Professional Documents
Culture Documents
40 Vidova Odlikovanosti Poslanika Muhammeda: 15. I 16. VID
40 Vidova Odlikovanosti Poslanika Muhammeda: 15. I 16. VID
El-Furkan, 51.
Treba naglasiti da gorespomenuti 51. ajet iz sure El-Furkan nije u
oprenosti sa 24. ajetom iz sure El-Fatir u kome se, izmeu ostalog,
kae Nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao,
budui da se u ajetu iz sure El-Furkan misli na vrijeme poslanice
Muhammeda, s.a.v.s., dok se u ajetu iz sure El-Fatir misli na davna
vremena u kome su djelovali prijanji poslanici, odnosno na vrijeme
prije pojave posljednjeg Boijeg poslanika.
46
Sinaj ili Sinajska gora je planina koja se na nalazi na istoimenom
Sinajskom poluotoku u azijskom dijelu Egipta, u blizini grada Sveta
Katarina. Najvii vrh iznosi 2285 m. Predstavlja drugi najvei vrh u
Egiptu, odmah iza vrha oblinje planine Sveta Katarina (2629 m).
Prema islamskoj tradiciji upravo na vrhu planine Sinaj Musa, a.s., je
primio deset Boijih zapovijedi i razgovarao Bogom.
Sinaj se u Kur'anu spominje 7 puta u 7 ajeta. Pet puta samo kao Gora
(arap. Et-Tur: Merjem, 52, Taha, 80, El-Kasas, 29, 46, Et-Tur, 1(, a dva
puta kao Sinajska gora (arap. Tur Sinin: Et-Tin, 2; arap. Tur Sejna': ElMu'minun, 20). Ti ajeti glase: Mi smo ga s desne strane Tura
zovnuli i Sebi ga pribliili da uje rijei Nae. (Merjem, 52); O
sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vaeg izbavili, i na
desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali.
(Taha, 80); I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa eljadi
svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. "Priekajte!" ree eljadi svojoj -, " vidio sam vatru, moda u vam od nje
45
kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete." (ElKasas, 29); Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi
smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominje ljude
kojima prije tebe nije doao niko ko bi ih opomenuo, da bi se
opametili. (El-Kasas, 46); Tako Mi Gore. (Et-Tur, 1); Tako mi
Sinajske gore. (Et-Tin, 2); I drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje
zejtin daje i zain je onima koji jedu. (El-Mu'minun, 20).
47 Blagoslovljena dolina, blagoslovljena dolina Tuva ili samo dolina Tuva
je jedno od dva mjesta na kome je Musa, a.s., razgovarao sa Uzvienim
Allahom. Meutim, za razliku od Sinajske gore, tano mjesto doline
Tuva nije jo utvreno.
Dolina Tuva se u Kur'anu spominje samo dva puta u dva ajeta. Ti ajeti
glase: Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuu svoju, ti
si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. (Taha, 12); Kad ga je
Gospodar njegov u svetoj dolini Tuva zovnuo. (En-Naziat, 16).
48
Da je Musa, a.s., razgovarao sa Uzvienim Allahom, spominje se na
dosta mjesta u Kur'anu (ve smo neka spomenuli prilikom govora o
Sinaju i dolini Tuva). Takoe, za razgovor izmeu Uzvienog Allaha i
Musaa, a.s., nalazimo spomen i u brojnim hadisima i predajama. Njih
prenose sljedei ashabi: Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Mesud,
Dabir ibn Abdullah, Ebu Hurejre, Ebu Seid Hudri, Enes ibn Malik, Ebu
Musa Eari, Omer ibn Hattab, Ebu Bekr Siddik, Huzejfe ibn Jeman, Amr
ibn As, Hasan ibn Dundub. Biljee ih sljedei muhaddisi: Ma'mer ibn
Raid u Dami' (br. 20067-20069); Ibn Betta u El-Ibane el-kubra (dio 1,
br. 1378, 1379, 1384, 1608, dio 2, br. 471-489, 498); Tirmizi u Sunenu
(br. 2134, 2434, 3616); Nesai u Es-Sunen el-kubra (br. 11130, 11131,
11186, 11286, 11318, 11326, 11329, 11433, 11443); Hakim u
Mustedreku (br. 76, 3431, 4101, 8749); Taberani u Mu'dem el-sagir
(br. 77), Mu'dem el-evsat (br. 8608), Mu'dem el-kebir (br. 1664),
Musned E-amijjin (br. 1301, 3060, 3291); Taberi u Tehzib el-asar (br.
2776); Darimi u Sunenu (br. 48), Er-Redd ala El-Dehmijje (br. 13, 291,
293-295, 321, 387); Ebu Davud u Sunenu (br. 4701, 4702); Ibn
Madde u Sunenu (br. 80); Ibn Hibban u Sahihu (br. 6179, 6180, 6210,
6223, 6465, 6476); Buhari u Sahihu (br. 3409, 4476, 4712, 4738, 6565,
6614, 7410, 7510, 7515); Muslim u Sahihu (br. 495, 500, 501, 503);
Ebu Ja'la u Musnedu (br. 56, 243, 1204, 1521, 1528, 2618, 3064, 4350,
4983, 6216, 6245); Bezzar u Musnedu (br. 76, 171-173, 2031, 2840,
6223, 8085, 8586, 8833); Tahavi u erh mukil el-asar (br. 586); Malik u
Muvetti po rivajetu Jahje ibn Jahje Lejsija (br. 1635); Bejheki u Es-Sunen
el-kubra (br. 20887), u'b el-iman (br. 165, 181, 303, 1592, 10047,
10606'), El-Esma' ve es-sifat (br. 415-419, 421, 425, 493, 546, 563,
601, 602, 686, 687, 1033), El-Ba's ve en-nuur (br. 177, 178, 609), ElKada' ve el-kader (El-Bejheki, El-Kada' ve el-kader, Mektebe El-Abikan,
Rijad, 2000, br. 14, 15, 19, 20, 23-27, 185, 186, 464, 562); Abdurrezzak
u Musannefu (br. 20067-20069); Abd ibn Humejd u Musnedu (br. 947,
1184); Ebu Avane u Mustahredu (br. 437); Ahmed u Musnedu (br. 15,
2546, 2692, 7387, 7588, 7589, 7635, 7636, 7856, 9176, 9623, 9792,
12153, 13562, 13590); Haris u Musnedu (br. 739); Ibn Ebu Asim u Kitab
es-sunne (br. 137-143, 145, 696, 812); Ishak ibn Rahevejh u Musnedu
(br. 119, 184,1421); Ibn Da'd u Musnedu (br. 1061-1063); Humejdi u
Musnedu (br. 371, 1115); Kadai u Musned E-ihab (br. 1458); Ebu
Davud Tajalisi u Musnedu (br. 2122); Ibn Neddad u Omerovom
musnedu (Ibn En-Neddad, Musned Umer ibn Hattab,
www.alsunnah.com, br. 14); Ibn Asakir u Mu'demu (br. 329, 430,
1486); Ibn Ebu ejbe u Musannefu (br., 31674, 31675, 31677); Mervezi
u Musnedu Ebu Bekra (br. 15); Ibn Mubarek u Musnedu (br. 101); Ebu
Nuajm u Musnedu (br. 478-480, 482-485), Hilje el-evlija' (sv. 1, str. 73,
sv. 6, str. 29, 92, 117, 120, 210, sv. 7, str. 9, 244, sv. 8, str. 24, 263, sv,
9, str. 205, 244, sv. 10, str. 19); Seid ibn Mensur u Et-Tefsir min esSunen (br. 960); Haddad Mervezi u Ta'zim kadr es-sala (br. 262-267,
270-274, 366); Firjabi u Kaderu (El-Firjabi, Kitab el-kader, Edva' esselef, Rijad, 1997, br. 107-109, 113-118, 120, 209); Dulabi u El-Kuna ve
el-esma' (br. 905); Ebu Bekr ibn Hallal u Sunnetu (br. 1690); Ebu Bekr
afija u Gajlanijjatima (br. 161); Adurri u erijatu (br. 184, 352-354,
356, 681, 683-694,749-751, 753, 754, 809, 2072); Ebu Tahir Muhallis u
Muhallisijjatima (br. 217-219, 551, 1808); Ibn Mende u Imanu (br. 1012, 861, 862, 864, 865, 873, 879, 881-883), Tevhidu (br. 77, 213, 214);
Lalikai u erhu (br. 367, 512, 552, 579, 693, 1030-1033, 1035-1037,
2062); Begavi u erh es-sunne (br. 68, 4333, 4334, 4347); Kadi-lMaristan u Meihi (br. 515); Ismail ibn Dafer u Hadisima (Ismail ibn
Dafer, El-Ehadis, Mektebe Er-Rud, Rijad, 1998, br. 169) i dr.
49 Sidretu-l-Munteha u prijevodu znai Lotos Kraja, odnosno Lopo
Kraja. Opis Sidretu-l-Munteha se nalazi u brojnim hadisima i predajama.
Tako Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima biljei predaju od Ka'ba
Ahbara u kojoj se nalazi podug i podroban opis Sidretu-l-Muntehe:
Sidretu-l-Munteha je na granici sedmog neba uz Dennet. Ona je na
granici koja je i dunjaluk i ahiret. Cijela je u Dennetu. Njene ile i
grane su ispod Kursijja. Na njoj su meleci iji broj samo Allah zna. Oni
robuju (ibadet ine) Allahu na njenim grana. Na povrini koliko je dlaka
ima jedan melek. Dibrilovo mjesto je na njenoj sredini... Tirmizi biljei
u Sunenu od Esme bint Ebu Bekr da je rekla: ula sam Allahovog
poslanika da je spomenuo Sidretu-l-Munteha i kazao: Jaha putuje u
sjenci njenih grana stotinu godina ili stotinu konjanika nae hlad u
njenoj hladovini (nije siguran Jahja). Na njoj je zlatni pokriva. Njeni
plovodi su poput kraga.
Sidetu-l-Munteha se spominje u Kur'anu na dva mjesta u dva ajeta, i
to oba puta u kontekstu Mirada poslanika Muhammeda, s.av.s.
Spomenuti ajeti su u suri En-Nedm: On ga (Dibrila) je i drugi put
vidio, kod Sidretu-l-Muntehaa, kod kojeg je dennetsko
prebivalite, kad je Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo. (EnNedm, 12-16).
50
Asbahani, Et-Tibb en-Nebevijj, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2006, br. 804),
Hilje el-evlija' (sv. 3, str. 61, sv. 4, str. 168, sv. 5, str. 24), Sife el-Denne
(br. 302, 435); Bejheki u Es-Sunen es-sagir (br. 253, 959, 1600), EsSunen el-kubra (br. 1259, 9977, 11765), Delail en-nubuvve (br. 665,
668, 670-672, 677, 679, 2218), u'b el-iman (br. 2177); El-Esma' ve essifat (br. 927, 930), El-Ba's ve en-nuur (br. 181-183), Ma'rife es-sunen
ve el-asar (br. 1902); Begavi u erh es-sunne (br. 3752-3754, 3756);
Kadi-l-Maristan u Meihi (br. 248, 551); Tujuri u Tujurijjatima (br. 930) i
dr.
Pored hadisa o Isra i Miradu, Sidretu-l-munteha se spominje i u
drugim Poslanikovim hadisima, te predajama od ashaba i tabiina.
Hadise i predaje prenose, izmeu ostalih, sljedei ashabi: Abdullah ibn
Mesud, Abdullah ibn Abbas, Esma bint Ebu Bekr, Enes ibn Malik,
Semure ibn Dundub. Meu tabiinima predaje prenose: Ka'b Ahbar,
Dahhak, Mudahid, Ikrime, Gazvan ibn Derir, Musarrif ibn Amr,
Muhammed ibn Ka'b Karezi, Haris ibn Esed. U njihovim verzijama
dotine hadise i predaje biljee idui muhaddisi: Ibn Ebu ejbe u
Musannefu (br. 33962, 34116, 34116, 34951, 35872, 36579-36581);
Tirmizi u Sunenu (br. 2541); Ibn Ebu Asim u El-Ahad ve el-mesani (br.
3141); Serrad u Hadisu (br. 1395); Ibn E'arabi u Mu'demu (br. 2166);
Taberani u El-Mu'dem el-kebir (br. 7001, 9076, 20255); Darekutni u
Ru'je Allah (br. 274); Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima (br. 1758,
2235, 3090); Hakim u Mustedreku (br. 3748); Temam u Fevaidu (br.
402); Lalikai u erhu (br. 906, 907); Ebu Nuajm u Hilje el-evlija' (sv. 3,
str. 215, sv. 10, str. 105); Bejheki u Delail en-nubuvve (br. 3175), ElEsma' ve es-sifat (br. 933, 941) i dr.
AUTOR: El-Izz Abdulaziz ibn Abdusselam es-Sulemi
PRIJEVOD, OBRADA I KOMENTAR: Jusuf Dafi