjedoilo ljudsko
miljenje ve ju je pouio sami jedinoroeni Sin i uspostavio D u h Sveti
kojemu se ne smije nita drukije misliti nego Ocu i Sinu. D u h Sveti
nije ni Otac ni Sin, ali nije odvojen od Oca i Sina. U Trojstvu posjeduje
vlastitu osobu. Tako u boanstvu Oca i Sina ima jednu te istu bit koja
sve ispunja, sve sadri i svime ravna s Ocem i Sinom.

Isus kaza: A k o me ljubite, radujte se to idem Ocu (Iv 14,25).

To znai: ako savrenim znanjem vidite koja vam se slava daje time to
sam se ja, roen iz Boga Oca, t a k o e r rodio od ljudske Majke; ako
vidite da sam ja, Gospodin vjenoga, htio biti jedan od smrtnika; ako
vidite da sam ja nevidljivi postao vidljiv i da sam ja koji sam vjean u
Bojemu liku uzeo slugin lik (Fil 2,7), vi ete se radovati to idem
Ocu (Iv 14,28). T o uzaae vama odgovara. U meni se uzdie vaa
poniznost da se nad sva nebesa smjesti Ocu zdesna. S Ocem sam to je
Otac. Ostajem neodjeljiv od Roditelja. Dolazei k vama, nisam otiao
od njega kao to ni vas ne n a p u t a m vraajui se k njemu. Dakle,
veselite se to idem Ocu jer je Otac od mene vei. Sjedinio sam vas sa
sobom. Postao sam Sin ovjeji da vi moete biti Boji sinovi. U
jednome sam i drugome jedan te isti. O d Oca sam manji onim ime sam
s vama jednak. O n i m pak ime se ne razdvajam od Oca i sam sam vei
od sebe.
Prema tome, Ocu odlazi narav koja je manja od Oca. Tijelo je
vjeno ondje gdje je Rije. Jedna vjera katolike Crkve vjeruje da je po
boanstvu jednak za koga ne nijee da po ljudsku nije manji.
6. Predragi! Valja odbaciti ispraznu i slijepu podmuklost
krivovjernoga bezbotva. Sebi laska nespretnim tumaenjem navedene
izreke. Gospodin je kazao: Sve je moje to ima Otac (Iv 16,15).
Krivovjerje ne shvaa da Ocu oduzima to se usuuje Sinu zanijekati.
Luduje u onome to je ljudsko. M i s l i da je J e d i n o r o e n o m e oinsko
zato nedostajalo jer je uzeo nae.
422

423

PROPOVIJEDI
PODUHOVSKIM K V A T R A M A
78.
11.V.441.
1. Predragi! Dananju sveanost posveenu silaskom Duha
Svetoga proslijeuje - kako znate - sveani post koji je spasonosno
ustanovljen za ozdravljenje dua i tjelesa. Moramo ga proslaviti
p o b o n o m privrenou. Apostoli su se napunili obeanom Silom. U
njihova je srca uao D u h Istine. Stoga ne dvojimo da je izmeu drugih
tajna nebeske pouke uenje Paraklita prvotno zasnovalo ovaj zapt
duhovnoga uzdravanja. D u e , posveene postom, postaju prikladnije
za primanje ukazanih darova.
U z Kristove je uenike bila nazona zatita mogue pomoi.
Prvacima je Crkve to se raa predsjedalo po nazonosti Duha Svetoga
itavo boanstvo Oca i Sina. Protiv bezbonike buke koja prijeti nije se
dalo boriti tjelesnom snagom niti putenom sitou. ovjekovu nutrinu
posebice kvari to veseli vanjtinu. Razumna dua toliko postaje ia
koliko se tjelesna bit trapi.
2. Spomenuti su uitelji svu djecu Crkve proeli svojim
primjerima i predajama. Svetim su postovima poeli novatvo katolike
vojne slube. Trebalo je da se bore protiv duhovnih zloa (Ef 6,12).
Stoga su posegnuli za orujem uzdrljivosti da njime unite poticaje na
mane. Nevidljivi protivnici i netjelesni dumani nee biti protiv nas jaki
ako ne budemo uronjeni u nikakve putene udnje. U napasniku,
425

dodue, enja za tetom uvijek ostaje, ali e biti bez obrane i

nedjelatna ako u nama ne nae nita ime e se protiv nas boriti. Tko je,
dok ga okruuje ovo krhko tijelo i dok se nalazi u ovoj smrtnoj puti pa
makar mnogo i jako uznapredovao, tako siguran u svoju postojanost da
se dri tuim opasnosti svih zamama? Boanska milost daje svojim
svetima svakodnevnu pobjedu, ali, unato tome, ne oduzima predmet
za borbu. O d zatitnikova milosra dolazi i to to je htio da uvijek
postoji neto to pobjeuje promjenljiva narav. Tako se zbog
izvojevane bitke nee uzoholiti.

uredbama upravlja srcima svojih vjernika. Tako ih svi mogu posluno

izvravati i mudro razumjeti. N a dan Pedesetnice koju slavimo
pedesetoga dana iza Gospodnjega vazma D u h Sveti - obean od
Gospodina - due je onih koji su ga iekivali ispunio veim obiljem i
oevidnijom nazonou svoga velianstva nego ikada ranije. Otuda
oito slijedi da je tada bila m e u ostalim Bojim darovima data milost
postova to neposredno slijedi dananju sveanost. K a o to je pouda
bila poetak grijeha, uzdravanje je vrelo vrlina.

3. Proli su dani svetoga veselja. Proveli smo ih u ast

Gospodnjega uskrsnua od mrtvih i uzaaa na nebo. Primismo
takoer dar Duha Svetoga. Poslije toga je spasonosno i nuno
uspostavljen obiaj posta. Moda je za vrijeme samih blagdanskih
radosti nemarna sloboda i neumjerena dopustivost neto sebi dopustila
to e strogost vjerskoga uzdravanja pokuditi. Post treba zato are
obaviti da u nama ostane to je Bog na ovaj dan poklonio Crkvi. Postali
smo hram Duha Svetoga (1 K o r 6,19) i vie smo nego ikada
natopljeni obiljem Boje rijeke (Ps 45,5). Stoga nas ne smiju
pobijediti nikakve poude niti zaposjesti nikakve opaine. Tako
obitavalite Sile nee zaneistiti nikakva neistoa.

2. Pri vrenju navedenoga dara ne smijemo stoga biti nemarni

jer se i Zidovi i krivovjernici esto uzdravaju posve slobodno od jela.
ak i m e u poganima postoje stanoviti isprazni postovi. A l i jedno vri
razumnost pod vodstvom istine, drugo zavoenje pod lai. K o d nas
vjera posveuje onoga koji blaguje. K o d spomenutih nevjera blati
ovjeka koji posti. Izvan katolike Crkve ne postoji nita neoskvrnjeno,
nita isto. Apostol kaza: Grijeh je sve to nije iz vjere ( R i m 14,23).
Stoga se s nikakvom slinou ne sjedinjujemo s odijeljenima od
jedinstva Kristova tijela. S njima nas ne vee nikakvo zajednitvo. To
nam je, jasno, najspasonosniji i najvei post. N a vrlinu uzdravanja
nita prije ne spada nego uzdravanje od zablude. Tek se onda ispravno
koraca kada se ide putem istine. Ljudi koji izbjegavaju usko i strmo, a
biraju nizbrdicu i irinu, brzo zabrazde u propast (Mt 7,13). Bolji je
sporiji korak ravnim putem nego hitra brzina po stranputici.

4. Svi pod Gospodnjim ravnanjem i uz njegovu p o m o mogu

navedeno postii. Uvjet je da se po oienju posta i irini milosra
nastojimo osloboditi grenih prljavtina i biti plodni plodovima ljubavi.
Sve to se utroi na hranu siromaha, zdravlje bolesnih, cijenu
zarobljenih i na bilo koje drugo p o b o n o djelo, ne smanjuje se ve
uveava. Nikada kod Boga nee propasti to je udijelila vjernika
dobrostivost. to je god darovala, sebi pohranjuje za naplatu. Blaeni
milosrdni jer e se njima Bog smilovati (Mt 5,7). Gdje se zatekne
svjedoanstvo pobonosti, nee biti uspomene na prekraje. Postit
emo, dakle, u srijedu i petak, a u subotu proslaviti bdjenje kod
blaenoga apostola Petra. Vjerujemo da e nas njegove molitve
osloboditi od duhovnih neprijatelja i od tjelesnih dumana.

3. Neka, dakle, katoliki kranin spozna plod svoga posta. Post

e i uz najobilnije irine biti skroz neplodan ako ne potee iz
navodnjavanja Duha Svetoga. Apostol kae da mu bez ljubavi (1 K o r
13,3) ne koristi nikakva vrlina. T a k o e r ree da je Boja ljubav
razlivena u naim srcima po Duhu Svetome koji nam je dat (Rim
5,5). Bojmo se da dobra koja ne moemo initi bez dobrote ne
izgubimo oholou. Svakoga se prava na hvalu liava tko se u sebi vie
dii nastojanjima svoje marljivosti nego u Gospodinu (1 K o r 1,31).

31.V.453.

Blaeni David ui da u svetakim djelima moramo slaviti Boga.

R e e : Divan je Bog u svojim svetima. Sami e Izraelov Bog dati
krepost i jakost svome puku (Ps 67,36). T a k o e r je rekao:
Gospodine, oni e hodati u svjetlu tvoga lica i u tvome e imenu
kliktati cijeli dan i u tvojoj e se pravdi veliati jer ti si slava njihove
moi (Ps 88,16-18).

1. Predragi! Ne smijemo sumnjati da svekoliko kransko

opsluivanje ne potjee od boanske pouke. Iz nauka Duha Svetoga
dolazi sve to je Crkva prigrlila kao obiaj. D u h Sveti i sada po svojim

4. Predragi! Po uenju Duha Svetoga po kome su Bojoj Crkvi

udijeljeni svi pokloni kreposti, ivom vjerom prihvatimo sveani post.
U zapovijedima koje emo moi ostvariti uzdrimo se od nadute

Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji s Ocem i Duhom Svetim

ivi i vlada u vijeke vjekova. A m e n .
79.

426

427

hvastavosti. Sve prinesimo Bojoj slavi. Bog je nadahnitelj dobrih volja

i vrelo dobrih djela. Gospodin je kazao: Neka vae svjetlo sjaji pred
ljudima da vide vaa dobra djela i veliaju vaega Oca koji je na
nebesima (Mt 5,16) i koji ivi i vlada po sve vijeke vjekova. A m e n .

80.
Mogui datum: lipanj, 442.
Predragi! Proslavljen je redoslijed svetih sveanosti. Dovrena je
pobonost duhovnoga veselja. Stoga nam treba pribjei svetoj tednji i
lijek posta upotrijebiti da uvjebamo due i trapimo tijela. tome su
nas obilato pouila boanska upozorenja i vlastita iskustva. Najprije
zahvalimo boanskoj dobroti za tijek najsvetijih dana. eznui za
svetim uicima uzdrljivosti neto sebi uskratimo od obilja zemaljskih
jela. Neka koristi milostinji to se ne stavi na stol. Lijek posta samo je
tada koristan ozdravljenju due kada post ovjeka koji posti zasiti glad
potrebnoga. Znamo da kod milosrdnoga Boga irina milostinje stoji
ispred postova jer je sami Gospodin kazao: Dajte milostinju i sve vam
je isto ( L k 11,41). A k o , dakle, elimo svoje due oistiti od grenijih
neistoa, ne odbijmo milostinju siromasima. N a dan e naplate
milosrdna djela pomoi da zavrijedimo Boje milosre.

3. Predragi! Sadanje nas vrijeme poziva na slijedeu korist: od

Gospodnjega smo uskrsnua do dolaska Duha Svetoga prevalili pedeset
dana koje smo proveli u veselju velike sveanosti. Sada se utecimo
lijeku posta. Moda je uporaba onoga to nas je veselilo zbog prigode
blae doputenosti prouzroila stanovite grijehe nemara. A k o nepresta
nom obradom ne pokoravamo zemlju svoga tijela, ubrzo iz lijene
dokolice raa trnje i babin zub. Izroeni rod donosi plod koji se ne
stavlja u itnice ve baca u oganj da se spali. Gospodin je rekao:
Iupat e se svaka biljka koju nije zasadio moj nebeski Otac (Mt
15,13).
Moramo, dakle, uvati plemenitost svih klica i sjemena. Zaeli
smo je zasadom vrhovnoga Ratara. Treba budnom brigom nastojati da
Boje darove ne oskvrni kakva prijevara zavidnoga neprijatelja te da u
raju kreposti zajedno ne izraste uma poroka.

Po Kristu naem Gospodinu. A m e n .

81.
Mogui datum: 27.V.445.
1. Predragi! Brojne su ustanove apostolskoga uenja. Potekle su
iz vrela boanske pouke kada je D u h Sveti obuzeo crkvene prvake.
M e u uredbama prvo je bez sumnje nastalo nareenje kojim su prvaci
opsluivanjem svetoga posta zasnovali pravila svih kreposti. Z a vrenje
je Bojih zapovijedi nadasve korisno ako se kranska vojska protiv svih
grenih mamaca zatiti posveenjem uzdravanja. Prvi se uzrok grijeha
uuljao mamcem jela. Ima li stoga otkupljena sloboda spasonosniji
Boji dar nego da se zna uzdrati od doputenoga kada se nije znala
obuzdati od zabranjenoga? Svako je Boje stvorenje dobro. Nita se
ne smije odbaciti to se prima sa zahvalnou (1 T i m 4,4). Ipak nismo
zato stvoreni da gnusnom i sramnom pohlepom itemo sva obilja
svijeta. K a o da ne bi bilo doputeno preskoiti to je doputeno uzeti!
428

2. Hvala Bogu to je tako mnogo dao ljudima na uporabu! Ipak

neka razumna pamet spozna da su vei uici poklonjeni umu nego
tijelu. D u h Sveti je kazao da razum uje: Ne povodi se za svojim
p o u d a m a i odreci se svoje volje (Sir 18,30). Razum treba shvatiti da
protiv ulagivanja tjelesnih osjeaja mora segnuti za krepou umjere
nosti jer se po njoj uveava mudrost nutarnjega ovjeka (Ef 3,16), a
smanjuje pohota vanjskoga (2 K o r 4,16). Nije snaga srca ista pod
teretom jela kao i ispod lakoe posta. Ne moe sitost roditi isto
osjeanje kao uzdrljivost. Kada duhovna enja svlada tijelo koje
udi protiv duha (Gal 5,17), postie se slobodno zdravlje i zdrava
sloboda. Tada tijelom ravna sud razuma, a pameu Boja pomo.

4. O d milostinje i posta nije nita monije pri suzbijanju

istaknutoga zla. Uzdravanje umrtvljuje tjelesne poude, a gajenje
milosra umnaa plodove duhovnih elja. Zato sveano opominjemo
vau ljubav da se nastoji oistiti tjelesnim trapljenjem i dobrim djelima
od neistoe svih grijeha. Postimo u srijedu i petak. U subotu
proslavimo bdjenje kod blaenoga Petra apostola. Vjerujemo da e nas
Petrove zasluge i molitve u svemu tako pomoi da e Boje milosre
biti uz na post i odluke.
Po Kristu Gospodinu naem. A m e n .

429

PROPOVIJED Z A S V E T K O V I N U
SV. P E T R A I P A V L A
82.
29. V I . 441.
1. Predragi! itavi svijet ima dijela u svim svetim svetkovinama.
Pobonost jedne vjere trai da se uspomena onoga to se uinilo za ope
spasenje svuda slavi zajednikim veseljem. U n a t o tome, dananja
sveanost osim tovanja koje zasluuje po cijelome zemaljskome krugu
zavrijeuje daje na grad asti posebnim i vlastitim ushienjem. Ovdje
se slavi odlazak glavnih apostola. Stoga se ovdje mora obaviti glavni dio
radosti na dan njihova muenitva.
Rime! To su muevi po kojima ti je zasjalo Kristovo evanelje.
Rime! B i o si uitelj zablude, ali si postao uenik Istine. To su tvoji sveti
Oci i istiniti pastiri. O n i su te jer si se imao ukljuiti u nebesko
kraljevstvo kudikamo bolje i mnogo sretnije utemeljili nego oni ijom
su skrbi poloeni prvi temelji tvojih zidina. ak te je onaj koji ti je dao
ime oskvrnuo bratoubojstvom. To su oni koji te uzdigoe do te slave da
si kao sveti puk, odabrani narod, sveeniki i kraljevski rod (1 Pt 2,9)
po svetome sjeditu blaenoga Petra postao glava svijeta. ire
predsjeda boanskom vjerom nego zemaljskom vlau. Proiren
mnogim pobjedama pravo si svoga vladanja rasprostro na kopnu i
moru. Ipak je manje to ti je pokorio ratniki trud nego to ti je
podloio kranski mir.
431

2. B o g je dobar, pravedan i svemoan. Nikada ljudskome rodu

nije zanijekao svoje milosre. Uvijek je sve smrtnike openito
najobilatijim dobroinstvima pouavao svojoj spoznaji. Dragovoljnoj
slijepoi zabluenih i zloi to hrli goremu iskazao je smilovanje
tajnovitom odlukom i snanijom ljubavi. Poslao je svoju Rije koja mu
je jednaka i suvjena. Rije je postala tijelo (Iv 1,14). Tako je
boansku narav sjedinila s ljudskom naravi da je silazak boanske
naravi do najnie toke uzdignue nae biti do samoga vrhunca. D a se
uinak te neizrecive milosti rairi po cijelome svijetu, boanska je
providnost pripremila Rimsko carstvo. Rast je carstva doao do onih
granica kod kojih sveobuhvat svih naroda posvuda postaje bliz i
susjedan.
Djelu boanski rasporeenu nadasve je odgovaralo da jedna vlast
sjedini mnoga kraljevstva i da ope propovijedanje ima brz pristup
narodima koje okuplja uprava jedne drave. A l i ta drava nije pozna
vala zaetnika svoga uzdignua. Vladala je gotovo nad svim narodima
i sluila zabludama svih naroda. Imala je dojam da je prigrlila veliku
vjeru jer nije odbacila nikakvu la. K o l i k o je avao tananije vezao tu
dravu, Krist ju je divnije razrijeio.
3. Dvanaestorica apostola po D u h u Svetome primili su govor
svih jezika. Pristali su da m e u s o b n o razdijeljene strane zemlje promu
evaneljem. Blaeni je Petar kao prvak apostolskoga zbora o d r e e n za
glavni grad Rimskoga carstva. Tako e se svjetlo Istine koja se oitovala
za spas svih naroda uinkovitije rairiti od same glave po cijelome tijelu
svijeta. Je li bilo naroda iji predstavnici nisu tada bili u tome gradu? D a
li je uope bilo naroda koji ne bi saznali to je R i m nauio? Trebalo je
zgaziti filozofska miljenja, unititi ispraznosti zemaljske mudrosti,
pobiti avolsko tovanje i razoriti bezbotvo svih svetogra upravo
ondje gdje se najmarljivijim praznovjerjem sve skupilo to se do tada
uspostavilo najrazliitijim zabludama.
4. Blaeni apostole Petre! U taj se, dakle, grad ne boji doi.
Tvoj sudionik u slavi apostol Pavao jo je zauzet zasnivanjem drugih
crkava. Zalazi u ovu umu razrikanih zvjeri i u ocean najuzburkanije
dubine. Postojaniji si nego kad si iao po moru (Mt 14,30). Ne strai
se R i m a koji je gospodar svijeta, a u Kaifinoj si se kui prestraio
sveenikove slukinje (Mt 26,70). Z a r je od Pilatova suda ili
idovskoga gnjeva bila manja Klaudijeva m o odnosno Neronova
okrutnost? Snaga je ljubavi pobjedila razlog straha. D r a o si da se ne
treba bojati onih koje si prihvatio ljubiti. Taj si osjeaj neustraive
432

ljubavi ve onda savreno stvorio kada je otajstvo trostrukoga upita

uvrstilo ispovijedanje tvoje ljubavi prema Gospodinu. O d te se nakane
tvoga duha nije nita drugo trailo osim da kao hranu za ishranu
Kristovih ovaca onoga prui kojega si ljubio i kojim si se sam do sitosti
nahranio.
5. Tvoje su pouzdanje uveali brojni i udesni znaci, miiosni
darovi i velika iskustva snage. Ve si pouavao narode to potjeu iz
obrezanja (Gal 2,7). Ve si osnovao Antiohijsku crkvu gdje je prvi put
zazvonilo dostojanstvo kranskoga imena (Dj 11,26). Ve si
zakonima evaneoske propovijedi proeo Pont, Galaciju, Kapadociju, Aziju i Bitiniju (1 Pt 1,1). U uspjeh svoga djela nisi sumnjao. B i o
si upuen i u trajanje svoje dobi. Ipak si pobjedni znak Kristova kria
donio u rimsku prijestolnicu gdje te po boanskim predodreenjima
prethodila ast vlasti i slava muke.
6. U grad je pristupio i tvoj suapostol, odabrani sud (Dj 9,15) i
posebni uitelj naroda (2 T i m 1,11). To je Pavao. Pridruio ti se u
vrijeme kada je pod Neronovom vlasti ve trpjela svaka nevinost, svaki
stid i svaka sloboda. Neronov je gnjev palila pretjeranost u svim
porocima. Bijes ga je strmoglavio u takvu bujicu vlastite mahnitosti da
je prvi protiv kranskoga imena odredio grozotu opega progonstva.
Kao da je ubijanje svetih moglo ugasiti Boju milost! Najvea je dobit
milosti bila upravo to da je preziranje ovoga raspadljivoga ivota
postalo stjecanjem vjene sree.
U Bojim je oima dragocjena smrt njegovih svetih (Ps 115,15).
Vjeru, utemeljenu na otajstvu Kristova kria, ne moe unititi nikakva
vrst okrutnosti. Progonstva Crkvu na umanjuju nego uveavaju. G o
spodnja se njiva uvijek ogre bogatijom sjetvom kada se zrnje to
pojedinano pada raa u m n o e n o . K o l i k i m su potomstvom niknule te
dvije presjajne klice boanskoga sjemena pokazuju tisue blaenih
muenika koji su takmaci apostolskih pobjeda. Na su grad opasali
narodima to se na dugo i iroko grimizno crvene. Okrunili su ga tako
rei au mnogih dragulja koji spletoe jednu jedinu krunu.
7. Predragi! Svetaka nam je zatita boanski spremljena da
bude primjer strpljivosti i tvrava u vjeri. Duni smo se openito
radovati pri spomenu svih svetaca. Ipak se s pravom blistavije radujemo
odliju ovih Otaca. Boja ih je milost m e u svim lanovima Crkve
uzdigla do takvoga vrhunca da ih je u tijelu kome je Krist glava (Ef
1,22) postavila za dvostruko oinje svjetlo.
433

Petrove i Pavlove zasluge i kreposti nedilaze svaku govornu mo.

njima ne smijemo nita misliti ni razliito ni razdvojeno. Odabranje
ih je uinilo ravnima, napor slinima, kraj jednakima. Sami smo
iskusili, ali su i nai prei dokazali te stoga vjerujemo i imamo
pouzdanje da e nas izmeu svih trudova ivota da postignemo Boje
milosre uvijek pomagati molitve tih posebnih zagovornika. K o l i k o nas
pritiu vlastiti grijesi toliko se uzdiemo apostolskim zaslugama.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu kome pripada s Ocem i D u h o m
Svetim ista vlast i jedno boanstvo u vijeke vjekova. A m e n .

PROPOVIJED SV. P E T R U
83.
29. V I . 443.
1. Predragi! Kliimo u Gospodinu i veselimo se duhovnom
radou jer se Gospodin na Isus Krist da nam navijesti otajstva svoga
nauma i boanstva udostojao u ovaj grad poslati blaenoga Petra koji
je prvi u apostolskome zboru. Njegova je dananja svetkovina kada se
vratio dan muenike pobjede pruila krugu zemaljskome uzor i sjaj.
14)

Predragi! Izneseno je postigla ispovijest koju je Bog Otac udahnuo

u Apostolovo srce. Nadvisila je sve nesigurnosti ljudskih miljenja.
Primila je vrstou stijene koju ne pomiu nikakvi udarci. Evaneoska
povijest kazuje da je Gospodin pitao sve apostole to ljudi misle
njemu. Kada je pak traio to je miljenje uenika, kod Gospodnje je
ispovijedi prvi koji je prvi u apostolskome dostojanstvu. Petar je rekao:
Ti si Krist Sin ivoga Boga. Isus je uzvratio: Blaen si, Simune, sine
Jonin jer ti nije objavilo tijelo i krv ve moj Otac koji je na nebesima.
R e e n o znai: blaen si jer te je pouio moj Otac; nije te zavaralo
zemaljsko miljenje ve te pouilo nebesko nadahnue; onaj me je tebi
oitovao iji sam Jedinoiroenac, a ne tijelo i krv. Isus ree: I ja tebi
kaem.... Htjede rei: kao to je moj Otac tebi objavio moje
boanstvo, tako ti i ja otkrivam tvoju odlinost jer ti si Petar... (usp.
M t 16,13-17). To znai: budui da sam ja nepovrediva stijena i zaglavni
14) Ta je propovijed izgovorena pod dojmom koji je na Leona ostavio spor izmeu Hilarija iz Arlesa i
njegova suparnika Celidonija. Usp. R. D O L L E , Sermons, IV, 18-19; 264 bilj. 1.

434

435

kamen (Ef 2,20) i oboje tvorim jednim (Ef 2,14), i ti si stijena jer te
uvruje moja jakost. Sto je meni vlastito po moi, tebi je sa mnom
zajedniko udionitvom.

Bojemu narodu. K o l i k o tek vie prua svoju pomo nama koji smo
njegovi uenici i kod kojih u svetome odru sna poiva onim tjelom u
kojemu je stajao na elu!

2. Na toj u stijeni sagraditi svoju Crkvu i paklena je vrata nee

nadvladati (Mt 16,18). Isus ree: na toj u snazi sagraditi vjeni hram;
na jakosti e se te vjere dizati uzvienost moje Crkve koja e se uvrstiti u
nebo; tu vjeroispovijed nee zaustaviti paklena vrata niti svezati verige
smrti. T a je rije zaista rije ivota. Kao to svoje priznavaoce die u
nebesa, tako svoje nijekatelje strovaljuje u pakao. Isus radi reenoga
kaza blaenome Petru: Tebi u dati kljueve nebeskoga kraljevstva. I
to bude svezao na zemlji, bit e svezano i na nebesima. I to razrijei
na zemlji, bit e razrijeeno i na nebesima (Mt 16,19). Pravo je te vlasti
takoer prelo i na druge apostole. Ipak se uzalud ne preporua
jednome to se svima priopuje. To se stoga zasebno Petru povjerava
jer se Petar predlae za uzor svim crkvenim ravnateljima. Petrova,
dakle, povlastica ostaje svugdje gdje se presuda donosi na temelju
njegova pravorijeka. Nema prevelike strogosti ni opratanja gdje se
vee i odrijeuje samo ono to je blaeni Petar svezao ili razrijeio.

Predragi! Budui da smo uoili kako nam je Bog ustanovio tu

iznimnu zatitu, razborito se i pravedno veselimo zaslugama i dostojan
stvu svoga voe. Zahvaljujmo vjenome kralju, svome Otkupitelju
Gospodinu Isusu Kristu, to je tako veliku mo dao onome koga je
postavio za prvaka itave Crkve na slavu i ast svoga Imena kojemu
pripada ast i slava u vijeke vjekova. A m e n .

3. Kada se pribliavala Gospodnja muka koja e poljuljati

postojanost njegovih uenika, Gospodin je kazao: Simune, Simune!
a v a o je, eto, traio da vas prosije kao penicu. A l i ja sam molio za te
da ne oslabi tvoja vjera. I ti, jednom obraen, uvrsti svoju brau da ne
upadnete u napast (Lk 22,31-32.46). Svim je apostolima opasnost od
napasti straha bila zajednika. Jednako im je trebala p o m o boanske
zatite jer je avao eznuo da sve uznemiri i sve obori. Ipak se
Gospodin naroitom brigom zauzeo za Petra i posebno molio za
njegovu vjeru jer e sigurniji biti poloaj ostalih ako se ne svlada
prvakov duh.
U Petru se, dakle, uvruje snaga sviju. Tako se rasporeuje
p o m o boanske milosti da se vrstina koju Krist poklanja Petru po
njemu daje apostolima. Gospodin je poslije svoga uskrsnua, predavi
kljueve kraljevstva, otajstvenom natuknicom tri puta kazao blae
nome apostolu Petru kao odgovor na trostruko oitovanje vjene
ljubavi: Pasi moje ovce (Iv 21,17). Petar, poboni pastir, to bez
sumnje i sada vri. Provodi u djelo Gospodnju zapovijed. Utvruje nas
poticajima i neprestano za nas moli da nas ne svlada nikakva napast.
Petar - treba vjerovati - tu skrb svoje ljubavi po svuda iskazuje cijelome
436

437

PROPOVIJED K A O Z A H V A L A B O G U
Z A OSLOBOENJE R I M A
84.
30. VIII. i l i 6. I X . 442.
1. Predragi! Vjersku dunost koju je zbog dana nae kazne i
osloboenja obavljao sav vjerniki puk da se zahvali Bogu gotovo su u
zadnje vrijeme svi zanemarili. To pokazuje rijetkost maloga broja
nazonih to je mome srcu nanijelo mnogo tuge i zadalo puno straha.
Velika je opasnost ako su ljudi nezahvalni Bogu te zaborav njegovih
dobroinstava ne popravljaju kada su prekoreni niti se vesele
oprotenju.
15)

Predragi! Bojim se da spomenute prekorava proroka rije koja

kae: Bievao si ih, ali se nisu raalostili. Kaznio si ih, ali nisu htjeli
prigrliti zapt (Jer 5,3). K a k v i popravak pokazuju ljudi u kojima se
nalazi takav otklon? Stid me je rei, ali je nuno ne preutjeti: vie se
daje zlodusima nego apostolima. Nerazumne igre okupljaju vee
mnotvo nego blaene proslave muenika. Tko je obnovio ovaj grad
da se spasi? Tko ga je oslobodio ropstva? Tko ga je sauvao od
15) Meu strunjacima dugo se raspravljalo na koji se dogaaj odnosi ta Leonova propovijed. Dva su
dogaaja u pitanju. Nekoliko dana u kolovozu g. 410. vizitgotski kralj Alarik zaposjeo je Rim i pri
tome ga razruio i opljakao. Rim se toga barbara i njegovih vojnika oslobodio 27. VIII. 410. Kao
uspomena na to bilo bi ustanovljeno bogosluno slavlje kojemu je rije u ovoj homiliji. ini se da
je to tona pozadina propovijedi. Ipak neki misle da Leon u svome nagovoru ima pred oima
Genzerikov napad na Rim. Usp. R. D O L L E , Sermons, IV, 66 bilj. 2; J. L E C L E R C Q - R .
D O L L E , Sermons, 1,20; A . C H A V A S S E , Tractatus, CXCI; A . V A L E R I A N I , Leone, 221 bilj. 1;
P. B A T I F F O L , Leon, 226.

439

unitenja? D a li igre u cirku ili skrb svetaca? Jamano su svetake

molitve savile presudu boanske istrage. Zasluili smo srdbu, ali smo
sauvani za oprotenje.
2. Predragi! Neka vae srce dirne Spasiteljeva rije nakon to je
snagom milosra oistio deset gubavaca. Spasitelj ree kako se samo
jedan od njih vratio da se zahvali (usp. L k 17,11-19). Tako je naznaio
nezahvalne koji su izostali od te pobone dunosti. Nisu bez opakosti u
dui makar su stekli tjelesno ozdravljenje.
Predragi! D a vam se ne bi mogla pripisati ta oznaka nezahvalnih,
vratite se Gospodinu. Razumijte divote koje se udostojio uiniti u
nama. Ne pripisujte - kako ine bezboni - nae osloboenje utjecaju
zvjea nego neizrecivome milosru svemoguega Boga koji se udosto
jao umekati srca bjesnih barbara. Svom se snagom vjere vratite
uspomeni tolikoga dobroinstva. Teki se nehaj mora lijeiti povea
nom zadovoljtinom. Z a svoj se popravak posluimo Oprostiteljevom
blagou. Neka se blaeni Petar i svi sveti koji su bili nazoni uz nas
u mnogim potekoama udostoje pomoi kod milosrdnoga Boga nae
pronje za vas.
Po Kristu Gospodinu naem. A m e n .

PROPOVIJED M A K A B E J C I M A
(2 M a k 7,1-42)
84. bis
1. V I I I . nepoznate godine
1. Predragi! Hvala Gospodinu Bogu naemu to va skup
pokazuje ako bih ja ak i utio kolika je sveanost ^ ovoga dana. Sastali
ste se s tako jednodunim arom i tako p o b o n o m duom da sami zbor
naznauje velianstvenost blagdana kada to propovijed ne bi ni
istaknula. Ovo veselje ima dvojaki razlog: danas astimo posvetni dan
crkve, ali se takoer radujemo muenikome mnotvu. Crkva s pravom
dostojno klike muenitvu onih iji je primjer resi.
Predragi! Razlog za dananju sveanost najpotpunije ste nauili iz
itanja svete povijesti. Nije vam moglo ostati skriveno to ste sluali u
redoslijedu iznesenih zbivanja. Uostalom niste utljivim ve bunim
osjeajem poastili slavnu majku sedmorice muenika. Ona je trpjela u
svakome pojedinome sinu, ali je takoer u svima i okrunjena. Nakon
njih je preminula blaenom smru. Pred sobom ih je poslala
nepobjedivim poticajem. Blaena je roditeljica, blaen porod, spomena
vrijedna pobonost prethodnika i divna jakost svih koji su slijedili. U
onome je redoslijedu pogubljenih i u onome rasporedu kazna
bezbotvo najokrutnijega kralja smislilo to da od prvih sebi obea
pobjedu ukoliko e ih muiti bez primjera u strpljivosti, ali i od zadnjih
koje e muiti i u tuoj patnji. Meutim, to je umnoilo muenike
palme. Svaki je pojedini u svima pobijedio. Tako su sva sedmorica
mimo svoga vlastitoga vijenca dobili jo jedan.
16

16) Rim i cijeli kranski svijet 1. kolovoza slavio je muenitvo Makabejaca. Usp. R. D O L L E ,
Sermons, IV, 286 bilj. 1.

440

441

2. A l i da se svega toga sjeamo zbog nepolodnoga uivanja

svojih uiju?! Znanje, naime, nadima ako poslunost ne saziduje (1
K o r 8,1). Sto ujemo pritie ako dotino ne prihvatimo i nasljedujemo.
Progonitelj je i muitelj minuo. Sve se vlasti bore za Boga. A l i unato
tome kranima ne ponestaje strasti koje svladavaju. R e e n o je: Sine!
Kada stupa u Boju slubu, ustraj u pravednosti i strahu i pripravi
svoju duu na kunju (Sir 2,1). I Apostol kae: Svi koji ele u Kristu
pobono ivjeti, trpjet e progonstvo radi pravednosti (2 T i m 3,12).
T i misli da se progonstvo stialo i da nisi u nikakvome ratu s
neprijateljima. A l i pretrai prisno skrovite svoga srca i kao poman
istraitelj zai u sve zakutke svoje due. Pogledaj da li te napada neka
suprotivtina i da li neki samovlasnik ne eli gospodariti u kuli tvoje
pameti. Ne sklapaj mir sa krtou i prezri uveanje od nepotenih
dobiti. Zanijei slogu s oholou i vie se strai biti primljen u slavu nego
da te gaze u poniznosti. Odvoji se od srdbe i neka udnja za osvetom
ne raspali bol zavisti. Odreci se poude, udalji od neistoe, otjeraj
raskalaenost, izbjegavaj opakost i odupri se lai. Kada vidi da si u
mnogostranome ratu, i ti, nasljednik muenika, trai bojnu pobjedu.
Toliko umiremo grijesima koliko grijesi umiru u nama. U Gospodnjim
je oima dragocjena smrt njegovih svetih (Ps 115,15). T u se ovjek
svijetu usmruje ukinuem mana, a ne ubijanjem osjetila.
17

3. Ovaj sveani dan, premili, ^ slavite kako dolikuje ako s

nevjernicima ne vuete jaram (2 K o r 6,14) i ako prestanete biti
grenici i ne podlegnete nikakvim napastima tjelesnih pouda. astite
pravednom au ne samo muenike i majku muenika nego i
uspomenu onoga koji je na ovaj dan udvostruio drevnu sveanost
posvetom ovoga mjesta. B i o je sjajan graditelj zidova, ali jo sjajniji
izgraditelj dua. Protegnuo je dobrotvorna djela preko m e a svoga
vijeka. Pobono potomstvo tu uiva koristi njegovih ustanova. Obitava
to je graditelj ustanovio i ini to je uio.
4. Predragi! Sve to gledate oima i ega se sjeate u duhu
prigrlite za napredak vlastite izgradnje. Neka se svatko m e u vama
slui obitivalitem sagraenim od prea da se sjea kako je u samome
njemu uspostavljen Boji hram (1 K o r 3,16). Neka u svoju zgradu ne
priputa nita krivo i nita slabo. Upriliujui se ivome i odabranome
kamenju (1 Pt 2,4-5) neka svatko raste po nerazdvojivoj povezanosti u
jedinstvu Gospodnjega tijela. Pomoi e sami zaglavni kamen (1 Pt
2,6), B o g i Gospodin na Isus Krist koji s Ocem i Duhom Svetim ivi i
vlada u vijeke vjekova. A m e n .
17) Leon redovito i esto upotrebljava naslov dilectissimi. Jedino se tu ita carissimi. Neki su radi toga
taj tekst odrekli Leonu. Usp. R. D O L L E , Sermons, IV, 291 bilj. 6.

442

PROPOVIJED
SV. L O V R I MUENIKU
85.
10. V I I I . nepoznate godine
18)

1. Predragi! Vrhunac svih kreposti i punina sve pravednosti

raa se iz ljubavi kojom ljubimo Boga i blinjega. T a pak ljubav u
nikome uzvienije ne blista niti jasnije sjaji nego u svetim muenicima
koji su nasljedovanjem ljubavi i slinou muke veoma blizu Gospodinu
naem Isusu Kristu umrlome za sve ljude. S ljubavlju kojom nas je
Gospodin otkupio ne moe se usporediti nikakva dobrota jer jedno je
ako za pravedno umre ovjek koji e i inae umrijeti nutarnjom
nudom, a drugo ako za bezbone umre onaj koji ne podlijee dugu
smrti. I muenici su mnogo pridonijeli za sve ljude. Njihovom se
snagom posluio njezin darovatelj Gospodin. Nije htio da smrtna kazna
i okrutnost kria bude za nikoga od njegovih strahotna. Ipak je uinio
da mnogi nasljeduju muenike. Nitko dobar nije samo za se dobar.
Mudrost nijednoga mudraca nije samo sebi prijateljicom. Takva je
narav pravih vrlina da onaj koga obasjava njihovo svjetlo mnoge izvodi
iz tamne zablude. Nema korisnijega oblika da se poui Boji narod
nego to su muenici. Recimo da je govornitvo lako dok trai i
razumnost djelotvorna kada nagovara. Ipak su primjeri jai od rijei i
vie je pouavati djelom nego glasom.
18) Sv. Lovro je muen za Valerijanova progonstva.

443

2. U tome je najodlinijem obliku pouavanja blaeni muenik

Lovro ije muenitvo krasi dananji dan bio veoma snaan sa sjajnim
dostojanstvom. To su mogli osjetiti i njegovi muitelji. Ona divna snaga
duha nastala prvenstveno iz Kristove ljubavi ne samo to nije nestala
ve je i druge osnaila primjerom svoga podnoenja. Bijes se poganskih
vlasti okomio na najodanije Kristove lanove. Nadasve je nasrnuo na
pripadnike sveenikoga reda. Bezboni se progonitelj raspalio protiv
a k o n a Lovre koji se isticao pri dijeljenju otajstava i upravljanju
crkvenim dobrima. Progonitelj je sebi obeao uhienjem jednoga mua
dvostruki plijen. A k o Lovro postane izdajica svetoga novca, takoer e
napustiti pravu vjeru. Prema tome, ovjek pohlepan za novcem i
neprijatelj istine oboruao se dvostrukom lui: pohlepom da ugrabi
zlato i bezbotvom da ukloni Krista. O d neporonoga predstojnika
riznice trai crkveno imanje za kojim je najpoudnije hlepio. Najistiji
mu je akon pokazao gdje je blago pohranio. Predoio mu je nebrojena
mnotva svetih siromaha. D a ih prehrani i odjene sakrio je neotuiva
dobra koja e se tim potpunije sauvati koliko se svetije razdijele.

pronio svoju slavu. Levitska svjetla bljete bljeskom od izlaska do

zalaza sunca. Kao to je Stjepan prodiio Jeruzalem, R i m je po Lovri
postao slavan. Uzdamo se da nas bez prestanka p o m a e njegova
molitva i zatita. Apostol kae: Svi koji nastoje pobono ivjeti u
Kristu, trpe progonstvo (2 T i m 3,12). Osnaimo se Duhom ljubavi i
zatitimo ustrajnou postojane vjere da nadvladamo sve napasti.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji ivi i kraljuje s Ocem i
Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

3. Obmanuti je lopov vikao. Raspalio se mrnjom protiv vjere

koja je uspostavila navedenu uporabu bogatstva. Stoga pristupa
otimanju vanijega blaga. K o d Lovre nije naao nikakvo novano
blago. Radi toga je htio oteti ono dobro od kojega je bio svetije bogat.
Zapovijedio je da se Lovro odrekne Krista. Spremio se okrutnim
mukama muiti najpostojaniju vrstou akonove due. Poto prvo
muenje nije nita pomoglo, slijedilo je jo vee. Muitelj je naredio da
se podmetnutom vatrom pale ispucani udovi razmrcvareni mnogim
udarcima bia. Tako e na eljeznome pleteru koji u sebi od trajnoga
ara ve ima snagu da saee uzajamnim okretanjem promijenjenih
udova muenje biti snanije i kazna dua.
4. Divlja okrutnosti! Nita ne postie i nema nikakve koristi.
Smrtna se tvar sustee od tvojih izuma. Lovro odlazi u nebo, ti
p r o p a d a . a r Kristove ljubavi nisu mogle nadvladati tvoje vatre.
Sporiji bijae oganj koji je izvana spaljivao od vatre koja se iznutra
zapalila. Posluio si, progonitelju, mueniku kada si se na nj rasrdio.
D o k si u m n a a o muku, uveavao si pobjedu. to tvoja dovitljivost nije
izmislila za pobjednikovu slavu ako su i sredstva muenja prela u ast
pobjede?
Predragi! Radujmo se duhovnom radou i u Gospodinu diimo
radi najsretnijega kraja slavnoga mua. Gospodin je udesan u svojim
svetima u kojima nam je dao zatitu i primjer. Po cijelome je svijetu
444

445

PROPOVIJEDI
Z A RUJANSKE KVATRE
86.
Rujan, g. 441.
1. Predragi! Znamo daje vae opsluivanje tako odano da svoje
due oplemenjujete ne samo propisanim ve i dragovoljnim postovima.
Ipak tome nastojanju dodajemo pobudu svoga poticaja. A k o su neki u
toj vjebi nemarniji, neka se bar ovih dana u poslunosti pridrue
zajednikome postu. Duni smo kroz ove dane pomnije slaviti najsvetiji
obiaj da poniznou posta zavrijedimo boansku p o m o protiv svih
svojih neprijatelja. Ovaj je pothvat vano djelo. N a nj potiemo vlau i
savjetujemo ga iz ljubavi. Malo emo ograniiti slobodu kod jela. Tijelo
emo trapiti i pobrinuti se za ishranu siromaha. T k o svoju duu
obnavlja, hrani siromahe i vremenite gozbe pretvara u vjene uitke.
2. Neka mjesto zlih pohlepa preuzme rast svetih elja. Neka
prestane nepravda, ali neka ni pravednost ne bude dokona. Neka onaj
koji nikoga ne mui pritiskom uini da netko osjeti kako ga p o m a e .
Malo je da ne otimamo tue ako svoje ne razdajemo. Nalazimo se pred
oima pravednoga suca (Ps 7,12) koji zna koliko je kome povjerio
blago da ini dobro. Sudac ne eli da su njegovi darovi neplodni. Svojim
je slugama na taj nain razdijelio mjeru otajstvenih talenata da je onaj
koji je povjereno razdao svoje uveao, a izgubio koji je neplodno uvao
(usp. M t 25,14-30).
447

Predragi! Dolikuje da proslavimo post mjeseca rujna. Potiemo

vau ljubav da u srijedu i petak postimo, a u subotu zajedniki bdijemo
kod blaenoga apostola Petra. Zavrijedit emo da nas njegovi zasluni
zagovori oslobode od svih neprilika.
Po Isusu Kristu Gospodinu naem koji ivi i kraljuje u vijeke
vjekova. A m e n .
87.
Rujan, g. 442.
1. Bog je stvorio i otkupio ljudski rod. O n hoe da se do
obeanja vjenoga ivota uspinjemo stazama pravednosti. A l i nee
nedostajati ni napasti koje e se na putu kreposti suprotstavljati
zasjednikim preprekama. Stoga nas je B o g , predragi, obasuo mnogim
pomagalima s kojima m o e m o zgaziti avolske zasjede. Izmeu svega
svojim je slugama kao najspasonosnije udijelio da se protiv svih
dumanovih varka naoruaju snagom uzdrljivosti i djelima ljubavi.
a v a o je od poetka prvim ljudima ulio elju prema zabranjenom
jelu. Lakovjernima je po mamcu hrane ubrizgao otrov svih pohlepa.
a v a o ne prestaje posezati za istim prevarama. U naravi za koju zna da
ju je pokvarilo njegovo sjeme trai klicu svoje sjetve. Zapaljuje
poudno eznue da pokoleba nastojanje oko vrline. Daviova je kazna
kraninovo p r o m a k n u e . Ipak na nikakav nain ne moe povrijediti
due onih koji uz Gospodnju p o m o znaju vladati u svome tijelu. Prema
tome, razumnom se umjerenou i svetom odlukom moraju obuzdati
pobunjene poude. Ne smijemo dopustiti da se tjelesne pohote opiru
istim i duhovnim eljama.
Neka nutarnji ovjek (Ef 3,16) zna da je osobno ravnatelj svoje
vanjtine i neka razum kojim ravna boansko upravljanje prisili
zemaljsku bit na posluh dobre volje. D a ouvamo taj red ne nedostaje
nam p o m o najmilosrdnijega Kralja koji nas je uputio u oblik
najspasonosnijega opsluivanja. Unaprijed nam je tijekom vremena
odredio stanovite dane za post. Tada trapimo tijelo da ojaa snaga
due.
2. Predragi! Dar je toga lijeka poloen i u ovaj deveti mjesec.
Dolikuje da ga prigrlilmo spremnom zahvalnou. Treba da osim posta
koji svatko posebice i osobno obavlja prema nainu svoje mogunosti s
vie oduevljenja proslavimo i ovaj post koji se svima zajedno nalae. U
svakoj je bitci kranskoga rata korist uzdravanja viestruka. N e k i
448

duhovi najbjesnijih zloduha nisu pobjegli ni na zapovijed nikakvih

izgonitelja. Protjerani su jedino snagom posta i molitve. Gospodin
kaza: Taj se rod zloduha ne izbacuje osim postom i molitvom (Mt
17,21). Molitva je onoga tko posti Bogu draga, a avlu strana. V i d i se
koliko pridonosi vlastitome spasenju kada toliko pomae tuemu.
3. Predragi! Treba, svakako, da svi zajedno budemo ukljueni u
to opsluivanje. A l i ako ima i takvih kojima se kakva slabost isprijeila
pred voljom, neka napor koji je povrh tjelesnih snaga nadomjeste
novanim doprinosom. Ima mnogo milosrdnih djela koja samu nudu
hrane prethode boljom zaslugom jer oienje od posta postiu
dobrohotnim nastojanjem. O n i koji nita ne proputaju od poniznosti
pri postu jalovim se trudom mue ako se ne posvete milostinjom koja
im je mogua. Dostojno je, dakle, da su pri ishrani siromaha oni
izdaniji kojima je snaga za post slabija.
Ono, dakle, to netko u svojoj bolesti sebi ne oduzima, neka drage
volje dodijeli i tuoj neimatini. Neka vlastitu potrebu uini zajedni
kom sa siromanim. Neka se ne okrivljuje bolesnik koji ne odrava post
kada od njega gladni dobiva hranu. Uzimanje hrane ne oneiuje
onoga koga oiuje davanje milostinje. Gospodin je kazao: Dajte
milostinju i sve vam je, eto, isto (Lk 11,41)
4. Predragi! U tome djelu sebi moraju stei plodove milosra i
oni koji se uzdravaju od gozbenih uivanja. Sto su obilno sijali,
izobila e i eti (2 K o r 9,6). T a sjetva nikada ne lae svome rataru niti
obraivanje djela ljubavi posjeduje nesigurnu nadu (1 K o r 9,10). Sto
sijaeva ruka na taj nain sije, ega ne spaljuje, bujica ne odnosi niti
tua obara. Svi su trokovi ljubavi uvijek itavi. Ne ostaju jedino
nedirnuti ve se koliinom poveavaju i kakvoom mijenjaju. Iz
zemaljskoga nastaje nebesko, iz malena se raa veliko i vremeniti dar
prelazi u vjenu nagradu.
T i koji ljubi bogatstvo i eli umnoiti to posjeduje, raspali se
prema onim dobicima i ezni za poveanjem u onome od ega lupe
nita ne krade, moljac nita ne razara niti ra unitava (usp. M t 6,20).
Ne oajavaj zbog bolesti i ne zdvajaj glede primaoca. Razumij tko je tko
kaza: to ste uinili jednom od onih, meni ste uinili (Mt 25,40).
Siguran spoznaj otra oka vjere kod koga pohranjuje svoje blago. Neka
ne sumnja naplati kome je Krist dunik. Neka irokogrudnost ne bude
u zebnji ni post tuan. Bog ljubi vesela davaoca (2 K o r 9,7) i vjeran
je svojim rijeima (Ps 144,13). Darovano naplauje obilato. Darove
dobrostivo moramo dijeliti. Poklonio ih je Isus Krist na Gospodin koji
ivi i kraljuje u vijeke vjekova. A m e n .
449

88.
Rujan, g. 443.
1. Predragi! Iz propovijedi svetih proroka doznajemo koliko
koriste vjerniki postovi da se postigne Boje milosre i obnovi stanje
ljudske slabosti. Proroci pokazuju da se gnjev boanske pravde gdje je
izraelski narod radi opaine esto zapadao jedino postom dade
umilostiviti. Zato opominje i Joel kada kae: Ovo govori Gospodin
Bog va: meni se vratite svojim itavim srcem - postom, plaem,
jadikovkom. Raskinite svoja srca, a ne svoje haljine i obratite se
Gospodinu Bogu svome koji je milosrdan, strpljiv, velikoduan i pun
milostivosti (JI 2,12-13). Nie je dodao: Posvetite post, propovije
dajte ozdravljenje, skupite narod, posvetite zajednicu (JI 2,15-16).
Predragi! Taj poticaj moramo prigrliti i u svoje vrijeme. I mi nuno
trebamo propovijedati lijekove toga ozdravljenja da kranska pobo
nost u odravanju drevnoga posveenja stekne to je izgubio idovski
prekraj.
2. U z nastojanje bilo kakvoga svojevoljnoga opsluivanja
potivanje boanskih odredaba uvijek zadrava prvenstvo. Svetije je to
se vri radi javnoga zakona nego to se obavlja privatnom odlukom.
Vrenje posta nametnuta samome sebi vlastitom voljom koristi
stanovitome dijelu dok post koji poduzima cijela Crkva nikoga ne
odvaja od opega oienja. Boji narod postaje najmoniji kada se sva
vjernika srca sastanu u jedinstvu svetoga opsluivanja te je u taborima
kranske vojske sa svih strana ista priprava i svugdje ista zatita. Moe
bjesniti uvijek budni gnjev okrutnoga dumanina i svuda moe stavljati
tamne zasjede. Nikoga, unato tome, nee moi uloviti ni raniti ako
nikoga ne nae bez oruja, lijena i liena djela ljubavi.

te ista molitva i ispovijed cijele Crkve. Gospodin je obeao da e

udijeliti sve to dvojica ili trojica zamole svetim i pobonim dogovorom
(usp. M t 18,19). Sto e se odbiti vietisunome puku koji zajedno
obavlja jedan te isti in i slono moli po jednome Duhu?
4. Predragi! U Gospodnjim je oima veliko i naroito
dragocjeno kada cijeli Kristov narod zajedno vri iste dunosti i kada svi
stupnjevi i svi redovi obaju rodova zajedno djeluju istim osjeajem i ako
je kod izbjegavanja zla i vrenja dobra jedna te ista misao kod svih. Bog
se velia u djelima svojih slugu i u velikome se zahvaljivanju blagosiva
zaetnik sve pobonosti.
Gladni se hrane, goli oblae, bolesni posjeuju. Nitko ne trai
svoje ve se brine za tue. D a se ukloni tua bijeda, svakome je
dovoljna njegova mjera. Lako je nai radosna darivaoca gdje oblik djela
odreuje koliina imutka. Po Bojoj milosti koja sve ini u svima (1
K o r 12,6) u vjernika nastaje zajedniki plod i zajednika zasluga. D u h
moe biti jednak i kod ljudi u kojih je posjed razliit. Budui da se jedan
raduje dareljivosti drugoga, osjeajem se izjednauje s onim s kime se
nije mogao izjednaiti darom. U takvome narodu nema nita neureeno
i nita razliito gdje svi udovi itava tijela pristaju na istu snagu
pobonosti. Ne stidi se svoje siromatine tko se dii tuim obiljem.
Izvrsnost je dijela ures opega. Kada nas sve vodi Boji D u h , nije nae
samo to sami inimo ve i ono emu se radujemo kod tuega
djelovanja.

3. Predragi! Snazi nas, dakle, toga nesavladivoga jedinstva

takoer poziva i ovaj sveani post mjeseca rujna. D u e , osloboene
svjetovnih briga i zemaljskoga poslovanja, uzdignimo Bogu. T a je
nakana, dato, uvijek nuna, ali je ne m o e m o trajno posjedovati.
Stoga se radi ljudske slabosti ee od vinjega sputamo zemaljskome.
A l i se bar ovih dana koji su nam odreeni za najspasonosnije lijekove
ustegnimo od svjetovnih poslova i ukradimo neto vremena u korist
vjenih dobara.

5. Predragi! Prihvatimo tu vrstinu najsvetijega jedinstva.

Sveani post ponimo slonom odlukom dobre volje. O d nikoga se ne
trai nita teko ni naporno. Nita nam se ne nareuje to nadvisuje
nae sile bilo kod trapljenja postom i l i dareljive milostinje. Svi znaju
to mogu, a to ne mogu. Neka sami odmjere svoju mjeru. Neka sami
sebe oporezuju pravednom i razumnom procjenom da se rtva milosra
ne prinosi sa alou (2 K o r 9,7) niti se broji u tetu. Neka se
p o b o n o m e djelu dade to opravdava srce, pere savjest i koristi
primaocu i davatelju. Sretan je i veoma divan duh koji se nije bojao da
e mu ljubav prema dobrome djelu umanjiti blago. Takav duh ne gubi
pouzdanje da e mu se dati to e dijeliti. Primit e od onoga koji daje
da se dade.

Pie: Svi grijeimo u mnogome (Jak 3,2). O d raznih se neistoa

istimo dnevnim Bojim darom. Ipak se esto debele mrlje taloe na
neoprezne due. Treba ih pomnijom brigom oprati i otkloniti veim
trokom. Najpotpuniji se oprost grijeha postie kada je na djelu jedna

Ipak je velikodounost kojoj je ovdje rije obiljeje maloga broja

ljudi. Pripada pak punini ljubavi da nitko ne zanemari brigu za svoje.
Ne prosuujui savrenije, openito vas sokolimo onim propisom da
opsluite Boju zapovijed po mjeri svoje mogunosti. Dolikuje da

450

451

dobrostivost bude vesela (2 K o r 9,7). Ona tako rasporeuje svoju

irokogrudnost da se radi nje veseli prehrana siromaha, ali ne trpi niti
domaa dostatnost. Tko pak sijau daje sjeme, dat e i kruh za jelo.
O n e umnoiti vae sjeme i uveati koliinu plodova vae pravednosti
(2 K o r 9,10).
Postimo u srijedu i petak. U subotu zajedno proslavimo bdjenje
kod blaenoga Petra apostola. Po njegovim se zaslugama i molitvama
nadamo da e nam u svemu biti na pomoi milosre naega Boga.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji ivi i vlada u vijeke vjekova.
Amen.
89.
Rujan, g. 444.
1. Predragi! Nau propovijed pomae vama prisni obiaj. I
vremensko doba preporua tu sveeniku dunost. Tako se nee
priiniti tegotnim i oporim to trai sveenikova zapovijed i to
propisuje pobona volja. U z p o m o se milosti Boje to dvoje spaja u
jedno. U ovome sluaju slovo zapravo ne ubija ve oivljuje duh.
A l i gdje je Boji D u h , ondje je sloboda (2 K o r 3,6.17) koja zakon ne
vri iz straha nego iz ljubavi. Posluh razblauje nareenje. Ne slui se iz
krute nunosti gdje se zapovijeeno ljubi.
Predragi! Kada vas, dakle, potiemo na neto to kao ustanova
potjee iz Staroga zavjeta, ne podlaemo vas opsluivanju idovskoga
zakona niti vam n a m e e m o obiaj tjelesnoga naroda. Kransko je
uzdravanje odlinije nego idovski post. A k o nam je neto s njima
zajedniko u vremenu, ne slae se udoreem. idovi su imali svoje
bosonoge ophode. Rastuenim su licem pokazivali neplodne postove.
M i kod posta niim ne odstupamo od pravednih i nunih poslova.
Jednostavnim uskraenjem steemo slobodu kod jela. Odabiremo
mjeru pri sluenju hranom, ali ne osuujemo stvorenje.
2. Svakome je m e u vama slobodno vlastitim trapljenjem krotiti
svoje tijelo te sad umjerenije, sad obilnije uutkivati tjelesne poude to
se protive duhu. Ipak treba da u odreene dane svi zajedno slavimo
opi post. Pobonost je uinkovitija i svetija kada je u pobonim djelima
jedan duh i jedno osjeanje u itavoj Crkvi. Javno se mora stavljati pred
vlastito. Treba shvatiti da se glavna korist nalazi ondje gdje bdije
zajednika briga. Prema tome, neka svatko bude maran u svome
opsluivanju. Zazvavi p o m o boanske zatite neka svatko zgrabi
452

nebesko oruje protiv zasjeda duhovne zloe. Premda crkveni vojnik

moe biti hrabar u zasebnim bojevima, ipak e se sigurnije i odvanije
boriti ako se javno nalazi u postrojbi protiv dumanina. T u ne ratuje
jedino sa svojim silama ve pod zapovjednitvom nepobjedivoga Kralja
u zajednitvu s bratskim etama vodi sveopi rat. Vei se broj s
neprijateljem sukobljuje uz manju pogibao nego pojedinci. Rani se lako
ne otkriva koga uz suprotstavljeni tit vjere (Ef 6,16) brani ne samo
vlastita jakost nego i jakost drugih. Jedna je pobjeda gdje se vodi rat
koji je za sve zajedniki.
3. Na protivnik ne prestaje razliitom vrsti napasti vrebati na
nas. Jedna je od nakana njegovih lukavstava da otkupljene Kristovom
krvlju odvue od Bojih naredaba. Radi navedenoga valja se unaprijed
uvati da nas ne rane nikakve neprijateljske strijele koje nisu krute za
tjelesna osjetila, ali jako laskaju tijelu da tete dui. Oi vuku do
razliitih pohota da se na svjetovnoj ljepoti zapale poudne baklje ili
rode praznovjerne zablude. Zavodniki zvui mekoputnim udarcima
pogaaju sluh da ritam to mami uniti postojanost duha te navika
smrtonosnih blagosti zarobi neoprezna i nedovoljno trijezna srca.
Meutim, zatita boanske milosti i zapovijedi evaneoskoga
zapta te avlove zasjede ine bezuspjenima i zaludnima. O n i koji su
primili Duha Svetoga i koji Boji strah zainju iz Boje ljubavi, a ne
iz straha od kazne, neozlijeeno po vjeri gaze nogom stupice takvih
prijevara. Ljepotom se svih stvorenja slue na slavu i ast svoga
Stvoritelja. Nadasve ljube onoga po kojemu je sve nastalo (Iv 1,3).
4. Predragi! Neka ljubav svih vjernika tei za tim da se divi tome
Stvoritelju. Neka mudra uzdrljivost od njega za se ne trai raspadljive
nego vjene uitke i neka se nezaraena istoa zapali ljubavlju prema
Dobrome bez kojega nitko nije dobar. Kranske su nam vjebe zato
dane da otklonimo svaku nedoputenu poudu i tako se raarimo
prema svetim i duhovnim uicima. Uvijek treba nastojati oko kreposti.
Ipak su neki dani stoga posveeni trapnji zajednikoga opsluivanja da
dua koja je jo umijeana u zemaljske elje i sprijeena svjetovnim
brigama bar s vremena na vrijeme zaeli boansko. K a k o je dio
boanske njive, neka donese plodove dostojne nebeskih itnica. Gdje
postoji mar sijanja, nalazi se nada u etvu.
5. Predragi! Zbog vremenske smo okolnosti prethodno
dotaknuli. Oglasujemo vam post mjeseca rujna. Potiemo vas ne samo
na uzdravanje od jela ve i na pobona djela. Sto vjernikim
sustezanjem sebi uskratite, dajte za hranu siromasima i jelo bolesnima.
453

O p o m se dobrostivou brinite za sve u potrebi. Ipak se nadasve

sjeajte onih koji pripadaju lanovima Kristova tijela i s nama se
sjedinjuju jedinstvom katolike vjere. Vie dugujemo svojima radi
zajednitva milosti nego drugima zbog zajednitva naravi.
6. Predragi! Neka je u vama izobilna kranska dobrostivost.
K a k o elite da godinje doba to tee bude puno plodova, tako neka i
vaa srca budu plodna kada treba nahraniti siromahe. Bog je, dakako,
ije je sve mogao siromasima pruiti nuni imutak i udijeliti im takva
blaga da im uope nije potrebito vae darivanje. A l i bi njima i vama
nedostajala mnogobrojna tvar za vrline da Bog njih nije vjebao
neimatinom u svrhu krune strpljivosti ni vas obiljem pozivao na slavu
pomou milosra.
Boanska je providnost divno odredila da u Crkvi postoje sveti
siromasi i dobri bogatai. O n i samom razliitou m e u s o b n o jedni
drugima koriste. Jedni Bogu zahvaljuju primajui, drugi dajui. Zahva
ljuju dok stjeu zasluge za vjeno i neraspadljivo. Pie: Siromahova
strpljivost nee nikada propasti (Ps 9,19). T a k o e r pie: Bog ljubi
vesela darovatelja (2 K o r 9,7).
U srijedu i petak postimo. U subotu proslavimo bdjenje kod
blaenoga Petra apostola. Nadamo se da e nas njegove molitve
pomoi te e nas milosrdni Bog koga je umilostivila rtva posta usliati.
Po Isusu Kristu Gospodinu naem koji ivi i vlada u vijeke vjekova.
Amen.

D o k suzbija poudno tijelo trpi jer mu se ono opire. U toj se neslozi

lako ne postie potpuna pobjeda da ne sapinje to se mora raskinuti i ne
ranjava to se mora unititi.
M a koliko mudro i oprezno duh kao sudac stajao na elu vanjskim
osjetilima, ipak mu je posred samih briga i mjera da tijelom ravna i da
ga hrani napast uvijek bliza. A l i tko se tako odvoji od tjelesne udnje ili
od boli da ne pripada samoj dui to izvana laska ili mui? Radost je
nedjeljiva, tuga nerastaviva. U ovjeku srdba sve zapali, radost sve
razrijei i bolest sve rastui. Koji se otklon od grijeha moe ondje postii
gdje je strast zajednika ranatelju i podloniku? Gospodin s pravom
izjavljuje da je duh spreman, a tijelo slabo (Mt 26,41).
2. D a nas oaj ne dovede do potpune lijenosti, Gospodin veli da
boanskom moi postaje mogue to je ovjeku radi vlastite slabosti
nemogue (usp. M t 19,26). Uzak je i strm put to vodi u ivot (Mt
7,14). Nitko na nj ne bi stavio nogu niti pokrenuo stopu da Krist koji je
sebe uinio putom (Iv 14,6) nije rairio teke prilaze. Tako Tvorac
puta postaje mogunost za putnika. Isti uvodi u posao i dovodi do
spokoja. Prema tome, u Kristu nam je nada vjenoga ivota, ali nam je
u njemu takoer primjer strpljivosti. A k o zajedno trpimo, zajedno
emo i vladati (2 T i m 2,12). Apostol veli: Tko tvrdi da ostaje u
Kristu, mora i sam hodati kao to je on hodao (1 Iv 2,6). Inae se
sluimo slikom krive ispovijesti ako ne slijedimo uredbe onoga ijim se
imenom diimo. One nam ne bi bile tegobne i oslobodile bi nas svih
pogibli kada bismo samo ono ljubili to se nareuje da ljubimo.

90.
Rujan, g. 445.
1. Predragi! U devetome mjesecu oglaavamo vam sveti post
radi vjebe zajednike pobonosti. Srano vas potiemo oinskim
poticajima da vaim opsluivanjem postane kranskim to ranije bijae
idovsko. U svako je vrijeme prikladno i odgovara jednome i drugome
Zavjetu da se boansko milosre ite trapljenjem due i tijela. D a se
umilostivi B o g nita nije djelotvornije nego da ovjek sama sebe sudi i
nikada ne prestane moliti oprotenje jer zna da nije nikada bez grijeha.
Ljudska narav - premda to nije u nju stavio Stvoritelj ve je to
navukla od prekritelja i zakonom se raanja prenosi na potomke openito u sebi sadri zbilju da se iz raspadljiva tijela raa to moe i
duu pokvariti. Stoga nutarnji ovjek ( R i m 7,22) ako je ve prepo
roen u Kristu i osloboen ropskih veriga ima trajne sukobe s tijelom.
454

3. Postoje dvije ljubavi iz kojih dolaze sva htijenja. Tako su

razliite kakvoama kao to su im odvojeni zaetnici. Razumna dua
koja ne moe biti bez ljubavi ljubiteljica je Boga ili svijeta. U ljubavi
prema Bogu nita nije preveliko dok je u ljubavi prema svijetu sve
tetno. Radi toga neodvojivo treba prijanjati uz vjena dobra, a
vremenitima se sluiti kao u prolazu. M i smo na proputovanju. u r i m o
se vratiti u domovinu. Stoga sve to nam na svijetu sretno p o e za
rukom, neka nam bude putna poputbina, a ne mamac da ostanemo.
Radi toga blaeni Apostol kae u propovijedi: Vrijeme je kratko.
Preostaje da oenjeni budu kao da su bez ena; zaplakani kao da ne
plau; veseli kao da se ne raduju; kupci kao da ne posjeduju; oni koji se
slue ovim svijetom kao da se ne slue. Prolazi lik ovoga svijeta (1 K o r
7,29-31).
455

M e u t i m , lako se ne odvajamo od onoga to laska ljepotom,

obiljem i razliitou osim ako u ljepoti vidljivoga radije ljubimo
Stvoritelja nego stvorenje. Stvoritelj kae: Ljubit e Gospodina Boga
svoga iz svega svoga srca i iz sve svoje pameti i iz sve svoje snage (Pnz
6,5). Ne eli da se u niemu ne oslobodimo njegovih spona. Budui da
je uz tu zapovijed vezao ljubav prema blinjemu, nareuje nam
nasljedovanje svoje dobrote, tj. da ljubimo to on ljubi i inimo to on
ini.
Mi smo Boja njiva i Boja graevina (1 K o r 3,9). Koji sadi nije
nita niti je ita tko zalijeva nego Bog koji daje rast (1 K o r 3,7). U n a t o
tome, Bog u svemu trai nae pokorno sluenje. Hoe da budemo
djelitelji njegovih dobara te da vri Boju volju koji nosi Boju sliku.
Radi toga najsvetije molimo u Gospodnjoj molitvi: Doi kraljevstvo
tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji (Mt 6,10). to tim
rijeima drugo traimo nego da Bog sebi podloi koga jo nije podloio i
da na zemlji ljude uini slubenicima svoje volje kao i anele na
nebesima? D o k to molimo, ljubimo Boga, ali ljubimo i blinjega. U
nama nema razliite ljubavi nego je jedna kada elimo da sluga slua i
da Gospodin vlada.
4. Predragi! Osjeaj kojim se iskljuuje zemaljska ljubav
uvruje navika dobrih djela jer ispravni ini nuno vesele savjest.
Rado inimo to nas veseli kada je uinjeno. Stoga se prihvaa post,
umnaa dareljivost, uva pravednost, uestalo moli. Pojedineva elja
postaje svaija enja. Trud hrani strpljenje, blagost gasi srdbu,
doborohotnost gasi zavist, svete elje ubijaju neiste pohote, krtost se
odgoni dareljivou. Tereti bogatstva postaju sredstvo kreposti. A l i
avolske zasjede ne miruju niti posred navedenih stremljenja. Zato je s
pravom ustanovljena obnova nae snage u nekim vremenskim razma
cima.
D u h , pohlepan prema sadanjim dobrima, moe se diiti blagou
neba i plodnou njive te kod plodova skupljenih u pune itnice rei
svojoj dui: Ima mnogo dobara, gosti se (Lk 12,19). A l i tu e ga
zatei stanoviti prijekor boanskoga glasa. ut e kako mu kae:
Ludo! Ove e noi od tebe traiti tvoju duu. ije e biti to si
pripravio (Lk 12,20)? To mora biti najbriljivije mudraevo razmil
janje. U ovome su ivotu dani kratki i vremena nesigurna. Stoga
smrtniku smrt ne smije nikada biti nenadana. Neka nespreman kraj ne
zatekne onoga tko zna da je smrtan.
456

Postimo u srijedu i petak da koristi posveti tjelesa i dua. U subotu

proslavimo bdjenje kod blaenoga Petra apostola ije e molitve
pomoi da postignemo uinak svetih elja.
Po Kristu naemu Gospodinu koji s Ocem i s Duhom Svetim ivi i
vlada u vijeke vjekova. A m e n .

91.
Rujan, g. 453.
1. Predragi! Nema niega ime boanska providnost ne pomae
vjerniku pobonost. ak i poela svijeta slue onima koji radi svetosti
vjebaju duu i tijelo. Pomno nam utanaeno ponavljanje dana i mjeseci
otvara stanovite stranice zapovijedi. Tako i vremena na neki nain
kazuju to iziskuju svete uredbe. Godinji nam je obrtaj donio deveti
mjesec. T o , znam, duhovno potie na opsluivanje sveanoga posta.
Iskustveno ste nauili koliko ta priprava isti ljudsku vanjtinu i
nutrinu. Uzdravajui se od doputenoga, lake se odupiremo nedopu
tenome.
Predragi! Razlog uzdravanju nije samo tjelesno trapljenje niti
jedino smanjivanje u jelu. Vea se dobra te kreposti veu uz duinu
istou koja niti tjelesne p o u d e , ali takoer prezire ispraznosti
svjetovne mudrosti. Apostol je rekao: Gladajte da vas tko ne zaludi
mudrovanjem i praznom lukavtinom ljudskih predaja ( K o l 2,8).
2. Moramo se, dakle, suzdravati od jela, ali jo i vie od
zabluda. Tako pamet koja se ne preputa nijednoj tjelesnoj pohoti nee
biti zarobljenica nikakve lai. K a o u preanjim tako i u naim danima
ne nedostaju neprijatelji istine. O n i se usuuju unutar katolike Crkve
zametnuti graanske ratove. Stanovite neuke ljude navode da pristanu
na bezbona uenja. Tada se hvale kako se poveavaju s onima koje su
mogli odvojiti od Kristova tijela.
Skroz se protivi prorocima, odudara od evanelja, a protivno
je i apostolskom nauku kada se Isusu Kristu roenu od Djevice M a
rije i van vremena suvjenu vjenome Ocu propovijeda jedna jedina
narav. A k o je pri tome rije ljudskoj naravi, gdje je boanstvo to
spaava? A k o je u Kristu samo Boja narav, gdje je ljudska koja se
spaava?
457

Katolika vjera koja se odupire svim zabludama istodobno pobija i

ta bezbotva. Osuuje Nestorija koji boanstvo rastavlja od ovjeka.
Odbija i E u t i h a
koji u boanskome rasplinjuje ljudsko. Sin pravoga
Boga, pravi Bog, posjeduje jedinstvo i jednakost s Ocem i Duhom
Svetim. O n se udostojao biti pravi ovjek. Nije od tijela odvojen ni kod
zaea ni kod roenja od Djevice Majke. Ljudsko je sa sobom tako
sjedinio da je nepromjenjeno ostao Bogom. ovjeku je na taj nain
dodijelio boanstvo da ga proslavom nije unitio ve obogatio. Postao je
slugin lik, ali nije prestao biti Boji lik (Fil 2,6-7). U obojem je
jedan, a ne jedan s drugim. Rije je postala tijelo (Iv 1,14). Otada
nau vjeru ne remeti nikakva razliitost kod djelovanja. U udesnim
moima i grdnji muke vjerujemo da je Bog koji je ovjek i da je ovjek
koji je Bog.
19)

3. Predragi! Navedenu vjeroispovijed recite cijelim srcem.

Odbijte bezbone krivovjerne izmiljotine da vae postove i milostinje
ne oblati zaraza nikakve zablude. rtveni je prinos ist i milosrdno
darivanje sveto kada ljudi koji to obavljaju razumiju to rade. Gospodin
je kazao: A k o ne budete blagovali tijelo Sina ovjejega i ako ne
budete pili njegovu krv, u sebi neete imati ivot (Iv 6,53). Stoga se
tako morate prieivati na svetome stolu da nipoto i nimalo ne dvojite
u istinitost Kristova tijela i krvi. Ustima blagujemo to vjerom
vjerujemo. Uzalud odgovaraju A m e n koji osporavaju ono to primaju.
Prorok je rekao: Blaen koji razumije potrebna i siromaha (Ps
40,2). Onaj je pohvalni djelitelj odjee i jela siromasima tko zna da u
potrebnima oblai i hrani Krista. Sam Krist kae: to ste uinili
jednome od moje brae, meni ste uinili (Mt 25,40).
Krist je jedan. Pravi je Bog i pravi ovjek. U svojemu je bogat, u
naemu siromah. Primio je darove i razdijelio poklone (Ef 4,8).
Dionik je smrtnika, a oivljuje umrle da se u imenu Isusa Krista
pokloni svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika i da svaki jezik
prizna daje Gospodin Isus Krist u slavi Boga Oca (Fil 2,10-11) i da ivi
i vlada sa Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .
92.
Rujan, g. 454.
1. Predragi! Apostolski je nauk znao da je Gospodin Isus Krist
doao na ovaj svijet da zakon ispuni, a ne da ga dokine (Mt 5,17).
Odredbe je Staroga zavjeta tako razluio da je neke preuzeo kako su
19) Ta propovijed osvjetljuje Leonov napor da zavede mir meu palestinske redovnike pobunjene
protiv Kalcedonske kristologije. Usp. R. D O L L E , Sermons, IV, 120 bilj. 1.

458

bile donesene da budu od koristi evaneoskoj pouci. Tako su te

odredbe jo do nedavna bile idovski obiaj, ali su postale kransko
opsluivanje. Prestale su razliite rtve, razliita krtenja, subotnji
poinak i samo tjelesno obrezanje. U n a t o tome, i kod nas ostaju iz
starozavjetnih spisa brojni udoredni zakoni. Tako se ondje kae:
Ljubit e Gospodina Boga svoga svim svojim srcem (Pnz 6,5) i
ljubit e svoga blinjega kao samoga sebe (Lev 19,18). Iz pouke
Krista Gospodina znamo da itav Zakon i proroci zavise ta dva
nareenja (Mt 22,39). Snagom je zapovijedi te dvostruke ljubavi takva
sveza obaju Zavjeta da bez sjedinjenosti navedenih vrlina niti je Zakon
koga opravdao niti milost.
Dijelovi zakonskih propisa koji neto nareuju da bude, a neto
brane da ne bude, zadravaju vrstinu drevne vlasti. Ne smijemo misliti
da im se zato protivi evaneosko savrenstvo jer nastojanja oko
kreposti potiu na poveanje i jer lijekovi pokore otputaju osvetu za
zloine. Gospodin kae: A k o vaa pravednost ne bude obilnija od
pismoznanske i farizejske, neete ui u nebesko kraljevstvo (Mt 5,20).
A l i kako e pravednost obilovati ako milosre ne bude jo obilnije
(Jak 2,13)? Nita nije tako pravedno i dostojno kao to da stvorenje,
sazdano na Boju sliku i priliku (Post 1,26), nasljeduje svoga
Stvoritelja koji je obnovu i posveenje vjernika poloio u oprotenje
grijeha. Otklonjena strogost kazne i svretak svake patnje krivca vraa
u nevinost. A l i kraj je zlodjela zaetak kreposti.
2. Predragi! Iz propovijedi starozavjetnoga uenja preuzesmo
post devetoga mjeseca za oienje svojih dua i tjelesa. Ipak se time
nismo podloili zakonskim teretima ve prigrlili korist uzdrljivosti koja
slui Kristovu evanelju. Kranska pravednost moe i u tome biti
obilnija od pismoznanske i farizejske. A k o se odbaci tjelesno
razumijevanje, Zakon se ne dokida.
Nai postovi ne smiju biti onakvi kakvi su bili kod onih kojima je
govorio Izaija po kome je D u h Sveti rekao: Ne podnosim vae
m l a a k e , subote i veliki dan. Moja dua mrzi va post i svetkovine i vae
sveane dane (Iz 1,13-14). Gospodin je predao uenicima oblik posta
uz rijei: Kada postite ne budite alosni kao licemjeri. Nagruju svoje
lice da se ljudima pokau kao isposnici. Primili su, zaista velim, svoju
plau (Mt 6,16). Koju plau? Plau ljudske hvale. Iz udnje za njom
esto istiu privide pravednosti. Gdje nema nikakve brige savjesti,
ljubi se lani glas. Bezakonje koje sebe pobija skrivanjem, raduje se
lanom miljenju.
459

3. Ne kaljajmo bogosluni i sveti post nikakvim razmetanjem u

hvali i pokazivanju. Neka nitko od vjernika ne vee svoje dobro uz
ljudske sudove. Onome je tko ljubi Boga dosta sviati se onome koga
ljubi. Ne moe se oekivati nikakva vea naplata do same ljubavi.
Ljubav tako dolazi od Boga daje Bog sama ljubav. Poboan se i ist duh
eli na taj nain ispuniti Bogom da ne ezne u niemu uivati izvan
Boga. Najistinitije je to kae Gospodin: Gdje bude tvoje blago, ondje
e biti i tvoje srce (Mt 6,21). to je pak ljudsko blago? Stanoviti zbroj
njegovih plodova i skup njegovih truda. to tko posije, to e i poeti
(Gal 6,7). Kakvo je ije djelo, takva je i zarada. Gdje se stavi uivanje
uitka, ondje se vee briga srca.
Postoje brojne vrste bogatstava. Predmeti su veselja raznovrsni.
Svakome je blago osjeaj njegove udnje. A k o se odnosi na enju
prema zemaljskome, svoje dionike ne usreuje nego ini bijednima.
Ljudi koji imaju smisao za ono to je gore ( K o l 3,2), a ne za ono to je
na zemlji, ne predaju se propadljivome ve vjenome. Neraspadljiva
blaga dre pohranjena u onome kome kae prorok: U tvome je blagu
nae spasenje. O d Gospodina dolazi mudrost i stega i pobonost. To su
blaga pravednosti (Iz 33,6). Po njima, uz p o m o Boje milosti, i
zemaljska se dobra pretvaraju u nebeska ili tome slino. S njima se slue
kao pobonim sredstvom. Kada za uzdravanje siromaha daju to
mogu, sebi skupljaju neunitiva blaga. to su poklonili za milostinju ne
moe pretrpjeti nikakve gubitke. Dostojno ondje imaju srce gdje imaju
svoje blago. Najblaenije je kada se posluje s takvim blagom koje se
uvea, a ovjek se ne boji da ne propadne.
4. Predragi! Svima inite dobro, nadsve domaima po vjeri
(Gal 6,10). Ovaj je mjesec zbog sedmolikoga Duha od iskona otajstven.
Cak je i samim brojem svoga redoslijeda posven. Odredite ga za
plodove uzdravanja. Sveano postimo u srijedu i petak. U subotu
proslavimo bdjenje kod blaenoga Petra. Pritei e nam u p o m o
njegove molitve i zasluge da se svakome vjerniku udijeli toliko dobra
htjenja koliko i moi. Pomoi e onaj koji ivi i vlada s Ocem i Duhom
Svetim u vijeke vjekova.
93.
Rujan, g. 457.
1. Predragi! Sva pouka boanskih zapovijedi nadasve u
vjernikim srcima postie da prava ljubav svlada krivu ljubav i da
uivanje u pravednosti uniti grenu pohotu. Pismo kae: Ne idi za
460

svojim pohotama i odvrati se od svoje volje (Sir 18,30). U ljudskim

duama postoje mnoge dobre enje i pohvalna htijenja. to, dakle,
znai zapovijed da ne pristajemo na svoje osjeaje? Znai da nam se
brani pohota i da se odvraamo od volje kojoj je izvor u nama. To se
naziva zlim. Osvjedoeni smo da je to nae. D a se razlikuju enje koje
su od Boga, dobro je kazano ovjeku: Ne idi za svojim p o h o t a m a .
Tako zna da treba izbjegavati udnje koje spozna kao svoje. S pravom,
dakle, Gospodin u molitvi koju nam je ostavio ne htjede da Bogu
kaemo: neka bude naa volja ve budi volja tvoja (Mt 6,10). To
znai: ne volja koju pokree tijelo nego koju D u h Sveti nadahnjuje.
Oni koji su shvatili da su Adamovi sinovi ne poimlju teko gdje se
zaela elja kojoj se moramo uvijek odupirati. Budui da je praotac
ljudskoga roda sagrijeio, ne sumnjaju da je u mladici iskvareno to je
pokvareno u korijenu. Po milosti smo Gospodina naega Isusa Krista iz
staroga (Ef 4,22) stvorenja preli u novo stvorenje (2 K o r 5,17).
Nebeski nas je ovjek (1 K o r 15,49) oslobodio slike zemaljskoga
ovjeka. Ipak dok nosimo smrtno tijelo, nuno je da se borimo protiv
tjelesnih pouda (Gal 5,16). Dobro je da se dua, podloena Bogu,
boji da ne padne i da postoji to e pobijediti jer se vrlina usavrava u
slabosti (2 K o r 12,9). D o slave nas dovodi ono u emu nas vjeba
uzdrljivost.
2. Predragi! Moramo se svega kloniti to nam tetno laska te
Bojim zakonom nadjaati zakon grijeha koji je u naim udovima
(Rim 7,23). Mnogi mamci vrebaju posredstvom svih tjelesnih osjetila.
Usprkos tome, dua kojoj je vrhovno dobro i prava radost Bog ivi
posred istih i duhovnih uitaka u irini mudrosti i svjetlu istine. A k o
razumni ovjek sam samome sebi razmilja i istinskim motrenjem
rasuuje sve kakvoe svojih djela, hoe l i u prisnosti svoje savjesti nai
jednako uivanje kod poinjene opaine kao kod opsluene praved
nosti? D a l i e mu putena pohota priutiti toliko uitka koliko duhovno
eznue? Upravo nita ne postie od dobara kreposti i nita nije okusio
od draesti pobonosti tko se radije prlja u neistoi nego blista u
svetosti.
Razum ne doputa da se srcima to nisu posve zadovoljna jednako
svia zadovoljena srdba koliko neprihvaena osveta. Nepoteno
steeno od tuega ne prua toliko veselja koliko dobro razdijeljeno od
vlastitoga. Uvijek je sretnija tedljiva umjerenost nego rasipna rasko.
Vei je spokoj u poniznih nego oholih. Uzvienija je pamet koja izmeu
zabranjenoga i doputenoga dri sigurnijim nadati se nebeskome nego
461

ljubiti zemaljsko. A l i da bi vjerniki duh blistao u tome napredovanju i

dobio pravo svoga gospodarenja, treba segnuti za trapljenjem postom
da se tijelo pokori. ini se da se opa imenica post odnosi na svaku
uzdrljivost. A l i u strogome smislu oznaava smanjenje jela. Sada
koristi ne uzimati to je na poetku tetilo jer se prigrlilo protiv zabrane.
K a o to je ondje pohota prouzroila ranu, tako je ovdje uzdrljivost na
korist spasenju.
3. Predragi! Z a taj je lijek prikladno svako vrijeme, ali je ovo
najprikladnije. Odabrale su ga apostolske i zakonske uredbe da se u
ovome mjesecu kao i kroz druge godinje dane oistimo duhovnim
ienjem. Kada se zajedno u jednoj nakani sastanu tri nastojanja molitva, milostinja i post - milosrdni e nam Bog udijeliti odbijanje
pouda, uslienje molba i oprotenje grijeha.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji ivi i kraljuje s Ocem i
Duhom Svetim u vijeke vjekova. A m e n .

94.
Rujan, g. 458.
1. Predragi! Znam, dakako, da ste veinom tako odani onome
to se odnosi na kransko opsluivanje da vam nije potrebno poticanje
naih opomena. Uenost zna to je odavno odredila predaja i obiaj
potvrdio. To ni pobonost ne mimoilazi. Meutim, na sveeniku
slubu spada voditi opu brigu svim sinovima Crkve. Stoga istodobno
sokolimo na ono to koristi neukima i uenima koje jednako ljubimo.
Potiemo da post koji nareuje ovaj prispjeli mjesec slavimo ivom
vjerom trapei duu i tijelo.
Smanjivanje hrane, strogo govorei, na prvi pogled pogaa tijelo.
Ipak se tjelesnim osjetilima nita ne doputa niti nijee to se ne odnosi
na slugu kao i na gospodara. Svaki ovjek u sebi posjeduje dvostruki
zakon uzdravanja. Nijedan svoj in ne svodimo samo na tijelo, iako
mnoge pripisujemo jedino dui. Zato moramo razborito zapaziti kako
je nedolino i nepravedno da nii zanemari to vii zapovjedi. A l i da
razumni duh spasonosno trapi vanjtinu, i sam mora obavljati vlastite
postove. Dolikuje da se suprotstavljamo ne samo tjelesnim eljama
nego i duevnim pohotama. Pismo kae: Ne povodi se za svojim
pohotama i odvrati se od svoje volje (Sir 18,30).
462

T k o , dakle, posti od onoga to tijelo ite, neka posti i od onoga za

im kao zlim ezne nutarnja bit. Najgora je duina hrana htjeti to ne
dolikuje. tetno je uivanje srca kada se ono hrani sramotnom dobiti ili
ako se uzdie oholou odnosno veseli osvetom. Premda tjelesni
postovi slue tim osjeajima, ipak sve motri svoj izvor. Kakvoa se djela
ondje procjenjuje gdje se zatie iskon volje. Najbolji je i najvei post
volju odvratiti od zlih elja. Uzdravanje je od jela plodonosno kada
vanjski post izlazi iz nutarnje uzdrljivosti.
2. Predragi! Slavit emo pravi i duhovni post koji svojom
istoom posveuje tijelo i duu. Pretraimo tajne svoga srca i
pravednim ispitom ustanovimo to nas rastuuje, a to veseli. A k o se tu
zatekne kava ljubav prema tatoj slavi, koji korijen pohlepe ili neki
otrov zavisti, neka se dua uope ne hrani takvim jelima. Neka se
usmjeri na kreposne uitke i pred zemaljsku poudu stavi nebeske
gozbe.
Neka ovjek spozna dostojanstvo svoga roda i shvati da je nainjen
na sliku i slinost (Post 1,26) svoga Stvoritelja. Neka se do te mjere ne
boji bijede u koju je zaspao po onom najveem i zajednikom grijehu da
se ne bi uzdizao do milosra svoga Obnovitelja koji kae: Budite sveti
jer sam ja svet (Lev 19,2). To znai: mene odaberite i uzdrite se od
onoga to se meni ne dopada; inite to ljubim i ljubite to inim; ako se
tekim ukae to nareujem, utecite se Nareclbodavaocu da dobijete
odonud p o m o odakle potjee zapovijed; neu odbiti p o m o kada sam
dao volju; postite od protivnoga i uzdravajte se od suprotivna; neka
vam ja budem jelo i pie; nitko bez uspjeha ne ezne za onim to je
moje; tko ide k meni, trai me mojim udjelom.
3. Predragi! T i h su poticaja kojima vas Gospodin poziva na
nepromjenljiva dobra i vjene radosti pune sve stranice boanskih
pisaca. Nauk obaju Zavjeta od nas trai da prionemo uz istinito i
uzdravamo se od ispraznoga. O b e a n o se ne moe dostii ako se ne
izvri to je n a r e e n o . to je pak pravednije nego da ovjek vri volju
onoga iju sliku nosi i da se uzdravanjem suspree od zakona grijeha
(Rim 7,25)? Opsluivanje se uzdrljivosti propisuje etvorim vreme
nima da kroz tijek i obrtanje cijele godine to se vraa na isto
spomenemo kako nam je neprestano potrebito ienje. Uvijek se
moramo truditi, dok nas kovitla promjenljivost ovoga ivota, da
postovima i milostinjom unitimo grijeh koji poinjamo tjelesnom
slabou i neistom poudom.
463

4. Predragi! Nastojmo svojoj navici neto malo uskratiti to

moe koristiti siromanima. Neka se savjest dobrostivih raduje
plodovima dareljivosti. A k o prua veselje, primit e to e te
radovati. Ljubav je prema blinjemu ljubav prema Bogu koji je puninu
Zakona i proroka postavio u to jedinstvo obiju ljubavi (usp. M t 22,40).
Tako nitko nee dvojiti da Bogu prikazuje to je udijelio ovjeku. Kada
je Gospodin Spasitelj govorio tome kako treba siromahe hraniti i
pomagati kazao je: to ste uinili jednome od njih, meni ste uinili
(Mt 25,40).
Postimo u srijedu i petak. U subotu proslavimo bdjenje kod
blaenoga Petra apostola. Vjerujemo da e nas pomoi njegove zasluge
i molitve da se odanou svetoga posta svidimo milosrdnome Bogu.
Po Gospodinu naem Isusu Kristu koji s Ocem i D u h o m Svetim
ivi i vlada B o g u vijeke vjekova. A m e n .

PROPOVIJED BLAENSTVIMA
(Mt 5,3-11)
95.
1. Predragi! Gospodin na Isus Krist navijetao je evanelje
kraljevstvu i lijeio razne bolesti po cijeloj Galileji. Glas se
njegovoj moi irio itavom Sirijom (Mt 4,23-24). Silna su mnotva iz
sve Judeje pristupala nebeskome lijeniku. Ipak je vjera ljudskoga
neznanja spora povjerovati to ne vidi i ponadati se neemu to ne
pozna. Radi toga je trebalo tjelesnim dobroinstvima i vidljivim
udesima potaknuti ljude koji se snae u nebeskoj pouci. Tako nee
dvojiti u spasonosnost nauka onoga ija se snaga doivljava posve
dobrohotno.
D a bi, dakle, Gospodin vanjske lijekove prenio na unutarnje i
nakon tjelesnih ozdravljenja iscijelio due, odvojio se od nazonoga
mnotva i popeo u osamu oblinjega brda. Prizvao je apostole i s
breuljka tajnovitoga sjedala upuivao u uzvieniji nauk. Samom je
kakvoom mjesta i posla oznaio daje neko osobno udostojao Mojsija
svoga nagovora. Ondje se sve odigralo uz strahovitiju pravednost, a
ovdje uz svetiju blagost. Tako se ispunilo to je obeano po rijeima
proroka Jeremije: Doi e, evo, dani - veli Gospodin - i odredit u za
Izraelov dom [...] Poslije tih dana stavit u svoje zakone u njihovu
misao i upisati ih u njihovo srce, kae Gospodin (Jer 31,31-33).
Isti, dakle, govorae Mojsiju i apostolima. U uenika srca Rije je
brzom rukom zapisivala novozavjetne odredbe. Nikakva je nije kao
neko okruivala gustoa oblaka niti su puk od pristupa brdu prijeili

464

465

strani umovi i sjevanje munja. Naprotiv! Mirnoa se razgovora

rasprostirala do uiju onih koji su uokolo stajali. Tako je blagost milosti
uklanjala krutost Zakona. D u h je posinovljenja udaljivao ropski strah.
2. Kristove svete izreke pokazuju kakav je njegov nauk. Otuda
mogu upoznati stupnjeve najsretnijega uspinjanja svi koji ele doprijeti
do vjenoga blaenstva.
Isus je rekao: Blaeni siromasi duhom jer je njihovo nebesko
kraljevstvo. Istina kaza: Blaeni siromasi. Moda bi bilo nejasno
kojim je siromasima rije da Istina nije nita dodala s obzirom na vrstu
siromaha. inilo bi se da je za postignue nebeskoga kraljevstva
dovoljna samo ona neimatina koju mnogi podnose uz teku i krutu
nudu. A l i Isus je kazao: Blaeni siromasi po duhu. Time je pokazao
da se nebesko kraljevstvo daje onima koje vie preporua duhovna
poniznost nego posjedni nedostatak. Ipak se ne moe sumnjati da
krepost te poniznost lake postiu siromasi nego bogatai. Siromasima
je u siromatvu blagost prijateljica, a bogatima je prisna oholost. A l i se i
u mnogih bogatih n a e onaj duh radi kojega se svojim obiljem ne slue
u svrhu tate nadutosti. Stoga u najvee dobiti broje to udjele da se
otkloni bijeda tue muke. U d i o se u toj kreposti prua svakoj ljudskoj
vrsti i staleu. Ljudi mogu nakanom biti jednaki, a imovinom
nejednaki. Nije vano koliko se razlikuju zemaljskim blagom kada su
jednaki u duhovnim dobrima. Prema tome, blaeno je ono siromatvo
koje ne zarobljuje ljubav spram vremenitih zbilja i koje ne udi uveati
svjetovna blaga ve se ezne obogatiti nebeskim dobrima.
3. Primjer su nam toga velikodunoga siromatva poslije
Gospodina prvi pruili apostoli. Sve su svoje bez razlike ostavili. N a
rije su se nebeskoga Uitelja vatrenim obraenjem od ribara riba
(Lk 5,9) prometnuli u ribare ljudi (Mt 4,19). Nasljedovanjem su svoje
vjere mnoge uinili sebi slinima kada se kod onih prvoroenih u C r k v i
u svih nalo jedno srce i u vjernika jedna dua (Dj 4,32). Razdijelili
su sve svoje posjede i imutke. Obogatili su se vjenim dobrima po
najodanijem siromatvu. N a temelju apostolskoga propovijedanja
radovali su se to od ovoga svijeta nemaju nita, ali s Kristom sve
posjeduju (2 K o r 6,10).
Blaeni je apostol Petar uzlazio u H r a m kada je hromi zamolio
milostinju. Tada je Petar kazao:U mene nema ni zlata ni srebra. A l i
to imam, to ti dajem. U ime Isusa Krista Nazareanina ustani i hodaj
(Dj 3,6). Sto je uzvienije od te poniznosti? to je bagatije od toga
siromatva? Ne posjeduje novana sredstva, ali ima darove naravi.
466

Petar rijeju iscjeljuje ovjeka kojega je majka iz utrobe rodila bolesna.

Petar nije dao Cezarevu sliku u novcu, ali je u ovjeku obnovio
Kristovu sliku. Meutim, bogatstvima se toga blaga nije pomogao samo
onaj kojemu je vraen hod ve isto tako pet tisua mueva koji su tada
na Apostolov poticaj povjerovali radi uda istoga ozdravljanja. Onaj
siromah koji nije imao nita dati molitelju dao je veliko obilje boanske
milosti. Kao to je jednoga ovjeka postavio na noge, u srcu je ozdravio
tisue vjernika. U Kristu je one uinio arkima koje je zatekao hrome u
idovskoj nevjeri.
4. Gospodin je poslije govora toj najsretnijoj siromatini
nastavljajui dodao: Blago onima koji plau jar e se utjeiti. Taj
pla, predragi, kojemu se obeaje vjena utjeha nije zajedniki s
ljubavlju ovoga svijeta. Nikoga ne ine blaenim naricanja to se liju
plaem itavoga ljudskoga roda. Drugi je razlog svetim uzdisajima.
Svete suze imaju svoj uzrok. Vjerska tuga oplakuje tui ili vlastiti
grijeh. Ne tuguje nad tim to ini boanska pravednost ve plae nad
onim to poinja ljudsko bezakonje. Ovdje vie treba oplakivati onoga
tko ini zlo nego onoga koji ga podnosi jer nepravedna ovjeka njegova
zloa strovaljuje u kaznu dok pravednoga podnoenje vodi do slave.
5. Gospodin je zatim kazao: Blago krotkima jer e oni zemlju
posjedovati kao batinu. D a e posjedovati zemlju obeaje se blagima i
krotkima, poniznima i skromnima i spremnima podnijeti sve nepravde.
T u batinu ne smijemo smatrati ni neznatnom ni jeftinom kao da je
odvojena od nebeskoga boravita. Valja shvatiti da drugi ne ulazi u
nebesko kraljevstvo. Zemlja, dakle, obeana krotkima i koja e se u
posjed dati blagima tijelo je svetih. Ono e se radi zasluge poniznosti
promijeniti sretnim uskrsnuem. Obui e se u besmrtnost (1 K o r
15,53). Potom se niim vie nee protiviti duhu (Gal 5,17). U skladu
e savrenoga jedinstva boraviti s voljom due. Tada e vanjski
ovjek biti mirni i nepomueni posjed nutarnjega ovjeka (Rim
7,22). Duu napregnutu gledati Boga tada nee spreavati nikakve
tjelesne slabosti. Vie se nee s nunou govoriti: Tijelo to se
raspada pritie duu i zemaljsko obitavanje titi misao koja mnogo
razmilja (Mudr 9,15). Zemlja se nee vie opirati svome stanovniku
niti se usuditi neto neumjereno poduzeti protiv vlasti svoga upravi
telja. K r o t k i e zemlju posjedovati u trajnome miru. Nikada se nita
nee umanjiti od njihova prava kada ovo raspadljivo obue naraspadljivost i ovo smrtno odjene besmrtnost (1 K o r 15,53). Tako e se
opasnost preobraziti u nagradu. Bit e na ast to je bilo na teret.
467

6. Nakon toga Gospodin u produetku ree: Blaeni koji

gladuju i eaju pravednost jer e se oni nasititi. Ta glad ne ite nita
tjelesno niti ta e trai ita zemaljsko. Zapravo ezne nasititi se
dobrom pravednosti i udi ispuniti se samim Gospodinom poto zaroni
u tajnu svih otajstava.
Blago duhu koji hlepi za tim jelom i ea za tim piem. Jasno je da
za njim ne bi eznuo da nije od njegove draesti nita okusio. uo je
kako mu govori proroki D u h : Okusite i vidite jer Gospodin je sladak
(Ps 33,9). Stoga uzima stanoviti dio vinje slasti i raspaljuje se ljubavlju
najie udnje. Prezrevi sve vremenito svom enjom plamti da jede i
pije pravednost. Shvaa istinu prve zapovijedi koja kae: Ljubit e
svoga Gospodina Boga iz svega svoga srca i sve svoje pameti i sve svoje
snage (Pnz 6,5). Boga ljubiti nije zapravo nita drugo doli ljubiti
pravednost. Uostalom, kako se ondje Bojoj ljubavi nadodaje briga za
blinjega, tako se i ovdje elji za pravednou dodaje krepost milosra.
Krist kaza:
7. Blaeni milosrdni jer e se njima Bog smilovati. Spoznaj,
kranine, dostojanstvo svoje mudrosti. Razumij kojim umijeima i
kojom stegom i na koju se nagradu poziva. Milosre hoe da bude
milosrdan. Pravednost hoe da bude pravedan te da se Stvoritelj pojavi
u svome stvorenju i da u zrcalu ljudskoga srca zablista Boja slika
izraena crtama nasljedovanja. B u d i , djelatnikova vjero, sigurna. U z a
te e biti tvoje elje i bez kraja e uivati u onome to ljubi. Budui da
ti je po milostinji sve isto (Lk 11,41), prispjet e do blaenstva to
ga Gospodin u nastavku obea rekavi:

tatina i nutarnje oi oistimo od svake neistoe da se isti pogled hrani

silnim Bojim gledanjem. Mislimo kako ono to slijedi omoguuje da se
istaknuto zaslui.
9. Blaeni mirotvorci jer oni e se nazivati Bojim sinovima.
To blaenstvo, predragi, ne potjee od bilo kakvoga slaganja niti svake
sloge ve od slonosti kojoj kae Apostol: S Bogom budite u miru
( R i m 5,1). istoj slozi govori i prorok David: Velik je mir u onih koji
ljube tvoje Ime i za njih nema sablazni (Ps 118,165). Taj pak mir za se s
pravom ne svojataju ni najprisnije prijateljske sveze niti nerazdvojive
duhovne slinosti ako nisu u slozi s Bojom voljom. Izvan su
dostojanstva mira istosti nepotenih pohota, savezi u zlu i nagodbe kod
opaina. Ljubav se prema svijetu ne slae s ljubavlju prema Bogu. Ne
dolazi u drutvo Bojih sinova tko se ne odvoji od tjelesnoga roenja.
Oni pak koji s Bogom u dui nastoje sauvati jedinstvo duha u
svezi mira (Ef 4,3) nikada se ne udaljuju od vjenoga zakona. U
vjernoj molitvi govore: Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji
(Mt 6,10). To su mirotvorci, pravo jednoduni i sveto sloni. Bit e
nazvani vjenim imenom kao Boji sinovi, Kristovi subatinici ( R i m
8,17). Ljubav prema Bogu i ljubav prema blinjemu zasluit e da vie
ne osjeaju nikakve protivtine i da se ne boje nikakvih sablazni.
Dovrit e se boj svih napasti. Poivat e u najspokojnijem Bojemu
miru.
Po Gospodinu naem koji s Ocem i Duhom Svetim ivi i kraljuje u
vijeke vjekova. A m e n .

8. Blaeni ista srca jer e oni gledati Boga. Veliko je,

predragi, blaenstvo kome se priprema tolika nagrada. to je
posjedovanje ista srca nego nastojanje oko ranije spomenutih vrlina?
Koji um moe shvatiti i koji jezik razjasniti koliko je blaenstvo gledati
Boga? To e pak uslijediti kada se preobrazi ljudska narav. Tada se vie
nee boanstvo koje nijedan ovjek nije mogao vidjeti kakvo je motriti
kroz ogledalo niti u zagonetci ve licem u lice (1 K o r 13,12).
Neizrecivo e veselje vjenoga motrenja postii to oko nije vidjelo ni
uho ulo niti je ulo u ljudsko srce (1 K o r 2,9).
S pravom se to blaenstvo obeaje istoi srca. Bljesak pravoga
Svjetla ne bi mogao gledati neisti pogled. to bude uitak istim
duama, neistima e biti kazna. Stoga izbjegavajmo tame zemaljskih
468

469

PROPOVIJED
EUTIHOVU KRIVOVJERJU
96.
25. X I I . 457.
1. Predragi! Oznaka je razboritih lijenika lijekovima preduhit
riti patnje ljudske slabosti i pokazati kako se uklanjamo od tetnoga po
zdravlje. Jednako spada na pastirsku slubu paziti da krivo vjernika
zloba ne naudi Gospodnjemu stadu i pokazati kako se treba uvati
vujega i lopovskoga nepotenja. Krivovjerno se bezbotvo nije nikada
moglo tako sakriti da ga nai sveti Oci ne bi uvijek opazili i s pravom
osudili. Naoj skrbi koju dugujemo vaoj ljubavi nije moglo ostati
n e o p a e n o da su neki Egipani - uglavnome trgovci - doli u R i m i
branili ono to su u Aleksandriji krivovjernici opako dopustili. Tvrdili
su da je u Kristu jedino boanska narav i da Krist uope nije imao
istinito ljudsko tijelo uzeto od Blaene Djevice Marije. To bezbotvo
govori nepravome ovjeku i Bogu koji moe trpjeti. Ne m o e m o
dvojiti kojim se duhom i kojom nakanom usuuju spomenuto uiti.
Budui da su se sami udaljili od evaneoske istine i slijedili avolske
lai, ele i druge uiniti sudruzima svoje propasti.
20)

Oinskom i bratskom vas brigom potiemo da ne primite u nikakav

osjeaj pristanka neprijatelje katolije vjere, dumane Crkve i nijekatelje Gospodnjega utjelovljenja jer se protive Vjerovanju koje su
20) Neto poslije 28. III. 457. kada je pogubljen aleksandrijski biskup Proterije neki su trgovci doli iz
Aleksandrije u Rim i tu stali iriti Eutihov nauk. Papa je morao vjernike upozoriti na opasnost.
Usp. J. L E C L E R C Q - R . D O L L E , Sermons, I, 20.

471

sastavili sveti apostoli. Apostol je rekao: Krivovjerna ovjeka nakon

prve i druge opomene izbjegavaj jer zna da je pokvaren tko je takav.
Sagrijeio je i osudio se vlastitim sudom (Tit 3,10-11).
2. Pogiba od vlastitite tvrdokornosti i radi vlastite se ludosti
udaljuje od Krista tko slijedi bezbotvo za koje zna da je prije njega
mnoge upropastilo. Takav u sebi smatra pravovjernim i katolikim to
je sud svetih Otaca osudio kao nevjeru kod Fotina i bezumlje kod
Manija i nerazumnost kod Apolinara. K a o na novu i jo neosuenu
netonost na propast svojih dua pristaju koji nijeu otajstvo Gospodn
jega utjelovljenja. K a o da nas svekoliko evaneosko tivo ui drugo doli
to kako je tim jednim otajstvom boanskoga milosra spaen ljudski rod
u onima koji vjeruju! Jedinoroeni se Boji Sin, svime jednak Ocu,
ostajui to je bio, uzimanjem nae biti udostojao biti to nije bio. Pravi
je ovjek i pravi Bog. Bez ljage je ikakva grijeha. Sa sobom je istinitim
tijelom i duom sjedinio nau cjelovitu i potpunu narav. Zaet je
snagom Duha Svetoga u krilu balene Djevice-Majke. Nije prezreo
roenje porodom niti djetinje poetke.

oskvrnulo nikakvo krivovjerje. Neka vas ne uzmognu oneistiti zaraze

eutihijevskoga bezbotva. Uzdamo se da e Boja zatita uvati vaa
srca i vjeru. Dosada ste mu bili vjerno posluni. A k o ustrajete u
opsluivanju katolike vjere sviat ete mu se zauvijek.
Po Kristu Gospodinu naemu. A m e n .

Rije Boga Oca mou boanstva i slabou tijela naznauje da se u

njoj nalazi ljudska bit. O d tijela posjeduje tjelesne ine, a od boanstva
duhovne moi. Ovo je ljudsko: gladni ti i edniti, spavati, bojati se,
plakati, tugovati, biti raspet, umrijeti i biti ukopan. Boansko je: ii po
moru, vodu pretvoriti u vino, uskrisiti mrtve, vlastitom smru svijet
potresti i s uskrslim tijelom uzici povrh svih nebeskih visina. Koji to
vjeruju, ne mogu sumnjati to moraju pripisati ljudskome, a to
boanstvu. U obojemu je Krist jedan koji nije napustio mo svoga
boanstva, ali je roenjem primio istinu potpunoga ovjeka.
3. Predragi! Ljude kojima govorimo izbjegavajte kao
smrtonosni otrov (Jak 3,8), prokunite ih (usp. G a l 1,8-9), udaljite.
Kada ih prekorite pa se ne budu htjeli popraviti, uzdrite se od
razgovora s njima. Pie: Njihov govor pue kao rak (2 T i m 2,17).
Nikakvo zajednitvo ne treba pruati onima koje pravedni sud odbaci
od Crkve. Zajednitvo nisu izgubili zbog nae mrnje nego radi svojih
zlodjela.
Vas pak B o g ljubi i potvruje apostolsko svjedoanstvo. Vama
kae blaeni Pavao uitelj naroda: Vaa se vjera razglasuje po cijelome
svijetu ( R i m 1,8). U sebi uvajte to je vama mislio toliki
propovjednik. Nije vas kroz toliko stoljea radi pouke Duha Svetoga
472

473

PROPOVIJED V J E R O V A N J U
97.
21)

Nama najdrai! Primit ete krsna otajstva i roditi se za novo

stvorenje (2 K o r 5,17) Duha Svetoga. Opravdat e vas vjera (Rim
5,1) u koju ete povjerovati. Svim je srcem prigrlite. Svoj duh
promijenite pravim prijateljstvom (Jak 3,13). Pristupite Bogu koji
posveuje (Ef 3,9) nae umove. Prihvatite otajstvo evaneoskoga
Vjerovanja. Gospodin gaje nadahnuo, a apostoli uspostavili. Sastoji se
od malo rijei, ali velikih tajna.
D u h Sveti je to objavio crkvenim uiteljima. Spasonosnu je
vjeroispovijed oblikovao takvim izraajem i tolikom saetou da to to
morate vjerovati i stalno drati pred oima ne smije umai shvaanju
niti zamoriti pamenje. Napregnite pamet i nauite Vjerovanje.
Predajemo vam ga kako ga primismo. Zabiljeite ga na stranice svoga
srca, a ne na kakvu tvar koja se moe raspasti. Ispovijest vjere koju
primate poinje ovim p o e t k o m [...].
Nama najmiliji! To je saetak nae vjere. To su rijei Vjerovanja.
Nisu nastale ljudskim izricanjem mudrosti ve su boanski utanaene
pravom razboritou. Nema nikoga tko nije sposoban ili prikladan da te
rijei shvati i da ih izvri. T u se izraava jedna i jednaka vlast Boga Oca i
Sina. T u se pokazuje da se Boji Jedinoroenac po tijelu rodio od
Marije Djevice i Duha Svetoga. T u se istome propovijeda njegovo
21) Propovijed se uzima za Leonov tekst. Usp. R. D O L L E , Sermons, III, 9 bilj. 1; Sermons, IV, 294
bilj. 1.

475

raspee, ukop i uskrsnue treega dana. T u se istome priznaje

njegovo uzaae na nebo i proslava zdesna Oeva velianstva. Doi e,
kae se, suditi ive i mrtve. T u se D u h Sveti neodvojivo prihvaa u
istome boanstvu kao Otac i Sin. T u se, napokon, navodi poziv Crkve,
oprotenje grijeha i uskrsnue tijela.
Predragi! O d staroga se ovjeka preobrazujete ( R i m 12,2) u
novoga. Poeste od tjelesnih biti duhovni i od zemaljskih nebeski (usp.
1 K o r 15,47-49). Sigurnom i postojanom vjerom vjerujte da e se u
nama svima dovriti uskrsnue koje se zbilo u Kristu. U cijelome e se
tijelu obistiniti to je prethodilo u Glavi. I samo krsno otajstvo koje ete
primiti izraava oblik te nade. T u se, u neku ruku, slavi stanovita smrt i
stanovito uskrsnue. Stari se ovjek odlae, a novi uzima. U vodu silazi
grenik, ali opravdani izlazi. Odbacuje se onaj koji je odvukao u smrt i
prihvaa onaj koji je vratio u ivot. Po njegovoj vam se milosti daje da
postanete Boji sinovi koji nisu roeni voljom tijela (Iv 1,13) ve su
roeni snagom Duha Svetoga.
T u najkrau puninu tako trebate staviti u svoja srca da se u svako
doba moete posluiti pomou te ispovijedi. Mo je takvih oruja uvijek
nepobjediva. O d kroristi je dobrome Kristovu vojnitvu protiv svih
neprijateljskih zasjeda. Neka vas avao koji ne prestaje ovjeka
napadati trajno nae zatiene tim Vjerovanjem. Poto svladate
protivnika kojega se odriete, Gospodnju ete milost sauvati netak
nutu i bezgrenu do kraja jer e vas titi onaj koga ispovijedate. Slavu
ete uskrsnua imati u onome u kome primate oprotenje grijeha.
Predragi! Upravo izreeno Vjerovanje katolike vjere sada
poznajete. Sada idite i nauite ga ne mijenjajui nijednu rije. Boje je
milosre m o n o . Ono e vas, dok se urite, dovesti do krsne vjere. Nas
e koji vam predajemo otajstva zajedno s vama dovesti u nebesko
kraljevstvo.
Po istome Gospodinu naem Isusu Kristu koji ivi i kraljuje u
vijeke vjekova. A m e n .

476

RESUME
L ' oeuvre dont nous resumons ici rapidement le contenu se divise,
comme de coutume, en deux parties bien differentes: introduction et
la traduction. L ' auteur y a rendu en langue croate tous les sermons de
saint Leon le Grand. L e texte repris est celui du Corpus christianorum.
L e traducteur a insere dans sa traduction aussi le sermon 98 de edition
des Sources chretiennes. II a fait parce que ce texte se trouve
egalement dans cette edition renommee. Mais i l n' est pas personnellement tout a fait convaincu que le sermon en question appartient
vraiment a saint Leon. D ' ailleurs, le Corpus christianorum ne le
connait pas.
L ' introduction du livre est assez longue. Elle se compose des
quatorze chapitres. Les deux premiers sont dedies a la vie et aux ecrits
de saint Leon. L e troisieme chapitre est un expose copieux de la
pneumatologie. L ' auteur y a etudie successivement ce que suit: les sens
principaux du mot grec signifiant esprit; atitude des philosophies grecs
vis-a-vis de esprit; enseignement de Ancient et du Nouveau
Testament sur Esprit-Saint (les textes explores sont: G n 1,2;1,26;2,7;
Ps 33,6; Jl 3,1-5; E z 36,26-27; Es 32,15; Z a 12,10; A m 4,13; M t 3,16;
4,1-11; 28,19; L c 24,49; Jn 14,16; 15,26; A c 1,4-5; 1,8; 2,1-13; 4,31;
8,14-18; 10,44-48; 11,15; 19,7; G a 4,6; 1 C o 6,11; 12,3; 2 C o 1,22;
13,13; Tt 3,5; E p 1,13; 4,30; 1 Jn 1,20; A p 2,7). Toutefois, en passant de
Ancient Testament au Nouveau auteur a entre les deux Testament
jete un coup d' oeil fugitif sur la pneumatologie chez Philon d'
Alexandrie et Josephe Flavius. Dans le meme chapitre on lit un apercu
elargi de pneumatologie dans epoque patristique. L ' auteur nous y met
477

devant les yeux les ecrivains suivants: Polycarpe de Smyrne ( i l s' agit en
verite de la priere de Polycarpe avant de mourir et consignee dans le
Martyrium Polycarpi), Athenagore d' Athenes, Irenee, Tertullien,
Origene, Novatien, Hilaire, Gregoire de Nazianze, Gregoire de Nysse,
Ambroise, Didyme et Augustin. Pour finir auteur donne une
explication plutot succinte de la pneumatologie du concile de
Constantinople de an 381.
L e quatrieme chapitre est vraiment court. C est en quelque sorte
un preambule pour le chapitre qui fait suite. L ' auteur a d' abord
esquisse opinion que se faisait saint Leon sur la condition du Fils de
D i e u dans la vie trinitaire pour parler ensuite des diverses solutions
christologiques anciennes. II s'agit notamment de la christologie
arienne, de rapollinarisme, du nestorianisme, de la christologie de
saint Cyrille d' Alexandrie, du concile d' Ephese de 431, du concile de
Chalcedoine et de la christologie de saint L e o n lui-meme.

resurrection et le jour joyeux. II y est aussi question du dimanche

comme du jour de eucharistie et du repos. L 'auteur s' est egalement
interesse du rapport entre le sabbat juif et le dimanche chretien. Dans
le treizieme chapitre sont groupees des differentes notices plus ou
moins developpees qui aident a mieux comprendre le texte traduit. L e
dernier chapitre de introduction - le quatorzieme - regroupe par
matiere les homelies de saint Leon. Tout a la fin nous signalons le titre
exact du livre condense. C est: Leon le Grand, Sermons.

Dans son sixieme chapitre auteur se consacre a la soteriologie

patristique en general et a la pansee soteriologique chez saint Leon en
particulier. II y fait une etude speciale sur la theorie communement
appelee droit du demon car saint Leon s' y refere bien souvent et
peut-etre trop souvent pour notre gout d' aujourd' hui. L e chapitre
sivant a pour sujet la mariologie leonienne. L ' apotre Pierre et sa place
tres grande dans les Sermons sont decrits dans le huitieme chapitre.
Saint Leon est plein d' eloge et d' admiration pour saint Pierre. II croit
sincerement et profondement a son intercession fructuese aupres de
D i e u . Pour saint Leon saint Pierre est un exemple a imiter.
Dans la suite de introduction nous avons devant nous quelques
indications sur la signification des mots mystere et sacrement tres
volontiers utilises par saint Leon. Par la meme occasion auteur parle
de huile et du baume employes dans certains rites Chretiens. Dans le
meme chapitre qui est le neuvieme auteur dit quelques mots sur la
penitence et le sacrement de ordre chez saint L e o n . L e chapitre
suivant traite du sacerdoce commun des fideles et des bonnes oeuvres
qui sont le jeune, aumone et la collecte. Pour ce qui regarde la liturgie
et surtout le quareme et les quatre-temps a epoque de saint Leon on
peut consulter tres utilement le onzieme chapitre de introduction.
L e chapitre douzieme traite du dimanche dans le christianisme
primitif. L ' auteur explique dans cette section de son travail ce que
signifient les appellations suivantes du dimanche: le premier jour, le
jour du Seigneur, le jour du soleil, le huitieme jour, le jour de la
478

479

VANIJE

KRATICE

A P h = L ' annee philologique

A u g = Augustinianum
B K V = Bibliothek der Kirchenvater
BS = Bogoslovska smotra
B T h = Bulletin de theologie ancienne et medievale
D A C L = Dictionnaire d' archeologie chretienne et liturgie
D B S = Dictionnare de la Bible. Supplement
D P A C = Dizionario patristico e di antichita cristiane
D S = Dictionnaire de spiritualite
D T C = Dictionnaire de theologie catholique
E C = Enciclopedia cattolica
E R E = Encyclopedia of Religion and Ethics
E T h L = Ephemerides theologicae Lovanienses
F Z P h T h = Freiburger Zeitschrift fur Philosophie und Theologi
H D G = Handbuch der Dogmengeschichte
JThS = The Journal of theological Studies
L T h K = Lexikon fur Theologie und Kirche
M D = Maison - D i e u
N C E = New Catholic Encyclopedia
N R T = Nouvelle revue theologique
R A C = Reallexicon fur Antike und Christentum
R G G = D i e Religion in Geschichte und Gegenwart
R H E = Revue d' histoire ecclesiastique
R S P h T h = Revue des sciences philosophiques et theologiques

R S R = Recherches de science religieuse

R T h o m = Revue thomiste
SC = Sources chretiennes
SP = Studia patristica
T h W = Theologisches Worterbuch zum Neuen Testament
T R E = Theologische Realenzyklopadie
T T Z = Trierer theologische Zeitschrift
T U - S P = Texte und Untersuchungen - Studia patristica
ZnVV
Zeitschrift fur die neutestamentliche Wissenschaft

BIBLIOGRAFIJA
. A L T A N E R - A . S T U I B E R , Patrologie, Herder, 1966.
. A M A N N , Sixte III, D T C , 14 (1941), 2198.
R \ A R B E S M A N N , Fasttage, R A C , 7 (1969), 500-524.
A . A R E N S , Pfingsten, L T h K , 8 (1963), 421-422.
H . A R E N S , Die christologische Sprache Leos des Grossen. Analyse des
Tomos an den Patriarchen Flavian, Herder, 1982.
J. P. A U D E T , La Didache. Instructions des Apotres, Paris, 1958.
H . B A L Z W . S C H R A G E , Die Katolischen Briefe, Gottingen, 1973
G . B A R D Y , Manicheisme, D T C , 8 (1927), 1841-1895.
G . B A R D Y , Origene, D T C , 11 (1932), 1489-1565.
G . B A R D Y , Pierre Chrysoloque, D T C , 12 (1935), 1916-1918.
G . B A R D Y , Tertullien, D T C , 15 (1946), 130-171.
G . B A R D Y , Trinite, D T C , 15 (1950), 1545-1702.
G . B A R D Y , Dons du Saint-Esprit, D S , 3 (1968), 1579-1587.
G . B A R D Y , Divinisation, 3 (1968), 1397-1398.
G . B A R E I L L E , Confimation, D T C , 3 (1938), 975-1058.
G . B A R E I L L E , Dioscore, D T C , 4 (1939), 1369-1375.
G . B A R E I L L E , Eusebe Dorylee, D T C , 5 (1939), 1532-1537.
C. B A R T N I K , U interpretation theologique de la crise de empire
romain par Leon le Grand, R H E , 63 (1968), 745-784.
P. B A T I F F O L , Loon , D T C , 9 (1926), 218-301.
O. B A U E R N F E I N D , , T h W , 3 (1957), 629-630.
P. M . B E A U D E , Sacerdoce, D B S , 10 (1985), 1335-1338.
482

483

A . B E N V I N , Nedjelja kao dan euharistije kroz povijest do danas, B S ,

40 (1970), 14-27.
P. B E R N A R D , Chreme, D T C , 2 (1923), 2395-2414.
D . B E R T E T T O , De cultu imitationis . M. Viriginis apud patres
latinos, u De primordiis cultus mariani, 3, R o m a , 1970, 99-117.
G . B E T Z , Eucharistie in der Schrift und Patristik, H D G , 4, 4a, Herder,
1979.
J. B L I N Z L E R , '. Zur Exegese im 1 Petr 2,5 u. 9, u Fest. M .
von Faulhaber, 1949, 46-65.
J. B O I S , Chalcedoine, D T C , 2 (1923), 2190-2208.
B O R N K A M M , ,
T h W , 4 (1942), 809-834.
. B O T T E , P. Brezzi. Homo, B T h , 5 (1946-1949), 286.
B . B O T T E , J. De Ghellink, Pagina, B T h , 5 (1946-1949), 385.B.
B O T T E , P. Dabin, Le sacerdoce, B T h , 6 (1950-1953), 201-202.
B . B O T T E , F. L. Cross. Pre-Leonine, B T h , 6 (1950-1953), 405.
B . B O T T E , H. Frank. Beobachtungen, B T h , 6 (1950-1953), 405.
B . B O T T E , . M. Haring. The Charakter, B T h , 6 (1950-1953), 493.
B . B O T T E , C. Harrison. The Formular, B T h , 6 (1950-1953), 606.
B . B O T T E , . M. Duval. Sacramentum, B T h , 8 (1958-61), 591-592.
B . B O T T E , W. Diezinger. Effectus, B T h , 10 (1966-69), 271.
L . B O U Y E R , La spiritualite du Nouveau Testament et des Peres,
Aubier, 1966.
F. F . B R U C E , Commentary on the Book of the Acts, Michigen, 1976.
J. B R I E N D , Sabbat, D B S , 10 (1985), 1132-1170.
N . B R O X , Der erste Petrusbrief, Benzinger Verlag, 1979.
R. C A B I E , Pentecote, D S , 12 (1984), 1029-1036.
F. C A B R O L , Huile, D A C L , 6 (1925), 2777-2791.
J. C A D E T , Repos dominical et loisir humain, L a Maison-Dieu, 83
(1965), 71-97.
C. C A L L E W A E R T , La synaxe eucharistique a Jerusalem, berceau du
dimanche, T h L , 15 (1938), 34-73.
C. C A L L E W A E R T , S. Leon, le Communicantes
et le Nobis quoque
peccatoribus, u Sacris erudiri, 1 (1948), 123-161.
C. C A L L E W A E R T , Saint Leon le Grand et les textes du Leonien, u
Sacris erudiri, 1 (1948), 35-122.
Th C A M E L O T , Theologie grecque et theologie latine a Chalcedoine, u
Revue des sciences philos. et theol. 35 (1951), 401-412.
P. T h . C A M E L O T , Ignace d Antioche. Lettres, S C , 10, Paris, 1951.
P. T h . C A M E L O T , Eutyches, L T h K , 3 (1959), 1213-1214.
Th. C A M E L O T , Ephese et Chalcedoine, H C O e c , 2, Paris, 1962.
B . C A P E L L E , D. Mozeris. Doctrina, B T h , 5 (1946-1949), 443.
}

484

B . C A P E L L E , P. Brezzi S. Leone Magno, B T h , 6 (1950-1953), 404.

B . C A P E L L E , Jalland. The Life, u B T h , 5 (1946-1949), 95-96.
I. C A R T O N , A propos des oraisons de car erne, u Vigiliae christianae, 8
(1954), 104-114.
E . C A T T A N E O , Domenica, E C , 4 (1950), 1817-1819.
E . C A T T A N E O , // culto cristiano in Occidente, Roma, 1978.
L . C E R F A U X , Recueil, II, Gembloux, 1954.
C. C H A D W I C K , Cassianus, T R E , 7 (1981), 650-657.
R . H . C H A R L E S , The Revelation of St. John, I, Edinburgh, 1920.
N . C H A R L I E R , Dioscore, D H G E , 14 (1960), 508-514.
A . C H A V A S S E , Le car erne romain et les scrutins prebaptismaux avant
le IX siecle, u Recherches de science religieuse, 35 (1948), 325-381.
A . C H A V A S S E , La structure du carerne et les lectures des messes
quadragesimales dans la liturgie romaine, u La Maison-Dieu, 31 (1952),
76-119.
A . C H A V A S S E , Les feries de Car erne celbrees au temps de saint Leon
le Grand, u Miscellanea liturgica in onore G. Lercaro, I, Desclee, 1966,
551-557.
A . C H A V A S S E , Identification et date de la collecte prescrite par les
sermons VI a X du pape Leon le Grand, u Epektasis, Melanges J.
Danielou, Beauchesne, 1972, 51-53.
A . C H A V A S S E , Dans sa predication, saint Leon le Grand a-t-il utilise
des sources liturgiques?, u Melanges Liturgiques, B. Botte, Louvain,
1972, 71-74.
A . C H A V S S E , Sancti Leonis Magni Romani pontificis Tractatus
septem et nonaginta, Brepols, Turnholti, 1973, C C , 138-138A.
A . C H A V A S S E , L e sacramentaire, dit Leonien, conserve par le
Veronensis LXXXV
(80), u Sacris erudiri, 27 (1984), 151-190.
J. C H A T I L L O N , Devotio, D S , 3 (1957), 702-716.
C. C O E B E R G H , Saint Leon le Grand auteur de la grande formule Ad
virgines sacras du Sacramentaire Leonien, u Sacris erudiri, 6 (1954),
282-326.
C. C O E B E R G H , Novum saeculum dans une formule liturgique romain
du V siecle, u T U , 128, SP, 15 (1984), 521-526.
Y . C O N G A R , Structure su sacerdoce chretien, u La Maison-Dieu, 27
(1951), 51-85.
Y . C O N G A R , Die Lehre von der Kirche, H D G , 3, 3c, Herder, 1971.
Y . C O N G A R , Historica de Ecclesia, R S P h T h , 64 (1980), 265-272.
Y . C O N G A R , Stephen Otto Horn, R S P h T h , 68 (1984), 314-315.
J. C O P P E N S , Confirmation, D B S , 2 (1934), 120-153.
6

485

J. C O P P E N S , Le sacerdoce royal desfideles: un commentaire

delPetr.,
II, 4-10, u Melanges A. M. Charue, Gembloux, 1969, 61-75.
E . C O T H E N E T , Onction, D B S , 6 (1960), 701-732.
E . C O T H E N E T , Onction, D S , 11 (1982), 788-801.
H . C R O U Z E L , Heilger Geist, R A C , 9 (1976), 529-545.
H . C R O U Z E L , Origene, D S , 11 (1982), 933-961.
J. D A N I E L O U , Les Quatre-Temps de septembre et la fete des
Tabernacles, u La Maison-Dieu, 46 (1956), 114-136.
J. A . D e A L D A M A , El problema te gico de la virginidad en el par to,
Fest. C. Bali, 497-514, Roma, 1971.
P. D e A M B R O G G I , Colletta, E C , 3 (1949), 1966.
G . M . D e D U R A N D , Autor de Chalcedoine, R S P h T h , 65 (1981), 451454.
G . M . D e D U R A N D , Leon le Grand, R S P h T h , 69 (1985), 604-606.
J. D e G H E L L I N K , Pagina et Sacra Pagina. Histire d'un mot et
transformation de Tobjetprimitivement designe, u Melanges A. Pelzer,
Louvain, 1947, 23-59.
A . D e H A L L E U X , Patrologie et oecumenisme, Louvain, 1990.
P. D e P U N I E T , Confirmation, D A C L , 8 (1914), 2515-2544.
. B . D e S O O S , Le mystere liturgique d' apres saint Leon le Grand,
Aschendorff, 1958.
. B . D e S O O S , Presence du mystere du salut dans la liturgie d' apres
saint Leon, Ephem. Liturg., 73 (1959), 116-135.
E . D e l Sdo. C O R A Z O N , Comparacion entre la maternidad espiritual
de la Vir gen Maria y la maternidad de la Iglesia, u Maria et Ecclesia,
Romae, 1959, 207-262.
E . D E K K E R S , Autur de Voeuvre liturgique de s. Leon le Grand, u
Sacris eruditi, 10 (1958), 363-398.
. D E L C O R , Pentacote, D B S , 7 (1966), 858-879.
G . D E L L I N G , , T h W , 2 (1960), 953.
B . L . D E N D A R K I S , Dioskoros I, L T h K , 3 (1959), 409-410.
A . D E N E F F E , Tradition und Dogma bei Leo dem Grossen, u
Scholastik, 9 (1934), 543-554.
F . D i C A P U A , Leone I, E C , 7 (1951), 1139-1143.
F. D i C A P U A , // ritmo prosaico nelle Letter e del papi, I, Romae, 1937.
R . D O L L E , Saint Leon le Grand, D S , 4 (1960), 158-159.
R. D O L L E , Laon le Grand. Sermons, t. II, S C , 49 bis, Paris, 1969.
R . D O L L E , Leon le Grand. Sermons, t. Ill, S C , 74 bis, Paris, 1976.
R . D O L L E , Leon le Grand. Sermons, t. IV, S C , 200, Paris, 1973.
R . D O L L E , Les sermons en double edition de s. Leon le Grand, u Rec
Th, 45 (1978), 5-33.
486

E . D U B L A N C H Y , Marie, D T C , 9 (1927), 2354-2355.2380.

E . D U B L A N C H Y , Dimanche, D T C , 4 (1939), 1308-1348.
H . D U M A I N E , Dimanche, D A C L , 4 (1920), 858-994.
W . D U R I N G , Imago, Munchen, 1952.
W . D U R I N G , Dignitas, R A C , 3 (1957), 1024-1035.
. M . D U V A L , Saint le Grand et saint Gaudence de Brescia,
JThS, 11 (1960), 82-84.
J. D U V A L , La doctrine de Eglise sur le travail dominical et son
evolution, u La Maison-Dieu, 83 (1965), 105-115.
J. H . E L L I O T , The Elect and the Holy, Leiden, 1966.
L . E I Z E N H O F E R , Das Opfer der Glaubigen in den Sermonen Leos
des Grossen, u Die Messe in der Glaubensverkundigung,
izd. F . X .
A r n o l d - B . Fischer, 1953, 79-107.
J. E S Q U E R D A B I F E T , El culto y devocion mariana en los concilios
ecumenico orientales, u Deprimordiis cultus mariani, II, Romae, 1970,
327-369.
D . F E R N A N D E Z , Num cultus matrum deorum influxum in terminologiam circa divinam maternitatem habuerit, u De primordiis cultus
mariani, 4, Romae, 1970, 123-143.
D . F E R N A N D E Z , Marie, D S , 10 (1980), 438.
A . F E U I L L E T , Les sacrifices du sacerdoce royal des baptises (IP
2,5) et leur preparation dans Ancient Testament, N R T , 96 (1974), 704728.
E . F L I C O T E A U X , Careme, D S , 2 (1974), 140-152.
J. F I N K E N Z E L L E R , Sakrament, L T h K , 9 (1964), 220-225.
B . F I S C H E R , Quatember, L T h K , 8 (1963), 928-929.
B . F I S C H E R , Quadragesima, L T h K , 8 (1963), 910-911.
J. A . F I S C H E R , Diognet, L T h K , 3 (1959), 398-399.
W . F O E R S T E R , , T h W , 3 (1957), 1095-1096.
G . F R A N S E N , U obligation de la messe dominicale en Occident, u La
Maison-Dieu, 83 (1965), 55-70.
H . F R O H N H O F E N , Der Erstapostel Petrus in den Sermones II V
Papst Leos, I, T T Z , 94 (1985), 212-222.
H . F R O H N H O F E N , Forma und forma Petri. Anmerkungen zu
ihrer Bedeutungsgeschichte bis zu Papst Leo dem Grossen, T T Z , 95
(1986), 208-217.
J. G A I L L A R D , Noel: memoria ou mystere, u La Maison-Dieu, 59
(1959).
J. G A I L L A R D , Oil en est la theologie du dimanche, u La MaisonDieu, 83 (1965), 7-32.
J. G A I L L A R D , Dimanche, D S , 3 (1967), 948-982.
487

J. G A L O T , Une seule personne, une seule hypostase, u Gregorianum, 70 (1989), 251-276.

P. G A L L A Y - M . J O U R J O N , Gregoire de Nazianze. Discours 27-31,
S C , 250, Paris, 1978.
P. G A L T I E R , U unite du Christ, Paris, 1939.
P. G A L T I E R , Imposition des mains, D T C , 7 (1927), 1302-1425.
P. G A L T I E R , Saint Cyruille d' Alexandrie et saint Leon le Grand a
Chalcedoine, u Das Konzil von Chalkedon, I, 345-387.
A . G A R D E I L , Credibilite, D T C , 3 (1938), 2257.
A . G A R D E I L , Dons du Saint-Esprit, D T C , 4 (1939), 1728-1781.
M . G . G L A Z E B R O O K , Sunday, u Encyclopedia of Religion and
Ethics, 12 (1921), 103-111.
P. G O D E T , Cassien, D T C , 2 (1923), 1823-1829.
P. G O D E T , Epitre a Diognete, D T C , 4 (1939), 1366-1369.
P. G O D E T , Didyme V Aveugle, D T C , 4 (1939), 748-755.
P. G O D E T , Gregoire de Nazianze, D T C , 6 (1947), 1839-1844.
P. G O D E T , Gregorie de Nysse, D T C , 6 (1947), 1847-1852.
J. G R I B O M O N T , Esprit Saint chez les Peres, D S , 4 (1960), 1257-1272.
A . G R I L L M E I E R , Christ in Christian Tradition, London, 1975.
A . G R I L L M E I E R , Mit ihm und in ihm. Christologische Forschungen
und Perspektiven, Herder, 1978.
A . G R I L L M E I E R , Gesu il Cristo nella fede della Chiesa, Brescia,
1982.
A . G R I L L M E I E R , Verweigwerung der Kelchkommunion
durch
romische Manichaer unter Papst Leo I (440-461), FS, J. Betz,
Dusseldorf, 1984, 151-161.
A . G R I L L M E I E R , Jesus der Christus im Glauben der Kirche, Herder,
1986.
A . G R I L L M E I E R , Christ in Christian Tradition, vol. II, Mowbray,
1987.
A . G R I L L M E I E R - H . B A C H T , Das Konzil von Chalkedon, I-III,
Wiirzbung, 1973.
J. G R O S S , Entwicklungsgeschichte des Erbsundendogmas, Miinchen,
1963.
J. G U I L L E T , Le Saint-Esprit dans les Actes des Apotres, D B S , 11
(1986), 182-191.
T. W . G U Z I E , Exegetical and Sacramental Language in the Sermons of
Leo the Great, T U , 115, 12 (1975), 208-213.
S. G . H A L L - J . H . C R E H A N , Fasten, T R E , 11 (1983), 41-59.
A . H A M M A N , Giovanni Cassiano, Patrologia, III, Marietti, 1978,
486-496.
488

W . D . H A U S C H I L D , Geist, T R E , 12 (1984), 196-217.

R. H E D D E - E . A M A N N , Pelagianisme, D T C , 12 (1933), 713.
J. H E R I N G , La premiere pitre de saint Paul aux Corinthiens,
Neuchatel, 1959.
M . H E R R O N , Sunday and Holy day Observance, N C E , 13 (1967), 799802.
E . H E R Z S C H , Sonntag, R G G , 6 (1962), 140-142.
J. H I L D , Fetes, D S , 5 (1964), 241-245.
L . A . H O F F M A N N , Gebet, T R E , 12 (1984), 45.
F. H O F M A N N , Der Kampf der Papste um Konzil und Dogma von
Chalkedon von Leo dem Grossen bis Hormisdas (451-519), u Das
Konzil von Chalkedon, II, 13-94.
Ph. H O F M E I S T E R , Chrisma, L T h K , 2 (1958), 1094-1095.
D . R . H O L E T O N , The Sacramental Language of s. Leo the Great. A
Study of the Words munus and oblata, u Ephem. Litur., 92 (1978),
115-165.
C. W . H O W E L L , Collections during Mass, N C E , 3 (1967), 995.
G . H U D O N , S. Leon le Grand, D S , 9 (1976), 598-611.
G . H U D O N , Le concept d' assumptio dans ecclesilogie de Leon le
Grand, SP, 18 (1985), 155-162.
F. J. F . J A C K S O N - K . L A K E , The Beginnings of Christianity, London,
1933.
T. J A L L A N D , The Life and Times of si. Leo the Greate, London, 1941.
H . J. J A S C H K E , Irendus von Lyon, T R E , 16 (1987), 258-268.
J. P. J O S S U A , Le salut. Incarnation ou mystere pascal chez les Peres de
Eglise de saint Irenee a saint Leon le Grand, Paris, 1968.
M . J O U R J O N , A propos du conflit entre le pape Leon et Hilaire,
eveque d' Aries, u La patrie gauloise, 267-271, A T h , 44 (1983), 185.
P. J O U R N E L , Un missel nantais du siecle, u Mens concordet oci,
Melanges A. G. Martimort, Desclee, 1983, 508-517.
P. J O U R N E L , Le dimanche et la semaine, u U Eglise en priere, I V ,
Desclee, 1983.
M . J U G I E , Eutyches, D T C , 5 (1939), 1582-1609.
M . J U G I E , Jean Demascene, D T C , 8 (1947), 693-751.
M . J U G I E , Interventions de saint Leon le Grand dans les affaires
interiures des eglises orientates, u Miscellanea P. Paschini, I, Romae,
1958.
J. A . J U N G M A N N , Week, N C E , 14 (1967), 841-843.
R . K A M P L I N G , Das Blut Christi und die Juden, Munster, 1984.
D . K E L L E R M A N N , Heiligkeit, T R E , 14 (1985), 701.
489

J. . D . K E L L Y , A Commentary on the Epistels of Peter and ofJude,

London, 1969.
T h . K L A U S N E R , Fest, R A C , 1 (1969), 747-766.
O. K N O C K , Der Erste Petrusbrief, Regensburg, 1990.
L . K O E P , Sonntag, L T h K , 9 (1964), 878-881.
L . K R E S T A N , Balsam, R A C , 1 (1950), 1153-1157.
J. K U R Z I N G E R , Die Apostelgeschichte, Wiirzburg, 1951.
P. L A B R I O L E , Histoire de la litterature latine chretienne, II, 1947.
A . L A N G , Leo der Grosse und die Dreifaltigkeitsprdfation, u Sacris
erudiri, 9 (1957), 116-162.
A . L A N G , Leo der Grosse und die Texte des Altgelasianums, Steyl,
1957.
A . P. L A N G , Anklange an liturgische Texte in Epiphaniesermonen
Leos des Grossen, u Sacris erudiri, 10 (1958), 43-126.
A . P . L A N G , Leo der Grosse und die liturgischen Gebetstexte des
Epiphaniefestes, u Sacris erudiri. Beilage zu 11 (19607, 3-22.
A . P. L A N G , Leo der Grosse und die liturgischen Texte des Oktavtages
von Epiphanie, u Sacris erudiri, 11 (1960), 12-135.
A . P. L A N G , Anklange an Orationen in Sermonen Leos des Grossen, u
Sacris erudiri, 13 (1962), 281-325.
A . P. L A N G , Anklange an Orationen der Ostervigil in Sermonen Leos
des Grossen, u Sacris erudiri, 18 (1967-68), 5-119.
A . P . L A N G , Anklange an eine Heilig Geist Oration in einem Sermo
Leos des Grossen auf die Fastenzeit, u Sacris erudiri, 23 (1978-79), 143170.
A . P. L A N G , Anklange an Orationene der Ostervigil in Sermonen Leos
des Grossen, u Sacris erudiri, 27 (1984), 129-149.
A . P. L A N G , Anklange an Orationen der Ostervigil in Sermonen Leos
des Grossen, u Sacris erudiri, 28 (1985), 155-381.
A . L A U R A S , Saint Leon le Grand et la Tradition, u R S R , 48 (1960),
166-184.
A . L A U R A S , Etudes sur saint Leon le Grand, u R S R , 49 (1961), 481499.
A . L A U R A S , Saint Leon le Grand et Ecriture sainte, SP, T U , 81,
Berlin, 1962, 127-140.
A . L A U R A S , Saint Leon le Grand et le manicheisme romain, T U 108,
SP, 11 (1927), 203-209.
A . L A U R A S , Saint Leon le Grand et les Juifs, SP, 17 (1928), 55-61.
J. L A U R E N C E A U , Les debuts de la recitation privee de antienne
ave Mana en Occident avant la fin du siecle, u De cultu mariano,
Romae, 1927, 231-246.
490

X . L e B A C H E L E T , Hilaire de Poitiers, D T C , 6 (1947), 2388-2462.

H . L E C L E R C Q , Confirmation, D A C L , 3 (1914), 2515-2551.
H . L E C L E R C Q , Leon , D A C L , 8 (1929), 2532-2538.
H . L E C L E R C Q , Pentacote, D A C L , 14 (1939), 260-274.
H . L E C L E R C Q , Quatre-Temps, D A C L , 14 (1948), 2014-2017.
J. L E C L E R C Q - R . D O L L E , Leon le Grand. Sermons, I, S C , 22 bis,
Paris, 1964.
J. L E C U Y E R , Essai sur le sacerdoce des fideles chez les Peres, u La
Maison-Dieu, 27 (1951), 7-50.
R . L e D E A U T , Judai'sme, D S , 8 (1974), 1515-1516.
J. L I E B A E R T , Ephese, DHGE, 15 (1963), 574-579.
J. LIEBAERT,
Christologie, H D G , 3, la, Herder, 1965.
J. L I E B A E R T , Flavien, D H G E , 17 (1971), 390-396.
S. N . C . L I E U , Manichaeism, Manchester, 1985.
E . L O H S E , , T h W , 6 (1959), 44-53.
E . L O H S E , , T h W , 7 (1966), 34-35.
E . L O H S E , , T h W , 7 (1966), 1-35.
B . L O N E N B E R G , Ole, L T h K , 7 (1962), 1143-1144.
A . J. M A C L E A N , Fasting, E R E , 5 (1912), 765-771.
E . M A N G E N O T , Inspiration de criture, D T C , 7 (1927), 2180.2214.
F . M A N N , Epiphaniasfest, T R E , 9 (1982), 762-769.
M . G . M A R A , Evangile de Pierre, S C , 201, Paris, 1973.
P. M A R A V A L , Gregoire de Nysse. Lettres, S C , 363, Paris, 1990.
A . G . M A R T I M O R T , Handuch der Liturgiewissenschaft, I-II, Herder,
1963 i 1965.
A . G . M A R T I M O R T , U Eglise en priere, I-IV, Desclee, 1983.
G . M A T H O N , / . Oroz-Reta. San Leon, B T h , 10 (1966-69), 145.
R . E . M c N A L L Y , Ember Days, N C E , 5 (1967), 296-298.
Ph. A . M c S H A N E , La romanitas et le pape Leon le Grand, Desclee,
1979.
P. M E L O T I - R . J . D e S I M O N E , Digiuno e astinenza, u Dizionario
patristico e di antichita cristiane = D P A C , 1, 1983, 953-987.
S. M E O , La formula mariana gloriosa semper Virgo Maria genitrix
Dei et Domini nostri Jesu Christi nel canone romano e presso due
pontefici del VI secolo, u De primordiis cultus mariani, Romae, 1970,
439-458.
A . M I C H E L , Hypostase, D T C , 7 (1927), 390.
A . M I C H E L , Hypostatique, D T C , 7 (1927), 478-483.
A . M I C H E L , Incarnation, D T C , 7 (1927), 1470-1472.
A . M I C H E L , Mystere, D T C , 10 (1929), 2585-2599.
A . M I C H E L , Ordre, D T C , 11 (1932), 1193-1405.
491

A . M I C H E L , Sacrements, D T C , 14 (1939), 485-644.

A . M I C H E L , Jesus-Christ, D T C , 8 (1947), 1268-1269.
G . M I C H I E L S , Die Lehre vom Almosen in den Kollektenpredigten
Papst Leos d. Gr., Perenitas, Fest. Th. Michels, Minister, 1963, 46-64.
C h . M O H R M A N N , Etudes sur le latin des Chretiens, R o m a , 1958.
C h . M O H R M A N N , Etudes sur le latin des Chretiens, R o m a , 1961.
C h . M O H R M A N N , Etudes sur le latin des Chretiens, R o m a , 1965.
A . M O L I E N , Quatre-Temps, D T C , 13 (1937), 1447-1455.
V . M O N A C H I N O , Unpatrocinio speciale diS. Pietro, u Gregorianum,
49 (1968), 75-96.
C. M O R E S C H I N I - P . G A L L A Y , Gregoire de Nazianze. Discours 3841, SC, 358, Paris, 1990.
D . M O R O , // munus del Vescovo di Roma nel confronto ecumenicodottrinale di I. Markovi e . Milas, Romae, 1986.
C. S. M O S N A , Storia delta domenica dalle origini fino agli inizi del V
secolo, R o m a , 1969.
F. X . M U R P H Y , Leo I, N C E , 8 (1967), 637-639.
F. X . M U R P H Y , The Sermons of Pape Leo the Great: Content and
Style, FS W. J. Burghardt, 1989, 139-161 (nedostupno).
F. M U S S N E R , Sallbung, L T h K , 9 (1964), 259-260.
F. N A U , La Didascalie des douze Apotres, Paris, 1912.
B . N E U N H E U S E R , Taufe und Firmung, H D G , 4, 2, Herder, 1983.
M . J . N I C O L A S , L a doctrine christologique de saint Leon le Grand,
R T h o m , 51 (1951), 609-660.
K . N I E D E R W I M M E R , Die Didache, Gottingen, 1989.
C. R . N O R C O C K , St Gaudentius of Brescia and the Tome of St Leo, u
JThS, 15 (1914), 593-596.
J. N O R E T , R. Schieffer. Der Brief Papst Leos d. Gr. an Theodoret von
Kyros, u B T h , 13 (1981-85), 744.
F. N O T S C H E R , Sabbat, L T h K , 9 (1964), 188-190.
Ph. O P P E N H E I M , De quibusdam s. Leonis magni sententiis de festo
Nativitatis Domini, u Ephemerides liturgicae, 64 (1950), 345-349.
E . O T T O , Feste und Feiertage, T R E , 11 (1983), 103-104.
G . M . O U R Y , Noel, D S , 11 (1982), 385-394.
A . P A L M I E R ! , Esprit-Saint, D T C , 5 (1939), 676-829.
G . P H I L I P S , Le sens chretien de lafoi et evolution du culte marial, u
De primordiis cultus mariani, II, Romae, 1970, 103-124.
R. P I E R R E T , Careme, D S , 2 (1974), 136-140.
A . P O R T A I L E , Augustin, D T C , 1 (1931), 2370-2372.
H . D . P R E U S S , Arbeit, T R E , 3 (1978), 613-618.
P. P R I G E N T - R . A . K R A F T , Epttre de Barnabe, S C , 172, Paris, 1971.
492

K . P R U M M , Mysteres, D B S , 6 (1960), 1-225.

H . C h . P U E C H , Manichaismus, L T h K , 6 (1961), 1352-1355.
G . T. P U R V E S , Pentecost, u Dictionary of the Bible, 3 (1920), 739-742.
J. Q U A S T E N , Patrologia, I-II, Marietti, 1980.
H . R A H N E R , Leo der Grosse, der Papst des Konzils, u Das Konzil von
Chalkedon, I, 323-329.
A. REBI, Dan Gospodnji u Novome zavjetu i novozavjetno vrijeme, u
B S , 40 (1970), 5-13.
L . R E G N A U L T , S. Irenee de Lyon, D S , 7 (1971), 1923-1969.
M . R I C H A R D , Le pape saint Leon le Grand et les Scholia de
Incarnatione Unigeniti de saint Cyrille d' Alexandrie, R S R , 40 (19511952),'- Melanges J. Lebreton, II, 116-128.
. R I E S E N F E L D , Sabbat et Jour du Seigneur, Fest. Th. W. Manson,
1959, 210-217.
M . R I G H E T T I , Manuale di storia liturica, I-IV, Milano, 1950-1959.
. R I G H E T T I , Manuale di storia liturica, III, Milano, 1956.
J. R I V I E R E , Redemption, D T C , 13 (1937), 1912-2004.
E . R O L A N D , Election des eveques, D T C , 4 (1939), 2256-2281.
W . R O R D O R F , W. RORDORF,
Der Sonntag, Zurich, 1962.
W . R O R D O R F , Origine et signification de la celebration du dimanche
dans le christianisme primitif, u La Maison-Dieu, 148, 1981, 103-122.
W . R O R D O R F , Domenica, D P A C , 1 (1983), 1007-1012.
W . R O R D O R F , Settimana, D P A C , 2 (1984), 3174-3175.
W . R O R D O R F , Liturgie, foiet vie des premiers Chretiens, Paris, 1986.
W . R O R D O R F - A . T R U I L I E R , La doctrine des douze Apotres
(Didache), S C , 248, Paris, 1978.
R. R O S I N I , Realitas maternitatis spiritualis Mariae ex Sacra scriprtura
Novi testamenti, u Maria in Sacra scriptura, 6, Romae, 1967, 203-244.
J. R O U S S E , Saint Gregoire de Nazianze, D S , 6 (1967), 932-971.
A . R O U S S E A U - L . D O U T R E L E A U , Irenee de Lyon. Contre les
heresies, S C , 293, Paris, 1982.
L . S A B O U R I N , Sacrifice, D B S , 10 (1985), 1541.
L . S A L T E T , Les sources de de Theodoret, R H E , 6 (1905),
289-303.
V . S A X E R , Anno liturgico, D P A C , 1 (1983), 211-216.
H . S C H A U E R T E , Ole, L T h K , 7 (1962), 1144-1145.
. H . S C H E L K L E , Die Petrusbriefe, Herder, 1964.
G . S C H I L L E , Die Apostelgeschichte des Lukas, Berlin, 1984.
H . S C H L I E R , , T h W , 2 (1935), 468-470.
H . S C H L I E R , ' , T h W , 1 (1957), 230-232.
493

. S C H M A U S , Die kirchliche Lehre von der jungfrdulichen Empfangnis Jesu, u Studia mediaevalia et mariologica, dicata C. Bali, R o m a ,
1971, 477-495.
G . S C H R E N K , ', T h W , 3 (1957), 249-251.
E . S C H W E I Z E R , , T h W , 6 (1959), 401-413.
B . S E S B O U E , Salut, D S , 14 (1988), 251-283.
W . J . S H E R Z E R , Sunday, N C E , 13 (1967), 797-799.
H . J . S I E B E N , Die Konzilsidee der Alten Kirche, Paderborn, 1979.
P. S I F F I N , Quaresima, E C , 10 (1953), 379-380.
P. S I F F I N , Quatro tempora, E C , 10 (1953), 385-386.
P. S I F F I N , Balsam, L T h K , 1 (1957), 1212.
C . S I L V A - T A R O U C A , Nuovi studi sulle antiche lettere dei Papi, u
Gregorianum, 12 (1931), 3-56.349-425.547-598.
C . S I L V A - T A R O U C A , S. Leonis Magni Tomus ad Flavianum,
Romae, 1932.
M . S I M O N E T T I , Ilario di Poitiers e la crisi ariana in Occidente,
Patrologia, III, Marietti, 1978, 31-61.
P. S M U L D E R S , La cristologia nella storia dei dogmi, u Mysterium
salutis, 5 (1971), 493-597.
F . S P E D A L I E R I , La Madre de Salvadore nella soteriologia di san
Leone Magno, u Marianum, 25 (1963), 23-38.
A . S P I N D E L E R , S. Leo Magnus de parte B. Viriginis Mariae in
redemptione, u Maria et Ecclesia, 4, Romae, 1959, 141-152.
C . S P I Q , Les epitres de saint Pierre, Paris, 1966.
A . K . S Q U I R E , Universal Compassion in Leo the Great, T U , 116, SP,
13 (1978), 280-285.
R . S T A A T S , Die Sonntagnachtgottesdienste der christlichen Friizeit,
Z n W , 66 (1975), 242-263.
T h . S T E E G E R , Leo des Grossen sdmtliche Sermonen, I-II, B K V , 5455, Munchen, 1927.
F . S T E I N M E T Z E R , Arbeitsruhe, R A C , 1 (1950), 590-595.
A . C . S T E W A R T , Persona in the Christology of Leo I. A. Note,
B R y L i b , 71 (1989), 3-5 (nisam pregledao).
P. S T O C K M E I E R , Imperium bei Papst Leo dem Grossen, T U , 78,
SP, 3 (1961), 413-420.
P. S T O C K M E I E R , Das Konzil von Chalkedon, F Z P h T h , 29 (1982),
140-156.
P. S T O C K M E I E R , Bemerkungen zum Verstandins der Kircheneinheit
bei Papst Leo dem Grossen, u Auf Wegen der Versohnung, izd. P.
Neuner-F. Wolfinger, Frankfurt, 1982, 45-57.
494

P. S T O C K M E I E R , Dreifaltigkeit und Erlosung bei Leo dem Grossen,

u FS W . Breuning, Dusseldorf, 1985, 197-208, izd. M . Bohnke-H^
Heine.
H . L . S T R A C K - P . B I L L E R B E C K , Die Apostelgeschichte erlautertaus
Talmud und Midrasch, Munchen, 1924.
B . S T U D E R , Die Einflusse der Egsegese Augustins auf die Predigten
Leos des Grossen, u Forma futuri. Studi in onore M. Pellegrino, Torino,
1975, 915-930.
B . S T U D E R , Soteriologie in der Schrift und Patristik, H D G , 3, 2a,
Herder, 1978.
B . S T U D E R , Gott und unsere Erlosung im Glauben der Alten Kirche,
Dusseldorf, 1985.
B . S T U D E R , Consubstantialis Patri, consubstatialis Matri, une antithese christologique chez Leon le Grand, R E A u g , 18 (1972), 87-115.
B . S T U D E R , 77 concetto di consostanziale in Leone Magno, A u g . 13
(1973), 599-607.
B . S T U D E R , Consunbstantialis Patri - consunbstantialis Matri, une
antithese christologique chez Leon le Grand, T U , 116, SP, 13 (1975),
286-294.
B . S T U D E R , Leone Magno, Patrologia, III, Marietti, 1978, 557-578.
B . S T U D E R , Leone, D P A C , II (1984), 1922-1925.
B . S T U D E R , Una persona in Christo. Ein augustinisches Thema bei
Leo dem Grossen, A u g . 25 (1985), 453-487.
B . S T U D E R , Leo I, T R E , 20 (1990), 737-741.
. . S U T H E R L A N D , Sunday Legislation, N C E , 13 (1967), 802-806.
T. J. A G I - B U N I , Povijest kranske literature, Zagreb, 1976.
A . T A M A R U T , Dan Gospodnji i poinak od rada kroz povijest do
danas, B S , 40 (1970), 28-36.
J. M . R . T A I L L A R D , Sacerdoce, D S , 14 (1990), 1-37.
J. T I X E R O N T , Histoires des dogmes, II-III, Paris, 1921-1922.
W . U L L M A N N , Leo I and the Theme of papal Primacy, JThS, 11
(1960), 25-51.
D . U N G E R , Untrum secundum doctores Ecclesiae Virgo Maria Filium
suum Dei Filium esse nuntio angelico cognoverit, u Maria in Sacra
scriptura, I V , Romae, 1967, 347-420.
E . V A C A N A R D , Careme, D T C , 2 (1932), 1730-1731.
E . V A C A N A R D , Confession, D T C , 3 (1938), 853.
A . V A L E R I A N I , 5. Leone Magno. II mister del Natale, Edizioni
Paoline, 1965.
A . V A L E R I A N I , S. Leone Magno. II mister paquale,
Edizioni
Paoline, 1977.
495

L . J . V a n der L O F , Manichaische Verbeugungen vor der Sonne auf dem

Vorderplatze der Sankt Peterskirche in Rom?, uNumen, 16 (1969), 156160.
C. V a n P U Y V E L D E , G. Hudon. La perfection, B T h , 9 (1962-65), 230.
A . V a n R O E Y , Eutyches, D H G H E , 16, 87-91.
F. V E R N E T , Irenee, D T C , 7 (1927), 2394-2533.
M . V U G D E L I J A , Boje zapovijedi: putokaz autentinoga ivljenja i
danas?/, Zagreb, 1989.
A . W A R T E L L E , Saint Justin. Apologies, Paris, 1987.
L . R . W I C K H A M , Chalkedon, T R E , 7 (1981), 668-675.
L . R . W I C K H A M , Eutyches, T R E , 10 (1982), 558-565.
C. S. C . W I L L I A M S , A Commentary on the Acts of the Apostels,
London, 1964.
R . W I L L I A M S , Jesus Christus, T R E , 16 (1987), 736-737.
F. W I N K E L M A N N , Papst Leo I und die sog. Apostasia Paldstinas,
K l i o , 70 (1988), 167-175 (nepregledano).
J. W O L I N S K I , Onction, D S , 11 (1982), 801-819.
A , Y E L O T E M P L A D O , Supervivencia del culto solar en la Roma di
Magno, M H A , 5 (1981), 243-246 = A T h , 54 (1983), 186.
G . Z A N N O N I , Leone I, Magno, u Bibliotheca sanctorum, 7 (1966),
1232-1278.

SADRAJ
PREDGOVOR

5
7

UVOD
Prvo poglavlje
LEONOVIVOT
Rane godine
Spor s maniheizmom
Hilarije i Celidonije
Eutihov pitanje
Sabor u Kalcedonu
Palestinski redovnici
Atila i Genzerik
Nazvan Veliki
Smrt

9
9
H
14
14
18
19
19
20
21

Drugo poglavlje
LEONOVISPISI
Govori
Pisma
Stil

23
23
23
24
25

497

Vrela
Sveto pismo
Bogosluzni tekstovi
Naobrazba
Dodatak

26
27
28
28
29

Tree poglavlje
DUHIDUHSVETI
Osnovnipojam
Pojedini Grci
Stari zavjet
Post 1,2
Postl,26
Post 2,7
Ps33,6
7/3,7-5
Ez36,26-27
Iz 32,15
Zah 12,10
Duh Sveti
Neke znaajke
Am 4,13
Filon i Josip Flavije
Novi zavjet
Mt3,16
Mt4,l-ll
Mt 28,19
Lk24,49
Iv 14,16
Iv 15,26
Dj 1,4-5
Djl,8
DJ2J-13
Dj4,31
Dj 8,14-18
Dj 10,44-48
Dj 11,15

35
35
35
36
37
37
38
38
38
39
39
39
39
40
40
41
41
41
41
43
45
45
46
46
47
48
48
51
52
53
55

498

Oj 19,7
Gal 4,6
IKor 6,11
IKor 12,3
2 Kor 1,22
2 Kor 13,13
Tit3,5
Efl,13
Ef4,30
liv 1,20
Otk 2,7
Otaka batina
Polikarp iz Smirne
Atenagora Atenski
Irenej
Tertulijan
Origen
Novacijan
Hilarije
Grgur Nazijanski
Grgur iz Nise
Ambrozije
....
Didim
Augustin
Carigradski sabor iz g. 381
etvrto

poglavlje

KRISTBOJISIN

...

Peto poglavlje
KRISTOLOKO
PITANJE
Arijeva kristologija
Apolinarizam
Nestorijevstvo
irilova kristologija
Efeki sabor
Kalcedonski sabor
Leonova kristologija

esto poglavlje
LJUDSKO SPASENJE
Leonova misao
Poblie teoriji avlovihprava
Obrisi otake soteriologije
Odgoeno otkupljenje

109
109
109
Hl
115
H7

Sedmo poglavlje
ISUSOVA MAJKA

121
121

Osmo poglavlje
SVETIPETAR

127
127

Deveto poglavlje
NAPOMENE
VEZANE
UZ NEKE SAKRAMENTE

Sacramentum
Uljeibalzam
Pokora
Sveti red

131
131
131
132
133
139
140

Deseto poglavlje
VJERNIKO
SVEENITVO
Vjerniko sveenitvo
Dobra djela
Post
Milostinja
Milodari

141
141
141
144
144
145
146

I DOBRA

Jedanaesto poglavlje
LEON I RIMSKO BOGOSLUJE
NA KORIZMUIKVATRE
Bogosluje
Korizma
Kvatre

149
S POSEBNIM

Dvanaesto poglavlje
NEDJELJA
U RANOME KRANSTVU
Prvi dan
Gospodnji dan
OtklJO
Ignacije Antiohijski
500

DJELA

OSVRTOM

149
149
152
154
157
157
157
160
160
161

Didahe
Petrovo evanelje ....
Meliton iz Sarda
Dionizije Korintski ..
Latinski pisci
Dan sunca
Osmi dan
Opa primjedba
Barnabina Poslanica
Tertulijan
Justin
Klement Aleksandrijski
Origen
Hilarije
Augustin
Uskrsni dan
Veselii sveani dan
Dan euharistije
Dan odmora
Subota i nedjelja
Korijen rijei
Podrijetlo subote
Smisao subote
Trinaesto poglavlje
STANOVITE
ZABILI
EBE
1. - Ljudsko dostojanstvo
2. - Sacramentum ili mysterium
3. - Observantia
4. - Dispensatio
5. - Rationabilis
6. -Celebrare
7 .-Leon i pad Rima
8. -idovi
9. - Mirabiliter i mirabilius
10. -Renovare
11. -Reformare

12. -Pagina
13. -Missio
.-Sabori
15. -Duhovnost
16. -Poboanstvenjenje
17. -Crkva
18. - Istoni grijeh
19. -Predaja
20. -Pregrtrijei
21. - Antropoloki pojmovi
22. - Opravdanje

183
183
183
183
184
184
184
185
185
186
188

etrnaesto poglavlje
SADRAJNE
SKUPINE LEONOVIH
GOVORA
Boine propovijedi
Propovijedi za Bogojavljenje
Korizmene propovijedi
Propovijedi Kristovoj muci
Propovijedi Uzaau
Propovijedi za Duhove
Propovijedi milodarima i kvatrama
Svetake propovijedi
Propovijedi vlastitome reenju
etiri pojedinane propovijedi
PRIJEVOD
PROPOVIJEDI
VLASTITOME
REENJU
VOJ GODINJICI
PROPOVIJEDI
MILODARIMA
PROPOVIJEDI
PROSINAKIM
KVATRAMA
BOINE
PROPOVIJEDI
PROPOVIJEDI
ZA BOGOJAVLJENJE
KORIZMENE
PROPOVIJEDI
PROPOVIJED
KRISTOVUPREOBRAENJU
PROPOVIJEDI
GOSPODNJOJ
MUCI
PROPOVIJEDI
UZAAU
DUHOVSKE
PROPOVIJEDI
PROPOVIJEDIPODUHOVSKIMKVATRAMA
502

191
191
191
193
193
193
194
194
195
195
196
196

PROPOVIJED
ZA SVETKOVINU
SV. PETRA I PAVLA
.
PROPOVIJED
SV. PETRU
PROPOVIJED
KAO ZAHVALA
BOGU ZA
OSLOBO
ENJE RIMA
PROPOVIJED
AKABEJCIMA
PROPOVIJED
SV.LOVRIMUENIKU
PROPOVIJEDIZARUJANSKEKVATRE
PROPOVIJED
BLAENSTVIMA
PROPOVIJED
EUTIHOVUKRIVOVJERJU
PROPOVIJED
VJEROVANJU

431
435
439
441
443
447
465
471
475

RESUME

477

VANIJE KRATICE

481

BIBLIOGRAFIJA

483

SADRAJ

497

197
I

NJEGO
199
211
221
241
279
301
337
343
407
413
425
503