U N I V g R Z r T E ']' 1J T Z L I

~I g DIe INS KIF A K 1J LT F~ T

opric lVlustafa

SN(}VI rrI~ M IN.AMI E

01 OJ
V
I \ \
I "-"- \ '-
\ I \
"A \ \
\
" I A '\,

''-. I ",
"-

t """,
I
''-.

o~~::() I
I

HATNO IZDAN,JE
T'uzlu 19D4
Recenzenli:

Dr Refik Fazli~. profesor fizike na

Fakullelu eleklrotehnike 1 ma~instva u Tuzli

Mr Zalkida Had2i ovi~. vvi~i asistent na

Fakulle{u eleklrolehnike i mainstva u Tuzli

Izdava~:

Medicinski fakult.t Tuzla

 Pr ovor

K Jl a OSNOVI TERMODINAMIKE je na sana prama pr imana

predmelu BIOFl2IKA kOjB su dr2ana ednjih nakoliko godina
na Medicinskom fakullelu u Tuzli. nadostat
raju~e ud2beniCke literature iz ove oblasti. ramo
da mo2e korlsno u21li sludenlimB za bolje usvaj a
gradiva i pripremanja ispita na ovom predmetu. Alj je
kao jadan dio jedinstvanog ud2benika 1z pradmalB BIOF za
studenls medlclnskih i slomaloloAkih fakultela.

Aulor

i'
 1. ()SNOVI TE~M0DINA~IKE I~OLOVANIH. 2ATVORENIH
OTVORENHt n::Rt,lODINAMICKIH SISTEMA 1

1~1 TermodinamiCki aistemi 1

1. ,:~ PJ(:II'I.lWH!d.hJ ;l sist.emima
pr'()c9si u t8rmodintlfn.t(:;kim 2
1.3 Osnovi molekularno-klneliCka tIDorije g ova 4
:1.3 . .1 OSIH;,"'iiliFI jednaCina IdnotiCke teor-ije 4.
J. :;4" i3:. 1:>0 H,I;,; . .I'il..ltli;!I~n..Jo ~.?l'H)r\j.ije: 6
1.4 li~.\lidutni;; UIHiHt~Jja <kolJc;lns t..oplot.f:il) i spec:lfJ.cni
oln! kapacileli
l 0
1.5 Pry! x.kon tar-modinamike. Rad pri lir u sistema D
1.6.1 abolizam. rad. proiz aoJa l O~. u tij u
prvi .~~;J:kon tf:lr .inam:l.ke. Kal.ab(jlizan: 11
L f.5. i2; "l(alcwiCnfJ vr.ijednoat." kisf!1onika. ratof'nJ.
kvoc!Jant 12
1.5.3 UlrOSak kiseonika i kataboliCka brzlna za razna
aklivnosli-bazalni kalabolizam 13
1.5. 4. M,,~harLiek,'il! snaga j, mehard.Ckl'll l;..rl:~dnost cc, e(:;ijeg
t..ijall\ 15
1.6 TarmodinamiCke funkcije. Ental Ja 16
1.7 ot.n! kapacllell i C v (kod g.aova) 17
1. fl Kl~u'-:ni proc:?!'li j, druzakon t\~rmodinamike .18
1.9 EntropiJa 20
1. ').1 St;'S!CiOI')trlf"'rl(' $tanJe. Entropija ::!.'iltv,).',,rd.h .1.
olvorenih'termodinamlCkih s1stama Z4
:1..10 Slcluoi.:hI<'ffi sl\:Jbt.,)dna ental
f.l'n~H~lJ.ja .!. ja.
ObjedinJ zakoni termodinamike
1.11 Null! zakon lermodinamike 30
1.li"! Osnovl tI!H"fnod.J.namike vi~f:"':lfa:lnih ot.voX'Hd.h !;lj.stema
1.12.1 Gi~2uva j.dnae~ry . HemiJski polencijal 30
l.:l2:.2~ RaVllotlll)::i:a s:islem,'!l, koji r"ilzmjenju,jl<i sL.lp~btancj,ju 31
1.12.3 Hamijsk! enciJal za idealnu smj u
t.1('::"':'4 T!:H'mod.i.rH:.1W1.l~ld aspekU. hetniJske ravnot1ii:.t.tll' 34
j , :U~. 1.5 11d<troh,:mj,jt:Jld potenc:ljilll

Tr;;ul~}pr;.,rt sup:t>'t,31.ncije.. dJ,fuzJjs

;;~~,l
2;. Tr'.ulspcn't supslancije k!'oz m(:!'mbl~arH~
(:~ ~~9
2.2.1 Orada i model! membrana 39
2.2 2 Pasivni transport 40
2.2.3 OlakSani l~ansporl
2.2.4 Prolazak supslancije kroz polupropuBtlj!vu
medlbr'SIHJ 43
,:;. ~: !?:; \)'iio'iIO:l:a. P am Don";H)O\/~? r'avnotf:l'~te 44
(:';. !:c:. t~i 1./t;J' n i'> 1. C',Vd 1 Don anc)va j ~dna e J na 46
d Tf.'~n'31)or'l. (pren()enjE~) toplote 48
;;: ..~.J '1',c.\lodenJ<:-:I (k()nduk(::JJ21) ,~s
i:?. 'J. 2' Od\'(':I.h'Jlljt::;' toplci1:.I!i' strujanjem {LonvGkc.iJ)m) 50
E:. 3.:3 P"fHl(J.;};'?njo Loplote :2TaCenj(3n1 5.1
2.4 Ra2mJsn~ loplote lijela sa okolinom.

;::',.:L.1 "lj"::I",,!!'!Jt::' koltC.J.()!:.; \.C.'pJOt,0 53

~::: 4 .~2! i<alori(:~n,," vrijednost J J..::alor-.imetar~>ka bc/mba 56
 .1 .' OS.NOVI TE~<:}~Ol)I N.i'\MI KJi: I ZOLOVAN1 H, ZATVBOlRENI Ii I 01'VOREHIJ..,
TEi~J'\OD1 NAMI CJCI H 51 STEMA

Toplots je jedan ad oblika energije i me2e sa debit!

lransformaciJom bilo kog drugog oblika energije. kao Ale au
mehaniCka. elektriCna. hemiJska. nuklearna i dr.
tranasformacije mogu bili polpune i nepevralne. Sa drug.
slrane i loplota se lransformisali u bile koji drugi
oblik ell<s"'g~.je.
Termodinamika kao disci ina fizike prouCava trans'
elHu'gije i u klas.l.Cnom smislu tl'ansformaciJu
energije u loplotnu sner Ju i obrnuto.Pri tome 'Se n.
raCuna 0 unutraAnJem saslavu lijela. nego se opel"iiia
makroskopskim veliCinama kao Alo su zapl~emina. pl'! t.~
temperatura. modinamika se bavi prDuC 51
sistema kojl se sasloje 1z mnoAlva molekula i l l
SloZeni sislemi mogu bili idealni gas. teCnosl.
liJelo, 6elije 2ivog organizma. pa i Cilav or zam.
" naC! n se mO~Ju prouCavati i pl~ocesi lransformaci je anal"
:livim slsternima.
Predmel prouCa nJa lerm6dinamik je isli kao ked
molekularno-kineliCke leorije. ali Je pristup
drugaCiji. U lermodinamici se ne polazi od
odnosno mikrosk og saslava sistema. vee
pojave oslanJaJu6i se ns 0 Le zakone do kojih
&ksper1menlom i za koje se slgurno zna da va2e.
s,
Prema loma.
zakljuCci do koJih se dolazi u lermodinamici i u lsti
slepan pouzdanosli kao i zakoni i pojmovi cd kcjih s.
Osnpvni PQJmpv1 u tE~rrnodinamic.l . . l3:\..It.opl a i Oslm ovih'.u
lermodinamici se Caslo razmalraju i t vi procasi gdj
toplola ne 19ra neku bilnu ulogu (kao Ato au dlfuzlJa~
081OOZ.3, ~psorpcil.:::\ ltd.).
Osnovu"0i31mod:i.n<'.HnJ.L,s cirH:~ prvi i dru91 pl~incip. Prvi princip
daja kvanlilallvnu vezu izmadu pojedinih vrsla aner J-
pr"c.d. varanJu jednf? .u dl'UgU. Drugi princip odraduJa uslov
kojlm se pretvaranja energiJe mogu6a.

Svak.l sistem na koJ1 se primJenjuJu larmodinamleke mat ode

is tivanja mo2e se smalrali lermodinamiekim
,..~."",. "."" . . ,.i..",Da In J ~; k 1

2l.e izuCavi:'ll Tikvi su npr. .vako

CVTS 0 t1je10, sudu u konaenam diJelu-
prostora. Pr~oslali d.i.o sredine k i n e ulaz! u
salav sistema naziva se njegova Cokolna sredin.).
Povr~Jna koja'c)dvajl) teJ~modinamiCki s1 od agove okolina
predstavlja anieu s1
Sa t!?1"mod1n gledi~ta slo2:eni si$.temi mogu
podiJelili nR: izolovane, zatvorene i olveran. s1
Izolovanl sislemi su ani. koji nemaju uzajamnog sa
sredinom koja ih okru2uje. Kod njih ne delazi do r .ni
materije n1 energije izmedu sistema i okolne sredine.
hemiJska reakclja, koja se odvija u, od ekel!n. dobrp
i :2:01 ()var~~xn ~'Jdu, 'I1n'e dOl sa smat 1';) kao oces koji se

\
~J~~~~~----"""""---'----------' --'- ---.. --'"--.---- .
 izolovanom slslemu .
_=-_::~:::. -=_:=.~_::;':::.:;: ....""':::C.:"..': ..=;..=""J~',," ..." B a 0 k () 1 .i T)Q In c a ~?:: m j t9 n j u J u niH..! .1 t o t 1...1 (tj .
ener razmjenjuju malel'i,ju (Bup~jtanciju). Kao
primjar mo2e da u2i gas u cl1indru koJi nfJe t ctno
izolovan od Bred!ne i koJi je zalvor&n pokretnim klipom. Pri
AiranJu gass mo2e da se vri rad proLiv spalJanJlh .ila
(podlzanjam klipa) i maZe da so razmjenJuje toplota
okolinom. zagrijavanjem ~Jas<"j{w dok ko1.iC:!.na Hupstancije (gas.!!)
u sudu ostaje nepromijenjena.
Olvoren! sisll':.",mi. su n,h;d.eml koji l',:,u:m,j(.,,'njuJu sa okolinom i
en19r j 1...1 i su anc1 ju. Ot vOf'(El'n:i ~~i stem j E' svak! 21 vj,
organizam. Toplotu naslalu sagorijevanjam hrana organizam
predaje okol1nl. KrelanJem organizam vrAi rad iv
s j i h s1 1 ii~ i di sanj 0Hrt, z,n ,,~nj e m i pJ".hrBnom
razmjenjuje suspstanciJu sa okolinom.
KIBslena lermcdinamika zueava lzolovane atvorone sislama.
Tarmodinamlka olvorenih sislema poCala Je da 8e razvija
posljednjih decen.ija . P!'J.rnJenjuj~ se u iZULava u px"()ces,a u
2ivim organizm.ima.
Posebnu klasu CirH? r~.E~sti:,c!onal~ni tc}rfj".)di;~;.:u;,'::k:,~,,; -:n\i CO<:l!I'"
jedna K.u"aktercist.:lka se mlJenja u to.kl.l vr'eme,na). Ove sislema
proUCav<;lt nestacJ t U bioloqij:l je naroC to
va2no pr .. stacionarnJ h stanj,".\ <nezB.v.l.snosl :!ivojstava
od vramena). To uj edoo mo 2: (:;0 bJ l1 1 ol vor'en s1stam ./ar vrtl..i
razmjenu su anc.l.je i energije Cak i u slacionarnom
Sveukupnosl mat jalnih elemenata sistema koji i
Jska t.ermodi rlJ'J.ml (:~k a:svoj s.t va. Yla:;dya se f a:za sistema,
mogu bili jodnofaznl.l ~,(!? 'Z-ni sJ.slemi. ancije
late vr'ste koj ,::~ '",aei nj avaj u 5i ~d.em prE~ds tavl jaj '1 njegove
.komponente.

V.liCine koje karaklerlAu odradeni sistem na~ivaju se

parametrima. Ukoliko Je sislem slo2eniji utolik~ ja viA.
parametara Koji ga karakteri~u. Aka ge paramelri totem vre-
mana ne mij(~njaju s1sLlSHn js u ra\/nc.t,,~,*1:.i..
ldealan gas zalvor'en u nekom ~'ludu ..Ie pl'imJe::l'l' najjedno-
stavnijeg sist~ma. Njegovo stanj61 ar'alctl'l'risano Je t.ri
paramell'a: prit;lskorn p, zi~ipr"("Hninom V 1 Lernperatuf om T. Ov1
par' amet r i su pov~Jzan.i. J ('!d n.~~C 1 nom s, 'l a nj f.\ :<. df;'2!1 n()g 9 Elsa

pV;:::;nf~T

"'10':19 ~H:~ k",u',':,kterJsatt

$;:i,stl,'C'm J ;'1.;;' nH'(i\.()m gustiIl'H:;lm,
kQnc~"nt.raci.j()m ltd. SVE' 1.(;) V"dJ,t'JIH.l' HII m;lkro~:.k l param&tri
(veli~':::.lne), u bill (~kHt "'Ill! (kadn s svojstVi!l veli~ine
,ad.itivna SB :lst.im svojstvJlfla n''''.koq dr:,.lqog lermc)dinamir.:kog
sistema kao ata au mas~. ;,cDpr "Hill ll'::,' J dr _) j,
{ stvii,l v""lJ..(:ino n.~ eli t j /')<:1 a cilvima
termodinami~koq sistema> kao ~to su prLLieak. temperatura.
koncentraciJa i dr.
Prel HZ ~1i ,:; t ema 1. Z ", Lan j <71 k i'U" ak t ,?f i sanog odreden:l. III
par(:lllmetr'i.mkl u st.Clnjn sa tm pal'amEt.r-JIlIa naziva se
t.ermodin;:tml(~kJ proceB. a pr-inljf.' p ela;Z:.lk . dE'!alnoq gasa 1z
jednc)g sLElnja okarakt.!':H':i.. ':li3lH09 pi3f 1:.Hnotr.i mi:l. Pi. Vi ,1'1. u drl!go
slanje sa p;'H'ale1,,~tr.lma Pz. ,T.? moze !'l(? prikazali Jednom
Linljc')m u dJjaql""ullU '1;;.1, nja (;::,1 J \ U enl1o'Ji.n,':lmlcl s"", mogw
uop.lill kao tarmodinamlCkJ proceai avo pr ena na liJalima
ili sislamu k i Be mogu lrellrali larmodinamiCkim m.lod.m.~
Ns amu slanj;.l. stanje
slema je pradstavljeno laC- p
kom, a proces nskom krivom
lin1 om. Shodno principima ler-
namike. mo2e se postavili
la'gladiAte ns Bva procesa u
pri rod!. po kome clnt me~Ju bi ti
i (povralrd.) i fJ)'"
v
(nepovratni) lermo-
precasi. S1.1
Povralan proces je takav koji mo2e da ae vr u dva 8uprolna
amjera ikakvih izmJena ns okolnim lijelima. Na mJer.
pri prelaaku iz stsnjs 1
. U dA
. i
atanJe 2: sist~m "2lzmjenJuja sa
ok inom naku k 1 in~ l a t e
dQt}! j,(~U.(~inu ;;';:'"C',?:' i.l ,~:l! pX'i
povratku iz atanJa 2 stanje 1
anjuje i d (S1.2).
dA~2,
a .l dOt lada
bLlan, tpUl'lO
~tni procasi u makrokosmosu S1.2
(prirodi) na posloje, ali se mnoge pojava jak6 pribli u
ovakvom procesu, Le se pr"'.lkt.i(~no mogu smatr-ali l'9ver'z;lh!lnJ:m.
Kod malemalJ.Ckog klatna. na pri sr, odvija se
kinalicka u potencijalnu energiJu naizmjeniCne. Ake na hi
postojalo lrsnja pri krelanju klstn., cnda bi ovakav
odgovarao reverzibilnom proCesu u tarmodinamici (ako
primJenjivao lermodinamicki melod),
Ukoliko paramatr! oe mijonjaJu bez jnjih
je .i.tem uravnole2en. vnole2no stanJ. se mo28
taekom na dijaqramu slanJa, Svaki proces ja pr l
fl~n.!~avanJa ravl'wt ()\J st<~nja. To n.t!u'lJ!%avanje (!:e
uloliko br2e ukoliko se proces br2e odviJa. Proc.. koji
odvija veoma lagano mo2e sa smalrati da aa loj1 1z ~iz~
ravnote2nih stanja i ukol1ko Je sporiji. utoliko je hI!
ravnote2nom PI'OCI")SU. Pr'ocf.?S !.~astavljen 1z nepreki
uzastopnih ravnole2nih slanja mo2. se onda
ravnote2nim. To bi biD onda beskonaCno lagan proc .
termodinamiCki oroces k i Ba aasl i iz niz.
6 Pti,,'."-i. :'-'tl'l proces. jer ()\l<'!l ra e2na
no ~::a 9im U ob';;l pravcB.
pr'()cesi BLI lief'i'vnot.a:~ni. pa sU ~,trogo
nepovratn.1.. Nepovr'.t~trd. ( i r'ever;;d hi 1 ni ) au oni k i s.
sponl_no odviJaJu aamo u jednom ymjeru. Aka olvorimo ventil
os boci sa komprirnovan.irn ga3(:)l11 l.zvr~.lt C:e se
proces. PadanJe lljela sa lranjem je lak
proces. Pri padu kamena na llo on se zagrije l .
ener~~ija kamE.'IHl na t.lu pl'I~.lazJ u t. nu, Kamen ne
podicl ponovo na r'aCun tOj.:d.oli::!' koJu b1.8111() uzel..i
SliCno je i pri prelasku toplole BS t ijeg na
tijelo i dr.
l
c.ijel zapr'emlnJ. Tarl"" ~.Je \lr'~~J., n(;-povr,!;It<:.lll proce~ , Sa tog
stanovJ~ta pOVY'';$t.llJ pr-oc~:.l'li I.d. b.llJ ani kod k ih se
vj(:'!'rO\ll-ltnol;a st.:"lnja ne tnJj''II.)a,

221 razl.iku oel t.(;Ttnud.ln:JfI'lJk.o, Loplotn.1 py'oCL~si r,.e

prouCavc1t.i na bazJ lIlulekllJ '.d:oq S[l~~t.aVi;). .i odl.ika
Svaki S.l.stE?1n 8(' "~i:l~~loJj Of! O~ji'Ornnoq br oj <'31 r(lol~~ku.la
nepr'estano k T' i:'!(: U i tL:.,::,I "LlH.'I IllUdud J 01 u j u. Na o !J. I) 0 V 1..1
st.a st:l.ke:l od fi'::J'I.U, ilL.\.t:kJ.h Zi:-.k01Hl E: se
kojl k i ' H ' a l d . t H l s l a n J e si9t
SiT,Qc:. kln",.tj(~ke \':~, S"HI1 molek
.3illltav,3. J i svom kr'otanju d('l;;:~zi u
sa 1.1 t uUCava ~ sistema sa
stanovi ~l;3 1110:;1:0 h.1 t.t "()()lM, '::J 0): no Sto9<'t ~H:;' pro\'.H~.e~vanJe vr~l
Eli"l manj{~ .1.J1 v1t>!" pl'otpost vkl.l pojednc.)nt.?)vljE~nJa.Ja(h'l<31 od
c>snovnlh pl'E,lpostavkJ j IJvod n.JG m<~ .1.d('?alnot;;.J gasa
(najjednoslavnijeg s1 lem~).
Po.;.!to fiO 'Jd:Ov.J.. ~~.""{ jf'? 12: 1'!le,lHkula k,~)j;t ':,12' Ha.liElze l.1 stalnom
haotiCnom kr:tanju, lo ,H, lli3 osnovu E~lement.'::H'n.l.h zakc)n.a.
m'.'1han.ike i stal.istJke [nJm.i.,j,:;nj,",n.ih n,SI kr'etanJe molekl.lla mo::'l':e
doc~i do odredenih T'HJi;!I'.ij21 kO.I(O' optsUJIJ pcm.1'l\~anJe .1. osobine
ideal n09 ga~,a.
Da bi Sino dotll J do os nO'ln<':, j (,>dni'\~ 1 JH?' k a 9Uj e ponasr,sm.:! e
gssova moramu usvojili odredeni model krelanja molskul. k i
se lakode bazira ns izvjesnim prelpostavkamB .1.
poJ(~dnoslavJj(-l'n..1l.llrla. Moleku.l.i .l.df>nJno~l ~F'.HH~ $09 nal":ze Lt
nep!'t?kldnorn haotiCnQm kY'eLiHlju, slaino 131,$' 13ud"u~ u<::l jedn! sa
drugima i sa zidovima suda. Od sudara do Budara molekuli
kl'~~cu pravol.i.nij~.>k..i.. PCJfJlijo :3lidara m.iJenJa.:lm 13e pravac i
brzina. Prelposlavicemo da medlJ molekulima, CiJe zapremine
mo:?:(O'mo da zanc'!m;:lIl'lmo. nema nikakv.ih u7,;Bjamnih d at.ava
(j skl.juCuju 3'L-? tr'eo\Jt.n:l ~\\Jdal.i). Pr.i. rnedusobnlm 'EH.H:iarima,- 1
u d a l' J m<~ 0 Z 1. d ~) (.1(1<0\ In () 1 (" k u j 1. S H P (.) n iJ ~~ 21 j u k II 0 1. de a 1 no e 1 ,fA 5 Li ~ rHi~
kugle (ne YlagLa.J(~ frHh.h1 !.; 0 b':31 I'l prenos energljt"S', vet~ samo
impuls
Po~t.o se molekuLi. USljl:ld ~>u(L.",!a kf"ec~~ u svJ..m pravc.ima. uzima
se da se u sv,im pr'avcLrna kr'ec;t? pJ'"LH'jeCrl!::) l s t t br mol a.
NI::~ Illo;;te !30 dpti.. i predno~j\. nl j",'dllom pr'3tvcu. Ako S9
u;;r:ITif:':l' JIC'Jcinf.l
k (.Ie k a i spunj ena q,:'l ",Oll) , onda~.ie n10:!:.':: PI' ot P()!:~ l i;I vJ t.:l. cia se) 1/3
od ukupnc'g b1"o,1;o1 mo.1 (!,ku.1 a toqa qaHEI kri'::1(~H u t'lv':lkom od tl~ i

pl' ave 21 k 0 11. se I .:::;) r u ,:)k"n::i \. 0 na zJ. dove r~uda. Nel<:a sa u

du2inE! bLI'c'>ld.ce Ili"!.} d)~J H
mo.l.ekula. PosmJ:lt.r jnlo j('dnXI
mo.l.,:!kLll mClBG(m koj.l H<" kl'18'('~
Ih)f'l1laln() ;;ddu t.<'Ik\ic,q~i>uda
hI' 2J IH)m \/ (SJ.;:"). ;:.;u (LeU J. '.:H~ F'r J.
t OlHB -:;niat l' ;:,\jtJ f?l ,;_~s t.L (~:rlj ni l' t ff c: I.~
()I') !:~; i3rn() J ~~~ r'A
I)}.'" t)f'()i. t J ~; \/() j u
k 0.1 j {: J n 1,1 k r ':.'.' t n n ..I b\ 1\ u j C'
Kc.l.i.t:l11El kr'iI\.i'JI\ja LO~J mc)l.'3~:'\.ll.!l
mv, po'Slij(; ;;l.UdaCF, ,:e bJtl :'''m\!,
(:?t- ,lfJ' oskoCJo i~3tom brzi.uom u
supr'otnonl elu. f'1'umjc;).
k oJ :L (: i n e k r' f," t. ,') n j iJ t c'q nlo], !,~ u J d
je
i.lmv t;;! mv -(-mY) ::::: 2mv

21 d sud a dj e1 uj e na mol ekul u l r'(:1'nuUcu sudara ne-kom si.l om Air

za vrijeme .At'. Islom silom djHluje molekul na zid. SlJadac!a
pret.postavka j e da j e vrJ jglnf~ sudar:;:;ljednog mol ekul a z1
suda j nako. vremenu za koJe molekul prdvije
eate koeke. Ako Je du2in& iviee A~ to je

Impuls srednje aile kojom i-l molekul dJel e na zid

pa je srednja slIa koJom on djeluje na zid :,/ ,'I

Ovo je srednja sila u odnosu na vriJame At

tJzast ekula sa istim zidom
1jeme trajanja nije moguee t no
je ono uraeunalo u At. sa oznaelmo ukupan
u koeki (sudu). onda Ce srednJa s11a kojom
djeluje ns iednn ~Jrl biti

+- '" '"

Izraz
1

i. :::: 1

pradslavlja srednJu vriJednosl kvdrata brzina mol.kula, pa sa

uzimajuCi u obzir da je broj molekula koje sa kreCu u ovom
praveu Na=N/3,i mo2e pisali

F$ r _. ~ AF; --

Srednji pritisak na tu slranu Ce ~i

N mV:l"
~.'";

gdje je Vc(A~)a zapremina suda. Odavdje dobijamo

pV ~c; ~ rnv""'-
3
Ako sa uvede koncenlracija gasa naN prit.i je
n
P :=: 3"
Srednja vrijednost kineliCke energije mlekula je

pa se pritisak mo2e izrazili kao

 2
p -- 3' n

Mo:temo r~(~J cL,., . j,," pritJ.!:HJk 1>1'o.1no jednak dvJema tre~ln.ma

kinelicke energ.t,Je mol!f:l'kulH koji SE'J> sadr2a u jednom kubnom
met.ru.
2<i1 jedan mol gi3sa c:~ bit V;'Vn,ol J H="N A gdJil'.i jill>' NA Avogadrov
broj, pa je

pVm<> 1.

Ova r'(~lacija nam daje Vft U .I..z:nH-'?du tEfl'Ylpex'ature 1 mehaniCkih

veltCina koje karakter:lSu (:Eh,tice \].:u.a. 1z gar e l-elacije se
dob.lja cia J.:} sf'ednja vl'.ljednosl. kirH'~tjC)(e IiHH'H' j{3' molekul;:~

co st T

R 1 _ :3fJ 1 0-- .~.t\l J.

Ie
moT'
koja se nazivB Holtzman-ova konst.anl.a. Prema lome mo2emo
sall

Na ovaj srednjunaCin kineliCku enargiju molakula smo

i sa jednoll1
samo Inakr'oskopskom vl!;~liCi nom. tj.
lempe!'alurom, koji':l mo:te da sa mjerl (ne zavlsi cd pri liska
gasa), Ato je i zadatak molekularno-kineli~ke leorija. Znael
da bi poviail! temperaluru nekog liJela polrebno je dodati
energiJu, a l'adi sni:~avanja odu;;::!:'ot.i. U prvorn slu~aju a
energija pove~ava srednju kineliCku enargiju mol.kula, a kao
posljedica oduzimanja energija molekula sa smanjuje. Iz
ornje jednaCine v821 lakode da na istoJ temperal i i
gasa r~~pola~u akim srednjim kinetl~kim
lan_ga~. Ovaj zaklJuCak se
za idealne gaaove nego se moZe primljeniti i na Bve
u bila kom slanju, Temperatura kao makroveliCina ja
nepoaradan fiziCki smiUBO. Na isloj temperalur! BY! molaku11
imaJu prosjeCno islu energi

Unut t a ~'!\.!) Ja f.-?nec qi j a gasa i'H' Hd;o, t DV t j ,3 I.Jk upnl.l ~HH.iI'r $vih
mol!::'kula u d,:;!tom <,;lasu. tj. zbJr' SVJ h kineti(!klh ja
molHkula.
N :3
u "-, = N cansl T ~. - NkT
jl.. "' .:1.
Unutrcdin .. j.<1: enUt'g.!..Ja gaS2) 2,,,\/ I. SiSEWIO od t tH' Pri
povt II tHmperaluf'fJ. n f'l\JOVd unutra~~nja
anargi ill sa
pcve<::ava. dok st:;, hI ai.;.h:dIJ"-~'ilI S!rti:>njuj e. Promjl;:u'Hl unut. e
energije bl~e jadnsko rd21ici dvaju unulraAnjih energija na
razl.it;.itirn temperatu'['ama

.'
'.

"1" 1-'
 I'

Promjena unutralnje energiJe gasa dolazi ns raCun

dovedene loplole (zagrijavanja l1Jela) 1 mo2e hili
iIi negativn u zavisnosli da 11 se pova~ava ill
naticka enar-gija svih molekula gasa
njagovu unulraAnju energiju. To va21 samo za id
Kod re.?ll nLh !Ja~~'\I:!!I lreb"'. uzell u obzi r
polenciJalnu energiju molekula, take da kod
unulranja energija nije samo kineliCka.
encijalne ener.9.
Ksds se posmalra molekul kao kompleks atoma, uOCava
da se kineliCka energija ne odnos! samo na tran
kretanje nego os rotaciju 1 oscllaclju molekula. S
prlrodu kretanja molekula ne mo2e sa dati pr
vrati kretanJa. drug zapost vJli translac Je,
i rolacije). Poznalo Je di!'J je svako (.)d ov1h kl"'et III
ograniCeno odredenim brojem stepen! 81 e. Kod
lranalalornog krelanJa Je odredeno sa tri slepan. sloboda.
Poto sma kod idealnih gasova pralpostavili da sa mol
sarno translatorno kre~e. energija rnu Je C3/2)kT i jadan
slepen slobode krelanJa imao bi energiju (j/2)kT. Oluda se
mo2e zeklJuClli da na svaki slepen slobode kretanja molakula
pada prosjeCno isla enerC;li ja (sCav 0 Jednak r i
ener:g.1.je po st.e.penima slobode). U ')lj,'S-lern sluCaju za bilo k i
broj stepenJ., s.J.obod,,~ ukupna HrHdnji:l. kinellcka enar(Jija
biti

i oj ste~eni sloboda

Tako npr. za dvoalomski molekul (mol ek ul ldseonika) pored

lran<31atornc'J );i 0t.~! j"l m':)2e.I~0-
lirali oko lri medusobno nor-
maIne OBe koje prolaze kroz
sredile molekule (S1.4). ()
Moment inercije U odnoau ne oau
00' je vrlo mali pa se m02e
zanemarili. taka da oslaJu
dv!Je ose rolacije. te je prema
lome 1=5. Na visokim lempera-
turame aloml u moJ.ekulu mogu i
oscilovetl. La lme joS Jeden
stapena sloboda. ali koJl. zbog
podjele "~IH?Y'qije c'!:Oa:JJ.ovcJnja na ~;J. " 4
kinetic'ku 1 pt)\"_:ncijalnu, !los! ,:1\/,:, puLa po Jedflu PQ.lovlnu kT
tako di'! jE: 1.i_lr-ja j ""'t'o Sve 0\10 clt'lJ.:'i dol'I'O sl.iHJllnj"" s,~ E;~k!,,,pe-'
ril'l1ent.a.lnim pocJacima
M02e::>mo sada :zakljuCJ tJ cI,,} je unut:CCl~~nja 0!H:H" ja skalar-na
mjera 'Svih vldovi3 1Yl!'::,h;:HLit::ko9 krcd.dn ja sJstema (haot.J.~nog.
t.r211) 3J a ter' nog, rot ae.: i on09) i PI' omj an.a lInut ranj~ fl'nergi j a kod
inlE"rakc.l.j~? rno.l.':~kula, e.lastJCne encl'gJ . je uslovljene elas-
tie n 1 m d '2 f () r mi'l c i j a rn a s i ~"i (0) n) e , hem j j s k e J eo
(~ lH~ r e 1 e k ..-
trostal.it'::k0~ > nukle,3rne, pO\lr'~inslu", 1 dr',
Un! ..d."i:lnja ~')ner'\JiJd prakt.i(:no v.1ja cjelokupnu
r,!c!d~:;~\. ~'l'nE~r ju
UntiL'll' Sl ,~tema. Un.Lt\.T !3n,la EniO!'~jij j;!,"! funkcija stanja
sislHmoL. ~~to LIl.::I(:;1. 'J;; ""ilv.i.sJ ~3i:Hno od ~;.\tanja sist.ema. a ne
natina vrSenJa procesa
 ( k 0.1 J {~ 11 ~a t
t <D.'t./.

1< ,,~() {3 t
U'-5.1 '..l '1 i'. i (1 a h d n 1. (:; k CO' (? n I' 'J J .j ('";
0 po S t 0 j ;l '3 k ;3.1 a rna m j I' r ,,1
koJa 3(0' n"L,::J,/,\ J(~1J1C..1na rada. lako i pri prou(::;avanju
toplotnih I)oja\"d ~,,~ uvodi skalarna mjera za toplotnu
koju nazlvamo kolleina toplole. KoliCina toplote.
jednostavno topJCd.d je pojam poznat ve~ 12 svakodneynog
21vola. Za<;.1I'jj; . lvd.nj~wl tijela ka:::temo da sa dovodi toplot,a, a
hladanjem loplol~ oduzima, prl Cemu lljelo 11i .i.~.m
razmj"J-njujoS' o:Jr(?,.l,,?nu koliCl nu lop.lot.e.
Krajem 18-tog slo.1 je a formirale se miSljenje da je l
impder2bilan l j i v ) fluid k .l pre1az! na zagrij
tijelo J.1.1 odl,3;Z:1 Bel tijela pr.1 njegovom hlad u. OvaJ
j ..", nazvan i k",J.luclk, odak!e pot.il~U mnog.i tI.'H'mtni vezani za
l olne pojc)ve. U 19-1orn sloljec;u pod uticajem
iskustava, SV'f) \' ~~;p for ir'i'd() rnJ~,J.ljenje da ot.a
btli. fluid. \/tN~ r:l2.. je jedan CJd oblika energije. U ovom
odluCuju~u ulogu su odigrali bri21jivo izveden1 eksperi
J.P Joule-a. Onl Lveo niz ekspe imenala u k ih
pokazao da ,:q~ :neh,,,,,d(;ki r'ad Da \Jl~",e naClna mo2e prevesti u
toplotu J ciao' odqO"'i.:uaju(~e kvant.ilativne r .?lacij~ medu ()vim
veliCinama.
Aka loplola ka~ HnerqiJa prelazi na lijelo. a pri tom Be
vidno De paveesv3 njeyova kinelJ.Cka i pot.encijalna energija.
onda u topl~,'tnJm 1-'f'\.Jcesima moraJu1.c.;~ ati ulogu molekuli (::;,ija
se ener"gij;:J r)()\,/$f;;:3\/,:"\ I)ri za\~rj ..,jdvan.juf at smanjuje pri
hI ;':1(jenju. Mn r.,,] i U',) I L! su po I:. vI'dLl.i da se mol ekul i tij a
nalaze U st .dnufil kretdnju. Ako SE'': lJ.jelo zagriJava. kre'l e
mol ::kul a po~ L'~ j ,<,::u. vl,J E~. l e nj j hovel k i net.i C ka energi j a rasle.
Ovakavo kretdnj"-" 1\1()tekula jE.' prJ. lome veoma 5102eoo. PI' az
topJot.e sa lJjela na t.,ijelo j,1i sa jednog kraja drugi. tumaC1
se enda pl'eJa~3~(Om "HH.:;>l"<,:}ije jedno~J molr-3'kula na drugi prilikom
raznih interakclJa medu njima. Pri lorn se m02e pov.~atl i
polencijalna onerglja molekula u raznim vidovima. Nat
naC.ina se mogu tunla(~j,tJ mnoge toplotru:.~ pojave.
Kol J Ci n..;;. t r"pl c> \. e r;",~(hd.;:)v 1. j a onu 0:''I\',=,,)"''g1 j u koja se
dovede i.1 i odvpde u vi du unLit T' a~nj .~ I.~nergi Je kr a
molekulzL T ota.le ,j1:C'dan od vidoviCl prenosa ener je sa
jednog na drugo tijelo. Razlikujemo topolu kaonaCin
prenoAenja energije 1 kata svoJslvo silema. Tijalu prana.ena
t.oplot.a se ne n,o.r..;! pretvor.!t.i u toplotnu Hner ju. P'1~omjena
unulraAnje ene~01JR silema koJa Je rezultat l olnih procesa
pr~,.dstavJja )(c)1.i.\:J i\I.1 Loploto.
PaALo je Lr'f~U.J ;:In,Je toplolnih poJava na ba.zi
sasle~va <:;Jo~t(}!)(), ))11. Cuc'lmo SL~' sJu2itl upro?ACen.Lm
koj;E\ s(:;' form.i.riHli::l n.'] OHllOVU t(i'oc.ije loplolno(,4
daj u d os t~, . 1,:,d no~,I. ;'.1.\/\1.;,,', .1 7:<~do\iol Java j u~a
KollCJna topJete:; SH 6/'i ~.",fekt.ima k e ona U7..TO}c e-
lemperatura. Aka S8 n~ko liJelo zaqriJe od lemperalure
onda .in '.Ii "ndon::, koli.Clna tJ)plc't,(lc ~Hi.i:<:mji'?r"rH) masi
J ~:lLc'penl) 2c1ur.l.jaf.>::LJ., odr,(Jsno 1'2I:z1.1c1 temperat.ura
SG mO';l:e pot\.rd.ttJ oqlc;:.dlma: l~.lki3e (:e'lno zagrijali 1 1:..
\/CJc1E:." n0;-~)C) t\ -": ,'~~ sa (jl~\".t':;;'(;.~
!3.tral)e j~ l)otr~?bno vaca
',toplote da'.'}f:;; ji!>dn"1 lsta m,'!lst;! zagrije za vec:u
tempel'at.I.nC't, K ,::J!~t) l..oplot.e koja je pl~i tom na
U.jelo. datd)f:' r?l<,H::i,jom

fJ
 '.~.: me lI.t

koliCina tordot/:~ SE~ pI'lt.o"l mjt'.'ri 1st im jedlnleama kao .i r~,d i

energija u .mehanici-J.
Fakt.or proporcionalnosll c zavisi od prirode lijela i
smalrali konslanlnim za male temperslurake inlervale.
se spec.i.fJCrd t.o oln! k2lpacitet. tijela. Prams
relacij.i.

if.i.Cni Lo olni kapaclt.et Je odr en koliCinom t

jedinicu ma:c~e 1 jedinicu tEHnperatur'ske razlike. ema lome .on
je brojno Jednaka koliCini loplole koja jed! ci mas. t.ij at
si t.emparaturu za jedlnicu J jt~dJrd.ca je

c ("") J J

Odnos ko1;I.(:1 nt':' l.oplotG ,1 lemperalurske razlike naziva

loplotni kapdcilel l l j a

K ::r.

Brojno je jedni:1k kol.i.Clni t.oplolf.? ko1u treba .i u

dale mase da mu S~ temperatura pOVi~i za Jedinicu. Islo 0
Jf;

III

tj. j~" toplo'lni

spocifiCni to otn! kapacilet l1

I~elat.ivno maio mj jfanja Hd tempE'H'f:ltuf'om, on SiIil' prak
smad.. I'El kcmstant.nirn, nc'HoCJto u malitn J.nlel~VellJ.ma t
Medu'lim u n~~kjm ~~luCajevima le p)'om.h~ne lr'eba uzeti

?l"ema zI:Akonu 0 oth'1anju enol"gl je Olli:;! "'I!l' ne 11102:19 un! ~ti 'li
J.2 n.iCs);::\ bt loroll.::.: '\";'{IO S8 mo2:{:;> ll'anBfol'misati iz j
oblika u dru91. Tnj op~t1 zakon odr~i.'Inj"l ene'r j~t
d~t.l i u vidu prvog zakona lerlllodinamike. On je
poslulal Jar se ne mo2e 10giCki dokazali. ali
poslJedica koJa 1z nJega slijedi ne pr
eksperim(!l'nt.i.-,;JnJ.m pOdf.H.:1ma, te za Idjega nJje n1
1 Cki dokaz. Prl formu.lac..l..Jl SIS~ kor18t..I. pl~lmjer
ter-modinamiCkog sist.ema.
Prelposlavimo da ~eki slstem
A
(npr . gas u c i 1.1 n d l' U S B
pokretnim klipom) koji ima /1////, '// I /,
\In\.!t.!'i3I~n,ju 'n(~l",ju pf'.imi
KoliCJnu t.oplote lL Pr.i tom
sistem prEJ.az.i \! novo stanjl~ u
komo .!.ma unulr',.:'l'r;njll 6nergi.,Ju U z
vl~~eL'.i. r'ad protiv spoljasn jih
5ila (31.5). PrurTijena unutf'd~;njf::!'
t'?'nEHqJ.j~:I je ..
'\ 1:;\J :.:\ II;;>, U, 81.5
SmatJ"at (;1S'1Il0 .."J(..ll",..1 '1 ";;: . .
t.oplot,;<, pozilJvna. '-!lko je s.t st.em
pr'.irniJi od 01<01 ii)H, ""':"'.!'}!.: 'J.lll~ ako 1\" pr\:+d,,-,j~'!' okol.t.nJ. Rad Je
poziLJvan av'o :',.1:;(,':" vf'~:d I'de! prollv spolja~njih 1.. 11 a."
n~,gatlv8n ako !;'j>uJ.j;:,':;;,[;jc; ii.il,,>, \/r-Se 1'21<:1 nad sist.emom. Promjena
unulra:'1nj~'~ HliOl ~)J.J(-~ L~'i...'I::;; r,ozJ.tivna. ako sa pove~ava i obrJi'~u;t.o..
negat.i vna ako 1.:>1:-: ''3W;'"Jj d J ~, !;lo::2:e se pokazali ogledima da:prl
prelazu S.istE'illil .1.Z ,,;t~dL\t,i:;:,.tanJa u drugo d eina
t. ~;) .od J ,'Li.: j k d, L. ':.' II d (-' I
na r'ad k J 1,;1, st.;,!11 I,d,

A + J~U

To j<'?' H:(ld) 1 t.i; ,J. l,(io"'I'flod.1 nami ke gIs'S!:

KolleJna lDplola ,\O\,Iflde j\!2)k O!11 ' t trmod
U) odl d2:t r0V~~anJe unu~ranje
51 st.erna, 1.. akD .i m~:fh,~nJ (';k()~Jrada
nad olnlm !.:lj \l spol,J ~~ jlh
re~eno ,":',H?r,:,J j.:( ," t.J. m02e samo da
obI i Ie Ale C) j e ~d oJovan, ondd Je
uslov 0=0.
ispunjen
/.J., ::;~) i ll.U :: ") . i>,j '," sistema
i",ner' gJ J~" je
i zed (:Jvanog
konslantna. 0(, CI J)I'.:~l)l,)';!:!':~ nj uniSllti. n1 st vor i t..:I., ni
promijellJ.tJ kf'O I I. .l () k ak i",
f mf;~hanJ ("; k j > bemJ j skI i 1. i bi 01 o~k 1
proces.
Postoji i slj':Yci'o(.:) lUi d!tLl.H::.:Jj(~ prvog principa: N.mogu~ je
mobl!.l.! \'t::, \ll'g C'lkllvni mot.or koji
rn r;'Ct H ~:j, ',l J JH n.i t~H)l leeS"l hio u atanju da-
I"d.d je) . Aka 51 stem dobije
lads sa pry! zakon' mo28
\~ kao

be 'l k Onate n (.) m a.l I l' d, ; ~;;, .L~.i -L ,:,' ill .';l
Neka Dc' poJo ..,trJ.! , } l.p o\lr'~Hne S, t,.I,ljl hex-meti<.":.ld vara gas
u ci,111':!dr-u 'z.apr;'!>1!!n E!jstvuJe 31",:ljnja ail F Ak(.) se
5ist,(:11!l .kompTJIl'luj,:,' ,H.:) Ud ,,,8 pl'J sHvJa\1ivanju unutr e sile
(S1 . 5) od n c." ::i1H:.' ,ll.1 u t ,'::" t;n j 89
pr i l l !.'I.k ,::I 'p I: .1. j \) l)i.J,nJ (:i,r.i La
malu dU::t.lXlU L,~,(, ,.'r:::,::ult.tIJUC:.'l F
5ila
rada koju
C'f.;'

5istemu .1 Lno~:>i
b'\l.i F ku.iiClna .......
~
-- ...
....... .
~
~

-~~,~

l~:iI;rm.udrr.u:rrnIr
I
- .. .. -......-. --
' - -

.' Ii ..-V:, : '. '.

,. . '. .
Akp SH gas k":.nll',r.i i'IIL\JI."
.,c,_..., _ _ _ _ _ _ .... _ _ _
k 1 .1 I;' fo) i ~ ~? d ~? a (~ f~k J i ~"," '\.t ~
._~ ~

)(! =! t !. t Ukt!PfJd
Kol:il:::inEl 1',c,(\,;J .ioi,',i j e
sumi l'cinjem :,:,\,1 h ,., U ':c'l i t B r nJ h
Sl,e;

odnOSfiCI ta(;nd , .i J~' 'i t 1 ~:::'1, J'e

.t'l.,Vi pdV
-~.

1,0
graf 1 ku (Sl. '/) . p
Aka ja proc&s izobar
p konslanlno. pa va2i

je j",,,, .',,\,1 ukupna i)X" ()f'flj (2')'li3 ---"~

zapremine gaes, Tada Sic: f -z"lkon

Vz V
ler'mod \.IJdmlk(" O,O:tE' naj:'J. aLi i
kao
Q "" L\U + pl:..v
p
Za rad pr'.!. L;;:otermnom P;'(ICEi'~Hl
k 0 f' i s t e (.~ .1 :l. z,' a Z .2. a \' d d u T" const.
t",~m ob11ku oblJk mO;!:~~!H~
dob1li

~to na
gr&f.iku i~i.E~),
Za nJ p,'oco",'; Je .6.V=O. pa kolieina
Ck09 !'ada DA:i,O,
Tr'eba uOl~i tJ mo2emo
.J)l:oce5 pVu agramu
o III () 2: fJ' U I) at.l na 10
naCi n. ondas.() 1 mehaniCki rad i ~irenju
sist.ema.

l..jet<,~"}.)i J z"m, 1'"1lIfj~ i:,roJzYode'nJ'E:' jelu i

zakon t.,(-~I BdllU k(:!'. Ki:llLtlibol.i Zdm

Formulac.:lja prvo9 je lmala dubok

;z;akolid tE~f'"modJllami.k()
na fiz.i.olo~lJ.jU. t.ermodinamike
PI'v..ino'iKOn Je un.ivelr'zalni
pr.i.ncip kojJ SH mO:ZE~ pr'i.nd,jenlli kako ns ne2ive t.aka! na.
2,ive sl,,,teIT)P:roplolni j,:wocosi tJ 2:Jvim s.ist(ol'mima se .megu
prouC: ava t..i E~k spex' i. ml"nl1. 211 no, t 21ko da nam zakon
da postavimo tJelesni melabolizam. red i ~roi
ne kvan'li tat.] VIH: OS'l!O\lH.
Po~t.o j~~
;!:ivi 5.1.stern ot ()j"Pll.l. t.~n'mod.i.namiC:kJ. 5islem.
drugs strana neslacionarall <5lalno sa vrge promjene odr
parametara u vremenu), to se proueavalina
o d r fJ den i b p r G t po s t a v k J . .O::.~,~sc....::,.::_"o_",.:c:...::;.................[:;,...... ,::.. ::. l::..'" ..::;;.....::..;::0.: ..
skoq
"l?) u t.Jjelu post
en~31"gel~>kj (prJIIlJ,jena tHHH'g.ja ti.jela
~~n""'r9iJJ. J(Ojd 5e c,d i.! U okc)lJ lIU).. PJ.~~L!ci
t EH' modj Yli-H"lli k ~;~ U obJ J. k u

mO:~;:'~~il!O d""
()i(\..P)," 1. C'i'i!;) "~lj
()k,'l< E1'IlH oelsk.l l:;,c.lans cjel
Ijud~,ko9 ;:JvotJlljsku'j' t.iJe~li,:)
ili u :z:avisnosti ad promJ~ne
svake od ~rlJ0JnoBli ~J lJ {',\ jed fJ ll(~~ iil.t, J:H'i C emu ~E
promJ unulra~nje (~n"'~l"'9i f:: U,jeli',:L Ljudsko lijelo.
da se odmara 11 I ",eli, "'tad no U'angfol'tni~e pohr'anj~niJ

L 1 .
hE~m.ijsk"J rn. Y'cll.lu J.;-: hr c
,z.11It;' U raZn(~ oblJke rebn<!J? za
c,dr::ti!lVian I,,; rllnt,:jn'j.iC.\i4fjji:~ r',:1::znih orgBnskJh sJstoma. tkiva. 1
(~e . t.:.jB '.' l! 1. ""';:<' proc8odma, na7:Van.i.m kat.l:libol1:,=mom
unulra~nja enpr<;jlja kOn~3t;H)tno
p!~ema tome opada. AE JO'
nr;';;:Jat.tvno (,\cr' ()znaCa,ViJ !'i.l:l:J.iku (ffner-9ijt"'l' u kasnijem i nekom
r-aniJem LrerHJ'l..ku, J b,'I')!'j,"l<:H:: mor'a nadoknadivatl po pl~avilu da
se pod!'>t"dcnp l / l l .,abolJ(:I.d I':lktJvnost). Dio kataboli~ke
aktlvl'losti \")dJ,"IZi r.a JrBd kojl s.ist(?m vr-Si natd j
t.ij(111 IYLa. n dJo Jdl:': U 1,)," I'l:;;;:ak toplole 1z tJjela ja.
je ti,ic!a :r'lI:t(1i.:ltivJ')o.
kva.ntitatJvno opisanoJ U
"?tH)'fge~.JcLs.n ." Jl~ mjerJti br ne koJi.ma
miJ<f:!<llj,::.'!.l,,,: '.1 tok'j ",,'orn'ond. Z;-:llo je potrebno Lt Hvaku
od vl'"tjedn() t j, U j(;)dnd 1 \!),

Vl'" J j 1:.~dn09L /\E://\\' ~e ndzi va kataboli~ka brzlna. J::.Q/1l.l Je

bx-zlna PIo\.'~'".lde Ja () lC'~f", j \/w1 jednost L\A/ht je mehiBmlt; ,l'!l
<; n ,~\ q '1 k (' l' I \ j I (. I ) I' P d ,~,
f f '

Into""~'santnl) JI.:}- lmd'Li J..:.J rlt.i.'cat.i.vnu predod2bu sV;:lke od ovih

vr.ij~Hhj()!d.i zc) ra::z.n",.~ obJ ike-: aktJvllost.t i mir a kli.ilko bi
nam da.lJ,::nat..':'"',ine inform,':lcije 0 rnati~r.i.jl klSlo f!l;t.o .je
6,f.ikasrh)::>t .ljUd3koq t.i.Jeli3 k 0 Illaf;ine. valJ nog a
a l1 E~t t Car a ;;':c'?l ma k S.1. m<'.l1 ,H3> moquCnostJ (dj 191 ovanje) iIi 2&
valjano pc<cle~~':l'8n.je (')btCne lit::;l)osl.l. za odr2anj<'-.l' f.iz.l.Cke
sposobn.'::~' l !). 1 br'ug3t,anja. Mo~(;- s"" vidJet1 dll n1vo
kalaboliCke akttvnost1 mo2e -Lakode da se iskoristi za
detekci.ju pcreme~~Ja

Pr"odJ~;kutu jmo prvo kako

detbljno svaka 0...1 vI~ijed'~ostl u
gornjnj j6'(lnat:i"I. mo:~e da ~~e
i:zmje!r1. Izlazna 'f.>naga fAA/At
m02e se uglavnom mJeriii direJctno. Jednoslavno sa mJeri
br'zlna prJ l-:ojOrtl s"'~ vI'sl IlH:c)han:l.CJci rad !la poslLl. bilo cia je
t.o rae! t:zv~('~n )))"i ob.l"tanJu pedaJa b.icikla. iJi rad izvr!l>en
guranjem ~011ca napunJenlh uglJem u rudniku
Vrijednost ~Q/At je brzina kojom toplola napula liJalo kroz
razne vJdovC" od\!C'(1c~nja t ol(~. U princJpu se to lIlol:e mJ li
pr'ou('~ a van.! em slJbj ek La u 12:01 ovanoj sl'ecil nj i I'nj erenj em br'zi ne
k oj om se t Clpl 01.;3 IN.H' a J)'; 1 on.i ti de. bi tGmperatura prostor i je
ostala kr\n~,ti'.ll)tni:l
(bj :;i)oi':Lme
Tf'(:H':U V!cj jedllost L1E"1.\1., kataboliCku brzinu tJ.
brz.inu
promjc-IH,1 'mutl'<3~jnje Hllfl'rq.i je t i j e l a , je-:: n lak:1!i.e mjeriti te
cer)",o c,p 1'f'VC n,) tu osv,'nuLi.. U procesu kalabol1zm, vedina
'.)rq<:lJ;,:-dU, ,'; jC'V:3 U n<l::~ hrani 'se transfor-mi~enep()Vri:i'Iltnc, I.J
t: ,H:;~ '.II'Ct) J (?lH;'l'Q.l j l l . Pl"f~'C.i;;:;~I1)
rnc-tod prou(~,,,,,vanja ovih
t 1" iJ.ll " r ('. f' "'~ .\l;: 1'1 ,::;;~ " 0 1 j d \,1 pozn a \I an j p 'nn Oq0131 o.~ten.i h \t:\l>va U
kC'jj flL:J i." ,".1 H, Pi.)~ji.>.. .. ( ::;u,lu -S\i,~ faze ()v'ih transfol'mac.l.ja.
t'o:,;;. f)t):,'i .~ d cr~ DC l de'u,,j,ja, pr'Jje j3veg"i, 1 jedna.
o:.:-;nCV1,c:, '1;. I r";
;:,'[,,,:i,!.i:li ("t,Ja brz.1.na lro~l3.(;",nJa kon'troll-s.::1'
kaL,",hcl1 U i.'J;:in!, Td :>ji dll'cJja J~:: kis!on1k, ud.i
pr"c';',,:,jp(:n!t tJ,"a!lU ('; '/jl:~l;.:':'j" l.ltvl'Lh~no je cia 1-
1i tri'.1 k1 ,'.?ord Fj pJ'cJ:ZI,'O'L. oko 20 000 ,] ~?nergije .
.l. :;;;:m,:;?du I. i" ;"s ,i i:J L:';enn.~ K a 1 a ur:n.j t r aSnjf:l'
\,'J. j~::l 3 na,Z\/E.~Jr.
~02/~l brzina lroaenJa klsHonika. brzlna kao Alo j <!I' ona
mjerena ~piromet~om, lada je pro~Jeena katabolieka brzina
~/~t data izrazom

Biohemijaka oanova za ovakvu sliku moZe se vidjeli

razmatrajuCl energije proizvedene potpunom oksidacijom lakvih
csnovnih hranljivih supstanci kao Atc su UkOZB (ad
karbohldrala>. tubaty!-in (cd masnoca) i etarlol (od alkohola).
Toplota reakcije i polroSnja kiseonika vezana sa oksidaciJom
pslancije data je u sljedeC~m pr edu

+ 6 +

1 9 1 1
U 0 reakci 1 zvodi se 2.B6-10d J kada S~ polroAi 134 ~
kiseon1ka. Z",lto ovu komponentu hrane. kaloriena vrijednosl
kiseonika izn051
~E 2.86-10 6 J

+ 18.5 15 + 13 H 2 0
J.
302 9
Kaloriena vrljednost klsecnik
.6. :8 . 1 3, 1 0' J

(::"d. k OhC1 )
CzH .3 "" 2 COil: ~, H.;:O +
Kalor-lena vriJ kiseonika je
1 . :37 10':> J

Pribli::!ne br ke
hr'2Hl'? .
2namo da precizne vriJednosti ekvivalenta kiseonika zavi.e od
relalivnih proporclja karbohidrala. proteins. masti ltd. u
hrani. Zavisno od karaklera hrane koJa sagorijeva. ovaj
kalorleni ekvivalent varira od18.9 db 21.1B kJ/~. stvarne
proporcije sasloJaka hrane koje oksidiraju u dalom organlzmu.
mogu "". odrediti relativnim odnosom
ulr'oS;enog k1 seoni ka. Ovaj odnos se naziva
Respirator kvocijenl od 1 odgovarL't
od .8odgovara kalorle ekvivalenlu od

i k.ataboli~ka
lzam
FlziCka aktivnost oBobe i ena rnoguC:n(.)st da izdr:2:!
obI ka napornih allelskih axU.vnosU. Je ocirl.!'dena
kap~citetom troAi IndivJ.duaJ.ni i
uCini veei fizi(kJ

program
ii) napor oBabe u zavisnostl od njegove
msk brzine tro~enja kis.eon1ka. U tabeli je d.::Ita
pO~.;~i)~;nja ki sE~()n:tka u jedlnicama mL/min kg. tj. po J<110g amu

12::
tJelesne mase,

Nivo napora Brzina tro~enja kiseonika

(max mUmin kg)

vrle slaba
slaba
prilic::na

U dru label! imamo zinu polroAnJe kiseonika za r~zli~ile

specific::ne aklivnestJ sa ekvivalenlnom brzinom kal 1zma
pretposlavljaju~i kalori~ni ekvivalenl kiseonika kao 20
k (02)

Nl vo akti vnosLi Sf'zina tr'oAenja Kat-ab(..)l i ~na na

kiseonika za 85 kg mase
w
Spavanje 3.5 293.3 ao
Laka aktivno
(~asovi, lagana
etnja.ku~. poslov!) 10 838 230
Umjerena aktivnost
( nja biciklom 15 km/h.
kasanje na konju, zgrtanje
pijeska, prsno plivanje 1 km/h) 20 1676 465
TeAke (naporne) aktivnosti
(Igranje fudbala. testeranje
drva) 25 2095 580
lQ.i'l PPT n E. t.i. 'J;; 05 t.~.
:;}:
(bejzbol. ko!arka. brzo
plivanje) 30 2514 700
t.I:.e.mno na.poene akli vn?~ti
(vo2nja biciklom 40km/h) 70 1600

Brojne su pcsljedica rezullata ove labele. Prije .vega

zapa2amo da tijelo u potpunom mirovanju smanjuje unutra~nju
energiju <kalabolii::ka brzina) Da vrijednost. od oko'LiE/At. Da
293.3 J/h ~to je oke 81 W. i zove se na k ieka
br na. Pri kretanju cisobe, di~ kata ~ e energije se
poj vljuje kao toplota koja se oslobada u prostor.
Tabeia pokazuje da je OSDevna da dnevno uzimanje hrane
predstavlja pouzdanu nadoknadu za gubitke unutraAnje energije
vezane sa bazalnim katabolizmom. plus zahtjevi ener je za
dnevnu aktivnosl. Os~ednji Covjek. sklen ejedsnju zahtijeva
uku?no eka 13 000 kJ na dan. a 2.na 0 9 600 kJ. Ovo se mora
nadoknadili energijom hrane da bi se edr2ala I' e2a izmedu
ulroska i dobilka energije 1z hrane. Ukoliko jedemo viAe nego
ato troaimo energije. dobija se na te2ini. Alo mo2e imati
loAs posljedice na naAa zdravlje. Va2no je spoznati da je
teAko smanjitl le21nu direktno kroz vje2banje. 1z h
prodataka smo vidjeli da je za gubljenje jednog ama
tjelesne masno~e potreban ulroAak od 37.71 kJ mi.i~ne
energije. ~ ZQ 1 ~1 ~ko 38 MJ. To odgovara cijepanju drys
snagom ad 2100 kJ/h za negdje c1 oko 17-18 h. Mnogo je lakAe
radom~ SE~
mo2e f3'd.ti efikasnost. t.ijela kao ma!$ine
kori.~enjem k ori~ a vrijednosli kiseonika. Efikasnost
zavisi od zine pr'l kojojse Vf'l:\i r"ad. SljedeCa tabela d<;ije
vrijednosli ciA/dl i dE/dt kao Ito je mjareno kod rudara pri
mehaniek z1 od eke 100 W iIi manji chiie! rada ev od
lopatanja do guranja kolica (ovo je izvedeno guranjem ugljem
nalovarenih koliea po lraenicama)

Radn.i <dA/elt> Katabolieka Koeficljenl

ueinak brzina(dE/dt) W iskoriltenja
V02nja
bicik 112; 505 0.1 Sl
Guranje
oli t;:JO 525 01'7
Tovr.\l~en,j ~t 1'7.::; 570 0.03

Ova labeia nam pokazuje da kada je jalnji rad uCinJen pri

brzini 112 W k a je otprl1ike maksimalna brzina koju cBoba
m02e du2e vrijeme da obavlja. koeficijenl korisnog d slva je
oko 18~. Takva aktivnosti su vo~nJa biciklom i j guranje
leAkih Kolie . Sa drl:ge strane tovar-enje je vrlo neef1kasna
aktivnost. Ona se mo2G izvodili sarno pri niskoJ izlaznoj
snazl 1 sasvim je eaf kaana sa eko 3~.
Pri vr10 visokoj i2 az .nazi efikasnosl mo2e bili prl1ieno
bol ja nego za ove \/ 5 j eonost..i navadene u t abel 1. Npr. pi" i
troi bi klom s,~, b)~:d.. nom oko 40 km/h. odgovar<!!juce
vrij U, su;
P=dA/dt W, 6F>:::."=('.39 -l/min(Oz)W, pel je ~~
Ovi azuJ U Zik 0 j e tov j ek af i k asno pc;.vGtZZin ~~a
maAinom mo2e se proizvediti mehanleka snags i sa .fikasnoAcu
do "'iC~i4"~".""

1.6 Ja
TermodinamiCka funkclja (ili funkcija stanja) sislema Je tar-
modinamieki parametar koji se U opltam slu~aju mo2e prikazali
kae funkcija keordinala sistema (najeeCce p,V,T.n) i dvaju
pomo~nih termodinam.i~kih velieina Q (:1.11 ,~Q) i A <ili IsA).

.h.
, - "'.,',.-,'- ",' '",,,,.'m

unutra~njE.\ ener enlf'opija

obedna enel-';d ja i 'lopltni
.ilell pri slalnom zapremini

~roees promjena zapremine ~V je ravna

nula. lako da 1z i zakcna lermodinamike imamo

Cjalokupna prisnjela loli~ina teplole sa treAi iskljueivo na

promjenu unutratnJe ensrgije sistema. Ako sa promjena stanja
vrAi rno, ~01i~ina rada pri zapreminskom Airanju sistema
je te mo:':'::cr:'C) } zakon t.ermodinamike iskazali kao

1G
kcntrolisanje te2ine ~uvanjem od isku a za pretjeranim
uzimanjem hrane.
S drugs strans. slaIns naporna fizieka aklivnosl dovod! do
velike polrebe za hranom. Biciklista' u turisliCkoj vo:!nji.
koji prelazi oko 150 km za B sali korisli oko 16.76 MJ. Sve
ove naporne aktivnosti uslovljavaju 2elju za hranom.

f:'ovJe<E:ljeg t1Jela

U dosadanjem izlaganju smo prikazali sarno podatke za AE/At

vezone :-!a r.;~zlic;.~!.~: Livo ...., a.lclivnosli. U vez! sa prv.i.m zakonom
termod! nami lee .6.E/At je povezano 13.3 brzi nom pro.i z a
loplole AQ/t.l i sa s janjom snagom k u odaJe sislem

Inleresanlno je is tati kako je energija kalabolizma

pc)dl j el j ena i zmedu .6.0 i M za razl i C! 'Le si luaci je. Sa povr~no
razllCile ta~ke glediata, m1 maZemo posmalrali Ijudsko tijelo
kao mainu sposobnu da vrAi rad. haniCka
lijelaJe definisana kao odnos )cor-isne
lij 0 oda] em mehaniekom
pr

pri eemu se 1 jedna i druga velieina podrazumijevju kao

t.lvni b.rojevi.
VeliC!na efikasnosli Ijudskog lijela zavisi ad sad:r2:anog
mehaniekog rada, a lakode od nivoa pri kome se oslobada
snaga.
Jedan od naJefik~~~_jih naCina za proizvodenje mehaniCke
snage iz Ijudskog tijela je bicikl. Snaga koja sa odaje preko
no~nih pedals m02e se pouzdBno mjerili kori.~enjem ergomelra
ili dinamomelra. Brzina lroaenja kiseonika se m02e mjerili
preko spiromelarskih uredaja.
Studije maksimalno oslobodene snage pri v02nji biciklom i i i
veslanjem pokazuju da kralak period osoba sa dobrom
kondicijom m029 da proizvede izlaznu mehan!Cku snagu ve~u od
oko 1500 W. To je mogu~e. prije svega za sarno oko 6 s.
Najve6a snaga t eranlna za dug! period vremena (5 h) 1zn091
oko 150 W. zdani nivo" r za radnike za duZi ad
vremens 1znos1 u sna oko Sumarni podacl mogu se dati
u vidu sljedeCe tabele:

( Vrljeme (s)

.5
(iO
210
19000 <5h)
radnik slalnom radu

Ako je mjer'eno lro~enje kiseonika povezano sa mehaniekim

 2biru zagr~ai lavl a le~mo~inamiCku funkciju
ina z i v c::I s e e;(lj;t~',::l'.!"e'c!:i't!,a
,(:1)

H:= -+ pV

Njena apsolulna vrijednosl se na mo2a na~i u opAlem sluCaJu.

jar se ne poznaje n1 apsolulna vriJadnosl Up nego same
promJena koja Je 12 gornje jednaCine

11.0 == AH

Promjena ental je termodin21miCkog sislema je jednaka

apsorbovanoj <iIi odvedenoJ) koliC!n! t ota. Pri izobarnom
procesu. prams lome.enlalpija sistema igra istu ulogu koju
1ma unutraAnja sner ja pri iz om procesu.
lal ja je ajna u hemijsk lermodinamici i
termohemiji, jar se mnoge hemijske reakcije odvij u pri
konslanlnom pritisku (naJteACe almosferskom), a ne pri
kon'S t a r1'!.. !,O j 2,:1;.:;r' 0.';/" t ~,". i 1 i t.. emperal ur.i.
2a izolovane hemijske reakcije u kojima uceslvuju tvrsta i
t e C n ali j e 1 a A ( ).::;.~ O. t e j s tad a AH ~ AU ( lo n e va 2 i za
hemijsks reakcije u k 1ma sa razmjenjuja ga ).
Pod toplolom reakciJe obiCno se podrazumijeva kolitina
toplote koja se 1z 1 mola supslancije odvede u okolinu, le se
Ceslo umjesto loplote reakcije sreCe pojam entalpije
reakcije. 2a sg~i je vno (jar sislem
gubi dio svoje unulraAnje snergije) dok za endolermne &1 je
pozit~vno i sistem apsorbuJe loplotu 1z okoline.
Tako npr. za reakciju

2adnja vrijednost predslavlja entalp1.ju pri

egzotermitkoj reakciji.

OVd kollCin2 t c~,~ zavisi gasova od procesa. Ako je

omjena stanja sistema izohorna
.....,.................. . lada je

a pr 1 i zobal~nom
.".......,........

To au t otni kapacitetl pri atalnoj zapremini. odnosno

slalnom pritisku. re tivno.
Toplotni kapacitel jedinice mass sistema naziva se specifiCn!
loplotni kapacitel tijela

c =

17
 ificni toplotni kapacitet jednog mola supstancije se
naziva molarn! specificn! toplotni kapacitet.
PeAte je pri stanja sistema te je

Odavdje slijedi da je C y lermo~ namir.:ka funkcija jar je

izra2en preko U i T. a izraz nam daje loplotni kapac!tet pr1
stal no/ zapremi n1 .
Slieno pri i ,6,Qp=.t.H. toe je

=canst
lernmodinamieka funkcija.
PoAlo je pri izobarnim an ma s anj stih i
pr ane njihova zapr male. mehanieki rad,6,( )
to je ,6,H~ .6.V. pa je
Madulim. za gas6ve j r ka izmedu i zna.tna i
idealn! gas se mo~p. nae! na sljede<:!i naein:

M~ :::: AU + A(pV) = AU + A(nRT) = AU + nRAT

Prama definiciji je
flU AT
C p .- Ct.H) :::: + nREf "" y + nR
hl p=canst 3'r
Cp :;;:
+ nR /
f
n

Odnas Cp/n i Cv/n predslavlja loploln~ kapacilele po jednom

molu (molarn! toplotni kapacilel).
Kako je n-m/M, zamjenom se dobija ; \

c_., := R
m i M
Kako je Cp/m=c p specifieni toplolni kapacitet gasa pri
slalnom pritisku, a Cy/m=cv specifien! loplolni kapacilel pri
stalnoj zapremini, zakljueujemo da je
R

odnosno. da 'a kod gBsova specifien! l oln! kapacitet pri

stalnom prilisku ve<:!~ od fiCnog t olnog kapacilala pri
slal zapremini. To sa mo2e objasniti tima Alo pri
izobarnom procesu loplota ide kako na promjenu unutraAnj.
energije, lako i na vrenje spelJaAnjeg reda, pa je
specificni toplelni kapacitet vee! za vrijednosl usljedl
a rada.

i dy'ugi zallcon

da gas. keji se nalazi u nekern cilindru. 1ms

zapreminu .. \ I'-ljegovo stanje je prikazano
p-V dijagramu ~nja. Ako se gas Airi. njegovs
zapremina reste do vrijednosti Vz. a pritisak se smanjuje nB
pz 1 konaeno stanje gasB je dale taekom 2 Cpr-oces Je dal
liniJom la2) (Sl.9). .

tEl
Pri ~lr u gasa vr~l sa rad
Ovaj rad mo~e da sa vrSl
i l i na raCun spolja dovedene
toplole Q,. iIi na raCun sma-
njenja unulraAnje energije gasa
f..U=U:tt-Uz. gdje je Ui poCetna. a
Uz krajnja vrijednost unulra-
nje energije. Prema I zakonu
lermodinamike va~i

ili . ". $.',.

81. 9
Rad A. usljed Air a sistema mo~e se na~i kao povrAina i
dale krive za dati proees 1a2.
Sada gas k i z eminu i pr lisak pz erne da
sabijamo lako da ga vralimo u prvobilno slanje sa zapreminom
V, i pritiskom PI- Ako se proees sabij a odvija na ni~oj
lemperaluri od one pri Airenju. lada ~e kriva 2b1 bili
avljena ni2e krive 1a2 (odvijanje proeesa se je
drugom linijom). p~ 3abijanju gasa spoljaanje sile vr.e rad
Az . Jedan dio ovog rada m02e da se preda ja 1m lijelima
<okol!n!) u vidu t o t e Oz. a jeda~ dio m02e da ide na
promjenu unutra'!;nje enar-gije gasa 1;,.U ~U2' lako d.$!, ,je

U.i

Rad Az usljed sabijanja gasa mo2emo na6i preko povrAine i

krive 2bl (S1.9).
predstavl j en zat.VOl'enom kr i vom 1.a.2bl, se
I eiklu~. To jelakav
pOellAe ni za promjena vraca.uprVCJ.DJ:.'l..n.,o.,.,;. , S!'b'i:l!H"'\I\.E~;. Ukupan rad
pri kru2nom procesu je jednak zbiru radova

i dat Je povrAinom ograniCenom zalvorenom linijom laab1.

Posmalrani gas je pri kru2nom procesu dobio ja koliCinu
toplole a dao koja je manja od dovedene. a razlika je
izkompenzirana radom protiv JaAnjih sila. Sva spolja
dovedena toplola nije prelvorena u r a d nego je jedan d~o
loplole yracen okolnim liJelima.
Ovakav tip procesabl se odvijao u termiCkoJ ni. Tu radno
tijelo (gas i l i para) dobija toplolu od izvora na visokoj
t aluri, a od a 1 oiu na ni~oj lemperaluri. Ako je
rezultantnirad negativan. t j . povralni proees vrAen po nekoj
liniji iznad prvobitne onds lakav lip predslavlja maAinu za
hladenje. Koeficijenl korisnog slva ovakve t olne maAine
bi bio

< 1

te daje stepan lsk loplole.

Na osnovu ovog i d:r-ugi h prooeesa deAle se do

19
zak.l juoC::'-,:.J ,,:L:I ~;e, a :no2~ dJ e1 i mi c no pr'etvarati urad samo
pri spontanom prelazu sa tijela viAe temperature,na liJelo
sa ni20m lemperaturom. Os bi se prelvarala toplota urad
potrebno je imsti dva tijels sa razliCilim temperalurama, lj.
nemoguCa je maina sa koeficijenlom korisnog dejstva n=l. 0
tome govori drugi zakon termodinsmike. koji moZama
formulisali ns viae naCins.
NemoguC e proces pri koma bi se eta pretvarala u
mehan!!!k.'!. red bez d!~ugJhpr(.)cesa. Uporedo sa vrt?mjem rada
jedan die t o t e odlazi na zagriJavanje okelnih tijela. Isto
lake je nemoguCe da sa vrA!
rad. a da loplota oslana
nepromijenjena (Sl.10).

To b11a
maAina koja 1:;i :","t. Ino a
nikakvo
rad na f~~un tbpl6te okolnih ,!lo.sina
tijela CUi C:iji je kceficijent
k or i sno!] c; ,: j s:, ,-.I i \ L j . na
raCun ja o}elnih ti la.
Nemoguca je recime lc otna ffia~ina koja bi or s toplotu
morske vode za dcb~,;anje rada. Ovo ne bi bilo u opreei sa I
zakonom lerm0di~amike, jer bi korislila posloje~u toplolu
morslee vode. Ali ?remaII zakonu lermodinamike ova maA!na je
nemoguCa za dobijanje rada jer bi za njano djelovanje bila
potrebna sredina sa znatno n120m lemperaturom. Ato ne postoji
u prirodi (ujedno b1 sa eno hled.tie).
Drugi zakon lermadinamike mo2e se prikaza,ti i na osnovu
zakona odnosno stalisliCkim tumaCenji.ma.
man
iz jednog dijela sobe u
d rug i ) ~t~e''J",;.i''.z'm<,,'n,
Sve ove form01acij9 pokazuJu da ovaj zakon ima opr:;~ti znaC u
prirodi i formulacija je op~teg karaktera. jar ne vedi ra':::una
o prirodl lijeJa ni~i naCinu sprovoctenja p!~ocesa. Ata
odgovara lim metod!ma lermodinamike.

Pry! zakon lermodinam!ke sa odnosi na energiju kao glavnu

veliClnu koja se. kako smo vldjeli. odr~ava. Analogno sa tim,
a u "..I(0ZJ sa 'ir' ,:;. :'1. .,,_ \'-/,Jn~:,~Yl :.. ~",r modi narni. k e. uvedena j e vel i C.1 De.
koja sa n~,:z:iva r J.'S>, ( slus). Defj,nicija entropiJe
nije jE'dnos,taVL.i'l sa flz1Cke str pa J~? uvedena viAe
matematiCk1m ru~pm.
Entr ja Jt.;:" tf"i'm~.)d.i. Y'.E!:ni"ri<a funkcl ja koja predst.avlja
k vanti. 'l at J ',n:-,u\;: a ,- a k t",:,r" ,1- s t:! leu smj sr" a odvi janj a termodl nami !!ki h
proc:esa. Z,:! ;""":12:.11 k',l ,:x~ (:.lrJi.t'd je. entrop1Ja nema oCiglE~'dno
f.iziCko 'luma ;'nje. Ne}:c.; t.f::.modinamiCki sistem povratnim putem
pre.lazi 1.Z ;"CJ\'l"lU1.I..::::tr,Dg stanja Au ravnote1:no $tanje B
<Sl.:tl). T,"" \.!) 2: l:o::'i::-':'1,2"; i o(,,=-,, koju tim putem sis-Lern
razmiJeni sa oko11n~m, ~avi.i
cd izbora povratne putanje AS T
(t j . pu tan j e c:: i j e t . a C k e
grafiCki pl'iko"i(::'U,jlJ ravf)c)te2na
atanja ::.1 $~enla njegevom
prelazu 1z stanJa A u stanJe
B), Ekspez'lml'S'nU poka u da Je
aIg.barukl zblr koliCnika
koliCina to oL~:It ,b,Qi, koje -,--'r;"""'-,,-
v
sislam ra ~nJuj~ sa 5 om __ ..1- . . .
okolinom pri prakliCno
konstanlnim le~peraturama TL
sislema i tih temperatura
uvijek stalan bRZ ohzira na izbor povralna po
se slanja sislema enjuju

Ako se pr-et.pos,t,::I'/ ,,'l su keliCine l ota be!'5krajno male,

prelhodna Burna pr 1a21 u tntegral

dQ
=: 68

To je matema~i~~d d3{lnlclJ_ promJene enlropije sistama. Ona

j funkcJ.ja t~LZi zavisi od izbol"'a
povralne a 9.
Ako neko tljelG v~a~a lagano
(tJ, povf'alt'd.m pi_l,.<~il;} pj~lma 12
okoline malw k~li inu lolota
koja mu n?~a izmijenili
lemperaluru. ~~L~o ja log
sistema se I"'\I'0C.:\'h)'. Obrnuto,
ako pri praktlcn0 konstanlnoj
le~peralurl T tijelo lagano
izgubi malu koliCinu loplole
-bOt entropija lijela Ce se
smanji i i (Sl.:12). 51.12
Primjer: Ako pri temperaturf OOC lkg leda u vodu na oce
lada je priraAtaj entr je
:1 AQ
..6.S ::::; dQ ::::: ::::
T 1\1 {,',"

PoAto je qt=332.51 J/kg. a T=273 K to je AS""'1.23'1 J/K

-enlropija se uve~ava_
PretposL"lvimo d2l irnamo gas u
cilindriCnom sudu komprimovan
zahvaljuJuCi legu slavlJeno~ na
klip (S1.13). Ako se teg
ukloni. gas Ce se naglo ....
' ...
w "

nepovratno i1'>:tr.t tJ. ,,",ko Je na

klip umjesto ega stavljena
Jsta tolika filasa Jeska. pa se . . ",
: : .. ' .
sa klipa uklanja zrno po zrno,
gas Ce prolazitl kroz niz
ravnote2nih stanja. te ~e se
povratno ~i r i t i (ochl jeti Ce 58
pr1bli2no reverzibJlan proces).

21
Prelpostavlja se de poslije uklanjanja pijeska gas bud. pod
islim uslovim:::;i k30 i .ije nag10g skidanja tega. Jasno je
da je koliCina rada koji ja gas predso okolin! manja u prvom
sluC u jer gas podi2e sarno kIip, dok u drugom sluCaju gas sa
klipcm podi2e i zaoatal! pijesak. Sloga ~e u nep6vralnom
procesu raspol i ve~om unutraAnjom energijomh~g6 na
kraju poyraln .ocesa. pa je i rad izvr~en pri povralnom
proces~ ve~i nagb pr1 nepovratnom Ap>An. Da bi uriulr~nja
energija gasa ija cba procesa oslala isla potrebno je
prama I zakonu lermodinamike da se u povralnom procesu
i veta koli~ina l ote Sloga isto va21 < a dalje
slijedi
iIi < = ~S

Shodno lome va2i i Za svaki realan proces onda va21

gdje se znak jednakosti odnos! na povralni. a n ednakosli na

nepovratni proces. Ova je lakode jedna cd formulacija drugog
zakona te;~modJnanrike,
pcato izolovan sistem De razmjenjuje toplolnu energiju i rad
sa okolinom. lo je L\cAz~O i 110=0. pa ~;C! l1U=O. odnosno U=const.
Sistem tada maZe bili samo u stanJi a koja mu eduju
konslanlnosl unutra~nje energiJe. ?0~to je lada

l1S ?: .6Q "" 0

zakljuCujemo da au to ana slanja u koJima njegova enlropija

raste iIi ostaje konslantna. To va2i samo za spontane
process. or frlul aei ja dr'ugog zakona termodi nami..ke ....7 a
izolovan sislem: u toku~~o~tanih procesa entropiJa
z010vanOg sistt':'ma raste i l i ostaje u speciJalnom s1u C aju
kQnstantQa (reverzibilni proces). Sisiem je u ravnote2nom
stanju ukoli ko je enlr' ja S=consl i mal< malna S=Smo.x.
Primjer ireverzibilnog procesa
je prelazak gasa 1z jednog
dijela suda u drugi u kome nema
gasa (S1.14). Ako nema razmjene
l ole sa okolinom sislem Je
izolovan. Po~to cjelokupna
unutraAnJa ~nergija u sislemu
oalaje konstanlna. to je dU=O i
dS=dQ/T=dA/T. Aka Je T=const
onga je Q=A=nRT~n( ). pa je
::""lnRT.ln /\/1 ) 0 . j"" je V;a zB.premina j odjeljka. a
Vz ukupna zapremina suds. PoAto je >V 1 je bS)O. lake da se
odvija nepovralsn proces.
Prema tome mo~e bili:
dQ an i
kada je procss

dS < dQ kada JB ~roc~s prinu

t.j.na osnovu promj';S'ile:' entropije s1stema mo~e da se odred!
er odv.i j anj c. t er "nod:!, nami i:kcg pr oc esa.
IZmedu entr ~s i ~eTmodinami~ke vjerovalno~e slanja oj!
odredena veza. Saglasno mol ularno-kinellekQj
antropiju je naJpogodnije okaraklerisati kao
n edar,:\.osli tica Tako npr. pri
zapramine gasa. njagovi 1 su prinudani da zauzmu sve
vi~e odradani polo~aJ jedao u odnosu oa drugi. ~to odgovara
vec!em poretku u sistemu i time entropija opada. Kada sa gas
kondenzuje i teeoost kristali~e pri stalnoj tamperaturi. to
sa izdvaJa toplota i entropija opada Jer se u tom slueaju
pove~avaju uslov! poretka raspolo~ivih eestica. To se mo2e
prikazati oa sistemu eeslica gasa u dvija po!ovina (u
mislima), SlanJe sistema sa odredenim brojem eastica u prvoj
i drugoj polcv!n~ naziv~mo makrosl e. st e sistema
odredeno time kOje se od eeslica nalaze u svakoJ polovini se
naziva mikrostanje. Tada je makrostanje - jedna eestica u I
polovini. a tri cestice u drugoj polovinl odredeno sa Celiri
mikroslanja. Makrostanje koje odgovara ra er
rs jali castiea u e ovine suds je odredeno sa e
mikrostanja itd. TermodinamiCk~ vjerovalno~a predstsvlja broj
mikr'ostan na kroz koja se mo:2:e realizovati dato
makrostanje.
Boleman je azao da ta veza ima sljedec!i ohlik

gdje je J/K, a w ler .........:::. :_ . :.:.

stanja ojom se ' ra~umijeva
moguc!nosti realizBcije datog stanja sistema. ae
matemaliCke erovatno~e koja je uvljek broj manji od jaden.
Tarmodinamieka vJerovalnoc!a je uvijek ve~a od jeinice. Smisao
se m02e pokazali na sistemu od ~etiri cestlee (mol.kula) koJe
po pretposlavci m02emo razlikovali (npr. 1.2.3.4) Razmolrimo
na k011ko nacino se one mogu raspodijeliti u dvija polovine
sudOl. Jedna raspodjela je jedno stanje. ali se to mo~e
oslvartll kada su razliCili molekuli u lim polovinam
U I polovini ,0;
U II po]~vini tn se mo~e realizovati samo na jedan nacln
1 ni jedna
II 1.2.3.4
U I polovJni
U I I pol ov.i n1 to se mo2e realizovali na .4 naCtna:
I 1 2 3 4
I I 2,3.4 1,3.4 1 .2.4 1.2.3
U I polovin!
U I I polovin.i. to se mo:.:!:e reallzovati na 8
I 1.2 1 .3 1,4 2.3 2.4
I I 3.4 2.4 2.3 1.4 1.3 1,2
U I polovini
U I I pol ovi n1 to se mo:.:!:e realizovati na
I 1.2,3 1.2,4 1.3.4 2.
II 4 3 2 1
U I polov!ni
U II polov!ni to se mo2e real1zovati sarno na edan na~in
I 1.2.3.4
II n1 jedna
Ukupan broj naCina ra jale je 16=24. Vjerovatnoc!a da se
eestice ras jele Da bile koji od mogu~ih naeina je 1/16.
Vidimo da se ravnomJerna raspodjela (u svakoj polovini po
dvije molekule) mo:.:!:e ostvariti na najvi~e nacina (6), pa Ce
se sislem najvie vremena nalaziliu tom stanju. br9)evi
naCina na koje mo2e da se oslvari neka raspodjela su uslvari
moSlinarot Cke stax':ija s1 slema.
Kada se rad! 0 velikom broju Cestica 6n~a ~e vjarovalno~a da
se sve Castlee nadu u jednoj polovini suda biti vrlo mala. a
vjerovatno~a podjednake raspodjela bi~e veoma velika. Procasi
i slanja kod kojih vJerovatno~a raste au prama lome
nepovrilni. dok je povretni procea malo vjerovalan (da se
Cestice rasporede u jednoj polovin! suda>. Sfslem sa jednim
mikroslanjem je onda puna odreden.
Na osnovu lz102enog entropija se mo2e shvatiti kao mJera
termodinamiCke vjarovatnoee stanja sislema. Prema Bollzmannu
sv! prirodni procasi u izolovanim sislemima au upravljeni ka
prelazu iz manje erovalnih u stanja veee vjerovalno~e.
tan! procesi su u ar n1 ka uspostavljanju ravnole2nog
st B u kerna je ~rtr ja maksimalna i vr.mansk! stalna.
Prvi zakon lermodinarnike sadr21 energelskl balans procesa. a
drugi pokazuje njegov mogu~i s ar i ana10gno torne ako pry!
zakon dopunjava dru lo i enlr ja dopunjava am
energije sistema.

::1.9. ::1 h i otYoreruh

Realn! precasi i slanja u prirod! i lehnici au n.ravnole2ni.

a mnogi slslemi su olvoreni. proces! i sistemi se
razmatraju u neravnol modin mici.
Analogno l ao Ale u ravnoi~in lermodinBmici posebnim
slanjem se javlja e~e. lako u neravnole2noj
termodinamici po~;eb!l\.j ulogu 19ra s 2,cionarno stanje.
Ne gledaju~i na to da se u slacionarnom nepovralni
procasi koji teku u sislamu (dlfuzija. toplotna vodljivosl 1
dr. ). odvijaju U..;ko da pove~av""ju entropiJy. entropija
sistama sa ne mijenja. Kako razumjati tu prollvrjeCnost?
Predslavimo promjenu entropije otvo~enog srstama preko sume

gdje Joe -L<:i;l~~ a entropije uslovljena nepovratnim

procesi,ma 'J ~:3.1,~'l:,:'1:u. -promjena entropije izazvana
medudjelovanjem sistema sa vanjskim tijelima (tokov1 koji
prolaze kroz sist",m). Nepovratnl procf":!'si unutar sistema
dovoda do toga da j,2 )0. U slacionerno stanju je 1:S=0,
odakle zaklju~ujemo da je ~S.=~S-~SLSO. To zanei da je
entr ja u prod . . dd.lma (energija i supstancija) koji dolaze u
sistem manja od entropije u produktlma koji izlaze 1z
sistema. U ravnote~nom at u, kako je vee pomenuto.
entr ja je maksimalna. e govore~i. 2ivi organizam ja
sislem k 1 se razv1J.3i i koji se nalazi u slacionarnom
slanju. Ipak u nekcm ne tako velikom vremenskom intervalu
mo2emo ga smalrali stacionarnim. Za organizam stacionarnost
sistema mo2emo shvalili kao dS=O. odnosno S=const. dSL)O.
<0. To znaei da veca entropija mora bili u produktima
razgradnje. a ~e produktima hrana. Entropija sistema
crganizam-okolina l~ste. kao i u izolovanom sistemu. ali
entropija organizma sa odr~avB konstantnom. Enlropija je
mjera neuredenosli sistema i na osnovu toga se mo2e
zaklju~ili da se uredenosl organizma odr2ava uz cijenu

24
smanJanja porelka oko!ne sredine. U n.kim palololkim
sluCajevima enlr Ja biololkeg sislema mo2a da rasla dS)O.
Ilo je povezano sa odsuslvom slaeionarnosli kao Ito je ked
bolesli raka praeen haot1enim nauradenim rastom eeliJa.
Mo2emo stavit.i

iIi S""const

adak 1 e pro.i zi.1 azi da u stolle! onarnom st organizma brz!n.

promjena enlropija za odvijanja u ih procesa ja
jednaka nagativn brz!n! anlr Ja za .i. zn08 pr ana
suapslanciJe i anar je sa okolnom'sradinom.
Osnova funkeionisanja 2ivih sistema Ceelija& or
organizama) je odr2anje staeionarnog stanja pr! us.1ovlma
protie a difuzionih procesa. biohamijskih raakcija i
osmolskih va i d. Pri i eni va jskih uslova dolazi de
d unutra~:ljih uslova. da hi se
odr2alo
ne
sredinom. zal
dk61noma
i preko en e.
i supslanc e entrepija se napr no
mijenja le su elvoreni sislam! neravnote2ni. U opAtem slueaju
bioloAki Celveranf) sislem je nestacionaran. ali u odredenim
intervalima ga mo~emo smalrati slacionarnim.
aln! lermodinamiCki preces! koji laku u zalvorenim i
olvorenim sislemima karakterilu se priraltajem entropije u
jedinici vremena. lzv. z1 enlr U pogledu
slabilnesli stanja ra stanja pri
Kojima se u lOKU vremena brzina primanja i odavanja energije
i materije odr2avaju konslantnim. tj. u slacienarnern slanju
sistema osobine sistema ostaju napromijenjene.
Uslov za stacionarno stanje u zatvorenem lermodinamiCkom
sislemu jeste da se uve~anje entropije u toku nepovratnih
procesa koji nastaju u sistemu potpuno uravnole2ava odavanjem
teplote u okolnu sredinu, zbog Cega se entroplja odr2ava na
nekorn stalnom nivou: S=consl, odnosno brz!na promjene
entrepije 4S/A~.~O.
U otvorenom sistemu zbog opAlenJa sa okolnem sredinom i preko
mat""riJe. pr'omJen~1 entrQpije se sastoji 1z dva dijela: 1)
omjena enlropije ASt/At koja nast e usljed atnih
procesa koji nastaju u samom sislemu i Z) promjena entropije
koja nast e usljed procesa izmjene sa okolnom
sredinom:

Uslev za slacionarno slanje u otverenom t.ermodinamiCkom

sislemu jesle konslanlan nivo entr je S=const. odnosno
brz!na pr ana antr ja ~S/~t=O. eto znael

25
, Kako sa usljed nepovralnlh procesa koji postoje u aamom
olvorenom sistemu njegova entropiJa u toku vremena pove~avOl,
l j . ASL/At)O. rad! obezbjedenja slaclonarnosli slanja sislem
treba da i sa okolinom putem energije i materije u takvoj
kolieini i u lakvom obliku koji bi obezbjedivali lakvu brzinu
pove~anja negativne enlropije dOl bude:

ilS ilS';
~""-'--~!
l.\l .6t!
Pod negativnom entropijom podrazumijeva se valieina analogna
enlropiji koja karakleriae praobr raslurene je
obratno uredenu. livna entropija (neganil-
pove~ omoieJ<Gr j
osti
ov nije ispunjen, olvoreni sistem se
slacionar om sla u.
lermodinamieki sislem koji se nalaz! u slacionarnom
slanju 1ma osobinu autostabilizacije koja se sat i u tome
alo se sistern, pl-1 malim promjenama parcmetara sistema
1zazvanim s jaAnjim d slvima (ulicajima) samoslalno vra~a
u to slanje. Taj uslov odgovara La Chatelii?ll-gvgm .tncipu za
stacionarno stanJe otvorenog lermod n Ckog sistema.
Madd ~...? z.:'}(ujJi'.("''). K0je upravljaJu :':i:ivolnom aktivnoS~u
razlikuju od zakona koji va2e za olorene f1ziCko-hemijske
sisteme, ovi imaju mnogo zajedniCkog, zbog taga se procasi
koji leku u 2ivim organizmima izuCavaju istim melodama koje
se pri enjuju u teoriji otvorenih lermodinami~kih sisleffa.
Stanje osnovne razmjene U organizmu ana10gno je slacicnarnom
stanju otvorenlh sistema. Pri tome odr2anje konstantnog nivea
entropije u organizmu ostvaruje se pulem upotrebe hranljivih
visokomolekulskih supslanci sa znatnom negentropijom i
izbacivanjem iz organizma razorenih proizvoda varenja hrane
sa pozitivnom entropijom. a lakoda pulam neposrednog
odavanJa toplote u okolnoj srdini.

1.1 i 91obodn..""lI ental pija. Obj(::."ci!

ke

tj. nema razmjene

1:;: prvog zakona
lermodinamike slijadi

Tada
.
bi sa c '
u:t:na " .1;'"
siste\!1u l?ri
adijabalskom procesu t.ro a energlje i
obrnulo. da n smanjenja
unulraa: Jo.
Princip adijabatske nedosli2nosli ka2e da za svaki sislem
koji se nalazi u nekom etnom stanju postoji lakvo stanje
k e se adijabatskim procesam ne mo2a dosti~1. pa sa i
cjelokupns unulraAnja energ1ja ne m02& prelvorili urad.,
Ako sa promjena stanja izvri izolermno, tada je J=const., pa
se me:!'.:e sali
/
i A<U-TS)

Izraz u zagradi je termodinami~ka funkcija jar je saslavljen

ad lermodinafuiCkih funkcija. La sa mo:!'.:a pisali

t; !
 "" U - TS

1 naziva se ~~~~~~~"~~~=~~'.~~;~.~~~::~~;~.:~
Kod everzl :z mnog procesa bi b11e f:,A=-~.6F. UopfHano'
bi va~ilo AAS-bF za bT=O. te je funkcija F kod zolermnog
procesa preuzela ulegu unutra~nje energije ked adijabalskog
procesa. pa se rad kod izolermnog procesa mo~e nac! kao
razll ka slobodne energ! j e. Diou.nl,!lra~nJe elilerg:iJe. k a mo~e
da!~.p.raobr. atj" urad. bi 1 a hi onda 51obodna energij
kolieina l ote oJa odgovara e anu TSpred avlJa vezanu
energiju. jar sa laj dio unulra~nje enargije sislema pri
izolarmnom proce.u ne moZe lransformiaali u mehanieki rad.
Prema lome. pri izohol"nom procesu. l"ad sistema se odvija na
osnovu pl"omjene njegove ne energije. izotermna
ena ne moZe dovesli .islem u l"avnote2no at e. kao ala
niJa mogla ni adijabatska.
mo sistem eije sa at nje mijenJa lzotermno 1
izohorno (AT=O i 1:i.V=O). Tada je 1:.A =0. pa se iz i::n"a:c:a za
promjenu slobodne energije dobija

AF S 0

Aka je rijee 0 nepovr lnom spontanom proe su k i se odvija

izotermno i izohorno. znaei da ~e se pri takvom miJenJanju
.lanja .lobodna energija sistema slaino ivati i post!
svoJu minimalnu~~ljednosl FmLn u slanju l"avnola2e. Aka je
.islam u stanju ravn~?ta::!:e pri .0,1'''''0 i AV""O, zna~i AF""'O, F""Fm~n
i i

Ve~ smo vidj a 0 ote koju je sislem <tiJa

se stanJa nepovralno smjenjuju). apsorbovao prl konstanlnom
pritisku jadnaka promjeni njegove entalpije

\.6.0 =:

Ako je pri tom i temperatura sislema bila konstanlna. prema

drugom zakonu tarmodinamike primijenjenom na nepovralni
proces hi bilo 1:.Q:5T.6.S=1:.<TS). te imamo

.6. (H - TS) :5 0

1z ovog izraza se dobiva nova termodinamieka funkciJa

H .- TS,

lj. ta funkcija prl proeesu koji se odvija pri konstanlnom

prilisku i konslanlnoj temperaluri 19ra islu ulogu kao i
funkcija F=U-TS kod procesa pri konslantnoj temperaturi i
zapremini. Zato sa. analogno ovoj funciji funkcija G zova
slobc!,jna '~ntal,.~a, <ili Gibsova slobodna ant.aJ.pija), Prema
tome v.a1:i

Po~to se pri konatanlnom pritisku entalpija sistema ne

mijenja. a en'll" ja raste. slobodna ental ja u toku
spontanog preesa i u stanju ravnota1:a Ckada antr ja
dobija maksimalnu vl"ijednosl) posti~e svoju konslanlnu
minimalnu vrijednosl. Prema lome. ~G=O predslavlja uslov
ravnote2e sistema koji tom stanju le2i na izoterman i
izobaran naein(~T=O i ~p=O. ~G=O. G=GmLn>
Slobodna entalpija je zna~ajna u biomedicinskim naukama jer
se mnogi bioloAki proces! odvijaju pri konslanlnom pritisku i
konstantnoj (tjel~~noj) temperaturi.

Zna~aj slobodne entalpije u biohemijskim reakcijama

?romjena slobodne entalpije hemijske reakcije m02e se
definisali kao

Kada je promjena slobodne enlal je nul a

~G "" 0

ni za kakvu promjenu i I i reakciju na slalnoj tenperaluri i

prillsku ne m02e se dobiti efeklivni rad. Sistem je u stanju
ravnole2e. Kada je promjena slobodne ental Je 2a datu
reakciju veCa od nule

.6G > 0

da bi se reakcija odigrala mora se ulroiii energija. Kad je

promjena slobodne ental je manja od Ie

hG < 0

reakcija'se spcnL;::P0 od'll ja uz dobi ;' nje ener e. r~a

pri hidrolizi fosfaine veze u kompl Mgz~ pri
t.. po Semi

AT? + H2 0 + AD? + ? + ~G (1)

gdje je ? jon fosforne kiseline. AT? mclekul ade,)ozJ. n-'

trifoafala. AD? molekul adenozindifosfala. a dobijena
vrijednosl slobodne entalpije ~G=-30.5 kJ/mol. ta znaei da
dolazi do oslobadanja energije.
U reakciji
AD? + H20 AM? + ? + .6G

gdje je sada AMP molekul adeno2inmonofosfata, pr ana

slobodne enlalpije je .6G=-30kJ/mol.
Znatno smanj enje s10bodne enlal pi j e pr i hi dx' 01 i z1 AT? i POOP
dovelo je do zakljuCka da su ova jedinjenja B energijom.
Medulim u 2ivoj celiji protiCe mnoAlvQ reakcija koje au
pra~ene anjem slobodne enlalpije (bG)O). Na primjer.
fosforilizacija glukozepo Semi

Glukoza + P ~ Glukoza-6-fosfal + HzO + bG (2)

"';1 'i,! .f'

pra~eno je poveCanjem slobodne entalpije za .6G~3.4 k.J/mol.

Ov.i. proces:\. s.;:' ,'j:!:: rnogu odvijati spontano jer je bG> O.
Medutim. reakcija Je moguCa ako se odvija po emi

ATP ..". Glukoza -+ AD? + Glukoza-B-fosfal

kao objedinjene reakcije <1,) i (2). U ovom slutaju je
 AG z - 30.5 kJ/mol + 13.4 kJ/mol = - 17.1 kJ/mol

Ovaj primjer ilustruje osnovn! naC!n lransformaciJe energije

u Celiji.
JednaCina AG~O mo2e se za slu~aj konslanlne lemperature i
pritiska napisati kao

(AU TAS + pAY) ~ 0

dO TdS + pdV ~ 0

to predslavlJa obJedinjene (I i l l ) zakone lermodinamlka.

,1. Nul li

Ook se za naslanak lermodinamiCke ravnole2e zahlijeva da se

vrijednost lermodinamiCkih paramelars uoCenih na profzvolj
dijelu sislema ne mijenjaju u loku vremena. temperatura.
pritisak i oslale inlenzivne veliCine imaJu dopunsko svojstvo
da su 1m lada vrijednosti isle u svak laek! sistema u
ravnole2i. Ova Cinjenica predslavlJa jedan od osnovnih zakona
u priod! i naziva nulll zakon lermodinamike. Ovaj za on
glasi: Vrijednost alure, odnosno pritiska u
proi DOg sistema.spontano le.zeda se U .l
vremena medu.13.9j:.mo izjednaCe, eime sislem prelazi u st;.5;
ravnol
o je jedan kraJ tljela na viaoj lemperaturi. a dru na
ni2oj. lapliji dio Ce se ana hladili predajuCi die s e
laplotne energije hladnijem. Poslije odredenog vremena
(vrijeme relaksacije) izjednaCit Ce sa temperature oba kr 0

lijela. laka da Ce u loku daljeg vremena zajednleka

temperatura T kao jadan ad intenzivnih parametara stanja ovog
sislema bili u sv~~oJ laCk! tijela lsta (S1.15),
I I i ako sistem c:iil,;,' dva Buda
neJednakih zapremina u koJima
Je vazduh pod raznim pritis-
cima, pa se sudovi medusobno
spoje. sistem Ce spontano preCi Tz
u ravnole2no 'stanje. tj. kada
se pritisci U oba suda
i zj ednaCe. Medu di j e1 ovi ma
termodinamiCkih sistema koji su
u ravnole2i nama prenosa
energi je. 51.15
Oplije se null! zakon mo2e formulisali ns sljedeCi natin:
Dva sist.ema k nalaze u lermiCkoj ravnole2i sa lreCim
se lakode u med~so~noj termiCkoj ravnol

Os novit er .ll:lodl h

ako svi
fiziCka s
om sudu. raslvori
azan. jedan termodin f stem Ima
alemenala iIi skupova alemenala koji se razlikuju po svojim
hemijskim lermodinamiCkim svojslvima. lakav sislem je
viAefazni. Akois~~ stem r enjuje sa okolinam energiju i

29
supstanciju.. on j,,? olvoren. Zadr::!.a.vajuC:J se u okviru
ravnote~ne termodinamike, ovdje Ce bili govora 0 iednofaznom
(homogenom) termodinami~kom sislemu koji je olvoren.
Olvorenost sistema u ovom razmalranJu lreba shvati tt k,BO
moguCnost da sislem razmjenjuje supslanciju sa okolinom. ali
i lako da mo2e razmjenjivali supslanciju izmedu svojih
pojedinih faza od kojih se svaka shvala kao Jednofazni
(homogen) sislem.

Gibsov<.'lI 'jednai::inao JHenujski potenc:.ijal

Kod jednofaznog termodinami~ki zatvorenog sistema unulranja

energija se mogla promijenili samo na ra~un razmJene
mehani~ke 1 loplotne ener je sa okolinom. Termodinamika
01.. vOl'enog homog""nog (j ednaf aznog) s1 st ema pI'out:::ava procese
koji sa okolinom mogu razmjenjivati i supstanciju.
Analo9n koli<::i rada i t otE~. i tanciji!!
homo9~nomsisle~~ uslovi~e porast ave unutran
je. d6k ~e su ancija udaljena i~ stemaQVu
vcrtr: Ova njenica proizilazi 1z
e s enzivnostl unutranje energije: svaka suspstanciJa
posjeduje 1 sarna svoju unutraAnju ener ju; ako se ta
supstancija uve~e u posmetrani sislem logiCno j de ~e s
unulranja energija tog sistema uveCati za vrijednost.
unutranje enrgije uvedene suspslancije. Va2i i obrnulc. Pri
tom smisao uvodenja supstancije u sistemu treba shvat l i
Aire: supslancija se mo1:e mehan1~ki dovesti 1z okolinis'; cdi
ona mo2e nast2ti u samom sislemu kao rezull~t odredene
hemijske reakcije.
Ako proces u homogenom sislemu ukljuCuje i ?romjenu
njegove supslancije. promjena unutra~nje enrgije sisi:.8'ma
obuhvatiCe ne samo efekle vrenja ~ada i toplotnog
koji su predstavljeni Clanovima desne strane 1 zako!")[:i
termodinamike ~U=~Q-A. veC lakode ne s~p~~
Ako se U 51 stern U I liJ)\. moT-ova '!' lpsi:.anci je i -"La kornponen'L,,9,
odgovarajuCi pcrasl unutra~nje enEy"gije naZlva se hemljska
energija komponente i. Prema pret~Jdnom je jasno da ~e ona
biti. proporcionalna kol~~ini ove supslancije. tj. iznosi~e
f.-1i. Ani.,. gdjE' ~c " ficlj~nt. sr.3.:"::: er-))0'$t1 na;.,:iva fH?m.t ski
poi:.encijal a~~ije
Ako je.u "sluC:::,aju, sl:stemu ovedena hemijska energiJa
od strane viSe komponentl, I zakon lermodinamike treba
generalisali nov m sabircima kao
Ie
(
.6U ::::: 1:.0 - .6.A + \'"
'~"",.

.,
)

ili u dlferencijalnom obliku

k
dU = dO - dA + E ~:dnt
i. '" 1

Ako se u ter~odinam1Ckom sistemu spcnlano c~dv.:Lja r'avnole2ni

proces pri mo2e se 2tav1t1 .6.Q =T .6.S , i
M -..=.p!:"V, pa i n~amo
Ie
\ - T1:.S - pbV + E ~~bnt

I i. :: li.
Bilo koja od ovih jednneina pradstavlja razna obl1ke
adna~ina
e promJene slanja vrAe lako da su enlropiJa. zapromina i
kolieina supalancije svih komponenti sem i-la slalni. uslev
1z geY-nje jedna~ine sa svodi na't:.U:::J..Ji.An~. odakle je

Prema tome.
jed
konstan en
k hemijakog poienc
pri aa ostvaruje ravnota2no
sistema.
Svaki oblik energije mo2e ae prikaz~li kao proizvod jedno
inlenzivne i promj~r. ekstenzivne velie!n.. Ener ja lijela
k (mehanil!!ka) kao A=FAx. zapreminska .ner j3
A energija povrAinskog napona A anal" ja
ektrJCnog jal A ot-na ergij& O""T.~S, :I. td,
Hemijska energija je dala kao proizvod njenog hemijskog
polencijala Pi, i broja molova t.ni". Svaka od prvih velietna u
ovim proizvodima je intenzivna, a svaka druga je ekslenzivna
veli~ina. Sve inlenzivne termodinamiCke veliC!ne. koje
pomno2ene raju~om promjenom ekslenzivnih velieina
dovode do odredenog oblika energije nazivaju se
lermodinamiCki polencijali. Zato p~ nazivamo hemijski
potenci jal .

1.12. .iju

Da bi se shvalio znaeaj hemijskog polencijala za sislam sa

promjen1Jivim brojem Cestica. posmatrajmo zatvoren s1slern
koji je propustljivom membranom izdijeljen na dva odjeljka
(S1.16). Neka je radi jednoslavnosti. ovaj dvofazni sistem u
lermalnoj ravnole2i (T=const) i naka je koncenlracija uoCana
supstanci e U odjel jku (1) ve~a od njene Koncentraci je u
odjeljku Pretposlavimo cia je iz faze 1 veorna lagano pre~ao
u fazu 2 0 tancije Cija
je koli~ina An Tad prema
Gibzovoj jedna ?~imijenje-
noj na svaku fazu , u ovom 2
sluCaju ima.mo

Zbog ekstanzivnosli unulraAnje

je i enlr je sahiranjem
se dobija

Odavdje imEl:mO

TAS A - AU :::: T llS - / (A + llU}) := T AS --

gdje je A i llS +llSzl ukupan rad i promjena entropije

zatvorenog sistema. respektivno.
1z drugog zakona lermod1namike slijadi da je sarno za
izolovane sistema bS=bQ/T=O. Za posmalrani dvofazni sislem.
koji je po prelposlavci sarno zalvoren. drug! zakon
lermodinamike U obliku bS>bQ/T,za nepovralne procese. d e
TbS-bQ)O. Ovo je mogu~e sarno ako je
Sa druge slrane. ako je u eisl~mu i <P1=P2)' ovaj sa
mo2e opiesl! slobodnom enelalpijom. bi ti bG~. "-:'-1-11.. An
.6'('z bn i za Cilav sistem

prqce~.. 1. .6G)O i
ravnote2e. bG=O i j.11=I-1Z'
stancija ~e prama tome ano prelazit cblasli dj
je njan hemijski polancijal viA! U oblasl ni hemijskog
encijal. Kada sislem je u ravnote2no e tj.
shodno I I zakonu termodinamike vrijedi 1-1~=~z. Ova jednakost
hemijs~ih potencl~ald u fazama sistema predstavlja krilerijum
ravnole2e sislema u Cijim fazama se mo2e da mijenja broj
cestiea.
Prama tome u ravnole2nom stanJu sistema un tar koga au
mogu~e migraeije Castiea supslaneije. vrijednosl hemijskih
poteneijala svake komponenle sistema biee isla za svaku fazu
u kojoj se uoCena komponenla mo2e na~i.
1z prethodnih razmatranja proizilazi da do promjane
uDutraAnje energiJe otvorenog sistema (iIi fa=e) mo2e do~i
pulem razmjene lopiolne energiJe, kolieine r~da 1
supstancije. Intenzivne veliCine koje karakteri~u sve tokove
energija i koje odreduJu ravnole2no stanje sistema U odnosu
na njih su radom T. p 1 ~.
Izmedu ovih lriju poienc1jala postoji bliska analo ja:
Temperatura odreduje ravnote2no stanje u odncsu na toplotni
10k. Toplotna energija leCe 1z oblasli vi~e u cblsst ni2e
temperature. Tok ~e se zauslavili pri usposlavljanju
ravnote2nog stanja kada temperalura postane jednaka za eilav
s1 '3tem.
Pl-ilisak ostvaruje ravnole2u zahvaljuJu~i r-romj'nl z2q)remine
sistema. Dio sislema u kome vlada viS! pritisak se air!
uve~a u~i svoju zapraminu na raCun podrueja u kome je
pritisak ni21. Ovaj proces preslaje kada sa pritisak u
Ci.L3vom sisterrHJ Jzjednaci.
Hemijski p0teneij3~ odreduje ravnole2u u odnosu na tok
-supstancije. Supstaneija "leCe" 1z oblasU. gdje 15U hE."mi j ,;;k i
eneijal vis! u oblast gdje je on ni2i. T(')k prestaje i
ravnote2a se uspostavlja kad vrijednosl O\/og '6!'!''lciJala u
eltavom sislemu postane jednaka.
El&ktriCni peteneijal, kao spee.tjalan sluCaj hemiJske'Q,
odreduje ravnote2u sistema u odnosu na eleklr1enu struju, t j .
lok naeleklrisanih Cestlea u eleklricnom ju. Cestlee 1z
oblasti vieg potencijala prelaze u oblast n1 Tok
prestaje i usposlavlja se eleklroslaliCka ravnole2a kada se
usljed razmje~taja naelektrisanih eesliea vrijednosti
enc1jala u ~itavom sislemu izjednaCe.
U prirodi. kako u ne2ivlm, lako i 2ivim sislemima se staino
vr~e spanlsn! lokovi energija i supslancije zahvaljuju~i tzv.
gradijentima potencijala.
 i ::::a HemiJski encijilll za J.d>alnuSlvtje~U

1z Gibsove jedna~ine primijenjene na ravnote2ne process u

Kojima se temperatura i pritisak ne mijenjaju mo2e S9 do~i do
sljede~e relaciJe ( na osnovu ~U-~(TS)+~(pV)mACU-TS )=~G)
k
.6.G :;: I: 1.Ji.bni. "" I-il.6.nlL + f...1zbn;z + . . -Ir J..1i.f..ni. + ... + f...1kAnk
i.:::i
Ako se prelpostavi da se u loku 1z ermno-izoharnog procesa
mijenja sarno koliCina i-le komponente supstancije lada su
1:Jn1.::::'" ""~nk::::O, izuzev t.nl, lake da se za hemijski enc! jal
i-te komponente dohije

.1 i U dI'

V,T.nj' odnosno /-1"

to je analogno p: ~njoj definiciJi i Casto sa uzirna kao

definicija hemijskog potencijala. Definicija hernijskog
polencijala prema tome zavisi od naCina spl~ovodenj21
termodinamiCkog process.
U optem slu~aju svaki saslojak mnogokomponentnog sls1ema
reaguje sa oslalim komponentama sistema. pa je zato hemijskl
potencijal svake komponente funkcija sastava sistema (tj.
broja molova svih oslalih komponenli sistema)

Ako hemijski polencijal svake komponenle zavisi sarno ad

koliCine susptancije, a ne i od sastava sistema, tJ.
J-ii. =f (p. T .ni,). za sistem se ka2e da predstsvlja idealru
smJeu. Kao idealna smje~a pona~a se smjea idealnih gasova
111 razbla2enih raslvora.
Svaka komponenta sislema 1ma svoj hemijski pot.encija3..
Polaze~i od poznatih gasnih zakona i dE-~f j, ni. ci j<)
lermodinamiCkih funkc1ja. mo2e se uz korl~enje odreden::)g
matematiCkog aparata pokazati da Be za hemijski potencijal
i-te komponente idealne smjeSe dobije izraz

Sa druge s t cane, G'~,""nJi i zr FlIZ se mo::!:e, za i ""'1 > > k uzet1 ZCI
clef i n1 ci ju 1 deal ne smJ f~Se. Aka i -ta leomponenlea s1 st
zadovolJava gornj! us!ov, smjesa S9 naziva idealnom. Ovdje je
J-iL' sabirak hemijskog encijala i-le k e k i je
definisan za standardn! pritisak (Po=1.033 bara) 1 slandardnu
temperaturu (T=29B K) i Ie i ne zavise i od sastava sistema.
dok je parcijalni pritisak i-te komponente.
iliska se lako prelaz! nB molarnu
5Qocentraciju, o se ona def i
za

Ci,

Tada 1z jedna~ine stanJa idealnog gasa. odnosno Vant-Hofov

jednaCine za razbla2ene rastvore ptV=n (u zadnjem sluCaju
PL je osmolski prilisak) dobijamo

Pi. :=: RTci

ato zamjenom daje

odnosno

gdje je

Ovdje je ~~o sarno funkcija temperature i predSitavlJa

slandardni hemijski polencijal i-1e komponente. Ova
vrijednost je pozna1a za razliCi1e hemijske saSitojke i daje
se tabelama. 2a odredene temperalure.
Ako imamo dve podsis1ema Cije su koncentracije kompon ta c
i Oz lada je

pa ako Je c,>oz. lada je ~1>~2 i dolazi do ?!'otcka

suspslancije iako s lemperatul~a i pr'J.tisak jednaki.

1 $ 12~ Ter.ln::~dinamiC.k:i as ti hem.tjsk~~ rdvnote:2:e

U loku s\/ak<~ hG'mi..>.k' re,y.oJ.je koli ,l aznih sastoj2ka se'

smanjuje. a koliCina naslalih J.:' ",uKata poveCa\/a. Zato
hemijska reakcija dovod! si.tem spa . no u stanje ravDQte2e.
t j . u stanje u kome se koliCina hem~ Lkih sastojaka vi~e ne
mijenja. U ovom stanju. pored nas\ ~ih produkala rJ2l'1lijskf2'
reakcije. cstace u sislemu izvjF:a koliCin"l polaznih
sastojaka. rnada ana nekada mo2e i z6.2marljivo mala.
Zavisno ad uslova (tj. odnosa
koliCine reagujucih saslojaka,
pritiska! temperature). svaka OJ
"
hemijska reakcija mo2e spon~ano
teC! kako u direklnom. tako i u
obrnulom smjeru. Ipak. u dalim
uslovima. ona se spontano
odvija sarno u jednom smjeru. ka
uspostavljanju ravnote2nog
stanja. Npr. <:;;ko se pomijeSa
vodonik 1 jod na T=717 K.
sponlano Ce se odvijati gasna
reakcija Hz ~ 2 HJ (S1.1 ).
t j . formiral Ce se jodovodonik. Sl.17
Brzina ave reakcije. (tj. koll~ina naslill.ih produkata u
jedinici vremena) postupno Ce opadatl. jer se uporado sa
nastankom HJ u smjeal h lriju supslancija odvija 1 obrnula
reakcij~ r2z1~ganja jodovodonika na vodonik i jod, lj.
2HJ~Hz+J2' Sa drugs strana. nairne, aka se na etku procesa
posmatra Cisli HJ. on ~e se sponlano, usljed uzajamnih sudara
nj h mclekula. razgradlvali na saslavne dijelov& .17b).
Na kr u Ce se brzine suprolnih reakcija medusobno
izjednaCili i nastace lermodinamiCka ravnole~a. Nakon 2 5ata
sislem Ce u cba sluCaja dos eli u ravnole~no stanje. sa
kollCinama reaguJuCih saslojaks k i sloja u odnosu 78~ HJ
prema 11~ Hz. odnosno Jz i koji se dalJe ne~e mijenjati.
Tada je
..
-+ 2HJ

U jednaeini 3H z +N z =2NH a supslancije na lijevoJ slrani (lJ. Hz

i Nz ) nazivaju se reaklanli (reaklansi). a supstancije na
desnoj strani (NHa) produktl. dok su cjelobrojni faklori
ispred simbola ovih sastojaka stehiometrijski koeficijenti
odgovaraju~ih supstancija. 1z jednaCine se vidi da ~e tri
mola Hz i 1 mol Nz dati 2: mola NH a .
Na bazi toga jednaCina hemijske reakcije se u op~tem slueaju
prikazuje ovako:

A + bB + . . . X'X + y.y + ...

t j . pri utro~ku a molova supstancije A. b molova supstancije

B ltd.. obrazuje se x molova supstancije X, y molova
supstancije Y ltd.
Posmalrajmo jednoslavan sluCaj reakcija BA+bB=xX .y u
kojim su brojevi molova (a,b.x.y) stehlometrijski
koeficijenti k i t e vrijednosli daju u cijelim br evima.
Neka ova reakcija teCe izotermno (T=const) i izobarno
<p=const) i neka sastojci reakcije obrazuju idealnu smjeAu.
Neka je najzad pocetno stanje sistema zadano vrijednostima
parcijalnih pritisaka PA' PD' Px i py (iIi koncenlracijama
CA. cn. Cx icy). Na kraju procesa, u stanJu ravnote~e. ovi
parametri stanja dobi~e konslantne vrljednosli. Treba
razmotriti smjer spontane promjene ovih parametara. Promjena
slobodne entalpije ~e hili

~to je u stanju ravnote~e jednako nuli. Pritom su hemijsk~

energije sastojaka. koji nestaju 1z sistema (1 koji take
umanjuju njegovu unutra~nju energiju) uzete sa negativnim
predznakom, dOk su energije produkata reakcije uzete sa
pozit.ivnim.
KoristeCi sa obrascima za hemijske potencijale kompon~nti
idealne smje~e ~~=~~+RT~np~. mo~e se gornja relacija
izraziti eko rci alnih

Ako se zbir prve i treCe sume slandardnih hem! jsldh

potencijala oznOlCi sa .6.Go. j e je GO neka standal~dna
slobodna enetalpija. izraz se svodi na

yY --
odnosno

Ako se koliCnik na desnoj slrani i~raza. oj! takode zavisi

od T, ozna~i sa K(T), prethodna jednaCina se svodi na

RT.tnK (T)

U stanju hemijska ravnote2e je .6.G=O, te sa jednatina svodi na

i ovaj izra~ predslavlja matemati~ku zakona 0 dejslvu mass.
poato je po. pretposlavci T=const. b!~e konslanlna i lijeva
slrana. Odatle slijedi da je i K <T) konstanlno. Taka
konstantnavrijednost KCT) naziva sa konslanlna ravnole2a za
posmalranuhemijsku reakcijuejer su sve vrijednosti
parc! Jal ni 1) .. pr iL. ",;':\Ka. 0dnosno koncenlraci ja u ravnotEi2nom
stanju sistema konslanlne) i ozna~avamo je prosto sa K

X
K - PK
---cr. .' pyY
5
]
' a za navedeni pr-imjer- K :=
[ PA Pu r-avn.

Ods e i iz zadnjeg primjera se vidi kako se vrijednost za

ovu konstantu 9 a1 formi a u stehiometrijskih
koeficijenata.
Ako se piae fJi.=fJi.+RT..tnci, onda je

K =
]
Ovo se naj~e~e primj uje u onim sluCajevima t r' ("ba
ustanoviti da I i u reakcijama ueeslvuju joni.

1 12. Elektrohemijski potencijal

Ako se koliCina naeleklrisane supstancije lermCdinami~kog

sistEma uv a za An molova naeleklrisanih Cestiea. nj':;9 0v <3
unulranja energija posla~e veCa nego u sluCaju kada U slstem
d0~pijp i s i a tollka koliClna nenaeleklrisanih cestiea. Nairne
sislem sa okolinom m02e razmjenjivali energiju i pra~osom
naeleklrisanJa. Dovodenjem izvjesnog broja iS~Gimeno
naeleklrisanih Cestiea uveCava se poteneijalna energija
sistema lakvih ~eslica, jer je ana, posmatrano eleklro-
staliCki. uloliko ve~a. alo su djeli~i prikupljeniji u manji
dio proslora.Da bi se zato uzeo u obzir ovaj ani
priraalaj uhulr ~nJe energije sislema potrebno je hemijski
potenei j a l i s u p s t . a n koji karaktE:ri ~E'Ci..l0.
pOl' ast
unutranje energije sarno u jedCCCpove~anog broja l~rijal:nih
<nenaeleklrisanih> ~esliea. uveCati za vrijednost'm~ koji se
pri suje unoenju naeleklrisanlh Castles u sislem: Zato bi
se Gibsova jednaCina za ravnole%ne procese mogla ovako
general i sat! (p::::consl., T=consl.)
k
AU ::::: T h.S - pi),\! + E J..ii. .6.n~
i. '" i

gdje je ~~=PL+mi eleklrohemijski poleneijal i-le komponenle

sistema

Pr-oizvod "jji.bnt karakleri~e pr"omjenu eleklrohemijske e ner 9.l.je'.

tJ. unkupni priraStaj unulraanje ener Je sistema u koJi je
dospjelo bni molova naeleklrisanlh ~estica.
2a /ii. s!e Ku{':e da p,"p.risl.3vlja mo1ar-nu vel:!.Cinu Jer- poka:z.uje
promjenu npr. G ako se i-la komponenta sistema pr-omjeni za
jedan mol. Da bi se shvalilo koliki dio energlje nos1 u
sistemu jedan mol (6.02310 Z3 )naelektrisanih eestica,
pretpostavimo da one u sislem dospljevaju 1z beskonaC-nosli.
Svaki mol ovih djeli~a nosi naelektrisanje zLF. gdje je
F=96 488 C i naziva se Faradejev~ konstanta. a zL valentnosl
jednog djelica supslancije i-te komponente. Ako usislem koji
ima potencijal V. dospije naelekt.risanje z\,FAn~ kulona.
sistem ce uvecali svoju energiju za 1znos elektriene energije

Ai" = E.l = ~qLV =

1 Sa druge strane je

pa ce elektrohemijski potencijal za 1-tu komponentu idealne

smjeme imati vriJadnosl (mL=zlFV)

iIi ako kolleina eleklricilela prada 1z ohlasti enc.ijala

V, u oblasl potencijala Vz

A ::;: L "
== qLlYj:::: qU =: Zi- FU.Lln~
pa i mamo

~~ = ~lo + RT~"c~ + z~FU

Na slieaD na~in se ravnote2a eleklrohemijskog sislema (1z

dvije faze) mo2e okaraklerisali uslovom

U velikorn broju sluEajeva supslsncija koju ra enjuje

bioloki sislem. iIi koja uopte ueeslvuje u biolokim
procesima u tim sistemima 1ma odredene naeleklrisanje. take
da u lim procesima dolazi i do razmjene odredene koliCine
eleklricite~a. O~~ pojava dovodi od promjene unutranje
energije sistema.
Svaka celija razmjenjuje supstanciJu sa svojom okolinom. pa
Je po tom osnovu aklivni lermodinamiCki sislem. Pasivn!
preno. supstancije u procesu njene razmjene oslvaruje se na
raC-un energelskog gradijenla, dok se ener ja metaboliC-nih
process Celije ne troi za vrAenje ovih process. Pasivni
prenos (transport) supslsncije uvijek Se odviJa u smjeru
energetskog gradijenla <od vieg ka ni2emener skorn n!vou).
Naravno i u celiji kao sl02enom.sist~mu eeslo dolazi do
super cije razl!Cilih energetskih gradijenata pa se pranos
odviJa po njihovoj rezullanti.
Osnovni gradiJenli (koJi .se k leriAu pr enom
potencijala) od znaeaja za 21ve~6r :z:me SLI koncentracioni.
eleklrieni. osmolski i hidroslali~ki.
U osnov1 pri stalnoj lemperaturi i prilisku promjena
hemijskog potencijala povezana je sa oncenlracionim
gradijentom.
 2. TRAN~~ORTNE POJAVE

t 5\ 1:uziJa4

U gasovlma 1 raslvorima molekuli se termieki kre~u. To

termiCko kretanje je haotiCno il1 slalisticki neuredeno.
homogeno po zapremini i ravnopravno po smjerovima.
Ako u gasu i I i raslvoru 1mamo nehomogenu raspodjelu nekih
molekula. lj. "da je negdje njihova koncenlracija ve~a. a
negdje manja. dolazi do loka mase. PoAlo se sve molekule
podjednako loplolno kre~u vee! broj molekula ide 1z podruCja
gdje ih je viAe u podrueje gdje ih je manje. nego obrnulo.
Razlika medu oba toka nam preds1avlja maseni 10k koji se
odvija 1z podruCja ve~e u podruCje manje koncentarcije. Taj
proces nazivamo difuzija i dovodi u ravnole2noj fazi do
podjednake raspodjele supstancije. kada ovaj maseni tok
prestaje. DifuziJa je. kao i 10k toplote. nepovralan preces,
Jer masa ne mo2e spontano prelaziti iz pOdruCJa n12e u
uCJe viSe koncenl aciJa. Tok supslancije se mo2e
okaraklerisali fluksom supstancije.
Ma a ko11Cinu supstancije koja u Iedinici

(iIi mo!/s ako je supstanciJa)

Mo2e se lakode definlsali

masa supstancije koja pr
jedinici vamena

Ukoliko se koncenlracija molekula mijenja samo u jednom

smjaru (x) i ako se pri promJeni rastojanja za dx
koncentarcija promijeni za dc. mo2em9 nap1sali

gdje Je zavi 51 samo od vrsta

supstanci e a un u e i

Ako je gustina loka konstanlna <pri slalnom gradijentu) mo::!:e

se Jedna~ina i kao

j "" - D~E..
Ll.x
minus nam pokazuje da je

Prelpostavimo da u jednodimen-
zionalnom sluCaju ujednom
dijelu proslara odr2Jvamo kon-
centarciju ca. a u drugom cz, a
medu njima je naka supstancija
debljine L i presjeka S
(SI.18). U po~elku se koncen-
tracija u meduprosloru mijenja
dok se ne uspo~lavi stacionarno
stanje. Usposlavlja se prof!l S1.18
koncenlracij8 koji se vremenski ne miJenja. lj. koncentracija
se u granicama podrueja linearno mijenja od c do Cz. U lorn
slu~aju je

de .!::..c
= T=
ax
a masen! tol<

Aka uvedemo Rd-L/SD mo2e se ovaj izraz na sati po analoglji

sa Omovim zakonom

gdJe Je sada .!::..C=Cl-CZ pozitivna veli~lna. a e dlfuzijsk

olper. Razl ka koncentracija igra ulogu napona. a masen!
fluks ulogu elektri~ne struje.

BioloAka membrana (biomembrana) je opnast i zgusnul sloj cd

erganskih jedinjenja koJa odvaja jednu bioloAku cjelinu i l l
dio proslora ad druge i koji se karakteriAe seleklrivno~u
(svojslvom da propuAla molekule sarno odredenih vrsla
supslancija\ i tz~ aklivno~u.
Membrane okru2uju sve ~elije. Bez membrana bi se sadr2aj
~elija proslo rasuo. Difuzija bi dovela do lermodinamiCke
ravnola2e. Ato bi znaCilo odsuslvo 2ivota. Mo2e se ree! de se
prva ~elija pojavila praktiCno onda kada se od svoje akal!ne
magia odvojiti membranom.
UnutarCeliJske membrane diJele ~eliJu na niz zatvorenih
odjeljaka. pri Cemu svaki od njih ispunjava odredenu
funkciju. Debljina membrane 1zn051 svega nekoliko nanometara
pa se ne mogu vidjeti pod opli~kim mikroskopom. ali sa mogu
posmatrali eleklronskim mikroskopom.
Osnovu grade svake membrane predstavlJa dvojni 11 dni slej
(u zna~ajnom iznosu sastavlJen od foafol! da). Molekuli
lipida au amfipati~ka jed!nJenja, lj. s.:;astoje se 1z dva
funkcionalno razli~ita dijela: polarne glave i nepolarnog
hidrofobnog epa. n1 lipidn! sloj je obrazovan 17 dviJe
nas1age lipida,tako da su
hidrofobni repovi okrenuli molekuli vade:

_~ ~ I:fS:( "f't'f:
, ~ ."~O~
unutra. Pri tome je osiguran
najmanji konlakl hidrofobnih M. 0

dijelova molekula sa vodom ~,/I ~ ~

(S1. :!-9), toji jedna dan,as >
znat",l hi eza 0 ~Jrdi ~ ~ } J i l i ~ I ,/ '2
;::;:~~!:,:~e~n~~~zai ~~:~e~~~::.i J a i "tj o\:jo t;J .t~, ~~
dvostepeni r.astvar"'1~ u kome eo" 0 ," o~. ,'0,7
'0 0

i u viAe i I i manje uronjene S1.19

elanCevine. 2& udio lih bjelan~evina je puna
djelimi~no vezana funkciJa membrane poroznost, aktivni prenos
kroz membranu. generacija eleklriCnih potencijala ltd.
emalski prikaz je dal De 81.20.
1- povrAinske bJelanCevine
2- polupotopljene bjelanCevine
3- potpuno polopljene (inte-
graine bjelanCevine
4- bjelanCevine koje formiraju
jonski kanal
Sve biomAmbrane posjeduJu
znaCajna 'svojstva u fiziCkom
smlslu. Nj:i.hova Je debljina
reda nek011ko preCnika
molekula. S1.20
KarakteriAu se velikom evrslo~om. 2ilavoA~u i elastiCno~u. a
po lz01atorskim svoJstvima prevazilaze mnoge dieleklrike.
Npr. membrane mitohondrija debljine oko B nm od 2avaju napon
na s 1m stranama od 200 mY. tj. 250 000 V/cm. Dobar Je
toplotnl lz01alor le mogu da podnesu razlke temperatura i do
12 500 0C/cm. Ukupna povrAina 5vih membrana je vrlo velika
<jetra kod pacova mase 6 g 1ma membrane ukupne povrAine
neko1iko stotina m 2 ) .
Supstancija mote da prolazi kroz membrane na viAe naCina.
Ovdje ~emo upoznali dva koji su posljedica difuzije molskula
u membranu.
Pri obiCnom pasivnom transportu odvija se difuzija molekula
koje prolaze kroz membranu. a pri olakanom, difuzija
molekula nosilaca koji su u membran! i za koje sa ve2u
molekule koje prolaze kroz membranu. Ovdje ne~emo spominjati
prolazak molekula kroz pore membrane i aklivni transport pri
kome te~e maseni fluks protiv gradijenta koncentracije, tj.
1z ni2ih u viAe koncentracije. Aklivni transport odr2ava iIi
poveCava razliku koncentracija. a za to je potrebno ulaganje
energije.

2.2.2 Pasivni transport

Predstavimo unulraAnjost ~elije (odjeljak 1) razdijeljen od

spolJaAnjosti (odjeljak 2) ~elijskom membranom debljine d.
Supslancija izmedu je jednakomjerno podijeljena supstancijom
koncentracija Ci i Cz <Sl.21).
Zbog razlicilih koncentracija
supslancija hi difundovala iz
d
predjela ve~e u predio manJe
koncentracije. Medulim. moleku-
Ii supstancije moraju prvo
preci iz rastopine u membranu
da bi difuzija po~ela. Kako ~e Sl.21
molekuli prelazili 1z vodenog rastvora u
hidrofobnu okolinu odrediva~e neki koeficJjent koji S9
defJnle kl:10

k - _.
c~
koeficiJent. particiJe
c
gdje je c ost.alna koncenlracija koja se odr:2:ava na ui:;.jemd
stranama membrane. a c koncentracija molekula u ani
kada se uspcstavi ravnote:2:a. To je ustvari odnos
koeLlciJpl1ota t) 'JClosti supstancije u membrani i u vode-nom
rasl\/oru. Vr.lje'-inost. tog koeflcijenta je sada zavis.na od
vrsle mclekula. 2a polarne hidrofl1ne molekule koji se teAko
tope u hldrofobnom membranskom mediju je manji od jedinice, a

40
za hidrofobne molekula koji su skloniji nala2enju u membran!
nego u vodi. je vee! od Jedinice.
Vratimo se sada prelazu molakula izmedu unutraAnjosti i
spoljanjosti Celije. Na unulranjoj strani (rubu) membrane
se uspostavlja ravnote2a izmedu unulraAnjeg rasvora sa
koncentracijom C1 i molekula raslvorenih u membrani. 2a taj
slu<'::aj vrijedi

gdje je Ct' koncenlracija na samoj granici unular membrane.

Islo vr.1.Jed: i za \C':r.jsld. rub tako da je u membrani uz
vanjski rub

Ake sada znamo koncentracije na cba rubs unular membrane lako

edreduJemo difuzijski fluks u stacienarnom st u. Take se
kencentarcija unular membrane linearno mijenja izmedu c~ i
cz (Sl. 22) . c I
Sad mo2emo pisali za maseni I
fluks
k< 1

(C.2 -c Jl .) ""

i guslinu masenag taka

Dk
j (c 2: -C:Ii ) Pd Ac (c i -c Z )

gdje sma uveli velieinu

prapusnosti (permeabilnosli) VANJSKA x
membrane
Dk
Pd ;::: d (:::)
2a veliku propustljivosl membrane nije dovoljno da difuziJski
koeficijent bude v~liki.nego ni k ne smije biti malo. To je
naroeite izra2eno u slu<'::ajevima kada se radi 0 prenosu
hidrofobnih supslancija.

2.2.3 Olakan.i t

Kod teg na~ina transporta molekule koje prclaze kroz membranu

grade spojeve sa molekulima nosiocima u membran!. Takav spoj
difunduje sa Jedne strana membrane na drugu i predaje
prenoAenu molekulu. Ovakav naCin transporta je
karakteristi~an za hidrofilne spojeve (Ae~ere, aminokiseline.
jane), koji direktna teko prolaze. ali se na ovaj na<'::in lako
seleklrivno prenose.
Akc su anciju koja se prenosi
oznaCimo sa A. a nosioce sa N.
na povrAini membrane se grad!
spoJ AN prema Aemi A+N
dl funduj e do druge
lame ras
keji .
povrAi De i ~
a (81.23). Molekul N
ostaje u membran!. a A ide u
A

AN
-
AN . - - - - 2
rasvor. Na povrini membrane se I
javlja ravnete2a medu A
molekulima u rastvoru, medu
molekulima N u membran! i AN u Sl.23

41
membran!. Po zakonu djelovanja masa mora pcsloJati veza medu
odgovarajuCim molarnim koncenlraeijama.

"" K

gdje je K konslanla ravnote2e za stvaranje ovog spoja. Iz

toga se vidi da je relalivni broj zaposjednulih nosioea

[MJ] K
Y "" - - - - - - - . ::::::
(AN] + [N] K + 1

Ta zavisnosl relalivnog broja zaposjednulih nosicca ns

membrane od kcncentraeije mclekula u slvoru kazana
grafiku (Sl. 24). gdje l/K
predstavlja onu kcneentraeiju y
molekula pri koj je pola
nosicea za ednulo. Do ovakve
ravnole2e dolazi na objema
slranama membrane. Neka Je )'
l
koneentraeija molekula A u
odjeljku 1 ([A] ) veCa od Kene-
i

entraeije u odjeljku 2 ([AJz)' Sl.24

Zbog toga je relativan broj zaposjednutih nosioca na rubu u

odjeljku 1 (Y1) veca od onog ns drugoj strani na f'ubu
odjeljka 2 (Yz). Posto je koncentracija svih nosioca
CN::::[AN]+[N]u membl'ani svuda jednaka. to su koncentracije
zaposjednutih nosilaca na rubu 1 i 2 dale sa

pa Ce doci do difuzije zaposJednullh nosilaca unular membrane

1z ruCja ve~e u ruCje manje koncenlraciJe.
U stacionarnom slanju sa na membrani u~poslavlJa linearni

koncent.rac.ijski. prcfl1 zaposjl:-)onulth nosilaca od [AN] do one

1

~N]z Da drugoj sirani. OdgovarajuCi difuzijski fluke je dat.

gdje je S povrsina membrane. a D koeficijeni difuzije

nosilaca u membran!.
Iz gornjeg izrsza proizilazi da pri olakAanom lransportu
dolazi do zasi~enJa. Uzmimo da je [A] =0. Pri obi Cnoj
2
difuziji fluks bi rastao linearno sa koncenlracijom Pri
1
olakAanom transportu. ako Je yz=O. fluks je srazmjeran Y1 i
ima istu zavisnosl od [AJ. pri malim koncenlarcijama on
1
raste linearno. a pri vecim dosti2e maksimalnu vrijednosl
;l'.. _ DSC
""rna.x - 1 [A] z' Yz ~ O. Y1 :::: 1, [N] ~ 0
i ne rasle viAe. Tada su Bvi nosioei na graniei 1
zaposjednuti i fluks se ne mo~e viAe avatl, i ako
povecavamo koncentraclju raslvora.
Pri obiCnoj difuziji Je fluks srazmjeran koneentraeiji u
ema odje jcims pri olakAanom transportu je rebno da
manja koneenlraeija ~] nije mnogo veca od l/K. jer su skoro
2:
svi nosioc1 na rubu 2 zaposjednuti i ne odaju molekule koje
ih prenose.
Druga va2na osobina olakAanog transporta je u suprotnosti sa
obiCnom difuzijom-njegova s p e e i f i C n o s t s p e c i f i C n o g
vezivanja preneAenih molekula za nosioee. Primjer oiakAanog
transporta je transport jona K+ preko membrane, a nosioe je
molekula valinom1eina koja u membrani zahvata hidrofilni jon
K+, lako da je spoljaSnjost spoja vrlo hidrofobna.
ifiCnost sa javlja u tome, da je pri 1sl1m
koneentracijama fluks za K+ pribl12no h11jadu pula ve~i od
fluksa Na+. 1z zasi~enja fluksa pri velikim koneentraeijama
K+ i poznajuci broj nosilaea u membran! se da proeijeniti da
jedna molekula valinomieina prenese pribli2no 10. jona K+ na
sekundu kroz membranu.

2.2.4 Prolazak s je kroz polupropuslljivu membr.atnu

Na osnovu termodinamiCkog tumaCenja mo~e se prolumaCili

postojanje raz11ke poleneijala izmedu naspramn1h slrana
membrane. Poznalo je naime. da je oko11na sp01jnJe slrane ove
membrane pozitivna, a unutra~nJa negativna i da ta raz11ka
potencijala (membranski polencijal) 1znos1 oko 0.1 V.
Pretpostavi,"lo da .tlll:lrno dvofazni
sislem. odijeljen propuslljivom
membranom (S1. 25). Ako u
elnom trenutku faza 1 sadr2i
rastvor neke supstaneije nee-
leklrifne prirode. a faza 2 sam
rastvarac, Cestiee rastvo-
renika ~e usljed svog t otnog 2
krelanja prolazili kroz
propustljivu membranu u
eljak 2 sve dok se ne
uspostavi ravnote~no stanje, S1.25
tj. ne izjednaCe koncentraeije raslvorenika u oha odjeljka.
To pradslavlja obi~nu d!fuziju. Ceslo datu Fieovim zakonom u
obliku

.ll.m be
1;x
DS gdje je' u s.luCaju sfar-nih Cestiea

43
k -Bol Lzmannova konstanla. T--t errnod.i namJ t:ka t.emperatura,
r-polupreCnik CestJca, n koeficiJent viskoznosli
rsslvaraCa.
Analogna situacija nastaje ako se u odJeljku 1 umjesto
eleklriCki neulralnih iestica nadu joni nekog eleklrolila.
Mada je u lom odjeljku ukupno naelektrisanje pozitivnih jona
jednako ukupnom naeleklrisanju negativnih i mada ovi joni
npzavisno jedan od drugog prolaze kroz membranu u odjeljak 2.
ipak ~e i dalje u svakoj uoCenoj zapremini raslvora uoCenoj
na proizvoljnom mjestu u sislemu. ukupno naelektrisanje jona
bili ravno O. To sa pripisuje Cinjanici da je po pravilu
prelaz jadnog jona u odjeljak 2 propra~en prelazom drugog
Jednako i suprotno naeleklrisanog jona u lsti odjeljak. U
prolivnom bi sislem postao svojevrstan struJni lzvor koji bi
radio bez utro~ka energije. ~to je prolivno prvom zakonu
lermodinamlke.
Medullm. i pored toga posloji mogu~nost da se izmedu
odjeljaka 1 i 2 po a azlika u enc j lu. Nairne. ako su
oni razdvojeni polupropustljivom membranom tako da neke
janeke komponenle avog sistema mogu prolaziti kroz membranu.
a druge ne. posJije odredenog vremena u sislemu ~e se
usposta~lti raVG~lL~nO stanje koje predslavlja Donanovu
terrnodinamit:ku ravnote::<!:u i koje ima za posljedJcu nastanak
razlike polencijala izmedu ovih odjeljaka, Tada razlika
izmedu pozitivne i negalivne kolit:ine naelektrisanja mo2e
postojali samo unutar dijeleva r 'Jor'a k i su u vrlo
bliskoj okelin! membrane. Oslala oblasti sitema bi~e i dalje
elektri~no neutrAlna. t j . u svakoj kD~BeneJ oblasti raslvora
bi~e loliko pozltivnih i nagativnlh Jane da ukupno
naeleklrisanje lakvog dijela ras'lvora bude jednako nula.
Donanova ravnote2a se karakteri~e:
a) neravnomjernom raspodjelom jona
b) razlikom potencijala na granici medu fazama.

am Donanove ravnole'~e

Uzmimo lakav sistem Ciji je odjeljak 1 ispunjen vodom. a

odjeljak 2 vodenim rastvorom ~ecera (S1.26). Odjeljci su
razdvojenl polupropustljivom
membranom, tj. membranom koja
ima svojstvo da u oba smjera h 1 __ -
propu~la same siln!je
difuzibilne molekule vode, dok
krupni. nedifuzibilni molekull
ae~era ne mogu napustili
odjE,lja,k; 2. 2atcJ c..::- se nJ vo
rastvora u odjeljku 2 penjati
sve dok se hldrostati~ki
pritisak rsslvora p ne
j.zjedna~i sa nj m osmotsklm
pri U.skom. S1.26
Mehanlzam naslanka osmoze je relalivno jednostavan: poato su
dio prostora 2 zauzeli molekuli e~era. oni ~e zBust.avili dio
molekula '.lode koji se kre~u ka odjeljku 1. PoAto ~e tako viAe
molek-ula u ra.ti 0 membrar~u (1 kroz nju prolaziti) 1z
odjeljka 1. nego 1z odjeljka 2, rezultuju~i fluke vode bi~e
usmjeren ka odjeljku 2. Odavdje se mo2e zakljueili da Ce
difuzibilni djelici u cJelini prelaziti u odjeljak u kome au
nedifuzibilni djelici <molekuli ecer'a). lj. u kome su
djelici koji ne mogu prolaziti kroz membranu. Taj proces
predstavlJa seleklivnu difuziju koja se naziva osmoza koja
usljed te2nje da izjedna~i koncentracije difuzibilnih ~eslica
clovod! do pojave ravnote2nog stanja.
Ne~to ana10gno se de~ava i u
sislemu u kome se mo2e
realizovall Donanova ravnote2a.
Razlika je prije svega u tome.
~to su difuzibilni dJelici joni
elektrolila. a ne eleklri~no
neutralni molekuli vode.
Neka je u odjeljku 1 eleklro-
hemijskog sistema une~en
rasrvor NaCl. ~ija je molarna
one en raeija CI' a u 1st!
loliki odjeljak 2 nek! koloidn!
rastvor natrijumove soli Cija
je molarna koncenlracija Cz
(S1.27). Natrijum proteinat je
bJelan~evina ~ije su kar-
boksilne grupe zasicene nalri-
jumom i Ciji S0 mc~~kuli u S1.27
vodenom raslvoru disociraju na z katjona N+ i na krupan anjon
pz-
NaP ~ zNa+ + pz-

Ovdje je Z valenlnosl jona pZ-.

Po~to se sa druge slrane svak! molekul NaCl disoeira na
pozitivan Jon Na+ i negalivan jon Cl- to su koncentracije
ovih jona medusobno jednake i iznose lakode Ca. U odjeljku 2
koncenlracija pz- bi~e Cz. ali ce zato koneentracija jona Na+
biti z puta veca od cz, t j . iznosice zCz.
Semipermeabilnost membrane izmedu ovih odjeljaka ogleda se u
njenom svojstvu da propu~la silne jone Na+ i Cl-. a da
krupnije organske jone PZ- ne propuAla. Po~lo ovakvo slanje
ne mora da bude ravnole2no. sponlano ce doc! do prelaska jona
kroz membranulako Ato ce se (analogno primjeru osmoze)
koli~ina silnijih (difuzibilnih ) Jona Na+ i Cl- uvecat! u
diJelu sistema u kome su organski joni pZ-. Kao Alo je
naprijed konslalovano. prenos djelica u odjeljak 2 svodi se
na difuziju ~ilavih molekula Nael. Tako ce 1z odJeljkB 1
preci U odjeljak 2 isla koliCina obaju jona eNa+ i Cl-). Sla
ce njihovu koneenlraeiju u odjeljku 1 umanjili za istu
vrijednost x. dok ce se islovremeno u e1jku 2
koncentracija Jona Na+ uvecali za x. U islom odjeljku
pojavice se i odre~~na kolic!na Cl- jona (koji au prallii
jane Na"'"). tija Ce' koneen-
l raei j a lakode bi U. x. Tako
nastalo ravnote2no slanje po-
menuiih jonskih vrsla pred-
stavlja Donanovu ravnole2u u --()
ovom sislemu. Mehanizam uspos-
tavljBnja DonanOVB ravnote2e se
e
-". 8
mo2e objasniti sliCno rBvnoie2i
kod osmoze. Joni se unula,r
e
"""~"'''"1"-G
eleklrolila termi~ki kreCu i
udaraju 0 membranu. Broj Sl.28
prelazaka je srazmjeran" broju sudara. PoAto nedifuzibilni
joni nemogu proCi kroz rnembranu (81.28>, oni se zadr2avaju u
njenoj bl 1 z1 n1 onelJlogucavajuei vel i korn broju di fuzi bi 1 ni h
jona da produ ns drugu slranu. i za sebe ve2u odreden broj
suprotno naeleklrisanih jona CNa). koji slaino odlaze. ali
se i nadoknaduJu novim. Zbog toga sa u granienom sloju oko
membrana obrazuje dvojnl elaktrieni sloj i koji uslovljava
posloja a membranskog polencijala pri uspostavljanju
Donanove ravnote2e (Sl.28).

2.2.6 Nernslova i Donanova jednaeina

Uslov elektrohemijska ravnole2a proizilazi 1z napriJad

prikazanih zakona lermodinamiueke ravnola2a asl: u
ravnole2nom stanju eleklrohemijskog (termodinamiekog) sistema
Vrljednost eleklrohemijskog polencijala prolzvol ne
komponente sistema (odr-edene jonske vl"'ste), biee isla za
svaku fazu u kojoj se mo2e naei uoCena komponenta sislema.
Pri lome se pod elektrohemiJskim s1stemom azumijeva
lermodinamieki sislem u k6me se hemijska ener ja sistema
mo2e lransformisali u eleklriCnu i obrnulo. Naime 1z uslova
lIG=O <p.T=consl) slijedi za nenaeleklrisanu supstanciju

i na analogan ~H~in, ako je u pitanju prenos naelektrisanih

Cestica va2i za s~uLaJ ravnote2e

Prema uslovu elektrohemiJske ravnole2e. Donanova ravnole2a

naslaje kod vrijednosli elektrohemijskih potencijala za svaku
difuzibilnu jonsku komponentu posmalranu u oba odjeljka isle.
lj.

1-1 :::: 1-1

Cl, 1. Cl, z
Po~to pri prelazu par ova suprotno naeleklrisanih jona ne
dolazi do promjene ukupne koliCine naelektrisanja u pojedinim
oblaslima odjeljka. slekao bi se ulisak da se izmedu njih ne
mo2e spontano pojaviti razlika potencijala. Pretpostavimo da
izmedu odjeljka 1 i 2 i postoji odredena ralika
potenciJala U. koja se Javlja u grani~nom sloju ena osnovu
razmalranja uz 31.27).
Na osnovu izraza za elektrohemijski potencijal .i -le
komponente 1z u510va ravnole2e za rec.imo jednu vrstu jona
slijedi

(.") + RT-ln(Na'~] + zFV1. RT~n a+] +

z
'" 1.
C:II. cz
gdje su u uglalim zagradama oznaCene molarne koncent.racije
zagradenih jonskih vrsta. a Va i V z potencljall u gran.icnoj
oblasli membrane Cekvipolencijalne zapremine). Ako su joni

46
jednostruko valent.oi (kao gto je ~Ia;') z=1. sliJedi

=< F' (V i -V z ) "'" FU

[Na+]
1

Prema lome razlika potanciJala izmedu ovih dvaju faza je

U -

SliCno bi dobil! za negativne jone z=-1

U .-

1. Ii U 0 p:; t ems 1 u C a j u

~ mDl~rn~ kDmpon.nt~ jon~ X n~ lzLazu

u = ~ moL~rna komponenLQ janu x na

Svaki od ovih izraza. koji daje vezu izmedu razlike

polencijala i odgovaraju~e koncentracije Jona u stanju
lermodinamiCke ravnole2e naziva se Narnslova JednaCina. a
razlika polencijala Nernstov polencijal za ovaraju~u vrstu
jona i odgovara membranskom potencijalu.
Ako se desne slr~ne Nernslove jednaCine za tivne i
negativne jone izjednaCe dobija se

odakle se konaCno dobija

iIi u opSlem sluCaju

]1.
Dakle u sluCaju ravnole2nih raslvora eleklrolila Donanova
ravnole2a naslaje kad proizvodi koncanlracija difuzibilnih
jona u jednom i u drugom odjeljku po~t~pu jednaki. Taj izraz
sa naziva Donanova jadnaelna. Recimo za slue Na+ i C1- mo2e
sa prama Donanovoj jednaClni n sat!

(CA x):1! - x(zcz + x)

odakle sa mo2e izracunali x. PoAto Je ovo x obiCno vrlo malo.

razlika c~-x se np~e mnogo razlikovali od cs.
2.3.

U prirodi se toplota slaino prenosi sa jednog mjesla na

drugo. Prema drugom zakonu lermodinamike prelaz toplote te~e
spontano sa tijela viAe temperature ns tijelo nize
temperature. To predavanJe loplote sa Jednog tij a ns drugo.
11i~odjednog di a llJela drugom j u bez troenja rada.
va se prenoAenje i I i odvodenje toplote.
Kolitinii.tol',lote'I<-":ja se preda sa jednog tijela l)a drugo iLl
jednog dijela tijela na drug! dio tijela. u jed1nic1 vremena.
naziva sa toplolni fluks. Za proces koji ravnomjerno leCe
mo:'-:emo napi.sali
Q J
Il' == (=)-::; W
s
iIi u 0 tem slut:aju

Prenoenje toplote mo2e da se vrAi t i pr"f nci j"lno

razlit:ila nat:ina.

2.3.1 Ii!?' (kondukclja)

ProvodenJe loplote u tljelima vrAi se tez njihovog kratanaja.

Aka jeden kr metalnog atapa z&~rijemo loplota ~e se
prenijel1 i nB oalata!e dijelove. Ovakav natin prenoaenja
loplole se objaAnjava molekularno kinetlekom teorijom. Tu se
odvodenje oslvaruje medusobnom interakcijom (sudarima)
eestica lijela u procesu toplotnog krelanja. Kod gasova 1
let:nosli se interakcija ostvaruje pulem sudara. a ked evrstlh
tijela pomo~u slobodnih eleklrona, odnosno atoma kojl prenose
vibraciJe sLsjednjm ~tomima.
Pri medusobnim Interakcijama molekuli koji imaJu ve~u
kinet!Cku enar ju predaju jedsn dio svoje onergije
malekulima manje kinellt:ke ener je. Posljedica ovakvih
medudjelovanja je da se srednjs kinetiCka energija molekula
koja uslovljsva temperaturu lijela. postepeno izj,dn~~a\la u
svim dijelovims tijels i I i sislemu tijela.
Preno~enJe loplote putem kondukcije vrsi se meou $\/,1. I'll
tijelima: Cvrstim. lecnimgasovitlm. jednake 11i l~azlir:.j.t".;
prirode pri neposrednom dodiru iIi prisustvu nake 3rodi~~.
Jedlna sredina kojom se toplola pr e na ovsj natin ~e mo2e
h1 t f vakuum.
Odvodenje lapIots provodenjem korisli se za zZ31,Y'ij,f"va e
tijels. Akc se neko t1jelo zagrijsva jeo.ncm mjestu.
t.o eta r.:e sa prenosili provodenjem ost,,~l e d.!. jel ove
tijela.
Aka uspostavimo konlakl izmedu dva lijela sa razlitil m
'Lemperi3tLurama. t 01. a 'leC::e' od topl.i j09 ka hladni jE:!m ti ';E.lu .
!o je tipl~no nepovratan proces jar loplols ne mQ~e le6i
cponlana U obrnulom 5 eru.
otn~ fluke predstavlja kolicinu t ole k B prctekne u
~\ edi ni c i vr amana

dok je onda guslina to otnog flukEcl toplotrd

48
proliCe kroz jedinicu povrAine normalne na smjer proticanja

Ako izmedu predmeta sa

lemperaturama Tl i (S1.29) s
imamo supstanciju du2ine L i
povrAine popreCnog presjeka S. T
onda se, pod predpostavkom da
lijela imaju velike toplotne
kapacitele. uspostavlja staci-
onarno stanj~ ~~da toplola
slalno struji sa ~o ijeg na
hladnije tijelo. Gustina to-
p1olnog fluksa je direklno pro- I
-- T-- -- - - - - -- - -- --
porcionalna azlici temperatura
AT=Tz-T i a obrnulo propor-
)(
cionalna dU2ini provodnika L S1.29

gdje koeficiJent ~ (loplolna provodnosl) zavisi od vrsle

materijala. a predznak "minus" pokazuje da toplota leCe u
negativnom smjeru. od viAe ka ni20j temperaturi. Koeficijenl
loplolne provodljivosli ~ ima jedinicu W/mK (npr. srebro kao
dobar provodnik ima ~=420 W/mK. a vazduh kao dobar izolalor
A.:::O~ 025 W./'mK).
U nestacionarnom stanju loplotni fluks i gustina loplolnog
fluksa du2 provodnika se mijenja te gornji zakon moramo
napisati u diferencijalnom obliku
j :::: _ A. dT
dx
a to znaCi da je guslina loplotnog fluksa na nekom mjeslu
srazmjerna gradiJentu temperature na tom mjeslu. Ako se
temperaturA b~?o ~Cjqnja i toplolni lok je vellk.
Ako se u jednodimenzionalnom primjeru pri dalim T1 i T2
usposlavi slacionarno stanje. temperatura Be ns pojedinim
diJelovima provodnika ne~e mijenjati. Zalo gustina toplotnog
fluksa mora biti Bvuda jednaka. tj. na svakom mjestu toplola
koja priliCe mora da bude jednaka toploti koja otiCe. Tada je
i dT/dx stalno. tj. kada temperatura Jednoliko (linearno)
raste od jednog do drugog provodnika u stacionarnom slanju.
Pri lorn je dT/dx jednako razlici temperatura medu kr evima
provodnika podijeljenoj sa egovom du~inom. pa je t. olni
fluks

Ako definiAemo t ot.nt olpor provodnika

L
=5CS
lako nalazimo vezu izmedu toplotnog fluksa i razlike
temperatura
Ta je veza analogna Omovom zakonu pri prolicanju eleklriCne
struje kroz eleklriCni provodnik. Razlika temperatura 19ra
ovdje ulogu napona. a toplotni fluke je analogan jaC!n!
eleklriCne struje. Iz zakona eleklriCne struJe znamo da svaki
sislem eleklriCnih otpora lako zamJenjuJemo jednim. koJi pri
dalom naponu daJe istu struju. Pravila vezivanja nam govore
da redna olpore sabiramo. a kod paraialno vezanih sabiramo
inverzne vrijednosli. Isla praviia va2e i za lopiolne olpore.
Ako imamo dva loplotna otpora
vezana redno (S1.30), lada va2i

To je primjsr zida kada je

pokriven loplotnc~ lzo1acijom.
Toplota teCe kroz zid ( i) i
potom kr z izolaciju ( 2). Ako
je jedan od otpora veliki lada
je i ukupan otpor veliki. S1,30
Pri paraieinom vezivanju
loplolnih otpora (S1.31) va2i
1 1 1
:::: +
l

To je primjer zida koji je na

jednom dijelu slabije izolovan.
Tada. ako je jedan od olpora
veliki. ukupn! olpor je mall,
ako je drug! islo lako malen. S1.31
Toplotna provodljivosl razli~itih tijela razlikuJe sa u veorna
!irokim granicama. Melal! imaju najveCu loplolnu provod-
Ijlvost zalo ato je uslovljena slobodnim elektronima,
Najmanju toplotnu provodljivosl imaju gasovi, naroCito suh
vazduh.Prisuslvo vlage znalno uve~ava loplolnu provodljivost.
Toplolna provodljivosl tkiva organizma je razliC1ta. Toplolna
provodljivost leCnih dijelova organizma Cplazma. krv) bliska
je po svojoj vrijednosti toplolnoj provodljivosti vede.
Znatno ni2u imaju tkiva kao ato su masno lkivo i ro2nali sloj
ko2e. Zbog toga povraina ko2e 1ma ni2u temperaturu od tkiva
koja se nalaze u unutraanjosli.
Veliki znaCaj za oCuvanje toplote u unutraanjosti organizma
ima i sloj spoljaanje .redine koja se nalazi uz samu ko2u i
u kome nastaje glavna lopiolna razmjena sa okolnom sredinom.
Kod Covjeka taj sloj je vazduh. koji se nalazi izmedu
povrAine ko2e i odjeCe. Ovaj sloj predslavlja osnovnu zaatltu
organizma.

2,,3.2 em (konvekcijom)

Konvekcija je naCin prencaenja toplote putem strujanja iIi

kr-etanJa nekog fluida (leCnosli iIi gasa). Struja.njE;m
prenose molekuli sa jednog mjesta na drugo. a sa nJ.i.m i
njihova kineti~ka energija. odnosno toplota.
Konvekcija je veoma ~esl na~in prenoaenja loplote i vr~i se
na osnovu zakona krelanja fluida. Obi~no se za ovakav naC!n
prenoaenja toplote korisle prirodna krelanja fluids koja se
javljaju pod uticajem gravilaciJe iIi drugih uzroka.
t1.ko se jedan sud koji je napunjen teCnoSCu d.C) j zvjesne

50
visine. zagrijava sa donje strane (sa dna), nastaje uzajamno
premjestanJe zagrijanih i hladnih slojeva zbog razliCilih
gust!na. Zagrijane mase kreCu naviSe. a hladnije (veCe
gustine) zauzimaju njihova mjesla.
Pranoenja loplola konvekcijom je vrl0 rasproslranjeno u
prirodi. a lakode ga i Covjek stroko korisli u razne potrebe.
Razni vjelrovi u almosferi su lakode neka vrsla konvekcije
kojom se lopl! vazduh prenosi sa jednog dijela Zemljine
povrine na drugi. Poznale su i razne struje u morima koje
djelu u na islam principu. Rashladivanje vode u morima.
j ma i rijekama do 40C odvija se pUlem prirodne
konvekcije. PovrSina vode sa najprija rashladuje i kao
specifiCno te2a ide na dno. dok topllja 1z1az1 na povrAinu.
Medutim. kada temperatura vode ne i 40C. z
anomalnog Sirenja vode prestaje dalja prirodna konvekcija.
Tada je rashladena voda spscifiCki lakAa i oslaje na povrAini
i konvekcija prestaJe a r shladivanje voda e znalno
spor i j e. Ova C i. nj eni ca .i gra va2nu ulogu u pr i rodi (za 1:i vot u
vodi ) .
AnaliliCko lreti anje konvekcije je dosla s1.o1:eno. Zato se
korlslimo odreden'.;.~ up,-o~C::e-'
njima (Sl.32) prema Kojima
proizilazi da je toplotni fluks
koga predaJe zagrijana povr~ina
To
cp
tijela konvekcijom sredini koja
je u neposrednom dodiru
slacionarnom stanju proporci-
prl -
onaina veliCini povrsine i
razlici lemperalura povr~ine T i
srednje temperature sredine To
S1.32

gdje Je k koeficijent prenoenja lopiote konvekcijom i on

zavisi od prirode i svojstava sred!ne u kojoj naslaje
konvekcija. a lakode i povrsine sa koje se prenosi toplola
konvekcijom (oblika. stanja povrsine. polo2aja u prostoru u
odnosu na sredlnu sa koJom je u dodiru) i uglavnom se
odreduje empirijski. Jedinica je
J
k(=)_-
m""sK

2.3.3 ot.e em

Kod zraCenja se l ote ne pranosi direklno ve~ pulem

elektromagnetskih lalasa. Toplota najprije prelazl u energiju
zraCenja k a sa u drugom lijelu apsorbuja 1 prelazi ponovo u
t otnu ener ju (mogu~e je i kroz ~akuum).
ZraCanje k 1m se pranoei loplola Je isla prirode kao i
oslale aleklromagnetne radijacije (svjellosl, X-zraei. radio-
lalasl i dr. ).Ovo se zraC e od oslalih razlikuje same
talasnom du2inom (od 750 nm do 0.34 mm). Prostire se islom
brzinom-brzinom elIosti. Talasne du2ine toplotnog zraC a
zavise od temperature tijela koJe ga emituje. Pri relalivno
n121m temperaturama (sobna temperatira). t otno zraCenje je
u infracrvenom dijelu s tra.
Ako 1mamo bile koJa dva liJela koja izmjenjuju energiju

:51
zraCenjem taj proces ~e trajati sve dok 1m se temperature ne
izjednace. Preipostavimo da jedno vi~e emituje energije
zraCenjem nego drugo. Stoga. da bi se temperatura izjednaCila
ana mora apsorbovati energiju. Va~i op~te pravilo da su dobri
emiteri ujedno i dobri apsorberi. Najefikasniji apsorber bi
bio onaj koji upija svu energiju zraCenja koja na njega
Takvo tijelo se naziva apsolutno erno tijelo (~upljina u
tijelu sa malom rupieom na povr~ini tijela). ZanimlJivo je da
Ijudska k02a. bez obzira na stepen plgmentaeije. ima vrlo
blisko svojslvo crnom lijelu iako pokazuje anomalno visoku
moc refleKsije Za neka uska podrucja lalasnih du2ina.
Preno~enje toplote zracenjem mo2e se objasniti polazeci od
atomske i molekulske strukture tijela. Atom! i molek i
tijela (koje je zagrijano) nalaze se u intenzivnom kretanju
te emituju elektromagnetne talase. usljed cega se tijelo
hlad!. Ovi lalas! dolaze do drugog lijel gdje ih apsorbuJu
atom! iIi molekuli. cije lopiotno krela e post e
inlenzivnije i to tijelo se zagrijava. Takvo lrelira e
zraCenja je dosla sl02eno. pa se ovdje koristimo jednostavnom
relacijom poznalompod imenom Slefan-Bolcmanovog zakona. Po
lom zakonu ukupna emilovana snaga na svim lalasnim du2inama
koja se emiluje sa jedinicne povr~ine crnog lijela Cemisiona
mo~) je proporci~n~lna eetvrtom slepenu apsolutne temperature

gdje je 0 Slefan-Bolcmanova konslanla koja 1ma vrijednost

W
G = 5.685.10- 8 ~

Za bilo koje drugo lijelo (sivo tijelo) bi bilo

gdje je e-emisivnosl tijela (broj koji je uvijek manji od 1).

Ako se tijelo nalazi u okolini koja ima ni2u lemperaturu onda
ono jedan dio energije apsorbuje od okoline. Ako je lemperura
okoline n12a. onda je emisiona moe

gdje je Tz temperatura tijela, a T1 temperalura okoline.

Jaka zavisnost emilovane snage od temperature Cine da je
zracenje toplole sa Ijudskog lijela znaeajan dijagnoslicki
pokazatelj. Temperalura covjecijeg lijela mijenja se od
mjesla do mjesla. Ona se mijenja i pri promJeni u cirkulacijl
iIi Celijskim procesima. Zato se ovo zraCenje koristi u
dijagnoslicl pozn~~0j kao lermografiJa.Pravi se termograf
Eovjeka odredenim pogodnim deleklorom da bi se uoclle
odredene oscilaciJe u temperaturi prouzrokovane nekom
bole~C\.R.
 Analogija medu lokovima
lKotle: no. 10.:0 a. lI"o90n~Ka. TOK .. Orno 01. Ka.r de t ""If' -
$e pI"' enos i. si.ta. :z: o.k 0 1!>1.i.ka. mo.!.e
l' i. j a.t a.
ITopt ot a. 91" edT Toptot.ni. AT L IA.-lo .t ot na.
lI"::::-- R~:::
ftuks p Rt. provodnost

Supst o.nci. j a. 9 r a.d c J>j(a.seni. Ac L D-koefi.ci-

'l?m:::-- Rd=D'S
( ma.s a.) 9 r a.d J..l t. ok SP m Rd j ent- dd.

Eleld.. ri.?::ni. 91' ad u Elktri..r.:- U L p-specifil:

1:::- R:::p-=:
no.boj no. s i r u . R S ni. 01. pOl'

Tai::nost 9 r a.d p
---
Za.pr em;' n
--.-~-

e )')- k 0 ed i. d,
:z: o.p I" e mi. n $Ic 0 ski. t ole il? y"" - iR j ent. vi.sk.
R
lirenje il?y )')
6....-..

2.4 ena it ote t i j e l a sa o:!colinoJU. Bioikalorizftetrija

2.4.1 er eo koli{::ine ote

Uredaji k i slu~e za mjerenje koliCine loplole koJu neke

tijelo prima iIi odaje nazivaju se kalorimelri.
Najjednoslavniji od njih je veden! kalerimelar. tesle je
polrebno mjerili loplolu koju 2ivi sislem razmJenJuje sa
okolinom radi sagledavanJa njegove energelske ravnoleZe.
Kalorimelri za mjer~nje toplote kod 2ivih organizama se
nazivaju biokalorimelri.
Sastavljaju~i dnevni bilans ener je organizma moZamo
zakljuCiti da u srednjem (za sluCaj stacionarnesti)
unutranja energija oslaje konstanlna. Zaken odrZanJa
enargije primijenjen na organizam mo~emo formulisali ovako:
KoliCina energije koju organizam uzima u obliku hrane odlazi
na razmjenu lolole sa okolinom i vrenje rada

Ovo je jednaCina ener skog balansa za organizam.

Pezanala je Cinjenica da je temperatura 2ivih organizama u
velikoj mjeri konslantna. Do porasta temperature ne dolazi
iako se hemijskim procesima koji se dogadaju u organizmu
n eslano oslebada energija (toplota). jar sa ona
neprestano predaje okolin! u vidu loplote i vrenja
mehaniCkog rada.
Tijelo Zivih organizama predaje loplotu okol!ni zraCenjem.
konvekcijom. kondukcijom i pri isparavanju vade iz organizma.
Gubi lak lop.l ote procesom provod a <kondukc :i.jom) i
konvekcJjom u obiCnim uslovima naslaje kroz vazduh. Vazduh se
karaklerie malom leplotnom provodljivo~ul ali konvekcija
l ole kroz vazduh mo2e bili znatna. Pored toga kretanja
(konvekcija) molekula vazduha pove~ava isparavanje vlage sa
povrine ko2e. Odijela koja se navlaCe zadr2avaju nepokretan
vazduh i time smanjuju konvekciju.
Gubitak toplote zraCenjem dogada se sa povrina odJe~e i
nekih otkrivenih dijelova tijela. Toplota koja se izraCi sa
povrine tijela. koja je pokrivena odijelom. apsorbovana je
samim odijelom.Toplotni zraci emituju se u pravcu tijela koja
su na znatno ni20j temperaturi.
Isparavanje nastaje sa povrAina ko2e i iz plu~a. U prosjeku
Covjek sa izdahnutim vazduhom oda oko 35~ 9 vodene pare u
toku 24 sata. Sa povrSine ko2e pri temperaturi od 16-18 o C u
loku 24 sata. ispari oko 500 9 znoja. Znaju~i toplotu
isparaVanja (qt:2.4210dJ/kg>. mo2e se naCi toplota koja se
ovim putem oda. To iznosi negdje oko 210 6 J. Pri povi~enju
temperature okolnih lijela iIi pri inlenzivnom radu ove
brojke znatno raslu.
Ukupna koliCina toplote Cpr! umjerenoj klimi) koju organizam
oda u toku 24 sata iznosi oko 7.1 MJ. Ova toplota je
rasporedena na toplolu usljed provodljivosli i konvekcije 20~
(1.4 MJ). zraCenje 50~ (3.6 MJ) i isparavanje 30~ (2.1 MJ).
Ako se ovom doda energija ad 2.5-3.3 MJ, koJa je ekvivalenlna
mehaniCkom radu i izvrAi organizam u loku dana (za lica
k a nlsu izlo2ena posebnom fiziCkom naporu). dobija se da
ukupna koliCina energiJe koja se ulroSi u toku dana iznosi
6.E=9. 6--10.5 MJ.
T ota koju organizam daje u okolnu sredinu mo2e se
neposredno izmjeriti u kalorimelarske posude koJa se
zove biokalorimetar (direktna kalorimetrija). To je veli.ki
sand uk duplih zidova u koji
moZe da se smjesli 21votinja
IIi Covjek (S1.33). Us1jed toga
~to organizam slalno ispu~ta
toplotu zagr1Java se vazduh
izmedu top1ih zidova sanduka.
Zagrijavanje sanduka mjeri se
na jedan od po?natih naCina.
PomoCu n,anometra lilo2e da se
prali pove~anJe pritiska vaz-
duha izmedu zidova kalorimetra,
a time posredno i porast
temperature u kalorimetru. te
predana loplola.
Postoji biokalorimelar kod koga
izmedu duplih zidova slruji Sl.33
voda Cija se temperatura mjeri priJe 1 poslije unoAenja
2ivotinje. Poslije lznoenja 2ivotinje kroz jedan provodnik
se propusti eleklriCna struja. koja se regulie lako da
slvor! islo pove~anje temperature kao kad je u kalorimelru
bila 2ivotinja. KoliCina loplote koja je naslala pri prolica-
nju slruje jednaka je koliCini toplote koju je odao
organizam.
Od posebnog je interesa mjerenje energije <kat.aboli<:ke
aktivnosll) koju organizam stvara pri mlrovanju i praznog
2eluca. Ova energija se danas mjeri pomoCu analize izdahnulog
vazduha (indireklna kalorimelrija).
Jedan takav uredaj predstavlJa spirometar (SI.34). romelar
se sasloji od jednog suda u obliku cilindra koji 1ma
dvoslruke zidove medu koje je do izvjesne visine nasula voda.
U ovaj cilindar u proslor izmedu njegovih zidova ulazi
pokretn~ cilind~r koji Je graduiran i u drug! cilindar ulazi
do nultog podioka i Cija ravnote2a sa odr2ava tegovima.
Vazduh ~z spirometra paciJenl udiSe kroz jedan ventil, a
iLdiAe kroz drugi. ILdahnull vazduh prije izlaska prolazi
kroz sud u kome se apsorbuje
C 0 2 i na taJ naCin u spiromelar
odlazi preostali kiseonik. zbog
[
caga usljed troSenJa kiseonika
8
dolazi do spu~lanja pokretnog
valjka. Na laj naCin sa mo2e
naci koliCina udahnutog
kiseonika i time nac! posredno A
anergija koju korisli organizam
od unijate hrane kao i ukupan
ulroSak en~rgljE od strana
organizma (putem
kvociJenta i
res ralornog
kaloriCna
--..-........-
vrijednosl kiseonika). Sl.34

Pri sagorljevanju neke supstancije nastaje oslobadanje

loplote. KoliCina loplota koja se osiobodi punim
sagorijevanjem jednog kilograma neke supstancije naziva se
kaloriCna vrijednosl te supslancije i izra2ava se u J/kg.
KaloriCna vrijednost neke supstancije odreduje se njenim
sagorijevanjem u almosferi kiseonika Cpri Cemu se obezbJeduJe
potpuno sagorijevanje). mjerenjem kolle!ne loplote koja se
pri ovom sagorljevanju oslobodi. Ovaj melod se primJenjuje i
pri odedivanju toplote koju hrana i njen! produkti stvar u u
organizmu pri oksiciaciji. Prema Hesu toplotni efskat slo2ene
reakcije ne zavisi od toga kojim redom su protekli pojedini
stadijumi. vee samo od poCetnih i krajnjih produkata. Prema
tome kolieina loplote koja se oslobada pri oksidaciji hrane u
organizmu (pri Cemu postoji niz medusi:.anja) jednaka je
koliCin! loplole koja se oslobada pri sagorijevanju te hrana
11 kalorim'?t.ru, poe; 'tslovllfll da su poCelni i krajnji produkti
jednaki.
Kalorimelar se saloji od hermeliCki zatvorenog suda debalih
zidova (Sl.35). 2idovi su obiCno od Celika.Sud je ispunjen
kiseonikom pod prlliskom od nekoliko bara. U lom sudu je
manji sud u kome je is livana supslanclja Cija se kaloriCna
vrijednost tra2i. Dvije eleklrode spoJene su lankom 2icom
velikog olpora. Gornjl krajevi eleklroda su povezani pomocu
provodnika sa izvorom struje.
Propu~tanjem slruje i se ~
supstancija Ciju loplotu Tl-~- l- D r.J
I I
sagorijevanja odredujemo. lako
-
da ona potpuno sagori. Sud A je /-- - , I--- ~

postavljen u vodu k a se - - 1--

--
- f"- --
nalaz.!. u sudu G. T ola koja /---
- ~,
8
, --- -
se oslobada polpunim sagori- t--- -r, 1-- -1---

~S~
jevanjem unijete supslancije -
f-- --
-
-- -
1- -_.
pred a sa zidovima sud a A, a --
.0-
zalim vodi u sudu G. Da bi se 1--- f--
s je~io odlazak lopiote na ----
okolinu sud G u kome je voda i IA
- - -
0
-- --

sud A. 1ma duple zidove. Sl.35

Prilikom sagorljevanja supslance tija se toplota
sagorijevanja lra2i protila se temperatura prije i posl.i je
sagorijevanj2'!. sup~tanciJe. Oslobodena t ota sagorjele
, supstancije u kalorimetarskoj bombi data je jednaeinom

Q'.!; ::;:;: K (t z - tJl) ::::: mq1!;

gdje je K toplotni kapacitet kalorimetra koji je poznat. t1

je temperatura prije sagorijevanja. a t2 poslije sago-
rijevanaja.
Neke srednje kaloriene vrijednosli organskih supstancija koje
saeinjavaju hranu su dale u labeli.

Supstancija Kaloriena J
vr'ijednosl ( k - )

bjelaneevina 171(>0

jeni hid. :1.3400

mastl 38900

Na osnovu ovih podalaka se mo2e odredili kolieina i saslav

unijete hrane da bi se nadoknadio gubitak energije tijela.
 Ll t.l?ratur.3l

1. BIOF'IZIKA, D. RistanoviC, J. Simonovic, .J. Vukovic, R.

Radovanovic, Medicinska knjiga. Beograd ab, 1989.

2. FIZLKA 2.J. BIOLOGE I MEDICINARE. D."1. Burns, S.(~.G. ~kolska

k 19a. Zagreb 1980.

3. FlZIKA ZA B101.OG. N. C. Hilardl' H. C. B1 gg1 Tl, Sleo1 slea

knjiga. eb, 1984.

4. BIOFIZIKA, S. Stankov-iC. Novi Sad, 1985.

5. BIFI2IKA, S. Popov, Naucna knji ga. .3d, 1980.

lEi. J<ffiDICI NSX.AJ A I Ell OLOGI CESK..AJ A FI zr }(j\,. , A. v. RemJzov,

Vi a sKola, Moskva. 1987.

7. KUR..S FIZJ:KI, N.M. Livencev, V.isaja ~kola, Moskava, 1978.

8. MEDICA-L PHYSICS, J. R. Cameron. J. G. Skofronlck, McGrew

Hill, New York. 1980.

9. PHYSICS WITH ILLUSTRATIVE EXA.r<fPLES FROM }lfEDICINE AND

BILOGY, G.B. Benedek, r.M. H.Villars. Addison-W(?sle),-', London,
1974.

t 57
I
!