SVEUILITE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKI FAKULTET

GRKI FILOZOFI:
SOFISTI, SOKRAT, PLATON, ARISTOTEL

Seminarski rad iz kolegija Pedagogija 1

MIRAN JANKOVI, IVAN KALI, SVEN LAZI,

INTEG. MAT-FIZ, SMJ. NASTAVNIKI/ 5. SEMESTAR

PROFESOR:
DOC.DR.SC. MARINA URANOVI

Zagreb, listopad, 2016.

Sadraj
Uvod............................................................................................................................................2
Sofisti prvi prosvjetitelji Grke................................................................................................2
Sokrat obad-filozof s trga.....................................................................................................3
Platon..........................................................................................................................................4
Aristotel.......................................................................................................................................7
Zakljuak.....................................................................................................................................8
Literatura.....................................................................................................................................9

Uvod
Nakon kozmolokog razdoblja grke filozofije, iji su se predstavnici preteito bavili
problematikom metafizike i pitanjem prauzroka, sredinom V. stoljea prije Krista dolazi do
promjene interesa filozofa zbog raznih socijalnih, etikih i politikih promjena u Grkoj
(grko-perzijski ratovi, pojava demokracije u Ateni, peloponeski rat). Subjekt filozofije
postaje ovjek, a sredinja pitanja su pitanja etikih vrlina, prava, obiaja i odgoja.
Najznaajniji predstavnici ovog novog, antropolokog razdoblja grke filozofije bili su sofisti,
Sokrat, a nasljeuju ih, u ontolokom razdoblju, Platon i Aristotel.

Sofisti prvi prosvjetitelji Grke

Sofisti su bili prvi profesionalni pouavatelji grkog drutva. Prepoznali su potrebe
drutva i okrenuli su se odgojnim pitanjima. Rije sofist dolazi od grke rijei sophos koja
oznaava mudrost, ali imala je podvojena znaenja u antikoj Grkoj. Dok su neki cijenili rad
sofista, drugi su pak smatrali da su oni samo mudrijai koji raspravljaju da bi raspravljali i pri
tome zaraivali. Za sofiste filozofija postaje sredstvo kako poduavanja tako i bogaenja jer
su svoje poduke naplaivali i zaraeni novac koristili kako bi mogli putovati pa ih se esto
naziva i putujuim uiteljima.
Za razliku od svojih kozmolokih pretea, sofistima postaje vaan odnos izmeu
uenika i uitelja. Smatrali su da uitelj koji poduava mora biti vjet govornik kako bi
uspjeno prenio svoja znanja na druge i poduio ih kako da ta novosteena znanja koristi.
Vjerujui u praktinu stranu znanja, svoje uenike poduavali su retorici kako bi se oni sami
mogli boriti za sebe i svoja prava to je u ono doba bila izrazita potreba zbog pojave
demokracije u Ateni. Kako su pouavali retoriku tako su razvili i umijee pro et contra
rasprave, tj. da o svakoj stvari postoje dva razliita stava o kojima se moe raspravljati. Mlaa
generacija sofista ovu metodu rasprave gura do samih granica gdje rasprava postaje sama sebi
svrhom (eristika) isprazno nadmudrivanje ime sofisti i stjeu lo glas.
Najpoznatiji od svih sofista bio je Protagora. Tvorac je krilatice homo mensura jer
smatra da je ovjek mjera svih stvari. Ovime utire put relativizmu jer to je za jednog ovjeka
istina, drugome je moda la. Iskustva ovise od ovjeka do ovjeka i nemogue je doi do
konane istine. Ostali znaajni sofisti su Georgija (porie mogunost spoznaje), Trazimah,
Kritija, Hipija, Kalikle
2

Pouavajui i odgajajui mlade ljudi i sami sofisti esto su skliznuli iz odgoja u

manipulaciju (rasprava koja je sama sebi svrhom samo da bi mogli naplatiti sluaima) jer su
se sukobili s dilemom izmeu vlastite potrebe da se odrede kao odgajatelji i potrebe za
novcem. Meutim, dio te krivice je i na uenicima koji ne tee znanjima, ve samo ele ta
znanja kako bi ih iskoristili u svoju korist. Sofiste je, meutim, poetkom 19. stoljea
rehabilitirao Hegel tvrdei da njihova svijest o tome da se sve moe dokazati nije nedostatak,
ve spada u njihovo vie obrazovanje. Smatrao je da je njihovo poznavanje mnogih stajalita
bilo u sukobu s onim to se u antikoj Grkoj smatralo moralom pa su iz tog razloga esto i
bili kritizirani.
Sofisti nisu razlikovali odgoj i obrazovanje te su sve smatrali predmetom uenja pa i
odgoj nije bio drugo nego obrazovanje. Oni nisu propitivali bit i smisao odgoja, ali su svojim
pristupom odredili odgoj predmetom filozofskog interesa i jednako tako omoguili su uvid u
sve bitne utjecaje na odgoj koji se oda mogu podvrgnuti kritikom propitivanju. U konanici,
upravo su sofisti doveli ovjeka u sredite filozofije pa ako je vjerovati Protagori da je ovjek
mjera svih stvari, onda i mjera odgoja takoer mora biti ovjek.

Sokrat obad-filozof s trga

Sokrat je bio potpuna opreka sofistima. Za razliku od njih, nije bio profesionalni
uitelj i nije pouavao za novac, nego je hodajui po atenskom trgu ulazio u rasprave s raznim
ljudima u nadi da ih dovede do spoznaje/znanja kojeg nose u sebi. Cilj mu je bio popraviti
drutvo, preodgojiti sugraane i usmjeriti ih idealima. Za njega je filozofija odgojiteljica.
Dok su sofisti razvijali analitiko miljenje i etiki relativizam, Sokrat se protivi tome i
zahtjeva dobro i vrlinu koja lei u boanskom i umnom dijelu ovjeka (dui), koju treba
njegovati filozofijom. Za sofiste, ali i za Sokrata odgoj i obrazovanje za cilj su imali spoznaju,
bez obzira dolazi li ta spoznaja izvana (sofizam) ili je usaena u ovjeku kao apsolutna istina
(Sokrat). Sokrat je bio pobornik odgojnoga i etikoga optimizma tvrdei da onaj koji zna to
je dobro, nuno djeluje dobro. On ne samo da se bavio odgojem, kako sebe samoga tako i
svojih sugraana, on je takoer i promiljao o odgoju.

Sokratova metoda odgoja stavljala je veinu uspjeha uenja na uenika, dok mu uitelj
samo pomae da spozna samoga sebe. Metoda se sastojala od dva koraka: prvi, negativan
korak bila je ironija Sokrat bi sugovornika naveo da osvijesti vlastito neznanje jer tek tada
moe poeti znanje. Drugi, pozitivan korak je majeutika (porodiljska vjetina) sugovornika
se dobro usmjerenim pitanjima navodi do istine te je onda njegova dua poraa. U ovoj
sokratovskoj metodi i onaj koji ispituje pitanja takoer traga za spoznajom pa proces odgoja
podrazumijeva obostranu potrebu, i uenika i uitelja.
Sokratova metoda odgoja putem razgovora danas se esto usporeuje s popularnim
obrazovnim oblikom pouavanja otvorenim pitanjima. Cilj ove tehnike je ohrabrivanje
diskusije jer uenici stjeu sposobnost prihvaanja odgovora drugih, a uitelji moraju pronai
pozitivnu stranu doprinosa svakog uenika, hvalei razliitost miljenja. Nasuprot sokratovske
metode koja je donekle manipulativna, ova metoda ostavlja uenicima slobodu da vrednuju
vlastite odgovore.
Sokratov revolucionarno novi pristup je u tome to je kao temelj djelovanja postavio
samosvijest, ime je pojedinac odgovoran za svoje postupke i duan za njih preuzeti
odgovornost. Tako je i on sam morao preuzeti odgovornost za ono to ini kad je optuen da
ne vjeruje u bogove i kvari mlade. Porota ga je osudila na smrt, te ekavi izvrenje kazne u
zatvoru odbio je pobjei (iako su mu to njegovi sljedbenici omoguili) s obrazloenjem da bi
se to kosilo s njegovim principima.

Platon
Platon je bio Sokratov uenik i veina onoga to znamo o Sokratu sadrano je u
njegovim djelima. Kontradikciju u Sokratovom odgovoru na pitanje o metodi odgoja Platon
produbljuje i sistematizira. Platonovi dijalozi najbolje se mogu itati kao paljivo postavljena
istraivanja o paideji, tj. o odgoju u najirem smislu, to pritom ukljuuje sve ono to utjee
na oblikovanje karaktera i duha. Platonova ideja o odgoju usko je povezana s njegovim
razmiljanjima o strukturi ljudske due i idealne drave. Svijet doivljava kao dualistiki
podvojenu strukturu: s jedne strane postoji carstvo ideja, a s druge svijet pojava. Smatrao je da
je uenje sjeanje na ideje koje je dua vidjela u carstvu ideja prije nego se stopila s fizikom
formom.

Platon u Dravi odgoj definira kao umijee o tome kako se moramo okrenuti da bi
spoznali ideju dobra u sebi. Vjeruje da je sposobnost gledanja uroena u ovjeku, ali nije
pravilno obrazovana, pa ovjek ne gleda kamo bi morao da bi spoznao ideju dobra. Svrha
odgoja je ispraviti to.
Smatrao je da bi uitelj svojega uenika trebao voljeti (ljubav na filozofskoj razininajvii stup spoznaje) jer ga jedino u ljubavi moe pravilno voditi prema cilju te se na taj
nain uenik i uitelj zajedniki uzdiu prema pravoj spoznaji. Na taj nain Platon uenje
smatra erotikim inom.
S druge pak strane, u dijalogu Gozba razmilja u smjeru da se stvaralaka crta (koja po
njemu postoji u svim ljudima) moe zadovoljiti tek u odgovarajuim uvjetima. Tu ideju dalje
znatno pojaava.
Platon u Dravi najraniji odgoj utemeljuje na opem ustrojstvu polisa: gimnastikom,
arhitekturom samog polisa, umjetnou, glazbom i mitovima. Smatra da je ideja vodilja
najranijeg odgoja probuditi ideju hijerarhije u drutvu i pouiti vanosti potivanja zakona.
Odgoj openito usmjeren je protiv novotarija to jasno izlae u Zakonima: Ako se meutim
dira u igre i ako se uvode novotarije u njih i ako su neprestano izloene promjenama, i ako
mlade vie ne izjavljuje da joj je milo ono staro, nego se naroito cijeni onaj mladi koji
uvijek donosi neke novotarije-rekli bismo sasvim opravdano da dravu nije mogla snai vea
sramota od toga. Tu se jasno vidi kontradikcija u Platonovim mislima: s jedne strane zalae
se za ideju ljubavi odgajatelja i odgajanika koja vodi k ideji Dobra, a to automatski otvara
mogunost kreativnog izraavanja uenika (koja po Platonu lei u svakom ovjeku), jer bi
inae uitelj koio uenika. S druge se pak strane zagovara smrt kreativnosti. Kae da
umjetnost treba moralizirati i pedagogizirati, a u tu svrhu doputena je i la. Ideja mu je bila
da bi se pjesnici trebali prisiliti pjevati svoje pjesme u svrhu uenja i uvrivanja zakona.
Dakle, pjesnike, kao i odgoj, dri instrumentom za oblikovanje idealne drave. Za Homera
kae da bi ga prvo okrunio lovorovim vijencem, a zatim bi ga istjerao iz drave jer
nedostojnim prikazom bogova kvari mlade. Nadzor bi jasno proirio i na ostale umjetnike,
posebno na slikare jer oni ionako ne pokazuju ideju ve sjenu ideje.

Ideja drave je srea svih graana, a uvjet te sree jest da ljudi zauzmu svoje pravo
mjesto i rade ono za to su prirodno sposobni. Uvodi podjelu rada i cijepa drutvo na klase:
vladare (filozofi), vojnike i proizvoae, to odgovara njegovoj ideji podjele ljudske due:
umni, voljni i poudni dio. Ideja takve drave je realizacija pravednosti koja proizlazi iz
podjele rada na nain da svaka klasa realizira svoju vrlinu (mudrost, hrabrost i umjerenost),
jer to je ovjek u malom, to je drava u velikom.
Uveo je i kontrolu raanja s ciljem dobivanja optimalnog potomstva (eugenika). Zbog
lake provedbe kontrole organizirale bi se i unaprijed namjetene lutrije gdje bi bili izabirani
parovi koji mogli imati djecu - u terminu koji bi im odredili suci. Djeca dobivena mimo tih
propisa bila bi ubijena. Sav odgoj pod nadzorom je drave - nuno da mladi ne bi doveli u
pitanje drave kao najvee cjeline. Predlae i uklanjanje privatnog vlasnitva i obitelji za prva
dva stalea. Sve ovo ocrtava sliku totalitarne ideoloke kontrole koju Platon razvija.
Glavnom funkcijom drave smatra odgoj i obrazovanje koji bi s jedne strane proizveli
idealne graane, a s druge strane radili selekciju za pojedine funkcije - sustav kakav imamo i
danas. Zagovara i da ene budu jednako obrazovane kao i mukarci.
Sustavno kolovanje provodilo bi se na sljedei nain: od 3. do 6. godine djeca bi se
zajedno igrala u hramovima pod bunim nadzorom ena, a nakon 6. godine izvrila bi se
podjela po spolu. Zatim bi djeca bila odgajana u gimnastici, glazbi (gdje bi glazba bila
paljivo selektirana), osnovama aritmetike, geometriji, astronomiji i drugim disciplinama koje
su harmoniju svijeta oko nas preslikavale u ljudsku duu inei ih tako pogodnim graanima.
Od 14. do 16. naglasak bi bio na pjesnitvu i glazbi - na pjesmama koje su poticale hrabrost, a
ne njenost i izljeve emocija. Od 16. do 18. produbljuje se razumijevanje matematike, a od
18. do 20. gimnastika i ratna obuka. Tu se selektira trei stale (proizvoai). Preostali od 20.
do 30. nastavljaju kolovanje prouavajui matematiku, astronomiju i harmoniju. Tu otpada
vojniki stale, a filozofiju (dijalektiku) ue samo oni najsposobniji, u razdoblju od 30. do 35.
godina. Tada se taj vrh intelekta alje po slubama (vojne ili druge) kako bi stekli iskustvo u
vodstvu, a s 50. godina preuzimaju vlast ili se bave filozofijom.
Naglasimo jo jednom vanost matematike u Platonovom odgoju: matematiku
obiljeavaju ideje jedinstva, harmonije i linearnosti - dakle matematika je kuharica za odgoj
idealnoga graana te se zato i protee cijelim kolovanjem.

Pojedinac i klase vrijede (Platon bi rekao da su proeti idejom Dobra) ako i samo ako
slue dravi. U tom smislu drava je superiorna, a pojedinac sam po sebi beznaajan. Pitanje
osobne slobode i sree pojedinca potpuno je ignorirao. Opinjen problemom savrenoga
drutvenoga ureenja, u tri je navrata svoje ideje pokuao realizirati na Siciliji, a nakon
prvoga pokuaja je nakratko bio i rob.
Ljudski se rod nee osloboditi nevolja, prije nego ili predstavnici prave i valjane
filozofije dou do dravne vlasti ili vladari u dravama nekom boanskom providnou
prionu uz pravu filozofiju.-Platon, Sedmo pismo.

Aristotel
Aristotel je najznaajniji filozof antike Grke. ivio je u etvrtom stoljeu prije
Krista i bio je Platonov uenik. Tijekom svoga ivota bavio se gotovo svim podrujima
znanosti i dao znatan doprinos svakoj od njih. tovie, veina imena koje danas koristimo za
odreene znanosti su potekla upravo od njega. Neki od naziva su: fizika, metafizika, retorika,
poetika, logika, etika, ekonomija... Takoer, Aristotel je i izmislio termine koje i dan danas
koristimo kao to su propozicija, energija, tema, indukcija, esencija, kategorija i sl. Pod
njegovim je vodstvo Atenska filozofska kola Likej postala istraivako sredite i mjesto u
kojem su se sakupljala cjelokupna znanja i iskustva stare Grke. Aristotel je bio znatno
organiziraniji od Platona te je detaljnije izloio svoju filozofiju. Njegova ostavtina kree se
oko 20 000 tiskanih stranica od kojih je samo osmina sauvana do dananjeg dana. Djela su
mu podijeljena u pet kategorija: Organon, prirodno-znanstvena djela, Metafizika, Etika i
Poetika.
Za razliku od Platona, Aristotel je smatrao da se trebamo posvetiti ovome svijetu, a ne
traiti ono neto izvan njega. Za njega su jako bitne bile vrline kojima se postie srea bit
i cilj svaijeg ivota. Osim navedenog, za Aristotela je istina ispred svega pa i uitelja:
Amicus Plato, sed magis amica veritas ( Prijatelj je Platon, ali je vea prijateljica istina).
Posebno je smatrao da u potrazi za istinom i pomoi pri pronalaenju sree treba sudjelovati
drava, odnosno vlast. Zato je smatrao da se odgoj treba primjenjivati na sve graane pa tako i
ene i djecu, iako su mukarci ti koji e kasnije initi ustav. Odgoj je za njega bio dio politike
i zahtijevao je da bude javan te da odgovara ustavu.

Aristotelovski odgoj kao takav sastojao se od tri dijela: vjebanje tijela, navikavanje
na poude i emocije te intelektualni odgoj odnosno obrazovanje. Aristotelovo miljenje je bilo
da djeca od malih nogu krenu vjebati kako bi njihova tijela bila zdrava i kako bi tako
osigurali bolje potomstvo. Tako pomau dravi jer stvaraju ljude koje drava moe koristiti.
Druga sastavnica odgoja su navike. Navike je jako teko promijeniti nakon to su steene u
ranom djetinjstvu. Iz tog razloga Aristotel je isticao veliku ulogu roditelja u pokazivanju
dobrih navika svojoj djeci jer stjecanjem dobrih navika postajemo sve sretniji, a pokazivanjem
loih navika potvrujemo da smo sreu razumjeli na krivi nain. Da bi se sprijeile loe
navike isticao je vanost zakona i sankcija koje drava i drutvo trebaju poduzimati u sluaju
istih. Nasuprot praktinome odgoju imamo intelektualni odgoj kao treu sastavnicu
Aristotelovskog odgoja. Prema Aristotelu, svi bi trebali imati nekakvo ope obrazovanje vie
nego pojedinano. U biti nam eli rei da bismo trebali biti sposobni rasuivati o vie
predmeta jer nam je u suprotnom suen vidokrug kojim promatramo i promiljamo o svijetu
oko nas. Takvim obrazovanjem stjeemo zdravu procjenu to je vrijedno, a to nije i time
lake pronalazimo put k srei. Naravno, odgoj se treba odvijati i u odrasloj dobi na razne
naine. Odlaskom na gozbe, u vojsku, prebiranjem iskustava i posjetom kazalitima. Poeljno
bi bilo da se sluimo steenim intelektom u svome slobodnom vremenu jer je to, prema
Aristotelu, plemenita aktivnost, dok je slobodno vrijeme u izravnoj vezi sa sreom pojedinca.
Na samome kraju treba spomenuti da je potrebno postii harmoniju izmeu praktinog i
intelektualnog odgoja kako bi pojedinac ivio sretan ivot.

Zakljuak
Dolaskom ovjeka u sredite filozofskoga razmatranja, javljaju se pitanja biti ovjeka i
njegove svrhe te etikih i moralnih stajalita, ali isto tako se javlja i pitanje njegova razvoja i
odgoja. Ve u antiko doba moemo uoiti da su neki od velikih mislioca u povijesti pokuali
instrumentalizirati odgoj u vlastite svrhe. Neki su htjeli zaraditi odgajajui druge (sofisti) ili ih
dovesti do apsolutnih spoznaja i sree (Sokrat i Aristotel) ili su jednostavno odgojem htjeli
doi do ostvarenja veeg cilja (Platonova idealna drava); svim ovim pokuajima
instrumentalizacije odgoja jedna je stvar zajednika: pretvarali su odgoj u manipulaciju koja
je guila ovjekovu istinsku bit, odnosno njegovu slobodu - ovjek je ovjek, samo dok je
slobodan a odgoj bez slobode je nemogu te kako Poli kae u svojoj knjizi: To to mi
danas jesmo moemo zahvaliti tome to potpuna instrumentalizacija odgoja dosad nije
uspjela, iako pokuaja nije nedostajalo.

Literatura

Kalin, B. (2010). Povijest filozofije s odabranim tekstovima. Zagreb: kolska knjiga

Poli, M. (1993). K filozofiji odgoja. Zagreb: Znamen i Institut za pedagoka

istraivanja
Internet Encyclopedia od Philosophy: http://www.iep.utm.edu/