Milivoj Solar

POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

Solar01.p65

07. 01. 03, 12:31

Copyright 2003, Golden marketing, Zagreb

Sva prava pridrana
Nakladnik
Golden marketing
Kneza Mislava 1, Zagreb
Za nakladnika
Ana Maleti

Recenzenti
prof. dr. sc. Pavao Pavlii
prof. dr. sc. Andrea Zlatar

ISBN 953-212-034-3

Solar01.p65

07. 01. 03, 12:31

Milivoj Solar

Povijest svjetske
knjievnosti
KRATKI PREGLED
Epohe. Pravci. Autori. Djela

Golden marketing
Zagreb, 2003.

Solar01.p65

07. 01. 03, 12:31

Solar01.p65

07. 01. 03, 12:31

SADRAJ

Solar01.p65

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uvod: Pretpostavke povijesti svjetske knjievnosti . . . . . . . . . . . . . .

1. USMENA KULTURA. MITOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

17

2. DREVNI ISTOK. TEMELJI VELIKIH RELIGIJA . . . . . . . . . . . . . .

39

3. ANTIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

55

A) Grka knjievnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

58

B) Rimska knjievnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

80

4. SREDNJI VIJEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

94

5. RENESANSA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

116

6. BAROK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

144

7. KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

163

8. ROMANTIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

184

9. REALIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

222

10. MODERNIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

266

A) Esteticizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

270

B) Avangarda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

284

C) Kasni modernizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

304

D) Postmodernizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

322

UMJESTO ZAKLJUKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

335

LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

340

KAZALO IMENA I ANONIMNIH DJELA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

345

BILJEKA O AUTORU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

353

07. 01. 03, 12:31

Solar01.p65

POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

07. 01. 03, 12:31

REALIZAM

PREDGOVOR

apisao sam ovu knjigu potaknut kako prijedlogom nakladnika tako

i, jo vie, albama studenata koje sam godinama sluao na ispitima u bilo kojem smislu posveenim svjetskoj knjievnosti: Kako da
uim, profesore, gomile imena i naslova, od kojih veinu ne znam ni izgovoriti, i to iz knjiga najee nalik telefonskim imenicima, ili pak iz
opsenih rasprava o neznatnom dijelu svekolike grae koju bih morao
svladati? Uzalud sam ih uvjeravao da, kad ve studiraju knjievnost,
onda je valjda i vole, a ako je vole neka itaju knjievna djela raznih
vremena i naroda, pa e im se neki red i poredak sm nametnuti, a
onda ga mogu upotpuniti prirunicima. Njihovi su odgovori uvijek podsjeali na izvorni smisao Hipokratova aforizma Ars longa, vita brevis:
vrijeme im se uvijek inilo odve kratko da bi dospjeli nekako nauiti
ega to sve ima i to je to vano u mnotvu djela autora, epoha, razdoblja i
knjievnih pravaca.
Ne vjerujem, dakako, da im ova knjiga moe biti od bitne pomoi; ni
Hipokrat svakako nije drao da njegove izreke mogu nadomjestiti mukotrpno uenje umijea lijeenja. elio sam jedino pokazati da se sve
moe i okrenuti; da se moe pokuati poi od projekcije i takve cjeline
kakva nam zbog mnogih razloga nikada nee moi biti doista i u pravom
smislu rijei pregledna. Nisam se pri tome zavaravao: pregled povijesti
svjetske knjievnosti teko da moe biti neto drugo doli svojevrsna
pria o pustolovinama ljudskog duha koje vjerojatno ujedinjuje jedino
injenica to se mogu, barem danas i barem s jednog odreenog stajalita, shvatiti kao pokuaj da se ostvare, ako ve ne posve iste, a ono vrlo
sline svrhe. Ta se pria, dakako, temelji na injenicama. Podatke nisam mogao izmisliti, a zbog namjene knjige pokuao sam se ograniiti
na ono to uglavnom nije prijeporno; sporno je samo s kolikim sam pravom toliko toga izostavio. U opoj zamisli, karakterizacijama i ralambama na epohe nastojao sam se osloniti na tradiciju, osobito nae zna-

Solar01.p65

07. 01. 03, 12:31

POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

nosti o knjievnosti, ali velikim dijelom to su naprosto morale biti osobne zamisli. To e rei kako bih volio da mi itatelji ne povjeruju na
rije, nego da ih knjiga potakne na usporedbe, provjere i nadopune,
moda i u posve drugaijim okvirima. Uenicima i studentima ona bi
tako mogla pomoi kao poetna orijentacija, a ljubitelje knjievnosti bi
moda mogla barem malo pokolebati u estom uvjerenju kako je povijest
knjievnosti odve zamorna. Ipak, moram rei i to da je, unato prirunikom i popularnom karakteru, ova knjiga nastala i zbog uvjerenja da
je nae doba do te mjere prijelomno da ga naprosto moramo pokuati
odmjeriti prema cjelini svjetske povijesti. To je filozof Karl Jaspers bio
izrekao ve prije pola stoljea, a osobno drim kako se danas moe razabrati da se i knjievnost grana i raslojava do te mjere da se moramo
zapitati postoji li uope neka zajednika osnovica i hoe li, na kraju,
televizija i Internet sve potpuno izmijeniti. Zato onaj tko pokuava govoriti o stablu na kojem su se razgranale tako brojne i raznolike grane
i granice mora imati na umu staru izreku ne moe se ne grijeiti, no
rekao bih da ipak nije samo izraz nostalgije ako se prisjetimo i Hegelove
teze: Istina je cjelina.
U Zagrebu, u prosincu 2001.
Autor

Solar01.p65

07. 01. 03, 12:31

UVOD; PRETPOSTAVKE POVIJESTI SVJETSKE KNJIEVNOSTI

Uvod
PRETPOSTAVKE POVIJESTI SVJETSKE KNJIEVNOSTI

azivi povijest knjievnosti i svjetska knjievnost esto se rabe

ne samo u znanosti o knjievnosti nego i u svagdanjem govoru,
pa se ini da ne bi smjelo biti odve sporno povezati ih u povijest
svjetske knjievnosti. Svakome je poznato da se istrauju i opisuju povijesti knjievnosti pojedinih drava i naroda, pokrajina ili pak vrlo velikih kulturnih zajednica, pa zato da se tako ne obuhvati i cjelina poznatih nam knjievnosti cijeloga svijeta? I zaista, takvih pokuaja ima, i
oni se provode na dva temeljna naina: prvi je da se redom, jedna za
drugom, opisuju sve knjievnosti, a drugi je da se izaberu i kronoloki
poredaju najvei pisci i djela svih vremena i naroda. Ipak, razmotre li
se pomnije oba naina, nije teko zapaziti da se i u jednom i u drugom
kriju tako brojne tekoe i protuslovlja da je smislenu i sustavnu povijest svjetske knjievnosti naprosto nemogue znanstveno utemeljiti.
Povijest je knjievnosti, vrijedi se najprije prisjetiti, kasna tvorevina
vie od dvije i pol tisue godina stare tradicije razmiljanja o knjievnosti. Prije devetnaestog stoljea samo je rijetkim i osamljenim misliocima palo na pamet da bi neku veu vanost u spoznaji knjievnosti
mogla imati injenica da se knjievna djela mogu razvrstati u vremenu.
Knjievnost je shvaena kao obrt, umijee odnosno vjetina tkhne,
kako se redovno prema grkom oznaavala pa je mnogo pozornosti i
duhovnog napora uloeno da se proue naini kako valja oblikovati
jezine tvorevine da one postanu knjievnim djelima. Temelj je za to naen u uzorima: pretpostavljalo se da su vrhunska knjievna djela ve
napisana, pa tko eli dalje lijepo i dobro pisati, u naelu mora oponaati takve uzore. Valja pri tome odmah napomenuti da neki pojam
koji donekle odgovara dananjoj svjetskoj knjievnosti tada nije upitan:
uzori su traeni u Bibliji te u grkim i rimskim klasicima, neto kasnije

Solar01.p65

07. 01. 03, 12:31

10

POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

esto i u nekih talijanskih i francuskih pisaca, pa tko je elio spoznati

to je knjievnost, morao se baviti danju i nou, kako je glasila uzreica studijem klasika. Vremenski redoslijed kojim su nastajala uzorna
knjievna djela nije se dralo vanim ni vrijednim osobitog istraivanja. Da povijest ima pri spoznaji knjievnosti neku bitnu ulogu, na to,
uz vrlo rijetke izuzetke, nitko nije niti pomiljao. Spomenimo ak i to
da ni vrijeme samo nije shvaano onako kako se nama danas ini oiglednim. Ono se kretalo u krugu ili je znailo neki raspon izmeu
poznatog poetka i poznatog kraja.
Kada se pak sve to u devetnaestom stoljeu postupno izmijenilo, povijest je dobila ono znaenje koje je i danas zadrala, ali knjievnost je
pri tome uvelike izgubila univerzalnu vrijednost opepriznate tehnike i postala je uvijek samo, da tako kaemo: pojedina knjievnost;
knjievnost se bitno vezala uz jedan jezik, pa tako najee i uz jedan
narod. Povijest knjievnosti bila je tako u temeljnoj zamisli povijest knjievnosti ograniena na prostor nekog naroda i/ili jezika, to se lako
moe objasniti analogijom s jezikom: prirodi jezika pripadaju razlike
koje ga bitno odreuju; postoje samo mnogi i raznoliki jezici i svaki ima
svoju povijest. To, uostalom, razabiremo i u svagdanjem govoru: svjetski jezik ili je umjetni jezik poput, primjerice, esperanta, ili je jezik
koji ima mnogo govornika i veliko znaenje u meunarodnom sporazumijevanju, no nipoto nije pojam koji bi okupljao sve poznate jezike.
Ako se tako razmilja i o knjievnosti, svjetska knjievnost mogla bi biti
tek nabrajanje pojedinih knjievnosti, ali povijest bi pri tome pripadala
jedino svakoj ponaosob; jedinstvena povijest svjetske knjievnosti bila
bi naprosto fikcija.
Tijekom, osobito, druge polovice devetnaestoga stoljea znanost o
knjievnosti doista je tako i postupala. Pisale su se iscrpne i opsene
povijesti knjievnosti pojedinih jezika i naroda, jer se smatralo da se jedino tako i moe spoznati to knjievnost zapravo jest: ona je dralo
se upravo i jedino ono to njezina povijest otkriva, a to je uvijek povijest neega to nije bilo odreeno autonomijom knjievnih vrijednosti,
nego nekom opom idejom o pokretau ili pak konanom cilju povijesti.
No, paradoks je takvog istraivanja ubrzo izaao na vidjelo: to su
znanstvenici pomnije prouili knjievne spomenike nekog naroda, to
im je postalo jasnije da se nijedna knjievnost nije razvijala bez brojnih
veza i odnosa s drugima. Pisci su svagdje uporno prevodili, preuzimali
teme, motive i knjievne oblike iz drugih knjievnosti, rabili ope simbole i oslanjali se uglavnom u europskim knjievnostima na svima zajedniku tradiciju kranstva i klasine antike. Metoda se usporeivanja

Solar01.p65

10

07. 01. 03, 12:31

11

UVOD; PRETPOSTAVKE POVIJESTI SVJETSKE KNJIEVNOSTI

tako sama nametnula, a kao njezin rezultat nastala je i posebna disciplina, komparativna povijest knjievnosti. Uvjerenje da se nijedna posebna knjievnost ne moe razumjeti bez ireg, svima zajednikog konteksta, naraslo je tako sredinom dvadesetog stoljea do potpunog okreta:
glasoviti njemaki povjesniar knjievnosti Ernst Robert Curtius proglasio je svaku posebnu povijest knjievnosti fikcijom.
Na tragu zahtjeva za prouavanjem komparativne povijesti knjievnosti, koju su osobito razvili Ferdinand Baldensperger i Paul van Tieghem u Francuskoj, nastala je i zamisao da bi se upornim i temeljitim
istraivanjem povijesnih veza i odnosa mogla izgraditi i takozvana
opa povijest knjievnosti. Iscrpna su istraivanja, naime, pokazala da
europske knjievnosti ne samo uestalo razmjenjuju iskustva i kako
se to obino kae utjeu jedna na drugu nego da ih i sve povezuje
zajedniko iskustvo biblijske i grke mitologije. Teme, likove, opi svjetonazor, pa i odreene dileme koje se kreu uvijek u istom obzoru, nije
bilo teko razabrati, pa je to dovelo do teze o zajednikom podrijetlu, a
na njoj je zasnovan i pojam onoga to je nazvano europskim kulturnim
krugom. Povijest knjievnosti, proirena komparativnim istraivanjem,
tako bi se naelno mogla proiriti do povijesti knjievnosti europskog
kulturnog kruga. U skladu s tom zamisli doista se i danas provode opsena istraivanja, a njihovi se rezultati objavljuju u mnogim knjigama
i zbornicima.
No, naelne tekoe i paradoksi time nisu uklonjeni; pojavili su se i
opet zbog dva temeljna razloga. Prvi je teorijske, tovie donekle filozofske prirode, a drugi je, premda takoer zasnovan na temeljnim teorijskim pitanjima, najlake razabrati u praktinoj izvedbi, odnosno u
nainu kako bi se uope moglo napisati neku povijest knjievnosti europskog kulturnog kruga. Glavno bi se pitanje pri tome moglo postaviti
ovako: ako se radi o zajednikom podrijetlu i na njemu zasnovanim
kulturnim krugovima, kako objasniti zapravo obrnut razvitak od oekivanoga: prirodni razvitak jezika ide u pravcu raznovrsnosti tzv. indoeuropski jezici, na primjer, bili su nekad u najmanju ruku vrlo slini, ako
ve i nisu inili jedan zajedniki jezik a sve knjievnosti upravo su
danas mnogo slinije nego to to bijahu u prolosti. Prisjetimo se da je
teoretiar medija Marshall McLuhan ve prije tridesetak godina govorio
o svijetu kao globalnom selu, upozoravajui jedino na radio i televiziju; nema nikakve sumnje da je taj proces posljednjih godina jo daleko
vie napredovao. A to je, dakako, moralo djelovati i na knjievnost:
meusobni odnosi i utjecaji europskih knjievnosti s onima Indijskog
potkontinenta i Dalekoga istoka, pa ak i s nekima koje donedavna

Solar01.p65

11

07. 01. 03, 12:31

12

POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

bijahu drane sasvim rubnim i svjetski nevanim podrujima, danas

su neusporedivo vei i vaniji nego u prolosti. Kulturni krugovi isprepleu se i proimaju, a to bi se teko moglo objasniti ako se radi jedino
o zajednikom podrijetlu koje bi uvjetovalo zajedniki razvoj i omoguilo da se on opie u jedinstvenoj zajednikoj povijesti.
To neprijeporno potvruje da se, kada govorimo o svjetskoj knjievnosti, mora prije svega voditi rauna o meunarodnoj komunikaciji. A
to je pak ve davna zamisao koju je imao na umu prije gotovo dva stoljea velikan njemake knjievnosti Johann Wolfgang Goethe; on je, naime, ve tada upozorio da rastu i nezadrivo jaaju veze izmeu pojedinih nacionalnih knjievnosti, pa se moe oekivati kako e nastati
nova, svjetska knjievnost, koju e karakterizirati jedinstvo u raznolikosti: sve e kulture i narodi govoriti o vlastitim iskustvima, no zbog
meusobnog upoznavanja i prevoenja postupno e se izgraivati jedinstveno svjetsko iskustvo knjievnosti kao umjetnosti.
Ako se tako naglasak stavi na komunikaciju, teite u razmatranju
knjievnosti premjeta se s jezika na umjetnost. I to zaista, ini se najprije, otvara nove mogunosti i za shvaanje povijesti svjetske knjievnosti. Ako je, naime, knjievnost nadograena na jezik u tom smislu
da je upravo ta nadgradnja povezuje s ostalim umjetnostima, onda
zato da se povijest knjievnosti ne zamisli poput povijesti glazbe, arhitekture ili slikarstva, na primjer, koje barem bez tako velikih tekoa
mogu obuhvatiti i cijeli svijet? A tome u prilog govori i uloga, vanost i
znaenje prijevoda: knjievnost se, barem jednim velikim dijelom, moe
prevoditi, i upravo su prijevodi osigurali onu zajedniku sudbinu o koju
se oslanjaju teze o kulturnim krugovima. Europski narodi nisu samo
preveli Bibliju te grke i rimske klasike, nego su upravo ti prijevodi
omoguili da ne samo knjievnost nego i cjelokupna kultura krene u
odreenom smjeru.
Poveu li se tako dvije zamisli, jedna o sve veoj uzajamnoj komunikaciji koja danas prelazi i granice kulturnih krugova, a druga o svjetskoj
knjievnosti kao jedinstvu u raznolikosti pojedinih umjetnikih knjievnih djela, dobivamo dvije mogue okosnice za povijest svjetske knjievnosti, koje ujedno otprilike odgovaraju i dvama spomenutim nainima na koje se pie povijest i svjetske knjievnosti: na jednoj bi se morala izgraditi neka vrsta ope povijesti knjievnosti, a druga bi morala
uzeti u obzir preteito estetske kriterije, pa prema njima izabrati najbolja djela svih vremena i naroda.
Obje okosnice, meutim, odmah gube na uvjerljivosti kada se susreu s problemima izvedbe, a oni s jedne strane proizlaze iz uobiaje-

Solar01.p65

12

07. 01. 03, 12:31

13

UVOD; PRETPOSTAVKE POVIJESTI SVJETSKE KNJIEVNOSTI

nog shvaanja razvitka i napretka, a s druge strane iz gotovo nerjeivih

tekoa u kriterijima izbora.
Povijest je, naime, danas uglavnom miljena kao slijed u vremenu
koji prati i nastanak novoga, pa prema tome odgovara u najirem smislu
rijei i pojmu razvitka. Ne mora, dakako, biti rije o doslovnom napretku,
no dugo se inilo nemoguim pravac povijesnog kretanja shvatiti drugaije nego kao napredak, nazadak ili stagnaciju. A kada je rije o razvitku knjievnosti, nije teko zapaziti da takvi pojmovi ba i nisu prikladni, a jo manje primjereni. Tko e danas ustvrditi da je Vergilije vei
ili manji pisac od Homera, Dante od Vergilija, Goethe od Dantea, a
tako bismo mogli nastaviti unedogled. S druge pak strane gledano, povijesne promjene, pa i neto u svakom sluaju nalik razvitku, ipak postoje: tko moe rei da srednjovjekovna knjievnost nije drugaija od
suvremene, a koja to povijest knjievnosti ne opisuje neto poput razdoblja procvata i razdoblja opadanja? No, na svjetskoj razini procesi
razvitka pojedinih knjievnosti naprosto se ne mogu uskladiti: u ranom
srednjem vijeku, primjerice, poezija je cvjetala u Kini, ali tamo nije kasnije bilo renesanse ili baroka. Prema tome, ako bi se i mogli opisati neki
razvojni nizovi, oni su za cjelinu svjetske knjievnosti u tolikoj mjeri
neusklaeni da su gotovo besmisleni. Pa ipak, kako onda uope govoriti
o povijesti knjievnosti, ako potpuno zanemarimo one i onakve razlike
izmeu prolosti i sadanjosti kakve nam se ine bitnima za bilo kakav
opis bilo kako zamiljene povijesti knjievnosti?
ini se, dakle, nunim da se opredijelimo za izbor prema estetskoj
vrijednosti. Povijest knjievnosti koja ne priznaje autonomiju knjievnosti naprosto ne moe biti povijest knjievnosti. Ipak, oslonimo li se
samo na estetski kriterij, ak uz pretpostavku da se moe postii neki
kakav-takav stupanj suglasnosti o najboljim djelima, na svjetskoj razini
otvara se nov, teak problem koji proizlazi iz prirode knjievnosti.
Znanstvenici se, naime, uglavnom slau da knjievnost ima odreene
znaajke zbog kojih je drimo umjetnou, no ona je ipak jezina djelatnost koja je istovremeno i ua i ira od i tako neodreenog pojma
umjetnosti. Ua je ako danas knjievnou drimo i djela koja nemaju
namjeru ostvariti visoke umjetnike vrijednosti, a ira je opet ako znaenje i vanost mnogih djela koja drimo knjievnou daleko nadilaze
okvire koje pripisujemo djelatnosti umjetnosti. Na svjetskoj razini, nadalje, pitanje je s kojim pravom govorimo o estetskoj dimenziji djela
koja bijahu sveti, pa tako u svakom pogledu obvezni tekstovi? I, na kraju, to je s kulturama koje neto poput estetske vrijednosti nikada nisu
mogle ni zamisliti?

Solar01.p65

13

07. 01. 03, 12:31

14

POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

Povijest svjetske knjievnosti, proizlazi otud, naprosto nema nikakvog vrstog oslonca ni u istraivanju ni u teorijskom nacrtu. To je doista naelno teko osporiti. Pa ipak, u tom pogledu postoji jedna zaudna
injenica: svuda u svijetu danas ne postoje samo znanstvenici nego i
cijele institucije koje se bave svjetskom knjievnou; ona se na ovaj ili
onaj nain predaje ne samo na sveuilitima nego u nekoj mjeri ak i u
srednjim kolama. I to moda jo vie zauuje; razlike u tome to ulazi
u predmet povijesti svjetske knjievnosti znatno su manje nego to bi
se na temelju opisanih tekoa i nedoumica moglo oekivati. Premda su
one znatne jer su obiljeene pripadnou nekom narodu, dravi i kulturnom krugu, ini se da ipak nema gotovo nikakvih sporova o tome
kako valja ukljuiti, na primjer, Ep o Gilgameu, Homera, Bibliju, Konfucija, Mahbhratu, Vergilija, Cervantesa ili Shakespearea, pa i jo kakvih pedesetak djela i autora. tovie, ak i kad govorimo o suvremenosti, gdje bi se mogla oekivati velika nesuglasja, mnogo se ee
javljaju ista imena Proust, Kafka, Bulgakov, Faulkner, Borges, Calvino,
Mrquez, na primjer nego to bi se moglo pretpostaviti. ini se tako
da unato tome to se povijest svjetske knjievnosti ne moe neprijeporno ni u nacrtu utemeljiti, a kamoli dobro teorijski obrazloiti, ipak
kao da svi znaju to je zapravo povijest svjetske knjievnosti.
Na takvom se znanju dakako ne moe izgraditi ni pregled koji nema
namjeru razrijeiti naelna znanstvena i filozofska pitanja, ako nismo
unaprijed svjesni to sve naprosto moramo pretpostaviti. Te pretpostavke, meutim, i nije tako teko jednostavno objasniti.
Prva je pretpostavka da je povijest svjetske knjievnosti mogua jedino kao projekcija, i to kao projekcija samo s jednog mogueg motrita.
Obzor u kojem obuhvaamo knjievnosti cijelog svijeta naprosto je uvijek odreen motritem koje pripada kako jednom autoru tako i, to je
presudnije, njegovoj vlastitoj knjievnosti i njegovom jeziku i kulturi te
znanju koje je unutar te kulture jedino i mogao stei. Obzor, nadalje,
dakako pripada i povijesnom trenutku u kojem se on naao; nema neprijepornih i opeprihvaenih kriterija izbora, nema karakterizacija pisaca, djela i razdoblja koja ne bi bila sporna i koja ne bi bila uvjetovana
osobnim iskustvom, ukusom i znanjem s kojima autor raspolae.
Druga se pretpostavka odnosi na shvaanje povijesti i autonomiju
knjievnosti. Dakako da se povijest knjievnosti ne moe napisati ako
se ne pretpostavi da se knjievnost naelno moe razlikovati od filozofije, od znanosti, od religije i od svake druge jezine djelatnosti. To nas
dodue ograniava na samo jedan aspekt pristupa, no on se moe odrati ako okvirno jedino pretpostavimo da knjievnost prenosi neka

Solar01.p65

14

07. 01. 03, 12:31

15

UVOD; PRETPOSTAVKE POVIJESTI SVJETSKE KNJIEVNOSTI

iskustva i znanja koja se inae, drugaijim nainima jezinog izraavanja,

ne bi mogla prenijeti, pa ne bi ni postojala.
Jasno je, meutim, i to da knjievnost nije neovisna o povijesti kulture u najirem smislu i da je tako samo jedan izraz kulture kao cjelovitog
naina ivota. A to e rei da u onome to bismo mogli nazvati razvitkom knjievnosti djeluje vie initelja, po svoj prilici potpuno razliitih
u nainima kako zapravo djeluju. Kao to, na primjer, u biolokoj evoluciji djeluju s jedne strane genetske mutacije, a sasvim na drugi nain i
potpuno neovisno o njima prirodni odabir, tako i u razvitku knjievnosti
koji je opet mnogo sloeniji od bioloke evolucije, jer se radi o svjesnoj
ljudskoj djelatnosti mora postojati sloen splet povijesnih okolnosti,
cjelokupne kulturne tradicije, iskljuivo knjievne tradicije koja se razvija u nekoj mjeri autonomno, te utjecaja religije, znanosti, filozofije i politike. U najiroj perspektivi povijesti svjetske knjievnosti to se ipak naprosto mora u velikoj mjeri zanemariti: golem prostor i vremenski obuhvat onemoguuju da se odgovarajua pozornost posveti cjelini okruja u
kojem se svjetski vrijedna knjievna ostvarenja nuno pojavljuju.
I, konano, trea se pretpostavka odnosi na knjievne epohe. Da je
neka potreba razvrstavanja povijesnog slijeda, koji obuhvaa kakvih pet
tisua godina naprosto neupitna, vjerojatno i nije potrebno posebno obrazlagati. Takoer se ini uvjerljivim da je u nekim duljim razdobljima
barem dominirajue zajednitvo mnogih knjievnosti, koje onda upozorava da bi se moglo govoriti o velikim svjetskim knjievnim epohama, koje barem u nekoj mjeri ujedinjuju zajedniki sustav knjievnih
vrsta i barem kao krajnje uvjetna okvirna zajednika poetika. Pri tome
je nerjeiv problem to ne postoji iole jasna vremenska odreenost prema kojoj bi barem vei broj svjetskih knjievnosti prolazio u vremenu
iste ili barem vrlo sline razvojne stupnjeve. Evolucijska shema, prema
kojoj bi svekolika knjievnost prolazila manje ili vie iste stupnjeve do
konane svrhe bez obzira na to to je nenadmano izvedena u Hegelovom filozofskom sustavu danas pripada prolosti. I u tom pogledu
ini se da se knjievnost razvija vie kao svijet ivotinja i biljaka nego
kao djelatnost odreena unaprijed zadanim konanim svrhama. Dakako,
analogija se ni u kojem sluaju ne smije doslovno shvatiti; ona jedino
upozorava kako i u knjievnosti postoji prirodna tenja prema raznovrsnosti, kako se i u njoj neki stari oblici zadravaju, neki izumiru, a neki
se posve novi pojavljuju i odravaju dulje ili krae vrijeme, usporedo s
arhainim oblicima, pri emu, dakako, bitnu razliku ine velika ostvarenja, koja se u recepciji zadravaju i zbog toga to se njihovo osobito
znaenje moe uvijek iznova i drugaije tumaiti.

Solar01.p65

15

07. 01. 03, 12:31

16

POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI

Velike knjievne epohe pri tome se oito mogu samo arbitrarno odrediti, no bez njih bi povijest svjetske knjievnosti postala naprosto popis velikih pisaca i njihovih djela, bez ikakva konteksta koji bi barem
uglavnom upozorio da su ona nastala u okvirima drugaijim nego to
je onaj u kojem danas razmiljamo o svrsi, znaenju i konanom dosegu knjievnih vrijednosti. Nema nikakve sumnje da pomno istraivanje
tijeka knjievnosti unutar suenog obzora mora primijetiti da nije mogue pouzdano utvrditi kada, u kojem rasponu i u kojem opsegu, doista
na nekom prostoru prevladava neka zajednika okvirna poetika, pa se
rasprave o knjievnim epohama, kako naelno o njihovom postojanju i
opravdanosti, tako i o svakoj pojedinano, uvijek nanovo vode bez
konanog zakljuka. No, podjednako tako nema sumnje da cjelokupnu
povijest svjetske knjievnosti nekako moramo razdijeliti, kako bismo
je uope mogli nekako prikazati. ini se da ni pri tome nije naodmet
usporedba s paleontolokim epohama: nazivima kao kambrij, kreda ili
jura sigurno nisu obuhvaeni nikakvi stupnjevi bioloke raznovrsnosti
u svim vidovima i u cjelokupnom opsegu, pa ipak su oni nuni ako se
eli opisati povijest ivotinja, a kada se pritom kae da su u jednoj
epohi dominirali dinosauri, a u drugoj samo jednostanini organizmi,
takvo pojednostavnjivanje nikoga ne zbunjuje.
Ako smo svjesni tih pretpostavki, povijest svjetske knjievnosti oito
mora biti naprosto neka vrsta ogleda o svjetskoj knjievnosti, takvog
ogleda kakav potuje tenju naeg doba da nekom povijeu objasni sve
to postoji. Pa, ako danas svatko misli da moe napisati ili barem ispripovijedati povijest vlastitog ivota, ako znanstvenici uporno piu
povijesti gradova, drava i naroda, pa i povijesti ivotinja, Zemlje i Sunevog sustava, sve do povijesti i samog vremena koje je kau fiziari
krenulo u velikom prasku prije nekih petnaest milijardi godina,
onda ni povijest svjetske knjievnosti ne moe biti suvina. I, ako fiziari kau da se o povijesti svemira moe pisati jedino kao o teorijskoj
projekciji na temelju dosad poznatih podataka, zato da se i znanost o
knjievnosti u svojim okvirima ne okua u takvoj projekciji, na temelju
znanja koje ona pokuava ne samo skupiti nego i povezati u neku preglednu cjelinu?

Solar01.p65

16

07. 01. 03, 12:31

Milivoj Solar
POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI
Golden marketing
Zagreb, Kneza Mislava 1
tel.: 01/4618-206, 4618-207, 4557-916
faks: 01/4557-916
e-mail: golden-marketing@zg.hinet.hr
www.golden-marketing.hr
Urednik
Ilija Rani
Lektor
Zlatan Mrakui
Korektorice
Nataa Polgar
Sanda Uzun-Iki
Likovno rjeenje korica
Studio Golden
Raunalna slog i prijelom
Mirko Banjeglav
Tisak i uvez
Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb

CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 82(091)
SOLAR, Milivoj
Povijest svjetske knjievnosti : kratki
pregled : epohe. pravci, autori, djela / Milivoj
Solar. Zagreb : Golden marketing, 2003.
Bibliografija.
ISBN 953-212- 034-3
I. Svjetska knjievnost Povijesni pregled
421204044

Solar02.p65

354

07. 01. 03, 12:33