ALMIR IMIREVI

KAD BI OVO BILA PREDSTAVA...

miolovka

Izdava: Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo

Sarajevo 2001.

KAKO SE PRAVI PREDSTAVA

Uzeti etiri glumca (dvije djevojke i dva mladia),
Staviti ih u prazan prostor i dobro izmijeati.
Drati ih tako dugo dok ne ponu glumiti,
Ne jedan, ve mnotvo likova.
Potom im dodati rekvizitu:
Jedan hirurki sto, jednu ivau mainu i
Jedan kiobran. Kad se to zavri,
Polako im ubaciti
Jedan tramvaj i jedan snajper.

NAPOMENA: Servirati surovo!

"ta e ispasti od svega toga?
Zar se tako lako glumi?
Ma, zaboga!"

LICA I SVJEDOCI
Voditelj
Prvi glumac
Prva glumica
Druga glumica
Franjo Ferdinand
Sofija
ofer
Isljednik
Ishak Pora
Djed
Beba
Doktor
Otac
Majka
Miroslav Krlea
Ishakova djevojka
Ishakova ljubavnica
Kritiar
Rejmon
Straar
Politiar na TV-u
Djevojka u krevetu
Snajperista
Cyrano
Almir Imirevi
Publika

POETAK
Na praznu scenu izlazi VODITELJ i obraa se publici.
VODITELJ: Glumci ekaju, nerviraju se, a vama izgleda da ste samo
malo zakasnili! Svi su doli ovamo uzbueni predstojeim poslom, a vi
se tako ponaate da ja sad nemam volje da radim s vama... Ja isuvie
cijenim na posao da bih dopustio takvu...takvu...dezorganizaciju, i
zatko se smatram obaveznim da budem vojniki strog. Publika kao i
vojska mora da ima gvozdenu disciplinu!...Moemo li konano poeti?
Moemo!? Dakle, poinjemo. U umjetnosti, prije svega, treba umijeti
vidjeti i shvatiti lijepo. Najbolje je kad je gledalac sav zahvaen
komadom, kada je u stanju proivljavati predstavu. ta Vi mislite...da,
Vi...je li mogue nauiti sebe ili drugoga da se zainteresuje za
predstavu i onim to je u njoj bitno? Mislite da jeste? E, nije to ba
tako lako. Ne oduevljavajte se prije vremena. Prvo treba nauiti
gledati! Da, gledati! Dakle, poeemo sa prvom vjebom...pozovimo
PRVOG GLUMCA...(doziva) Glumac! Prvi glumac!
Na scenu izlazi PRVI GLUMAC.
Ovo je Prvi Glumac! Uzmi stolicu...sjedni, tako. Kao to vidite, sada
glumac ne zna gdje bi gledao, njegov pogled luta, srce mu ubrzano
otkucava...osjea se neprijatno, on je sam, a nas je toliko i svi
gledamo u njega. To je nezgodno. Ne vjerujete? Evo, probajte sami.
Molim vas, vi u drugom redu, da, da, vi, doite...popnite se na scenu.
Stanite ovdje, tako, stanite, a mi emo vas svi gledati...Jeste li se
uvjerili? Vratite se na svoje mjesto, hvala vam. A sada, moramo brzo
pronai takozvani objekat panje za naeg Prvog Glumca, ali ne u
gledalitu, ve na pozornici. Da bismo ga odvojili od gledalita, glumcu
treba vjeto ukazati na zanimljiv objekat ovdje, na pozornici. Znate
kako majka djetetu odvlai panju igrakom...(Prvom Glumcu) Ako si
ti subjekt, onda je sve ono to je izvan tebe objekat. A izvan tebe je
cio svijet...i u njemu toliko razliitih objekata...ta izabrati? ta
izabrati? Samo trenutak.
Voditelj odlazi sa scene. Vraa se poslije nekoliko trenutaka, ispred
sebe gura hirurki sto.

Hirurki sto! Ovo je iz jedne druge predstave, ali moe posluiti. To je

dobar objekat, zanimljiv. Sada se koncentrii i usmjeri svu svoju
panju na njega. Jesi li? Dobro. A mi nastavljamo. Sada emo pozvati
PRVU GLUMICU! Glumica!
Na scenu izlazi Prva Glumica.
Ovo je Prva Glumica. I ti uzmi stolicu i sjedni. Opusti se, i za tebe
emo pronai objekat panje...sad u ja...gledaj u pod dok se ja ne
vratim.
Voditelj odlazi sa scene, vraa se i donosi ivau mainu. Stavlja je na
hirurki sto.
ivaa maina! (Prvoj Glumici) Usmjeri svu svoju panju i usredsredi
se na ovaj objekat...tako...(doziva) Druga Glumica! Neka izae Druga
Glumica!
Pojavljuje se Druga Glumica.
Zauzmi svoje mjesto...tu pored, da. Jesi li se smjestila? Pronai emo
objekat i za tebe...(krene sa scene, ali onda zastane i obrati se publici)
Da li neko u publici moda ima kiobran? Obini, najobiniji
kiobran...crni...ili bilo koje druge boje? Odlino, dajte, molim vas.
Izvrstan mokri kiobran...i njega emo staviti na sto. (Drugoj Glumici)
Sada ti usmjeri svoju panju na ovaj kiobran...tako. (Publici) Na
trenutak emo ostaviti glumce sa njihovim objektima, sada ste Vi na
redu! Ne bojte se! Vjeba je krajnje jednostavna. Zamoliu da se
svako od Vas odlui za jedno od ovih glumaca i da svu svoju panju
usmjeri na njega...ili nju...jednu od njih dvije. Ne morate ba svi
gledati u nju! Dobro, moete poeti! Sad!
Pauza.
Uozbiljite se! To nije gledanje, ve buljenje! Paljivije!
Pauza.
Da mi je sad fotografski aparat da vas uslika, kakva bi to slika bila.
Onome gore samo to oi nisu iskoile. Manje se napreite! Manje!
Sasvim se opustite...jo...jo... Zato se naginjete prema glumcima?
Povucite se nazad! Tako.
Pauza.
5

Bravo! estitam, estitam! Eto, to se zove gledati...sad samo tako

nastavite, a ja se vraam glumcima. Sada bi trebali biti spremni za
slijedeu vjebu. Volite li magiju? Onda e vam se ovo svidjeti. Bez
arobnog tapia, ali uz pomo dvije arobne rijei, pretvoriemo ove
objekte u neto sasvim drugo. Otkriu vam tajnu i rei te dvije rijei
"kad bi". Da, obino "kad bi". Upotrijebite svoju matu i recite sebi
kad bi ovo bio... ne, dalje morate sami. Ugasiemo svijetlo i ekati
trideset sekundi, kada se ponovo upali ispred vas vie nee biti
hirurki sto, ivaa maina i kiobran...Moemo li poeti? Spremni?
Ugasite svjetla!

U sali nastaje potpuni mrak. Kada se svijetla ponovo upale, Prvi

Glumac i Prva Glumica sjede na hirurkom stolu, kao da je automobil.
Prva Glumica dri otvoren kiobran, a Druga Glumica sjedi ispred njih
drei u rukama kolut ivae maine poput volana. Voditelj gura sto po
sceni. Prvi glumac pozdravlja publiku dignutom rukom.
VODITELJ: Tako "maginim" i prostim "kad bi" poinje stvaralatvo.
Dakle, zamislite...kad bi ovo ovdje bio Franjo Ferdinand (pokazuje na
Prvog Glumca), a ovo njegova supruga Sofija (pokazuje na Prvu
Glumicu), i njihov voza (Druga Glumica)...i kad bi ova scena bila
Sarajevo po kojem se oni vozaju...onda bi Ferdinand rekao
FERDINAND: Ja mrzim tramvaje, ali volim svoju enu Sofiju!
VODITELJ: A Sofija bi rekla
SOFIJA: Ja volim uniforme, ali mrzim orijentalnu kuhinju!
VODITELJ: A ofer bi...on ne bi nita rekao. Ali Ferdinand bi rekao
FERDINAND: Ja mrzim putovanja, ali volim tetovae!
VODITELJ: A sofija bi rekla
SOFIJA: Ja volim manevarske vjebe, ali mrzim stilske vjebe!
VODITELJ: ofer ponovo ne bi nita rekao, ali Ferdinand
FERDINAND: Ja mrzim nesretne sluajeve, ali volim pozorite!

VODITELJ: Sofija ne bi vie nita stigla rei, jer kad bih ja bio Gavrilo,
ja bih iz principa pucao. Kad bi ovo na meni bio sako, ja bih iz njega
izvadio pitolj, a kad bi ovo pitolj on bi ubio Ferdinanda...ovako. A kad
bi ovo bio pravi mrtvi Ferdinand, i kad bi...pardon, zaboravio sam ubiti
Sofiju...i kad bi ovo bila prava mrtva Sofija, onda bi pravi ivi ofer
vrisnuo
OFER: Rat! Rat! Poeo je rat!
Svjetlost se ugasi. Iz mraka se uje Voditeljev glas.
VODITELJ: I ova vjeba je uspjeno izvedena. Sada naa mata moe
uiniti mnogo vie. Svoju panju moemo usmjeriti i na predmete koji
se ne vide, kojih nema. Malo emo vam pomoi da ih prizovete u svoje
sjeanje. Poinjemo! Tramvaj!
PRVI GLUMAC: Tramvaj je engleska rije, i znai tramvaj. Elektrina
eljeznica za osobni saobraaj. Napaja se strujom iz uline elektrine
mree.
PRVA GLUMICA: Ranije, tramvaji su se kretali pomou konjske
zaprege. Prvi tramvaj sa konjskom vuom je iz 1820. godine i pojavio
se u Engleskoj.
DRUGA GLUMICA: Prvi tramvaj sa elektrinim pogonom je iz 1879.
godine i pojavio se u Berlinu. Prvi tramvaj u Sarajevu je puten...
VODITELJ: Snajper!
PRVI GLUMAC: Snajper je engleska rije. Namjena i tehnike osobine
snajperske puke su
PRVA GLUMICA: Snajper je pjeadijsko naoruanje, namjenjeno za
pojedinano unitavanje neprijateljske ive sile.
DRUGA GLUMICA: Najbolje rezultate postie na udaljenosti od 400
metara. Rije "snajper" potie od engleske rijei "snipe" i znai
kljucati.
SVI: Ko-ko-daaa, ko-ko-daaa, ko-ko-daaa....

SREDINA
Svjetlost se upali. Glumci sjede na stolicama, rasporeeni tako da
itava situacija podsjea na suenja ratnim zloinima u Hagu. Voditelj
ita biljeke, a ostali ih, gotovo simultano, prevode na tri strana
jezika. Prvi Glumac je izdvojen poput osuenika.
VODITELJ-ISLJEDNIK: U tramvaju broj tri...za vrijeme rata u
Sarajevu...jedan mladi od svojih 26 godina...u farmerkama i crnoj
majici...U blizini hotela "Holiday Inn"...snajperski metak razbija
staklo...i pogaa mladia u vrat...Gospoa u bijelom, koja je stajala do
njega...poinje vritati...Kada ugleda krv na svojoj koulji...onesvijesti
se...Dva sata kasnije...vidimo je ponovo...kod Katedrale...u blizini
"Gradske kafane". Sad je u drutvu svoje mlae prijateljice...koja joj
kae..."Ja ponekad mogu i etrnaest puta!"...Lizne sladoled...i nasmije
se.
Zapoinje isljeivanje. Od ove scene svi glumci naizmjenino igraju
vie likova, jedino Ishaka uvijek igra Prvi Glumac.
ISLJEDNIK: Ime i prezime.
ISHAK: Ishak Pora.
ISLJEDNIK: Godine i mjesto roenja.
ISHAK: 1973., Sarajevo.
ISLJEDNIK: Sjeate li se svoga djetinjstva?
ISHAK: Ne, ne ba najbolje. Sjeam se kako je za moj prvi roendan
djed kui donio tortu umotanu u bijeli papir. Torta je bila od okolade,
ukraena cvijetovima od marcipana. Rodbina je to vee sjedila
poredana u krug, oko torte sa jednom svijeom.
ISLJEDNIK: Priajte mi o djedu!
ISHAK: Djed je ugasio svijeu, skinuo mi odjeu i stavio me u tortu.
Do koljena sam bio zaglibljen u okoladu. Kad me je izvadio, na torti
su ostali tragovi mojih stopa...ali svi su jeli.
8

ISLJEDNIK: A djed?
ISHAK: Djed se poslije nije toga sjeao. Jako zanimljiv ovjek, taj moj
djed...enio se sedam ili osam puta. Ni sam nije bio siguran.
ISLJEDNIK: Djed!
Roendan. Rodbina sjedi poredana oko torte sa jednom svijeom.
DJED KOLEBANJE: Nisam ba siguran kada se sve to dogodilo,
ujutro ili poslije podne, ali ini mi se da je bila srijeda...ne znam,
moda je bio i etvrtak? Vozio sam se u autobusu...ili je to bilo u
tramvaju...broj dva...ne, ne, trojka, ipak je bila trojka. Upravo smo
prolazili pored kasarne "Maral Tito"...ne, prije e biti ispred hotela
"Holiday Inn"...nisam siguran. Metak je doao iz pravca Jevrejskog
groblja...ustvari, katolikog groblja...ili nije, ne znam. Probio je staklo,
da, tano se sjeam, a onda je pogodio jednog mladia u bijeloj
majici...ili ne, gospoa koja je stajala do njega bila je u bijelom, a on
je bio u...nisam ba posve siguran...u plavoj ili crvenoj majici? Metak
ga je pogodio u vrat...a moda i u rame...kad bolje razmislim, ne
smijem nita tvrditi. On je odmah pao, da, tano, upravo tako, a onda
se neka ena onesvijestila. Od straha? Od vruine? Prije e biti...ne
znam...zbog krvi? Mislim da sam tu istu gospou poslije negde sreo,
ali gdje je to moglo biti? Ispred Begove damije? Kod Narodnog
pozorita? Ispred nekog izloga, neke kafane? Bila je, ini mi se, sa
nekom djevojkom koja se smijala...i govorila je neto o...nisam
siguran. Ubij me, ali se ne mogu sjetiti.
Isljeivanje.
ISLJEDNIK: ta ste radili 6. aprila 1992. godine?
ISHAK: Vodio sam svoju djevojku da abortira.
ISLJEDNIK: Nisam vas uo.
ISHAK: Vodio sam svoju djevojku da abortira. Ona mrzi abortuse.
ISLJEDNIK: A vi?
9

ISHAK: I ja mrzim abortuse. Koristila je lokalnu anesteziju, tako je

doktor preporuio. Poslije smo otili na picu, ostalo mi je neto
para...prodao sam jedan zlatni lani sa privjeskom. Kasnije sam taj
isit lani otkupio, to mi je uspomena. Sve je dobro prolo.
ISLJEDNIK: A doktor?
ISHAK: Doktor je bio veoma precizan, kau da je to
najbitnije...precioznost.
Poroaj.
DOKTOR PRECIZNO: U Sarajevu, gradu koji je tog trenutka imao
350 684 stanovnika, u crvenom tramvaju broj tri, koji saobraa na
liniji Ilida Baarija, dugakom 25 metara, irokom 2 metra i 15
centimetara, sa 47 mjesta za sjedenje i 171 mestom za stajanje, tano
u 14 sati, 23 minuta i 15 sekundi, jedna linost mukog roda, stara 21
godinu, 2 mjeseca i 7 dana, visine 1 metar i 74 centimetara, teine 69
kilograma, u crnoj majici veliine XXL, pogoena je snajperskim
metkom kalibra 7,9 milimetara, sa udaljenosti od 1207 metara. Metak
je doao iz pravca Jevrejskog groblja i pod uglom od 37 stepeni probio
prozorsko staklo, a zatim se zabio u mladiev vrat, presjekavi pritom
arteriju i lani od 24-karatnog zlata, na kojem je bio privjesak sa
ugraviranim slovom "M". Na udaljenosti od 37 centimetara od rtve
stajala je jedna enska osoba, stara 32 godine, 7 mjeseci i 2 dana,
visine 1 metar i 65 centimetara, teine 54 kilograma, u bijeloj koulji
marke "Alhos". Slika krvi koja joj se prosula po grudima obima 97
centimetara, odrazila se na njen okcipitalni korteks. Asocijativna
vlakna preuzela su poruku i prenijela informaciju u svoj parijetalni
reanj, gdje je poruka asocirana. Asocijacija je aktivirala jedno
podruje u hipotalamusu i izazvala irenje krvnih ila u eninim
miiima. Krv je istekla iz njenog mozga kako bi napunila proirene
krvne ile, a to je prouzrokovalo gubljenje svijesti. Tano 137 minuta i
6 sekundi kasnije ona se nalazila 7 metara od stepenita Katedrale i
4,5 metra od ulaza u "Gradsku kafanu". Sa njom je bila djevojka od 20
godina, visine 172 centimetara, teine 59 kilograma, u ruci je drala
sladoled od dvije kugle vanilije i jedne kugle citrona. Izgovorila je pet
rijei i jedan veznik: "Ja ponekad mogu i etrnaest puta!"
BEBA DETINJASTO: Bila sam u tlamvjau bloj tli...to je ovojiko, tli,
jedan, dva, tli. Onda smo pjoli poled hotela "Hojidej Inn", i onda je
10

puc'o metak i jedan ciko, ciko je bio u clnoj majici, on je pao...ovako.

Onda je jedna teta pocela vlistati, ona je bila sva klvava i onda je i ona
paja...ovako. Ja sam onda poslije opet vidjeja tu tetu, tamo kod, kako
se ono zove, kod one vejike kuce...kod Katedjale; ona vise nije padaja
nego je plicala sa jednom dlugom tetom. Ja sam onda cula kako ta
teta kaze: "Ja ponekad mogu i cetlnest puta!" To je ovojiko, jedan,
dva, tli...ja jos ne znam blojati do cetlnest, ja hocu sladoled...
Isljeivanje.
ISLJEDNIK: Zanimanje vaeg oca?
ISHAK: Otpravnik vozova. On je mrzio guvu, mrzio je putovati i
mrzio je jesti viljukom. Ba je mrzio. Umri je 1987. godine. Volio je
psovati i nositi kiobran, i ljeti je nosio kiobran. Uvijek ga je nosio.
Zvao se Ibrahim...moj otac.
ISLJEDNIK: Zanimanje vae majke?
ISHAK: Krojaica.
ISLJEDNIK: Sjeate li se boje njenih oiju?
ISAHK: Ne.
ISLJEDNIK: Da li je va otac ikad prevario vau majku?
ISHAK: Kako to mislite?
ISLJEDNIK: Mislim da li je ikada bio sa nekom drugom enom i da li
je s njom imao...
ISHAK: Nije!
ISLJEDNIK: Jeste li sigurni?
Otac i Majka sjede za kuhinjskim-hirurkim stolom. Otac u ruci dri
kiobran i novine, majka radi za ivaom mainom.

11

OTAC PSOVAKI: Prvo sam popizdio kad sam vidio kakva je guva
u jebenom tramvaju. Govnari se natovarili, ne moe disati, pika im
materina seljaka. Bleje k'o ovce, prde, podriguju, a onda kod onog
pederskog hotela, neki drkadija sa brda opali snajperom i pogodi
jednog balavca u crnoj majici. I jo neka enturaa poe da vriti, pa
se onda i onesvijesti. Posrani tramvaj, dolo mi je da je raspalim ovim
kiobranom po labrnji. Poslije dva sata, kod "Gradske kafane", ponovo
sam vidio tu cmizdravu vaku, stajala je sa nekom mladom kuravom,
jebo te da je samo vidi. Lizala je nekakav posrani sladoled i uo sam
je kako kae: "Ja ponekad mogu i etraest puta!" ta etrnaest...ja bih
s njom mog'o i pedeset puta, jebe mi mater ako ne bi.
MAJKA ENSKI: To se ne moe opisati, kad ti kaem. Pun tramvaj,
a onda jo vruina, mirisi, fuj da poludi. Taj dan sam obukla onu
svoju novu haljinu, zna onu sa plavim cvijetovima, be boja, a tek taj
materijal, tako je njean pod rukom. Kad bolje razmislim, nisam je
puno ni platila, sitnica. Moe se nai i jeftinih stvari, a opet kvalitetnih,
samo kad zna gdje treba traiti. A ja to dobro znam, ta da ti priam.
Uglavnom, ta rulja me je toliko stiskala i gurala se oko mene, da se
haljina izguvala ve poslije prve stanice, a onda me jo neka
babuskara zakaila cekerima i, moep li to zamisliti, raila mi haljinu,
evo ba ovdje, dolo mi je da joj nabijem onaj ceker na glavu. A ona
se samo okrenula, i zna ta mi kae, moe zamisliti ta mi kae,
kae mi izvinite. Ma izvinjavaj se ti nekom drugom. Samo to sam
pola da joj odgovorim kad odjednom metak. Razbio je staklo i
pogodio nekog mladia, fin neki momi, onako u crnoj majici i
farmerkama, zgodan, ni visok, ni nizak. Neka enturaa onda poe
vritati, vidim koulja joj se umazala, nije neki kvalitet, ali kaem ja,
ne zna svako izabrati pravu odjeu. Obina sintetika, onako sa
ogromnom kragnom, dvoredno kopanje, bez ukusa, vjeruj mi. Sa
toga ne vrijedi ni skidati mrlje, bolje je odmah baciti, to da se ovjek
mui kad takvih stvari moe nai na svakom buvljaku. I moe
zamisliti, nee mi vjerovati, poslije dva sata sam ponovo srela tu istu
enu. Ulazim ja u "Gradsku kafanu", kad vidim ona, pogledam bolje,
jeste, stvarno ona, ista runa koulja. Ali njena prijateljica, da, stajala
je sa nekom djevojkom, mogu ti rei, ba onako ukusno obuena, sa
stilom, da ne povjeruje, sve po posljednjoj modi. Imala je onu istu
haljinu kakvu sam gledala u proloj "Burdi", zna, bordo, sa plisiranim
strukom, ovako do lanaka, jednostavna, ali za svaku priliku. I ba
priem, rekoh, da vidim je li to ba onaj kroj, da ne vadim nit ako ve
neko nosi takvu haljinu, ne volim nositi stvari koje imaju i drugi, kad
ujem kako ta djevojka ree: "Ja ponekad mogu i etrnaest puta!"
Laknulo mi je, nije to ni nalik onoj haljini. Ne znaju ljudi gdje se
nabavljaju prave stvari, kaem ti ja.
12

Isljeivanje.
ISLJEDNIK: U aprilu godine 1993. ukrali ste nekoliko knjiga iz
granatirane biblioteke?
ISHAK: Da, birao sam samo depna izdanja...Nikad prije nisam
depario...pa, nije to tako strano, ne moete me za to optuivati,
priznajem...ukrao sam dvije knjige.
ISLJEDNIK: Nju ste upoznali par mjeseci ranije?
ISHAK: Na koga mislite?
ISLJEDNIK: Na onu prvu...vau djevojku.
ISHAKOVA DJEVOJKA: Ishaka sam upoznala u decembru. Nosio je
kaket...sjeam se kako ga je okrenuo da bi me poljubio...mislim, to je
bilo kasnije...za Novu godinu. Znam da mi je htio pokloniti knjigu
"Cyrano...", ali je nije mogao nai. Nije je bilo u itavom gradu. Ali je
znao mnoge stihove napamet...bio je smijean dok mi je glumio onu
scenu ispod balkona...Ne sjeam se vie ni jednog stiha. Voljela bih da
imam tu knjigu.
ISHAKOVA LJUBAVNICA: Sto puta vam kaem ne poznajem
nikakvog Ishaka. Dobro, moda sam ga i upoznala, ali ga se u svakom
sluaju ne sjeam. Zar je vano? Jel' on tako bitan? Ustvari...samo
malo...da, sad se sjeam...k'o kroz maglu. Mislite na onog...Boe, pa
skoro sam ga zaboravila...ta ete. Ne moe ena sve pamtiti. Tolika
lica, tolika imena, a svi lie jedan na drugog. Mukarci k'o mukarci.
Kad vidi jednog, vidjela si sve. Ali sjeam se, tog sam upoznala u
pozoritu. Mislim, kako u zaboraviti...razumje? Ne, nije on bio
poseban, nego ja ne idem u pozorite ba tako esto.
Isljeivanje.
ISLJEDNIK: Sjeate li se nekih naslova knjiga koje ste ukrali iz
biblioteke?
ISHAK: Ne.

13

ISLJEDNIK: Pokuajte.
ISHAK: Ne, ne mogu.
ISLJEDNIK: O emu su govorile te knjige?
ISHAK: Ne znam, zaboravio sam.
ISLJEDNIK: O ratu?
KRLEA: U Sarajevu, u toj mranoj balkanskoj krmi, ljudska trupla
su se vozila po blatnjavim inama to su se poput historije vrtile u
krug. Bellum omnium contra omnes, i jedan mladi sa lirskim rukama.
Dovoljan je bio jedan metak, eine schmutzige Schu, pa da se uskovitla
suludo bunilo, oaj i glupost. Strvinari se hrane toplim ljudskim
crijevima, a mi gledamo kao u nekom prljavom provincijskom
kazalitu. Es hat keinen Sinn! Dama je vrisnula, jer trebalo je
histerinom dramatizacijom i neoekivanim obratima intonacije izraziti
diskord besmislenosti. Dva sata kasnije, u blizini "Gradske kavane",
vidim ponovo tu istu gospou, sada u drutvu jedne mlade dame koja
se predala sentimentalnom malograanskom matanju, a pritom lie
sladoled, pohlepno kao to balkanski psi liu toplu ljudsku krv.
Isljeivanje.
ISLJEDNIK: Kada ste zadnji put vidjeli svoju djevojku?
ISHAK: U junu 1994. godine.
ISLJEDNIK: Svaali ste se?
ISHAK: Ne, to nije tano. Nikad se nismo svaali! Moda jednom kad
sam ja...
ISLJEDNIK: ta je imala na sebi?
ISHAK: Ne sjeam se.
ISLJEDNIK: Da li vam je neto rekla.
ISHAK: Da...rekla je da ne zna.

14

ISLJEDNIK: Da ne zna? ta da ne zna? ta ste je pitali?

ISHAK:Ne znam...pitao sam je da li me voli...Rekla je da sve vie
liim na svog oca. Ja sam joj onda izveo jedan maioniarski trik sa
kinder-jajetom. Rekla mi je da me je sanjala.
ISLJEDNIK: Da li joj se svideo trik?
Mladi izvodi trik sa kinder-jajetom.
DJEVOJKA-SAN: Sve se doimalo tako stvarnim, i tramvaj, i ljudi, i
hotel pored kojeg smo prolazili. Jasno sam vidjela lik mladia u crnoj
majici, a onda, najednom pucanj, i crvena boja. Neka je ena vrisnula,
ali njeno lice nisam vidjela, nestajalo je polako u nekoj vrsti izmaglice,
a njen krik postajao je sve tii. Onda ponovo ista ena. Ja stojim
negdje pored Katedrale, vidim je sa nekom djevojkom koja dri
sladoled u ruci kae joj: Ja ponekad mogu i etrnaest puta! A onda
sam se probudila.
Isljeivanje.
ISLJEDNIK: U vaem depu pronaen je zamotuljak...
ISHAK: To je poklon...roendanski poklon.
ISLJEDNIK: Za koga?
ISHAK: Kupio sam joj poklon za 21. roendan. Kad smo se upoznali
poklonio sam joj akvarijum i obeao da a joj svaki put kupovati
poklon koji poinje drugim slovom...po abecedi...
ISLJEDNIK: A ovo je...
ISHAK: To je na slovo c ... Ne dirajte to! Nemojte
odmotavati...molim vas... To je za nju... Nisam stigao da joj ga dam...
ISLJEDNIK: Naa abeceda je tako mala, zar ne? Prestali ste je
voljeti?
ISHAK: Nisam!
ISLJEDNIK: U junu 1994. bili ste sa ...
15

ISHAK: Nisam je prestao voljeti!

ISLJEDNIK: Bili ste sa drugom djevojkom?
ISHAK: Laete! Ko vam je to rekao? Laete!
ISLJEDNIK: Zajedno ste gledali jednu predstavu. Kako se zvala ta
predstava?
ISHAK: Prestanite! To nije istina! Ne znam o emu govorite!
ISLJEDNIK: O emu se radilo u tom komadu, o ratu? Priajte mi malo
o toj predstavi, kakva je bila?
KRITIAR: U svojo prvoj drami, raenoj po istinitim dogaajima,
Almir Imirevi, mladi autor jo uvijek nepoznat naoj teatarskoj
javnosti, pokuao je stvoriti likove ije se postojanje ostvaruje na ivici
izmeu stvarnosti i fikcije. Radnja drame odvija se u jednom
sarajevskom tramvaju, za vrijeme rata. Glavni junak, mladi u crnoj
majici, biva pogoen snajperskim metkom ispaljenim sa brda.
Kulminaciju drame pratimo kroz vrisak ene koja se zatekla u
mladievoj blizini, te i sama biva poprskana krvlju. U zadnjem inu, taj
isti enski lik se pojavljuje ponovo, u sceni koja zavrava monologom
jedne mlade djevojke. Kompletna drama odie tajanstvenom
atmosferom, koju je mladi pisac, opisujui bogatu galeriju likova, uspio
oivotvoriti i tako pribliiti savremenoj publici. U kratkom intervjuu
datom prije ove predstave Almir Imirevi nam je rekao: Ja ne mogu
napisati dramu o ratu!
Isljeivanje.
ISLJEDNIK: Ko je ovjek na fotografiji?
ISHAK: Odakle vam ta fotografija?
ISLJEDNIK: Pronaena je u vaem novaniku. Ko je ovaj ovjek?
ISHAK: Rejmon, moj prijatelj. On je novinar iz Amsterdama. Rejmon
je dobar...bilo mu je ao kada je uo da smo se razili...i ona je voljela
Rejmona, rekla je da podsjea na njenog dajdu koji je nestao u ratu.
ISLJEDNIK: ta je bilo sa njim?

16

ISHAK: Pa, nestao je kad su...

ISLJEDNIK: Ne pitam vas za dajdu!
ISHAK: A, Rejmon, on je bio zarobljen...bio je ulogoru punih est
mjeseci. On ne govori bosanski...zana engleski, francuski i penski
jezik, ali ne i bosanski... Priao mi je o jednom straaru koji je svaku
no pjevao ispred hangara u kojem su bili smjeteni.
ISLJEDNIK: Gdje je Rejmon sada?
ISHAK: Vratio se u Amsterdam.
ISLJEDNIK: Kada ste se zadnji put uli sa njim?
ISHAK: Davno. Poslao mi je jedno pismo.
ISLJEDNIK: O emu je pisao?
ISHAK: O golubovima.
ISLJEDNIK: ta o golubovima?
ISHAK: Znate, on stanuje na mansardi i esto gleda golubove. Kae
da ga lepetanje njihovih krila sada podsjea na jednu bosansku rije
koju je nauio u logoru.
ISLJEDNIK: koju rije?
ISHAK: Jebem ti
ISLJEDNIK: Ne razumijem. ta to znai?
ISHAK: Nita, Amsterdamski golubovi govore bosanski.
Logora sjedi na podu. Pored njega eta straar.
STRAAR: Rejmon! Govori!
REJMON-NEZNANJE: Ja ne znam ta hoete od mene?! Da, bio sam
u tom tramvaju. Koji broj? Trojka, ta ja znam. Mladi u crnoj majici?
Mogue...ne znam...mene ne interesuju tua posla, ba me briga.
Pogoen? U vrat? To je stvarno ne ljudski, ali ta se to mene tie,
nemam ja sa tim veze. Neka je ena vritala? To me nimalo ne udi,
17

ima toga. Ne, ne znam zato je vritala. Rekao sam vam ve hiljadu
puta, ne znam. Da, mogue je da sam je poslije vidio. Ne znam
gdje...kaem vam da ne znam...Jeste, ima udnih stvari u ivotu. Meni
je jedan mesar priao da ...ja, zaista, ne razumijem ta hoete od
mene?
STRAAR-DESETERAC:
Mili Boe, uda velikoga
Ili grmi, il se zemlja trese?
Niti grmi, nit se zemlja trese,
Ve pucaju po tramvaju tome.
U Sarajvu gradu bosanskome
Kraj hotela okreena uto
Jedan metak kroz prozor zaluto.
Kad to vidje srca alostiva
Ona ena to pored stajae
Pada sama od goleme tuge.
Malo vrijeme zatim postojalo,
Ja je vioh u blizini crkve
Niti plae, nit se Bogu moli
Ve sa djevom u bjesedi stoji.
A evojka srca ledenoga
Kao kugla sladoleda toga
Mirno gleda i gospoji zbori
Ja ponekad i etrnest puta!
Mili Boe, uda velikoga!
Isljeivanje.
ISLJEDNIK: One noi, poslije predstave, spavali ste sa tom...
ISHAK: Pili smo vino...ona je kupila dvije boce u nekoj kafani to se
zvala po imenu nekog pjesnika. Ja nikada...
ISLJEDNIK: Nikad ne pijete?
ISHAK: Nikad ne pamtim imena pisaca.
ISLJEDNIK: O emu ste razgovarali?
ISHAK: Pili smo...i smijali se, ona se esto smijala. Rekla mi je da
ponekad moe svriti i 14 puta...i da se zbog toga smije. Kazala je da
druge ene to ne mogu.

18

ISLJEDNIK: Da li ste onda...znate? Jeste li?

ISHAK: Samnom je svrila samo pet puta. Poslije smo leali, onako,
ona je ukljuila TV i gledala vijesti...Poela je da bjesni jer je neki
politiar priao lai, tako je rekla Lae! Bila je smijena. Mene
politika ne interesuje. Poslije se i ona dva puta nasmijala, ali ja ne
znam zato.
POLITIAR NA TV-u/LAI: Bilo je to u autobusu broj 6, u Beogradu.
Prolazili smo pored hotela Moskva, kada je iz susednog parka neko
bacio kamen i pogodio jednog starca od svojih 66 godina, u belom
sakou. Pored njega je stajal jedna mlada devojka u crnoj koulji i
poela se smejati. etiri sata posle sreo sam je na Kalemegdanu, bila
je u drutvu neke babe koja joj je rekla: Ja ponekad mogu i 28 puta!
Ispljunula je vakau gumu i nastavila tuno gledati.
DJEVOJKA U KREVETU-NEGACIJE: Nije to bilo ni u Londonu, ni u
Rimu, ni u New Yorku, ve u Sarajevu. Nije to bilo ni na brodu, ni u
vozu, ni u autobusu, nego u tramvaju broj tri. Nije to bio ni starac, ni
dijete, nego mladi. Nije to bio ni kamen, ni grudva snijega, nego
metak. Nije to bio ni apat, ni usklik, nego vrisak. Nije ni stajao, ni
sjedio, nego leao mrtav. Nije to bilo ni pet dana ranije, ni dva mjeseca
poslije, nego tog istog dana. Nije to bilo ni kod damije, ni kod
sinagoge, nego Katedrale. Nije to bila ni prolaznica, ni novinarka, nego
prijateljica. Nije to bio ni tra, ni klevetanje, nego ispovjest.
Isljeivanje.
ISLJEDNIK: Da li je rekla zato vas ostavlja?
ISHAK: Pokuala je...nije znala objasniti...onda je poela plakati.
ISLJEDNIK: ta se vi radili?
ISHAK: Gledao sam njen mali oiljak na gornjoj usni.
ISLJEDNIK: Znai, nikad nije spomenula da ste je prevarili?
ISHAK: Nije.
ISLJEDNIK: Niste joj pokuali rei?
ISHAK: Kako?

19

ISLJEDNIK: Nikad niste priznali? Ni sada ne priznajete!?

ISHAK: Nisam morao, ona je to osjetila. To se uvijek osjeti.
ISLJEDNIK: Jeste li pokuali neto uiniti, promijeniti?
ISHAK: ta? ta sam mogao...
ISLJEDNIK: Moliti da vam oprosti!
ISHAK: To nisam...nisam mogao...htio sam razgovarati, htio sam
rei...
ISLJEDNIK: ta bi ste joj rekli?
ISHAK: Ne znam. Tog dana sam jednostavno odluio da joj
kaem...neto...ne znam ta. Bio joj je roendan i ja sam ponio
poklon...da, taj na slovo c. Majka mi je govorila da ne idem, bojala
se, znate? Nije me mogla zaustaviti. U tramvaju sam poeo smiljati
ta u joj rei.
ISHAKOVA DJEVOJKA: Ne, nisam ga vidjela. Mislila sam da e
doi...bila sam sigurna da hoe...eljela sam da doe. Znao je da mi je
roendan...nije mogao zaboraviti, ne vjerujem, on nikad nije...Vie
nisam mogla sjedeti u kui pa sam izala. Sjedila sam u Gradskoj
kafani...dugo sam sjedila. Jesam...mislila sam o njemu...samo da se
pojavio...sve bih mu... Nije htio doi, mogao je! Kreten je znao da u
ga ekati, znao je! Da me voli, doao bi...doao bi. Da, dugo sam
sjedila. Sjeam se, gledala sam kroz prozor kafane...neke dvije ene
su stajale ispred i priale. Ona mlaa je bila lijepa... na trenutak mi se
uinilo da me je pogledala...uinilo mi se. Lizala je sladoled i smijala
se. Bila je sretna...voljela bih da sam mogla uti ta je govorila...
ISHAKOVA LJUBAVNICA: Ne, tog dana nisam bila ni u kakvom
tramvaju. Nisam sigurno! Osim toga, ja se ne vozim tramvajima. Da u
gradu jesam bila...to je tano. Srela sam jednu poznanicu...da, kod
Gradske kafane. Bila je uznemirena, ne znam, vidjela je nekakvu
nesreu u tramvaju, tako neto, ne znam. Neki mladi je ubijen, zta
li...Kaem vam, tramvaji su sranje. Vozovi su OK, ali tramvaji...da, ba
sam joj priala kako sam se jednom tucala u vozu sa nekim tipom. To
je fantastno. Svrila sam 14 puta. Ma, vozovi su cool.
ISLJEDNIK: Je li bila guva u tramvaju?

20

ISHAK: Pa, tako... Mislio sam kako je najbolje da joj sve priznam...ah,
da, neka ena u bijeloj koulji mi je stala na nogu...
ISLJEDNIK: Na kojoj stanici je to bilo?
ISHAK: Ne sjeam se...nieg se vie ne sjeam!
SNAJPERISTA: Smjenu sam preuzeo tano u 14 asova. Nalazio sam
se na poloaju iznad jevrejskog groblja. Namjestio sam niansku
spravu na udaljenost od 1500 metara, napunio okvir, provjerio udarnu
oprugu i mehanizam za okidanje, a onda zapoeo sa osmatranjem.
Dan je bio sunan, vidljivost vrlo dobra. Neprijateljski tramvaj sam
uoio u 14 sati i 23 minuta. Jednim hicem eliminisao sam
neprijateljsku osobu u crnoj majici. Pogodak u vrat. Zatim sam
nastavio osmatranje. Neprijatelj je mirovao. Poslije sa opazio dvije
neprijateljske ene, stajale su u blizini neprijateljske Katedrale. Ona
mlaa je neto klevetala i lizala neprijateljski sladoled, ali ja nisam
mogao dejstvovati, jer je udaljenost bila prevelika.
Glumac koji je igrao Ishaka, sada ustaje sa stolice, uzima kiobranma i u polumraku zapoinje dvoboj sa Snajperistom.
ISHAK-CYRANO: Kao glumac koji kraj drame znade, unaprijed ti
javljam, publiko sveta: Ubou vas na kraju balade!
(Snajperisti)
Ovo je malo! Da sam ja puco, ne bih eko, kad neko pita evo ta bih
reko:
Praktino: Ja sam se ovde istroio gluplje, kupiti metak od jedne
karte mnogo je skuplje!
Napadno: Zar mislite da ovako moe svako, gaati cilj u pokretu,
vjerujte, nije nimelo lako!
Kavaljerski: Bez sumnje, svaka dama meni se klanja, jer otkad radim
tramvajska guva je mnogo manja!
Oprezno: Ja sam puco, al nisam gledo, sam je kriv, to je stajo, a
ne sjedo!
Zanosno: Ljepe iskustvo teko je stei, jedino moda kad kalibar
malo je vei!
Drugarski: Ne zamjerate valjda prijateljima pravim, Pota ne radi, a ja
sam morao da se javim!
Pantomima smrt u tramvaju
ISHAK-CYRANO: Uho vam je malo, i ne uje to kaem tie, pa u
oko, iako je manje, stane toga mnogo vie.
21

Na scenu izlaze Isljednik i Voditelj.

ISLJEDNIK: Posve jednostavan sluaj, dragi moj, posve jednostavan.
Drugim rijeima posve dosadan.
VODITELJ: Glumci su umorni.
ISLJEDNIK: Ja sam umoran. Sada sve znate, otkrio sam vam sve
pojedinosti, nema nikakve tajne. Moja teorija se ponovo pokazala
ispravnom.
VODITELJ: Da, sve ste objasnili...sve osim jedne male sitnice.
ISLJEDNIK: Koje? O emu govorite?
VODITELJ: I dalje ne znate ta je poklon na slovo c.
ISLJEDNIK: Poklo? Saekajte...samo da pogledam svoje biljeke...
Nije mogue da ...samo malo...Capin? Nije? Ceker? Cekin? Celer?
Celofan? Celulit? Ne, nije to. Celuloid? Cement? Cener? Centimentar?
Centrala? Cepelin? Cerada? Cigara? Nije cigara? Cigla? Cijanid?
Ciklama? Cilindar? Cimbalo? Cimet? Cink? Cinober? Cipela? Cirkus?...
ALMIR IMIREVI: Nikakvog Ishaka nije bilo. Ako ga je i bilo, nije se
tako zvao. Tog dana, na njen roendan, vozio sam se pored hotela
Holiday Inn,. Snajperi nisu pucali...ne znam zato. Smiljao sam ta
da joj kaem, ali odjednom...kao da je Amor promaio moje grudi i
pogodio me u vrat. Nisam mogao govoriti. Htio sam...stvarno sam
htio, ali ta strijela...stajala mi je u grlu. Za ovaj roendan trebao sam
joj pokloniti neto na slovo d...da, bez obzira to vie nismo zajedno.
Neto na slovo d. Dva sata kasnije, u blizini Gradske kafane, sjetio
sam se. Pokloniu joj dramu! Ne o ratu, ve sam vam rekao Ja ne
mogu napisati dramu o ratu!
KRAJ PRVI

22

Glumci sjede na stolicama i hrane nevidljive golubove.

VODITELJ: U ivotu istina je ono to jeste, to postoji, to pouzdano
ovjek zna. Na pozornici, istinom se naziva ono ega nema u
stvarnosti, ali to bi se moglo desiti. Odluite se ta je za vas
zanimljivije i vanije, emu vi hoete da vjerujete.
Voditelj uzima jednog nevidljivog goluba, gladi njegova krila.
VODITELJ: Kad bi ovo bila predstava i kad bi ovo bio njen kraj...
Voditelj isputa goluba kojeg ostali nastavljaju pratiti pogledom.
SVI: Jebemtijebemtijebemtijebemtijebemtijebemtijebemti
jebemtijebemtijebemtijebemtijebemtijebemtijebemtijebemtijebemtijeb
emtijebemtijebemtijebemtijebemtijebemtijebemtijebemtijebemti...
ALMIR IMIREVI: Jebem ti!

KRAJ DRUGI

23