Professional Documents
Culture Documents
Anthony Capella Hrana Ljubavi PDF
Anthony Capella Hrana Ljubavi PDF
Hrana ljubavi
The Food of Love
"Talijanski obrok je ivahni niz osjeta u kojemu se hrskavo izmjenjuje s mekanim i podatnim, estoko s blagim, proizvoljno s temeljnim, sloeno s jednostavnim..."
MARCELLA HAZAN, Osnove klasine talijanske kuhinje
U zabaenoj uliici pokraj Viale Glorioso, u rimskome Trasteve-reu,
postoji kafi poznat meu posjetiteljima jednostavno kao Kod Gennara.
Naizgled, nije to ba osobit kafi, jer veliinom i oblikom nalikuje na
garaicu za jedan auto, ali proe li tuda neki turist, zapazit e da ispred
ipak ima mjesta za dva stolia i zbirku nejednakih plastinih stolica koje love jutarnje sunce, a proe li ljubitelj kave, zapazit e da na umrljanome cinanom anku u unutranjosti ima mjesta za golemu, sjajnu
Gaggiju 6000, Harley-Davidson meu espresso aparatima. Iza umrljanog cinanog anka takoer ima mjesta, jedva, i to za Gennara, kojeg
njegovi prijatelji veinom smatraju najboljim baristom u cijelome Rimu
i jednim skroz-na-skroz pravim kompiem.
I zato su, jednog ugodnog proljetnog jutra, dvadesetosmogodinji
Tommaso Massi i njegovi prijatelji Vincent i Sisto stajali uz ank, ispijali ristretto, raspravljali o ljubavi, ekali da iz pekarnice stignu cornetti
i uglavnom kratili vrijeme s Gennarom sve dok ne zajau svoje Vespe i
ne zapute se u razne restorane diljem grada u kojima su bili zaposleni.
Ristretto se priprema od iste koliine mljevene kave kao i obini espresso, ali s upola manje vode, a kako Gennarov espresso uope nije bio
obian, nego isti adrenalin u tekuem obliku, i s obzirom na to da su
trojica mladia i tako bila vrlo temperamentna, njihov razgovor je bio
buran. U vie navrata Gennaro ih je morao upozoriti da ne raspravljaju
svi uglas ili, kako se puki kae u Rimu,parlare 'nu strunzo 'a vota;
neka govore svoja sranja jedan po jedan.
Gennarovi ristretti bili su tako silno jaki jer je Gaggijina dva svrdla
naotrio kao britve, a prah koji bi tako izmljeo stisnuo bi do tvrdoe
cementa, a onda bi polako poveavao tlak u golemom stroju sve dok
kazaljka ne bi stigla do blizu pet kilograma po kvadratnom centimetru i
tek bi onda ispustio otar mlaz vode preko vrsto stijenjene kave. Iz
W
eni. Ovo je kao da ima desetke ena, jer se momad svake godine sastavlja od drugih igraa. Prema tome, sere, kao i obino."
Tommaso, koji do tada nije sudjelovao u raspravi, tiho je promrmljao: "Pravi razlog zato su se Vincent i Lucia zaruili je to to mu je rekla
da nee vie spavati s njim ako to ne uine."
Njegovi prijatelji pokazali su zanimljivo razliite reakcije na tu
opasku. Vincent koji je to, uostalom, Tommasu rekao u strogom povjerenju, prvo je izgledao ljutit, pa posramljen, a zatim kad je shvatio da
Sistovo lice bez ikakve sumnje odraava zavist zadovoljan samim sobom.
"Istina je", slegnuo je ramenima. "Lucia eli biti djevica kad se vjenamo, ba kao i njezina majka. Zato smo morali prestati spavati skupa
dok se ne zaruimo."
Vincentova izjava, oito nelogina, nije izmamila nikakve komentare
njegovih prijatelja. U zemlji u kojoj ih je od vrstog, gorljivog katolianstva dijelio samo jedan narataj, svi su znali da kod djevojaka postoji isto onoliko stupnjeva djevianstva koliko i kod maslinovog ulja
koje se, naravno, dijeli na ekstra djeviansko (prvo hladno preanje),
ekstra djeviansko (drugo preanje), superfino djeviansko, ekstrafino
djeviansko i tako dalje, u jo desetak i vie stupnjeva djevianstva i
gotovo djevianstva, sve dok se ne dosegne razina promiskuiteta tako
nezamisliva da ga se jednostavno odreuje kao "isto" i stoga pogodno
jedino za izvoz i potpaljivanje vatre.
"Ali sad se bar troimo", dodao je. "Spavam s najljepom djevojkom
u Rimu, koja me oboava, vjenat emo se i imati svoj stan. to moe
biti bolje od toga?"
"I Tommaso se troi", istaknuo je Sisto. "A on se ne mora vjenati."
"Tommaso spava s turisticama."
Tommaso je skromno slegnuo ramenima. "Hej, to ja mogu ako mi
se nabacuju lijepe strankinje?"
To prijateljsko avrljanje prekinuo je dolazak cornetta, pladnja punog siunih poeerenih croissanta, a to je pak bila prilika za jo jedan
caffe prije posla. Dok je Gennaro itao slavinama pripremajui svoju
ljubljenu Gaggiju, Sisto je laktom otro munuo Tommasa pod rebra i
znakovito kimnuo prema prozoru.
nuti spoj imala s prijateljem prijatelja Carlottina brata. "On, Paolo, bio
je sasvim simpatian i zna puno o arhitekturi..." s druge strane veze,
Carlotta je posprdno otpuhnula, "i odveo me u jedan zaista zanimljiv
restoran blizu Ville Borghese."
"to si odjenula?"
"Hm crveni topi i crne hlae."
"Jaknicu?"
"Bez jaknice. Ovdje je toplo.'
S druge strane se zauo glasan uzdah. Kao i sve Talijanke, Carlotta
je smatrala da su oni koji se ogrijee o modu sami skrivili sve nedae
koje ih zadese kao posljedica toga. "Jesi li obula tenisice?" sumnjiavo
je ispitivala.
"Naravno da nisam obula tenisice. Carlotta, ne shvaa u emu je
stvar. U svakom sluaju, ve sam rekla, jelo je bilo dobro. Ja sam jela
tjesteninu s lignjama i neto zbilja fino s janjetinom."
"I?"
"Nita vie. Samo kavu."
"A poslije toga?" nestrpljivo je rekla Carlotta. "to je bilo poslije toga?"
"Ah. Poslije toga proetali smo oko Giardino di Lago i tada me zaskoio. Doslovce, jer naalost, postoji neznatna razlika izmeu moje i
njegove visine, a zbog toga je zaista morao odskoiti od tla da bi zarinuo jezik tamo gdje je ciljao. A onda, poslije toga, nastojao me odvesti
u krevet u stvari, ne ba tono u krevet, jer jo uvijek ivi s roditeljima, tako da mi pravi krevet nije nudio, ali me u svakom sluaju nastojao odvui u grmlje. A prije nego to bilo to kae, zaista mislim da
nita ne bi bilo bitno drugaije da sam odjenula jaknicu."
Jo jedan uzdah. "Hoe li se opet nai s njim?" "Ne. Iskreno, Carlotta, hvala ti to si me upoznala i sve to skupa, ali mislim da mije dosta
talijanskih mukaraca. Svi su oni tako smijeno uspaljeni i, kako bih
rekla, jednostavno trapavi. Ovo mi je ve etvrti fijasko zaredom. Mislim da u opet neko vrijeme morati izlaziti s Amerikancima."
Carlotta je bila uasnuta. "Cara, doi u Rim i izlaziti s Amerikancima
bilo bi isto kao otii na Piazza di Spagna i jesti hamburgere iz
McDonald'sa."
"U stvari, nas nekoliko uinili smo ba to neki dan", priznala je Laura. "Bilo je to fora na svoj nain."
S druge strane se zaulo ogoreno coktanje. "Zamisli samo kako e
potratiti ovu svoju godinu u Italiji ako bude izlazila samo s mukarcima koje si mogla upoznati i kod kue."
"A zamisli samo kako u je potratiti budem li izlazila samo s frustriranim talijanskim silovateljima koji jo ive sa svojim majkama",
odvratila je Laura.
"Ti jednostavno upoznaje pogrene ljude. Pogledaj mog zadnjeg
deka. Filippo je bio fenomenalan ljubavnik. Obziran, matovit, polagan, strastven... "
"A trenutno, mislim da si mi rekla, radi u nekom restoranu u nekom
skijalitu, ne zna se tono gdje."
"Istina, ali bilo je sjajno dok je trajalo. To ti je tako s kuharima. Oni
znaju koristiti ruke. Stalno neto sijeku i rezuckaju. Zato su spretni."
"Hmm," rekla je Laura pomalo sjetno, "moram priznati, spretnost bi
mi dobro dola, za promjenu."
"Onda, cara, jednostavno mora provjeriti zna li frajer kuhati prije
nego to ode na spoj s njim", odluno je rekla Carlotta. Utiala je glas.
"Rei u ti neto o Filippu. On je sve volio kuati dok je kuhao, ako
shvaa to ti hou rei."
Laura se nasmijala. Imala je izrazito razvratan smijeh, a zvuk se probio do unutranjosti Gennarova kafia, zbog ega su mladii sa zanimanjem uzdigli pogled sa svojih cornetta. "A pretpostavljam da je, kao
pravi kuhar, takoer odlino znao odrediti kad je pravi trenutak za neto?"
"Upravo tako. I nikada se nije urio. Zna kako mi Talijani volimo
jesti bar desetak gangova."
"Ali svi su jako mali", zafrkavala ju je Laura. "Da, ali vjeruj mi, na
kraju vie ne moe usta otvoriti." Iako se i dalje alila, Laura je jednim
dijelom svijesti morala priznati da bi njezina prijateljica mogla biti u
pravu. Netko kreativan, netko tko razumije okus i grau tkiva, netko tko
zna kako pomijeati sastojke da bi postigao senzualni uitak... kad bi
bar upoznala nekog takvog dok je u Italiji.
"No, evo vidi", govorila joj je Carlotta. "To ne bi trebalo biti teko.
Rim je pun restorana. Razumno je pretpostaviti da onda ima i puno kuhara."
"Moda", rekla je Laura.
"Sluaj, ispriat u ti to je jo Filippo radio..."
Prije kraja tog poziva, Laura je napola u ali, napola ozbiljno obeala
svojoj prijateljici da e od sada definitivno izlaziti samo s mukarcima
koji znaju razlikovati umak bernaise od bechamela.
Tommaso je odluio zapodjenuti razgovor s mladom Amerikankom.
Tko bi mogao odoljeti smijehu poput njezina? Kao to kae Vincent,
postizao je odline rezultate s turisticama, koje bi se topile kad bi ugledale njegovu zgodnu glavu izraenih crta lica uokvirenog gustim kovrama. Nije da se Rimljanke takoer nisu topile, ali Rimljanke su nakon
toga bile sklone poeljeti da upozna njihove roditelje. Strankinje su u
svemu bile manje komplicirane.
ekao je pravi trenutak. Amerikanka je i dalje telefonirala, polako
pijuckajui svoj macchiato nije udo to je traila vrui sve dok
Tommaso s uzdahom nije ustanovio da mora ii. Ve je kasnio u svoj
restoran. Tresnuo je nekoliko kovanica na ank i mahnuo pozdrav Gennaru. Njegov motorino bio je parkiran vani, pokraj djevojina stola, pa
je otezao jo jedan trenutak dok ga je uei otkljuavao, sladei se jo
posljednjim pogledom na vitke, preplanule potkoljenice boje meda ispruene preko susjedne stolice.
"Dakle, nema vie Talijana. Osim ako znaju kuhati", govorila je. "Od
sada ne idem na spoj ako frajer nije u Vodiu dobre hrane."
Tommaso je naulio ui.
Posegnula je prstom u svoju alicu da bi pokupila preostale pjenuave kapljice mlijeka, izvukla ih i oblizala s prsta. "Boe, ova kava je fantastina. ekaj malo. Da?"
Tommaso, koji se nije mogao obuzdati, lagano ju je potapao po ramenu.
"Oprostite to prekidam va razgovor", poeo je na svom najboljem
engleskom. "Samo sam vam htio rei da mi je vaa ljepota slomila srce."
Zahvalila mu je osmijehom, premda pomalo na oprezu. Ipak, nastojala je zvuati ljubazno dok je odgovarala: "Vatte afa' 'u giro, a fessa 'e
W
mammata", posluila se rijeima koje je nauila od prvog Talijana s kojim je izala na spoj, a koji joj je savjetovao da ih koristi kad god joj
netko uputi kompliment. Tommasovo lice se izduilo. "OK, OK", rekao
je, povlaei se i zabacujui nogu preko svog mopeda.
Laura je gledala za njim, a onda je opet obratila panju Carlotti.
"Tko je to bio?" zanimalo je njezinu prijateljicu.
"Ma, neki frajer."
"Laura," oprezno je rekla njezina prijateljica, "to misli da si mu upravo rekla?"
I tako je Laura otkrila da je rimskim mladiima na savrenom idiomatskom talijanskome zapravo govorila neka se vuku natrag u otvore
svojih majki iz kojih su potekli.
"Oh", rekla je Laura. "O, joj. teta. A bio je ba zgodan. Ali nema
veze, zar ne? Jer, od sada se uvam za nekoga tko zna kuhati."
"Kad su nam opa i zdravorazumska naela planiranja jelovnika postala jasna, pred nama se prua izbor bezbrojnih ugodnih i izvedivih
kombinacija..."
MARCELLA HAZAN, Osnove klasine talijanske kuhinje
Prolo je tjedan dana prije nego to je Tommaso ponovno vidio djevojku. Otiao je u Gigliemi, sjajnu trgovinu hranom blizu Piazze Venezia, da bi preuzeo robu za restoran. Prije toga je primio telefonski poziv,
kojim je obavijeten da je jedan lovac, jedan od njih vie desetaka iz
okruga Castelli Romani koji su dobavljali specijalitete za Gigliemi, ba
toga jutra Fiatom dovezao sa sela hrpu mekanih mladih lepre; mladih
zeeva, prvih te sezone. Tommaso je dobio upute da bude brz, pa je otiao ravno do stranjeg dijela trgovine, stavio na rame kutiju koju mu je
dao Adriano i jedva je zastao kako bi se raspitao o Adrianovoj obitelji,
braku njegova ujaka, tvrtki Adrianova bratia u drugom koljenu i novoj
djevojci Adrianova brata, i pourio van kad je krajikom oka spazio pokret koji mu je privukao panju. Bila je to djevojka. Istezala se prema
najgornjoj polici za paketom tjestenine i tako otkrila pojas i napeti trbuh. Tommaso je uspio ugledati siunu zavojnicu pupka, zakuastu i
savrenu kao vor balona. Kao veliki aficionado enske ljepote, ispod
glasa je promumljao: "Fosse 'a Madonna!" Brzo je opet spustio kutiju.
"Momento", doviknuo joj je; priekajte. Posegnuo je, dohvatio paket i
pruio joj ga uz osmijeh. "Prego." Onda mu je sinulo da ju je negdje ve
vidio.
Nasmijeila se. "Grazie, faccia di culo." Hvala, dupeglave.
Naravno sad se sjea. Djevojka Kod Gennara. Takoer se sjeao da
je rekla kako e spavati no, izlaziti, ali svi su znali da je to
s Amerikankama ista stvar samo s nekim tko zna kuhati, pa ako
kupuje tjesteninu za sebe, dobri su izgledi da jo uvijek nije nala nekog
takvog. to je zaista bilo ba udno, jer je Rim bio prepun kuhara, dok
su plavokose Amerikanke bile donekle rjea pojava. Bila je to njegova
prilika i on ju je iskoristio. "Spaghetti", rekao je, bacivi pogled na pa-
"... a onda vrati zeca i pirja ga najmanje dva sata, sve dok se ne pone raspadati u umaku, koji bude tako gust da se poput ljepila prima za
tjesteninu."
"Dva sata!" Tommaso se nije mogao sjetiti je li rekao djevojci da ga
kuha tako dugo.
"I, naravno, neposredno prije nego to poslui, ukloni sve kosti."
"Sranje!"
"Zato pita?"
"Prokletstvo!"
"Reci mi to se dogodilo", njeno je rekao Bruno. licom je grabio
zabaglione i punio njime male vatrostalne posudice, koje je potom stavljao u hladnjak. Postat e dio sloene kombinacije toplog i hladnog, a
sadravat e svjei gelato od breskve, koji se upravo poeo lagano
odmrzavati; zatim zabaglione pripravljenog s vinom Barolo, lagano ohlaenog; potom topla pjena od zabaglionea, ovoga puta gueg, nainjenog od umanjaka gujih jaja i aromatine Marale i na kraju hruskavi, preni listii metvice i svjee isprena zrna espresso kave, posloeni u oblik latica i tuka cvijeta.
Kad je Tommaso zavrio svoje objanjenje, Bruno je rekao glasom
bez ikakvih emocija: "I tako si joj dao zeca."
"Da. Jednog od najboljih iz Gigliemija."
"To ti je bila romantina gesta."
"Jel da?"
"Drugi mukarci daruju cvijee. Ali ti, Tommaso, daruje mrtve ivotinje. Mrtve ivotinjske bebe. Jednoj Amerikanki."
Tommasovo lice se smrailo dok je razmiljao.
"Ipak," nastavio je Bruno, "bar nije vegetarijanka. Mnoge od njih jesu."
"Misli da sam pogrijeio sa zecom?"
Bruno je slegnuo ramenima.
"Ali vidi, pitala je kako se vade iznutrice", rekao je Tommaso, prisjeajui se. "Pomislio sam da je to udno. Mislim, veina ena zna kako
se isti divlja, zar ne?"
"Amerikanke moda ne znaju."
Tommaso je udario pesnicom o svoj dlan. "Zar ih majke niemu ne
ue? to, zaboga, ue u koli?"
W
svom nehaju prema novcu i taj stav proima cijeli restoran, te zbog toga
u jelovnicima nema cijena, a veera za dvoje olakat e vam dep za
iznos izmeu petsto i tisuu eura.
Kad su rezervacije napokon bile razvrstane, bilo je ve skoro podne,
pa se osoblje za primanje gostiju razmjestilo na svoja mjesta u blagovaonici kako bi doekalo prve posjetitelje i jo jednom provjerilo stakleno
posue, srebrni pribor i raspored sjedenja. Alain je uvijek ponosno isticao da broj posluitelja u Templiju u svakom trenutku premauje broj
gostiju bar u omjeru dva naprama jedan. Kad posegnete za bocom, otkrijete da je, kao nekom arolijom, ve dolebdjela do vae ae; ako
vam ispadne vilica, bit e uhvaena prije nego to dodirne tlo i jednako
brzo zamijenjena istom.
Tono u dvanaest i petnaest pojavio bi se Alain Dufrais radi svog
dnevnog obilaska restorana. Nikada ne biste pogodili da je prije toga
vie od est sati proveo u kuhinji: bijelo je na njemu bilo besprijekorno
bijelo, bez ijedne mrljice hrane. Visok, mrav ovjek krt na rijeima,
obiao bi krug oko praznih stolova poput visokog asnika na smotri
svojih jedinica. Povremeno bi podigao au i uzdigao je prema svjetlu
ili odmaknuo vilicu nekoliko milimetara ulijevo. Nita ne bi pritom rekao, ali Franciscus bi se istoga trena bacio na sporni predmet i pruio ga
konobaru da ga zamijeni. Potom bi se Alain vratio u svoje svetite u
sreditu restorana, u kuhinju. Dvostruka visea vrata bi se zaklopila;
jutarnja buka i graja bi se utiale. Nije bilo nikakvih priprema u zadnji
as, i to iz vrlo jednostavnog razloga: sve je bilo pripremljeno i spremno. Poput vojnika koji znaju da su zauzeli savren obrambeni poloaj,
osoblje Templija u tiini bi ekalo da se prvi gost ukae na njihovim
vratima.
U trinaest i trideset kuhinja je brujala poput dobro odravanog motora i uz velike ispuhe vatre i pare isputala iz svoje nutrine zakuaste kolae haute cuisine. Kuhari su radili kao da ih vrag goni i gracioznim prstima as prebirali po sastojcima, as rezali, as gulili, as mijeali. Iako
su radili pod velikim pritiskom, i unato uurbanosti, nije bilo dernjave
i psovanja, i uz izuzetak efa kuhinje, koji bi izviknuo narudbu kad bi
je primio od konobara, rijetko kad bi progovorili. Alain je stremio savrenstvu u svemu, uvijek i iznova, te nije doputao ni natruhu kaotinosti
W
Sam Bruno nije imao vremena razmatrati ide li mu dobro ili ne ide.
U petnaest sati, kad bi drugi kuhari pomalo poeli usporavati, on bi jo
uvijek radio punom parom, razmahujui na sve strane karamelizirati,
istui vrhnje za lag, neto presavinuti, stvoriti prozranu ekstravaganciju od eera, vrhnja i leda, i ushititi nepce njome, iako e nekim udom
izgubiti svu teinu im se spusti u eludac. Imao je mo potpune koncentracije, pa je prolo neko vrijeme dok je shvatio da se dogaa neto
neobino.
Tijekom cijele smjene iz blagovaonice je dopirala vea buka nego
to je bilo uobiajeno. Povremeno, kad bi se konobari progurali kroz
visea vrata, s njima bi uao i val kretavoga smijeha ili bunog razgovora, a Bruno je to primijetio samo zato to je postupno poelo utjecati
na raspoloenje kuhara a kuhinjski je odred bio vrlo osjetljiv na te
promjene, ba kao to, poznato je, svi primati s lakoom uoavaju emocije mujaka-predvodnika.
Isprva je Alain Dufrais uzdigao glavu, zbunjen, i pozorno osluhnuo,
a onda se vratio svome poslu, bez komentara. Nekoliko minuta kasnije,
meutim, zaulo se neujednaeno klicanje. Alain naizgled nije reagirao,
ali malo kasnije primijeeno je kako fini sloenac od svinjskih papaka i
tartufa na kojem je radio baca u smee i poinje ispoetka. Chef de cuisine, unato svojim gotovo nedostino visokim kriterijima, gotovo nikada nije morao poinjati iznova.
Sada je ve gotovo cjelokupni odred jednim okom motrio svog kuhara predvodnika, a drugim donekle svoj posao. Stale su se dogaati pogreke, krive procjene vremena i sastojaka. Karl je odbacio nekoliko jela
koja su mu poslali na provjeru i jo jae je pritisnuo oznojene kuhare
koji su se borili s gomilanjem zakanjelih umaka i priloga! Golemi je
stroj poeo zastajkivati, a Alain Dufrais, napregnutih ivaca, to je itekako osjeao.
U kuhinju je uao jedan konobar, a s njim jo jedno klicanje iz blagovaonice. Dufrais je prekinuo svoj posao i priao konobaru. "to je
to?" tiho je upitao.
Konobar nije morao pitati na to misli. "Stol dva. Roendanska zabava."
"Koliko osoba?" "Dvanaest."
Alain je krenuo prema svojoj radnoj plohi. A onda, s ulaskom drugog konobara, opet se zaula rika raskalaenog razgovora i Alain se
predomislio.
Poravnao je svoju kapu i odmarirao u restoran.
U blagovaonici, slavljenici su se utiali ali ne zato to su znali da
im se blii oluja, nego zato to je jedan od njih upravo lupnuo noem po
stolu. Kad se graja utiala, ubrusom je otro usnice i ustao, osmjehujui
se od uha do uha. Taj manevar pozdravljen je glasnim pljeskom. Umberto, Federicin otac, koja je upravo proslavljala svoj dvadeset prvi roendan, spremao se odrati govor.
"Prijatelji moji", poeo je.
vicarski kuhar ukoeno mu je priao, u svoj svojoj visini, uveanoj
besprijekorno bijelom kuharskom kapom, visokom poput kape britanskog gardista. Umberto, ni najmanje zbunjen, okrenuo se da ga pozdravi. "Dobar dan", veselo je uzviknuo. "Ovo je fantastino, stvarno fantastino. Zar ne, ljudi?"
Alain je jednim jedinim pogledom odmjerio cijeli stol. Ugledao je
nedovreno jelo pred Umbertom, naredane epove koji su svjedoili da
se popilo previe boca dobroga crnog vina. Prostorijom je vladao muk
dok su svi iekivali to e uiniti.
"Vi odlazite", kratko je rekao. "Sada. Svi. Van." Okrenuo se na peti i
vratio u kuhinju.
Netko se nasmijao, uvjeren da se radi o ali, ali smijeh mu je zapeo u
grlu kad je shvatio da je kuhar to mislio ozbiljno. eta konobara, koje je
mobilizirao Franciscus, ustremila se pristojno, ali bez sumnje odluno,
prema nepristojnome stolu. Umberto je zinuo da se pobuni, ali ki ga je
potegnula za rukav, lica rumena od neugodnosti.
Polako, u tiini, skupina je ustala i krenula, svatko od njih ispraen
jednim konobarom, poput zatvorenika s uzniarem. Tommaso se naao
uz slavljenicu, koja je sada grcala u suzama.
"Ba mi je ao", promrmljao joj je. "Kuhar je jako napet." Pogladio
ju je po nadlaktici. "A pomalo je i preserator", dodao je iskreno.
Iznenaenje od kojeg su u poetku otupjeli sad je popustilo pa su se
slavljenici poeli ljutiti. Upirali su prste u prsa konobara i mahali im
pesnicama pod nosom. Tek kad je za pojaanje stigao elitni odred vratara, nesueni gosti napokon su se ukrcali u svoje automobile i otili.
W
Taj je zastoj doveo do toga da se pripremanje veere izravno nastavljalo na pripremu ruka. Cijelog poslijepodneva kuhari su bez prekida
rezali i sjeckali i mijeali i posipali zainima, u oajnikom nastojanju
da kuhinju i raspoloenje svog glavnog kuhara dovedu u uobiajenu
ravnoteu. Kad je kucnulo dvadeset sati, smirenost je opet vladala
Templijem. Prvi veernji gosti kuali su svoje amusequeles i pijuckali
mur royale dok su prelistavali jelovnik u ozraju studioznog zanosa i
muili se izborom izmeu roti od prepelica punjenih divljim peurkama, vijenca od krumpira aujus s tartufima ili janjeih kotleta enpersillade uz cassoulet od mahuna i maslinovo ulje pomijeano s majinom duicom.
I zbog svega toga, nikome zaista nije trebao zvuk mobitela, koji se
odnekud oglasio pjesmom koja je 1970-ih bila himna grupe Deep Purple, Smoke on the Water.
Tommaso je istog trena shvatio da je to njegov mobitel. ak ni u Italiji nema toliko oboavatelja Deep Purplea da bi melodija Smoke on the
Water mogla oglaavati poziv na dva mobitela u istome restoranu.
Povrh toga, sad se sjetio da je toliko bio zaokupljen razmiljanjem o
Amerikanki da je zaista zaboravio iskljuiti svoj telefonino nakon dolaska u Templi, a time je prekrio pravila ponaanja koja vae za svo
osoblje. Krenje ovoga pravila znailo je trenutani otkaz.
Melodija je dopirala iz ormara za ogrtae osoblja. Tommaso je morao biti brz. Uronio je u ormar, izvukao telefon iz svoje jakne i pritisnuo
"Odgovori". "Trenutak", proaptao je. Istovremeno, opipavao je depove tuih kaputa, sve dok nije pronaao jo jedan telefonino, za razliku
od njegova, iskljuen. Svoj je tutnuo u dep i izronio iz ormara trijumfalno uzdignuvi drugi telefon. "Taj je", rekao je Franciscusu. Kad je
mditre d' primio telefon, poloio ga na tlo i mirno zgnjeio petom,
Tommaso je mugnuo u vrt.
"Si ?" rekao je im se uvjerio da nema nikoga.
"Halo", oklijevao je djevojaki glas s druge strane. Tommasu je poskoilo srce. Bila je to Amerikanka. "Ovdje Laura Patterson danas smo
se upoznali? U prodavaonici delikatesa."
"Naravno. Kako si, Laura?"
"Pa, ja sam dobro, ali nisam ba sigurna da je i umak. Ne znam jesam li dobro shvatila sve to ste mi rekli."
W
Zapravo, u tom trenutku Laura je zurila u hrpu vrelih utih pappardella, povrh kojih se koio itav, gotovo potpuno sirov, mali
zec. Nekako ga je uspjela odrati i izvaditi mu iznutrice, a to nije bilo
ba lako ni njoj ni zecu, premda se mora priznati daje zec ipak loije
proao u tom okraju.
"ini se da me danas zeevi ne sluaju", nervozno se naalila.
"to?"
"Hm nije vano. Glupava ala. Mogu li nekako popraviti umak?"
"Jeste li se sjetili pancetteT strogo je upitao Tommaso.
"Pancettal Oh. Ne, bojim se da nisam."
"A kako dugo ste kuhali zeca?"
"Mmm dvadesetak minuta."
Tommaso se poeao po glavi. Jedna stvar je nekome prepriati recept, ali spasiti upropaten recept bilo je izvan dosega njegovih kulinarskih vjetina. urno se zaputio prema kuhinji. Bruno e znati to treba.
Ve je htio dodati telefon svom prijatelju, a onda se odjednom sjetio
da Lauru moe zavesti samo ako bude i dalje mislila daje on sam kuhar.
Uhvatio je Brunu za rukav i potegnuo ga u najskriveniji zakutak patissierova kuta, a zatim mu prstom pokazao na telefon koji je ramenom pridravao uz uho.
"Dakle, imate zeca, kojeg ste kuhali dvadeset minuta, i pappardelle,
koje ste kuhali koliko?" rekao je u telefon.
"Petnaest", odgovorila je Laura. Kroz kuhinjska vrata vidjela je svog
oca i Cassie, njegovu odurrio"mladahnu osobnu pomonicu i istovremeno djevojku, kako pogledavaju na sat.
"Petnaest", ponovio je Tommaso, uz znakovit pogled Bruni.
Bruno se lecnuo od uasa. "Svjea tjestenina", promrmljao je.
"Morat ete skuhati nove pappardelle"', rekao je Tommaso Lauri.
"Ali jo ne", urno je ubacio Bruno. "Prvo se moramo pozabaviti zecom."
"Ali prvo se moramo pozabaviti zecom."
"Ima li tavu za peenje?" zanimalo je Brunu.
"Imate li tavu za peenje?" upitao je Tommaso.
Laura je, s druge strane, odgovorila: "Da."
"Ah. Pa, mislio sam, ti bi mi mogao neto savjetovati, dobri moj prijatelju."
"Hai voluto la bicicletta.. ."3 slegnuo je ramenima Bruno.
"Joj, ma daj. Zna da bih ja to uinio za tebe."
"Teko da bi ti to mogao uiniti za mene," ukazao mu je Bruno na
oitu injenicu, "s obzirom na to da nema pojma o kuhanju."
"Pa zna ve to mislim."
Neko su vrijeme hodali u tiini. Bruno je oprezno upitao: "Tek toliko
da ne bi bilo nejasnoa, to tono trai od mene?"
"Samo to da smisli neto. Neto tako fenomenalno, tako predivno i
seksi da se Lauri, prekrasnoj Lauri, zavrti u glavi od ljubavi i da padne
u moj krevet."
Bruno je promozgao o tome. "Ali to tono eli?" napokon je rekao.
"Jer, zna, napaliti nekoga i navesti nekoga da se u tebe zaljubi dvije su
vrlo razliite stvari."
"Kako to misli, filozofe moj?"
"Ako nekoga eli rasplakati," polako je odgovorio Bruno, "da joj
da nakoe luk. Ali ako eli da se rastui, skuha joj jelo koje joj je
mama kuhala kad je bila mala. Vidi u emu je razlika?"
Tommaso je slegnuo ramenima.
"A napaliti nekoga," nastavio je Bruno, "pa, to je tee nego rasplakati, ali nije nemogue. Plodovi mora, naravno, imaju afrodizijaka svojstva. I mekuci, isto tako kao lanarche ajo e ojo, puevi u ulju s enjakom. Moda i carcifioni mlade artioke kad ih skuha s metvicom,
pa ih rastvori prstima i umae u topli, otopljeni maslac. I vino, naravno. A onda, za kraj, slatka eksplozija, neto lagano ali umjetniko, tako
da bude pun energije i sretan... ali, to je tek jedna strana prie. Kad bi
elio da se netko zaljubi u tebe, skuhao bi neto potpuno drugaije, neto savreno jednostavno, ali dojmljivo. Neto to pokazuje da poznaje
u duu tu osobu." "Kao na primjer?"
"Pa, u tome i jest problem. To je za svakoga neto drugo. Morao bi
stvarno poznavati osobu o kojoj se radi: njezinu prolost, porijeklo, je li
prosta ili profinjena, suha ili uljevita. Morao bi je kuati, tako da vidi je
li joj meso slatko ili pikantno, slano ili bez okusa. Ukratko, morao bi je
3
cijelo vrijeme dok sam kuhala. A veeras idem do njega, jer e skuhati
neto za mene..."
"Lentamente, Laura. Uspori malo. Ide u njegov stan? Na prvom sudaru? "
"Pa, da. A gdje bi inae kuhao?"
"Namjerava spavati s njim?"
"Naravno da ne. Samo jednom smo se vidjeli."
"Ako ode u njegov stan, mislit e da te moe odvesti u krevet", bezizraajno je rekla Carlotta.
"Nisam stekla dojam daje takav."
"Siamo in Italia, Laura. U Italiji smo. Vjeruj mi, sigurno misli da e
spavati s njim."
Laura je uzdahnula. "Ti si ta koja mi uvijek govori da trebam ii za
srcem."
"Sigurno. Pod uvjetom da ti je jasno kamo te vodi. Uini neto meni
za ljubav ponesi nekoliko goldona6, hoe? To je jo neto u emu
Talijani nisu ba uvijek pouzdani."
"Pa, imala sam puno prilika uvjebati obranu od nepoeljnog udvaranja", rekla je Laura pomalo uvrijeeno. "Osim toga, ve sam ti rekla,
on je drag. A ima i stan, tako bar nisam u opasnosti da e me gurnuti u
grmlje."
"Aha. Znai, kani spavati s njim."
"Moda", priznala je Laura. "Nisam jo odluila. Ali, luda avantura
mi ne gine."
"Onda definitivno mora ponijeti kondome. I zapamti to god radila, nemoj obuti tenisice."
Bruno je imao slobodno prijepodne, tako da je vei dio jutra proveo
na Mercato di San Cosimato, glavnoj trnici u Trastevereu, u nabavi
sastojaka za Tommasovo veliko zavodniko jelo. Jo uvijek nije smislio
jelovnik i nije imao nikakav plan. Jednostavno je vrludao naokolo, da
vidi ega ima, sluajui viku kojom su se vlasnici tandova nadmetali za
kupce, i iekujui da mu sine neka proljetna delikatesa. Carciofini su
trenutno dobri, osobito oni ro-magnolo, vrsta artioke svojstvene tom
kraju, i tako slatke i mekane da se moe jesti sirova. Puntarelle, lokalna
6
Kondoma.
W
gorka endivija, bila bi boanstvena salata. U trgovini Vini e Olio pronaao je rijetko vino Torre Ercolana, merlot pomijean s lokalnim groem Cesanese, koje je ve vie od tisuu godina nerazdvojni dio okusa
rimske kuhinje: to groe i lokalno kulinarsko umijee pristaju zajedno
poput starog branog para. Bilo je puno mlade janjetine, a uspio je pronai i fini abbacchio janjee dojene, zaklano jo prije nego to je kualo travu.
Slijedom ponude poeo je slagati jelovnik, u mislima razvijajui osnovnu temu. Rimsko jelo, da; ali i vie od toga. Proljetna gozba, u kojoj
svaki zalogaj slavi ponovno raanje i obnavljanje, u kojoj se iznova prizivaju, njeno i obzirno, stari okusi, ba kao to to biva svakoga proljea otkad je svijeta i vijeka. Kupio je bocu ulja porijeklom s jednog malenog imanja za koje je znao; ulje je bilo svjee preano, a imalo je zelen, mladenaki okus, kao zdjela upravo ubranih maslina. Oklijevao je
pred tandom punim debelih bijelih paroga iz Bassano del Grappa, s
obala ustre rijeke Brente. Bile su besramno skupe, ali je vrijedilo platiti za takvu kvalitetu, zakljuio je, dok je trgovac umatao tuce blijedih
stapki u vlaan papir i zatim mu sve ceremonijalno uruio, kao da mu
daje buket najfinijega cvijea.
Tema je postajala sve jasnija to je vie o njoj razmiljao. Bit e to
proslava mladosti prekratke mladosti, pobjednike mladosti, mladosti
koju mora uivati i slaviti. To, naravno, nee rei Iommasu. Njegovu
prijatelju bio je pun nos Bruninih objanjenja ti ubije potke kuhanja.
tos je u tome to e to ipak upaliti, na nekoj podsvjesnoj razini.
Pri zavretku obilaska trnice naiao je na starca koji je drijemao u
prastarom stolcu za sunanje. Do nogu mu je stajao izguvan stari ceker. Bruno je unuo i paljivo otvorio ceker. Unutra je ugledao, posloene poput jaja u slamnatome gnijezdu, est komada ricotte. Starac je
otvorio oi.
"Svi su od mojih vlastitih ivotinja", ponosno je rekao. "A napravila
ih je moja vlastita ena."
Bruno je paljivo izvukao jedan sir i udahnuo. Istoga trena osjetio je
kao da se nalazi na malenom panjaku negdje usred Castelli Romani,
brdovitoj okolici Rima. U mirisu sira osjeao se trag zelenog krmiva, od
zimske hranidbe, ali osjeala se i zelena trava i sunce i tek traak majine duice, koja divlja raste na livadama i koju su ovce popasle zajedno s
W
travom. Zapravo mu vie nita nije trebalo, ali ricotta je bila tako savrena i znao je da e joj ve nai svrhu negdje u svom obroku, moda za
desert, posipanu cimetom i s kuglicom slatkoga meda.
Zaputio se preko trga u trgovinu tjesteninom kad je ponovno ugledao
djevojku. Bruno je zastao, sa srcem u grlu. Pojma nije imao tko je ona,
ali ju je posljednjih nekoliko tjedana ve pet-est puta vidio kako lunja
Trastevereom; osobito ovdje, trnicom, a inilo mu se da eznutljivo
zuri u tandove pretrpane desecima razliitih vrsta povra: bio je tu radicehio, cime di rapa, divlje artioke, bruscandoli male zelene klice
hmelja koje bi se u proljee pojavile na trnici i nestale za samo nekoliko tjedana; borragine, barba difrate, ak i lampascione, gomolji zumbula, a naravno, bile su tu i koare pune tenerume, prvih sitnih mladih tikvica, od kojih
je svaku na vrhu krasio ilav cvijet boje sunca. Meutim, nikada nije
vidio da bi neto kupila. Jednom joj je stajao toliko blizu da je primijetio kako u ruci ima vreicu sa staklenkom maslaca od kikirikija Skippy,
iz trgovine hranom koja prodaje uvozne proizvode na drugoj strani trnice. Prema tome je zakljuio da je Amerikanka ili Australka i da joj
ponekad nedostaju okusi iz domovine. Ali, zato to je tako gladno zurila
u gomile njoj nepoznatog povra, eznuo je da joj pripremi neto od
toga, pokae joj to proputa. Jednom se ak odluio prii joj i rei
'Boungiomo', ali im se okrenula prema njemu, a te njezine predivne oi
zacaklile se od zanimanja dok je iekivala to e rei, izgubio je hrabrost i poeo se pretvarati da samo eli dosegnuti neke rajice pokraj nje.
"Scusi", promumljao je, a ona se odmaknula i propustila ga.
Danas je nosila majicu s naramenicama. Stao je i upijao sliku njezinih ramena poprskanih naranasto crvenkastim pjegicama ispod vrtloga
plave kose, kao da ih prekrivaju rasprene pahuljice feferona. Na trenutak, ali jasno poput uvjerljive tlapnje, u mislima je osjetio njezin okus,
dodir glatke slanoe njezine koe boje meda na svojem nepcu. Hou,
obratit u joj se, pomislio je. Dat u joj paroge. Sebi uvijek mogu kupiti druge.
Odluan u toj nakani zaputio se prema djevojci; ali, bilo je samo asak prekasno. Djevojka se okrenula i otila.
Bruno je gledao za njom. Na drugoj strani trnice nalazio se niz trgovinica, jedva veih od dovratka minijaturna eljeznarija, ljekarna,
W
Messagero, koja je spustila novine kad su se vrata otvorila i izvjebanim okom premjerila Lauru.
"Momento", odluno je rekla ena i nestala u majunoj stranjoj prostorijici. Vratila se s etiri tanke kutije, koje je jednu po jednu otvorila
na pultu. U njihovoj unutranjosti, u slojevima svilenog papira gnijezdili su se komadi rublja jo finiji od onih u izlogu. Nije bilo prikvaenih
cijena, a Laura je ubrzo shvatila zato: kad
je napokon odluila to e, crveni ipkasti bodi s kompliciranim uzicama zbog kojeg se osjeala gotovo razbludno dekadentnom, iznos koji
se pojavio na blagajni bio je vei od njezinih kompletnih ivotnih trokova za tjedan dana.
"Nauit u te kako se sjecka", rekao je Bruno Tommasu. "Kad ona
doe, tako e izgledati kao da ti kuha."
"Naravno", rekao je Tommaso samouvjereno. Bruno je uzeo jednu
jabuku i poloio je na radnu plohu. Zatim je razmotao svoju platnenu
torbu za noeve.
"Ako mi oteti noeve," rekao je, "mrtav si."
"Neu ih otetiti." Tommaso je uzeo najvei, elini Wusthof. "Mili
Boe, ba je teak."
Bruno mu je njeno uzeo noinu iz ruke. "A-a. Taj je prevelik za tebe. Poni s ovim." Dodao mu je manji Global. "To je japanski no. Izraen je od vanadijskog elika." Polio je malo maslinovog ulja preko
kamena za otrenje. "Prije svega, pokazat u ti kako se otri."
Nakon pet minuta otrenja, Tommaso se poeo dosaivati. "Sad je
ve valjda naotren."
"Skoro."
Kad je zakljuio da je u redu, Bruno je izvadio dijamantski elik. "A
sad emo ga fino doraditi."
Tek nakon nekoliko minuta Bruno je svom prijatelju dopustio da se
pozabavi jabukom. "Kraj noa koristi za deblje stvari, a vrak za fino
rezanje", uputio ga je. "Prerezi jabuku pod kutom, ovako. Ne ekaj da
se odvoji prva krika, odmah kreni na sljedeu. I prste k sebi. Ova otrica moe prerezati svinjske papke, a tvoje prstie bi otfikarila kao nita."
Dok je Tommaso vjebao rezanje, Bruno se posvetio penici. Za razliku od mnogih kuhara, Bruni nije bilo ispod asti neto ispei u penici. Volio je on i meso i povre, ali je osjeao jednu drugu, drugaiju
W
"Oh, nije to teko. I", dodao je, neto iskrenije, "imao sam jako dobrog uitelja."
Lauri se nakupljala slina u ustima od predivnih mirisa iz penice. "A
to veeras jedemo?"
"Evo." Dodao joj je jelovnik, uz naklon i razmahivanje, poput konobara.
Pogledala je kartu i proitala: Antipasto: verdure in pinzimonio. Primo: spaghetti all'amatriciana. Secondo: abbacchio ali cacciatiora. Contorni: carciofl ali romana, asparagi con zabaione. Dolci: ricotta dolce;
vin santo, biscotti. "Boe dragi. Neemo moi sve to pojesti."
"Quanto basta. To je taman dovoljno. Nema toga puno, tek toliko da
razbudi nepce. A ne kao ameriki odresci, koji ti sjednu na eludac i
zbog kojih..." Odglumio je podrigivanje.
Zaulo se zatvaranje vrata. "Tko je to?" upitala je Laura.
"Samo moj cimer. Ne brini se, on ide van."
"I on je kuhar?"
"Bruno? Ne ba. To jest, on je vjebenik. Pera posua, zapravo.
Dakle, hoemo li jesti?"
Nikada prije Laura nije jela takvu hranu. Ne, ona nikada prije nije jela. inilo joj se kao da ti okusi oduvijek postoje, kao da su uvijek bili u
njezinoj mati, ali sad ih je prvi put estito okusila. Svako novo jelo bilo
je intenzivnije od prethodnoga. pageti su bili omotani gustim umakom
od mesa i vina; bogati, reskoga mirisa i ljepljivi. A janjetina je, pak, bila
ruiasta i slatkasta, tako meka da se topila u ustima. Posluio ju je bez
povra, ali poslije je Tommaso iznio prvi contorno na stol: itavu artioku, obilno prelivenu toplim maslinovim uljem i limunovim sokom,
posipanu nakosanom metvicom. Laura je polizala svaku kap ulja s prstiju, iznenaena prodornou okusa. eludac joj je stalno javljao da je
pun, preoptereen do raspuknua, ali tek joj je govorio da moe jo malo, samo jo zalogaj, sve dok joj se nije zavrtjelo u glavi od preobilja.
Tommaso ju je ostavio i otiao dovriti paroge. Nakon nekoliko minuta, pomalo osamljena, Laura je odluila otii do njega i pomoi mu.
Pokupila je prljave tanjure i ponijela ih u kuhinju. "Tommaso? Ja u
ovo oprati dok ti radi svoje."
Gurnula je vrata, ali se nisu pomaknula. "Oprosti", doviknuo je
Tommaso s druge strane. "Uh, zaglavila su se. Hoe to ponekad."
W
"Kad bih ja bio slikar," izjavio je Tommaso glasom punim potovanja, "samo bih tebe slikao, Laura. Tako bi sve moje slike bile prelijepe."
Bruno se jo ire osmjehnuo. Kad je u pitanju umjetnost zavoenja,
Tommasu nitko nije ravan. Obrisao je ruke i na vrcima prstiju se iskrao
prema izlazu iz stana.
Malo pomalo i od ricotte su ostale samo mrvice na tanjuru. Tommaso je biscotte i vin santo donio do pohabane stare sofe.
"Ve sam previe popila", promrmljala je Laura.
"U Rimu postoji izreka: 'Anni, amori e bicchieri di vino, nun se contano mai'"
"'Godine, ljubavnici i ae vina; njih se ne smije brojiti'", prevela je.
"Ba tako." Umoio je jedan kolai u zlatnu tekuinu i njeno ga
prinio njezinim usnicama. Oklijevala je, a onda je otvorila usta. Okusne
pupoljke joj je zalio sladak okus, okus groica. Zatvorila je oi, u ekstazi. "Boe moj, ovo je predivno."
"Sei bellissima", promrmljao je. "Kao i ti, Laura." Sad je u vino
umoio dva prsta. Opet, samo naas je oklijevala, a onda ih je pustila
neka kliznu u njezina usta. Oblizivala je s njegovih prstiju ljepljivo,
medasto vino, sve dok nije iscrpila zadnju slatku trunicu. Nekoliko kapljica je palo na njezin vrat, a on ih je pohlepno pokupio poljupcima,
dok je ona sisala njegove prste.
Polagano ju je razodijevao, skidajui s nje odjeu kao da otkida listove artioke, uz poljupce kod svakoga sloja. Nadala sam se da e biti
ba ovako, pomislila je. Tko bi to povjerovao? Carlotta, naravno. Carlottaje cijelo vrijeme bila upravu.
Sad je razvezivao crveni bodi, povlaei petljice koje su ga privrivale. Osjetila je da se bodi olabavio i uzvinula je lea, ekajui da
zavri. Vukao je jednu uzicu, smrknuto usredotoen. Onda ju je jako
potegnuo.
"ekaj", promrmljala je. "Tako e je jae zavezati."
"Idem po no", nestrpljivo je rekao.
"Ja u", brzo je odvratila. Dok je razvezivala petlje, Tommaso se
pred njom bacio na koljena, sklopio ruke i stao mrmljati molitvu na talijanskom.
"to to radi?" upitala je.
"Zahvaljujem Bogu na ovoj gozbi", odgovorio je, poput vuka u janjeoj koi.
"Nakon to ste se na miru i polako nasladili prvim jelom, kad ste vinom pozdravili njegov prolazak i kad su vam se oporavili okusni pupoljci, na stol stie drugo jelo. Ako naruujete u restoranu onakvome
u koji zalaze Talijani, a ne turisti drugo jelo se izabire nakon to ste
pojeli prvo. Nije to zato to niste smislili planove, nego ekate kako biste se uvjerili u njihovu ispravnost, kako biste bili sigurni da se prvotne
namjere poklapaju s trenutnim eljama..."
MARCELLA HAZAN, Osnove klasine talijanske kuhinje
Sljedeeg jutra, Vincent, Sisto i ostali rani gosti Kod Gennara dobro
su se nasmijali ugledavi Tommasa kako pretrava ulicu prema kafiu,
jo mokar od tuiranja i potpuno neodjeven, osim runika oko struka.
"Due cappuccini, Gennaro, presto per favore", uzviknuo je. Tommasov iroki osmijeh jasno je govorio da ima dobar razlog za urbu, a njegovi prijatelji znali su to bi to moglo biti. Pozdravili su ga pljeskom.
Zastavi samo da ugrabi par cornetta, Tommaso je odnio dvije alice
kave natrag preko ulice, bjeei izmeu automobila. Jedan Fiat kombi
mu je potrubio, ali premda mu je uzvratio ritualnom rimskom uvredom
"Idi trubiti svojoj eni meu nogama, guziaru, tamo je vei promet
nego ovdje!" misli su mu ve bile zabavljene drugim stvarima.
Laura se ispod tua vratila u spavaonicu, zamotana u runik, mokre
koe koja se presijavala na ranom jutarnjem suncu i kose slijepljene i
zaeljane uz glavu.
"Prekrasna si", iskreno joj je rekao Tommaso. "Sei bellissima, Laura." Uzeo je mali digitalni fotoaparat sa stola. "Osmijeh?" Osmjehnula
se, a on je kljocnuo. "A sad, doi natrag u krevet."
Potapkao je pokraj sebe, gdje je ekao primamljiv posluavnik s dorukom.
Vratila se u krevet i zagrlila ga. Pokupio je prstom malo pjene svog
cappucina i smjestio je na vrh njezina preslatkog nosa. Nasmijala se, pa
joj je iz ruke uzeo alicu i, paljivo je spustio na pod, i okrenuo se da je
poljubi. Nakon kratkog oklijevanja, uvukla se u njegov zagrljaj, uz pohlepni poljubac, stiskajui se uz njega cijelom duinom tijela.
W
Ovoga puta ime je izgovorila kao i on, na talijanskome. Ali njezin predava jo nije bio zadovoljan.
"U ovoj prostoriji", objavio je, "neemo spominjati Michelangela, ili
Tiziana, ili Rafaela, jer ne bismo ni Shakespearea zvali Will ili Beethovena Ludwig. Jo uvijek nismo tako prisni s tim velikanima, pa si neemo doputati tu slobodu sve dok ne provedemo mnoge godine prouavajui njihova djela. Koristit emo, stoga, njihova puna imena: Michelangelo Buonaroti, Tiziano Vecellio i Raffaello Sanzio. Molim," pokazao je na Lauru, "nastavite."
Kim Fellowes je bio Amerikanac, ali je u Rimu ivio ve tako dugo
da je gotovo postao, kako je govorio, pravi domorodac: sveuilino
osoblje zvalo ga je jednostavno /dottore. Zaista je alosno, ispriao je
studentima, to je svoju knjigu o renesansi onu istu u koju je Laura
gledala dok je uzaludno tragala za crkvom Santa Cecilija morao napisati na engleskome, umjesto na talijanskome, zahvaljujui diktatu izdavaa eljnoga komercijalnog uspjeha. A knjiga je neizbjeno postala
uspjenica: uvao je recenzije, paljivo plastificirane da bi ih zatitio od
masnih otisaka, na svome stolu tako da ih studenti mogu prouiti. Svi su
je veliali kao pravu rijetkost: djelo koje je spajalo uenost znanstvenika sa senzibilitetom istinskog umjetnika. Kim je u svemu pokazivao
savren ukus, poevi od predivnih lanenih koulja koje je uvijek nosio
Laura se u mislima voljela igrati potrage za pravom rijei kojom bi
opisala njihove boje: obino bi pribjegla rijeima kao to su razliak,
brusnica ili akvamarin sve do blijede jakne od pikea i slamnatog
eira, kojim je od estokog talijanskog sunca branio svoje profinjeno
lice kad bi boravio na otvorenom. Neki njezini kolege smatrali su da
previe trai od studenata. Lauru su njegov senzibilitet i inteligencija
ispunjavali apsolutnim strahopotovanjem, pa je poduzimala sve u svojoj moi da bi ostavila dobar dojam.
"Dakle, pogledali ste Sikstinsku kapelu?" govorio je. "I kako vam se
ini?"
Oklijevala je. Ali nije se mogla suzdrati da mu ne kae svoje iskreno miljenje. "Mislim da izgleda kao tagalj."
Drugi studenti su se nasmijali. "tagalj?" Kim Fellowes je upitno
ponovio, ispreplevi prste i spustivi ih na koljeno.
"Da. Mislim, krasno je oslikana i sve to, ali slike su tako visoko da
stalno morate gledati uvis, a prostorija je tako velika i pravokutna..."
Utihnula je, uvjerena da e je sad ismijati. Na njezino iznenaenje, Kim
je s odobravanjem kimao glavom.
"Laura je potpuno u pravu. Sikstinsku kapelu", rekao je, prelazei
pogledom preko studenata kako bi se uvjerio da ga svi razumiju, "mnogi strunjaci, a meu njima i ja, smatraju otjelovljenjem najgorih pretjerivanja u renesansi. Boje su kriave, kompozicija je pompozna, a koncepcija bez harmonije. Naruio ju je, iskljuivo kao statusni simbol,
skorojeviki bogata, koji je pri tome unitio neke sasvim dobre Peruginove freske. Sam Buonaroti nije htio s tim imati veze, pa emo mi zato
radije prouavati njegove crtee. No onda, tko mi zna rei to je contrapostol"
"Taj ovjek je pravi seronja", gunao je jedan Laurin kolega dok su
spremali knjige nakon seminara.
"Zna on to govori", odgovorila je Laura. Osjeala se pomalo krivom, to je bilo prvi put da joj je panja popustila tijekom Kimova seminara i odlutala u sjeanje na Tommasove poljupce, na njegovo tijelo
priljubljeno uz njezino dok su dijelili posljednju au vin santa na ofucanoj sofi.
"I na to nas neprestano podsjea", ogoreno je rekao drugi student.
"Hoe li netko na pizzu?"
"Gdje?" upitala je Judith.
"U mrtvanici?" Bio je to njihov naziv za mramorom obloenu pizzeriju nie niz ulicu. "U jedan?"
"OK. Nai emo se tamo. A ti, Laura?" "Uf-da. Valjda."
Laura se udila svojim kolegama. Za nju je dolazak u Rim bio ivotna prilika, pustolovina to privlanija jer je njezina majka tvrdila da je a)
obrazovno beskorisna i b) opasna zbog nehigijene, kao posljedica injenice da su Talijani na zlu glasu da nikada ne operu ruke nakon nude.
Sletjela je u zranu luku Fiumicino samo nekoliko dana prije poetka
prvoga semestra. Sva uzbuena, ve je osjeala jaz izmeu sebe i svih
turista koji su sletjeli s nekim paket-aranmanom; oni su tu posjetitelji,
ali ona ovamo dolazi ivjeti. Sa sobom je imala naprtnjau punu knjiga
o umjetnosti i dva mala kofera, jer je to bilo sve to je smjela ponijeti.
Pismo Angloamerikog sveuilita u Rimu nonalantno ju je obavijestiW
plijen. Trgovci su iz svojih trgovina siktali za njima poput gusaka. Mladii na mopedima ak i oni kojima je djevojka sjedila iza lea, obino
neka neopisivo lijepa Talijanka dugih crnih uvojaka i savrene tamnosmee preplanule koe usporili bi pokraj njih i uzviknuli "Ueh, blondine!" puni divljenja, uz rafale kojekakvih prijedloga.
"Ima li i ti osjeaj kao da si gola?" na kraju je upitala Laura. Ule su
u podzemnu eljeznicu i tako se nale bez odstupnice u kolima s tri prosjakinje, jednom Cigankom i njezine dvije malene
keri, koje su ih odmah okruile i stale buno zahtijevati novac. Judith je utisnula novanicu u ruku manje djevojice. Novac je nestao, a
dijete ju je opet poelo gnjaviti, i to dvostruko upornije.
"Ne", Judith je vrsto odvratila. "Finito. Nema vie. Chiuso" Prosjakinje nisu na to obraale panju i nastavile su je grepsti ispruenim rukama. Na sljedeoj stanici u kola je uao uniformirani uvar. Djevojke
su odahnule, a zatim zinule kad su vidjele da majka iz nabora svoje oprave vadi aku novca i besramno ga predaje uvaru, da bi potom mirno
nastavila navaljivati na njih dvije. A kao kruna svega, kad su se napokon dokopale svoga cilja, Vatikanskog muzeja, asna sestra ih je izdvojila iz reda i otjerala jer pokazuju gole noge.
Sljedei dan bio je Dan za orijentaciju. Prva je ustala i obratila se
okupljenim studentima Casey Novak, predsjednica tijela zvunoga naziva Studentska vlada. Casey se vedro osmjehivala dok 1 je novajlijama
prenosila vlastita estomjesena iskustva. Hrana je ' ovdje ukusna, iako
s previe ulja, ali pazite to jedete mnogi restorani imaju zaista odvratne stvari na jelovniku, kao na primjer ptice pjevice ili teletinu. Ne zaboravite rei konobaru da vam donese isti pribor za svako novo jelo.
Sve je zatvoreno izmeu 14,30 i 17 radi sieste, a ponedjeljkom i etvrtkom veina trgovina uope ne radi, to je stvarno bezveze, ali se naviknete. Djevojke bi trebale nositi vjenani prsten jer e se tako obraniti od
neeljenih udvaraa. Sveuilite vas moe poslati savjetniku ako vas
uhvati jaka tuga za domovinom, ali nudi se toliko drutvenih aktivnosti
da ete teko nai vremena za depresiju.
"to jo?" zamislila se Casey. "Aha, CNN je na kanalu esnaest.
MTV je dvadeset tri. Ima jedna dobra radiopostaja s amerikom ) glazbom, zove se Centro Suono. Talijanska glazba je zbilja grozna, usput
budi reeno, a talijanska televizija je jo gora. Stalno ! koriste isto dvoje
W
"Ah", rekao je Tommaso. "Izvrsno. Evo cura." Dvije djevojke su pokazivale na kombi, a onda su se zaputile u kafi. Bruno je poelio izljubiti svog prijatelja. Eto, jednom je ba sve ispalo savreno. Cijeli dan e
provesti s njom na plai! A to je jo bolje nego da su porazgovarali na
trnici.
Ushit je ubrzo zamijenio gr uasa. A to ako joj se ne bude sviao
ili, jo gore, ako mu se zavee jezik pa ne bude ni imao prilike svidjeti
joj se? Ali onda se ipak opustio. Kuhat e, a to znai da nee biti ivan
nikad nije ivan kad kuha.
Dvije djevojke ule su u kafi, a buongiorni su pljutali sa svih strana. Vincent i Sisto zurili su otvorenih usta u Tommasovu curu. Bruno
je, uz lupanje srca, ekao da ga upozna s njezinom cimericom.
Sisto je brzo svukao sa sebe koulju Rome i otkrio ispod nje drugu,
plavo-bijelu, u bojama Lazija. "Sve ima svoje granice", apnuo je Bruni. "A ti, bogme, stvarno ima sree, gade jedan."
"Znam", rekao je Bruno. Jo ni sam nije mogao povjerovati u to.
"Mislim, Tommasova cura je sasvim u redu, ali nije nita u usporedbi s ovom koja je tebe zapala."
"Bruno, ovo je Laura", rekao je Tommaso, upoznajui ih redom.
"Laura, Bruno; Judith, Bruno."
"Zdravo, Laura", rekao je Bruno. Onda se okrenuo prema svojoj djevojci, ispruene ruke i sa smuenim osmijehom na licu. Pitao se hoe li
ga se sjetiti s trnice. "Zdravo, Judith", rekao je njeno.
Djevojka se nasmijala. "Ne. Ja sam Laura. Ona je Judith." Pokazala
je na djevojku s tetovaom.
"Hej, Bruno", rekla je druga djevojka. "Drago mi je to smo se upoznali."
Bruno je jo buljio u prvu djevojku. "Ne moe biti."
"Ne?"
"Mislim..." Oajniki je nastojao spasiti stvar. "Dobro. Dakle, ti si
Laura. A ona je Judith."
"Tako nekako", sloila se Judith.
"Ba si neki, Romeo", promrmljao je Sisto ispod glasa. Istupio je i
sam se rukovao s Judith. "Bok. Ja sam Sisto."
"Ueh, Bruno, ovoj ribi treba dodati okusa. Nakoi malo enjaka,
dobro?"
"Naravno." enjak je iao uz krumpire, ne uz ribu, koja bi bila unitena njegovim otrim okusom. Bruno je teatralno zgnjeio malo enjaka na kamenu, a onda ga potiho spremio na stranu. Ruke su mu se bespomono trzale dok je gledao kako Tommaso nespretno trpa koljke i
rakove u brancina. A to je jo gore, Laura ga je isto gledala, oito oarana njegovim postupcima. Bruno je osjetio kratak, otar ubod ljubomore.
"Sad ribu jednostavno stavimo u posudu..." govorio je Tommaso.
Bruno mu je brzo dodao bocu vina, hladnog, bijelog Orvieta.
"Hvala ti, prijatelju", rekao je Tommaso i dobro potegnuo.
"Riba", promrsio je Bruno. "To je za ribu."
"A i riba treba malo popiti", mirno je rekao Tommaso i izvrnuo bocu
ribi u usta.
Bruno se morao kriomice umijeati jo nekoliko puta, kad je plamen
bio prejak ili kad Tommaso nije nauljio komad ribe, ali sve u svemu a
to ga je pomalo zaudilo Tommaso se sasvim dobro snalazio u ulozi
glavnog kuhara.
Kad je napokon dolo vrijeme da pojedu to su pripremili, Bruno je
napeto motrio Lauru kako rastvara koljke i trpa ih u usta uz bune izljeve oduevljenja, a soni sokovi joj cure niz bradu, od ega joj koa
sjaji u sve bljeem svjetlu. Strano mu se svialo kako jede; bez suzdravanja ili krivnje, s gustom sie ulje s prstiju, uiva u svakom novom
okusu i nepoznatoj aromi. U Templiju je imao prilike vidjeti brojne elegantne ene kako oprezno prebiru po hrani, kao daje to neto opasno i
guraju je po tanjuru ili pedantno reu na desetke komadia, samo za to
da bi polovicu ostavile, netaknutu. Laura je jela s istinskim uitkom, a
njezin uitak odjekivao je njegovim srcem.
"Ti jede kao prava Talijanka", iskreno joj je rekao. "Je li to dobro?"
upitala je punih usta. "Si. Samo tako se jede."
"U stvari, ja jedem kao svinja. Oduvijek. To moju majku baca u
oaj."
"Kakve su to trave ovdje, Tommaso?" zanimalo je Judith. "Ehm",
rekao je Tommaso zabrinuto, pogledajui u Brunu.
"Osjeam komora i origano", rekla je Laura, ela naboranog od razmiljanja. "I jo neto. umbir?"
Bruno je kriom kimnuo Tommasu.
"Bravo", izjavio je Tommaso. "Komora, origano i umbir. Laura,
sve si pogodila."
Bruni se srce nadizalo od ponosa. U brancinu je bilo jedva malice
umbira. ak bi i profesionalnom kuharu bilo teko prepoznati ga. Laurino nepce bilo je neiskusno i neizvjebano, ali imala je okusne pupoljke kao pravi aficionado.
Kad je i zadnja cicala izvuena iz eravice i pojedena, a u vatri su itali odbaeni oklopi i ljuske, Tommaso j drutvu ponudio smotku
marihuane. Sunce je polagano klizilo u more, a pijesak se hladio, pa su
daske za surfanje privukli vatri i sjeli na njih. Ubrzo ih je osvjetljavala
samo eravica. Dugo nitko nije progovorio. U kabini kombija Tommasova kompilacija Blue Ovster Culta napokon se, hvala Bogu, svela na
itanje prazne vrpce, a onda je zavladala tiina.
Laura se leima oslonila na Tommasa. "Prejela sam se", rekla je sanjivo.
"Sono pieno come un uovo", promrmljao je Bruno.
Nasmijeila mu se. Na trenutak joj je oima uzvratio osmijeh, a onda
je stidljivo odvratio pogled. "Sto to znai?" upitala je.
"Znai 'Pun sam kao jaje.'"
"Talijanski je zaista prekrasan jezik."
"I ameriki zvui sasvim dobro." Htio je dodati "kad ga ti govori",
ali nije mogao. To je mogao rei Tommaso ne samo zato to je ona
njegova djevojka; Tommaso je svakome mogao dati kompliment i pri
tome zvuati ako ve ne iskreno, onda bar armantno i duhovito. A kad
bi to rekao on, Bruno, zvualo bi otrcano, kao oajniko upucavanje.
"Sono pieno come un uovo", ponovila je Laura.
"Hej, Laura", rekao je Tommaso. "Ispriaj Bruni ono to ti je tvoj
prvi Talijan rekao da mora rei svakome tko bude drzak prema tebi."
"Pa," rekla je, razmiljajui, "jedno je bilo Cacati in mano e prenditi
a schiaffi,'"
Tommaso je zaurlao od smijeha. "Uzmi govno u ruku i premazi si lice", preveo je. "I to jo?"
"Uh 'Lei e' un cafone stronzo, vada via in culo.''"
W
"Ima curu?"
"Ne ba."
"Deka?"
"Ne, ne, nije to."
"Pa to je onda?"
"Stara stvar. Radi se o djevojci koja nije zaljubljena u mene."
Judith je razmislila o tome. "Pa, nema ba osobite svrhe biti vjeran
nekome tko te ne voli", objasnila mu je.
"Znam, ali ne mogu si pomoi, stalno mislim na nju."
"Kako hoe. Ali ja se moram ohladiti", odluno je rekla. "Idem se
kupati. Hoe i ti?"
"Zato ne?" Kad su se zajedno bacili u gustu bijelu pjenu, doviknuo
je: "Sad surfaj!"
"Ali daske su kod kombija."
"to e ti daska?" Priekao je val, a onda se bacio u njega i pustio se
da ga nosi prema obali.
Prvih pet-est valova ih je isprevrtalo i potopilo, tako da su pijuckajui izranjali na povrinu. Ali bilo je to ludo veselo i im bi se osovili na
noge, krenuli bi po jo.
Napokon, kad Laura vie nije mogla podnijeti Tommasovo odgaanje, kliznuo je jezikom u nju, rairio je kao cicalu i usisao slatko meso u
svoja usta. "Oh, Tommaso," proaptala je, "to je boanstveno." Zavrtio
je jezikom, uronivi ga dublje, a ona je osjetila kako se skupljaju prvi
valii koji prethode bujici uitka. Ovo je kao kad lei na dasci za surfanje, sanjalaki je mislila; eka onaj pravi val, onaj koji e te uzvinuti.
Stala je dublje disati, eljna da se to dogodi.
I konano su se svi nagurali u kombi i krenuli na dugu vonju kui.
Naalost, Tommasov nain vonje, savren za vijuganje mopedom kroz
beskonaan rimski promet, nije ba pogodovao spavanju. Djevojkama u
stranjem dijelu bilo je dobro; nisu mogle vidjeti druga vozila, premda
su povremene uvrede i trubljenje rao^ rali prodrijeti i kroz najdublji san.
Bruno je zurio u tamu. U mast je spravljao jela za Lauru, iznosio pred
nju jedno jelo za drugim, jednostavno iz uitka to je moe gledati.
udio je obuiti njezino nepce. Toliko je uivala u nepoznatim okusima plodova mora da je poeo smiljati s im bi je sve mogao upozna-
ti. Nitko bolje od njega nije znao da uivanje u novome okusu zauvijek
promijeni ovjeka. Ali to bi joj trebao skuhati?
Auto je najednom silovito kliznuo s jedne strane ceste na drugu, a
Laura se prenula. Bruno si nije mogao pomoi. Okrenuo se da je pogleda. Leala je sklupana uza svoju prijateljicu, a obje su se umotale u
Bruninu vreu za spavanje. Srce mu je poskoilo, naglo kao i auto maloprije.
Za tebe, pomislio je,pripremit u svadbenu tortu...
Zatresao je glavom da otjera tu misao. Ona je Tommasova cura, ne
njegova. to mu samo pada na pamet?
Bruno je odjednom shvatio da Judith ima otvorene oi. Gledala ga je
kako gleda Lauru. Brzo je odvratio pogled, pitajui se je li joj sada sinulo da je govorio o njezinoj prijateljici i ako jest, hoe li ita rei.
Napokon su stigli u Rim, kroz Testaccio, staru mesarsku etvrt. Tu
su mnoga nekadanja skladita preureena u klubove i barove; taj dio
grada nikada nije spavao i vie puta morali su usporiti kad bi pred njih
najednom izletjela skupina ljudi, na putu iz jednoga kluba u drugi.
"Gledaj ti ovo", rekao je Tommaso dok su prolazili pokraj jednog
novog bara. "Moramo vidjeti kako je tu."
Bruno je zagunao. Donedavno to je podruje bilo puno klaonica i
mesnica. Sad su ih istjerali.
Po njegovu miljenju, pravo srce Rima nisu bili Via del Corso ili Piazza del Campidoglio, nego ba Testaccio. Stoljeima su ovamo stizale
ivotinje za klanje, a dobri bi komadi bili namijenjeni plemiima u njihovim palaama, i kardinalima u Vatikanu. Obini ljudi morali su se
zadovoljiti onime to bi ostalo takozvanom quinto quarto, "petom etvrtinom" ivotinje: iznutricama, glavom, papcima i repom. Nicale su
male osterije koje su se specijalizirale za pripremanje tih ostataka, a kulinarska domiljatost Rimljana bila je tolika da su se ubrzo ak i kardinali i plemii grabili za jela kao to su coda alla vaccinara, volovski rep
pirjan u umaku od rajice, ili caratella d'abbacchio srce, plua i slezena tek ojanjenog janjeta na ranjiu od rumarina, polako kuhani s crvenim lukom u bijelome vinu.
Svaki ivotinjski dio pripremao se na poseban tradicionalni nain.
Zampetti al Vaggro, junei papci, posluivali su se sa zelenim umakom
od inuna, kopra, slatkoga luka, ukiseljenih krastavaca i enjaka, sve
W
Laura je svojim razvratnim smijehom prenula maku, zaspalu na sjedalu mopeda na suncu, pa je maka uzdigla glavu i zbunjeno se osvrnula. A zatim, vidjevi da se radi samo o dvjema djevojkama koje ivahno
raspravljaju o nekom momku, opet se namjestila za spavanje.
Bruno je gradio kuu od karata. Bar se tako osjeao. Zapravo, slagao
je voni millefeuille slojevi finih listia tijesta, pasiranog voa i kreme. Ali, kako je to radio za Templi, Alain je promijenio recept, tako da
je to sad bila bravurozna demonstracija tehnike virtuoznosti. Prvo, slojevi tijesta se peku pritisnuti tekim utezima,
tako da budu prhki i hruskavi. Onda ih se poprska eerom u prahu i
karamelizira letlampom. Izmeu svakoga od triju slojeva nalazi se najlaki mogui, najfiniji voni souffle. Ali, zato to izgleda ba kao obina krema za kolae, gost e shvatiti da se radi o souffleu tek nakon prvog zalogaja. Meutim, puno toga je moglo pokvariti tu sloenu tvorevinu. Svaki souffle mora se dizati glatkim, hidraulikim uzdizanjem,
podiui svoj krhki krov od karameliziranog tijesta a da ga ne nakrivi,
da bi mogao posluiti kao podnoje sljedeem gornjem sloju. I najmanje stranje ili izboenje uzrokovalo bi nagib konstrukcije, poput tornja
u Pii. Osim toga, svaki souffle mora biti trunicu manji od onoga ispod
sebe, tako da teina gornjih slojeva ne zgnjei one ispod. I na kraju,
najgornji sloj mora jo izdrati i liicu coulisa8 a da ne pukne i ne ulekne se.
Uvijek bi ostalo neto vika, a Bruno je po navici pripremao vie od
narudbe, za svaki sluaj, ako neto ne ispadne kako treba. Takva jela
nije mogue pripremiti unaprijed. Svaki souffle bio bi u penici tono
sedam minuta, a mora se posluiti samo tri-etiri minute kasnije, jer
inae poinje padati. Uskladiti to s ostalim narudbama za stolom, gdje
su neki gosti moda naruili kolae koji se dugo peku u penici, kao na
primjer tartes flnes aux pommes, bila je prava logistika nona mora.
Bruno je primio narudbu za dva millefeuille, a po obiaju je pripremio tri, za svaki sluaj. Ipak, nije mislio na kolae. Jednim djeliem
svoga uma bavio se iznutricama tamnim, ljepljivim umacima od pirjane junee jetre; kombinacijama gljiva i bubrega, telee guterae i artioka; stalno je prevrtao u mislima mogunosti za idui objed koji e
pripraviti Lauri. Ali, u stvarnome svijetu, osjeaj za vrijeme mu je za8
Laganog preljeva.
iji je rad, ini se, Alaina uvijek zadovoljavao: bio je to Hugo Kass, novopostavljeni saucier. Mladi Francuz pristala izgleda, s glatkom grivom
teke crne kose, Hugo je radio kod Ducassa u Francuskoj i Beka u Italiji prije nego to je doao u Templi. Bile su mu samo dvadeset dvije
godine, a ljudi su ve o njemu govorili kao o buduem Michelinovu pobjedniku. Alain se prema Hugu odnosio gotovo kao da mu je ravnopravan, a tog poslijepodneva je ak jednom zatraio njegov savjet u vezi s
nekom marinadom i pridrao je licu kako bi je mladi kuao. Bruno je
bio predaleko da bi uo to je Hugo rekao, ali je vidio kako Alain ivahno kima glavom, kao da se slae s njim.
Bruno je takoer poeo primjeivati koliko se mladi Francuz trudi
zadrati Alainovu naklonost. Kao novi chefdepartie, na primjer, imao je
savren razlog zapitkivati chefa de cuisine o jelima koje on kuha ali,
moda nije imao razloga za ba tako puno laskavih primjedbi, kao recimo sada.
"Hej, Bruno. Kako ide?" Bio je to Tommaso, koji je upravo zavrio
svoju poslijepodnevnu smjenu.
"Grozno", promrmljao je Bruno. Tommaso je pratio Brunin pogled
do Huga Kassa, koji je opet s potovanjem kuao jedno od maestrovih
osobnih posebnih jela.
"Toliko se duboko zavukao u gazdin culo da se udim to uope moe prepoznati neki okus osim onoga to ima cacca", komentirao je
Tommaso. Bruno se nasmijao. Bez obzira na to koliko stvari bile loe,
uvijek je mogao raunati na svog prijatelja da ih izrazi kao pravi Rimljanin.
Laura, sjedei u seminarskoj dvorani doktora Fellowesa, potiho pjevui dok zapisuje biljeke o torsione i contraposto. Na plou je projiciran uvean Michelangelov crte, muki akt. Njegovi elegantni guzovi
prelaze preko jednako elegantnog lica doktora Fellowesa dok U dottore
koraa naprijed-natrag i objanjava, jasnim, lijepo uoblienim reenicama, plemenitost ideala koji su im podloga.
U svoju biljenicu Laura narka guzove. Njezino pjevuenje postaje
sve glasnije, sve dok je susjeda ne mune nekoliko puta za-redom.
Muk restorana iznenada je prekinula glasna lomljava. U kuhinji su
svi poskoili. Zaula se vika iz blagovaonice. Onda su se kuhinjska vra-
u jednoj ruci. Bili su to elini Sabatieri, dugaki poput siga, smrtonosno otrog iljka. Ustremio se na jednu jegulju i, bez pokuaja daje uhvati, jednostavno je probo iza glave vrkom noa, a zatim je podigao kao
na koplju.
Promatrai su umuknuli. Ne zastavi da ukloni anguillu s noa, gdje
se bacakala i uvijala poput violinskog kljua, Hugo je krenuo dalje.
Opet je naciljao noem. Sad su se dvije jegulje uvijale i okretale na krvavoj otrici. Trea jegulja je pokuavala mugnuti preko poda. Miran,
Hugo je napravio tri koraka prema njoj i, sagnuvi se gipkim pokretom,
probo je iza krga drugim noem. Okrenuo se prema sljedeoj i za as
se i etvrta, posljednja, jegulja pridruila drugima na nou. Bez rijei se
vratio u kuhinju. Dok su se vrata zatvarala, jasno se zauo zvuk otrice
o otricu, a zatim tup-tup dok su jegulje u komadima padale na pod.
"Svi na svoja mjesta", naredio je Alain. "I hvala Bogu to ovdje bar
netko ima malo razuma."
Kad se kuhinjski odred vratio na svoje poloaje, jegulja vie nije bilo, a Hugo je ve mirno pripremao umake.
Meutim, Tommaso je bio taj koji je otkrio, dok je uklanjao potrganu kutiju iz koje su jegulje pobjegle, da na jednoj njezinoj stranici pie:
"Pazi koga izbacuje iz restorana. Moda ima prijatelje koje nije lako
uloviti."
Napokon je doao Brunin slobodni dan, pa je mogao krenuti u potragu za sastojcima za svoju sljedeu gozbu. Mattatoio, stara gradska klaonica u Testacciju, ve je odavno zatvorena i pretvorena u staju za konje koji turiste vuku gradom u lakim koijicama, ali u blizini je bilo jo
nekoliko manjih mjesta koja su preuzimala dostavu zaklanih ivotinja i
odmah ih tranirala; i pri tome, u skladu s izrekom, nita ne bi izmaknulo, osim blejanja. Jedno od tih mjesta bila je Elodi, mesnica ukopana u
podnoje Monte Testaccija a to nije bilo brdo, nego prastara gomiletina smea visoka oko trideset pet metara, jo iz vremena drevnih Rimljana, nastala iz uredne hrpe slomljenih amfora, vreva od terakote u
kojima su stari Rimljani transportirali maslinovo ulje. Oko podnoja tog
viestoljetnog odlagalita boca razne automehaniarske radionice, mesnice, pa ak i restorani, iskopali su duge peine bez prozora s polukrunim svodovima. Elodi je bila mrana, a piljevina na podu bila je poprs-
Od izraza: "A gallina fa l'ovo e 'o gallo c'abbrucia 'o culo" Koko
nese jaja, kokot samo iri upak.
W
Svukao je s nje ostalu odjeu i pritom ljubio svaki novi komadi gole
koe. Zatim je ona isto inila njemu. Imao je pravo: jelo je unitilo svu
njezinu suzdranost. Izvadio je iz zdjele jednu jagodu i njome joj pomilovao grudi, a zatim je jezikom uklonio trag octene slatkoe koji je jagoda ostavila za sobom.
Nekoliko minuta kasnije Tommaso je rekao: "O." "Svia ti se to?"
"Aha ali nisam znao da to rade i heteroseksualci."
Laura se nasmijala dubokim, grlenim smijehom. "Znai da ti jo puno toga ne zna."
"Oh", ponovio je Tommaso. Zaskviao je i ukoio se. "Pazi na njih
dolje", zabrinuto je rekao.
Osjeala se udno i divlje. Njezino je tijelo bilo jednostavno zbirka
organa. Sastojala se od krvi i cjevica, kao i svaki drugi stvor, i u tome
nije bilo nieg grenog. Pohlepno je glodala po Tommasu, kao ivotinja
koja se gosti strvinom, a kad se toga zasitila, zabacila je nogu preko
njega, poput jahaice u sedlu, i krenula u galop.
Jahala je naga na velikome konju, kroz opor vukova u lovu, u noi.
Slabine konja bile su skliske od pjene. U daljini je nasluivala neto,
neku ivotinjicu koja oajniki nastoji utei oporu, ali joj se opor
svake sekunde sve vie pribliava. I vukovi su je nanjuili i ubrzali su
trk. Ona je galopirala jo bre, tjerajui svog drijepca kratkim povicima i stiskom bedara. Sve vie i vie su se bliili lovini. Sad je morala
neto preskoiti, golemi zid prema kojem je letjela, ali bilo je prekasno,
nije mogla stati. Duboko je zarinula nokte i drala se svom snagom.
Kad se napokon uzvinula uvis, svinula je leda i zavikala. I ivotinja je
zavikala, kad su je vukovi napokon ulovili i rastrgali, kidajui njezinu
mekupajatu otrim zubima, pro-dirui coratellu i krvavo arko crveno
srce...
"Je li sve u redu?" upitao je Tommaso.
"Uh",zadahtalaje.
"Moe onda...?" potapkao je njezinu aku, kojom je vrsto stiskala
mii na njegovim prsima.
Prsti su joj bili ukoeni, a kad ih je rastvorila, vidjela je da je na njegovoj koi ostavila duboke ogrebotine. "Oh, Tommaso, ba mi je ao.
Zanijela sam se." Sila je s njega i dok se privijala uz njegovo tijelo,
pokuala mu je ispriati kako je to bilo fantastino, objasniti mu udnoW
usklaenim ritmom, poput bubnjarskih tapova. Svaki je licem iskazivao smrknutu odlunost dok se trudio, neuspjeno, bar malice preduhitriti onog drugog. Obojica su iscijedila limune dvama vjetim pokretima
zapea. Obojica su zavitlala korice limuna u kantu, pri emu su se one
sudarile u letu. Obojica su se istoga trena okrenula prema velikim plinskim tednjacima pa su se dvije plave krune plamena pojavile u potpuno istome asu.
Sad su i drugi kuhari shvatili da se neto zbiva. Gledali su, isprva
kriomice, a zatim otvorenih usta, zapanjeni, borbu dvojice mladia. Dok
je lupao umanjke, Bruno je lijevom rukom na tanjur slagao bananes en
papillote, a zatim ih je gurnuo niz pult prema commisu da ih odnese u
prolaz za restoran. Hugo je, pak, zanemario svoju tarte. Uz kletvu, morao se odvojiti od sabayona i smanjiti plamen da jabuke ne zagore.
Sad je Bruno imao nekoliko dragocjenih sekundi prednosti. Mirno je
smanjio brzinu mijealice i pripremio se umijeati vreli sirup, kap po
kap.
"Souffle aiufruits de la passion", izviknuo je Karl.
Bruno je bio rastrgan. S jedne strane, nije elio preuzeti narudbu. S
druge, ovo je njegov dio kuhinje. On se duan pobrinuti da gost ne eka.
"Oui, efe", promrmljao je. Nasuprot njemu, Hugo se zlobno osmjehnuo.
Bruno je lijevom rukom posegnuo za novom zdjelom za mijeanje.
Ulio je u nju jednaku koliinu preljeva od marakuje i smjese za tijesto
za souffle i ukljuio mijealicu. Sreom je zadrao bjelanjke koji su mu
preostali od sabayona. Jo uvijek lijevom rukom, poeo ih je lupati u
zdjeli, istovremeno desnom ulijevajui tanki mlaz vrelog sirupa u
sabayon.
"Afaccia d'o cazon11 izletjelo je jednom kuharu. "Ni DJ ne bi bolje
miksao pjesme."
Bruno je sloio voe na tanjur, prelio ga sabayonom i dohvatio letlampu. Dok je lijevom jo uvijek slagao bjelanjke u mjeavinu za souf11
Laura mu se sanjalaki smjeka. Danas se svima smjeka. On se nakalje i nastavlja: "Gracioznost ljudske figure, profinjenost svih oblika,
precizan simbolizam boje i kompozicije sve su to elementi harmonije."
Dok se Laura sagiba nad svojom biljenicom, doktor Fellowes se divi quattrocentovskom profilu njezina vrata, koji je i profinjen i harmonian. Misli o tome kako je zadivljujue to to Italija postie, to naglaava ljepotu ak i najobinijih ljudi.
U meuvremenu, Lauri glavom struje tako razvratne misli daje zaprepatena to zbog njih nije pocrvenjela. Zapravo se dogodilo ba suprotno. Hladnokrvno pogleda u svog nastavnika i zamilja sebe u krevetu
s Tommasom. Ah da ono ide tamo, a ovo ovamo, a ne bi li bilo ba
zgodno iznenaenje kad bi ono ilo i tamo...
"Harmonija", ponovi Kim i podari Lauri osmijeh.
"Dakle, kuhamo za Laurinu najbolju prijateljicu. I deka njezine najbolje prijateljice."
"A da?"
Bili su Kod Gennara i uivali u prvome ristrettu toga dana. Bruni je u
glavi bilo pomalo mutno. Nije bio siguran je li to zato to je zaljubljen
ili zato to je Gennaro sad turbo pojaao svoju Gaggiju, ugradivi joj
golemu crpku iz jednog industrijskog stroja za kemijsko ienje. Od
toga je tlak odmah skakao na maksimum, do crvenog dijela mjeraa, a
caffe sad bila tako mona da bi i najodanije stalne muterije povremeno
oteturale do stola i sjele.
"Da. Iako, moram ti rei da se pojavila jedna mala komplikacija."
"Teko moe biti kompliciranije nego to ve jest", istaknuo je Bruno.
"Moda komplikacija nije prava rije. Mala promjena plana. Ne, ak
ne ni plana. Mjesta, to je sve."
"Kako to misli?"
"Vidi, ta Laurina prijateljica je priala svojim roditeljima o meni.
Njezini roditelji ive ovdje, u Rimu, i sad ele da doem i skuham neto
za sve njih u kui roditelja te Carlotte, jer e tamo odsjesti sa svojim
dekom. Pa sam, naravno, morao rei da je to u redu."
Bruno je zurio u njega. "Jesi li ti lud?"
"Pa to je tu ludo?" slegnuo je Tommaso. "Ja u otii i preuzeti kuhinju, izbacit u majku van, a onda emo samo morati smisliti kako da ti
ue."
"Ja, dakle, nisam pozvan?"
"Pa, ne."
"Daj da to raistimo, Tommaso.Ti oekuje da ja provalim u tu kuu..."
"Stan."
"Stan. Jo bolje. A vjerojatno je na esnaestom katu?"
"Ehm na drugome, mislim."
"Da provalim u taj stan, koji je na drugome katu, nekako se sakrijem
u kuhinji i onda, neprimijeen, skuham objed?"
"Ba tako. Bruno, izvrsno si shvatio cijelu situaciju i stoga je jasno
da si ti pravi ovjek koji moe skovati plan i provesti ga u djelo."
"Prije ili kasnije, Tommaso, otkrit e nas. Jesi li mislio o tome?"
"Naravno. A onda emo dati petama vjetra i poslije se dobro nasmijati svemu tome. Meglio un giorno da leone che cento da pecoran, kao
to bi rekao moj otac, poivala mu dua u miru."
U restoranu, Alain se smjestio tako da vidi sve to se zbiva u kutu
patissiera. Bilo je oito da trai bilo kakav razlog kako bi jednoga svog
tienika uzdigao na raun drugoga.
Dok je Bruno pasirao mjeavinu smjese za kolae i zgnjeenih marelica kroz gusto sito da bi dobio sirup, primijetio je da izlaze grudice.
Iznenaen, licom je mjeavinu vratio u sito i pokuao ponovno. Opet
je pire u sebi imao grudice voa, pa ak i sjemenke. Podigao je sito i
bolje ga pogledao.
Netko je neim otrim probio metalnu povrinu desetak puta i tako
poveao rupice.
Zamijenio je sito bez rijei i pregledao ostatak svog radnog prostora.
Radni prostor samostalnog kuhara zove se mise-en-pla-ce,12 svaki kuhar
ima oko sebe vlastitu kombinaciju orua, pripremljenih sastojaka, noeva, zaina i omiljenih pomagala. Kad radi pod pritiskom urbe, posegne za onim to treba automatski, bez gledanja. Na primjer, pretpostavi da je zdjela vrhnja ona ista koju si izvadio iz hladnjaka i preg12
"Bolje ivjeti jedan dan kao lav, nego stotinu dana kao ovca."
W
ledao nekoliko sati ranije, da je ocat one iste vrste koju uvijek koristi,
da je tvoj eer zaista eer...
Bruno je umoio prst u svoju zdjelicu sa eerom i liznuo ga. Uz eer, osjeao se i drugi okus. Sol.
Uz iznenadni srh uasa, kuao je svoj ocat. Boca nije sadravala
ocat, nego sladi.
Pozlilo mu je. Koliko je ve jela s pogrenim sastojcima poslao van?
Hvala Bogu, nije bilo pritubi, premda je to ukazivalo na neto jako udno u pogledu gostiju Templija, kad se nisu usuivali spomenuti da su
im deserti puni soli, a voe preliveno anisom.
Odmarirao je do Huga Kassa, koji je upravo solio pamet skupinici
svojih pobornika i grubo ga munuo u rame da se okrene.
"Jesi li ti neto petljao po mojem misel" otro je upitao.
"Naravno da nisam", kratko je odgovorio Hugo.
Jedan od pobornika se poeo smijuljiti. Bruni je to bilo sasvim dovoljno. Sve njegove frustracije odjednom su se slile u trenutak potpunoga bijesa. Zamahnuo je akom i tresnuo Francuza ravno u bradu, tako
da se zabio u hrpu drvenih sanduka za povre. Bio je to predivan osjeaj, unato injenici to je Karl sve vidio s drugog kraja kuhinje i odmah odmarirao s Brunom do Alaina Dufraisa, koji ga je svojski izgrdio
i istoga trena mu oduzeo poloaj. Od sada e, Bruno biti podreen Hugu
i, ledeno ga je upozorio Alain, ne bude li Hugo zadovoljan njegovim
radom, Bruno bez pardona leti van.
Laura, u rezidenciji, prima od domara poruku da je za nju stigla neka
poiljka. Sie u prizemlje i s uenjem prima neki udan buket.
Tek kad ga bolje pogleda, shvati da je to zapravo struak ueerenog
cvijea blijedonaranasti cvatovi, svijetloplavi cvjetii boraine, ak i
njeni mladi pupoljci rue, svi pod oklopom tvrdog prozirnog eera,
poput siunih karameliziranih jabuica.
Nema poruke, ali ona zna da takav poklon moe stii samo od jedne
jedine osobe na cijelome svijetu. Zaspi sa slatkim okusom karamele na
usnicama i sanja svog rimskog ljubavnika s ludim, strastvenim oima.
Bruno stoji u svojoj kuhinjici, gleda na zaspali grad i prinosi komadi krckavog karamela svojim usnicama. Dok mu slatkoa preplavljuje
usta, misli: Ovakav je okus sad u njezinim ustima, upravo ovoga trena,
sad jede moj dar. Srce mu ispuni radost dok je zamilja ba sad, kuajuW
i isti okus istoga trena kad i ona, to je kao poljubac koji je preletio preko rimskih krovova.
Bruno je zakljuio da Tommaso moe Carlottinim roditeljima podvaliti jelo kao svoje, skuhano u njihovoj kuhinji, jedino ako on sve sloi i
pripremi unaprijed. Napravit e neto jednostavno ali dojmljivo, neto
to se da provercati u tuu kuhinju, gdje e Tommaso samo podgrijati.
A budui da nema niega jednostavnijeg i dojmljivijeg od zaista dobre
svjee tjestenine, upravo je to sad spremao.
Na radnu povrinu je stavio veliku drvenu dasku. Runo izraena
tjestenina nikad se ne priprema na mramoru; hladan je i od toga se tijesto stisne, a gluteni se ne rastvore. Hrpa brana Tipa 00, onoga najfinijega, stajala je s jedne strane, lagana kao pepeo, zaravnjenog vrha s malim
kraterom u sreditu. U njega je ulio istuena jaja. Prelazei vilicom, nanosio je brano na jaja i tako ih mijeao, malo pomalo. Zatim je odloio
vilicu i poeo raditi prstima. Postupno, sluzavost jaja i suhoa brana
pretvorili su se u glatku, ilavu masu, koju je mijesio i premijesio sve
dok se ljepljivosti nije izgubio svaki trag. Bruno je oprao i osuio ruke,
pa je palce utisnuo u smjesu; kad ih je izvukao, na njima nije bilo ni
trunice tijesta.
Vrkom dlana, bez prstiju, odgurnuo je od sebe tijesto, a zatim ga
presavinuo. Brzi poluokret, a zatim je ponovio isto, polako lomei otpor
iz sredita. Gurni, presavini, okreni. Gurni, presavini, okreni. Izrada tijesta je obred, i kad se mijesi i kad se razvlai; isti pokreti ake ponavljaju se bezbroj puta, automatski i precizno kao
da izraujemo tukature ili sviramo glasovir. Bruno je tako mijesio
tono osam minuta. Bio je to teak fiziki rad, od kojeg se ubrzo obilno
oznojio, ali tijesto je polako postajalo rastezljivo, a povrina mu je bila
glatka poput Laurine koe.
Neumitno, dok je radio misli su mu se stalno vraale njoj. Tjelesni
napor imao je odgovarajui uinak na njegov um, a od toga mu je glava
bila prepuna erotskih sanjarija. Gurni, presavini, okreni... Ruke su ga
boljele od enje da je zagrle, a tijelo mu je bilo napeto od seksualne
frustriranosti. Grozniave slike smjenjivale su mu se pred oima. Gurni,
presavini, okreni. Napravit u joj desert od kojeg e joj krv usplamtjeti,
odluio je. Neka osjeti to to ja sad osjeam. Premda je djeliem svijesti
uviao da e Tommaso, a ne on, ponjeti plodove njegova truda, potreba da osjeaje izrazi hranom potpuno ga je preplavila.
Nakon takvih napora, i tijesto i kuhar trebali su mali predah. Bruno
je pripremio secondo, a to e biti saltimbocca, klasini rimski sendvi
od teletine istuene da bude tanka kao list papira, zatim presavijene oko
krike pruta i nekoliko listia kadulje. Kad se jednom sve pripremi kako treba, saltimboccu treba samo prepriti nekoliko minuta, a to ak ni
Tommaso ne bi mogao zabrljati.
Nakon desetak minuta, Bruno se vratio svojem tijestu, malo ga prignjeio uz podlogu i maio se svojeg valjka za razvlaenje tijesta. Valjak
je bio dugaak poput maa osamdeset centimetara, da budemo toni
i tanji od obinog, tako da se bre okree pod njegovim dlanovima dok
prelazi njime preko tijesta. Stvar je u tome da ne koristite silu. Tijesto
ne se gnjei, nego se njeno gura prema vanjskim rubovima, kao da
premazujete preljev preko torte.
Kad je izvaljano tijesto bilo veliine pizze, promijenio je pokrete aka, kojima je samo postrance prelazio preko valjka i tako ravnomjerno
rasporeivao pritisak po duljini. To je bio najtei dio. Bruno je znao da
mu to ne ide tako dobro kao nekoj domaici negdje iz, na primjer, Emilie Romagne, koja to radi svakoga dana u svom ivotu, ali nije bilo
vremena za oprez. Bude li prespor, tijesto e izgubiti vlanost i popucati
prije kraja. Po osjetu je krenuo na tijesto, isteui ga malo pomalo, sve
dok nije postalo tanko i njeno poput svile i dok ne bi zadrhtalo par centimetara iznad stola svaki put kad bi ga izvaljao. Doao je trenutak da
prestane valjati i izree tijesto u tortelline.
"Signora, imate li cjedilo za tjesteninu?" doviknuo je Tommaso kroz
kuhinjska vrata. Carlottina majka uurbano je ula i otvorila kredenc da
mu pokae gdje stoji to pomagalo, a pri tome je kritikim pogledom
prela preko kolekcije sastojaka koje je posloio na radnu plohu.
"Spremate svjeu tjesteninu?" iznenaeno je rekla, s pogledom na
brano i jaja, nametljivo smjetene u prvi plan. "Naravno." "Hoete da
vam dam stroj za valjanje tijesta?"
Tommaso ju je bahato pogledao svisoka. "Nikad to ne koristim. Sve
volim raditi runo."
"Ali imate li onda valjak?"
Tommaso je lepravo odmahnuo rukom. "Improvizirat u." Carlottina majka je djelovala sumnjiavo. "Kako, zaboga, moete improvizirati
valjak za tijesto?"
Tommaso je zakljuio da bi bilo uputno promijeniti temu. "Trebat u
veliki vr, molim vas, signora, keramiki ne stakleni, i est aica za
jaja razliitih veliina. Oh, i bocu dobre marale, najbolju koju ima va
mu." To bi ih trebalo zaposliti, pomislio je, dok ju je pogledom pratio
dok uri pronai ono to je zatraio. Nadao se da Bruni nee dugo trebati. Ispada da je ovo tee nego to je oekivao.
"Kako ide?" upitala je Carlotta svoju majku. Sve ih je protjerao u
blagovaonicu, gdje su morali ekati dok Tommaso spravi svoje remekdjelo i svi su ve postali nestrpljivi.
"Jo nije poeo tijesto, a ve dvadeset minuta sjecka isti komad celera. Sad hoe aice za jaja. I bocu marale."
"Ja u je donijeti", brzo je rekao doktor Ferrara, ustajui. Jo mu nije
bilo sasvim jasno kako je dolo do toga da neznanac prisvoji kuhinju
njegove supruge, ali nakon dugogodinjeg zajednikog ivota, znao je
uoiti potencijalno eksplozivnu situaciju kad bi na nju naiao. Constanza Ferrara stisnula je usnice u tanku crtu, a kosu je tako vrsto zaeljala unatrag da joj je vlasite pobijeljelo. "Bit e vrijedno truda, vjerujte
mi", odano je rekla Laura. Iz kuhinje se zauo zvuk tava koje se sudaraju, a zatim glasna pjesma iz Tommasova grla. Andrea, Carlottin deko,
samo se nasmijao i zapalio novu cigaretu.
Piazza Agnelli bila je u sreditu mree identinih ulica, a svaku je
tvorio niz od desetak identinih bijelih stambenih zgrada. Bruno je dvadesetak minuta pretraivao to podruje na Tommasovu mopedu, a onda
je napokon pronaao pravu adresu i dvaput zatrubio. Iznad njega, na
drugome katu, otvorio se prozor.
"Pe' ventinove e trenta", rekao je Tommaso uurbano. "Tengo certi
cazzi che mi abballano per ya capo.13 Stie u pravo vrijeme: rasprsnut
e mi se glava od ovoga."
"Oprosti. Izgubio sam se."
13
Tartufo je okoladni gelato oblikovan kao tartuf, ali to ime mu odgovara i iz drugih razloga. Napravljen od utanjaka, eera, malo mlijeka i
puno najfinije criollo okolade, s prikrivenim ubodom ilija, Brunin
tartufo bio je isto tako silno senzualan i moan kao ifunghi od kojih je
dobio ime a jo snaniji kao afrodizijak.
Kad je tartufo stigao na stol, drutvo je napokon opet usmjerilo panju na hranu. Nekoliko minuta vladala je zapanjena tiina, dok su oblizivali liice bogatog sladoleda, svatko od njih zaokupljen nekim svojim snatrenjem ili osjetom.
Constanza Ferrara napokon je prekinula tiinu. "Ovo je bilo neto izvanredno", napokon je rekla. Svi oko stola ivahno su kimali glavama,
ili bar onoliko ivahno koliko su bili u stanju. Sam Tommaso skromno
se osmjehivao. "Nakon ovakvoga jela", nastavila je, "svi moramo, nema
sumnje, priutiti si siestu." Kraljevski je ustala sa svoga sjedala. "Doi,
Aldo."
Doktor Ferrara se trgnuo, jedva se nekako odvojio od Laurine stolice
i tekom mukom se uspravio. Oi su mu odjednom poprimile oprezan
izraz vojnika koji naputa sigurnost svoga rova i kroi na niiju zemlju.
"I ja sam prilino umoran", objavio je Andrea kad su oni otili, uz
znakovit pogled prema Carlotti. "Tommaso, fantastian objed. Osjeam
da me hlae odjednom jako steu."
"Nadajmo se", promrmljala je Carlotta. "Laura, tamo niz hodnik je
soba za goste, ako i ti i Tommaso elite malo prilei."
Nakon petnaest minuta, stanom su odjekivali prigueni groktaji i uzdasi, uz koje su se tri para prepustila raznim oblicima strasti uzrokovane
rukom to su ga upravo pojeli. Doktor Ferrara, koji nije vodio ljubav
sa svojom enom ve mnogo mjeseci, lovio je zrak dok je ona skakutala
po njemu revno kao da su u besteinskom stanju, a noge kreveta opasno
bi se iskrivile sa svakim novim naskokom. Carlotta i Andrea uivali su
u oputenijem sparivanju. Tommaso i Laura bili su u gostinskoj sobi, po
ijem su podu razbacali odjeu, kad se Laura odjednom otrgnula od
Tommasa i pro-aptala: "Imam ideju."
"I ja", rekao je Tommaso. "Imam ideju da se poevimo kao zeevi. A
ti?"
"Sladoled."
"Hmmm. Zna to, hajdemo prvo na moju ideju, a onda emo na tvoju."
Hrana ljubavi I IS
Ali Laura se ve na vrcima prstiju udaljavala od kreveta. "ekaj me
tu."
Navukla je majicu za sluaj da naie na nekoga i odunjala se u kuhinju gdje su ostaci okoladnog tartufa bili spremljeni u ledenicu hladnjaka. Uzela ih je i odnijela u sobu.
"Sad zatvori oi", rekla je Tommasu dok se vraala u krevet. "I lezi
jako, jako mirno."
Posluno je zatvorio oi. Uzela je licu hladnog sladoleda i paljivo
ga poloila preko njegove lijeve bradavice.
"Ajoj", rekao je Tommaso. "Hladno je."
"Brzo e se zagrijati," Drugu hrpicu je smjestila na drugu bradavicu.
Opet je zajeao.
"Dobro?"
"Hm", rekao je, drhturei pomalo.
"A ova ovamo", rekla je i stavila treu na njegov trbuh, malo ispod
pupka. "E sad, to u prvo pojesti?" Gledala ga je i trudila se izabrati.
Gelato se ve poeo topiti. Potoii tamnoga sladoleda tekli su niz njegova miiava prsa. Nagnula se prema maloj hrpici tartufa kod pupka i
uzela je u usta. Ekstatino je uzdahnula. Oh...
Opet se nagnula nad njegovo isprueno tijelo i jezikom stala pratiti
jedan curak otopljene okolade uz njegova prsa. Oh...
Hvatala ju je vrtoglavica, nije vie znala gdje joj prestaju okusni pupoljci, a poinju zavreci ivaca. Promijenila je smjer i poela grickati
niz prsa, prema mrvicama poluotopljene okolade oko njegovih bokova.
Migoljio se od olakanja dok je s njega toplim jezikom oblizivala zadnje mrvice ledene okolade, kao da lie kornet. A onda vie nije mogla
ekati. Zajahala ga je, pritisnula se na njega jednim rastaljenim pokretom, svinula je leda dok je osjeala kako klizi u nju, tako tvrd i eljan
da je imala dojam kao da joj iznutra dotie kraljenicu.
Oh...
Spustila se jo vre, kako bi jo dublje uao u nju, i nagnula se naprijed da ga poljubi ustima koja su bila hladna i slatka od sladoleda.
Oh...
W
"Bad Companv."
"Fantastino", uzdahnuo je doktor Ferrara. Poeo je plesati, pomalo
kripavo. "Zna," rekao je glasno, da nadjaa glazbu, "ti si i prilino dobar kuhar."
Tommaso je skromno slegnuo ramenima.
"Danas sam triput opsluio svoju enu, a jo mi je tvrd, kao betonski
krastavac."
"Prego. Ba mi je drago."
"Vidi, imam neto novca i htio bih to uloiti", rekao je doktor Ferrara. "Constanzina majka je umrla i ostavila nam podosta, zadrta stara
krtica. A ja to ne elim investirati na burzi; tu ti vlada uzme sve to
zaradi. elim to uloiti u neki biznis koji posluje gotovinom, neto malo i lokalno, tako da zaradu mogu pokupiti iz blagajne kad su vremena
dobra i derati se na osoblje kad nisu. Neto kao, na primjer, restoran. A
meni se ini da bi ljudi bili spremni masno platiti da jedu ovako kako
sam ja danas jeo, osobito kad bi znali da e im cura poslije toga podivljati vie nego ovca u rujnu." Lukavo se prstom pokucao po glavi. "A
povrh toga, ja imam i savreno mjesto. Stari Cristophe ima malu osteriju u samome sreditu Rima, a ja pouzdano znam da je eli prodati. to
kae?"
"On, ja sam vrlo zadovoljan tu gdje ve jesam", uvjeravao ga je
Tommaso.
"Bio bi moj partner, prirodno. Pa, ne ba ravnopravni partner, ali
imao bi svoj udio u profitu."
Tommaso je na trenutak bio u iskuenju. "Ne, stvarno", rekao je, "Ja
volim kuhati, ali mislim da nisam spreman voditi vlastiti restoran."
"On je fenomenalan", Carlotta je poslije rekla Lauri. "Tvoj Tommaso
je naprosto fenomenalan. Kakav umjetnik."
"Je l'da?" sloila se Laura.
"Zna da bi moj otac htio uloiti u njegov vlastiti restoran?"
"Ne, to mi nije rekao." Tada je Lauri prvi put sinulo da joj Tommaso,
zapravo, govori jako malo. Zapravo, kad bolje promisli, ne moe se sjetiti da su uope ikada ozbiljno razgovarali. Bilo je hrane, naravno, i bila
je fantastina, i seksa, i ala, i bilo je slatkog talijanskog tepanja koje bi
joj aputao ili prije jela ili prije seksa, ali rijetko kad bi znala to se doista zbiva u Tommasovoj glavi.
W
Bruni nije preostalo drugo nego stajati i gledati kako Tommaso prisvaja kuhinju i obavlja pripreme za svoju prvu solo veeru s Laurom.
Unato Bruninu upozorenju, odluio je skuhati rioto.
"Svakako mora koristiti superfino riu", rekao je Bruno, trudei se
biti od koristi. "Carnaroli, na primjer, ta je najbolja, iako e Vialone
Nano upiti vie tekuine ..."
"Dosta!" zagrmio je Tommaso i izgurao ga iz kuhinje. "Skuhat u to
onako kako je kuhala moja majka."
U sebi je Bruno mislio da Tommasova majka vjerojatno nije bila
osobito dobra kuharica, sudei prema sastojcima koje je posloio na
kuhinjski stol, ali Tommaso se nije dao smesti i Bruno tu nita nije mogao. "Bit u Kod Gennara ako me treba", rekao je, mirei se s porazom.
Tommaso je otvorio bocu vina i poeo. Dobro je to vino, pomislio je
kad je kuao au; a za rioto, to je u biti najvanije. Stavio je riu u
tavu s malo maslaca i poeo rezati luk na kockice. to mu jo treba?
Malo ulja, malo enjaka. Nije se tono sjeao koje je zainske biljke
koristila njegova majka, pa je nasumce izdano narezao od svega pomalo iz Bruninih prozorskih gredica.
Kad je dodao sve zainske biljke, rioto je jo uvijek bio pomalo rijedak. Otvorio je hladnjak i zavirio unutra. Ah da, malo vrhnja vrhnje
uvijek popravi stvar. U kredencu su bili i sasueni porcini Mutno se
sjeao daje njegova majka ponekad u rioto stavljala fimghi, pa je nasjeckao porcine i ubacio i njih u tu mjeavinu.
Zvonce na vratima najavilo je Laurin dolazak. Kao i obino, ula je
ravno u kuhinju da vidi to se kuha.
"A-a", rekao je Tommaso. "Ovo veeras je iznenaenje." Vratio je
poklopac na lonac koji je htjela ponjuiti i njeno je izgurao iz kuhinje.
"Znai, za sada se moram zadovoljiti kuharom", rekla je, uvukavi
ruke ispod njegove koulje i podigavi lice za poljubac. Nakon pet minuta upitala je bez daha: "Koliko jo treba?"
"Ne brini se. Imamo cijelu vjenost", rekao je Tommaso i nastavio s
onim to je ve radio.
Pet minuta poslije toga bili su isprepleteni na sofi, polugoli, kad odjednom Tommaso osjeti da je neto zagorjelo.
Rioto. Potpuno je zaboravio na rioto. Odjurio je u kuhinju i podigao poklopac s tave. Umjesto kremaste tekue mjeavine vina i rie, u
posudi se koio smrdljiv krater crnoga spaljenog zrnja koje se dimilo i
mirisalo na sumpor, poput ostataka nakon erupcije vulkana.
"Jebemti", iz sveg srca je opsovao.
"Je li sve OK?" zazvala je Laura iz sobe.
"U redu je. Sve je u redu." Munjevito je razmislio. Bruno je rekao da
e biti Kod Gennara. Moda bi on ovo mogao spasiti.
"Samo u trknuti po jo neke sastojke", doviknuo je. "Odmah se vraam."
Bruno je sluao to mu prijatelj objanjava i odmah je pogodio to se
vjerojatno dogodilo. "Jesi li se sjetio namoiti porcine prije nego to si
ih stavio u rioto?" upitao je.
"Namoiti?"
"Nema veze. Gledaj, sad vie tu riu ne moe upotrijebiti, pokvarit
e sve drugo. Idemo gore, pa emo vidjeti to se da uiniti."
"Ali Laura te ne smije vidjeti", rekao je Tommaso. "Znam -idem ja
prvi, stavit u joj povez preko oiju." "Povez preko oijul"
"Pa da. Mislit e da se igramo. Cure ti vole takve stvari." "Zbilja?"
sumnjiavo je rekao Bruno. "Prepusti to meni."
Bruno je ekao pred vratima stana. Nakon nekoliko minuta, Tommaso se iskrao van. "Uinjeno", apnuo je. "Nita ne sumnja."
"Pa... ako si siguran..."
"Ne brini se. Dakle, to hoe da ja radim?"
"Otri u prodavaonicu i kupi novu bocu crnoga vina. to bre."
"OK." Brzo je podigao palce u zrak i odjurio.
Bruno je odgurnuo vrata i oprezno se uuljao u stan. Sve je bilo tiho.
Zatim se zaulo razvratno hihotanje iz smjera sofe. Na njoj je leala Laura, napola razodjevena. Oko glave je imala svezan debeli vuneni al
koji joj je pokrivao oi. "Tommaso?" rekla je. Bruno se sledio.
"Znam da me gleda jer ne ujem da kuha." Okretala je glavu amotamo, nastojei po sluhu pogoditi gdje se nalazi. "A ako hoe da se
ovako igramo, hou poljubac", objavila je. "Poljubac za svakih pet minuta to me sili ekati na jelo. A to znai da si mi ve duan dva."
Bruno je jo ukoeno stajao, ne usuujui se pomaknuti.
"Ili skidam povez."
W
Ne znajui to da radi, koraknuo je prema njoj. Vjerojatno je proizveo neki zvuk, jer je rekla "Aha" i podigla glavu u iekivanju.
Nita nije mogao. Prignuo je glavu. Svojim usnicama je dodirnuo
njezine, brzo. Najlaganiji poljubac, tako kratak i prolazan da se jedva
rauna. A onda drugi... U elucu je osjeao kao da propada. Poslije su
ga pekle usnice, a obrazi su mu bili crveni kao nekome tko je ugrizao
diavolillo.
"Hmmm", bilo je sve stoje Laura rekla, a on je, prepun krivnje, pomislio da to zvui zbunjeno.
Otiao je u kuhinju i pokuao se sabrati. Za rioto e mu trebati najmanje dvadeset minuta, ali nije imao sastojke ni za to drugo. Stavio je
riu da se kuha i poeo priti neke druge sastojke. Dok se to kuhalo, iz
hladnjaka je od raznih ostataka sloio antipasto: masline koje je nadjenuo koprom i kaduljom; tapii od griza omotani krikama prosciutta.
"Vrijeme ti je isteklo", doviknula je Laura iz sobe. Na vrcima prstiju je doao do nje, a kad je uzdignula usta za poljubac, paljivo je utisnuo u njih jednu maslinu.
"Mmmm", rekla je punim ustima. "Jako fino. Ali ja hou i poljubac."
Bruno je oklijevao, a onda je brzo poniknuo glavom i poljubio je na
brzinu. Okus masline pomijeao se sa slaim okusom njezinih usta. Zajeao je i odmaknuo se za korak.
"Jo", promrmljala je Laura. "Tommaso, prestani me draiti." Zvuk
prijateljeva imena razbio je Brunino sanjarenje. Pa to ja to radim? pomislio je, zgroen. Otiao je u kuhinju i naslonio se na vrata; sav se tresao.
Napokon je uo Tommasa kako se uspinje stepenicama. Kad se uuljao u stan s bocom vina, Bruno je pokazao na sobu i brzo ostavio prijatelja neka se sam pobrine za ostatak veeri.
Satima je lutao kaldrmastim uliicama Trasteverea, trudei se da ne
zamilja to sad rade Laura i njegov prijatelj. Popio je distih lato u nonome baru da se smiri i odmahivao glavom na prijedloge prelijepih
transseksualaca koji su tu bili jedine muterije.
Jo uvijek se tresao dok je razmiljao koliko se pribliio katastrofi.
Da joj se razvezao povez... nije smio ni misliti o tome. S lakoom je
mogao zamisliti uas i gaenje u Laurinim oima. A da i ne spominjemo, naravno, Tommasov uzavreli gnjev. Ma gdje mu je bila pamet?
W
Pogledao je u njezinu kosu dok je vezivala zavoj. Automatski je poeo analizirati razne sastojke njezina mirisa. Bergamot, limun, cimet... i
jo neto; lagana, slatkasta nota povrh svega bio je miris njezine koe.
Trudio se zadrati ga za sjeanje, precizno ga fiksirati na nepcu.
Svadbena torta imat e ueereno voe... Ne, prestani na to misliti,
strogo si je naredio.
"Gotovo", rekla je i koraknula unatrag da se divi svom djelu. "Jako je
vrsto", rekao je, pokuavajui savinuti ruku. "Mora biti." "Ali moram
zavriti juhu."
"To mogu ja." Vratila je tavu na tednjak. "Reci mi samo to da radim."
"Na desnoj strani je lica kojom e mijeati", rekao je. "A sad mora
ubaciti feferon."
"Ovako?" "Savreno."
Gledao ju je. "Trebat e jo desetak minuta", rekao je. "Ti ne mora
ekati."
"Ne, ba bih htjela. Bar toliko mogu uiniti."
Nastala je duga tiina. Laura je rekla: "Kad sam te promatrala kroz
prozor, zna kako si izgledao?"
"Ne, kako?"
"Kao arobnjak. Koji mijea svoje arolije u kotlu. Dadevnjakovo
oko i krilo imia."
"Dadevnjakovo oko?" Iskrivio je lice. "To ba ne bi dalo neki
okus", zamiljeno je rekao. "Premaleno je."
Nasmijeila se. "Tako se samo kae."
"Aha. Shvaam. Pa mislim da kuhanje/estf neka vrsta arolije, na
svoj nain. ari su, na koncu konca, isto samo recepti."
"Zamisli da zaista nekoga moe zaarati kuhanjem. To bi bilo ludo,
zar ne?"
"Da", odgovorio je, izbjegavajui njezin pogled. "Zamisli."
"Posvuda ljudi pretvoreni u abe." Pokazala je na juhu. "Hoemo li
ovo kuati?"
"Ako eli." On je ve tono znao kakav e biti okus.
Uzela je licu i kuala malo. "Ovo je stvarno dobro", rekla je iznenaeno. "Mislim stvarno, stvarno dobro."
"Treba jo dodati dva prstohvata soli i malo maslinovog ulja."
W
Pjevuio je dok je radio i izgubio bi se u kovitlacu okusa i kombinacija. Poslije, kad se svega toga sjeao, mislio je o tome kao o jednom od
najsretnijih razdoblja svoga ivota, kad je jo sve bilo mogue, a srce
mu nije bilo slomljeno, samo malo napuknuto.
Laura je odluila Tommasu pokazati jednu od svojih najdraih slika.
"Caravaggio je bio glasovit po tome da se lako uzbudi", ispriala mu
je dok su stajali pred Djeakom kojeg je ugrizao guter. "Jednom je zaprijetio bodeom nekom umjetniku s kojim je raspravljao o nekoj slici.
Oh, i oboavao je jesti. Jednom je upitao konobara koje su artioke pripremljene na maslacu, a koje na ulju. Konobar mu je odgovorio da ako
to ne moe raspoznati po mirisu, onda sigurno nee osjetiti ni razliku u
okusu kad ih bude jeo. Pa ga je Caravaggio udario."
Tommaso je kimao bez imalo oduevljenja. "Nije to lako, biti konobar."
"Njegova velika opsesija bio je realizam", nastavila je. "Svojim slikama je htio prikazati obine Rimljane, a ne idealizirane biblijske likove."
Ali Tommaso je ve krenuo dalje. Za njega je obilazak galerije znaio brzu etnju tijekom koje baci pogled na poneto to ti se svidi, ali
tko je vidio stajati, treba to bre nai put do izlaza.
Na kraju je Laura odustala. Pa to onda ako Tommaso ne voli umjetnost koliko i ona? Bilo je oito da trenutno ima na umu tota drugo.
Zapravo, Tommasa je zaista neto muilo, a radilo se o preureenju
Cuoca. Stalno se dogaalo neto zbog ega su morali prekoraivati proraun. Doktor Ferrara je doveo neke nove partnere, a u pogledu njih bio
je pomalo neodreen, jer je koliina novca koju je mogao potroiti bila
fiksna i nikad dovoljna. Prvo, to preureenje, za koje se pokazalo da
nevjerojatno mnogo kota. Zatim Christophov vinski podrum Marie je
ustrajala da u cijenu restorana ukljue potenu naknadu za sve vino koje
e im ostaviti. Ali najgore je bilo to to je Bruno zapoljavao ljude i naruivao najsuvremeniju kuhinjsku opremu, i to bez kompromisa, i bez
obzira na troak. Kad ga je Tommaso upitao jesu li mijealica s dvadeset brzina ili kruna pe, zaista nune, Bruno ga je samo zaueno pogledao.
Tu je bilo mogue samo jedno rjeenje, zakljuio je Tommaso: Bruno e dobiti opremu kakvu eli, ali sve druge potreptine moraju nabaW
viti isto onako kako je Tommaso opskrbio svoju smonicu kad je bio
samo siromani konobar-poetnik. I tako su svake veeri Tommaso i
Bruno odlazili iz Templija s depovima punini srebrnog pribora za jelo.
Uz glasno zveckanje, klipsali su nizbrdo, a onda bi napokon svoj plijen
isporuili u kutiju koja se nalazila u njihovu stanu.
"Ovim tempom trebat e nam godinu dana dok ne skupimo to trebamo", rekao je Tommaso pregledavajui sadraj kutije jedne veeri.
"Razglasit u."
Od tada su sitne krae u Templiju dobile epidemijske razmjere.
Franciscus bi izvukao ladicu sa srebrnim priborom i ustanovio da uope
vie nema ajnih liica, a zdjele, pladnjevi, tanjurii za prilog, pa ak i
ae od olovnog kristala, nestajali su kao da zgradom harai neki zloduh.
"To je mafija", sav oajan, rekao je Franciscus Alainu. "Kad tim lopuama jednom zapnete za oko, gotovi ste."
Alain nije imao ni najmanje elje ponovno se susresti s Teodorom i
njegovim prijateljima, ljubiteljima tjestenine. "Onda to jednostavno moramo podnijeti. Narui to nedostaje i povisi cijene za deset posto."
Meu prijateljima se brzo pronio glas o tome to se zbiva. Vin-cent,
Sisto i drugi bivi i sadanji kolege redovito bi dolazili pomoi u peljeenju ili odnijeti neto plijena. U Cuocu posude za hlaenje vina imale
su utisnute ambleme Hiltona i Intercontinentala, a kuhinja je bila prepuna raznovrsnih potreptina provercanih iz Radissona i Marriotta.
Sisto je ak jednom osvanuo na svom mopedu nosei cijeli cjelcati sudoper pod jednom rukom, a na drugoj strani je, za ravnoteu, imao elektrini sokovnik zarinut u dep.
Nisu imali dovoljno novca da bi unajmili strunjake za unutranje
ureenje, pa bi njih dvojica obavila veinu poslova prije odlaska na posao. Jednoga dana liili su zidove, kad se odjednom ispod prostirki kojima su zatitili namjetaj zauo udan zvuk. Bio je to prastari telefon, s
tako starim i zahralim zvoncem da je sad jedva moglo zahripati.
"Pronto", rekao je Tommaso u slualicu.
"Je li to Cuoco?
"Si, ali jo nismo otvoreni."
"Dobro, a kad ete biti?" nestrpljivo je odvratio glas.
Tommaso je bezveze ispalio datum. "Za dva tjedna od ove subote."
W
u panjolsku. Svi mi razmjenjujemo informacije, zna. Dovoljna je jedna moja rije i svaki od njih e stvoriti radno mjesto za tebe, ba kao to
sam i ja stvorio mjesto za Huga. Ti jednostavno nema dovoljno iskustva za pokretanje vlastitog restorana. Priekaj nekoliko godina, naui
jo malo, a onda, kad bude spreman, pomoi emo ti pokrenuti pravi
restoran, u kojem e moi zasluiti vlastite zvjezdice. Vjeruj mi, takve
stvari ne valja raditi povrno."
Bruno se pokolebao. Alain se pred njim razbacivao imenima njegovih junaka. Prije nekoliko mjeseci, dao bi desnu ruku samo kad bi mu
netko rekao da je toliko dobar da bi mogao raditi s Guyem Martinom ili
Michelom Brasom.
Ali prije nekoliko mjeseci, mnogo je toga bilo drugaije. Na neki nain, zbog svojih osjeaja prema Lauri poeo je gajiti drugaije osjeaje
prema hrani, a jela koja je njoj pripremao i za njega su bila istraivaka
ekspedicija; a s tog putovanja vie nije bilo povratka.
"To je ljubazno od vas, efe, i uvijek u vam biti zahvalan", rekao je.
"Alija sam donio odluku."
"Prepredeni stari nitkov", komentirao je Tommaso kad je uo to je
Alain rekao. "eli te poslati izvan Rima samo zato damu Couco ne pokrade muterije."
"Tommaso, reci mi iskreno," rekla je Laura dok se oblaila jednog
jutra, "jesam li debela?"
"Naravno da nisi", odgovorio je; a to je bila istina, jer iako se Laura
zaista udebljala, nije jo ni priblino bila debela. Tommaso je uzdahnuo. Laurina potreba za razuvjeravanjem, a povrh toga i injenica da se u
krevetu palila na jako spor fitilj, pomalo su ga umarali.
U Rimu nema ba obilje dvorana za vjebanje. Prosjean talijanski
mukarac, kad se u zrcalu suoi s nedvojbenim dokazima da je uzgojio
trbuh, ili e uloiti novac u labavije hlae ili e kupiti novo zrcalo, a
Talijanke su, ini se, genetski programirane za vitkost, bar do svadbe.
Moda zato ne treba uditi to je Laura, kad je prvi put dola u dvoranu
grandioznog naziva Gymnasia de San Giovanni, naila tamo na jo nekolicinu svojih amerikih znanaca, meu njima i Kima Fellowesa. Odjeven u izblijedjelu trenirku s utisnutim logom sveuilita koje je nekad
pohaao na Istonoj obali, ravnomjerno je veslao, a ergometar je pokazivao dvadeset osam zaveslaja u minuti.
W
zao glavu i ispljunuo je u zdjelu. Oko mene se ulo samo kako gosti ostaju bez daha kad udahnu masne sokove koji poteku iz grlaca ptiice u
grlo koje ih guta.
Kad je se uhvati, strnadicu se mora drati u kutiji i hraniti smokvama mjesec dana, a potom udaviti u brandyju i pei samo nekoliko minuta, cijelu, u jako zagrijanoj penici. To je tradicionalna hrana ljubavnika. U Colettinu romanu Gigi, na primjer, kad istoimena junakinja postane bludnica, kae se da "ui kako jesti strnadicu".
Sjetio sam se tog povijesnog kurioziteta kad sam svoje blazirano
nepce i Fionu, svoju blaziranu trofejnu djevojku, odvukao u izrazito degenerirani okoli Cuoca u Rimu. Ako volite restorane a ja ih ne podnosim to bi vam se mjesto moglo svidjeti. Ima uobiajene sastojke kao
to su stolovi, stolice, privlanu konobaricu i tako dalje, iako prisutnost
tako velikog broja drugih ljudskih bia obino depresivno djeluje na
moje raspoloenje. Hrana, meutim, nije bila loa, premda naalost, na
jelovniku nije bilo strnadice. Ne sjeam se to smo naruili. U svakom
sluaju, to je stimulativno djelovalo na Fionu, koja me kasnije te veeri
obavijestila da me ostavlja. Iskreno govorei, bilo je to svojevrsno olakanje, jer su me njezini seksualni zahtjevi ve prilino izmodili. eli li
netko zauzeti njezino mjesto, neka mi se obrati pismom na uobiajenu
adresu i priloi fotografiju i frankiranu omotnicu s ve ispisanom adresom.
Iz Roma'ce:
Ubraja se u najbolju hranu koju je ovaj kritiar ikada jeo. Svako jelo
je jasno isticalo okuse svojih sastojaka, a ti su bili najbolje mogue kakvoe. Jednostavne, precizne, matovite reinterpretacije klasika. Kuhar
Tommaso Massi je udo. Rezervacija obavezna.
Bili su puni. I to ne samo tijekom vikenda: svake veeri, pa i u vrijeme ruka, mala je blagovaonica bila zatrpana do krajnjih kapaciteta.
Dolazili su dvoje po dvoje, jer je Cuoco svoju reputaciju, ba kako je
doktor Ferrara predvidio, stekao djelomino zahvaljujui divnim okusima hrane, a djelomino zahvaljujui divnom djelovanju koje je ta
hrana imala na enski libido. Muevi su otkrili da im supruge oprataju
kuanske manjkavosti; mladii na prvome spoju da e plaanjem rauW
knja ispod pregae. Sve je to neizbjeno dovodilo do toga da vam atmosfera u Cuocu lupi u glavu. Zbog naravi Brunina kuhanja, gosti bi nerijetko tijekom treeg ili etvrtog jela osjetili snanu navalu teka druge
vrste. Gostima koji nisu bili u drutvu svojih voljenih pa ak i nekima
od onih koji su bili pogled bi pobjegao za lijepom Rimljankom vrane
kose i blistavih oiju, pa bi ona poesto morala obeshrabrivati udvaranja zatravljenih oboavatelja. Ali kao prava Rimljanka, instinktivno je
znala kako to uiniti i svatko tko bi preao granicu vrlo brzo bi se povukao, rumenih obraza i uiju od pogrda kojima bi ga zasula.
Tommaso, meutim, jo uvijek nije imao osobitog posla. Premda je
padala s nogu od posla, Marie je bila tako sposobna da je dio
za goste funkcionirao bez greke. Mogao je malo pomoi Bruni u
kuhinji, ali kad bi se ugrijao, njegov prijatelj je radio kao na nekom tajanstvenom autopilotu i bio je u stanju intuitivno uskladiti desetak razliitih narudbi istovremeno i zapravo nije ba elio asistenciju jednog
amatera. Stoga je za Tommasa vrhunac veeri bio njegov obilazak gostiju za stolovima. Laskanje kojim su ga tim prigodama zasipali upijao je
kao edna biljka kiu, ne bi ga trebalo puno nagovarati da privue stolicu i popije distillato ili au vina sa svojom zadivljenom publikom.
Upravo prilikom takvog jednog obilaska dogodio se incident s cigarom. Tommaso je prihvatio sambucu liker s okusom anisa, koji se
obino zapali i potom popije od dviju mladih ena, koje su mu potanko objanjavale kako je divan, kad je odjednom dim cigare gosta za susjednim stolom poeo dopirati do njihova.
Tommaso ga je rastjerao mahanjem. A onda je pogledao odakle dolazi i vidio da puaeva druica jo jede. Nagnuo se prema njemu i rekao vrlo blago: "Mislim da bi vaa prijateljica moda vie uivala u mojoj okoladnoj kremi kad se njezin okus ne bi mijeao s mirisom dima
cigare."
Mukarac je odmjerio Tommasa s dosadom i podrugljivou na licu.
"Che cazzo stai dicendol Ma to mi ti to sere?"
"Govorim, gospodine, o vaoj cigari, koja bi moda bila primjerenija
tek kad drugi gosti zavre s jelom."
Mlada ena za drugim stolom se ukljuila: "On te stvari pui cijelu
veer."
Preko Tommasova lica preao je bolan izraz. "To je pomalo bezobzirno od vas, prijatelju."
"Vaffanculo a lei, e a sua soreta", rekao je pua, pokazujui na Marie, koja je upravo prolazila pokraj njih.
Tommaso je mirno uzeo cigaru i ugasio je u mukarevoj ai s vinom. "Ona nije moja sestra", rekao je. "I ona to ne radi."
Pua se naas zabuljio u Tommasa i inilo se da e mu oi iskoiti.
Tommaso je uzeo svoju sambucu. Kad je mukarac bijesno odgurnuo
svoj stolac, uzdignute pesnice, Tommaso mu je zapaljenu tekuinu izlio
niz hlae.
"Marie, au vode za gospodina", rekao je. "Izgleda da se zapalio."
Prostorijom se prolomio zagluujui pljesak.
Tog poslijepodneva Bruno, Tommaso i Marie imali su jednog posjetitelja. Bio je uljudan i poslovan, rekao je da dolazi pregledati restoran u
ime nekih zainteresiranih ulagaa. Marie, koja je oekivala takav posjet,
odmah je uljudnom gospodinu pripremila espresso i ponudila da mu
pokae raune, a tu je ponudu gospodin odbio uz blagi osmijeh. Mnogo
bi radije, rekao je, pogledao knjigu rezervacija. Rauni, objasnio je,
osobito rauni pripremljeni za vlasti, mogu ponekad pruati pretjerano
pesimistinu sliku. Prema njegovu iskustvu, knjiga rezervacija tonije
pokazuje zdravlje ili loe stanje nekog restorana.
Prelistao je knjigu, kimajui s odobravanjem. "Dakle," rekao je polako, "zaraujete..." Naveo je cifru koja je, Marie je bila zapanjena, bila
tona gotovo u euro.
"A to znai da vam, kad oduzmemo trokove, ostaje neto dobit od..."
dodao je, gotovo kao da se tek naknadno sjetio. I opet je Marie bila zapanjena tonom procjenom.
"Uzet emo etiri posto", zamiljeno je rekao. "Od bruta, naime. Obraunat emo to kao uveanje trokova, tako da za to, u stvari, moete
dobiti poreznu olakicu. Na kraju to uope neete ni primijetiti. Dakle,
je li vam togod potrebno?"
Marie je razmislila. "Dobro bi nam dola dozvola da postavimo stolove vani, na plonik, ljeti", rekla je. "Zatraili smo je, ali jo nismo nita uli."
"Smatrajte to rijeenim. Je li to sve?" "Jedan susjed se ali zbog
smea iza zgrade." "Onda u dati da se odvozi dvaput tjedno. Nita viW
e?" "I kuhar ne moe nigdje nai brancina koji nije iz uzgoja." "Rei u
svom prijatelju koji radi s veleprodajom da vas predbiljei za nekoliko."
Uljudni je gospodin iskapio svoj espresso, ustao i ispruio ruku Marie.
"Zadovoljstvo je poslovati s vama. Doi u ovamo na objed, jedan dan,
vrlo uskoro. A ako ita trebate, bilo to, samo recite Francu, onome koji
vam donosi povre. On zna kako doi do nas." Potapkao se po nosu.
"Ali nema potrebe govoriti doktoru Ferrari o ovome dogovoru, shvaate?"
Dobili su, poslije su svi to uvidjeli, izvanredno dobru uslugu za razmjerno povoljnu cijenu, u svakom sluaju, puno bolju od one koju su
dobivali za obavezan porez.
"Un ristretto, Gennaro, perfavore", umorno je rekao Tommaso sljedeeg jutra. "Ne, daj mi radije dva."
"Dva?" Gennaro je odmahnuo glavom. "Nitko ne popije dva ristretta."
"Vjeruj mi, ja u popiti dva." Tommaso je otiao i sjeo, naslonivi
glavu na ake. "A ak i poslije toga, mogao bih opet zaspati."
"Hoe ih tamo, za stolom?" poletno je rekao Gennaro, brojei u mislima novac.
"Pusti ga na miru, Gennaro." Bruno je sjeo do svog prijatelja. "to je,
Tommaso?"
"Laura. Iscrpljuje me."
Bruno se lecnuo. Kad bi Laura bila njegova djevojka, on ne bi alio
za snom. Tommaso je, ne primijetivi nita, nastavio tihim glasom:
"Ona je jednostavno pomalo pa, pomalo udna."
"Kako udna?"
"Opsjednuta je hranom."
Bruno je znao da ne bi smio nastaviti taj razgovor, ali nije si mogao
pomoi. "Pa i ja sam, kad smo ve kod toga."
"Da, ali ovo je uvrnuto." Iz Gennarove Gaggije zauo se zvuk poput
udaranja klipova po elinoj ploi kad je golema industrijska crpka koju
je ugradio potjerala vodu u prostor mnogostruko manji od izvorno joj
namijenjenoga. Zazvualo je kao jako stari parni vlak koji se uspinje uz
vrlo strmo brdo, a u jednom stranom trenutku, kao i sa vrlo starim parnim vlakom, inilo se da uspon nee savladati. Udaranje je bilo sve spo-
rije i sporije, i tee i tee, sve dok napokon, uz kretavi vrisak prosvjeda
osloboenog tlaka,
voda nije prokuljala u stisnutu mljevenu kavu. Kad se ta hululniktt
stenjanja, puhanja, kaljucanja cijevi i drmusanja spojeva napokon stiala, Gennaro je na stol iznio dva siuna naprstka u kojima hu bili ristretti.
"Zna to ako popije oba, astim te treim", alio se.
Tommaso je sadraj jednog naprstka iskapio u jednom gutljaju i tek
nakratko zastao, a onda preao na drugi. "Moe, im ti bude zgodno,
Gennaro."
"Ti se zeza? Ubit e te. Mislio sam, kad doe drugi put." "Moe i
sad."
Odmahujui glavom na ludost mladosti, Gennaro se povukao iza
anka.
"Kako uvrnuto?" zanimalo je Brunu.
Tommaso se nagnuo preko stola i spustio glas. "Pa, sino je htjela da
je premazem maslinovim uljem i rumarinom i onda je polako vrtim na
svojem ranju."
Bruno je napravio grimasu. "Rumarinom?"
"Kaem ti da je udna."
"Jako. Mauran bi bio puno bolji."
"Nema veze. Dakle, u emu je tono problem?" "Sad hoe da smislim neke druge recepte, kako to ona naziva." Jo je utiao glas. "Meu
nama, ponekad je stvarno naporna."
Bruno gotovo nije ni uo taj zadnji dio. Njegova mata se ve razbuktala. "Ja bih je prekrio groicama i posipao eerom u prahu." Pocrvenio je. Je li to rekao naglas? Opet je mislio na tu prokletu svadbenu
tortu. "Mislim, to je samo prijedlog. Ili, mogao bi..."
"ekaj, daj da neto od toga zapiem", rekao je Tommaso i izvukao
olovku.
Gennaro mu je donio i trei naprstak. "Ovaj je najjai", upozorio je.
"Upravo sam poveao tlak." Tommaso ga je izlio u grlo, jedva ga i pogledavi.
Kad su stigli u restoran, Tommasov je mozak kuhao, oi su mu se
izbuljile, a skakao je unaokolo kao na oprugama. Kad je zazvonio telefon, zgrabio je slualicu i proderao se "Fronto" kao pravi luak. "Vi hoW
ete to? Rezervaciju? Zato? Tko ste vi?" Nastala je stanka dok je sluao. "to to nije u redu s vaim glasom?" zahtijevao je. "Govorna mana? Pa, mi ne elimo goste s govornom manom. Zubalo? Imate umjetno
zubalo*? Ja sam Tommaso Massi. to mislite, kako biste vi mogli uivati u mojoj kuhinji kad imate umjetno zubalo? Da, idite dovraga." Tresnuo je slualicom i veselo rekao: "Od sada, Marie, nema vie puaa i
nema umjetnih zubala. to?"
Bruno i Marie su zurili u njega otvorenih usta.
"Na trenutak", njeno je rekao Bruno, "zvuao si tono kao Alain
Dufrais."
"Oh." Tommaso se pokunjio. "Naravno. Oprostite. Bit e da sam
ipak popio previe te vraje kave."
Tommaso je volio gledati Marie dok radi. Svialo mu se kako se mora propeti na none prste da bi svoju bujnu stranjicu provukla izmeu
stolica; njihanje njezinih grudi kad bi se prignula oistiti stol. Povremeno bi pokuao flertovati s njom, ali unato njegovoj velikoj koliini
arma, ona je i dalje drala profesionalnu distancu. Tommaso na tako
neto nije bio naviknut. Primijetio je da eznutljivo razmilja o njoj.
Nekako, znao je da se Marie nee paliti na to da joj oiene masline
natakne na bradavice ili na udne igre s kremom za puslice.
Marie je i njega dovela u red. Kad je jednom, zbog iznenadnog hira,
Tommaso objavio da e odsada blagovaonica biti u potpunom mraku,
tako da se svi bolje usredotoe na procese u svojim ustima, Marie je
bila ta koja ga je odvela na stranu i rekla mu, prvo i prvo, kako onda
misli da e ona vidjeti koga posluuje? I drugo, ako se ne prestane ponaati kao bahati preserator, zarinut e mu vilicu u nos, i to pred cijelim
restoranom.
Jedne veeri, kad su svi gosti otili, a njih dvoje je pospremalo stolove, Marie je odjednom rekla: "Mislim da bi mi trebao rei u emu je
fora."
"Kakva fora?"
"Ti si, navodno, kuhar, ali on kuha sve." Pokazala je na Brunu. "I
nemoj mi govoriti da si ti smislio recepte, a on samo radi ono to si ga ti
nauio, jer ja znam da to nije istina."
W
"Ah", Tommaso je uzdahnuo. Zastao je. "Vidi, bila je ta jedna djevojka i htjela je hodati s nekim tko zna kuhati, a ja sam htio hodati s
njom i tako sam joj rekao da ja znam. Kuhati, ne? A ne znam. Ali Bruno zna i i tako je sve poelo", bespomono je rekao.
"Ti si, dakle, pokrenuo restoran jer djevojci nisi htio priznati da ne
zna kuhati?" rekla je Marie s nevjericom.
"Hm, pa da, tako nekako." Kad je to ona tako sroila, Tommasa je
obuzeo osjeaj koji ga je sve ee obuzimao tih dana osjeaj da vie
ne moe shvatiti kako ili zato je sve to postalo tako jako komplicirano.
"Vidi, ako bude znala da sam samo konobar, vjerojatno e mi dati nogu."
"A to to ne valja s konobarima?" zanimalo je Marie, koja je prijetei
lupkala nogom o pod.
"Oh, nita", uvjeravao ju je. Bilo je neto u vezi s Marie zbog ega se
ne bi rado s njom upustio u raspravu.
"To je najblesavija pria koju sam ikada ula", zakljuila je Marie.
"Da, prilino je blesava", sloio se Tommaso.
"Pa kad joj namjerava rei istinu?"
"Uskoro", odgovorio je. U glavi mu se oblikovala jedna misao. Ako
Laura otkrije istinu, ostavit e ga. ivot e se vratiti u svoje uobiajene
tokove, kao prije, a Tommaso ne bi imao nita protiv toga.
Otkad je poeo sastavljati jelovnik za Cuoco, Brunu je muilo to to
ne moe stvoriti jelo o kojem je priao Tommasu one prve veeri, kad
su se vraali iz Templija i raspravljali o razlici izmeu afrodizijaka i
hrane ljubavi.
Bruno se jako dobro sjeao to je rekao te veeri: "Ako eli da se
netko u tebe zaljubi, skuha joj neto to pokazuje da shvaa njezinu
duu."
"Kao na primjer?" upitao je njegov prijatelj.
A Bruno se tono sjeao svake rijei svojega odgovora: "Morao bi
stvarno poznavati osobu o kojoj se radi: njezinu prolost; porijeklo; je li
sirova ili profinjena, suha ili uljevita. Morao bi je kuati, tako da vidi je
li joj meso slatko ili pikantno, slano ili bez okusa. Ukratko, morao bi je
voljeti, a ak ni onda je moda ne bi istinski upoznao, bar ne dovoljno
da bi joj znao skuhati jelo kojim e osvojiti njezino srce."
I premda je znao da zaista voli Lauru, ustanovio je da je smisliti recept koji bi je bio dostojan mnogo, mnogo tee nego to je oekivao.
Znao je da e to morati biti neto slatko i zaista majuno, jedva zalogaji, tako da joj nepce udi za jo. Ali morat e biti i savreno, a to savrenstvo mu je i dalje izmicalo. Poput alkemiara koji oajniki traga za
formulom kojom e obian metal pretvoriti u zlato, Bruno je iskuao
sve mogue. Stalno je iznova pokuavao, uvijek pun nade u uspjeh, ali
nikad do kraja uspjean. Neto je
nedostajalo, neki sastojak koji nije znao imenovati ni opisati, ak nije
znao opisati ni gdje i zato nedostaje.
A onda, jednog poslijepodneva, u Cuoco je dola Laura. Traila je
Tommasa, kojeg tamo nije bilo. Ula je u malu kuhinju prije nego to je
Bruno uope shvatio da je tu. Mrmljao je neto sebi u bradu dok je bosonog skakutao od tednjaka do hladnjaka i pripremao povrinu, iskuavajui razne kombinacije okusa i graa, ve polulud zbog neuspjeha.
Bio je blizu, znao je da je blizu, ali neto je ipak nedostajalo... Lice mu
je bilo sjajno od znoja zbog vruine iz penice, u kosi je imao tragove
brana i ulja, a na ake su mu se zalijepili ostaci spaljenog eera, koje
je jedva primjeivao, a kamoli da bi ih oprao.
Lauru je u kuhinju privukao nevjerojatan, predivan miris. Oekivala
je da e ondje nai Tommasa, a kad je ustanovila da je to Bruno, njezino iznenaenje moglo se mjeriti jedino sa okom koji je osjetila zbog
snane arome u kuhinji.
Bio je to miris kolaa koji se peku, a taj miris ju je prenio u kuhinju
iz njezina djetinjstva, na sjeanje kako se vraa kui iz kole i pronalazi
mamu kako joj pee kolaie... ali imao je i neki medicinski ton i zato
se sjetila kako je to kad je bolesna i kad je paze, uukanu u krevet. A
osjeali su se i zaini, blaga natruha Boia: mukatni orai, moda, i
klinii... Ali ispod svega toga bilo je neto drugo, neto proimajue
glatko i ublaujue, kao vanilija ili eukaliptus. Odjednom joj se javila
uspomena kako dodiruje oev -obraz dok je on ljubi za laku no grebanje njegovih veernjih ekinja i taj miris... sad je znala: bio je to miris
kolonjske vodice, miris njegovih poslovnih odijela, miris spavaonice
njezinih roditelja i velikog branog kreveta i strane mrane misli o tome to se tamo zbiva. Ali ve sljedeeg trena se opustila: bilo je tu i ut-
Laurina dozvola boravka od est mjeseci samo to nije istekla. Budui da je Laura od onih ljudi koji potuju zakon, pojavila se u odgovarajuem uredu kako bi joj odgovarajua vlast udarila ig za estensione.
Meutim, kad je napokon stigla na red, uljudan mladi za pultom izvijestio ju je da postoji problem. Zapravo, ne ba problem, nego neslaganje. Njezina residenza, premda je, ini se, sasvim ispravna, ne nosi
tampa di notifica nego sasvim drugaiju tampa d' identita i zato je,
tehniki gledano, nevaljana. A kako bi s njegove strane bilo sasvim pogreno zapravo, nemogue produljiti nevaljani dokument, Laura e
morati predoiti valjanu residenzu da bi je mogla produljiti.
"Ali radi se o obinoj pogreki, zar ne?" rekla je. "Vjerojatno je slubenik uzeo pogrean ig."
Mladi se sloio da je najvjerojatnije rije o pogreki. Pokazao je na
spravu pred sobom, iani vrtuljak s puno katova slian svadbenoj torti,
na kojem se nalazilo vie od deset igova raznih oblika i veliina. Pokazao joj je koji je tampa di notifica. Bio je, vidjela je, vrlo nalik na
tampa d' identita. tovie, identita se prije prihvaao na takvim dokumentima, ali to vie nije bio sluaj. Iz pranoga fascikla izvukao je neku
slubenu ispravu, interni memorandum dug nekoliko stranica, u kojem
se po svemu sudei objanjava prelazak s identita na notifica. Pokazao
je na datum, od prije nekoliko godina, i slegnuo ramenima.
"Pa to da onda radim?" upitala je Laura.
Dakle, to je potpuno oito. Mora nabaviti valjanu residenzu i donijeti
je k njemu, a on e je tada sa zadovoljstvom produljiti.
"A zar mi vi ne biste mogli izdati valjanu residenzuV upitala ga je
Laura uz, nadala se, neodoljiv osmijeh.
Naalost ne, zakljuio je mladi i uzvratio joj podjednako toplim
osmijehom. Volio bi da moe pomoi, osobito tako armantnoj strankinji, ali on se bavi samo produljenjima. Laura e morati natrag u ured za
residenze.
Prolo je etrnaest sati i ured za residenze bio je zatvoren do sljedeeg dana. Laura je opet dola sljedeega jutra i pokazala svoje isprave
jednom drugom elegantno odjevenom mladiu. Pokazao je puno razumijevanja; ak i vie razumijevanja nego mladi od juer. Da, da, oito
je rije o pogreki. U takvim je sluajevima sasvim uobiajeno koristiti
tampa di notifica, a ne tampa d' identita. Ali po njegovu miljenju,
W
inilo se da je ovjeka to pitanje iznenadilo te ga ponukalo na daljnje konzultacije s kolegama. Na kraju je objavio da mu mora donijeti
sve svoje isprave pa e vidjeti moe li neto srediti.
Ba u tom trenutku Laura je donijela kobnu procjenu situacije. Da se
savjetovala s bilo kojim svojim prijateljem Talijanom, oni bi joj tono
rekli to treba uiniti, a ne bi trebala uiniti ba nita, jer nije bilo apsolutno nikakvog razloga zbog kojeg bi netko pokucao na njezina vrata i
provjeravao ima li dozvolu boravka. Ali Laura je bila organizirana osoba i nije voljela imati neka nezavrena posla, pa je pretpostavila, potpuno pogreno, da e ishoenje dozvole biti dugotrajan, ali jednostavan
posao. Zato je otila ravno natrag u svoj stan, nazvala ured ravnatelja
fakulteta da joj pripreme pismernu autorizaciju, pronala sve potrebne
isprave i vratila se u ured za residenze ve sljedeeg dana i tako u oima
slubenika uvrstila uvjerenje da ona nedvojbeno neto skriva.
"Imam sve papire", izvijestila je teologa i dvojicu njegovih kolega.
Poloila ih je na njegov stol samouvjereno kao pokera koji zna da ima
najjae karte.
Teolog je uzeo njezinu pismenu autorizaciju i proitao je. Da, sloio
se, nema sumnje da su to ispravni papiri. Naalost, premda su to izvan
svake sumnje ispravni papiri, oni takoer potvruju da je Laura, kao
strana dravljanka koja protuzakonito boravi u zemlji, pohaala ovdje
studij, a to nije doputeno. Samo pod uvjetom da ima valjanu residenzu
bilo bi doputeno studirati na taj nain.
I ovoga puta upitala je to joj je initi.
Treba se vratiti u Ameriku i ponovno zatraiti dozvolu za ulazak u
Italiju, glasio je odgovor.
"to?"
Teologovo slijeganje ramenima bilo je rjeito samo po sebi i vrlo je
jasno izraavalo dojam da on sam, kao jedna civilizirana osoba, ne bi
zahtijevao takav postupak, ali s druge strane, bilo je potpuno logino i
neizbjeno postupiti upravo tako.
Teka srca, Bruno je pripremio jelo potpuno drugaije od svih drugih
koje je spremao za Lauru. Jednostavno varivo od piletine, bogato i
krepko, koje se jede s komadima gustog talijanskog kruha. Hrana za
utjehu bilo je to sve ime je mogao ublaiti bol koja joj se sprema.
"Spremno je", rekao je svom prijatelju. "Ja idem van. Samo ga skini
sa tednjaka kad ga bude elio posluiti."
Bruni je sinulo, dok je silazio niz stepenice, daje to vjerojatno posljednji obrok koji je skuhao za Lauru. Nadao se da e Tommaso bar biti
njean kad joj bude priopavao lou vijest.
Tommaso je nastojao usmjeriti razgovor na raskid, ali Laura je bila
zaokupljena neim drugim.
"Tommaso, moram pronai odvjetnika", rekla je dok su jeli varivo.
"Odvjetnika?" Tommaso bi se prekriio, ali se na vrijeme sjeti da je
agnostik. "to e ti, zaboga, odvjetnik?"
Laura mu je objasnila u kakvoj se nevolji nala, a Tommaso se nasmijao.
"Otkrila si, dakle, muro di gomma14. estitam. To je jedan od naih
najstarijih i najdragocjenijih spomenika."
Objasnio joj kako u Italiji drava ima obiaj kupovati naklonost glasaa tako da nudi veliki broj doivotnih zaposlenja. A to pak znai da u
dravnim ministarstvima uglavnom rade statali; ljudi koji su nerad pretvorili u pravu umjetnost. Sada e Laurin predmet prebacivati iz jednoga
u drugi odjel unedogled ili bar sve dok netko ne poduzme neto ime e
razrijeiti tu situaciju.
"Ali oni govore da e me izbaciti iz zemlje!"
Ne, uvjeravao ju je Tommaso, toga se uope ne mora bojati. Sve to
slubenicima treba je bustarella kuvertica. "Bustarella "57. Mito."
Laura je bila uasnuta. Pa to je sigurno protuzakonito. I to ako on
nije u pravu? Onda e je sasvim sigurno uhititi i deportirati. "Vjeruj mi,
Laura. Siamo in Italia. Tako se to ovdje radi."
"Kako je prolo s Laurom?" pitao je Bruno kad se vratio. "Jo joj nisam rekao. Teko je, ekam pravi trenutak. A sada ba ima nekih svojih
problema."
"Pa, ostalo je jo dosta variva za sutra", promrmljao je Bruno.
Sljedeeg dana Laura je ponovno otila u teologov ured i ponovno
poloila isprave na njegov stol. Meutim, ovoga puta je priloila i omotnicu s tri stotine eura poloivi je pokraj dokumenata.
14
Gumeni zid
Bruno je poeo trati. Morao je pronai Lauru. Moda kad bi joj samo mogao objasniti kako se sve to dogodilo, kako je pristao na Tommasov aavi plan, iz usluge prijatelju...
Napokon je stigao do Residencije Magdalena. Na ulazu je bio portafon, pa je stiskao zvono oznaeno Patterson sve dok se nije javio jedan
glas.
"Judith?" prodahtao je. "Moram razgovarati s Laurom."
"Tko je to?"
"Bruno."
"Ona ne eli razgovarati s tobom. Nee razgovarati ni s jednim od
vas dvojice. Odlazi odavde."
"Molim te", preklinjao je. "Samo joj reci da se javi na portafon."
"Ona ne eli..."
A onda ju je prekinuo Laurin glas, otar i promukao. "to hoe,
Bruno?"
"Ne mogu dopustiti da ode iz mog ivota a da ti nisam rekao to osjeam prema tebi", rekao je.
"Oh, mogu misliti. I ti i Tommaso. Zato ne..." Bruno se morao odmaknuti da propusti skupinu ljudi u zgradu, a kad se vratio do zvunika,
ona je upravo zavravala: "... mislila da ste mi prijatelji. Zaista sam se
voljela druiti s vama, obojicom. Sigurno ste mislili kakva sam grozna
glupaa. Ja sam za vas bila samo jo jedna turistica koja e vam malo
zagrijati krevet."
"Ne", brzo je rekao. "Laura, sluaj me. Volim te. Volim te vie nego
to sam ikada ikoga volio."
Na trenutak je vladala tiina i samo na sekundu, pomislio je da ga je
moda shvatila; ali njezin glas, kad je odgovorila, bio je promukao od
suza i gaenja.
"Kloni me se, ljigave jedan. Ima li ti pojma koliko je ovo odvratno? Gubi se i pusti me na miru."
Sljedeeg jutra, kad je Gennaro doao otvoriti svoj kafi, zatekao je
Brunu sklupanog na pragu.
"Trebam uslugu", rekao je mladi, s mukom ustajui.
"Sudei po tvom izgledu, treba kavu."
"I to. Gledaj, Gennaro, onaj tvoj kombi?"
Laura popije. "Za nas." Prebrie usnice ukrobljenim bijelim ubrusom i doda: "Zna, mislila sam da e ovaj lokal biti drugaiji."
"A zato?"
"Taj frajer kojeg ja..." Zastane, kao da joj je neto zapelo u grlu, a
onda nastavi: "Taj frajer s kojim sam neko vrijeme hodala bio je ovdje
zaposlen. Mislila sam da e biti pa, nekako slinije onome to je on
kuhao. Zna, talijanskoj hrani."
"I zar ti nije drago to nije?" Kua malo svog divljeg lososa, jedan od
specijaliteta Templija. "Istini za volju, bude ti ve dosta tjestenine. Kako napreduje tvoj esej?"
Mijenja temu, primijeti ona; to esto ini kad ona pokuava razgovarati o Tommasu. Gotovo kao da Kim kratko vrijeme koje je provela s
Tommasom smatra kratkim razdobljem njezina ludila; kao da se prepustila divljanju, koje je sad najbolje zaboraviti.
"Prilino dobro, rekla bih", kae posluno. "Stigla sam do baroka."
"Znai da si poela pisati o Tizianu? To je dobro. On je jedan od rijetkih istinskih majstora boje, zar ne?"
U jednom drugom restoranu, samo nekoliko kilometara niz cestu,
Tommaso kuha. Jelo je jednostavno, ali nekoliko otvorenih kuharica, sa
stranicama posvuda zamrljanima krastama osuenog mesnog soka i
okamenjenog umanjka, pokazuju da mu ba ne ide. Dok jo jedanput
gleda u kuharicu, tava na plameniku iza njega se zapali, a on se uz kletvu okrene i pone gasiti.
"Dvaput saltimbocche, jednom tagliatelle, jednom insalata", kae
Marie, ulazei u kuhinju s narudbom u biljenici.
Tommaso ne odgovara.
"Jesi li me uo? Rekla sam..."
"Me ne sbatto U cazzo", pjeni se Tommaso. "Zar ne vidi da da sam
jo uvijek zauzet time da zajebem stare narudbe? Ostavi to sa strane, te
u zajebati za minutu. Dio canel" Dok je govorio, povukao je zapaljenu
tavu sa tednjaka i pri tome izlio pocrnjelo ulje-po narudbama. "Gledaj
to si sad uinila."
Marie zna kad je pametno povui se. Odlazi natrag u blagovaonicu, u
kojoj su zauzeta samo tri stola. Vijest da Cuoco nije vie ono to je nekad bio brzo se proirila.
noj pei. Bilo je kako treba, croccante sopra e morbida sotto hruskavo
gore, mekano ispod ali mu nije pruilo nikakav uitak.
Putujui dalje na sjever, ostavio je iza sebe obalu i uao u potpuno
drugaiji krajolik Piemontea. Tu su dugake, ravne ceste graene po
carskom ukazu Cezara prelazile preko glatkih ravnica prekrivenih poplavljenim riitima, jer je taj dio Italije najvei proizvoa rie u zapadnome svijetu. Svake noi, kad bi sunce zalo za povrinu poplavljenih
ravnica, parkirao bi kombi i spremio se na spavanje, a tisue komaraca
kao ludo bi drljalo po svim prozorima vozila. Kad bi neto pojeo, uglavnom bi to bio obian, juni risotto u nekoj osteriji uz cestu, isto ono
jelo koje su jeli i sami radnici na riitima: ria skuhana s piletinom ili
abljim batacima, koji se tu naveliko jedu, zainjena cimetom i razrijeena tekim vinom svojstvenim tom kraju. Malo pomalo, meutim, nije
vie bilo ravnica s riitima, a pred njim su se uzdigla ekinjasta podnoja Alpa. Kad tu zaustavi kombi, mjetani govore tekim narjejem i u
svom govoru na udan nain mijeaju talijanski, njemaki i francuski, a
kafii uz cestu nude kuhano meso, sauerkraut i kolae u austrijskom
stilu. Znao je da kombi nikako ne bi preivio uspon, rijedak planinski
zrak i snijeg, pa je nevoljko okrenuo na istok prema jadranskoj obali.
Tu je opet izabrao jednu rimsku cestu, Via Emilia, sad poznatiju pod
prozainijim imenom N90, ali jo uvijek ravnu i ispravnu stotinama kilometara preko pokrajine Emilia-Romagna sve do mora.
To je gastronomsko srce Italije, gdje se obrauje svaki centimetar
plodne zemlje. U Parmi je obiao trgovine ukraene objeenim prutima, a svakoga od njih resili su igovi desetak razliitih inspektora talijanske pokrajine budno uvaju svoje proizvode, a samo nekoliko gradova izmeu rijeka Enze i Stirone smiju tvrditi da proizvode pravi prosciutto di Parma. Budui da su golema potkrovlja u kojima se pruti sue
uvijek otvorena da bi kroz njih strujao vjetar, sela u dolini Enze proeta
su aromatinim slatkastim mirisom mesa, koji ga je drakao dok se vozio kroz njih. U jednoj dolini sjeverno od Parme Bruno je kuao culatello di zibello, moda najvaniji parmski proizvod od svinjetine, i upravo
zato gotovo nikada izvoen, ak ni u druge dijelove Italije: svinjski hrbat mariniran u soli i zainima, zatim uiven u svinjski mjehur i suen
osamnaest mjeseci na vlanom zraku ravniarskog rijenog bazena. Taj
proces je tako delikatan da se gotovo polovica unki pokvari prije vreW
mena, ali one koje se odre imaju okus kakvome nema premca. Nekada
bi gotovo kremasta graa i sladak, intenzivan okus mesa natjerali Brunu
da se glasno nasmije od iste radosti. Sada, iako mu je to jo uvijek bilo
zanimljivo, Bruno je bio poput ovjeka koji pokuava osjetiti okus putem fotografije ili netko tko jede dok je prehlaen. Kao da mu je nepce,
obino tako precizno, postalo neosjetljivo kao i kod svakog drugog smrtnika.
Ipak, zanimalo ga je da vidi postupak kojim nastaje aceto balsamico
tradizionale u Modeni, udaljenoj samo tridesetak kilometara, ali opet
razliitoj od Parme kao to je ocat razliit od mesa. U jednoj tradicionalnoj acetaiji dopustili su mu da nakratko proviri kroz tavanska vrata, a
na tavanu je iz desetaka baava raznih veliina dragocjeni sadraj neprestano polako kapao u otvorene kante obloene smeim omotnim papirom. Zrak je udarao u glavu mirisom mota, a inilo se da i ptice pjevice koje su se skupljale kod otvorenih prozora zamuknu od guste, itke
arome. Za vrtoglavu naknadu Bruno je smio srknuti iz ajne liice pedeset godina star ocat. Bogat kao stari konjak, savreno uravnoteen
izmeu slatkog i kiselog, okus je bio tako snaan da mu se irio prsima
poput lijeka. Ali nije mu pruio nikakav uitak, a kako je ak i boica
od samo sto mililitara kotala mnogo stotina eura, odvezao se dalje a da
nije nita kupio.
U jednom drugom selu stao je da bi kupio sir pa je promatrao dvojicu vlasnika mljekare kako tuku surutku u golemom spremniku zapremine stotina litara koristei spino, mlatilicu veliku poput metle. Od toga
su pucala leda, a na kraju dana proizveli bi samo dva velika sira koja,
dodue, mogu prodati tek za tri godine. Meutim, ta ista mljekara proizvodila je i slattato, mekani, svjei ovji sir koji je za okrepu pojeo
umotan u komad piadine plosnate pogae sline tortilji.
to se vie Bruno pribliavao moru, cestica je postajala sve zakrenija turistima koji su izlazili na autostradu, u smjeru popularnih odmaralita oko Riminija. Dolo je vrijeme da opet promijeni smjer. Ovoga puta
Bruno je usmjerio nos kombija prema jugozapadu i iznova se zaputio u
unutranjost poluotoka.
Vozio se ve tjednima, ali jo nije naiao na tako pust, ruralni krajolik kao to je bio taj u kojem se sada obreo. Pokrajina Marche: Krajina.
Tu nije bio puno veih gradova. Kilometar za kilometrom, jedini znak
W
ivota bio bi pokoji zaselak ili selo, ratrkani izmeu divljih gudura od
vapnenca, gdje su seljaci nekako krpali kraj s krajem onako kako su to
oduvijek inili, uzgojem pokoje svinje, nekoliko krava i ovaca na nekoliko strmih polja. Ceste su najee bile zavojite, jer su pratile obrise
zemljita i serpentine rijeka, pa je Bruno sporo napredovao. Ipak, to mu
je ba odgovaralo. Postajalo je oito da e, ako se negdje ne zaustavi i
moda zaposli kao ispomo, na kraju opet zavriti u Rimu, kamo vode
sve ceste, a tamo je najmanje elio biti. Gotovo kao da osjea raspoloenje svog vozaa, kombi je poeo usporavati, tako da ak ni kad bi naiao na neki djeli ravne ceste nije mogao voziti bre od pedeset kilometara na sat a da pri tome za sobom ne ostavi guste oblake crnoga dima koje bi staro vozilo iskaljucalo iz svoje pokrpane nutrine.
Bruno se odluio za jednu drugu rimsku cestu, Via Flaminia, koja ga
je odvela kroz dramatian klanac Furlo. Cestu su uz rijeku stisnule visoke hridine pa je tekla kao i 220. godine prije nove ere, kad je bila izgraena, tako da se ubrzo, premda je promet bio rijedak, naao u redu
nestrpljivih vozaa. Nakon trokilometarske tame tunela Furlo, takoer
izgraenog u rimskim vremenima, skrenuo je na prvome raskriju i
krenuo gore, u brda. Tu uope nije bilo
prometa. Nad glavom su mu lijeno prolijetali orlovi, a jednom mu se
uinilo da iz daljine uje zavijanje vuka.
Kako se uspinjao sve vie iznad Acqualagne, kombi je isprva teko
disao, pa stao hripati, a neprestano je usporavao; sve dok se na kraju, uz
napadaj kaljanja dostojan puaa sa staem od etrdeset godina, nije
potpuno zaustavio.
Bruno je izaao i promozgao o stroju koji je utihnuo. Nalazio se stotinjak metara iznad doline, negdje izmeu gradia Cagli i Citta di Castello. Meutim, nisu se vidjele ni kue, ni imanja. Bilo je tiho kao u
grobu. Zvuk kozjih zvona, koja su zveketala u daljini dok su njihove
vlasnice sustavno prevakavale travu na nekoj livadi, ipak je ukazivao
na to da se negdje u blizini mora nalaziti nekakvo naselje. I polja su,
iako jako mala, oito bila njegovana. Ispod svakog drveta nalazila se
uredno naslagana hrpa ogrjeva, sloenog da se sui za zimu, a loza u
depnim vinogradiima oteala je od zreloga voa.
Uzalud je nastojao oivjeti motor. Jednom je pomislio da e ii, ali
kombi kao da je ispljuckao neke isprike, a onda opet upao u komu. Uz
W
uzdah, Bruno je sa suvozakog sjedala uzeo svoju naprtnjau i pripremio se za hodanje. Kako je znao da putem kojim je doao kilometrima
nee nita nai, zaputio se uzbrdo, u nadi da drvee koje mu zakriva pogled skriva, negdje, nekakvo selo.
Tommasova veer bila je prava katastrofa. Kad su posljednji gosti
otili, samo djelomino primireni s nekoliko besplatnih digestiva, ve je
padao s nogu. A jo je morao srediti i knjige. Mrzovoljno je ispraznio
kutiju s izguvanim raunima na jedan od stolova.
"Stvar je u tome", objasnila je Marie, "to nam dobavljai jo alju
hranu i jo uvijek oekuju da im platimo, a povrh toga, tu je i onih etiri
posto za mafiju. Ali novac nam ne stie. tovie, sva ta aenja koja
moramo davati kotaju nas cijelo bogatstvo. A konobari nas, zato to ne
dobivaju napojnice, potkradaju. Svake veeri koje radimo samo poveavamo dug. Moramo zatvoriti sada, prije nego to doktoru Ferrari izgubimo jo vei dio uloga."
Tommaso je uzdahnuo. "Ako nas konobari potkradaju, hajdemo se
rijeiti konobara. I tako nema posla za njih."
"Acommis.
Tommaso je bio neodluan. Dvojica commisa bili su mladi, tek su
zavrili ugostiteljsku kolu, ali bar su imali neku predodbu o tome to
rade, za razliku od njega samog. "Zadrat emo jednoga", predloio je
kompromisno rjeenje.
Marie je lupila nekoliko tipki na kalkulatoru. "Jo uvijek emo gubiti
novac", smrknuto je rekla. "ak ne moemo doktoru Ferrari platiti sljedeu ratu uloga."
"Platit u mu od svoje uteevine."
"Nemoj biti glup."
"Ne elim zatvoriti ovaj lokal, Marie."
"Sentimentalan si", komentirala je. "To je opasno, kad se radi o poslu."
"Ti ne mora ostati, ako nee." "To je neto drugo", osorno je odgovorila. Kad je ona otila, Tommaso je jo dugo sjedio i pregledavao raune, uzaludno traei neki nain da smanji operativne trokove i vrati
Cuocov profit. Meutim, ak je i on uviao da je stanje beznadno. Jednostavno, previe su troili, a premalo zaraivali.
veta, shvatila je koliko ima sree to je napokon voli netko kome je istinski stalo do nje.
Bruno je hodao uzbrdo due od sata. Iako je sunce zalazilo, jo je bilo vrue, a tjerali su ga samo uporna odlunost i spoznaja da e, ne nae
li neko konaite, morati noiti na otvorenome.
Na kraju je ipak u daljini ugledao kue. Iza njih se uzdizao stup dima, ravan i visok u zraku bez vjetra, poput empresa ratrkanih po brdu.
Kad se popeo malo vie, vidio je da je to seoce od samo desetak kamenih kua. Na jednoj zgradi nalazila se prastara reklama za Fernet Branca, naliena izravno na ispucanu buku. Bio je to dobar znak: znai da
se tu vjerojatno nalazi nekakva osteria.
Kad je uetao u selo, nekoliko pasa na lancima zalajalo je na njega,
ali inae je sve bilo pusto. Ipak, neto je nanjuio iz smjera dima
koji je vidio s ceste. Odmah je prepoznao aromatian miris zapaljene
bukovine, ali od drugog mirisa, mirisa peene svinjetine, slina mu je
navrla u usta, a korak mu se ubrzao. Netko je pekao prase na ranju, a
Bruno je odjednom shvatio da ve danima nije jeo.
Zamaknuo je na piazzu a to bi se jedva dalo nazvati piazzom, prije
otvorenim prostorom oko kojeg su se nalazile kue i crkva. Povrina joj
nije bila poploena i nije sadravala bogzna to, nekoliko lipa i golem
ratni spomenik iz faistike ere, koji Pobjedu prikazuje kao nagu enu
koju uvis uzdie est vojnika. Meutim, tu je bio izvor onog predivnog
mirisa. Ispred malene gostionice netko je sloio improvizirani raanj.
Nekolicina ljudi vrzmala se oko njega i vodila brigu o zlatnosmeem
odojku koji se polako vrtio iznad usijane eravice. Stolice i stolovi izvueni su na veernje sunce, netko je prebirao po harmonici, a dvojetroje starijih ljudi je plesalo. est pari oiju okrenulo se prema Bruni,
pratei njegov dolazak, ali nitko mu se nije obratio.
Bruno je to jedva primijetio. Osjeam miris, mislio je. Zaista, osjeam miris, onako kako treba.
Jednom, kad je bio dijete, na plivanju mu je voda ula u uho. Danima
je sve zvukove uo prigueno, a vode se nije mogao rijeiti bez obzira
na to koliko lupao po glavi ili kopao po uhu. A onda, potpuno iznenada,
iz bubnjia je potekao topli curak koji je najavio povratak njegova sluha
a njemu je, ve gotovo pomirenom s nagluhou, svaki zvuk zazvuao
potpuno novo i svjee. Tako je bilo i sada s njegovim nepcem. Nekako,
W
miris ove porchette postigao je ono to nisu uspjeli svi najfiniji proizvodi Emilie-Romagne. Njegova hipersenzibilna percepcija okusa i mirisa, koja je gotovo potpuno nestala, poela se ponovno buditi. Porchetta... Odojak je bio tamne boje meda, lea su mu bila napuhnuta mjehuriima i razrezana tamo gdje su utrljali sol da dobije lijepu koricu, a ui,
njuka i rep bili su umotani u metalnu foliju kako ne bi izgorjeli na jakoj vatri, s obzirom na to da su takve poslastice. Nekoliko ljudi jo se
brinulo o odojku: jedan ga je okretao, drugi ga premazivao komadom
masti na tapiu, a za to vrijeme ga je jedna vitka pojava u pregai i s
maramom na glavi razrezivala otrim noem da vidi je li meso u sredini
dobro peeno.
Nadjeveni odojak peen itav na ranju je specijalitet koji se priprema na dane svetkovina u svim krajevima Italije, iako u svakoj pokrajini
na neki drugi nain. U Rimu bi odojka nadjeli njegovim vlastitim peenim iznutricama; na Sardiniji, mjeavinom limuna i usitnjenog mesa.
Ovdje se nadjev, oito, sastojao od krunih mrvica i aromatinog bilja.
Mogao je razabrati svaki pojedini sastojak mjeavine: finocchio selvatico divlji komora enjak, rumarin i masline, pomijeani s mirisom
svinjskoga sala koje se otapa na vatri, koja bi nakratko izrigala zeleni
plamen kad bi sokovi iz malog praseta, slijevajui se niz papke, kapnuli
u nju.
"Zdravo", uljudno je rekao Bruno osobi koja mu je bila najblia.
"Pokvario mi se kombi pa traim gdje bih prespavao."
ovjek je grebao po svom prastarom smeem odijelu dok je razmatrao tu izjavu. Pretvarao se da nadlanicom tjera dvije muhe sa svog ela,
iako nigdje u blizini nije bilo nikakvih muha. "Ueh, Gusta", napokon je
doviknuo.
Jedna od osoba kod vatre se okrenula. Bila je to ena, lica ogrubjela
od vjetra i sunca. Bruno je pretpostavio da je to vlasnica gostionice pa
je ponovio svoju zamolbu.
ena je zurila. "Ne izdajemo sobe, obino. Moete se posluiti telefonom, ako elite, da pozovete nekog radi svog kombija. Kamo ste se
zaputili?"
Kamo se zaputio? Bilo je to dobro pitanje, a na njega Bruno nije
imao odgovora, jer je ve prije nekoliko tjedana odustao od gledanja u
zemljovid. Slegnuo je ramenima.
W
Neki drugi glas javio se iz skupine oko vatre. Bila je to ona osoba
koja je uala, ona u pregai. Iako se nije okrenula, Bruno je zauo enski glas kako neto mrmlja.
Gusta je slegnula ramenima. "Moja ki kae da je sad kasno pozvati
nekoga iz Acqualague, a Hanni, koji se obino bavi popravcima, otiao
je u Belsaro pomoi bratu u pokrivanju krova. Moemo vam spremiti
sobu, ako zaista morate ostati, ali kako vidite spremamo porchettu, tako
da ba nemate izbora za veeru."
Bruno ju je uvjeravao daje oduevljen porchettom i da e nastojati
to manje im smetati, jer vidi da imaju posla. Sjeo je za jedan
od stolova i stavio naprtnjau uz noge te se trudio biti to nezamjetniji. Seljani su se, sa svoje strane, pretvarali da ga ne vide. Jedina osoba
koja ga je izravno pogledala bila je Gustina ki. Uspravila se i odmaknula od vatre, briui vrelo elo rukavom i naas mu dobacila pogled
tamnih, neitljivih oiju. Bruno joj se uljudno osmjehnuo, ali to je oito
bila odve prisna gesta, jer se namrtila i skrenula pogled.
Netko je pred njega stavio au vina i tanjur s nekoliko kockica hruskave svinjske koice. Zahvalno ih je pojeo, jer sad je ve uistinu bio
gladan. Napokon, nakon puno rasprave, porchetta je bila gotova i maknuta s vatre da odstoji. Ali prvo, naravno, jela se tjestenina velike
zdjele svjeih zelenih tagliatella, spravljenih sa pinatom i samo malo
mukatnog oraia, posluenih uz fagiole mladi grah i malo guje
juhe. Ne, ipak to nije pinat, zakljuio je Bruno nakon drugog zalogaja:
to zeleno u tagliatellama bile su mlade koprive. Pomalo se zaudio, ali
bile su izvrsne.
Sada je sjedio prignjeen izmeu dviju debelih ena, koje su govorile
tako jakim naglaskom da ih je jedva razumio. Upitao je to to slave, a
one su poele nadugo objanjavati; saetak je otprilike glasio da je netko od nekog drugog posudio traktor, ali konice nisu radile kako treba i
onda je udario tog jadnog tronogog praia i ubio ga, tako da ga je, naravno, trebalo odmah pojesti. Zar Bruno nije primijetio da porchetta ima
samo tri noge? Bruno je priznao da nije, to je izazvalo veliko veselje
svih oko njega. Pitali su ga odakle dolazi. Iz Rima, odgovorio je. Drutvo je zamiljeno kimalo glavama, kao da to sve objanjava. Ne moe
od jednog Rimljanina oekivati da primijeti ono to mu je pred nosom.
U nastojanju da se naali na taj raun, Bruno je spomenuo da u Rimu
W
sve svinje imaju tri noge, a oni su to prenijeli svima za stolom uz takvu
ozbiljnost kao da je rekao da osobno poznaje Papu. Nakon toga je nastojao ne otvarati usta, osim kad jede.
A to nije bilo teko, jer je porchetta bila izvrsna. Dodavali su je ne na
tanjurima, nego umotanu u lie mirte, pa je njezin gorki okus proeo i
meso. I svi drugi su zamuknuli pa su se uli samo zadovoljni uzdasi i
krckanje glodanja kostiju. Jedinu svjetlost davale
su dvije svjeice i tamnocrvena eravica ranja. Na kraju su uklonili
kosti ili ih bacili maloj vojsci pasa koji su na njih ekali, a iznijeli su
zdjele svjeih breskvi, koje su posluili narezane i prelivene slatkim
vinom. Onda se opet oglasila harmonika. Debela gospoa s Brunine lijeve strane, koja je sigurno popila bar deset aa vina tijekom jela, odmah ga je upitala za ples, to je njihovim susjedima bilo silno zabavno;
a kako je osjetio da njihovo gostoprimstvo djelomice plaa i zabavom
koju im prua, Bruno je prihvatio. Bilo mu je drago malo se ludirati nekoliko minuta, a onda se ispriao i ponovno sjeo.
Netko je sjeo na mjesto debele gospoe, a kad se okrenuo, ustanovio
je daje to Gustina ki. Prije samog poetka veere presvukla je svoju
odjeu za kuhanje, pa je sad na sebi imala dugaku, tamnu haljinu;
kombinaciju svile i drugih bljetavih tkanina. Haljina je djelovala gotovo romski, a sad kad je to pomislio, primijetio je da slino izgleda i odjea nekih drugih ena. Sjetio se da je negdje proitao kako su seljani u
nekima od tih zabaenih sela potomci Roma koji su se tu naselili i poeli se baviti ratarstvom, stotinama godina ranije. Kosa joj je bila tamna;
tamna kao i no iza nje.
"Pripremila sam vam sobu", rekla mu je. "Kad budete umorni, samo
recite mojoj majci ili meni, pa emo vam pokazati gdje je. Iako, bojim
se da se moda neete ba dobro naspavati. Kad se ovi zahuktaju, pit e
i plesati cijelu no." U njezinu se glasu osjeala naklonost, primijetio je,
prekrivena turim rijeima.
"Hvala vam. Ugodno se osjeam, zaista. A jelo je bilo izvrsno."
Slegnula je ramenima. "Samo svinja. Nije neka umjetnost pripremiti
svinju."
"Ona tjestenina, takoer", njeno je rekao. "Koprive i mukat-ni orai fantastino. Tko ju je skuhao?"
"Moja majka", rekla je. Podigla je pogled. Krupan mladi, kose boje
pijeska i najirih ramena koja je Bruno ikada vidio, stajao je s druge
strane stola.
"Vrijeme je za ples, bella di asa", rekao je. Premda se obraao djevojci, gledao je Brunu. Nagnuo se preko stola i gurnuo veliku, miiavu
aku u Bruninu. "Ja sam Javier", rekao je. "Drago mi je upoznati vas..."
"Bruno", odvratio je Bruno. Osjetio je kako mu na trenutak gnjei
ruku, a onda ju je pustio. "Pokvario mi se kombi."
"Da, znam." Javier se opet okrenuo prema djevojci. "Idemo onda."
Ustala je, a haljina joj se bljeskala. Rekla je Bruni: "Ali ja sam dodala koprive. I mukatni orai. Od toga su ljudi... sretni."
Gledao je kako plee, napreui oi da u mraku ugleda bljeskanje
njezine haljine dok se vrti. Onda je shvatio to ini. Da, Laura je bila u
pravu. Ja sam guardone, umorno je pomislio. Perverznjak; uvijek gledam, nikad nita ne poduzimam. Ustao je i otiao pitati Gustu gdje je
njegova soba.
Kad je Bruno sljedeeg jutra ustao, mala piazza je bila pusta. Pretpostavio je da svi pokuavaju snom izlijeiti mamurluk glazba je potrajala do kasno u no, ba kao to je Gustina ki predvidjela. Onda su se
otvorila vrata crkve, a rijeka seljana izlila se ravno niz stepenice i preko
trga u gostionicu, gdje se Gusta, jo u odjei za crkvu, odmah bacila na
posao i poela dijeliti distillate iz neoznaenih boca, dok je njezina ki
okolo nosila posluavnik s kolaima. Bruno je prihvatio i jedno i drugo.
Pie je bilo estica od breskve, slino rakiji, a kolai su bili mekani i
slatki, posuti branom od badema.
Predstavili su ga Giorgiju, mladiu neuredne pojave, koji je bezbrino ispijao ve treu au likera. Giorgio je, rekli su mu, dovezao svoj
traktor do crkve i ubrzo e otii s Brunom po njegov kombi. Ispalo je
daje "ubrzo" relativan pojam. Proao je cijeli sat i jo nekoliko estica i
tek onda je Giorgio napokon odveo Brunu iza piazze, gdje je parkirao
najmanji traktori koji je Bruno ikada vidio. Giorgio je otjerao psa
mjeanca sa sjedala i sjeo za upravlja. Na stroju je jedva bilo dovoljno
mjesta za njegovo tijelo: kad bi spustio noge s pedala, vukle bi se po tlu,
kao kad odrasla osoba za-jai djejeg ponija. Pritisnuo je tipku i stroj je
podrignuo crni dim. Jedan stariji mukarac, hodajui u suprotnome
smjeru, nasmijao se i neto doviknuo preko buke motora. Zvualo je
W
Galtanesi je, ispostavilo se, bilo zajedniko ime za ljude koji ive u
ovim brdima.
"Vidite ovo dvoje?" nastavio je mukarac, kimajui prema mjeancu
koji se eao u praini, nedaleko od starca s licem izboranim nepogodama i s dugakim tapom, koji je metodino smazao sve iz goleme
zdjeletine taglierina. "To je Alberto, a njegov pas je Pippi-no. On je gotovo najbolji trifolau u cijeloj Italiji."
Bruno je pogledao starca s novim potovanjem. Ako tu ima tartufa,
jasno je zato mjetani tako dobro jedu i djeluju tako zadovoljni svojim
jednostavnim nainom ivota. Dobar trifolau, ili traga za tartufima,
moe zaraditi itavo bogatstvo u zimskoj sezoni. A onda, tijekom ostatka godine, moe se odmarati i brinuti se o svojem malom imanju.
"Ali zar najbolji tartufi ne dolaze iz Piemonte?" primijetio je. To je
izazvalo provalu smijeha njegovih drubenika za rukom, a onda jo
vie smijeha kad su njegovu primjedbu ponovili uzdu i niz dugakog
stola.
Seljanin je odmahnuo glavom. "Pijemonteani imaju najbolje trnice", povjerio je, naginjui se konspirativno naprijed, "i naravno, vole se
pretvarati da je roba na trnici dolazi s brda u njihovoj pokrajini. Ali
bez ove pokrajine, trnice u Albi zjapile bi prazne tijekom veeg dijela
sezone. Sto se nas tie, nama je drago prodavati ih na sjeveru. Ovdje
tartufa ima toliko da ne bismo za njih dobili ni priblinu cijenu."
Taj je razgovor prekinuo iznenadni uzvik iz kafia. Mali terijer je
bjeao kroz vrata, s velikom koljenicom punom mesa u gubici, a za
njim je gnjevno trala zajapurena Gusta, izvikujui prostote. Smijuljenje seljana brzo se pretvorilo u uzbunjenost kad su shvatili da je pas upravo pobjegao s caprettom, jareom peenkom koja je trebala biti secondo.
Nastala je duga stanka, povremeno isprekidana eksplozijom vike iz
unutranjosti kue. U kuhinji je oito vladala velika napetost. Zatim se
zauo dvostruki izljev dernjave, popraen glasnom lomljavom, pa muk.
Bruno je ustao. "Oprostite," uljudno se ispriao svom drutvu, "mislim da im trebam ponuditi pomo."
Mukarac ga je uzbunjeno pogledao. "Jeste li vi ludi? Tamo imaju
noeve. A vjerujte mi, ene iz ove obitelji imaju naprasitu narav; poznate su po tome."
W
Lasagne iz pokrajine Marche, nazvane po jednom austrijskom generalu, princu Windisch-Graetzu, koji se borio protiv Napoleona. Prave
vincisgrassi rade se s beamel umakom i od mesnog temeljca, u koji
ulaze janjei testisi, jetra, iznutrice mladog pjetlia, i bez rajica, ali,
kao i s pizzom, mogue su mnoge varijacije te osnovne teme.
W
Bruno je uzeo no, dasku za rezanje i, budui da ga nitko nije zaustavio, otvorio je spremnik za meso da uzme pladanj s ostacima porchette. Bilo je mnogo manje nego to je mislio: ak i kad bi zgulio svaki
gram mesa s kostiju, teko da e time nahraniti dvadeset ili trideset gladnih seljana koji su vani ekali.
"Trebat emo malo staroga kruha", zakljuio je. "Moemo ga namoiti u ulje i dodati ga da dobijemo na koliini. I zainskog bilja, naravno. ega imate u vrtu, signora?"
"Kadulje, majine duice, maurana, origana, lovora, bosiljka..."
"A kakvog imate povra?" "Celera, tikvica, graka, rajica..."
"Donesite sve to imate," rekao je Bruno, "osobito celera i zucchinija." Dok je govorio, njegov je no, gotovo bez njegova razmiljanja,
skakutao po svinjinu tijelu, skidajui meso. Vidio je da Benedetta pogledava u njegove ake i da joj se oi pomalo ire od uenja, ali nije nita rekla. Dohvatila je niz rajica, jo uvijek na stabljici, i svojim noem
ih stala rezati a da ih nije odvojila od peteljke.
Bruno je poeo rezuckati isjeenu svinjetinu na sitne komadie. Kako nije morao gledati u svoje ruke dok radi, gledao je u Benedettine.
Dobra je, pomislio je: sigurno ve godinama kuha. Jedva je pogledom
sustizao njezin no dok je kosala peruku celera. Shvatio je da ni Benedetta ne gleda u svoje u ruke, nego u njegove. A onda su, istovremeno,
oboje podigli pogled prema licu onoga drugoga i oi su im se susrele.
Brunin no nije ni na tren zastao, ali je osjetio ok prepoznavanja.
Bilo je to kao da se gleda u zrcalu.
"Ljevoruka si", rekao je, primijetivi to tad.
"A ti si kuhar", suho je odvratila.
"Da."
"Pa to onda radi u Galteni?"
"U prolazu sam."
"Zaista? Ona cesta gore ne vodi nikamo."
Otvorio je usta, ali sljedeeg trena osjetio je otru bol na zglobu, jer
je no zasjekao duboko u kou. "Sranje!"
"Flasteri su pokraj sudopera", rekla je Benedetta, kao da se zabavlja.
Isprao je posjekotinu i omotao je flasterom, a zatim se ponovno primio noa. "Malo sam ispao iz tosa", promrmljao je.
"Vidim. Nema veze, sve meso nam dobro doe, ak i ako je s tvog
prsta."
Ljutit na sebe to je napravio takvu poetniku pogreku, Bruno je
rezuckao jo bre, a Gusta se vratila s povrem.
Za pola sata njih je troje pripremilo obrok za koji bi inae trebalo etiri ili pet sati pripreme. Nije to bilo Brunino najbolje jelo u ivotu, priznao sije to dok je slao prve tanjure van, ali e ga uvijek pamtiti. Iznad
svega, pamtit e kako su on i Benedetta radili zajedno, u tiini, ali potpuno usklaeni.
Na kraju su ostala samo tri tanjura, a dijete koje su zaposlili u ulozi
konobara javilo je da vani svi jedu.
"Ti su nai", rekla je Gusta, otpasujui pregau. "Idemo van."
Ako gostima nije bilo drago ekati, nisu to pokazivali. Opet su izvukli harmonike, a djeca su smjela trkarati naokolo, draiti pse i jedni
druge sve do burnih izljeva uzbuenja. Za glavnim stolom su im ostavili
mjesta, ali ondje je sjedio Javier, s tanjurom netaknute hrane pred sobom, namrteno ekajui Benedettu. Bruno je pomislio da bi bilo taktino vratiti se za stol za kojim je sjedio prije.
"Jesi li ti ovo skuhao?" zanimalo je mukarca s kojim je prije razgovarao.
Bruno je slegnuo ramenima. "Pa, pomagao sam."
"Nije loe," prokomentirao je mukarac, "iako, za moj ukus, ima malo previe maurana."
Kvragu, pomislio je Bruno dok je jeo svoju porciju, vjerojatno ima
pravo to se toga tie. Ti ljudi sa sela imaju profinjenija nepca od svih
onih na koja je naiao u Templiju. Da bi promijenio temu, upitao je.
"to je bilo sa signorom Gusta?"
"Ah. Zbrisao je. Prije puno godina, dok je Bene bila jo curica. Ljudi
priaju da je zato njegova ki nauila tako dobro kuhati, jer je morala
pomagati majci umjesto da ide u kolu. A sad," uzdahnuo je, "ipak emo je izgubiti."
"A je li? Zato?"
"Pa to je vama? Dvadeset jedna joj je godina, lijepa je i kuha kao
aneo. Svaki momak iz Galtene eli je u svojoj kui, bez obzira na njezinu narav. Prije ili kasnije, kuhat e svome muu u njegovoj kuhinji, a
mi drugi neemo moi ni primirisati. A to je jo gore, njezina majka
W
"Nazvao sam sve svoje veze, ali nitko od njih nema potrebne dijelove", objasnio je. "Stii e oni, na kraju, ali mi se sada jednostavno moramo strpjeti."
"Nema problema", rekao je Bruno. Sad kad je naao posao, nekoliko
tjedana ekanja nisu kraj svijeta. Osim toga, seljani su priali da bi mogao stii val vruine, tako da moda ne bi bilo loe zadrati se tu, u brdskoj svjeini, jo neko vrijeme.
Iznenada je ljeto stiglo u Krajinu. Bruno je bio naviknut na grad, na
estoku vrelinu kuhinja u restoranima. Ali jarka sparina koja ih je sada
obavijala bila je neto sasvim drugo. Pipci vruine dosezali su iz doline
sve gore do sela, a samo nou probio bi se daak svjeine s brda iznad
njih. Ruak su posluivali rano, a veeru kasno. U kuhinji je Benedetta
poela raditi u kratkim hlaicama i majici. Miris njezine koe podmuklo
se mijeao s mirisima kuhanja i dekoncentrirao Brunu. krgutao je zubima i svim se silama trudio zanemariti ga.
Val vruine trajao je samo nekoliko dana, kao kratak glasnik pakla
koji e uslijediti. Jednoga jutra Bruno se naglo probudio, siguran da je
uo Benedettin glas. Osluhnuo je. Jo je bio mrak. Vjerojatno je sanjao.
"Bruno?"
To je doista bila ona. Stajala je na vratima njegove sobice. Samo na
trenutak, na pamet mu je pala luda ideja.
"Hoe ii sa mnom brati funghe? proaptala je.
A zato je dola. Izbacio je ludu ideju iz glave. "Naravno."
"Hajde onda. Vidimo se dolje za deset minuta."
Malo kasnije krenuli su uzbrdo u mrak, oboje s plitkom pletenom
koarom u kojoj e donijeti kui svoj plijen. "Jesi li sigurna da e ih biti? Mislim, u ovo doba godine?" pitao je Bruno.
"Naravno. Moda ne toliko koliko ujesen. Ali nau se tu i orecchietti
i piopparelli i pleurate i cepatelli, ako budemo im;ih sree..."
"OK," brzo je rekao, "jasno mi je. A nijedna ta vrsta nije otrovna?"
"Neke od njih jako slie otrovnim gljivama, da. Ali ne brini se. Znam
ja to traimo."
Kad su stigli do ume, poelo se daniti. Odvela je Brunu do mjesta
gdje je u dugoj, raskonoj travi na rubu drvea, svjetlije zelenilo panjaka prekidao tamnozeleni krug promjera oko est metara.
"Zar to nije oito? Ako spavam s Javierom, morat u se udati za njega. Ako spavam s nekim drugim iz sela, ispriat e ostalima i postat uputana ili vjetica. A ti, s druge strane..." ustala je i svukla ostatak svoje
odjee, a zatim opet legla i naslonila se uz njega, koom uz kou, "nee rei nikom ivom."
"Odakle zna?" upitao je, dok mu je ona otkopavala traperice i objema rukama izvukla penis van.
"Jer me nikada nisi pokuao pipati u kuhinji. ak ni nakon to sam ti
poela stavljati posebne trave u hranu."
"Stavljala si mi u hranu to...?"
Prigueno se nasmijala. "Zar nisi osjetio? A tako si veliki kuhar." Jedna duga noga podigla se preko njegovih bokova i ona ga je zajaila.
Osjetio je neto mokro na trbuhu, i shvatio daje to ona. Posegnula je i
ubrala granicu majine duice, koju je zgnjeila usnicama, a onda se
nagnula naprijed da ga poljubi. Dok mu se okus irio ustima poput vina,
njegovi bokovi su se nestrpljivo pro-peli, ali ona ga je vrsto zarobila
pod sobom i nije mu namjeravala dopustiti urbu..
"Kad si...?" proaptao je.
"Prve veeri. Kad si nanjuio mukatni orai." Gurnula mu je ruke
iznad glave i stisnula ih na umsko tlo jednom akom, nagi-njui se naprijed preko njega tako daje grudima okrznula njegova usta. Pronaao je
bradavicu i njeno je gricnuo. Bila je tvrda i slana kao pistao od njezina znoja. Zastenjao je. "Molim te..."
Uspravila se i namjestila. "Ovako?" mekano je upitala. A onda, jo
ga drakajui, "Ili ovako.
A onda je sve postalo cimet i vrhnje, komora i jagode, miris zgnjeene majine duice i znoja i slatkoga meda, i on je bio zapanjen kako
je sve to lako.
etali su nizbrdo u ugodnoj tiini. Tog poslijepodneva, uz pasta con
funghi, Benedetta je skuhala i salame da sugo, tradicionalno svadbeno
meso Ferrare: mljevenu svinjetinu, jetra i jezike, obogaene zainima i
vinom, za koje se kae da uvaju mladoenjinu potenciju.
Sljedeeg dana ili su brati fragole di bosco, divlje jagode, i vodili su
ljubav u naputenom starom taglju iznad panjaka, usana jo zamrljanih sokom voa. Sljedeeg dana je na redu bila misticanza, divlje lie
za salatu. Benedetta je skrupulozno inzistirala da prvo naberu ono po
W
Isprva se Javier pokorno pridruio pljesku. A onda je uoio Benedettin pogled, prema mjestu na kojem je stajao Bruno, i lice mu se smrknulo.
Dola je u njegovu sobu kad je Gusta zaspala i zavukla mu se u krevet. "Brzo si se snala veeras", proaptao je.
"Uinila sam to samo zato to sam mislila da e ga udariti."
"Vjerojatno i bih", priznao je.
"Ali ne smije. Obeaj mi, Bruno. im uini tako neto, on e pomisliti da se morate potui. A budimo otvoreni, smodio bi te."
"A ne ini ti se da je ionako ve pogodio?"
"Moda sumnja. Ali sve dok nije oito sve dok se nita ne vidi javno uvjeravat e samoga sebe daje to samo govorkanje."
"Ljudi govorkaju?"
"Naravno. Cijeli dan radimo zajedno u kuhinji bilo bi govorkanja
sve da smo redovnica i sveenik. Ali to nam ide na ruku. Kako ovdje
svi stalno traaju, a uglavnom se ispostavi da je tra besmislica, nitko u
stvari ne vjeruje u ono to uje. Sve dok si mogu rei da nije istina, kad
im to odgovara, vjerovat e u ak dvije razliite stvari istovremeno."
"Poput vijenika koji petkom dolaze u restoran, ali jedu fagionie.
"Ba tako." Mjesno vijee sastojalo se od nepokolebljivih komunista,
kao i u veini ruralnih mjesta u pokrajini. Meutim, nijedan komunist u
tom podruju ne bi pojeo meso u petak, pa je svakoga petka kuhinja osterije morala oistiti hrpetinu borlotti graha, svjee ubranog iz vrta, za
vegetarijanska variva i tjesteninu.
"Ali kad bi Javier znao, moda ti vie ne bi dosaivao."
"Ne, ne bi bilo tako", uvjereno je odgovorila. "Poznajem ga cijelog
ivota. Osim toga, ne elim da Javier zbog tebe provodi besane noi.
Moda se jednog dana poelim udati za njega."
"to! Ti to ozbiljno?"
"Naravno." Poloila je ruku na njegova prsa. "Ti nee biti ovdje zauvijek, a ja ne namjeravam ostati usidjelica. Javier je dobar ovjek.
Svaka bi ena bila sretna da ga dobije."
"Ja..." Bruni je bilo neugodno. Znao je da bi joj trebao rei da je voli,
da eli ostati s njom zauvijek. Ali nije mogao, jer to nije bila istina.
Smatrao ju je najtoplijom, najvelikodunijom osobom koju je ikada
upoznao; oboavao ju je; bila je prelijepa i seksi, bila mu je srodna dua
W
gih drugih stvari u talijanskom ivotu, pubbliche bugie e verita private17; neto to se ne spominje, ali se prihvaa.
Zapravo, nisu ni meusobno raspravili implikacije Gustina preutnog
prihvaanja situacije: da Brunu smatra prihvatljivim buduim zetom.
Da je bio potpuno siguran da se ne eli oeniti Benedettom, moda bi
Bruno neto i rekao. Ali istina je bila da vie nije bio tako siguran. Ovdje bih mogao biti sretan, ulovio se kako razmilja dok je prati kroz polja, traei gljive ili listove za salatu ili voe za stol ili dok je gleda kako
tim spretnim prstima po stolu valja razne oblike za tjesteninu.
Nikada prije nisam naiao na nekoga tko ima isti dar kao i ja, a kamoli na takvu enu. Bio bih lud kad se ne bih njome oenio. Zajedno
bismo razvili posao osterije i otvorili restoran, glasoviti restoran u koji
bi ljudi dolazili iz svih dijelova Italije, vodili bismo ljubav svaki dan i
imali bismo djecu i inili sve ono to ine sretni ljudi.
Da je bar to Laura.
Da je bar Laura ona s kojom dijeli krevet, koja kuha s njim, koja mu
je prijateljica i ljubavnica i, da, ija obitelj ima prekrasan mali restoran
usred zabiti. Jer, bez obzira na to koliko mu je divno bilo s Benedettom,
istina je bila da je svoje srce ve darovao djevojci s naranastocrvenim
pjegicama na ramenima. Tu vie jednostavno nita nije mogao.
Onda bi uzdahnuo i nastojao prestati kopati po bolnome mjestu u
svojoj nutrini.
Otiao je do mehaniara Hannija da vidi kako napreduje njegov
kombi. Odgovor je glasio da ne napreduje. Jo je bio podboen ciglama,
a Bruno se prilino iznenadio kad je ustanovio da su kotai nestali.
"To je samo zato to sam pregledavao diskove za konice, a to je
lake kad makne kotae", objasnio je Hanni. "Ne brini se, tu su negdje."
Bruno je prilino sumnjiavo preao pogledom preko hrpa zahralih
rezervnih dijelova nataloenih uz zidove Hannijeva taglja, poput smea
koje na obalu nanese plima. "Zaista?"
"Naravno. I gledaj, ne brini se. Dobio sam vijest da negdje moda
ima komplet rezervnih. Sad ba ekam da mi potvrde."
17
trunica znanja. Dugo vremena provode ispred Caravaggiove Magdalene pokajnice, jer Laura sad pie svoj diplomski rad, dugu disertaciju o
temi iskupljenja u rimskoj renesansi, a ta udnovato tragina slika jedan
je od njezinih primjera. Zapaze malenu poderotinu, gotovo posve nevidljivu na reprodukcijama, kako blista na jednoj strani Magdalenina nosa,
i vino prema kojem kao da eznutljivo pogledava, ali koje je i dalje netaknuto, kao da mora postiti zbog neprestanog okajavanja.
Evo Laure s njezinim dekom kod Castronija, u trgovini hrane. Dani
kad je kupovala Skippv kod Folgera davno su proli, jer sad se aklimatizirala i kulinarska nostalgija vie se ne ubraja u njezine poroke. Dolazi
ovamo samo jedanput tjedno da bi kupila manje masni margarin i obrano mlijeko, jer njih nikada ne moe nai na ulinim trnicama, gdje, na
Kimovo inzistiranje, uglavnom kupuju to im treba.
"Samo ih pogledaj", mrmlja Kim, mrko mjerkajui raskokodakane
turiste. "Zar ne shvaaju da se prava Italija nalazi vani?" Govori talijanski, i to esto kad je s njom, iako Laura primjeuje da to posebno esto
ini kad u blizini ima drugih Amerikanaca.
Evo Laure s njezinim dekom u krevetu. U gradu je nepodnoljiva
ega, ali stan ima rashladni ureaj i njihova tijela se pokreu uvjebanom preciznou. Mali zastoj nastane samo kad se Kimove slualice
upletu u Laurinu kosu; jer njezin ljubavnik voli sluati Puccinija dok
vode ljubav, a ona vie voli tiinu. Meutim, upetljavanje se brzo raspetljava, i oni se nastave njihati glatkim pokretima.
Sad vie ne razgovara toliko s Carlottom, donekle zato to ima tako
puno posla, ali kad nae vremena, njezina prijateljica s uenjem primjeuje da Laura zvui sretno. Izgubila je onu nespretnost koja ju je izdvajala i donekle je prigrlila talijanski pojam bella figura umjetnost da
u javnosti izgleda elegantno, njegujui profinjenu distancu prema frustracijama svakodnevnog ivota.
Nije bilo druge nego otpustiti Marie. Tommaso se toga uasavao, ali
nije mogao smisliti nita drugo.
ini se da to sasvim dobro prihvaa, pomislio je. Sasluala gaje u tiini, povremeno kimajui glavom dok je objanjavao da drugaije Cuoco jednostavno ne moe opstati. Samo je njezino stopalo, kojim je opasno tapkala, donekle odavalo njezine osjeaje.
svjeijim morskim odmaralitima u Anconi i Riminiju. Ferragosto, petnaesti kolovoza, kad bi se sve u Rimu zatvorilo zbog godinjeg odmora,
doao je i proao a da Bruno nije ni primijetio. Tek kad je vruina poela slabjeti i kad se uma poela puniti evama i drozdovima, koji su se
postupno selili na jug, za toplim vremenom, zastao je i pomislio da je
sad ve i Laura otila natrag u Ameriku, zavrivi svoj studij u Italiji.
A onda je, odjednom, proao i kolovoz, i on je opet imao posla. Trebalo je nabrati bobice mirte i posluiti ih pasirane ispod mascarponea.
Trebalo je skupiti kupine, za kolae i erbet. Kesteni i orasi dodavali su
umacima za tjesteninu i varivima svoj bogati slatkasti okus. Stabla oraha dobila su ovratnike od bijelih mrea, u koje su lovili svaki plod koji
bi prerano otpao s grane. Cijele obitelji penjale su se na stabla da ih
uberu i hodale du redova loze u vinogradima s brentama na leima,
koje su punili voem koje e postati mjesno vino.
A bila je tu i Benedetta. Svaka vrsta ubiranja i etve bila je nova isprika da krenu u polja iznad sela i, im napune koare, vode ljubav. A i
svake noi, kad bi sue napokon bilo oprano i posloe-no na reetku za
suenje, bila je tu tama u njegovoj sobi i njezino toplo tijelo koje bi se
tiho zavuklo u njegov krevet dok bi njezina majka tiho hrkala u sobi
ispod njih.
uma je sad bila prepuna gljiva. Gusto stisnute jajaste gnojitarke rasle su uz rub staza, a samo nekoliko metara dalje od njih bile su lisiarke i spugnoli. Porcini, kraljevi medu gljivama, istokali su razmake izmeu bukava, a jo velianstvenija Cezarova gljiva, ovolo, u grozdovima je rasla ispod kvrgavog korijenja hrastova, po dvije ili tri, poput jaja
u gnijezdu. Kao da su iz zemlje iznikli, u selu su se pojavili tragai za
tartufima, utljivi pojedinci koji bi iskapili distillato u gostionici, a zatim se sa svojim psima zaputili u umu glumei nehajnost, na oprezu da
netko ne sazna gdje e tono traiti. Benedetta i Bruno nisu ba obraali
panju na njih. Oni su , imali vlastita tajna mjesta.
Bruno je bio zapanjen njezinom sposobnou da nanjui tartufe bez
pomoi psa. Njegovo nepce, tako silno osjetljivo na mirise i okuse kuhinje, bilo je potpuno deklasirano. Meutim, ona je vrsto odluila poduiti ga i malo pomalo i on je poinjao razaznavati slab divlji parfem
koji bi pratili kroz miran noni zrak.
"Tako kau."
Pogledao ju je, ali ona se sva usredotoila na svoje radnje. Glas joj je
bio pomalo mukao, ali je to moda bilo zbog luka.
"I tako, ti si joj rekao da je voli, a ona ti je rekla da je ne zanima",
nastavila je Benedetta. "to je bilo dalje?"
"Bilo je to jo malo kompliciranije", priznao je Bruno. "Ona je bila
zaljubljena u mojeg najboljeg prijatelja i pa, nekako je sve poelo od
toga."
Benedetta je otrla ruke i natoila dvije ae vina iz otvorene boce
kod tednjaka.
"Mislim da bi bilo najbolje da mi ispria to se tono dogodilo",
njeno je rekla.
I tako je Bruno priao, a Benedetta je sluala i kimala, kuhajui istovremeno, a Gusta se, ulazei i izlazei iz kuhinje s praznim tanjurima,
pretvarala da ne prislukuje.
"I zato ne elim izai i razgovarati s njom", na kraju je rekao Bruno.
"Ona misli da sam ja potpuni perverznjak, a ja joj to ne zamjeram."
"Ni ja."
"Hvala", maloduno je rekao. "No kako god bilo, sad je najbolje da
pojede ruak i ode dalje."
"Moda."
U tom trenutku izvana se zaula vika, a ubrzo zatim prepoznatljivi
zvuk povraanja. Bruno je zauo Laurin glas u gostionici. Zvuala je
uspanieno. "Scusi, signora, ima li ovdje lijenik? Mojem prijatelju je
pozlilo."
Bruno je bacio pogled na Benedettu, ali njezino lice nije odavalo nita. uli su kako Gusta govori da e odmah pozvati lijenika. U meuvremenu, neka se njezin prijatelj raskomoti na krevetu. Benedetta je otila vidjeti moe li nekako pomoi.
"to je to bilo?" upitao je Bruno kad se sve smirilo i kad se Benedetta vratila u kuhinju.
"Vjerojatno su funghi"
"Kako?"
"Neki ljudi su alergini na coprinije18. Osobito kad uz njih piju alkohol. Sigurno je i on jedan od tih." Bezizraajno ga je pogledala. "Leat
18
upave gnojitarke
e bar dva sata. Lijenik tu ne moe nita, ali svejedno e ga morati priekati, a mama e mu dati malo aceta balsamica da mu smiri eludac."
"Benedetta, mi nemamo coprini."
"Ne, ali samo zato to sam ih sve potroila."
Odustao je. inilo mu se vjerojatnijim da je Laurinom pratitelju pozlilo od male doze neke od onih otrovnih gljiva koje je Benedetta ustrajno skupljala tijekom njihovih pohoda u umu. Ali sad je bilo najvanije
to e on uiniti s Laurom.
"Ne mogu razgovarati s njom", zakljuio je. "Ona misli da sam njezina deka otrovao hranom, za Boga miloga. Ne mogu izai i razgovarati s njom kao da se nita nije dogodilo."
"Ne", sloila se Benedetta. "Moja majka joj je ve rekla kako djeluju
coprini i naravno, neemo joj naplatiti ruak, pa..."
"... pa bih joj ja mogao pripremiti dolce na raun kue, kao ispriku."
"Sjajno. Sto kae na tortu s bobicama mirte?"
Odmahnuo je glavom. "Preslatko."
"A peene smokve?"
"Prejednostavno."
"Zuppa inglesel"
"Preteko."
Digla je ruke. "Onda si ti na redu, maestro. to e joj pripremiti?"
"Ne znam", polako je rekao. Dok je govorio, rukama je ve posezao
za sastojcima. Smokve, da, i vrhnje, i orasi. Neka vrsta kolaa? "No,
togod to bilo, mislim da za to ne postoji recept."
Sad vie nije razmiljao, nego je improvizirao. Ne, ak ni improvizacija nije tona rije za ono to radi, mislila je Benedetta gledajui kako
poput onglera ubacuje ueereno voe i kremu za kolae i pola kilograma ljenjaka u kremasto tijesto. Povremeno bi neto prokomentirala
ili tiho predloila, ali on jedva da ju je uo, toliko se usredotoio na osjet i okus onoga to mu je bilo u rukama.
Na kraju je bilo gotovo. Trepnuo je, a pred njim se uzdizala neka
vrsta biskvita, s puno slojeva pjenaste kreme koja je bila i slatka i gorka, blaga i otra, hladna izvana i topla ispod toga: desert, pomislio je,
bogat i jednostavan kao i sam ivot.
"Bravo", komentirala je Benedetta. "Premda moram rei, za sljedei
put bilo bi ga bolje pripremiti unaprijed."
W
"Ne, zaista", odluno je rekla Laura. "Molim vas, odnesite to." Ali
djevojka je ve otila.
Laura je samoj sebi objasnila da ne eli biti nepristojna. Pojest e
nekoliko zalogaja, a ostatak moe kriomice dobaciti psima, koji su se
izvalili u hladu pokraj crkvenog zida. Zarinula je liicu u vrh deserta,
kroz sloj tekue kreme, i kuala malo.
Krema. Mozak su joj preplavile uspomene. Bio je to zabaione. Odjednom je ugledala samu sebe, te prve veeri u Tommasovu stanu, kako s
njegovih prstiju oblizuje kremu.
Kava. Sljedei okus bila je kava. Uspomene na Gennarove espresso
kave i jutra u krevetu sa alicom cappuccina... ali to je ovo? Kruh namoen u slatko vino. I ljenjaci tanki sloj namaza od ljenjaka a onda svjee bijele breskve, slatke kao sam seks, a onda sloj crne okolade
tako jake i gorke da je zamalo na mjestu umrla. Poslije toga je ipak dolazilo jo slatkoga: sloj tijesta s okusom kupina i, tono u sreditu, jedna
jedina siuna smokvica.
Spustila je licu, zapanjena. Nije vie bilo niega. Sve je pojela, i ne
znajui da jede, obuzeta sanjarenjem.
"Je li ti se svidjelo?"
Podigla je pogled. Nekako, nije se iznenadila. "to je to bilo?" upitala je.
"Nema imena", rekao je Bruno. "To je jednostavno jednostavno
hrana ljubavi."
"Kako je priprema, ako nema imena?" "Pa, postoji neka vrsta recepta."
utjela je, prisjeajui se isprike koju joj je Tommaso jednom poslao, jo pohranjene u njezinu telefonu. inilo joj se to tako davno.
Kao da joj ita misli, Bruno je rekao: "Uzmite jednu mladu Amerikanku..."
Pogledala ga je iznenaeno.
"Koe boje meda", tiho je nastavio Bruno, "i s pjegicama poput naranastih pahuljica feferona po ramenima. Ispunite je okusima, bosiljkom i rajicama i pinjolima i perinom. Njeno je zagrijte meu rukama..."
"To si bio ti", rekla je, napokon shvativi.
"Da", potvrdio je. "To sam uvijek bio ja."
W
Bruno je ustao. "Ja sam pripremao hranu", mirno je rekao. "Ako ikoga treba tuiti, onda sam to ja. Sa zadovoljstvom u vam dati svoje ime
i adresu, ali bojim se da nemam odvjetnika."
Nastala je kratka tiina dok su se dvojica mukaraca odmjeravala;
Kim je jo bio zajapuren od bijesa, a Bruno naizgled spokojan. "Oh,
pustimo to", napokon je odrezao Kim. "Hajde, Laura. Idemo." Ukoeno
je otiao do auta parkiranog pokraj crkve, oekujui da Laura krene za
njim.
"ao mi je", zbunjeno je rekla Gusti. "Ne voli ispasti budala, to je
sve. Bilo mije..." oklijevala je, "bilo mije zaista drago vidjeti te, Bruno."
"Kad se vraa?" "U Rim. Sad odmah." "Ne, u Ameriku."
"Sljedeeg tjedna. Odgodila sam koliko sam mogla, ali sad se moram
vratiti radi faksa."
Kimnuo je. Odletjet e, poput eve. Gledao je kako vezuju pojaseve
u autu, pa kako auto brzo odmie niz brdo, prema autostradi i Rimu.
Vratili su se u kuhinju zavriti pospremanje. Dugo nitko nije progovorio. Nakon nekog vremena, Benedetta je izjavila da se ide odmoriti u
svoju sobu. Bruno je kasnije pokuao otvoriti vrata, ali bila su zakljuana.
Morao se strpjeti jo dugo, sve dok nisu zavrili s veernjim posluivanjem i dok kua nije utihnula, da bi mogao porazgovarati s njom. Nije bilo odgovora kad je pokucao, ali ovaj put, vrata su se otvorila kad je
pritisnuo kvaku.
Sjedila je za toaletnim stoliem i etkala svoju dugu crnu kosu. "Odlazi", rekla je ne okrenuvi se.
Sjeo je na rub kreveta. "Htio sam ti zahvaliti", poeo je. "Ono to si
danas uinila bilo je to nevjerojatno velikoduno od tebe."
"Previe velikoduno."
"Kako to misli?"
"Kad bih zaista marila za tebe, ne bih ti pomagala da ide za drugom."
"Pokazala si da mari kao moja prijateljica", njeno je rekao. "To mi
puno znai, Benedetta."
"A mi smo to, zar ne prijatelji koji se seksaju?"
"Po nainu kako se svaki pojedini dio odnosi prema ostalima, talijanski obrok vrlo je slian civiliziranom nainu ivljenja. Ni jedno jelo
ne zasjenjuje drugo, bilo koliinom, bilo okusom, svako ostavlja prostora za novi uitak oka i nepca; svaki nov osjet okusa, boje i grae ispreplie se s jo ivim sjeanjem na prethodni. Pronai vremena da bismo jeli onako kako to ine Talijani, znai podijeliti njihov neiscrpan
dar stvaranja umjetnosti ivljenja."
MARCELLA HAZAN, Osnove klasine talijanske kuhinje
Laura se dogovorila s Judith da se nau na ruku u jednome od njezinih omiljenih restorana, Cecchinu. To ba nije mjesto koje bi ona izabrala, pomislila je Judith kad je ula u dugaku, nisku prostoriju koja je
podsjeala na tunel. Prije svega, manjkalo mu je ono to turistiki vodii nazivaju "ambijentom". Stolovi su bili bez ukrasa i funkcionalni;
svjetiljke, koje su visjele tono nad glavama gostiju, bile su neumoljivo
jake; a konobari, svi, po svemu sudei, bar ezdesetogodinjaci, jedva bi
smogli snage za naznaku osmijeha, ak i za lijepe mlade ene koje ruaju bez muke pratnje. Ali hrana, uvjeravala ju je Laura, nadoknauje
sve te nedostatke.
Judith je zastala kod vrata. Na kolicima, ponosno izloeni kao da se
radi o izboru deserta, koili su se specijaliteti dana: desetak ili vie teleih papaka, uredno posloenih u redove, pokraj nekoliko hrpica neke
bijele, hrskaviaste tvari, iju je funkciju u tijelu Judith mogla samo nagaati. Namrgodila se. A onda je, budui da je na koncu konca ipak ona
ta koja je tijekom protekle godine s radou nosila boicu krvi oko vrata, slegnula ramenima i potraila pogledom svoju prijateljicu.
Laura se smjestila posve otraga, s ve otvorenom bocom vina na stolu. Njezini rukovi s Judith davali su joj priliku da odstupi od Kimovih
prehrambenih ogranienja i zabrana u pogledu koliine konzumiranog
alkohola, pa je Laura ve naela svoju prvu au Sangiovesea.
"Hej, curo", rekla je Judith, poljubivi prijateljicu prije nego to je
sjela. "Kako je bilo na izletu?"
W
Pizza. Za svakim stolom, sad je tek vidio Bruno, jeli su pizzu. Glasno se nasmijao. Naravno! Dok je promatrao, njegov stari prijatelj bacio
je u zrak veliku loptu tijesta, nonalantno je zavrtio iznad glave da se
prozrai, a zatim je nabio na pult i zgrabio valjak kojim ga je izmlatio
dok se nije stanjilo, bjesomuno brzim pokretima, poput bubnjara. Prolomili su se zviduci i pljesak gostiju koji su ekali, to je Tommaso
doekao irokim osmijehom i vrtnjom ramenima, da bi zatim zavitlao
pizzu preko kuhinje u krunu pe, nehajno kao da baca frizbi. Kad je
sad Bruno bolje pogledao, shvatio je da te oboavatelje velikim dijelom
ine mlade ene i da ih bar ne zanima toliko koliko kuhinja, pa se njiu
u ritmu glazbe koja dopire iz nje.
Jo jedan poznati lik projurio je pokraj njega. Bila je to Marie. Ako
je Tommaso dobivao obilje enskog oboavanja, isto je vrijedilo za Marie, ali od mukaraca u toj prostoriji. Na sebi je imala najkrai topi koji
je Bruno ikada vidio, tako da su joj struk i trbuh bili razgolieni, a nije
imala blok za narudbe, nego ih je zapisivala izravno na svoje ruke, noge, pa ak i trbuh, koji su bili prekriveni raznobojnim rkarijama. Sa
svojom probuenom obrvom, to je bilo novo, trapericama nisko na bokovima i u kaubojskim izmicama, vie je sliila rockerici nego konobarici. Takoer je zapazio da je po svemu sudei dolo do rasapa normalnih pravila posluivanja u restoranu: kad bi pizza prolazila pokraj
vas, zgrabili biste kriku, a onda tek proslijedili tanjur dalje.
Nekako se progurao kroz to mnotvo do kuhinje. Na puhu ispred
njega nalazila se pizza, pa je odlomio komadi da je kuSa Bila je zaista
jako dobra tanka rimska korica, premaz od mcs;i svjee rajice, nekoliko komada kremaste mozzarelle, morska sol i dva lista svjeeg bosiljka, nita drugo. Dok je gledao, Tommaso sina onu koju je radio potpisao urkom maslinovog ulja. Bruno je s;i zadovoljstvom primijetio da
je ulje s istog onog imanja s kojeg ga je i on nabavljao dok je ovdje kuhao iako, on ga nikad nije znao izlijevati preko glave, poput barmena
koji spravlja koktel, kao to je Tommaso upravo inio.
"Tommaso", povikao je da nadjaa buku.
Tommaso ga je ugledao i na tren se sledio. Onda je obrisao ruke o
pregau i pljesnuo Brunu po ramenu. "Kako si? Nisam ti se ovdje nadao, prijatelju stari."
"Nisam ni ja. Tommaso, oprosti to sam onako otiao." "Ja sam kriv.
Pretjerao sam zbog one cure. to kae na ovo izdanje lokala?" Ponosno
je rairio ruke.
"Pa, prvi put vidim restoran u kojem se plee kao na rock-koncertu."
"Zar nije sjajno?" Na trenutak je Tommasovo lice poprimilo zabrinut
izraz. "Sigurno hoe natrag svoj posao. Ali moram te upozoriti, naa
nova klijentela nije luda za juneim iznutricama i takvim sranjima."
"U redu je, ne elim posao", uvjeravao ga je Bruno. "Doao sam potraiti Lauru." Zapazio je kako Tommaso vodi brigu o pet-est pizza ak
i dok razgovara s njim: jednoj je mlatio tijesto, drugu je izvukao iz penice, treu je otklizao niz pult konobarici i jo je stigao pretvarati se da
svira gitaru na svom valjku za tijesto u ritmu Caroline Statusa Quo.
"Je li ova glazba ironija?" zavikao je. "Ironija? Nikad uo za njih.
Ovo je Status Quo." Bruno je odustao. "Sluaj, vidimo se poslije. E, da,
ovo je za tebe." Izvukao je jedan zamotuljak folije iz depa.
"Vie ne trebamo takve stvari", galamio je Tommaso.
"To je tartuf. Samo ga naribaj na pizze." Pokazao je na mnotvo. "Bit
e im to najbolja pizza u ivotu."
Odvezao se do Residencije Magdalene. Ali Laurino ime nije bilo ni
na jednom zvonu. Na kraju je zaustavio nekoga tko je izlazio i upitao
zna li koji je njezin stan.
"Mislim da nije ovdje", objasnio je ovjek. "Ovo je ljetni teaj o etruanskoj povijesti. Mislim da su se redoviti studenti morali iseliti."
"Znate li kamo je otila?"
"alim." ovjek je slegnuo ramenima. "Moete pokuati u uredu
sveuilita. Moda oni imaju njezinu adresu."
Vozikao se po ulicama Trasteverea traei je. Znao je da je to beznadno, ali nije mogao samo sjediti prekrienih ruku. Na kraju, dobrano
nakon ponoi, vratio se u pokrajnju uliicu koja je vijugala nizbrdo od
Viale Glorioso. Sinulo mu je da Tommasa zapravo nije upitao hoe li
mu smetati ako tamo prespava: bilo je sasvim mogue da njegov prijatelj sad ima drugog cimera.
Uspeo se stepenicama do najgornjeg stana i otkljuao vrata. Bilo je
tiho i mrano. A onda, iz smjera Tommasove sobe, zauo je poznati
zvuk.
"Oh...ah... oh... oh..."
W
Laura.
uo je jo jedan enski uzdah i Tommasov grleni smijeh kao odgovor. Krv mu je prokljuala. Tresnuo je nogom vrata spavaonice i kresnuo svjetlo.
"Scusi", ispriao se kad su Tommaso i Marie prekinuli svoje djelatnosti i zablenuli se u njega. "Mislio sam... ah, to jest... idem sad."
"Lijepo to si se vratio", doviknuo je Tommaso dok se Bruno uurbano povlaio.
Gennaro je bio tako oduevljen to ponovno vidi svoj kombi da ga je
htio otkupiti po istoj cijeni koju je Bruno platio njemu, plus besplatni
espresso i cornetti, to je Bruno smatrao vrlo velikodunom ponudom.
"Dojmljivi su ovi prepravci i dodaci", objasnio je Gennaro. "A da i
ne govorimo kakav navigacijski instinkt ima ta stara kanta."
Kad bih bar ja imao navigacijski instinkt za Lauru, sumorno je pomislio Bruno. Ve je nazvao sveuilini ured, samo da bi mu automatska
tajnica objavila da su zatvoreni do poetka novoga semestra sljedeeg
tjedna.
"Ali tjedan dana nije tako dugo da se ovjek strpi, zar ne?" pitala je
Marie, ruke leerno provuene ispod Tommasove pri ispijaju kavu.
"Ne, ali za tjedan dana, koji dan vie ili manje, i Lauri e poeti semestar u Sjedinjenim Dravama. Ako nita ne uspijem do tada, bit e
prekasno. Otii e kui." Uzdahnuo je, a onda mu je sinula zamisao.
"Tommaso broj njezina mobitela. Umemoriran je u tvoj!"
"Ah. Bio je, da. Ali Marie je izbrisala sve stare brojeve s moje kartice."
"Sluajno", ravnoduno je rekla Marie.
"Kvragu. Pa to da radim?"
Pokraj njih je protutnjala djevojka na mopedu, bez kacige, a njezina
tamna kosa lelujala je za njom poput plata. Bez razmiljanja, Tommaso
je okrenuo glavu da je pogleda. Kad je vratio pogled na ostale, Marie ga
je pljusnula po licu, jedanput, vrlo snano. Tommaso je nastavio, kao da
to nema smisla komentirati: "Vjerojatno bi ti Carlotta mogla dati njezin
broj."
"Ovo je kao kad dresira psa", Marie je ispod glasa objasnila Bruni,
primijetivi njegov zbunjeni pogled. "Mrkva i tap. Ovo je tap."
"to je mrkva?"
W
"Nisam ni na to mislio."
Dobacila mu je zbunjeni pogled. Na trenutak je zatvorio oi, kao da
se pita to bi joj sve trebao rei, a onda je kazao: "U mojem depu je
prsten." Dodirnuo je bok svojeg veernjeg sakoa. "Vjerna kopija onoga
koji se nalazi na portretu Marije Magdalene koji je naslikao Michelangelo di Merisi. Dao sam da ga izradi glavni zlatar kod Bulgarija. Mislio
sam da bi to trebala znati, tako da bude spremna kad neto kaem kasnije. Znam da bi ti bilo mrsko toliko
se iznenaditi da to pokvari savreni trenutak. A vjeruj mi, sve sam
sredio tako da bude savreno."
"Kim, to to govori?"
"Jednostavno, elim da bude spremna, jer e se veeras dogoditi neto posebno, Laura. Ali kad kaem nekoliko rijei, kasnije, hoe li uiniti neto za mene? Govorit u talijanski i puno bi mi znailo kad bi i ti
uinila isto. Tako e zvuati mnogo bolje, a ja elim da sve, i najmanji
detalj, da sve bude ba onako kako treba." Oglasilo se zvono na ulaznim
vratima. "Evo. To je na prijevoz."
"Naruio si taksi?"
"Ne ba. Kao to sam rekao, veeras e ba sve biti posebno."
Naruio je koiju; a straga u koiji ekala ih je mala boca ampanjca
na ledu. Dok joj je pomagao da se popne na sjedalo, sve joj je postalo
jasno: njezine posljednje veeri u Italiji, u Rimu, Kim e je zaprositi.
Bilo je to toliko neoekivano da je bila potpuno oamuena.
Sunce je postajalo naranasto iza crkvenih tornjeva, a jato grlica preletjelo je preko Santa Marije de Trastevere. "Sljedeeg tjedna opet emo
biti okrueni nervoznim Amerikancima, psihotinim prosjacima i crvenim svjetlima na semaforu", rekla je Laura.
"Grozno. Nemojmo misliti na to." Grozno, tu rije je esto koristio
ovih dana.
Koija je iznenada cuknula pa stala. Maleni Fiat kombi natrake je
bez gledanja uao u ulicu i sad ju je zaprijeio jer se pokuavao nekako
ispraviti. Koija je neto dovikivao; prozor na Fiatu bio je sputen, a
mladi za upravljaem odgovorio je da mu treba samo trenutak, a dok
eka, koija moe poeviti svoju kobilu, koja mu je vjerojatno i majka.
Laura se nasmijala. Kim ju je primio za ruku. "Hvala ti to ne zamjera", tiho je rekao.
W
"Zamjeram? Zato bih zamjerala? To je..." Htjela je rei: To je najbolje od svega', ali se predomislila. "To se ponekad dogodi", taktino je
rekla.
Koija se oito dosjetio primjereno matovitom odgovoru, jer je sad
voza Fiata potpuno odustao od pokuaja da ukloni vozilo i stao objanjavati koijau to je prije toga radio s njegovom sestrom, koja je, ini
se, bila poznata u cijelome Rimu po oduevljenju kojim pui potpunim
neznancima. U sluaju da koija ne zna kako to ona radi, voza Fiata si
je dao truda i pokuao to odglumiti.
"Zna to?" rekla je Laura. "Ovo bi moglo potrajati." I drugi su se
pridruili raspravi. Pojavio se ovjek iz ijeg je dvorita voza Fiata natrake izaao i poeo nagovarati koijaa da se odmakne nekoliko metara kako bi Fiat imao prostora za okret. Koija se odbijao pomaknuti. S
prozora iznad njihovih glava neka ena se alila na galamu, iz svega
glasa. Voza Fiata je na to odgovorio tako to je iz sve snage zatrubio,
da ne slua njezine rijei. Konj se ni najmanje nije prestraio, nego se
inilo da spava. A onda je odjednom otvorio oi i sagnuo glavu te pojeo
jednu od geranija koje su u loncima obrubljivale ulaz i tako izazvao jo
vie prosvjeda vozaeva prijatelja.
"Grozno", ponovio je Kim. "Rim zaista nije za ovakve ljude."
"Proetajmo se do kraja ulice, a onda moemo uzeti taksi", predloila
je Laura.
Kimu se vratilo dobro raspoloenje im ih je taksi iskrcao pred vratima Templija. Alainov lokal i dalje je bio otmjen, a od trenutka kad im
je ovjek iji je jedini posao bio otvarati vrata otvorio vrata, Kim je bio
na sedmome nebu. A ugaanje koje Templi priuti svojim gostima nije
bilo jedini umirujui faktor. Kim se potpuno otkvaio. Dok su u baru
pozdravljali svoje prijatelje, kvartet odjeven u veernje kaputie pjevao
je Puccinijeve arije, a njihovi milozvuni glasovi mijeali su se s tihim
amorom razgovora.
Laura je odjednom imala osjeaj kao da se budi iz sna. San je bio sasvim ugodan, ali poput mjesearke koja se iznenada probudi i zna gdje
je, ali ne zna kako je tamo stigla, Lauri je bilo potpuno nejasno kako je
njezin ivot stigao do ove toke.
"Kime", obzirno je rekla. "Neto ti moram rei."
"to je, cara?"
W
Sjedila je tamo, s osjeajem munine od ivanosti i nastojala smisliti kako da se izvue. A zbog toga, jedino ona nije kuala amuse-gueules
koje su kruile oko stola i kojima su se svi divili glasnim uzvicima.
U kuhinji, drugi tanjur amuse-gueulesa ekao je da ga odnesu u blagovaonicu, kad je Alain odjednom priao bolje pogledati.
"to je ovo?" zahtijevao je. Nitko nije odgovorio.
Sagnuo se i kuao jednu. Dok je jeo, cijelu malu vjenost, lice mu je
izgledalo poput lica ovjeka koji je napustio svijet smrtnika i ugledao
serafina. Okrenuo se Bruni. Nije bilo potrebe ita rei. Samo jedna osoba u cijeloj kuhinji mogla je biti odgovorna za sadraj tog tanjura.
Alain je zurio u Brunu. A onda je primio tanjur i izvrnuo ga u kantu
za smee. "Napravi ovo iznova", tiho je rekao. "Ne, ne ti", brzo je dodao kad se Bruno maio noa za tijesto. "Ti." Kimnuo je prema Hugu,
koji je slegnuo ramenima i krenuo uiniti to mu je naloeno.
"Narudbe za stol dvanaest", izviknuo je Karl. "Jednom losos..."
Stol dvanaest. To su Amerikanci. "... jedanput jakobove kapice, jedanput juha veloute, jedanput kavijar..."
"Oui, efe, oui, efe, oui, efe", izvikivao je Bruno, jagmei se da
prigrabi sve narudbe.
U dva duga koraka Alain se naao pred njim. "to, zaboga, sad izvodi?" zareao je.
"Kuham", rekao je Bruno, jer njemu je odgovor bio oit.
"Ali ne u mojoj kuhinji, tu ne. Van."
"Ali rekli ste..."
"Nisam nita rekao o tome da smije doi ovamo i unititi disciplinu
u mojem odredu. Gubi se, dok nisam pozvao nekoga da te izbaci."
Zaprepaten, Bruno je pokupio svoje noeve i poao. Nije mogao
vjerovati. Ba kad je napokon sve organizirao, sve je polo po zlu.
Isteturao je kroz stranja vrata i naletio ravno na jednog konobara.
"Scusi", promumljao je, jo uvijek pognute glave.
"to je, Bruno?"
Osvrnuo se. Bio je to Tommaso, odjeven u svoju staru odoru iz
Templija. "Vidi? Jo mi pristaje", rekao je njegov prijatelj, poteui
rukave kaputia. "Ali ne tako dobro kao njoj njezina." Pokazao je na
Marie, koja je upravo izlazila iz svlaionice i pokuavala nekako postii
da uniforma u koju se uvukla izgleda kao da pripada njoj, a ne niskome
W
Talijanu nekoliko brojeva manjem od nje. "to vas dvoje radite ovdje?"
upitao je Bruno.
"Donijeli smo ti pizzu. Mislili smo da si moda ogladnio." A onda je
dodao, kad je shvatio da Bruni nije do ale: "To jest, mislili smo da bi ti
dobro dola naa pomo."
Bruno je%uzdahnuo. "Hvala, ali nema koristi. Izbacili su me iz kuhinje." Ukratko je objasnio to se dogodilo s Alainom. "A gdje je sad taj
pizdun?" "U kuhinji, nadgleda pripremu veere." "Moemo li ga nekako
izmamiti odande?"
"Apsolutno ne. Nikad ne odlazi iz kuhinje dok se sprema veera. Nipoto." Jedna misao se pojavila u Bruninoj glavi. "To jest, osim kad nekoga izbacuje."
"Odlino." Tommaso je prokopao po depu svog konobarskog kaputia i izvukao blok za narudbe. Neto je nakrabao po njemu. "Ti ekaj
ovdje i pripremi se da ga zakljua u ormar za kapute im izae."
Tommaso je uao u hodnik za jela koja treba iznijeti u blagovaonicu
i predao papiri Karlu. Ovaj ga je pogledao i sledio se. "to je?" kljocnuo je Alain.
"Stol dvanaest. Jedan od Amerikanaca je zatraio", Karl je utiao
glas, "odrezak s keapom."
"Zaista, je li?" ledeno je rekao Alain. "Hugo, doi sa mnom. Vi drugi, nastavite svoj posao. Ovo nee trajati dulje od minute. I otkaite sve
narudbe za stol dvanaest", doviknuo je preko ramena dok je iao prema
vratima.
Nekoliko sekundi kasnije, Alain i Hugo bili su vrsto zatvoreni u
ormaru za kapute. "to sad?" pitao je Tommaso.
"Sad moram razgovarati s drugima." Bruno se vratio u kuhinju. "Sluajte ovamo, svi vi", viknuo je.
Istoga trena imao je potpunu panju. Ali sad kad su ga svi gledali,
vie nije bio siguran to treba rei.
"Evo, ovako", poeo je. "Ovdje je veeras jedna djevojka, za stolom
dvanaest, i ja joj elim skuhati najbolje jelo u ivotu. To znai da moramo promijeniti jelovnik, jer ja poznajem tu djevojku i kakvu hranu
ona zaista voli, a to nije Alainova hrana, koliko god bila dobra. To je
rimska hrana, onakva hrana kakvu ja volim kuhati. Ali ja to ne mogu
Neko vrijeme nije se dogaalo nita. A onda je odjeknuo glasan zveket udarca kojim se golemi stroj pokrenuo i stao prikupljati pritisak.
Na drugoj strani ulice, u stanu na najgornjem katu, Bruno i Laura nisu uli brektanje Gennarova aparata za kavu. Uostalom, nisu primjeivali nita osim slatkoga okusa tijela koja su meusobno kuali, nakon
tako dugog iekivanja.
Motrei kako se kazaljka na mjerau pritiska blii maksimumu,
Gennaro je zadovoljno ispustio zrak. Radi. Ostvario je svoju ivotnu
ambiciju savrenu alicu kave. Posegnuo je prema ventilu kojim se
nakupljena voda isputa preko mljevene kave. Ali posegnuo je trenutak
prekasno.
Eksplozija se ula sve do suprotne strane Tibera, a nebo iznad Trasteverea nakratko je zasvijetlilo.
"to je to bilo?" upitao je Bruno, zastavi na trenutak. A onda je, budui da Laura nije odgovorila, nastavio raditi ono to je radio prije toga.
"Okus koji je cilj [tih recepata] ne eli osupnuti, nego umiriti. Njegovo ishodite je kulturno pamenje, svijet talijanskih kuhara koji
uporno opstaje, jer svaka generacija za stolom postavlja mjesto na kojem e se ona sljedea osjeati oputeno i kod kue."
MARCELLA HAZAN, Osnove klasine talijanske kuhinje
To: Bruno
From: Laura
Re: Pa, tu sam.
A ti si tamo. Daleko odavde. Tu sve izgleda veliko i stresno nakon
Rima. Ali faks je isti kao i prije. udno je to, kad toliko toga doivi,
vratiti se kui i ustanoviti da isti ljudi rade tono iste stvari kao i prije
tvog odlaska.
Za deset tjedana nam poinju praznici, a ja istoga trena kreem tebi u
posjet (hvala ti, Boe, na jeftinim letovima). U meuvremenu... danas
popodne otila sam u Malu Italiju i otkrila jednu prodavaonicu delikatesa. Dobro, nije to Gigliemi, ali ima tu dosta toga to bi ti bilo poznato. I
pogodi to ima novo? Ima jedan teaj kuhanja na koji se mogu upisati.
Pazi se da ti ne otmem lovorike, deko.
voli te,
L.
PS. S ime bih trebala poeti?
To: Laura
From: Bruno
Re: re: Pa, tu sam.
Spaghetti ajo e ojo.
Ovo je jednostavno da jednostavnije ne moe biti...
U stvari, spaghettini oni jako tanki vjerojatno zadravaju ulje bolje od pageta. Ako ih ne moe nabaviti, pokuaj s linguinima ili ak
vermicellima.
Narei eanj enjaka to tanje moe i pri ga na malo dobroga ulja
sve dok ne omeka (ali ne smije posmeiti). Dodaj malo suenih feferona u prahu. Makni enjak. U meuvremenu, u slanoj vodi skuhaj tjesteninu, ocijedi je i ubaci u tavu na minutu, da se malo prepri. Posoli,
popapri i stavi puno naribanog sira pecorino romano.
Alternativa:
Tagliatelle con ragu bolognese
Bolonjezi su poznati po tome da svata stavljaju u usta, a ba zato
Bolognese takoer znai "puiti kurac". Ali klasini ragu im nije lo.
Prepri malo narezanog povra luk, mrkvu, celer, moda malo
gljiva. Trebat e ti oko 115 grama pancete ili narezane slanine na 325
grama mljevenoga mesa. (Svinjetina je najbolja.) Pri sve dok meso ne
postane sivo, onda dodaj malo vina; ekaj dok ne ispari, zatim dodaj
etiri june lice rajice iz tube i posoli i popapri. Nije loe staviti i malo feferona. Postupno dodaj sve iz boce i oko dva i pol decilitra temeljca. Prema tradiciji, trebala bi to kuhati "od zore do sumraka", ali dovoljno e biti oko dva sata. Onda umijeaj malo vrhnja i kuhaj, nepokriveno, dok ne postane gusto i ljepljivo.
Ili, ako si ba jako hrabra:
Pappardelle con sugo de lepre
Prepri malo narezane slanine ili pancete, dodaj zeca (prilino malenog) u komadima i ekaj dok sav ne postane sme, makni ga i dri na
toplome. Lagano prepri narezani luk i malo enjaka dok ne omekaju,
ali nikako ne smiju posmeiti. Umijeaj aku brana (postupno), onda
dodaj tri etvrtine boce vina. Ostatak popij. Vrati zeca u posudu, posoli
i popari, dodaj klini i puno majine duice (ne peteljke) i kap paprenog umaka. Pirjaj dva sata, onda skini meso s kostiju i narei na trake,
pa opet vrati u umak. Pojaaj plamen da se meso jo stisne. (Ako ima
jetra od zeca, ispri ih i pomijeaj s umakom, da bude jo gui.)
Poslui s pappardellama i naribanim parmezanom. Jesam li ti ve rekao da te volim?
B
W
To: Bruno
From: Laura
Re: re: re: Pa, tu sam.
jesi, vie puta.
Sino iskuala ragu na svojoj novoj cimerici, Lucv. I tako je, naravno, cijela pria dola na vidjelo, dio po dio, tijekom veere... Zaplakala
je, vjeruj mi. I tako, da skratim priu, proglasila se tvojom slubenom
zastupnicom koja e me braniti od iskuenja, barova za osamljena srca i
sredovjenih predavaa. Ipak, mislim da bih joj mogla izmigoljiti. (alim se.)
Sutra imam prvi sat kuhanja. Mislim da emo uiti kako se ree. Ha!
Ubrzo u biti vjete ruke s otrim noem, pa me se uvaj, ljubavnice.
Znam ja kakvi ste vi Talijani, upamti to.
Laura
P.S. Ako zaista misli da ovdje moemo nabaviti zeeve...
To: Bruno
From: Laura
Re: re: re: Pa, tu sam.
Hvala ti na zecu. Ba si sladak. Ipak, dostavlja iz FedExa djelovao
je malo zbunjeno.
Martha, moja uiteljica kuhanja, kae da imam devet okretnih prstiju!
To: Laura
From: Bruno
Re: re: re: re: Pa, tu sam.
U stvari, jako se dobro sjeam tih okretnih prstiju...
To: Bruno
From: Laura
Re: re: re: re: re: Pa, tu sam.
Kad smo ve kod toga... telefonski seks, veeras, oko dvadeset dva
sata, po mojem vremenu?
To: Laura
From: Bruno
Re: re: re: re: re: re: Pa, tu sam.
Mmmmmm. To je bilo fino. Lijepo spavaj.
To: Bruno
From: Laura.
Re: re: re: re: re: re: re: Pa, tu sam.
Zar ne? I hou.
to ima za doruak?
To: Laura
From: Bruno
Re: re: re: re: re: re: re: re: Pa, tu sam.
Zabaglione
Jede se za doruak ovdje kod nas na selu, tek toliko da zna.
Istui 6 svjeih utanjaka s 3 june lice eera u prahu sve dok ne
postanu blijedi, zatim umijeaj au suhog bijelog vina. Izlij u zdjelu
koju si stavila u tavu za umake, a u kojoj ti lagano kljua voda, i tuci.
Narast e i postati gusta pjena. Krasno.
Poslui na parogama, tostu, muffinima, desertima, dojkama...
To: Bruno
From: Laura
Re: re: re: re: re: re: re: re: re: Pa, tu sam.
Taj zabaglione... apsolutno boanstveno. Lucy kae: ako te ja ikada
prevarim, moe li te ona uzeti?
U meuvremenu, to je za veeru?
To: Laura
From: Bruno
Re: re: re: re: re: re: re: re: re: re: Pa, tu sam.
Saltimbocca
E, to je pravo rimsko jelo.
Za dvije osobe treba etiri telea odreska. Umotaj ih u votani papir
i istui valjkom za tijesto dok ne postanu jako tanki. Preko svakoga stavi kriku pruta, a zatim dva svjea lista kadulje. Prema tradiciji, trebala
bi sve to privrstiti tapiem za koktele, ali ja mislim da je lake samo
presavinuti teletinu i lupiti onim istim valjkom tako da se dri na mjestu. Uvaljaj u mjeavinu brana, papra i moda pokoje mrvice feferona.
Zatim oko minute prepri s obje strane. Makni s vatre i dri na toplome.
Natoi au bijelog vina ili marale u sok od mesa i brzo smanji plamen. Dodaj malo maslaca i samo stisak limunovog soka, a zatim prelij
preko mesa.
To: Bruno
From: Laura
Re: re: re: re: re: re: re: re: re: re: Pa, tu sam.
Sad znam napraviti beamel umak. Martha kae da mi ide... Hoemo
li sutra zajedno veerati?
To: Laura
From: Bruno
Re: re: re: re: re: re: re: re: re: re: re: re: Pa, tu sam.
Moe. Isto vrijeme, razliiti kontinenti, isto jelo.
Ovo sada ima malo duu pripremu, ali vjeruj mi, itekako vrijedi truda.
Coda alla vaccinara
Trebat e ti volovski rep, oko 1,8 kg, opran i narezan po zglobovima.
Kuhaj oko deset minuta i poberi sve gadno (oberi svu pjenu). Dodaj jednu mrkvu, jedan poriluk, jednu peteljku celera & malo perina ili majine duice. Pirjaj oko tri sata. Ako moe nabaviti volovsku ili svinjsku
obrazinu, stavi i to. Sauvaj tekuinu.
Zatim u drugoj posudi ugrij malo masti ili ulja i lagano prepri narezani luk, mrkvu, narezanu svinjsku obrazinu (ili slaninu ako nisi uspjela
nabaviti obrazinu) i kosani reanj enjaka. Dodaj malo kosanog perina i volovski rep. Nalij pola boce suhog bijelog vina i pusti neka djelomino ishlapi. Zatim dodaj est narezanih rajica (tj. oko jednu i pol
limenku) i veliku licu koncentrata od rajice. Mukatni orai i cimet
takoer ne bi kodili. Pirjaj dva sata, dodajui malo temeljca iz prve posude kad god presui.
Mogla bi dodati i kuhanog, narezanog korijena celera, groice, pinjole, ak i malo gorkoga kakaa u prahu. Ako se odlui na to, dodaj na
kraju i kuhaj jo deset minuta.
B.
To: Bruno
From: Laura
Re: re: re: re: re: re: re: re: re: re: re: re: re: Pa, tu sam.
"Poberi sve gadno", ha? Moja ivotna pria. Uspjela sam ui u trag
volovskom repu beskonano dugo je trebalo, a kad sam ga konano
nala, mesar me pitao je li to za moga psa! Kako bilo da bilo, sad se kuha. Za minutu idem provjeriti treba li podliti.
W
To: Laura
From: Bruno
Re: sino
Znam da sam ti to ve rekao, ali pomislio sam da bi ti moda bilo
drago imati to i napismeno: volim te.
B
To: Bruno
From: Laura
Re: re: sino
I ja tebe. U stvari, stalno sam mukusna, i to u najnezgodnijim moguim trenucima.
Pusa, L
To: Bruno
W
From: Laura
Re: re: re: sino
... kao na primjer danas kad smo radili povre, a ja pronaem tikvicu
koja izgleda ba kao tvoj. Dala sam joj pusu dok nitko nije gledao.
To: Laura
From: Bruno
Re: re: re: re: sino
Blago tikvici.
Ovo je zgodan recept za antipasto:
Preni cvjetovi tikvice
Pazi da dobije muke cvjetove (sa stapke), a ne enske (s ploda)
muki ostaju hruskaviji. Moraju biti svjei i tvrdi. U Rimu ponekad prije prenja nadjenu cvjetove s malo mozzarelle i inuna.
Uzmi 135 grama brana, sol, papar, mukatni orai, dvije june lice ulja i dva umanjka (sauvaj bjelanjke) i istui tijesto za pohanje.
Postupno ulupaj 6 junih lica bijeloga vina i 6 junih lica vode, moda malo vie koliko treba da tijesto bude gusto ali tekue. Neka odlei
30 minuta. Zatim istui bjelanjke dok ne budu vrsti i umijeaj u smjesu. Ukloni pranike, uvaljaj cvjetove u smjesu, a zatim ispri u tavi u
puno vreloga ulja. Prebaci na papir koji dobro upija, posoli i popapri i
odmah poslui. Ide dobro uz:
Paprike punjene kuniem (recept sa sela)
Odrei vrhove s etiri paprike i spremi ih za kasnije. Sastrui sjemenke iz unutranjosti paprika. Peci u plinskoj penici na 4 (35OC) 20
minuta, ne dulje. U meuvremenu ispri kunia, narezanog na komadie, na maslacu. Dodaj dvije ake narezanih gljiva i au suhog bijelog
vina; neka polako ispari. Dodaj onoliko pileeg temeljca koliko je bilo
vina i malo koncentrata od rajice. Paljivo kuhaj jo 10 minuta, zatim
licom time napuni paprike. Vrati vrhove i peci u penici jo 15 minuta.
B
W
To: Bruno
From: Laura
Re: re: re: re: re: sino
Eh, pa sad si poeo pretjerivati. A da mi poalje neki jednostavan
recept? Za desert, na primjer?
(Iz mog udbenika za teaj kuhanja: "Sokovi tih dvaju kvintesencijalno mediteranskih plodova, masline i limuna, dodaju oaravajue mirisni dojam poiranome mozgu..." sad shvaam to mi se to dogodilo
u Italiji. Vruina mi je poirala mozak pa sam bila oarana. A i mirisna,
podrazumijeva se. A ti si kriv za sve.)
To: Laura
From: Bruno
Re: re: re: re: re: re: sino
Stiu dva deserta. Pripremi ih i ponesi, s telefonom, u krevet. Zvat u
te oko jedanaest po tvom vremenu...
Tiramisu
Tuci 5 utanjaka sa 180 g (oko 3/4 alice) eera sve dok se eer ne
rastopi a smjesa ne postane lagana i pjenuava. (Treba ostaviti trag urka kad kapne s mlatilice.) Dodaj 250 g mascarponea i tuci dok ne postane glatko. Istui bjelanjke u drugoj staklenoj zdjeli dok se ne stvore
iljasti breuljii. Umijeaj u smjesu s mascarponeom.
Ulij u iroku posudu 250 ml vrlo jakog ristretta i 3 june lice
brandyja/marsale. Namai u tome oko 40 komadia usko narezanog biskvita, ali pazi da se biskvit ne raspadne. Priblino pola toga poloi na
dno posude za posluivanje. Zatim dodaj sloj smjese s mascarponeom,
pa sloj biskvita, pa opet mascarpone. Dri u hladnjaku bar dva sata. Prije posluivanja pospi naribanom okoladom.
A evo i omiljenog rimskog deserta, koji je jo jednostavniji... Breskve u crnom vinu.
W
To: Bruno
From: Laura
Re: re: re: re: re: re: re: sino
Ljepljivo...!
voli te L xxx :)
P.S. to e mi skuhati za moju prvu no kad se vratim u Rim?
To: Laura
From: Bruno
Re: vraa se?
Eh, to je teko pitanje.
A da neto skuhamo zajedno?
B
To: Bruno
From: Laura
Re: re: vraa se?
A, ne, maestro ne zaboravi, ja se time bavim jako, jako kratko. A
znam kakvi ste vi kuhari. Vikat e na mene ako u neemu pogrijeim,
zar ne? Vjerojatno e me rasplakati.
To: Laura
From: Bruno
Re: re: re: vraa se?
W
Vikati na tebe? Prije bih si izvadio srce i isprio ga. A podijeliti kuhinju s tobom neto je najprekrasnije to mogu zamisliti... a to me podsjea, bilo je neto netko prije nego to smo se ti i ja nali, o emu
bih ti vjerojatno trebao rei. Nazovi me kasnije ali tek nakon to si
zaklopila oi i pomislila na:
Abbacchio alla cacciatora
Sjea se?
Jelo koje ne treba pripremati sve dok ne bude prvih malih janjaca.
Treba otprilike kilogram ili malo vie od lopatice i slabina, nasjeckano sjekiricom na komadie veliine zalogaja. Dobro prepri dok ne
postanu smei, po mogunosti na masti. Dodaj sol, papar, kosani enjak, veliku aku natrgane kadulje i malo rumarina. Kuhaj i minutu, uz
mijeanje, onda kroz fino sito posipaj janjetinu branom. Okreni komadie jedanput, zatim dodaj 8 junih lica dobrog vinskog octa. Nakon
pola minute smanji vatru tako da samo krka i polij s malo vode. Zaklopi lonac, ali ostavi poklopac malo nakoso i dodaj jo vode ako presui. Gotovo je kad se janjetina pone odvajati od kostiju nakon sat
vremena otprilike.
Neposredno prije posluivanja, zgnjei 4 inuna i pomijeaj sa sokom od janjetine i malo vode. Dodaj to janjetini i promijeaj.
Porchetta
Odojka moe nabaviti u svako doba godine. (Pa, moda 1 ne moe,
tamo gdje si ti.)
Ovo moe pripremiti na bezbroj naina. Ja sam jednom kuao jednoga nadjevenog kaduljom i divljim komoraem, bio je nevjerojatno
dobar. Ali meni se vie svia ovaj recept, jer je vie rimski:
Uzmi svinjske iznutrice srce, plua, jetra itd. i fino ih narei i
prepri na jedva neto masti ili ulja. Dodaj puno rumarina, enjaka i
kadulje. Izvadi kosti i nadjeni mjeavinom, a zatim saij, ali narei koicu i onda pet sati peci u penici na drva. Ako nema takvu penicu,
posluit e i kruna pe u kojoj se radi pizza.
Razgovarat emo kasnije, B
To: Bruno
From: Laura
Re: sinonji razgovor
Pa, valjda bih joj trebala zahvaliti. Oito te puno toga nauila. (Govorim o kuhanju, naravno.)
To: Laura
From: Bruno
Re: re: sinonji razgovor
Naravno.
Ovdje je sada ve skoro zima. isprva sam to primijetio samo zato to
su se na trnici pojavili kesteni, a restorani su na jelovnik stavili Monte
Bianco...
Monte Bianco
Sezonski desert sa sjevera. Prije nego to pone, stavi zdjelu za
miksa-nje u zamrziva.
Natopi 500 g svjeih kestena u vodi, zatim obrei oko ljuske da olabavi nai e kako se to radi u svojoj kuharici. Kuhaj u vreloj vodi 25
minuta i oguli dok su topli.
Stavi u tavu i prekrij mlijekom. Neka lagano prokuha. Nakon otprilike 15 minuta upit e mlijeko. Istui pire elektrinim mikserom. Dodaj
200 g okolade, otopljene na pari, i malo ruma. Prekrij tankom prozirnom folijom i dri u hladnjaku jedan sat. Uzmi mlinac za meso ili probuenu mjeinu i napravi od smjese male komade, neka izgledaju kao
crvii ili mljeveno meso. Sve stavi na tanjur. Pomijeaj 300 ml vrhnja
za lag s ajnom liicom eera u prahu i tuci sve dok ne postane vrsto, a onda izlij preko deserta tako da izgleda kao Mont Blanc koji mi
zovemo Monte Bianco prekriven snijegom.
Sad kad je zahladnjelo, krevet mi djeluje jako prazno.
B
To: Bruno
From: Laura
Re: hladno
Hladno? U Rimu? Pa ti se ali. Ovdje je minus deset.
Kakvo je ulje ove sezone? Prema kuharici moje gospoe Talijanke:
"U tim prohladnim danima koji premouju prijelaz iz jeseni u zimu i
oznaavaju dolazak ovogodinjeg svjee preanog maslinovog ulja,
prepei kruh nad vatrom s puno dima i umoiti ga u pikantno, prozirno
zeleno, upravo proizvedeno ulje obiaj je star vjerojatno koliko i sam
Rim..."
To: Laura
From: Bruno
Re: re: hladno
Da ona opisuje bruschettu. Samo stavi na reetku malo dobrog talijanskog kruha, po mogunosti na plamen (bit e dobar i plinski plamenik). Istrljaj zgnjeenim renjiem enjaka i prelij urkom mladoga
maslinovog ulja, koje ti je tvoj ljubavnik iz daljine upravo poslao
FedExom. Posoli. Ako eli antipasto koji malo bolje zasiti, stavi na to
rajicu narezanu na kockice i svjei bosiljak.
Volim te, B
To: Bruno
From: Laura
Re: taj recept za bruscettu
Vidi, izgleda da to nikako ne mogu napraviti kako treba. Jednostavno je, a teko, kako bi vjerojatno rekao Tommaso. Svaki put kad pokuam, neto ne valja. Zna to mislim da mi netko treba pokazati kako
se to radi...
From: Bruno
To: Laura
Re: re: taj recept za bruschettu
Ne kuim.
From: Laura
To: Bruno
Re: re: re: taj recept za bruschettu
Aha! Ne, ne kui. U tome i je cijeli tos.
To: Laura
From: Bruno
Re: re: re: re: taj recept za bruschettu
Mislio-sam, ne shvaam. Kako je mogue da ne zna pripremiti
bruschettu, a zna sve one druge stvari? A to si mislila kad si rekla da
ti netko treba pokazati?
B
To: Bruno
From: Laura
Re: re: re: re: re: taj recept za bruschettu
Pa, ovako...
Neki dan sam razgovarala sa svojom uiteljicom kuhanja. Ona kae
da zna za najmanje desetak talijanskih restorana ovdje kod nas u kojima
bi netko tko je kuhao za Templi mogao dobiti posao...
to misli?
To: Laura
From: Bruno
Re: re: re: re: re: re: taj recept za bruschettu
Mislim da stiem. Poalji mi popis za nabavu
"... to je nain spravljanja hrane u kojem ima mjesta za improvizaciju i nove intuitivne uvide svaki put kad ga primijenimo, pod uvjetom da
i dalje uva poznate obrasce; sve dok nas oblici koji iz takvog pristupa
nastanu umiruju onim osnovnim svojstvom civiliziranog ivljenja, prepoznatljivou."
MARCELA HAZAN, Osnove klasine talijanske kuhinje
www.thefoodoflove.com
elio bih zahvaliti Nicku Harrisu iz A. R Watta to je stavio lonac na
vatru; Caradocu Kingu i Lindi Shaughnessv to su zakuhali; Bobbvju
Thomsonu to je kuao; Peteru Beggu to mi je pokazao kako to radi
pravi kuhar; Alessandri Lusardi to je dodala talijanske arome; Ursuli
Mackenzie i Clare Ferraro to su naruile; Tari Lawrence i Carole DeSanti to su vratile u kuhinju i, naravno, svojoj obitelji, koja je dodala
nuan prstovet soli.
Ovu knjigu posveujem uspomeni na Nunca Willcoxa, dobrog ovjeka i dobrog prijatelja.