You are on page 1of 5

224

,Iezlk. i nacionalizam
Ranko Bugarski: Noua lica jezika.
Biblioteka )O( vek, Beograd, 2A02.

Knjiga Noua lica jezilza ve je drtga po


redu koju autor objavljuje nakon 5to su
izila njegova sabrana djela u dvanaest
tomova 1997. godine. Prethodna knjiga,
objavljena kod istog izdavaa 2001. nosi
naslov Lica jezika, a najnovijoj knJ-izidodata je u naslovu je noua, ime se upuuje
na njihol'u povezarlost. Ranko Bugarski je

redovni plofesor lingvrstike na Fiioloskom


fakultetu u Beogradu, lan Evropske akademije znanosti i umjetnosti, bio je predsjednik Ewopskog lingvistikog drrr5tva
(Societas Linguistica Europaea - SLE) i
potpredsjednik Medunarodnog udmZenja
za primijenjenu lingvistiku (Association
Internationale de Linguistique Appliqu6e
- AILA). Nedavno je tiskan internacionalrri zbornik ra.dova u njegovu ast: History
and Perspectittes of Larcguage Study Papers in Honor of Ranko Bugarski., Amsterdarn/Philadelphia: John Benjamins
(2000). O Ranku Bugarskom se pozitivno
pisalo ak i u Hrvatskoj 9G-ih godina. 'fako je Ivo Pranjkovii govoreii o knjizi Jezilt
od mira do rata Ranka Bugarskog napisao
u Vijencu (71145,23. 9. 1999. str. 7) kako
je zanimljivo
je knjigu o razliitim
"da
zlouporabama jezika u predratnim i ratnim sukobima objavio jedan srpski jezikoslovac, i to knjigu u kojoj wlo o5tro i
izravno razobliuje narav u prvom redu
srpske ratnohukake zlor.rporabe jezika",
nastavljajuii kako je Ranko Bugarski ,,jedan od rijetkih srpskih jezikoslovaca koji
su aktivno sudjelovali u antiratnim manifestacijama", a prikaz zar.r'Sava rijeima
"autoru iskreno estitam na hrabrosti, objektivnosti i znanstvenom potenju".
U knjizi Noua lica jezihu okupljeno je
petnaest tematski srodnih teksova R. Bugarskog nastalih od 2001. do 2002. koji su
dijelom izlagar'i na medunarodnim skupovima, a dijelom pisani iskljuivo za ovu
knjigu. Dvanaest tekstova posveeno je
d{ema temama: jedna je odnos nacionalizma i jezika, a druga je standardni srpskohrvatski jezik danas. Kod prve teme autor
se suoava s aktualnoiu nacionalizma na
juinoslavenskim prostorima i ukazuje na
njegova svojstva: nacionalizam "i.zmedu
svih koniponenata linosti izdvaja nacionalnost kao jedino merodar,rru, svodei oveka na jednu dimenziju i tako objeclinjujuii ljude koji inae m.ogu imati malo
zajednikog" (82); "sav je u kontradikcijanra: ujedinjuje i homogenizuje naciju ali je

istovremeno neopozivo deli na dobre i loe


pripadnike; cveta u urbanim centrima ali
traga za ruralnim korenima nacionalne
kulture; promovie autentinost i modernizaciju a slavi daleku proSlost; nadire agresivno a hrani se strahom i ugroZeno5iu,
samouvel'en je i paranoian u isti mah"
(80-81); unacionalizam je opasan i zbog
svoje varljivosti i manipulativnosti; po reima jednog pesnika, on poinje u pesmi a
zawsava u lirvi. Da li bi se moglo ostati
pri pesmi a izbei krv? Teko, ali wedi da
bar pogledamo koje su alternative" (82).
Junoslavenski prostori su primjer nacionalizma "i njegove bezmalo magijske modi
da zagospodari umovima nekih intelektualaca i opini Siroke mase, sklone da po
principu najmanjeg napora svet oko sebe
vide u najprostijoj rrrno-beloj optici" (?7-

7B).
Prelazeii na odnos nacionalizma i jezika, autor podsjeia da "romantiarski i
nacionalistiki ideal'svetog trojstva' jezika, nacije i driave kao podudardnih i ak
sutinski istovetnih kategorija potie s kraja XVIII stoleia" te da se ,ova veza u
laikim predstavama esto doivljava kao
prirodno stanje stvari. Naime. uzinra se
zdravo za gotovo kako je sasvim normalno
da jedna nacija ima svoj jezik koji ne deli
sa drugima i da uz to Zivi u sopstvenoj
'svoja
dri,avi, gde bi u punoj meri bila
na
svome'. Jedva da je potrebno napominjati
da je ovaj uweeni stereotip kao stvoren
za potrebe produZene nacionalistike demagogije i politike rnanipulacije, sve do
potezanja ratnili doboa zarad ispravljanja
'istorijskih
nepravdi' tamo gde ovaj oekivani poredak izostaje" (171). Nasuprot
spomenutom stereotipu stoji "irrjenica da
su se kroz istoriju jezike, etnike i politike granice retko kad poklapale. [...] Jedna nacija moZe se sluZiti veiim brojem
jezika (npr. Belgijanci, Svaicarci, Kanadani) i obrnuto, jedan jezik moZe da sluZi
vecem broju nacija (npr. engleski, Spanski,
francuski)" (172). "A mnoge zajednice su
iz temelja viejezine,da tako kaZerno (kao

qcr1
AA

226

Jeweji, Kurdi ili Romi), pa bi se njihov


identitet teko mogao vezati za neki poseban jezik.. (173). Zakljuak autora glasi:
"Ideoloki,iezik i nacijajesu povezani,utoliko Stoje jezika materija estopolitizovana u kontekstu tzv. nacionalnog pitanja
neke zqiednice,to je posebnodolazilo do
izr ai,aja kroz ra^irenije ziki nacionalizam.
[...] Teorijski, medutim, jezik i nacija nisu
povezani,jer u definiciju jednog jezika ne
ulazi zahtev da se njime moZe sluZiti sarno
jedna nacija, niti je pak sluZenje samo
jednim jezikom uslov odredenja nacije"
(173). Kad se to ima na umu, onda je
razumljivo Sto autor najnovije poku5aje
junoslavenskih jezikoslovaca raznih nacionalnosti da jezik veZu samo za svoju
naciju ocjenjuje na sljededi nain: ,oveku
upoznatom sa istorijskim razvojem romantiarskih i nacionalistikih ideja o neraskidivom organskom jedinstvu jezika i nacije
sve ovo moZe liiti na beznadeZnoanahrone i karikaturalne odjeke u nauci davno
prevazidenih shvatanja, koja po svom duhu spadajuu 19. a ne u 21. vek" (77).
Ako bi netko rekao "da je normalan
poredak jedan etnicitet - jedan jezik jedna nacija - jedna drZava, dok su sve
drugo nesrednim okolnostima izazvane
aberacije, na to bi se moralo uzwatiti da
takav idealizovani i Sematizovani obrazac
malo gde postoji u nekom iole istomvidu.
Izuzev, naravno, u glavama nesvesnih batinika jedne anahrone ideolo5kekonstrukcije( (84). Uloga jezika u nacionalizmuje
varijabilna: Dontu moZe da bude neophodarr kljuni element, vatan dodatni sastojak ili pak slabo zastupljeni potencijalni
inilac. U svakom sluaju, nauni uvid
opowgava bilo kakva prosta poistoveenja,
zavetana tradicijom i tako usadena u laiku svest, da bi njima veto manipulisala
nacionalistika demagogija" (83). Sporninjudi primjer nacionalistiki usmjerenih
hrvatskih i srpskih jezikoslovaca autor pokazuje "kako se suprotstavljeni partikularni nacionalizmi skladno dopunjuju i uza-

jamno hrane, saradujuii na zajednikom


poslu razgraniavanja"(109).
Bez obzira na nacionalistike zahvate
u jeziku koji se oituju u tome to "lanovi
novih nacionalrrih elita, politikih a delimino i kulturnih, sada u svoj govor u
zvaninim prilikama obavezno unose nacionalne markere", autor smatra da "u
lingvistikom smislu standardni srpskohrvatski je jo5 uvek jedan jezik" (76). U
prilog tome iznosi sljedeieargumente:"Na
nivori koji odredujem kao linryistiko.-komunikacijski jo5 uvek je sasvim umesno
govoriti o standardnom srpskohrvatskom
kao jednom iako diferenciranom entitetu,
i tu injenicu prihvata medunarodna lingvistika nauka. Naime, sve lingvistike
razlike izmedu pojedinih varijeteta ovog
jezika blede pred dalekoseZnimi sveproimnim slinostima, koje esto idu i do
identinosti, a komunikacija izmedu govornika ovih varijanti otuda se odvija bez
prepreka" (139). Osim toga "gramatika
struktura jezika ostaje izvan domaajapolitike intervencije,pa i zlodudnih eksperimenata nad jezikom od strane navodnih
zatitnika viih interesa naciie i drave"
( 179).
Za one koji twde da nitko ne govori
srpskohrvatskim, nego hrvatskim, srpskim, bonjakim/bosanskim ili crnogorskim jezikom, autor razraduje i to pitanje:
,Prvi zahtev koji se postavlja pred svaki
Zivi jezik svakakoje taj da se njime moe
govoriti. Pa da li je srpskohrvatski stvarno
govorljiv? Ima dosta ljudi, i na srpskoj i na
hrvatskoj strani, koji 6e rei da zapravo
moete da govorite srpski ili hrvatski,
eventualno bosanski, ali ne i srpskohrvatski, koji oni vide kao apstrakciju to natkriljuje stvanne,'konkretne'entitete - apstral<ciju koja nije govorljiva izuzev kroz
neki od svojih varijeteta. t...1Ali isti argument o navodnoj negovorljivosti morao bi
da vai za svaki standardni jezik sa srazmerno jasno profilisanim nacionalnim varijantama. Je li engleski govorljiv, na primer? Pa nara',rno da jeste, ier je sasvim

oiglednoda u svetu Zive milioni ljudi koji


bi za sebe rekli (i za koje bi drugi rekli)
da su govomici engleskog.A ja bar jo
nisam uo da neko kaZe 'Ne, ja ne govornim engleski,ja govorim britanski engleski
(ameriki engleski, srednjozapadniengleski, njujor5ki engleski...')" (140).Premda
izmedu situacije s engleskim i sa srpskohrvatskim jezikom >nema razlike u
principu niti u lingvistikim injenicIrl((,
nekima na juZnoslavenskimprostorima je
to teSko vidjeti jer se kod govorenja o
srpskohrvatskom jeziku javljaju "emocije
koje oteZavaju racionalnu lingvistiku raspravu(, dok kod govorenja o engleskom
jeziku toga nema >pase njegovopostojanje
i status mogu ocjenjivati objektivnije"
(140-141). ,Sto se pak tie lingvistikog
jezgra ovog pitanja, ono je isto u oba primera i zapravowedi uopte uzev za policentrine standardnejezike. Jezici se govore kroz svoje varijetete, Sto znai da se
ipak govore. [...] Otuda iskaz da neko govori srpskohrvatski ne kae da on govori
srpski, hrvatski i bosanski istowemeno ili
uzastopno,ni5ta vie nego to twdenje da
je neko govornik engleskog podrazumeva
simultanu ili alternativnu upotrebu njegovih razliitih varijetgh" (141).Autorov zakljuak "giasi, dakle, da bilo koj! govornik
srpskog, hrvatskog ili bosanskog danas
moZe legitimno da twdi kako govori srpskohrvatski. Rei da neko govori srpski,
hrvatski ili bosanski,ali ne srpskohrvatski,
jeste politiko ili emocionalnoali ne lingvistiko twdenje" (143).
Jedan broj tekstova u knjizi kritiki
govori o zloupotrebi jezika u Srbiji kao
sredstva politike i ratne propagande koju
u najdrastinijem obliku koriste "predstavnici bive vlasti, sada u opoziciji, i delovi
nacionalistikeinteligencije, kao glarmi generatori govora mrZnje" (I77). Autor zap{za da su svojstvajavnog diskursa u Srbiji zadnjih desetak godina bila podjela na
patriote i izdajnike, politiko etiketiranje
drugaijeg miljenja, verbalna agresija, ali
zapai,a i da se od 2000. godine situacija

donekle promijenila jer "predstavnici novih vlasti jednostarmo nemaju potrebu da


se sluZe govorom mrZnje, i u tom smislu
njihov jezik smatram jezikom normalne
komunikacije" (I77, 186-187). Danas se
govor mrZnje u Srbiji vi5e ne koristi u
centm politikih zbivanja i na udarnim
mjestima u medijima, ali ga i dalje ima
npr. u nekim novinama gdje se svakog
neistomiljenika odmah naziva "etniki
sumnjivim imenom ili osvedoenoizdajnikim politikim pedigreom", ima ga tamo gdje se izraava 'primitivna mrZnja
prema svemu drugom i dmkijem, modernom i ewopskom", a koriste ga i "Sovinistiki i antisemitski programi" koji 5i "teZe skrenuli panju na sebe bez podr5ke
nekih profesora [...] koja ukljuuje i privilegiju odrZavanjajavnih skupova u prostorijama pojedinih fakulteta'depolitizovanog' Beogradskog univerziteia" (196-197).
Inae, o terminu gouor rnrnje (prema
engl. hate speec.h)autor kaZe da ),oznaava
verbalno izrai.avar$e snaZnih negativnih
oseianja, usmerenih prema nekoj dru5tvenoj gmpaciji koja se oznaavakao antagonistika. U ratnim i uop5te kriznim wernenima to se ini sasvim eksplicitno i
naglaeno,sa znaenjemotvorene pretnje,
ali je t4j postupak utemeljen u inae rairenim, iako estoprikrivenim, stereotipima i predrasudama prema svemu drugom
i drukijem. Prema tome, govor mrZnje se
manifestuje u rasponu od krajnje agresivnih do zatomljenih oblika, ali je uvek javan
i usmeren prema nekom kolektivu" (209).
Najvee domete ima kad ga "proizvode i
preko kontrolisanih medija emituju vodee
politike snage, zajedno sa onim intelektualnim i duhovnim krugovima koji im se
u tome sloZnopridruZuju, iz ubedenja ili
interesa" (210).Autor zapai,ada bi mediji
u Srbiji "mogli znaajnoda doprinesu obuzdavanju raspojasanog primitivizma u
ovom domenu, posebnoprakse prikrrpljanja jeftinih politikih poena raspaljivanjem
najniih strasti kod potencijalnih biraa.
Naime, nije dovoljno da mediji samo pre-

g.tFI
-- '

228

nose retke i mahorn blage osude ovakvih


poteza koje izriu politiari na vlasti, nego
bi trebalo da ih i sami sistematski Zigou
sopstvenim komentarima i upozorenjima
- to oni, osim asnih izuzetaka, uglavnom frroputqju da ine" (2L0-2ll).

mokratije kao svaije nesputane slobode da


govori i ini to ga je volja, bez ikakvih
posledica zbog kr5enja elementarnih normi civilizovanog ponaanja. A takvo shvtanje zasigurno nije put u novu Srbiju, niti
u Ewopu,, (199).

Na pitanje moLe li se govoriti "o nekoj


wsti (lo5e) navike da se ova wsta jezika
prihvati ka<l ne5to sasvim uobiajeno? Da
li je mogue da je prag osetljivosti toliko

Zadnja tri teksta u knjizi (217-250')


unose malo vedrine u nju jer se autor
okree argonu i jezinim igrama pokazujuii kako
"neuni5tivo stvaralako svojstvo
Zargona uspe5no preZivljava, odupirui se,
ak na neki nain i podsmevajui se, jed-

sniZen da e ljudi reagovati tek na izraze


najjaeg intenziteta? " autor odgovara:
je tako. Jezik beso"NaZalost, ini se da
mune politike i ratne propagande l<ojim
smo bili preplavljeni vie od jedne decenije
kao da je prouzrokovao masovnu tupelost
svih ula. Kao kod oboljenja zavisnosti,
izgleda da su potrebne jake doze novog
'opijuma
za natod' - etnonacionalizma,
Sovinizma, ksenofobije da bi otrovne
pomke stigle do u5iju kojima su nalnenjene i izazvaJepoeljno ponaanje" (2L2).
Jedan od uzroka zato se govor mrZnje moZe i nakon 2000. uti u javnoj upotrebi jezika u Srbiji autor vidi u tome to
'mnogr voditelji emisija i urednici novinskih rubrika velikoduno omoguuju svoiim gostima ili saradnicima da priaju sve
i svata, da nesmetano blate neistomiq-enike, da daju odu5ka svakakvim predrasudama, kao i ogoljenoj mrZnji. A sve to,
vaijda" "da bi se pokazalo kako je nova
nomenklatura demokratsha, kako nema
revanizma, kako se po5tuju svaija prav<(, "kako se Srbija kona.no oslobodila
jednoumlja, pa sada treba u punoj met'i
demonstrirati novosteeno'vieumlje'..'A
onih koji bi da zloupotrebe ovaj stepen
slobode ima mnogo", "i tako r1am, izrnedu
'drrrga
ostalog, ponovo soli pamet ta
strana', koja je, dok je bila prwa i praktino
jedina, toliko zadui,ila narod i zemlju gurajui ih u ratove protiv svakojakih dumrr,< (198, 211). Toleriranje jarrre zloupotrebe jezika.je "nakaradno shvaanje de-

nodimenzionalnom i nematovitom govorir


autoritarne politike., (180). Radi se o rijeima nastaiim spajanjem dviju rijei, npr.
al<,tentat od alztouk,a i atentat, a oznaava.
je je"incident r.r hrvatskom Saboru kada
dan zastupnik gadan aktovkom", zatim
bliznismerl "ni poslormi ovek privilegovan bliskoiu sa vlastima", pa m.iniuju,
okurnentarci, Sunt oreske, Preueseji, ala,ntologija, Jazzbina, afokrizam, glupitina,
mobilrtiza.cya. Na kraju knjige (253-258)
naJazi se selektivna bibliografua sociolinp'istikih radova objavljenih 2000. i 2001.
godine. Knjiga je tiskana na latinici kao i
prethodnih 127 knjiga koje je dosad objavio isti beogradski izdava.
Zakljuno se moZe napomenuti da
Ranko Bugarski u svojoj knjizi gotovo iskljuivo kritizira nacionalizarn u jeziku viastitih sunarodnjaka, ime se razlikuje od
vedine drugih intelektualaca na juZnoslavenskim prostorima koji vide i osuduju
sarno jezini nacionalizam one drrge sredine. Iako su u knjizi, dakle, opisane pojave u Srbiji, one e kod itatelja iz Hrvatske
neminor,mo potaknuti asocijacije o jeziku u
naoj sredini, gdje sve te pojave takoder
postoje, esto ak i u izrai,enijem obliku.
No, postoji li i odgovarajua kritika?

SNJEZANA KORDI

You might also like