ehok. l, Filozofijska ostavtina '00, Prilozi 37-38 (1993), sIr.

193-207

193

FILOZOFIJSKA OSTAVTINA
STJEPANA ZIMMERMANNA
IVANEHOK
(Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fak-ultet
- Pedagogijske znanosti)

UDK 101 (497.5) 501

Izvorni znanstveni

lanak

Primljen: 15. 10. 1993.

1
NajplodniW i, sudei barem po tematici cjelokupnog opusa, najsvestraniji
hrvatski filozofijski pisac ovoga stOljea -- Stjepan Zimmermann (1884-1963)ostavio je za sobom nekoliko djela u rukopisu. Do danas, trideset godina od
njegove smrti, ona ne samo da nisu objavljena, nego su, tovie, gotovo nepoznata znanstvenoj javnostj2. Susretljivou Hrvatske franjevake provincije,
napose prof. Bonaventure Dude, nedavno sam pregledao Zimmermannovu
ostavtinu, a po jedan primjerak svakog rukopisa mogue je dobiti na uvid u
biblioteci Instituta za filozofiju u Zagrebu.
Prije no to prikaem sadraj ostavtine, valja nam se ukratko upoznati s
okolnostima u kojima je ona nastajala, u kojima je pohranjena i u kojima se
ouvala u ovakvom obliku. Od 1918. godine, kada se habilitirao na Mudroslovnom fakultetu, postavi prvi profesor filozofije na Bogoslovnom fakultetu u
Zagrebu, pa sve do umirovljenja 1946. godine, Zimmermann je objavio oko
dvadesetak djela razliite tematike (osim filozofije, prouavao je psihologiju i
teologiju). Ipak, sredinje su teme njegova opusa spoznajna teorija (noetika),
filozofija religije i tzv. socijalna filozofija (ili, kako je esto naziva, filozofija
kulture). Pratei zbivanja u europskoj filozofiji, ali i u naoj znanstvenoj misli,
Zimmermann se neprekidno sueljava s mnotvom razliitih idejnih a esto i
l Ovdje se sluim Muinievom tvrdnjom da je Zimmermann do sada najplodniji filozofijski
pisac u Hrvata uope, A. Muini, .Filozofija tl Hrvata od 1918-1938. godine, Beograd 1939., 14.
2 Izuzetak je napomena u radu A. Kusia, Stjepan Zimmermann kao filozof (habilitacijski
rad), Arhiv KBF-a 320/1965.

194

ehok, L, Filozofijska ostavtina ..., Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

ideolokih pravaca, tako da njegovo akademsko djelovanje ponekad prerasta u

ideoloko i politiko raspravljanje. lako je i njega, naposljetku, zadesila ista
sudbina kao i druge nae znaajnike (Bauer, Arnold, Bazala itd.): politiki
monici to nameu ideoloke poglede pokuali su iskoristiti njegov ugled u
stranakim i ideolokim sukObljavanjima. Najprije su ga, kako se vidi iz neobjavljenih autobiografskih zabiljeaka (a to potvruju i njegovi suvremenici)
vrbova le u slubu vlasti Kraljevine SHS; zatim je, odbivi nekoliko ponuda,
napokon postao povjerenik za visoko kolstvo u NDH, zaduen za izradu novog
sveuilinog zakona. Naposljetku, nakon zavretka rata i uspostave FNRJ,
osuen je na sudu asti zbog stavova u knjizi Kriza kulture, nakon ega je i
umirovljen. Od toga trena Stjepan Zimmermann vie nije mogao objavljivati
djela, a javljao se veoma rijetko u katolikim listovima. Da bih istaknuo kolika
je bila snaga kojom se njegovo ime i djelo potiskivalo, navest u samo jedan
paradoks: premda je on jedan od osnivaa Hrvatske enciklopedije, iz koje se,
barem idejno, kasnije razvila enciklopedijska djelatnost u Hrvatskoj, podatke o
njemu neemo nai ni u jednoj kasnijoj enCiklopediji ili priruniku.
Zimmermanna ipak nije obeshrabrilo najprije nepravedno suenje a kasnije i nasilno uutkivanje neoskolastike filozofijske misli, odnosno, ideoloko
proskribiranje njegovih stavova. On je tovie nastavio neumorno prouavati
filozofiju ostavivi, kako rekoh, nekoliko djela u rukopisu, ak se sluei, kada
je to trebalo, i pseudoepigrafijom3. Koliko je pak u njegovu radu bilo samopouzdanja i vjere u trajnu vrijednost pravde i istine nasuprot silnitvu i ideolokoj
obmani, svjedoi injenica da je veinu rukopisa gotovo u potpunosti spremio
za tisak, znajui da e jednom ipak biti objavljeni.
Ipak, jo se uvijek sa sigurnou ne moe utvrditi izvorno stanje ostavtine.
Zimmermann je, po prianju najbliih prijatelja i tovatelja, vjerojatno ostavio
nekoliko primjeraka ostavtine ustanovama u kojima je djelovao dugi niz godina
(HAZU, a moda i Sveuilinoj biblioteci). Meutim, jedini primjerak ostavtine pronaao sam u arhivi Hrvatske franjevake provincije na Kaptolu. Budui
da se dio arhive nalazi u samostanu u Samoboru, te da na pojedinim listovima
u ostavtini nalazimo to mjesto, nije bilo mogue do kraja utvrditi nije li dio
ostavtine u meuvremenu preseljen. Jer, u dokumentu pronaenom u sklopu
same ostavtine postoji zadunica naslovljena na o. Romualda Remia na kojoj
je ispisan sadraj kutija spisa to ih je on primio od Zimmermanna. Na njoj se
navode slijedei rukopisi:
Jaspersov egzistencijalizam, Znanost i vjera, Thmelji religije, Uvod
u filozofiju, Filozofijske studije, Put k srei, Od materijalizma k religiji
i Problem ivota i smrti.

3 Thko je na prvoj stranici rukopisa Znanost i vjera Zimmennann naveo kao auktora Th.
Harapina strahujui da bi mu rukopis mogao biti oduzet od OZNA-e.

ehok, L, Filozofijska ostavtina oo., Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

195

Osim cjelovitih djela, navedeno je mnotvo Zimmermannovih lanaka,

recenzija, pojedinih biljeaka, pa i nekoliko lanaka o njemu.
Drugi trag o sadraju ostavtine daje Zimmermannov tovatelj Ante Kusi
u svojoj habilitacijskoj radnji te u lanku in memoriam Zimmermannu, objavljenom u Bogoslovskoj smotri. On takoder navodi spomenuta djela, ali ne spominje
manje radove4 Njegov popis nastao je zapravo uvidom u cjelokupnu ostavtinu
prije Zimmermannove smrti, jer se Kusi kasnije vie nije njome bavio.
Od onih djela to ih navodi zadunica i Kusiev popis, ja nisam zatekao Put
k srei, Od materijalizma k religiji i Problem ivota i smrti (no, valja imati
na umu da u veim rukopisima nalazimo pojedine cjeline pod tim ili slinim
naslovom). Medutim, ostavtina to sam je pregledao sadri rukopise Smisao
kranske religije, Filozofija i kranska religija o smislu ivota, te niz manjih
lanaka o razliitim temama. U jednoj manjoj kuverti na kojoj je rukom napisano: Otvoriti u sluaju moje smrti, nalazi se tekst naslovljen Autobiografske
zabiljeke o mojem dranju za vrijeme rata i poslije (za moje prijatelje ovdje i
u inozemstvu ). On se takoder ne spominje u gorenavedenim popisima a sadri
podatke od presudne vanosti za rasvjetljavanje Zimmermannova odnosa spram
razliitih pOlitikih poredaka napose spram ustakih i komunistikih hrvatskih vlasti. Thkoder sam pronaao i rukopis Putem filozofiranja.
Cjelokupna je ostavtina sauvana tl sedam velikih omota, od kojih neki
sadre vie rukopisa. Svi su rukopisi osim Filozofijskih studija i niza manjih
lanaka (njih sam sve skupio pod zbirni naziv Filozofijska miscelaneja)
ispisani pisaim strojem i gotovo posve itljivi. Na nekim je mjestima tek
Zimmermann rukom dopisivao pojedine retke, katkada i itave odlomke ili je
pak uz margine ispisivao korekturne znakove, to bi trebalo posebno odgonetnuti i umetnuti u cjelinu djela. Na alost nije mogue brojano tono odrediti
opseg svakog pojedinog djela ve samo priblino, i to s vjerojatno malim
odstupanjima od stvarnog stanja. Naime, Zimmermann je za sva djela ispisana
strojem na poetku izradio pregled sadraja na kojemu se tono uoava kompozicija djela i opseg pojedinih cjelina. No, zbog naknadnih umetanja pa i
premetanja itavih odlomaka i poglavlja dolo je do promjene broja stranica
rukopisa, tako da su stranice naknadno prenumerirane rukom, to nije najpouzdaniji pokazatelj jer je veoma lako moglo doi do zabune ili pak do gubitka
pojedinih stranica. U daljnjoj obradbi grade dakle bit e nuno jo jednom
paljivo pregledati sve stranice, utvrditi potuje li brojani redoslijed sadrajni
niz, te numerirati stranice.
U loijem su stanju dva prava rukopisa, dakle, rukom ispisana djela
Filozofijske studije i Filozofijska miscelaneja. Ovdje gotovo nije mogue

A. Kusi, In memoriam Stjepanu Zimmennannu, Bogoslovska smotra. 33/1963., 142.

196

ehok, 1., Filozofijska ostavtina

OO"

Prilozi 37-38 (1993), sir. 193-207

odrediti redoslijed stranica jer najee ili nisu numerirane ili su pak viestruko
prenumerirane. Mnoga su mjesta neitljiva, nekoliko puta prepravljana te
dogotovljena na manjim, nepovezanim djeliima papira. Nakon prvoga itanja
namee se zakljuak da su to misaono meusobno nevezani manji lanci o
razliitim temama, proirene recenzije, krae reminiscencije, zabiljeke itd., a
da sadrajno odgovaraju ve objavljenim Zimmermannovim lancima ili pak
odlomcima veih djela. Njihova vanost stoga nije tako velika kao ona gore
navedenih cjelovitih djela. Svrha je ovoga rada kako predstavljanje rukopisne
grae tako i ukazivanje na vanost pojedinih djela za ispravno i potpuno
razumijevanje itava Zimmermannova opusa, tako da u u slijedeem poglavlju
unijeti samo kljune misli iz ue filozofijske grae u ostavtini u kontekst
cjelokupnog Zimmermannova miljenja.

II
Po prvoj prosudbi samih naslova grae, filozofijskoj su pozornosti svakako
najzanimljivija djela Uvod u fiiozofiju, Putem filozofiranja i Jaspersov
egzistencijalizam, dok bi se teolozi vjerojatno posvetili djelima Thmelji
religije i Smisao kranske religije. U podruje zajednikog interesa ulazila
bi djela Znanost i vjera i Filozofija i kranska religija o smislu ivota. Ve
je nakon prvoga itanja, meutim, mogue uoiti da se neki odlomci pa ak i
itave vee cjeline djela iz rukopisne grae najprije naslovom a onda i sadrajem
podudaraju s pojedinim dijelovima ve objavljenih Zimmermannovih djela.
Poznato je, primjerice, da je Zimmermann auktor udbenika Uvod u filozofiju
te prirunika Temelji filozofije Usporedenjem ovih djela s rukopisom Uvod u
filozofiju utvrdio sam da lj potonjemu postoji zapravo samo nekoliko poglavlja
to ih ne nalazimo u prvima te da ne sadri bitnije preinake prijanjeg uenja.
Nadalje, istovjetna su mnoga poglavlja autobiografskog djela Putem ivota i
rukopisa Putem filozofiranja. Ono to je pak razliito u potonjem spram
prvoga u osnovnim se mislima podudara s nekim drugim Zi.mmermannovim
djelima. Isto bi se to moglo rei i za teoloka djela s izuzetkom opsenog
rukopisa Thmelji religije.
Jedino djelo kojim Zimmermann zapravo proiruje svoju prijanju tematiku jest Jaspersov egzistencijalizam. U pravom smislu te rijei, Jaspersovo je
miljenje kasna tema Zimmermannove filOZOfije, premda je on veoma rano
poznavao Jaspersa, te ga je ak navodio u bibliografiji djela Duevni ivot.
tovie, egzistencija!istika jc filozofija jedini suvremeni misaoni pravac to
ga Zimmermann rijetko razmatra u SVOjim prijeratnim djelima.
Rukopis se sastOji od dva sveska: u prvome se tumai i kritizira Jaspersova
filozofija a u drugome se u dijalokom obliku (razgovor egzistencijalista i

ehok, 1., Filozofijska ostavtina """' Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

197

skolastika) prepriavaju kljune postavke prvoga sveska. Na omotu je rukom

napisano da je djelo spremno za tisak, na to takoer upuuje i njegov izgled.
Zimmermann je korigirao sve pogreke, na marginama ispisao upute za tisak te
numerirao stranice. Ipak, postoji nekoliko razloga za sumnju da djelo ipak nije
trebalo biti tiskano u ovome obliku. Prije svega, tiskanim je slovima vie stranica
numerira no istim brojem, to nas upuuje na zakljuak da se radi o razliitim,
prvotno u sebi zaokruenim cjelinama to ih je auktor kasnije pokuao povezati
umecima ili dodacima, te se dogaa da se sadraji nekih poglavlja smisleno bolje
uklapaju u sasvim drugi dio djela, odnosno, da se uope ne uklapaju u onaj dio
gdje ih nalazimo. Usto, Zimmermann nije napisao pregled sadraja, tovie,
uope nije naslovio dijelove rukopisa i pojedine odlomke, to je presedan u
njegovim brojnim djelima. Redoslijed poglavlja odreen je rednim brojem ali
se i ovdje uoava prepravljanje pa ak i kriva numeracija.
Djelo od priblino 800 kartica teksta pOdijeljeno je na etiri velika dijela,
te unutar toga na poglavlja. Naslovi to u ih ovdje dali prvi su, radni naslovi za
lalcle praenje Zimmermannove misli:
L

Povijesnofilozoj~jska pozadina

Jaspersove filozofije

1. Utjecaj Kierkegaarda i filOZOfije ivota na Jaspersa

2. Jaspersovo razumijevanje suvremene filozofije
3. Prethodno odreenje temeljnih pojmova
4. Pojmovi bitak i svijet
IL Pojam znanja kod Jaspersa i u suvremenoj filozofiji

1.
2.

Noetika

pozicija nasuprot Jaspersu

Mogunost odreenja ovjeka

3. Schelerova i Sprangerova filozofija religije

4. Jaspersovagnosticizam
5. Problem vrijednosti (kritika Hessena)
6. Problem transcendiranja
7.

Egzistencijalistiko shvaanje

vjere

Ill. Filozofija kao egzistencijalno miljenJe

1. Subjektivizam i pojam istine

2. Zadaa filozofije po Jaspersu
3. Etiki odnos spram transcendentnog

198

ehok, L, Filozofijska ostavtina "" Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

4. Osvjetljenje nastupne pozicije

5, Djelo Einftihrung in die Philosophie
6. Pojam smisla kod egzistencijalista
7. Djelo Der philosophische Glaube
8. Novovjeko razmiljanje o Bogu
9. O Bogu u djelu Existenzphilosophie

Iv. Kasnija djela i odjeci Jaspersove filozofije

1. Boja Fi.ihrung kod Jaspersa
2. Jaspers-Bollnow
3. Kransko razumijevanje Jaspersa
4. Neoskolastika filozofija spram Jaspersa
5. Usporedba egzistencijalistike i marksistike filozofije
6. Utjecaj Jaspersove filozofije na ideoloka strujanja
7. Njemaki egzistencijalizam
8. Osnovne crte neoskolastike filozofije
9. Problem kauzalnosti

Uz napomenu da su ovi naslovi postavljeni samo radi lakeg snalaenja u

opsenom djelu, mislim da oni bjelodano pokazuju irinu Zimmermannova
tumaenja Jaspersa, te da je odmah mogue utvrditi da ovako zamiljeno djelo
ak i danas, tridesetak godina nakon nastanka, ne samo da nije izgubilo na
aktualnosti nego je upravo prijeko potrebno u naoj filozofiji. Uza sve nedostatke, o kojima u kasnije govoriti, ono na sustavan nain prikazuje povijesnu
pozadinu razvijanja egzistencijalistike filozofije u razliitim njezinim oblicima,
crpei podatke iz recentnih djela, osvjetljujui dapae odnose to su se tek
oblikovali (primjerice, odnos Heidegger-Jaspers ili Jaspers-Bollnow). Da bih
ukazao na njegovu vanost navest u samo injenicu da je iz njega mogue
izraditi itav mali rjenik filozofijske terminologije:
obuhvatak - das Umgreifende,
odrjeitost - Entschlossenheit,
opstanak - Dasein,
sopstvenost - Eigentlichkeit,
uoivanje - Innewerden,
usvijetnost - in-der-Welt-sein, itd.

ehok, L, Filozofijska ostavtina ..., Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

199

Zimmermann je dobro poznavao veinu Jaspersovih djela napisanih do

otprilike 1960. godine, to se vidi iz' bibliografije priloene uz rukopis, te iz
mnogih navoda izvornih djela. On medutim ne pristupa Jaspersu s pozicije
njegovih vlastitih djela nego najprije rasvjetljuje razvoj razliitih struja u posthegelijanskoj filozofiji, napose se usredotoujui na Kierkegaardovo miljenje.
Premda jasno utvrduje da veina struja nastaje raspadom Hegelova apsolutnog
znanstvenog sustava, Zimmermann ipak, u skladu sa svojim osebujnim shvaanjem povijesti filozofije, prijelomnu toku u tom razvoju smjetava u Kantovo
miljenje. Od Kanta naovamo zapoinje agnosticizam koji zahvaa najprije
Kierkegaarda a onda i njegova misaonog sljedbenika Jaspersa. Zimmermannova je zadaa dokazati neosnovanost Jaspersova agnosticizma (str. 138),
metodiki postupno - usporedbom glavnih Jaspersovih djela i svojih vlastitih
stavova izreenih u tri kljune filozofijske diScipline - noetici, filozofiji ivota i
filozofiji religije. to se tie noetikog sukobljavanja, Zimmermann se i ovdje
zapravo bori protiv sfinge5 to se preprijeila neoskolasticima, a na ija
pitanja i on itava ivota trai Odgovor. Th je sfinga Kant (sustavnu kritiku Kanta
prua djelo Kant i neoskolastika (Zagreb, 1920121. Jaspers je zapravo samo
povod da se jo jednom istakne pogubno Kantovo subjektiviziranje spoznaje i
ruenje racionalne osnove metafizike (da se posluim Zimmermannovim jezikom): Na Kanta se oslanja i Jaspers, na njegov antimetafiziki stav, ukoliko
zabacuje racionalni pristup transempirikoj sferi bitka (str. 158). Zanijekavi,
dakle, mogunost razumske spoznaje izvaniskustvenog svijeta, ili, egzistencijalistikim jezikom reeno, onoga to je izvan usvijetnosti opstanka, Jaspers
trai u, uvjetno reeno, filozofiji religije, mogunost vrijednosnog a ne spoznajnog povezivanja opstanka i transcendentnog bia. Stoga se kod njega taj, za samu
razumsku spoznaju sloen, teko razumljiv (izraziv), odnos opisuje raznim
psihologistikim terminima, premda se na kraju njegova potvrda nalazi u tzv.
jilozojijskoj vjeri (Zimmermann posebno detaljno analizira djelo Der philosophische Glaube): Dokuda nas je doveo Jaspers? Zapravo on apelira na
pojedinca, ukoliko je iskustveno pogoden graninom situacijom, te svojim
'umom' (Vernunft) uouje da se moe odlunim pothvatom osloboditi (= egzistencija) i time se 'prekopati' u transcendentnost. A to je ona? Mo, kae
Jaspers, i Objanjava time, da sloboda nije 'causa sui' (kao to je Bog). Pitamo:
kakav je to pojam 'causa sui'? I otkuda je najedanput dolo do ove definicije
Boga? 1fanscendentnost ovdje dobiva pojmovno odrede~je kao 'mo', a to znai
da je sa slobodom (egzistencijom) u kau7.alnoj relaciji... to je Jaspers odrekao
razumu (naime Shvaanje objektivnog bitka), to sada preputa 'umu' - kao
'filozofsku vjeru' ... (str. 280-281).

5 'Iako odnos neoskolastika spram Kanta vidi E. Przywara u do sada najboljem kratkom prikazu
razvoja neoskolastike misli; usp. Die Problematik der Neuscholastik, Kant-Studien 23/1928.,
73-99.

ehok, l, Filozofijska ostavJtina ..., Prilozi 37-38 (1993), sIT. 193-207

200

Dalje se poetna noetika polemika zaotrava do skrajnjih mogunosti

upravo u tumaenju pojmova granina situacija, ifrirana poruka (po
Jaspersu, naime, na Boga upuuju tragovi to ih nalazi usvijetni opstanak),
Krist-mythos itd. Ovaj podui odlomak naveo sam jer moe posluiti kao
ogledni primjer Zimmermannova naina tumaenja i raspravljanja u ovom
djelu. On dodue korektno navodi Jaspersove misli ali ih odmah pokuava
oboriti s vidika prethodno naznaene opreke agnosticizma i intelektualizma,
odnosno, noetikog objektivizma. Dosljedan u obrani svojeg gledita Zimmermann odrie svaku mogunost pozitivne (predmetne) spoznaje ili iskustva Boga
onim spoznajnim izvorima to ih Jaspers navodi, smatrajui da sintagme i
metafore potonjeg imaju iskljuivo negativnu vrijednost. Zimmermanna je
ovdje zapravo zavelo njegovo antikantijansko stajalite, odnosno, njegov racionalizam u filozofiji religije. Thko je poinio istu greku kao i njegovi protivnici - agnostici: dok potonji jednostrano odbacuju pozitivnost spoznaje o
opstojnosti transcendentnog bia preko tragova to ih um nalazi u iskustvenom
svijetu, Zimmermann naprosto odbacuje mogunost da negativnost (Jaspersovim jezikom: izjalovljenost) iskustva takvog bia dovede do pozitivne spoznaje u sustavu filozofije religije. Th je potrebno istaknuti tim vie to sam
Zimmermann u svojoj metodikoj pripremi za razvijanje ove diSCipline jasno
odreuje zadau fenomenologijskog istraivanja fakta religiozne svijesti, koje
bi trebalo obuhvatiti i iracionalne izvore religioznog odnosa, a to je tradicionalna filozofija religije zanemarivala. 6
Zimmermann je zapravo uvidio da se nastupne pozicije, uza sve razlike u
noe tikim postavkama, neoskolastike i egzistencijalistike filozofije
mogu veoma plodno usporeivati i povezati. Ono to je kod Jaspersa sfera
imanentnog obuhvatka u kojem se opstanak osjea ugroen, izjalovljen, nepravi te je nastOji prekoraiti slobodnom voljnom odlukom, u Zimmermanna
je sfera empirijskog iskustva to se razumno spoznaje i ontoloki izraava
terminima: vremeno, promjenjljivo, kontingentno (ens contingens), te kao
takvo upuuje na izvansvijetni, neovisni i nekontingentni (nuni) uzrok.
Dosljedan svojemu intelektualizmu ak i u filozofiji religije, Zimmermann
tumaenjem Jaspersa ipak ne iskoritava injenicu da osjeaj kontingentnosti
usvijetnog bia (in-der-Welt-sein), zadrimo li se na iskustvu egzistencije
openito, prethodi razumnoj spoznaji, te na taj nain zatamnjuje (Jaspers:
verdunkelt) transparentnost ureenosti svijeta i njegove kauzalne ovisnosti o
najviem biu.
poetnim

Ipak, sve se nareene zamjerke ublauj u injenicom da je ovakav nain

pojedinih filozofa ili pak itavih filozofijskih pravaca karakteristian
za Zimmermannovo Shvaanje filozofije. On naime, smatra da nije dOVOljno
tumaenja

Usp. Filozofija i religija II, Zagreb 1937., 196-198.

ehok, l, Filozofijska ostavtina ..., Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

201

dokazivati opravdanost vlastitog miljenja nego da uz to treba takoder tumaiti

ali i osporavati suprotne stavove? Th zadau namijenio je mnogim svojim
djelima, tovie, mogue je rei da zapravo nema ni jednog njegova djela koje
ne sadri iscrpne prikaze i kritike suprotnih stajalita. 8
Stoga upravo u tome treba traiti motive ovakvog tumaenja Jaspersa.
Njegova je filozofija Zimmermannu interesantna iz nekoliko razloga: prije
svega egzistencijalizam se snano razvijao u to doba pri emu se grekom u njega
svrstavalo mnotvo razliitih misaonih pravaca (primjerice, Heideggerova
filozofija), tako da je Zimmermann imao povoda da sustavno i u jednom dahu
obuhvati veinu vanih zbivanja u suvremenoj filozofiji. Nadalje, Jaspersovo je
djelo takoder veoma opseno, ono zahvaa itav niz filozofijskih disciplina,
presiui i u psihologiju i u teologiju, a to su sve stalne Zimmermannove teme.
Naposljetku, Zimmermann je suoavanjem s Jaspersom pokuao osnaiti mo
neoskolastike filozofije koja je, kada se uputala u tumaenje Jaspersa, vie
ukazivala na slinosti no na kljune razlike (Zimmermann posveuje pozornost
djelu O. Bollnowa Existenzphilosophie (1943.
RukopiS Jaspersov egzistencijalizam mogao bi se, uz neznatne preinake
kompozicije djela, te uz manje redaktorske ispravke, objaviti ili u cjelovitom
obliku ili pak u neto skraenom obliku.
Drugi zanimljivi rukopis nosi naslov Uvod u filozofiju. Premda bi se iz
naslova dalo zakljuiti da je djelo udbenikog karaktera, pregledom sadraja
odmah e se vidjeti da se zapravo radi o prikazu osnovnih pojmova onih
filozofijskih disciplina do kojih je najvie stalo samome Zimmermannu. Djelo
se sastoji od etiri dijela (podijeljenih na odsjeke, odsjeci pak na lanke),
naputka i dodatka a opsee oko 380 stranica:
NAPUTAK.: to znai filozofirati?

L Filozofiranje o istinitom znanju

1. to je istina, 2. Openune istine (u opoj metafizici), 3. Moemo li istinito suditi o Bogu, dui. .. ? (u posebnoj metafizici)

IL Metafizike istine o Bogu i dui

IlL Etika i filozofija religije
Iv. Naravna i nadnaravna /kranska/ religija
DODATAK.
7 Thko Zimmermann kae da je u zabludi onaj tko misli da jeve samim opravdanjem vlastitog
nazora kadar razuvjeriti onoga koji se nalazi u posve drugoj sferi, Filozofija ivota, Zagreb 1941.,
304.

8 Th injenicu naglauje i K. Krsti u svojem kratkom prikazu povijesti hrvatske filozofije; usp.
K. Krsti, Filozofija u Hrvatskoj, Hn'atska manost XVI/1943 Zagreb, 403.

202

ehok, 1, Filozofijska ostavtina .oo, Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

Prvi dio obuhvaa osnovne logike i ontoloke pojmove odredene s pozicije

objektivizma. Istina se odreduje kao podudaranje misaonih sa stvarnim odnosima, pri emu Zimmermann povezuje spoznajni aspekt rasprave o
istini (istraivanje spoznajnih moi) i logiki aspekt (istraivanje oblika istinite
spoznaje). Ovdje zapravo saima svoje spoznajnoteorijske stavove izreene u
djelima Opa noetika i Nauka o spoznaji. U drugom dijelu, na temelju osigurane
mogunosti metafizike spoznaje, Zimmermann ukazuje na poveznicu izmedu
noetike i filozofije religije, istiui da se opreke teizma i ateizma, religije i
filozofije rjeavaju samo ispravnim postavljanjem cjeline filozofijskog sustava
(o tome opet vie govori u djelu Filozofija i religija, poglavito u prvoj knjizi). Na
drugi se dio nastavlja trei raspravom o moralnom znaenju religije, o emu kod
Zimmermanna nalazimo mnoge tekstove (djela Religija iivot i Filozofija ivota).
etvrti dio istrauje naravnu i nadnaravnu dimenziju religije, jedan problem o
kojemu se esto raspravljalo u naoj neoskolastici. Posebno je zanimljiv
lanak unutar ovog dijela pod naslovom Filozofi kranin u kojem Zimmermann na izvoran nain dokazuje otvorenost kranske religije za filozofiju.
RukopiS zavrava Dodatkom u kojem Zimmermann donosi razne biljeke uz
izreene misli, a prilae i manju raspravu o egzistencijalizmu iz koje je vidljivo
da ga je od mnotva filozofijskih pravaca u to doba napose zainteresirao upravo taj.
noetikog

Djelo je takoder gotovo u potpunosti spremno za tisak. No, ono u svakom

ne dosee vrijednost Zimmermannova objavljena Uvoda u filozofiju.
Potonje je djelo obuhvatilo sve filozofijske discipline, grada je u njemu razloena
po jednom principu, dodane su bibliografske biljeke, jednom rijeju, radi se o
uzornom udbeniku filozofije pisanom dodue s neoskolastikog stajalita. Ovaj
rukopis naprotiv vie nalikuje na rjenik filozofije koji navodi i odreduje samo
kljune pojmove neoskolastike filozofije premda i u tom obliku nije mogue
utvrditi jedinstveni princip razdiobe i medusobnog odnosa disciplina. Rukopis
bi zapravo mogao posluiti kao uvod u Zimmermannovu filozofiju, no za tu
svrhu bolje se koristiti njegovim djelom Temelji filozofije.

sluaju

Premda se ne bave iskljuivo ue filozofijskom tematikom, mislim da nije

zgorega ukratko predstaviti i rukopise Znanost i vjera i Temelji religije. Oba
naime donose neke postavke koje su bitne za razumijevanje Zimmermannove
filozofije religije.
Thnije govorei, prvi rukopis sadri nekoliko poglavlja to osvjetljuju
jedan poseban vidik Zimmermannova opusa - filozofiju kulture, odnosno, stav
o kulturnoj snazi religije i filozofije. Rukopis (s podnaslovom 0 istinama
ivota) ima oko 570 stranica, a pOdijeljen je ovako:

ehok, 1, Filozofijska ostavtina "" Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

203

UVOD - Filozofske refleksije o suvremenoj kulturi

L Znanstvene istine u pitanjima vjere

lL Sustavno rjeavanje spoznajnog problema

A Objektivizam
B. Intelektualizam i realizam

C. Metafizika
IlL Filozofijska orijentacija ivota
Iv. Zavrna razmatranja

Pojmovi znanosti i vjere zapravo su suvremeni nazivi za staru opreku credo

- intelligo. Ostavljajui po strani cijelu tradiciju filozofijskog utemeljenja vjerovanja (credo), odnosno, teologijskog utemeljenja miljenja (intelli go ), Zimmermann u ovome djelu nastoji, sa stajalita neoskolasti("ke misli, obuhvatiti
mogue suvremene konotacije ovih pojmova. PO njegovu miljenju nareena
opreka trai tri razine rasprave: noetiko propitivanje odnosa spoznaje i vjerovanja, zatim pokuaj izgradnje religije kao znanosti, te naposljetku povezivanje spoznaje i vjere u vrijednosti u filozofiji ivota. Odmah upada u oi da
su to zapravo i tri osnovne discipline Zimmermannova opusa. No, budui da
razliita znaenja to ih ovi pojmovi zadobivaju u suvremenoj filozofiji ne ovise
vie samo o njoj nego i o kukurnopovijesnim okolnostima ivljenja, Zimmermann je ini se bio prisiljen najprije raspraviti taj vid problema pa je kao uvod
u djelo napisao poglavlje Filozofske refleksije o suvremenoj kulturi. No, djelo
takoder zavrava istom tematikom, pa je vjerojatno da glavni tijek rasprave
zapravo slui kao potvrda postavki izreenih na poetku i jasno saetih na kraju
djela.
Mislim da je upravo u tome i najvea vrijednost ovoga djela. Ono naime
daje mogunosti da se unekoliko preoblikuju prijanje Zimmermannove zamisli, pa i konkretni nabaaji sustava filozofije. Poetna je, sveutemeljujua
znanost - noetika -odredena kao teorija spoznaje i kritika njezine vrijednosti.
Skrajnji posljedak noetikih istraivanja jest postavka o mogunosti metafizike
spoznaje dokazom o naelu kauzalnosti kao analitikom sudu. Budui da je
dakle mogue utvrditi opstojnost transcendentnog bia, u daljnjem je koraku
preostalo ukazati na deontoloku vrijednost Boje opstojnosti tj. dokazati da
najvie bie opstoji kao moralni zakonodavac u samoj razumnoj naravi ovjeka
(Zimmermann se ovdje koristi analogijom spram Kantova kategorikog im-

204

ehok, l, Filozofijska oSlavtina "" Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

perativa). Cjelokupna bi se ljudska praktika djelatnost trebala tako zasnivati

na kranskim vrijednostima, napose na ljubavi kao vrhovnom zakonu. 9
Ovako ugrubo ocrtani osnovni tijek Zimmermannovih misli kroz dugogodinje razvijanje sustava filozofije, pomuen je, ega je i sam Zimmermann
svjestan, upravo suvremenim krizama ovjeanstva. Premda je dakle u ljudsku
narav usaena spoznaja i ozbiljenje vrijednosti, ipak ne nalazimo izlaz iz moralnog zla. Stoga je Zimmermann prisiljen priznati krizu kulture (to je naslov
njegova djela), utvrujui da konkretni povijesni dogaaji nijeu proglaena
moralna naela (napose je to u njegovo, ali i u nae doba, bilo bjelodano na
primjeru malog hrvatskog naroda, o emu on takoer esto govori). Oslabila je
kulturnotvorna mo filozofije i religije, pa ni rjeenje njihovih tradicionalnih
problema ne ovisi samo o njima nego i o drugim povijesnim imbenicima,
napose ideolokim i politikim.
Zimmermann uvia da se suvremena kriza korijeni unovovjekovnom
subjektivizrnu iji je najradikalniji izdanak naturalizam. Naturalizacija je najprije proela filozofiju kao vodeu i sveobuhvatnu misaonu snagu, a zatim i
znanosti napose u obliku iskljuivog prirodoznanstva: Od 14. se stoljea do 17.
postepeno razvijao naturalizam. Najprije kao 'preporodno' strujanje poganskog shvaanja o svijetu i ivotu. Priroda i u njoj ovjekov ivot Obiljeuje obrat
od srednjovjekovnog mentaliteta u novovjekovni (str. 2). Pod moderne oblike
naturalizma Zimmermann svrstava materijalizam, marksizam, evolucionizam
itd. Svima je njima zajedniko to da nijeu duhovnost ljudskog bia a istiu
njegovu animalnost. Izraz animalizacije ovjeka u najradikaInijem su obliku
ratovi, politike igre monika, socijalna ugnjetavanja itd., emu Zimmermann
nalazi mnoge konkretne primjere. Najvie pritom zabrinjava injenica da se
gotovo vie nitko ne trudi vratiti povjerenje u mo filOZOfije jer se i ona sama
smatra ideologijom ili barem njezinim konstitutivnim dijelom. Filozofijsko se
sukObljavanje odmah proglauje ideolokom borbom ili pak poprima takve
konotacije. Stoga je jedino rjeenje, kako se barem ini iz Zimmermannovih
rasprava u rukopiSU Znanost i vjera, prokazati ideologe to se Skrivaju pod
krinkom filozofa, te povijesne izvore umetanja razliitih ideologija u filozofijsko
miljenje: Nekome je mir znaio kapitalistiku udobnost i rasko ivota...
Demokracija je nekima znaila parlamentarnu slobodu skupnih spletkarenja za
privatne probitke ... stvarnu vlast naroda nad samim sobom zamijenila je kolektivna utvara o zakonski izraenoj volji naroda... nastale su i mistit1kacije o
Europi kao stvarnoj 'bitnosti' ovjeka, kao i tradicionalno velianje kranstva
9 Razvoj se Zimmermannova sustava filozofije najlake uoava u strukturi djela Filozofija ivota
koje zapoinje od noetike a zakljuuje se tumaenjem pojma ljubavi.

ehok, J., Filozofijska ostavtina ..., Prilozi 37-38 (1993), su: 193-207

unato

205

socijalno zahirenih oblika (str. 578). Samo e tako biti mogue osloboditi izvorne filozofijske pojmove (Bog, ovjek, mir, dobro, istina itd.)
ideoloke manipulacije to je napose uzela maha nakon rata. Prema tome,
ozbiljenje moralnih vrijednosti, premda su one sadrane u samome odreenju
ovjeka, ovisi o nekim okolnostima to su izvanjske u odnosu na samu filozofiju,
to znai da se filozofijsko miljenje mora tako preoblikovati da odgovori na
izazov vremena. Glede naeg rukopisa to znai da je potrebno najprije naznaiti
kako se znaenje filozofijskih pojmova znanosti i vjere mijenja pod utjecajem
kulturnopovijesnih okolnosti. Naposljetku, valja rei nekoliko rijei i o opsenom rukopisu Temelji religije. On je pOdijeljen na tri velika dijela: filozofijski,
apologetski i dogmatski. Prvi je dio najopseniji i sadri preko 550 stranica, dok
druga dva sadre oko 320 stranica.
Ne ulazei ovdje u sadraj ovog rukopisa, naznait u samo u emu je
njegova vanost za cjelinu Zimmermannove filOZOfije. Svoju filozofiju religije
on je izgraivao tijekom cijeloga svojeg ivota, pri emu nikada nije do kraja
dovrio ono to je navijestio u metodikim raspravama. Uviajui, naime, da se
filozofija religije mora oslanjati na nekoliko znanosti u njihOVU suvremenom
obliku, Zimmermann je pokuao svoje istraivanje provesti sustavno potivanjem posljedaka svake od njih posebice. Cjelokupno je istraivanje stoga nuno
provesti s dva vidika: subjektivnog i Objektivnog. Prvi ispituje sam empirijski
fakat religijske svijestilO obuhvaajui fenomenologiju, psihologiju inoetiku,
dok drugi propituje opstojnost Boju obuhvaajui teOlogiju, metafiziku i djelomice historiju religije. No, u konkretnoj se izvedbi svoje filozofije religije
Zimmermann ne dri ovako naznaenog slijeda rasprave nego se preteno
usredotouje na noetike temelje metafizike, napose teodiceje kao njezina
sastavnog dijela. Na taj nain zanemaruje i psihologiju religije i historijski vid
postojanja religije, tako da emo u njegovu djelu pronai samo upute o, primjerice, apologetici ili dogmatici. Premda i u ovome rukopiSU u prvome,
filozofijskom dijelu tek usput spominje psihologiju religije, premda, nadalje, u
druga dva dijela esto ponavlja glavne stavove prvoga, ovo je ipak, s teolokog
gledita, najcjelovitije njegovo djelo s podruja prouavanja religije.
Na kraju, kao zakljuak ovoga kratkog prikazivanja ostavtine Stjepana
Zimmermanna nakon prve obradbe grae, mogao bih rei da ona sadri, sudei
po kriteriju vanosti za cjelinu njegove filozofije, dvije vrste rukopisa: one to
raspravljaju o temama posve novima u njegovu opusu, ili pak o starim temama
na neto drukiji nain, te one to raspravljaju o tematici iz njegova prijanjeg
opusa ne unosei vee promjene u njegov zaokrueni sustav filozofije. U prvi

10

Filozofija i religija I, Zagreb 1936., 148.

206

ehok, L, Filozofijska ostavtina oo., Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

krug ulazilo bi, prije svega, djelo Jaspersov egzistencijalizam, te djelo

Znanost i vjera. U drugi krug ulazila bi ostala navedena djela. Od velike je
vanosti i rukopis autobiografskog karaktera Autobiografske zabiljeke o
mojem dranju za vrijeme rata i poslije (za moje prijatelje ovdje i u inozemstvu)
jer rasvjetljuje Zimmermannove odnose spram razliitih politikih reima, iIi
pak pojedinih politikih i javnih linosti. Budui da je on djelovao po naelima
to ih je teorijski obradio u svojoj praktikoj filozofiji, odnosno filozofiji kulture, iz tih je zabiljeaka mogue upotpuniti sliku o njegovoj fiIozofiji srca.
Naposljetku, valja napomenuti da e Zimmermannova ostavtina tek tada biti
ispravno prosudena kada se ponovno kritiki protumai cijeli njegov, za
hrvatsku filozofiju veoma vaan, ali upravo u njoj potiskivan i zanemarivan,
znanstveni opus. 11

FILOZOFIJSKA OSTAVTINA STJEPANA ZIMMERMANNA

Saetak
U ovome lanku au ktor predstavlja do sada nepoznatu filozofijsku ostavtinu
Stjepana Zimmermanna - vodeeg predstavnika hrvatske neoskolastike. Napose daje, na
temelju objavljenih Zimmermannovih radova, kratak pregled triju rukopisa iz ostavtine:
Jaspersovegzistencijalizam, Uvod u filozofiju i Znanost i vjera. Auktor dokazuje da su ova
djela vana za cjelokupni njegov opus iz dva razloga: suoavajui se s Jaspersom u prvome
djelu, Zimmermann pokuava utvrditi slinosti neoskolastike i egzistencijalizma, dok u
potonja dva upotpunjuje svoja stajalita iz filozofije kulture.

DER PHILOSOPHISCHE NACHLASS STJEPAN ZIMMERMANNS

Zusammenfassung
Der Verfasser versucht in seiner Studie, den NachlaB Stjepan Zimmermanns, des
bedeutendsten kroatischen Neuscholastikers, darzulegen. Der Verfasser bringt anhand der
wichtigsten Ver6ffentlichungen Zimmermanns einen kurzen Uberblick liber die folgende

11 Zimmermannov ivot i djelo prikazuje moja monografija Filozofija Stjepana Zimmermanna,

Zagreb 1993.

ehok, 1., Filozofijska ostavtina ..., Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207

207

aus dem NachlaB Zimmermanns erhaltene Schriften: Jaspers' Existenzphilosophie, EinfUhrnng in die Philosophie und Wissenschaft und Glauben. Es zeigt sich, daB diese drei
Schriften fUr das Gesamtwerk dieses Philosophen am bedeutendsten sind: einerseits
erOffnet die Auseinandersetzung Zimmermanns mit Jaspers die MOglichkeit eines Dialogs
zwischen Neuscholastik und Existenzphilosophie, andererseits intendiert Zimmermann, in
einigen Abschnitten der Werke EinfUhrung in die Philosophie und Wissenschaft und
Glauben, eine der Zeit entsprechende kulturphilosophische Untersuchung zu geben.