Gotthold Ephraim Lessing Emilia Galotti

Prepriano :

I in ( u kabinetu Princa) :
Princ sjedi u svom kabinetu i odgovara na razna pisma, ponajvie molbe, kada nalazi molbu
jedne Emilije. Pri tome ga je privuklo ime djevojke. Pomislio je da se radi o Emiliji Galoti, ali
rije je od drugoj Emiliji- Emiliji Bruneski. Tu saznajemo da princ ima odreene simpatije prema
nekoj Emiliji Galoti, koju je ranije( prije deavanja djela upoznao). U to ulazi njegov komornik
sa pismom grofice Orsine. Princu to nije vano, odlae ga, govorei kao da sam ga proitao.
Ulazi Conti, dvorski slikar, sa dva portreta. Princ se ali to je morao toliko da eka. Prvi portret
je od grofice Orsine, ali princu djeluje da je Konti pretjerao, da ju je naslikao ljepa nego to
jeste. Konti govori kad je davno prije naruio portret( dok je princ bio zaljubljen u groficu) bio bi
mu lijep, jer je Konti slikao rukama ljubavi. Drugi portret je od Emilije Galoti. Saznajemo da
je ona najljepa djevojka u gradu. Meutim djevojka bez imovine i plemikog statusa. Princ ju je
upoznao kada je etala navee sa majkom, sa kojom ivi u gradu; a kasnije su se sreli samo u
crkvi. Ne gaji simpatije prema njezinog ocu Odoardu( govori da mu nije prijatelj). Kontija
bogato nagrauje. Princ zatim govori u metaforama, da kao to posjeduje ovaj portret tako eli
posjedovati i Emiliju. Ulazi Marinili( prinev ui prijatelj, i sluga). Marineli govori princu da se
danas ein grof Apijani. Dobijamo karakterizaciju: astan, poten, mlad, bogat, dostajanstven
mladi. Supruga e mu biti ba Emilija Galoti, sa kojom misli ii na svoju zemlju u
Pijemontu( ne ivjeti vie u gradu). Takoe se otkriva da Marineli i grof nisu u dobrim odnosima.
Princ se na trenutke gubi, ovo je za njega ogroman ok. Priznaje ljubav za Emiliju. Marineli
predlae da se sprijei to vjenanje. On predlae princu da poalju danas grofa Apijanija u Masu
kao glasnika o prinevoj vjeridbi sa princezom od Mase. Marineli odlazi. Ulazi Kamilo Rota
nosei princu da potpie smrtnu presudu. Princ se uri, eli to prije potpisati. Kamilo govori da
je ipak nema. Princ uri u grad, da proba jo jednom priati sa Emilijom u crkvi.
II in ( u kui Galotijevih) :
Klaudija ivi sama sa Emilijom u kui. Odoardo ivi van grada, jer ne voli dvor i plemie,
prezire ih, misli da oni gledaju samo materijalno i da su zli. Odoardo dolazi da vidi Emiliju, ali
zatie Klaudiju samu, jer je Emilija otila u crkvu( poto joj je blagoslov danas na dan njenog
vjenanja, posebno potreban). Odoardo je zabrinut, iako je crkva samo par koraka od njihove
kue. Zamjera Klaudiji to je odluila da Emiliju odgaja u gradu, a ne u selu. Klaudija govori da
je to razlog to ju je pronaao tako ugledan ovjek kao grof Apijani. Odoardo gaji simpatije
prema njemu. Jedva eka da ga moe nazvati sinom. Klaudija pria odoardu da je kancelar
Grimaldi bio oduevljen sa njom i da ju je i princ vidio, na ta je Odoardo bio jako zabrinut. On
ubrzo odlazi. Emilija dolazi sva preplaena iz crkve. Govori majci o nemilom dogaaju. Dok je
kleala u crkvi i poinjala da se moli, neko joj je na uho proaptao njeno ime i govorio o ljubavi i
njezinoj ljepota. Ona se nije okretala, pravila se da nita ne uje. Kada se je na kraju okrenula

vidjela je princa. to prije je otila. On ju je pratio i u jednom trenutku ju je uvatio za ruku nakon
ega je ona pobjegla kui. Emilija ovo eli rei svom buduem muu grofu, ali majka je od toga
odvraa. Dolazi Apijani. On se raduje, jedva eka da se oeni Emilijom. Jako je voli. Misli da je
u njoj pronaao savrenu djevojku( imamo emilijin opis: smea kosa, uvezana u lokne). Ona ima
sve potrebne karakteristike za savrenu djevojku. U to dolazi Marineli, koji nosi prinevu
naredbu da mu Apijani bude glasnik u Masi. Ovaj odbija, govorei da se eni danas. Na
Marinelijevo navaljivanje. Apijani se razbjesni, govori da je doao kao slobodan ovjek na
prinevu zemlju, a ne kao rob. I govori da je on vazal nekog vie gospodara. Marineli ga izaziva
na dvoboj, ali odlazi ubrzo, govori da e se obraunati kasnije.
III in ( u dvorcu za zabavu Dosalo):
Marineli govori princu da je grof odbio njegovu ponudu. Ali je Marineli smislio intrigu kojom e
dobiti Emiliju. U jednoj koiji prolaze Emilija i grof Apijani, u drugoj Odoardo, Klaudija i par
prijatelj. Prvu koiju napada jedna grupa razbojnika predvoena Angelom(koji ubija grofa, pri
emu poginu Nicolo i grof), a druga grupa predvoena Battistom spaava Emiliju i dovodi je na
dvor Dosalo, gdje je doekuje Marineli, a zatim i princ. Princ pria sa njom. Ona je jako
uplaena za majku i grofa. Princ joj govori da oni uskoro dolaze i duboko se izvinjava za svoje
ponaanje u crkvi. Zatim dolazi Klaudija doekuje je Marineli. Ona je shvatila intrigu, nakon to
je umirujui grof Apijani rekao da su potkupljeni razbojnici napali koiji, i zadnja rije mu je
bila Marinelli. Napada Marinelija, eli istog trena da vidi Emiliju. uje njen glas i ulazi u
sobu.
IV in( u dvorcu Dosalo):
Princ i Marineli razgovaraju. Smrt grofa Marineli govori da je bila sluajna (Angelova osveta
Nicola). Princ to nije naredio, nije htio, okrivljuje Marinelija, govori da to nije njegov grijeh, da
bi dao sve, da se to nije zapravo dogodilo. Meutim Marineli se pravda, lae, prikazana je
beskurpoloznost vladara, Marineli se pravi pogoen, jer sad njihov dvoboj ne moe biti odran.
Dolazi grofica Orsina. eli odmah vidjeti princa. Princ je sree, govori joj da nema vremena.
Orsina je pogoena, zahtjeva od Marinelija, da joj slae, da ona moe ii. Ali pri pomenu Emilije
Galote, ona shvata intrigu. Optuuje Marinelija i princa kao ubice. Ali na to, upada Odoardo,
zahtjevajui da vidi kerku i enu. Marineli ga ostavlja sa groficom, govorei mu da ne
razgovara sa njom. Orsina mu sve objanjava i daje mu bode i otrov. Klaudija dolazi, govori
Odoardu gdje je Emilija i odlazi sa Orsinom.
V in( u dvorcu Dosalo):
Odoardo, Marineli i Princ razgovaraju. Odoardo govori o svojim namjerama da Emiliju odvede
dalje od Guastele, najprije u manastir. To princu nikako ne odgovara. Marineli i on u razgovoru
govore Odoardu da to nije mogue. Ona mora ostati u Guastali, da bi se ispitalo ko je ubio grofa
Apijanija. Na to Odoardo moli da je bace u tamnicu. Ali princ govori da e biti u kui njegovog
kanzelara Grimaldija, razdvojena od majke i oca( u korist ispitivanja). Odoardo, vidjevi da se
nalazi u bezizlaznoj situaciji, eli jo jednom da vidi Emiliju, da porazgovara sa njom u nasamo.
Kraj ove graanske tragedije, je stilizovan nesreno. Emilija nakon to je saznala da je grof
mrtav, moli oca da je ubije, grofiinim bodeom. Na taj nain, bi joj Odoardo podario drugi

ivot, spasio njenu nevinost, njenu ast Rua slomljena, prije nego to ju je oluja poupala.
Ubivi erku da joj spasi ast( religiozni motiv) Odoardo se ide predati vlasti. Govori princu da
ide pred sud, u zatvor, a princu e da su sudi Bog, kao i Odoardu na kraju. Princ na kraju, za sve
krivi Marinelija, trga mu bode iz ruke, naziva ga prokletnikom. Ovakav kraj je inspirisan
istorijskim motivom o Virginiji, koju takoe ubija otac da bi joj spasio ast od tiranina, ali je
radnja prebaena na talijnsko tlo, ipak jasno aludira na njemake apsolutistike dvorove.

O djelu:
U formalnom smislu ovo je graanska tragedija. Ona nije plemikog porijekla. Ima 5 inova( Iprinev kabinet; II- kua Galotijevih, a III,IV,V- ljetnikovac Dosalo).
Jedinstvo mjesta nije ispunjeno. Radnja se deava na tri mjesta u sjevernoj Italiji u gradu
Guastala i u blizini( dvorac Dosalo). Treba napomenuti da Odoardo ivi u gradu Sabioneta. Ali
sporedbe radnje u djelu se deavaju u crkvi, u kui Grimaldija.
Jedinsto vremena je ispotovano. Od jutra kada princ dobija pisma, odlaska u svoj kabinet, sve
dok otac Odoardo ne ubije erku Emiliji u Dosalu protekne tano jedan dan.
Jedinstvo radnje je ispotovano. Postoji samo jedna glavna radnja koja se vrti oko Emilije, njene
odbrane asti i tragine sudbine, kao i vie sporednih radnja, koje su za ishod drame nebitne.
Stoff je Lesing posudio od rimskih pisaca(Livijus), tj. Pria o Virginiji.
Na tragediji je Lesing poeo da radi jo 1757. godine. Premijera je bila 1772. godine, a Lesing je
proveo 15 godina radei na Emiliji. Ova tragedija je politino djelo, jer se suprostavlja pravilima
tog vremena. Radnja se odvija unutar graanskog i plemikog stalea, a sam gl. lik Emilija nije
plemikog porijekla. Samim tim odskae od Gotedovog stalekog kljua. No, da bi se izbjegla
cenzura i kritike, mjesto radnje je iz Njemake premjeteno u Italiju, ali je vie nego jasno da se
prilike koje se odigravaju u drami jasno odnose na one koje su vladale u Njemakoj tada.

2.4. Analiza likova

2.4.1. Emilija Galoti : je dobra, mlada,ali naivna djevojka koja potie iz graanske porodice. Ona
je voljela grofa Apijanija, eljela se udati za njega, ali nije bila svjesna vala zlobe koji krui oko
nje, i na taj nain zapeaava njenu tunu sudbinu. Iako se cijela radnja vrti oko nje, italac je
vie doivljava kao objekat interesa ovdje, nego kao stvarno osobu koja moe ustati i poduzeti
neto svojevoljno. Lijepa je, pametna i ivahna. Utjelovljenje je prirodnog u ovjeku i nosi pravi
ideal istinske religije, za koju joj nije ao rtvovati ivot. Emilija je iz crkve dola uplaena,
uznemirena, ali i oduevljena time to se ba ona dopada princu. To e kasnije i biti razlog zato
ona bira smrt. Ona ne bi mogla odoljeti svim tim ljepotama ovjeka, muzika, ples su se njoj
dopali. Ona je jednostavna graanska djevojka. Ne moe se ona opirati arima plemstva, kao to

to radi njen otac Odoardo. Isto tako se ne bi mogla dugo opirati princu. Tek onda u 5 inu, na
neki nain samostalno govori da eli da umre. Dotada nije djelovala samovoljno. Sve je radila
to su joj roditelji govorili. Ona pokree oca da je ubije, znajui da ovaj to ne bi inae uradio.
eli da ode sa svijeta kao svetica, ne prekravi pravila kako je odgojena i koja potuje. Ps.
Razlika Emilije i Mi Sara Sampson: prvoj likovi otvoreno govore i izraavaju svoja osjeanja
prema okolini. To se u Emiliji vri indirektno. italac ne zakljuuje kakva osjeanja gaje likovi,
tako to oni govore o tome, ve indirektno.
2.4.2. Odoardo Galoti: je poten ovjek i brian otac, ali sa druge strane jako strog, i naklonjen
religiji. On odgaja Emiliju prema ekzaktnim moralnim naelima, i vri veliki pritisak na nju.
Patrijarhalno se ponaa prema ostalima u porodici. Na isti nain djeluje apsolutistiki kao to to i
princ Hetore Gonzaga radi. U tom segmentu nisu nimalo drugiji. Ne voli plemie, smatra ih
pohlepnim, materijalistima i povrnim. Raduje se predstojeoj svadbi Emilije i grofa, jer e
odvui Emiliju dalje od grada. Apijanija oboava, jedva eka da ga moe nazvati sinom. Sa
enom se ne slae u segmentu odnosa prema dvoru. On bi da Emiliju dri non-stop pod
kontrolom. Djeluje jako manupulativno na tom mjestu. to se tie ubistva. On to radi u afektu.
ovjek koji je na taj nain doveden u bezizlaznu situaciju, ne vidi drugi nain da djeluje. Takoe
ga Emilija pokree, inae on to ne bi uradio. To je isto kao to i otac ubija Virginiju da je zatiti
od Apija Klaudija. Emilijina ast, njena nevinost i neiskvarenost je i ast njenog oca. Zato ona to
mora da sauva. Zato otac stalno upozorava da je i samo jedan korak dovoljan za pad.
2.4.3. Princ Hetore Gonzaga: je jako naivan, povodljiv, i bezbrian ovjek. On nije pravi protivigra Galotijevih. ovjek njegovog ranga ne djeluje sam ka ostvarenju cilja, to drugi za njega
obavljaju. Pri tom su mu nebitni osjeaji, elje drugih. Egoistian je, stavlja se ispred svih
ostalih. Emiliju eli da prisvoji za sebe, opsjednut je njome. Za njega je ona trofej, a ne osoba.
Kao predstavnik vieg stalea, smatra da mu pripada sve to poeli. Ne uzima odgovornost za
uinjena djela, ve ih jednostavno pripisuje Marineliju. To je prednost koju on kao apsolutistiki
vladar, ima u odnosu na ostale(Odoarda) u drami. I na kraju on baca bode pred Marinelija,
pripisujuu mi svu krivnju. Lesing je htio pokazati da je i on ovjek, koji nema te prave
vladarske vrline( ne djeluje racionalno i smireno, niti za dobrobit veine). On koristi svoj
poloaj, to je po Lesingu osnovni problem apsolutizma. Manipulativno eli da posjeduje
Emiliju. Meutim, ne voli on nju stvarno, kao to nije ni volio groficu Orsinu. I da je dobije kao
enu vrlo brzo bi ju zamjenio za novu.
2.4.4. Marineli je najnegativniji lik u drami. On kuje plan i izvodi intrigu u kojoj Emilija
dospijeva na dvor Dosalo. Sve radi proraunato, ali ne da bi zadovoljio prineve ve svoje elje.
Moglo bi se ak rei da on uiva u svojim postupcima. Marineli je taj koji zapovijeda
razbojnicima da ubiju grofa Apijanija. Vjeto se snalazi u cijeloj radnji, i vie vodi princa nego
to ga slua. Ni na jedan tren ne misli o moralnim naelima svojih postupaka. On je kukavica,
cinian, intrigantan, pod maskom npr. Uvjerava sve da mu je stalo do grofa Apijanija ak i
princa. Govori da bi se odrekao i njegove milost da je ovaj iv. Otkriva se njegova stvarna linost

u razgovoru sa Angelom. Apijani ga je jako uvrijedio nazvajui ga majmunom dodue on to i

jeste, prinev majmun. On nema svoje miljenje, nema savjest, samo radi u prinevu korist.
2.4.5. Klaudija Galoti: je jako skromna ena, koja eli samo dobro svojoj erki. Pri tome, moda
previe stavlja svoje interese malo ispred Emilijinih. Ona je nastojala da Emilija bude odgojena u
gradu, a ne na selu kao to je to htio njen otac. Time misli da joj je obezbjedila dobro
obrazovanje i dobre anse za udaju. Potuje Odoarda, ak ga par puta oslovljava sa vi. Uprskos
tome ona prema plemikom staleu gaji simpatije i potovanje. Klaudija razumije svoju erku, i
prva saznaje za deavanja u crkvi, i otkriva intrigu. Na dvoru se ponijela hrabro, bez imalo straha
za svoj ivot, jer joj je konano stalo samo za Emilijino dobro. Kao roditelj nesvjesno postaje
rtva tune sudbine.
2.4.6. Grof Apijani je jako hrabar,astan, odluan i iskren ovjek. Gaji iskrenu ljubav prema
Emiliji, unato stalenim razlikama. Dijeli slina razmiljanja kao i Emilijin otac(naziva ga
primjerom za sve mukarce) , to je moda razlog zbog ega je ugrabio njegove simpatije. Gubi
ivot na neastan i tragian nain. On je moda ak i jedini najmanje kriv za sva deavajna. On je
utopistiki heroj, koji nije zasluio da bude rob dvora( zato i eli da ide na svoju zemlju van
grada), poto je on ipak doao u Guatelu svojom voljom. Marinelija naziva majmunom, i bez
straha odbija prinevu elju, da mu bude glasnik, takoe se brani kada mu je koija napadnuta.
2.4.7. Grofica Orsina je u drami prikazana kao ljubomorna, zavidna, ohola i osvetoljubljiva ena.
Ona voli princa, odmah shvata intrigu, i odluuje se na korak koji e podstei Odoarda na
edomorstvo. Veoma je emotivna, ali i mudra i pronicljiva. Marineli je naziva filozofom. Ona
prvo bude filozof, pa emotivna, da bi na kraju i galamila. Iz nje jednostavno govori duboko
povrijeena ena. Ona je prineva biva ljubavnica, a on sada i nee da proita njeno jedno
pismo. Preko Odoarda se ona eli osvetiti princu( daje mu bode i otrov). Ona moe da se ponaa
kako hoe u drami, jer je isto iz plemikog stalea.
Treba napomenuti da je u 4. inu dostignut knjievni vrhunac, koji onda u 5. zavava
katastrofom.
Lesing je htio pokazati graansko drutvo, koje za razliku od prijanih vremena, ne eli vie da
trpi, nasilje plemia, i sve ono to ne mora. Jo oni nisu spremni ne neki protiv napad, revoluciju
itd, ali se malo pomalo suprotstavljaju.

Johann Wolfgang von Goethe Die Leiden des jungen Werthers( Stradanja/
Jadi mladog Vertera)
Kompletno djelo, je u epistolanrnom obliku, tj. Sastoji se od pisama koje je pisao Verter
pisao izvijesnom Vilhelmu.
Prepriano:
Prva knjiga: Verter na fiktivni glavni lik je kupio komad zemlje u jednom ruralnom mjestu
zvanom Valhajm. Ono je bilo udaljeno 1 sat koijom, do nekog velikog(nebitnog grada), a odatle
jo pola sata do Lotinog kneevnog lovakog imanja, koji je posjedovao njen otac upravnik. Za
Vertera je ovo mjesto bilo toplo, i svojsko mjestace. Tu je uivao, slikao, preputao se prirodi,
ispijao kafe sa predivnim pogledom ispred sebe( ivio je kod neke krmarice), i itao je Homera.
Poeo je da slika(crta) prirodu, sve to se nalo pred njim i lica i predmete= priroda ga je
fascinirala. Sjedio je na neokm plugu i slikao dva djeaka ( stariji je imao 4 godine Filip, a mlai
Hans, koji su ekali majku da doe iz varoi sa hljebom i zemljanom erpom, otac im je bio
otiao u vicarsku da rijei spor oko nasljedstva nekog roaka, koje je trebao da dobije). Nedugo
kasnije upoznaje jednog mladia okji je doao da popravlja plug koji je nedavno slikao. Bila mu
je interesantna njegova pojava, upoznali su se. Mladi je sluio jednu udovicu kojoj je bio
naklonjen.
Verter se zatim upoznaje sa upravnikom S( arlotin otac), koji ga je molio da ga posjeti jer je bio
poprilino usamljen. Onda poinje inae bitno pismo, jer ovdje Verter opisuje kako je upoznao
Lotu, kako se zaljubio u nju, itd..
Pismo 16 juna: U ovom pismu Werther pie svome dragomdrugu Wilhelmu. Na poetku pisma
mu govori da se nije javljao, jer mu je bilo dobro i da e pokuati to detaljnije da mu opie svoje
novo poznanstvo, koje je po njemu savreno. Omladina je u selu prireivala bal, pa je i Verter
pristao da ode. Koijom su se izvesli on, njegova saputnica i njezina rodica(mlada, lijepa, ali
inae beznaajna djevojka), i usput e povesti arlotu S( erka upravnika). Roaka ga je
upozorila da je arlota, jako lijepa djevojka, da pazi da se ne zaljubi, jer je ona ve
obeana(zaruena) za jednog valjanog momka. Ovo je Verter primio ravnoduko(ipak je jo nije
upoznao). Doli su do mjesta gdje je ona ivjela( lovako imanje); sluavka im je rekla da
priekaju neko vrijeme dok se gospoa Lota ne spremi. Verter se popeo na neke vanje
stepenice(predvorje) i tada je video po njemu najdraesniji, najljepi prizor ikada-mlada
djevojka, lijepa stasa osrednje visine, opkoljena sa estoro djece( brae i sestara od 11 do 2
godine) koja stoji u jednostavnoj bijeloj haljini sa blijedo-crvenim trakama na rukavima i
grudima. U ruci je drala crnu hljeb, i rezala ga kriku po kriku te dijelila malianima po
uzrasti i potrebi. Verter je bio sav uzbuen i iznenaen. Nije mogao ni kompliment da izusti,
samo se pozdravio sa Lotinim bratom Lujem. Zatim su svi zajedno krenuli koijom i poeli da
razgovaraju. U koiji oni razgovaraju: Lota i roaka su razgovarale o knjigama koje joj je ova
posudila, Lota kae da joj se ne sviaju, i da ih moe uzeti nazad. Govori da je prije dok je bila

mala, bila oduevljena romanima koje je rado itala. Verter se divio njenog glasu, stasu i izgledu.
Govorila je i kako voli ples. Kada su stigli u salu, on ju je zamolio za drugu kontradansu, ali mu
je ona obeala trei. Rekla je ako eli da plee sa njom da trai doputenje od njenog kavaljera, a
ona e od njegove dame. Dobili su. Unijeli su se u ples, Verter se i zbunjivao zaokupljen Lotom.
Tokom plesa primjetio je jednu stariju damu ljubaznog pogleda kako je mahala podignutim
prstom dok su prolazili kraj nje govorei dva puta Albert. On je odmah pitao Lotu ko je to, ona je
rekla da ne eli da mu to krije, pa mu je objasnila da je to ovjek za koga se moe rei da je
zaruena sa njim. Verteru je to ve znao, djevojke su mu rekle u koiji, ali je sada kada je ona
rekla bilo sasvim novo, u mislima nije povezivao sa njom. U jednom trenutku poinje i
nevrijeme,muzika staje, neke djevojke se plae, neke ignoriu, neki odlaze da zapale lulu, a Lota
postavlja stolice u krug kako bi skrenula panju i saoptava goste da e igrati jednu igru i to igru
brojeva. Ona prolazi iza igraa i oni treba da broje,a ko pogrijei dobija uku. Verter dobije isto
2 ali on smatra da su bile drugaije nego kod ostalih igraa.Igrajui to oni su zaboravili na
nevrijeme koje je ionako ve zavrilo. Verter i Lota zatim se naslanjaju kod jednog prozora, on
primjeti suze u njenim oima, ona stavlja svoju ruku na njegovu i izgovara Kloptok! Utonuo je
Verter u bujicu osjeanja. Nagnuo se nad njezinom rukom i poljubio joj (ruku) u suzama.

Kraj romana:
Malodunost i neraspoloenje u Verterovoj dui su se preplitali i postepeno ovladali svim
njegovim biem. Harmonija njegovog duha bila je sasvim razorena, nestala je ivahnost,
otroumnost postao je neseveseli lan drutva. U Valhajmu se dogodila nesrea: jedan
ovjek(onaj sluga), koji je bio otputen ubio je drugu slugu koji je radio umjesto njega u istoj
kui kod jedne udovice. Verter je shvatio da je taj momak onaj isti to je sa njim razgovarao.
Zatim je otiao na mjesto i zatekao ga. Verter ga je opravdavao, htio braniti na sudu,unio se u
njegov poloaj. Ali njemu nije bilo spasa. Albert je nakon izvijesnog vremena i nakon
konstantnog prisustva Vertera u njihovoj kui, razgovorima uvidio da je to previe, i htio je da
Lotu i sebe distancira od njega, jer su prie kruile. Nakon svega ovog je nastupio umor od
ivota i elja za smru, ali i nedostatak hrabrosti da nastavi sa istim. Nedjelju prije Boia, Verter
je zatekao Lotu samu, i ona mu je rekla da se ovako vie ne moe nastaviti- da se posijete
moraju prorijediti.eljela je da njihov odnos ostane bukvalno strogo prijateljstki, a naravno
Verter je nju volio, to nije mogao. Njihovo prijateljstvo se sada pretvorilo u samo saaljnenje i u
utivost. Zatim je napisao pismo 21.12 da e da se ubije. Ono je bilo posveeno Loti, ali je kao i
ostala zadnja, naeno poslije njegove smrti na stolu. Njezini odbijanje je potvrdilo njegovu
odluku da se ubije jer je njegova egzistencija pored nje postala uzaludna. Jedno od njih troje
( Lota, Verter, Albert) je moralo otii. To e biti on. Zovnuo je slugu, rekao da e otputovati na
nekoliko dana, da oisti njegova odjela i sve drugu spremi za putovanje. Lota ga je oekivala na
Badnje Vee, ali je on odluio da e se do tada ubiti. Lota ga je htjela sauvati, svjestna je ona
bila situacije, ali da ga uzme kao brata svoga, da ga oeni sa nekom svojom prijateljicom. Verter
ukratko, nije odrao obeanje, doao je prije Badnje veeri, a Lota je eljela da dovede drugarice,

jer nije eljela da bude sama sa njim. One nisu mogle da dou. itao joj je svoje prevode
Osijana, i krv im je oboma uzavrijela, emocije su proradile. Oni su naslonili obraz na obraz, ruku
na ruku, uglavnom grlili su se, i poljubili, pritiskala. Lota se opirala, gurala ga je od sebe, da bi ju
Verter konano pustio i u bezumlju se bacio pred nju i molio za oprost. Ona je otila u susjednu
sobu, zakljuala se i nije odgovarala na njegova kucanja. On joj je rekao posljednje zbogom.
Verter se vratio kui i dovrio svoje pismo prije smrti njoj namjenjeno. Verterovor djeak je
doao zatim kod Alberta, da mu ovaj posudi pitolj( za putovanje), Lota ih je obrisala i uruila
djeaku drhtei. Verteru je to bilo drago jer je elio iz njene ruke primiti smrt, to kao znai da
ona podrava njegovu odluku. Malo je falilo zapravo, da Lota ovo rekne Albertu, i sprijei sve,
ali nije. Moda jer je bila uplaena, ili pak zato to podrava.Verter pie Vilhelmu i majci da mu
oprosti, ali i Albertu, jer mu je naruio porodini mir. eli da ga sahrane nazad u uglu groblja,
prema poljani. eli da Lotina blijedo crvena traka bude sahranjena sa njim. Upucao se u pono.
U 6 ujutru ga otkriva sluga. Zove Alberta, doktora. Lota se onesvjestila. Umro je u podne.
Pokopali su ga u 11 nou, na eljenom mjestu. Nije bilo svetenika na njegovoj sahrani, a ni'
Alberta ni Lote.
Uopteno o djelu: (FORMALNO)
Gete je ovo djelo napisao 1774 godine. Ovo je sentimentalni mladalaki roman u epistolarnoj
formi(Empfinsamer Brieferroman), tk. Fiktivni izdava dolazi na Verterovo mjesto na kraju.
Ovo e Getea preko noi uiniti poznatim prvo u Njemakoj, a onda u cijeloj Evopi. Pokrenue i
taj novi mladalaki trend, oblaenja kao Verter( plavi kaput, kono-uti sako i hlae, i izme).
Nasuprot omladine, djelo je bilo osueno od crkve. Sva pisma su posveena Vilhelmu, osim 2
koja su namjenjena Loti.
Izvori za djelo, nisu izmiljeni. Djelom je ovu priu Gete sam doivio:
1. Kao 23-godinjak 1772. godine dolazi da radi kao advokat na carski sud u
Veclaru(Wetzlar). Tu je ivio vie u skladu sa umjetnou(itao isto Homera) nego to je
zapravo radio kao pravnik. 9 juna upoznaje Charlottu Buff( arlotu Buf) i njenog
zarunika Christiana Kersnera. S njima se sprijateljio, postao je jako blizak . Charlotta se
isto poslije smrti svoje majke brinula o svojih 9 brae i sestara i o domainstvu. 11
Septembra je napustio Veclar bez pozdrava, jer je jednostavno postao preblizak sa
Charlottom.
2. Nedugo zatim je Goethe u Ehrenbreitsteinu upoznao 16-godinju erku Sophie von La
Roche- Maximilijanu. Dvije godine kasnije, Maksimilijana se udala za mnogo starijeg
trgovca Brentana. Desilo se neto slino kao i u Veclaru. Brentano( u Frankfurtu)
jednostavno nije trpio Geteovo prisustvo, i reeno mu je da ne dolazi vie.
3. ovjek imena Jerusalem, kojeg je Goethe upoznao u Veclaru, se upucao u noi izmeu
29. na 30. oktobar 1772. godine, zbog nesretne ljubavi prema udatoj eni.
Na svoju pisma Verter ne dobija odgovor od Vertera; tj. Odgovori nisu dati u djelu. Time pisac
govori da je Verter bie koje ivi samo za svoje emocije, preko ovog monologa. Naglaena je

jaina Verterovih osjeanja, da ga prosto ovjek ne moe ni zamisliti. Verter je u spoju sa

prirodom jedno, jer je spoju sa prirodom, lei spoj sa Bogom ( unio mystica). Ali kada se ovjek
kao Verter sasvim preda prirodi, on postaje neproduktivan, beskoristan, osuen od drutva, od
veine.
Misao o samoubistvu se javlja ve 22. maja!
Autobiografski: Gete i Verter obojica potiu iz dobrostojeih imunih graanskih porodica.
Obojica su roeni 28. avgusta. Obojica su umjetnici, koji su bili naklonjeni Homeru,Osijanu,
Kloptoku( Die Fruehlingsfeier). Gete govori u Dichtung und Wahrheit da je i on nekada kao
mladi imao misli o samoubistvu. Gete i Verter djele iste enje iste elje:
Verter voli prirodu, u njoj se osjea slobodno. Svoj ivot poredi sa smjenjivanjem godinjih
doba. Priroda je spoj sa Bogom po njemu. Priroda donosi i odnosi ivot. Priroda ispunjava i
proste ljude, najprije djecu. Djeca ga oduevljavaju.
Gete je prirodnjak. Vri svoja istraivanja u prirodi, tk. Je minearolog, bavi se geolokim,
fizikim, biolokim ispitivanjima..
Na obojicu utie Pijetizam( Srcem do Boga, ne razumom) i Panteizam. Potuju prirodu. Gete je
istraivao boje( studij boja), a Werther ih koristi kada slika. Getea meutim oduevljava crtanje,
a Vertera slikanje. Gete je isto tako mnogo vie obrazovaniji nego Verter. Verterova povezanost
sa prirodom oslikava Geteov ivot u trazburgu. Obojica razmiljaju kao genije, ali Gete mnogo
vie i napornije radi od Vertera, koji je samo posveen umjetosti.
Obojica su se zaljubili u ve zaruene ene Lota i Charlotta Buff i La Roche Maksimijana. Nisu
imali anse da budu sa njima. Zato su pokuali da izgrade prijateljski odnos sa njim, to im na
kraju nije uspjelo. Gete se zatim povukao u sebe i napisao ovaj roman, a Werther je izvrio
samoubistvo. Gete je Charlottu isto upoznao na balu ko Verter Lotu. Jerusalem je uradio to to se
gete nije usudio napraviti.

Verterovo odjevanje: Verter je mladi odjeven u plavo-uto-sivim bojama, u kojima se i Gete

sam oblaio. Nosio je plavi frak sa utim mesinganim dugmadima, uti prsluk i takoe ute, uz
tijelo priljubljene pantalone, uz to visoko izme kestenjaste boje i posuvraenih ivica i bijeli ili
sivi eir sa utom vrpcom.