1.

vjeba TERMODINAMIKA

TLAK
Tlak (stvarni, apsolutni) je takoer intenzivna veliina stanja. Moe se opisati kao sila kojom
tekuina djeluje okomito na jedininu povrinu stijenke s kojom je u dodiru. Postoje
vjerojatno i bolje definicije, ali ve se i na temelju ove vidi da se radi o nekakvoj sili po
jedinici povrine, dakle, o neemu to se moe mjeriti preko razliitih manifestacija ili
posljedica te sile.
U SI-sustavu koherentna mjerna jedinica za tlak je:
1 N/m2 = Pa (paskal),
nazvana po Blaiseu Pascalu. No, ta je jedinica vrlo mala, jer je sastavljena od male sile
rasporeene po velikoj povrini, tako da ve i atmosferski (okolini) tlak u toj jedinici izraen
vrlo velikim brojem (oko 100 000 Pa). Da bi se olakala komunikacija i izbjegli tako veliki
brojevi (a u tehnici se susreu i tlakovi koji su mnogostruko vei od okolinog), uvedena je i
(nekoherentna!) jedinica kao njen (dekadski) viekratnik:
1 bar = 105 Pa,
koja je priblino jednaka okolinom tlaku. Iako SI-sustav preferira dekadske viekratnike s
eksponentom 103, dakle, 103 (kilo-), 106 (mega-), 109 (giga-), uporaba kilopaskala ili
megapaskala se nije udomaila. Svakako treba PAZITI kod raunanja: "bar" je jedinica koja
je zgodna za razgovor: zadavanje, oitavanje s instrumenta i slino, ali nije koherentna! Prije
raunanja treba tlakove izraene u barime pretvoriti u koherentne jedinice - paskale!
U starom tehnikom sustavu slino je bila definirana koherentna jedinica za tlak
1 kp/m2 (bez posebnog naziva)
kao sila (1 kilopond) po m2 povrine. No, kako je 1 kp (= 9,81 N) jo uvijek mala sila, i ta je
jedinica bila mala, istina, oko 10 puta vea od paskala, tako da je okolini tlak bio oko
10 000 kp/m2. Igrom sluaja, 1 m2 ima ba 10 000 cm2, pa je zgodno ispalo da 1 kp/cm2 bude
ba slian okolinom tlaku! Tako je ta jedinica (ni ona nije bila koherentna!) nazvana
"tehnika atmosfera" (kratica: "at"):
1 kp/cm2 = 1 at = 10 000 kp/m2 .
U starim mjernim sustavima rabile su se i mjerne jedinice za tlak temeljene na poznatom
uinku tzv. "hidrostatikog tlaka" stupca tekuine: p = g h, iz ega proizlazi da je tlak
srazmjeran visini stupca tekuine. No, da bi "mjera za duljinu" h (dakle, neki metri,
milimetri i sl.) postala jednoznana mjera za tlak, moraju i ostale dvije veliine (gustoa i
"gravitacija" g) biti jednoznane! Za g to se moe postii npr. tako da se odabere normirani
iznos g = 9,80665 m/s2 9,81 m/s2 , ali se za mora takoer odabrati neka tono odreena
vrijednost. Iskustva mjerenja tlaka s pomou stupca tekuine pokazala su da su od raznih
tekuina (kapljevina) za tu svrhu najpogodnije voda i iva. No kako gustoa kapljevina ipak
(iako malo) ovisi o temperaturi, samim izborom vrste kapljevine gustoa jo nije jednoznano
odreena. Tako se mora odabrati s kojom se vrijednou gustoe rauna: odabrana je gustoa
vode pri +4 C ( = 1000 kg/m3) i gustoa ive pri 0 C ( = 13 595 kg/m3). Na taj nain su
dobivene jedinice za tlak milimetar ivina stupca" i "milimetar vodenoga stupca":
1 mm Hg = 1 Torr (nazvan po Torricelliju) = 133,321 Pa
1 mm v.s. = 9,80665 Pa
koje su preko gornje jednadbe p = g h jednoznano povezane s jedinicom paskal. Vidi
se da su i one razmjerno male jedinice za tlak.

1
1. vjeba TERMODINAMIKA

Na temelju tlaka ivinoga stupca bila je definirana i nekad se esto kao jedinica rabila i
"fizikalna atmosfera" (utemeljena na glasovitu Torricellijevom pokusu)
1 Atm = 760 mm Hg = 101325 Pa.
Meu tim mjernim jedinicama postoje jednoznani odnosi:
1 bar = 1,0197 at = 10 197 mm v.s. = 750 mm Hg = 0,98692 Atm
1 at = 0,980665 bar = 10 000 mm v.s. = 735,5 mm Hg = 0,96785 Atm
1 Atm = 1,01325 bar = 1,03323 at = 10 332 mm v.s. = 760 mm Hg
s pomou kojih se tlakovi izraeni u jednim jedinicama mogu preraunavati u druge.

Naini mjerenja tlaka

I pri mjerenju tlaka zapravo se mjere posljedice djelovanja sile. Tako se mjerenja obino vre
na dva naina:
- mjerenjem elastine deformacije nekog tijela: mijeha (kod barometra), Bourdonove cijevi
(kod manometra ili vakuummetra), piezoelektrinoga kristala i sl.
- s pomou stupca kapljevine (U-cijev).
Izuzevi barometar, ostali instrumenti "za mjerenje tlaka" redovito pokazuju razliku izmeu
stvarnoga tlaka u prostoru na koji su prikljueni i okolinoga tlaka! Razlog tome je sama
konstrukcija instrumenata, to e biti pokazano uz sliku kasnije.
Apsolutni
tlak p
A
p p pretlak
Vakuum 0% atmosferski tlak p o
pv potlak
pA B
po
pB

Vakuum 100%
p=0

Ako je mjereni tlak vei od okolinoga, razlika se zove pretlak (ne predtlak!):
pp = p po (za p > po),
a ako je mjereni tlak manji od okolinoga, razlika se zove potlak (ili podtlak):
pv = po p (za p < po).

TREBA PAZITI! Pretlak i podtlak NISU VELIINE STANJA! Kako e nam za kasnije
raunanje trebati stvarni tlak kao veliina stanja, oitanje instrumenta treba korigirati koristei
se gornjim jednadbama, uz poznati okolini tlak.
Katkada se kod tlakova koji su nii od okolinoga tlak opisuje vakuumom v, veliinom koja je
definirana jednadbom:

2
1. vjeba TERMODINAMIKA

pv pv
v= v(% ) = 100(% )
p0 ili p0 .
Iako sama rije "vakuum" oznaava prazninu, prazan prostor (latinski: vacuum prazno),
ovdje se tom rijeju sluimo prema gornjoj definiciji. Tako se, npr. spominje da u
kondenzatoru parne turbine "vlada 94-postotni vakuum" to, naravno, ne znai da je u njemu
prazan prostor, nego da, ako je okolini tlak 1 bar, u njemu je podtlak 0,94 bara, ili apsolutni
tlak 0,06 bara.
Zato instrumenti pokazuju pretlak ili podtlak, postaje jasno uzmemo li u obzir to i kako oni
mjere:
- manometar mjeri deformaciju Bourdonove cijevi. To je savinuta cijev, iji je jedan
kraj uvren na kuite instrumenta, a drugi je slobodan. Svojstvo je takve savinute
cijevi da se ona nastoji ispruiti, ako je tlak unutar nje vei od vanjskoga (okolinoga),
ili stisnuti ("skvriti") ako je u njoj tlak manji od vanjskoga. (Poznat je "zabavni"
rekvizit "zarolana" papirnata cjevica koja se, kad se u nju puhne, isprui i, ako imate
sree, nekog lupi u oko.). Kod manometra, naravno, moraju deformacije ostati u
podruju elastinosti. Iako znatno manje uoljivi, pomaci slobodnoga kraja cijevi
mogu se s pomou male zubne letve i zupanika pretvoriti u zakretanje kazaljke.

- Ovisno o tome kako podesimo prijenosni mehanizam i gdje je kazaljka kad je cijev
neoptereena tlakom, takvi instrumenti mogu mjeriti ili pretlake ili podtlake, pa ak i,
stavimo li kazaljku u neoptereenom poloaju u sredinu skale, i jedno i drugo!
Promjer cjevice i debljina njezine stijenke ovise o tlakovima koje namjeravamo
mjeriti (vrstoa). esto se cjevica izvodi spljotena da bi se efekt pruanja pojaao i
da bi se sama cjevica mogla bolje savinuti. elimo li poveati osjetljivost manometra,
umjesto dijela jednog zavoja, kako je prikazano na slici, Bourdonova se cijev moe
izvesti s nekoliko zavoja (poput zavojne opruge). Time se poveava pomak L.
Smanjenje zupanika isto poveava osjetljivost, jer za isti pomak L daje vei zakret
kazaljke!
to i kako mjeri manometar, moe se vidjeti iz sljedeeg kvalitativnog razmatranja:
Iz slike je oigledno da je kut zakreta kazaljke (to oitavamo na skali) proporcionalan pomaku
slobodnoga kraja cijevi L. Taj se pomak moe izraziti (sjetimo se "vrstoe"!) s pomou

3
1. vjeba TERMODINAMIKA

relativnog pomaka : L = L0. Dakle, ono to oitamo na skali manometra ovisno je o

veliini . No, isto tako iz vrstoe znamo, da je povezan s naprezanjem preko "modula
elastinosti" E prema Hookovom zakonu: = E. I sad jo treba vidjeti ime je odreeno
naprezanje stijenke: ono e biti jednako nuli kad su tlak s vanjske i unutarnje strane stijenke
jednaki, bez obzira koliki su. Ako se razlikuju, naprezanje je odreeno razlikom unutarnjeg i
vanjskog tlaka: = (p po). S vanjske strane cjevice (unutar kuita manometra) tlak je
okolini, jer kuite nije izvedeno hermetiki! I tako konano dolazimo do toga da ono to
oitamo na manometru nije stvarni tlak nego razlika stvarnoga tlaka i okolinoga tlaka!
Manometar pokazuje nulu kad je prikljuen na prostor u kojemu je tlak jednak okolinome, a
ne kad je prikljuen na potpuno evakuirani prostor!
Naravno, namee se (naoko logino) pitanje zato kuite manometra ne bi bilo potpuno
evakuirano? (Tada bi manometar pokazivao apsolutni tlak!). Odgovor je isto praktine
naravi: kuite bi se i moglo izvesti hermetiki zatvoreno, ali nema nikakvog jamstva da bi
ono takvo trajno i ostalo! Manometar je (u naelu) pogonski instrument i nerijetko je izloen
vibracijama, udarcima, promjenama temperature i slino. Osim toga, kuite je sastavljeno bar
iz dva dijela (tijelo kuita i staklo) koja bi na spoju trebalo savreno brtviti. A bila bi
dovoljna i mikroskopska rupica da s vremenom u kuite ue zrak i stvar pada u vodu (ne
manometar, nego ideja).
No, da sama ta ideja nije totalno bez veze vidi se iz toga to je ona primijenjena kod
barometra: on mjeri apsolutni tlak okolia tako da mjeri deformaciju nekog "mijeha" unutar
kojega je apsolutni vakuum, pa na mijeh izvana djeluje okolini tlak, a iznutra nita i
deformacija mijeha je stvarno odreena samo tim vanjskim tlakom. Meutim, barometar nije
pogonski instrument, redovito je smjeten na zatienom mjestu, a osim toga, unutranjost
metalnog mijeha se moe lako (npr. lemljenjem) hermetiki zatvoriti nakon evakuiranja!
U-cijev mjeri "tlak" preko djelovanja stupca tekuine: jedan njen kraj se prikljui na prostor u
kojemu treba izmjeriti tlak, a drugi je kraj otvoren prema okoliu (na njega djeluje okolini
tlak). Ako je tlak u promatranom prostoru vei od okolinoga tlaka, u tom se dijelu U-cijevi
stupac kapljevine spusti, a u suprotnom podigne i kad se mjerna tekuina umiri, moemo
tvrditi da je tlak u tokama A i B jednak: u toki A tlak je jednak stvarnom tlaku p, a u toki B
on je jednak zbroju okolinog tlaka po i hidrostatikog tlaka stupca kapljevine visine h:
p = po + g h,
iz ega slijedi da je oitana visina stupca kapljevine h opet mjera za razliku tlakova p po :
p p0
h =
g !

4
1. vjeba TERMODINAMIKA

Istinu govorei, moda bismo kod preciznijih mjerenja trebali uzeti u obzir i djelovanje stupca
u lijevom kraku U-cijevi (iznad toke A), no to je kod mjerenja tlaka u posudama koje sadre
plin skoro sigurno zanemarivo, jedino kad posuda sadri kapljevinu, o tome ima smisla voditi
rauna (razlog je u vrlo razliitoj gustoi plina i kapljevine).
I ovdje bi se moglo naelno primijetiti da bi se desni kraj U-cijevi mogao zatvoriti, ali onda bi
iznad toke B umjesto (poznatog) okolinog tlaka bio tlak zasienja kapljevine (koji ovisi o
njenoj temperaturi), to ba i nije praktino.
Uzme li se u obzir praktino ogranienje visine U-cijevi kojom se tlak mjeri s pomou
kapljevine (da se ne bismo morali sluiti liftom), oito je da se na taj nain mogu mjeriti samo
male razlike tlakova. Istina, ivin stupac je pogodniji za neto vee razlike tlakova nego
vodeni, ali sve je to ipak razmjerno malo.
Ovdje svakako treba naglasiti da razlika visina h oitana na U-cijevi nije nuno jednaka
mjernoj jedinici mm Hg ili mm v.s. u smislu gornje definicije, ak i ako mjerenje provodimo s
vodom ili ivom! Tek ako bi sluajno voda imala temperaturu +4 C ili iva 0 C, a lokalna
gravitacija vrijednost 9,80665 m/s2, onda bi to bilo tako u suprotnom, treba uzeti u obzir
stvarnu gustou kapljevine iji stupac se oitava na U-cijevi! Brojana razlika ne mora biti
izraena, ali ona naelno postoji.

Primjer:
Mjerenjem pretlaka plina u posudi s pomou U-cijevi ispunjene vodom temperature 20 C
(gustoe = 998,2 kg/m3) oitana je razlika visina stupca vode h = 120 mm, pri
atmosferskome tlaku 743 mm Hg.
Koliki je stvarni tlak plina u posudi? Ako stanje plina u posudi ostane isto, a atmosferski se
tlak promijeni na 765 mm Hg, kolika e biti razlika visina stupaca vode u U-cijevi? Hoe li u
posudi biti pretlak ili podtlak?
Rjeenje:
Pretlak na poetku je zadan kao "izmjereni" podatak:
pp1 = w g h = 998,29,806650,12 = 1175 Pa,
a isto tako i okolini tlak na poetku: po1 = 743 mm Hg (ali zadan u jedinicama koje nisu u SI-
sustavu!). elimo li neki podatak preraunati iz jedne mjerne jedinice u drugu, najsigurnije je
posluiti se sljedeim postupkom:
- naemo vezu izmeu zadane i traene mjerne jedinice (ovdje izmeu mm Hg i Pa):
1 bar = 750 mm Hg = 105 Pa
i nju transformiramo tako da na jednoj strani jednadbe dobijemo jedan (1):
10 5 Pa
=1
750 mm Hg
to znai da je i drugoj strani iznos jednak jedan! Ideja je oita: s jedinicom emo pomnoiti
zadani podatak, a da ga "ne promijenimo". No kod pretvorbe gornje jednadbe vodimo se
idejom da se nepoeljna dimenzija pokrati, a da traena ostane. Tako dobijemo

5
1. vjeba TERMODINAMIKA

10 5 Pa 743
p o 1 = 743 mmHg = 10 5 = 99067Pa = 0,99067 bar
750 mm Hg 750



=1 .
(Taj postupak vjerojatno nije najbri, ali je siguran. U nekim jednostavnijim situacijama
pretvorba mjernih jedinica moe se napraviti bre i lake, ali u sloenijim pretvorbama dobro
je znati i ovako "pjeke".)
Sad se dobije i apsolutni (stvarni) tlak plina u posudi na poetku:
p1 = po1 + pp1 = 99 067 + 1175 = 100 241 Pa = 1,0024 bara,
a kako se stanje ne mijenja, taj tlak ostaje i na kraju: p2 = p1 = 1,0024 bara.
Tlak okolia se kasnije promijeni na:
765
po 2 = = 1,020 bar
750

i postaje vei od p2! Tako se plin u posudi, iako nije promijenio svoj tlak, odjednom naao pod
podtlakom:
pv2 = po2 - p2 = 1,020 - 1,00241 = 0,01759 bara = 1759 Pa,

a to znai da e se visine stupaca vode u U-cijevi razlikovati za:

pv 2 1759
H 2 = = = 0 ,177966 180 mm
w g 998,2 9 ,80665 ,

ali i to da je sada stupac vode u onom kraku U-cijevi koji je prikljuen na posudu - vii!
Iz ovoga se jasno vidi da pretlak i podtlak nisu veliine stanja - iako je stanje plina u posudi
ostalo isto, oni su se mijenjali!
Razliku tlaka plina i okolia preuzima stijenka posude u poetnom stanju ona je optereena
na vlak, a u konanom stanju na tlak.