Enid Blyton - 5 Prijatelja - #11 Na Strani Pravde PDF

e-book tim-balkandownload.
org
e-book tim-balkandownload.org
na strani pravde
S engleskoga prevela GORDANA V. POPOVI
Naslov izvornika THE FAMOUS FIVE

Five have a wonderful time
Osamljena George
Zaista nije lijepo od vas George e bijesno. Zato
ja ne mogu ii s ostalima? Ve sam dva tjedna kod kue, i
nisam vidjela prijatelje otkad je zavrila nastava. Sada su
krenuli na prekrasno dvotjedno putovanje, a ja nisam s
njima.
Ne budi smijena, George uzvrati njezina majka.
Ne moe ii dok ne ozdravi od prehlade.
Ve sam ozdravila George e kaljui. Majko,
zna da jesam!
Dosta je, Georgina njezin e otac digavi pogled s
novina. To je ve trei doruak za kojim raspravljamo o
istoj temi. Smiri se.
George nije odgovarala na pitanja kad bi je netko
oslovio sa Georgina tako da, iako je eljela neto
odgovoriti, nije rekla nita, ve je samo napuila usne i
okrenula glavu.
Majka se nasmijala. O, George, mila! Nemoj praviti
tako gnjevno lice. Sama si kriva to si se prehladila
htjela si ii na kupanje i ostala predugo u vodi a, uz to,
tek je kraj travnja!
Uvijek se kupam u travnju George e smrknuto.
Rekao sam SMIRI SE otac e udarivi
novinama po stolu. Jo samo jednu rije, George, i
neu te uope pustiti da ode roacima.
Vau! javi se Timmy ispod stola. Nije volio da se
itko ljutito obraa George.
A i ti se nemoj sa mnom prepirati Georgein e
otac gurnuvi Timmya palcem i mrtei se na isti nain
kao Ge orge.
Fanny se nasmijala. O, prestanite, vas dvoje
kazala je. George, budi strpljiva. Pustit u te da se
pridrui roacima im bude mogla ve sutra, bude li
ti dobro i ne bude li danas mnogo kaljala.
O, majko, zato mi to prije nisi rekla? George e
dok je smrknutosti kao nekom tajnom nestalo. Noas ni
sam nijednom zakaljala. Danas mi je posve dobro. O, ako
ve sutra smijem krenuti u dvorac Vilinske noi, obeajem
da danas neu nijednom zakaljati!
O emu vi to govorite u vezi s dvorcem Vilinske
noi? upita otac iznova podigavi pogled. Prvi put
ujem za to!
O ne, dragi Quentine, ve sam ti barem triput o
tome govorila ree njegova supruga. Jedan je kolski
prijatelj posudio dvije stare prikolice Julianu, Dicku i
Anne. Logoruju na livadi nedaleko od dvorca Vilinske noi.
Aha! Znai, stanuju u dvorcu? upita Georgein
otac. Ne svia mi se to. Ne elim da se George vrati ohola i
umiljena.
George naprosto ne moe postati ohola i umiljena
ree Fanny. Najvie to mi uspijeva jest da odrava
iste nokte i nosi iste kratke hlaice. Priberi se, Quentine.
Sa vreno dobro zna da George i njezini roaci oboavaju
za jedno provoditi praznike, i to na neki izuzetni nain.
I doivjeti pustolovine George e smijui se, jer je
sada zaista bila dobro raspoloena pri pomisli da e se na
rednoga dana pridruiti roacima.
Ne. Ovaj se put neete upustiti u neku od vaih
stranih pustolovina ree majka. Uostalom, za to
nema ni mogunosti u spokojnu mjestu kakvo je selo
pokraj dvorca Vilinske noi, a vi stanujete u dvije stare
prikolice.
Sa George se nikad ne zna njezin e suprug.
Neka samo nanjui pustolovinu, odmah spremno slijedi
trag. Jo nikad nisam sreo osobu poput George. Hvala
Bogu da imamo samo jedno dijete. Mislim da ne bih mogao
izii na kraj s dvije ili tri George.
Mnogo je ljudi poput George ree Fanny.
Julian i Dick, primjerice. Uvijek upadnu u nekakve
uzbudljive do gaaje, a Anne tapka za njima eznui za
spokojnim ivotom.
E pa, meni je dosta tih naklapanja Georgein e
otac naglo odgurnuvi stolac i sluajno udarivi Timmya
ispod stola. Zacvilio je.
Ovaj pas zaista nije pametan ree nestrpljivi
ovjek.
Za svakog obroka legne ispod stola i oekuje da
stalno mislim o tome kako se on tu nalazi! Pa, odoh ja da
se prihvatim posla.
Iziao je iz blagovaonice. Vrata blagovaonice su se
zalupila. Zatim su tresnula vrata radne sobe. Potom se
prozor zatvorio uz tresak. Netko je araem snano
potaknuo vatru. Zaula se kripa naslonjaa kad se netko
snano zavalio u nj. Zatim je nastupila tiina.
Odsada do raka tvoj otac nee postojati za ovaj
svijet ree Georgeina majka. Boe, o Boe, kazala sam
mu barem tri puta da idete u zamak Vilinske noi, gdje ve
borave tvoji roaci. Sluaj, George, stvamo mislim da bi
mogla sutra krenuti, danas izgleda mnogo bolje. Moe
pripremiti stvari i ja u ih spakirati danas poslijepodne.
Hvala ti, majko George e iznenada je zagrlivi.
U svakom sluaju, otac e biti sretan da malo izbivam iz
kue! Previe sam glasna za njega!
Vas dvoje ste kao prst i nokat! ree majka
sjeajui se treskanja vratima i ostaloga. Ponekad ste
oboje zaista nesnosni, ali ne znam to bih da vas nema! O,
Timmy, jo si ispod stola? Kad barem ne bi ovako pruio
rep! Jesam li te povrijedila?
O, njega ne smeta ako ti nagazi na njega, majko
George e velikoduno. Idem odmah spremiti svoje
stvari. Kako u stii do Vilinskih noi? Vlakom?
Da. Odvest u te do eljeznike postaje Kirrin.
Mora uhvatiti vlak u deset i etrdeset objasni joj
majka. Presjeda u Limming Hou, u vlak za Vilinske
noi. Poalje li kartu Julianu, primit e je do sutra ujutro
i doekati te.
Odmah u je napisati George e sretno. O,
majko, ve sam se bila uplaila da e mi ta strana
prelilada pokvariti cijele praznike! Neu se vie kupati po
tako hladnu danu u travnju.
To si rekla i prole godine i godinu dana prije
toga ree majka. Ima vrlo slabo pamenje, George!
Doi, Timmy! ree George i njih dvoje izjurie po
put uragana. Za njima su vrata tako zalupila da se
zatresla cijela kua.
Odmah se otvorie vrata radne sobe i zauje se ljutit
glas:
Tko to tako lupa vratima dok ja radim? Zar NITKO
u ovoj kui ne zna tiho zatvarati vrata?
George se smijala dok se uspinjala uza stube. Najvei
lupa vratima u kui bio je njezin otac, ali on bi uo
jedino treskanje drugih. George je ispreturala ladicu svoga
pisaeg stola da pronae dopisnicu. Mora je odmah
poslati, jer je inae Julian nee primiti a bit e krasno
da je doekaju svo troje roaka!
Sutra kreemo kazala je Timmyu koji ju je
gledao estoko maui repom. Da, naravno, ti ide sa
mnom. Petorka e opet biti na okupu. Slavna petorka! To
e ti se svidjeti, zar ne, Timmy? I meni!
Na brzinu je napisala dopisnicu i pojurila da je
poalje. Tresnula je prednjim vratima i njezin je otac
gotovo iskoio iz koe. Bio je on veoma mudar i radian
znanstvenik, nestrpljiv, zapaljiv, sran i vilo zaboravan.
Kako li je samo elio
da njegova ki ne nalikuje toliko
na njega, nego da bude poput tihe, umiljate male
roakinje Anne!
George je poslala dopisnicu. Bila je kratka i saeta:
Prehlada je prola. Stiem sutra. Dolazim u dvanaest
i pet minuta, i svakako svi doekajte mene i Timmya.
Vjerujte, oboje maemo repom od veselja!
GEORGE.
George je preturala po ladicama i vadila stvari koje je
eljela ponijeti. Majka je dola da joj pomogne. Pri pakiranju bi uvijek dolo do rasprave, jer je George htjela uzeti
to je najmanje mogue stvari, a posebno izostaviti toplu
odjeu, dok je majka bila upravo suprotna miljenja.
Pa ipak, nagodile su se i uspjele spremiti koveg pun
korisnih stvari. Kao i obino, George je odbila ponijeti bilo
kakvu haljinu.
Pitam se kada e prerasti tu tvoju elju da bude
djeak i da se ponaa kao da to jesi! njezina e majka
oajno. U redu, u redu, ponesi te strane kratke hlae
ako toliko eli, i onu staru majicu. Ali, svakako e uzeti i
ove tople dempere. Ve sam ih jednom upakirala, a ti si ih
iz vadila. Julian je rekao da ponese i debeo pokriva.
Prikolice nisu naroito tople po ovakvu vremenu.
Pitam se kakve su ree George trpajui
dempere.
Smijene su, starinske, barem je tako Julian
naveo u svome pismu. Moda su poput ciganskih kola, a
ne moderne aerodinamine prikolice koje vuku automobili.
Vidjet e ih sutra ree majka. O, George, opet
kalje!
To je samo zbog praine ree George dok joj je
lice postajalo grimizno od nastojanja da zatomi kakljanje
u grlu. Hitro je popila au vode. Bilo bi prestrano kad bi
majka nakon svega kazala da ne smije ii!
Majka je, meutim, doista mislila da je George bolje.
Odleala je tjedan dana, pravei stranu pometnju i bila
veoma teak bolesnik. Sada, nakon to je ustala ve prije
nekoliko dana, zaista se inilo da se oporavila.
init e joj dobro da ode u Vilinske noi i bude na
otrome svjeem zraku, mislila je majka. A potrebno joj je
i drutvo ne voli biti sama kad zna da su joj prijatelji na
odmoru.
Te je veeri George bila sretna. Jo samo jedna no i
provest e dva tjedna na logorovanju! Samo da vrijeme
bude lijepo; divno e se provesti!
Iznenada zazvoni telefon: R-r-r-r-r-r-ring! R-r-r-r-r-ring!
Georgeina majka poe da se javi. Halo! kazala

je.
O, to si ti, Juliane! Je li sve u redu?

George je odmah pourila u hodnik. O, samo da se
nije neto dogodilo! Julian valjda ne zove zato da bi kazao
da ne doe? Sluala je bez daha.
to si to rekao, Juliane? Ne razumijem o emu
govori. Da, naravno, stric je dobro. Zato ne bi bio? Ne,
nije nestao. Juliane, o emu ti to govori?
George je nestrpljivo sluala. to se dogaa? Ali,
ispalo ie da se radilo o neemu sasvim drugome. Kad je
majka konano spustila slualicu, ispripovijedala je
George:
Ne poskakuj tako, George. Sve je u redu. Ide
sutra. Julian je samo zvao da provjeri nije li tvoj otac jedan
od znanstvenika koji su iznenada nestali. Navodno je u
dana njim veernjim novinama objavljen kratak izvjetaj
o tome da su dva znanstvenika nestala na neobjanjiv
nain i, do bri stari Julian se zabrinuo za tvog oca!
Kako bi otac mogao nestati! George e u
nevjerici.
Mora da je Julian poludio! Sigurno su to jo dva
glupa znanstvenika koja su izdala zemlju i pobjegla da
drugdje prodaju nae tajne! To sam i ja mogla rei
Julianu!
Opet zajedno
Sljedeeg jutra na rosnome breuljku prilino
udaljenu od Kirrina, mjesta gdje je ivjela George, dva
djeaka sioe niza stube jedne prikolice i pooe prema
drugoj. Pokucali su na vrata.
Anne! Jesi li budna? Boanstven je dan!
Naravno da sam budna! vikne glas. Vrata nisu
zakljuana. Uite. Pripremam doruak.
Julian i Dick irom raskrilie plavo obojena vrata.
Anne je stajala pokraj malog kuhala na jednom kraju
prikolice i kuhala jaja.
Ne mogu se okrenuti kazala je. Pratim vrijeme
na satu. Jo jedna minuta.
Potar je upravo donio dopisnicu od George ree
Julian. Kae da ona i Timmy od radosti mau repom!
Drago mi je da konano stie i stari Timmy takoer.
Otii emo pred nju ree Anne i dalje oiju
uprtih u sat. Jo dvadeset sekundi.
Stigli smo ovdje tek prije tri dana ree Dick.
Znai, nije mnogo propustila. Ova e jaja, Anne, sigurno
biti tvrdo kuhana!
Anne prestane gledati na sat. Ne, nee. Bit e kako
treba. Izvadila ih je iz male posude pomou lice.
Stavi ih u alice za jaja, Dick. Ravno su ti ispred nosa.
Dick uze jedno jaje s tanjura gdje ih je Anne odloila.
Bilo je tako vrue da ga on ispusti uz krik i ljuska se
razbije. umanjak se iscijedio.
DICK! Vidio si da ih vadim iz kipue vode! vikne
Anne. Sada moram skuhati jo jedno. Da je barem
Tummy ovdje! Polizao bi jaje s poda i potedio ga ienja,
Jest emo sjedei na stubama prikolice, Anne
predloi Julian divno je sunce.
Svi su sjeli i jeli kuhana jaja, krike kruha s
maslacem, potom s domaom marmeladom i najposlije
sone jabuke. Sunce je dobro grijalo i Julian svue jaknu.
Njihove dvije prikolice bile su postavljene na vlanom
breuljku obraslom travom. Pozadi je rasla visoka ivica i
titila ih od vjetra. Podno ivice sterale su se blijedozlatne
pruge jaglaca, dok su se blistavi rosopasi sjajili na suncu
okreui svoje uglaane glave prema njemu.
Nedaleko su se nalazile jo tri prikolice, ali moderne.
Ljudi kojima pripadaju jo nisu bili stigli i vrata su bila
zakljuana.
Tako se troje djece nije moglo s njima upoznati.
Na breulju sa suprotne strane vinuo se u zrak stari,
ruevni zamak, a mone su ga zidine i nadalje titile od
vjetrova to gdjekad puu na breuljku. Tri su zida bila
dobrano oteena, a etvrti je izgledao posve uuvan.
Umjesto prozora, na njima su se nalazile pukarnice,
sagraene prije mnogo stoljea kad su strijelci odatle
odapinjali svoje strelice.
Do zamka je vodila veoma strma staza. Na vrhu se
nalazio snaan dovratnik sagraen od velikih bijelih
kamenih blokova. Dovratnik je sada ispunjavala ploha od
kovana eljeza kako bi sprijeila strance da uu, a jedini
je ulaz bio pri dnu tornja gdje su se nalazila mala vrata.
Na njima se nalazio obrtni kri ijim su okretanjem
posjetioci mogli ui i razgledati staro zdanje.
Zamak je ukrug opasivao snaan visoki zid, jo se
drei unato tolikim godinama. Dijelovi s njegova vrha su
otpali i otkotrljali se niz breuljak leei poluukopani u
travi i korovu. Bijae to neko velianstven drevni zamak,
zbog sigurnosti sagraen na vrhu strma breuljka, na
mjestu odakle su uvari zamka mogli vidjeti krajolik na
kilometre daleko.
Kao to je Julian kazao, svatko tko bi se naao u
tornju ili ak na zidu, mogao bi vidjeti neprijatelje koji bi
se pribliavali iz sedam grofovija. Bilo bi dovoljno vremena
da se zatvore goleme vratnice, rasporede uvari po
bedemu i obave pripreme za prilino dugo odolijevanje
opsadi.
Troje je djece sjedjelo na stubama, dokoliarei na
suncu, nakon to su zavrili s dorukom. Gledali su stari
ruevni zamak i promatrali avke koje su kruile oko etiri
tornja.
Mora da ih tamo ima na tisue ree Dick.
Kada bismo barem imali dalekozore da ih moemo
promatrati. Bilo bi to kao da smo u cirkusu. Svia mi se
kako sve za jedno uzlijeu i lete ukrug i ukrug a da se
nikad ne sudare.
Gnijezde li se u starome zamku? upita Anne.
O da, napunile su tornjeve granama objasni Dick
i na njima savile gnijezda. Kladim se da je tlo oko tornja
do koljena prekriveno granjem.
Pa, otii emo tamo jednoga dana kad stigne
George ree Anne. Ulaznina stoji samo pet penija.
Volim stare zamke. Volim osjeaj koji nas obuzima na
starim mjestima.
I ja takoer sloi se Julian. Nadam se da e
George ponijeti dalekozor koji je dobila na poklon za
roendan. Mogli bismo ga ponijeti kada budemo posjetili
dvorac i promatrati krajolik kilometre i kilometre uokolo.
Moi emo izbrojiti svih sedam grofovija!
Moram oprati sue Anne e ustajui. Moram
oistiti prikolice prije no to George stigne.
Ne misli valjda da e stara George primijetiti jesu
li iste ili nisu? ree Dick. To ti je, Anne, isti gubitak
vremena.
Ali Anne je uvijek uivala u tome da sve oisti i sloi u
ormare i na police. Svialo joj se da brine o dvjema prikolicama. Ve se bila na njih naviknula i veselila se da ih pokae George.
Otrala je do ivice i ubrala je veliku pregrt jaglaca.
Vratila se i podijelila je u dvije kite. Polovicu je smjestila u
mali plavi vr, okruivi cvijee njegovim zelenim liem, a
drugi struak smjestila je u drugi vr.
Lijepo e pristajati uza zelene i ute zavjese!
kazala je. Uskoro je bila veoma zauzeta metenjem i
brisanjem praine. Razmiljala je o tome da poalje Dicka
do potoka da opere posue nakon doruka, ali je odluila
da ga to ne za moli. Dick nije bio odve spretan sa
zemljanim posuem, a kako nije pripadalo njima, bilo bi
nezgodno da ga slome pripadalo je vlasnicima prikolica.
Do pola jedanaest prikolice su bile kao nove novcate.
Georgeine plahte i pokrivai bili su sloeni na polici ponad
njezine postelje koja se preko dana uredno dizala uza zid
da bi bilo vie mjesta. Annein sklopivi leaj nalazio se s
druge strane.
Takve praznike ja volim, Anne e u sebi. Mjestace
za stanovanje, polja i breuljci svuda uokolo, obronci na
otvorenom i ne previe pustolovina!
to to mrmlja sebi u bradu? upita Dick
provirivi kroz prozor. Jesi li rekla neto u vezi s
pustolovinama! Zar ti ve nedostaju?
Hvala nebesima, ne! uzvrati Anne. To je
posljednja stvar do koje mi je stalo na ovome, hvala Bogu,
mirnome mjestu.
Dick se nasmijao. Pa, nikad se ne zna kazao je.
Jesi li spremna da poemo doekati George? Vrijeme je
da krenemo.
Anne sie niza stube i pridrai se Julianu i Dicku.
Bit e bolje da zakljuamo vrata ree Dick. Svoja smo
zakljuali. Zakljuao je vrata Anneine prikolice i troje se
djece uputilo travom obraslim breuljkom prema
nogostupu koji je vodio do susjedne livade. Dvorac na
suprotnome breulju inio se sve viim i viim to su se
sputali nie prema selu.
Bit e krasno ponovno vidjeti Timmya primijeti
Anne. A jako se radujem to u vidjeti George i to e
stanovati u mojoj prikolici. Nije da me smeta to sam nou
sama, ali drae mi je da je ona sa mnom i da Timmy
mrmlja u snu.
Ako ti je do mrmljanja, hrkanja i puhanja, bilo bi
bolje da spava s Dickom ree Julian. O emu ti
sanja, Dick? Mora da ima vie mora negoli itko u
kraljevstvu!
Nikad ne mrmljam, ne hrem i ne puem Dick e
uvrijeeno. Trebao bi sebe uti! Pa...
Gledajte, zar to ne dolazi vlak, zar nije na zavoju
tamo na prazi, u daljini? upita Anne. Sigumo jest!
Prijepodne ovdje stie samo jedan vlak! Bit e bolje da
potrimo!
Djeca su trala koliko su ih noge nosile. Vlak je uao
u postaju upravo kad su stigli na peron. Kroz prozor je
virila glava s kratkom kovravom kosom a tada se
odmah ispod te ukazala jo jedna, tamnosmea.
George i Timmy! viknula je Anne.
Hej! vikala je George umalo ispavi iz vlaka.
VAU! lajao je Timmy gotovo skoivi Dicku na
glavu. George je iskoila iz vlaka blistavih oiju. Zagrlila je
Anne i prijateljski potapala Juliana i Dicka. Evo me!
kazala je. Bilo mi je strano pri pomisli da logorujete
bez mene. Uasno sam izgnjavila majku.
Kladim se da jesi ree Julian i uze je za ruku.
Daj meni ovaj koveg. Poi emo u selo i proslaviti tvoj do
lazak s nekoliko sladoleda. Imaju odlian sladoled.
Dobro. Ba bi mi prijao George e sretno. Gledaj, Timmy je razumio to si rekao. Ve je isplazio jezik za
sladoledom. Timmy, nisi li zadovoljan da smo opet svi za
jedno?
Vau! uzvrati Timmy i lizne po dvadeseti put Anneinu ruku.
Zaista moram ponijeti ubrus kad se sastajem s
Timmyem ree Anne. Svu me smoi svojim lizanjem.
O, ne, ne ponovno, Timmy, poslui se jezikom na Julianu!
Hej, pogledajte George je ponijela dalekozor!
Dick e iznenada primijetivi smeu traku oko Georgeinih
ramena koja nije vodila do kutije s fotoaparatom, ve do
veoma fine konate kutije gdje se nalazio dalekozor.
Izvrsno! Htjeli smo njime promatrati avke, a u movarnu
dijelu ima i aplji.
Pa, mislila sam da ga moram ponijeti ree
George.
To su prvi praznici na kojima u se moi posluiti
njime. Majka mi nije dopustila da ga ponesem u kolu.
Recite, kako je daleko duan gdje se prodaje sladoled?
To je ova mljekarnica objasni Julian propustivi
je da ue. Savjetujem ti da pone s vanilijom, nastavi
s malinom i zavri sa okoladom.
Doista ima ideja! ree George. Mora da imate
dosta novaca kad jedete tako skupi sladoled. Majka mi nije
dala mnogo.
Djeca su sjela i naruila sladoled. Nasmijeila im se
jedra, niska prodavaica. Ve ih je bila upoznala. Imate
krasno vrijeme kazala je. Ima li mnogo karavana na
breuljku Vilinskih noi?
Ne, nema ih mnogo ree Julian poevi lizati svoj
sladoled.
Pa, uskoro e vas biti vie nastavi niska jedra
ena.
ula sam da u kraj dolaze neki sajmini zabavljai,
a obino logoruju na toj ledini. Bit e vam zabavno ako
stignu.
O, krasno! usklikne Dick. Bit e to prilika za
nova prijateljstva. Sviaju nam se sajmini zabavljai, zar
ne Timmy?
Ugodno prijepodne
Hoe li se uskoro ovdje odrati sajam? upita George laajui se sladoleda od malina. Kakva vrsta
sajma? Neto poput cirkusa?
Ne. To je neka vrsta raznolike predstave ree pro
davaica. Bit e tu guta vatre, a to e najvie privui
seljane. Guta vatre! Jeste li ikad uli za takvo to? Pitam
se kako se netko moe odluiti da tako zarauje za ivot!
Hoe li biti jo neega? upitala je Ane. Nekako
nije mogla zamisliti da promatra nekoga tko guta vatru!
Pa, doi e i ovjek koji se uspijeva osloboiti
konopca za dvije minute, kako god ga vrsto svezali ree
ena. Pravi arobnjak! Tu je i ovjek-guma, koji se moe
saviti u svim smjerovima, provui se kroz odvodnu cijev i
uuljati kroz pritvoreni prozor!
Pobogu! Bio bi on izvrstan provalnik! usklikne
George. Da sam barem ja poput gume! Odskae li taj
ovjek kad padne na pod?
Svi su se nasmijali.
Tko e jo doi? upita Anne. Sve to zvui vrlo
uzbudljivo.
Krotitelj zmija ree jedra gospoa zadrhtavi.
Zmije! Zamislite samo! Bojala bih se da e me ugristi.
Trala bih kao bez glave kada bih ugledala zmiju kako mi
se pribliava.
Pitam se radi li s otrovnicama! Dick e. Ne
svia mi se previe da se pokraj nae nalazi prikolica s
leglom otrovnica koje puze uokolo.
Prestani! ree Anne. Odmah u otii kui.
U mljekamicu je uao neki kupac i prodavaica ih je
morala napustiti da ga poslui. Djeca su bila prilino
uzbuena. Kakva srea da e se na istoj livadi nai tako
uzbudljivi ljudi!
Guta vatre! usldikne Dick. Uvijek sam elio
da ga vidim. Kladim se da ne guta vatru uistinu! Spalio bi
cijela usta i drijelo.
Jeste li pojeli sladolede? upita Julian vadei
novac iz depa. Ako jeste, povest emo George do livade
i po kazati joj nae vesele prikolice. Nisu nimalo nalik na
prikolice s kojima smo neko putovali, George to su
starinska ciganska kola. Svidjet e ti se. Vesela su i vrlo
slikovita.
Tko vam ih je iznajmio? upita George kad su na
pustili duan. Neki kolski prijatelji, zar ne?
Da. On i njegova obitelj uvijek provode uskrnje i
ljetne praznike u tim prikolicama objasni Julian. Ali,
ovog su Uskrsa otputovali u Francusku, pa su mislili da je
bolje da ih iznajme nego da zjape prazne, a mi smo bili ti
sretnici!
Djeca su kroila livadom i stigla do nogostupa.
George je pogledala prema zamku s tornjevima, kako
blista na suncu na breuljku sa suprotne strane.
Dvorac Vilinske noi kazala je. Star stotine
godina! Kako bih rado znala sve o tome to se tu dogaalo
tijekom stoljea! Zaista volim starine. Glasujem da odemo i
istrai mo ga.
I hoemo. Ulaznica stoji samo pet penija ree
Dick.
Pet penija doista vrijedi posjet zamku. Pitam se
ima li podzemnih elija. Tamnih, vlanih, pustih i stranih!
Djeca su se stala uspinjati breuljkom obraslim u
travu do polja gdje se nalazila njihova prikolica. George je
oduevljeno uskliknula:
Oh! Jesu li ovo nae prikolice? Ne izgledaju li
veselo? Sasvim su nalik onima kojima se slue Cigani
samo to ove izgledaju ie i veselije.
Crvena prikolica s crnim i utim arama je naa
ob jasni Dick. Plava s crnim i utim arama tvoja je i
Anneina.
Vau! Timmy e spremno.
Oprosti, i tvoja takoer, Timmy odmah se
ispravio Dick i svi zahihotae. Bilo je neobino kako je
Timmy spremno laveom stavio primjedbu kao da zaista
razumije svaku izgovorenu rije. George je, naravno, bila
uvjerena da je tako.
Prikolice su stajale na visokim kotaima. Sa svake
strane nalazio se prozor. Vrata su bila s prednje strane i
stepenice, dakako. Na prozorima su visjele vesele zavjese,
a rubove isturena krova krasila je smiono izrezbarena
ara.
To su stara ciganska kola koja su iznova obojena i
prilagoena ree Julian. Iznutra su vrlo udobna:
sklopivi leajevi koji se podiu preko dana, mali slivnik za
pranje, iako se mi obino sluimo potokom jer je gnjavaa
donositi vodu, mala ostava, ormari i police, pluteni
prostira na podu s toplim sagovima, tako da uope nema
propuha...
Zvui kao da mi eli prodati prikolicu! George e
uza smijeh. Ne mora ih hvaliti! Obje mi se sviaju i mislim da su mnogo ljepe od modernih karavana nie dolje.
Nekako izgledaju stvarne!
O, i druge su stvame ree Julian. I u njima
ima vie mjesta, ali nama prostor nije vaan, jer emo
veinom boraviti izvan prikolica.
Imamo li logorsku vatru? George e orno. O,
da, vidim je. Eno mrlje pepela gdje loite vatru. O, Juliane,
hajde da naveer naloimo vatru i sjedimo oko nje u tami!
Dok nas komarci budu grizli a imii lepetali oko
nas naruga se Dick. Da, svakako hoemo! Ui,
George.
Najprije e doi u moju prikolicu ree Anne i
gurne George uza stube. George je bila oduevljena.
Bila je vrlo sretna pri pomisli da e ovdje provesti dva
mirna tjedna sa svojim roacima i s Timmyem. Povukla je
svoju sklopivu postelju prema gore i prema dolje da vidi
kako radi. Raskrilila je vrataca ostave i ormara. Potom je
otila vidjeti prikolicu djeaka.
Kako je uredna! iznenaeno e. Znala sam da
e Anneina biti uredna, ali i vaa je kao ispod ekia. O,
Boe, nadam se da niste okrenuli novi list u ivotu i
postali uzorni istunci. Ja nisam!
Ne brini Dick e uza smijeh. Anne je bila na
djelu zna kako voli da sve bude na svome mjestu. Ni o
emu ne moramo brinuti kada je ona u blizini. Dobra
stara Anne!
Pa ipak, George e mi morati pomagati ree Anne
odluno. Ne oekujem od djeaka da spremaju, kuhaju
i slino, ali George mora, jer je djevojica.
Da sam se barem rodila kao djeak! bunila se
George. Dobro, Anne, preuzet u dio na sebe
ponekad. Sluajte, za Timmya ba nee biti previe mjesta
na mom leaju, zar ne?
Pa, na mome nee spavati Anne e. Mogao bi
spavati na podu na nekom pokrivau. Ne bi li, Timmy?
Vau javi se Timmy, ali uope ne mahnuvi
repom. Izgledao je veoma razoaran.
Eto ti, kae da i ne sanja uraditi takvo to!
usklikne George. Uvijek spava kod mojih nogu.
Djeca su ponovno izila. Dan je zaista bio prekrasan.
Jaglaci su sve vie otvarali svoje zlatne glavice, a kos je
iznenada zapoeo s milozvunim pijevom na granici gloga
to je rastao u oblinjoj ivici.
Je li netko kupio novine u selu? upita Dick.
O, ti si, Juliane. Dobro. Da vidimo kakva je prognoza
vremena. Ako je dobra, mogli bismo poslije podne otii na
podulju etnju. More je sasvim blizu.
Julian izvue presavijene novine iz depa i prui ih
Dicku. Ovaj sjedne na stube prikolice i uze ih listati.
Traio je rubriku u kojoj se objavljuje prognoza
vremena, kad mu pogled privue neki naslov. Uskliknuo
je:
Hej! Ovdje pie jo neto u vezi s dva nestala znan
stvenika, Juliane!
O! usklikne George sjetivi se Julianova
telefonskog poziva prethodne veeri. Juliane, kako si
mogao pomisliti da bi otac mogao biti jedan od nestalih
znanstvenika? Kao da bi on ikad mogao iznevjeriti svoju
zemlju i prodati svoje tajne dmgima!
O, to nisam mislio Julian e spremno.
Naravno da nisam! Nikad ne bih pomislio da bi stric
Quentin mogao uiniti takvo to. No u jueranjim
novinama naprosto sam proitao da su nestala dva
glasovita znanstvenika i pomislio
da su moda kidnapirana. A, kako je stric Quentin uistinu
glasovit, pomislio sam da nazovem i provjerim.
O! usklikne George. Pa, kako majka o svemu
nije nita ula, strano se iznenadila kad si je pitao je li
otac nestao. Posebice stoga to je upravo bio lupao po
svojoj radnoj sobi u potrazi za neim to je izgubio.
Na emu je, pretpostavljam, sjedio umijea se
Dick uza smjeak. Ali, sluajte dalje, ne ini se da su
dva znanstvenika bila oteta, izgleda da su naprosto
otputovali i ponijeli sa sobom znaajne biljeke! Zvijeri!
ini mi se da se danas dogaa previe takvih stvari!
Proitao im je dva odlomka:
Prije dva dana nestali su Terry Kane i Jeffrey
Pottersham. Sastali su se u kui nekog prijatelja da
rasprave o pojedinostima svoga rada i zatim zajedno
krenuli prema podzemnoj eljeznici. Otad nisu
vieni.
Utvreno je, meutim, da je Tey Kane
produljio svoju putovnicu i kupio avionske karte za
Pariz. Nema potvrde da je tamo i stigao.
Eto! Upravo kao to sam rekla majci! usklikne
George. Otili su prodati tajne svojih znanstvenih
otkria dmgoj zemlji. Zato smo ih pustili?
Stric Quentin bit e jako nezadovoljan zbog toga
ree Julian. Nije li svojedobno i sam radio s Terry Kaneom?
Da, mislim da jest potvrdi George. Jako mi je
drago da danas nisam kod kue, tata e bjesnjeti kao lav u
kavezu i stoput objasniti majci to misli o znanstvenicimaizdajicama!
Zacijelo hoe sloi se Julian, Ne krivim ga
zbog toga. Ni ja ne razumijem kako netko moe izdati
vlastitu zemlju? Od same pomisli ostaje mi gorak ukus u
ustima. Doite, razmislimo o tome to emo ruati. Anne,
to imamo?
Prene kobasice s lukom, krumpire, limenku nareza
nih breskvi, a ja u pripremiti kremu od zaslaenih jaja i
mlijeka Anne e spremno.
Ja u ispei kobasice ponudi se Dick. Naloit
u vatru i donijeti tavu. Voli li netko da kobasice puknu
pri peenju?
Svi su ih takve eljeli. Volim kad su prepeene
ree George. Koliko ih ima za svakoga? Od doruka
nisam nita jela, izuzev onog sladoleda.
Dvanaest odgovori Anne dodajui Dicku vreicu s
kobasicama. Tri za svakoga. Timmya ne treba raunati.
Imam za njega veliku sonu kost. Juliane, hoe li molim
te donijeti malo vode? Ondje je tava. George, jesi li u
stanju otvoriti limenku s breskvama a da se ne poree,
kao proli put?
Jesam, kapetane! George e cerei se. O,
sasvim nam je kao u dobra stara vremena. Dobra hrana,
dobro drutvo i dobar provod. Triput hura za NAS!
Dolazak sajminih zabavljaa
Prvi dan to su ga djeca provela zajedno protekao je
prekrasno. Zaista su uivali, posebice George koja je
samotno provela dva tjedna zatvorena u kui. I Timmy je
bio veoma sretan. Ganjao je zeeve, veinom izmiljene,
jurei poljem i provlaei se kroza ivicu sve dok se nije
dobrano umorio. Tada bi priao i stutio se na tlo pokraj
djece, daui poput lokomotive kada vozi uzbrdo, dok mu
je dug ruiasti jezik visio iz gubice.
Vrue mi je im te pogledam, Timmy ree Anne
odgurujui ga. Pogledaj, George, pue poput parnog
stroja! Jednoga dana, Timmy, eksplodirat e!
Poslijepodne su djeca pola u etnju, ali nisu ila do
mora. Male bijele jahte bile su rasprene po povrini vode
poput udaljenih galebova s rairenim krilima. Djeca su
uinala u nekoj farmerskoj kui dok ih je promatrao
farmerski par s djecom krupnih oiju.
elite li ponijeti malo marmelade koju sam sama
kuhala? upita ih lijepa rumena farmerova supruga kad
su plaali uinu.
O, da, rado bismo ree Dick. A moete li nam
moda prodati i malo vonoga kolaa? Logorajemo u prikolici na ledini Vilinskih noi, nasuprot dvorcu, pa jedemo
na otvorenu.
Da. Mogu vam dati cijeli kola farmerova e
supru ga. Juer sam pekla kolae pa ih ima dovoljno.
elite li i malo unke? A imarn i ukiseljenih luica.
To je bilo predivno! Svu su hranu kupili vrlo jeftino i
veselo je nosili kui. Na polovici puta Dick odvrne
poklopac staklenke s luicama i pomirie.
Bolje od bilo kakva miomirisa! usklikne. Pomirii, George.
Dakako, sve nije ostalo na mirisanju. Svatko je
izvukao po luicu izuzev Timmya, koji se odmah
povukao. Luk je bio jedno od rijetkih jela koja nije tipio.
Dick vrati poklopac.
Mislim da bi luice morao nositi netko drugi, a ne
Dick priklopi Anne. Nee ih mnogo ostati dok stignemo do prikolice!
Kad su se uspeli preko nogostupa na kraju polja,
sunce je ve zalazilo. Veernjaa se pomolila na nebu i
veselo treperila. Dok su djeca s tekom mukom kroila
prema prikolicama, Julian ih zaustavi i pokae im neto
rukom.
Hej! Pogledajte! Stiglo je mnogo prikolica, sline su
naima. Pitam se jesu li to sajmini zabavljai.
A evo jo jedne, uspinje se breuljkom ree Dick.
Mora proi kroz poljska vrata, jer ne moe preko
nogostupa. Eno je.
Uskoro emo imati mnogo zanimljivih susjeda!
Anne e zadovoljno. Djeca su stigla do svojih prikolica i
znatieljno promatrala onu koja im je bila najblia. Bila je
ute boje, s plavim i crnim ukrasima i dobro bi joj dolo
novo bojenje. Bila je sasvim nalik na njihove prikolice,
samo to je djelovala mnogo starije.
inilo se da nikoga nema oko novopristiglih kola. Prozori i vrata bijahu zatvoreni. etvoro je djece stajalo i znatieljno ih promatralo.
Ispod susjedne prikolice nalazi se neka velika
kutija ree Julian. Pitam se emu slui!
Kutija je bila dugaka, plitka i iroka. Sa strane su
bili okrugli otvori izdubljeni u razmacima. George je prila
prikolici i sagnula se da pogleda kutiju pitajui se je li
neto ivo unjoj.
Timmy je poao s njom znatieljno njukajui oko
otvora. Iznenada je ustuknuo i glasno zalajao. George
uhvati njegovu ogrlicu i pokua ga povui k sebi, ali on to
nije htio. Lajao je bez prestanka!
Iz kutije je doprla neka buka itav, suh, klizav
zvuk zbog kojega je Timmyjo grozniavije zalajao.
Prestani, Timmy! Prestani! ree George vukui ga.
Juliane, doi i pomozi mi. U toj je kutiji neto to Timmy
jo nije sreo sam Bog zna to zbunjen je i ustraen.
Laje izazivajui i nee prestati dok ga ne odvuemo!
Sa dna polja u blizini nogostupa zauje se ljutit glas:
Hej, vi! Odvedite tog psa! Zato gurate nos u tua
posla, uznemirujete moje zmije!
Oho, zmije! Anne e hitro se provukavi do
svoje prikolice. George, unutra su zmije. Odvuci
Timmya.
Julian i George uspjeli su odvui Timmya, gotovo ga
pridavivi ogrlicom, no inilo se da on to uope nije
primijetio. Sada se ljutiti glas nalazio sasvim blizu iza njih.
George se okrene i ugleda tamnog ovjeuljka srednjih
godina, blistavih cmih oiju. Prijetio im je pesnicom i dalje
viui.
Oprostite ree George i dalje vukui Timmya.
Molim vas, prestanite vikati, jer e vas moj pas napasti.
Napasti me! On e mene napasti? Drite tako
opasna psa, koji je namirisao moje zmije, a sada e me jo
i napasti! vikao je ljutiti ovjeuljak poskakujui poput
boksera na vrcima prstiju, Aha! Priekajte samo da ja
pustim svoje zmije, pas e otrati glavom bez obzira i
nikad se nee vratiti!
Bila je to zastraujua prijetnja. Snano povukavi,
Julian, Dick i George najposlije svladae Timmya i
povukoe ga uza stube Anneine prikolice te zatvorie za
njim vrata. Anne ga je pokuala umiriti, dok su se ostali
vratili do ljutita ovjeuljka.
Izvukao je dugu plitku kutiju i podigao poklopac.
Troje je djece zapanjeno motrilo. Kakve je to zmije drao
unutra? egitue? Kobre? Svi su bili spremni da se daju u
trk budu li zmije jednako ljute kao njihov vlasnik.
Iz kutije se pomolila velika glava klatei se slijeva
nadesno. Zasjae dva tamna oka bez kapaka i tada se
dugo, dugo tijelo izvije i klizne preko mukarevih nogu
ovivi mu se oko pojasa i vrata. On ju je milovao, govorei
joj tihini umiljatim glasom.
George se stresla. Julian i Dick gledahu zabezeknuti.
To je piton objasni Julian. Pobogu, kakvo
udovite! Pitam se nee li se obviti oko tog ovjeka i
stezanjem ga usmrtiti.
Dri je pri repu Dick e. O, pogledaj, evo jo
jedne!
Zaista, jo jedan piton isklizne iz kutije, uvijajui se u
sjajnim navojima. I taj se stade omatati oko svoga vlasnika
isputajui pritom glasan piskavi zvuk. Tijelo mu je bilo
deblje od Julianova lista na nozi.
Anne je sve gledala s prozora prikolice, jedva
vjerujui oima. Nikad u ivotu nije vidjela tako velike
zmije. Nije ak ni znala koje su vrste. Poeljela je da im je
prikolica smjetena barem stotinu kilometara dalje.
ovjeuljak je najposlije umirio svoje zmije. Gotovo
su ga sakrile pogledu svojim brojnim navojima! Sa svake
strane njegova vrata vidjela se po jedna zmijska glava,
plosnata i sjajna.
Sada je i Timmy promatrao prizor poloivi glavu
pokraj Anneine. Zapanjio se pri pogledu na kliue zmije i
smjesta prestao lajati. Sklonio se s prozora i otiao pod
stol. Timmyu se nimalo nisu sviala ta nova stvorenja!
ovjek je i dalje milovao zmije i, nastavivi im se
obraati umiljatim glasom, vratio ih u kutiju. Skliznule su
unutra i smotale se, navoj ponad navoja. ovjek zatvori
poklopac i zakljua ih.
Potom se okrene djeci koja su motrila prizor. Jeste
li vidjeli kako ste uznemirili moje zmije? upitao je.
Nadalje, ujete li, da ste se drali postrani! Pas da se nije
ni pribliio! O, s vama, djecom! Uvijek se mijeate u tua
posla, njukate uokolo, zurite! Ne volim djecu, a ne vole ih
ni moje zmije. DRITE SE PODALJE, JASNO?
Posljednje je rijei viknuo tako glasno da je troje djece
odskoilo. Sluajte obrati mu se Julian doli smo
ovamo samo da vam kaemo kako nam je ao to je na
pas tako lajao. Psi uvijek laju kad vide neto nepoznato
to ne razumiju. To je prirodno.
Mrzim i pse ree ovjeuljak uputivi se prema
svojoj prikolici. Drat ete ga podalje, posebno kad
izvodim svoje zmije, jer bi ga, u protivnome, koja mogla
dobrano ujesti. Ha, ha!
Nestao je u prikolici i vrata su s lupom tresnula.
Nije najbolje ree Julian. Izgleda da smo loe
krenuli s tim sajminim ljudima, a nadao sam se da e se
s nama prijateljski ophoditi i uputiti nas u poneku svoju
tajnu.
Nimalo mi se ne svia to to je rekao George e
zabrinuto. Dobrani ujed jednog od ovih pitona znaio bi
kraj za Timmya. Neka bude miran, Timmy e biti daleko ka
da on bude izvodio svoje zmije. Izgleda da ih stvamo voli,
zar ne?
Sigurno potvrdi Julian. Pitam se tko ivi u
onoj tek pristigloj prikolici. Jedva da se usuujem
pogledati od straha da u njoj moda ne naiem na gorile,
slonove ili vodene konje...
Ne budi glup ukori ga George. Doi, smrkava
se. Hej, eno stie prikolica koju smo vidjeli dolje na livadi!
Uspinjala
se
polako
travnatim
breuljkom,
kloparajui pri vonji. Na prikolici je bilo velikim
griniiznim stovirna ispisano ime:
Gospodin ovjek-guma.
O, ovjek-guma! usklikne George. Dick, to
misli, je li to ovjek koji vozi prikolicu?
Svi su se zagledali u vozaa. Bio je visok, tanak i
vornat, a izgledao je kao da bi svakog asa mogao
zaplakati. Konj je prilino nalikovao na njega.
Pa, mogao bi to biti ovjek-guma ree Julian.
Ali, rekao bi se da mu skakanje ba nije dobra strana! Po
gledajte, silazi.
Mukarac sie sa spretnom oputenom otmjenou
koja, inilo se, nije pristajala njegovu tromom tijelu.
Ispregnuo je konja i pustio ga u polje. Krenuo je tu i tamo
grickajui travu, izgledajui jednako alosno i tromo kao i
njegov gospodar.
Rufflo! iznenada vikne mukarac. Jesi li
unutra?
Otvorie se vrata druge prikolice i pojavi se mlad
ovjek sa upom ute kose, u svijetlocrvenoj koulji iroka
osmijeha:
Hej, Guma! pozdravio ga je. Stigli smo prije
tebe. Doi, Skippy priprema veeru.
ovjek-guma alosno se uspne stubama u Rufflovu
prikolicu. Za njim se zatvorie vrata.
Ovo je doista prilino uzbudljivo ree Dick.
ovjek guma, Rufflo i Skippy, kako god se zvali, te ovjek s
pripitomljenim zmijama u naem susjedstvu. to e biti
sljedee?
Anne ih je pozvala:
Uite. Timmy cvili jer vas nema.
Djeca se stubama uspee u njezinu prikolicu i vidjee
da je Anne pripremila laganu veeru: sendvie sa unkom,
komad vonoga kolaa i naranu.
Ja u uz sendvie jesti i luice u octu, molim
ree Dick. Isjeckat u ih i staviti u sendvi. Stvarno,
kakve ja imam izvrsne ideje!
No i jutro
Za vrijeme veere djeca su razgovarala o neobinim
doljacima. Timmy je sjedio blizu George nastojei joj
objasniti kako mu je ao to je bio uzrokom tolike
pometnje. Ona ga je tapala i grdila u isto vrijeme:
Posve razumijem da ne voli zmije, Timmy, ali kad
kaem da prestane lajati i udalji se, MORA me
posluati! Razumije li?
Timmyu se ovjesio rep i poloio je veliku glavu na Georgeina koljena. Malko je zacvilio. Mislim da se vie nikad nee pribliiti onoj kutiji poto je vidio kako iz nje izlaze zmije ree Anne. Morali ste vidjeti kako se ustraio
dok je zajedno sa mnom gledao kroz prozor i ugledao ih.
Otiao se sakriti ispod stola.
teta da nam je tako loe krenulo sa sajminim
zabavljaima ree Julian. Nisam oekivao da posebno
vole djecu, jer openito djeca su jako dosadna, naviruju se
i njukaju posvuda.
ini mi se da ujem kako pristie jo prikolica
ree George, a Timmy nauli ui i zarei. Budi miran,
Timmy. Nije samo nama doputeno da boravimo na toj
ledini!
Dick poe do prozora i virne van, u sumrak. S druge
strane polja ugledao je velike tamne obrise kako se pomaljaju iz mraka. Ispred jednoga gorjela je sjajna vatra
naspram koje se ocrtavao neki mali lik to se naginjao
prema njoj.
Sendvii su ti izvrsni, Anne ree Dick. to
kaete na jo po jednu luicu u octu?
Ne moe, Dick Anne e odijeito. Pojeo si sendvi.
Pa, mogu jesti kisele luice i bez sendvia zar ne?
Dodaj mi ih, Anne.
Anne je odbila. Sakrila sam ih. Sutra e ih
takoer poeljeti, zar ne? Ne budi pohlepan, Dick. Uzmi
keksa ako si jo gladan.
eljela sam vas upitati hoemo U veeras naloiti
ispred prikolice logorsku vatru George e sjetivi se
obeanja. Ali, nekako se osjeam tako pospanom da
mislim da bih kraj nje odmah zadrijemala.
I ja sam pospana sloi se Anne. Hajde da
sloirno posue, George, i uvuemo se u postelje. Djeaci
mogu otii u svoju prikolicu i itati ili se neega igrati ako
ele.
Dick je zijevnuo. Pa, moda bih mogao malo itati
kazao je. Nadam se da ima dosta vode, Anne, za
tvoje raznorazne potrebe jer ne tumara mi se po mraku
do potoka da padnem preko zmije ili neega to su
sajmini zabavljai nepanjom zaboravili u travi!
Ne misli valjda da se zmije mogu same osloboditi
zabrinuto e Anne.
Naravno da ne mogu umiri je Julian.
Uostalom Timmy bi lajao do neba kad bi i dikobraz proao
u blizini, pa stoga ne brini o zmijama!
Djeaci im poeljee laku no i odu u svoju prikolicu.
Djevojice iznenada ugledaju kako se u njoj upalilo svjetlo,
a iza zavjese navuene preko prozora vidjele su se sjene
kako promiu.
Dick je upalio svjetiljku u prikolici ree Anne.
Njihova je svjetiljka ve bila upaljena i prikolica je izgledala
udobno i prijatno. Anne pokae George kako da rasklopi
postelju i stavi na nju plahte i pokrivae. Gdje mi je jastuk? upita George. O, to su jastuci na sjedalima za
dnevnu upotrebu? Kakva dobra ideja!
George i Anne svukle su presvlake s jastuka na
dvjema stolicama, a ispod njih su ve bile jastunice za
no!
Razodjenule su se, umile u malome slivniku, oprale
zube i ietkale kosu. Tee li voda ispod prikolice kad
otvorim slivnik? upita George. Eno je!
Voda je klokotala i oticala po zemlji ispod kola.
Timmy je naulio ui i sluao. Bilo mu je jasno da se mora
priviknuti na cijeli niz novih zvukova!
Ima li depnu svjetiljku? upita Anne kad su
najposlije obje bile u postelji. Ugasit u plinsku
svjetiljku. Treba li ti neto tijekom noi, George, upali
depnu svjetiljku. Pogledaj Timmya, jo sjedi na podu! Nije
mu jasno da smo pole u postelju! Time, eka li da
poemo u spavaonice na katu?
Timmy lupne repom po tlu. Upravo je to ekao. Kad je
George odlazila u krevet, uvijek se penjala na kat, bilo u
koli bilo kod kue i unato tome to dosad nije vidio
stube u prikolici, bio je uvjeren da George zna gdje se one
nalaze!
Timmyu je trebalo nekoliko minuta da shvati kako
George misli prenoiti na postelji koju je spustila sa zida.
Tada se, u skoku, naao pokraj nje smjestivi se podno
njezinih nogu. Ona je zastenjala:
O, Timmy, stvarno si grabijan! Svalio si mi se na
noge, idi malo nie, skutri se pokraj mojih koljena.
Timmyu se leaj inio premalenim da bi doista bio
udoban. Pa ipak, uspio se tako skutriti da zauzme
najmanje mogue mjesta, poloio je glavu na Georgeino
koljeno, duboko uzdahnuo i zaspao.
Ipak, cijelo mu je vrijeme jedno uho hilo nauljeno
uho nauljeno za takora koji je zbog nekog razloga
pretrao preko krova za smiona zeca koji je poao
grickati travu ispod prikolice nadasve nauljeno za
velikog imia koji je poletio ravno u okno ponad
Georgeine postelje.
Tras! Sudario se s oknom i omamljen pao na tlo.
Timmy ni za ivu glavu nije mogao pogoditi to je to bilo,
no uskoro je ponovno zaspao i nadalje s jednim
nauljenim uhom. Rano ujutro probudio ga je kos na
glogovu grmu. Smislio je sasvim novu melodiju i okuavao
se u njoj iz sveg glasa. Pridruio mu se oblinji drozd.
Pazi kako to radi, pazi kako to radi! pjevao je

drozd najvie to je mogao. Timmy je sjeo i protegnuo se.
George se odmah probudila jer je Timmy teko nalegao na
njezin trbuh.
Isprva se nije mogla dosjetiti gdje se nalazi, a potom
se prisjetila i nasmijeila. Naravno, u prikolici s Anne.
Kako lijepo pjeva kos bolje od drozda! U daljini su
mukale krave, a rano je sunce sjalo kroz prozor osvijetlivi
sat i struak jaglaca.
Timmy je ponovno legao. Ako George ne namjerava
ustati, nee ni on. Vani se logor stao buditi. Otvarala se
vrata prikolica. Palile se vatre. Netko se uputio do potoka
da donese vode.
Stigli su djeaci i pokucali djevojicama na vrata.
Diite se, pospanke! Pola osam je i mi smo ogladnjeli!
Tako mi nebesa! Anne e sjedajui, oiju
blistavih od sna. George! Probudi se!
Uskoro su svi sjedjeli oko male vatre koja je divno mirisala. Dick je pekao slaninu s jajima i od mirisa su svi
jako ogladnjeli. Anne je skuhala vodu u ajniku na malom
kuhalu i pripremila aj. Sila je niza stube nosei ga na
posluavniku.
Anne uvijek uini to treba pohvali je Dick. Do
daj svoj tanjur, Ju, slanina je peena. Makni nos odavde,
Timmy, glupi psu, opet e se opei. George pripazi na
Timmya dok kuham. Umalo to nije prodro kriku
slanine.
Pa, to bi ti pritedjelo peenje ree George. Po
gledajte koliko se prikolica okupilo. Mora da su pristigle
prole noi.
Djeca su pogledala uokolo. Uz prikolicu krotitelja
zmija, Bufflovu i onu ovjeka-gume, bilo ih je tu jo etiri
ili pet.
Jedna je djecu posebno privukla. Bila je blistavoute
boje a sa strana su bili nacrtani plamenovi. Natpis na njoj
glasio je: Alfredo guta vatre.
Zamiljam ga kao visokoga gnjevnog ovu ree
Dick. Kao tipinoga gutaa vatre, silno raspaljive udi,
gromovita glasa i golemih koraaja.
Moda je malen goljavac to poskakuje uokolo
poput ponija ree George. Pogledaj!
To je ena ree Anne. Vjerojatno njegova
supruga. Kako je siuna i zgodna. Izgleda poput
panjolke, tako je tamne puti!
Ovo mora da je guta vatre; mukarac koji ide za
njom ree George. Sigurno jest! A upravo je onakav
kakvim si ga ti, Dick, zamislio. Doista izgleda gnjevno s
svojom grivom utosmee kose nalik na lava i sa krupnim
crvenim licem blistavih oiju. Koraaji su mu golemi i
enica mora trati da bi ga sustigla.
Upravo kako ja zamiljam gutaa vatre Dick e
za dovoljno. Mislim da e biti bolje da mu se sklanjamo
s puta dok ne provjerimo da li i on mrzi djecu poput
krotitelja zmija. Kako mu je siuna ena! Kladim se kako
je sili da stalno optrava oko njega i odano mu slui.
Pa, kako god bilo, upravo joj grabi vodu iz potoka
ree Anne. Dva teka vjedra. Tako mi potenja, doista
izgleda poput gutaa vatre, zar ne?
Evo jo nekoga, pogledajte ree Dick. Tko bi to
mogao biti? Gledajte kako kroi prema potoku, poput tigra
ili make: vretenasto i mono.
To je ovjek koji se moe osloboditi konopaca kako
god bili svezani! objasni Anne. Sigurna sam da je to
on.
Bilo je nadasve zanimljivo promatrati pridolice.
inilo se da se svi meusobno poznaju. Zastajali bi da
popriaju, smijali se, posjeivali se u prikolicama a
najposlije se tri ene uputie nekamo zajedno nosei
koare. Odlaze u kupovinu objasni Anne. To bih i
ja morala uiniti. Ide li sa mnom, George? Za deset
minuta iz sela kree autobus. Lako emo poistiti kad se
vratimo.
U redu uzvrati George te ustane. to e raditi
djeaci dok mi budemo odsutne?
O, donijet e vode, skupiti drva za vatru i
pospremiti svoje leajeve Anne e neodreeno.
Hoemo li zaista? Dick e smijuljei se. Pa,
mogli bismo. S druge strane, moda i neemo. Kako god
bilo, vi krenite, jer je hrane prilino ponestalo. A to je
nadasve ozbiljno! Anne, donesi mi pastu za zube, hoe li?
A ugleda li u mljekamici one utipke, kupi nam tucet.
Da, i pogledaj ima li limenki s ananasom priklopi
Julian. Ne zaboravi da nam treba i mlijeko.
elite li jo toga, poite s nama i pomozite nam
nositi ree Anne. to jo elite?
Svrati do pote i pogledaj je li stiglo kakvo pismo
odgovori Dick. I ne zaboravi kupiti novine. Kako god
bilo, nije zgoreg da znamo to se dogaa u svijetu! Makar
me to ne zanima posebno dok sam ovdje.
Dobro sloi se Anne. Doi, George, zakasnit e
mo na autobus! I tako su krenule s Timmyem za
petama.
Neljubazni ljudi
Djeaci su odluili pristati da donesu vode i skupe
drva za vatra dok su djevojice odsutne. Pospremili su i
leajeve, jednostavnim postupkom trpanja posteljine na
police i sklapanja leajeva uza zid.
Kad je sve bilo gotovo, preostalo im je jedino da
ekaju djevojice. Stoga pooe proetati poljem. Drali su
se podalje od krotitelja zmija koji je neto posebno inio s
jednim od pitona.
Izgleda kao da ga lati, ali to sigurno ne moe biti
ree Julian. Rado bih priao i pogledao, ali ovjek se
tako lako razgnjevi te bi bio spreman poslati na nas jednog
od svojih golemih pitona!
Krotitelj zmija je sjedio na nekoj kutiji a zmija mu je
leala preko koljena s nekoliko navoja oko njegova pojasa.
Glava joj se pojavila ispod njegove ruke. Mukarac je
snano trljao klizavo tijelo zmije i zaista se inilo da piton
u tome uiva!
Bufflo je vjebao neto s biem. Bi je imao prekrasnu
ruku, s umecima od poludragog kamenja koje se
raznobojno presijavali na suncu.
Pogledaj koliki mu je bi ree Julian. Sigurno
je dugaak nekoliko metara! Volio bih da njime zapucketa!
Kao da ga je uo, Bufflo ustane i zamalme biem u
ruci. Potom ga podigne te odjekne zvuk sasvim nalik na
pucanj iz pitolja! Bi je fijuknuo zrakom i djeaci skoie,
ne oekujui tako jak zvuk.
Bufflo ponovno fijukne. Potom zazvidi i na stubama
prikolice pojavi se jedra ena.
Ve si ga popravio? doviknula je.
Moda odgovori Bufflo. Ima li cigaretu,
Skippy? Pouri!
Skippy gurne ruku u prikolicu, napipa po polici i
izvadi kutiju cigareta. Nije sila niza stube, ve je ostala
tamo stajati, drei cigaretu izmeu palca i kaiprsta.
Bufflo zamahne biem. FIJU! Kao arolijom, cigarete
nestane! Djeaci su zapanjeno gledali. Sigurno je da kraj
bia nije mogao dohvatiti cigaretu meu Skippynim
prstima! To se nije inilo moguim.
Eno je ree Bufflo pokazujui na neto u
daljini. Uzmi je ponovno, Skippy. Kazao bih da je bi
sada u redu.
Skippy pokupi cigaretu i stavi je u usta!
Ne! vikne Bufflo. Nisam jo dovoljno siguran u
bi. Dri je kao prije.
Skippy je izvadi iz usta i ponovno je pridri izmeu
palca i kaiprsta.
FIJU! Bi ponovno fijukne poput hica iz pitolja i
cigarete iznova nestane.
Oh, Bufflo prepolovio si je Skippy e
zamjerajui te pokae cigaretu koja je leala na tlu uredno
raspolovlje na. Bilo je to zaista nepaljivo.
Bufflo ne ree nita. Naprosto okrene lea Skippy i
uze dalje popravljati bi, no djeaci nisu mogli vidjeti to
je radio. Pribliili su se da bolje vide.
Bufflo im je bio okrenut leima, ali mora da ih je uo.
istite se! rekao je jedva podigavi glas.
Zabranjen je pristup djeci. Kupite se ili u fijuknuti biem
i odsjei vam kosu s vrha glave!
Julian i Dick bili su posve uvjereni da bi bio u stanju
izvriti svoju prijetnju i povukli su se najdostojanstvenije
to su mogli. Pretpostavljam da mu je krotitelj zmija
ispripovijedio kakvu je pometnju sa zmijama juer izveo
Timmy ree Dick. Nadam se da to nee pokvariti
odnose sa svim sajminim zabavljaima.
Krenuli su preko polja i putem sreli ovjeka-gumu.
Nisu mogli odoljeti da ga ne promatraju. Doista je izgledao
kao da je napravljen od gume bio je udesno siv, siv
poput obine kolske gumice, a i koa mu je djelovala
gumeno.
Namrtio se na djeake. Kupite se kazao je.
Djeci nije doputeno da dolaze na ovo polje.
Julianu je to dosadilo. Polje je nae koliko i vae
kazao je. Tamo prijeko su nae prikolice.
Ali, ovo je polje uvijek nama pripadalo ree ovjek-guma. Prema tome selite se na neko drugo.
Nemamo konja da odvuemo prikolice, ak i kad bi
smo to htjeli, a neemo uzvrati Julian ljutito.
Uostalom to nam moete prigovoriti? Mi smo se eljeli s
vama sprijateljiti. Nismo vam eljeli nainiti zlo ili vam
dosaivati.
Ljudi vae i nae vrste se ne mijeaju ovjek e
tvrdoglavo. Ne elimo da ste ovdje, kao ni one nalickane
prikolice tamo pokaza na tri modeme prikolice u jednome kutu polja. To je ouvijek bilo nae polje.
Nemojmo se prepirati primijeti Dick koji je s velikim zanimanjem promatrao ovjeka. Jeste li doista
toliko elastini da se moete uvui u cijevi i slino? Da li
?
Ali nije imao vremena da dovri pitanje, jer se ovjekguma stutio na tlo, nekoliko puta se neobino izvio,
provukao se izmeu nogu djeaka i uskoro su obojica
leala na zemlji! ovjek-guma je otiao i inilo se da je
veoma zadovoljan sam sa sobom.
Pa! usklikne Dick opipavajui bubotak na glavi.
Pokuao sam ga uhvatiti za noge, ali zaista djeluju kao
da su od gume! Stvamo kakva teta da nam ti ljudi
zamjeravaju to boravimo na njihovu polju. Nee biti
najugodnije kad se svi urote protiv nas. Nee biti ni lijepo.
A ja sam elio da budemo prijatelji.
Pa, moda je naprosto rije o njihovoj i naoj vrsti
ljudi ree Julian. Danas je to prilino rairen osjeaj,
a to je veoma glupo. Pod koom smo svi isti. Dosad smo se
sa svim ljudima koje bismo sreli lijepo druili.
Djeca se nisu usudila prii ostalim prikolicama, iako
su eljela izbliza pogledati Alfreda, gutaa vatre.
Izgleda upravo onako kako sam zamiljao gutaa
vatre ree Dick. Mislim da je on voa ovih sajminih
zabavljaa, ako uope imaju vou.
Pogledaj, evo ga! ree Julian. I doista, iza ugla se
pomolio Alfredo, brzo trei. Trao je prema djeacima i
Julian je najprije pomislio da ih je doao otjerati. Nije
namjeravao trati pred Alfredom, ali nije bilo naroito
ugodno ni mirno stajati dok taj golemi ovjek tri prema
njima, obraza mruenih poput vatre, s golemom grivom
kose to se die i sputa.
A tada su vidjeli zbog ega Alfredo tri! Za njim je
jurila njegova siuna supmga. Vikala je na nekom
stranom jeziku i ganjala ga s tavom u ruci!
Alfredo se provukao izmeu dva djeaka izgledajui
nasmrt uplaen. Spustio se do nogostupa, popeo se preko
njega i nestao na livadi.
Mala cma ena gledala je kako odlazi. Kad se osvmuo,
priprijetila mu je tavom:
Veliki nevaljale! vikala je. Opet ti je pregorio
doruak! Ponovno i ponovno! Udarit u te tavom,
nevaljale jedan. Doi, Alfredo, samo doi!
Ali, Alfredo nije imao namjeru doi. Ljutita se enica
okrenula prema djeacima. Zagorio je doruak
kazala je. Nije paljiv, uvijek mu zagori.
ini se neobinim da gutau vatre pregori neto
dok kuha ree Julian. Pa ipak, kad se promisli,
moda i nije!
Pih! Lako je gutati vatru! uzvrati Alfredova
vatrena supruga. Kuhanje nije lak posao. Iziskuje
pamet, oi i ruke. A Fredo nema pameti, ruke su mu
nespretne jedino zna gutati vatru, a kakva je korist od
toga?
Pa, pretpostavljam da time zaraujete za ivot
Dick e veselo.
On je moj veliki nevaljalac ree enica. Okrenula
se da poe, no vratila se uz iznenadni osmjeh. Ali,
ponekad je veoma dobar kazala je. Vratila se do svoje
prikolice. Djeaci su se pogledali. Ubogi Alfredo ree
Dick.
Izgleda hrabar poput lava i zaista je golem poput
diva, a straljiv je poput mia. Smijeno je da tri pred
tom siunom enicom.
Pa, nisam siguran da ne bih i ja, kad bi me ovako
ganjala po polju zamahujui tom tavom opasna izgleda
ree Julian. Hej, tko je ovo?
Preko nogostupa se penjao ovjek za kojega je Anne
mislila da se moe osloboditi kad je svezan konopcima.
Iao je laka i gipka koraaja, doista veoma nalik na
maku. Julian mu je pogledao ruke bile su malene, ali
su izgledale veoma snane. Da, sigumo moe razuzlavati
vorove takvim ru kama. Gledali su ga znatieljno.
Djeci ovdje nije doputeno boraviti kazao je kad
je doao do njih.
Oprostite, ali mi stanujemo u prikolici objasni
Dick.
Recite, jeste li vi ovjek koji moe razuzlati konopce
kad je njima svezan?
Moda ree mukarac i nastavi hodati. Iznenada
se okrenuo. Hoete li da vas sveem? doviknuo je.
Rado bih pokuao. Nemojte se mijeati u naa posla, jer bi
to mo gao uraditi!
Boe dragi, kakvo ugodno drutvo! usklikne
Julian.
Sasvim su drugaiji od ostaloga cirkuskog svijeta
koji smo do sada upoznali. Imam osjeaj da se neemo
tako brzo sprijateljiti kao to sam mislio!
Mislim da bi bilo bolje da budemo na oprezu pre
dloi Dick. Izgleda da se ljute na nas, a sam Bog zna
zato. Mogli bi nam prilino pokvariti praznike. Jutros vie
ne emo vrljati uokolo. Drat emo se podalje dok se
malo ne naviknu na nas. Moda e se tada srdanije
ophoditi.
Poimo djevojicama ususret predloi Julian.
Djeaci su se popeli preko nogostupa i poli prema
autobusnoj stanici. U tom se asu ukazao autobus to se
teko uspinje uz brdo i iz njega su izale djevojice, a za
njima su se is krcale i tri ene.
Djevojice prioe djeacima. Kupile smo svata
ree Anne. Koare su nam strano teke. Hvala ti,
Juliane, to e moju ponijeti. Dick bi mogao uzeti
Georgeinu. Jeste li vidjeli one ene to su stigle s nama?
Da odgovori Julian. Zato?
Pa, pokuale smo razgovarati s njima, ali su bile
vrlo neljubazne ree Anne. A Timmy je, dakako, reao
iz sve snage, to je sve uinilo jo gorim. Mislim da mu se
nije svidjelo kako su mirisale. Doista, ini se da se ne peru
previe.
Ni mi nismo proli mnogo bolje s ostalim sajminim
zabavljaima ree Julian. Zapravo, kazao bih da Dick
i ja nismo ponjeli nikakav uspjeh. Sve to su eljeli da
uradimo, bilo je da nestanemo.
Kupila sam vam novine ree Anne a George je
u potanskom uredu nala pismo od svoje majke.
Naslovljeno je na sve nas, pa ga zato nismo otvorile.
Proitat emo ga kada doemo u prikolicu.
Nadam se da je skoro vrijeme ruku ree George.
to ti misli Timmy? Timmy je poznavao rije
ruak! Veselo je zalajao i poveo ih. Ruak? Tko bi se
boljemu dosjetio!
Pismo, etnja i ok
Nakon to su djeca objedovala, George je otvorila
majino pismo. Svi su se sloili da je ruak bio aroban
svatko je dobio dva tvrdo kuhana jaja, svjee salate,
rajica, goruice i grboice te krumpire peene na vatri
pod korom, a slijedilo je ono to je Julian poelio
ananas u krikama, veoma sladak i soan.
Vrlo dobro Julian e ispruivi se na suncu.
Anne, izvanredna si domaica. Hajde, George, da ujemo
to nam poruuje teta Fanny u svome pismu. George je
razvila pismo i izgladila ga. Naslovljeno je na sve nas
kazala je.
DRAGA GEORGE, ANNE, JULIANE I DICK, Nadam se
da je George sretno stigla i da ste je svi doekali. Piem
zbog toga da bih podsjetila George kako je u subotu
roendan njezine bake i mora joj pisati. Zaboravila sam je
na to podsjetiti prije odlaska, pa sam mislila da e biti
najbolje da joj se javim pismom.
George, otac je veoma zabrinut onime to je proitao u
novinama a vezi s dvojicom nestalih znanslvenika. Vrlo
dobro poznaje Dereka Terry-Kanea, jer je s njirn neko
vrijeme radio. Kae kako je posve siguran da on nije
izdajnik domovine; misli da je odveden na neki nain,
zajedno s Jeffrreyem Pottershamom moda i avionom,
na veliku udaljenost u neku zemlju gdje e ih prisiliti da
odaju neke tajne. Dobro je da si danas otputovala, jer se
otac, Bog mu pomogao, cijeli dan vrti po kni, ne prestaje
govoriti i tresne svakim vratima kroz koja proe.
Bude li nam pisala, molim te ne spominji
znanstvenike, jer se nadam da e se otac uskoro smiriti.
Zaista je veoma zabrinut i neprestano ponavlja: to je to
nastalo sa svijetom?, a dobro zna da se dogaa upravo
ono to su znanstvenici ve predvidjeli.
Svi se lijepo provedite i NE ZABORAVI pisati baki,
George!
Voli te tvoja
MAJKA (TETA FANNY).
Mogu zamisliti oca kako ide amo-tamo poput...
Gutaa vatre Julian e smijeei se dok je
George traila rije. Dovest e tetu Fanny do toga da e
i ona njega jednoga dana ganjati s tavom! udna je ta
pria o znanstvenicima, zar ne? Uostalom, Terry-Kane jest
planirao da napusti zemlju kupio je avionsku kartu i
ostalo, pa iako mu, George, tvoj otac vjeruje, neto tu
smrdi, zar ne?
Ima li to u novinama u vezi s time? upita Dick
otvarajui ih. Da, evo:
NESTALIZNANSTVENICI
Sada je posve sigurno da je Jeffreya
Pottershama plaala nama neka neprijateljska
zemlja i da se namjeravao pridruiti Terry-Kaneu za
vrijeme njegova putovanja u inozemstvo. Nita se
dosad nije ulo o njima, iako brojni izvjetaji govore
o tome da su vieni u mnogim gradovi ma u
inozemstvu.
To prilino objanjava stvari ree Julian. Dva
prava muka, evo i njihovih fotografija.
Djeca se nagnue nad novine gledajui fotografije
dvojice mukaiaca. Pa, mislim da bi svatko prepoznao
Teny-Kanea kad bi ga vidio ree Anne. Ove velike,
guste, lune obrve i golemo elo. Kad bih vidjela nekoga s
takvim obrvama, mislila bih da nisu prave!
Moda e ih obrijati primijeti Dick. Izgledao bi
posve drukije. Moda e ih zalijepiti na gomju usnu, umjesto brkova!
Ne budi glup prigovori mu George uz hihot.
Drugi mukarac izgleda sasvim obino, izuzev goleme
glave. teta da nitko od nas nema visoko elo mora da
smo prilino glupavi!
Ne stojimo tako loe priklopi Julian. U
mnogim smo se pustolovinama morali dobrano posluiti
glavom i nismo se loe izvukli!
Hajde da sredimo posue i poemo u etnju predloi Anne. Ne pomaknemo li se, ja u zaspati. Sunce je
tako boanstveno toplo, zaista se kuham.
Da, bit e bolje da proetamo sloi se Julian
ustajui. to mislite, da poemo obii zamak? Ili da to
osta vimo za neki drugi dan?
Ostavimo ree Anne. Iskreno da vam kaem, u
ovom mi se trenutku ba ne uspinje na onaj strmi
breuljak. Mislim da je prijepodne za to pogodnije!
Djeca su sve pospremila, zakljuala prikolice i
krenula. Julian se osvmuo. Nekoliko sajminih zabavljaa
sjedjelo je i jelo. Tiho su promatrali djecu. Bilo je nekako
naroito neugodno.
Ne bi se ba moglo rei da nas vole, zar ne? ree
Dick. Sluaj. Timmy, da nisi prihvatio ni mrvicu hrane
ko ju ti ovi ljudi ponude, jasno?
O, Dick! usklikne George. Valjda ne misli da
e nakoditi Timmyu?
Ne, zapravo ne mislim odgovori Dick. Ali,
oprez nee biti na odmet. Kao to je jutros naglasio ovjekguma, njihova i naa miljenja u vezi s nekim stvarima
nisu ista. Tu se nita ne moe uiniti. A ja sam elio da se
sprijateljimo. Ne svia mi se takvo ponaanje.
Pa, kako god bilo, Timmy mora cijelo vrijeme kroiti
uz moju nogu ree George veoma odluno. Timmy uz
nogu! Molim te shvati da dokle god stanujemo u prikolicama, ti mora ii uz nogu. Razumije li?
Vau, vau potvrdi Timmy i odmah se postavi
toliko blizu Georgeinih glenjeva da je njukom
neprestano udarao u njih.
Djeca su odluila uhvatiti autobus za Tinkers Green i
odatle proetati do mora. Autobus ih je ekao na uglu i
potrali su da ga uhvate. Do Tinkers Greena bilo je
priblino tri kilometra, a bilo je to ubavo seoce u gustom
zelenilu i s jezercetom u kojemu su plivale patke.
Hoemo li kupiti sladoled? predloi Dick kad su
stigli do duana i u izlogu ugledali da prodaju sladoled.
Neemo Julian e odrjeito. Upravo smo pojeli
golem obrok, a sladoled emo kupiti u vrijeme uine. Nika
da neemo stii do mora budemo li polovicu poslijepodneva sjedjeli i jeli sladoled!
etnja je bila ugodna. Sputali su se niz livade
ukraene ljubiicama, a potom niz panjake obrasle u
vrijes sa skupinama jaglaca u zakucima, pa ak i s veoma
ranim zvoniima koji su oaravali Anne.
Eno mora; kakva krasna uvala! usklikne Anne
oduevljeno. Pogledajte kako je plavo, poput razlika.
Gotovo bismo se mogli i okupati.
Ne bi ti se svidjelo kad bi pokuala ree Julian.
More je hladno poput leda! Doite, hajde da siemo do
malog pristanita i pogledamo ribarske amce.
Sili su do suncem ugrijanog kamenog pristanita i
upustili se u razgovor s tamonjim ribarima. Neki su
sjedjeli na suncu popravljajui mree i bili voljni da
popriaju.
Kako godi malo prijateljskog ophoenja, umjesto
zurenja i grubosti sajminih zabavljaa? usklikne Dick
Julianu, koji mu potvrdno kimne.
Neki ih je ribar pozvao u svoj amac i objanjavao im
mnoge stvari od kojih su oni neke znali, a neke nisu. Bilo
je ugodno sjedjeti i sluati njegovo opimo pripovijedanje i
promatrati njegove oi kako su sjajile dok je govorio. Bio je
preplanuo i sme poput iarke.
Moe li se ovdje iznajmiti brod? upita Julian.
Ima li neki amac kojim bismo mogli sami upravljati? Pri
lino smo vjeti u veslanju.
Stari Joseph ima amac koji bi vam sigurno bio
voljan iznajmiti ree ovjek s kojim su razgovarali.
Iznajmio ga je neki dan i vjerujem da bi ga i vama iznajmio
ako se dogovorite.
Hvala. Upitat emo ga, ako se na to odluimo
ree Julian pogledavi na sat. Bit e bolje da sada
krenemo i odemo negdje na aj. eljeli bismo se vratiti
kui prije mraka. Logorujemo kod Vilinskih noi.
A, je li? ree ribar. Tamo su stigli i sajmini
zabavljai, zar ne? Bili su ovdje prije dva tjedna. Boe,
onaj guta vatre zaista je zabavan! A tek onaj s
konopcima! Svezao sam ga sa svim vorovima koje
poznajem i za minutu, konopac je spao s njega, a svi se
vorovi razuzlali!
Da, tako je pridrui se starac po imenu Joseph.
Taj je ova pravo udo. A to je i ovjek-guma. Traio je
da mu donesemo cijev, evo, ovako usku, vidite? Uvukao se
u nju poput jegulje. Naisto sam se ustraio kad sam vidio
kako se na drugome kraju izmigoljio iz nje.
Gledat emo ih kada budu pripremili predstavu
ree Julian. Zasad nam nisu previe naklonjeni. Ljute
se to boravimo na njihovoj ledini.
Vole se drati na okupu ree Joseph. Imali su
grdnih neprilika u mjestu gdje su bili prije no to su doii
k nama. Netko je zbog njih pozvao policiju i ne ele prijateljevati ni s kim.
Dobro, moramo poi ree Julian te se djeca pozdravie s ribarima i krenue. Zaustavili su se da uinaju u
maloj ajani i potom krenuli kui,
eli li netko poi autobusom? upita Julian.
Mogli bismo i pjeice stici prije mraka. Ali ako su
djevojice umome neka uzmu autobus u Tinkers Greenu.
Naravno da nismo umorne George e uvrijeeno.
Jesi li me ikad uo da sam se tuila na umor Juliane?
U redu, u redu, elio sam jedino biti paljiv
uvjeri je Julian. Doite, krenimo!
Put je bio dulji no to su mislili. Smrkavalo se kad su
stigli do nogostupa koji je vodio na polje s prikolicama.
Uspeli su se preko njega i polako krenuli prema svome
zakutku.
A tada su iznenada zastali i zblenuli se. Gledali su
svuda uokolo u nevjerici.
Njihovih prikolica tamo nije bilo! Vidjeli su mjesto
gdje su se nalazile i ono na kojem su palili vatru. Ali
prikolica nije bilo!
Pobogu! Julian e zabezeknuto. To nadilazi
sve! Zar sanjamo? Nigdje ni traga naim prikolicama!
Tono, ali kako su se mogle pomaknuti? upita
Anne gotovo mucajui od iznenaenja, Hou rei, nema
konja koji bi kola odvezli! Nisu mogle same otii.
Zavlada tiina. Djeca su bila zapanjena. Kako su dvije
velike vrste prikoliee mogle ovako nestati?
Gledajte, eno tragova u travi Dick e iznenada.
Vidite, nae su prikolice prole ovuda. Doite, slijedit emo
trag. Niz breuljak, vidite li?
Krajnje zapanjeno, etvoro je djece slijedilo tragove, a
Timmy ih je pratio. Julian se naas osvrnuo osjeajui da
ih netko promatra. Ali nije vidio nikoga. Moda ih sajmini
zabavljai potajice motre iza zavjesa svojih piikolica,
pomisli Julian s nelagodom.
Tragovi kola prelazili se ravno poljem i stigli do
poljskih vrata da bi se potom na livadi izgubili.
to da radimo? Anne e ustraeno. Nestale
su! Nemamo gdje spavati. O, Juliane, to da radimo?
Gdje su prikolice?
Ovaj put Julian doista nije znao to bi mogli uiditi!
Izgledalo je kao da je netko ukrao dvije prikolice i
nekamo ih odveo!
Mislim da bi najbolje bilo da nazovemo policijsku
stanicu kazao je. Potrait e prikolice i uhititi
kradljivce. Ali, to nam noas nee pomoi! Moramo pronai
neko mjesto gdje emo prespavati.
Mislim da bismo se morali raspitati oko sajminih
zabavljaa predloi Dick. Ako i nisu ni u kakvoj vezi s
kraom, morali su vidjeti kad je netko odvozio prikolice.
Da. Mislim da si u pravu ree Julian. Neto o
tome moraju znati. George, ostani ovdje s Anne, u sluaju
da sajmini zabavljai budu grubi. Povest emo Timmya,
mogao bi nam biti od koristi.
George nije bilo drago da ostane, ali je vidjela da Anne
ne eli ii. Stoga je ostala s njom budno motrei dva
djeaka kako se iznova penju na breuljak s Timmyem koji
ide sasvirn uz njih.
Neemo ii kod krotitelja zmija predloi Dick.
Moda se igra sa zmijama u svojoj prikolici!
Kakve se igre moe igrati sa zmijama? upita
Julian.
Moda ti misli na uvijanje u kolu poput zmije?
Jako si duhovit! Dick e rugajui se. Gledaj,
netko je pokraj logorske vatre, mislim da je to Bufflo. Ne,
to je Alfredo. Pa, znamo da nije onako gnjevan kako
izgleda, hajde da njega zapitamo za prikolice.
Stigli su do visokog gutaa vatre, koji je puei
sjedio uz vatru. Nije ih uo i naglo je skoio kad mu se
Julian obratio:
Gospodine Alfredo zapone Julian. Moete li
nam rei kamo su nestale nae prikolice! Vratili smo se i
vidjeli da ih nema.
Pitajte Buffloa Alfredo e mrzovoljno i ne

gledajui ih.
Ali, zar vi ba nita ne znate o njima? uporno
e Julian.
Pitajte Buffloa proslijedi Alfredo ispuhujui
oblake dima. Julian i Dick se ljutito okrenue i uputie
prema Bufflovoj prikolici. Bila je zatvorena. Oni pokucae
na vrata i pomoli se Bufflo dok mu se upa zlatne kose
sjajila pri svjetlosti svjetiljke.
Gospodine Bufflo iznova e Julian uljudno.
Gospodin Alfredo nam je kazao da vas upitamo to se
dogodilo s naim prikolicama, jer su nestale i...
Pitajte ovjeka-gumu Bufflo e kratko i zalupi
vratima. Julian je bio ljut. Ponovno je pokucao. Prozor se
ra skrili i na njemu se ukazala sitna Bufflova supruga
Skippy.
Idite i pitajte ovjeka-gumu kazala je i zatvorila
prozor uz podrugljivi hihot koji je zvuio sumnjivo.
Vuku li nas to oni za nos? Dick e bijesno.
Izgleda tako potvrdi Julian. Pa, pokuat emo
kod ovjeka-gume. To je posljednji kome emo se obratiti.
Uputili su se do prikolice ovjeka-gume i snano
pokucali na vrata. Tko je? zauo se glas ovjekagume.
Iziite, elimo vas neto upitati ree Julian.
Tko je? ponovi ovjek-guma.
Dobro vi znate tko smo Julian e podiui glas.
Prikolice su nam ukradene i elimo saznati tko je to
uinio. Ako nam ne elite pomoi, otii emo nazvati
policiju.
Vrata se otvorie, a ovjek-guma stajao je na vrh
stuba i gledao u Juliana. Nitko ih nije ukrao. Idite i
raspitajte se kod krotitelja zmija.
Ako mislite da emo ii uokolo i raspitivati se kod
svakoga ponaosob, varate se! Julian e srdito. Ja ne
elim ii na policijsku stanicu, elio sam da budemo
prijatelji s vama, a ne neprijatelji. Sve je to vrlo glupo. Ako
prikolice jesu ukradene, ne preostaje nam drugo nego da
idemo na policiju. Ne shvaam kako moete eljeti da
ponovno s njima imate okapanja! Znamo da ih je netko
zbog vas pozvao prije dva tjedna.
Previe znate odvrati ovjek-guma veoma
otresito.
Vaa kola nisu ukradena. Pokazat u vam gdje su.
Okretno se spustio niza stube prikolice i u polutami
krenuo ispred djeaka. Preao je preko travnata breuljka
idui prema mjestu gdje su se nalazile prikolice djece.
Kamo nas vodite? dovikne mu Julian. Znamo
da kola nisu ovdje! Molim vas ne pravite od sebe budalu,
toga je ve bilo dosta.
ovjek nije odgovorio i nastavio je hodati. Djeacima i
Timmyu nije preostalo drugo nego da ga slijede. Timmy
nije bio veseo. Neprestano je tiho reao poput udaljene
grmljavine. ovjek-guma tome nije obraao ni najmanju
panju. Julian je usput pomislio da se moda ne boji pasa
zbog toga to oni ne bi bili kadri ugristi gumu!
ovjek ih je poveo do ivice koja je s jedne strane
rubila polje, iza mjesta gdje su prije stajale prikolice.
Julian je poeo zdvajati. Savreno je dobro znao da su
dvoja kola bila odvedena do poljskih vrata i potom dalje na
livadu, pa zato ih onda ovaj ovjek vodi u suprotnom
pravcu?
ovjek-guma je nastavio hodati uza ivicu i djeaci su
ga slijedili i tada, upravo s druge strane pomolie se u
sumraku dvije velike sjene prikolice!
Dobro! Julian e osupnuto. to znai da ste
dvije prikolice odveli u drugo polje?
Ljudi vae i nae vrste se ne mijeaju odgovori
ovjek. Ne volimo da nam se djeca vrte uokolo. Prije tri
tjedna je s nama bio ovjek s kanarincima i predstavljao je
sa vie od stotinu kanarinaca a neka su djeca jedne
noi otvorila kaveze i oslobodila ih.
O! usklikne Julian. Naravno, poumirali su na
slobodi jer se ne znaju brinuti za sebe. Bila je to nesrea.
Ali, mi ne radimo takve stvari.
Sada vie ne doputamo djeci da budu pokraj nas
ree ovjek-guma. Zato smo upregli konje u vae
priko lice, poveli ih do poljskih vrata i do sljedeeg polja
i evo ih. Mislili smo da ete se vratiti za dana i vidjeti ih.
A, ugodno je uoiti da malko priate ovako
iznenada - ree Julian. Timmy, ne rei. Sve je u redu.
Pronali smo kola.
ovjek-guma je nestao ne rekavi ni rijei. uli su ga
kako se spretno uvukao u ivicu. Julian izvadi klju od
svoje prikolice uspne se uza stube i otkljua vrata. Traio
je uokolo i pronaao depnu svjetiljku. Upalio ju je i
osvijetlio unutranjost kola. Nita nije bilo dirano.
Znai, tako je to kazao je. Naprosto prkos sajminih zabavijaa, rekao bih. Kaznili su nas zbog toga to
su ona strana djeca uinila kanarincima pola od tih
ubogih stvorenja zacijelo je pomrlo. Ne volim ptice u
kavezu, ali kako kanarinci ne mogu ivjeti u ovoj zemlji a
da se na njih ne pazi, okrutno je osloboditi ih i ostaviti da
pomru od gladi.
Slaem se s tobom ree Dick. Sada su djeaci
ili niz breuljak do otvora u ivici kroz koji su morala
proi kola kad su ih Ijudi odvozili s breuljka.
Djevojicama George i Anne e dobrano laknuti kad
saznaju da su pronali kola!
Julian zvizne i George mu odmah odgovori. Jo
smo ovdje Juliane. to se dogaa?
Nali smo prikolice. Veselo joj dovikne Julian.
Napolju su.
Djevojice im se spremno pridrue iznenaene
novostima koje su ule. Julian im je sve objasnio.
Mora da sajmini zabavljai doista mrze djecu
kazao je. Izgleda da je s njima bio i ovjek s
kanarincima ija se predstava sastojala u pjevanju ptica, a
neka su djeca nou oslobodila sve kanarince i polovica ih
je pomrla. Sada sajmini zabavljai vie ne podnose djecu
u svojoj blizini.
Pretpostavljam da se krotitelj zmija boji da bismo
mogli osloboditi njegove zmije Dick e uz hihot.
Hvala Bogu da smo pronali kola. Mislio sam da emo
noas morati spavati na stogovima sijena!
Meni ne bi smetalo ree George. Volim stogove!
Naloit emo vatru i neto skuhati ree Julian.
Ogladnio sam nakon sveg tog uzrajavanja.
Ja nisam uzvrati Anne. Ne podnosim pomisao
da se sajmini ljudi ne ele s nama sprijateljiti. To je glupo
s njihove strane. Nismo na to navikli.
Da, ali i oni se ponaaju kao djeca ree Julian.
Netko im je uinio neto naao, a oni se namrgode i ekaju
priliku da mu vrate milo za drago. A osim toga, netko je
zbog njih pozvao policiju pa su sada, pretpostavljam,
posebno osjetljivi.
Ba, teta ree George promatrajui kako Dick
vrlo spretno loi logorsku vatru. Nadala sam se da emo
se s njima lijepo provesti. Misli li da bi se seljak mogao
ljutiti to smo na njegovu polju?
O, na to nisam ni pomislio prizna Julian. Moda
tu nije doputeno logorovanje. Nadam se da sutra neemo
ugledati nekoga ljutitog farmera koji e se izderati na nas!
Oh Boe, sada smo tako daleko od potoka prigovori Anne. Nalazi se na drugoj strani polja, a jako nam
treba voda.
Noas emo se morati snai bez nje Dick e od
luno. Ne bih elio da mi Bufflo odsijee kosu s vrha gla
ve, ili da mi ovjek-ue svee noge ili pak da zmija vijuga
za mnom. Kladim se da sajmini zabavljai vrebaju na nas
da vide kada emo otii po vodu. Sve je to veoma
budalasto.
Djeca su veerala prilino ozbiljno. Sve im se
iznenada uinilo dosta sloeno. Ne mogu otii na policiju
zbog takve gluposti a nisu to ni eljeli. Ali, ako ih seljak
pokua izbaciti iz tog polja, kako da se vrate do mjesta
gdje su logorovali! Nitko ne voli ivjeti u kampu okruen
neprijateljima!
Prespavat emo sve to predloi Julian
najposlije. Ne brinite, djevojice. Nai emo izlaz iz
neprilike. Obino dobro izlazimo nakraj s tekoama. Ne
predajemo se!
Vau! sloi se Timmy srdano. George gapotapa.
To je jedan tvoj moto, zar ne Timmy? upitala je.
A drugi glasi: Pusti lava dok spava Dick e uza
iroki osmijeh. Mrzi kad ga se budi dok udobno sniva i
sanja o tisuu zeeva koje hvata!
Pa, kad spominje spavanje, to mislite o tome da
se uvuemo u postelje! predloi Julian zijevajui.
Danas smo dobrano etali i umoran sam. Lei u i itati.
Svi su se sloili da je zamisao dobra. Pospremili su
stvari iza veere i djevojice poeljee laku no djeacima.
Pole su u svoja kola zajedno sa Timmyem.
Nadam se da ovi praznici nee biti promaaj ree
Anne dok se penjala na svoj leaj. George joj se podrugljivo
nasmije:
Promaaj! Priekaj i vidjet e! Imam osjeaj da e
se prometnuti u superpraznike!
Veliko iznenaenje
Narednog se jutra doista nije inilo da je Georgein
osjeaj o superpraznicima bio ispravan. Prije no to su se
djeaci uope probudili, na vratima njihove prikolice
zaulo se glasno udaranje!
Tada se na prozoru ukazalo iroko crveno lice ljutito
motrei Juliana.
Tko vam je dopustio da ovdje logorujete? upitao
je ovjek mraan poput olujnog oblaka.
Julian otvori vrata u pidami. Jeste li vi vlasnik
ovog polja? upita uljudno. Znate, logorovali smo na
susjednom polju, ali...
Ono je iznajmljeno za atore i prikolice ree
ovjek odjeven u seljaku odjeu. A ovo nije.
Kao to sam rekao, bili smo na susjednom polju, ali
nas nisu trpjeli sajmini zabavljai te su dok smo bili
odsutni, prevezli nae prikolice ovamo! A mi nemamo
konja da ih odvezemo! Jedino to nam je preostalo bilo je
da ostanemo ovdje!
E, pa, ne moete ostati odgovori seljak. Ne iz
najmljujem svoje polje. Slui mi za krave. Danas morate
otii ili u vae prikolice odvesti na cestu.
Ali, sluajte... pone Julian i tada zastane. Seljak
je otiao. Odluan lik u jahaim hlaama i jakni od tvida.
Djevojice otvorie prozor i pozvae Juliana.
ule smo to je rekao. Nije li zao? to da sada radi
mo?
Ustat emo i dorukovati ree Julian. A onda
ja idem do sajminih ljudi da im pruim posljednju
priliku. Morat e nam posuditi dva konja ona dva
kojima su ovamo prevezli naa kola i odvui nas na
nae mjesto. U protivnome, bojim se, morat u se obratiti
za pomo policiji!
O, Boe! usklikne Anne. Mrzim takve stvari.
Tako smo se lijepo provodili prije no to su stigli sajmini
za bavljai. Ali, izgleda da je posve nemogue navesti ih da
se s nama sprijatelje.
Tono sloi se Julian. Uostalom vie i nisam
siguran da to elim. Radije u posve odustati od praznika
nego li se neprestano suoavati s ovakvim neprilikama!
Dick i ja emo poi i obratiti se sajminim zabavljaima
nakon do ruka.
Doraak je protekao jednako ozbiljno kao i veera.
Julian je bio prilino utljiv. Razmiljao to bi bilo najbolje
da kae mrgodnim ljudima u susjednom polju.
Morate povesti Timmya sa sobom kazala je
George izraavajui miljenje svih. Julian i Dick krenue
zajedno s Timmyem oko pola devet. Svi su sajmini ljudi
ustali i bili izvan kola, a dim njihovih vatri dizao se u
jutamjem zraku.
Julian pomisli da se najprije obrati gutau vatre te
dva djeaka pooe prema njegovoj prikolici. Ostali se
zagledae i napustie svoje prikolice i vatre te se okupie
oko djeaka. Timmy iskezi zube i stane reati.
Gospodine Alfredo poe Julian. Seljak nas
tjera sa svoga polja. Moramo se vratiti ovamo. elimo da
nam posudite dva konja kako bismo prevezli prikolice.
Val smijeha preplavi ljude koji su ga sluali.
Gospodin Alfredo mu odgovori uljudno sa irokim
osmijehom na licu:
Kakva teta! Mi ne iznajmljujemo konje!
Ne elim ih unajmiti Julian e strpljivo. Vaa
je dunost da prevezete natrag naa kola. U protivnome,
bit u prisiljen da se obratim policiji za pomo. Znate,
prikolice nisu nae.
Gomilom zaagori ljutit mmior. Dvoje ili troje ljudi
hitro ustuknue kad su uli njegove rijei.
FIJU! Julian se hitro okrene. Sajmini zabavljai se
razmaknue i djeaci se naoe ispred Buffloa koji je, sa
irokim neugodnim osrmjehorn na licu, mahao biem u
ruci.
FIJU! Julian naglo skoi, jer je odjednom nekoliko
vlasi s vrha njegove glave poletjelo u zrak kraj bia ih je
naprosto odrezao!
Gomila se glasno smijala. Timmy iskezi zube i zalaje.
Dick uhvati pseu ogrlicu. Uinite li to jo jednom,
neu moi zadrati psa! viknuo je upozoravajui.
Julian je stajao ne snalazei se. Nije mogao podnijeti
pomisao da se okrene i bude ispraen hihotom i
porugama. Bio je toliko bijesan da nije mogao prozboriti ni
rijei.
A tada se neto dogodi. Neto tako posve neoekivano
da nitko nije nita poduzimao preputajui sve tijeku
dogaaja!
Djeaki lik trao je prema njima preko travnata
breuljka netko veoma nalik na George, s kratkom
kovravom kosom i veoma pjegavim licem netko
odjeven, meutim, u kratku sivu suknju, a ne u hlaice
poput George.
Djevojica je trala prema njima viui iz sveg glasa:
Dick! DICK! DICK! Hej, DICK!
Dick se okrenuo i zapanjeno motrio.
O, pa to je Jo! JO! Ciganska djevojica koja je s
nama sudjelovala u jednoj pustolovini! Juliane, to je Jo!
Nije bilo sumnje to je bila Jo! Dohrlila je lica
blistava od golemog uitka i uzbueno se obruila na
Dicka. Uvijek je njega najvie voljela.
Dick! Nisam znala da si ti ovdje! Juliane! Jesu li
ostali ovdje? O, Timmy, dobri stari Timmy! Dick, zar ovdje
logorujete? O, to je doista odvie lijepo da bi bilo istinito!
Izgledalo je da se Jo namjerava ponovno objesiti na
Dicka, no on ju je zadrao. Jo! Odakle, zaboga, stie?
Pa, vidi ree Jo imam kolske praznike kao i
vi, i pomislila sam da vas poem posjetiti u Vili Kirrin. To
sam i uinila. Ali ste svi vi zajedno otputovali. Bilo je to
juer.
Nastavi ree Dick kad je Jo zastala hvatajui
dah.
Pa, nisam se eljela vratiti ravno kui nastavi
obja njavati Jo. Pomislila sam da bih mogla posjetiti
svoga ujaka brata moje majke i kako sam znala da
ovdje logoruje, autostopirala sam cijelim putem i stigla
kasno sino.
Nevjerojatno! ree Julian. A, ako smijem
pitati, tko je tvoj ujak?
O, Alfredo, guta vatre glasio je Join zauujui
od govor. Niste li to znali? O, Dick! O, Juliane! Mogu li
ostati s vama dok ste ovdje? Dajte, DAJTE recite da mogu!
Niste me zaboravili, zar ne?
Naravno da nismo odgovori Dick razmiljajui
kako nitko ne bi mogao zaboraviti ovu malu cigansku
djevojicu s njezinim mahnitim ponaanjem i estokom
osjeajnou.
Tek je tada Jo zapazila da se tu neto zbiva. Zato se
sva ta gomila okupila oko Juliana i Dicka?
Pogledala je uokolo i odmah je osjetila da sajmini
ljudi nisu naklonjeni Julianu i Dicku unato tome to je
osnovni izraaj njihova lica sada odavao zapanjenost!
Kako to da Jo poznaje ove djeake? pitali su se.
Kako to da je s njima tako bliska? Bijahu
zabezeknuti i sumnjiavi.
Ujae Alfredo, gdje si? pitala je Jo traei ga po
gledom. O, tu si! Ujae, ovo su moji najbolji prijatelji i
djevojice takoer, gdjegod sada bile. Ispriat u ti sve o
njima i o tome koliko su bili dobri prema meni! Ispriat u
svima!
Pa Julian e utei se prilino zbunjen pri
pomisli to bi sve Jo mogla otkriti. Vratit u se da bih
obznanio novosti djevojicama. Sigurno e biti jako
iznenaene kad saznaju da si ovdje i da je Alfredo tvoj
ujak!
Dva djeaka i Timmy okrenue se da pou. Mala se
gomila razdvoji da bi ih propustila. Potom se ponovno
zatvori okruivi malu Jo iji je prodomi glas dopirao do
djeaka cijelim putem dok su prelazili polje.
Vidi, vidi, vidi! ree Dick kad su proli kroza
ivicu.
Zaista zapanjujue! Nisam mogao vjerovati oima
kada se pojavila mala Jo, a ti, Juliane? Nadam se da
George nee imati nita protiv. Uvijek je bila prilino
ljubomorna na Jo i na sve to je ona sposohna uiniti.
Dvije su djevojice bila zapanjene novostima. George
nije bila naroito oduevljena. Jo joj je bila draa na
udaljenosti negoli u blizini. Prilino joj se nevoljko divila i
bila joj sklona. Jo je bila previe nalik na George, a da bi
joj ova mogla uzvratiti otvorenim prijateljstvom!
Pa, zamislite da je Jo, ba Jo, dola ovamo!
usklikne Anne smijeei se. O, Juliane, dobro je da je
dola u pravom trenutku! Ne svia mi se onaj dio tvoje
pripovijesti kad te Bufflo oinuo biem po kosi. Mogao si
oelaviti na vrhu glave!
O, odsjekao je tek nekoliko vlasi ree Julian.
Ali sam se prepao. A nadam se da su se prepali i sajmini
za bavljai kad su ugledali Jo kako stie poput uragana,
viui iz svega glasa i obruivi se na ubogoga Dicka.
Gotovo ga je oborila!
Nije ona loa djevojica ree Dick ali nikad ne
zastane da promisli o stvarima. Pitam se da li ljudi kod
kojih ivi znaju kamo je otila. Ne bi me udilo da je
naprosto nestala ne kazavi im ni rijei.
Poput ona dva znanstvenika Julian e uza
smijeak. Pobogu, ne mogu se oporaviti! Jo je doista
posljednja osoba kojoj bih se ovdje nadao!
Pa i ne toliko, ako promisli objasni Anne.
Otac joj je Ciganin, zar ne? A majka je radila u cirkusu,
kao to nam je kazala. Dresirala je pse, sjea li se,
Juliane? Prema tome, sasvim je prirodno da poznaje ljude
poput ovih. Ali, zamisli, da joj je ujak guta vatre!
Tono, zaboravio sam da je Joina majka bila u
cirkusu ree Julian Pretpostavljam da Jo ima
neobinih roaka diljem zemlje! Pitam se to sada
pripovijeda o nama.
Kako god bilo, Dicka die u zvijezde priklopi Ge-
orge. Uvijek je o Dicku mislila sve najbolje. Moda sajmini zabavljai vie nee biti tako neprijateljski
raspoloeni prema nama, sada kad znaju da nas Jo voli.
Sluajte, u kripcu smo ree Dick. Ne moemo
ostati na ovom polju, jer e ponovno doi seljak i otjerati
nas, a ne vjerujem da e nam sajmini zabavljai posuditi
konje bez kojih ne moemo napustiti polje!
Mogli bismo zamoliti seljaka da nam posudi konje
predloi Anne.
Za to bismo mu morali platiti, a ne vidim zato
bismo to trebali ree Julian. Konano, nije naa
greka da su se prikolice tu nale!
Mislim da je ovo mjesto strano i nama nesklono
ree Anne. I ne elim vie ovdje ostati. Nimalo me ne
veseli.
Razvedri se! ree Dick. Nikad se ne
predajemo!
Vau! sloi se Timmy.
Pogledajte, netko dolazi kroz otvor u ivici, tamo po
kraj livade George e pokazujui im. To je Jo!
Da, i tako mi svega, vodi par konja! vikne Dick.
Dobra stara Jo! Dovodi Alfredove konje!
Ponovno kod zabavljaa
etvoro djece, zajedno s Timmyem koji je poskakivao
iza njih, potrae ususret Jo. Ona se svima ozareno
nasmijeila:
Zdravo, Anne, zdravo, George! Radujem se da vas
ponovno vidim! Pravo iznenaenje!
Jo! Kako si se domogla ovih konja? upita Dick
uzi majui jednoga za uzde.
Lagano nasmije se Jo. Naprosto sam rekla
ujaku Alfredu sve u vezi s vama, kako ste blii divni, i sve
to ste za mene uradili. I zaista sam bila zgranuta kad sam
ula da su vas oni izbacili s polja! Onda su me uli! Kazala
sam im to mislim o ljudima koji se tako ponaaju prema
mojim naj boljim prijateljima!
Zaista jesi, Jo? upita George sumnjajui.
Niste li me uli? upita Jo. Derala sam se
koliko me grlo nosilo na ujaka Alfreda, a potom na njegovu
suprugu, moju tetu Anitu, pa se i ona stala izdirati na
njega, a onda smo svi na sve vikali!
Mora da je to bilo pravo natjecanje u galami ree
Julian. A rezultat je bio da si izborila svoje i dobila
konje da prevezemo prikolice, zar ne, Jo?
Pa, kad mi je teta Anita kazala da su odveli vae pri
kolice na susjedno polje i tamo ih ostaviti te da vam ne
ele posuditi konje da ih prevezete natrag, uli su me
ree Jo.
Kazala sam im, ne, bolje da ne znate to sam
kazala. Nisam ba bila pristojna.
Kladim se da nisi pridometne Dick koji se ve godinu dana ranije uvjerio u otrinu Joina jezika.
A kada sam im rekla kako je moj stric otiao u
zatvor, a vi mi pronali dom u kojemu se dobri ljudi
staraju o meni, bilo im je ao da su prema vama bili grabi
nastavi Jo. A onda sam rekla ujaku Alfredu da u
uzeti dva konja i do vesti natrag vae prikolice.
Shvaam ree Julian. A sajmini su te
zabavljai naprosto pustili da to uini?
O, da potvrdi Jo. Upregni ih, Juliane, i odmah
krenimo. Ne dolazi li to onaj seljak?
Da, dolazio je, i izgledao je mrgodno. Julian brzo
upregne konja u prikolice djevojica, a Dick povede
drugoga konja unatrag, do ruda drage prikolice. Seljak je
priao i promatrao.
Znai, mislili ste da e ipak biti bolje da nakon
svega naete konje, zar ne? kazao je. I mislio sam da
hoete. Tu ste mi natrtljali cijelu pripovijest o tome kako
su kola ovamo dovedena i da ne moete otii!
Grrrrr! Timmy e spremno, no on je jedini pruio
nekakav odgovor!
i-ha! Jo e uzimajui uzde konja koji je trebao
povesti prikolicu djevojica. Gista-hoj! Krei!
Konj krene, a Jo ga je namjemo provela tik ispred
seljaka te je ovaj naglo ustuknuo. Mrmljajui, neto joj je
dobacio. Pomolivi glavu iza piikolice, Timmy mu je
odgovorio reanjem. Seljak se jo vie povukao i promatrao
kako se dvije prikolice voze niz breuljak, promiu kroz
otvor na ivici i sputaju se niz livadu.
Kola su stigla do poljskih vrata i Anne ih je raskrilila.
Konji su uli, upinjui se, jer su sada ili uzbrdo a
prikolice bile teke. Najposlije su stigli do kuta gdje su
prikolice prije stajale. Vozei unatrag, Julian ih je postavio
na isto mjesto.
Ispregao je konje i dobacio uzde drugoga konja
Dicku.
Sami emo ih odvesti kazao je.
Dva su djeaka dovela konje k Alfredu koji je
tipaljkama privrivao rublje na ue. inilo se to krajnje
neprikladnim poslom za gutaa vatre, ali izgledalo je da
Alfredo ne mari.
Gospodine Alfredo, hvala to ste posudili konje
Julian e najuljudnije mogue. Da ih priveemo negdje
ili da ih ostavimo slobodne?
Alfredo se okrenuo i izvadio iz irokih usta nekoliko
kvaica. Izgledao je prilino postieno.
Ostavite ih slobodne kazao je. Skanjivao se prije
no to je ponovno stavio kvaice u usta. Nismo znali da
ste prijatelji moje neakinje kazao je. Ispriala nam
je sve o vama. Morali ste nam rei da je poznajete.
A kako je mogao kad nije znao da je ona tvoja
neakinja? dovikne Alfredova supruga s vrata prikolice.
Fredo, doista nema mozga, ni mrvice. Aaah! Sada si
bacio moju najljepu koulju na zemlju!
Istrala je najveom moguom brzinom i Alfredo ju je
uspanieno gledao. Sreom, ovaj joj se put u ruci nije
nala tava. Okrenula se prema dvojici djeaka koji su se
zabavljali prizorom.
Alfredu je ao to je odvezao vae prikolice
kazala je zar ne, Alfredo?
Pa! Ti si... zausti Alfredo zapanjena izraaja. No
ni je mu bilo dano da dovri. Njegova ga je sitna tamna
enica estoko gurnula i iznova progovorila, a rijei su joj
se naprosto kotrljale jedna preko druge:
Ne obraajte panju na toga velikog nevaljalca!
Nema mozga. Jedino zna jesti vatru, a od toga nikakve
vajde! Ali Jo ima mozga. Jeste li sada zadovoljni to ste
ponovno smjeteni u svome kutu?
Bio bih zadovoljniji da ste se svi prema nama
prijateljskije odnosili prizna Julian. Bojim se da
ovdje vie neemo ostati. Vjerojatno emo sutra krenuti.
Evo, sluaj, Fredo, to si uinio! Potjerao si ovu
dragu djecu! vikala je ona. Ovi se djeaci znaju
ponaati, a ti o tome ne zna nita. Od njih bi trebao uiti,
Fredo, trebao bi...
Fredo izvadi kvaice iz usta u elji da joj kae neto
uvredljivo, ali njegova supmga iznenadno krikne i potri u
prikolicu. Neto gori! Neto gori!
Alfredo se od srca nasmije, a prasak njegova smijeha
iznenadio je djeake. Ha, ha! Danas pee kolae i
izgorjeli su joj! Ova ena nema mozga! Uope nema mozga!
Julian i Dick okrenue se u namjeri da odu. Alfredo
im se obrati tihim glasom:
Sada moete ostati na naem polju. Vi ste Joini
prijatelji, a to je dovoljan razlog.
Moda i jest ree Julian. Ali, bojim se da
nama nije dovoljan. Sutra kreemo.
Djeaci su se vratili do prikolica. Jo je sjedjela na
travi zajedno s George i Anne, ivo im pripovijedajui o
svome ivotu u vrlo srdanoj obitelji. Ali ne doputaju
mi da nosim kratke hlae i da se ponaam poput djeaka
zavrila je alosno. Zbog toga sada nosim suknju.
Hoe li mi posuditi svoje kratke hlae, George?
Ne, ne mogu George e odluno. Ve joj je i ovako
Jo suvie nalikovala! Pa, kazalo bi se, Jo, da si okrenula
novu stranicu u svom ivotu. Jesi li nauila pisati i itati?
Gotovo odgovori Jo i okrene glavu. Nastava joj je
prilino teko padala, jer dok je ivjela sa svojim ocem, Ciganinom, nikad nije pohaala kolu. Opet ih je pogledala
sjajnih oiju. Mogu li ostati s vama? upitala je.
Moja bi mi maeha to dopustila, znam to, dopustila bi mi
da budem s vama.
Jesi li joj rekla da ide ovamo? upita Dick.
Nisi, to nije lijepo od tebe, Jo.
Nisam na to ni pomislila prizna Jo. Poalji joj
dopisnicu umjesto mene, Dick.
Poalji je sama George e spremno. Kazala si
da si nauila pisati.
Jo ne obrati panju na tu primjedbu. Mogu li ostati
s vama? pitala je. Neu spavati u prikolici, nego u
lei ispod nje. Uvijek sam tako inila za lijepa vremena i
dok sam ivjela s ocem u prikolici. Bit e to promjena
nakon ivota u kui. Mnogo mi se toga u kui svia, iako
nisam mislila da hoe, ali uvijek u najvie voljeti spavanje
na otvorenome.
Pa, moe ostati s nama ako se zadrimo ovdje
ree Julian. Ali ne privlai me to previe, zbog toga to
su nas svi tako neprijateljski doekali.
Rei u svima da budu ljubazni s vama Jo e
sprem no te ustane kao da je naumila krenuti i sve ih
prisiliti na srdanost!
Dick je povue dolje: Ne, ostat emo jo ovdje jedan
dan i no, i sutra donijeti odluku. to misli o tome, Ju?
U redu sloi se Julian. Pogledao je na svoj sat.
Doite, idemo s jednim sladoledom proslaviti Join dolazak.
A pretpostavljam da vi, djevojice, morate poneto i kupiti,
zar ne?
Da ree Anne i uze torbu za kupovinu. Djeca se
uputie niz breuljak, njih petoro zajedno s Timmyem. Kad
su prolazili pokraj krotitelja zmija, on im se veselo javio:
Dobro jutro! Lijep dan, zar ne?
Bilo je to iznenaujue nakon sveg mrtenja i
odbojnosti sajminih zabavljaa u dosadanjem ophoenju
s djecom. Anne se nasmijeila, ali djeaci i George
naprosto kimnue i produie. Nisu bili toliko spremni na
pratanje kao Anne!
Proli su pokraj ovjeka-gume koji je nosio vodu. Iza
njega je iao ovjek-ue. Obojica su kimnuli djeci, a
ovjek- guma tugaljiva izraaja ak im se i malko
nasmijeio.
Potom ugledae Buffloa s biem fiju, fiju, fiju!
Priao im je. eli li fijuknuti mojim biem, izvoli
kazao je Julianu.
Hvala Julian e uljudno, ali ukoeno.
Vjerojatno sutra odlazimo.
uvaj kosu! ree Bufflo osjetivi se ukorenim.
Samo je vi ostavite na miru Julian e spremno
protrljavi vrak kose gdje mu je Bufflo otkinuo nekoliko
streih vlasi.
Ha, ha! prasne u smijeh Bufflo, a onda iznenada
zastane plaei se da ga je uvrijedio. Julian mu se
nasmijei. Prilino mu se sviao Bufflo sa upom ute
kose i otegnutim govorom.
Ostanite s nama ree Bufflo. Posudit u ti svoj
bi.
Vjerojatno sutra odlazimo ponovi Julian. Kimnuo
mu je i pridruio se ostalima.
Zapravo, prilino bih rado ostala ree George.
Sve je drukije kad se ljudi prijateljski ophode.
Ali, neemo ostati Julian e kratko. Ve sam
za pravo odluio. No, priekat emo do sutra. To je pitanje
ponosa. Vi, djevojice, zapravo ne razumijete kako se
osjeam.
I nisu razumjele. Dick jest i stoga se slagao s
Julianom. Djeca su stigla do sela i uputila se prema
duanu gdje se prodavao sladoled.
Proveli su vrlo ugodan dan. Izvrsno su objedovali na
travi pokraj prikolice i, na njihovo iznenaenje,
Alfredova supruga ih je poastila sendviima pomirenja
koje je sama napravila. Anne joj se srdano zahvalila kako
bi nadoknadila prilino ukoenu zahvalu djeaka.
Mogli ste biti srdaniji prigovorila im je, Ona je
zaista ljubazna enica. Stvarno, sada bih rado jo ostala
ovdje.
No Julian je bio zaudno uporan. Zanijekao je
glavom.
Sutra odlazimo kazao je. Izuzev ako se ne
dogodi neto izuzetno i navede nas da ostanemo. A to se
nee dogoditi.
Julian je, meutim, bio posve u krivu. Neto se
izuzetno dogodilo. Neto doista neobino.
Doista neobina zgoda
Neobina se stvar dogodila nakon uine. Djeca su prilino kasno uinala, ali u slast: maslac i med, svjee
utipke kupljene u mljekarnici uz sendvi pomirenja koji
im je bila posluila Alfredova supruga, a bio je veoma
bogato nadjeven.
Vie ni mrvice ne bih mogla pojesti ree George
sendvi je zaista bio veoma raskoan. Ne znam ak imam
li snage da ustanem i operem posue, pa mi to i nemoj
predloiti, Anne.
I neu odgovori Anne. Ima dovoljno vremena.
Divna je veer, posjedimo. Opet se javlja onaj kos. Svaki
put kad se oglasi, pjeva drugi napjev.
Zato i volim kosove Dick e dokono. Pravi su
skladatelji. Sami smiljaju svoje melodije i nisu poput
zeba koje i uvijek nanovo pjevaju jednu te istu pjesmu.
Stvarno, jutros sam sluao jednu koja je pedeset puta
ponovila isto.
ip, ip, ip, r, r, r, ipi ole! oglasi se zeba
kao da je napjev nauila napamet. ip, ip, ip
Evo je opet ree Dick. Nije li krasna?
Doista je bila. Sletjela je na travu pokraj djece i
zobala mrvice i ak se jednom osmjelila i sjela na Anneino
koljeno. Anne se nije pomaknula i bila je veoma
uzbuena.
Timmyje zareao i zeba je odleprala. Glupi Timmy!
kazala mu je George. Ljubomoran si na zebu! O, pogledaj, Dick, nisu li ono aplje sletjele na movarno tlo s
istone strane breuljka na kojemu se nalazi zamak?
Jesu Dick e sjedajui. - Gdje ti je dalekozor,
George? Kroz njega bismo mogli lijepo vidjeti te velike
ptice.
George ga donese iz prikolice. Prui ga Dicku. On ga
usmjeri prema movari:
Da, etiri aplje. Boe, kako su im duge noge, zar
ne? Zadovoljno gacaju movarom, sada je jedna neto
ubola svojim dugim kljunom. to je to? O, da, aba. Vidim
joj stranje noge.
Ne vidi! ree George uzimajui mu dalekozor.
Razmee se. Dalekozor nije dovoljno snaan da bi na toj
udaljenosti mogao vidjeti stranje noge abe!
Ali, bio je dovoljno snaan. Zaista izvrstan dalekozor,
moda i predobar za George, koja nije bila previe paljiva
s vrijednim stvarima.
Imala je upravo toliko vremena da ugleda stranje
noge abe kako nestaju u veliku apljinu kljunu. Tada je
neto uplailo ptice i odleprale su prije no to su ostala
djeca imala vremena da ih vide.
Kako sporo mau krilima kaza Dick. Sigurno
sporije od ostalih ptica. Daj mi ponovno dalekozor,
George. Potraio bih avke. Opet ih na tisue nadlijee
zamak; pretpostavljam da su na veernjem obilasku.
Primaknuo je dalekozor oima i pomicao ga ovamoonamo pratei beskonano komeanje i vrtloenje crnih
avki. Kroz veernji je zrak do djece dopiralo njihovo
glasno graktanje. ak-ak-ak-ak!
Dick ih je ugledao nekoliko koje su sletjele na jedini
sauvani toranj zamka. Spustio je dalekozor da bi ih
mogao pratiti. Jedna od avki sletjela je na podboj
prozora pokraj vrha tomja i Dick ju je promatrao.
Zadrala se sekundu na podboju i odletjela kao da ju je
neto ustrailo.
A tada Dick ugleda neto od ega mu je srce naglo
zakucalo. Dalekozor je bio usmjeren na prozor, a tamo je
ugledao neto zauujue. Nije mogao vjerovati oima!
Tiho se obrati Julianu:
Ju! Uzmi dalekozor, hoe li? Usmjeri ga na
prozorski okvir pri vrhu jedinoga sauvanog tornja i reci
mi vidi li to i ja. Brzo!
Julian zaueno prui ruku prema dalekozoru. Ostali

su iznenadetio gledali. to li je Dick vidio? Julian priblii
dalekozor oima i usmjeri ga prema oknu o kojem je
govorio Dick. Pomno je motrio.
Da. Da, vidim. Kako neobino! Mora da je to neki
uinak svjetlosti.
Dotad su ostali postali toliko znatieljni da to vie
nisu mogli podnijeti. George zgrabi dalekozor iz Julianovih
mku.
Daj da ja vidim kazala je gnjevno. Usmjerila je
dalekozor prema prozom. Piljila je, piljila i piljila.
Potom je spustila dalekozor i zagledala se u Juliana i
Dicka. Jeste li pomahnitali? kazala je. Tamo nema
niega, niega izuzev prazna prozora!
Anne brzo dohvati dalekozor prije no to ga se Dick
ponovno uspio domai. I ona ga usmjeri na prozor. Ali,
zaista se nita nije vidjelo.
Nema niega Anne e razoarano, a Dick smjesta
uze dalekozor i ponovno pogleda prema prozoru. Spustio
ga je.
Otiao je! kazao je Julianu. Sada vie nema ni
koga.
DICK! Ako nam ne kae to si vidio, skotrljat u te
niz breuljak George e uvrijeeno. Izvodi li neto?
to si vidio?
Pa pone Dick gledajui u Juliana. Vidio sam
lice. Lice nedaleko od okna, i gledalo je van. to si ti, Ju,
vidio?
Isto ree Julian. I meni se uinilo prilino
neobino.
Lice! uskliknu George, Anne i Jo. to elite
rei?
Pa, upravo to to smo rekli uzvrati Dick. Lice
s oima, nosom i ustima. Ali nitko ne ivi u dvorcu.
Ruevan je primijeti George. to mislite, istrauje li
netko dvorac?
Julian pogleda na svoj sat:
Ne, to nije mogao biti posjetilac, siguran sam.
Zamak se zatvara u pola est, a sada je ve est prolo.
Kako god bilo, izgledalo je to nekako oajno lice!
Da. I ja tako mislim sloi se Dick. To je doista
neobino, zar ne, Juliane? Moda postoji i neko sasvim
jednostavno objanjenje, ali ne mogu si pomoi da ne
mislim kako je neto u vezi sa svim tim veoma udno.
Je li to bilo lice mukarca upita George. Ili
ene?
Mislim da je bio mukarac odgovori Diek. Na
spram tame u unutranjosti prozora, nisam mogao vidjeti
kosu ili pak odjeu. Ali, izgledalo je kao lice mukarca.
Jesi li zamijetio obrve, Ju?
Da, jesam ree Julian. Veoma izrazite, zar ne?
George se upali lampica:
Obrve! kazala je spremno. Ne sjeate li se
fotografija znanstvenika Terry-Kanea prikazivala ga je kao
ovjeka s gustim crnim obrvama. Rekli ste da e ih obrijati
i zalijepiti umjesto brkova, sjea li se, Dick?
Da, sjeam se ree Dick i pogleda Juliana. Julian
zanijee glavom. Nisam uoio slinost kazao je ali,
sve u svemu, lice je bilo prilino daleko. Samo zbog toga
to je Georgein dalekozor tako dobar, uspjeli smo s takve
daljine ugledati lice na prozoru. Mislim zapravo da za to
postoji sasvim obino objanjenje naprosto smo bili
zateeni izato nam se uinilo tako neobino.
Da sam barem ja vidjela to lice uzdahne George.
To je moj dalekozor, a ja nisam vidjela lice!
Pa, nastavi gledati, moda se ponovno pojavi
odgovori Dick pruajui joj dalekozor. Moda neto
ugleda!
Tako su Anne, George i Jo na smjenu pomno motrile
kroz dalekozor. Najposlije se toliko smrailo da se jedva razaznavao toranj, a kamoli da bi se vidjelo lice na prozoru!
Rei u vam to bismo mogli uraditi predloi Julian. Mogli bismo sutra poi razgledati zamak. A mogli
bismo se i uspeti na toranj. Tada bismo bili sigurni ima li
nekoga unutra.
Ali, mislio sam da sutra putujemo ree Dick.
O, da, namjeravali smo krenuti, zar ne? uzvrati
Julian, koji je od uzbuenja na to posve zaboravio. Pa,
mislim da ne bismo trebali krenuti prije no to istraimo
zamak i pronaemo objanjenje za pojavu lica.
Naravno da ne moemo sloi se George. Bilo bi
glupo vidjeti tako neto i odjuriti, a da ne provjerimo o emu se radi. To naprosto ne bih mogla.
Ja u svakom sluaju ostajem obznani Jo. Ako
hou, mogu ostati kod svog ujaka Alfreda, ukoliko vi
odete, i javiti vam da li se lice ponovno pojavilo ako mi
George ostavi dalekozor.
E, pa, neu George e veoma odluno. Ako
idem, sa mnom ide i moj dalekozor. Ali, ne idem. Sada e,
Juliane, i ti ostati, zar ne?
Ostat emo i ustanoviti o emu se radi ree
Julian. Zaista sam strahovito znatieljan. Hej, tko to
dolazi?
Iz sumraka se pomoli golemi lik. Bio je to Alfredo,
guta vatre. Jo! Jesi li ovdje? kazao je. Tvoja teta
te zove na veeru, i tvoje prijatelje takoer. Doite!
Nastupi stanka. Anne je puna oekivanja gledala u
Juliana. Hoe li se i nadaije ponaati uznosito i prkosno?
Nadala se da nee.
Hvala vam Julian e najposlije. Rado emo
doi. Zar bismo odmah trebali krenuti?
Bilo bi lijepo Alfredo e uz maleni naklon. Hoete li da vama u ast gutam vatru? Samo kaite!
Bilo je to previe primamljivo da bi djeca odoljela. Svi
su ustali i slijedili velikog Alfreda preko breuljaka do njegove prikolice. Ispred nje je bila naloena velika logorska
vatra, a nad njom je visjela velika crna posuda iz koje se
irio boanstven miris.
Veera jo nije sasvim zgotovljena ree Alfredo.
Djeci je laknuio. Nakon obilne uine nisu bila jako gladna,
usprkos divnu mirisu koji se irio iz posude! Sjeli su oko
vatre.
Hoete ii zaista za nas gutati vatru? upita Anne.
Kako to radite?
O, to je jako teko! odgovori Alfreo. Uinit u
to jedino ako mi obeate da sami to neete pokuavati. Ne
biste eljeli dobiti opekotine svuda po unutranjem dijelu
usta i po drijelu, zar ne?
Svi su ga uvjeravali da to ne bi eljeli. Ali, ja ne bih
eljela ni da se vi opeete doda Anne.
Alfredo je izgledao zapanjeno. Ja sam vrlo dobar
guta vatre uvjerio ju je. A dobar guta nikad ne
dobije opekotine. Sada, sjedite mirno, a ja u uzeti baklju i
za vas gutati vatru.
Jo je netko sjeo pokraj njih. Bio je to Bufflo. Smijeio
im se. Stigla je Skippy i takoer sjela. Tada se pojavi
krotitelj zmija i sjedne sa suprotne strane vatre.
Vratio se Alfredo nosei nekoliko stvari u ruci.
Pravi obiteljski krug! kazao je. A sada gledajte!
Progutat u vatru, vama u ast!
Gutanje vatre i ostalo!
Alfredo je sjeo na travu na maloj udaljenosti od vatre.
Pred sebe je stavio metalnu limenku koja je odisala na petrolej. Drao je u ruci dvije stvari to ih je elio pokazati
djeci.
Njegove baklje ponosno je objasnila Alfredova supruga. Guta vatru koja na njima gori.
Alfredo dovikne neto krotitelju zmija, uranjajui
dvije baklje u limenku. Jo se nisu upalile i djeci su one
nalikovale velikim kukicama za kopanje dugmadi sa
snopom vune privrenim na mjestu gdje se nalazi
kukica.
Krotitelj zmija se nagne i dohvati jednu upaljenu
granu iz vatre. Vjetim zamahom zabode je ravno u pliticu.
Petrolej koji je bio u njoj odmah se zapali i plamenovi
liznue kroz mrak.
Dosad je Alfredo drao baklje podalje, no sada je
umoio jednu za drugom u gorui potrolej u limenki.
Baklje su se smjesta zapalile i crveni je plamen
sukljao iz baklji, dok je Alfredo u svakoj ruci drao po
jednu. Oi su mu sjale u blistavu svjetlu, a petoro je djece
mirno sjedjelo, skamenjeno od uda.
Tada Alfredo nagne glavu unatrag sve nie i nie
i irom otvori svoja velika usta. Stavi jednu od upaljenih
baklji u usta i obuhvati je usnama, te su mu obrazi, zbog
plamena u ustima, postali nevjerojatno i neobino crveni.
Anne je malko kriknula, a George je zinula od uda.
Djeacima je zastao dah. Jedino je Jo mirno promatrala
prizor. Dosad je mnogo puta gledala svoga ujaka kako
guta vatru!
Alfredo otvori usta i plamen suknu iz njih, itei
poput vatrena vodopada. ovjek koji jednu baklju dri
upaljenu u lijevoj ruci, gorui petrolej u limenci, drugu
zapaljenu baklju u desnoj ruci i plamen koji mu suklja iz
usta bijae zaista izuzetan prizor!
Isto je uinio i s drugom bakljom te mu obrazi
ponovno sinuse poput svjetiljke. Tada mu iznova plamen
sukne iz usta, a veernji ga povjetarac raspiri.
Alfredo zatvori usta. Gutnuo je. Potom pogleda
uokolo, otvori usta da pokae kako u njima vie nema
plamena, i iroko se osmijehne:
Ha, je li vam se svidjelo gledati kako gutam vatru?
upitao je i odloio baklje. Plitica vie nije bila u
plamenu i sada je prizor osvjetljavala jedino logorska
vatra.
arobno! usklikne Julian s velikim divljenjem.
Ali, niste li opekli usta?
Tko, ja? Ne, nikada! nasmije se Alfredo.
Moda, u poetku, da, kad sam s tim poeo, prije mnogo
godina. Ali sada, ne. Bila bi sramota kad bih se opekao.
Odustao bih od tog posla i otiao.
Ali, kako to da ne opeete usta? upita Dick zabe
zeknuto.
Alfredo nije elio davati objanjenja. Bio je to dio
tajne njegova umijea i nije ga namjeravao odati.
I ja znam gutati vatru obznani Jo sasvim neoeki
vano. Sluaj, ujae Alfredo, daj mi jednu od tvojih
baklji.
Ti? Nita takva nee pokuati! vikne Alfredo.
Hoe li da izgori?
Ne. Neu odgovori Jo. Gledala sam te i znam
to si uradio. I ja sam to pokuala.
Razmetljivica! George e spremno.
Sluaj me nastavi Alfiredo. Pokua li gutati
vatru, iibat u te da e me moliti za milost. Tako u te...
Sluaj, Fredo uplete se njegova supruga nita
takva nee uraditi. Ja u se obraunati sa Jo pone li
ovdje izvoditi ludosti. A, to se tie gutanja vatre pa,
ako e netko ovdje osim tebe gutati vatru, to u biti ja,
tvoja su pruga.
Nee gutati vatru Alfredo e uporno, oevidno
se straei da bi njegova ustra ena bila kadra to i
pokuati.
Iznenada Anne krikne od straha. Dugako, debelo

tijelo klizilo je izmeu nje i Juliana jedan od krotiteljevih
pitona! Poveo je jednoga sa sobom, a djeca to nisu znala.
Jo ga je uhvatila i vrsto drala.
Pusti ga ree krotitelj zmija. Vratit e se k
meni. elio se proetati.
Ostavite da ga ja malo drim molila je Jo.
Tako je gladak i hladan. Volim zmije.
Julian je oprezno ispruio ruku i dotaknuo veliku
zmiju. Zaista je bila neoekivano glatka i veoma hladna.
Kako neobino! Djelovala je tako ploasto i grubo.
Zmija je polako klizila prema Joinu vratu i stala se
sputati niz njezina lea. Pazi da te ne omota repom
upozorio ju je krotitelj. Ve sam ti to rekao.
Nosit u je oko vrata kazala je Jo i nastavila vui
zmijino dugo tijelo te je najposlije visjelo oko njezina vrata
poput krznena ovratnika. George ju je promatrala divei se
i protiv volje. Anne se odmaknula koliko je mogla od Jo.
Djeaci su zapanjeno motrili i outjeli novo potovanje
spram malene ciganske djevojice.
Netko stane svirati umiljat napjev na gitari. Bila je to
Skippy, Bufflova supruga. Pjevuila je uz to tugaljivu
pjesmicu, s veselim napjevom koji su zapjevali svi sajmini
zabavljai. Gotovo se cijeli logor naao na okupu, a bilo ih
je tu i nekoliko koje djeca jo nisu vidjela.
Bilo je prilino uzbudljivo sjedjeti oko blistave vatre,
sluati prebiranje na gitari i Skippyin duboki jasni glas,
kao i sjedjeti pokraj gutaa vatre i nadomak zmiji koja je,
inilo se, takoer uivala u glazbi! Uvijala se prema onima
koji su pjevali u zboru, potom se naglo stutila niz Joino
lice i odmigoljila do svoga gospodara, krotitelja.
O, moja ljepotice ree neobini ovjeuljak
proputajui zmiju da mu klizi izmeu ruku mono se i
ritmiki izvijajui u prolazu. Svia ti se glazba, zar ne,
ljepotice?
Zaista voli svoju zmiju apne Anne George. Ka
ko moe?
Alfredova supruga ustane. Vrijeme je da krenemo
kazala je okupljenima. Alfredo mora veerati. Nije li
tako, moj veliki nevaljale?
Alfredo se sloio. Namjestio je teku eljeznu posudu
ponad plamtee vatre i za nekoliko sekundi sve ih je
zapuhnuo takav boanstveni miris da petoro djece uze
uzbueno udisati.
Gdje je Timmy? upita George iznenada. Nigdje
se ne vidi!
Otpuzao je sputena repa kad je ugledao zmiju
ka zala je Jo. Vidjela sam kad je otiao. Timmy, vrati se!
Sve je uredu! Timmy, Timmy!
Hvala, sama u ga pozvati ree George. On je
moj pas. Timmy!
Timmy naie sputena repa. George ga je pomilovala,
a Jo uini isto. Pas ih je obje liznuo. George ga pokua
odvui od Jo. Nije joj se svidjelo da Timmy pokazuje svoju
naklonost prema ciganskoj djevojici ali uvijek je
dokazivao da mu je draga! Volio ju je.
Veera je bila izvrsna. to ste sve stavili u posudu
upita Dick prihvaajui ponudu da uzme jo. Nikad
u ivotu nisam jeo tako ukusnu orbu.
Piletina, paetina, govedina, zeevina, veprovina,
luk, bijela repa... pone nabrajati Alfredova supruga.
Stavila sam sve to mi je bilo pri ruci. Kuha se, a ja
mijeam. Moda u sljedei put staviti unutra i jarebica i
fazana i...
Uuti, eno promrmlja Alfredo koji je dobro znao
da bi okolni seljaci mogli postaviti poneko pitanje u vezi s
poneime u toj orbi.
Rekao si da uutim! ljutito povie Alfredova
supruga prijetei mu licom. To si mi rekao!
Vau! oglasi se Timmy, kojemu se na nosu nalo
ne koliko ukusnih kapljica to ih je u slast liznuo. Vau!
Potom je ustao i poao prema lici nadajui se da e
dobiti jo.
O, teta Nita, daj Timmyu licu orbe molila je Jo
i, na Timmyevo veliko veselje, dobio je punu pliticu hrane.
Jedva je vjerovao oima!
Mnogo vam hvala na izvrsnoj veeri ree Julian
osjeajui da je doista vrijeme da krenu. Ustao je a ostali
su slijedili njegov primjer.
I hvala vam to ste za nas gutali vatru, gospodine
Alfredo ree George. Izgleda da vam to nije pokvarilo
tek!
Pih! Alfredo e kao da eli rei da takvo neto ne
dolazi u obzir. Jo, hoe li noas opet ostati s nama? Do
bro nam dola.
Treba mi samo jedna debela deka, teta Nita, i to je
sve odgovori Jo. Spavat u ispod Georgeine prikolice.
Moe spavati i unutra, na podu predloi George.
Ali Jo odmahne glavom.
Ne. Dosta mi je spavanja u zatvorenom. elim
spavati vani. Ispod prikolice bit e mi izvrsno. Cigani esto
tako spavaju za lijepa vremena.
Djeca su se vratila preko breuljka u tami. Nekoliko je
zvijezda ve bilo na nebu, ali se mjesec jo nije pomolio.
Bila je to lijepa i zanimljiva veer ree Dick. Uivao
sam. Sviaju mi se tvoja ujna i ujak, Jo.
Jo je bila oduevljena. Uvijek je voljela dobiti pohvalu
od Dicka. Pola je ispod prikolice i umotala se u pokriva.
Maeha kod koje je ivjela ve nekoliko mjeseci uila ju je
da treba oprati zube, umiti se i poeljati ali sada je sve
zaboravila, otkad je ponovno ivjela ciganskim ivotom!
Kroz dan ili dva povno e biti poderana, prljava,
raupana, zaputena djevojica kakvu smo je upoznali
kazala je George ovaj put naroito pomno etkajui kosu.
Nakon svega, drago mi je da emo se ovdje zadrati, zar
ne, Anne? Sada se sajmini zabavljai sasvim prijateljski
ophode s nama.
Zahvaljujui Jo ree Anne. George ne ree nita.
Nije joj se svidjelo da neto duguje Jo! Zavrila je s pripremama za postelju i uvukla se u svoj leaj.
eljela bih da smo i mi vidjele lice na prozoru, zar
ne, Anne? kazala je. Pitam se tko je to bio i zato se
nalazio i gledao van.
Ne vjerajem da mi se sada posebno raspreda o
licima na prozorima ree Anne, smjetajui se na svoj
leaj. Puhnula je u svjetiljku i legla. Jo su razgovarale
nekoliko minuta, a onda George zauje neto izvan
prikolice, to bi to moglo biti? Timmy podie glavu i malo
zarei.
George pogleda na prozor na suprotnoj strani. Kroz
njega je svijetlila jedna samotna zvijezda a tada neto
zakrili zvijezdu i nasloni se na okno. Timmy ponovno
zarei, ali ne previe glasno. Je li to bio netko koga
poznaje?
George upali depnu svjetiljku i odmah vidje o emu
se radi. Zahihotala je. Potom je pozvala Anne:
Anne! Anne! Eno lica na prozom. Anne, probudi se!
Ne spavam javi se Anne te, ustraena, sjene na
postelju. Kakvo lice? Gdje? Ne strai me naprosto, zar
ne?
Ne, eno ga, pogledaj! ree George i osvijetli svjetiljkom prozor. Gledalo ih je veliko, tamnosmee lice i Anne
krikne. Potom se nasmije. Gaduro jedna, George, pa to
je Alfredov konj. Zaista si me ustraila. Gotovo bih te
mogla izvui iz leaja i baciti na pod. Idi, glupavi buljooki
konju, i, idi!
Na putu prema zamku
Narednoga jutra, nakon doruka, djeca su iznova
razglabala o licu na prozoru. Povremeno bi s dalekozorom
promatrali prozor, ali na njemu nije bilo nikoga.
Hajde da posjetimo zamak im se otvori predloi
Dick. Ali, pazite, da nitko nije spomenuo lice na prozoru
jasno, Jo? Tebe koji put jezik zna prevariti.
Jo se zajapuri. Nije istina! Ja umijem uvati tajnu!
U redu, gutaice vatre Dick e uza smijeh. Pogledao je na sat. Prerano je da sada krenemo.
Ii u pomoi gospodinu Glatkome oko njegovih
zmija ree Jo. Ide li netko sa mnom?
Gospodin Glatki! Kakvo arobno ime za ovjeka koji
se bavi zmijama ree Dick. Ii u da promatram, ali
nije mi ba do toga da mi plaze gore-dolje po tijelu.
Svi su poli do prikolice gospodina Glatkoga, izuzev
Anne koja je kazala da e mnogo radije pospremiti nakon
doruka.
Obje krotiteljeve zmije bile su izvan kutije. Lati ih
kazala je George sjedajui nedaleko od gospodina
Glatkoga.
Gledaj kako se sjaje njihova smea tijela!
Zdravo Jo, hoe li istrljati Ljepotana umjesto
mene? upita gospodin Glatki. Tekuina ti je ovdje u
boici. Opet su mu se pojavili oni rani nametnici ispod
ljuskica. Istrljaj ga tom tekuinom i uskoro e ili se
osloboditi.
inilo se da Jo dobro zna to joj je initi. Uzela je
krpu, navlaila je utom tekuinom i poela blago njome
pritiskati jednu od zmija, putajui da se lijek upije oko
ljuskica.
Ne elei da Jo bude u tolikoj prednosti pred njom,
George se ponudi da pomogne u trljanju drage zmije.
Dri je onda ree joj gospodin Glatki i prui
jednu zmiju prema George. Ustao je i poao u svoju
prikolicu. George nije s tim do kraja raunala. Zmija joj je
leala na koljenima i stala se uvijati oko njezina tijela.
Pazi da se ne obavije oko tebe repom upozorila ju je Jo.
Djeacima je uskoro dosadilo da gledaju kako se
George i Jo natjeu u tome koja e bolje trljati svoga
pitona, i pooe do mjesta gdje je Bufflo vjebao vrtnju
uadi. Savijao ih je u petlju za petljom, pravei u zraku
prekrasne are. Nasmijao se djeacima.
Hoete li pokuati? pitao je. Ali, ni jedan od njih
nije bio vian vrtnji uadi.
Da vidimo kako ete neto otkinuti vrkom bia
re e Dick. Mislim da ste u tome pravi vjetak.
to biste htjeli da pogodim? upita Bufflo
uzimajui svoj velianstveni bi. Najvii list onoga
grma?
Da sloi se Dick. Bufflo ih pogleda, fijukne biem
jednom ili dvaput, podigne ga i slomi list.
Najvii list je nestao kao nekom arolijom. Djeaci su
gledali zadivljeni. A sada odsijecite cvijet ove tratinice
ree Julian pokazujui je.
Fiju! Tratinice nestade. To je lako ree Bufflo.
Gledajte, jedan od vas drat e u raci olovku ili neto
slino. Izbit u je, a da vam ne dotaknem prste!
Julian se skanjivao. Ali Dick gurne ruku u dep i
izvue omanju crvenu olovku. Ispruio je ruku drei je
izmedu palca i kaiprsta. Bufflo ju je gledao
poluzatvorenih oiju, kao da odmjerava udaljenost.
Podigao je bi.
Fiju! Vrak bia obavio se oko olovke i smjesta je
izbio iz Dickove ruke. Olovka je poletjela u zrak, a Bufflo je
ispruio ruku i uhvatio je!
Vrlo dobro pohvali ga Dick doista zadivljen.
Treba li dugo da se naui takvo neto?
Dvadesetak godina ili siino odgovori Bufflo.
Ali mora se poeti kao djearac, priblino trogodinjak.
Mene je uio moj tata, i ako ne bih dosta brzo napredovao,
zgulio bi mi kou s uiju vrkom svoga bia! Brzo se ui
ako znamo to e nam se dogoditi!
Djeaci su razrogaenih oiju motrili Bufflove velike
ui. Zaista su izgledale malko ogrubjele na rubovima!
Bacam i noeve nastavi Bufflo uivajui u
divljenju djeaka. Postavim Skippy naspram ploe i
bacam noeve svuda oko nje, tako da kada se odmakne od
daske njezin obris ostane jasno ocrtan noevima. Hoete li
da vidite?
Pa, ne sada odgovori Julian gledajui na sat.
Spremamo se posjetiti zamak. Jeste li ga vi ikada vidjeli,
Bufflo?
Nisam. Tko bi tratio vrijeme obilazei ruevne zamkove? Bufflo e prezrivo. Ja ne bih!
Otiao je prema svojoj prikolici vitlajui uadi pri
hodu s takvom lakoom da Dick nije mogao odoljeti da mu
ne pozavidi iz dna due. Kakva teta da nije poeo uiti
takve stvari na vrijeme! Bojao se da se sada u tome vie ne
bi mogao izvjetiti. Bio je prestar!
George! Jo! Vrijeme je da krenemo zvao je Julian.
Ostavite zmije i doite. Anne! Jesi li spremna?
Gospodin Glatki uze svoje zmije. Oduevljeno su
plazile po njemu a on je milovao njihova glatka, sjajna
tijela.
Moram oprati ruke prije nego to krenem ree
George. Ruke su mi malo ljepljive. Ide li, Jo?
Jo nije bilo posve jasno zato bi trebalo prati ljepljive
ruke, ali pola je sa George do potoka te su dobro isprale
ruke. George obrie svoje u prilino prljavu maramicu, a
Jo, otare ruke u mnogo prljaviju suknju. Zavidno je
gledala Georgeine kratke hlae. Kakva teta da mora nositi
suknju!
Nisu zakljuali prikolice. Julian je bio uvjeren da su
im sada sajmini zabavljai skloni i da im nita nee uzeti
niti ikome dopustiti da to uini. Svi su sili niz breuljak,
Timmy veselo poskakujui pred svima, vjerujui da ih on
vodi u lijepu dugu etnju.
Djeca su se uspela preko nogostupa, prela preko
livade i stigla do drvenih vratnica koje su ih odvele do
strme staze to se penjala do zamka. Sada, kad je bio tako
blizu, inio se gotovo kao da bi im se mogao obruiti na
glavu!
Uspeli su se stazom i doli do malog tornja gdje su se
nalazila okretna vrata kroz koja se ulazilo u zamak. Tamo
je bila neka starica, izgleda pomalo poput vjetice. Da je
imala zelene oi, Anne bi je zacijelo smatrala potomkom
vjetica! Ali oi su joj bile poput crnih bobica. Nije imala
zuba i teko se razumijevalo to govori.
Pet, molim ree Julian pruajui joj dvadeset i
pet penija.
Ne moete uvesti psa ree starica mrmljajui
tako da ju pravo nisu ni razumjeli. Pokazala je na psa i
ponovila to je kazala neprestano odreno maui glavom.
O, zar zaista ne moemo povesti psa? upita
George. Nee uiniti nikakvu tetu.
Starica pokaza na kuna pravila: PSIMA ULAZ ZABRANJEN!
U redu. Onda emo ga ostaviti vani George e
ljutito. Kakvo glupo pravilo! Timmy, ostani ovdje. Brzo
e mo doi.
Timmy ovjesi rep. To nije odobravao. Ali, znao je da
psima nije doputen ulaz na neka mjesta, kao to su
crkve, i pomislio je da mora da je to neka golema crkva
mjesto na kojemu je George tako esto obiavala nestati
nedjeljom. Legao je u suncem obasjani kut.
Petoro djece prolo je kroz zveketava okretna vrata.
Otvorili su vrata koja su se nalazila iza njih i nali se
unutar prostora zamka. Vrata su se za njima zatvorila.
ekajte, moramo nabaviti vodi ree Julian.
Htio bih saznati neto o tom tornju. Vratio se i kupio vodi
za jo pet penija. Djeca su stajala u velikom dvoritu
zamka i gledala u knjigu. U njoj je bila iznesena povijest
staroga zdanja povijest rata i mira, sporova i primirja,
obiteljskih posjeda, vjenanja i svega onoga to ini
povijest.
Bila bi to zanimljiva pripovijest kad bi bila
podrobno opisana primijeti Julian. Pogledajte, eno
tlocrta. Tu postoje podzemni hodnici!
Nisu otvoreni za javnost itao je Dick
razoarano.
Kakva teta!
Jednom je to bio veoma moan i velik zamak
ree Julian gledajui tlocrt. Oduvijek su ga obrubljivali
debeli zidovi koji ga i sada opasuju, a sam je dvorac
sagraen u sredini golema dvorita to ga okruuje sa svih
strana. Navodno su zidovi oko dvorca debeli tridesetak
centimetara. Trideset centimetara! Nije udno da jo
postoje!
Djeca su plaho motrila samotne ruevine. Zamak se
dizao uvis sa svojim mjestimice uruenim tornjevima;
ponegdje je nedostajao i cijeli zid a svi su dovratnici bili
oteeni.
Naravno, postojala su etiri tornja ree Julian i
dalje pomno prouavajui vodi. Navodno su tri dosad
posve sruena, ali etvrti je u veoma dobru stanju, iako su
se kamene stube to vode na njegov vrh mjestimice
uruile.
Onda niste mogli vidjeti ono lice na prozoru ree
George promatrajui etvrti toranj. Ako se stubite uruilo, nitko se ne moe uspeti.
Pa, vidjet emo koliko se uruilo odgovori Julian.
Moda stube nisu prikladne za javnu upotrebu i
vjerojatno emo naii na natpis upozorenja, ali moda se
ipak dijelom moe njima uspeti.
Hoemo li se popeti ako je tako? upita Jo sjajnih
oiju. to emo uiniti ako naiemo na lice?
Priekajmo najprije da ga ugledamo! ree Julian.
Zatvorio je vodi i spremio ga u dep. Izgleda da smo
ovdje jedini posjetioci. Poimo redom. Obiimo najprije
prostor dvorita.
Ili su dvoritem koje je okruivalo zamak. Mjestimice
je na njemu lealo razbacano kamenje koje je padalo sa
zidova zamka. Na jednom se mjestu cijeli zid bio uruio i
djeca su ugledala unutranjost dvorca, tamnu i prijeteu.
Ponovno su se vratili do proelja.
Hajde da pokuamo ui kroz vrata na proelju
ako se tako moe nazvati ove velike vratnice ree
Julian. Sluajte, moete li zamisliti vitezove na konjima
kako jau unutranjim prostorom nestrpljivi da se otisnu
na neki turnir dok konji neprestano udaraju kopitima!
Da! usklikne Dick. Jasno mogu zamisliti!
Uli su kroz nadsvoene vratnice i etali iz odaje u
odaju s kamenim podovima i zidovima i s malim uskim
prozorima koji su proputali veoma slabo svjetlo. U to
doba nije bilo stakla za okna, objanjavao je Dick.
Kladim se da su za hladnih zimskih dana bili radosni to
su im prozori tako uski. Brrrr! Mora da je ovo bilo veoma
hladno mjesto za ivot.
Podovi su obino bili prekriveni rogozom, a na zidovima su visjele tapiserije ree Anne sjeajui se to je
uila na satovima povijesti. Juliane, poimo sada
potraiti stubite u tornju. Hajdemo! eznem da saznam
nalazi li se zaista lice u tome tornju!
Zamak Vilinske noi
AK-AK-AK! ak-ak-ak! avke su kruile oko
zamka zazivajui jedna drugu veselim, prijateljskim
glasovima. Petoro je djece gledalo u nebo i promatralo ih.
Vidi se siva mrlja na njihovim vratovima ree
Dick.
Pitam se koliko li godina avke ive u zamku i iznad
njega.
Pretpostavljam da je granje razbacano po dvoritu
njihovo djelo ree Julian. Polau svoja gnijezda na
dugim prutovima, pa mora da ih jednaki broj ispadne
koliki i ostane! Pogledajte samo onu hrpu granja!
Vrlo nerazborito s njihove strane! ree Dick.
Kad bi im harem prue padalo pored nae prikolice pa da
ne moramo traiti granje za loenje vatre!
Djeca su stajala na velikom nadsvoenom dovratniku
kroz koji se ulazilo u dvorac. Anne je postala nestrpljiva.
Hajde da sada razgledamo tornjeve kazala je.
Prili su najbliemu, ali se gotovo nije razabiralo da je
neko bio toranj. Bila je to tek velika gomila sruena
kamenja, nagomilanog jedan na drugi.
Poli su do jedinoga uuvanog tornja. Nadali su se
da e naii na ostatke kamena stubita, ali na svoje veliko
razoarenje nisu mogli ak ni pogledati u unutranjost
tornja! Jedan od unutarnjih zidova se uruio i tlo je bilo
posve zakreno i zatrpano. Nije bilo ni traga stubitu. Ili se
i ono uruilo ili ga je zatrpalo kamenje sruena zida.
Julian je bio zauen. Bilo je oevidno da se nitko
nije mogao s unutranje strane uspeti u toranj! Kako je
onda, za miloga Boga, vidio lice na prozoru tornja? Ako to
nije bilo lice, to je bilo?
udno ree Dick premiljajui o istome kao i
Julian i pokazujui na nagomilano kamenje na dnu tomja.
Izgleda posve nemogue uspeti se do vrha. Pa, to je
onda s licem?
Poimo upitati onu staricu da li postoji neki drugi
put kojim se stie u toranj predloi Julian. Moda
ona zna.
Tako su napustili zamak, preli preko dvorita i
vratili se do malenog tornja u vanjskom zidu koji je titio
velike vratnice. Starica je sjedjela pokraj okretnih vrata i
plela.
Moete li nam, molim vas, rei moe li se na neki
nain uspeti na toranj? upitao je Julian.
Starica neto odgovori, ali bilo je teko razabrati
njezine rijei. Ali, po tome kako je snano odmahnula
glavom, bilo je oevidno da nije bilo drugog puta do tornja.
Sve je to bilo veoma zagonetno.
Postoji li razraeniji tlocrt zamka od ovoga?
upita Julian pokazujui joj svoj vodi. Tlocrt podzemnih
hodnika, naprimjer, tlocrt tornjeva kako su neko
izgledali, prije no to su se otetili?
Starica je promrmljala neto poput Drutvo za
zatitu.
to ste kazali? upita Julian strpljivo.
ena vjetija izgleda oigledno se umorila od svih tih
pitanja. Otvorila je veliku biljenicu gdje je bio zapisan
broj posjetilaca i plaenih ulaznica i zagledala se u nju.
Stavila je prst na neto to je bilo tu zapisano i pokazala
to Julianu.
Drutvo za zatitu spomenika proitao je. O, je
li netko od njih nedavno bio ovdje? Moda bi oni mogli
znati neto vie od onoga to pie u vodiu?
Da potvrdi ena. Bila su dva mukarca.
Proveli su cijeli dan ovdje proli etvrtak. Pitajte Drutvo
ono to vas zanima, a ne mene. Ja samo naplaujem ulaz.
Iznenada je zvuila sasvim pribrano. Potom je opet
utonula u mumljanje i vie nitko nije mogao razabrati ni
rijei.
Kako god bilo, kazala nam je to nas je zanimalo
ree Julian. Nazvat emo Drutvo i pitati ih mogu li
nam reci neto vie o zamku. Moda postoje tajni prolazi i
slino, o emu vodi uope ne govori.
Kako uzbudljivo! usklikne George. Sluajte,

vratimo se do tornja i razgledajmo ga izvana: moda
postoji neka druga mogunost da se uspnemo.
Vratili su se i traili ali nije bilo mogunosti za
uspinjanje. Iako kameni blokovi od kojih je toranj bio
sagraen nisu bili jednolini te su tu i tamo pruali mali
oslonac za nogu ili ruku, bilo bi suvie opasno da se itko
pokua penjati, ak i Jo koja je bila spretna poput make.
Prije svega nikako se nije moglo znati koji se kamen dri, a
koji je sklon odronu sve dok se penja ne bi za nj uhvatio,
a onda bi mogao poletjeti prema tlu!
Unato svemu, Jo je bila voljna pokuati. Moda
mi uspije kazala je izuvi jednu cipelu.
Obuj cipelu Dick e spremno. Nee se
uputati u pothvate takve vrste. Ovdje ak nema ni
brljana za koji bi se mogla uhvatiti.
Jo smrknuto navue cipelu, iznenaujue nalik na
George kad se mrgodi. A tada, na golemo iznenaenje
svih, prema njima je trao Timmy!
Timmy! Odakle
dolazi?
upita George
iznenaeno.
Nema prolaza izuzev kroz okretna vrata, a vrata
iza nas su zatvorena. Sami smo ih zatvorili! Kako si uao?
Vau! oglasi se Timmy nastojei objasniti. Potrao
je do ouvana tornja, probio se izmeu kamenih blokova
koji su tu leali i zastao kod malog prostora izmeu tri ili
etiri otpala kamena bloka. Vau! ponovio je i apom
pokazao prema jednome bloku.
Iziao je odavde izvjesti George. Uhvatila je
kamen, ali ga, dakako, nije mogla pomaknuti ni za pedalj.
Ne znam kako se Timmy ovdje provukao. Otvor ne
izgleda do voljno velik ni za zeca. Sigurno je da se nitko od
nas ne bi mogao uvui!
Mene zbunjuje ree Julijan kako je Timmy
uao izvana. Mora da je trao oko vanjskoga zida i
pronaao neki otvor. Mora da se uunjao u njega.
Da. Tako je sloi se Dick, Znamo da su
zidovi debeli tridesetak centimetara; znai mora da je
pronaao dio gdje je zid pri dnu uruen i silom se uvukao
u nj. Ali, je li mogue da u zidu postoji otvor dubok
trideset centimetara?
Bilo je to doista zbunjujue. Svi su gledali u Timmya,
a on je pun oekivanja mahao repom. Potom ie glasno
zalajao i uskakao se kao da oekuje da netko prihvati igru.
Vrata iza obrtnoga kria se raskrilie i iznenada se
pomoli starica:
Kako je pas uao ovamo? viknula je. Mora od
mah izii!
Ne znamo kako je uao ree Dick. Postoji li
neki otvor u vanjskom zidu?
Ne odgovori starica. Nikakav. Mora da ste
pustili psa da ue dok ja nisam gledala. Sada mora izii. A
i vi takoer. Dosta ste dugo ovdje.
Stvarno, mogli bismo otii sloi se Julian.
Vidjeli smo sve to se ovdje moe vidjeti ili to nam je
dopnteno da vidimo. Posve sam uvjeren da postoji neki
put do tornja, iako je stubite urueno. Nazvat u Drutvo
za zatitu spomemka i zamoliti ih da me poveu s ljudima
koji su prolog tjedna ispitivali zamak. Mora da su
strunjaci u tom poslu.
Da. Vjerojatno imaju potpuniji nacrt ree Dick
tajnih hodnika, skrivenih odaja i svega, ako ih uope ima!
Uhvatili su Timmya za ogrlicu i izili kroz okretna
vrata, klik-klik-klik. Rado bih pojela koji utipak u
mljekarnici ree George. I popila limunadu. Je li jo
tko za to?
Svi su bili, ukljuivi i Timmya koji je jednom glasno
zalajao.
Timmy je lud kad je rije o utipcima primijeti
George. Naprosto ih proguta.
To je isto rasipanje dometne Anne. U posljednje ih je vrijeme dobio etiri, vie nego itko od nas.
Spustili su se do sela. Idite i naruite to elite
kazao je Julian a ja u poi i raspitati se za Drutvo.
Moda u mjestu ima kakav ured.
Otiao je do potanskog ureda da bi odatle nazvao, a
ostali krenue prema vratima male svijetle mljekarnice.
Krupna prodavaica ih uza smijeak pozdravi. Smatrala ih
je svojim najboljim muterijama, a to su uistinu i bili.
Djeca su jela ve drugi utipak kad se Julian vratio.
Ima li novosti? upita Dick.
Da uzvrati Julian. Neobinih novosti, kazao
bih. Naao sam adresu Drutva. Njihov ogranak djeluje
sedamdesetak kilometara odavde i oni brinu o starim
graevinama u ovom kraju. Pitao sam da li imaju kakvo
novo izdanje s podrobnim obavijestima o zamku.
Zastao je da kupi utipak i zagrizao ga. Ostali su
strpljivo ekali dok je vakao.
Kazali su da nemaju. Posljednje to su objavili bio
je vodi od prije dvije godine.
Ali, to je bilo s onim ljudima koji su prolog tjedna
dolazili u ime Drutva? upita George.
Da. To sam i ja rekao uzvrati Julian uzimajui
slje dei zalogaj. I tu je sada neto udno. Kazali su da
ne znaju o emu govorim, jer nitko iz Drutva nije bio
poslan u zamak i, uostalom, tko sam ja?
Hmmm! mrmljao je Dick. Znai da su ti ljudi
ispitivali i istraivali zamak za svoj raun!
Slaem se ree Julian. A ne mogu si pomoi
da ne mislim kako je lice na prozoru u nekoj vezi s tom
dvojicom. Posve je oevidno da oni nisu povezani ni s
kakvim slubenim udruenjem, to ih jedva opravdava s
obzirom na to da su istraivali tajne prolaze u zamku.
Ostali su zurili u njega, osjeajui kako u svakoga
raste slino uzbuenje ono to je George nazivala
pustolovnim osjeajem. Znai da je na prozoru zamka
bilo stvarno lice i da postoji nain da se uspne u dvorac
ree Anne.
Tako je sloi se Julian. Znam da zvui
umiljeno, ali zaista mislim da postoji mogunost da su
tamo otila ona dvojica znanstvenika. Ne znam da li ste to
proitali u novinama, ali za jednoga od njih, Jeffreya
Potershama, je navedeno da je napisao knjigu o poznatim
ruevnim zdanjima. Zacijelo zna sve o zamku Vilinskih
noi, jer je on veoma poznat. Ako su se eljeli negdje
sakriti, dok se stia graja oko njihova nestanka da mogu
otputovati u neku stranu zemlju, to je...
Mogli su se sakriti u toranj i tada se nou iuljati iz
zamka, spustiti se do mora i unajmiti neki ribarski amac!
usklikne Dick uzevi rijei Julianu iz usta. Za tili as
bit e s druge strane Kanala!
Da. Tako i ja mislim sloi se Julian. Mislim
da bi bilo dobro telefonirati stricu Quentinu u vezi s tim.
Opisat u mu lice koje smo vidjeli. ini mi se da je sve to
suvie vano da bismo se sami sa svime nosili. Ti ljudi
moda znaju neke naroito vane tajne.
Eto nove pustolovine ree Jo ozbiljna lica, ali
sjajnih oiju. O, drago mi je da u njoj sudjelujem!
Zanimljivi dan
Svi su bili vrlo uzbueni. Mislim da u se odvesti
autobusom do susjednog grada ree Julian. Ovdje se
sve uje to se govori u telefonskoj kabini. Radije u
nazvati s javne govornice gdje nitko nee uti to govorim.
U redu, poi sloi se Dick. Mi emo obaviti
kupovinu i vratiti se do prikolica. Pitam se to e na to rei
stric Quentin!
Julian ode do autobusne stanice. Djeca su obila
nekoliko seoskih duana i kupila to su trebala. Rajice,
salatu, goruicu i draguac, kobasice, voni kola,
limenke ukuhana voa i mnogo mlijeka u bocama.
Susreli su neke sajmine zabavljae na ulici i svatko
ih je srdano pozdravio. Tu se nala i Alfredova supruga, s
koarom gotovo jednako velikom kao to je i ona sama
bila. Nasmijeila se i doviknula im preko ulice:
Vidite da sama moram u kupovinu! Onaj veliki
nevaljalac je previe lijen da to uini umjesto mene. A
nema ni mozga. Kaem mu da kupi meso, a on kupi ribu;
kaem mu da kupi zelje, a on kupi salatu. Nema mozga!
Djeca su se nasmijala, Bilo je smijeno da velikome
monom Alfredu, gutau vatre, zapovijeda i prigovara
njegova sitna enica.
Velika je promjena to to su nam sada svi tako
naklonjeni ree George zadovoljno. Neka to i potraje.
Eno krotitelja zmija, gospodina Glatkoga. Ovaj put nije
ponio svoje zmije.
Cijelo bi selo bilo protiv njega da jest! priklopi
Anne. Pitam se to kupuje za hranu svojim zmijama.
Hrane se samo jednom u etmaest dana objasni
Jo.
Progutaju...
Ne, nemoj mi rei Anne e umo. Zapravo ne
elim znati. Gledajte, eno Skippy.
Skippy im je veselo mahnula. Nosila je vree krcate
do vrha. Sajmini su se ljudi zacijelo dobro opskrbljivali.
Mora da zarauju mnogo novca priklopi Anne.
Pa, kad ga imaju, troe ga objasni Jo. Nikad
ne tede. Njima je ili dobro ili loe. Mora da su dobro
proli u mjestu gdje su posljednji put nastupali izgleda
da su svi prilino bogati!
Djeca su se vratila u logor i provela vrlo zanimljiv
dan, jer su im sajmini ljudi u elji da se iskupe zbog
ranijeg neprijateljskog ponaanja, priredili srdanu
dobrodolicu. Alfredo im je objasnio jo neke pojedinosti u
vezi s gutanjem vatre i pokazao im kako stavlja pregrt
vune u kukicu na vrhu baklje da bi se lake zapalila i
potom je umae u petrolej.
ovjek-guma priredio im je zapanjujuu predstavu
izvijajui se i provlaei izineu preaga na kotaiina svoje
prikolice. Takoer se savio i izvio ruke i noge na tako
neobian nain da je prije nalikovao etverokrakoj
hobotnici nego ljudskome biu.
Ponudio je Dicku da ga poui kako se to radi, ali se
Dick nije mogao do kraja ni presaviti. Bio je razoaran
zbog toga, jer je razmiljao kako bi zapanjio prijatelje kad
bi na kolskom izgralitu mogao izvoditi takve majstorije.
Gospodin Glatki im je odrao zabavno predavanje o
zmijama i na kraju im dao neka uputstva o otrovnicama
koja bi im mogla biti od velike koristi.
egrtua, primjerice govorio je ili mamba ili
bilo koja otrovnica. Ako elite jednu uhvatiti da biste je
ukrotili, nemojte je loviti tapom ili neim priklijetiti uza
zemlju. To bi je ustrailo i ne bi bilo ni od kakve koristi.
to onda treba uiniti? upitala je George.
Pa, morate promatrati njihov viliasti jezik orno
e gospodin Glatki. Znate kako ga one isplaze i kako
njime palucaju?
Znamo rekoe svi uglas.
E pa, ako otrovnica isplazi jezik mirno i ne paluca
njime, tada se uvajte ozbiljno e Glatki. Tada je ne
dirajte. Ali ako joj jezik lijepo podrhtava, tada joj naprosto
poloite ruku na tijelo i uzmite je. Svoj je opis popratio
pokretima te je izgledao kao da je podigao zmiju, a ona mu
klizi kroz ruku. Promatrati sve to, bilo je i oaravajue i za
straujue.
Mnogo vam hvala zahvali se Dick. Kad god
budem podizao otrovnicu, postupit u tono prema vaim
uputama.
Ostali se nasmijae. Izgledalo je kao da e Dick
svakoga dana podizati otrovnice! Glatki je bio zadovoljan
to je naao tako paljive sluatelje. George i Anne su,
meutim, vrsto odluile da, naiu li na otrovnicu, nee ni
pogledati kako dri jezik pojurit e kilometre daleko!
Bilo je tu i nekoliko sajminih zabavljaa koje djeca
nisu upoznala: Dacca, plesa stepa, koji je obuo cipele za
step i na gornjoj stubi svoje prikolice plesao djeci; Pearl,
akrobat koji je umio hodati po uetu, plesati po njemu i
prebacivati se, uvijek se vjeto doekujui na zemlji; te
ostali koji su obavljali razne poslove kao pomono osoblje
druine.
Jo ih nije sve poznavala, no uskoro se s njima tako
stopila te se pitala hoe li se vie vratiti svojoj maehi!
Sada se uope ne razlikuje od njih kazala je
George. Vesela i prljava, estoka i velikoduna, lijena a
ipak veoma radina! Bufflo bi po dva sata vjebao sa
svojom uadi, a onda bi dva sata leao. Neobini su to
ljudi, ali meni se jako sviaju.
Ostali su se s njom sloili od sveg srca. Djeca su
ruala bez Juliana, jer se do objeda nije vratio. Zato se
toliko zadrao. Trebao je samo telefonirati stricu!
Najposlije je stigao. ao mi je da toliko kasnim
kazao je ali najprije nitko nije odgovarao, pa sam ekao
mislei da su teta Fanny i stric Quentin izili i za to sam
vrijeme objedovao. Tada sam ponovno nazvao i teta Fanny
je bila kod kue, ali je stric Quentin otiao u London i
nee se vratiti do naveer.
U London! zaudi se George. On veoma rijetko
odlazi u London.
Oigledno je otiao zbog neega u vezi s dva nestala
znanstvenika objasni Julian. Toliko je siguran da
njegov prijatelj Terry-Kane nije izdajica da je otiao to
priopiti vlastima. Naravno, nisam mogao ekati do
naveer.
Znai, nisi prenio nae novosti? upita ga Dick ra
zoarano.
Jesam. Ali sam ih morao rei teti Fanny odgovori
Julian. Kazala je da e sve ponoviti stricu Quentinu kad
se veeras bude vratio. teta da njega nisam uhvatio i uo
to on o tome misli. Zamolio sam tetu Fanny da nam se
odmah javi pismom.
Nakon uine djeca su ponovno sjedjela na breuljku,
sunajui se. Zaista su imali sree s vremenom. Julian je
gledao urueni zamak s druge strane. Usredotoio je
pogled na mjesto gdje su vidjeli lice. Bilo je to tako daleko i
jedva je razabirao prozorski okvir.
Donesi dalekozor, George kazao je. Mogli
bismo opet malo pogledati na prozor. Otprilike juer u ovo
vrijeme ugledali smo lice.
George ga je donijela, ali ga nije odmah dala Julianu
najprije je sama kroz njega promotrila prozor. Spoetka
nije vidjela nita, a tada sasvim iznenada lice se pojavilo
na prozoru! George je bila tako iznenaena da je kriknula.
Julian zgrabi dalekozor iz njezinih mku. Usmjerio ga
je prema prozoru i odmah ugledao lice. Da, isto kao i juer
obrve i sve ostalo!
Dick uze dalekozor i tako su svi redom promotrili
neobino lice. Nije se uope micalo, koliko su oni
uspijevali vidjeti, ve je naprosto gledalo. A kada je Anne
pogledala kroz alekozor, ono je iznenada ieznulo i vie
se nije pojavilo.
Pa, znai da juer nismo izmiljali ree Julian.
Zaista je tamo. A gdje je lice tu je i tijelo. Sluajte, ne ini
li se vama da je lice imalo nekako oajni izraaj?
Da ree Dick, a i ostali se sloie. I ja sam to
juer pomislio. Misli li da je, tkogod on bio, tamo zatvore
nik?
Izgleda da je tako ree Julian. Ali, kako je, za
boga, tamo dospio? Mjesto je, dakako, izvrsno za
skrivanje. Nitko ne bi ni pomislio da je tamo sklonite. A
da nismo kroz dalekozor promatrali avke, nikad ne bismo
ugledali lice na prozoru. anse su bile tisuu prema jedan
da ga ugledamo.
Milijun prema jedan ree Dick. Sluaj, Ju,
mogli bismo otii do zamka, moda bismo mogli neto
doviknuti ovjeku ili bi nam on mogao baciti neku poruku
Da je mogao, ve bi je zacijelo bacio ree Julian.
Koliko je do vikanja, morao bi se upravo nasloniti
na veliki kameni podboj da bismo ga mogli uti. A on je s
unutranje strane, dok je podboj veoma irok.
Ne bismo li mogli otii i tamo neto otkriti? upita
George eljna akcije. Konano, Timmy je nekako uao
pa moda moemo i mi.
To je dobra ideja sloi se Julian. Timmy jest
pronaao put unutra, a moda taj put vodi i do vrha
tornja.
Poimo onda rekao je Julian. Ali, budemo li se
muvali oko vanjskoga zida zamka, netko e nas vidjeti.
Morali bismo krenuti nou. Moemo poi kad se pojavi
mjesec.
Petoro djece podie srhat uzbuenja, a Timmy udari
repom o tlo. Sluao je cijelo vrijeme, kao da sve razumije.
Povest emo i tebe, Timmy ree George u slu
aju da zapadnemo u neprilike.
Nee biti neprilika umiri je Julian. Naprosto
od lazimo u istraivanje i ni aska ne vjerujem da emo
bogzna to nai, jer sam uvjeren da se neemo moi uspeti
u toranj. Ali, vjerajem da se svi osjeate kao i ja: naprosto
ne moete dii rake od tajne lica na prozoru, elite neto
uiniti, pa makar to bilo samo uljanje oko vanjskih zidova
nou.
Da. Upravo se tako osjeam ree George.
Znam da noas ne bih mogla spavati. O, Juliane, nije li
sve to veoma uzbudljivo?
Veoma sloi se Julian, Drago mi je da danas
nismo otputovali! Bili bismo da nismo ugledali lice na
prozoru.
Sunce je zalo i zrak je postao hladniji. Djeca su ula
u prikolicu djeaka i igrala se kartama, uope ne utei
pospanost. Jo je loe igrala i uskoro odustala. Sjedjela je i
promatrala, s rukom na Timmyevu vratu.
Veerali su kobasice i maline u limenkama. Steta
da u koli ne prireuju takve obroke ree Dick. Nije
ih teko pripremiti, a izvanredni su za jelo. Juliane, nije li
vrijeme da krenemo?
Jest sloi se Julian. Odjenite se u toplu odjeu
i kreemo! Oekuje nas prava pustolovna no!
Tajni prolazi
Djeca su priekala da se mjesec skrije za oblak, a
tada su se poput pokretnih sjena spustila niz breuljak
najbre to su mogla. Nisu eljela da ih vidi netko od
sajminih zabavljaa. Uspela su se preko nogostupa i
uputila dolinom. Krenula su strmom stazom to je vodila
prema zamku, a kad su stigla do tornjia gdje su se
nalazila pokretna vrata, skrenula su udesno i kroila
podno velika, debela zida.
Bilo je teko hodati, jer je strmina bila vrlo velika.
Timmy je iao uz njih, radostan zbog te neoekivane
etnje.
Sada, Timmy, sluaj elimo da nam pokae
gdje si uao ree George. Slua li, Timmy? Ui,
Timmy, ui tamo gdje si uao onog jutra.
Timi je mahao dugim repom i pustio da mu jezik visi,
to je obiavao initi kad je elio pokazati da pomae
koliko moe. Trao je ispred svih i njukao.
Tada je iznenada zastao i osvmuo se. Tiho je zacvilio.
Ostali pourie prema njemu.
Za nevolju, mjesec se skrio iza oblaka. Julian izvadi
depnu svjetilju i osvijetli mjesto na kojem je stajao
Timmy. Timmy je stajao i zadovoljno ga promatrao.
Dobro, Timmy, emu se veseli? upita ga Julian
zbunjeno. Ovdje nema nikakva otvora tuda sigurno
nisi mogao ui. to nam pokuava pokazati?
Timmy malko zalaja. Tada se iznenada uspne do
visokih kamenih blokova zida i nestane!
Hej, gdje je otiao? Julian e zapanjeno te
usmjeri svjetilju prema gore. Pogledajte! Ovdje
nedostaje dosta velik kameni blok, a Timmy je uao
unutra!
Eno bloka, pao je niz breuljak ree Dick
pokazujui veliki bijeli kamen gotovo pravokutna oblika.
Ali, kako je Timmy uao, Ju? Zid je strano debeo, pa
ak ako jedan kamen i ispadne, iza njega ih mora biti jo
mnogo.
Julian se uspeo. Doao je do mjesta gdje je ispao
kamen i osvijetlio unutranjost. Stvamo, vrlo
zanimljivo! uskliknuo je. Ovdje je zid upalj. Timmy
je uao u otvor!
Iznenada djecu podiu srsi uzbuenja. Moemo li i
mi ui i slijediti Timmya? pitala je George. Zovni ga
Juliane ividigdjeje.
Julian je viknuo u otvor:
Timmy! Timmy, gdje si?
Odgovori mu udaljen prilino prigueni lave, a tada
Timmyeve oi sinue pred Julianom. Pas je stajao u
uskom prostora iza otpala bloka. Ovdje je ree
Julian. Rei u vam na to mislim da smo naili. U
vrijeme kada je sagraen taj golemi zid, iznutra je
ostavljen jedan prostor, bilo da se pritedi kamenje bilo da
se naini tajni prolaz, ne znam tono. A taj otpali kamen je
razotkrio prolaz. Hoemo li ga istraiti?
O, da zauo se spreman odgovor. Julian se
spustio u otvor. Osvijetlio je prostor u kojem se naao.
Da do viknuo je to je neka vrsta prolaza. Malen je,
dodue. Morat emo se dobrano sagnuti da proemo kroz
njega. Anne, doi, da ti pomognem.
Je li zrak unutra ist? vikne Dick u prolaz.
Malo je zaguljivo ree Julian. Ali, ako je
doista rije o prolazu, onda vjerojatno negdje postoje
skriveni ispuni otvori kako bi se moglo disati. U redu je,
Anne, osloni se na mene. Jo, kreni sada ti, potom George
pa Dick.
Uskoro su se svi nalazili u neobinome malome
prostoru koji je vodio kroz sredinu zida. Zaista je bio
malen. Sva su se djeca umorila od hodanja u pognutom
poloaju. Takoer, bilo je mrano kao u rovu i, unato
tome to su svi izuzev Jo imali depne svjetiljke, teko se
vidjelo.
Anne se vrsto drala za Julianovu jaknu. Nije u

svemu tome posebno uivala, ali ne bi ni za to na svijetu
propustila pustolovine.
Julian iznenada zastane te se svatko sudario s onime
tko je bio ispred njega. to je bilo? upita Dick
otpozadi.
Ovdje su stube! doviknuo mu je Julian. Stube
koje se vrlo strmo sputaju prema dolje, gotovo poput ka
menih ljestava. Svi budite paljivi!
Stube su doista bile strme. Bit e bolje da silazimo
natrake odlui Julian. Tada se rukama moemo
pridravati za stube. Anne, priekaj dok siem, pa u ti
pomoi. Stube su se sputale priblino deset metara.
Julian se sretno spustio, potom se Anne okrenula i
takoer silazila natrake, kao da se sputa po ljestvama, a
ne po stubama. Na taj je nain silaenje bilo lake.
Pri dnu se nalazio jo jedan prolaz, iri i vii, zbog
ega su svi bili veoma zadovoljni. Kamo vodi? upitao
se Julian zastavi da promisli. Prolaz je pod pravim
kutem u odnosu na zid, a sada smo se udaljili od zida.
Nalazimo se u prostoru ispod dvorita, kazao bih.
Kladim se da nismo daleko od tornja uzvikne
Dick. Odnosno, nadam se da prolaz vodi do tornja.
Nitko uistinu nije mogao kazati kamo zapravo vodi!
No, inilo se da se prua ravno naprijed. Nakon nekoliko
metara Julian je ponovno zastao. Jo jedne stube!
viknuo je. Jednako strme kao i prve. Mislim da vode
prema gore do unutranje strane zidina zamka. Moda je
to tajni ulaz u jednu od prostorija.
Djeca su se paljivo uspinjala uza strme stube i nala
se ne u prolazu ve u malenu sobiku za koji se inilo da
je bio izdubljen u samom zidu dvorca. Julian je zaueno
zastao i sva su se djeca okupila u maloj odaji. Doista nije
bila mnogo vea od poveeg ormara. S jedne se strane
nalazila uska klupa, s policom povie nje. Na polici stajae
stari zemljani vr okrhnuta ruba, a na klupi malen, rdav
slomljeni bode.
Hej! Pogledajte! To je tajna prostorija kakve su se
nalazile u drevnim graevinama za sluaj da se netko elio
sakriti ree Julian. Nalazimo se unutar zida samoga
zamka moda je rije o zidu neke drevne spavaonice!
A ovdje je stari vr za vodu objasni George. I
bode. Tko se tu skrivao i kako dugo?
Dick stade kruiti svjetiljkom ne bi li ugledao jo
neto. Iznenada usklikne i zadri svjetiljku uperenu na
jedan kut odaje.
to je to? upita Julian.
Papir staniol crvene i plave boje odgovori Dick.
U njemu je bila okolada! Koliko smo puta kupili
takvu okoladu umotanu u staniol crvene i plave boje!
Svi su utjeli. To je moglo znaiti samo jedno. Netko je
nedavno bio u prostoriji netko tko je jeo okoladu,
netko tko je bacio papir na tlo mislei da ga nikad nitko
nee nai!
U redu prekine Julian tiinu. To je doista
iznenaujue. Jo netko zna za taj ulaz. Kamo vodi prolaz?
Pretpostavljam u toranj!
Ne bismo li trebali biti na oprezu? upita Dick
snizujui glas. Hou rei, tko god bio ovdje, sada se
moda nalazi negdje u blizini.
Da. Moda bi bilo bolje da se vratimo predloi
Julian brinui se za djevojice.
Ne George e u gnjevnom apatu. Nastavimo!
Bit emo veoma paljivi.
Iz neobine skrivene odaje vodio je neki prolaz.
Kratko se vrijeme ravno pruao, a tada su djeca stigla do
zavojitih stepenica to su vodile ravno prema gore.
Na njihovu vrhu nalazila su se malena, uska vrata.
Umjesto kvake, na njima se nalazio golemi starinski
eljezni prsten.
Julian je zastao skanjujui se. Da li da otvori ili ne?
Stajao je pola minute donosei odluku. apnuo je ostalima
iza sebe:
Stigao sam do malih vrata. Da ih otvorim?
Da dopre do nj odgovor izgovoren apatom.
Julian paljivo uhvati eljeznu ruku. Okrene je i ona ne
izazove nikakav um. Pitao se jesu li vrata s druge strane
zakljuana. Nisu bila. Tiho ih je otvorio.
Julian proviri oekujui da e ugledati neku
prostoriju, ali nije je bilo. Naprotiv, naao se na nekoj
maloj galeriji za koju se inilo da se prua ukrug oko
tornja. Mijesec je sjajio kroz uski prozor i Julian je jedino
uspio ustanoviti da galerija gleda na prostoriju na drugom
ili treem katu tornja vjerojatnije na treem.
Povukao je Anne na galeriju, a potom su izili i ostali.
Nije se uo nikakav zvuk. Julian je apnuo ostalima:
Nali smo se na galeriji s koje se vidi jedna od pro
storija na tornju. Mogla bi to biti soba na drugom katu, jer
znamo da se strop one na prvome uruio. A moda je to
ak i trei kat.
Mora da je trei ree Dick. Prilino smo
visoko. Njegov se apat irio galerijom i potom vratio kao
jeka. Govorio je glasnije od Juliana. Svi su se ustraili
jeke.
Kako da se uspnemo jo vie? apnula je George.
Vodi li neki prolaz iz galerije?
Obii emo je i vidjeti ree Julian. Ali najtie
to moete. Ne vjerujem da je netko ovdje, ali nikad se ne
zna. I pazite kako idete. U sluaju da se poneki kamen
mie mjestimice je veoma troan.
Julian ih je poveo po neobinoj maloj galeriji. Je li ta
prostorija u tornju neko sluila za izvoenje kazalinih
predstava ili pantomima? Je li galerija bila namijenjena
gledaocima? Poelio je da se moe vratiti godine unatrag i
s galerije promatrati ono to se zbivalo u odajama ispod
nje, u vrijeme kad je zamak bio nastanjen!
Na priblino tri etvrtine puta od galerije nalazilo se
malo stubite to je vodilo prema donjim prostorijama. Ali,
upravo na mjestu gdje su poinjale stube nalazila su se
jo jedna vrata u zidu, veoma nalik na one kroz koja su
ve proli.
I na njima se umjesto kvake nalazio eljezni prsten.
Julian ga paljivo okrene. Nisu se otvarala. Jesu li bila
zakljuana? U eljeznoj kljuanici nalazio se velik klju i
Julian ga okrene. No vrata se i dalje nisu otvarala. Tada
vidje da su zasunjena.
Zasun je bio paljivo navuen. Znai, s druge je
strane bio zatvorenik! Je li to bio ovjek lice? Julian se
okrennuo i tiho apnuo Anne u uho:
Tu su vrata koja su s ove strane zasunjena. ini se
da smo pronali lice. Reci George da mi odmah poalje
Timmya.
Anne to apne George i George gume Timmya prema
naprijed. Prouljao se pokraj Aneinih nogu i stajao pokraj
Juliana nasluujui iznenadno uzbuenje.
Vjerojatno smo stigli do stubita koje vodi gore do
prostorije u tornju gdje se nalazi prozor na kojem se
pomolilo lice, mislio je Julian dok je paljivo povlaio
zasun. Gurnuo je vrata i ona su se otvorila. Stajao je
oslukujui, ugaene svjetiljke. Potom ju je upalio.
Kao to je i mislio, prema gore su vodile strme stube.
Na vrhu se vjerojatno nalazio zatvorenik, tko god on bio.
Popet emo se gore Julian e ispod glasa,
Budite posve tihi!
Uzbuenje i strah
Timmy je pornio prema naprijed, ali ga Julian zadri
uhvativi ga za ogrlicu. Penjao se strmim i uskim
kamenim stubitem. Ostali su ga slijedili, gotovo bez
uma. Svi izuzev Jo nosili su patike s gumenim onom;
ona je bila bosonoga. Najvie je buke pravio Timmy, jer su
njegove ape udarale na kamenu.
Na vrhu su se nalazila jo jedna vrata. S unutranje
je strane dopirao neobian zvuk grlen i rezak. Timmy
tiho zarei. Isprva Julian nije mogao pogoditi kakav je to
zvuk. Iznenada se dosjetio.
Netko hre! Prava srea! Znai da mogu proviriti i
vidjeti tko je. Mora da smo stigli do vrha tornja.
Vrata koja su se nala pred njim nisu bila
zakljuana. Guranjem ih je otvorio i pogledao unutra i
dalje drei Timmya za ogrlicu.
Mjeseina je ulazila kroz usku pukotinu prozora i
padala na lice usnula ovjeka. Julian ga je razrogaeno
motiio u sve veem uzbuenju. Kakve obrve! Da, lice tog
ovjeka ugledao je na prozoru.
A znam i tko je Terry-Kane!, mislio je Julian kre
ui se prostorijom poput sjene. Sasvim odgovara fotografiji koju sam vidio u novinama. Moda je i onaj drugi
ovjek ovdje.
Oprezno se ogledavao, ali nije vidio nikoga drugog,
iako se moda netko nalazio u najguoj tami odaje.
Osluhnuo je.
ulo se jedino hrkanje ovjeka koji je leao pri
svjetlosti mjeseine. Nije se ulo disanje druge osobe. S
rukom i nadalje na Timmyevoj ogrlici, Julian je upalio
svjetiljku i osvijetlio njome ukrug prostoriju u tornju.
Njezine su zrake obasjale i tamne kutove.
Unutra je bio samo jedan ovjek no, s iznenadnim
strahom Julian primijeti da je svezan konopcima. Ruke
mu bijahu svezane na leima, a svezane su mu bile i
noge. Ako je to bio Terry-Kane, onda je stric Quentin bio u
pravu. ovjek nije bio izdajica bio je otet i uhien.
Sada su sva djeca bila u prostoriji i zurila u usnula
ovjeka. Usta su mu bila otvorena i dalje je glasno hrkao.
to e uiniti, Juliane? apnula je George.
Hoe li ga probuditi?
Julian kimne. Priao je zaspalome i gurnuo ga u
rame. On se smjesta probudio i zapanjeno zurio u
Juliana, koji se jasno vidio na mjeseini. ovjek je s
mukom sjeo.
Tko ste vi? upitao je. Kako ste dospjeli
ovamo i tko su likovi u tami?
Sluajte, jeste li vi Terry-Kane? upita Julian.
Da, jesam, ali tko ste vi?
Boravimo na breuljku na suprotnoj strani od
zamka stane objanjavati Julian. Vidjeli smo vae lice
na pro zoru gledajui kroz dalekozor. Doli smo stoga do
vas.
Ali, kako ste znali tko sam ja? upita ovjek i
dalje zapanjen.
itali smo o vama u novinama ree Julian. I
vidjeli vau fotografiju. Zapamtili smo vae obrve,
gospodine, ak smo ih i zapazili kroz dalekozor.
Sluajte, moete li me odvezati? ovjek e uzbueno. Moram pobjei odavde. Sutra e me moji
neprijatelji odvesti i automobilom povesti do mora, a tamo
je unajmljen amac da me odvede do Kontinenta. ele
saznati sve o mojim najnovijim istraivanjima. Naravno, ne
elim to odati, ali mi ivot uistinu nee biti ugodan!
Prerezat u vam konopce ree Julian te izvadi
svoj depni noi. Prerezao je vorove kojima su bili
svezani zglavci Terry-Kanea i potom mu oslobodio noge.
Timmy je stajao i motrio, spreman da skoi uini li ovjek
neki siloviti pokret.
Tako je bolje kazao je ovjek isteui ruke.
Kako ste uspjeli doi do prozora? upita ga Julian
promatrajui ovjeka koji je trljao ruke i noge.
Svake veeri jedan od ljudi koji su me ovamo doveli
donosi mi hranu i pie objanjavao je Terry-Kane.
Odvee mi ruke kako bih mogao jesti. Dok ja jedem, on
sjedi i pui i ne obraa panju na mene. Ja se dovuem do
prozora kako bih udahnuo svjeeg zraka. Ne mogu tamo
dugo ostati, jer me on ubrzo iznova svee. Nije mi jasno
kako ste uspjeli vidjeti moje lice kroz duboko usaeni
prozor uzak poput pukotine!
Zahvaljujui naem dalekozoru objasni Julian.
Veoma je precizan. Dobro je da ste prili prozoru da
biste udahnuli svjeeg zraka; u protivnome nikad vas ne
bismo nali!
Juliane, ujem neki zvuk Jo e iznenada. Imala
je ui osjetljive poput make i bila kadra uti i najmanji
um.
Odakle dolazi? upita Julian naglo se okrenuvi.
Sa dna stuba apne Jo. Priekaj, idem vidjeti
o emu se radi.
Skliznula je kroz vrata i uputila se malim strmim
stubama. Stigla je do vrata u njihovu podnoju koja su
vodila na galeriju.
Da, netko je dolazio! Kroio je galerijom. Jo je munjevito razmiljala. Pouri li natrag uza stube da bi ostale
upozorila, pridolica bi se takoer mogao uspeti i bili bi
uhvaeni. ovjek bi mogao zasuniti vrata i u odaji bi se
nalo est uhienika umjesto jednoga! Stoga je odluila da
se uuri na podu galerije iza malih vrata to vode prema
gore.
Galerijom su odjekivali sve blii koraaji i primicali se
vratima. Tada je oevidno zapanjen, zastao, jer je na
vratima bio odvuen zasun. Stajao je potpuno mirno i
oslukivao. Jo je bila uvjerena da e uti udaranje njezina
srca, toliko je snano lupalo. Nije se usudila viknuti i
pokuati upozoriti ostale, jer bi u tom sluaju pali ravno
strancu u ruke!
A tada Jo zauje Julianov glas kako dopire sa
stubita:
Jo! Jo! Gdje si? Potom, o, Boe, Jo pomisli da
uje Juliana kako silazi ne bi li je pronaao. Ne dolazi,
Juliane, govorila je u sebi, ne dolazi!
Ali Julian je silazio tavno dolje, a za njim je dolazio
Terry-Kane, pa Dick, a slijedile su ih djevojice s
Timmyem u pokuaju bijega.
Nepoznat ovjek pri dnu stuba bio je jo zapanjeniji
kada je uo glasove i koraaje. Iznenada je zalupio vratima
i povukao zasun. Glasovi i koraaji zastali su u panici.
Hej, Jo! Jesi li to ti? vikao je Julianov glas. Ot
vori vrata!
Stranac ljutito progovori:
Vrata su zasunjena. Tko ste vi?
Zavlada tiina, a potom se javi Terry-Kane:
Znai, vratio si se Pottershame! Smjesta otvori
vrata.
Oho, pomislio je Julian, znai i drugi je znanstvenik
ovdje Jeffrey Pottersham. Mora da je on oteo TerryKanea i doveo ga ovamo. to se dogodilo sa Jo?
ovjek je stajao pokraj vrata i inilo se da premilja
kako da postupi. Jo je uila pri dnu galerije i napregnuto
sluala. ovjek je iznova progovorio:
Tko te oslobodio? Tko je s tobom?
Sluaj, Pottershame zauo se glas Terry-Kanea.
Dosta je bilo gluposti. Mora da si siao s uma kad se
ovako ponaa! Drogirati me, oteti i govoriti kako emo
ribarskim amcem prijei na Kontinent! Ovdje je etvoro
djece koja su mi vidjela lice na prozoru i dola su da vide
o emu se radi i....
Djeca! Pottersham e zabezeknuto. to rade
ovdje djeca, usred noi! Kako su dospjela u toranj? Jedino
ja znam kako se ulazi.
Pottershame, otvori vrata! viknuo je Terry-Kane
bijesno. Gurnuo je vrata, ali stara su vrata bila otporna i
snana.
Svi se moete vratiti u toranj ree Pottersham.
Idem po nova nareenja. Izgleda, Terry-Kane, da emo i tu
djecu morati povesti sa sobom. Poalit e to su ti
ugledala lice na prozoru! Nee im se ba svidjeti tamo
kamo idemo!
Pottersham se okrene i vrati se putem kojim je doao.
Jo je pogodila da ide istim putem kojim su se oni bili
sluajno uputili. ekala je dok nije bila sigurna da nema
nikakve opasnosti i potom je potrala do vrata. akom je
udarala po njima.
Dick! Dick! Sii dolje. Gdje si? Zaula je dovik s
vrha stuba koje su se nalazile iza vrata i Dick se trei
spustio niz njih.
Jo! Odsuni vrata, brzo!
Jo je povlaila zasun ali vrata se nisu otvorila.
Saa je siao i Julian i viknuo:
Okreni klju, Jo. Moda su i zakljuana.
Juliane, nema kljua! viknula je Jo, uzalud
pokuavajui silom otvoriti vrata. Mora da ih je ovjek i
zakljuao i zasunio, a uzeo je klju. O, kako da vas sada
oslobodim?
Nikako ree Dick. Ali, ti si slobodna, Jo.
Moe otii i pozvati policiju. Pouri! Zna put, zar ne?
Nemam depne svjetiljke ree Jo.
O, Boe, tono. A mi ti nikako ne moemo dodati
jednu od naih ree Dick. Bit e bolje da prieka do
jutra, Jo. Mogla bi se izgubiti u tim mranim prolazima.
Da, priekaj do ujutro.
Prolazi e i ujutro biti mrani ree uboga Jo.
Bit e bolje da krenem odmah.
Ne, mora priekati do ujutro zapovijedi joj
Julian, bojei se da Jo luta tim neobinim hodnicima i
najposlije zaluta! Mogla bi ak zavriti i u podzemnim
elijama. Strana pomisao!
U redu sloi se Jo. Priekat u do jutra. Lei
u ovdje na galeriji. Sasvim je toplo.
Bit e ti jako neudobno! ree Dick. Mi emo se
sada popeti Jo. Zovni nas ako nas zatreba. Kakva srea
da si barem ti slobodna!
Jo se skutrila na galeriji, ali nije mogla zaspati.
Ponajprije, pod je bio strahovito tvrd, a kamen veoma,
hladan. Iznenada se sjetila male odaje gdje su vidjeli vr,
bode i papir od okolade. Tamo e mnogo bolje spavati!
Moi e lei na klupu!
Ustala je i stala se prisjeati kojim putem da krene.
Valja joj obii galeriju dok ne stigne do vrata koja vode na
zavojite stube to se iz galerije sputaju prema maloj
skrivenoj prostoriji.
Paljivo je krenula prema vratima. Pipanjem je
potraila eljezni prsten, okrenula ga i otvorila vrata. Bilo
je vrlo, vrlo mrano i nije vidjela nita ispred sebe.
Oprezno je iskoraila. Je li bila na vrhu zavojitih stuba?
Otkrila je da jest. Ispruila je ruke s obiju strana,
dodirujui kamene zidove neobinoga malog stubita i
stala polagano silaziti, stubu po stubu.
O, Boe, idem li pravim putem? Stube mi izgledaju
preduge!, razmiljala je Jo. Ne svia mi se sve to ali
MORAM nastaviti!
Joina pustolovina
Jo je najposlije stigla do dna zavojita stubita. Nala
se opet na ravnu tlu i sjeala se uskog prolaza kojim joj
valja proi da bi stigla do malene odaje. Dobro, dobro,
dobro! Uskoro e biti u odaji i lei e na klupu.
Prola je kroz vrata to su vodila u tajnu prostoriju i
ne znajui kad je prekoraila dovratak, toliko je bilo
mrano. Pipajui traila je put i iznenada dotaknula rub
klupe.
Evo je, konano glasno je izgovorila.
A tada je uboga Jo doivjela strahovit udarac!
Obuhvatio ju je par snanih ruku i vrsto je drao! Vikala
je i otimala se, dok joj je srce divlje udaralo. Tko je to? Da
je barem imala svjetiljku!
I tada se upaljena depna svjetiljka uperi Jo u lice.
Oho! Pretpostavljam da si ti Jo! javi se Pottershamov glas. Pitao sam se tko si kad te je jedno od one
djece zvalo! Pretpostavio sam da luta ovuda. Pomislio
sam da e krenuti ovim putem, pa sam sjeo na klupu i
ekao te.
Pustite me Jo e bijesno borei se poput divlje
make. No ovjek ju je samo jo vre drao. Bio je veoma
snaan.
Jo iznenada sagne glavu i ujede ga za ruku. Kriknuo
je i ispustio je. Jo se ve gotovo oslobodila, kad je on
ponovno uhvati, tresui je poput takora. Ti mala divlja
mako! Da to vie nisi uinila!
Ali, Jo ga je ponovno ugrizla, ak i jae, i ovjek je
baci na tlo trljajui ruku. Jo krene prema vratima
prostorije, ali opet je ovjek bio bri i iznova je uhvatio.
Svezat u te mukarac e bijesno. Svezat u te
konopcem tako da se nee moi ni pomaknuti! Ostavit u
te ovdje u tami sve dok se ne vratim.
Uzeo je konopae koji je drao o pojasu i stao vezati
Jo te se doista nije mogla ni pomaknuti. Ruke joj bijahu
svezane na leima, noge na koljenima i na glenjevima.
Kotrljala se po podu nadijevajui ovjeku sva imena kojih
se mogla sjetiti.
Pa, za neko si vrijeme na sigumome ree Pottersham sisajui ujed na mci. Sada idem. Uivaj u tvrdome
podu i tami, mala divlja mako!
Jo je ula kako mu koraaji zamiru u mrklini.
Najradije bi sama sebe udarila to nije pomislila da je
ovjek eka u zasjedi. Sada nije mogla potraiti pomo za
ostale. Zapravo, bila je u mnogo loijem poloaju od njih,
jer je ona bila svezana, a oni nisu.
Uboga Jo! Zadrijemala je, iscrpljena nonim
uzbuenjima i estokom borbom. Naslonila se na zid, no
bilo joj je toliko neudobno da bi se svakih nekoliko minuta
prenula iz drijemea.
I tada joj sine misao. Sjetila se na ovjeka-ue i na to
kako je cijelom duinom tijela bio svezan u vrste vorove.
Mnogo je puta gledala kako se odvezao. Kad bi joj sada
samo mogao biti od pomoi jedan od njegovih trikova!
ovjek-ue oslobodio bi se ovog konopa za tili as!,
razmiljala je i stala se izvrtati i boriti. Ali ona nije bila
ovjek-ue i za priblino pola sata bila je toliko umorna da
je iznova zadrijemala. Kad se probudila, osjetila se bolje.
Prisilila se da dospije u sjedei poloaj i stala je pribrano i
mirno razmiljati.
Najprije razuzlaj prvi vor, govorila je sama sebi,
sjeajui se naputaka ovjeka-ueta. Spoetka nee
znati koji je vor za to najprikladniji. Kada ti to bude
jasno, oslobodit e se u hipu. Ali prije svega pronai prvi
vor!
Sve je to govorila sama sebi i pokuavala pronai vor
koji bi mogla razlabaviti. Potom joj se jedan uzao uini labavijim od ostalih. Bio je to onaj kojim je zglavak lijeve
ruke bio svezan za desnu. Okretala je zglavak i uspjela
palcem dotaknuti uzao. Pritiskala ga je i navlaila dok ga
naiposlije nije malo olabavila. Sada je mogla slobodnije
micati rukom. Kad bi samo negdje bio no! Mogla bi ga
gumuti izmeu palca i kaiprsta i moda uspjela prerezati
uzao!
Iznenada izgubi strpljenje te nasloni glavu na klupu i
nastavi navlaiti i natezati konpac. Udarila je o neto to
je uza zveket palo na tlo. Jo se pitala to je to bilo i tada
se sjetila.
Onaj bode! Stari ravi bode! O, kad bih ga mogla
podii i s njime neto uiniti!
Skutrila se na pod sve dok nije ispod svoga tijela
osjetila bode. Prebacila se na lea i pokuala ga dohvatiti
slobodnim kaiprstom i palcem i najposlije ga je drala.
Sjela je, nagnula se prema naprijed i trudila se iz sve
snage da pomie bode gore-dolje po konopcu kojim su joj
bile svezane ruke. Jedva ga je micala, jer su joj ruke bile
jo tijesno svezane. Ali, ustrajala je.
Toliko se umorila da je na neko vrijeme morala
odustati. Tada je iznova pokuala i ponovno se odmarala.
Trei ju je put posluila srea! Konopac se nenadano
izlizao i pukao! Snano je povukla rukama, outjela da su
slobodnije, te je navalila na vor.
Jo je trebalo mnogo vremena da se oslohodi, no
najposlije je uspjela. Spoetka nije mogla odvezati noge,
jer su joj se ruke previe tresle. Ali, nakon jo jednog
podueg odmora, razuzlala je vrste vorove i oslobodila
noge. Pa, hvala nebesima, nauila sam nekoliko trikova
od ovjeka-ueta, kazala je glasno. Nikad se ne bih
oslobodila da nisam!
Pitala se koliko je sati. U maloj je sobi, dakako, bilo
mrano kao u rovu. Ustala je i zaudila se kad je osjetila
da joj se noge tresu. Teturala je nekoliko koraaja i potom
ponovno sjela. No nogama je uskoro bilo bolje i opet je
ustala. Sada treba nai put prema van!, kazala je. to
bih dala kad bih imala svjetiljku!
Paljivo se sputala kamenim stubama to su vodile
iz prostorije i potom stigla u iroki prostor ispod dvorita
zamka. Kroila je njime zadovoljno to je ravan i potom
iznova stigla do kamenih stuba koje su vodile prema gore.
Uspela se njima znajui da ide u eljenom smjeru, iako se
nalazila u tami. Stigla je do uskog prolaza gdje se morala
dobrano sagnuti. Taj je prolaz vodio kroz sredite debelih
vanjskih zidova. Jo ispusti uzdah olakanja. Zacijelo e
uskoro stii do mjesta gdje je ispao kameni blok i ugledat
e svjetlost dana!
Ugledala je svjetlost i prije nego to je stigla do mjesta
gdje je nedostajao kamen. Ugledala ju je malo podalje, kao
maglovitu mrljicu i spoetka se zapitala to je to. Tada je
shvatila.
Dnevna svjetlost! O, hvala nebesima! Teturavo se
kretala prema njoj i uspela se u otvor gdje je ispao kameni
blok. Sjela je na nj trepui pri svjetlosti. Bila je sjajna,
topla i umirujua.
Nakon tmine u hodnicima, Jo se utjela omamljenom. Tada nenadano uoi kako je sunce ve visoko na
nebu! Pobogu, mora da je poslijepodne!
Paljivo je pogledala kroz otvor na zidu. Sada, kad je
bila nadomak slobode, nije eljela da je uhvati netko tko je
moda motrio izvana! Nije bilo nikoga. Jo ispue iz otvora i
potri niza strmi breuljak. Kroila je sa sigurnou koze,
poskakujui sve dok nije stigla do livade. Prela ju je i
uputila se prema polju gdje su se nalazile prikolice.
Taman se htjela popeti preko nogostupa kad je
zastala. Julian joj je rekao da ode na policijsku stanicu, ali
poput svih Cigana, Jo je zazirala od polieije. Ni jedan se
Ciganin nikad ne obraa policiji za pomo. Jo zadrhta pri
pomisli da se obraa visokom policajcu.
Ne. Otii u do ujaka Freda, razmiljala je. On e
znati to valja uiniti. Ispriat u mu sve to se dogodilo.
Uspinjala se na ledinu, kad je ugledala neto
neobino! Tko je to bio? Je li moda onaj strani ovjek
koji ju je svezao. Ona ga nije jasno vidjela i bojala se da bi
to mogao biti on. Vidjela je da se zabrinuto obraa
nekolicini sajminih zabavljaa. Sluali su ga uljudno, no
Jo je ukoila kako misle da je pomalo sumanut.
Pribliila se i ula kako pita gdje su Julian i djeca.
Poeo se silno ljutiti na sajmine ljude kad su ovi kazali da
ne znaju kamo su djeca otila.
To je ovjek po imenu Pottersham, ree Jo u sebi i
sakrije se ispod neke prikolice. Doao se raspitati to
ljudi znaju o 'licu'.
Skrivala se sve dok mukarac nije krenuo niz
breuljak, veoma crven u licu i viui da e dovesti
policiju.
Jo je ispuzala, a sajmini se zabavljai odmah
zgrnue oko nje:
Gdje si bila? Gdje su ostali? Taj se ovjek
raspitivao za tebe. Izgleda kao da je posve mahnit!
To je zao ovjek kazala je Jo. Rei u vam
sve o njemu i o tome gdje su djeca. Moramo ih spasiti!
Nakon toga Jo uze objanjavati s velikim arom.
Poela je svoju priu na polovici, potom se vratila na
poetak, dodajui pojedinosti koje je zaboravila, i posve je
smutila sve prisutne. Kada je zavrila svi su je uzbueno
promatrali. Ljudi nisu zapravo znali o emu se radi, ali su
zacijelo shvatili neke injenice.
Kae da su djeca zakljuana u onom zamku?
Alfredo e zabezeknuto. A s njima je i dounik!
Ne, on nije dounik, dobar je ovjek objanjavla
je Jo. Zovu ga znanstvenikom i jako je, jako pametan.
ovjek koji je upravo otiao kae za sebe da je znaznanstvenik ree Skippy sriui nepoznatu rije.
E pa, on je lo ovjek, Jo e odluno. On je
vjerojatno dounik. Oteo je dobra ovjeka, zatvorio ga u
toranj i namjerava ga odvesti u drugu zemlju. A i mene je
svezao, kao to sam vam kazala. Pogledajte moje zglavke i
glenjeve!
Pokazala ih je posjeene i pomodrjele. Sajmini su ih
zabavljai motrili bez rijei. Tada Bufflo fijukne biem te
su se svi prenuli.
Oslobodit emo ih! kazao je. To nije posao policije. To je na posao.
Sluajte, pogledajte, znanstvenik se vraa
Skippy e iznenada. A sigurno se vraa da bi postavio
jo neka pita nja!
Uhvatit emo ga promrmlja Bufflo. Svi su
sajmini zabavljai u tiini ekali da se mukarac popne.
Tada ga ti jesno okruie i stadoe se zajedno s njim
uspinjati breuljkom. ovjek je, i protiv svoje volje, bio
ponesen njihoviin mnotvom! Poveli su ga do prikolice i
prije no to se gomila razdvojila leao je na zemlji, a
ovjek-ue ga je vrsto svezao!
E, pa, tebe smo uhvatili ree ovjek-ue. A
sada idemo obaviti preostali dio posla!
Jo vodi igru
Znanstvenik, kako ga je Skippy stalno nazivala,
bijae smjeten u jednu prikolicu sa zatvorenim vratima i
prozorima, zbog toga to je glasno vikao. Kada je ovjekzmija otvorio vrata i uvukao se unutra sa svojim pitonom,
znanstvenik je namah prestao vikati i leao je posve
mirno.
ovjek-zmija otvori vrata i njegov piton ispuzi van. Ali
ovjek u prikolici nauio je svoje. Nije vie ispustio ni
glasa!
Tada se svi u logoru sjatie na vijeanje. Nije trebalo
uriti, jer su odluili da nita ne mogu poduzeti prije nego
to padne no.
Upriliimo li bijeg danju, naii e policija ree Alfredo. Umijeat e se. Nee vjerovati nijednu nau rije.
Nikad nam ne vjeruju.
Kako emo ih spasiti? upita Skippy. Hoemo li
se provui kroz one neobine prolaze i uspeti se kamenim
stubama? To mi ne zvui privlano.
I nije privlano uvjeri je Jo. A ne bi bilo ni raz
borito. Kao to sam vam kazala, vrata koja vode u
prostoriju u tornju su zakljuana. A onaj ovjek ima klju.
Aha! Bufflo e naglo skoivi. To nam nisi
rekla! On ima klju? Tada emo mu ga oduzeti!
Na to nisam mislila ree Jo promatrajui Buffloa
kako u skoku premouje stube prikolice.
Iziao je za minutu i ponovno im priao. Kod sebe
nema kljua. Kae da smo svi sumanuti i da e otii na
policiju.
Pa sada ba nee lako stii do policije javi se Alfredova supruga uz visok sitni smijeh. Mora da je bacio
klju, ili ga je moda dao nekom prijatelju?
Pa, to znai da ne moemo koristiti vrata koja vode
u prostoriju u tornju kazao je ovjek-zmija koji je, ini
se, bolje hvatao niti od ostalih. U redu. Postoji li jo
neki nain da se dospije u prostoriju?
Jedino preko prozora odgovori Jo. Vidite li
tamo onaj uski prozor? Dakako, previsok je da biste se
mogli po sluiti kakvim ljestvama. Kako god bilo, najprije
moramo stii u dvorite zamka. Morat emo se uspeti
preko visoka zida zamka.
To je lako priklopi ovjek-guma. Mogu se
uspeti na bilo koji zid. Moda jedino ne do visine onoga
tornja.
Moe li se itko provui kroz pukotinu prozora?
upita Bufflo stiui oi da bi bolje vidio toranj.
Moe vea je no to izgleda ree Jo. Veoma
je duboko usaena zidovi su, znate, jako debeli, iako
mislim da su u gomjem dijelu tanji negoli pri dnu. Ali,
Bufflo, kako bi se itko mogao uspeti do prozora?
To je mogue odgovori Bufflo. I nije tako
teko! Moe li nam posuditi konop s klinovima, Jekky?
upita ovjeka-ue.
Mogu uzvrati Jekky. Jo je znala o emu govore
bilo je to debelo ue s klinovima utaknutim meu niti
koji su sluili kao oslonac za noge.
Ali kako ete konopac s klinovima podii do gore
upita Jo.
To je mogue ponovi Bufflo i razgovor se nastavi
Jo iznenada outi stranu glad i ustane da neto pojede.
Kad se vratila, inilo se da je sve dogovoreno.
Kreemo noas im padne mrak ree joj Bufflo.
Ti ne ide s nama, Jo. To je muki posao.
Naravno da idem! ree Jo zapanjena time da je
itko mogao pomisliti da ne ide. Tamo su mi prijatelji,
zar ne? Svakako morarn poi.
Nee ii ponovi Bufflo i Jo smjesta odlui da ne
stane prije no to mukarci krenu, da se negdje sakrije
kako bi ih mogla slijediti.
Bilo je ve oko est sati. Bufflo i ovjek-ue zatvorili
su se u Jekkvevoj prikolici i tamo su ivo poslovali. Jo je
pokuala proviriti kroz vrata da vidi to rade, ali su je
poslali van.
To se tebe vie ne tie kazali su i otjerali je kad je
ona odbila da ode.
Kad se smrailo, malo se drutvo uputilo iz logora.
Traili su Jo kako bi se uvjerili da ona ne ide, ali je Jo ve
bila nestala. Bufflo im je bio na elu dok su silazili niz
breuljak i izgledao je veoma debeo, jer je oko tijela
omotao konop s klinovima. Za njim je iao gospodin
Glatki, a jedan se piton ovio oko njega. Posljednji su ili
ovjek-guma i gospodin Alfredo.
Bufflo je ponio i svoj bi, iako nitko nije pravo znao
zbog ega. Bufflo je, uostalom uvijek nosio bi; bio je on
dio njega, stoga ga nitko nije nita pitao.
Iza njih, poput sjene, klizila je Jo. to su naumili
uiniti? Posljednja dva sata promatrala je uski prozor, a
kad je pao mrak, ugledala je svjetlost svjetlost koja se
palila i gasila, palila i gasila.
To Dick ili Julian alju signale, mislila je. Mora da se
ude da cijeloga dana nisam dovela pomo. Ne znaju da
me ovaj ovjek uhvatio i svezao! Imat u im to
pripovijedati kada se budemo ponovno sreli!
Malo je drutvo premostilo nogostup, polo preko
livade i uputilo se stazom prema zamku. Stigli su do zida.
ovjek- guma skoi na nj te se doista inilo da tri po
njemu, da bi se prebacio na vrh, zakotrljao i nestao!
S dnige je strane ree Bufflo. to znai biti
nainjen od gume! Doista vjerujem da se taj ovjek ne
moe povrijediti!
S druge strane zida uo se tihi zviduk. Bufflo odmota
konop s pojasa, privee kamen za njegov kraj i prebaci ga
preko zida. Konop je kliznuo za kamenom i spuznuo preko
zida poput duga tankog crva.
Tras! uli su kako je kamen pao s druge strane.
Drugi tihi zviduk potvrdio je da ga je ovjek-guma
uhvatio. Tada Bufflo odvee s pojasa konopac s klinovima i
uz pomo ostalih, razvije ga po duljini. Jedan njegov kraj
privee za tanji konopac na koji je bio svezan kamen.
ovjek-guma s druge strane zida stade vui tanji
konopac. Kad je uvukao cijeli nenapeti dio ueta, konopac
s klinovima stade se dizati uza zid, jer je bio privezan za
onaj drugi i nuno ga je slijedio! Konopac s klinovima
dizao se sve vie i vie, izgledajui poput velike debele
gusjenice s resama koje su trcale sa strana.
Jo je promatrala. Da, bilo je to mudro izvedeno
dobar i lak nain da se prebaci preko visoka debelog zida.
Ali nee biti tako lako podii konopac s klinovima do
prozora-pukarnice.
Iznova se zauo zviduk. Bufflo je ispustio konopac s
klinovima i on je pao sasvim uz povrinu zida. Povukao ga
je. Bio je vrst. Oevidno ga je ovjek-gmna vrsto svezao
za neto. Moglo se bez opasnosti uspeti. Konopac e
podnijeti bilo iju teinu, a da penja ne sklizne niza zid.
Prvi se stao uspinjati Bufflo, sluei se klinovima kao
osloncima za noge, penjui se po uetu u razmacima
izmeu klinova. Svi su se mukarci uspeli brzo i vjeto. Jo
je ekala dok se posljednji meu njima nije poeo
uspinjati, a tada se sama stala penjati po konopcu!
Verala se poput make i spustila pokraj Buffloa s
druge strane zida. On se zaudio i dao joj pljusku. Ona se
povukla i stala postrance, promatrajui. Pitala se kako su
ljudi zamislili doprijeti do najgornjeg prozora na visoku
tornju. Moda bi im ona mogla pomoi. Samo kad bi joj
dupustili!
etiri mukarca stajala su na mjeseini gledajui
prema tornju. Govorili su ispod glasa, dok je ovjek-guma
odvezivao tanji konopac od konopca s klinovima i slagao
ga u uredne navoje. Konopac s klinovima bio je ostavljen
da visi na zidu.
Jo zauje zvuk automobila koji je prolazio po puteljku
u podnoju breuljka gdje se nalazio zamak. ula je da je
zastao i potom krenuo prema natrag. Dio njezine panje
bio je zaokupljen mukarcima, a drugi dio automobilom.
Automobil je ugasio motor. Vie se nije uo nikakav
zvuk. Jo je zaboravila na nj na nekoliko minuta, a tada je
iznova naulila ui je li to ula glasove? Napregnuto je
sluala. Zvuk se iznova pronio nonim zrakom tihi
mrmor koji se pribliavao.
Jo zastane dah. Je li onaj strani ovjek kako mu
je ono bilo ime Pottersham je li se on dogovorio sa
svojim jednako stranim prijateljima da te noi povedu
Terry- Kanea, zajedno s djecom iz tornja, i odvedu ih iz
dvorca? Moda su ve unajmili amac od starog ribara
Josepha te e pobjei netragom!
Takve su se misli rojile Joinom ustraenom glavom.

Gospodin Pottersham je imao dovoljno vremena da dobije
nove naredbe i ugovori sve prije no to je doao u logor i
bio zatvoren u prikolicu! O, Boe, da li da ode i upozori
svog ujaka Alfreda koji stoji na mjeseini i tiho se
dogovara s ostalima?
Oamarit e me im se pribliim, mislila je Jo,
trljajui lijevo uho koje je jo bridjelo od Buffloova udarca.
Znam, nee me htjeti sluati. Pa ipak, pokuat u.
Paljivo je prila skupini mukaraca. Vidjela je kad je
Bufflo izvukao s pojasa bode i svezao ga za tanji konopac
koji je drao ovjek-guma. U hipu je pogodila to
namjerava i potrala je prema njemu:
Ne, Bufflo, ne! Ne bacaj no gore povrijedit e
ne koga mogao bi raniti koje dijete! Ne, Bufflo, ne!
Kupi se Bufflo e bijesno te podie ruku da je
udari. Jo pobjegne.
Zaobila je skupinu ljudi i prila svome ujaku.
Ujae Fredo kazala je preklinjui. Sluaj. ujem
neke glasove. Mislim da su to...
Alfreo je grubo odgurne. Hoe li prestati, Jo? Zar
eli pljusku? Ponaa se poput zujave muhe!
Gospodin Glatki je pozove:
Sluaj, Jo, ako eli biti od koristi, priuvaj mi
Ljepotana. Bit e nam na smetnju.
On poloi veliku zmiju Jo na ramena i Ljepotan
glasno zaiti. Stao se omatati oko Jo i ona uhvati njegov
rep. Voljela je Ljepotana, ali u tom ga trenutku doista nije
trebala!
Stajala je postrani i promatrala to e Bufflo uraditi.
Znala je, dakako, to e to biti i srce joj je ustraeno
lupalo. Bacit e no kroz visoki uski prozor, to je bila
kadra uraditi jedino Buffloova nepogreiva ruka!
Ali uspije li u tome, no bi se mogao zabiti u jedno od
etvoro djece ili u Terry-Kanea, razmiljala je uspanieno. Mogao bi raniti Dicka ili Timmya! O, kako je eljela
da Bufflo to ne uradi!
Ponovno je ula pritajene glasove ovaj su put
dolazili upravo s druge strane zida! Ljudi e se uputiti
tajnim prolazima i poi ravno u sobu na tornju! Jo je
znala da hoe! Stii e tamo prije nego Bufflo i ostali
ostvare svoj spasilaki plan. Zamislila je kako ljudi vuku
djecu i Terry-Kanea niza stube. Hoe li ih Timmy braniti?
Hoe, zacijelo, ali e ljudi brzo s njim izai nakraj. Znaju
da se gore nalazi pas, jer je prole noi Timmy lajao.
O, Boe, razmiljala je Jo oajno. Moram neto
uiniti! Ali to JA mogu?
Uzbudljivi dogaaji
Jo iznenada donese odluku. Slijedit e ljude kroz
tajne prolaze i pokuati vikom upozoriti ostale kada bude
dovoljno blizu sobi u tornju. Nekako e im pomoi. Sada
im vie Bufflo i ostali ne stignu pomoi.
Jo potri prema zidu. U hipu se uspela konopom s
klinovima koji je jo tamo leao i prebacila se na drngu
stranu zida. Krenula je prema mjestu gdje je nedostajao
jedan kameni blok.
Piton Ljepotan se iznenadio to ga je Jo iznenada
odgurnula i bacila na zemlju prije no to je potrala prema
zidu. Nije bio nauen na takav postupak. Uvijao se i
izvijao leei na tlu. Kamo je otila ona mila djevojica?
Ljepotan je volio Jo ona je znala kako s njime valja
postupati!
Puzio je prema njoj. Uspeo se preko zida bez pola
muke, iako njemu nije bio potreban konopac s klinovima
kao njoj. Brzo je klizio za Jo. Bila je zapanjujua njegova
brzina kad je elio biti brz!
Stigao je do otvora u zidu. A volio je otvore. Uvukao
se unutra slijedei Jo. Sustigao ju je upravo u trenutku
kad je ona stigla do kraja uskog prolaza kroz koji je
morala hodati sasvim pognuta. Gurnuo ju je u noge i
potom se stao omatati oko nje.
Ona je lagano kriknula i tada shvatila to se zbiva.
Ljepotane! Imat e neprilika s gospodinom Glatkim zbog
toga to si poao za mnom. Vrati se! Prestani se ovijati oko
mene, imam vana posla.
Ali Ljepotan nije bio poput Timmya. Sluao je samo
kad je mislio da treba, a ovaj put to nije bio sluaj!
U redu, poi sa mnom ako eli Jo e najposlije
uzalud pokuavajui da otjera zmiju. Pravit e mi
drutvo. Prestani psikati, Ljepotane! iti poput
lokomotive koja u tom uskom prolazu isputa paru.
Jo se uskoro spustila niza strme stube koje su vodile
do ravnog prolaza ispod dvorita zamka. Ljepotan je klizio
za njom prilino iznenaen naglim sputanjem. Uputili su
se irim prolazom, Ljepotan ispred Jo, te je ona morala
ponekad preskakivati preko njegova snanog repa.
Iznova su se uspeli uza stube koje su vodile kroz
debeli zid samog zamka. Jo zastane, jer ugleda nekakvu
svjetlost ispred sebe. Oprezno je krenula i otkrila malu
upaljenu lampu u odajici to su je vjerojatno ostavili ljudi
koji su otili naprijed.
Vidjela je rdavi bode kako lei na tlu gdje ga je
ostavila no ranije i osmjehnula se. Tu je bio i konopac to
ga je odvezala s nogu i ruku.
Jo je nastavila kroiti prolazom to je vodio do
zavojitih stuba. Tada joj se priini da neto uje. Uspela se
strmim stubama dok joj se Ljepotan pleo izmedu nogu i
gotovo je sruio. Stigla je do vrata koja su vodila na malu
galeriju. Da li da ih otvori? A to ako su tamo ljudi?
Polako je raskrilila vrata. Tu je, dakako, bio mrkli
mrak, ali Jo je znala da stie u malu galeriju. Iznenada se
Ljepotan stade naklonjeno uvijati oko nje. Jo se nije mogla
osloboditi njegova zagrljaja i stupila je u malu galeriju s
Ljepotanom tijesno omotanim oko svoga tijela.
A tada zauje neku buku! Zastala je prestravljena.
to se to dogaa? ula je uzbuene glasove jedan je
zacijelo bio Buffloov? A je li to bio pucanj pitolja?
to se dogaalo dolje u dvoritu otkad je Jo nestala
preko zida zajedno s Ljepotanom? Nijedan od mukaraca
nije primijetio njezin odlazak. Svi su bili previe
usredotoeni na vlastiti plan.
Bufflo se naumio okoristiti svojom vjetinom u
bacanju noa ali na sasvim drukiji nain negoli
obino! Namjeravao je baciti no u zrak i trebao je upasti
u uski prozor na vrliu tornja!
Bufflo je bio vjet u bacanju noa i, zapravo, u
bacanju bilo ega. Stajao je u dvoritu gledajui prema
visokom prozoru. Stisnuo je oi mjerei udaljenost i smjer
bacanja. Mjesec je iznenada zaao za oblak i on spusti
ruku. Nije mogao hitnuti no u mraku!
Mjesec iznova isplovi, posve sjajan. Bufflo nije gubio
vrijeme. Jo je jednom naciljao, stisnuo oi i tada no
poletje visoko u zrak, bljesnuvi u letu vukui za sobom
dugi rep veoma tanka konopca.
Udario je u podboj uska prozora i pao natrag. Bufflo
ga je spretno uhvatio. Na mjeseini se jasno razabiralo da
no nije bio otar Bufflo je oturpijao vrh i bio je posve
tup. Jo se nije trebala bojati da bi netko u prostoriji pri
vrhu tornja mogao biti povrijeen otrim bodeom!
Bufflo iznova nacilja i no jo jednom poleti uza
srebrnast blijesak. Ovaj je put uletio ravno u otvor
prozora, skliznuo preko kamena podboja i uz tresak pao
na pod odaje u tornju.
Tamo je izazvao veliko iznenaenje. Gospodin TerryKane, etvoro djece i Timmy stisli su se zbog hladnoe u
jednom kutu odaje. Bili su gladni i premrzli. Nitko im nije
donio hranu, a imali su jedino pokriva Terry-Kanea. Cijeli
su dan proveli u sobi u tornju, gdjekad pogledavajui kroz
prozor, drugi put uglas viui koliko ih je grlo nosilo. Ali
nitko ih nije ni uo ni vidio.
Zato Jo ne dovodi pomo? pitali su se stotinu
puta toga dugoga, dugoga dana. Nisu znali da je uboga Jo
provela sate u nastojanju da se oslobodi uzlova na
zglavcima i gle njevima.
Promatrali su logor s druge strane breuljka gdje su
sajmini zabavljai obavljali svoje poslove izgledajui
poput mrava na udaljenome zelenom breuljku. Je li Jo s
njima? Bilo je predaleko da bi ikoga jasno razabirali.
Kad se smrailo, Julian je priao prozom te palio i
gasio svoju depnu svjetiljku. Tada su se, smrznuti i
nesretni, skutrili u kutu, a Timmy bi liznuo svakoga
redom uope ne shvaajui zato moraju ostati u toj
prostoriji.
Mora da je Timmy jako edan ree George. Ne
prestano oblizuje usta kao to obiava kad eli pie.
Pa, i ja bih rado oblizivao usta priklopi Dick.
Svi su napol usnuli kad je no uz tresak pao u odaju.
Timmy je odmah skoio i sumanuto zalajao. Stajao je i
piljio u no to je blistao na mjeseini i lajao bez
prestanka.
No! George e zapanjeno. No s konopcem
svezanim na jednome kraju!
Tup je primijeti Julian. Otrica je bila
isturpijana. to to znai? I zato je konopac svezan oko
njega?
Pazi da ne doleti jo jedan upozori ga TerryKane.
Nee ree Julian. Mislim da je to u nekoj

vezi sa Jo. Nije otila na policiju. Pola je k sajminim
zabavljaima i obratila im se za pomo. Siguran sam da
je to Buffloov no!
Svi su se okupili oko njega i pomno ispitivali no.
Popet u se na prozor ree Julian. I
pogledati dolje u dvorite. Dri mi noge, Dick. Uspeo se
na kameni otvor prozora i malko uspuzao preko dubokog
podboja. Dospio je do vanjskog ruba prozora i pogledao
prema dolje. Dick se objesio na njegove noge bojei se da
bi podboj mogao popustiti i da bi Julian mogao pasti.
Vidim etiri osobe dolje u dvoritu ree Julian.
Dobro je, tu su Alfredo i Bufflo, a drugu dvojicu ne
prepoznajem. Hej, vi dolje!
etiri su mukarca stajala dolje budno motrei uvis.
Ugledali su Julianovu glavu na prozoru i mahnuli mu.
Povuci konop! viknuo je Bufflo. Sada je za tanki
konopac svezao ue s klinovima i zajedno s ostalima podi
gao ga kako bi lako klizio uza zid.
Julian se povue u odaju u tornju. Bio je uzbuen.
Konopac na nou sputa se niza zid i svezan je za drugi,
deblji rekao je. Povui u ga prema gore, i tako e se
gore nai i konopac po kojemu emo se spustiti!
Vukao je konopac i sve ga je vie ulazilo kroz prozor.
Tada Julian osjeti veu teinu i pogodi da su stigli do
dijela na kojem je deblji konop. Sada je valjalo vui sporije.
Dick mu je pomogao.
Na prozorskom podboju, a potom na prozom pojavi se
konopac s klinovima. Djeca nikad takvog nisu vidjela; bila
su nauena na obine ljestve od ueta. Ali Terry-Kane je
znao o emu se radi:
Konopac s klinovima kazao je. Njima se slue
cirkuski i sajmini zabavljai laki su od ljestava s
klinovima. Morat emo kraj ueta privrstiti za neto
veoma snano to moe izdrati nau teinu.
Anne je oajno motrila konopac s klinovima. Nije joj
se nimalo sviala pomisao da po njemu silazi, ljuljajui se
cijelim putem du visokoga kamenog zida tornja! No ostali
su ga gledali sa zadovoljstvom i uzbuenjem kao na
mogunost za bijeg. Dobar, vrst konopac po kojem e se
spustiti iz te odvratne hladne prostorije!
Teny-Kane je pogledom traio neto za to bi mogao
privrstiti konopac. S jedne strane zida nalazila se velika
eljezna kaiika, uglavljena u zid. Nitko nije znao emu je
ona neko sluila ali sada e zacijelo biti od velike
koristi!
Na prvome metru konopca jo nije bilo klinova. TenyKane i Julian odrezae tanji konopac pomou kojeg su
ovaj dovukli i provukoe debelo ue kroz kariku sve dok ga
prvi klin nije zaustavio. Potom su nekoliko puta zauzlali
vor oko karike kako ue ne bi skliznulo.
Julian uze konop i povue ga svom snagom.
Izdrao bi tucet takvih poput nas! kazao je zadovoljno.
Da ja krenem prvi, gospodine? Tada bi svima ostalima
mogao pomoi pri sputanju, jer u biti na kraju ueta.
Dick i vi biste pomogli djevojicama.
to e biti s Timmyem? upita odjenom George.
Umotat emo ga u pokriva, vrsto ga privezati i po
lagano sputati po konopcu predloi Dick. Ue je veoma vrsto, doista je debelo.
Kreem obznani Julian i uputi se prema prozoru.
Potom zastane. Netko je kloparao po kamenim stubama ko
je su vodile u toranj. Netko je bio pred vratima! Tko bi to
mogao biti?
Soba u tornju
Vrata se irom otvore i na njima se pojavi ovjek,
dahui. Iza njega su dolazila jo trojica.
Pottersham! dovikne Terry-Kane. Znai, vratio
si se!
Da, vratio sam se ree zapuhani ovjek.
Timmy stane lajati i pokua se izmigoljiti iz
Georgeinih ruku. Iskezio je zube, a dlaka mu se nakostrijeila na vratu. Izgledao je zaista divlje.
Pottersham ustukne. Nimalo mu se nije svidio
Timmyev izgled! Pustite li tog psa, pucat u ree i u
desnoj mu se ruci, kao udom, nae pitolj.
George se trudila iz sve snage da zadri bijesnoga
Timmya te zovne Juliana da joj pomogne. Juliane,
prihvati ga i ti. Toliko je ljut da e se baciti na tog ovjeka.
Julian priskoi u pomo. Zajedno su uspjeli bijesnoga
psa odvui u kut, gdje ga je George uzalud pokuavala
umiriti. Uasavala ju je pomisao da bi ga ovjek mogao
ubiti.
Ne moe se tako ponaati, Pottershame zapone
Terry-Kane, no bio je odsjeno prekinut.
Nemamo vremena za gubljenje. Vodimo tebe, TerryKane i jo jedno dijete. Posluit e nam kao talac nadigne
li se prevelika praina oko tvog nestanka. Uzet emo ovog
djeaka te on zgrabi Dicka. Dick ga smjesta udari u
vilicu, zahvaljujui zvijezdama to je u koli uio boks. No
smjesta se naao na tlu! Ljudi nisu namjeravali otrpjeti ni
najmanju glupost! rilo im se!
Uhvati ga Pottersham e jednom od mukaraca
iza sebe i Dick je smjesta bio svladan. Potom mukarci
dohvatie Terry-Kanea i svezae mu ruke na leima.
to e biti s ostalom djecom? upita on ljutito.
Valjda ih neete ovdje zakljuati i ostaviti?
Da, hoemo ree Pottersham. Ostavit emo
starici kod otvorenih vrata poruku da su ovdje. Neka ih
policija spaava ako moe!
Uvijek si bio... zausti Terry-Kane i tad se sagne
da izbjegne udarac.
Timmy je cijelo vrijeme mahnito lajao i gotovo se
pridavio u nastojanju da se oslobodi George i Juliana. Bio
je izvan sebe od bijesa i kad je vidio kako se s Dickom loe
postupa gotovo se uspio osloboditi. Vodite ih naredi
Pottersham. I pourite. Hajde, vodite ih niza stube!
Tri mukarca prisilie Terry-Kanea i Dicka da krenu
prema kamenim stubama a tada se svi, zapanjeni, okrenue! S prozora se iznenada uo glas!
Anne je zinula od uda. Tamo se nalazio Bufflo! Nije
mu bilo jasno kako to da se nitko nije poeo sputati po
konopcu, pa se uspeo da vidi to se zbiva!
Hej, vi tamo! TO SE DOGAA? viknuo je i
uskoio u odaju izgledajui krajnje neobino sa upom
ute kose, ivo kariranom kouljom i biem!
BUFFLO! viknue djeca uglas, a Timmy odmijeni
bijesni lave lajanjem dobrodolice. Terry-Kane je zapanjeno gledao, dok su mu ruke i dalje bile sputane na
leima.
Tko je, pobogu, ovo? vikne Pottersham
uspanien Buffloovom iznenadnom pojavom. Kako je
dospio ovamo?
Bufflo ugleda pitolj u Pottershamovoj ruci i dokono
jednom ili dvaput fijukne biem. Skloni tu stvaricu
ree svojim oteuim nainom. Nije red da mae neim
takvim dok su djeca u blizini. Hajde, odloi to!
Iznova je fijuknuo biem. Pottersham ljutito uperi
cijev pitolja u njega. A tada se dogodi neto nevjerojatno.
Pitolja nestane iz Pottershamove ruke; poleti ravno u
zrak i Bufflo ga spretno epa! A sve tek jednim fijukom
bia!
Fiju! Upravo tako i pitolj bi snanim krajem bia
izbaen iz ruke, a istodobno je Pottersham dobio takav
udarac po prstima te je sada cvilio od bola i presavio se
trljajui bolnu ruku.
Terry-Kane je zinuo od uda. Kakva vjetina a
koliko opasna! Pitolj je mogao opaliti. No sada je list
doista bio okrenut, jer je Bufflo drao pitolj, a ne vie
Pottersham. A taj je pak poprilino problijedio!
Piljio je, oevidno ne znajui to da pone.
Oslobodite ih naredi Bufflo glavom pokazujui
na Terry-Kanea i na Dicka. Tri mukarca ih oslobodie i
povukoe se unatrag.
ini se da ovdje zaista ima posla za policiju
Bufflo e savreno staloeno kao da je ono to se zbiva
sasvim obino. Julian, ako eli, sada moe pustiti
psa.
Ne! NE! kriknuo je Pottersham uasnuto, a u
tom trenutku mjesec zae za oblak i soba u tornju uroni u
mrklinu izuzev lampe to ju je Pottersham poloio na
tlo kad je uao u odaju.
Shvatio je da je to izvjesna prilika za njega i za ostale.
Iznenada je nogom udario lampu, koja je poletjela u zrak i
udario Buffloa, a potom iziao ostavivi odaju u posvemanjemu mraku. Bufflo se nije usudio pucati. Mogao bi
pogoditi krivu osobu!
Oslobodite psa! kriknuo je, ali bilo je prekasno.
Kad je Timmy stigao do vrata, ona su se s treskom
zatvorila s druge je strane bio navuen zasun! uo se
zvuk uurbanih, klizavih i kloparavih koraaja po
kamenom stnbitu.
Ufff! usklikne Bufflo kad se mjesec iznova
pomolio i otkrio zapanjena i zdvojna lica pet osoba u
prostoriji. Negdje smo pogrijeili, zar ne? Otili su!
Da, ali bez nas ree Terry-Kane dok mu je Dick
odvezivao ruke. Vjerojatno e proi kroz one podzemne
prolaze. Bit e izvan zamka prije no to mi uspijemo pobjei. A sada je na nama da se pokuamo na konopcu
spustiti niza zid tornja, s obzirom na to da su vrata
zakljuana!
Poimo onda predloi Julian. Krenimo prije
nego to se jo neto dogodi. Poao je prema prozoru,
pro vukao se do vanjske ivice prozora i uhvatio konopac.
Bilo se lako sputati, iako je bilo prilino neugodno gledati
ispod sebe u dvorite. inilo se ono veoma daleko!
Sljedea je krenula Anne, veoma ustraena, ali to nije
pokazivala. Bila je ona sasvim dobar penja, pa joj nije
bilo suvie teko. Bila je doista radosna kad se napokon
obrela na zemlji pokraj Juliana.
Potom je sila George i obznanila im neto novo:
Ne znam to se dogodilo etvorici mukaraca
kazala je. Izgleda da jo prolaze hodnicima, a viu
koliko ih grlo nosi. ini se kao da tre ukrug po galeriji
koja opasuje donju prostoriju u tomju.
Ostavi ih ree Julian. Zadre li se ondje
dovoljno dugo, imat emo vremena da stignemo do otvora
na vanjskome zidu zamka i saekamo ih dok budu silazili
jedan po jedan! To e biti doista lijepo!
Stie Timmy ree George. vrsto sam ga umo
tala u pokriva i svezala ukrug kao oklop od konopca.
Dick ga sputa. Svezali smo ga dvostrakim konopcem
kako bi iz drao. Gledajte dolazi! Ubogi stari Timmy!
Nema pojma to se s njim dogaa!
Timmy je polako silazio, zanosei se pomalo i tu i
tamo udarajui u kameni zid. Svaki bi put tiho zacvilio i
George je bila uvjerena da e biti sav u modricama! Napeto
je motrila kako stie sve nie i nie.
Timmy se dosad morao naviknuti na takve stvari
kazao je Julian. Ve je s nama sudjelovao u mnogim pu
stolovinama. Hej, ovamo, Timmy! Polagano! Dobar pas,
tako valja! Kladim se da si sretan to si se ponovno naao
na vrstome tlu!
Timmy je zaista bio sretan. ekao je da ga George odvee, a potom je uinio nekoliko koraaja da se uvjeri kako
je tlo pod njegovim nogama doista tvrdo. Veselo je skoio
prema George, presretan da je opet slobodan.
Stie Dick ree Julian. Konopac s klinovima se
prilino zaljuljao i Alfredo ga je uhvatio kako bi ga umirio.
On, ovjek-guma i gospodin Glatki bili su sada strano
zabrinuti u vezi s neime, toliko zabrinuti te su jedva
uputiii koju rije Julianu, George i Anne.
Iznenada su uoili nestanak Jo i Ljepotana! ovjekuzmiji nije bilo do Jo ali mu je bilo nadasve stalo do
svoga dragocjenog, voljenog, velianstvenog pitona! Ve ga
je bio traio po cijelome dvoritu.
Ako se Jo s njime uputila u logor, iupat u joj svu
kosu! aptao je ovjek-zmija nesretno i Julian ga zaueno pogleda. to je to mrmljao?
Tada se pojavio Terry-Kane, dok je posljednji siao
Bufflo, velianstveno se spustivi, a da nogom nije ni
dotaknuo kimove. Skoio je pokraj njih smijui se.
Gore je prava pometnja! kazao je. Krika, vika i
uznevjerena strka. to se moglo dogoditi tim ljudima?
Lako emo ih se domoi, poemo li do otvora na zidu.
Pretpo stavljam da e uskoro izii. Doite!
Jo i Ljepotan se zabavljaju
Neto se zacijelo dogodilo to je omelo Pottershama i
njegova tri prijatelja. Nakon to su zatvorili i zasunili vrata
prostorije u tornju, mukarci su zakloparali po kamenim
stubama. Stigli su do vrata to su vodila na galeriju,
otvorili ih i uli.
No prije nego to su stigli do zavojitih stuba koje su
se nalazile malo dalje, Pottersham je nagazio na neto
neto to je siktalo poput lokomotive kad isputa paru, i to
mu se omatalo oko nogu.
Kriknuo je i odskoio. Spoetka je mislio da to na tlu
lei neki ovjek i eka ga u zasjedi, te se uhvatio njemu za
noge ali sada je bio siguran da to nije bio ovjek! Nema
ovjeka koji umije tako siktati!
Jedan od mukaraca upali depnu svjetiljku da bi
vidio to se deava s Pottershamom. Zbog onoga to je
ugledao kriknuo je i gotovo ispustio svjetiljku.
Zmija! Zmija vea no to sam je ikad vidio!
Doepala te se, Pottershame!
Pomozi mi, ovjee, pomozi! vikao je Pottersham,
odgurujui zmiju iz sve snage. U navojima mi klizi
nogom.
Drugi mukarac potri da mu pomogne. im su ga
stali udarati, Ljepotan se odvio i odgmizao u sjenu.
Kamo je nestala uasna zvijer? dahtao je
Pottersham. Gotovo mi je nogu zgnjeila u prah! Brzo,
bjeimo prije no to se iznova pojavi. Kako se zaboga ovdje
stvorila?
Mukarci uinie nekoliko koraaja ali zmija ih je
ekala u zasjedi!
Oborila ih je sve gmiui im izmeu nogu i sada se
stala uvijati oko pojasa jednoga od njih.
Tada je poela krika, vika i zapomaganje! Ako su se
ikad ljudi ustraili, ovaj je put to doista bio sluaj! Kamo
god su se djenuli, zmija bi se tamo nala, izvijajui se i
obvijajui ih, klizei, vrtloei se, natiskujui!
Dakako, Jo im je poslala zmiju. Stajala je u galeriji
dok je u gomjoj prostoriji zapoela sva ona pometnja.
Ljepotan joj se obvio oko vrata. Djevojica je uzalud
pokuavala proniknuti to se zbiva u gornjoj odaji.
A tada je ula kako su tresnula vrata, zasun bio
navuen, a muki koraaji odjeknuli na kamenim
stubama! Pretpostavila je da su to vjerojatno ona etvorica
ije je glasove ula iste veeri, ljudi koji su se uputili kroz
podzemne prolaze.
Ljepotane! Na tebi je red da neto poduzme
kazala je Jo i gumula zmiju s ramena. Zmija je
velianstvenirn pokretom skliznula s nje i nala se na tlu.
Gmizala je prema ljudima koji su se pojavili na galeriji.
Nakon toga, piton se proveo kao nikad u ivotu. to su
mukarci glasnije zapomagali, to je njegovo uzbuenje bilo
vee.
Jo se skutrila u kutu smijui se sve dok joj na oi
nisu navrle suze. Znala je da je zmija posve bezopasna,
izuzev ako bi prejako stegnula nekog od mukaraca. Nije
mogla vidjeti to se zbiva, ali je zato ula.
O, Boe, jo je jedan pao, razmiljala je uvi kako
je Ljepotan spotaknuo jednog od mukaraca. Jo se jedan
sruio! Umrijet u od smijeha. Dobri stari Ljepotan!
Obino mu nikad nije doputeno da se tako ponaa. Mora
da uiva!
Najposlije mukarci to vie nisu mogli otrpjeti.
Doite, idemo u prostoriju u tornju! viknuo je
Pottersham. Ne namjeravam se vraati kroz ove mrane
prolaze sa zmijom za petama. Mora da ih ima na tucete.
Jo malo i ujest e nas!
Jo se glasno nasmijala. Na tucete zmija! Pa, moda se
Ljepotan i priinio kao tucet zmija zaslijepljenim
mukarcima koji su u mraku padali jedan preko drugoga.
Ali, Ljepotan nee ugristi on nije zmija otrovnica.
Mukarci su se nekako uspjeli domoi prostorije u
tornju, a zmija je ostala izvan nje. Ljepotanu je igra
dosadila i odgmizao je prema Jo kad ga je djevojica
pozvala. Obvila je zmiju oko vrata i osluhnula.
Vrata prostorije u tornju su se s treskom zatvorila. Jo
je pourila uza stube, potraila u tami zasun i uredno ga i
tiho navukla. Sada, ukoliko se ljudi ne osmjele da se
spuste niz konopac s klinovima, za koji je pretpostavila da
ga je Bufflo postavio uza zid tornja, bijahu oni na sigumu,
u stupici. A ako se budu spustili niz konopac, nekolicina
ih mukaraca eka pri njegovu kraju!
Doi, Ljepotane, idemo ree Jo i uze silaziti niza
stube alei to nema depne svjetiljke. Sjetila se male
lampe ostavljene u skrivenoj odajici i to ju je malko
razvedrilo. Uzet e je i posluiti se njome dok bude
prolazila kroz one mrane prolaze. U redu!
Ljepotan je klizio ispred nje. On je ve znao put! Stigli
su do odajice i Jo zahvalno podigne lampu. Pogledala je u
velikog pitona na tlu, a on je gledao u nju svojim blistavim
netrepuim oima. Dugo mu se tijelo savijalo i izvijalo,
sjajei pri svjetlosti smeim uglaanim sjajem.
Ne bi mi bio nimalo drag samo da si malo manji
kazala mu je Jo. Ne znam zato ljudi ne vole zmije. O,
Ljepotane, doe mi da se smijem kad se sjetim to si sve
uradio onim mukarcima!
Kikotala se dok je prolazila tajnim hodnicirna visoko
drei lampu izuzev kad se nala u posljednjemu gdje se
morala dobrano sagnuti. Ljepotan ju je ekao kod otvora
na zidu. uo je glasove izvana.
Jo je prva iskoila i bila je strano iznenaena kad ju
je netko uhvatio na prepad. Izvijala se, vikala i borila, i konano ujela ruku koja ju je drala.
Tada je obasja svjetlost depne svjetiljke i zauje se
vika:
To je Jo! Jo, gdje si bila? I pazi, ugrize li me jo jed
nom, zakrenut u ti vratom!
Bufflo! Oprosti, ali zato si me zgrabio tako na prepad? vikala je Jo. Iznenada se pomoli mjesec i obasja
prizor. Jo ugleda Juliana i ostalu djecu kako joj hitro
prilaze.
Jo! Jesi li dobro? upita je ujak. Bili smo
zabrinuti za tebe. Gdje si bila?
Jo nije obraala panju na nj. Trala je prema Dicku i
djeci. Pobjegli ste! vikala je. Jeste li se svi spustili
niz konopac s klinovima?
Nemamo vremena za prie ree Bufflo motrei otvor u zidu. Gdje su ti ljudi? ekamo ih ovdje. Jesi li ih
ula, Jo?
O, da. Slijedila sam ih. O, Bufflo, bilo je tako smi
jeno... ree Jo i uze se smijati. Bufflo je gurne, ali se
ona nije mogla zaustaviti. A tada se gmiui kroz otvor
pojavi Ljepotan!
Gospodin Glatki ga smjesta ugleda i krikne:
Ljepotane! Jo, jesi li ga ti povela sa sobom? Zloesta
djevojice! Doi ovamo, Ljepotane!
Zmija klizne prema njemu i zaljubljeno se ovije oko
njega.
Nisam zloesta Jo e uvrijeeno. Ljepotan je
elio poi sa mnom i poao je. I, Boe, kako se samo ispremijeao sa svim onim ljudima, i...
Iznova se grohotom nasmijala. Dick joj se smijeio s
naklonou. Bilo je jako smijeno kako se Jo nije mogla
prestati smijati.
Alfredo juje dobrano potresao i zaustavio:
Reci nam to zna o tim ljudima naredio je.
Hoe li ovdje izii? Gdje su?
O, ljudi Jo e briui oi i nastojei zatomiti
smijeh.
S njima je sve u redu. Ljepotan ih je ponovno
stjerao u prostoriju u tornju, a ja sam je zasunila.
Vjerujem da su jo tamo, izuzev ako se ne usude spustiti
po konopcu s klinovima, u to sunmjam!
Bufflo se kratko nasmije. Dobro si to izvela, Jo
kazao je. Ti i Ljepotan!
Izdao je kratko nareenje Alfredu i ovjeku-gumi, te
se oni prebacie preko zida u dvorite, gdje su straarili
ukoliko bi se ljudi stali sputati niz konopac.
Mislim da bi sada trebalo obavijestiti policiju
ree Terry-Kane koji se poeo osjeati kao da sanja neki
krajnje neobian san, sa svim tim konopcima s klinovima,
bievima, noevima i zmijama koji se pojavljuju na tako
neobian nain. ovjek po imenu Pottersham je
opasan. On je izdajica i treba ga uhititi prije nego oda sve
to zna o poslu koji smo nas dvojica zajedno obavljali.
U redu sloi se Bufflo. Uhvatili smo jo jednog
ovjeka i zakljuali ga u prikolici.
Ali, znai da on nije pobjegao? upita Jo
iznenaena.
Mislila sam da je Pottersham, onaj u tornju, osoba
koju smo mi zakljuali?!
Onaj kojega smo zakljuali jo je pod kljuem
Bufflo e smrknuto.
Pa, tko je onda on? upita Terry-Kane zapanjeno.
Uskoro emo otkriti uzvrati Bufflo. Doite,
krenimo sada. Veoma je kasno, mora da vi, djeco, umirete
od gladi. Netko mora otii na policiju, a ja eznem da se
vratim u logor.
Alfredo i ovjek-guma e uvati strau pokraj
konopca s klinovima ree gospodin Glatki i nadalje
milujui Ljepotana. Nema potrebe da ovdje dulje
ostajemo.
Tada se uputie niz breuljak govorei svi uglas.
Terry- Kane je krenuo u policijsku stanicu i da telefonira,
kako je on neodreeno rekao, viim vlastima. Gladna su
djeca stala razmiljati o jelu i o pilu! Timmy je potrao
prema potoku im su stigli do livade te je stao halapljivo
laptati.
Hajde da najprije vidimo poznajete li ovjeka kojega
smo zakljuali u prikolicu ree Bufflo kad su stigli u logor. Jedino jo njegov sluaj ostaje nerazjanjen.
Otkljuao je prikolicu i glasno pozvao:
Iziite! elimo saznati tko ste! Podignuo je svjetiljku
a ovjek se iz prikolice polagano pomolio na vratima.
Svoj se djeci oteo zapanjeni uzvik:
Strie Quentine! viknuli su Julian, Dick i Anne.
Oe! kliknula je George. to ti radi ovdje?
Ludi provod!
Minutu ili dvije vlaala je tiina. Svi su bili
iznenaeni. Pomisao da je Georgein otac bio ovako
zakljuan! Bila je to, dakako, Joina greka bila je ona
posve uvjerena da je to bio gospodin Pottersham.
Juliane stric e Quentin veoma dostojanstveno,
ali i ljutito moram te zamoliti da dovede ovamo redare.
Bez ikakva sam razloga doveden ovamo i zakljuan u
prikolicu.
Bufflo poprimi veoma zabrinut izraaj. Napao je Jo:
Zato nam nisi kazala da je to Georgein otac?
upitao je.
Nisam znala da je to on kazala je Jo. Nikad ga
nisam vidjela i kako god bilo, mislila sam...
Nije vano to si mislila stric e Quentin s
gaenjem gledajui malu prljavu djevojicu. Inzistiram
da se pozove policija!
Strie Quentine, uvjeravam te da bi to bila pogreka
umijea se Julian a, osim toga, Terry-Kane je osobno
krenuo na policiju.
Ujak je piljio u njega i nije mogao vjerovati uima:
Terry-Kane! Gdje je on? to se dogodilo? Je li pronaen?
Jest. Pripovijest je prilino duga odgovori Julian
Sve je poelo kad smo na prozoru ugledali lice. Rekao
sam teti Fanny sve u vezi s tim, strie i ona je kazala da e
te o svemu obavijestiti po tvom povratku iz Londona. Pa,
na prozoru je bio Terry-Kane!
To sam i mislio! Kazao sam Fanny da imam takav
osjeaj! ree stric Quentin. Zato sam i doao to sam
prije mogao, ali nikoga od vas nije bilo ovdje. Gdje ste bili?
E, pa, to je dio prie, strie Julian e strpljivo.
Ali, sluaj, bi li te smetalo da prije neto pojedemo? Gotovo
umiremo od gladi, nita nismo jeli jo od juer!
To je za neko vrijeme prekinulo ispitivanje! Alfredova
se supruga ustrala i uskoro je za petoro pregladnjele
djece posluila velianstveni obrok. Posjedali su oko
logorske vatre te jeli, jeli i jeli.
Alfredova supruga je gotovo ispraznila svoju veliku
posudu. Timmy je dobio mnotvo ostataka i velikih kostiju
koje mu je donosio svaki stanovnik logora! Gotovo bi
svakog asa netko izronio iz tame s tanjurom neke hrane
za gladnu djecu ili za Timmya.
Najposlije, doista vie nisu mogli i Julian uze
pripovijedati njihovu nevjerojatnu pripovijest. Dick se
nadovee, a George doda preskoeno. Jo se neprestano
uplitala, a i Timmy je nekoliko puta zalajao. Jedino Anne
nije rekla nita. Naslonila se na strica i duboko zaspala.
Nikad u ivotu nisam uo takvu pripovijest
ponavljao je stric Quentin. Nikad! Zamislite da je taj
Pottersham tako prevario Terry-Kanea! Znao sam da je
Terry- Kane poten on ne bi izdao svoju zemlju.
Pottershama pak nikad nisam volio. Dobro, nastavi.
Sajmine je zabavljae pripovijest jednako uzbudila
kao i strica Quentina. Primicali su se sve blie kako se
razvijala pripovijest o tajnim prolazima, skrivenoj odaji,
kamenim stubama i ostalome.
Veoma su se uzbudili kad su uli kako se Bufflo
pojavio u sobi u tomju i odbacio pitolj iz Pottershamove
ruke. Stric Quentin je kod tog dijela zabacio glavu i
grohotom se nasmijao.
Kakav je ok morao doivjeti onaj drugi! kazao
je.
Rado bih vidio njegovo lice. Dobro, dobro, nikad u
ivotu nisam uo takve pripovijesti!
Tada je doao red na Jo da ispripovjedi kako je
slijedila etiri mukarca kroz tajne prolaze i poslala
Ljepotana-pitona na ljude. Dok je pripovijedala, iznova se
stala smijati i uskoro su se svi sajmini zabavljai smijali
s naklonou, njiui se amo-tamo dok su im suze lile niz
obraze.
Na tom se mjestu stric Quentin uozbiljio. Dobro se
sjeao kako se utio kad su zabavljai njemu u prikolicu
poslali pitona i on se bio nasmrt prestraio.
Gospodine Glatki, molim vas, dovedite Ljepotana
zaiskala je Jo. Morao bi sluati svoj dio pripovijesti.
Bio je aroban. Takoer, u svemu je uivao. Uvjerena sam
da bi se smijao, kad bi se zmije mogle smijati.
Ubogi stric Quentin nije se htio usprotiviti kada je
ovjek-zmija doveo svoga omiljenog pitona zapravo,
doveo je oba svoja pitona, i jo ih nikad nije obasuo
tolikom panjom. Dirkao ih je, grebao, gurkao na nain u
kojemu su, inilo se, zmije veoma uivale.
Dajte da ja drim Ljepotana, gospodine Glatki
Jo e najposlije te ga ovije oko vrata poput dugaka
sjajnog krzna. Stric Quentin je izgledao kao da e mu
pozliti. Zacijelo bi bio ustao i otiao da mu neakinjamiljenica nije vrsto spavala na ramenu.
S kakvim se neobinim ljudima George sprijateljila!,
mislio je. Vjerojatno su u redu ali stvarno! Sa svim tim
bievima, noevima i zmijama, moram priznati da djeluju
prilino neobino.
Netko dolazi livadom Jo e iznenada. To je,
da, to je gospodin Terry-Kane, a s njim su i tri policajca.
U istom trenutku gotovo se sav sajmini narod
rasprio u tmini. Dobro su znali da policajci nisu doli
zbog njih, ve zbog gospodina Pottershama i njegovih zlih
prijatelja. No, unato tome nisu eljeli imati posla s tri
krna policajca koji su se primicali livadom zajedno s
Terry-Kaneom.
Stric Quentin skoi na noge im je ugledao TerryKanea. Potiao mu je radosno u susret i tako se estoko s
njime rukovao diui mu i sputajui raku da se TerryKane inio posve iscrpljen.
Dragi ovjee govorio je stric Quentin tako mi
je drago da si spaen. Svima sam kazao da ti nisi izdajica i
da nikad to ne bi mogao ni postati svima! Otiao sam u
London i rekao im. Drago mi je da je s tobom sve u redu.
Pa zahvaljujui ovoj djeci ree Terry-Kane
umorna izraaja. Nadam se da si uo najnevjerojatniju i
najneobiniju pripovijest o licu i prozora?
Da, sve je to tako nevjerojatno te ne bih vjerovao da
sam to u knjizi proitao ree stric Quentin. Pa ipak,
sve se to dogodilo! Dragi prijatelju, mora da si strano
umoran!
Jesam potvrdi Terry-Kane. Ali, ne
namjeravam lei i zaspati sve dok oni ljudi ne budu na
sigurnome, pod kljuem Pottersham i njegovi krasni
prijatelji! Nee mi zamjeriti ako se nakratko udaljim i
poem do zamka? Naprosto moramo uhvatiti one ljude.
Doao sam pitati moe li jedno od djece poi s nama, jer
navodno moramo proi kroz brojne hodnike, galerije,
zavojite stube i bogzna to sve jo!
Ali, niste li proli tim putem kad vas je Pottersham
prvi put vodio i sakrio u onoj prostori ji? upita Dick
iznenaeno.
Jesam. Mora da sam tuda proao ree TerryKane.
Ali svezali su mi oi i omamili me neime to su
mi dali da popijem. Nemarn pojma kuda valja poi.
Naravno, Pottersham poznaje svaki centimetar podzemnih
hodnika ta napisao je knjigu o tim starim dvorcima;
znate, nitko ne zna vie o njima i o tajnama koje kriju.
Ovog se tjedna zacijelo dobrano posluio svojim znanjem!
Poi u s vama ree Jo. Dosad sam etiri puta
prolazila kroz te hodnike. Znam ih napamet! Ostali su
njima proli samo jedanput.
Dobro, idi sloi se Bufflo.
Uzmite Timmya George e velikoduno, jer
obino ne bi putala Tima sa Jo.
Ili pak uzmite zmiju predloi Dick hihoui se.
Ne trebam nikoga ree Jo. Sasvim sam siguma
s tri velika policajca! Tako dugo dok ne gone mene, dragi
su mi!
I protiv volje, malko se hvalila. Krenula je s tri
policajca i s Terry-Kaneom epurei se i osjeajui se kao
prava junakinja.
Ostali se uputie prema svojim prikolicama, jer su bili
premoreni. Stric Quentin sjedio je pokraj logorske vatre ekajui na povratak Pottershama i njegova tri prijatelja.
Laku no poeli Julian djevojicama. Rado bih
doekao dok se drutvo vrati svi zajedno sa ovjekomgumom i s Alfredom, ali za sekundu u zaspati na
nogama. Recite, nije li veera bila boanstvena?
Super! sloie se ostali. Dobro, do sutra
ujutro!
Sljedeeg su dana svi spavali do kasna. Jo se vratila
davno prije no to su se oni probudili, jedva ekajui da
im ispripovijeda kako su uhvatili Pottershama i ostale i
kako su bili odvedeni u policijsku stanicu a ona ih cijelim
putem pratila. Ali Alfredova joj supruga nije dopustila da
budi djecu.
Ipak, najposlije su se probudili i veselo ustali,
sjeajui se uzbudljivih dogaaja prethodnoga danas.
Ubrzo su se strali niza stube prikolica znatieljni da uju
posljednje novosti.
Zdravo, oe! viknula je George ugledavi ga u bli
zini.
Zdravo, strie Quentine, zdravo Jo! doviknue
ostali i uskoro sluahu posljednje novosti koje im je orno
ispripovjedila Jo, ponosna to je svemu prisustvovala do
kraja.
Ali ljudi nisu pruili nikakav otpor kazala je
malko razoarano. Mislim da im je Ljepotan prole noi
izbio svaku misao o borbi, predali su se bez rijei.
Doite sada djeco dovikne im Alfredova supruga
Priredila sam vam mali doruak. Hoete li doi?
Naravno da su htjeli! Pola je i Jo, iako je ona ve dorukovala. Stric Quentin sjeo je zajedno s njima. Gledao je
uokolo zapanjen zbivanjima u logoru.
Bufflo je izvanredno vezivao uad i fijukao biem.
ovjek-guma se neprestano provlaio izmeu preaga
tokova na svojoj prikolici. Gospodin Glatki je latio svoje
zmije. Dacca je stepao na dasci, klikklikkliketiklik.
Alfredo se pojavio sa svojim kukastim bakljama i
metalnom limenkom. Priutit u vam veselje
obznanio je stricu Quentinu. elite li vidjeti kako gutam
vatru?
Stric Quentin ga je motrio kao da je naisto siao s
uma.
On je guta vatre objasni Dick.
Oh, ne, zahvaljujem, dobri ovjee. Radije ne bih
gledao kako gutate vatru stric e Quentin uljudno, ali
od luno. Alfredo je bio razoaran. Htio je prikazati tom
ovjeku pravu predstavu kako bi se iskupio zbog toga to
ga je zakljuao u prikolici! Udaljio se alostan, a supruga
je stala vikati za njim:
Ti ludi ovjee! Tko jo eli gledati kako ti guta va
tru? Nema mozga. Veliki, glupi nevaljale! Dri se podalje
sa svojim gutanjem vatre! Nestala je u svojoj prikolici, a
stric Quentin je gledao za njom, zapanjen tim naglim ispadom.
Zaista veoma neobino mjesto kazao je. I najneobiniji ljudi. George, danas se vraam kui. Ne biste li
svi poli sa mnom? Zaista ne mislim da je u redu da
budete upleteni u tolike neobine dogaaje.
O, ne, oe! George e uasnuto. Da idemo
kui, a tek smo se ovdje snali! Naravno da neemo. Nitko
ne eli otii, zar ne Juliane? kazala je gledajui ga
moleivo.
Julian spremno odgovori:
George je u pravu, ujae. Tek smo se ovdje poeli za
bavljati. Mislim da se tu svi slaemo?
Slaemo! djeca e uglas, a Timmy snano udari
repom i glasno kaza:
VAU!
Vrlo dobro stric e Quentin ustajui. Mislim
da sada moram poi. Uhvatit u autobus dolje na postaji.
Otpratite me.
Djeca su ga ispratila do autobusa. Doao je na
vrijeme i stric se ukrcao.
Dovienja! pozdravio je. to da poruim majci,
George? eljet e da uje neto od vas petoro.
Dobro viknue svi uglas dok se autobus drndavo
udaljavao dobro, samo joj reci da se PETORKA LUDO
PROVODI! Dovienja, strie Quentine, dovienja!
Obrada: nela012, TimeLady,
Babac

Enid Blyton - 5 Prijatelja - #11 Na Strani Pravde PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Enid Blyton - 5 Prijatelja - #11 Na Strani Pravde PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

e-book tim-balkandownload.

Naslov izvornika THE FAMOUS FIVE

Georgeina majka poe da se javi. Halo! kazala

O, to si ti, Juliane! Je li sve u redu?

Troje je djece sjedjelo na stubama, dokoliarei na

Pazi kako to radi, pazi kako to radi! pjevao je

Pitajte Buffloa Alfredo e mrzovoljno i ne

Julian zaueno prui ruku prema dalekozoru. Ostali

Iznenada Anne krikne od straha. Dugako, debelo

Kako uzbudljivo! usklikne George. Sluajte,

Anne se vrsto drala za Julianovu jaknu. Nije u

Takve su se misli rojile Joinom ustraenom glavom.

Nee ree Julian. Mislim da je to u nekoj

You might also like