HRVATSKA KNJIEVNOST OD ROMANTIZMA DO MODERNE

PREDROMANTIZAM I ROMANTIZAM

HRVATSKI NARODNI I KNJIEVNI PREPOROD (1813-1860)

Osnovne odrednice romantizma

Hrvatska knjievnost je po mnogoem atipina. Vei dio knjievnosti 19. stoljea

obuhvaa knjievnost Hrvatskog narodnog preporoda. Ono to determinira hrvatsku knjievnost
limitirajui faktor je stilskog odreenja: hrvatski se pisci nisu mogli ponaati u umjetnosti onako
slobodno kao drugi pisci. Nisu mogli izbjei odgovornost prema dogaajima u kojima su
sudjelovali. Ta odgovornost je nae pisce kotala rtvovanja umjetnosti u slubi politike.
Razdoblje hrvatske knjievnosti od 20-tih godina 19. stoljea u slubi je prosvjetiteljske
djelatnosti. Standardizacija hrvatskog jezika je kljuna, i na tome pisci otre svoja pera. Poezija
je dokaz da su se hrvatski pisci nastojali pribliiti romantiarskim idealima (npr. ljubavne
pjesmarice najpoznatija ljubavna pjesmarica u razdoblju romantizma su ulabije S. Vraza).
Domoljubne i ljubavne pjesme su tipine za romantizam. Ljubavna romansa, balada, epovi u
tome su se okuali hrvatski romantiari. Rije je o sjetnoj, nostalginoj poeziji. Nacionalna
mistika (Teuta, Grobniko polje) - to su obiljeja romantike. Sklonost renesansnoj i baroknoj
batini je obiljeje romantizma (Maurani je npr. posegnuo za Gundulievim Osmanom).

Poezija je dominantna knjievna vrsta u romantizmu.

Proza je dominantna knjievna vrsta u realizmu.
Drama je dominantna knjievna vrsta u moderni.

Ilirski pokret (1830-1843)

Polovicom drugog desetljea 19. stoljea u Hrvatskoj se poinju osjeati nova duhovna
kretanja i ideje kao prethodnica narodnog preporoda. Oko 1825. godine zapoinje pritisak
Madara na Hrvatsku. Na pounskom saboru (1825.) oni trae uvoenje madarskoga kao
obvezatnoga nastavnog jezika u hrvatske kole, to Hrvatski sabor, koji veinom ine
osiromaeni plemii, 1827. i usvaja. Pritisak je, dakle, dvostruk, odnaroivanje je u punom jeku,
pa onda i nije udno to e se zagrebaki pred smrt imenovani kanonik Pavao toos u svojoj
elegiji Kip domovine leta 1831. zaplakati nad sudbinom svoje domovine utvrujui opasnu
injenicu gubljenja nacionalne svijesti u hrvatskom narodu poznatim stihovima: Vre i svoj jezik
zabit Horvati hote/ter drugi narod postati!. U redovima mlade hrvatske inteligencije sve se
jae poinje javljati spoznaja znaenja nacionalnog bia u obrani domovine, i to prije svega
davanjem vee vanosti razvoju i utemeljenju (kodifikaciji) vlastitoga, jednoga knjievnog jezika
kao osnovne legitimacije narodnog identiteta. Zato i ne zauuje to je upravo to razdoblje na
prijelazu stoljea mnogo bogatije sociolingvistikim, leksikografskim radnjama negoli
knjievnim stvaralatvom (dubrovaki leksikografi Ardelije Della Bella i Joakim Stullij). Od
1
poznatog proglasa zagrebakog biskupa Maksimilijana Vrhovca sveenstvu 1813. s pozivom za
skupljanjem narodnog blaga i obiaja, sve do poznatog teksta Antuna Mihanovia Re
domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku (1815.) sve je bilo usmjereno prema
nastojanjima jezinog povezivanja hrvatskog sjevera i juga. U poetku je taj poziv bio odziva, ali
Danica e 1837. u cijelosti pretiskati Vrhovev poziv, koji e zapravo tek tada postati
aktualan.
Hrvatski narodni preporod jest pokret s ciljem politikom i kulturnom ujedinjenja Hrvata
na temelju nacionalnog jedinstva. Ne moemo rei da poinje 1830. (Kratka osnova), 1835.
(Novine Horvatske), ideje preporoda seu u daleku prolost (Bartol Kai Institutiones
linguae illyricae (1604.), Pavao Ritter Vitezovi Croatia rediviva (1700.)
Tako je stvoreno ozraje i obavljene pretpripreme za poetak narodnog preporoda.
Trebala se samo pojaviti linost koja e se znati nametnuti kao idejni voa i organizator samoga
pokreta. Bio je to Ljudevit Gaj (1809-1872), koji je aktivnosti okupljanja istomiljenika za
pokretanje nacionalne akcije zapoeo ve za svoga studija u Grazu, gdje boravi 1827. godine,
kad se sprijateljuje s Dimitrijem Demetrom, kasnije poznatim piscem. Gaj je jo u Grazu,
odnosno u vrijeme praznikih boravaka u rodnoj Krapini i sam zapoeo ozbiljno prikupljati
narodno blago, nastavljajui time ideju i odazivajui se pozivu biskupa Vrhovca iz 1813. godine.
Istodobno on ve razmilja i o problemu pravopisa (kojih u tom trenutku ima ak est u Hrvat -
skoj!). Pravopis je znaio bitnu osnovicu za rjeenje zajednikoga knjievnog jezika kao
temeljne pretpostavke za poetak politikog djelovanja. U Peti se upoznao s Janom Kollarom,
apostolom slavenske uzajamnosti. Godine 1830. u Peti objavljuje u dvojezinom hrvatsko-
njemakom izdanju Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja, prvi vaniji dokument
preporodne djelatnosti. Objanjava kako se preuzimanjem dijakritikih znakova (, , ) iz
srodnoga ekoga jezika ne rjeava samo problem pojednostavnjenja hrvatskog pravopisa i
grafije osloboene madarske ortografije, nego osigurava meusobno pribliavanje
junoslavenskih i zapadnoslavenskih naroda. Na kraju logino slijedi i zakljuenje, u kojemu
Gaj poziva sve rodoljube da prihvate njegov prijedlog grafije odnosno da oiste svoj jezik od
tuica. Gaj je tako realizirao prvi i najvaniji preduvjet za razvoj i organiziranje Ilirskog pokreta.
U tom nastojanju pridruio mu se Ivan Derkos (1808-1834) koji e 1832. godine
napisati poznatu brouru na latinskom jeziku Genius patriae (Duh domovine nad sinovima
svojim koji spavaju). Bio je to prijedlog da se tokavtina prihvati kao zajedniki knjievni jezik.
Time je, naravno, Gajev pravopis dobio konkretnu jezinu osnovu. Iste, 1832. godine Janko
Drakovi (1770-1856) objavljuje na tokavtini svoju Disertaciju iliti razgovor darovan
gospodi poklisarom (onima koji idu u Poun) kao svojevrsni politiki program hrvatskog
naroda. Matija Smodek 1830. trai da se smije predavati hrvatski jezik na zagrebakoj
Akademiji. Antun Maurani (1805-1888.) pie raspravu Temelji ilirskog i latinskog jezika
(1839.), Vjekoslav Babuki (1812-1875.) postaje prvi profesora hrvatskog jezika i knjievnosti
na Pravoslovnoj akademiji i pisac prve gramatike hrvatskoga jezika Osnova slovnice
slavjanske narjeja ilirskoga (1836.).
Sam Gaj nije imao nikakvih knjievnih pretenzija iako se predstavio kao tvorac novoga
poetskog anra - budnice (Jo Horvatska ni propala). On je neprestano imao na umu iskljuivo
politike ciljeve, na samom poetku s naivnom i iluzionistikom idejom o mogunosti
2
junoslavenskoga politikog zajednitva, to je bilo i razlogom da sam pokret nazove
neutralnim imenom - ilirskim (uvjeren da su Hrvati izravni potomci Ilira), kako bi njime
obuhvatio i ostale junoslavenske narode. Ubrzo je, meutim, morao i sam uvidjeti nerealnost
svoje ideje: od svih junoslavenskih pisaca koji su se priklonili ilirizmu sve je ostalo na jednom
imenu: bio je to samo Slovenac Stanko Vraz, uskoro i sam postavi - hrvatskim piscem.
Poetkom 1835. (6. sijenja, na novinama pie prosinac, a to u starokajkavskom znai sijeanj)
izlazi prvi broj, jo najveim dijelom pisan kajkavskim knjievnim jezikom i starom grafijom
Novine Horvatzke (dva puta tjedno), te knjievni dodatak Danicza Horvatzka, Slavonzka y
Damatinzka (za zabavu i pouku, jedan put tjedno), da bi idue godine, 1836. naziv bio
promijenjen u Ilirske narodne novine i Danica ilirska. Moto je tog asopisa Narod bez
narodnosti jest tijelo bez kosti, a tekstovi se tiskaju tokavskim knjievnim jezikom (od
desetog broja). To je bio prvi hrvatski knjievni asopis. 11. sijenja 1843. kralj je zabranio
ilirsko ime. Vraa se ime Narodne novine, opet Danica horvatska.
U vezi s izlaenjem Danice Gaj je pisao i nekoliko proglasa od kojih je posebno vaan
onaj pisan u povodu prijelaza novina na novotokavski knjievni jezik i pravopis iz 1835. Tu Gaj
obrazlae svoje poimanje Ilirije (Koruka, Gorica, Istra, Kranjska, tajerska, Horvatska,
Slavonija, Dalmacija, Dubrovnik, Bosna, Crna Gora, Srbija, Bulgarija i donja Ugarska),
naglaavajui potrebu za slogom. Povodei se doslovno za svojom politikom opcijom ilirskog
pokreta, Gaj e, zajedno s veinom svojih suvremenika, i sadraj Danice u prvim njezinim
goditima posebno podrediti zahtjevima vezanim za njegovu politiku viziju: na poeziju,
budnice i davorije. Danica je trebala ponajprije biti izrazom politike koncepcije i ideologije
iliraca, odnosno bitnim nabojem u zapoetom procesu buenja nacionalne svijesti - bez obzira
na stvarnu umjetniku vrijednost. Zato se vei dio stvaralatva tog doba ne izdie iznad razine
diletantizma. Praktiki, ta je literatura u Danici, u pravom smislu rijei, sve do etrdesetih
godina gotovo izravan nastavak prosvjetiteljskih, odgojno-didaktikih, gotovo utilitarnih
tendencija naslijeenih iz prethodnog razdoblja, samo s naglaenijim isticanjem nacionalne
odrednice. ak je forsirano objavljivanje Gundulia u Danici.
Gaj je ve izdavanjem novina na hrvatskom jeziku, a zatim i osnivanjem vlastite tiskare
(1837.) u kojoj su tiskana sva najpoznatija djela iliraca, ispunio zadau i opravdao naziv
svojevrsne karizmatske linosti. Od 1838. godine diljem Hrvatske niu ilirske itaonice: u
Varadinu, Zadru, Zagrebu, Karlovcu, kao bitna sredita okupljanja mladoga graanskog
intelektualnog narataja, a jedan od najvanijih kulturnih dogaaja u tim prvim godinama
ilirskog pokreta svakako je bilo i uprizorenje prve hrvatske povijesne tragedije Juran i Sofija ili
Turci kod Siska Ivana Kukuljevia Sakcinskog u Sisku 1839. godine, a zatim i u Zagrebu
1840, kojom godinom biljeimo i poetak rada Hrvatskoga narodnog kazalita (HNK) u Zagrebu.
Sve je to, tim kulturnim dogaajima prije svega neposredno i posredno vodilo prvim
realizacijama u stvaranju moderne hrvatske nacije po uzoru na ostale europske zemlje. O tome
najrjeitije govori i osnivanje, tijekom 1841. godine, prvih politikih stranaka u Hrvatskoj:
Hrvatsko-ugarske (maaronske) i Ilirske stranke s programom potpunog ujedinjavanja svih
hrvatskih zemalja i idealiziranom vizijom o kulturnom jedinstvu svih junih Slavena. No veini
dotad potpuno vjernih Gajevih istomiljenika postaje jasno da se pokret moe ostvariti jedino
kao hrvatski bez slavenske ili junoslavenske politike opcije. Bio je to ujedno i poetak silazne
3
putanje Gajeve politike i drutvene karijere upravo zbog njegove upornosti u obrani
junoslavenskog koncepta i podvrgavanja svega, pa i literature, politikim intencijama samog
pokreta. Njegova upornost na politikom planu, kao i literarna netalentiranost, pa zbog toga i
nezainteresiranost da knjievnost shvati drukije osim u utilitarnom smislu, vode ozbiljnom
raskolu meu dotad slonim nositeljima ilirskog pokreta. U tom smislu osobito je bitna 1842.
godina. Osim osnutka Matice ilirske 1842., te se godine pojavljuje i nekoliko iznimno vanih
tekstova. Dragutin Rakovac (1813-1854) u samostalnoj brouri Mali katekizam za velike
ljude (1842.), piui je u obliku pitanja i odgovora, pokuava objasniti dva osnovna pitanja:
prvo, kako Hrvatska ima svoja municipalna (dravna) prava nasuprot suprotnim tvrdnjama
Madara, i drugo kako je jedan od temeljnih ciljeva ilirskog pokreta stvaranje knjievnosti koja
mora imati svoje autonomno znaenje, a ne sluiti samo kao sredstvo u politike svrhe. S
Vukotinoviem je izdao prvu antologiju novije hrvatske poezije Pjesme domorodne, Zagreb
1842.
Zasigurno je najvanija u 1842. godini bila pojava novoga knjievnog asopisa Kolo
(1842, 1843, 1847, 1850-51), to su ga ureivali do tada prisni Gajevi suradnici, a tada
otpadnici Rakovac, Vukotinovi i Vraz, pisci koje Gaj uvredljivo titulira kao trio rak, vuk i
vrag. Ta trojica pokreu Kolo sa znakovim podnaslovom lanci za literaturu, umjetnost i
narodni ivot - dajui tako na znanje da knjievnosti daju prednost pred drutvenom
problematikom. Kolo je donosilo beletristiku i znanstvene prinose, a posebno je njegovao
knjievnu kritiku (meu prvima). Na kraju svakog sveska nalazi se, prvi put u nas, bibliografski
pregled. Da se knjievnost poinje shvaati drugaije od uskih Gajevih koncepcija potvruju jo
neki lanci: Ljudevit Farka Vukotinovi e u lanku Ilirizam i kroatizam objavljenim u
Kolu 1842., a ulek u brouri to namjeravaju Iliri? (1844.) pokuati jasno razluiti pojmove
Ilir i Hrvat, precizirajui kako je odrednica kroatizam iskljuivo vezana za politiku opciju, a
pojmom ilirizam obuhvaa ideju iliraca o jezinom i kulturnom jedinstvu junih Slavena,
odvajajui tako politiku od kulture (a tako i od knjievnosti). Vukotinovi u lanku Tri stvari
knjienstva: ukras, slog i kritika (Kolo, 1843.) govori o problemu knjievnog ukusa i kritike
naglaavajui kako treba jasno razlikovati politiku slogu od knjievne sloge. U shvaanju
smisla knjievnosti najdalje je otiao Demeter, raspravljajui o problemu knjievnog jezika
Misli o ilirskom knjievnom jeziku, Danica ilirska, 1843. Opredjeljuje se za punu
autonomnost knjievnosti.
Gajevu polaganom gubljenju ugleda karizmatskog voe pridonijela je, meu ostalim, i
zabrana ilirskog imena 1843. (kad je Ilirska stranka promijenila ime u Narodnu stranku) bez
obzira na to to je car 1845. ponovno dopustio upotrebu ilirskog imena, aIi samo u knjievnosti.
To je, dakako, ilo na ruku piscima koji su se odvojili od Gaja upravo zbog njegova po-
istovjeivanja literature s politikom. Govori o tome i istup Ivana Kukuljevia Sakcinskog u
Hrvatskom saboru 1843. kada je na hrvatskom jeziku postavio zahtjev da taj jezik postane i
slubeni u saborskim istupanjima. etrdesete godine definitivno afirmiraju i prvu poznatiju
skupinu pisaca ije djelo moe - posebno u nekim segmentima - podnijeti i odreene literarno-
estetske, a ne samo odgojno-prosvjetiteljske kriterije vrednovanja. Sve se ee prevode
poznati europski pjesnici i pisci. Vrazovo divljenje poljskim pjesnicima, posebno Mickiewiczu,
kao i naglaena Lenauova weltschmerz poezija prepoznatljiva je u njegovoj lirici. I Preradovi
4
dosta duguje Lenauovoj poeziji, posebice Mickiewiczu (mesijanizam), a nisu mu strani ni Dante
ni Manzoni. I Vraz, Maurani i Kukuljevi poznaju i englesku knjievnost - Byrona, Miltona i
Shakespearea, a Kukuljevi je neosporno najbolji poznavatelj i potovatelj ruskog
sentimentalizma. U dramskoj knjievnosti sve do enoe prevladava utjecaj njemakog
klasicizma i Sturm und Dranga sa Schillerom na elu. Poezija je, nesumnjivo, dominantan
literarni anr tog razdoblja hrvatske knjievnosti,. Ljubavna poezija, ali u specifinom obliku
proimanja motiva ljubavi prema eni s ljubavlju prema domovini, najee su teme hrvatskih
pjesnika etrdesetih i pedesetih godina to se ostvaruju na vrhunskoj razini - u naim
relacijama od Vraza do Preradovia.

Ljudevit Gaj (1809-1872)

6. sijenja 1835. izdaje prve hrvatske novine Novine horvatske, kasnije Ilirske
narodne novine (1836-1843), odnosno Narodne novine (1843-1868), te uz njih tjedni
knjievni dodatak Danica Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka (10. sijenja 1835.), odnosno
Danica ilirska (1836-1849). Uveo je rubriku Njetila (staroslavenski: potpaljivati) u koju idu
vatreni sastavci s ciljem da potiu borbeno potpaljivanje. 1837. otvara tiskaru. Kao knjievnik
bio je prilino slab, poeo je s njemakom poezijom, a u javnosti je prvi put izaao u njemakoj
zagrebakoj Luni (1826.). koluje se u Grazu (studira filozofiju), gdje sa Demetrom i Baltiem
osniva ilirski klub. Na studijama u Peti (studira pravo) upoznaje se s Kollarom i oduevljava se
za ideju slavenske uzajamnosti. Gajev model u O hrvatskom jeziku i knjievnosti:

a) narod: Slaveni, jezik: slavenski

b) pleme: juni Slaveni, jezik: junoslavenski
c) potpleme: Hrvati, Srbi, Slovenci, itd., jezik: hrvatski, srpski, slovenski (to e kasnije
biti ilirski)

Gotovo sav njegov literarni opus svodi se na pregrt sastavaka u Danici, neto
izvornih lanaka, uglavnom inae kompilacija, preradaba i adaptacija i neto stihova. Proslavio
se pjesmom koja e biti prototip hrvatske patriotske lirike Horvatov sloga i zjedinjenje (Jo
Hrvatska ni propala dok mi ivimo). Time je Gaj zasluan za stvaranje budnice, koje se od
tada sve vie piu, a to je vidljivo u pjesmarici koju su izdali Rakovac i Vukotinovi (Pjesme
domorodne, 1842.). Ohrabren uspjehom Gaj 1835. izdaje dvije knjiice stihova Glogovkinje
horvatske i Kosenke ilirske (kosenci su narodni vojnici). Umro je u dugovima i bijedi. Najvee
Gajevo djelo Dogodovtina Velike Ilirije ostalo je u rukopisu, a uz nj i Bibliotheca Illyrica,
prvi bibliografski pokuaj kod junih Slavena.
Stanko Vraz (1810-1851)

Roen je u Sloveniji u Cerovcu 1810. godine, pravi imenom Jakob Frass, u Grazu je
studirao pravo i filozofiju. Hrvatski i slovenski knjievnik prvi je svestrani knjievni stvaralac u
razdoblju ilirizma. Pjesnik, kritiar, poliglot, prevodilac, sakuplja narodnih pjesama. Svoje prve
tekstove napisao je na slovenskom jeziku. Zbog dijalektalnih razlika i nezadovoljan jer ga nije
5
prihvatio vodei slovenski romantiar France Preern, mladi se pisac, nakon to je 1833.
posjetio Zagreb, sve vie pribliavao krugu hrvatskih iliraca, tako da je nakon 1837. ve
iskljuivo pisao na hrvatskom jeziku. U Zagrebu je bio profesionalni knjievnik, to znai da je
svoje prihode, za razliku od veine knjievnih vrnjaka, zaraivao iskljuivo vlastitim tekstovima
i ureivanjem asopisa. U pjesnitvo iliraca uao je prijevodom vlastite slovenske balade
Stana i Marko 1835. (Danica, 1835.), ali je opu slavu stekao tek pet godina potom kada
mu je objavljena zbirka ulabije, ljubezne ponude za Ljubicu.
Vraza se danas ve bez ikakvih ograda moe prihvatiti kao osnivaa hrvatske knjievne
kritike: njegova razmatranja o odnosu suvremenog stvaralatva i knjievne tradicije (Kritieski
pregled) prva su ozbiljnija razmiljanja o tom vanom pitanju. U doba kada je kvazi-kritika
hvalila sve odreda, Vraz je pisao o Njegou, Mauraniu, Preradoviu. Prvi je glasno rekao da
treba prekinuti s dilentatizmom u literaturi. U kritikama mu je pseudonim Jakob Reetar iz
Cerovca. Knjievne poglede Vraz nije nikada mijenjao. Za njega je knjievnost uvijek bila
temeljna i jedina vrijednost u ivotu koju je on pretpostavljao politikim problemima. U ilirskom
pokretu gledao je ponajprije knjievni preporod i nikada se nije mogao pomiriti s tim da
knjievnost bude samo posrednik pri rjeavanju nekih politikih problema. Zbog takvih pogleda
on je doao u sukob s Gajem, pa se 1842. godine i odijelio od njega tako to je zapoeo izdavati
Kolo, namijenivi mu izrazito literarno znaenje.

Pjesnitvo. Zbirke ulabije (1840.), Glasovi iz dubrave eravinske (1841.), Gusle i

tambura (1845.), Sanak i istina (1846.). Njegov poetski opus, posebno ljubavni stihovi,
potpuna su tematska novost u onom vremenu u kojem je, uglavnom, prevladavao duh budnica
i davorija. Odbijajui da pjeva budnice po receptu pjevao je o ljubavi. U tenji da nae to
primjereniji izraz za svoje pjesnike vizije Vraz je pronalazio razliite forme: od klasinog soneta
do romance, balade i gazele - pa je i na taj nain obogatio nau ne ba bogatu knjievnost
onoga doba.
ulabije su ciklus ljubavnih pjesama koje je Vraz poeo objavljivati u Danici 1837.
godine, da ih zatim izda u zasebnoj knjizi 1840. godine. U tom izdanju izala su prva dva dijela
tog ciklusa, a kasnije, poslije smrti Ljubice Cantilly, Vraz je napisao jo trei i etvrti dio tog
ciklusa pjesama koje su nasuprot prvom i drugom pjevanju posveene domovini. ulabije
sadravaju doivljene dijelove (ljubav prema Ljubici), ali im je jezgra izrazito romantika. U
pjesmi, Vraz iznosi ljubav prema Ljubici i vlada vedro i optimistiko raspoloenje. Nakon njene
udaje nostalgija i potitenost, a poslije smrti bol i suut. U vrijeme pisanja iskljuivo rodoljubnih
pjesama, on pie kanconijer ljubavne poezije, prvi ljubavni kanconijer Hrvatskog narodnog
preporoda, ulabije (vijenac rua, jabuke). 1840. napisao ju je stihom poljske narodne
pjesme, tzv. krakovjakom (osam stihova u dvije strofe): idealno je povezao motiv ljubavi prema
voljenoj djevojci s motivom ljubavi prema domovini. Pjesnikova ljubav prema dragoj (Ljubica
Cantilly) ostala je neuzvraena, pa ju je nadomjestila ljubav prema domovini. Kratke pjesme u
toj zbirci potpuno su se razlikovale od svojeg okolia u kojemu su se stihotvorci natjecali da to
ee i to ispraznije u budnicama i davorijama spominju domovinu i njezinu vjenu slavu. Vraz
je odbijao pjevati propagandnu poeziju. Dok su drugi pozivali na budnost i oruje, on je pjevao o
ljubavi. ulabije su ime dobile po Ljubici Cantily, ilirskoj Lauri, inae neakinji Ljudevita Gaja.
6
Stih tih ljubavnih pjesama je esterac, formiran u katrenima, poznatiji pod imenom krakovjak i
koji je Vraz preuzeo od zapadnoslavenskih romantika. Ima u zbirci i tragova njemakih
romantiara, ali je direktni poticaj Vraz dobio iz soneta Slovaka Jana Kollara u zbirci Ki Slave.
U ulabijama bolje nego njegovi hrvatski prethodnici Vraz uspijeva proeti ljubav prema eni
s ljubavlju prema domovini. Ljubav pjesnikova u ulabijama je neuzvraena pa kao to je
uzus u petrarkistikim kanconijerima, predmet ljubavi nenadano premine pa pjesniku tek
preostane da objekt ljubavi umjesto u eni potrai u domovini.
Svoje balade i romance, njih dvadesetak, skupio je Vraz u drugoj pjesnikoj knjizi Glasi
iz dubrave eravinske koja je tiskana 1841. i posveena posestrimi Dragojli tajduhar s kojom
pjesnik nije imao ljubavni odnos nego ju je potovao zbog ilirske gorljivosti. U ovoj zbirci
romanca i balada nije se Vraz trudio biti izvoran nego je motive crpio iz germanskih, romanskih
i slavenskih predaja.
Zbirka soneta Sanak i istina (poela izlaziti u almanahu Iskra 1846.), to je zbirka
prijevoda, neki tekst uzimao kao inspiraciju, pjesniku parafrazu. Tu je opjevao novu ljubav -
Hildegardu Karlani (Zagrepanka). Njegova erotika zavrava Gazelama, formalno
istonjakim uzorima, koji su kruna njegove intimne poezije (dral putuje k toplom jugu).
Gazela je pjesniki oblik (podrijetlom iz Perzije) koji je preko njemakih romantiara stekao
ugled u Europi. Gazela ima od 6 do 20 stihova, prva se dva stiha rimuju i zatim se rima prvog
para ponavlja u svim parnim stihovima. Osim rime u prva dva stiha i u svakom parnom stihu
postoji refren. Tema je obino ljubavna ili mistina, a ton smiren i idilian. U posljednjim se
stihovima obino pojavljuje pjesnikovo ime.

Ljudevit Farka Vukotinovi (1813-1893)

Rodio se u Zagrebu, a djelovao i niz godina u Krievcima gdje je bio i veliki upan. U
mladosti ilirac, okonao je karijeru kao voa unionistike stranke, u kojoj su bili okupljeni
maaroni. Ljudevit F. Vukotinovi je meu prvima je u lanku Tri stvari knjienstva (Kolo,
1843.) teoretski progovorio o smislu literature kao umjetnikog fenomena. Po tom lanku
smatra se i zaetnikom eseja. U hrvatskoj knjievnosti Vukotinovi je prvi uveo novelu (na
hrvatskom jeziku) Ivan Vojkovi (Danica, 1835.) u knjizi Pjesme i pripovijetke (1838.) -
prva knjiga u kojoj su izvorne hrvatske novele. Zaetnik je i feljtona (u Narodnim novinama,
1841.), poznate su njegove Zimske misli, prvi hrvatski feljtoni i Ljetne misli - tu se bavi
piscem i njegovim poloajem u hrvatskom drutvu. Izdavao je i almanah Leptir (1859-1861).
Djela: Pjesme i pripovijetke (1838.), zbirka pjesama: Rue i trnje (1842.), historijske
novele Proasnost ugarsko-hrvatska (1844.), Pjesme (1847.) i pjesme Trnula (1862.), sve
objavljeno u Zagrebu. Naroito mu je bio popularan titonoa s temom iz domae viteke
prolosti, u Scottovoj maniri.

Dimitrija Demeter (1811-1872)

Demeter se rodio u Zagrebu 21. srpnja 1811. Taj odvjetak grke trgovake obitelji koja
se, bjeei pred Turcima, naselila u 18. stoljeu u Zagrebu, kolovanjem je lijenik ali je zvanje
7
zapustio pa je itav ivot proveo na javnim funkcijama, ponajvie u teatru, na zagrebakom
Markovu trgu, kojemu je tijekom ivota bio intendantom. Godine uenja proveo je u Grazu i
Beu a diplomirao je u Padovi 1836. im se vratio u Zagreb, ukljuio je svoje velike
organizatorske sposobnosti ali i vlastiti novac potpunu laicizaciju kazalinog ivota. Prva
knjievna djela napisao je na novogrkom jeziku kojim se u djetinjstvu sluio u obiteljskom
krugu. Njegov novogrki opus sastoji se od zbirke intimnih lirskih pjesama i od drame Virginia
koju je izradio po uzoru neoklasicistikih talijanskih drama svojega doba. U njegovim stihovima
prevladavaju sjetne slike idilinih krajobraza, neuzvraena ljubav, oita prisjeanja na obilatu
lektiru (Byron). Uz to mu se lirika odlikuje i vrsnim poznavanjem antike kulture. Urednik je
almanaha Iskra, u kojem je 1846. Maurani objavio svoje djelo Smrt Smail-age engia,
nastao umnogome na Demeterov poticaj.
Dramska knjievnost. Demeter je utemeljio modernu hrvatsku dramsku knjievnost
objavivi 1838. prvi svezak svojih Dramatikih pokuenja u koji je uvrstio programatski
predgovor. Dobro je poznavao modernu njemaku dramatiku i posebice Schillerov teatar, izuio
je Shakespeareov opus i bio je tom Englezu prvi moderni propagator u Hrvatskoj. Bio je i ostao
utemeljiteljem novoga hrvatskoga kazalita zahvaljujui svojoj izuzetnoj marljivosti, upornosti i
svestranosti. Bio je i onaj koji je u Zagreb pozvao Letee diletantsko pozorite iz Novoga
Sada, koje je 1840. i odigralo prvu profesionalnu javnu predstavu na tokavskom narjeju u
Zagrebu.
Treba spomenuti nezaobilaznu Teutu, dramu napisanu 1844., a izvedenu tek mnogo
kasnije - 1864. godine. To je djelo, koje je kao povijesna tragedija u klasicistikom stilu, bilo i
ostalo modelom nae povijesne tragedije 19. stoljeu. S pozornou je Demeter u rukopisu
proitao Kanavelieva Vuistraha pa je, sjeajui se ponosne kraljice Krunoslave u toj tragi-
komediji, izradio najveu i najslavniju preporodnu dramu Teutu. Osim onih koje je pisac
preuzeo iz Kanavelieva Vuistraha, ima u ovoj drami izravnih posudbi iz Vergilija i Tassa,
Shakespearea i Schillera, Kleista i Pukina. Ta povijesna drama najdublje je izraavala ilirske
politike, ali jednako tako etike i estetske nazore. Izvor Teuti naao je Demeter u drugoj
knjizi Polibijeve Historije gdje se opisuje ljubavna veza ilirske kraljice Teute i rimskog
vojskovoe Hvaranina Demetrija. To djelo nije tragedija, nego romantiarska drama. Kraljica
najprije odbija, a onda prihvaa njegovu ljubav, te kad Dimitar u boju pogine ona se baca u
more. Dananja kritika o tom djelu realno govori da je dosta slabo (propaganda, slab scenski
govor, sladunjavost). Izraen je deseterakim stihom tadanjih junakih epova. Teuta je
vrhunac Demetrova dramskog stvaralatva i nju nisu nadmaila pieva mlaa libreta po
kojima su skladane dvije u svoje doba vrlo popularne nacionalne opere Vatroslava Lisinskog,
Ljubav i zloba 1846. i Porin 1850.
Poezija. Posebno mjesto u Demetrovu opusu ima poema Grobniko polje koja je
objavljena 1842. godine i kojom snano struji byronovski duh. Napisano je u povodu 600.
obljetnice bitke na Grobnikom polju gdje su, prema legendi, Hrvati porazili Tatare (Mongole). U
540 stihova i s podjelom na trinaest numeriranih odjeljaka Grobniko polje je po generikom
ustrojstvu svojevrsni anrovski hibrid. Upotrebljavajui naizmjence osmerce, deseterce i
dvanaesterce, uspjeno se odupire monolitnoj abloni deseterake narodne pjesme, a istiui u
prvi plan slikanje snanih karaktera junaka i njihove strasti daje svojoj poemi i dramsku notu,
8
podsjeajui nas na Byronovo stvaralatvo. Temeljna se vizija pjesnikova svodi na isticanje
opeljudskog problema: borbe izmeu dobra i zla, pri emu dobro uvijek na kraju pobjeuje,
najavljuje najpoznatije djelo ilirskog razdoblja - spjev Smrt Smail-age engia. Naracija je u
poemi umrtvljena, a tekstom dominiraju lirski fragmenti meu kojima se izdvaja dirljiva
Pjesma Tatarkinja, zatim zborske budnice meu kojima je najpoznatija ona kojoj prvi stih glasi
Prosto zrakom ptica leti i koja je jedna od najslavnijih hrvatskih pjesama uope. Grobniko
polje najblie je srodnim narativnim djelima Engleza Byrona ili Poljaka Mickiewicza.

Ivan Maurani (1814-1890)

Roen je u Novom Vinodolskom (akavac), uio je filozofiju i pravo. Oenio se

Demeterovom sestrom Aleksandrom, kojoj je ispjevao najljepe ljubavne stihove (Njoj,
Javor). Prva mu je tiskana pjesma na hrvatskom jeziku Primorac Danici (Danica, 1835.).
Knjievni rad podredio je Maurani politikoj djelatnosti. Nakon 1848. prestaje s radom na
lijepoj knjievnosti, sudjeluje uglavnom znanstvenim prinosima u Kukuljevievu Arhivu za
povjesnicu jugoslavensku. Bio je prvi ban puanin (1873-1880). Za njegova banovanja
izvedene su brojne reforme u kolstvu, upravi i pravosuu, otvoreno je Sveuilite.
Prvo Mauranievo djelo bila je njegova dopuna (14. i 15. pjevanja) Gundulieva
Osmana (1844.), u kojoj se uspio dokraja saivjeti s pjesnikovim tekstom, usvojivi i njegov
stil, i jezik, i izraz u cjelini. Prije Maurania trojica su radila dopunu Osmana: Pjerko
Sorkoevi, Marin Zlatari i jedan koji se nije potpisao. Nakon Maurania nitko nije radio
dopunu: Gunduli - barokni osjeaj, Maurani - romantini.
Poezija. Najznaajnije Mauranievo djelo je Smrt Smail-age engia iz 1846.
objavljen u almanahu Iskra pod naslovom Smrt engi-age. Poruka i smisao spjeva
proizlazi iz samog pjesnikova svjetonazora. S jedne strane naglaeno uvstvo ovjenosti,
povezano s nepritajenim religioznim osjeajem kao osnovnom crtom pjesnikove naravi, a s
druge strane optimistiko rodoljublje koje je moda najjasnije oitovao u svomu posljednjem
govoru u Hrvatskom saboru rijeima: Vjerujem u prolost, sadanjost i budunost Hrvatske,
osnovna su polazita za tumaenje i smisao njegova spjeva. Pjesnik postavlja problem na
osnovi kontrasta: s jedne je strane Iik Smail-age, tiranina i krvnika koji se beutno naslauje
mukama porobljene raje, a s druge je u simbolinom smislu, eta - narod kao cjelina, kao
kolektiv sa svim obiljejima izrazito Ijudskih osobina: skromnost, junatvo, religioznost, osjeaj
za blinjeg. S Iiterarnog stajalita sam SmaiI-aga nosi u sebi mnogo vie romantiarskih crta
nego Crnogorci. On je oIienje individualnog junaka Byronova tipa, ovjek u kojem Maurani
promatra prije svega njegova duevna stanja i unutarnje promjene, pa moemo rei da je rije
o jednome od izrazito romantiarskih Iikova u hrvatskoj knjievnosti. To je djelo u osnovi
scenska tvorevina: Agovanje, Nonik, eta, Hara i Kob - izgledaju kao pet inova drame.
Agovanje je kao prolog - u njemu su naznaene glavne karakterne crte likova i smjernice
radnje. Nonik u prvi plan stavlja Novicu, sina starog Duraka koji je htio da aga pusti raju pa je
smaknut, koji hita da se pridrui osvetnicima. Tree pjevanje, eta, uvodi na scenu drutvenu
zajednicu kao cjelinu. Hara donosi sredinji sukob i rasplet, a Kob je epilog - pjesnikova poruka,
simbolina slika prolaznosti sile na zemlji. Osnovni oblik Mauranovieva spjeva je monolog
9
(deseterci i osmerci), koji se razvija kao razmiljanje ili raspoloenje. Maurani se oslanja na
narodnu pjesmu, staru hrvatsku epiku, ali i na Byrona, te na obrasce Vergilijanskog epa. Tek je
tim spjevom kodicifiran jezik, to nije uinio ni Vraz. Takvom sintezom stilova Maurani kreira
svoj individualni stiI, svoj osobni poetski jezik izgraen na sjedinjenju stilskih suprotnosti
(kIasicizam - romantizam), oznaujui istodobno kraj jedne jezino-stilske tradicije, ali i zaetke
novoga dolazeeg stiIskog kompleksa to e ga tek enoa realizirati kao knjievni kanon.
Poznata je i njegova politika broura Hrvati Madarom (1848.) koju je objavio i na
madarskom jeziku gdje se ustanicima obratio s razumijevanjem istiui geslo francuske
revolucije iz 1789.: sloboda, bratstvo, jednakost.

Budnice i davorije, posebno u prvom desetljeu narodnog preporoda, bile su najea

knjievna vrsta kojom se pokuavalo izrei sav entuzijazam mladog narataja to je ulazio
istodobno u politiki i knjievni ivot. To su glazbenoknjievni oblici, pisani da bi se pjevali,
razlike budnice i davorija nisu velike. Davorija (Davor - slavenski Mars, bog rata), mar, borbena
pjesma, ima elemente koranice (npr. Nek se hrusti aka mala, prva hrvatska davorija), a
prva hrvatska budnica jest Gajeva Horvatov sloga i sjedinjenje (Jo Hrvatska ni propala)
himna hrvatskog narodnog preproda. Motivika budniarsko-davorijake poezije prilino je
siromana: to su vie-manje borbeni pozivi iliraca Hrvatima (i Junim Slavenima) da se sjedine u
vrsto nacionalno zajednitvo. Npr. Horvatov sloga i sjedinjenje (Gaj), Prosto zrakom ptica
leti (Demeter). Gotovo svi ilirci smatrali su domoljubnom dunou da ispjevaju po koju
budniarsku pjesmu, pa je to jedan od temeljnih razloga da veina njih nije imala gotovo
nikakve umjetnike vrijednosti: bitno je bilo buditi nacionalnu svijest i poticati one koji bi
klonuli, a sve ostalo, pa i poetsko, bilo je manje vano. Ipak su i budnice i davorije postale vrIo
popularne jer su najveim dijelom bile uglazbljene, pa su se ti tekstovi rado i esto pjevali. U
etrdesetim godinama, meutim, budnice su postale kvalitetnije. Tako, na primjer,
Preradovieva Zora puca, bit e dana (Polno proe - to me budi) ili jo poznatija pjesma
Antuna Mihanovia (1796-1861) Horvatska domovina, uglazbljena od Runjanina 1846. i
kao hrvatska himna rezultat su istinskog doivljaja. To je od 1891. naa himna.

Petar Preradovi (1818-1872)

Roen je u Grabrovici, nekadanjoj urevakoj pukovniji. Petar Preradovi bio je

potomak siromane krajinike obitelji, te je zbog toga poao u vojnike kole, jer su one bile
jedine kole koje je mogao zavriti na troak drave. Nakon osnovne kole primljen je u vojniki
zavod u Bjelovaru, a zatim u Vojniku akademiju u Bekom Novom Mjestu. Tijekom kolovanja
je gotovo zaboravio materinski jezik. Prvi stihovi su mu na njemakom jeziku. U Zadru, gdje mu
se smjestila vojna jedinica, postaje neumoran propagator ilirske ideje. Tu je tiskao i prvu svoju
hrvatsku pjesmu Zora puca u prvom broju Zore Dalmatinske (1844.), iji je jedan od
glavnih suradnika i urednik. U Zadru je tiskao i prvu zbirku pjesama Prvenci (1846.) koja mu
je donijela konanu afirmaciju. Drugu je zbirku, Nove pjesme izdao 1851. u Zagrebu, ali jo
10
ne naputa ni njemaku poeziju: pod utjecajem Heinea i Lenaua pjeva Lina Lieder,
posveene Zagrepanki Karolini Schauff (Graa, 1897.). Njegovu hrvatsku poeziju
determinira prije svega narodnost (Zora puca, Putnik, Rodu o jeziku), a zatim
refleksivnost, apstrakcija, religioznost i misticizam (Prvi ljudi, Smrt, Bogu), bavi se i
egzistencijalnim pitanjima (Starac klesar), a ima i znaajnijih ljubavnih pjesama (Stalnost i
nespokoj, Mrtva ljubav). Mnoge od tih pjesama su i uglazbljene, a ima i autobiografskih
stihova. Prvi je samokritini pjesnik, prvi poetus vates - pjesnik prorok. On je bio prvi hrvatski
pjesnik, za ijega je ivota prvi put napisan cjeloviti prikaz (Glasonoa, 1865.).
Poezija. U smislu tematskih preokupacija njegova se poezija dijeli na tri kruga: na
rodoljubnu, ljubavnu i refleksivnu poeziju. Tako je i on sam podijelio svoje pjesme na rodoljupke,
ljubavne i razlike pjesme. Tomu valja pridodati i prigodnice, koranice, epigrame, nadgrobnice
(epitafe), i dakako prepjeve ili kako ih pjesnik naziva pjesme tuinke. Njegova rodoljubna
poezija, to je i shvatljivo, nastavlja najbolju tradiciju ilirske rodoljubne poezije, ali liena
isprazne patetike. Gotovo zaboravivi materinski jezik, kreui se u krugovima koji su bili sve
samo ne hrvatski, on je, zahvaljujui susretu s Ivanom Kukuljeviem Sakcinskim, ponovno
doivio Hrvatsku i ilirizam. Odatle i njegovi iskreni stihovi puni ljubavi i enje upueni domovini
kao i njegov zanos hrvatskim jezikom (oda Rodu o jeziku, Jezik roda moga) kao najveim
blagom. Na putu za prekomandu u Dalmaciju (1843.) upoznaje knjievnika imu Dimitrovia i
pie mu poslanicu u stihu (Poslanica piri Dimitroviu, 1843.), prvi pjesniki sastav na
hrvatskom jeziku. Preradovi je jedan od najznaajnijih hrvatskih pjesnika prve polovice 19.
stoljea, znajui prodrijeti u najdublje i najintimnije sfere sloene ljudske linosti. Sva je
Preradovieva misaona poezija zapravo poezija najteih trenutaka krize u njemu samome
(Putnik, Mrtva ljubav, Pjesnik).
Meutim, upravo je takva kategorizacija dovela do nesporazuma, jer se zanemario
Preradoviev prilino velik opus na njemakom jeziku, koji je par excellance romantiki, zatim
njegovi dovreni i nedovreni spjevovi, te misterijska drama Kraljevi Marko. Prema tome,
moda bi bilo primjerenije Preradovievu knjievnu aktivnost podijeliti u nekoliko vremenskih
odsjeaka. S tim u svezi moe se govoriti o tri pjesnikove stvaralke faze. Prva bi bila razdoblje
do poetka pisanja na hrvatskom jeziku, od 1834. do 1843., razdoblje u kojemu pie iskljuivo
na njemakom jeziku. Druga faza Preradovievo je stvaralatvo od dolaska u Zadar i suradnje u
Zori Dalmatinskoj od 1843/44. godine pa do objavljivanja druge zbirke pjesama 1851. Nove
pjesme. Trea je faza razdoblje 1860.-1872., dakle do smrti. Njemaku je poeziju Preradovi
poeo pisati 1834. Prema karakteristikama toga pjesnitva oito je da je Preradovi unutar
romantike paradigme (lord Byron). Tako u ovoj fazi prevladava engleski romantiki utjecaj s
motivima bajronovske enje za neim nepoznatim, s motivima sanjive sree, motivima ideala.
Bio je najznaajniji hrvatski neopetrarkist, oduevljenik neoplatonizmom i spiritizmom.
Preradovi je na hrvatskom poeo pjevati u drugoj fazi ilirskog pokreta, zapravo u fazi kada
mnoge politike iluzije padaju. Zbog tog vremenskog zakanjenja bio je osloboen naivnog i
idealistikog rodoljublja pa je mogao bez optereenja stvoriti niz posvema ljubavnih pjesama.
No dobro je znao da hrvatskim ne vlada onoliko dobro koliko bi bilo potrebno, pa je ponekad
prelazio na njemaki jezik. Stoga u njegovim pjesmama ima nedoreenosti, mutnih ili
nesigurnih mjesta ili metrike koja je protivna cjelokupnom sklopu naeg jezika. U treoj fazi
11
Preradovi pie epske pjesne i spjevove. Njegov religijski ep Prvi ljudi svojevrsna je varijacija
Klopstockova spjeva o Mesiji, ide u smislu problematiziranja pitanja vjere, koja se temelji na
ideji slobode.

Mirko Bogovi (1816-1893)

Sredinja knjievna osobnost toga olovnog doba bio je Varadinac Mirko Bogovi. Malo
to je od njegove literature danas preivjelo. Bogovi se rodio 1816. Studirao je filozofiju u
Szombathelyju, poslije je bio u kadetskoj koli u Petrovaradinu, a onda je napustio vojnitvo i
postao pravnik. Njegova eksplozivna priroda dovela ga je na Markov trg pred Sabor i Banske
dvore u srpnju 1845. te je ranjen u pucnjavi kojoj su bili izloeni hrvatski buntovnici. Do
apsolutizma Bogovi je bio u dravnoj slubi ali je onda poeo profesionalnu knjievnu karijeru.
Bogovi je umro 1875. u Budimpeti, obnaajui neku visoku dunost u madarskim vladinim
strukturama. Bio je vjet urednik i objavio je itavu malu biblioteku inae neuspjelih pjesama
(zbirka Ljubice, Smilje i kovilje, Domorodni glasi, Slike i prilike) - sve same davorije,
prigodnice, programatske pjesme i satire. On je pjesnik raznovrsnih tema (ljubav, erotika) ali i
povran.
Novele i drame. U novelistici Bogovi je jo jedan iz niza pisaca melodramatskih
pseudopovijesnih novela s hajdukim temama kakve je publika voljela, ali koje nisu pridonosile
ukusu ni publike ni samih pisaca. Najvaniji dio Bogovieva opusa njegove su povijesne drame
koje je sastavljao po naelima klasicistike poetike, obraujui sve odreda domae historijske
teme. Bio je poudni itatelj Shakespearea kojega je prilagoivao pukom ukusu svoje kazaline
publike i pokuao pribliiti jeziku narodne junoslavenske epike. Najstarija mu je drama
Frankopan koju je objavio 1856. i u kojoj obrauje ivot Krste Frankopana, jednoga od vojsko-
voa Ivana Zapolje kojega prikazuje kao romantinog junaka koji pokuava napraviti malu ali
slobodnu Hrvatsku. Neto je uspjeliji Bogoviev Stjepan, posljednji kralj bosanski kojega je
zavrio u tamnici 1854. i u kojemu se previe sjeao Shakespeareovih tragedija. Dramatizirao je
u tom tekstu propast Bosne koncem 15. stoljea, insistirajui da joj je pad izazvala vie nesloga
domaih ljudi nego tursko nasilje. Najvredniji piev scenski tekst je tragedija Matija Gubec
koja je napisana u samo predveerje ustavne restitucije 1859. U ovom tekstu Bogovi se
izdano posluio graom Schillerova Wilhelma Tella uvodei, kao i Nijemac, u svoju dramu
narod kao glavnog junaka. Premda su mu svi scenski tekstovi imali snanu politiku aluzivnost i
premda su bili na razini tadanjih kazalinih repertoara, nisu imali uspjeha. Urednik je
Nevena (1851.), najvanijeg asopisa u vrijeme apsolutizma, a ureivao je i Kolo (1854.).

U relacijama sline prosjene domoljubne poezije tipa ilirske budnice ili davorije ostaje i
lirika Ivana Trnskog (1819-1910), djela: Pjesme, satira: Jezerkinje. Bio je prvi predsjednik
Drutva hrvatskih knjievnika 1901. Epsku poetsku formu njeguje Grgo Marti (1822-1905) iz
Bosne, piui stihom narodnog deseterca (spjev Osvetnici) s tematikom Bosne (borba s
Turcima), pisao je i putopise (Put u Dubrovnik, Putovanje u Makarsku), a blizak mu je po
zagovaranju ilirizma u Bosni, te po prikupljanju bosanskih i hercegovakih narodnih pjesama

12
Ivan Frano Juki (1818-1857). Juki je pokrenuo i ureivao prvi bosansko hercegovaki
asopis Bosanski prijatelj.

Luka Boti

Ovo razdoblje u anru epske poezije najuspjelije zakljuuje Luka Boti. Splianin Boti
rodio se 1830. upravo u trenutku kad je na scenu u kontinentalnoj Hrvatskoj stupao Gajev
narataj. Bio je jedan od najodanijih sljedbenika ilirizma. Kratkovjek Luka Boti, koji je najprije
studirao teologiju u Zadru ali ju je napustio i prebjegao u Srbiju i Bosnu, jo je za ivota stekao
golemu popularnost. Ovaj romantini tienik biskupa Strossmayera i zastupnik u Hrvatskom
saboru pisao je razvuene stihovane pripovijesti kojima promiu figure odvanih hajduka i
ovjenih Turaka, preosjetljivih pjesnika i nesretno zaljubljenih domaih djevojaka. U tekstovima
koje bi moda najbolje bilo nazvati romantiarskim pripovijestima (hajduko-turska tematika) u
stihu (Pobratimstvo, 1854., Bijedna Mara, 1861., Petar Bai, 1862.), te izrazitoj
pripovijesti Dilberhasan (1854.) vidljiva je pjesnikova tenja za slobodom uope.

Poezija. Najbolja Botieva knjiga je stihovana pripovijest Bijedna Mara (1861.) u kojoj
je autor koristio povijesnu grau venecijanskog kroniara Vincenza Solitra. Svoje spjevove pisao
je u narodnom desetercu, pa je tako na neki nain nastavlja pjesnike tradicije junake
narodne poezije i Andrije Kaia Mioia. Svi oni govore o sukobima, frustracijama, nesreama i
trpljenju ljudi zbog vjerskih i socijalnih opreka. Samo dok su tadanja djela nae knjievnosti,
kao i prijanja, uglavnom veliala borbe i pobjede nad nekrstom, u Botievim djelima je
naglaena ideja vjerske i nacionalne tolerancije. Primjerice u svojoj najboljoj i najljepoj
pripovijesti Bijedna Mara pjesnik zanosno pjeva o dubokoj i snanoj ljubavi Turina
muslimana Adela i Hrvatice kranke Mare. To je ujedno prvi pravi romaniki ep u naoj
knjievnosti.

Mato Vodopi

Mato Vodopi rodio se u Dubrovniku 13. prosinca 1816. godine. U Zadru upisao je
bogosloviju gdje je njegovao staroslavenski i suvremeni hrvatski jezik. Vodopi je poeo pisati
pjesme na talijanskom u gimnaziji, a kasnije kad je nauio hrvatski, stao se sluiti i tim jezikom.
Bit e da je tako prva Vodopieva hrvatska pjesma Razgovor pastierski tampana u zborniku
Dubrovnik 1851. godine. Pripovijesni spjev Robinjica (1875.) stihovana je pria o
hercegovakoj robinjici koja je kao dijete bila ugrabljena, a oslobodi je roeni brat koji ju je
prepoznao u stolakom aginskom zatoenju.
Proza. ivjei u Konavlima Vodopi poe pisati svoju prvu prozu Marija Konavoka koja
ostaje nedovrena pa je dopisae Juraj Cari. U tom djelu obraen je pokuaj otmice neke
djevojke koja se meutim privolom roditelja obeala voljenom mladiu. Raena po istinitom
dogaaju, ova je proza ilustracija krvavih posljedica tvrdoglavog i strau zaslijepljenog
13
mladia koji silom eli to nije vie mogue zakonom. Ali nije vrijednost ove proze u tom sieu,
u zapletu i komplikacijama oko otmice nego u onim dijelovima u kojima se zrcali lokalni,
patrijarhalno-seoski ivot onog doba i obiajne forme. Poslije Marije Konavoke Vodopi pie
Tunu Jelu (Dubrovnik, 1868.). Ovom pripovjeu, napisanom takoer na osnovi istinitog
dogaaja i satkanom od realistikih pojedinosti iz pieva pomorskog ivota, Vodopi je svojim
perom knjievno najbolje progovorio o lokalnom ovjeku onoga doba i stekao u naoj
knjievnosti mjesto u nastanku realistikoga pripovjedanja. Primjenom tzv. crno-bijele tehnike
prema kojoj su poturuce uglavnom negativna i zla lica, a Bonjaci krani pozitivna i gotovo
idealna lica, Vodopi je napisao ablonsku prozu. Meutim, nije stvar u saetku ove prie, ve u
ilustraciji malog primorskog mjesta koji sa svojim oskudnim ivljenjem traje u duhu kransko-
patrijarhalnog morala i starih obiteljskih obiaja. Gruka pripovijest Tuna Jele zapravo je prva
naa realistika pripovijest koja se moe itati.

I dok poezija dominira hrvatskim preporodom i poslijepreporodnom knjievnou, dometi

u proznom stvaralatvu mnogo su skromniji - sve do enoe. Demeter, Kukuljevi, Vukotinovi,
Trnski nositelji su novelistikog stvaralatva od 40-tih do 60-tih godina - no njihovo je znaenje
vanije u drugim podrujima, a novelistika im je tek usputno zanimanje, pa zato umjetniki
dometi te literature nisu veliki. Bave se motivima iz hrvatske prolosti. Ima i nekoliko pokuaja
pisanja romana: Antun Nemi pie roman Udes ljudski, ali je dovreno i posmrtno
objavljeno samo jedno poglavlje (Neven, 1854.). Miroslav Kraljevi (1823-1877) urednik
asopisa Slavonac, objavljuje prvi naki izvorni roman (prvi roman u novijoj hrvatskoj
knjievnosti) s naslovom Poeki ak ili Ljubimo milu svoju narodnost i grlimo slatki svoj
jezik (1863.), kada i Dubrovanin Mato Vodopi (1816-1893) tiska odlomke romana Marija
Konavoka u asopisu Niz bisera, a roman je u cjelini objavljen tek 1893. Openito, sva je ta
proza imala temeljno izvorite u narodnom stvaralatvu (kao i vei dio poezije), ali je bila
izrazito podreena tendenciji i angairanosti u jo uvijek potrebnom oivljavanju nacionalne
svijesti (hajduko-turska te pseudopovijesna tematika), a usto je bila optereena ne samo
romantiarskim (Pukin) nego i pseudoromantiarskim elementima, pa je vrlo esto poprimila
obiljeja trivijalne proze (ljubavne fabule, osvete, otmice, trovanja), stilski neodreena, pa
stoga i bez vee umjetnike vrijednosti. Meutim, polovicom pedesetih godina znaajan pomak
u razvoju hrvatske novelistike pokazuju Adolfo Veber Tkalevi i Janko Jurkovi - dva pisca
koji se, svaki na svoj nain, oslobaaju ablone pseudoromantine novelistike tog doba,
pokazujui vidljiv napredak prema aktualnoj, suvremenoj tematici te predrealistikim stilskim
postupcima.

Adolfo Veber Tkalevi (1825-1889)

Rodio se u Bakru. Otac mu je bio Moravac, pa mu je prezime Veber pohrvaeno u

Tkalevi. Pisac je postao sluajno, po narudbi, kad je u nestaici tekstova pod apsolutizmom
poeo pisati za Neven. Pisao je novele, putopise (Listovi o Italiji, Put na Plitvice, Put u
Carigrad), pjesme, kritike i teorijske rasprave. Znaajan je njegov doprinos hrvatskoj metrici, u
kojoj je prvi istaknuo akcenatski princip, dok je u kritiku prvi unio estetiku komponentu.
14
Kritizirao je i preporodnu kulturnu politiku. Predstavnik je zagrebake filoloke kole koja eli
kajkavce i akavce provesti u kolo tokavaca. Kao novelist meu prvima je zaronio u aktualnu
problematiku svoga vremena. Dvije njegove novele, Zagrepkinja i Avelina Bakranina
ljuvene zgode i nezgode objavljene 1855., te Nadala Bakurko (1871.), pokuaj su
prikazivanja individualnih junaka u provincijskoj i gradskoj sredini, onakvih kakvi stvarnu jesu -
bez uljepavanja. Motivirajui svoje junake ne samo drutveno, nego i psiholoki, Veber
oivljuje svoje likove kao realne ljude. S mnogo osjeaja za zapaanje detalja on plastino i
uvjerljivo crta interijere i eksterijere, unutar kojih prati ivot svojih malograanskih i gradskih
junaka. Naravno, ni Veber nije mogao izbjei tradiciju, i u njega ima trivijalne fabularizacije,
didaktino-prosvjetiteljskih elemenata, no unato svemu, u njegovim je novelama naglaenija
etika negoli rodoljubna poruka, prvi znak predrealistikog modela pripovijetke u hrvatskoj knji-
evnosti. Prvi pie djela antiherojem (npr. Zagrepkinja).

Janko Jurkovi (1827-1889)

Malo je drukiji put Poenanina Janka Jurkovia - piui podosta i knjievnoteorijskih

napisa, Jurkovi se jasno opredjeljivao za realistiku knjievnost. Bio je svestrani knjievnik:
urednik asopisa Nae gore list, a ureivao je anonimno i Katoliki list (1849.), Narodne
novine (1849-1850) i Danicu (1853.). Ogledao se i u poeziji, i komediji, pisao putopisne
crtice (kad je putovao od Zagreba do Novog Sada) i prevodio s francuskoga (Chateaubrianda,
La Fontainea) - no najvie je postigao pripovjedakim radom. Prvi je hrvatski realist, mnogo
prije enoe zaloio se za realistiki pristup literaturi. I po teorijskom i po knjievnom radu
najvie se od svojih suvremenika pribliio enoi.
Njegova najbolja pripovijest Pavao uturi (1855.) ima elemente moderne
pripovjedake strukture. Prekinuvi s hajduko-turskom tematikom, Jurkovi se (kao i Tkalevi)
prihvaa aktualne drutvene problematike: kroz njegove pripovijesti prolaze seoski uitelji,
sveenici, aci, seljaci: promatra drutvenu stranu ivota, otkrivajui kroz svoje likove
neloginosti i deformacije u svojoj sredini (Seoski mecenati, Lijenik u stupici, Timotija
Patkov). I kao feljtonist Tuskurlanijade (1860.) izravno prethodi enoinoj feljtonistici. S
naglaenom humoristinom notom igoe malograanski svijet, a istim takvim realistikim
okom promatra i selo - nimalo ga ne idealizirajui.

Proza: novelistika - ilirci su uveli novelu u hrvatsku knjievnost. Motivi iz povijesti (Scott,
Hoffman, Schiller). Teme - borba s Turcima i Mongolima (Lj. F. Vukotinovi titonoa), potreba
sloge i jedinstva meu Slavenima (I. K. Sakcinski Bugarin, Braa), sukob Hrvata i Madara
(LJ. F. Vukotinovi Proasnost ugarsko-hrvatska). Ljudevit F. Vukotinovi Iz dopisa dvaju
prijatelja - prvi pokuaj psiholoke novele. Poetak i jedne produkcije koja e trajati 30-tak
godina: hajduko-turska novelistika - prvi realizirani prozni model u novijoj hrvatskoj
knjievnosti. Nastaje od 1840-1870, a odgovor je na njemaku trivijalnu produkciju. Tipini
likovi su edna kranska djevojka (takva moe biti i muslimanka, ali se uvijek ispostavi da je
ona prije bila kranka), hrabri vitez, Turin koji remeti idilu, lik pomagaa (prijatelj). Koriste se
primarni oblici narodne retorike: otmice, izdaje, dvoboji, iznenaenja, obrati, nasljeuje se i iz
15
njemake trivijalne produkcije i Scottovih povijesnih romana. Binarne sheme - Turin je zao,
kranin je dobar.
Putopis. U ovom razdoblju hrvatske knjievnosti zaete su sve knjievne vrste: osim
poezije i pripovijetke, esta je pojava i putopisa. Mnogi su se pisci okuali u tom anru: Trnski,
Juki, Vukotinovi, Kukuljevi, posebno Veber Tkalevi (Put na Plitvice, Listovi o Italiji), no
dva su knjievnika putopisnim djelima dosegnula najviu umjetniku razinu tog razdoblja:
Matija Maurani i Antun Nemi.

Matija Maurani (1817-1881)

Putopisac, brat poznatijeg Ivana Maurania, pisca Smrti Smail-age engia. Polazio
je njemaku kolu u rodnome mjestu, zavrivi kovaki zanat. esto putuje (Crna Gora, Srbija),
posebno u nekoliko navrata Bosnom. Poslije Sarajeva otiao je Matija ak i do Carigrada, a
legende tvrde i dalje, do Sueza i Egipta. Ugledan poduzetnik i bogat graanin svoga rodnoga
mjesta, Matija kao da je bio unaprijed odreen da nemirno zavri, ak i onda kad je odluio
suprotno: da se preda povuenom ivotu i smirenom radu. Poeli su se javljati simptomi
pomraenja uma i on je umro u sanatoriju poznatog lijenika Krafft-Ebinga, kraj Graza, 17.
travnja 1881. On nije imao nikakva formalna obrazovanja, niti se tanana knjiica ovoga
literarnog diletanta eljela takmiti s tzv. visokom knjievnou.
Napisao je putopisnu prozu Pogled u Bosnu pod pseudonimom jedan domorodac
(1842.), koja u trenutku pojave predstavlja vrhunac hrvatske knjievne umjetnosti rijei.
Putujui 1839. u Bosnu (od Karlovca, Siska i Kostajnice, preko Beograda do Sarajeva, Travnika
do Zvornika) - Maurani je na puki nain, bez ikakvih pobuda sa strane ili literarnih utjecaja,
kao dobar poznavalac narodnog stvaralatva, napisao djelo koje se ita i kao pustolovina i kao
realistiki prikaz doivljenoga i vienoga. U tom se putopisu isprepleu autorovi pogledi na
odnose izmeu Turaka i Bonjaka, islama i kranstva, s opisima obiaja i svakodnevnog ivota,
slike vezirskih dvorova paa i aga, ali i narodnih mehana, razmiljanja o svakodnevnici ivota,
smrti i ljubavi. Sve je to opisano ivim pripovjedakim nervom i skladnim narodnim jezikom.
Zavrni dio rukopisa pripada Razliitim opaskama koje su neka vrsta bosanskog leksikona. Taj
putopisni biser hrvatske proze, kako ga je nazvala kritika, nema ni patriotskih tirada ni
naglaene utilitarne tendencije, bez obzira nato to su pieva zapaanja o Bosni bila od velike
koristi hrvatskim preporoditeljima, a posebice Ivanu Mauraniu pri pisanju njegova poznatog
epa.

Antun Nemi Gostovinski (1813-1849)

Antun Nemi, s plemikim pridjevkom Gostovinski, rodio se 14. sijenja 1813. u

Madarskoj, gdje se sluajno zatekla njegova majka u pohodima rodbini. Djetinjstvo je proveo u
Ludbregu i Koprivnici. Gimnaziju je zavrio u Varadinu, a filozofiju i studij prava u Zagrebu.
Slubeniku karijeru zapoeo je kao sudac u Krievcima. U krugu iliraca naao se na samom
poetku pokreta gdje je prijateljevao s ostalim vrnjacima okupljenim oko Ljudevita Gaja. Iz tog
vremena datira i njegovo prisno prijateljstvo s knjievnikom Mirkom Bogoviem s kojim je ostao
16
u najprisnijem odnosu sve do svoje smrti. Povijesne 1848. godine izabran bio je izabran za
zastupnika u hrvatskom saboru. Na slubenom putu u Podravinu naglo je obolio i 5. rujna 1849.
umro od kolere. Knjievni rad zapoeo je kao i njegovi suvremenici poezijom, no ini nam se da
je upravo taj dio njegovog opusa najpodloniji kritici. Najznaajnije Nemievo djelo je putopis
Putositnice, zatim nezavrena proza Udes ljudski (1854.), te komedija Kvas bez kruha ili
Tko e biti veliki sudac (1845.).
Autor je vrijednog putopisa Putositnice (1845.) u kojem opisuje svoj put (na koji je
krenuo da zaboravi svoju nesretnu ljubav) od Ludbrega, preko Zagreba i Rijeke do Trsta,
Venecije, Padove i Verone. Povodei se za tada aktualnim modelom putopisa (kojemu je otac
Laurence Sterne, engleski pripovjeda Sentimentalno putovanje po Francuskoj i Italiji, 1768.),
Nemi ne pie putopisni vodi, nego biljei vlastite osjeaje pobuene susretima s nepoznatim
sredinama. Nastojao je biti duhovit, blago ironian - no sve je to vanjski okvir u koji je utkan
pravi sadraj: rodoljublje, razmiljanja o hrvatskom ovjeku i zaviaju. Njegova knjiga moe se
itati na vie razina, ona je as vrhunski kulturoloki vodi, as zbirka anegdota i novela, popis
mjesnih udaka, a onda opet pieva etnografska studija ili prepiranje s ne uvijek ugodnim
suputnicima. Putositnice su jo jedna knjiga o Hrvatskoj koja se najveim svojim dijelom ne
zbiva u Hrvatskoj (Dri Dundo Maroje, Gunduli Osman, Maurani Smrt Smail-age
engia). Nemi je zajedljiviji od bilo kojega tadanjega hrvatskog suvremenika, ali je zato i
obrazovaniji od veine svojih vrnjaka. Suvereno govori o slikarstvu i knjievnosti, znanosti i
arhitekturi, trudi se itatelja dojmiti erudicijom, a onda vratiti na zemlju, uvjeriti i sebe i njega u
vlastitu nemo i neznanje. Izravno spominje Petrarcu i Tassa, Tommasea i Ariosta, Moliera i
Rousseaua, citira Shakespearea, ali i Byrona kojemu se divi, a od hrvatskih pisaca poznaje
gotovo sve vanije stare Dubrovane, dok meu ilircima spominje samo najbolje.
Drama. U ostavtini Nemievoj pronaena su dva fragmenta za koje se ne bi moglo rei
da ih je pisac ikad kanio zavriti. Rije je o nezavrenoj drami Kvas bez kruha ili tko e biti
veliki sudac u kojoj je, za razliku od tadanjih historicistikih drama pokuao oivjeti
malograansku sredinu u predveerje skandaloznih provincijskih izbora. U toj drami na
humoran nain i s ironijskim pomakom uspijeva ocrtati sva lica tadanje politikom potpuno
progutane, hrvatske svakidanjice. To je prva autentina komedija nastala nakon prihvaanja
tokavskog dijalekta za slubeni knjievni jezik ilirskog preporoda.
Roman. to se tie pet sauvanih fragmenata romana Udes ljudski, jasno je da je u
romanu pisac zamislio obraditi za ono doba neobinu temu o odnosima plemikih i pukih
obitelji. Po sauvanom tekstu vidi se da mu je ovdje, kao i u Putositnicama, glavni uzor bio
Englez Sterne, ali i njemaka feljtonistika proza, tako da Nemi svako malo prekida
pripovjedaku iluziju da bi ironijski intervenirao u knjievni svijet, namjerno pritom razarajui
tek stvorenu iluziju.

Ivan Kukuljevi Sakcinski

Potomak je stare plemike obitelji Bassani de Sacci, po kojoj je nosio pridavak Sakcinski.
Roen je u Varadinu, po oevoj elji stupio je u vojsku i kao kadet u Kremsu, obuzet
nostalgijom za domovinom napisao je prvu pjesmu na njemakom jeziku An Kroatien. S
17
Gajem i njegovim ilircima doao je u kontakt tek u Beu 1835. U Milanu se mladi Kukuljevi
susreo s Preradoviem, jo jednim knjievnikom u vojnoj slubi kojega je ustri Kukuljevi
odmah potaknuo da na njemaki jezik prevodi Gundulieva Osmana i da tako uvrsti znanje
materinjega jezika, ali i da studira hrvatski pjesniki jezik. Nije se dugo zadrao u vojnoj slubi,
vratio se u domovinu, skinuo uniformu i potpuno posvetio politikom i knjievnom radu pa je
ve 1843. u Saboru Kukuljevi odrao govor o potrebi uvoenja hrvatskog jezika umjesto
latinskoga u javne slube, a sudjelovao je najaktivnije u proglaenju Josipa Jelaia hrvatskim
banom. (25. oujak 1848. 30 toaka Zahtijevanja naroda: zatraili da se za bana imenuje
Josip Jelai, zahtijev za ujedinjenje svoh hrvatskih zemalja, traili uvoenje hrvatskog jezika u
kolama i na kraju zatraili su ukinue kmetstva). Kukuljevi je nakon promjena u ranim
ezdesetim postao upan zagrebaki, a nakon 1874. izabran je za predsjednika Matice
hrvatske. Kao jedan od voa demokratske ljevice, ureivao je s Kulanom i ostalima
Slavenski jug (1848-1849). Godine 1850. osnovao je Drutvo za povjesnicu jugoslavensku,
iji je bio predsjednik, a zatim pokreta i urednik njegova asopisa Arkiva za povjesnicu
jugoslavensku (1851-1875) te je tako udario temelje historiografije. Tekstovi o Marku Maruliu,
studije o pjesnitvu Petra i Nikole Zrinskih, o Jurju Krianiu stavljaju ga uz bok najvanijih
pisaca u itavoj hrvatskoj povijesti. Osnovao je i Samostalnu narodnu stranku (1863.) i asopis
Domobran (1864.).
Drama. Napisao je i prvu dramu Juran i Sofija, najprije na njemakom jeziku, a zatim
je preveo na hrvatski i tiskao u Zagrebu 1839. Izvodi se u Sisku 1839, a u Zagrebu 1840. To je
prvo hrvatsko tokavsko djelo na zagrebakoj sceni. To je svojevrsna prerada djela Tomas
Erdody: ban von Kroatien (Hrvatski ban Erdody, pobjednik kod Siska), Lorenza Gindla, koja se
izvodila u Karlovcu 1826. U djelu oivljena je ilirska mitologija i terminologija, ilirski se junaci
ovdje pod Siskom bore za Boga, kralja i otadbinu. To je pria o nacionalnom junaku koji radije
gine u neravnopravnoj borbi nego da se preda neprijatelju.
Najvredniji dio Kukuljevieva opusa nisu ni drame, ni pjesme, ni pripovjesti nego njegovi
putopisi. Njegovo Putovanje po Bosni iz 1858. najpouzdanije su dokumentaristike hrvatske
knjige onoga doba, pravi vodii po kulturnoj batini. Neprolaznu knjievnu vrijednost imaju
njegove biografije po kojima je on utemeljitelj toga anra u modernoj hrvatskoj knjievnosti.
Napisao je vanu knjigu Glasoviti Hrvati prolih vjekova, koju je objavio pred kraj ivota 1886.
(biografije o esmikom, Vraniu, Habdeliu, Drakoviu i Rueru Bokoviu). Neprocjenjiv je
njegov antologiarski posao u knjigama Pjesnici hrvatski 15. i 16. stoljea koje se mogu
smatrati temeljem suvremenog prouavanja hrvatske renesansne knjievnosti.

Janko Drakovi (1770-1856)

Najstariji preporoditelj, roen je u Zagrebu, autor je pregrt domoljubnih stihova bez

knjievne vrijednosti. U povijesnom smislu epohalna mu je Disertacija iliti razgovor,
naputak poklisarima za pounski sabor, tj. politiki program - prva moderna politika broura
pisana hrvatskim jezikom, prvi nacionalni manifest. Drakovi prvi eksplicitno zahtjeva
ujedinjenje krajeva gdje Hrvati ive. Drugo mu je glasovito djelo napisano na njemakom jeziku
Rije plemenitim kerima Ilirije o starijoj povijesti i najnovijem knjievnom preporodu njihove
18
domovine, gdje rezimira prve uspjehe ilirizma i otvara vidike u budunosti. Tumaei ime Ilirije
rekao je da se pod njim razumijevaju svi Jugoslaveni. Osniva je itaonice ilirske u Zagrebu
1838., prvi je predsjednik Matice (1842-1850).
Dramska knjievnost. Naroito mjesto u ovom razdoblju hrvatske knjievnosti i vanost
od samog poetka prosvjetiteljske misli pa sve do ilirskih zanosa poetaka ostvarivanja
moderne nacije zauzima anr dramske knjievnosti, odnosno kazalite. To je i sasvim prirodno
jer je upravo glumite bilo mjesto gdje se pisac izravnije mogao obraati svom sluatelju i
djelovati na njega. I na pozornici se propagiraju ideje hrvatskog narodnog preporoda. Likovi
govore program HNP-a, ak i kad se radnja odvija u 9. stoljeu. Prvi hrvatski dramatiari tog
doba, Ivan Kukuljevi s dramom Juran i Sofija (1839.) i Dimitrija Demeter, pisac Teute
(1844.), utemeljitelji su onog smjera u hrvatskoj drami koji posebno njeguje povijesno-
romantiarsku tragediju, a u tome e ih pratiti i Mirko Bogovi s tri povijesne drame:
Frankopan (1856.), Stjepan, posljednji kralj bosanski (1857.), te najpoznatijom Matija
Gubec (1859.). Zajednika je crta svih tih dramskih djela to se putem junaka (legendi iz
hrvatske povjesnice) upozorava na vanost sloge, samosvijesti, isticanje nacionalnog identiteta.
Meutim, u tom se dobu javlja i drugi, usporedni smjer, u razvoju kazalinog ivota, odnosno
drugi tip dramskih djela. To je zabavna, komino-satirina komedija i puki igrokaz. Antun
Nemi prvi je poznati pisac komedije (prvi pokuaj komedije u novijoj hrvatskoj knjievnosti)
Kvas bez kruha ili Tko e biti veliki sudac (1854.). Suvremena je to tema u kojoj Nemi
izvrgava ruglu nalije graansko-politikog ivota Hrvatske, opisujui izborne spletke, kreirajui
i nekoliko uspjelijih i karakteristinih likova s naglaenom humoristikom notom (likovi:
Dobrovolji, Bezobrazi).
Prvu puku dramu pie Josip Freudenreich (1827-1871), dobar poznavatelj kazalita,
pa je i njegova kazalina igra Graniari ili Zbor na Ilijevu (1857.) imala veliki uspjeh, posebice
zbog glazbenih umetaka. Najvee mu je zasluga u tome to je prije enoe shvatio kako treba
stvarati kompromis s umjetnou ako se eli stvoriti stalna kazalina publika koju je tek trebalo
poeti odgajati za stvarni umjetniki doivljaj i djela vee literarne vrijednosti. Poznata mu je i
kazalina igra Crna kraljica.
Kad je Veber Tkalevi 1865. napisao osvrt Najnoviji pojavi naeg pjesnitva u
osnovi je izrazio gotovo istu misao koju su i Vukotinovi i Demeter isticali dvadeset godina
ranije, samo jasnije i odreenije - umjetnost treba sluiti narodu, ali isto tako mora biti
ponajprije umjetnost.

Jezik. Razvojem knjievnosti i pojavom poznatijih literarnih djela (Vraza, Demetra,

Maurania, Preradovia, Nemia, Jurkovia i drugih) sve se vie nametala i potreba
gramatikog normiranja, odnosno kodificiranja tokavskoga knjievnog jezika kojim se pisci
slue. Poslije Gajeve pravopisne - grafijske reforme, te prvih pokuaja jezinih rasprava (Antun
Maurani i Vjekoslav Babuki) sve je vie rasprava i lanaka s leksikom problematikom. Uz
Vjekoslava Babukia, koji kao glavni kodifikator ilirskoga knjievnog jezika 1854. objavljuje
Ilirsku slovnicu, da bi 1859. izdao Slovnicu hrvatsku, osobito je vana pojava Njemako-
ilirskog slovara (1842.) autora Ivana Maurania i Jakova Uarevia.

19
 23. oujka 1850. dolo je tzv. Bekog knjievnog dogovora, na kojem sudjeluju V.
Karadi i uro Danii, Ivan Maurani, Dimitrija Demeter, Franjo Mikloui, Vinko Pacel ali od
toga da jedan narod treba jednu knjievnost da ima (misli se na junoslavenske narode), kao
i jezik uza sve pritiske nije bilo nita. Jo je do pojave enoe zamjetni rad na jezinoj
problematici u sklopu tzv. zagrebake i rijeke filoloke kole.
asopisi. Unato nepovoljnim politikim prilikama knjievno asopisna djelatnost do 60-
tih godina relativno je uspjena. Poslije utrnua Danice ilirske 1849., ali i njezina
obnavljanja (1853-54, 1860-64) kad su je uz glavnog urednika Ljudevita Gaja ureivali i Antun
Maurani, Rakovac, Babuki, ulek, Demeter, te Kola koje se gasi 1853., a ima vie
junoslavensku i slavensku notu (osim Vraza urednici su bili Mirko Bogovi), vanu ulogu u
vrijeme ilirizma imao je i asopis Zora dalmatinska (1844-1849), prvi knjievni asopis u
Dalmaciji na hrvatskom jeziku, u kojem je Petar Preradovi (i jedan od urednika) objavio svoju
poznatu budnicu Zora puca, bit e dana. Taj su asopis izdavala braa Battara u Zadru, a
ureivali Ante Kuzmani (on je pokrenuo taj asopis, a kasnije je ureivao i Glasnik
dalmatinski, prvi na pravni asopis), Petar Preradovi, Ivan August Kaznai i Nikola Valenti.
Poetkom neoapsolutizma glavni je i jedini asopis bio Neven (1852-1858), koji objavljuje
uglavnom novelistiku i mnogo prijevodne literature, a glavni je urednik Mirko Bogovi. U
Nevenu je Ivan Filipovi objelodanio pjesmu Domorodna utjeha kojom poziva na buenje iz
mrtvila i iskazuje vjeru u narodne snage - zbog toga su on i Bogovi proveli est mjeseci u
tamnici. Grupa karlovakih rodoljuba pokrenula je ilegalni Branislav list koji je izlazio u
Beogradu od studenoga 1844. do veljae 1845., kao letak, projugoslavenski nastrojen, a meta
su mu bila Madari i maaroni. 1846. izdao je Ivan Havliek, a uredio Demeter, almanah
Iskru, u kojem je najznaajniji prilog Mauraniev Smrt Smail-age engia i Vrazovi soneti.
Pregrt knjievnih sastavaka donijele su i politike novine hrvatske demokratske ljevice
Slavenski jug (1848-49), a ureivali su ih Nikola Kresti i Dragojlo Kulan.
Nakon ukidanja apsolutizma oivljavaju jo vie asopisi. 1859. Ljudevit Vukotinovi
ureuje almanah Leptir (1859-1862), u Poegi Miroslav Kraljevi izdaje list Slavonac
(1863-1865), vaan je i Nae gore list (1861-1866) Mije Kreia, te karlovaki
Glasonoa (urednik Abel Luki), koji je izlazi od 1861-1865. i posljednje godite to ga je u
Beu ureivao enoa. U njemu je objavio svoj poznati programski lanak Naa knjievnost.
Dragoljub (1863-1865) izdaje uro Deeli. Knjievnik, asopis za jezik i povijest
hrvatsku i srpsku i prirodne znanosti (1864-1866), prevladavaju znanstveni prilozi. Ureuju ga
Raki, Torbar i Jagi. Knjievnost je tretirana strogo filoloki. Najznaajniji prinos bio je Jagiev
Kratak pregled hrvatske i srpske knjievnosti posljednje dvije-tri godine.
Za razvoj hrvatske knjievnosti vano je i pokretanje raznih novina od kojih je u to doba
najznaajnija pojava lista Pozor, pokrenutog 1860., koji je svojom koncepcijom nastavljao
ilirske tendencije. Od 1867. on izlazi u Beu s naslovom Novi pozor, a od 1869. do 1871. u
Sisku je izlazio kao Zatoenik. U njemu su suraivali i poznati pisci: mladi enoa, Jagi i prvi
predsjednik JAZU Franjo Raki. Poslije 1871. list dobiva ime Obzor i pod tim imenom izlazi
sve do 1941. godine.

20
 Kazalite. Do utemeljenja Hrvatskog narodnog kazalita (HNK) u Zagrebu je postojalo
samo njemako kazalite Schauspielgesellschaft in Agram. Razdoblje hrvatske knjievnosti od
20-tih do 1860. u znaku je prije svega njezine odgojno-prosvjetiteljske funkcije s ciljem obrane i
buenja nacionalne svijesti. To je vrijeme prihvaanja novotokavtine kao standardnog
knjievnog jezika.
Ilirizam je iroko shvaen kao hrvatski romantizam, ali po itavoj svojoj koncepciji,
usmjerenosti i strukturi on je ne manje hrvatsko prosvjetiteljstvo. Bitno je obiljeje tog razdoblja
hrvatske knjievnosti netipian razvoj u odnosu prema europskom romantizmu. Nasuprot
romantiarskom individualizmu u nas je posebno naglaen kolektivizam, jedinstvo nacije. Za
konstituiranje hrvatske knjievnosti bitno je troje (Maurani): klasino naslijee, prirodna
tradicija i dubrovaka poezija. Hrvatska preporodna knjievnost ima nacionalni peat, pa ipak u
svojoj produkciji ima mnogo izraenih crta europske romantike (shvaanje ljubavi kao neeg
nadzemaljskog, religiozna crta, teme: priroda, domovina, smrt), a razliito od romantizma je:
kod nas sloga nasuprot individualnosti, optimizam nasuprot pesimizmu, nacionalna knjievnost
nasuprot ideje o svjetskoj knjievnosti. Predromantizam je zapoeo u Engleskoj, ali je njegovu
poznavanju u Hrvatskoj posredovala njemaka knjiga (njemaki romantizam). Donekle utjee i
talijanska i francuska knjievnost, a svakako slavenske (ilirski pokret je u tijesnoj vezi s ekim i
slovakim nacionalnim i kulturnim preporodom). U hrvatskoj se knjievnost romantizam razvija
u dva smjera: kozmopolitski i nacionalni. Josip Juraj Rukavina prvi je 1832. progovorio
hrvatskim jezikom u Saboru (a ne Kukuljevi).

21
PREDREALIZAM (PROTOREALIZAM) I REALIZAM (1860-1892)

Poetak ezdesetih godina obiljeen je u Hrvatskoj, u politikom smislu, vrlo vanim

dogaajem: ukidanjem Bachova desetogodinjeg neoapsolutizma, to je nakon saborskog
zasjedanja 1861. omoguilo pokretanje odnosno oivljavanje novih politikih stranaka:
unionistike (maaronske), narodnjake (proaustrijski orijentirane) te pravake (zahtijevaju uje-
dinjenje svih dijelova Trojedne kraljevine). Nagodbom sklopljenom 1867. izmeu Austrije i
Ugarske (Austro-Ugarska Monarhija), Hrvatska je potpala pod jurisdikciju Madarske. Hrvatska
e otad pa sve do raspada Monarhije 1918. voditi neprestanu borbu za ouvanje svog pravnog i
nacionalnog identiteta od madarskih posezanja. lako je znaila neobino mnogo, narodnjaka
trosmajerovska politika opredijeljenost, oznaena geslom prosvjetom k slobodi (neosporna
je Strossmayerova zasluga utemeljenje tadanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
1867, te Hrvatskog sveuilita 1874.), vladajua stranka nije nita uspjela uiniti na
spreavanju toga madarskog iskoritavanja hrvatskih openacionalnih dobara.
Ipak, stanje u hrvatskoj literaturi neposredno prije, a i za vrijeme pojave Augusta enoe
- nesumnjivo sredinje knjievne linosti sve do osamdesetih godina - nije bilo ba tako crno
kako ga je enoa opisao u alnku Naa knjievnost. Prisjetimo se da se ve i u Jurkovievoj i
Tkalievoj novelistici oituju elementi predrealistike stilske formacije, posebno novim
realistinijim, psiholoki uvjerljivijim motivacijama postupaka glavnih junaka.
Zanimljiva je i literarna pojava Ivana Perkovca (1826-1871), prethodnika, ak pomalo i
uzora Augusta enoe. Zapoinje pisati tek u zrelijim godinama, s oitom namjerom da umjesto
dotadanjih trivijalnih i pseudopovijesnih tema naih prozaika realistiki progovori o svom vre-
menu, nastojei opisati aktualnu drutvenu stvarnost, ne izmiljajui pseudoliterarne fabule,
nego jednostavno, gotovo kronoloki (pomalo ideologizirano) odrediti odreene dogaaje s
teitem na problematiziranju socijalnog stanja. Dok u prvoj knjizi Crtice iz bojnog odsjeka
(1869.) neprikriveno brani tekovine ilirizma, u pripovijestima upnikova sestra i
Stankovakoj uiteljici (1871.) - prethodnici enoine Branke - dotie aktualne socijalne
probleme iz ivota seoskih uitelja, malograanskih intelektualaca, ali i seljaka, kao izraziti
protivnik feudalnog drutvenog ustroja.

Novi je knjievno narataj, ulazei 60-tih godina aktivno u knjievni ivot, zapoeo sa
suradnjom u asopisima u kojima jo djeluju povremeno i pisci starijeg, postilirskog narataja,
kao to su A. Veber Tkalevi, J. Jurkovi i neki drugi. Bili su to asopisi Glasonoa (1861-
1865), Dragoljub (1867-1868) ure Deelia okupio je dobre suradnike (Kukuljevi,
Demeter, Jarnevieva, enoa). Posebno se enoa istaknuo ureivanjem Listka koji je
donosio kritike prikaze i obavijesti iz knjievnog i kulturnog ivota. Slavonskopoeki list
Slavonac (1863-1865) ureivao Miroslav Kraljevi, pisac prvog romana novije hrvatske
knjievnosti Poeki ak. Knjievnik (1864-1868), koji je imao i znanstvenih aspiracija. a
zaetnik mu je bio Vatroslav Jagi. Isti je prestao izlaziti kada je Akademija poela izdavati
Rad. 1861. poela su izlaziti i dva knjievna asopisa: u Zagrebu Nae gore list (Mijo
Krei) koji obavjetava o knjievnim zbivanjima u slavenskom svijetu, a list prestaje izlaziti
1866. I u Karlovcu Glasonoa, ureuje ga Abel Luki - list se 1864. seli u Be, gdje ga
22
ureuje i uglavnom sam ispunja enoa. U njemu je tiskao i svoje prve pripovijesti Turopoljski
top i Blijedi mjesec i prikaz tadanjih knjievnih prilika Naa knjievnost.
Sredinji asopis pisaca novoga narataja je Vijenac, koji je poeo izlaziti 1869. i
neprekidno izlazio sve do 1903. doivjevi najvei procvat od 1874-1881. kad mu je glavni
urednik bio August enoa. Vienac (1869-1903), Vijenac (urednik V. Lunaek, 1910-1913),
Vijenac (urednik Ferdo Nikoli, 1923-1928), Vienac (1944.). Gotovo sve to je enoa napisao
vezano je uz Vijenac. Prije enoe Vijenac je ureivao ure Deeli (tada se ugasio
Dragoljub), a nakon enoine smrti urednik je Fran Folnegovi. Od 1883-1889 ureuju ga
Vjekoslav Klai i Mile Maravi, a Josip Pasari e gotovo sam voditi urednitvo od 1890. do
1896. Do enoine smrti Vijenac suvereno natkriljuje svu knjievnu periodiku.

Franjo Markovi (1845-1914)

Franjo Markovi rodio se 1845. Osnovnu kolu zavrio je u Krievcima, gimnaziju u

Zagrebu, a nakon studija klasinih jezika i filozofije u Beu, te ozbiljnog doktorata u tada
slavnoga bekog estetiara Zimmermanna, bio je 1874. izabran u prvoj garnituri zagrebakih
profesora na Filozofskom fakultetu. Svoje filozofske poglede izloio je u djelu Razvoj i sustav
openite estetike (1903.) ali ta ozbiljna knjiga nije mu originalna nego je prevakavanje
drugdje izreenih stavova. Markovi je znaajan jer prvi uvodi filozofsko nazivlje u hrvatski
jezik.
Njegovo najbolje knjievno djelo je ep Dom i svijet (1865.) gdje otvoreno analizira
drutveni i politiki ivot 60-tih godina svog stoljea, i upozoravajui na opasnost
germaniziranja: kompozicijski mu je uzor bio Mickiewiczev Gospodin Tadija. U epu Kohn i
Vlasta opisuje borbu Slavena i Nijemaca na Baltiku. U teatru piev je utjecaj sreom bio
minimalan. Franjo Markovi je u teatru prepoznao medij za koji je povjerovao daje blizak
njegovim filozofskim zamislima. Izmeu 1872. i 1877. napisao je tri povijesne tragedije, Karlo
Draki, Benko Bot i Zvonimir, u kojima su velike i zanosne ideje progutale dinamiku
radnje i potpuno slomile protagoniste, tako da su drame Markovieve tek besmislene tirade
prejakih rijei i vrtuljci slabe psihologije. Ali ovaj profesor estetike, piui te drame, nije nikada
shvatio da se radnja njegovih drama mora dogaati na sceni a ne u njegovoj glavi.

Rikard Flieder Jorgovani (1853-1880)

Jorgovani se rodio u Humu na Sutli, otac mu je bio u slubi baruna Brucka (taj boravak
prikazan je u jednoj od najljepih novela Dada). ivot po zagorskim dvorcima, u prirodi,
duboko se usjekao u Rikardovo sjeanje. Otuda i motivika i dekor njegovih novela. Vjerojatno
najtalentiraniji pisac koji se javlja u vrijeme enoine dominacije, petnaest godina mlai od svog
uitelja enoe, a umro godinu dana prije njega (preminuo u dvadesetsedmoj godini od suice,
nakon to su mu zbog sarkoma odrezali nogu) - ostavio je pregrt stihova koji su poprilino
odudarali od dotadanje domoljubne poezije, te nekoliko antologijskih novela romantiarsko-
simbolikog karaktera, kao i feljtonistiku, nita loiju od poznatih enoinih Zagrebulja.

23
Premda je kontinuirano pisao jedva osam godina, ostavio je Rikard Jorgovani djelo velike
vrijednosti, temeljni opus hrvatskoga knjievnog modernizma.
Poezija. Najvrednija crta njegove poezije (80-tak pjesama) oituje se u iskrenosti
doivljaja izraenih najee u obliku balade ili romance. Javlja se tenja prema slobodnijem
stihu. Pod utjecajem Heinea, stihovi mu imaju neku neobinu, tunu slutnju. Nema u njegovim
pjesmama ljubavnih akcija, to su stihovi kontemplacije i sanjarenja, opis utanja aneoskih
krila. Bio je pjesnik prolaznosti, a ostao je jedan od najneprolaznijih i najprepoznatljivijih
hrvatskih liriara.
Pripovjetke. Kao to je u lirici raskinuo s tradicijom, jo je vie ovaj talentirani pisac u
svojim priama definitivno napustio dotadanje prozne navike. Za svoga knjievnoga rada
napisao je vei broj pripovjedaka od kojih neke najavljuju realistinost mlaih pisaca. U svoje
vrijeme zbog autobiografinosti osobito se cijenila Dada, rado su se itala Mlinarska djeca
(1873.), s Turgenjevljevim se povezivala Prva ljubav, ali je najbolje svoje narativne tekstove
ostvario Jorgovani pod kraj ivota u fantastinim pripovijestima. Dok su drugi pisali o Bosni, on
je svoje fabule smjetao u Rim; dok su drugima glavni likovi bili age ili hajduci, njegova su lica
bili glumci i glazbenici, putnici i avanturisti. U sreditu romana Mlinarska djeca je ljubavna
pria izmeu dvoje mladih koje, do konane sree, dijeli cijeli niz dogaaja, ija je funkcija
prekidanje inae jednostavnog, linearnog pripovjedanja i odgaanje sretnog zavretka. Junaci
nisu psiholoki motivirani, ali ni tipizirani. Najizraenija je socijalna motivacija koja u sredite
stavlja obitelj, temelj bidermajerske knjievnosti. Jorgovani je to posebno naglasio opisom
starih mlinova koji doaravaju toplu obiteljsku atmosferu. Uz realistinu grau, opise interijera i
eksterijera tu je i romantiarsko-sentimentalistika obrada (idealizacija Marije i Pavla, fatalizam,
snovi koji razrijeavaju zaplet). Jorgovani je u podnaslovu naveo Pripovijest iz estinske
okolice, smatrajui, kako se to u ono vrijeme obiavalo, pripovijest romanom (veina enoinih
romana nosi odrednicu pripovijest).
Potpunu novost u hrvatskoj novelistici Jorgovani je donio pripovjetkama koje imaju sva
obiljeja moderne proze i kojima je sebi priskrbio naslov prvoga hrvatskog fantastiara. Najbolje
njegove fantastine pripovijesti su bizarna Stela Raiva, zatim pripovijest Ljubav na odru o
umjetnikom stvaranju i o slinosti ive i mrtve ljubavi. Ovdje smrt postaje tema umjetnikog
djela, odnosno ona je opsesija ovjeka koji eli nacrtati svoju mrtvu dragu na odru onako kako
mu se njezin lik usjekao u sjeanje. Ovu priu Jorgovani je smjestio u Rim, s glavnim junacima
Rusima i Anelinom, djevojkom modelom. Likovi ena u ovoj pripovjetki romantino su
predstavljeni dok su muki realniji. ena je zapravo fikcija, doivljaj glavnoga mukog junaka, i
kao takva ona je samo nadahnue, prisutna duhovno ali ne i fiziki. U tom raskoraku kao da je
nastala zavrna tragedija, Anelina umire jer je mogla postati stvarna, utjelovljena, dosanjani
san. Iako i u njima nalazimo kompozicijske i fabulativne postupke dotadanje novelistike,
njihova je modernost u psihologizaciji, analizi unutarnjega, duhovnog i emocionalnog stanja
junaka. U Jorgovanievim priama ima tajanstvenih ena i poludjelih grofova, zagonetnih
susreta na grobljima i udnih snova koji se s lakoom ostvaruju. Za razliku od drugih
Jorgovanievih pripovjetki u kojima umetnute epozode ire osnovnu temu i odgaaju sretan
kraj, u ovima sretnog zavretka i nema, jer smrt jednoga od junaka spreava njihovo konano
sjedinjenje. Meutim, ovdje smrt ne znai kraj ve upravo poetak, povod za analizu duevnog
24
stanja drugoga junaka. Stella Raiva pria je o istoimenoj djevojci, odnosno o njezinoj patnji za
voljenim mladiem. Slino kao u Ljubavi na odru, radnja se dogaa u Italiji (Milano), a junaci
su iz drugih krajeva: Stella je Indijka, a Emerico Horvat je Hrvat. Pria je ispriana tehnikom
uokvirene pripovijesti. Stella Raiva, pjevaica gostujue talijanske opere u Zagrebu, pripovijeda
svoju nesretnu priu impresariu B. U fantastinim svojim priama Jorgovani se smjestio u uski
prostor izmeu prividno stvarnih i sasvim izmiljenih dogaaja, izmeu onoga to se dogodilo i
onoga to je moda samo dio mate prikazanih likova. U tim priama kao da je sasvim
normalno da se na groblju i u lijesovima mrtvacima otkidaju glave, da se kod kue oboavaju
lubanje, da ih se cjeliva i razgovara s duhovima. Njegova fantastika nije introspektivna, nije
dakle u tradiciji E. A. Poea nego je figurativna i ispisana u najboljoj maniri E. T. Hoffmanna, a
obiljeava je suvremenost u koju su radnje smjetene.

Juraj Cari

Najizrazitiji opisiva dalekih krajeva i pomorskog ivota na udaljenim morima bio je u to

vrijeme Hvaranin Juraj Cari, koji se rodio 1854. i predavao matematiku i astronomiju na
pomorskim kolama u Bakru, Dubrovniku i Kotoru. I Cari je kao i toliki drugi u ono doba na
naim obalama poeo pisati na talijanskome pa od toga dijela njegova rada valja spomenuti
ogled o Mavru Vetranoviu (1895.). No Cari je brzo nauio dobro pisati na materinjem jeziku.
Putujui dvije godine Mediteranom i Atlantikom Cari je svoja vlastita pomorska iskustva i
doivljaje (putopisno) romansirao u dvije knjige Slika iz pomorskog ivota koje su izlazile
1884.-1885. Prvi dio s podnaslovom Preko Sredozemnog mora i drugi dio s podnaslovom
Preko Crnoga mora i preko Atlantika. Te dvije knjige, to se uzimaju kao jedno djelo, idu u red
naih najboljih putopisno-beletristikih djela. Carievi su tekstovi najbolji hrvatski fabulirani
putopisi onoga doba, knjige u kojima se na vrlo vjet nain mijeaju narativni izmiljeni dijelovi
s istinskim i doivljenim prizorima. Ova knjiga nije dosadna i sitniava dokumentacija,
suhoparno biljeenje vremenskih i drugih podataka, jer je ona ivi opis ivota mora i ljudi na
jedrenjaku, katkada razmiljanje o zagonetki ivota i metafizike upitanosti.
Romani. Da je uen pisac, Cari najbolje pokazuje u historijskom romanu Kristofor
Kolumbo u kojemu je 1892. usred slavljene obljetnice otkria Amerike, pokazao kako se bez
patetike moe pisati o ivoj prolosti svijeta. Carievi romani Obitelj kapetana Opovia i
Krvna osveta u Boki kotorskoj nisu na razini prethodnih pievih proza. Cari je knjievni
diletant ali je u pomorskim prozama stvorio do danas neprevladane rezultate pa je dovoljno
usporediti dijelove njegovih proza sa srodnim maritimnim tekstovima Eugena Kumiia ili
Vjenceslava Novaka da se vidi golema razlika. Cariu je nedostajalo koncentriranosti za vee
forme. Niz kritiara proglasio ga je ocem nae pomorske beletristike proze.

25
August enoa (1838-1881)

August enoa najsvestraniji i najplodniji je hrvatski knjievnik 19. stoljea. Roen je u

Zagrebu 1838. godine u graanskoj obitelji madarskoga, njemakoga i ekog podrijetla.
Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zagrebu, Peuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je
studirao u Pragu i Beu. Pripadao je enoa narataju koji se idejno vezao za narodnjake
(trosmajerovsku junoslavensku koncepciju - utemeljenje tadanjeg JAZU (1867.), te Hrvatskog
sveuilita 1874.), dok je praktiki svu svoju literarnu aktivnost usmjerio na drutvene i
politike probleme ue Hrvatske, posebno Zagreba kao sredita kulturnog i politikog ivota
Hrvatske. U poznatom programskom napisu Naa knjievnost, objavljenom 1865. u asopisu
Glasonoa, on je najsaetije iznio svoje misli o knjievnosti. Piui o hrvatskoj knjievnoj
tradiciji, kojoj pronalazi mnogo prigovora, enoa izrie svoj stav o zadai knjige: Zadaa je
osnaiti i utvrditi narodni ivot ide upravo popularnu, pounu i zabavnu struku knjievnosti.
enoa je meu prvima u hrvatskoj knjievnosti izgradio jezino-stilski kanon, dosljedno se
opredjeljujui za standardni oblik tokavskog knjievnog jezika. Prema vlastitom priznanju u
pitanjima jezinog literarnog izraza, uzorom mu je bio dalmatinski pisac, suvremenik, Mihovil
Pavlinovi (1831-1887). Primarna je enoina zasluga to je dotadanja jezina dostignua
hrvatskih jezikoslovaca (prije svega predstavnika Zagrebake filoloke kole) praktiki
primjenjivao u svom knjievnom djelu. Drugim rijeima, enoa je u osnovi inaugurirao, literarno
ostvario urbani gradski tokavski jezini standard. Time je, nesumnjivo, izravno utjecao i na
svoje graansko itateljstvo, koje je upravo prema enoinom uzoru i samo poelo postupno
prihvaati taj enoinski tip urbanoga govora kao prirodni oblik meusobne svakodnevne
konverzacije. U jezino-stilskom smislu gotovo je neposredno utjecao na veinu hrvatskih
realista - od Eugena Kumiia pa sve do svog politikog protivnika - Ante Kovaia.

Feljtoni. Knjievni rad zapoinje feljtonima u novinama i asopisima (Zagrebulje). Ve

od urnalistikih napisa iz Praga i Bea, preko feljtona (Zagrebulje, Vjeni id u Zagrebu), u
kojima je, smjestivi ih u zagrebaku sredinu, propagirao kult narodnog jezika, uzdizao
nacionalni ponos ili se ironino odnosio prema Nijemcima - sve do svoje ureivake politike u
asopisu Vijenac (od 1874.) ili aktivnoga kazalinog rada (dramaturg i upravitelj) - on je
neprestano sa stajalita trosmajerovskog narodnjaka geslom prosvjetom k slobodi teio
tome da literatura bude ne samo izraz, nego i pokreta aktivne hrvatske nacionalne i drutvene
misli - po emu je pak bio u biti blizak pravaima.
Pjesnitvo (povjesnice). Ve kao gimnazijalac enoa pie stihove na njemakom i
hrvatskom jeziku. enoine su pjesme, zahvaljujui sugestivnosti i tematskoj i idejnoj
primjerenosti zahtjevima irokog kruga itateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne.
To se osobito odnosi na povjestice (Smrt Petra Svaia, Propast Venecije, Prokleta klijet,
Postolar i vrag, Kugina kua, Kameni svatovi) - lirsko-epske pjesnike tvorevine nastale
na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih politikih prilika s izrazito nacionalno-
rodoljubnom idejom i osloncem na tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. enoi je bilo vano da
knjievnost i nacionalni osjet dou do puka, kako bi se uvrstio narodni duh hrvatskog naroda,
te da se narod obrazuje itajui ono to razumije. Bez obzira na tematiku, i kad su izrazito
26
povijesne (Smrt Petra Svaia) ili politiko-prigodne (Munja od Gabele), ili prigodnice u
najobinijem znaenju rijei (U slavu Jugoslavenske akademije), ili graanske u modernom
znaenju (Brzojav), enoine su pjesme uvijek rezultat golemog i uspjenog napora da se
hrvatski stih oslobodi i mauranievske formule i preradovievske patetike.
Drama. enoa je na prvi pisac koji je svjesno zahtijevao realistiku metodu i realistiku
koncepciju u stvaralatvu. Moda to nigdje nije toliko oito kao u njegovu dramaturkom radu:
posve je odbacio pseudoromantinu dramu preuzetu iz njemake knjievnosti i uveo na nau
pozornicu realistiku, francusku i rusku dramu. U smislu te poetike nastalo je i njegovo jedino
dramsko djelo Ljubica. Kao to je i govorio o dva puta u knjievnost - odgojnome i
beletristikome, tako je i stvarao na dva naina: pisao je tzv. literaturu za puk, ali i knjievnost
u kojoj nije pravio ustupke itateljskoj publici sentimentaIistikim epizodama, ve je pokuao
ui u psihologiju svojih junaka snagom istinskog umjetnika.
Pripovijetke. Vrhunac je enoina stvaralatva u pripovijetkama i romanima. enoin
pripovjedaki rad dijeli se na pripovijetke uglavnom suvremene kompozicije i iskljuivo
povijesne romane. U svojim pripovijetkama i novelama finim zapaanjem ulazi u seoski,
malograanski i gradski ivot promatrajui sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i
postavljajui svojim pristupom temelje hrvatskog realizma. Pripovjedaki dio njegova opusa
tematski je najee vezan za grau iz suvremenog ivota Hrvatske, odnosno Zagreba. enoa
je inicirao sve bitne teme kojima e se baviti hrvatska knjievnost do kraja 19. stoljea. Iako je
pisao i pripovijetke s povijesnom tematikom gdje nastavlja tradicionalnu pripovijetku s
povijesnim motivima, ali na vioj razini (Turopoljski top, uvaj se senjske ruke), enoa je
ipak svoj pripovjedaki rad preteno usmjerio prema suvremenoj problematici, otvarajui na taj
nain neke teme koje e postati sredinjom preokupacijom hrvatskih realista osamdesetih
godina. Rije je npr. o temi raspadanja seljakih zadruga poslije ukidanja kmetstva (Barun
Ivica), zatim o polaganom propadanju plemstva (Kanarineva ljubovca, Vladimir), o dru-
tvenim procesima to se javljaju na relaciji selo - grad (Prosjak Luka) i slino. Posebno valja
istaknuti pripovijetku Prijan Lovro kojom je enoa naeo temu o problemu intelektualca
neshvaenog u sredini u kojoj se kree i ivi, koja e u hrvatskoj knjievnosti dobiti vidno mjesto
i u djelima pisaca kasnijih literarnih razdoblja. Meutim, vanost te pripovijetke ne treba traiti
samo u enoinu izboru teme. Ona je iznimno ostvarenje i po svojim stilskim obiljejima kao
jedno od onih temeljnih djela kojima obiljeavamo zaetke realizma u hrvatskoj knjievnosti. U
uvodnom dijelu ove po svemu osobite pripovijesti enoa u ukomponiranom razgovoru izmeu
pripovjedaa i junakinje ove novele govori indirektno i o svom shvaanju suvremene proze.
Pitanje koje enoa razmatra svodi se na sljedee: umjesto velikih romantino-sentimentalnih
epizoda s izvanjskim dramatskim, pomalo spektakularnim slikama, ili ve abloniziranim ljubav-
nim motivima, on kroz taj uvodni literarni dijalog otvara mogunost pronalaenja posve novih
tematskih sadraja: to je problem odnosa pojedinca i drutva, ili, jo jasnije reeno, pitanje
djelovanja drutva na individualnu linost. Pri opisivanju ovjekovih intimnih, emocionalnih stre-
sova, psihikih trauma roenih u sukobu s drutvenim moralom i drutvenim konvencijama u
cjelini - pisac vidi najveu mogunost stvaralake, umjetnike kreativnosti. Umjesto dotadanjih
novelistikih tematskih preokupacija, posebno onih s hajduko-turskom tematikom kakva je u
tom trenutku jo uvijek egzistirala u hrvatskoj knjievnosti, pripovjeda uporno ustraje na
27
tematici u kojoj e moi pokazati ljudsku narav. Polazei od misli to ju je objavio 1877.
godine u Vijencu da svaki ovjek na ulici nosi u sebi manju ili veu pripovijetku, enoa je u
svom stvaralatvu prihvatio osnovnu tezu poetike realizma, kako nema tako neznatnog
dogaaja koji ne bi mogao biti zanimljiv kao literarna tema.
Romani. Drugaije je sa enoinim povijesnim romanima - djelima koja su oduevljavala
nae itatelje od njegova doba do danas. Uostalom, pojam modernoga povijesnog romana
(prema uzoru na Waltera Scotta) u nas i datira od pojave prvog enoina romana Zlatarovo
zlato, objavljenoga 1871. godine. Nije na odmet sjetiti se autorova razmiljanja o znaenju
povijesnog romana. U Vijencu 1874. on pie: U historijskom romanu mora analogijom
izmeu prolosti i sadanjosti narod dovesti do spoznaje samoga sebe. Svojim je povijesnim
romanima (Zlatarovo zlato (1871.), Seljaka buna (1877.), Diogenes (1878.), Kletva,
1881.) enoa najvei uspjeh postigao meu itateljima, i to prije svega zbog izvanredne
sposobnosti spretnog i zanimljivog fabuliranja. Istina, fabule njegovih romana priblino su
sline: u svakom emo takvom djelu naii na standardizirane ljubavne epizode kao i na lik
intriganta kojemu je osnovna zadaa da zaplie i rasplie radnju, to joj daje ivost i
dinaminost, a ti su intriganti, kao i fatalne ene (Klara Grubarova u Zlatarovom zlatu),
istodobno i nositelji sudbina pojedinih junaka. Osim romantiarski intoniranih scena s ljubavnim
epizodama, te ponekad trivijalnih motiva ubojstava, otmica i slino, enoini glavni junaci su
stvarne povijesne osobe najee ocrtani uvjerljivim realistikim postupcima. Poznata je,
uostalom, injenica da je enoa paljivo prouavao povijesnu grau i arhivske materijale (Kre-
lieve Annue, primjerice), to mu je omoguavalo vjerno opisivanje povijesnih ambijenata,
obiaja i odnosa meu glavnim povijesnim junacima. Meu enoinim romanima Diogenes je
svakako najsuvremeniji, izmeu ostaloga i stoga to je sebino, pokvareno drutvo 18. stoljea
koje prikazuje moglo biti paralela hrvatskom drutvu enoina doba. Pojedine scene gotovo su
zolijanske - te su doslovno prenesene iz Krelievih Annua. Kletva, silna je to
kompozicija u kojoj se usporedo vode dva tijeka radnje: javni (dogaaji to ih je Raki opisao u
svom fundamentalnom djelu o pokretu na slavenskom jugu u 14. stoljeu) i privatni (tragina i
plemenika ljubav Berislava Palenika i Anelije). Posebno je znamenita ideja kletve kao kobi
hrvatske. Seljaka buna - roman obrauje dogaaje izmeu 1564 i 1574. godine, vezane za
postanak, tijek i tragini slom seljake bune pod vodstvom Matije Gupca. U pozadini te glavne
radnje je vieljetna parnica izmeu Urule Heningove i Franje Tahija oko imanja Susedgrad i
Donje stubice, Okrutni Tahi surovo se osveuje seljacima, a obeativi djevojku Janu, dolijeva
posljednju kap na seljaku pobunu. Banske ete vodio je Gapar Alapi, koii je u stubikoj bici
1573, slomio estok otpor pobunjenika. U vremenu obuhvaenom temom i radnjom romana
otkrivaju se povijesne i politike prilike Hrvatske u 16. stoljeu, ocrtavaju odnosi medu
hrvatskim plemstvom, njegova borba za vlast, a na knjievnoj se enoinoj sceni javljaju brojni
hrvatski velikai toga doba - Ambroz Gregorijanac, Petar Zrinski, Petar Erdody i drugi. Rijeju,
enoa je svojim povijesnim romanima ostvarivao zanimljivu kombinaciju romantiarskih i
realistikih elemenata: struktura romana, posebno fabula, najee je romantina, ali mu je
veina likova, osobito onih iz graanskih i malograanskih sredina, kao i opisi sredina,
realistiki vrlo uvjerljiva.

28
 Razdoblje enoina plodnog djelovanja u hrvatskoj knjievnosti esto se nazivlje
enoinim dobom. Smru Augusta enoe 1881. zapravo zavrava i razdoblje u kojemu su se u
knjievnom stvaralatvu poeli ve javljati bitni pomaci od budniarsko-prosvjetiteljske
rodoljubne poezije i sentimentalistiko-pseudoromantiarske te trivijalne proze prema
modelima predrealistike, prije svega proze, i prema suvremenoj tematici s realistinijim
motivacijama postupaka literarnih junaka. enoa se smatra i tvorcem hrvatske itateljske
publike.
Djela (kronoloki): 1866. Zagrebulje, 1868. Ljubica, 1871. Zlatarovo zlato, zatim
slijedi obilje knjievnih djela, kritika i pripovijetaka. 1873. Prijan Lovro, 1875. uvaj se
senjske ruke, 1876. Antologija pjesnitva hrvatskoga i srpskoga, umjetnoga i narodnoga, s
oveom studijom O poetici kao predgovorom. 1877. Seljaka buna (najvea masovna
kompozicija hrvatskog 19. stoljea). 1878. pripovijetka Karanfil s pjesnikova groba i roman
Diogenes, 1879. pripovijetka Vladimir i Prosjak Luka, 1888. Kanarineva ljubovca i
poetak velikoga, nedovrenoga romana Kletva.

Josip Eugen Tomi (1843-1906)

U vrstom dodiru s politikom suvremenou napisani su gotovo svi romani tadanjega

popularnog prozaika Josipa Eugena Tomia. Roen u Poegi 1843., teologiju je napustio na
treoj godini i odmah je zapoeo intenzivnu, gotovo frenetinu knjievnu djelatnost. Ovaj autor
vrlo velikog i koncentriranog opusa inae je za ivota obnaao mnoge ugledne funkcije u
vladinim uredima, a neko vrijeme nakon 1873. bio je dramaturg i savjetnik u Hrvatskomu
narodnom kazalitu. Energije Tomiu nije nedostajalo i doivio je sve to se piscu moe
dogoditi, hvalili su ga preko svake mjere ali i vrijeali, tvrdei da ne poznaje osnove knjievnog
zanata i da u djelima nigdje nije dao ni trunka svoje osobnosti. Tomi je dopunio enoinu
Kletvu, i ta je dopuna slaba.
Drama. Tomi je jedini pisac u ovom razdoblju koji e uz Markoviev dramski opus,
izmeu Freudenreichove puke igre poetkom ezdesetih te Rorauerovih i Dereninovih
dramskih pokuaja u njihovim nasljedovanjima francuske graanske drame devedesetih godina
- napisati nekoliko komedija, pukih drama te jednu historijsku tragediju. Meu njegovim
dramama vrijednou se izdvaja vrlo dobro sroeni Novi red iz 1881., objavljen za pieva
ivota, ali zbog visokog stupnja drutvene kritinosti i aluzivnosti igran prvi put tek desetak
godina nakon Tomieve smrti. Radnja se drame zbiva usred bekog apsolutizma. Bez mnogo
zadrke secira malograansko hrvatsko drutvo i prvi put na hrvatskoj sceni upotrebljava
njemaki jezik kao znak precioznosti tadanjega ispraznog agramerizma, a ne kao jezik scene.
Ovo ironijom okupano dramsko djelo kojim defiliraju gradski zgubidani, pokvarenjaci i uhode,
najkritiniji je piev tekst, njegov obraun s drutvom kojemu je kao inovnik inae vjerno
sluio.
Romani. Vrlo su mu popularni bili romantini romani s bosanskom i muslimanskom
tematikom. U Zmaju od Bosne 1879. opisuje burni sukob bosanskih begova s koje je protiv
pristaa sultana Muhameda II. predvodio Husein-beg Gradaevi. U sreditu romana je vrlo
strastvena i tragina pria o pobunjenikovoj ljubavi prema lijepoj Mejri i njezinu odlunom
29
odbacivanju patrijarhalnih obiaja. U njegovim prozama nema usporavajuih fragmenata, nema
u tim priama ni retrospekcija ni psiholokih produbljivanja ali zato ima obilja radnje i mnotvo
suvremenih aluzija. Napisao je i dva povijesna romana u kojima je fabule preuzeo iz
osamaestostoljetne kronike Adama Baltazara Krelia. U prvomu, Za kralja za dom, obrauje
zbivanja iz vladavine Marije Terezije i njezina sina Josipa, a radnjom defiliraju mnoge povijesne
osobe. Stil piev je kronikalan a u djelu se na povijesnu fresku u prvi plan stavljaju politike ali
jo vie ljubavne spletke. Drugi roman koji je pisac temeljio na grai iz Krelievih Annuaea,
Udovica, objavljen je 1891. i imao je mnogo nevolja s klerikalnim istuncima koji nisu mogli
prihvatiti nain na koji pisac, govorei o povijesti, analizira suvremeno zagrebako drutvo i
njegove proturjenosti. Bila je Tomieva Udovica nekom vrstom angairanog romana, prozom
u kojoj su se mnogi zagrebaki uglednici prepoznali jer je pisac, inae i sam inovnik, svoju
povijesnu fabulu isprepleo s brojnim aluzijama na suvremenost. U Tomievim romanima, a oni
su sredite njegova rada snano je prisutna poetika romana u nastavcima. Tomieve prie
konstruirane su tako da u itatelja izazivaju napetost, da ga uzbuuju ali da mu stalno nude
utjehu po kojoj e sve opisane nevolje na kraju ipak dobro zavriti.
Tomi je napisao i prvi drutveni roman u onakvom smislu kako su taj tip romana
shvaali realisti. Njegova je Melita (1899.) istodobno slika i panorama ope drutvene
situacije s kraja 19. stoljea te analiza odnosa plemstva koje neminovno propada i graanstva
koje se sigurno uspinje. Taj roman je ivotopis glavnoga junaka, ak i svojevrsni pokuaj
psiholoke analize: to je roman ene i istodobno drutva u sukobu, sinteza individualnog i
opeg u uzajamnom djelovanju. To je realistina pria o eni koja se, da bi spasila najprije sebe,
a onda svoje roditelje i neodgovornoga brata, a nakon fatalne ljubavi s nekim grofom, pristaje
udati za bogatog ali nevoljenog plebejca. Melitin ivot, kako ga prikazuje Tomi, gotovo je
frojdistika analiza psihikog i fizikog sloma fatalne ene koja je na kraju izabrala ivot bez
ljubavi i uinila neto nedopustivo. Melita je roman osobne ali i kolektivne nesree hrvatskog
drutva, u djelu je pohranjena jedna od najveih drutvenih fresaka stvorenih u proznoj
knjievnosti pri kraju 19. stoljea. Melita je prema tome i socioloki i psiholoki motivirana, a
donesena kao specifian tip ene vampa koja nezaustavljivo putuje u ludilo, ne mogavi
obuzdati svoje nagone i upropaujui nemilice sve oko sebe, neobino nas podsjea na sline
likove u hrvatskoj knjievnosti, od enoine Klare Grubarove i Kovaieve Laure do Krleinih
enskih likova.

U to se vrijeme ve intenzivno razvija i znanost o knjievnosti - utemeljitelj slavenske

filologije Vatroslav Jagi u enoino vrijeme pie znaajne knjievno-povijesne lanke, te
djeluje kao urednik knjievno-kritikog asopisa Knjievnik (1864-1866). l drutvene i
politike prilike od osamdesetih godina do kraja stoljea osobito su sloene i zaotrene. To je
izrazita faza daljnjega madariziranja i koloniziranja Hrvatske. Rije je, prije svega, o onih
dvadeset godina (1883-1903) vladavine Khuena Hederaryja na banskoj stolici u Zagrebu koji je
doveo Hrvatsku i u politikome i u ekonomskom smislu na rub propasti. Dodamo li svemu tome
i velike promjene to se poinju dogaati u drutvenoj strukturi Hrvatske, primjerice agrarnu
krizu, razbijanje i raspadanje seljakih zadruga te sve oitije propadanje plemstva - krajnje je
sloena slika tog vremena u kojoj se, objektivno, nije bilo lako ni jednostavno snai.
30
 Na razvoj hrvatske knjievnosti u tim politiki sloenim osamdesetim godinama, na
njezino usmjeravanje prema realizmu, presudnu je i izravnu ulogu imala Stranka prava s Antom
Stareviem na elu. Pravai, a njih je najveim dijelom inila mlade iz malograanskih i
graanskih redova jasno su se opredijelili za opciju samostalne i neovisne hrvatske drave: bez
izravnog dodira i bilo kakve sprege s Austrijom i Ugarskom, te bez ikakva povezivanja sa
Srbima. Postavljajui kao temelj svog programa otru kritiku postojeeg stanja u Hrvatskoj,
pravai - a meu njima su bili i najpoznatiji pisci hrvatskog realizma (Eugen Kumii, Ante
Kovai, neko vrijeme ak i Ksaver andor Gjalski) - oekuju od knjievnosti da
beskompromisno realno i kritiki ue u ralambu drutvenoga i politikoga aktualnog ivota
Hrvatske, opredjeljujui se tako jasno za poetiku realizma, a protiv prosvjetiteljske i
idealizirajue trosmajerovske koncepcije i shvaanja smisla knjievnosti. Moe se, meutim,
govoriti o narataju pisaca koji potkraj sedamdesetih godina ulaze u knjievnost manje-vie
jedinstveni u oporbi prema stavovima u smislu knjievnosti njihova slavnog prethodnika
Augusta enoe. Pripadnike tog narataja vrsto povezuje tenja da se kritiki osvrnu na svoje
vrijeme, kao i pokuaj da se odgovori, literarno dakako, na neke vane drutvene probleme
onog vremena: to je, naravno, jo uvijek nacionalno pitanje, zatim aktualan fenomen
propadanja plemstva te socijalna problematika, u to vrijeme vrlo sloena, u odnosu selo - grad.
Te tri skupine pitanja osnovni su interesni tematski krugovi to dominiraju hrvatskom
knjievnosti od kraja sedamdesetih godina pa do devedesetih godina vremena kada istodobno
poinje vrlo intenzivno prodor modernistikih, secesionistikih pa i simbolistikih strujanja,
posebno iz srednjoeuropskih knjievnosti, to izravno utjee i na prerane poetke raspadanja
tek stvorene realistike stilske formacije.
Razumljivo, postavljene granice razdoblja hrvatskog realizma izmeu 1880. i 1890.
godine treba shvatiti vrlo fleksibilno. Ne bismo smjeli zaboraviti da je enoa svojim golemim
literarnim opusom ve naznaio, naeo, a ponegdje i uvelike razvio mnotvo tema koje e tek
kasnije, nakon njegove smrti, literarno potpuno afirmirati narataj realista. Nije, nadalje,
zanemariva - kad je rije o poecima realizma u nas - ni injenica da je enoa meu prvima u
Hrvatskoj izriito zagovarao realizam u knjievnom stvaralatvu. Sukob izmeu realistikog
narataja pisaca i enoe nije - vano je shvatiti - bio ponajprije literarne prirode, sraz je nastao
na idejnoj razini i bio je samo teorijski: nasuprot verbalnim narodnjakim, trosmajerovskim
intencijama i odreenom shvaanju prosvjetiteljsko-didaktike uloge knjievnosti suprotstavila
se radikalna pravaka koncepcija kritiziranja i negiranja svega postojeega. To se najbolje
oitovalo u estokoj polemici koja se potkraj sedamdesetih godina razvila izmeu narodnjaka
enoe i pravakog steklia Ante Kovaia. Nasuprot tome, govorimo li o gornjoj granici
realistikog razdoblja, unato tome to se poetkom devedesetih godina javljaju modernistike
tendencije (posebno u obliku manifesta i programa), moda najzrelija realistika ostvarenja
nastaju na kraju, odnosno na prijelazu stoljea: Vjenceslav Novak, najpotpuniji realist (hrvatski
Balzac, kako ga nazva kritika) svojim Posljednjim Stipaniima (1899.) i Titom Doriem
(1906.) te Silvije Strahimir Kranjevi poetskim zbirkama Izabrane pjesme (1898.) i Trzaji
(1902.) - najvjerodostojnija su potvrda te teze.

31
 asopisi. Uz relativno velik broj raznih listova i revija, posebno mjesto zauzimaju tri
asopisa. Glavni knjievni list u osamdesetim godinama i dalje ostaje Vijenac, koji je
potpuno afirmirao ve August enoa ureujui ga od godine 1874. pa sve do svoje smrti. Poslije
enoine smrti list 1882. preuzima prava Fran Folnegovi. U Folnegovievo vrijeme u list ulazi
velik broj novih pisaca koji su u enoino vrijeme suraivali samo u pravakim listovima
(Hrvatska, Sloboda). Iz prijevodne literature na stranicama Vijenca sve ee susreemo
imena Zole, Daudeta i Turgenjeva. Uope, oite su simpatije prema naturalizmu. Ve 1883. list
preuzimaju Vjekoslav Klai i Mile Maravi. Klai u listu nagovjetava novi smjer i u
programskom lanku najavljuje da e list ureivati u stilu ruskog realizma. Od godine 1890. do
1896. list kao urednik vodi jedan od najistaknutijih kritiara realizma Josip Pasari, i u vrijeme
njegova urednikovanja asopis poprima pomalo konzervativnu patinu, pa se u njemu, meu
ostalim, vrlo otro pie protiv naturalizma u knjievnosti.
l dok je Vijenac, bez obzira na svoju fizionomiju i ureivaku politiku koju su odreivali
pojedini urednici, okupljao gotovo sve pisce ne marei za to kojoj politikoj struji pripadaju, pa
je zato i imao sredinje mjesto meu asopisima, dotle su neki drugi listovi imali izrazito
politiku fizionomiju, ali su literarno bili manje reprezentativni. Od tih asopisa spomena je
vrijedna izrazito pravaki orijentirana revija Hrvatska vila (1882.), kojoj je prvi urednik bio
pjesnik August Harambai. Godine 1883. kad redakciju lista preuzima Eugen Kumii, javlja se
vei broj suradnika, a kao pjesniki uzori istiu se Carducci, Stechetti i dr. Carducci je bio blizak
pravaima po svojoj buntovnosti, zagovornitvu ujedinjenja Italije i nacionalnoj orijentaciji, a
Stechetti po zagovaranju poetskog verizma te slobodnim (erotskim) temama. Poetkom 1884.
Hrvatska vila poinje izlaziti kao tjednik, a od poznatijih pisaca u njoj se javljaju Vjenceslav
Novak i Branimir Livadi.
Pravaku liniju godine 1886. umjesto Hrvatske vile nastavlja asopis Balkan, koji je
izlazio samo nepune dvije godine. Urednici su mu bili August Harambai i Nikola Kokotovi. l u
tom je listu najvie zastupana prijevodna literatura, uglavnom svedena na Zolu, dok se
Kumiia slavi kao najznaajnijega suvremenog pisca. Od znaajnijih stvaralaca toga doba u
Balkanu su suraivali Kranjevi, Kovai.
Knjievna kritika u razdoblju hrvatskog realizma zauzima posebno mjesto. Ona izrasta
kao posve samostalan literarni anr, ak i neovisno o beletristikom stvaralatvu, osobito u
svojoj prvoj fazi. Naime, u nas je knjievna kritika po mnogim svojim opim stavovima i
pogledima esto bila ispred ili iznad umjetnikog stvaralatva toga vremena, ali vie
deklarativno-apstraktna i manifestacijska negoli konkretno ocjenjujua i analitika. Temeljni
uzrok toj pojavi bila je prije svega injenica da mi nismo imali dovoljan broj velikih djela (osim
Maurania i enoe) na kojima bi kritika izotravala svoje kriterije. U jednome se svi kritiari
realizma, bez iznimke, slau: zastupaju jasan stav o potrebi drutveno-nacionalne angairanosti
literature, poev od Janka Iblera i Milivoja trepela, sve do Josipa Pasaria. Od Iblera do
Pasaria sve se svodi na isto - na shvaanje knjievnosti kao neobino vanog imbenika u
rjeavanju sloene nacionalno-socijalne problematike. Janko Ibler (1862-1926) je zapoeo u
pravakoj Slobodi i napadao je ono to je postojalo, a to je bio enoa. Josip Pasari (1860-
1937) je napadao sve (i Kumiia) kao plagijatore. Njegov programatski, borbeni i nepopustljivi
manifest Hoemo li naturalizma? (u Vijencu) izravan je odgovor na Kumiieve teze i
32
zakljuuje da je naturalizam poguban za lijepu hrvatsku knjigu. Milivoj repel (1862-1905) je
napisao prvi prikaz Kranjevievih Bugarkinja istiui realizam ove lirike i smisao za tegobe
bijednika. Pokrenuo je Grau za povijest knjievnosti hrvatske. Iako njegov glavni rad pripada
razdoblju moderne, grkokatoliki sveenik Jovan Hranilovi (1855-1924) je kritiar koji se po
koncepcijama mora pribrojiti razdoblju realizma.
ak vie negoli i u samim poetsko-proznim stvaralakim procesima, u kritici je
naglaena razliitost pristupa fenomenu knjievnosti sa stajalita narodnjake i pravake
(politikom), odnosno enoinske te starevianske (literarnom smislu). Zastupnici nepomirljive i
radikalne struje, a to su bili mahom sljedbenici Starevievih ideja i nositelji koncepcija Stranke
prava, iznijeli su globalnu tezu kako u knjievnom stvaralatvu ne treba nita uljepavati ni
idealizirati (to je i bio njihov osnovni prigovor enoi), ve je, naprotiv, dunost svakog
stvaraoca da svu drutvenu suvremenost podvrgne otroj i nepotednoj kritici i analizi. Bilo je
to, drugim rijeima, izravno suprotstavljanje dotadanjemu odgojno-prosvjetiteljskom, ali i
romantiarskom shvaanju smisla literature i izriit zahtjev da se realno i naglaeno kritiki
ocijeni suvremena drutvena problematika. Dakako, razlike su bile vie teorijske naravi negoli
stvarne: kao to je, primjerice, enoa napisao mnotvo izvrsnih realistikih stranica, Kumii je
u mnogoemu bio i izrazit romantiar (sjetimo se samo njegovih istarskih tema). Eugen
Kumii u poznatom programskom lanku O romanu (naturalistiki manifest) pie: Temelj
romana mora biti shvaanje istine, poimanje realnosti. Taj je Kumiiev lanak, objavljen u
Hrvatskoj vili 1883. izazvao vrlo une i otre polemike u hrvatskoj kritici onoga vremena.
Upravo na tzv. sporu oko realizma i naturalizma, koji je potrajao tijekom cijelog razdoblja
realizma, do kraja su se oitovale razliitosti u gledanjima na funkciju knjievnosti izmeu dvije
spomenute politike grupacije: narodnjake i pravake. Pobornici tzv. zdravog realizma (Josip
Pasari), u biti nastavljai stilizirane i revidirane enoine literarne koncepcije prema kojoj je
prosvjetiteljski i odgojni trenutak najbitniji dio smisla knjievnosti, suprotstavljaju se radikalnoj
koncepciji iskljuivosti otre i nepotedne kritike injeninoga drutveno-povijesnog stanja,
odnosno upozoravanja na samo negativne pojave u ivotu, to rezultira estetikom rugobe,
kakvu su koncepciju, prema miljenju Pasaria i drugih njegovih istomiljenika, zastupali
pobornici naturalizma, odnosno verizma u knjievnosti. Tako su izgraene i dvije ve naznaene
koncepcije: starevianska (pravaka) te enoinska (narodnjaka). Dok su prvi drali da pisac
treba literarno osmisliti ivot onakvim kakav on stvarno jest, sa svim njegovim dobrim i loim
stranama, pri emu je akcenat ponajprije bio na kritikom odnosu prema drutvenoj realnosti,
sljedbenici enoinske koncepcije smisao literature vidjeli su u isticanju moralnog aspekta
hrvatskog ovjeka, zahtijevajui od pisca da prikae ivot onakvim kakvim bi on idealno - s
njihovih graanskih moralnih stajalita - trebao biti, a ne onakvim kakav jest.

Beletristiko stvaralatvo, gledano kroz anrovsku podjelu, u razdoblju realizma najvie

razvija pripovijetku i roman, zamjetno manje poeziju, a dramsko je stvaralatvo relativno
najsiromanije. S obzirom na poznate stavove realista o potrebi i nunosti angairanja
knjievnosti pri rasvjetljavanju drutvene i politike situacije, prirodno je da je oblik vee prozne
strukture - od novele do romana - mogao najprimjerenije odgovoriti postavljenim zahtjevima,
pa je stoga u tim formama najvie i ostvareno tijekom posljednja dva desetljea devetnaestog
33
stoljea. Budui da se, posebno u poetnoj fazi toga kritiko-realistikog narataja, kao sre -
dinje pitanje nametnulo rjeavanje sloenih drutvenih problema Hrvatske roman je bio
najea knjievna vrsta u kojoj su se ti problemi rjeavali. Zbog tendencije da se iznese to
vie grae i dobije sveobuhvatnija slika dogaaja, pisac realistikog romana iznimno vano
mjesto namjenjuje fabuli, pri emu zanemaruje prodor u dubinu ili temeljitiji zahvat u
psihologiju junaka. Drugim rijeima, problemi se uoavaju panoramski, kaleidoskopski, a ideja
djela postaje vanijom i primarnijom od sudbine pojedinca: nositelji radnje nerijetko su posve
podreeni simbolu ideje i ostaju njezina ilustracija, ali bez individualnih oznaka: glavni je junak
narod, a ne pojedinac.
Tematska usmjerenost, bilo na nacionalnu (u ovoj fazi sve manje), bilo na socijalnu
problematiku (sve vie), i to s vidljivim nastojanjem da se pie sa to manjim udjelom mate, a
to je mogue realnije i unutar ivotnih injenica - uvjetovala je ne samo veliku raznolikost
motiva, nego i ve na prvi pogled uoljiv regionalni karakter hrvatske knjievnosti u
osamdesetim godinama. Autori su najee ostajali vezani za sredine iz kojih su potekli. Stoga
se u ovom knjievnom razdoblju uz poznate knjievnike veu i obiljeja konkretnih regija
Hrvatske. Hrvatsko zagorje, primjerice, obuhvaeno je djelima Ante Kovaia i Ksavera andora
Gjalskog. Slavonija je tema knjievnih preokupacija Josipa Kozarca, a Istra te Hrvatsko primorje
najvie su inspirirali Eugena Kumiia i Vjenceslava Novaka, dok je Lika svoju interpretaciju
dobila u nekim tekstovima Josipa Draenovia i Jure Turia. Meutim, unato estoj zatvorenosti
pojedinih pisaca u vlastite zaviajne prostore, meu njima nema veih ni znatnijih odstupanja u
tematskim preokupacijama. Jedno od sredinjih pitanja bilo je uoavanje i analiza odnosa
Madara i Austrije te Talijana prema Hrvatskoj u vremenu stalne borbe za ouvanje i spaavanje
nacionalnog identiteta. Istodobno se nametalo i iznimno vano pitanje meusobnih odnosa
meu naim politikim strankama. Tako je jedan od najpoznatijih realistikih tekstova na temu
stranakih sukoba, i uope sloenu drutvenu situaciju, ostvario Ksaver andor Gjalski
romanom U noi (1887.). S druge strane, nacionalna je problematika u smislu naglaavanja
domoljubnog trenutka i isticanja borbenih pravakih parola prisutna u dijelu poezije Augusta
Harambaia (1861-1911), posebno u zbirci Slobodarke (1883.). Povremeno, ali s
naglaenom aokom i otvorenom jetkou te uljivim ironijskim odnosom prema strancima,
osobito Nijemcima i njihovim domaim simpatizerima, pisao je i Ante Kovai, takoer jedan od
najradikalnijih pravaa, a za tom su temom posizali i Josip Kozarac, i Vjenceslav Novak,
najsvestraniji realist hrvatske knjievnosti.
Eugen Kumii (1850-1904)

Eugen Kumii rodio se 11. sijenja 1850. godine u Brseu, u Istri. Nakon zavrene
gimnazije u Rijeci, zapoeo je studirati medicinu u Pragu, a zatim nastavio povijest, zemljopis i
filozofiju u Beu. Radio je na gimnaziji u Splitu i Zadru, gdje se poeo baviti knjievnim radom.
Tada se svojevoljno odrekao slube te se posvetio knjievnom i politikom radu kao Stareviev
sljedbenik. Bio je voa tzv. iste stranke prava, te njezin potpredsjednik. Niz godina bio je
zastupnik u Hrvatskom saboru, gdje se istaknuo kao govornik i protivnik madaronske politike.
Ureivao je pravake listove Hrvatska vila (1882-1883) i Hrvatska (1887-1888), u kojima je
tiskao mnoge knjievne i politike lanke. Zbog eseja O romanu koji je napisao pod utjecajem
34
Emila Zole, u svoje doba slovio je kao zaetnik naturalizma u hrvatskoj knjievnosti. Od prvog
teksta, novele Sluaj (1879.), pa do posljednjega povijesnog romana Kraljica Lepa (1902.),
on je u rasponu od dvadesetak godina objavio oko trideset pripovijedaka, romana i drama te
nekoliko kritikih lanaka.

Pripovjetke i romani. Njegovi romani i novele obino se svrstavaju u tri skupine. U prvu
skupinu spadaju romani i pripovijetke (Jelkin bosiljak, Zaueni svatovi, Sirota i dr.) u
kojima na preteno romantian nain opisuje istarske ljude, u prvom redu ribare, pomorce i
seljake. Drugoj skupini pripadaju tzv. gradski romani (Olga i Lina, Gospoa Sabina) u
kojima se naroito primjeuje utjecaj naturalizma. U treoj su skupini povijesni romani (Urota
Zrinsko-Frankopanska i Kraljica Lepa). Kritika je uglavnom insistirala na podjeli Kumiievih
radova u dvije skupine: istarsku i naturalistiku.
Pisac koji je meu prvima zagovarao ideje naturalizma, u svojem se bogatom proznom
opusu najvie zadrao na problematici svoga rodnog kraja - Istre. U tim tekstovima, u kojima se
vraa zaviaju i uspomenama iz djetinjstva (Primorci, Zaueni svatovi, Jelkin bosiljak i
dr.). Kumii je ponajprije polazio sa stajalita hrvatskog domoljuba i pravakog borca, a
osnovna mu je tendencija bila pokazati nae ljude iz te sredine u njihovu odnosu prema
strancima. Zato emo u njegovim romanima sresti galeriju junaka: trgovaca, aristokracije -
dakako talijanske - te, prije svega, seljaki puk, male, potene ribare ili prostodune i
neiskvarene djevojke. Kumii se u fabulariziranju tih tema slui crno-bijelom romantiarskom
tehnikom: sve to je nae pozitivno je, sve strano je negativno. No i bez obzira na prenaglaenu
tendenciju, upravo se u tom tematskom krugu najbolje iskazao piev osjeaj za realistiki
detalj, navlastito u opisima rodnoga krajobraza i mora.
S pripovijetkama i romanima iz zagrebakog ivota (Olga i Lina, Gospoa Sabina i
dr.) Kumii otvara nove perspektive hrvatskoj prozi: nastojei pisati u maniri Zolina
naturalistikog romana, on - posebno u romanu Gospoa Sabina kao najpotpunijem djelu tog
tipa proze - relativno uspjeno ulazi u problematiku gradskog ivota, u svijet suvremenog
drutva, uoavajui i analizirajui karakter ljudi iz viih aristokratsko-graanskih slojeva. Ali, u
drutvenom i politikom smislu opsjednut i aktivno angairan socijalnom i nacionalnom
problematikom Hrvatske, a istodobno literarno inspiriran dvjema suprotnostima - enoom i
Zolom - Kumii je u svom stvaralatvu ponekad ostajao nedovoljno definiran: traei
zolinsku tematiku u Hrvatskoj (Zagreb je u to doba mali provincijski gradi u odnosu prema
Parizu), morao je neizbjeno posegnuti u predjele mate te se, htio ili ne, posluiti osnovnim
sredstvima romantiarske inspiracije. Usto, povuen eljom rodoljuba da svojim djelom
pripomogne rjeavanju nacionalnog pitanja (doba je to Khuena Hedervaryja), morao je odlutati
u romantiarske vizije. Stoga je esto nastajao nesklad izmeu zamiljene teme i njezina
oblikovanja. No unato povremenim lutanjima, Kumii po svojim najboljim prozama
nesumnjivo znai nezaobilaznu stranicu hrvatske knjievnosti. Postoji i drugi Kumii - zaetnik
naeg socijalnog romana (Gospoa Sabina), stvara prve drutvene romane. Gospoa
Sabina 1883. najbolji mu je roman, kritika zagrebakog drutva, likovi kojima je vaan samo
novac (kao kod Balzaca). Kumii je prvi uoio pokretaku snagu novca, ali i njegovo razorno
djelovanje. Nema niti jednog pozitivnog lika. To je prva hrvatska kronika ruenja tradicionalnog
35
morala, idealistike slike enoine. Socijalni darvinizam - onaj tko ne moe opstati, taj neka
propadne. Taj se roman najvie pribliio onome o emu je Kumii pisao u lanku O romanu.
Pravu mjeru svoga talenta dosegao je Kumii u naknadnoj reportai iz bojeva oko
bosanske okupacije 1878., u autobiografskom tekstu Pod pukom (1886.), naturalistiki
smisao za detalj. Urotu Zrinsko-Frankopansku objavljivao je Kumii gotovo dvije godine
(1892/93.) u popularnom obiteljskom mjeseniku Dom i svijet. Uspjeh kod publike bio je prije
svega zbog teme i nacionalne poruke. Taj roman (kao i Kraljica Lepa) povijesni roman kojim
se pokazuje kao nastavlja enoinske tradicije. U romanu je osobito osvijetljena tragedija
Katarine i Jelene Zrinske, te posljednjeg mukog potomka ugledne obitelji Ivana Zrinskog, koji je
svoje slavno prezime morao promijeniti u Gnade (Milost).

Druga vana tematska cjelina hrvatskih realista vezana je za razmatranje i analizu

socijalne problematike hrvatskog drutva osamdesetih i devedesetih godina. Pitanja
gospodarskog razvoja i ovisnosti, problem fluktuacije stanovnitva iz sela u grad, te, s tim u
vezi pojava deformacija u psihologiji pojedinaca - sve su to bili motivi koji su se sami od sebe
nametali tadanjim literarnim stvaraocima kao umjetnika inspiracija. Moglo bi se rei da i nije
bilo pisca iz realistikog narataja koji nije, bar usputno, dotaknuo tu neobino kompleksnu i
nimalo laganu temu.

Josip Kozarac (1858-1906)

Medu najbolje hrvatske pisce i pripovjedae s kraja 19. stoljea ubraja se svojim djelom
Josip Kozarac. Roen je 18. oujka 1858. u Vinkovcima u graanskoj obitelji. Zavrio je osnovnu
kolu i njemaku gimnaziju u rodnom mjestu, a studirao agronomiju. elio se poslije studija
nastaniti u Zagrebu, ukljuiti se u politiki, kulturni centar hrvatskog ivota, ali mu to kao
dravnom inovniku nije nikada bilo omogueno.
Na svom relativnom kratkom knjievnom putu Josip Kozarac proao je tri stvaralake
faze: u prvoj, koja je trajala desetak godina, pie pseudoromantine stihove te tri dramska
pokuaja bez gotovo ikakve literarne vrijednosti. Drugu fazu Kozarac zapoinje pripovijetkama
Biser-Kata i SIavonska uma, a nastavlja romanima Mrtvi kapitali (1889.) i Meu
svjetIom i tminom (1891.), da bi je dovrio poznatom pripovijetkom Tena (1894.). Sve je to
proza u kojoj je do punog izraaja dola pieva suivljenost s prirodom, selom i socijalno-
ekonomskom problematikom Slavonije. U treoj fazi Kozarac vie ne trai motive u
svakodnevnom drutvenom ivotu ve svoje tematske interese usmjeruje pravcem kojim je
pola naa pripovijetka toga doba: prema svojevrsnoj psihologizaciji i prodiranju u unutarnji
ivot literarnih junaka (Donna Ines, Mira Kodolieva, Oprava, itd.).

Poezija. I Kozarca je, poput Gjalskoga, u knjievnost uveo zapravo Klai, no za razliku od
Gjalskoga, prije Biser-Kate, prve znaajne pripovijesti koju je objavio u Vijencu 1887., bio je
Kozarac ve dvanaest godina suradnik mnogih knjievnih listova. Javio se prvi put pjesmom
Zmija u Klaievoj Hrvatskoj lipi. U poeziji je sklon sentimentalnom, ljubav prema prirodi,
pjesnik ljubavi. Napisao je 80-tak pjesama iako su dosta kritizirane (npr. enoa). Bio je suptilni
36
lirik u prozi, ali tog lirizma u poeziji nema: rime su nategnute, patetika, verbalizam, izraava
neproivljene osjeaje.
Drama. Ve kao dvadesetogodinjak za vrijeme studija (umarstvo) u Beu itao je
Shakespearea i Moliera, salonsku dramu, pohodio je prigradska kazalita u kojima se daju puki
komadi. Turci u Karlovcu, aljiva igra u jednom inu, izvedena samo jednom 1878. u Zagrebu.
Osnova: lana vijest koja se pojavila u novinama 1878. da se Turci pribliavaju Karlovcu i u
gradu je nastala panika. To je raeno po feljtonu R. Jorgovania: Turci idu. Najbolje njegovo
dramsko djelo je Tartufov unuk, prerada Molierova djela. To je jedna komedija karaktera u
hrvatskoj knjievnosti 19. stoljea koja nije izvoena na sceni. Pisana je u jampskom
jedanaestercu (do tada je prevladavao deseterac).
Romani. Njegovo prozno stvaralatvo vezano je uz rodnu Slavoniju koja se rastaje s
krajikim ureenjem, ulazi u gospodarske i drutvene promjene (kapitalizam, dolazak
stranaca) koje utjeu na moralni ivot slavonskog sela. Kozarac je pisac slavonske zemlje,
slavonske ume, otar kritiar malograanskog mentaliteta. Kritiku zla koja dolazi iz gradskih
sredina i selo, otro suprotstavlja likove i prilike u kojima su nastali u djelu Mrtvi kapitali. To je
studija i nacrt gospodarske obnove Slavonije. Uzori: apostoli nove znanosti: J. Stuart Mill i
ekonomska teorija Adama Smitha, a ponekad i Charles Darwin. Rousseovski ideal povratka
ovjeka prirodi. Glavni lik Lei je idealni novi ovjek - obnovitelj, on treba oivjeti mrtve
kapitale, a to su i kapitali i ljudi. On ima i svoju idealnu ljubav - Anku. Njoj je suprotstavljena
obijesna i zavodljiva sestra Nela (strano ime) i Neuermeier. U Mrtvim kapitalima dominacija
je pieve pouke u strukturi romana, iskazana u djelovanju i mislima Leia, toliko
transparentna da je to djelo u strunoj kritici redovito oznaeno kao roman s tezom.
Zauzimajui se za gospodarski, socijalni i moralni preustroj slavonskoga sela, to e ogledno
posvjedoiti stanje Leieva imanja, stranice Mrtvih kapitala nerijetko nalikuju pamfletizirano
intoniranim stranicama kakvoga gospodarskoga prirunika. U posmrtno objavljenome i
nedovrenome romanu ivi kapitali (1937.) idejni e se model ponoviti: zagovaranje
povratka zemlji i njezinoj obradi, gospodarska obnova imanja, naputanje ispraznosti
inovnikoga ivota i njihova sumnjiva morala i sl. Upravo moralnim devijacijama
khuenovskoga drutva, napose njegova inovnitva, te ljudskom gramzivou za novcem i
karijerom Kozarac je zaokupljen u romanu Meu svijetlom i tminom. Zbog otvorene kritinosti
spram struktura vlasti pisac je imao velikih problema i s cenzurom, pa je roman morao pisati
jezikom mnogo blaim nego je to prvotno namjeravao.
Novele. Najbolji mu je dio novelistika. Prvu je novelu napisao 1876., a posljednju 1903.
Za vrijeme studija u Beu upoznao se s Turgenjevom prozom koja ima jak utjecaj na njegovu
prozu. Paljivo brusi svaku reenicu, osjeaj za lirski ugoaj, enski likovi posebno dotjerani.
Ima i tragova druge lektire (Zola, enoa). Veinom su to novele karaktera. Tematski raspon:
socijalna problematika: Proleterci, doivljaj ljepote (Slavonska uma), sonderlings novele -
novele o udnim i bizarnim tipovima (Na Filip), analiza ljubavi i braka (Donna Ines,
Oprava), odnos selo-grad: Tri dana kod sina, odgoj djece (Emilijan Lazarevi), psihologija
birokratske svijesti (San savjetnika Orlia). Antologijska novela Slavonska uma (Turgenjev
uma i stepa), pjesma u prozi i ekonomski traktat (lirski i nacionalni dio), bila je objavljena u
Vijencu kao umarski lanak. Kozarac se prvi ozbiljnije pozabavio pitanjem poloaja ene u
37
braku, buenja enstva, velianstvenost i prokletost ene (Tena). Jedan je od prvih pisaca u
realizmu koji je umio literarno oivjeti enske likove, dati im posebnost individualne linosti. U
tim pokuajima ostvaraja psiholoke pripovijesti u treoj fazi on je na motivima ljubomore
(Oprava) ili u analizi ene koja se koleba izmeu neljubljenog mua i voljenog ovjeka (Mira
KodoIieva) znao ostvariti i tople, lirske i uvjerljive portrete enskih likova koji poprimaju
individualne osobine i ive pred nama puninom vlastitog ivota.

Ante Kovai (1845-1889)

Ante Kovai, knjievnik roen je 6. lipnja 1854. u Oplazniku, Marija Gorica kraj Sutle.
Godine 1880. odvjetnik u Glini. Od 1875. pie lirske pjesme, balade, feljtone, pripovijetke i
romane. Slomljen ivotnom borbom, neimatinom i nerazumijevanjem okoline zavrio je
tragino, u ludnici Stenjevac.
Feljtoni. Uz nekoliko pripovijedaka, knjievni rad Kovai je zapoeo poezijom i
feljtonistikom. U feljtonistici najee pie o suvremenoj problematici zagrebakoga knjievnog
i kulturnog ivota uope, esto s ironinim prizvukom, a zatim otro polemizira s istaknutim
hrvatskim piscima, meu ostalim i s Augustom enoom - dakako, sa svojih ekstremnih
steklikih pozicija. Politiko-satiriki su njegovi feljtoni Iz Bombaja (izlazili 1879-1884 u
Slobodi).
Poezija. Lirikom nastavlja u tematsko-motivskom smislu feljtonistiku. Njegova poezija u
cjelini djeluje kao zatvoreni krug motiva, koji se, svi odreda, osim prvih stihova s povijesnom
graom, svode na satiriki odnos pjesnika prema nekim aktualnim drutvenim pojavama. Ta
poezija nema neku posebnu umjetniku vrijednost - esto je pretjerano patetina (naroito u
prvoj fazi) kad je Kovai jo pod jakim utjecajem poezije kakvu su pisali enoa, Markovi, pa i
Jorgovani, a kasnije opet zaguena pjesnikovim politikim aluzijama, odnosno prenaglaenom
tendencioznou i neobjektivnou. Od rane poetske faze kroz koju izbija sva sloenost njegove
seizmografski osjetljive psihe (idila sela, djetinjstva, fatalistiki doivljaj kaosa, straha, tame,
pustoi). Kasnije, angairajui se aktivno u politikom ivotu Hrvatske na liniji starevianstva
kao jedan od najgorljivijih steklia, Kovai e svoje stavove i odnose prema protivnicima,
posebno sljedbenicima Strossmayerova narodnjatva, izraziti vidljivom ironijom te snanom
satirikom poezijom, nepotedno izvrgavajui ruglu onakve tipove ljudi kakve nasluujemo ve
iz naslova nekih njegovih satira: Kameleon, Trbuhu, Velikom patuljku, Pokornome
kljusetu, Dvoliniku. 1880. izlazi njegova Smrt babe engikinje, travestija Mauranieva
epa Smrt Smail-age engia.
Proza. Pravog Kovaia umjetnika valja traiti u njegovoj prozi. On je nesumnjivo jedan
od malobrojnih pisaca hrvatskog realizma koji je potpuno uronio u kompleksnu drutvenu
problematiku svog vremena. Nema ni jednoga njegova proznog rada u kojem nije dotakao neko
bitno drutveno pitanje svoga doba. Nije samo obraunavao sa strancima ili politikom
tradicijom Hrvatske - ta je problematika bila samo jedan, i to gotovo usputni aspekt njegova
stvaralatva. Mnogo je vanije to to je naroitu pozornost pri izboru tema posvetio
problematici klasnih i socijalnih odnosa u hrvatskom drutvu druge polovice 19. stoljea. Za
razumijevanje Kovaieva knjievnog opusa i za njegov stvaralaki put bitne su dvije stvari:
38
jedno je njegov ivotni put od rodnog sela do grada, a drugo je ivotno iskustvo steeno na tom
putu. Jedno i drugo se u nerazdruivoj vezi pretvara u temeljno inspiracijsko arite njegove
literature. Nije to bio samo problem odnosa sela i grada, ve je rije i o problemu ovjeka, nje-
govim unutranjim preokupacijama i traumama kao i vanjskim reakcijama na kompleksne
promjene koje se u njemu zbivaju, uzrokovane zbliavanjem seoskog i gradskog elementa. U
fokus svojih opaanja Kovai hvata najee tip poluintelektualca kakav se upravo u njegovo
vrijeme poeo jasno kristalizirati. Pisac ga najee izvodi iz seoske sredine. Promatrajui i fiksi-
rajui put seoskog ovjeka od sela do grada, na toj relaciji o kojoj se toliko govori kad se
analizira Kovaievo djelo - on se ne zadrava samo na uoavanju vanjskih injenica, nego
ponajprije analitiki, vrlo esto dobrom psiholokom motivacijom, a zatim postavljanjem svojih
junaka u meusobne odnose, pokazuje kako u koordinatama gradskih odnosa, gradskog i
graanskog morala taj seoski ovjek ne dopire dalje od poluinteligenta, i to ne samo u
intelektualnom smislu, nego moda jo i vie u formiranju osobnih moralnih kvaliteta.
Kovaievo knjievno djelo puno je takvih poluinteligenata. Od ladanjskog vlastelina Pepa u
Ladanjskoj sekti, preko poluinteligenta-literata Karoline i Vilka iz romana Fikal te pjesnika
Imbrice pieka U registraturi, niza likova iz nedovrenog romana Meu abarima - do,
vjerojatno, najtipinijeg i umjetniki najsavrenije kreiranog junaka kumordinara ora iz
romana U registraturi. Prva Kovaieva pripovijest je Miljenica (1876.). I tu je zavretak kao
i u veini njegovih djela - smrt junaka. U Baruniinoj ljubavi ubija se Pavao Lanosovi, Sofija
Greftein. U Ladanjskoj sekti utapa se Sofija Braneva, a njezini roditelji se smrzavaju. U
Fikalu Podgorski poludi, mala Jelena je otrovana, a Karolina umire. U registraturi umiru,
manje-vie svi tragino: Laura, Ivica, Janica, Joica, kanonik, Iviina majka, Miha, Ferkonja,
Mecena, ciganin Mikula, crni Jakov, Mate Zorkovi.
Romani. Njegov roman U registraturi (1888.), u kojem ima i autobiografskih
elemenata, sadrava najbolje stranice hrvatskog realizma. U njemu Kovai iznosi prljave
strane tadanjeg drutva. Roman zahvaa veliki vremenski razmak: od feudalizma do
Kovaievih dana. Prikazao je tadanje ljude i prilike u Hrvatskoj, s posebnim simpatijama za
selo. Djelo U registraturi najznaajniji hrvatski roman 19. stoljea. Sve dosad spomenute
probleme Kovai je sintetizirao u posljednjem i najboljem romanu U registraturi u kojem je
skupio sva svoja ivotna i literarna iskustva i na irokoj platformi odnosa na razmeu sela i
grada proveo svog junaka Ivicu Kimanovia, sa snanom autobiografskom crtom, kroz itav
socijalni kompleks hrvatskog drutva ondanjeg vremena. l lik fatalne ene u osobi Laure, i
sudbina seljaka u njegovom probijanju do gradske sredine i lik Ivice, i mnogi drugi junaci doli
su u ovom romanu u posebnoj, modernoj kompozicijskoj formi do punog izraaja. Sa stajalita
literarne plastinosti i uvjerljivosti moda su ipak najreljefnije ocrtani likovi koji nisu centralni
nosioci radnje, kao nezaobilazni lik kumordinara ora, Iviina ujaka, kojeg je pisac s
izvanrednim smislom za humor i ironiju znao potpuno okarakterizirati. Snagom svog opaakog
dara mogao je u nekoliko reenica oblikovati junake ocrtavanjem nekih njihovih tipinih gesta,
odnosom prema drugim ljudima, ili individuaIiziranim nainom govora, uvijek s odgovarajuim
humorom i priguenom ironijom ili cinizmom, pa ak i otrom satirom. elimo li upozoriti na
originalnost Kovaieve proze, treba je, meu ostalim, potraiti i u strukturi njegovih romana,
posebno u njihovoj kompoziciji. Od prvih hrvatskih novelista do enoe bili smo navikli na tip
39
kompozicije kronolokog karaktera, koja se razvijala ravnolinijski, bez odstupanja od
normalnoga vremenskog tijeka dogaanja radnje. Kovai u tom smislu donosi novost. On
razbija takvu kompoziciju, i u njegovim romanima nailazimo na takav kompozicijski postupak u
kojem se gubi vremenski tijek odvijanja radnje. Baruniina ljubav poinje epizodom u kojoj
grofica Greftajn oekuje svog ljubavnika, zapravo sina - epizoda koja prema stvarnom
vremenskom slijedu dolazi negdje na kraju pripovijetke. Slian je piev postupak i u romanu
Fikal. l tu nas autor na samom poetku ubacuje u epizodu koja pripada kraju romana.
Konano poseban je sluaj razvijanja kompozicije u romanu U registraturi. Tu Kovai stvara
oblik tzv. okvirne pripovijesti: radnja se odvija u registraturi, gdje spisi registratora Ivana
Kimanovia - kao njegova dua - priaju ivotopis svog vlasnika. Cijeli je, dakle, roman Ivice
Kimanovia smjeten u okvire te registrature. Prvi dio romana pisan je u prvom licu, u kojem
Ivica sam pria svoje doivljaje; meutim, u drugom i treem dijelu romana mijenja se tehnika
pisanja, prelazi se na prianje u treem licu, Iviine doivljaje pria sveznajui pripovijeda.
Najzanimljiviji je, nesumnjivo, prvi dio u kojem se opisuje Iviino djetinjstvo i njegov dolazak u
grad. Kad se i govori o tome da je taj Kovaiev roman najuspjelije djelo hrvatske proze 19.
stoljea, onda se i misli na njegov prvi dio (djetinjstvo, odlazak u grad, susret s Laurom, izgon iz
Mecenina doma), jer u drugom (Iviin povratak na selo, prilike na selu, dolazak Laure i ponovni
povratak Ivice u grad) i treem dijelu (kraj ivota, Laura postaje hajduica, poziva Ivicu da poe
s njom u svijet, a kad je on odbije, ona ubija sve njegovo, a na kraju strada i sama, on poludi i
ubija se) ima mnogo romantino-sentimentalnih epizoda koje se teko uklapaju u cjelinu
romana i koje, mjestimino, nisu nita bolje od proze ezdesetih i sedamdesetih godina.
Upozorimo i na Kovaiev specifini pristup likovima ena. To su ponajvie hipersenzibilne
osobe s naroito naglaenom putenosti. Likovi takvih hipertrofiranih, pomalo
pseudoromantinih tipova ena ne slue Kovaiu samo za manifestaciju osobnoga vulkanskog
temperamenta, ve imaju i posebnu, strogo odreenu funkciju u sklopu pojedinih romana. Kao
to je enoa u svojim romanima i pripovijetkama stvorio tip intriganta koji povezuje radnju i
akciji daje dinamiku, tako je tu ulogu Kovai u istoj mjeri povjerio eni. Ona je zapravo simbol
sudbina glavnih junaka (Elvira u Fikalu, grofica Greftajn u Baruniinoj ljubavi, a posebno
Laura u romanu U registraturi) - olienje njihove sudbine i njihov fatum, vodei ih u
neminovnu i traginu propast. Cjelokupno Kovaievo knjievno djelo nosi obiljeje neega
tekog i traginog - kao neko proricanje i slutnju vlastita zavretka. Kao gorljivi prava, nije
zapravo u svojim proznim tekstovima stvorio ni jedan pozitivni lik - osim lika vlastite majke. ak
i oni junaci koji u njegovim djelima zastupaju ideje pravatva, kao Podgorski u Fikalu,
okarakterizirani su na kraju negativno.

Trei kompleksni krug problema hrvatskih realista vezan je za propadanje plemstva -

takoer vrlo primjetan drutveni proces osamdesetih godina. Mnogi su se pisci okuali na toj
nimalo lakoj tematici, neki samo usput, a neki, kao V. Novak i K. . Gjalski, napisali su o toj temi
najbolje knjievne stranice.

Vjenceslav Novak (1859-1905)

40
 Pisac hrvatskoga realizma, roen je 1859. godine u Senju. Napisao je sedam romana i
oko stotinu pripovjedaka. Prvi poeci knjievne djelatnosti Vjenceslava Novaka, kao i svih
poetnika, u znaku su veeg ili manjeg utjecaja ve formiranih pisaca iz literarne tradicije. I
Novakovo je djelo u poetku pod prilino jakim utjecajem enoinih i Tomievih pripovijesti i
romana. U kasnijem radu, proirujui tematske interese Novak pokazuje i sve vie smisla za
aktualnu drutvenu problematiku. Donosei iroke i panoramske slike drutvenog ivota i prilika
u nas - zbog ega su ga i prozvali hrvatskim Balzacom - on je, uz temu o propadanju plemstva,
meu prvima u hrvatsku knjievnost uveo proletarijat i naroito je mnogo pisao o malom
ovjeku uope: o drvodjelcima, andarima, financima, kuharicama, gazdaricama, acima i
studentima - a sve te likove do Novakove pojave u hrvatskoj literaturi - osim, donekle, kod
enoe - uglavnom nismo sretali. Meutim, bez obzira na raznolikost tema, od podgorskih
motiva sa specifinim svijetom prosjaka koji imaju posve drukije etike poglede negoli ljudi
drugih naih krajeva, preko gradskih motiva s inovnicima i birokracijom, intelektualcima i
poluinteligencijom, sve do periferijskih ambijenata podruma i tavana i slike posebnog morala iz
potkrovlja, morala proletarijata to se tek poelo formirati - Novak se ipak najradije vraao
omiljenoj temi koju je i umjetniki najuspjenije svladavao - svome rodnom gradu Senju.
Raspon motiva na tu temu vrlo irok. Od uoavanja gospodarskog propadanja Senja i senjskih
patricija, dakle situacija u kojima se jedni oblici drutvenog ivota zamjenjuju drugima, do
razliitih portreta podgorskih prosjaka ili socijalnoetikih problema vezanih za ivot ljudi te
sredine: problema krae, nezakonite djece, profesionalnog prosjaenja i tome slino. Novak je
bio jedan od prvih pisaca u hrvatskoj knjievnosti koji je u svojim djelima poeo slikati probleme
drutvenih nepravdi, stvarajui tako socijalnu novelu. Najvie se pribliio stilskoj paradigmi
europskog realizma. Nije imao nekog vrstog uzora. Duboko u moderni on djeluje kao realist -
zato mu kritika nije bila sklona. Bio je prisiljen na brz knjievni rad (trebao mu je novac) -
autobiografska crtica O Boiu. Djela je esto nedovrena predavao, nedoraena.
Romani. Novakov je knjievni razvitak rastao u koncentrinim krugovima: prvi krug Senj
i njegovi problemi, drugi krug Podgorje (ira okolica Senja), trei krug hrvatski graanski i
malograanski svijet rodnoga Senja i Zagreba. I konano, etvrti krug, svijet gradske sirotinje,
svijet prezrenih i obespravljenih.
Meu svim mnogobrojnim senjskim motivima prvo mjesto, bez sumnje, pripada romanu
Posljednji Stipanii (1899.), svojevrsnoj sintezi cjelokupnog Novakova zahvata u
problematiku Senja i njegove blie okolice. Radnju romana pisac smjeta u prvu polovicu 19.
stoljea. Pieva je preokupacija vrlo kompleksna. Iako je u sreditu pozornosti sama obitelj
Stipani, otac, mati, sin i ki, u sklopu fabule tog romana dotaknuto je niz problema koji su
neizravno izvan povijesti te obitelji. To su, prije svega, mozaine slike drutveno-politikih
zbivanja vezane za odjeke ilirskog pokreta u Senju i ekonomske procese osiromaivanja
senjskog gospodarstva i trgovine. Ipak, porodica Stipani zauzima sredinje mjesto u romanu.
Pisac je pomou likova te obitelji uspio prikazati sve sloene odnose i sudbine ljudi u
sudbonosnim, traginim i prijelomnim godinama promjena drutvenih struktura koje su se u
Senju naroito osjetile kad je Rijeka postala glavna luka, a jedrenjaci poeli ustupati mjesto
parobrodima. Stari je Stipani olienje senjskoga patricijskog drutva koje neminovno nestaje
usporedno s propadanjem senjske pomorske trgovine. Svoje posljednje dane intenzivno
41
proivljavajui nekad slavnu i bogatu prolost i tvrdoglavo se ne miri s vremenom nego uporno i
do kraja zadrava vanjski sjaj. U takvom ozraju i s literarnog stajalita najzanimljiviji i
najuspjeliji su enski likovi romana. Valpurga, ena Stipanieva, a naroito njezina ki Lucija,
najuvjerljiviji su i najsnaniji likovi to ih je Novak uope stvorio. Lucija je zapravo projekcija
psiholoko-emocionalnih stresova djevojke odgojene u izrazito patrijarhalnom smislu, liene
nekih osnovnih ljudskih dimenzija, koja u sukobu sa stvarnou doivljava psihiki ok.
Koncentrirajui lirski i najbolji dio romana oko lika Lucije, Novak u vrlo saetom obliku opisuje
sve objektivne uzroke koji e tu djevojku dovesti do osobne tragedije: bila je to ishodina toka
najboljih stranica u ovom romanu u kojima je do punog izraaja dola Novakova sposobnost
ulaenja u sloenu psihu osjetljive Lucije, u minuciozne opise sloma njezine prve ljubavi,
obeaenja i osobnih trauma koje su nuno morale zavriti smru. Ona je najbolje opisani
enski lik u hrvatskoj knjievnosti 19. stoljea - femine tragile, krhka ena.
Drugi je krug Novakovih tematskih interesa vezan za gradsku problematiku. Autor je
zaokupljen likovima inovnika, birokratskog aparata uope, tipovima gradskih intelektualaca i
jo vie poluintelektuaIaca, te acima i studentima koji ivot provode u tekim materijalnim
nedaama. Novak je iao i dalje od toga, pa je pokuavao prodirati u pojedinane ljudske
sudbine, posebno u sudbine takvih junaka koji su izgubili orijentaciju u ivotu, napustili jednu
drutvenu sredinu, a u drugoj se nisu uspjeli snai (Tito Dori, 1906.), ili je opet traio neke
ope probleme, kao pitanje odnosa malograanske sredine prema umjetniku (Dva svijeta,
1901.). Stvara tipine romane likova (u nazivima romana nalazi se ime lika); rije je o
problematinim likovima, intelektualcima i poluintelektualcima koji dolaze u sukob s okolinom.
Ta se linija prati od prvog romana Pavao egota do posljednjeg Tito Dori (1906.), gdje je
prikazana galerija tunih Ijudskih sudbina. Likovi su mu esto oduevljeni Darwinovom teorijom
(Pavao egota, Tito Dori). Roman Dva svijeta (1901.) djelomino je autobiografsko
djelo. To je roman o umjetniku i umjetnosti. Amadej (prema Amadeus) Zlatani je genijalni
glazbenik, hrvatski Mozart - prati se njegov ivotni put i kao to Gjalskijev Radmilovi spaljuje
svoje knjige, tako i Zlatari, neshvaen od sredine, zavrava u luakoj koulji. Rije je o
neskladu izmeu ideala i stvarnosti. I Novak je bio glazbenik, profesor glazbe na Uiteljskoj koli
u Zagrebu. Kompozicijski eksperiment: romaneskni diskurs nastoji slijediti ritam jedne
neuravnoteene svijesti. U veini romana (osim Podgorka, Tito Doi) stvara jaz izmeu
vremena prie i diskursa. Koristi elipse, analepse, interpolira pisma. U Stipaniima postoji
okvirna pripovijest, a zadnje 16. poglavlje je epilog koji se zbiva dvije godine kasnije (pria
poinje 1834, pa se analepsom vraa u prolost i nakon toga u 1836.), prikazuje Valpurginu
smrt. Posljednji Stipanii i Dva svijeta oznaavaju poetak psiholokog romana.
Naposljetku u cijelom nizu pripovijedaka i romana opisao je i ivot proletarijata (Iz
velegradskog podzemlja, 1905.). Problem osobne sree, kao osnovna Novakova opsesija,
nazoan je u svim njegovim tekstovima, ali on ostaje na kraju i dalje problem bez nasluivanja
konkretnih rjeenja, jer ni jedan njegov lik ne pronalazi pravi izlaz, zbog ega gotovo svi i
tragino zavravaju. Uope, u svim svojim tekstovima Novak neprestano insistira na
emocionalnoj gradaciji i poanti. Najbolje se to oituje u prozama u kojima pisac zadire duboko u
pore gradske sredine i insistira na izrazito socijalnoj problematici (Iz velegradskog podzemlja,
U glib).
42
Ksaver andor Gjalski (1854-1835)

Propadanju plemstva, i to onog specifinoga zagorskog plemenitakog drutvenog sloja,

iz posebnog stajaIita posvetio je dobar dio svog proznog opusa i Ksaver andor Gjalski. Pravim
imenom Ljubomir Tito (po ocu) Franjo Josip (po caru) Babi. Potjee iz plemike obitelji, a
knjievno ime je uzeo po majinu ocu. Roen u mjestu Gredice, hrvatsko Zagorje, 26. listopada
1854. godine. Osnovnu je naobrazbu stekao privatnom poukom, gimnaziju polazio u Varadinu,
a pravo studirao u Zagrebu i Beu. Kao upravni inovnik slubuje u Koprivnici, Osijeku, Sisku,
Suaku i dr. Javnu politiku djelatnost zapoinje kada je izabran u Hrvatski sabor. Do njegovih
politikih nazora obiljeavaju koraci: u mladosti je oduevljeni prava, zatim poklonik
slavenofilstva i jugoslavenstva, a politiku karijeru okonava kao razoarani federalist. Od svih
hrvatskih realista Gjalski je u svome knjievnome djelu ostvario najvei tematski raspon. Bio je
poklonik A. enoe, G. Flauberta, A. Schopenhauera i, posebno, I. S. Turgenjeva, a nisu ga
mimoili ni modernistiki poticaji te fantastine, metafizike i okultne teme.

Proza. Iako njegovo djelo moemo podijeliti na nekoliko tematskih krugova, istiui
posebno tematiku zagorskih motiva iz ivota plemenitakog svijeta, zatim krug povijesnih
romana i pripovijedaka sa irom drutvenom problematikom, te nekoIiko romana i pripovijesti s
izrazito psiholokom motivacijom i mistikim akcentima - injenica je da se motivi iz prvoga
tematskog kruga sa sredinjom zbirkom pripovijedaka Pod starim krovovima - vrIo esto
ponavljaju ili su bar posredno prisutni i u veini ostalih njegovih djela. Njihova se struktura
obino sastoji od nekoliko slika iz ivota junaka koje su proete opisima krajolika, prikazom
raspoloenja, lirskim razmiljanjima, ladanjskim razgovorima, sjeanjima i uspomenama. Stoga
je njegov pripovjedaki postupak, zapostavljanjem dogaaja i vrstoga zapleta te
postavljanjem lika, njegova stanja, njegovih osjeaja i razmiljanja u prvi plan, pomak prema
modernome psihologiziranju i izravno prethodi knjievnomu pripovijedanju hrvatskih
modernista.
Novele. Prve knjievne tekstove, novele Illustrissimus Battorych i Marion, objavio
je u Viencu i tako u turgenjevljevskoj maniri (lirinost, sentimentalnost, nostalgija). Opisivao
je kroniku zagorske plemike sredine, obuhvativi je zbirkom Pod starim krovovima - Zapisci i
ulomci iz plemenitakog svijeta. Ovo je uokvirena zbirka novela, a to znai da u uvodnom dijelu
saznajemo da e pripovjeda priati nekome svoje doivljaje ili jednostavno neku zanimljivu
priu. Sve pripovijetke su svojevrsna tualjka za minulim vremenima, ali i osuda tadanjeg
hrvatskog drutva koji odbacuje stare norme i vrijednosti, te borba za samostalnom Hrvatskom.
Vrijeme radnje je negdje sredina prolog stoljea, otprilike 1886. godina. Bio je uvjeren da pie
liriku na motiv turgenjevske albe za lijepim starim danima, a zapravo je pjesnik jednog
turobnog vremena koje umire i koje je trebalo da umre. U svojim djelima obrauje filozofsku
tematiku pod utjecajem Schopenhauerove filozofije. Problematika koja se obrauje: propadanje
hrvatskog plemstva i starih feudalnih odnosa, zbivanja i dogaaji u kojima se plemstvo ne moe
prilagoditi novonastaloj situaciji, nepriznavanje gubitka svih plemikih prava i asti,
neprihvaanje prodiranja novih kapitalistikih odnosa u selo. Pripovijedanje je u prvom licu,
43
tako da je pripovjeda u dvostrukoj ulozi lika. Takav su postupak primjenjivali Boccaccio u
Dekameronu i Turgenjev u Lovevim zapisima. Knjiga ostavlja dojam vrste cjeline, ne
samo zbog aktivno prisutnog pripovjedaa. Lik Batoria svojom osobnou povezuje sve
pripovijetke, a njegova pripovijetka je sredinje mjesto radnje. U svemu prevladava postupnost
od upoznavanja glavne linosti i dvorca Brezovice, preko itavog niza portreta, pejzaa i
cjelovite atmosfere, do pripovijesti o Cinteku kao sintezi u kojoj moemo pronai sve nabrojane
karakteristike to ih, pojedinano, pronalazimo u ostalim novelama o zagorskim plemenitaima.
Utjecaj Turgenjeva oevidan je - kako u tematskom odabiru, tako i u pripovjednim postupcima.
Gjalskijev Illustrissimus Batorych (1884.), koji otvara ovu zbirku (prvo je posebno objavljen, a
tek onda u zbirci) svakako je prekretnica u razvitku hrvatskog realizma. Nasuprot suvremenom
enoinskom fabuliranju, Gjalski se javio obrascem turgenjevske pripovijesti pune izvrsnih
karakterizacija. Najbolji je primjer pripovijetka Perillustris ac generosus Cintek, jedna od
antologijskih novela hrvatskog realizma u kojoj je pisac izvanredno prikazao deformacije to se
javljaju u psihi ovjeka ije se drutvo neminovno rui. Prvi je prvi pisac koji inzistira na
slabljenju fabule i navikava itatelje na neatraktivne fabule. Koncepcijska shema svake novele:
opis kronotipa (prostora i vremena), upoznavanje s glavnim likom (forma retrospekcije, gdje se
rodio, to je radio do trenutka kada pria poinje i onda slijedi njegova pria), psihoportret
(karakterizacija), te pripovjedaev komentar. To su novele lika, ugoaja (elegian, nostalgian),
a ne novele dogaaja. Nazivaju ga Homerom Hrvatskog zagorja.
Romani. Po svom pripovjedakom nainu pisanja je novelist i to se osobito osjea u
njegovim romanima. Prvi mu je roman U novom dvorcu (1885.) objavljen u nastavcima u
Vijencu - slika hrvatsku varijantu suvinih ljudi. Glavni lik - Kanii (duhovni uzor Bazarov),
slike iz plemenitakog svijeta. Na roenoj grudi - turgenjevljevski naslov, idila domaeg kraja,
slavljenje ugodnog ivota na selu. Domai kraj lijei duu jednog skeptika i nihilista koji se
vraa iz grada - Lav Blinjevi (urbanofob), jedan od prvih Gjalskijevih velikih likova koji se eli
osloboditi elje za materijalnim.
Gjalski je napisao i tri povijesna romana Osvit (1892.) - slika 30-tih godina 19. stoljea
(Hrvatski narodni preporod, Gjalski je prvi opisao tu temu), enoinska formula povijesnog
romana. Akteri su fiktivni likovi (u prednjem planu) i povijesne linosti (u pozadini). Vaan
otklon od enoinskog tipa: oslobodio se elemenata iz vitekih i romantiarskih romana, nema
likova fatalnih ena, spletkara, neobinih dogaanja. Glavni lik Ivan Kotromani, fanatiki
sljedbenik Gajevih ideja. Za materinsku rije (1906.) - podnaslov: Slike iz 1848. godine -
rije je o banu Jelaiu, revolucija i dvojba: draga ili domovina. Glavni lik je brat Ivana
Kotromania, Pavao Kotromani, sljedbenik Gaja i Jelaia. Antun G. Mato je napisao tako
poraznu kritiku da Gjalski nije 15 godina nakon toga pisao. Dolazak Hrvata (1924.) je jo
slabiji roman, o doseljavanju Hrvata, slui se podacima iz Konstantina Porfirogeneta: djelo je
pisano kao kronika. U dubokoj starosti objavljuje Pronevjerene ideale (1925.) gdje daje
analizu tek stvorene drave (Jugoslavije), prati sudbinu brae Banovi, obraunao se s
jugoslavenstvom, jednom od svojih politikih zabluda. Hrvatskoj nije dobro u toj dravi. Gjalski
nije imao osobita dara za fabuliranje, pie tipine romane karaktera, brine se za psiholoka
stanja, ugoaje, nema iznenaenja.

44
 U romanima Janko Borislavi i Radmilovi prikazuje, meu prvima u hrvatskoj
knjievnosti, duhovne nemire hrvatskih intelektualaca, njihove dvojbe i tragian svretak,
motiviran s jedne strane osobnim pitanjima, a s druge drutvenom sredinom. U prvome, kojim
zainje mistino-filozofsku tematiku pod utjecajem Schopenhauerove filozofije, gradi priu oko
faustovskoga problema hrvatskoga suvinoga ovjeka. Preko Borislavia sam Gjalski diskutira
o nekim problemima. Prvi roman ideja u hrvatskoj knjievnosti. U Radmiloviu gradi priu
preko glavnoga lika, nadarena knjievnika koji je neshvaen u domaim provincijskim kulturnim
prilikama, zahvatio ondanje hrvatsko drutvo. Radmilovi, prvi Kunstler roman - roman o
umjetniku, on je rtva hrvatskih prilika. Radmilovi je pisac, osjetljive prirode, rezignantan.
Zavrava u ludnici. Roman u romanu (dijelovi romana kojeg pie Radmilovi je Gjalskijev alter
ego), protivnik je romana koji slue za kraenje vremena.
Najbolji mu je roman U noi (1887.). To je prvi pravi politiki roman u hrvatskoj
knjievnosti. Graa je uzeta iz suvremenog ivota - podnaslov: Svagdanja povijest
(pripovijest) suvremenog ivota. Politika je osnovna inspiracija i movens akcije. Sredinji
motivi vezani su uz pokvarenost u hrvatskome drutvu i bezidejnu mlade koja je uvuena u
politike igre i iskoritena za tue interese. Roman je autorov obraun s vlastitim mladenakim
pravakim uvjerenjima, svojevrsna knjievna kritika pravakoga politikoga programa i
otvoreno zauzimanje za Strossmayerova naela kulture, znanja i prosvjete. Glavni lik Petar
Kreimir Kai izdaje mladenake ideale (ilirizam) i ulazi u pravatvo - to vodi Boli, najmranija
figura do Cesareva Zlatnog mladia.

Fran Maurani (1859-1928)

Fran Maurani se rodio 1859. u Novom Vinodolskom i sin je putopisca Matije Ma-
urania; od oca je naslijedio opsesiju putovanjima. Vjeni lutalac, nemiran duh, nezadovoljnik
u ivotu - proputovao je sve kontinente osim Australije - traio je na svojim putovanjima samo
jedno: smisao ivota i ljudske egzistencije. Bio je konjaniki satnik, puno je kockao po svjetskim
gradovima, prokockao je bogatstvo, kao dezerter bio je na sudu asti. Otpustili su ga iz vojne
slube 1900. i od tada se knjievniku izgubio svaki trag pa je u njegovu ivotu od tada, pa do
stvarne smrti 1928., teko razluiti gdje je poinjala legenda a gdje se radilo o stvarnosti.
Nakon Prvoga svjetskog rata ulo se da je iv i onda mu Matica hrvatska 1927. izdaje drugu
knjigu autobiografske proze Od zore do mraka. Taj intimni piev dnevnik od praskozorja
njegova djetinjstva do sutona ivota u poodmaklojoj starakoj dobi, pisan je neposrednou i
intimnou Lia. No nestali se pisac tada pobunio, stvorio aferu jer da se nije potivala
neka njegova elja. Godinu dana poslije umro je kao samotnik. Naen je mrtav u svom stanu u
Berlinu, prisjednut na krevetu, s izgledom blagog i spokojnog sna na licu, dakle upravo onakve
smrti kakvu je slutio i prieljkivao. Iako se govorilo da je izvrio samoubojstvo, to nije tono.
Crtice. Njegove dvije zbirke (Lie, 1887., Od zore do mraka, 1927.), sastavljene su
od pjesama u prozi i kratkih crtica, samo uspomene i refleksije o ivotu, o svrsi ljudskog
postojanja, nastale na tim putovanjima. Zbirka crtica Lie mu je remek djelo. Ima 40-tak
crtica, neke crtice prelaze u pjesmu u prozi. Ispisao je tu knjigu u jednom dahu, pokazujui da
dobro zna imitirati Turgenjeva ali da se zna osamostaliti i stvoriti djelo koje ima itekako vrstu
45
vezu s dotadanjim hrvatskim crtiarstvom i kratkom formom, da poznaje formu izmeu stiha i
proze. Bio je majstor gnomskih vrsta, opisani dogaaj je znao reducirati na minimum, znao je
neobino zaokruiti. Teko je na osnovi tih dviju zbirki govoriti o knjievnoj fizionomiji Frana
Maurania. Njegov doivljaj ivota, u irokom rasponu od tenje za uicima do meditativnih
rjeavanja osnovnih filozofskih problema, s opim osjeajem nezadovoljstva i neprestanim
traenjem izlaska iz tog nezadovoljstva - naao je svoj literarni izraz u kratkim, sentimentalnim
crticama i zgusnutom aforistikom izrazu.

Drugi crtiar - Bude Budisavljevi - Srbin koji pripada hrvatskoj knjievnosti. Bio je
zagrebaki upan. Pie crtice s motivima iz likog ivota. On je prvi koji uvodi Liku u hrvatsku
knjievnost. Pisac je bijede i nevolje likih gortaka. Opisuje ivot hajduka (hajduko-turska
novelistika).
Razdoblje realizma dalo je i nekoliko gotovo iskljuivo dramskih stvaralaca koji su, svaki
na svoj nain, nastavili nau knjievnu tradiciju iz prve polovice 19. stoljea. Julije Rorauer
(1859-1912), u poetku kazalini kritiar i feljtonist, svojim se originalnim dramskim tekstovima
predstavio kao izraziti sljedbenik francuske graanske drame. Svijet njegovih drama ini,
zapravo, izmiljena aristokracija koja se kree beziznimno u ambijentima salonskog ivota, a
osnovna tema to je autor varira u nekoliko tekstova jest problem preljuba, bezgranine ljubavi
i isto tako bezgranine mrnje, pri emu fatalne ene imaju presudnu ulogu (Maja, Olynta,
Sirena, 1896.). Zbog neizvornosti tekstova, prenaglaene patetinosti i retorike, te drame, u
cjelini, nemaju snage uvjerljivosti ni ivotnosti. Neko vrijeme bio je i glumac, u duevnom
rastrojstvu poinio je samoubojstvo.

August Harambai (1861-1911)

Rodio se u Donjem Miholjcu 14. srpnja 1861. Jo u ranom djetinjstvu izgubio je majku, a
od svoje petnaeste godine, ostavi i bez oca, brine se gotovo sam za vlastiti opstanak.
Gimnaziju polazi u Osijeku i Poegi. U jesen odlazi u Zagreb i upisuje se na Pravni fakultet.
Studirao je pravo s prekidima jer su ga ne jednom zatvarali i zlostavljali zbog navodno
antiaustrijskih stavova i politiki nepodobnih pjesama. Ve sa dvadeset godina Harambai biva
zapaen, postaje istaknuti voa hrvatske omladine u mnogim kulturnim i politikim
manifestacijama i linost neodvojivo vezana s naim politikim, drutvenim i knjievnim
zbivanjima osamdesetih godina 19. stoljea. Harambai se jo kao ak oduevio nacionalnim i
politikim programom Stranke prave. Odmah nakon dolaska u Zagreb ulazi u krug
starevianaca. Postao je nekom vrstom slubenog pjesnika Starevieve stranke. Ideju
slobodne Hrvatske promicao je ivotom i pjesmom, nakon to je u Balkanu objavio pjesniku
prozu Tri molitve i zavrio je u zatvoru (zbog zadnje reenice: I moja se prsa burno
zatalasaju pod austrijskom uniformom, i ja kano tui rob i sluga, kano tui vojnik uzdahnem iz
dna srca: Boe spasi moju otabinu Hrvatsku. Doktoriravi pravo, radio je u uglednim od-
vjetnikim kancelarijama a bio je neko vrijeme i vladin inovnik, zastupnik u Saboru. Jedva je
prehranjivao svoju brojnu obitelj. Slomljen jadnim prilikama, umro je pomraena uma u
stenjevakoj ludnici 1911., osamljen ali s ve tada prepoznatom pjesnikom vrijednou. Bio je
46
uspjean knjievni urednik pa je pokrenuo znamenitu Hrvatsku vilu koja je bitno djelovala na
razvitak realistikog stila. Takoer je pokrenuo Balkan i Prosvjetu.
Poezija. Tri momenta odreuju njegovu poeziju: veliko rodoljublje, esto zaljubljivanje i
velika lakoa graenja stihova. Objavljivati je poeo u Smilju, asopisu za omladinu (1877.),
ali je u pravi knjievni ivot stupio kada mu je enoa u Vijencu objavio Glosu (Domovini,
1879.), a sve njegove pjesnike zbirke Rumarinke (1882.), Slobodarke, Sitne pjesme,
Tugomilke, Nevenke (1892.), itd., kao i evenkovske Pjesnike pripovijesti, epske
pjesme (1889.), potvruju njegovo versifikatorsko umijee. Mnoge su mu pjesme uglazbljene.
Otac je nae estradne poezije, ta poezija se ne ita, ona ima smisla samo kad je uglazbljena.
Nastavlja liniju ilirskih budnica i davorija. Osim rodoljubne pie i ljubavnu poeziju, elio je spojiti
ljubav i politiku. Nitko bolje od njega nije znao proeti ljubav za enu ljubavlju za domovinu. Uz
veliku ljubav prema domovini Harambai je izrazio i svoja intimna lirska osjeanja prema eni.
Pokuamo li otkriti onog najintimnijeg i najsuptilnijeg Harambaia, nesumnjivo emo ga nai u
njegovoj ljubavi prema Tugomili. Ljubav prema lijepoj dvanaestogodinjoj djevojici koju kao
esnaestogodinji gimnazijalac i pitomac poekog sirotita upoznaje u zavodskoj kapelici, bio
je svakako lirski doivljaj iste mladenake ljubavi. Jedan pogled, jedan susret i prianja njene
brae suuenika o dragom biu, to je itava povijest te tragine ljubavi. Rano preminuvi u
trinaestoj godini, Tugomila je ostala u pjesnikovom matanju i snovima jedna platonska idealna
enja. Njegova nesretna ljubav prema Tugomili Brlievoj, njegova zaljubljenost u rijeku velju
Riki, naklonost prema Zdenki Tomi i vjenanje s Marijom Folnegovi pomogli su mu da nastanu
neke od najljepih hrvatskih ljubavnih pjesama. Te pjesme najee su vrlo neobine. Nije u
njima rijetko niti pjesnikovo razaranje samog objekta ljubavi, a esta je sumnja u ideale te
bezobzirno ironijsko poigravanje s vlastitim osjeajima. Bio je Harambai pisac grotesknih
kontaminacija ljubavi i domoljublja, mrnje i zaljubljenosti, njenosti i sadizma, pisac koji se
znao podsmjehivati prejakoj rijei, ali je zato bio u stanju izravnije nego bilo tko drugi u njegovu
narataju stvoriti iste lirske tvorbe. U veem dijelu Harambaievih ljubavnih pjesama vidljiva
je ljubavnika destrukcija opjevanih enskih bia. U njegovoj poeziji ima naznaka sadizma, a
izreene prostote i okrutnosti odudaraju od prvotnih njenosti i pomrauju uznositost prvih
stihova. Bio je najavljiva Silvija S. Kranjevia i A. G. Matoa, dvojice najvanijih pjesnika s
prijelaza 19. u 20. stoljee.

Silvije Strahimir Kranjevi (1865-1908)

Rodio se u Senju, u Senju je zavrio gimnaziju, u Rimu je studirao teologiju, ali je studij
napustio nakon godinu dana (to e na njega imati dosta utjecaja). Strossmayeru je rekao da ne
eli biti sveenik i ovaj mu je pomogao da izae i da zavri uiteljsku kolu. Radio kao nastavnik
i ravnatelj srednje trgovake kole u Bosni. Suraivao je s glavnim knjievnim asopisima,
ureivao je u Sarajevu asopis Nada (1895-1903),a pored pjesama pie manje informativne i
kritike lanke.
Osim Harambaia realizam je dao i pjesnika Silvija Strahimira Kranjevia, koji se i
motivikom, poetskim temama i gradnjom stiha uzdigao visoko iznad inae sivoga poetskog
prosjeka svoga doba, ostvarujui liriku na razini europske knjievnosti tog vremena. Silvije
47
Strahimir Kranjevi najsnaniji je hrvatski pjesnik do prvoga svjetskoga rata. Njegovo je
poetsko djelo, ostvareno u nekoliko zbirki pjesama, pokazalo da je hrvatska knjievnost dobila
pjesnika koji se svojim talentom, pjesnikim nadahnuem, vidovitou i vizijama izdigao doista
iznad svih dotadanjih tokova hrvatske poezije. Kranjevi u punom smislu rijei znai temeljiti
raskid s dugom tradicijom hrvatske poezije. Kao svjetionik stoji na poetku znaajnoga
knjievnog razdoblja koje bismo mogli nazvati poetkom moderne hrvatske knjievnosti. Djela,
kronoloki: prva pjesma koju je tiskao Zavjet (1883., u pravakoj Hrvatskoj vili). Zbirke
pjesama: Bugarkinje (1885.), Izabrane pjesme (1889.), Trzaji (1902.). Pjesme (1908.),
Pjesnika proza (1912.).

Poezija. Razvitak Kranjevieve poezije moe se razviti u nekoliko stupnjeva i razdoblja.

Prvo se javlja Kranjevi rodoljubni pjesnik, zatim Kranjevi buntovnik, te Kranjevi pjesnik
kozmikog poloaja ovjeka. I bez obzira na razvoj i napredovanje jedno je u Kranjeviu ostalo
isto, a to je stav prema bijednima. Nimalo ne zauuje to Kranjevi poetnim stihovima,
zapravo cijelom prvom zbirkom Bugarkinje (1885.) jo pIaa dug tradicionalnoj, enoinsko-
harambaievskoj rodoljubnoj poeziji. No tematski nov i originalni Kranjeviev pristup osjea
se ponajprije u tome to piui o poznatoj temi rodoljubnog karaktera ne ostaje iskljuivo u
okvirima vlastite zemlje i naroda, nego u tom zanimljivom krugu trai i poetski nasluuje neke
opeljudske vrednote i probleme. Ne samo to rodoIjubIje promatra kroz prizmu socijalnog, to
je prilina novost u tadanjoj hrvatskoj poeziji, ve i svoj otpor prema tuinstvu razvija do opih
meditacija o problemu tiranstva uope. Nasuprot tomu, smatrajui da je ovjek pokreta ivota
- meu prvima u hrvatsku poeziju uvodi i Iik radnika - istodobno ve u prvoj zbirci otvara i
vlastitu dilemu koja e ga pratiti do kraja ivota: konflikt izmeu religioznog i materijalistikog
shvaanja ivota. Sve to se u prvoj zbirci tek nasIuuje, do kraja e se oitovati u vjerojatno
najveem dometu hrvatske poezije 19. stoIjea - zbirci Izabrane pjesme (1898.): od pjesnika -
rodoljuba (Moj dom) i otrog kritiara vlastitog drutva Kranjevi se transformira u pjesnika
ovjeka, ovjeanstva, pjesnika svemirskih vizija. U svojim najboljim pjesmama Kranjevi
rjeava neka bitna, egzistencijalna pitanja (Mojsije, Posljednji Adam), aIi iz jednog
posebnog, posve osobnog gledanja: njegov problem proizlazi iz vlastitog shvaanja pjesnike
odgovornosti. Kranjevievo je miljenje da pjesnik mora biti mesija vlastitog naroda. Svojom
vidovitou pjesnik je duan shvatiti i ono to je obinom ovjeku nedostupno: njegova je
zadaa izvesti narod iz patnji i neznanja, otkriti svrhu i smisao Ijudskog postojanja uope.
Traei vie pravde, vie kruha i slobode i vidjela (Zapad sunca), a promatrajui svijet i ivot
oko sebe kao niz apsurda protiv kojih se i pobunio, istodobno je morao rjeavati i sukob u
samom sebi izmeu ideaIistike, religiozne koncepcije svijeta to ju je upio u djetinjstvu i u ono
vrijeme aktualnog Comteova pozitivizma. Radnik postaje ideaIom ovjeanstva. Od pojave
pjesme Radniku pa daIje, Kranjevi e u svojoj individuaInoj i socijaInoj pobuni protiv svih
stega (kranskog dogmatizma i kIerikaIizma) pronai specifian izIaz iz takve situacije: zadrat
e u svom poetskom opusu bibIijsku metaforiku, simboIiki e oovjeiti Krista. Rjeavajui
osobni intimni problem oslobaanja samog sebe kao slobodne Ijudske Iinosti, u svom nasrtaju
na svemir, rjeenje pronaao u totalnom poistovjeivanju ovjeka s Bogom. l to je jedan od
najznaajnijih aspekata Kranjevieve poezije: nazvaIi je mi rodoIjubnom, socijaInom iIi
48
intimnom - ona sva izvire iz jednoga jedinog ishodita koje postaje osnovnom pjesnikovom
inspiracijom i imperativom - doivIjajem ovjeka kao apsolutne i najvee vrijednosti, koji u
svojim ili jo bolje, unato svojim astralnim vizijama ukljuuje u sebi, organski se proimIje, i
nacionalnom i socijalnom odrednicom ivota. Jedna od najboljih Kranjevievih pjesama
zasigurno je pjesma Misao svijeta koju je pjesnik napisao 1896. gdje iznosi motiv
ovjeanstva, ovjeanstva u usporedbi sa svemirom, beskrajnim prostranstvom. U zavrnoj
fazi knjievnoga, poetskog stvaralatva (zbirke Trzaji, 1902., Pjesme, 1908.) osjea se da
pjesnik pomalo sustaje u svojoj nadljudskoj borbi, sumnje se u njemu sve ee javljaju, a
poetska mu rije sve vie poprima pesimistike akcente. Kao da trai neko smirenje, predah, i u
tom posljednjem razdoblju njegova lirskog kazivanja nastaje i nekoliko izvanrednih intimnih,
ljubavnih pjesama.
Kranjevi je zapravo izrazito intelektuaIan, misaoni pjesnik. No odmah valja dodati da
odreeni pesimizam i tragika to struje iz cjelokupne njegove poezije nisu rezultat nekakvih
odreenih filozofskih stavova, ve posljedica Kranjevieva osobnoga traginog doivljaja
ovjeka i svijeta. Razliite teme: odnos ovjeka i svemira (na prvi vasionac), nesklad izmeu
zbilje i ideala, odnos ovjeka i Boga, sloboda, ljubav, pravda, prve veliki socijalni pjesnik. Motivi:
motiv istonog grijeha. Kranjevi kao pjesnik poznat je bio po svom pesimizmu o kojem su
govorili mnogi. U svojim pjesmama iznosio je svoja razmiljanja koja su esto bila sumorna,
tmurna, crna, nigdje toke svijetla, nade. Kranjeviev pesimizam najvie se istie u njegovim
posljednjim dvjema zbirkama Trzaji i Pjesme. Pesimizam je za Kranjevia vrlo bitan jer je
ba zahvaljujui svom pesimizmu ostvario najbolja djela. Razvio theatrum mundi - svijet
vien kao pozornica (svijet = pozornica, ljudi = glumci, Bog = redatelj - to e kasnije Miroslav
Krlea razviti). Bio je i prvi pravi egzistencijalni pjesnik: promatranje svemira -
antropocentrino.

49
REALIZAM

Osnovne odrednice hrvatskog realizma

lz dosadanjeg pregleda Iako se moe zakljuiti da su hrvatski realisti dodirivali pa i ire

razmatrali, posebno u osamdesetim godinama, gotovo sve znaajnije i kljune probleme
tadanjega hrvatskog drutvenog i politikog ivota: od odnosa meu vlastitim politikim
strankama, kao i na openacionalnom planu odnosa stranaca, Nijemaca, Madara i Talijana
prema nama i obratno, pa sve do pokuaja uoavanja sloenih procesa koji su vodili korjenitim
strukturalnim promjenama u hrvatskom drutvu potkraj stoljea. Ako je ijedno razdoblje
hrvatske knjievnosti bilo drutveno angairano, onda je to nesumnjivo bilo razdoblje realizma,
naroito u poetnoj fazi. Pisci toga doba ne samo da su uoavali injenice i registrirali ih, nego
su u veini sluajeva pokuavali i sugerirati rjeenja mnogih kompleksnih pitanja pred kojima su
se nali u svojoj knjievnoj tematici.
Meutim, u hrvatskoj se knjievnosti negdje od 1890. godine poinje osjeati jasan
zaokret sa irokih drutvenih tematskih preokupacija stvaralaca prema suavanju motiva: sve
se vie zapostavlja iroko fabuliranje, od velikih mozaikih sIika prelazi se na manje teme, aIi
zato s jaim prodorom u dubinu. Roman se kao glavna knjievna vrsta osamdesetih godina
povlai pred pripovjednom prozom, a dominaciju preuzima novela sa psiholokom motivacijom,
pokuajima da se umjetniki registriraju senzibiliteti glavnih junaka, njihovi unutranji sukobi i
osobne preokupacije, ukratko, drutvenu problematiku zamjenjuje sve vie analiza individualnih
karaktera u razvoju. To prvi ine najpoznatiji predstavnici generacije kritikih realista. Najavom
psiholoke pripovijetke ili romana svakako moemo smatrati ve veu pripovijetku Janko
Borislavi Ksavera andora GjaIskoga, objavIjenu 1887. godine, da bi se u razdoblju od samo
nekoliko godina javili i Josip Kozarac s Donnom Innes (1890.), Mirom Kodolievom (1895.) i
Opravom (1899.) - izrazito psiholokim pripovijestima, te Janko Leskovar, koji e novelama
Misao na vjenost (1891.) i Katastrofa (1892.) definitivno potvrditi afirmaciju novih
modernistikih Iiterarnih postupaka, zapravo jo prije znaajnije pojave mladoga
modernistikog narataja. Za razliku od osamdesetih godina u kojima dominira kritiki realizam,
ovo bismo razdoblje (kao drugu fazu reaIistikog perioda) mogli nazvati poetskim iIi
psiholokim realizmom, jer su upravo Iirski i psiholoki aspekt u hrvatskoj knjievnosti najiz-
raeniji na prijelazu iz osamdesetih u devedesete godine. Dakako, i u ovo vrijeme do kraja
stoljea, i paraleIno s modernistikim strujanjima, egzistira i dalje proza tipa kritikog realizma
kao izravni nastavak tradicije osamdesetih godina. Ona se prirodno javIja i razvija i u tom
razdoblju, aIi sada produbljenije, Iiterarno obogaena za dimenziju unutranjega ivotnog
sadraja knjievnih Iikova (Kozarac, GjaIski). S druge strane, ostajui strogo u okvirima
regionalnog, pisali su - uz neke teme koje su bile naelno zajednike - i o problemima koji ili
nisu bili zanimljivi, ili su pak bili nerazumIjivi u drugim sredinama. Problem Mrtvih kapitala,
na primjer, bio je tipian problem Slavonije, ali ne i Primorja i Dalmacije. lsto su tako Novakovi
Podgorci morali biti nerazumljivi Slavoncima. Drukija je, meutim, vanost pisaca koji su
uspijevali prodirati i u dubinu. Kovai je, primjerice takoer regionalist, ali opisujui svoje

50
Zagorce, on istodobno prikazuje i ope, i zajednike, i posebne crte svih hrvatskih seljaka, pa
time razbija regionalne okvire.
Specifinost hrvatskog realizma. Realizam se javio u nas, uzmemo Ii u obzir i enou,
nekako u vrijeme francuskog naturalizma, kao i pojave paraleInih stilova u drugim zemljama,
prije svega verizma. Unato tome to ve u enoino doba poinje u naoj knjievnosti ozbiIjna
preorijentacija na prijevodnu literaturu realista, kao prvo ruskih i francuskih, kojih su puni nai
asopisi - posebno Turgenjeva i Zole i unato prilinom utjecaju tih stvaralaca, naroito
Turgenjeva, na nae realiste, injenica je da je hrvatski realizam, usprkos svemu, ostao pro-
izvod specifino hrvatskih prilika. enoin realizam smjesa je neke vrste realistikih pogleda,
historizma i romantiarskog patosa. Specifinost se hrvatskog realizma ogleda u tome to su se
gotovo svi teoretiari i kritiari tog razdoblja ponajprije brinuli o tome hoe li i koliko e
odreeni knjievni smjer koristiti hrvatskom narodnom ivotu, to je i osnovni uzrok naglaene
drutvene angairanosti hrvatske literature realizma. ak i kad su pojedini pisci ili teoretiari
nastojali prenositi razne ideje iz drugih zemalja, najee su to inili loe i praktiki ostvarivali
drukije nego to su teoretski postavljali. Klasian primjer je Kumiiev sluaj. Proboravivi neko
vrijeme u Parizu, u doba najvee Zoline popularnosti, i sam je nastojao nakon povratka
prihvatiti naturalistiku poetiku. Meutim, vezan za nae tlo i nae probleme, i pored svih svojih
naturalistikih programa, Kumii u svom djelu ostaje ipak vie romantiar negoli naturalist. U
cjelokupnom razvojnom tijeku hrvatske knjievnosti realizma oiti su pokuaji jednog dijela
pisaca da krenu smjelo ukorak sa stranim idejama i u to vrijeme u Europi aktualnim knjievnim
dogaajima; dakako, neki s vie, neki s manje uspjeha. Meu piscima koji su poli tim putem
valja spomenuti Kumiia, a naroito Ksavera andora Gjalskoga. U drugu skupinu mogli bismo
svrstati pisce koji su opet uzore traili u starijim hrvatskim stvaraocima, u tradicionalnoj
knjievnosti. To se ponajprije odnosi na knjievno djelo V. Novaka, pa Ante Kovaia i J. Kozarca.

Dalmacija i Istra

l dok se u matinim tokovima hrvatskog realizma pomalo (zahvaljujui ponajprije

Kranjeviu i Gjalskom) pribliavamo europskim literarnim obzorima - malo je drukije s
knjievnim stvaralatvom u Dalmaciji i Istri. Austrijska vlast i snani pokuaji talijaniziranja
Dalmacije sveli su kulturno i literarno djelovanje vie na polemike hrvatskih rodoljuba s
talijanskim autonomaima koje je predvodio poznati pisac i leksikograf ibenanin Nikola
Tommaseo (1802-1874), negoli na knjievni rad. Iznimka je Mihovil Pavlinovi, pjesnik
(Narodne pjesme, 1965.), prozaist, skuplja narodnog blaga te zanimljiv po svojim pogledima
na jezik, najzasluniji to je 1870. zadarsko glasilo Il nazionale postalo Narodni list. Roen
je u Podgori, srednju kolu je zavrio u splitskom sjemenitu, bogosloviju u zadarskom. Kao
upnik sluio je do 1870., a onda se posvetio politikom radu. Zasluan je za irenje moderne
hrvatske misli u Dalmaciji.
Prestankom Zore dalmatinske ostaje Dalmacija bez knjievnog asopisa. Tek se
1863. u Zadru javlja Zvijezda, obnavlja se i almanah Dubrovnik (pokrenuo ga je 1849.
Medo Puci). U Zadru je s kraim prekidom izlazio i asopis Iskra, pokrenuo ga je i ureivao
Nikola imi.
51
 Slino je bilo i u Istri. Zakanjeli zaeci narodnog preporoda rezultat su takoer
otvorenog pokuaja talijaniziranja. Jedini pismeni sloj hrvatskog ivlja - sveenstvo, odgojeno na
hrvatskoj glagoljskoj tradiciji nositelj je svih preporodnih tenji, a meu njima je sigurno
najpoznatije ime biskup Juraj Dobrila (1812-1852), prijatelj i zagovornik trosmajerovske
narodnjake linije, pisac prvoga javnoga govora i poslanice na hrvatskom jeziku 1858. godine.
Upravo zbog potrebe obrane nacionalnog identiteta cjelokupno je stvaralatvo tog doba u Istri
izrazito utilitarno, pa je preporodnom cilju podlegao i vrlo talentirani pjesnik Mate Bastijan
(1828-1885), od 1870. i glavni urednik jedinoga politikog glasila na hrvatskom jeziku Nae
sloge - podredivi knjievno stvaralatvo ciljevima politike borbe.

Iako razdoblje hrvatskog realizma traje - u dosad priznatoj periodizaciji - samo desetak
godina, to jest od enoine smrti (1881.) pa do poetka posljednjeg desetljea 19. stoljea, nije
teko zapaziti dosta velike razlike u stvaralatvu izmeu poetnih godina tog razdoblja i
njegova kraja. Prije svega, vano je istaknuti ve u poetku naznaenu injenicu da je enoa
tijekom sedamdesetih godina, osim deklarativnog opredjeljivanja za realizam, i svojim djelima
otvorio gotovo sve teme vane i za razdoblje realizma, ali i to da u njegovu opusu ima bezbroj
izrazito realistiki pisanih stranica. Prema tome, stvarni poetak realizma kao stilskog razdoblja
treba promatrati ve od enoe. Osim toga, realizam tek to je nastao, poeo je doivljavati
stilsko-formacijsko raspadanje. Jasno je da e se stoga tipini i zreli plodovi realistike
knjievnosti produiti duboko i u razdoblje moderne (ve smo spominjali Vjenceslava Novaka), a
da i ne govorimo kako se naturalizam kao stilska koncepcija (a on je u irem znaenju rijei
samo varijanta realizma kao stilske formacije) - u svojim najviim dometima javlja tek
poetkom 20. stoljea, i to ponajprije u drami (Tuci, Kosor, Ogrizovi). Sve to, dakle, govori da i
donju granicu realizma, gledajui njegovu stvarnu razvojnu crtu - treba pomaknuti prema kraju
devedesetih godina. Uostalom, ve se i u razdoblju realizma nasluuje i pojava simbolizma:
opet je rije o Gjalskom i njegovim lirskim crticama s kraja stoljea, mladi Ivo Vojnovi ulazi u
literaturu jo za enoina ivota izrazito simbolikom pripovijetkom Geranium (1880.), a i u
novelistici enoina suvremenika Rikarda Jorgovania (Stela Raiva, Ljubav na odru) prisutni
su elementi simbolistike tehnike. Rijeju, razdoblje realizma u hrvatskoj knjievnosti nije
cjelovito po svojoj stilsko-formacijskoj karakteristici. No ono je potpuno realistiko na dva plana:
kritiarsko-programskome i tematskome. A kad je rije o stilu, situacija je donekle drukija: to je
jo uvijek razdoblje mijeanja raznih stilskih postupaka, u kome samo prevladava - posebno u
njegovoj drugoj fazi - realistiki postupak, i to u najboljih stvaralaca, koji su i dali ton i naziv
ovomu knjievnom razdoblju.

Prodiranje prirodoznanstvenih ideja

Knjievnik je, zahvaljujui treem uredniku, sveeniku i prirodoslovcu Josipu

Torbarini, odigrao znatnu ulogu u poecima laicizacije znanstvene misli u Hrvatskoj. Pie se o
darvinistikim idejama: ulek je u Radu 1885. dao zakljunu rije pobjedi laike znanstvene
misli raspravom Pretee Darwina. Knjievnost je, odnosno njezine periodike publikacije,
pomogla uvrivanju prirodoznanstvenog pogleda na svijet, ali se taj pogled nije lako probijao
52
u samo knjievno djelo. Vjenceslav Novak unio je u svoja djela najvie evolucionistikih
poticaja i napisao djela koja se i po tome uklapaju u povijest europskog realizma. Njegov
Pavao egota (1888.) prvi put u hrvatskoj knjievnosti prikazuje mladia koji se ne odluuje
za sveeniko ili pedagoko zvanje, nego odlazi u Prag da potrai znanstveni odgovor na teka
pitanja ljudske egzistencije.

Knjievno-znanstvena drutva

1874. Matica ilirska postaje Matica hrvatska (obnavlja se njezin rad),

predsjednik je Ivan K. Sakcinski. 1874. Hrvatsko sveuilite. 1862. u Zadru osnovana Matica
dalmatinska (27. srpnja). 1863. pokrenula je svoj popularni i u narodu rasprostranjen
Narodni kalendar koji je izlazio za cjelokupna njezina djelovanja (do 1911.). Posebno valja
istaknuti izvrsno ureivan asopis Glasnik Matice dalmatinske (1901-1904) i injenicu da je
upravo Matica dalmatinska objavila prvu znanstveno pisanu Povijest (starije) hrvatske
knjievnosti (Zadar, 1913.), Branka Vodnika s Jagievim uvodom o glagoljskoj knjievnosti.
1867. godine osnovan je JAZU. Filoloko-povijesno usmjerenje Akademije dalo je hrvatskoj
znanosti mnogo vrijednih priloga. 1869. Kukuljevi i Jagi zapoinju izdavati kolekciju Stari
pisci hrvatski, djelima M. Marulia. Akademija je deset godina od osnutka okrunila svoje
djelovanje odlukom o izdavanju Rjenika hrvatskoga ili srpskoga jezika (Akademijin rjenik).

Uloga kazalita

enoa u polemici s Demetrom (O hrvatskom kazalitu) kae da nijedna grana

literature ne djeluje toliko na narod koliko kazalite. Temeljna dominanta razvoja hrvatske
knjievnosti 19. stoljea: jasna spoznaja da umjetnost, ako to eli biti, mora izraavati
opeljudske osjeaje i situacije. No ubrzo e kazalite preplaviti igrokazi i naturalistika drama,
jer raste potreba da knjievnost zagrabi u ivotnu zbilju.

uro Deeli (1838-1909) bio je glavni suradnik Narodnih novina i obnovljene

Danice ilirske (1863-64). 1861. pokrenuo je kalendar Dragoljub, pretvorivi ga u asopis
(1867-68). Pozdravljajui izlazak Vijenca prihvaa njegovo prvo urednitvo, obustavljajui
Dragoljub, ali iste godine stupa u slubu pri gradskom poglavarstvu Zagreba. Deeli je
tipian puki knjievnik: Pjesmaricu rado pjevanih pjesama izdaje 1863., prevodi niz
Montepinovih romana (Kua tajnosti), ali i Preernov Krst pri Savici. Hugo Badali
(1851-1900), gimnaziju zavrio u Zagrebu, filozofski fakultet u Beu, slubovao do smrti u
Zagrebu kao profesor. Prvencem Panem et circenses (Vijenac, 1874.) stekao je veliki ugled.
itavo kasnije pjesnikovanje Badalievo vie je racionalno iznoenje vladajuih misli i zasada
nego iskreno uvstvo. Poznata mu je himna Zvonimirova i libreto Zajevoj operi Nikola ubi
Zrinski (1876.).
Znaenja realizma

53
a) realizam - nain modeliranja zbilje, tu realizam postoji otkada postoji literatura (od Homera
do danas), bazira se na mimesis. Literatura koja tei prikazivanju zbilje kakva jest.
Ahistorijski pojam koji oznaava svaku knjievnost koja je uvjerljiva i reprezentativna u
odnosu prema objektivnoj stvarnosti.

b) realizam kao knjievno-povijesni pojam, stilska formacija. U europskoj knjievnosti razdoblje

izmeu 1830. i 1880. Smjenilo je romantizam, primat proze (roman i novela) nad poezijom,
socijalno-psiholoka motivacija likova, tipini likovi, naelo uvjerljivosti, pripovjedaeva
objektivnost, drutveno-analitika funkcija knjievnosti. U Hrvatskoj se za poetak obino
uzima 1881. Te godine umro je enoa, dolazi novi narataj koji je proizaao iz enoine
kabanice (Kumii objavljuje Olgu i Linu, roman koji se bazira na naturalistikim
principima). 1881. - to je mogue dovesti u pitanje jer je realistiki princip modeliranja nai i
prije 1881.

Kategorije potrebne da neko djelo nazovemo realistinim:

a) naglaena socijalna funkcija

b) djela moraju podrobno opisivati zbilju (to ide esto na tetu zanimljivosti)
c) analitiki pogled na stvari i na dogaaje (preciznost u detalju)
d) aktualni dogaaji
e) drutvena kritinost (pripovjeda se distancira od romantiarskog, kazivat e istinu, a ne
matu)

Zato enoa nije realist? Otkloni od realistikih principa: njegova je umjetnost strogo
nacionalnog usmjerenja, favorizira literaturu koja idealizira naciju (pogotovo u povijesnim
romanima) - ta su naela romantiarska, takva naela prijee drutvene kritinost, a bez toga
nema realistike knjievnosti. enoa je bio dualist: romantiarsko-realistiko (u pripovijestima
ima realizma, enoin Karanfil s pjesnikova groba: realizam), a taj e dualizam obiljeiti i itav
hrvatski realizam. Prava djela koja spadaju u isti realizam napisana su ve u doba Moderne
(Posljednji Stipanii, 1899.). Vie realistikog mimetizma ima u noveli nego u romanu.
Roman ovog razdoblja je vie realistian po temi, nego po realizaciji. Uloge Stranke prava u
raanju hrvatskog realizma. enoa stvara idilu, a pravai je razbijaju - od kulture su stvorili
arenu (sukob miljenja). To je prvi put da dolazi do burnih polemika - to je vano za knjievnost.
Pravai ne tede ni enou, iz njegova opusa hvale samo djela bliske realizmu (Prijan Lovro).
Pravai esto koriste knjievne tekstove kao sredstvo za politiku: Kovai Literarni gavani
1880. (gavani - bogati seljaci). U razdoblju realizma javljaju se profesionalni knjievni kritiari.
Specifinost hrvatskog realizma: nije nastao preuzimanjem nekog modela iz Europe, rezultat je
raznih drutvenih, politikih inilaca:

a) naglaena romantiarska i idealistika komponenta

b) nacionalna funkcionalnost knjievnosti
54
 c) knjievni regionalizam
d) interferiranje s naturalizmom i modernistikom poetikom

Snaan je utjecaj Turgenjeva, francuskih realista - Balzaca, Flauberta i trivijalnih pisaca:

A. Dumas (Tri muketira, Dama s kamelijama). Razdoblje od 1865. do 1892. je stilski
homogeno razdoblje. 1881. oznaava generacijsku, a ne toliko stilsku smjenu. Realistiku
novelu imamo ve od 50-tih godina, a roman tek krajem 19. stoljea. Tada slabi produkcija
povijesnih romana, romani iz suvremenog ivota preuzimaju prvo mjesto, svakodnevnim
jezikom opisuje se svakodnevni ivot, roman se oslobaa analiziranja. Prvi se u generaciji
afirmirao Ante Kovai. Razdoblje od 1880-1900 obino se naziva zlatnim dobom hrvatskog
romana.

55
ISPITNA LITERATURA

1. Romantizam (Ilirizam)
1.1. Stanko Vraz: ulabije (1837.), Glasi iz dubrave eravinske (1841.), Gusle i
tambure (1845.), Sanak i istina (1846.)
1.2. Dimitrija Demetar: Grobniko polje (1842.), Teuta (1844.)
1.3. Ivan Kukuljevi Sakcinski: Juran i Sofija (1840.), Putovanje po Bosni (1858.)
1.4. Ivan Maurani: Smrt Smail-age engia (1846.)
1.5. Petar Preradovi: Pervenci (1846.), Nove pjesme (1851.)
1.6. Mirko Bogovi: Frankopan (1856.), Stjepan, posljednji (1854.), Matija Gubec
(1859.)
1.7. Luka Boti: Bijedna Mara (1861.)
1.8. Mato Vodopi: Tuna Jele (1868.)
1.9. Matija Maurani: Pogled u Bosnu (1842.)
1.10. Antun Nemi: Putositnice (1845.)
2. Predrealizam (Protorealizam, enoino doba)
2.1. Franjo Markovi: Dom i svijet
2.2. Rikard F. Jorgovani: Mlinarska djeca (1873.), Ljubav na odru (1876.), Stella
Raiva
2.3. Juraj Cari: Slike iz pomorskog ivota (1884.)
2.4. August enoa
2.4.1. romani: Zlatarevo zlato (1871.), Seljaka buna (1877.)
2.4.2. pripovijetke: uvaj se senjske ruke (1875.), Prosjak Luka (1879.)
2.4.3. novele: Prijan Lovro (1873.), Branka, Karanfil sa pjesnikova groba (1878.)
2.4.4. povjesnice: Propast Venecije
2.5. Josip Eugen Tomi: Melita (1899.)
3. Realizam
3.1. Eugen Kumii
3.1.1. istarski romani: Zaueni svatovi
3.1.2. gradski romani: Gospoa Sabina (1883.)
3.1.3. povijesni romani: Kraljica Lepa (1902.), Urota Zrinsko-Frankopanska (1892.)
3.2. Josip Kozarac: Mrtvi kapitali (1889.), Slavonska uma, Tena (1894.), Donna
Ines
3.3. Ante Kovai: U registraturi (1888.), Ljubljanska katastrofa (1877.)
3.4. Vjenceslav Novak
3.4.1. roman: Posljednji Stipanii (1899.)
3.4.2. pripovijetke: U glib (1901.), Iz velegradskog podzemlja (1905.)
3.5. Ksaver . Gjalski: Pod starim krovovima (1886.), Janko Borislavi (1887.)
3.6. Fran Maurani: Lie (1887.), Novo lie, Od zore do mraka (1927.)
3.7. August Harambai: Sitne pjesme (1884.), Tugomilke (1887.), Pjesnike
pripovijesti

56
3.8. Silvije S. Kranjevi: Bugarkinje (1885.), Izabrane pjesme (1898.), Trzaji (1902.),
Pjesme

57
STANKO VRAZ (PSHK, knjiga 30)

ulabije (ulabije, 1837.)

Ljubice nemila, Da mi je namoit

ti moj nepokoju! kist u lice zore
Kupi me u sre Il u oi sunca,
i duicu svoju ili u zvijezda more
Jer smrtna j grehota Eto ulabije, jabuke crvene!
gdje brat bolan eka. Od njih ti sagradih
A sestrica nee ponude kiene.
da prinose lijeka.
Ljubavi, ljubavi!
Ljubi me, Ljubice, otkud tvoja sila?
Ljubi, djevo mila! Sad me nosi nebom,
Dok su nam jos vita paklom sad nemila
od mladosti krila. Sad ini da eznem
Srea bez pokoja vas rajskom razbludom,
mijenja brzu nogu... A sad da u jada
to e donijet sutra tonem moru hudom.
znano j samo Bogu
Krasan si moj kraju
Mrklim nebom lijeu sva su mjesta ista;
munje i grom ljuti - Al od cvijeta sree
A moju mi duu nij ve nijednog lista
tuna misao muti. Samcat po nijh seem
Hoe l` se razvedrit s tugom bez broja
skoro svod nebeski? ko po groblju djece
Hoe l` se rasprit Slava mati moja
magle, grom i trijeski?

Srce moje (ulabije, 1837.)

Mnoge elje nosi srce moje:
Ah, da uslii Bog to srce moje,
Znao bi to uti srce moje.
Da sam ptica, sio bih na tvoj prozor,
Pa vijek pjevo ljepote tvoje:
Ah, ljubim te, ljubim, srce moje!
Da sam sunce, znam kud bih proniko:
Al ja nisam, ptica, topol, rua
Nit sam vrutak, nit vjetri, nit sunce:
Ve tvoj suanj, duo, srce moje!

Lijepa Anka (ulabije, 1837.)

58
Ala je lijepa naa Anka!
Istina je li? Ili san?
Tresu se bor i jela tanka,
Zaviaju joj struk tanan.
U lugu slatki zbor slavulja
uti uz njezin slai glas;
Nad njome trepti roj metulja
Mniju da jcvijetak njen obraz.
Dive se u vrtu krasne rue,
Glede taj lica, usta raj;
Otkud modre oi? (Gusle i tambure, 1845.)
Mlae bjae srce i glava,
Ljubih djevu: kan u keri juga
Crne oi, crna kosa duga
(Nje raskren kip ve krije trava).
Tvoje su oi modre, kosa plava,
Kanda rajskim anelom si druga,
Al obraza tvog je svaka pruga,
Mornar (Gusle i tambure, 1845.)
Mornar kune iste sunne lue,
Kad na moru brod svoj vidi stati;
A kad pome vjetar ga njihati,
Opoji se, zapjeva, zahue.
A doskora, kad vema povue
Brod mu more, i baca, i mlati,
Da krm kriplje kan oklop u rati,
Gazela (Sanak i istina, 1846.)
dral putuje k toplom jugu - u jeseni,
A meni je put sjevera - u jeseni.
Pastijer uva po planini krotka stada.
Pa se poju vraa kui - u jeseni.
Vrtljar kupi plod svog znoja, zlatne broskve
l jabuka rumen-voe - u jeseni.
to se ljeti trudio mnogo oko njega,
Vinogradnik bere groe - u jeseni.
Tako svatko kupi, bere i uiva
59
Vjetrici zrana krila prue,
Da ju odvedu u svoj gaj.
Niz stijenu prska, u dol skae
Broe i bre vodopad:
Gdje, igraju se prst namae,
Da ga poljubi, nosi hlad.
Tako sve ezne da ju prati
I grli, ljube njezin slijed;
Samo ja moram ovdje stati,
Gdje me zaara njen pogled.
Kanda dua davno ih poznava.
Da! Ja slutim, te ve od vjekova
Due su nam sestre si i braa:
to smrt razbi, bog stvori iznova.
Ko ist aneo s rajske mi se uze
Sad Nje dua u Tvom kipu vraa,
Da ju ljubim opeta bez suze.
Pod zvidanjem vihra zajaue.
Srce moje! Kolko na mornara
Ne nalii! Pokoj kunu vijekom
Ite buru uti sred njedara.
Ma naposlijed, kad te ve priuze,
Probijeno groznim sree stekom,
Razmine se-na uzdahe, suze.
U veselju plod svojih muka - u jeseni.
A to Stanko, plodje briga, muka tvojih?
Gorko voe - bol i suze - u jeseni.

60
DIMITRIJA DEMETAR (Stoljea hrvatske knjievnosti, SHK)

Grobniko polje

Kratki sadraj: U poemi pjesnik je iskoristio povijesni povod s vrlo sumnjivom

vjerodostojnou, opjevao je legendu o bitki Hrvata i Mongola (Tatara) na Grobniku. Demetrov
spjev zapoinje lirskim akordom ja pripovjedaa koji nakon evokacije sjevernotalijanskog
pejzaa apostrofira umjetnika i civilizacijska dostignua slavnih ljudi toga podneblja: spominju
se, izravno ili neizravno, pjesnik Petrarca, biskup Karlo Boromejski, slikar Rafael, arhitekt
Palladio i dr., prizivaju se kao najmiliji dio pjesnikova ivota slatke uspomene na boravak u
talijanskom krajoliku nadahnua i ljepote. No od tog se pejzaa jo snanije urezao krajolik
Grobnikog polja. Kontrapunktalnim suprostavljanjem dvaju ozraja, pripovjeda nas uvodi u
povijesni dogaaj, o kojem saznajemo kroz pripovjedanje, dijaloge, lirske evokacije. Kroz
dijaloge izmeu kralja, Dragoa, Batu-kana saznajemo da ugarski kralj Bela IV. bjei od Mongola
(1242.) te se zaustavlja u Zagrebu, koji mu prui utooie. Za zahvalnost kralj gradu Zagrebu
izdaje zlatnu bulu slobodnog kraljevskog grada. Izmeu ostalog tu je pjesma Tatarkinjah koje
opjevavaju silu Mongola. Batu-kan pokuava nai Belu.
Temeljna Demetrova inspiracija je Byron, kojim su bili nadahnuti Pukin, Ljermontov,
Heine i drugi. Ni Demeter ni Byron povijesni dogaaj ne prikazuju klasinom fabulom kao
konzistentno zbivanje, pa stoga ne rabe ni klasinu epsku naraciju, tako da izostaje bilo kakva
podudarnost s realnim dogaajem. Demetrov spjev nie samo fragmentarne sliice, brojne
lirske, subjektivne asocijacije na dogaaj i o dogaaju, bez koherentne kompozicije i bez
pridravanja kronologije zbivanja u stvarnosti.

Grobniko polje

Ja od Brente vidh obale zelene,
uh uborit njejne bistre vode,
Pokraj kojih grlei se hode
Umtnost i narav ko sestre rodjene.
Visoki platani grozdjem ovijeni,
Lombardie ravnine svilene,
Boromea nedostine stne,
Od tisuah ltah nakercani plni,
Pepeo kostih ljubovnikah od Verone,
Latinskoga neba vno leto,
Kist Urbinskog, od Kanove dleto
I od Paladia zidine smione
Sladke uspomene, najmilii dio
Mog ivota! - Jedno samo polje
U serce mi ustano se bolje,
61
Na kojem sam jednom tako lpo snio! -
Komad od svatueg raja, mislit ete,
Srebrom bistrog potoka opasan,
A na svakoj sveri slavuj glasan,
Niti jedna trava glavu tu ne die!
Sve je pusto, sve je nmo, sve uasno,
Grob golemi - gnijezdo nonih sova -
Jedan predl carstva Plutonova
Ipak si mi polje milo, polje krasno.
Na oruje! Osedlajte hate!
Udarajte bubnje, talambase!
Naprd! Makar u morske talase,
Nigdi ne ima utoita za te!
Tako mu mog dda slavnog, Gjingijiskana,

Bez tvoje se glave vratiti neu,
Pokopao prie moju sru,
Ne vidio vk mog rodnog stana!
Tako leti opor prk Skradina prko Knina
Bez da natrag pozrt se usudi..
Jedva diu poklapljenje grudi
Do Grobnika gdi jih ustavi sudbina.
Mnoge kamen sdrobi, mnoge ma porazi,
Mnogima zima smrzne kerv u ila,

Pjesma Ilira

Prosto zrakom ptica leti, Sam u ubit mog jedinca,

Prosto gore zvr prolazi, No u srce rinut ene;
A ja da se lanci speti Neg da vidim od tudjinca
Dam tudjincu da me gazi? Slobode mi poruene...
Tko ne voli umrt prije, Tko to izvest gotov nije,
U tom naa kerv ne bije! U tom naa kerv ne bije!

Znam, da moji praddovi Sm u upalit krov nad glavom,

Clim svtom gospodjahu; Pripravit si grob gorui;
A ja jezik da njihovi Neg' da tudjin mojim pravom
U robskomu tajim strahu? U mojoj se bani kui...
Tko ne voli umrt prije, Tko to izvest gotov nije,
U tom naa kerv ne bije! U tom naa kerv ne bije!

Teuta

Kratki sadraj: Teuta, tragedija u pet inova. (Legenda). Sredinom 3. stoljea prije
Krista ardijejski kralj Argon uspio je ujediniti vie ilirskih plemena. Kralj je umro 231. godine od
prekomjernog uivanja alkohola. Vlast je naslijedila njegova ena Teuta. Teuta je vladala do 219.
godine, a proslavio ju je njezin vojskovoa Demetrije Hvarski. Prvi in poinje 238., dijalog vode
Rado i Vuk, pridvorne sluge. Priaju o hrabrosti i ljepoti kraljice Teute, te istiu kako kraljica
vie voli oruje i ratovanje negoli da bude ropkinja nekom mukarcu. U dijalogu izmeu Cvete i
Smiljke, Cveta otkriva kako je zaljubljena u Rade Milivoja. Na to dolazi Teuta koja je razoarana
Cvetinim izborom da postane nekome sluga, te istie svoj stav prema braku, i openito ljubavi.
in drugi. Kraljicu Teutu spaava Dimitar Hvaranin, rimski vazal, te ga ona ispituje to eli kao
nagradu. Dimitar odgovara da eli ljubav njenu. Iako zapravo ne vjeruje u ljubav, Teuta ga
stavlja pred nerjeivu dilemu: nudi mu ruku ali pod uvjetom da prvo stekne krunu ravnu
njezinoj. in trei. Teuta se vrlo brzo nala u ratu s Rimljanima jer njima gusarenje Ilira nikako
nije odgovaralo. Dimitar dobiva pismo iz Rima u kojem dobija nalog da svrgne ilirsku kraljicu,
oholu Teutu. No Dimitar ostaje na Teutinoj strani. Godine 229. izbio je prvi ilirski rat, u kojem su
Rimljani odluili zaustaviti irenje moi Teutine ilirske drave. Ovaj rat je unato poetnim
uspjesima Teuta izgubila kad je Dimitar preao na stranu Rimljana te se morala skloniti u
tvravu Risan u Boki Kotorskoj (danas u Crnoj Gori). Dimitar postaje ilirskim kraljem. in etvrti.
62
Teuta se skriva u kui Rade Milivoja, sada mua Cvetinog. Tamo je nalazi Dimitar te je podsjea
na obeanje koje mu je dala. Naime, sada je Dimitar ispunio uvjet koji mu je zadala Teuta.
Postao je kraljem kraljevstva ravnim njezinom (zapravo istim kraljevstvom). Teuta pristaje mu
postati enom, ali trai od njega da se oslobodi rimskog jarma. Peti in. U dijalogu izmeu
Triteute (prve Agronove ene, prognane od kralja) i njezina sina Pineza, Pinez saznaje tko mu je
bio otac i kako ih je kralj ostavio radi Teute. Obeava kako e se osvetiti Teuti. Pinez die narod
na pobunu te je Dimitar prisiljen ostaviti Teutu kako bi obranio njezinu ast. Teuta sa sinom
ostaje u Risanu. Dimitar s vojskom odlazi na Hvar gdje pogiba od rimske vojske. Saznavi Teuta
za smrt svog mua, iz kolijevke uzima malog sina i strmoglavi se u sinje more.
Demetrijev kazalini sukob, jednako kao i Demetrov dramaturki, posvema je
klasicistiki. On je razapet izmeu ljubavi i dunosti, u opreci koja je bila tako bliska pievoj
klasino romantinoj kazalinoj ideji.

Osobe:

Teuta, druga supruga ilirskoga kralja Agrona, zatim ilirska kraljica

Dimitar Hvaranin, poglavar ilirskog brodarstva, a poslije kralj ilirski
Radovan, ban kraljevstva
Cveta, njegova ki
Smiljka, njezina drugarica
Rade Milivoje, poglavica pridvorne strae, zatim suprug Cvetin
Serdovlad, poglavica jednog odjela ilirske vojske na kopnu i Dimitrov prijatelj
Vuk i Rado, pridvorne sluge

in prvi: Vuk Radou uj me Dmitre! ar izeznu jurve,

Svaki prostor, bio i po sveta,
Tamnica je za njezinu duu,
Kad ga samo prekorait ne sme
Za kraljevat rodjena je ona,
A ne drugom da se pokorava.
in prvi: Teuta Cveti
Dosta. Vidim, tebi leka nema.
U grudi ti robsko serce tue.
Neka bude robstvo tvoja sudba.
Tvoj okrutnik neka ivi dakle,
Da mu slui ko ponizno pseto.
Cvili, stenji njemu pod petami,
Lii ruku, koja te zlostavlja.
in drugi: Dubrava kod
Dimitriju
Koj pobuni moga serce ivce.
Kerv mi nagla po ilama tee;
Um onemi, kad se ta poburka.
Ja slabou moju tajit neu,
I sada je momu oku milo
Ti dvaputa u jednom danu
U pogibelji za me ivot baci;
Nu tko moe dokazati meni,
Kako kau tvoje sladke rei,
Da si to za enu Teutu
Uinio, a ne za kraljicu?
Oitujem, da bi bila kadra
Tebe radi i to uiniti:
Jer ne vidih slina ti jo mua;
Nu ja nisam nesmotreno dete,
Skadra, Teuta ast mi valja vie nego srea.
Teuta sam: umret volim nego
63
Izsmiana bit od muke glave! Rukavicom zadovoljan budi,
Zato dok ti ne zasveti kruna Ruku pako, kad postane kraljem!
Verh temena, moj hrabri vitee,

64
IVAN KUKULJEVI SAKCINSKI (Stoljea hrvatske knjievnosti, SHK)

Juran i Sofija (Turci kod Siska)

Kratki sadraj: in prvi, godina 1539., banska dvorana u Zagrebu. Juran jadikuje nad
sudbinom Hrvatske pod turskim jarmom. Janko Drakovi ga nagovara da krenu u borbu protiv
Turaka. Juran se oprata od supruge Sofie. Gjurak obavjetava Tomu Erdodia kako je tvrava
kod Siska opkoljena od ezdeset tisua turskih vojnika. Vojska Erdodia tek broji dvije tisue.
Erdodi dobija pismo od Hasana koji zahtijeva predaju hrvatskih vojnika, zauzvrat bi ban dobio
polovinu Hrvatske i najvea dobra u Bosni. Hrvatski ban odbija ponudu. Drakovi se vraa te
donosi vijest kako je Juran Erdodi zarobljen u tursko ropstvo. Katarina, njegova majka, nagovara
mua da prihvati painu ponudu, no Toma i dalje odbija izdati domovinu. Sada Katarina
nagovara malog Ivana, Jurjevog sina, da nagovori djeda da povrati sina. Toma Erdodi, razoaran
enom, i dalje odbija pomoi sinu. in drugi, ator bosanskog pae. Mehmet obavjetava pau
Hasana da je hrvatski ban odbio njegovu ponudu. Hasan dobija vraeno pismo upueno
hrvatskom banu, rastrgano u komadie. Hasan odlazi do Jurana te ga nagovara da pie ocu, da
Sisak preda. Juran odbija napisati pismo. Sofia u mukom odijelu dolazi u turski tabor
predstavljajui se kao trgovac. Dolazi do turskog pae i pria mu da e doi do izdaje. Hasan,
naljutivi se, izdaje nalog da se Juran ubije, no tada Sofia otkriva da je njegova ena. Moli ga da
samo jo jednom vidi supruga. Drakovi moli od hrvatskog bana pedeset vojnika kako bi
lukavstvom oslobodio njegova sina. in trei, tamnica. Sofia pria muu kako mu otac vie
cijeni domovinu nego vlastitog sina. Sofia, ostavi sama, skida odjeu i ostaje u odjei
identinoj onoj koju je Juran nosio. Pokuava nagovoriti mua da obue njezinu odjeu, no on
odbija. Tada odlazi iz tamnice i ostavlja mua. U tom trenutku dolazi Drakovi te oslobaa
Jurana. Toma Erdodi saznaje da je Sisak razoren. Sofia dolazi do Hasana te ponovno moli za
suprugov ivot. Tada paa saznaje za Juranov brijeg, no u taj as ulaze Juran, Janko Drakovi i
Toma Erdodi. Juran i Sofia su spaeni. A Turci su poraeni kod Siska (?).

Osobe:

Toma knez Erdodi-Baka Moslavski, ban Hrvatske, Dalmacije i Slavonije

Katarina, njegova supruga
Juran, njegov sin
Sofia, Juranova supruga
Ivan, njihov sin (8 godina)
Janko knez Drakovi-Trakoanski (poglavar u Karlovcu)
Bla Gjurak, poglavar tvre u Sisku
Klekovi i Marnavi, hrvatsko-ilirski plemio u banovoj slubi
Hasan, bosanski paa

Putovanje po Bosni

65
 Kratki sadraj: Sakcinski poinje putopis objanjavajui da je 1857. primio pismo od
prijatelja koji ga moli da mu bude pratnja u Bosni dok on ima nekog posla tamo. Kako mu je bila
davna elja obii Bosnu prihvaa njegov poziv. Kree iz Siska u Staru Gradiku, gdje mora biti
25. travnja. Opisuje puste krajeve koje prolazi putem. No mrtvija od hrvatske obale je bosanska
obala. Sastavi se s prijateljem, od Stare Gradike prelaze u Tursku Gradiku, dolaze do Banja
Luke. Opisuje 42 damije koje su podignute u tom gradu, od kojih je najvea Feradija,
sagraena oko 1576. Tu damiju opisuje u detalje. Takoer pie o povijesti grada, o ratovima
koji su se vodili u njemu. Posjeuju tamonje stanovnike i obiaje (trnicu - pazar, odjeu,
duane, turske djevojke). U Banja Luci zadrali su se oko osam dana, a tada nastavili put.
Dolaze do Ivanjskog, sela tri sata udaljenog od Banja Luke. Ponovno opisuje bosanske obiaje.
Zatim putuju u Travnik te u Jajce. U Jajcu opisuje stare topove i kule, te narodne enske pjesme.
Putuju u Travnik, no uskoro dobijaju pismo da se moraju vratiti u Banja Luku. Tako, iako su
namjerili posjetiti Sarajevo, plan ne ostvarie. Kukuljevi na kraju putopisa daje zakljuak svoga
putovanja. Neki stranac moe se diviti velianstvu prirode i njepoti nekih njezinih predjela, ali
rekao bi o narodu da je prost, glup i divlji, a zemlja da je sasvim barbarska. Domoljubni putnik
moe samo rei da nije vidio sve to je zaelio u ovoj predivnoj zemlji. Lukavost prema
nepoznatima, mrnja prema napretku i svemu to je tue, to su glavne odlike stanovnika
bosanskih. Duh prosvjete i napretka moe se usaditi u Bosni samo putem probuene narodnosti
i samosvjesti. Do tada, ostati e Bosna u barbarskom mrtvilu s kojim se nijedan narod ne moe
spasiti.

66
IVAN MAURANI (PSHK, knjiga )

Smrt Smail-age engia

Kratki sadraj: Mauraniev ep opisuje tiraniju Smail-age engia u Hercegovini, u 16.

stoljeu. (1) Agovanje: Prvo pjevanje funkcionira kao da je neka vrsta prologa drame toga
turskog silnika. Tu su vrlo saeto, ali s velikom uvjerljivou, orisane najvanije osobe, prikazana
je okrutnost agina, opisani naini na koje je muio Crnogorce, opjevani krvavi prizori muka,
spomenute rijeke krvi i motivirana daljnja radnja. Silni turski ratnik, Smail-aga engi. imao je
puno robova, Crnogoraca. Budui da je bio krvoloan, ubijanje nevinih i bespomonih bilo mu je
zabavno. Tako je jednog dana odluio ubiti skupinu mladia. Starac Durak molio ga je da ih
potedi, to je aga odbio. Nakon to je ubio mladie, Smail-aga smaknuo je tada i jednoga
svojega savjetnika Duraka zato jer mu je ovaj navodno loe savjetovao. Starcu je odredio smrt
vjeanjem. To je uinjeno naoigled Durakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajui tijela
ubijenih, Smail-aga se divio svojoj moi, ali istodobno ga je muilo to to su mladii pred njim
poginuli bez straha. (2) Nonik: Vidjevi kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevi pravu aginu
narav, Novica se odluio pridruiti svojim dotadanjim neprijateljima u borbi protiv Smail-age
voen eljom da osveti oca. O njegovu nonom i romantikom putu pjeva drugo pjevanje epa.
(3) eta: U Cetinju se skupila mala eta onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela, koja prihvaa
preobraenog osvetnika Novicu. Odluili su da se sukobe s agom. Na putu ih je stari sveenik
blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane svoju rodnu grudi i svoj
narod. (4) Hara: U meuvremenu, zli aga odluio je kupiti od naroda hara tj. porez. Sa svojim
podanicima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu mogli platiti porez odvodio bi ih
kao zarobljenike. Jednog dana aga je doao u neugodnu situaciju. Naime, za vrijeme jedne igre,
svom je vojniku sluajno izbio oko, to je izazvalo podsmjehivanja meu narodom. Budui da je
zbog toga aga bio ljut, odluio se opustiti uz veeru. Iznenada je hrabra eta napala Turke.
Zateeni Turci nisu pruili jak otpor. Hajduk je Mirko pukom ubio zlog Smail-agu engia. tako
je Novica doekao osvetu, ali i sam je poginuo od ruke turina Hasana. (5) Kob: Zli Smail-aga
engi doekao je svoju sudbinu. Godinama je nanosio zlo drugima, a sada je zlo dolo njemu.
Svu njegovu sjajnu opremu uzeo je plahi Turin koji je nije vrijedan i oprema vie ne blista na
njemu kao to je blistala na velikom ratniku, ali zlom ovjeku, Smail-agi engiu. Iz stihova
izvire skromnost i jednostavnost naih ljudi, koji voeni ljubavlju i odlunou rtvuju ivote za
spas svoje domovine. U pjesmi je naglaen i religiozni moment, koji je bio znaajan moment u
borbi naroda protiv Turaka. Sve to zajedno, s dobrim poznavanjem klasine antike epike,
stvorilo je jednu od najslavnijih i formalno najsavrenijih knjievnih umjetnina hrvatskog
romantizma, petodijelnu poemu o smrti Smail-age. Osnovno Mauranievo raspoloenje
iskazano u tenim stihovima njegova spjeva jest osjeanje boli zbog patnji raje. Glavnog lika u
ovom lirskom epu zapravo i nema, kolektiv je ovdje sredinje lice.

Agovanje

67
Sluge zove Smail-aga,
Usred Stolca kule svoje,
A u zemlji hercegovoj:
"Ajte amo, sluge moje,
Brane mi izvedite,
tono sam ih zarobio robljem
Na Morai vodi hladnoj.
Jo Duraka starca k tome,
to me hra svjetovae
Da ih pustim domu svome,
Jer su, ree, vlaad ljuta;
Krcnu kolac nekoliko puta,
Zviznu pala nekoliko puta,
Zadrhtae ta vjeala tanka,
Al ne pisnu Crnogorad mlada,
Niti pisnu, niti zubi krinu.
Proz poljanu mrka krvca teknu,
Nonik
Sunce zae, a mjesec izae.
Tko se vere uz klance niz klance
Ter se krade k onoj Gori Crnoj?
Obno grede, a obdan poiva,
Junak negda, sad ne junak vie,
Nit je hajduk, nit uhoda turska,
Ve Novica, engia kavazu;
Bijesan Turin, krvnik Gore Crne,
Koga znade i staro i mlado,
I ne bi ga pronijele vile,
A kamoli noge na junaku
Crnom Gorom na bijelu danu.
Mudar Turin, za nevolju mu je,
Mudar Turin mudro odgovara:
eta
Podie se eta mala
Na Cetinju Gore Crne.
Malena je, ali hrabra,
68
Niti pisnu, niti zubi krinu.
Poljana se napuni tjelesa,
Niti pisnu, niti zubi krinu.
Ljutit aga mrko gleda
Gdje se silom divit mora
Silan arslan gorskom miu.
Tko si junak, osvetit se ne mo'
Na junaku dotle dok ne preda.
Smaknu Ture toliko junaka,
Posmica ih, srca ne iskali,
to bez straha svi su pred njim pali.
Stoji aga gorsko zvijere,
Gvozden stupac, kamen tvrdi.
Dokle dahnu, rukom mahnu,
Starac Durak skoro izdahnu.
"Kad me pita, kazat u ti pravo:
Ja sam junak od Morae hladne,
Od Tuine sela malenoga,
Ispod gore glasna Durmitora.
Nosim troje na srdacu jade:
Jedni su mi na srdacu jadi,
to ni engi smaknu Moraane;
Drugi su mi na srdacu jadi,
to mi engi pogubio baba;
A trei mi na srdacu jadi,
to 'e jo vie, da jo krvnik die.
Ve tako ti Boga velikoga,
Pusti mene tvome gospodaru,
Gospodaru i mome i tvome,
Ne bi li mi izlijeio jade."
U njoj jedva sto junaka,
Ne junaka biranijeh
Po obliju ni ljepoti,
Ve po srcu junakome;
Kojino e udariti
Ne na deset, da utee,
Nego na dva, da ih sijee;
Doba 'e gluho tamne noi,
Oblak krije zvijezde jasne,
No i struka gvoe sjajno.
Ie eta nona, tamna,
A pred njome vitez vrli,
Drug da drugu o njem apne,
apu bi ga Mirkom zvao.
Stupa eta tiho i gluho
Posred tisijeh, glusijeh tmina.
Ni tko ape, ni tko zbori,
Ni tko pjeva, nit se smije:
Od sto glasa glasa uti nije.
Dobar starac eti besjedio:
"Djeco moja, hrabri zatonici,
Vas je ova zemlja porodila,
Krovita, ali vami zlatna.
Djedi vai rodie se tudijer,
Oci vai rodie se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer:
Za vas ljepe u svijetu neima.
Djedi vai za nj lijevahu krvcu,
Oci vai za nj lijevahu krvcu,
Za nj vi isti krvcu prolijevate:
Za vas drae u svijetu neima.
Oro gnijezdo vrh timora vije,
Jer slobode u ravnici nije.
Hara
Gacka polje, lijepo ti si,
Kad u tebi glada neima,
Ljuta glada i nevolje ljute!
Al te jadno danas pritisnuli
Krvni momci i oruje svijetlo,
Bojni konji, bijeli adorovi,
Teka gvoa i falake grozne.
69
Za krst asni spravni ste mrijeti.
Za nj se i sad mrijet podigoste,
Srdbe boje hrabri osvetnici;
Novica je, krvnik kleti.
Novica je, pun slobode,
Gdje k pobonu stupa krugu,
Ter pristupiv k starcu blie,
Krepki ovako glas svoj die:
"Bogom brao, hrabri Crnogorci,
Ne maajte za oruje svijetlo.
Novica sam, al ne koji prije,
Jer ne na vas, nego s vami gredem
Turskom krvi sad omastit ruke.
U Turaka dosle to imadoh,
Nemio mi sve ugrabi Turin.
Ne osta mi neg' desnica hrabra,
I ta odsle crnogorska budi.
Tader starac oi podigao,
Blage oi i bijele ruke,
Ter je etu oprostio grijeha.
Pak je Bogom darivati stade:
Svakom momku po esticu daje
Tajne pie hljeba nebeskoga;
Svakom momku po kapljicu daje
Tajna pia vina nebeskoga.
arko sunce divno udo gleda,
Gdje slab starac slabe krijepi ljude,
Da im snaga Bogu slina bude.
Smail-aga krvav hara kupi
Po Gackome i okolo njega.
Loe sluge goreg gospodara
Spopadoe trostruke kandije
Pak od brzijeh odskoie konja,
Na sumrtvu juri init raju,
Ne bi li se povratila raja.
Gdje domilje krvi oblita
Do adorja raja tuna,
Bijesan aga, neman runa,
"Hara, rajo, hara!" rie,
"Hara, hara, il jo gore bie!"
"Hara, hara!" Otkud raji hara?
Otkud zlato, koji krova neima,
Mirna krova da ukloni glavu?
Otkud zlato, koji njive neima,
Nego tursku svojijem znojem topi?
Otkud zlato, koji stoke neima,
No za tuom po brdijeh se bije?
Otkud zlato, koji ruha neima?
Otkud zlato, koji kruha neima?
- "Glad, golota, gospodaru!
Ah, priekaj pet-est dana,
Dok ti uen hara isprosimo!" -
"Hara, hara, rajo, treba!"
- "Hljeba, hljeba, gospodaru!
Ne vidjesmo davno hljeba!" -
Misli aga svakojake misli:
Od balaka i od djevojaka,
I od lova i od sokolova,
I od zlata i od ljuta rata,
Kob
Loven gora pod nebo se die,
Nadomak mu jedno polje iri.
U polju je stanak pustinjakov,
A u stanku jedna izba mala.
Pak pristupi, ter mi gataj, pobre,
ija 'e ovo ponosita alma? -
"To je alma age engijia,
Al se tuno oko glave vije."
ija 'e ovo, pobratime, glava? -
70
Od kolaca i Crnogoraca,
Od dilita i od kopja vita,
A pak planu kano plamen ivi:
Sramota je takome junaku
Kupit hara, ne skupit haraa,
Sie aga u polje Kosovo
Pak zakupi careva haraa,
Sve od glave po ut cekin ite,
A od ognja po debela ovna
I za nocu na obred djevojku.
Kupi aga careva haraa,
Tvrda raja daje i ne daje.
Apsi aga tvrdoglavu raju,
Ter je poljem narazance redi,
Pak je konjem preskakivat stade.
Prvijeh deset preskoio aga;
Druzijeh deset preskoio aga;
A kad nasta tree desetero,
Bijesan ogo bijesno podigrava,
Pak gdje skoknu, pusti kolan pue,
Silan aga na travi se nae.
Al tko ono pokraj age lei?
Ter na mrtva mrtav gnjevno rei?
Novica je; ljut ga Hasan smaknu,
Ba gdje junak k mrtvu skoi lavu,
Izmed Turak' da mu skine glavu.
"To je glava age engijia,
Ali iz nje tamne oi vire."
ija 'e ovo okovana sablja? -
"To je sablja age engijia,
Al alosno uz bedricu visi."
ije 'e ovo zlaeno oruje? -
"To 'e oruje age engijia,
Ali mirno o pojasu hra."
ije 'e ovo zlatno odijelo? -
"To 'e odijelo age engijia,
Al od sunca ne odsijeva, jadno!"

71
PETAR PRERADOVI (Stoljea hrvatske knjievnosti, SHK)

Zora puca, bit e dana (1844., Zora dalmatinska)

Polno proe - to me budi Probuena lei ptica,

U to doba iz sna moga? Pieva sladko iztihana:
ice same zaigrae Zora puca, bit e dana!
Na guslama dieda moga,
Zaigrae iztihana: Polno proe - jo u tmini
Zora puca, bit e dana! Nebo, zemlja jest i voda
Ali sieva od iztoka
Polno proe - jo pokriva Sjajna vila slavskog roda,
Mir preblagi dol i goru, Glasi ovamo iztihana:
Ali lagan vietri ape Zora puca, bit e dana!
Od iztoka k sinjem moru,
ape sladko iztihana: Zora puca, bit e dana!
Zora puca, bit e dana! Okreni se k zlatnom vedru
Slavna zemljo dalmatinska,
Polno proe - uspavana Evo Zore u tvom njedru,
Lei morska okolica, Da odkrije zakopana
Ali jedna od iztoka Blaga tvoja - evo dana!

Mertva ljubav (Pervenci, 1846.)

Gdie u tebe, o ljubavi moja, Pak bi doli ljudi blagohlepni,

Sad zakopat, kad si izdahnula? Iz zemlje bi tebe iskopali,
U mom sercu nije ti pokoja, Iz mora bi tebe izvadili
Jer si pokoj sav mi razmetnula. i po svietu svuda razprodali.

Da te slegnem u zemljicu cernu, A ti idi, nek` te uzdisaji

U zemljici ti ne bi sagnila, K nebu dignu, tamo zviezda budi,
Zemska vila dragocienost tvoju Tamo meni alostnome sjaji,
U kamenje predrago bi sbila Tamo nee dostignut te ljudi!

Putnik (Pervenci, 1846.)

Boe mili, kud sam zao! Jo konaka niesam nao!

No me stigla u tuinju, Siever brije s snienog berda,
Ne znam puta, ne znam staze, A tuincu, siromaku
Svuda goli kamen gaze, Jo je vei mrak u mraku,
Trudne noge po pustini! Jo je tvera zemlja tvrda!

72
Naokolo magla pada, Tebi opet dua die,
Zasterta je mieseina, Tebi serce opet bije,
Ne vidi se zviezdam traga, Domovino, majko sriee!
Majko mila, majko draga, K tebi opet sin se kree,
Da ti vidi tvoga sina! Od radosti suze lije.

Da ti vidi njega sada Primi opet tvoje diete,

Okruena od zla svega, Primi viek e tvoje biti,
Ti bi gorko zaplakala, Ljubit tebe svako doba,
Ruka bi ti zaderhtala U tvom polju daj mu groba,
U alosti - gerle njega! S tvojim cvietjem grob mu kiti!

Miruj, miruj serce moje (Pervenci, 1846.)

Tko je, srce, u te dirno, O mahni se svieta ma`ni

Da si tako sad nemirno? U bolesti ta e vani?
Kao pticu u zatvori Sviet boluje viek do vieka,
Za svietom te elja mori: Ni sam za se ne ima lieka,
Nij` u svietu nebi tvoje. Kamo l` za bol rane tvoje.
Miruj, miruj serce moje! Miruj, miruj serce moje!

Ne udaraj toli jako, Ti bi u svietu boge bilo,

Razbit moe persi la`ko: Plau prage oblazilo,
Preslabe su, izmuene, Svak` bi mislio, da ti trieba
A da puknu, bez koprene Za utiehu merva hlieba.
Bile b` gorke rane tvoje. Tko b` razumio suze zvoje?
Miruj, miruj serce moje! Miruj, miruj serce moje!

Ah stisni se u rvom kutu, Znam ja, ti bi mah na vrata

I pregori elju ljutu; Poletjelo tvoga zlata.
Tople su ti ove grudi, Nije Milka tvoja vie,
Sebini su vani ljudi: Ve za drugog ona die,
Svaki grije serce svoje. Drugi uiva zlato tvoje.
Miruj, miruj serce moje! Miruj, miruj serce moje!

Tuga (Nove pjesme, 1851.), uglazbio V. Lisinski

Odkad, duo, ti mi ode

Mome oku iz okruga, Moje misli bez slobode,
Na srce mi pade tuga Kano pele usred zime,
Kao mraz na jadan cviet. Nee da se leta prime,
73
Studen im je cijo sviet.
Niti spavam, niti bdijem,
Ne znam nigdje mira za se, Ve onako udno e meni,
Simo-tamo hodajui, ivim samo u spomeni,
Kad sam vani moram kui, Da si iva jo mi ti.
A iz kue moram van.
Jeste, duo, rei smijem:
Tako trajem moje ase; Da si ivot itja moga,
Vrieme, kao iz olova, Da si prva mi do Boga,
Pritiskuje prsa ova, Angjeo njeg`ve ljubavi!
Vjenost mi se ini dan.
Ljudsko srce (Nove pjesme, 1851.)

Ljudskom srcu uviek neto treba, Koj` ga uviek gladnim kljunom bije?
Zadovoljno nikad posve nije: Me` kolievkom traje i me` rakom
im eljenog cilja se dovreba, Naem itju odve kratko doba,
Opet i iz njega sto mu eljah klije. Zato srce u natoju groba

Zato tako, prezirui hljeba Uviek drhe eljom sve jednakom,

Svakidanjeg, u persima grije Misle uviek: emlja ima slasti,
Vruom eljom okrutnog jastrieba, Koja nee njime u grob pasti!

Ribar (Nove pjesme, 1851.), uglazbio V. Lisinski

Ribice lude Na zemlji vanka. Bogci i bogati Kuajte samo

Hodite amo, Ribicam ovdje Stol im prostiru. Kako je ovdje
Ribice kuda Ljuska se snima, Svatko im gleda Bolje neg tamo -
Bjeite tamo! Bojnog oklopa Pribavit slasti, Kuajte jedno,
Meka je sladka, Ne treba njima; Mjesto u vodi Tako mi sree
Udica tanka, Jer svatko ivi Plove u masti. Znam da nijedna
A ivjer krasno njimi u miru, Ribice lude Vratit se nee!

Laku no! (Nove pjesme, 1851.), uglazbio V. Lisinski

Sunce zae, mrak protee Dozvati ga nitko odje

Po obzoru svoju mo; Ve ne moe - laku no!
Sanak sputa svoje mree
I sve hvata - laku no! Dan za danom tako gine,
Motaju nam ivot pro,
Opet jedan danak proe, I posljednji dok ne mine,
Kao to e i svi pro, I smrt ree: laku no!
74
Rodu o jeziku (Objavljeno u asopisu Leptir, 1861.)

O jeziku, rode, da ti pojem, Nema ljepe ni batine

O jeziku milom tvom i mojem! Potomstvu si da ostavi.
O preslatkom glasu onom Alem-kamen on ti budi
U kome te mile majke Kog da uva kao oko,
Usnivahu slatke bajke, Kog da brani kao soko,
Koga aptom i romonom Komu da si vjeran svudi!
Dui ti se svijest probudi
Te ti spozna i uvidje Svaka zvijezda svojim svjetlom sijeva,
Da ti bolje nije nigdje Svaka ptica svojim glasom spieva
Do na tvoje majke grudi!
Ti jezikom svojim zbori!
Po njemu te svijet poznaje iva, Sladkim glasom materinim
Na njem ti se budunost osniva. Odlikuj se meu inim!
Bog bo mili s njim te stvori,
Zato uvijek k njemu tei, Njim da bude svoj svojemu,
U njegovo jato hrli,
Oko njega mi se grli Ljub` si, rode, jezik iznad svega,
I u vrsto kolo vei, U njem ivi, umiruj za njega!
Pa ti nee vremeniti
Burni triesi da nahude, Po njemu si sve, to jesi:
Po jeziku dok te bude, Svoje tielo, udo svieta,
I glavom e tebe biti! Bus posebnog svoga cvieta,
U narodah silnoj smjesi.
Ljubi si ga, rode, iznad svega, Bez njega si bez imena,
U njemu ivi, umri za njega! Bez djedovah, bez unuka,
U proasti sjena puka,
U njem sve si blago slavi U budue niti sjena!
to ti osta od starine,
Jezik roda moga (Objavljeno u asopisu Nae gore list, 1862.)

Kao vjeno more sinje Svaki svojim tobo slavnim -

U kretu si gibkom, lakom Kad ih njime divnim sravnim,
Podaje se dahu svakom, To su meni mrtvi zvuci,
I mreka se i propinje Niesu srcu radost med`na,
Zuji, zvei, zvoni, zvui, Nit su duhu krilna sila,
umi, grmi, tutnji, hui - Niti bukte kroz sva bila,
To je jezik roda moga! Ko to njeg`va rieca jedna!

Koliko se hvale puci Sile mu je glas olujne,

75
Njemu riei te se ore, O! roda mi slavni glase
Kao munje kad se bore, Razliei se na sve strane
A ko vali rieke bujne Zemlje tobom opjevane
Provaljuju kroz sve uze, I uzhiuj srca za sve!
Listom diu srca, due Grozno kao s Boje trube
I sobom ih tamo rue, Uvjeri ih tvrdom vjerom,
Kud im struja teaj uze Da tu vriede samo mjerom,
Kom na tebi dom svoj ljube!

Prvi ljudi (Objavljeno u asopisu Leptir, 1861.)

Blaga misli pobona razuma,

Inokosna bjegunice mila,
to se kloni sveobega druma
Kroz prostore svjetskog nitavila,

Rastanak (Pjesme na njemakom jeziku)

Ah, brate, ve se mrano boji slika

Koju budunost pod povrinom sprema, Osveuje se, o usude hudi,
Razabirem u mraku lik do lika jedinoj mojoj krivnji, nevinosti,
Ko bia kruta, mramorna i nijema. Te ujem kako hladno meni sudi:

Treperi oko od posljednje suze, Da srce moram iupati iz grudi.

Posljednji cjelov s jecajen je zdruen, Neka! U ivo ga imam bosti,
Miije, sr i prsi bol obuze, Ja upam ga i krvavo ti nudim!
Zadnji je stisak hladnom rukom pruen.

Srea ljubavi (Pjesme na njemakom jeziku)

Opisat ti eljan jesam Svjetlo vidim svud, i tajna

Mog ivota novi svijet, Ni budunost nije dok
Od ljubavi tvoje gdje sam Iz tvog modrog oka sjajna
arolijom obuzet. Brojim zvijezde neba svog.

Sonet (Pjesme na njemakom jeziku)

I opet, opet misli moje bjee I nikakve im mee nisu mile,

Kad klica duha srh ljubavi primi, Stega ni tajnost mog vlastitog bia,
Oblija trae u rijei i rimi Otkako slatka medena pia
Najdraa, oko tebe da se vrijee. Iz cvata tvoje ljubavi su pile.

76
Vi, djeco due moje, hajte sada, Recite da sam osamljeno bie,
K milima po`te, svi tko vama spada, Bez nje mi tmurne ure brojit slijedi,
Nosite pozdrav, tra`te zapovijedi. Bez nje tek svoje oplakujem ie.

77
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

LUKA BOTI (PSHK, knjiga 35)

Bijedna Mara

Kratki sadraj: Ova stihovana pripovjest sastoji se od est pjevanja. Pjesnika pripovijest
iz 16. stoljea govori o kranki (kaurkinji) djevojci Mari, koju jednom prilikom na pazaru u
Splitu susree lijepi mladi Turin Adel. On joj tako zanosno pjeva o ljubavi da se ona na prvi
pogled zalubi u njega, a i on u nju. No vjerske su opreke u to doba odvie jake da bi moglo doi
do ispunjenja njihove uzajamne ljubavi. Makar izmeu nje i njezina dragog nije dolo ni do
kakvog fizikog dodira, otac i braa smatraju da je teko zgrijeila ve samim ljubavnim
osjeajem, te je potjeraju u samostan gdje ona uskoro umire. Adel ali za njom, a majka ga tjei
i pronalazi mu drugu djevojku, koja otrprije potajno ezne za njim. U njezinu e naruju Adel
zaboraviti svoju bol za Marom. Svojom idejom pjesnika pripovijest Bijedna Mara predstavlja
zov na vjersku toleranciju.

Prvo pjevanje

Slijepac se pokraj voe bata, "Golubice kai braci svome,

A vijernog svoga vou pita:
"to je, brate, Konjsko neveselo,
Da sve u njem tuno zautilo?
Vezak vezla Melka na penderu,
Vezak vezla, sjetno uzdisala.
Kod nje sjedi blizanac Omere,
Sa sestrice oiju ne skida,
E mu muno to esto uzdie;
Pa e Melku bratac upitati:
Za koga mi sian vezak veze,
Da brat znade za koga nabavlja
Svojoj seki i zlato i svilu.
Proklet bio Seimovi Adel,
Prokleta mu stara mati bila,
Koja ga je na svijet don'jela,
Robovali naim dumanima,
Kada nogom turski biser gazi,
A u njedrim' nosi kaurkinju."

Drugo pjevanje

A dizdare, uo jesam kazat, "Ne u, tuan ljubit nametkinje,

Ima kerku mjezimicu Melku,
Kakvoj nejma u ljepoti druge
Da ti, ago, moju pamet kaem,
Ako s' ikad oeniti misli
I do srca ljubiti djevoje,
Ne odbijaj dizdarove Melke;
Ode Adel konju se svetei,
Konja mui, a sebi govori:
78
Ma ja zbilja izgubio glavu.
Nek se hvali dizdarova Melka
I lijepa gospodskog roda,
Kad mi nije po srcu suena.
to bi tada rekla moja Mara,
Da djevojci drugoj vjeru zadam?
Spljetu uri, dok i u Spljet doe.
Na pazaru mjesto uhvatio,
Svoje staro nekadanje mjesto
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA
Sretno mjesto sretnoga sastanka,
Djevojakog prvoga pogleda,
Tree pjevanje
Adel majku radosno pogleda,
I ruku joj sinak cjelivao,
Sve se smije a govori majci:
"Hou tebe da posluam, majko,
Hou tebi zamjene dovesti,
Kolik' sjutra, Bog ako mi dade."
Al' to majka ne e da vjeruje,
Ona moli sina i preklinje,
I kua mu srce od svakuda,
Da joj kae, koga e i kako,
Al' on tvrdo sauvao tajnu,
Veseo se smije i obrie:
Oko Spljeta Vornievoj kui.
Dva je triput tiho prislukuju
Mimo kobnu kuu projaio,
Al' sve tiho, ali sve umrlo,
I ve kipi u grudima srce,
Ve mu s' hoe pamet da pomuti,
Al' vrsta ga uklijeti ruka,
I stvori se ovjek pokraj njega,
Zadra ga i tajno mu ape:
"Mene jednog ti se ne boj ovdje,
Al' me sluaj, il jao ti majci...
Ili ne zna, ili znati ne e,
Da pod tobom i pod tvojim konjem
Crna zemlja z'jeva da te prodre?
etvrto pjevanje
I pitaj ga, sve Turkinje to su
Pram lijepoj Mari kaurkinji,
Koja mu je srce zapalila,
Koja mu je pamet prevrnula?
Ubili je uzdasi i muka,
Kao mene to odavna biju."
79
I prvoga glasa mednih usta.
Zar ti ne zna, da se kamen svaki
Ovdje bori da poleti na te,
Da je sablja svaka otra za te,
Svaka puka za tebe na zubu?...
Tada pjesnik kazivati poe:
"Ti onomad ode sa pazara,
Kad si pjesmu ospjevo zlo po se,
Jer si pjesmom djevojku ubio;
Voljan ode, al' ostavi alost.
Djevojka je stidna i po sebi,
to Turina ne smije da ljubi,
Dok joj pamet mladoj ne potamni,
Da nogama svetu vjeru gazi,
Brai blato da u obraz baci,
Da ubode srce roditelja,
to te jadna ljubiti ne smije,
On djetetu svojem sud sudio:
"Moja kua doivjela danas
Pod sijedu moju staru glavu,
to se u njoj od temelja ne zna;
A danas u sramotu preivjet,
Da se nikad vie ne ponovi,
Jer e sjutra u koludre poi,
Ne bi li nas tamo preivjela
I za nama kajala sramotu."
Ganut pjesnik zaklinje djevojku:
"Nemoj, Melko, jadnu Maru kleti,
Jer je Mara nesretna djevojka,
Od tebe je nesretnija mnogo,
I od tebe milosnija mnogo.
Kad bi tebe dobra Mara znala,
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA
Kad bi ona tvoje srce znala,
Ona bi te dobra poalila,
Ona bi se i Bogu molila,
Peto pjevanje
A Bog ti je dobar oprostio,
A kamoli oprostio ne bi
Tebi, sinko, mati, otac, braa?"
Ne prestaje stara mati tuit,
Al' djevojka nesretna ne uje,
Radost joj je obasjala lice,
Od radosti trome sklopi ruke,
I pomisli: "Boe, hvala, hvala!
Gorka muka spade s moga srca!"
esto pjevanje
Sjutra rano za puta sam gotov,
Pa urani Adelovoj majci,
Ti joj kai, ja lijeka znadem,
Od kojeg bi Adel ozdravio,
"Oj starice, ne boj mi se nita,
Bog e dati, sve e dobro biti.
Adel ti je poginuo bio
Za lijepom Vornia Marijom,
Kojano je jutros izdahnula
U tamnici jadna manastirskoj.
Njih su dvoje ivjeli daleko,
Koliko je od Klisa do Spljeta,
Al' su srca kucala zajedno.
Zato ti je Adel tuan bio,
Dok je Mara jadna bolovala,
80
Da je Adel iz svog srca smetne,
Nju da smetne, da privoli tebe."
To izusti, pa zamalo zamri,
Pa uzdahnu: "Boe, smiluj mi se!" -
S tijem duu spokojno izdahnu.
Turobnijem zvukom jee zvona
Po prostranom Spljetu na sve strane,
A die se malo i veliko
Manastiru blaene Marije,
Da otprati nesretnu djevojku
Sa svijeta lanog na istinu.
A svijet mu danas potamnio,
to se ivot stamnio sirote.
No starice, ini to ti kaem.
Ti mi nemoj koriti Adela
Radi mrtve sirote djevojke,
Da mu na jad gore ne pristaje,
No ga pusti, da jo danas plae,
Tad se ote Adelu od straha,
Ljubi ruku, pa zamoli majku:
"Ne daj, majko, da se uda Melka
Za drugoga do za sina tvoga."
Uskoro su i svatovi bili,
Al' od svata nitko ne spomenu,
Ni uzdahnu za bijednom Marom.
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

MATO VODOPI (PSHK, knjiga 35)

Tuna Jele

Kratki sadraj: Tuna Jele je pripovijest o jednoj bolesnoj i nesretnoj eni koja je pala u
krevet uslijed tuge s gubitka dvaju sinova i mua na moru. Istina, mu e se poslije toliko
godina njezina uzaludnog ekanja ipak vratiti, ali njegov dolazak vie nee spasiti bolesnu i
tunu Jele. Lei tunica Jele u agoniji, u krevetu s kojeg ne moe pogledati na luku, te se javljaju
toj nemonici, s jedne strane sjeanja na utopljenike sinove i na izgubljenog mua, sjeanja to
je onako poluusahlu u krevetu otrovno razdiru, a s druge strane odigravaju se brodogradilini
dano, uju se glasovi, oluje i gromovi, mali tihi ali i burni Gru koji je naputa i zaboravlja. I ne
samo da Jelu mui bolest i glas svjee i neumrle prirode nego i matarske prie i zgode s
dalekih puina, zgode to se uju, sad u ovoj sad u onoj varijanti, uzdu cijele nae obale kao
neki strani a opet tako intimni mitos.

81
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

MATIJA MAURANI (PSHK, knjiga 32)

Pogled u Bosnu

Kratki sadraj: Prvi dio ove knjige govori o pjesnikovu putovanju u Bosnu. Doao je do
Karlovca i tada krenio prema Sisku, ali poto ga nitko nije znao uputiti u pravom smjeru morao
je prenoiti kod jednog seljaka koji ga je ipak uputio na pravi put. Nakon provedena dva dana u
Sisku uputio se u Kostajnicu. Poto preko Kostajnice nije mogao stici do Bosne, morao je ii
preko Slavonije, a tada je krenuo putem Zemuna, a onda u Panevo jer je mislio da e tako
najlake i najbolje upoznati Dunav. Kupio je amac i sam je veslao, ali ga je nedugo od poetka
puta zahvatilo nevrijeme no ipak je sretno stigao u Smesarevo. Vrlo je lijepo sve tamo opisao, a
ponajbolje ljude koji tamo ive, i koji za vrijeme I koje je za vrijeme tamonjeg boravka
upoznao. Putuje zatim u Kragujevac, a iz Kragujevca ide u Uice. Do Sarajeva nije stigao bas
tako lako. Morao je kako bi ga Turci pustili u Bosnu dva dana sjei drva s ostalim radnicima.
Upornost mu se je ipak isplatila, pa je unato brojnim tekoama i problemima stigao u Bosnu.
Maurani govori o ljepotama te zemlje, a posebno o gradu Sarajevu u kojem su Turci ak
propisali svoje zakone. Iz Sarajeva je zajedno sa Turcima krenio put Tovarnika. Ba u to vrijeme
je u Sarajevu je vladala glad, pa je paa morao poslati svoga izaslanika da donese neto kruha
ali ga izaslanik nije donio. Cijelu tu zbrku sporila je jedna ena ispekavi kruh Mauraniu.
Nakon to se oporavio od bolesti zadobivenom velikom hladnoom. Na daljnji put uputili su ga
Turci u krivom smjeru, pa je stigao u neko selo gdje je jedva izvukao ivu glavu. Zatim odlazi u
Rau nakon to je obiao grad odlazi u Beograd i teko obolijeva te tamo je prisiljen ostati punih
mjesec dana dok malo ne prizdravi. Nakon ozdravljenja put ga vodi preko Vukovara, Osijeka, i
Bjelovara pa sve tako do Zagreba. U drugom djelu knjige opisuje obiaje u Bosni. Govori o
turskim zakonima protiv krana, o njihovoj obui i odjei i mnogim drugim obiajima.

82
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

ANTUN NEMI (PSHK, knjiga 31)

Putositnice

Kratki sadraj: Prema Veneciji Antun Nemi je krenuo na Pokladni utorak, tj. 28. veljae
1843. i istoga dana stigao u Krievce. Drugog dana je ve stigao u Zagreb gdje je i prenoio.
Put se zatim otegao tako da je tek 7. oujka stigao u Rijeku. Tamo posjeuje Trsat gdje opisuje
velianstveni pogled na 400 i nekoliko kamenih stepenica. Blizu samog ulaza je studenac sa
grbom Frankopana. Poslije obilaska Bakra i Kraljevice vraa se u Rijeku i nastavlja put prema
Trstu, kamo je stigao predvee 10. oujka i sutradan oko ponoi produuje parobrodom za
Veneciju. Tu se zadrava tri dana. Dolaskom u Veneciju opisuje grad, od povijesti, pa sve do
nekih njezinih znamenitosti (to inae ini sa svakim gradom kroz koji prolazi putem). Opisuje trg
sv. Marka, krilatog lava sv. Marka, mletake ulice koje su veinom tako uske, da jedva dvojica
uspored hodati mogu. Mostovi su graeni od rezanog kamena, a ima ih oko 450. S obje strane
vode stube kako bi se povisio svod mostova kako bi gondole i barke uspjeli proi ispod njega.
15. oujka odlazi eljeznnicom u Padovu. U Padovi spominje padovansko sveuilite to ga je
car Federico II. utemeljio i gdje su studirali Ivan Sobjeski, Czartoriski, Kopernik i mnogi drugi
glasoviti ljudi. Zatim nastavlja put do krajnje svoje toke - Verone. U Veroni opisuje amfiteatar i
ostale znamenitosti (vijenica, grobovi Scaligera, crkve, katedralni hram, grobnicu Pipina,
groblje). 18. oujka se ve vraa u Veneciju gdje se zadrava petnaestak dana i nadalje opisuje
njezine znamenitosti (patrijarhalni hram sv. Marka, jezuitsku crkvu, groblje mletako, teatar
Fenice, dvorane duda, otok S. Lazzaro, Rivu de` Schiavoni). Zatim odlazi ponovno u Trst, te
preko Postojne dolazi u Ljubljanu, pa u Maribor i Graz. Iz Graza se preko Semmeringa sputa u
Be. Ovdje se zadrava kratko vrijeme, a tu se i putopis prekida. Meutim, iz nekih drugih
izvora saznajemo da se uoi 23. travnja ponovno nalazi u Zagrebu.

Udes ljudski

Kratki sadraj: Udes ljudski sastoji se od pet dijelova. Prva dva dijela, u kojima je rije
i povijesti Petrinieve enidbe s Valprugom, ine zasebnu, mogli bismo kazati gotovo
novelistiku cjelinu. U ostala tri dijela proza postaje difuznija, radnja se dogaa na nekoliko
mjesta i panja pisca uvijek je usredotoena na neko novo lice. U treem dijelu, koji se moe
smatrati epilogom uvodne pripovjetke o Petriniu, pisac nas uglavnom kroz svoj komentar
upoznaje s novim licem: pravnikom Jaimom Grboviem, a u etvrtom dijelu zapoinju zbivanja
za koja nasluujemo da su vjerojatno trebala biti sredinja radnja romana. Naime tu zapoinje
povijest Lucije Otokaj, tienice Grbovieve, i njene ljubavi prema Ivanu Davoriu, barjaktaru
jedne graniarske regimente, ljubavna povijest koja se nastavlja i u petom dijelu gdje
koncepcija vitekog romana prerarasta sav prirodno realistiki osjeaj naeg pisca i poslije
uobiajeno zamrenih zapleta koji su nam poznati jednako kod Eugene Suea kao i kod
Dickensa, Lucija se mora udati za bogataa eljkovia jer je Grbovi svojim spletkama uspio
uvjeriti svoju tienicu a posredstvom lanog pisma da je njen dragan Davori poginuo u boju s
Turcima u Krajini. Na tom mjestu rukopis se prekida, a kritiaru je teko predvidjeti kako bi
83
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

radnju dalje razvio Nemi, ali je teko vjerovati da se upravo u trenutku kada je rukopis
prekinut, nisu pripremali novi, jo zamreniji zapleti kakve emo susretati tek u Zlatarevom
zlatu Augusta enoe.

84
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA
FRANJO MARKOVI (PSHK, knjiga 44)
Dom i svijet
I doe jesen, doe berbe doba.
Svud trsjem zriak zriku se oziva,
Grozd crn i bijel ve zrio proviriva
Outa iz lia, u naportu oba.
Sve gorue se sad osule brai,
Svud bijele svite izme loa vire,
Drug s drugom jue, groe u brenti tlai;
Tu prea cvili, ondje dude svire,
Tu lit se kua, peen kostanj dii,
Od pucnjave tu puan prah mirii;
Svu goru pjesma prekrilila sada,
Seljaku naem pratilja vjerna
Od smjerne zipke pa do groba smjerna,
I uzdanica ivota emerna,
Pomagalica kod svakoga rada,
I zabitnica voda svakog jada,
I slatkog vinca junaka zaslada.
85
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

RIKARD JORGOVANI (Stoljea hrvatske knjievnosti, SHK)

Na pragu

Na pragu stojim tvoje sobe, i ruicama skladat pjesan

Al ne usuujem se ui, alobitu i slatkoujnu
U sobi neto slatko miri Sve njenije i tie zvuci
i zvone zvuci zamirui Daleko u dalj tamnu hrle,
Ne gledaju te vidim tebe l ujem gdje ti krila due
Kod glasovira sjedit nujnu, estokom strau nekog grle.

Mlinarska djeca

Kratki sadraj: Pripovijetka poinje realistinim opisom mlinova mladog pijanca Kolaria,
bogatog Buia i njegove debele keri Mare, mlina obitelji Kovai i njihovog sina Pavla
Kovaia, te opis zadnjeg mlina siromane obitelji Gospodari i njihove lijepe keri Marije.
Obitelji Kovai i Gospodari esto bi se nalazili, te se rodi ljubav izmeu Pavla i Marije. Jedino
se stara Pavlova majka protivila toj ljubavi, jer je smatrala da bi joj sin mnogo bolje proao kada
bi oenio bogatu Maru. Tada doe obavijest da je devetnaestogodinji Pavao pozvan u vojsku.
Pavao odlazi u vojsku ne znajui koliko e vremena provesti izvan kue, a roditelji mu i
zarunica Marija ostaju u selu. Starog je Kovaia strano pogodio odlazak sina, te u jednoj
krmi raspravlja sa Gospodariem kako nije poteno da je tako dobar mladi kao njegov Pavao
pozvan u vojsku, a protuhu od Kolaria nitko ne dira. Vraajui se kui Kolari baca na njega
ogroman kamen, te Kovai nakon nekoliko dana umire. Kolaria uskoro uhvatie i osudue na
vjeala. Smru Kovaia razvrglo se prijateljstvo starih susjeda. Nakon etiri godine provedene
u vojsci, Pavao se vraa kui. Majka mu zabranjuje da ode Mariji sve do sna u kojem vidi svog
pokojnog mua koji joj se krvave glave prijeti. Tada starica poputa i doputa Pavlu odlazak
Gospodariima. Za tri tjedna prireeni su svatovi izmeu Marije i Pavla.

Ljubav na odru

Kratki sadraj: U maloj rimskoj gostionici K Emidiju sastaje se uveer stalno drutvo
umjetnika, po narodnosti Rusa. Osobit lik je Vasilij Hvostov, Rus, koji se u Berlinu zaljubio u
jednu francusku pjevaicu, Adelaidu. Slijedio ju je po itavoj Europi, sve dok mu je ne otme
bogati bankar u ijim rukama djevojka umire za prvoga poroda. Vasilij krene u Italiju, nae
tamo nekoliko prijatelja slikara i posveti se napokon sam slikarstvu, nosei samo jednu elju da
naslika svoju ljubav na odru. Jednu veer u gostionicu ue krasna osamnaestogodinja
djevojka, koja je toliko sliila njegovoj davno izgubljenoj ljubavi, Adelaidi. Vasilij moli da mu
bude model, te djevojka (Anelina) pone posjeivati slikara. Vaslij je neumorno radio na svojoj
slici. Anelina je polako propadala, gubila na svojoj ljepoti i poinjala sliiti Vasilijevoj mrtvoj
ljubavi. Na kraju Vasilij nalazi mrtvu Anelinu na odru s pismom u ruci. Proitavi pismo
Hvostov se srui do odra. Dvije gorue svijee padnu pri tom sa svijenjaka te zapale barun.
86
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Zamalo je gorio cijeli odar, a uskoro i cijeli stan. U stanu izgorila je mrtva Anelina, Hvostov, i
slika Ljubav na odru.

Stella Raiva

Kratki sadraj: Pria poinje godinom 185*, u doba kad je svakog ljeta u Zagreb dolazila
talijanska opera. Zagrebaki impresario dovede talijansku pjevaicu Stellu Raivu, rodom Indijku.
Iako je bila iznimne ljepote, Stella se povlaila u sebe, krijui u svom srcu tragediju. Jednu veer
Stella pozove impresaria na aj i tono u pono iz ormara izvadi crnu oblu kutiju i stavi je stol.
Izvadi iz nje kao snijeg bijelu lubanju i zlatom okovan bode. Stela pone svoju priu: rodila se u
Indiji, a kad je navrila osmu godinu umru joj roditelji te ostane na brizi strica, bogatog trgovca.
U Milanu, dok je bila na konzervatoriju, sudara se sa mladim uenikom konzervatorija,
Emericom Horvatom. Od tog dana viali su se svaki dan i rodi se izmeu njih ljubav. Nakon
nekoliko mjeseci Emerico obavijesti Stellu da mora na neko vrijeme u Hrvatsku, i oprostivi se
vrlo hladno od djevojke krene prema Veneciji pa u Hrvatsku. Stella, oajna, mislei kako nikada
vie nee vidjeti ljubljenog, pada u krevet i zaspi. Tada u glas Emerica koji se vratio kako bi joj
izjavio svoju ljubav koju je toliko dugo krio od nje. Naime, Emeric je siromaan student,
stipendist, te smatra da nema anse kod nje, bogate nasljednice. Kasnije Stelli stie pismo iz
Pariza od strica te ona odlazi u Francusku, da pri povratku u Italiju saznaje da je Emerico
opasno obalio i umro. Stella odlazi na njegov grob i otvara njegov netom zakopan lijes i
bodeom odrubi mu glavu koju sa sobom ponese.

87
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

AUGUST ENOA (PSHK, knjiga 39-42)

Zlatarevo zlato

Kratki sadraj: Radnja se odvija u 16 stoljeu u Zagrebu. Prvi hrvatski povijesni roman,
poinje priom o mrnji gospodara Medvedgrada, Susedgrada, Kaptola i Zagrepana koja se
tijekom radnje sve vie oblikuje u sukob graana Zagreba i Stjepka Gregorijanca,
medvedgradskog feudalca. Borba graana, predvoenih mudrim grikim zlatarom Petrom
Krupiem, i medvedgradskog silnika gubi svoj elementarni historijski, ekonomski i drutveni
znaaj u asu kada se posve nenadano javlja ljubav izmeu smjerne grike ljepotice Dore
Krupieve i Stjepkova plemenitog sina Pavla. Naime, plemi Pavao Gregorijanec spaava Doru
Krupievu prilikom jedne guve u gradu i dovodi je zlataru Petru Krupiu. Dora je rano ostala
bez majke pa ju je uz oca odgajala kuma Magda. Stjepko Gregorijanac sinovljevu ljubav
doivljava kao nedostojan i nepromiljen izbor, pa sinu nudi lijepu, ali do sri pokvarenu Klaru
Gruberovu, gospodaricu Samobora. Pavao prezre i odbaci Klaru koja se odluuje osvetiti
pomou gradskog brijaa Grge okolina. Brija Grga okolin nije uspio isprositi Doru za enu pa
se zakleo da e Krupievoj obitelji nanijeti sva zla. Pokuao je djevojku u gradu oklevetati zbog
ega ju je otac otjerao kod roaka van grada. Putem su ju presreli plaenici Stjepka
Gregorijanca s namjerom da ju otmu i osramote, ne bi li tako onemoguili da se Pavao njome
vjena. Prilikom iste nevolje u gradu pojavljuje se tajanstveni nijemi prosjak (sveenik) Jerko
koji pomae Pavlu da spasi Doru. Ranjen zamoli svoje sluge da ga odnesu na njegove dvore da
se izlijei. Kao to je brija Grga bio dounik Stjepku, tako se prosjak Jerko zajedno sa plemiem
Pavlom urotio protiv Grge i oca Gregorijanca. Dodatnu nevolju ini barunica Klara koja je rano
ostala Samoborska udovica i smrtno se zaljubila u lijepog Pavla. Jerko je objasnio Pavlu da nije
nijem, da imaju zajednikog oca, da mu je majka bila sluavka na oevom dvoru, da ju je
Stjepko napastovao i kad je vidio da je trudna protjerao ju je sa dvora. Umrla je u tekoj bijedi,
a on joj se zakleo da e cijeli ivot utjeti, kako nitko ne bi saznao nita o njemu. Do sada mu je
pomagao roak fratar u samostanu. Kad su nastale svae izmeu vlastele i graana, u vrijeme
kad je Petar bio na ratitu protiv Turaka, Klara je unajmila jednog zlobnika (Grgu okolina) koji
se pojavio u Dorinoj kui, za vrijeme dok je bila sama. Prethodno je taj zlobnik ranio Janka koji je
uvao Dorina ulazna vrata. Dori se predstavio kao ovjek, vojnik koji trai zatitu, u nevolji je i
bjei. Smilio se Dori, donijela mu je vode i dok je gledala kroz prozor zlobnik joj je podmetnuo
otrov. Kratko nakon to je probala navodno gorku vodu preminula je. U taj as doao je nesretni
Pavao koji nje nita mogao napraviti protiv toga. Pavao se nad mrtvom Dorom zaklinje na
vjeitu samou. Idueg dana Dora je bila sahranjena. Za vrijeme dok je leala na odru u crkvi
Pavao se sreo sa Klarom i obeao joj najljue nevolje za sve to je uinila. Pavao je otiao na
ratite sa Turcima. Vratio se tek na oevu samrt, prilikom koje ispovijeda Stjepka sveenik
Jerko. Otac se na samrti ispovijeda sveeniku i kaje se za vanbranog sina. Sveenik otkriva da
je on taj sam. Iza obitelji Gregorijanec u kojoj su bila tri sina nije ostao niti jedan nasljednik.
Pavao se nije enio, odlazi u borbe s Turcima, uludo izlae svoj ivot i pogiba kao slavni junak.
Njegovom smru gasne loza gospodara Medvedgrada, plemenita loza Gregorijanaca. Niko je

88
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

imao samo jednu kerku, a Jerko je bio sveenik. Grga okolin svrava svoj ivot kukaviki i
mizerno, ba onako kako ga je i proivio.

Seljaka buna

Kratki sadraj: Roman poinje opisom zbivanja u domu Urule Heningove, u veljai ljeta
gospodnjeg 1564. Vlasnica pola svega imanja kojim se upravlja iz Susedgrada bila je u otrom
sukobu s plemiem Tahijem koji ju je pokuao prevarom, a kasnije i silom protjerati s njezine
polovice imanja. Tahi je na silu zauzeo Susedgrad, a Urula se morala povui kerki u Zagreb.
Ali nije odustala od borbe. Pod Tahijevom vlau teko je bilo ivjeti - njegova okrutnost i
samovolja najvie pogaa kmetove. Tahi je, sluei se obmanama i nepotenim saveznicima,
priskrbio zatitu samoga kralja. Tahijeva silovitost esto je razarala ivote onih koji su se usudili
pred njim dignuti glavu. Dogodilo se to i uri Mogaiu, neaku Matije Gupca, kojega je, iako je
bio seljak-slobodnjak, Tahi ugrabio u vojsku. Uzalud se Gubec alio, a urina nesuena nevjesta
Jana ila moliti za njegovu slobodu. Tahi je, ne marei za zakone, svoju volju provodio silom.
Namamivi Janu u svoj tabor, Tahi ju je napastovao, a ona od uasa izgubi razum. To je bio
vrhunac nasilja koje kmetovi vie nisu mogli trpjeti. Matija Gubec, ogoren i odluan, pozvao je
kmetove na pobunu. I buna planu. Iz poetka, sve je krenulo dobro. Plemii nisu oekivali toliko
silovitu bunu i ova ih je mona kmetska vojska zatekla nespremne. Ipak, meu seljake se
uvlae uhode i izdajnici. Prodadoe svoje supatnike za kesu zlatnika ili nekakve jadne dobrobiti.
Kmetska vojska stade stradavati. Na kraju, 9.veljae 1573. godine pade u ruke banskoj vojsci i
sama crkva oko koje se skupie kmetovi Stubiani da brane svoga vou Gupca. Da bi spasio
one to jo ostadoe ivi, Gubec se preda. Buna je plamtjela jo neko vrijeme, a onda se ugasi
krvavim porazom kmetova. Vou bune Gupca pogubie na Markovu trgu u Zagrebu. Tahi je
likovao, a itav stubiki kraj je bio zavijen u crno. Nakon bune razrijeila se i desetogodinja
ljuta svaa i parnica izmeu Urule Heningove i Franje Tahija. Tome je svakako pomogla i buna
nesretnih kmetova. Kralj je, pod snanim pritiskom plemstva koje se i samo uasavalo Tahijeve
silovitosti, presudio da Tahi mora vratiti Uruli njezinu polovicu imanja. Komesari vratie Urulu
u Susedgrad, pa su sada dva ljuta neprijatelja ivjela pod istim krovom. Tahi je poraen i bijesan
samovao u Susedgradu. Izgubio je svoje lane prijatelje, izjalovili su se planovi o enidbi sina s
Urulinom keri. Na kraju, Tahijev ivot prekrauje netko tko ima neotuivo pravo na osvetu -
nesretna Jana kojoj je Tahi uzeo sve: potenje, ljubav i razum. Roman zavrava mudrom
porukom o vjenosti naroda i kratkotrajnosti nasilja. Sr romana ini klasni sukob. enoa u
romanu osuuje ivot i ponaanje niskog plemstva i ujedno kritizira kolebljive i prevrtljive
vladare, te iznosi ideje o jednakosti i bratstvu svih ljudi. U romanu se odvija vie paralelnih
radnji: sukob Heningovice i Tahija, nezadovoljstvo seljaka, nesretna ljubav izmeu Jane i ure
Mogaia, te ljubav Sofije Hening i Tome Milia. Koristei povijesne injenice i podatke iz bogate
arhivske grae grada Zagreba, svoju je literarnu transformaciju ovih povijesnih zbivanja
ispriao tako vjerno i ivotno da je dosegla uvjerljivost znanstvene istine.

uvaj se senjske ruke

89
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Kratki sadraj: Radnja se odvija 1600/1. i 1614. godine na Vrbniku na otoku Krku
(Dumina kua, obala mora), Veneciji i Senju. Tema djela su borbe uskoka i Mleana, a osnovna
misao: treba braniti svoj zaviaj. Narod koji je mek, pokoran i posluan eka ropstvo i tuinska
vlast. Narod koji je ponosan, hrabar i prkosan, izborit e i doekati svoju slobodu. Opisuju se
povijesna zbivanja s poetka 17. stoljea kad je Senj bio pod austrijskom vladavinom. Bili su trn
u oku Mleana koji su ih pokuali na prijevaru otjerati iz grada. Oni slue austrijskome caru i
brane more od Mleana i kopno od Turaka. Knjiga poruuje da se od tuinske vlasti moe
osloboditi samo onaj narod koji se za to sam izbori. Uzbudljiv povijesni roman koji govori o volji
snazi naeg naroda da se brani i uva rodnu grudu. Austrijski general Rabata, koji slui i
Veneciji, sprema uskocima smrt, a graanima Senja izgon. U tome mu pomae izdajniki biskup
de Dominis. Redovnik Cipriano javlja uskocima o dolazeoj nesrei, pa oni bjee na Orlovo
Gnijezdo. Rabata ulazi s vojskom u grad i nareuje smaknue kneza Posedaria. Uskoci pod
vodstvom vojvode Jurie Orlovia upadaju u grad i oslobaaju ga. Sluge Mletake Republike
Rabata i Antonijo Capogrosso stigla je pravedna kazna - smrt. Senjom je opet zavladao mir, a
Klara Posedari i mladi uskoki vojvoda ure Danii sklapaju brak. A goli kamen i senjska bura
i danas nose poruku: uvaj se senjske ruke!

Prosjak Luka

Kratki sadraj: Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su bili
lijeni, nepoteni, voljeli se ii u krmu, osim rijetkih ljudi koji su poteno radili. Kroz to selo esto
je prolazio Luka. On je bio prosjak, a da bi stekao novac varao je i bavio se nutnim poslovima.
Luka nije imao ni oca, ni majke, jednog jutra naao ga je straar na ulici te novoronetu dadu
ime Luka. Luka se zaljubio u bogatu i potenu Maru. Poelio je biti poten, imati kuu i enu. No
Mara je voljela drugoga, svog susjeda Andru, vojnika koji se nakon tri godine izbivanja u vojsci
u Subotici vraa u selo, ali su njihovi oevi bili u svai. Luka je obeao pisaru Mikici Ribariu
100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se
Andro oeni Marom. I uistinu, Mato Pavlekovi brani sinu enidbu za Maru. Mikica za to vrijeme
odlazi do Cigana Ugarkovia te dogovara s njim nesreu koja e zadesiti Marinog oca,
Martina Lonaria. Netko (Ugarkovi) mu je ubio krave i spalio spremite za sijeno. Postali su
veoma siromani. Vidjevi njihovu nevolju Andrin otac je shvatio kako je bio nepoten prema
Martinu, Marinom ocu, i prvom susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zaruili. Luka je
skupio mnogo novca i elio je dati Martinu u zamijenu za Maru. elio je ivjeti kao obian
ovjek. Saznavi da je Mara zaruena veoma se razoarao. Znao je da bi ga jedino ona vratila
na pravi put, da bi jedino ona od njega uinila ovjeka. Kad su se Mara i Andro vjenali i dobili
dijete, Luka je bio zavidan. Htio se osvetiti. U trenutku kada kod djeteta nije nikoga bilo Luka
dolazi sa zamisli da utopi dijete, ili ga odvede Ciganima. Ipak, vidjevi nevino djete Luka se
postidi svog nauma i odustane. Kod njega je prevladao razum i otiao se ispovijedati. U krmi je
sreo Mikicu. On mu je nudio prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da
eli samo novac, jer je takav i on bio. Luka je shvatio da je vanije biti siromaan i sretan
ovjek, nego neovjena varalica. Luka je otiao do rijeke Save i skoio u vodu gdje je umro.
Mikica i Ugarkovi pokuavaju nai sakrivene novce, no u Lukinom kaputu nalaze samo crvene
90
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

glasake listie. Nakon godinu dana Mara i njen otac morali su na sud. Luka im je ostavio 800
forinti i sveeniku je ostavio poruku za njih. elio je da prime novac, poto je on kriv za svu
nesreu koja ih je zadesila i da se svake godine pomole za njega. Mikica je izgubio sav novac,
te za litru rakije prodaje svoj kaput. Slijedee jutro nalaze ga mrtvim pod raspelom.

Prijan Lovro

Kratki sadraj: August enoa boravio je na seoskom imanju svoga prijatelj, gdje se
upoznao s mladom udovicom s kojom se uputa u razgovor o knjievnosti: mlada udovica mu
govori da rado ita no preteito na njemakom i francuskom jeziku jer je hrvatska literatura
monotona. No ne krivi nae pisce, opisuju oni to u svojoj domovini nalaze, odnose male,
neznatne kako su mali i Hrvati. Pria je trebala posluiti kao dokaz inspirativnosti sudbina naih
ljudi i prostora za stvaranje knjievnih djela; dobrih i zanimljivih knjievnih djela za kakvima
ezne itateljska publika enoina doba, a trai ih, poput lijepe udovice kojoj pripovjeda August
ovo pripovijeda, u jeftinim njemakim i francuskim asopisima. udna ivotna pria seljakog
sina bistra uma i dominantne inteligencije poznata je pripovjedau iz studentskih dana na
prakom sveuilitu koje je, igrom sluaja, dijelio jedno vrijeme s Lovrom N., (profesorom
jezikoslavlja). Bijae to godina 186*. Lovru je upoznao u jednoj prakoj kavani, gdje su se
hrvatska braa sastajala kako bi itala domae novine. Veliki ar za znanou, e za znanjem
to je Lovru goniIa da radi i da se bori, iniIa ga je drukijim od ostalih. Lovro je roen u
mnogobrojnoj siromanoj slovenskoj obitelji kod Postojne, ali se ve rano istaknuo svojom
inteligencijom i puno obeavao. Siromanom je djeaku vrhunac ivotnog uspjeha, bez obzira
na elje i darovitost, bilo sveenstvo. Duhovnost i uenost crne halje respektirali su Lovrini
roditelji, gledajui u njoj prije svega mogunost da njihovo dijete proivi ivot manje tegoban od
njih. Tako Lovro dolazi u Ljubljanu, veliki grad. Lovro je uio dobro, uskoro se zapopio, navukao
crnu halju i obrijao glavu. No njegova je nemirna priroda teko podnosila stroge zakone
sveenikog liceja. itavi sv. Augustina duh mu se uvijek vraao na Goethea, Byrona i
Mickiewicza. Tu je nalazio sebe. Uskoro Lovro postane robom Petrarkinih zvonkih lanaca. Lovro
se osjeao zarobljen i sputavan, predstojnik reda poee mu sve vie prigovarati. Tada za
praznika Lovro s nekim bogoslovcem ode u njegovo selo i tamo sree Malvinu, bujnu i pametnu
djevojku. Lovro joj ubrzo otkriva svoju ljubav, no ona mu odgovora blagim prijekorom iako ga je
voljela, ali to nije mogla priznati jer je on bio sveenik. Lovro je propadao sve vie shvaajui da
bi Malvina bila njegova samo da nije sveenik. Ta misao osvajae mu cijelu duu. Oaj koji je
Lovro proivio dovodi ga do spoznaje da je bolje da bude dobar svjetovnjak, negoli lo sveenik.
Tako se Lovro vratio kui, razoarao obitelj, i po njima, teko i nepopravljivo posrnuo na putu
prema uspjehu. Lovro je uzaludno traio namjetenje - uvijek bi primili drugog. Otac ga tjera da
se zaposli kao privatni uitelj grofova sina. Lovro se dobro slagao s grofom i intenzivno uio. Na
jednoj veeri ponovno sree Malvinu. Razoaranje ivotom i ljudima ispuniIo je Lovru u drugom
susretu s Malvinom. Ona je tada bila udana, lijepa i bogata mlada ena, posve iva i vrlo
ivotna. Njezina je koketna radost ugasila Lovrinu predodbu o aneoskoj iskrenosti za koju
vrijedi ivjeti. Ona mu sada priznaje ljubav, no on ju odbija. Nakon zavretka s pouavanjem
mladog grofa Lovro je elio nastaviti svoje kolovanje u Beu, no nije dobio stipendiju te
91
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

slomljen brojnim porazima, oboli. Dugo je besciljno i teko ivotario u roditeljskom domu bez
volje za ivotom i bez snage da se opre potonuu u oaj. Lovrin je otac slomljen sinovljevom
boli odluio zaloiti sve to su imali da bi platio sinu kolovanje. Tako se Lovro nalazi na studiju
jezikoslovlja. Rado je uio jer je gorio od elje za znanjem. U to vrijeme je u stanu sa enoom i
igecom i kad mu se konano ivot sredio otac mu zapada u dugove, a Lovro ostao bez
sredstava. Odluio je pronai rjeenje: enidba bogatom djevojkom spasila bi oca kojemu je,
bez pretjerivanja, dvaput dugovao ivot. Tako je upoznao Minku, stariju djevojku ija je
sumnjiva ljepota i jo sumnjivija materijalna situacija samo na trenutak zaslijepila Lovru. Na
nagovor prijatelja enoe, Lovro je provjerio priu o Minkinu velikom mirazu koji je trebao
nadoknaditi mladost, ljepotu i ljubav. Miraza, naravno, nije bilo, a Lovro je slomljen rezignirano
zakljuio da on nije predodreen da uspijeva - ni potenjem, ni laima. Ipak, u jednom asu se
inilo da se i Lovri osmjehnula srea - na studij je doao neuki sveenik Ante L. iz Dalmacije koji
doznavi za Lovrine probleme ispria priu o lijepoj i bogatoj nasljednici koja nema nikoga.
Zajedno otputuju na more, gdje je Lovro i upoznao Aneliju o kojoj mu je sveenik govorio.
Lovro dobija mjesto profesora gimnazije u Dalmaciji. Lovro je konano upoznao enu svog
ivota i zaljubio se u nju, kao i ona u njega. Njezin stric doznaje da je Lovro siromah te da se
eli oeniti Anelijom zbog njezinog novca te zabranjuje vjenanje. Lovro je istinski volio
Aneliju, no znao je da u to nikoga vie ne moe uvjeriti. Dolazi kod Anelije govorei joj da ne
moe vie tako, te si oduzima ivot prerezavi si grkljan britvom. Tako se daroviti seoski mladi
pretvara u oajnog, ogorenjem otrovanom ovjeka. Tragina sudbina intelektualca seoskog
podrijetla, iji teki ivotni uspon svrava tragedijom umjesto zasluenim trijumfom, esto se
javlja u naoj knjievnosti. On je prvi knjievni lik hrvatske knjievnosti koji je seljakog
podrijetla, a pokuava postati intelektualcem, za njegov udes kriva je okolina u kojoj se kree i
koja ga ne prihvaa.

Branka

Kratki sadraj: Branka Kunovi ivi s bakom u Vlakoj ulici u Zagrebu. Majka joj je rano
umrla, a otac je poginuo u Amerikom graanskom ratu. Lijepa i pametna, skromna, potena i
istinoljubiva djevojka, zavrila je uiteljsku kolu. Najbolja joj je prijateljica Hermina, koja
potjee iz imune inovnike obitelji. Dok ona razmilja samo o dekima i udaji, Branka u prvi
plan stavlja ideje ilirizma i nastoji raditi na prosvjeivanju svog naroda. Siromana i bez
utjecajnih veza, nikako ne uspijeva dobiti posao u Zagrebu, pa ni u okolici. Najvee probleme
stvara joj Mari, nekadanji kolega iz razreda, a danas prevrtljivi smutljivac uvijek odan onima
koji su na vlasti. Zahvaljujui Hermininom ocu, a poneto i vlastitoj upornosti, uspijeva dobiti
posao u zabaenom Jalevu. Dolaskom u Jalevo nastaju novi problemi, a najvee probleme
stvara joj uitelj ili sa svojom enom i biljenik andor Mioci. Oni nastoje mjetane drati u
neznanju kako bi iz njih mogli izvlaiti to veu korist i Branka se sa svojim idejama ne uklapa u
njihove planove. No, na sreu, nije osamljena. Na njenoj su strani opinski naelnik i seoski
upnik. Nekako u to vrijeme u Jalevo dolazi iz Bea grof Belizar. Tu nastoji obnoviti uniteno
imanje i u nekoliko navrata susree Branku koja se konano uspjela pristojno smjestiti i dovesti
k sebi baku iz Zagreba. No, naalost, ilievim podmetanjima nema kraja, a u svojim
92
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

nastojanjima da uniti Branku slui se velikim podvalama i podlostima. Branka je personifikacija

pievih ideala temeljenih na idejama ilirizma. Svom silinom nastoji nacionalno osvijestiti svoje
ake i u njima probuditi elju za znanjem, kako bi se to efikasnije mogli oduprijeti snanom
nastojanju vlasti u madarizaciji i germanizaciji Hrvatske. U svojim nastojanjima susree se s
puno otpora koji joj pruaju kolege na poslu, opsjednuti jedino vlastitim probitkom, pohlepom i
egoizmom. No, Branka je nepokolebiva i ustrajna u provoenju svojih ideala. Probija se kroz
ivot velikom upornou i vlastitom sposobnou. Branka se ne predaje i na kraju kolske
godine njeni su aci poluili puno bolje rezultate od ilievih. Dobiva veliko priznanje i ponudu
da se vrati u Zagreb. Iako je ponuda bila primamljiva, omiljena seoska uiteljica odlui ostati sa
svojim acima u Jalevu. Na kraju, udaje se za grofa Belizara, mladog, lijepog, bogatog i
obrazovanog plemia i njenoj srei nije bilo kraja.

Karanfil sa pjesnikova groba

Kratki sadraj: Novela je pisana u prvom licu. Autor (Hrvat) ita pjesniku zbirku Franca
Preerna u kojem nalazi karanfil. Sjea se svojih mladih dana kada se sa prijateljem Slovencom
Albertom uputio u Kranj, u gostionicu njegovih roaka. Tamo sreu mladu djevojku Neu. Albert
je zanesen njemakom literaturom (Schiller), te esto recitira njemake stihove i istovremeno
prigovara djevojci da ne zna to je poezija jer ne zna njemaki. Na to djevojka vadi zbirku
pjesama Franca Preerna (1847.) i recitira pjesmu o mjeseini. Oboje mladia ostaju zateeni sa
ljepotom slovenskih stihova. U tom trenutku shvaaju da i domaa literatura ima velike
vrijednosti. Djevojka ih odvodi na grob Preerna i tamo im otkida dva karanfila. Mladii se
zaljubljuju u djevojku i odluuju da e njoj prepustiti odluku. Slijedea dva tjedna mladii su
proveli tumarajui po Sloveniji: posjetili su jezera Bled i Bohinj. Na povratku u Kranj u jednoj
gostionici sreu neko drutvo koje govori samo francuski smatrajui da slavenski jezik
(slovenski i hrvatski) nije dovoljno uzvien. Oba mladia bijahu ismijana u pokuaju da objasne
veliinu vlastitog jezika. U Kranju nailaze na tugu: Nea je umrla od prehlade. I sad, nakon
mnogo godina, autor dri u ruci Preerninove stihove i gleda u sasueni karanfil koji je jedina
stvar koja mu je ostala od te djevojke.

Propast Venecije

Kratki sadraj: Povjestica Propast Vemecije poinje govorom venecijanskog Duda

Senatu o Napolenovom pismu koje je smrtna presuda Veneciji. To je bilo i povijesno tono.
Venecija se nije mogla obraniti od Napoleona jer nije imala svoju vojsku, ve je njena mo bila
izgraena ugnjetavanjem drugih. Hrvati, a ni ostali pokoreni narodi, ne bi branili Veneciju.
Malobrojni Venecijanci porobili su veliko podruje Mediterana i bliskog Istoka. Tako je i Hrvat
stoljeima bio mletaki galijot i svojim uljevima poveavao mo i bogatstvo mletake vlastele.
Sada Hrvat koji uva Duda ivot mrca pati za svojom Dalmacijom, ali i predvodi osvetnike
mase puana protiv gramzivih mletakih bogataa i Duda. U ovoj povjestici ima dosta lirskih
mjesta kao npr. smirenost venecijanske none idili, nostalgino sjeanje straara - Hrvata na
dalmatinski zaviaj. Epilog povjestice obraa pozornost na duboke razloge propasti neko
93
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA
mone Venecije. Stih je jamb. Jezik obiluje metaforama, personifikacijama i drugim pjesnikim
figurama. Povjestice su specifine poetske forme koje je upravo enoa uveo u nau knjievnost.
Lagunom lebdi mir;
Lagunom dre zlatna mjeseina;
Draguljem blijeti mora ir,
I tajnim aptom pljuskala pliina;
Kamenita iz mora nikla spletka;
Sred vreve silne crnijeh talasa
Nepojmiv svijetu, tisuljetan zglob,
Tjelesina divotnog gorostasa
I slave hram, slobode krvav grob.
Venecijom to grdno udo zovu;
Na svijetu nema jeke tomu slovu,
Puinom svjetskom vlada barjak lava,
Puinom neba ori mu se slava;
Od krune vie vrijedi zlatna kapa,
Njoj klanjaju se sultan, car i papa.
Napoleon - da mali Korzikanac
Na rtu maa nosi svijeta kob,
On mletakomu divu kuje lanac,
Napoleon Veneciji kopa grob.
Napoleon vam alje ovo pismo.
Od on nas trai, ujte nau smrt.
Kraj nek je sada, veli, vaoj sili,
Ne budite ve to ste nekad bili,
Rastrgnite mi barjak zlatnog lava,
Ni dud vam ne smije vie biti glava.
Sve pokrajine da mi odmah date,
Sve zlato svoje, slike i fregate,
Venecija da sama smrt si sudi?
Venecija da sama smrt si pie?
Da sama tisne no u svoje grudi
Na smrti kliknuv: - mene nema vie?
94
Ti: Rat! jo vie, mlae, u taj par.
Hrvati? Jesu l, mlae, naa krv?
Venecija je l Dalmatincu dom?
Dalmatin bio samo kukav crv,
Tek sluga na, tek rob na kru svom.
Tuinac da ti spasi ovaj grad?
Venecijo, oj divni dome moj,
Vjekovita ti svome rodu ast,
Nam valja mrijet, al ti bar slavna stoj,
Venecijo, ti ne smije, ne smije past!
uj! Je l oluja, je li grom?
Od bure dre dudev dom,
A s vana uje divlju viku,
I uje psovke, uje riku,
Silovit urlaj, mukli amor,
I zgrabi pero, zgrabi pismo,
Potpisa zator zaviaju sam
Zavrisnuv: Jao! Svoji nismo
Na tvrdi sruio se kam.
Daleko mukli valovi se ore:
Venec'ji grobnu pjesmu pjeva more.
Venec'ja pade - kruna morske vlasti
Bez povratka u zabit minu gluhu;
Venec'ja pade - morala je pasti,
Na pijesku temelj stajao tek suhu:
Sva vlast joj bila aka velikana,
Sva sila samo krvnik, trepet, strah,
Iz orijakog, divnog mermer-stana
Vjekovitoga ropstva diso dah,
Al svanu zora, doo ti je dan.
Iz valovlja ti zvone divni glasi:
Venecijo, i opet slobodna si!
Ne krvna zvijezda povrh burne vode,
Ne puku tvome uas, trepet, strah
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Ve zlatan trak u suncu si slobode,

to roda silnog sloni uga mah!

95
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

JOSIP EUGEN TOMI (PSHK, knjiga 45)

Melita

Kratki sadraj: Radnja romana zbiva se u Zagorju (grad Delindvor), krajem 19. stoljea i
opisuje ivot (kontese) Melite, grofovske keri. U Delidvoru svi su lanovi grofovske porodice
ivjeli rastrono i lakoumno, tako da je ubrzo nestalo novaca. Iako se Melita ve due vrijeme
sviala grofu Alfredu Winteru, on na tui nagovor odlui oeniti Ljubicu. Melita se u prvi tren
osjeti povrijeenom, ali uskoro shvati da eli ostati slobodna. Na jednom lovu Melita upoznaje
bogataa Branimira Rudnia, koji je udio za plemikom titulom, a brak sa plemkinjom upravo
bi mu to omoguio. Melita, iako nije voljela Branimira, pristaje na enidbu kako bi spasila obitelj
od propasti. Nakon enidbe mladi brani par seli u bogati dvor u Orlovac. Tamo shvaa da se
njih dvoje sve vie udaljuju, upravo zato jer nema obostrane ljubavi meu njima. Svoga mua
naziva ona ovjekom niega sloja i hladnim raunarom te ga prikazuje kao krca koji samo
gramzi za koriu i dobitkom. Cijelu situaciju dodatno je zakomplicirala Melitina trudnoa, kada
ona poinje kriviti za sve nedae upravo Branimira. Smatrajui da ju je trudnoa unakazila, ona
se jo vie udaljuje od mua. Branimir je s tekom mukom drao na okupu sluinad koja je
imala posla s Melitom, a i sam imao je neiskazano da trpi. Dolo je ve do toga da u njezinoj
prisutnosti nije smio ni govoriti, niti je to pitati. Nakon dolaska doktora Branimir odlazi u
Zagreb kako bi Melita imala mira. Branimir je strpljivo podnosio svoj progon iz brane sveze.
Nakon roenja sina Melita je odbijala da ga vidi. I umjesto da ih dijete zblii, desilo se upravo
suprotno. Melita je poela razmiljati o Alfredu, osjeajui da ga jo uvijek voli, sada jo jae
nego prije. S tim mislima dolazi u Delindvor. Melita je saznala od Ljubice da je Alfred u
konjanikoj garnizoni kod Celovca, da stanuje u jednoj vili i da e ostati tamo do velikih
manevara koji e se za tri mjeseca drati negdje u Ugarskoj. Ljubica, iako iznenaena
novostvorenim prijateljstvom, prihvaa Melitinu ljubaznost nita ne slutei. Napokon Alfred
dolazi i njih dvoje ulaze u strastvenu vezu. Branimiru je trebalo mnogo vremena kako bi
uvidjelo eninu nevjeru. Dolazi do dvoboja izmeu Branimira i Alfreda. Melita, rastavljena s
muem i slobodna, otputovala je drugi dan u Budimpetu. Potraila je odmah generala
Zelenkaja. On bijae umirovljen i ve godinu dana udovac, a poslije svoje ene naslijedio je
silan imutak, te se je nakanio po drugi put eniti. Melita je tu vidjela svoju priliku. Za mjesec
dana oenio se general Melitom. Branimir je o toj enidbi dobio oglasnicu na kojoj je njegova
adresa napisana bila Melitinom rukom. To bijae zadnja njezina osveta njemu. General je nosio
na rukama svoju enu i mislio da e s njome uivati sretan, blaen ivot. Ali uz Melitu ne bijae
mu mogue to postii. Ona je ve prvo vrijeme braka mislila na stranputice koju su je silno
privlaile. Pisala je Alfredu ifrovano pismo kojim ga uvjeravae da ga jo uvijek arko i
nepromjenljivo ljubi, te ga pozvala na sastanak u Budimpetu. No s Alfredom je grdno nasjela.
On joj je povratio njezino pismo i s nekoliko rijei dao joj na znanje da se je njegovo srce poslije
dvoboja okrenulo posve k Ljubici s kojom sada uiva miran i sretan brani ivot pa eli da ga u
tom nitko ne smeta. Odgovor Alfredov samo je razdraio Melitu. Uviala je da je on za nju
izgubljen i odluila da e si taj gubitak inae nadoknaditi. Poela je voditi obijestan, upravo
razuzdan ivot. Traila je zabavu za zabavom, prireivala u svom stanu gozbe, sijela i koncerte i
96
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

podravala ljubavne sveze s mladim kavalirima koji su se otimali za ljubav lijepe velikaice.
Zabave u njezinu stanu izvrgavale su se esto u prave orgije koje su redovito do zore potrajale.
General je postao napokon i ljubomoran i sada je nastao vrlo nesnosan odnoaj meu njim i
Melitom. Postao je sjetan i osjeao se nesretnim, pa je esto s tugom u srcu pomiljao na svoju
prvu estitu enu. Na kraju Melita je poludjela. Neprestana uzbuenost, ljubovanja, sekt i
orgijske, besnene noi bijahu uzrokom da je u ujedanput poela mahnitati. Nije preostalo ino
nego je otpraviti u ludnicu.

97
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

EUGEN KUMII (Stoljea hrvatske knjievnosti, SHK)

Zaueni svatovi

Kratki sadraj: Roman Zaueni svatovi tematski pripada u skupinu djela vezanih uz
ivot istarskog sela. Radnja je smjetena u malo ribarsko mjesto Luica. Pred sam Boi
nadomak Luice u stranoj buri stradava laa Mate Bartolia iz Jelenice. Mjetani spaavaju
Matu i dva mornara. Mate se oporavlja u kui abarievih. To je skromna obitelj koju ine otac
Antun, majka Jela te Marija i Marko. Dok ga je njegovala, Marija se je sve vie zaljubljivala u
Matu, ali i on u nju. U Mariju je zaljubljen i Antonio, nahod, kojeg su abarievi uzeli u zatitu.
Mato ubrzo ozdravi ali nastavi posjeivati obitelj abari zbog Marije koju namjerava zaprositi.
Nasuprot ovoj skromnoj obitelji, ponad Luice, u velikoj bijeloj kui ive imunija porodica
Saletti. U luicu se tada vraa Alfredo Saletti, sin bogatog i nasilnog lihvara, tuinca Salettija.
Sinu staroga Salettija svidjela se Marija i eli je za sebe, a kako je nauio dobiti sve to poeli,
odluio je uzeti silom. Uz vjeitu zatitu Antonia Marija uspijeva izbjei opasnost, naime Antonio
udari Salettija i tako izaove njegovu osvetu, te sada opasnost prijeti Antoniu. Alfredo je platio
svojim slugama Lovri i Luki da ga ubiju, ali ni to im ne uspijeva. Marijin brat Marko koji se
koluje u Beu potajno je zaljubljen u Elviru, sestru Alfreda Salettija. Kako je Elvirin otac stranac
i plemi, njen brak sa sinom obinog ribara, ma kako on uen bio (studirao je medicinu u Beu)
ne dolazi u obzir. Njih dvoje tajno se sastaju u Elvirinom vrtu, a za njihovu vezu zna samo odani
Antonio koji im uva strau. Mate Bartolovi zaprosi Mariju, na radost svoje i njezine obitelji.
Sluge Alfreda Salettija uhode Mariju, a Alfredo se sve jae eli osvetiti Antoniju. Sjea se
nejasno svoga djetinjstva i scene u kojoj njegov otac tjera Antonijevu majku koja je dola moliti
za pomo za svoga sina. Alfredo sa svojim slugama saeka Mariju i eli joj nanijeti zlo, ali ga
doekaju Antonio i njegovi prijatelji pa ga razoruaju i odvedu u Luicu da ga prijave vlastima.
Svi se mjetani zgraaju nad Alfredovim inom, a stari Saletti se ljuti na sina, ali ipak dri
njegovu stranu. U noi u kojoj su se potajno sastali Marko i Elvira, Alfredo se sukobljava s
Antonijem i on ga smrtno ranjava u samoobrani. Na povratku od Elvire Marko nalazi Alfredov le
i to javlja njegovu ocu. Pobjegavi iz grada, Antonio nalazi utoite kod Josinog oca Martina. On
mu otkriva istinu. Antonio nije nahod ve sin Salettija i Martinove pokojne ene Marice. andari
su uhitili Matu Bartolovia i Marka abaria, pod sumnjom da su ubili i opljakali Alfreda s kojim
su bili u svai zbog Marije. Antonija takoer trae, ali on je nestao. Uskoro se otkriva istina -
pojavljuje se Antonio i pria istinu, a nizom dokaza uspijeva potvrditi da je ubio u samoobrani.
Stari Saletti prijeti Antoniju, ali on se suprostavlja otkrivajui istinu o svom porijeklu.
Ustanovivi nedunost Marka i Mate, putaju ih na slobodu dok Antonio odlazi u zatvor na samo
etiri mjeseca. U kui abaria sprema se svadba Mate i Marije. Cijelo mjesto je bilo na svadbi,
a iz Bea je doao i Marijin brat Marko. Nakon svadbe, kasno u no Antonio se sastaje s Elvirom
da bi je izvijestio o Marku. Ona se povjerava Antoniju, svom polubratu, a u razgovoru ih zatjee
njen otac. Otkrivi kako njegova ker pria s nahodom, stari Saletti ispali metak koji pogaa
Antonija u ruku. Antonio ga probada noem, a onesvijetenu Elviru odnosi na rukama u kuu
Marka abaria. Zaprepateni svatovi okupljaju se oko onesvijetene djevojke, a Antonio,

98
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

krvavei, bjei u no. Dva dana poslije Marijina vjenanja pokapaju starog Salettija. Za vrijeme
pokopa djeca na groblju otkrivaju le Antonija Marole.

Gospoa Sabina

Kratki sadraj: Radnja romana se dogaa u Zagrebu. Roman poinje veerom koju ju u
svom domu organizirala gospoa Sabina pl. Lozar. U plemenitoj kui Lozar ivjeli su i Ivan pl.
Lozar, glava kue, te njihovo dvoje djece: ker Zorka i desetogodinji sin Silvio. Sabina je bila
ena od kojih etrdesetak godina, ivjela je rastrono, mnogo vie je troila nego to je zapravo
imala, no slavila je kao jedna od stupova zagrebakog drutva. Na veerama Sabina bi se
smijeila svim gostima, davala svima komplimente, dok je u samoi svoje sobe zapravo vodila
svoje planove. Cijeli njezin ivot karakterizira upravo to to je svaku osobu vidjela kao
potencijal koji bi joj omoguio bolji ivot. Njoj i njezinoj keri. Tako, iako smatra da nisu pogodni
gosti plemenite kue Lozarovih, poziva na veeri i dva mladia, siromanog Viktora Ribievia i
njegovog prijatelja Mavra arinia. Viktor je ve dugo vremena zaljubljen u Zorku i nada se da
e se jednog dana oeniti tom putenom djevojkom. Njegov prijatelj, Mavro, zaljubljen je u
karlovanku Ruu Martini, najbolju Zorkinu prijateljicu. Ruina je teta Jela Martini bila udovica
i vrlo bogata ena. Sabina upravo od bogate udovice krivotvori ek te alje naivnog Viktora
kako bi isti unovio kod bogatog Petra Vojnia. Pred kraj romana kada udovica saznaje da je
duna kod Vojnia, Sabina se opet uspijeva izvui iz te situacije, te Jela nikad ne saznaje kako je
upravo Sabina krivotvorila njezin potpis. Istovremeno proraunata Sabina nagovara Jelu da se
ponovno uda za nekog mukarca, a prema njoj najbolji izbor bio bi Celestin Solari. Udovica na
tu vezu pristaje. No Celestin je zapravo zaljubljen u mladu Sabininu sobaricu Reziku, ali znajui
da nema anse kod tako lijepe i mlade djevojke pristaje se oeniti za bogatu Jelu. Iako je Sabina
na poetku bila protiv veze izmeu Zorke i Viktora, ona daje svoj blagoslov mladima te tako
zapoinju pripreme za vjenanje. Viktor se jo vie zaduuje, odlazi kod bogatog lihvara Ilije
Hribara koji mu odbija dati pozajmicu znajui da mu istu nee nikada vratiti. Tada se Viktor
izlane o skorom vjenanju izmeu udovice Martini i Solaria, na to se Ilija strano iznenadi jer
je upravo on planirao sa gospoom Sabinom uzeti ruku mlade udovice. Upravo zbog takvih
planova, koje je Sabina itekako poticala, Ilija joj je posuivao toliko potreban novac. Cijela pria
dalje se komplicira jer sada Ilija nagovara sestru Ivana Lozara, Irenu pl. Lozar, da otkrije svoju
ljubav prema Solariu te da mu napie nepotpisano pismo, sve kako bi osujetio Solarieve i
Sabinine planove. Udovica Jela postaje sve uznemirenija jer svaki dan prima nepotpisana pisma
koja ju upozoravaju da se uva zlobna ovjeka, Solaria. U priu ulazi pravnik Jakov Vojni,
neak bogatog Petra Vojnia, koji je prije nekoliko godina bio protjeran iz bogate Vojnovieve
kue poto je ukrao nekoliko stotina zlatnika. Sada, pred smrt, stari Petar zove svog neaka
kako bi se pomirili i ostatak ivota proveli zajedno. Nakon njegove smrti Jakov postaje jedan od
najbogatijih mladia u Zagrebu. Jakov se sada ohrabri te pone sve vie misliti na svoju
neprealjenu ljubav, Zorku Lozar. Naime godinama je radio u kui Lozarovih kao uitelj njihovog
sina Marija. I Zorka poinje sve vie razmiljati o Jakovu. Postaje sve hladnija prema Viktoru i
zajedno s majkom poinje planirati kako se to vie pribliiti bogatom mladiu. Prilika se ukae
na plesu pod maskama gdje Zorka otkriva ljubav Jakovu, no priu komplicira Rua koja, mislei
99
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

sa razgovara sa Jakovom (bal pod maskama) zapravo Viktoru otkriva da Zorka voli Jakova.
Dolazi do neugodne scene izmeu Viktora i Zorke, no djevojka odlazi od poludjelog mladia i
nastavlja plesati sa Jakovom. Neugodna scena dolazi i izmeu Rue i Solaria koji djevojci
otkriva da ne voli udovicu nego upravo nju, Ruu. Mavro uvi te rijei, silovito odgurnu Solaria
od voljene, koji nesretno pada preko klupe. Poboljevao je Solari narednih tri mjeseca, no na
kraju umire. Udovica ostaje sama, no uskoro Viktor pone posjeivati njezino imanje. Viktor se
polako poeo oporavljati od nesretne ljubavi prema Zorki, te pone razmiljati o Jeli. Dolazi do
dvostrukog vjenanja izmeu Rue i Mavra, te izmeu Jele i Viktora. Istovremeno Jakov
odgaae svoj brak sa Zorkom jer je uvidio koliko je rasipna njezina majka, gospoa Sabina.
Izgovarao se da mora poloiti ispite, no prava istina jest bila da se njegova ljubav prema Zorki
bila ohladila. Tada u kuu Lozarovih ulazi Robert Czarinovics, bogati grof. Upravo on nagovara
Jakova da napokon poloi zadnje ispite i oeni Zorku. Zorka se pak okree sve vie prema grofu,
ak i na dan vjenanja provodi u razgovoru s njim, putajui da joj mua zabavlja majka. Tada
se otkriva da je Sabina duna starom Hribaru. No i njezin mu, Ivan, je uzeo dosta novaca iz
blagajne poduzea u kojem je radio kako bi zadovoljio prohtjeve svoje ene. Sabina obeaje
povratak novaca i Hribaru i muu, na to je oni s nevjericom pogledae vjerujui kako Sabina
nikad ne moe pribaviti toliko novaca. Slijedee jutro Sabina zove Zorku i ispria kako je netko
ukrao novce iz blagajne dok je otac izaao iz sobe. Objanjava kako e to biti straan udarac za
cijelu obitelj jer e ljudi misliti da je upravo Ivan Lozar pronevjerio te novce. Tada Zorka obea
majci da e razgovarati s Jakovom kako bi dola do novaca i tako spasila ast obitelji. Sabina
objanjava kako e biti bolje da priekaju da Jakov ode u Petu, te da onda uzmu novac iz
blagajne. Naime, Sabina je bila svjesna da ne postoji mnogo anse da e Jakov pristati posuditi
novce, njoj, eni kojoj je ve toliko mnogo plaao. Put u Petu naredio je grof, te je takoer bio
upoznat sa cijelom situacijom u kojoj se nala Sabina. Ivan Lozar se umirio i zaboravio da se
ljuti na enu kada mu je Sabina vratila sav novac koji mu je dugovala. Sabina je platila i
Hribara. Tako se i ovaj put Sabina spasila. Kad se Jakov vratio iz Pete u kui nalazi zamaskiranu
Sabinu, Zorku i grofa. Zorka mu tada ispria o nevolji koja je snala njezinog oca, a Jakov na
iznenaenje kae kako su mogli uzeti novac iz njegove blagajne. Tada se grof pone smijati i
govori kako je izgubio okladu. Naime, okladio se sa Sabinom kako e Jakovu priskrbiti naslov
grofa ukoliko on bude na isprianu priu reagirao upravo tako: naime ponudivi svoj novac.
Jakov, smiren, toliko eljei plemiki naslov, prihvati cijelu priu. I tu zavrava Kumii svoj
roman opisujui likove kojima je bitan samo novac i gdje nema niti jednog pozitivnog lika.

Kraljica Lepa

Kratki sadraj: Roman se sastoji od 23 poglavlja. Radnja se odvija u Hrvatskoj u 11.

stoljeu, u doba vladanja kralja Slavia, mua Nede. Normani ubijaju kralja Slavia, dok Nedu
otima Zvonimirov ujak Streza da bi pomogao Zvonimiru da doe na prijestolje. Jelena (Kraljica
Lepa), Zvonimirova ena, odvodi Nedu na otok Maslinik, no Neda bjei. Na Kosovom polju Hrvati
ubijaju Zvonimira, a ubrzo zatim je kraljica Lepa, sestra Ladislava Arpadovia, otila bratu. Novi
hrvatski kralj je Stjepan II, koji ubrzo umire i na prijestolje dolazi Svai. U bitci kod Gline

100
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Madari (kraljica Lepa i Ladislav) gube bitku, te je Koloman stupio na hrvatsko prijestolje mirnim
putem. Posljednji hrvatski kralj poginuo je na Gvozdu.

Urota Zrinsko-Frankopanska

Kratki sadraj: U ovom romanu opirno je obraeno poznato povijesno zbivanje u

kojemu se mudrom igrom bekog dvora s povijesne scene uklanja mona obitelj Zrinskih i
Frankopana i zauvijek obezglavljuje hrvatsko plemstvo. Pisac roman posveuje ocu domovine
dr. Anti Stareviu. Roman je vrlo opiran u prikazivanju povijesnih dogaaja i dokumenata,
mjesta radnje, mnogobrojnih likova. Roman poinje stihovima Katarine Zrinske, Petra Zrinskog i
Frana Krste Frankopana koji su najava traginog zbivanja. Zatim slijedi opis idilinog Ozlja,
tvrdog grada Zrinskih u kojem ivi Petar s Katarinom i djecom Zorom, Jelenom i Ivanom. Idilina
slika obitelji koja brine o dobrobiti svoga naroda naruena je estim izvjeima vojnika o
stradavanjima puka pri upadima turskih eta ili od njemakih vojnika koji nemilice haraju
selima provodei svoju vlast nasiljem i terorom. Povijesna situacija, politiki i vojni problemi,
isprepliu se s idilinim slikama ljubavi izmeu katarine i Petra, i njihove keri Jelene i mladog
plemia Rakoczjya za kojega e se ona kasnije i udati. Pisac nas detaljno upoznaje i sa cijelim
rodom Zrinskih, tumaei ukratko povijest pojedinih lanova obitelji, redom velikih hrvatskih
junaka. Zatim slijedi velianstveni opis Bakra u kojem su ivjeli Frankopani. Pisac prikazuje
mladog Frana Krstu Frankopana koji pie svoje poznate stihove kada mu u posjet dolazi
sveenik pavlin Ivan Belostenec, poznata linost hrvatskog jezikoslovlja. Prikazane povijesne
prilike toga doba bile su vrlo teke. Turci su sve ee upadali u Hrvatsku. Takva situacija
brinula je i Zrinske i Frankopane. Katarina dolazi u Bakar da bi kradom otila u Veneciju na
razgovor francuskom poslaniku. Pomo od Bea ne stie, kao ni pomo Mleana, a svi su
prepuni slatkih rijei. Be ne eli prekinuti primirje s Turcima, a Hrvatska stradava ne mogavi
se braniti. U Mlecima Fran susree Juliju de Naro, lijepu plemkinju u koju je zaljubljen i kojom e
se oeniti. Uz tursku opasnost, jo jedna velika brine mori Zrinske: nesretnim sluajem, u lovu,
poginuo je knez Nikola, ostavivi udovicu i malog sina Adama. Udovica nije bila prisna s
ostakom obitelji pa je budunost svojega jedinca vidjela u Beu, uz obitelj svoje sestre. Na
veliku alost Petra i Katarine, tamo je i odvela dijete. Knezovi Zrinski i Frankopani prijetili su da
e traiti drugog kralja ako od Bea ne dobiju pomo. Pregovaraju o tome s poslanikom
francuskog kralja, ali pomo ne dobivaju. Sami pokuavaju organizirati obranu od upada turskih
eta, ali im smetaju austrijske graniarske ete koje mirno gledaju pustoenje Hrvatske. Ipak,
obiteljski ivot pun je lijepih zbivanja: u Stubikim toplicama se zaruila Jelena Zrinska s
knezom Ferencom Rakoczyjem, a sva obitelj oduevljeno eka njihovu svadbu. irom Hrvatske
raste nezadovoljstvo i strah od turske opasnosti. Prie o sklapanju saveza s nekim drugim dole
su i do Bea, pa je 1668. kralj Petru Zrinskom dao naslov bana. To je uinjeno da bi se sprijeila
urota o kojoj se naveliko pria, i otkazivanje poslunosti bekom dvoru. Nakon ustolienja htio
je Petar odmah napasti Turke i osloboditi Slavoniju, Liku i Krbavu, ali od kralja dobiva zabranu
pa skrtenih ruku mora gledati kako Turci pustoe Hrvatsku. Da bi nekako udovrovoljio Hrvate,
kralj odluuje imenovati kneza Frana Krstu Frankopana senjskim kapetanom. Ali Zrinski i dalje
odluno eli braniti Hrvatsku, a Frankopan je uz njega. Kada je Petar otiao u Be traiti pravo
101
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

na obranu, proglasili su ga buntovnikom. Kralj Leopold i dalje ne eli kriti Varavski mir
sklopljen s Turcima, ali nagovara Petra da ponudi dokaze o tome da Turci namjeravaju kriti mir,
i da e to biti dovoljan povod za rat. Zrinski odlui da dokae da sultan eli kriti mir i da je
spreman sklopiti savez s Hrvatima, a protiv Bea. Taj rizini korak izazvao je samom Zrinskom
veliki nemir, ali je ipak odluio poslati pregovarae u Carigrad. 1670. pronio se glas Hrvatskom
da je ban Petar Zrinski poslao u Carigrad svoje kapetane Bukovakog i Berislavia da sklope
savez s Turcima. Sva se hrvatska javnost uznemirila smatrajui da je taj savez sramotan i da je
rije o izdaji. U Beu ga kralj proglaava izdajnikom, pa Zrinski i Frankopan odlaze u Be. No taj
put je zavretak njihovih ivota. Niz vrlo dramatinih epizoda govori o politikim spletkama i
zavjerama koje su pridonijele poznatom traginom stradavanju Zrinskog i Frankopana. U
Bekom Novom Mjestu bili su pogubljeni, a njihove obitelji raseljene, osiromaene. Petrovu
enu Katarinu smatrali su takoer izdajnicom, pa je osiromaena i bolesna morala potraiti
zaklon izvan Hrvatske, u kuli Schlossverg, zajedno s kerkom Zorom. Udovica Frankopana
postala je opatica u Rimu. Katarina je umrla 1673., Jelena Zrinska umrla je 1703. godine u
Ugarskoj, a sin Ivan Zrinski umro je u tamnici poremeenog uma, i tako je nestala cijela obitelj.

102
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

JOSIP KOZARAC (PSHK, knjiga 35)

Mrtvi kapitali

Kratki sadraj: Sam naslov romana govori o temeljnoj pievoj zaokupljenosti sudbinom
mrtvih kapitala - zanemarene i neobraene zemlje koja uva neotkriveno blago oekujui
vrijedne ruke koje e ga znati dosegnuti. Fabula romana temelji se na ideji o pogubnosti
naputanja zemlje s kojom slavonskog seljaka veu duboki i neraskidivi korijeni. Roman
prikazuje ivot obitelji Matkovi. G. Matkovi je upravitelj vlastelinskog imanja, postao je vrstan
poljoprivrednik zahvaljujui dugododinjem iskustvu i osjeaju iskonske vezanosti za zemlju,
kao i ljubavi prema radu i seoskom ivotu. Oenjen je keri inovnika koja dolazi iz grada i
predstavlja, kao i sve gradsko, pogubne i neprirodne ivotne ideje. Ona nikada nije prihvatila
ivotne ideale svoga mua, pa je, prezirui selo i seoski ivot, njihovoj djeci, dvojici sinova i
dvije keri, namijenila bolji, gospodski gradski ivot. U skladu s ovim idejnim razdorom koji je
tinjao meu roditeljima oblikovali su se ivotni stavovi njeihove djece: starija ki Anka i mlai
sin Vinko osjeaju povezanost sa selom i zemljom na kojoj su roeni, a stariji sin Lujo i mlaa
ki Nela opinjeni su lakoom i bljetavilom gospodskoga gradskog ivota i slijede u tome ideje
i poglede svoje majke. Lujo je bio na studiju prava i troio mnogo novaca, ime je otac bio
izrazito nezadovoljan. Za to vrijeme u domu Matkovievih Anka i Vinko nastoje unaprijediti
imanje: Vinko se zapoljava kao pomaga mladog i obrazovanog poljoprivrednog strunjaka
Vlatka Leia. Uskoro se razvija iskrena simpatija izmeu Leia i Anke, koji dijele ideje o
potrebi gospodarskih reformi i oduevljenje ljepotama seoskog ivota. Leia s negodovanjem
prima jedino gospoa Matkovi - sve su njene misli uspmjerene tome kako da svoju djecu
iskopa iz seoskog blata pa je i Anki namijenila ivot u gradu, uz mua inovnika. Velika
zabava u domu obitelji Vukovi, u gradu, nagovijetava razrjeenje mnogih sudbina. Na balu u
domu svoje tetke Nela doivljava zanosne trenutke, a Anka se dosauje. Posve je jasno da Anka
ne pripada lanom gradskom ivotu, i sva su nadanja njene majke da e ona pristati na brak s
uglednim viim inovnikom Urbanitzkym uzaludna. Ubrzo nakon plesa Lei je pozvao cijelu
obitelj na ladanje. Nakon toga Anka se odluuje da njemu povjeri svoju sreu. Kad su se vratili u
kuu, saznali su da je Neumayer, mladi financijski inovnik, s kojim je Urbanitzky doao,
zaprosio Nelu i ona je pristala. Svi su poeli uoavati ljubav izmeu Anke i Leia, a on ju je
nedugo zatim i zaprosio, a Anka je pristala. Poele su pripreme za vjenanje. Nela je za svoje
vjenanje htjela da bude raskono, to joj je i otac, sav sretan omoguio. Anka je nasuprot tome
htjela jednostavno vjenanje ujutro. Lei, sav sretan poeo je ureivati kuu za sebe i Anku.
Kada Anka i Lei objave svoje zaruke, Matkovika je ogorena i poraena, a utjeiti je uspijeva
samo misao na Nelinu gradsku sreu. Nela naime udajom ostaje ivjeti u gradu, ispunjavajui
u cijelosti svoj i majin san. Neumayer trai i dobiva uz nelu velik miraz, a Lei ne eli nita
uzeti od Matkovia. Uostalom, Matkovii su financijski uzdrmani velikim zahtjevima svoga
vjeitog studenta Luje, kojemu za zavretak studija treba puno novaca i jo vie vremena.
Uskoro se pokazuje uspjenost ivotnog odabira Matkovieve djece. Nelina gradska srea
brzo se rasprila pred ivotnim nedaama - kada je nestalo miraza, netragom se izgubila i
ljubav njezina mua. Neumayer je poeo provoditi sve vie vremena u uredu. U borbi za
103
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

svakodnevni opstanak u gradu iezla je sva idilinost i pokazala se surova stvarnost gradskog
ivljenja. Nakon konano zavrenog studija Lujo dugo besposlen eka inovniku slubu ivjei i
dalje na teret roditelja. Tako je u gradu. A na selu nastaju velike promjene: upravitelj
vlastelinstva postaje Vlatko Lei koji velikoduno ostavlja svog prethodnika, starig Matkovia,
da ivi na imanju u selu. Lei kupuje neobraeno movarno tlo i isuuje ga, isplauje dugove i
osigurava materijalno Anku i jednogodinjeg sina. Jasno je da je Vlatko Lei nosilac novih
gospodarskih ideja i patrijarhalnih moralnih vrijednosti, onaj koji zna kako se oivljuju mrtvi
kapitali i kako se ivi u blagostanju potujui najvee ovjekovo blago - zemlju. Ova Kozareva
poruka, kao i ispriane ljudske sudbine, bile su namijenjene uima mladih ljudi koji su, u potrazi
za materijalnim blagostanjem i lagodnijim ivotom, naputali oinsku zemlju i traili kruha na
gradskim ulicama, obino zavravajui ivot kao gradska sirotinja.

Slavonska uma

Kratki sadraj: Slavonska uma je uma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli svoju
hrastovu umu. On je u njoj kao u svojoj kui. On pozna svaku pticu, svako drvo i svaki glas.
uma je oduvijek bila njegovo nepresuivo blago. Pokraj ume, sagradio je kue, staje i
tagljeve, posadio vonjake i ljivike. Kada mu zabranie i zatvorie umu, on postade siromah,
jer ona mu je paom odgajala volove, svojim irom hranila svinje, svojim drvetom dizala kue i
ograde. Vuk, lisica i kuna davali su mu skupo krzno, a zec i srna hranu. Tu se diu veliki hrastovi
sa sivkastom korom i brazdama koje teku du cijeloga dvadeset metara visokog debla sa
snanom irokom kronjom koja ih je okrenula kao stasite junake. Kada vjetri zapuhne, tvrdo
glatko lie zaape, zatim zauti i zaumi. Sa godinjim dobima uma se mijenja, a i ivot u
njoj. U proljee kad se sve oivljuje u umi je najpustije. Ptice pjevice su u svojim gnijezdima, po
ikarama i livadama oko sela. U umi su samo kos i drozd. Kada doe ljeto, u umi sve postaje
ivlje i raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu. Na jednom visokom brijestu sagradio je orao
gnijezdo. kada su ga ljudi opazili, dogovorili su se da e mlade orlove skloniti ili ubiti zato to im
je orao ubijao domae ivotinje. Nisu mogli ni jedno ni drugo zato to je brijest bio jako visok, a
nije imao grana po kojima bi se popeli. Gnijezdo je bilo dobro naslagano tako da ga zrno nije
moglo probiti. Ljudima nije nita drugo preostalo nego da srue brijest. Dok su jedni ruili drugi
su pukama pazili na orla. Odjednom ugledaju orla kako se vraa u gnijezdo i pandama nosi
plijen. Jedan je ovjek pucao u orla. Kako je orao bio ranjen svoj je plijen ispustio i sruio se u
umu. Kad su ljudi pogledali orlov plijen, zaudili su se jer je to bio jastreb. Kada je brijest bio
skoro sruen na njega su doletjela dva vorka koja su ula u orlovo gnijezdo. Od jakoga udarca
kada je brijest pao, vorci su uginuli. O Ilinju love se divlje patke. Neki lovci gaze po vodi,
tjerajui patke i pucaju, a neki imaju pse koji im donose. Usput se ulovi i koja tuka i aran.
Kada doe ljeto, radi se procjena uma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar Bartol prenoili su u
kolibi koja je ostala iza umskih radnika koji su preko zime ovdje radili. Procjena je teak posao,
a uma puna komaraca. Kud god ovjek ide tamo i oni. Vraajui se sa tekoga posla oekivali
su da e im Bartol pripremiti dobar ruak. Kada su doli u kolibu vidjeli su da im je Bartol
pripremio paprika. Bio je ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog ega je paprika crn,
ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli i za veeru. Kada su pojeli, Bartol ode u
104
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

kuhinju i otkrije da je paprika crn zbog toga to je zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio
tanin crn kao tinta. I tako je spaeno Bartolovo kuharsko umijee, a drutvo ohrabreno da i
dalje jede Bartolova jela. Sredinom rujna nastaje vano razdoblje za slavonsku umu. umski
trgovci obilaze dijelove ume koje su preko ljeta procijenili i obiljeavaju stabla koja e preko
zime doi na prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i Turopoljci koji prolaze umom i procjenjuju
urod ira koji je zbog sjee ume i njegove upotrebe na sve veoj cijeni. U listopadu poinje lov
na srne, a u studenome je uma mirna. U to doba sije se ir. Koliko se je stare ume posjeklo,
toliko nove treba zasaditi. Na to sijanje izae itavo selo. I dok se uz pjesmu sadi mlado drvee
na drugom kraju alosno otpada uto lie, a tamo jo dalje udara sjekira i rui se to je dvije
stotine godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom mjestu smrt, a na drugom ivot. Tko bi
nabrojio to je sve uma u tih dvjesto godina dala, to je sve vidjela i doivjela. to se sve u njoj
dogaalo i to e se dogoditi. To je ta njena tajna, njen aroban mir.

Tena

Kratki sadraj: Radnja se zbiva u pograninom slavonskom selu na obali Save, tik uz
tursku Bosnu, u vrijeme austrijske okupacije Bosne i Hercegovine u drugoj polovici 19. stoljea.
Djevojka Tena, pravim imenom Terezija, jedinica je kerka obitelji Pavleti. Tena je ve u
esnaestoj bila ljepotica, a rastui, sve je vie dobivala crte prave, rasne, raskone enske
ljepote. Nakon svoje prve ljubavi poela je shvaati koliko je ljepota bitna za ugodan ivot jedne
seoske cure. Tenina je majka tim vie brinula za ker jer je primijetila da je djevojka batinila
oevu apatinu narav i nezainteresiranu prirodu, a kada su Tenu, koja je bivala sve ljepa,
poeli zagledati svi seoski momci, majka ju je obeala uglednom i imunom Jozi Matijeviu.
Tena je majin izbor prihvatila bez oduevljenja i bez protivljenja, mirno i ravnoduno, jednako
kao i skoru majinu smrt - bez suza, bez vidljive tuge i s oitom ravnodunou prema vlastitoj
sudbini. Upravo u to vrijeme u Posavini su se zbog nemira u Bosni razmjetale austro-ugarske
ete, a vojska je bila smjetena po seoskim kuama pa su i u Teninu kuu smjestili mladog
vojnika, vodnika Jaroslava Beraneka. Izmeu dvoje mladih odmah se rodila strasna i iskrena
ljubav, pa je Tena brzo zaboravila obeanje dato Jozi Matijeviu. Nakon zapovijedi za pokret,
vojska je morala napustiti selo, a s njima i Tenin vodnik Beranek. Iako su Matijevii traili da se
uda za Jozu, kako je obeano, Tena za njega nije htjela ni uti, pa se on u inat oenio nevolje-
nom i nelijepom djevojkom iz drugog sela. U kasnu jesen zgrnu se sada itava vojska umskih
radnika i trgovaca, doao je tako i zastupnik jedne parike tvrtke, Leon Jungman. Tena ulazi u
rasko Leonovih kienih soba i postala mu ljubavnicom. Leon je uivao u Teninoj raskonoj
ljepoti, a Tena u udobnosti i panji koju joj je Leon ukazivao. U beskrajnoj igri i zabavi u kojoj je
prolazio Tenin ivot naao je svoje mjesto jo jedan njezin oboavatelj - Ciganin ore, mlad i
strastven svira violine koji je, zaslijepljen Teninom ljepotom, zanemario pravila ponaanja
svoga roda. Napustio je enu Maruku i kuu. Zbog zlog ogovaranja i ljubavi Tenine s orem,
dolo je do sukoba izmeu Tene i Leona, ali je Tena ubrzo opet dola Leonu sama, ne
naputajui ora jer joj se inilo da je nepravedno i premalo da ona, tako izuzetno lijepa,
pripadne samo jednome. Meutim, uskoro Leon dobije nalog za promjenu mjesta poslovanja pa
se rastade s Tenom ostavljajui ju tek slabo utjeenu brojnim darovima koje joj je ostavio. Za
105
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Tenu su nastali dani dosade. Tena i njezin otac ivjeli su jedno vrijeme od Leonovih darova, a
onda poe neimatina. Tena je, vidjei da uz oca nee moi opstati, odluila snai se u ivotu
kao i do tada: zakljuila je da je najbolje da pronae nekoga tko e se o njoj brinuti, i to ne
samo jednog! Izbor je pao na Jozu Matijevia, nesretno oenjenog neeljenom i runom enom,
i na ora, koji je Tenu oboavao i dobro darivao. Jozo i ore mirno su dijelili njenu ljubav
meu sobom, jer je ona tako htjela. Jozina ena Ivka pokorno je prihvatila svoju ulogu - Tena je
u njihovu kuu dolazila kao gospodarica koju je Ivka morala sluiti da se ne zamjeri muu. Kao
to su Ivka i Tena, tako su i Joza i ore dobro ivjeli, samo da nije bilo Maruke. Ciganka
Maruka se nije mirila sa situacijom, pa ju je ore tukao i tjerao od sebe. Prola je zima i doe
proljee. Nekako istovremeno prestala je Maruka proganjati Tenu i Jozu. ak se s Tenom
sprijateljila. Tena nije ni u to sumnjala, pa je rado i ravnoduno primala Marukine posjete i
poklone. Tako joj je jednom Maruka donijela prelijepu maramu iz Bosne, a Tena je po navici
poklon primila bez rijei i bez sumnje. Ubrzo se razboljela, dobila je kozice koje su je unakazile i
zauvijek unitile njeno lijepo lice. Nakon bolesti Tenu su napustili i ore i Joza jer je nijedan
nije zaista volio. Tako je Tena ostala sama, siromana i bespomona, liena jedinog vrijednog
to je imala u svom ivotu - svoje ljepote. Tenino je imanje propalo, a na kraju ostade samo
prezaduena kua u kojoj je ona u bijedi ivotarila. U selo poee dolaziti esi koji su kupovali
zemlju i kue, pa se i za Teninu kuu zanimao jedan kupac - mlad ovjek bez ruke, s vojnikom
kapom, koji je dobro govorio hrvatski. Radosno je poao niz put prema Teninoj kui kupivi je
prethodno za dvjesto forinti. Tena je, pomislivi da se radi o prosjaku, pridolicu potjerala ne
prepoznavi ga. Ni Beranek Tenu nije prepoznao odmah, i tek kad su se dobro zagledali, poli su
jedno drugom u zagrljaj. Tako je Kozarac zavrio svoju priu nadom, vjerom u mogunost
ispravljanja svih greaka i porukom o neugasivoj vrijednosti prave ljubavi. Upravo je u Teninu
stradanju Kozarac vidio sudbinu Slavonije: lijepa i plodna potiho je propadala, nezbrinuta,
preputena stranom kapitalu da nemilosrdno i bez plana uniti njezina stoljetna bogatstva.

Donna Ines

Kratki sadraj: Prispjevi u Gleichenberg autor nalazi u dnu ladice papiri sa ljubavnim
stihovima. Sobarica mu kae da je prije njega u sobi bila mlada, bolesna Irena Luci. Tada
zapoinje priu: iao je u istu gimnaziju sa pametnim mladiem Marijanom Luciem. Za
bekoga boravka prijateljevao je Marijan s medicinarom Radetiem. Radeti, ne imajui vlastitih
sredstava, stupa u vojniku slubu, gdje je ubrzo dotjerao do pukovnijskoga lijenika, a Marijan
krene u odvjetnike. Imenovali su ga odvjetnikom u V., gdje je prva ljepotica bila Irena pl. K., ki
umirovljenoga generala. Premda ljepotica, doivjela je Irena - koju su radi izvanredne ljepote
nazivali donna Ines - ve dvadeset i drugu godinu neudana. Uzrok da je tako dugo djevojkom
ostala, bio je taj, to se svatko bojao uzeti izvanredno naobraenu djevojku. Sve do Marijana, on
je oenio lijepu generalovu ker. Marijan je po drugi put dobio pridjevak sretnoga ovjeka.
Samo jedna u dubini due sakrivena elja osta mu neispunjena; ve je pet godina bio oenjen,
ali nije imao potomka. Bilo je trenutaka kada si donna Ines u dubini due spoitavala, da nije
kadra udovoljiti njegovoj vruoj elji, da nije donijela svomu muu najglavniji atribut koji enu
ini enom. Najednom stignu od Radetia veseo glas: njegova pukovnija doi e pod jesen na
106
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

vojniku vjebu u Slavoniju, pa e se tom prilikom prijatelji nakon toliko godina opet vidjeti. U
ast pukovnijskomu zboru prireena je te veeri plesna zabava. Na zabavi bila i donna Ines koja
je prosjedjela cijelu veer s Radetiem. Odmah poslije ponoi poe Marijan kui: bio je
ljubomoran na Radetia. Ta ga je misao tako zbunila da za cijeloga puta nije sa enom svojom
ni rijei prozborio. Pa udnovato, i ona sama, inae uvijek vesela i duhovita, utjela je
koracajui nijemo uz njega. Kad su se ujutro ustali, pogledae se bojaljivim pogledom,
nasmijehnue se jedno drugomu njenim, stidljivim posmijehom, kao da se pitaju Jesmo li to
mi, oni isti, koji smo dosada bili? Nato ode on kao obino svaki dan za poslom. Pukovnija je
trebala u jedanaest sati krenuti dalje, u kasinu bit e oprotaj. Oko deset krene Marijan onamo,
da se oprosti s prijateljem, no ne nalazi ga. Prieka ga pola sata, pa kad lijenik ni za to vrijeme
ne doe, predomisli se Marijan i poe kui. Mislio je, da je prijatelj doao do njega, da se oprosti
s njegovom suprugom, no mislio je i neto drugo, to ga je peklo poput pakla i poelo buditi
onoga demona u njemu, gonilo ga da kao mahnit srta kui. Stupivi u kuu vidio je svoju enu,
gdje lei na krevetu, lica pokrivena rupcem, i vidio je prijatelja svoga, koji mu je pruio ruku i
rekao Marijane, ja ti estitam!.... U taj as donna Ines je vidjela njegovo izoblieno lice i
bijesan pogled, te pogledavi ga svim prijezirom enske due, ode u svoju sobu. Tako je prolo
punih pet dana, a da njih dvoje nisu rijei prozborili. Ona je dobro znala, to je njemu - on je bio
ljubomoran. Ta njegova malodunost, to obescjenjivanje njene vrijednosti, napunilo ju takvom
mrnjom prema njemu. Peti dan potar donosi Radetievo pismo u kojem mu prijatelj estita,
da je njegova divna ena u drugom stanju. Sav poraen ode i klekne pred njena vrata, molei ju
i zaklinjui, da mu oprosti, ali ga ona ni ne pusti k sebi. Ono devet mjeseci, to su jo skupa
ivjeli, nije bio ivot, u njenu srcu umrla je ljubav. Jedina Marjanova utjeha je bila da e dijete ih
ponovno jedno drugomu pribliiti. Ali donna Ines rodi mrtvo dijete. Poslije poroda potpuno
oslabi i protiv njene volje poslae je u Gleichenberg. Kad se donna Ines vratila iz Gleichenberga
da umre kod kue, onda on pade u melankoliju, naveer kad ve umoran nije mogao raditi, lati
se vina. Sam pravi stihove i sam im pjeva napjeve.

Da te nisam nikad tako

Milovao vrue, jako -
Ne bih moro plakat sada,
I pogibat s tekog jada...

ANTE KOVAI (Klasici hrvatske knjievnosti - Bulaja naklada)

U registraturi

Kratki sadraj: Ovaj veliki roman zapoinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se
kao raspredanje glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da razoblii kritiki hrvatsko
drutvo onog vremena u rasponu od osirotjelih seljaka i pogospoenih opanaka do pokvarene
gospode. U pranjavoj registraturi (arhivu), u koju nas uvodi i sam naslov Kovaieva romana,
107
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

meu gomilama u spisima zabiljeenih i u prainu i zaborav odloenih ljudskih sudbina,

stradanja, greaka i kajanja, nalazi se i spis registratora Ivice Kimanovia koji pripovijeda
alosnu sudbinu pohranjenu meu vlastitim koricama. U registraturi je prije svega
svjedoanstvo o munom probijanju kroz ivot jednog seljaia, u emu nalazimo istinite i
ujedno tipine crte ne samo Kovaieva ivotopisa. Glavno je lice Ivica Kimanovi, bistar
seoski djeak. Njegovo djetinjstvo, zatieno brinom ljubavlju tihe i predane majke i
obradovano neiscrpnom ivotnom radou oca Joice, veseljaka koga su zbog sviranja u
seoskom orkestru seljani nazivali Zgubidanom, prolo je kao lijepa bajka ostavljajui u Ivici
iskonske moralne vrijednosti. Njihov najblii susjed, zdepasti Kanonik, imao je ker Anicu i
sinove Peru i Mihu a kako su Joiina djeca bila bistrija, razvi se zavist i suparnitvo. Izuzetna
nadarenost i elja za znanjem odvode lvicu iz slikovitoga zagorskog sela u grad, u kuu Mecene,
gdje Iviin roak Juri, poznatiji kao kumordinar or, slubuje i ivotari kao servilni ulizica.
Mecena je ovjek skromne inteligencije, ali zato vrlo matovite zloe i mrane i nejasne
prolosti. Iza njega je razbludan ivot: i zloin ija je rtva lijepa seljanka Dorica, a plod
prelijepa Laura, kasnije Mecenina ljubavnica. lvica Kimanovi u Meceninu domu spoznaje
nalije ljudi i ivota - pokvarenost slugu, servilnost i glupost gradskih poluinteligenata. Kad je
Ivica navrio devetnaestu godinu, u Mecenin dom dolazi nova tienica, Laura, u koju se lvica
iskreno i neduno zaljubljuje. Meutim, Ivica ustanovi da je ona Mecenina ljubavnica. Kada ga
Mecena zatekne u Laurinoj sobi, Ivica je prisiljen napustiti Mecenin dom, a time i Lauru. U
Iviinu rodnom selu zbivaju se, za seoski monotoni ivot, krupne stvari: sin prvoga Iviinog
susjeda, malog Kanonika, Miha, eni se s keri jedinicom bogatog gazde Medonia. U gradu,
bolesnog Mecenu njeguju or i Laura, ija enja za Ivicom raa stravinu ideju o zloinu.
Umjesto lijeka Meceni daje otrov, a kako orovom nepanjom izbije poar, zloin ostaje
neotkriven. U poaru izgori sve osim krinje koju Laura i or spaavaju. Uz zlato, krinja sadri
i tajnu Laurine prolosti (saznavi iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a suluda davno
obeaena Dora - mati). Uasnuta spoznajom o svom podrijetlu, Laura odluuje krenuti
onome zbog koga je poinila zloin. Laura potrai Ivicu i pokraj Iviine skromne kuice podie
novu zidanicu u kojoj ivi zajedno s Ivicom. Seljani su ih ogovarali zbog divljeg braka ali Laura
se ne eli liiti slobode pa radije poalje Ivicu natrag da zavri kolovanje, a sama nastavi
ivjeti s Mihom, sve dok njegova ena Justa ne preminu u neobjanjivim okolnostima, uz
asistenciju Laure. Uz to Lauru smeta jo neto: neduna ljubav koja se rodila izmeu Kaonikove
keri Anice i Ivice Kimanovia. Ivica se vraa u grad i stanuje kod roaka Juria. Otac mu alje
turobno pismo u kome razotkriva Laurino nevjerstvo i potajne sastanke s Mihom. Ivica raskida s
Laurom. Ivica spozna da je Laura zloinka i eli se vjenati s kanonikovim kerkom Anicom.
Laura i Miha nastanjuju se u dvorcu u koji Miha dovodi Ferkonju - stravini lik iz Laurine
prolosti. Laura i Ferkonja ubijaju Mihu (udave ga), a zatim Laura sa svojom hajdukom
druinom ubija Ferkonju i poziva Ivicu da s krvlju steenim blagom bjee u svijet, u novi ivot.
Kad je ovaj odbije ona s razbojnicima provali na njegove svatove i pobije ih redom: Iviinu
majku, oca Joicu, Kanonika, otme Anicu te je u umi unakazi tako da joj odree grudi. Ivica je
preivio pokolj, pa ranjen svjedoi na sudu protiv Laure koju napokon strijeljaju. Iz njezinih grudi
ne kanu ni kap krvi. Ivica se poinovnii i postane registratorom. Kraj romana nas vraa

108
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

slomljenom registratoru Ivici Kimanoviu, koji uniten alkoholom doivi delirijum tremens i
potpali registraturu, te u poaru i sam izgori.

Tema djela je odrastanje i sazrijevanje seoskog mladia u gradskoj sredini u Hrrvatskoj u

19. stoljeu. Osnovna misao djela jest da gradska sredina negativno mijenja ljude. Glavni likovi
romana pripadaju dvama izrazitim Kovaievim miljeima: seoskoj i gradskoj cjelini. Kritika je
podijeljena s obzirom na to tko je glavni lik romana U registraturi. Dok se jedni opredjeljuju za
Ivicu Kimanovia, drugi to osporavaju tvrdei da Ivica nema ono to karakterizira glavno lice
romana, tj. da nije aktivan nosilac svih dogaaja, pokreta radnje. Ipak, neosporno je da se
Ivica Kimanovi namee itatelju kao glavna linost romana, jer se u cijelom romanu osjea
njegova prisutnost: Ivica je nit koja povezuje glavnu fabulu romana u cjelinu. Iz mladog,
poletnog djearca, koji ne shvaa to se dogaa oko njega, koji je na selu mnogo obeavao, u
gradu; u okruju pokvarenih, amoralnih linosti, on ne uspijeva, jer za tu sredinu nije dovoljna
samo darovitost i bistrina nego i sposobnost, snalaljivost, dvolinost. Ta gradska dvolinost,
nemoralnost mu se gade te se vraa u seosku idilu svoga doma da mirno ivi, sa svojom obitelji
ali je uhvaen u kotac sa dvije ene, te na kraju zavrava kao nesretni alkoholiar, bez
vidljivog cilja na obzoru. ena za koju je mislio da je ostvarenje njegovih ivotnih nadanja i
snova do temelja rui njegov ivot, ubija njegove najblie, te on postaje samotan, mrk, strog i
ozbiljan. Lik koji uz Ivicu ima vano mjesto u romanu je Laura. U prvom kontaktu s Ivicom
otkriva se kao privrena, dobroduna, njena osoba, ali samouvjerena, a zatim, produbljivanjem
odnosa s Ivicom i drugim likovima te njezinim djelovanjem, upoznajemo je kao proraunatu
superiornu, ironinu, zloestu i amoralnu linost. Ona je lik fatalne ene, ene koja
predodreuje i odreuje sudbine ljudi. Laurin lik tipian je primjer jednog upropatenog,
nesretnog ivota. Ona je jedna propala linost sklona samounitenju kao i likovi veine
realistikih romana. Laura je zapravo personifikacija neprijateljske sile koja ravna ivotima
Kovaievih junaka. Uz Lauru i Ivicu znaajnu ulogu ima i roak Iviinog oca kumordinar or
(Juri). Jedan je meu najbolje ostvarenim likovima u romanu. Smatra se jednim od
najznaajnijih likova knjievnosti hrvatskog realizma. I on je potekao sa sela te doao u gradsku
sredinu gdje se pretvara u slugu, poinje glumiti drugog ovjeka. Njegov prividni sjaj
zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo Mecenin rob. Pokuava govoriti otmjenim jezikom
gospode to stvara brojne komine situacije, izvrui rijei (lustriimu - illustrissimus). Osim
ovih glavnih likova znaajnu ulogu imaju i brojni sporedni likovi koji su podijeljeni u dvije
skupine (one koji su ponikli sa sela: Dorica, Zgubidan, Kanonik, Anica, Miho, te one iz grada:
Mecena, Laura, Ferkonja, Bombardirovi, Jelua). Seoski likovi su predstavnici neeg lijepog
dobrog, nevinog, dok gradski likovi predstavljaju nemoralne, pokvarene, ohole likove. Kroz cijeli
roman pisac ih osuuje, ruga im se i optuuje grad da kvari ljude. Dok su opisi sela prava idila,
opisi gradova prikazuju se kao gnijezdo moralne trulei i runoe. Ipak mada ima razumijevanja
za seljake, selo i seljake vidi kao primitivne, praznovjerne i neprosvijeene ljude. Vrlo znaajnu
ulogu u pokretanju radnje imaju ljubavni trokuti (Ivica-Laura-Mecena, Laura-Miho-Justa, Miha-
Laura-Ferkonja). Oni su i uzrok veini nemoralnih, runih radnji.
Fabula je razgranata tj. sloena i razvijena. Kronoloki niz dogaaja, tj. glavni fabularni
tok vezan za ivotni put Ivice Kimanovia, pisac: a) prekida retrospekcijom, nekronolokim
109
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

dogaajima (npr. opisom registrature, scenom Iviina buenja u Laurinoj sobi, epizodom u
registraturi s Ivicom kao ezdesetogodinjakom - registratorom), b) dopunjava sporednim
radnjama (npr. u Iviino djetinjstvo na selu pisac ukljuuje svoj komentar o djetinjstvu, opisuje
odnose na selu i dogaaje vezane za seoskog bogataa Medonia i drugo). To je realistika,
polubiografska freska u tri djela u kojoj pronalazimo realistike, romantistike i naturalistike
elemente. Romantiki elementi u djelu dolaze do izraaja u crtanju lica crno-bijela tehnika te u
patetinom stilu kojeg Kovai upotrebljava. Nalazimo ih i u Iviinom odnosu sa Laurom.
Realistiki elementi djela pojavljuju se u socijalnopsiholokom motiviranju lica. Naturalistiki
elementi dolaze do izraaja u opisivanju zloina koje ini Laura i njena druba. Najei su u
zavrnom djelu romana kada se fabula razvija u smjeru fantastike, a scenom dominira Laura.
Osnovni je problem djela jest prijelaz seljakoga djeteta iz stalea svojih otaca meu
kolovane ljude, gospodu. Dok je geslo enoina razdoblja bilo: Prosvjetom k slobodi! Kovai
kao da je htio pokazati, kakav je put do prosvjete. U svome je romanu zorno prikazao kako
prijelaz iz seljatva do viih, obrazovanih klasa vodi kroz patnje i ponienja, svravajui se
lomom linosti i stradanjem cijele sredine iz koje takvi ljudi proizlaze. Mjesto uobiajene seoske
idile, kakvu su stvarali prosjeni hrvatski graanski pisci, Kovai je pruao gotovo sablasne
slike seoskoga ivota, kao posljedicu ekonomskih snaga koje djeluju u svakoj sredini: napetost
izmeu bogatih i siromanih, svadljivost, duhovnu zaostalost, zavist, tenju za uzdizanjem nad
drugima. Slikao je licemjerje i laljivost gradskih dobrotvora, ustvari silnika.

Ljubljanska katastrofa

Kratki sadraj: Andrija i Miko, hrvatski aci, uputili su se prema Ljubljani, krenuvi iz
Karlovca prema Rijeci, pa Istrom u Kranjsku. Putem prolaze kroz slovenska sela i sreu razliite
ljude. Kod Postojne sreu mladu karlovanku, djevojku Anijeliku sa stricem Felicijanom. Napokon
stiu u Ljubljanju gdje Andrija pokuava poslati ocu brzojav da su ostali bez novaca. No nisu
imali novaca ni za brzojav, te pokuavaju prodati ono malo to su donijeli sa sobom. Novac
nikako ne stie, pa mladii oajavaju i gladni pokuavaju pronai pomo u stranoj zemlji.
Andrija pokuava pronai pomo odnekuda pa tako sree djevojku Franjicu. Kasnije prenoite
nalaze u nekoj gostionici, ali nemaju novaca. Pred veer u sobu im ulazi upravo Anijelika,
kerka vlasnika gostionice. Mladii, sretni da su naili na nekog poznatog, objanjavaju u kakvoj
su se bezizlaznoj situaciji nali, te da ekaju novce iz Zagreba, pa je mole da prenoe na dug.
Nakon tri dana ipak dolaze do novca te podmiruju sve dugove koje su u to vrijeme imali. Sada
Anijelika otkriva da je Franjica njezina polusestra. Naime, imaju istog oca, vlasnika tvornice.
Odrekao se nezakonitog djeteta, a ubrzo umire Franjicina majka. Dijete ostaje na brigu staroj
teti. Uskoro se Andrija i MIjat (Miko) vraaju u Hrvatsku. Dva mladia nakon zajednike
avanture sreu se tek nakon est godina. Sada je Andrija bio zaruen sa nekom djevojkom, a
Mijat je tek prebolio tifus. U gostioni spaze dvije djevojke i u njima prepoznaju Anijeliku i
Franjicu. Svi etvero bilo je prisutno na skorom Andrijinom vjenanju.

110
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

VJENCESLAV NOVAK (PSHK, knjiga 57-58)

Posljednji Stipanii (Povijest jedne patricijske obitelji)

Kratki sadraj: Vrijeme radnje je 19. stoljee, doba ilirskog preporoda i buenja
nacionalne svijesti Hrvata. Opisuje se grad Senj, koji je u to vrijeme bio zatvoren i izoliran od
svijeta. Tema djela je propast jedne hrvatske patricijske obitelji za vrijeme ilirskog pokreta -
problem patrijarhalnog odgoja. Roman poinje zimom 1834. sa opisom dviju ena u maloj
sobici: udovicom Valprugom Stipani i njezinom keri Lucijom Stipani. Mlada Lucija,
dvadesetdvogodinja djevojka sa sjetom gleda kroz prozor, znajui da je ve dvije godine
odvojena od svega svijeta po majinoj odredbi. Lucija dobija pismo od mladia Alfreda, i to
pismo je jedina stvar koju Luciji daje nade da e ikada otii iz ove kue. Valpruga pak sa svakim
pismom postaje sve uznemirenija jer se boji da e joj ker otkriti prevaru da ta pisma ne alje
Alfred. Valpruga se sjea povijesti obitelji, a posebice svog mua. Ante Stipani bio je sin
jedinac bogatih roditelja koji su imali krmu. Zagledao se u Valpurgu Domazetovi iz takoer
ugledne, ali ne i tako bogate obitelji. Dobroudna od prirode, a odgojena u roditeljskoj kui
odgojem, koji je guio u enskoj djeci svaku samostalnost, Valpruga se lagano podvrgla Antinoj
volji, te ona udajom zapravo postaje slobodna ropkinja. 1806. godine rodila je Valpurga sina
Jurja koji je Anti bio sve. Za Jurjeve krstike otac Ante je organizirao veliko slavlje, a sam se
obukao u sveano odijelo senjskih plemia, iako sam nije imao na to pravo. Dolazi do spora
gdje Ante dokazuje svoje plemiko podrijetlo, no na kraju biva prisiljen predati plemiki ma, te
mu se zabranjuje ikada vie nositi plemiko odijelo. Valpruga nakon nekoliko godina u njegovom
stolu nalazi pismo koje je Ante ostavio svom prvoroenom sinu, Jurju. U tom pismu Valpruga
saznaje koliko je zapravo velika Antina mrnja prema plemiima, uglednika roda Domazetovih.
Valpruga, pritisnuta odgojem gdje mukarac ima uvijek pravo, vraa pisma i ne govori muu to
je proitala. Kasnije je Valpurga rodila i ker Luciju za koju Ante nije mario i samo je u pogledu
njezinoga odgoja odreito zabranjivao njezin izlazak na ulicu, gdje bi dola u dodir sa gradskom
djeurlijom. Sva Antina osjeajnost, panja, stvari i iskustvo bilo je preneseno na Jurja.
Oboavanje, to ga je Ante Stipani pokazivao naspram svome sinu, prelo je sugestivno na
Valprugu; imala je i ona po svom poloaju u kui drugi pojam o pravima muke, a drugi o
pravima enske djece. Istovremeno je Valprugi bilo zabranjeno ikakvo pokazivanje ljubavi
prema sinu, jer se takvim postupkom prema Anti na dijete prima mekana i ropska enska ud.
Otac je svog veoma inteligentnog sina poslao na kolovanje u Be, kako bi studirao pravo. Za
Luciju nije htio niti malo novca odvojiti da bi se kolovala iako je imala mnogo afiniteta. Juraj
nikako nije mogao zavriti studij. etiri su se godine kolovanja oteglo u deset, a trokova je
bilo sve vie i vie. Dio po dio imovine Stipani je prodavao uvijek pronalazei opravdanja za
Jurjevo ponaanje. Za to vrijeme Lucija je izrasla u lijepu djevojku, te se nakon prvog plesa sve
vie iskrada iz kue starog Stipania. Svakih osam dana poinje dobivati jedan kaligrafski
ispisani Petrarkin sonet, pod kojim bi poilja nacrtao strelicom probodeno plamtee srce i oko
njega napisao slova M. T. Uzalud se Lucija muila odgonetnuti od koga dobija pisma, no
identitet poiljalaca ne saznaje. Stipani postaje sve smrknutiji te otkriva Valprugi razlog:
dobio je od sina pismo kako je prisiljen odustati od fakulteta, poto mu on, otac, prestao slati
111
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

novac. I uistinu, Ante je zanemario zadnja dva pisma koja je dobio od Jurja poto nije imao vie
to poslati. Juraj se zapoljava kao konobar i tako je osramotio svoju obitelj. Stari Stipani
odlazi lihvaru Marku kako bi posudio jo novaca za sina. Istovremeno u gradu se blie izbori te
se Senj podijelio na dvije strane (iliriste i protivnike ilirizma). Iliriste zastupa kanonik i upnik
Filip pl. Vukasovi (dalji roak Ante Stipania), Ante Stipanevi i mladi Martin Tintor. Na
zavrnoj veeri izbora za Sabor Vukasovi dri govor o nesretnoj povijesti Hrvatske te spominje
vrle Ilirce Janka Drakovia i Ljudevita Gaja. Dolazi do nemira. Krajem jeseni Ante je obolio od
upale plua. Sada je bio samo starac osuen na leanje u krevetu i zatvoreni prostor. Primio je
pismo od Jurja da je poloio i posljednji ispit s odlinim uspjehom. Uskoro je umro na Lucijinim
rukama, kada je Valpruga pola na ranu misu, da se pomoli za njegovo zdravlje. Mladi se
Stipani napokon vratio kui u sijenju 1832. godine s prijateljem Alfredom pl. Ruiem. S
vremenom Lucija se jako zaljubila u Alfreda za kojeg je vjerovala da je isto tako zaljubljen u nju.
Sada Juraj pie pisma prijatelju Mukiju. U njima opisuje svoj dosadan ivot u oevoj kui, gdje
ga dri samo to da izvue jo novaca od majke. Pie o svojoj suhonjavoj sestri Luciji koja se
izgleda zaljubila u Alfreda, smatrajui ga izobraenim i simpatinim ovjekom, a zapravo samo
Juraj zna koliko se nagledao za vrijeme studija Alfredovih ljubavnica. Takoer pie o svojem
odgoju, gdje je nauen od malena da su ene samo stvari. Prema sestri ne osjea nimalo
suuti, vidi kako naginje suici i gleda pred sobom razvitak patolokog procesa, kakvog je toliko
puta vidio kod nepoznatih ljudi u bekoj klinici. Nadalje opisuje kako je saznao da mu otac nije
bio najistog karaktera: elio je poto poto da pliva na povrini, a neprestano je tonuo. Htio je
biti i izvan kue ono to je bio u kui: prvi autoritet u svemu i svakome, ali nije ilo. Juraj je
prijetio samoubojstvom ako mu majka ne da novca. Kada je prodala kuu i dala mu novce, on i
Alfred su otili i nisu se vie javljali.. Alfred je ostavio Luciju gotovo u neprekidnom plau.
Valpruga se mora odseliti u svoju malu kuicu, jer je staro vlasnitvo senjskih Stipania prel
sada prodajom u ruke nekog Talijana Pietra. Luciji su jo uvijek stizali Petrarcini soneti s
inicijalima M. T. Ona pati za Alfredom i postaje krhka, boleljiva i slomljena. Valpruga pie pismo
Jurju kako bi on razgovarao sa Alfredom, ali nakon dva mjeseca dobila je vraeno svoje pismo
naarano sa dvadeset oznaka razliitih potanskih ureda u Hrvatskoj i Madarskoj. Tada saznaje
da je Juraj Stipani promijenio svoje ime u Gyorgy Istvanffy. Zdravlje se Lucijino meutim sve
vie pogoravalo, stale su je muiti neke none vruice, a jesti nije marila. U Valpruginu kuu
dolazi Marija Tintor koja pria o svom sinu Martinu, sjemenitarcu koji je odustao od
sveenikog zanata zbog Lucije. U strahu za njeno zdravlje majka se odluuje na prevaru i
zamoli Martina Tintora koji joj alje sonete da pie Luciji pisma i potpisuje se kao Alfred. To je
neko vrijeme dobro utjecalo na Luciju, no uskoro ona poinje sumnjati i usporeuje rukopise
pisama sa sonetima i ovim Alfredovim pismima. alje pismo Alfredu od kojeg dobija odgovor
kako se oenio prije godinu dana. Sada se Lucijino ve krhko zdravlje pone jo vie
pogoravati. Na samrti ju je posjetio, po njenoj izriitoj elji, Tintor. Tintor se nakon traginog
dogaaja zaredio. Valpurga je umrla u bijedi i siromatvu prosei na ulici umotana u plahtu da
je ne prepoznaju.

Posljednji Stipanii slijede obrazac genealokog romana. Slikajui sudbinu dviju

generacija, koje sudbinski odreuju jedna drugu, on u pozzadini oslikava i treu - roditelje
112
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Valpruge i Ante Stipania. Genealoki je to roman dakle, utoliko, to prati onaj tipian ritam
slijeda generacija - od drutvenog uspona i stjecanja ugleda, do degenracije i pada. Taj pad
uvjetovan je i untarnjom dinamikom odnosa u obitelji, ali ima i iri drutveni okvir. Naime,
propast Stipanievih simbolino zavrava nestankom dvoje njezinih posljednjih lanova -
onaroenog i u svijet odbjeglog sina, Jurja, koji vie tako i ne pie svoje ime ve se potpisuje
prema madarskom, kao Gyorgy, i majke Valpruge, koja umire pod Nehajskom kulom omotana
u plahtu da bi tako, anonimna, izmolila milostinju. No, njezina sudbina nije jedinstvena. Sudbina
je to itavog niza patricijskih obitelji, koje siromae i propadaju u doba drutvenih previranja
poetkom 19. stoljea. No to je i doba formiranja hrvatskog narodnog preporoda, pa roman tako
najavljuje smjenu stalea. Sada dolazi stale graana, simboliziran likom postolara Gapara,
ijom spoznajom da je od talijanskih melodija ljepa Gajeva budnica Jo Horvatska ni propala,
roman simboliki zavrava.
U okviru te genealoke tematike, Novak posebnu pozornost posveuje jednom njezinu
vidu - odgoju. Ovdje je pogrean odgoj kriv za moralna propadanje likova. Naime, roditelji Ante
Stipania, pripadnici ugledne, bogate patricijske obitelji brodovlasnika i krmara, odgojit e
razmaena i asocijalna pojedinca. Antin otac, razoaran odnosom cara Josipa II., koji je tri puta
posjetio Senj, ali koji je preferirao oficirski stale, a zanemario patricije, svoje frustracije nastoji
zalijeiti odabirom vojne karijere za svoga sina. No, Ante e tekom mukom i uz mnogo troka
stii tek u svojoj dvadeset i osmoj godini do ina natporunika, no ia takve e se karijere brzo
sasititi, pa e ivjeti po europskim gradovima od oeve imovine, a kad se ona istanji, vratit e
se u Senj. U Senju e se oeniti Valprugom, iz ugledne iako ekonomski oslabljele obitelji
Domazetovi, koja e mu roditi dvoje djece, sina i ker. Ante, razmaen, nezadovoljan u rodnom
Senju, osjeajui se nedovoljno potovan, u sukobu s oficirima kao i njegov otac, izazvavi jo i
skandal pri Jurjevim krstitkama jer je obukao odijelo senjskih plemia na to, kao patricij, nije
imao pravo prema gradskim statutima Marije Terezije, svoje e osobne ambicije eljeti ostvariti
preko sina Jurja. Juraj, pak, sa svoje strane bit e na oca. Izrazite inteligencije, ali slaba moralna
odgoja, i on e radije baniti po europskim prijestolnicama, rasipajui oev imetak, nego radom
neto postii.
rtve tih mukaraca dvije su ene. Majka, rastrgana u lojalnosti prema muu i
majinskoj ljubavi, i jo vie od nje, Lucija. Najkvalitetniji lik romana, Lucija je gotovo tragina
heroina - jer, poput junakinje klasine tragedije i ona ispunjava svoju traginu krivnju koja je
van moi njezine kontrole. Lucija nije kriva zbog svog strogog odgoja, koji obiteljski dom
pretvara u tamnicu. Lucija nije onda kriva ni zbog toga to e u svom neiskustvu i nevinosti biti
nesposobna razlikovati istinsku ljubav od narcisoidnog poigravanja velegradskog gospoia.
Unato svom grijehu, Lucija nam nije predoena kao posrnula djevojka. Naprotiv, ona je snana
osobnost, borac za svoja prava, utamniena malograantinom koja je okruuje - prestrogim
ocem, koji bratu daje sve, a njoj nita, bratom koji je odgajan tako da voli samo sebe, a druge,
naroito ene, prezire. No, u tome je Jurjeva tragedija. Taj strogi odgoj u kojem ne smije
upoznati majinu ljubav, liava ga potovanja, ljubavi i bliskosti prema majci i sestri. Juraj tako
ostaje pust i prazan u sebi, bez osjeaja dunosti, ali i punine ivota koju daje osjeaj ljubavi.
Stoga je postao hladan, cinian i bezosjeajan. Majka, pak, iako topla i brina, nije dovoljno jaka
osobnost da stane uz Luciju u njezinoj pobuni. Lucija stoga ostaje sama, suprostavljena ocu koji
113
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

u svojoj duhovnoj skuenosti ne razumije svoju ker. I tako jedan potencijalno plodan karakter,
ostaje uguen i skuen u svom razvoju, kao biljka koja ne dobija dovoljno svjetlosti. Valja stoga
uoiti efektnu simboliku poetka romana. Taj roman cikline strukture zapoinje scenom u kojoj
Lucija eli otvoriti prozor i pustitit u sobu svje zrak. Majka se tog svjeeg zraka boji iz
praktinih razloga - kako zbog Lucijinog slabog zdravlja tako i zbog mogunosti da Lucija
izlaskom u svijez razotkrije majinu prijevaru s Alfredovim pismima. No, scena ima i simbolino
znaenje. Jer Lucijini uzburkani osjeaji protiv suanjstva u toj tijesnoj, mrtvoj sobici pobuna
su tragine mlade djevojke protiv sputanosti svojom okolinom.

U glib

Kratki sadraj: U noveli U glib glavni su likovi mladii koji kreu na studij u Zagreb.
Jakov Kosovi je seljako dijete iz siromanoga kraja u Lici. Za siromanoga Jakova jedina ansa
da nakon mature nastavi obrazovanje jest potpora. Iako talentiran za matematiku, zbog malih
ansi za potporu za studij toga predmeta, Jakov se prijavio za povijest i filologiju, ali je
istodobno podnio i molbu za natjeaj za potporu za mladie s bive Granice. Bio je
najsiromaniji meu moliteljima, pa je bio siguran da e tu potporu dobiti. Poslao je molbu za
sveuilinu stipendiju, ali i za stipendiju za siromane, koju dobiva njegov kolski prijatelj, sin
bogatoga opinskog naelnika Artur Kranji. Iako mu je Artur oduvijek bio simpatian, ta ga je
vijest pogodila, i nije mogao prihvatiti oevo obrazloenje da su gospoda uvijek jaa. To je
ogorenje bilo tim tee to je Jakov vjerovao u pravdu, i oekivao Boju kaznu na poinitelje
tako oite nepravde. Jakov je morao shvatiti da razvoj civilizacije nije unitio nepravdu i da se
siromanima nepravda kao prepreka pokazuje ve na poetku njihovoga ivotnog puta. A
njegov je ivotni put poeo u turobnom siromatvu. Nadajui se sveuilinoj stipendiji, Jakov
odlazi u Zagreb i suoava se s teim siromatvom no to ga je iskusio u roditeljskom domu. ivi
s prijateljem Jerkom Pavlieviem. Pavlievi, koji se ve etiri godine probija kroz studij praen
neumoljivim siromatvom nastoji pomoi Jakovu. Da ga razveseli troi dvije forinte, koje mu je
poslala majka. U razgovoru s Jakovom, Jerko govori o tragediji i nepravdi siromatva, koje je,
kae Jerko, suprotno zakonima prirode, i o strahoti gladi, koja unitava tijelo, a za duu ovjeka
jednako je opasna kao i obijest. Jerko gnjev zbog siromatva, zbog Jakovljeve, ali i vlastite
sudbine sipa na Artura, istiui da die glas protiv nepravde, ali i licemjerja lanih krana. Na
putu u dekanat, gdje ga je ekao odgovor na pitanje hoe li moi studirati, Jakov jedva podnosi
neizvjesnost. Vijest da je i ova molba za potporu odbijena, teko pogaa Jakova. Na kraju
doslovce gladuje. U razgovoru s Jerkom iduih dana, u kojem prijatelji razmatraju sve
mogunosti, saznajemo da mu jedino preostaje vratiti se kui, i odrei se eljenoga studija.
Pronalazi ga Artur, koji Jakova trai zbog nostalgije za domom. Artur je potraio prijatelja
Jakova, ne znajui za uasnu borbu sa siromatvom i razoaranjem kroz koju Jakov prolazi. Jerko
Pavlievi rui Arturov ruiasti svijet, prikazujui mu svu nepravdu, posebice onu koju je
poinio Arturov otac i zbog koje je Jakov gladan i bez budunosti. Kada Pavlievi napada Artura
zbog postupka njegova oca, Jakov brani prijatelja, a zatim se onesvijesti od gladi i iscrpljenosti.
Nakon prvoga obroka u dva dana i ae vina Jakov plae i pita Pavlievia zato je napao
Artura. Pavlievi odgovara vatrenim govorom o idealima evanelja, a Jakov na to ipak, branei
114
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

i prijatelja i vlastite ideale, i iznad svega pokazujui veliinu karaktera. Tim rijeima Novak
otkriva filozofiju pravde kojoj nas ui vjera. Na Jakovljevo pitanje, ako ljubi blinjega svoga,
zato napada i truje duu Arturu koji nije kriv, Pavlievi shvaa da je Jakov bolji i od njega, i
nekoliko ga je puta poljubio u elo. Nakon toga susreta, Artur vie nije isti, i odluuje se uiniti
neto ime bi presjekao tu nepravdu koja ga je pogodila i koja ga gui, kako bi se njegov svijet
vratio uobiajenim tijekovima i ivotnoj radosti, i stoga namjerava pisati ocu. U pismu, Artur,
shvaajui nepravdu, i razliku izmeu ideala u knjigama religije, filozofije, povijesti i realnosti
ivota od oca trai ga rijei tereta, da se odrie stipendije. Umjesto oekivanog ponosa oca
zbog sinovljeva karaktera, otac Arturu otro odgovara da i jo bogatiji sinovi uivaju potporu.
Novakove pripovijetke stilom su jednostavne, prilagoene jasnoj poruci koje nose, u njima
prevladava tamna, mrana atmosfera beznaa. Uz krajnje realistian turoban opis ivota
siromanih, tako su opisani i prostori u kojima borave, primjerice bijedan stan studenata.

Iz velegradskog podzemlja

Kratki sadraj: Grad Zagreb, preteno njegov najsiromaniji dio u koji su se naseljavale
pridolice iz itave Hrvatske, kraj 19. stoljea. Padao je snijeg i bilo je hladno, a neki je ovjek
sjedio nepomino na klupi na Ilikom trgu. Gledao je Mika jednog pijanog Slovaka. Slovak je par
puta pao potrbuke i nije se mogao dii pa je trebao pomo straara da bi otiao kui.
Zamiljeno gledajui, Mika se sjetio onog to je doivio zbog pijanstva. Mika je siromaan pilar
koji sa svojim prijateljem Jankiem pili i cijepa drva ljudima za zimu. Posao je nestalan i esto
nemaju ni groa. Hvataju se svakakvih poslova u borbi za preivljavanje. Naalost novac esto
potroe pijui u krmi i dolaze kui pijani bez prebijene pare. Na poziv straara krma se
ispraznila, a Mika i Janki su poli kui. Mika je putem razmiljao to e mu ena rei jer zna da
u kui nema hrane, a ipak se treba brinuti za troje nejake djece. Kod kue Mika i ena se
potuku, a on onako pijan uhvati i petogodinju ker Evicu i pretue je. ena istrgne Evicu iz
ruku pijanog mua, a on padne na krevet i zaspe. Ujutro kada se probudio, ena mu je rekla da
je pretukao Evicu. Mika bez eninog saznanja ode u Eviinu sobu. Evici je iz usta neprestano
curila krv i nije mogla jesti i piti. Mika je sjedio pokraj nje i poeo joj tepati, te joj darovao kutiju
sa slatkiima koju je veer prije kupio u krmi. Sutradan je Mika otiao na posao i nije se elio
vratiti kui i uti to je Evici rekao lijenik. Hodao je ulicama i susreo svoga starijeg sina koji mu
je rekao da je Evici vrlo loe. Kada se smrailo, ena je krenula traiti Miku. Vidjela ga je kako
ee te je otila do njega i tuno mu izjavila da je Evica umrla. Spaava ga ena koja je ispriala
lijeniku da je Evica pala sa stepenica nosei drva. Mika ostaje vani na klupi dok je padao snijeg
i sjea se kako je i njega njegov otac kada je imao devet godina pretukao jer mu nije na vrijeme
donio ruak. ena ga poziva u kuu uvjeravajui ga da nije on kriv jer je bio pijan. Vrativi se
kui nije vie bilo isto. Nije bilo djevojice Evice i tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo toga
vrijedno. Iz razgovora Mike i Jankia spoznaje se sva bijeda i siromatvo ljudi koji su ivjeli u
novonastalim gradskim etvrtima, bez struje, vode i kanalizacije, ljudi koji su ivjeli na rubu
egzistencije, ljudi koji su u svom beznau i oaju upadali u pakao alkoholizma, nasilja, a
nerijetko i zloina.

115
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

KSAVER . GJALSKI (Stoljea hrvatske knjievnosti, SHK)

Pod starim krovovima

Kratki sadraj: Okvir zbirke Pod starim krovovima je pria o jednom stvarnom
dogaaju. Naime, na jednoj saborskoj sjednici 70-ih godina u Zagrebu, uz ostale zastupnike, u
saborskim klupama, nala su se i tri starca obuena u starinsku narodnu nonju - predstavnici
starih plemenitakih obitelji - i predstavljali su suprotnost novom narataju i novim drutvenim
pogledima i shvaanjima. Podsmijeh i ruganje mladih bila je reakcija na vanjski izgled tih
postarijih zastupnika. To je bio povod da jedan od zastupnika (Vladimir - pripovjeda), dobar
poznavalac duha i atmosfere starih vremena i sredine kojoj su pripadali i ti starci - stupi u
razgovor s etvoricom najbunijih mladih i predloi da e im rado pripovijedati o ovom dijelu
naega hrvatstva, kako bi i oni mogli bar donekle shvatiti taj svijet i ljude prolosti. Oni
prihvate njegov prijedlog pa je tako stvorena situacija na osnovi koje e nas autor uvesti u
svoju zbirku. Za nekoliko dana sjedilo je svih pet u starodrevnom zidanom dvoru onog petog
koji im je itao svoje zapiske. Nakon ove okvirne prie slijedi dvanaest novela zbirke:
Illustrissimus Battorych, Diljem Brezovice, Roman portreta, Na Badnjak, Na groblju,
Plemenitai i plemii, Na Januevo, Mlin kod ceste, Idila Starog ljeta, Starci,
Perillustris ac generosus Cinte i Beg sa Sutle.
Illustrissimus Battorych, prva pria. Poinje sa iscrpnim opisom starog dvorca
Brezovica te uvodi u priu njezinog gospodara Kornela Batoria, umirovljenog velikog upana.
Zajedno sa nekolicinom posjetitelja raspravljaju o minulim vremenima. Batori je iz jedne stare
plemenitake obitelji koja je sve bogatstvo bila prisiljena prodati to Turcima, a to Mlecima.
Tako se Batori povukao u svoj dvor u Brezovicu i tamo poeo provoditi svoje dane. Vie nije
izlazio. Kraj prie opisuje veliki poar na imanju Brezovice, izgorio je sam dvor, tala, a Batori
je slomljenog srca umro nad pepelom.
Diljem Brezovice. Kad je Brezovica izgorjela pisac je za njom alio koliko i za samim
starim Batoriem. Kako se ne bi zaboravila ispisao sam stranice o tom imanju. U noveli
upoznajemo se do najsitnijih pojedinosti s dvorcem Brezovicom, njegovim bogatim interijerima,
a posebno je naglaena intimna atmosfera tog ambijenta, a putem opisa starih portreta jo se
podrobnije upoznajemo s Batorievim precima od najstarijih vremena. Dok su npr. kod enoe
opisi esto bili puka dekoracija, bez druge namjere i jae povezanosti s ostalim dijelovima
pripovijetke, kod Gjalskoga su opisi uvijek vrsto ukomponirani u ostale epizode, i ine s njima
jedinstvenu uzrono - posljedinu povezanu cjelinu. U ovoj pripovijetci opisi Brezovice su u
funkciji stvaranja atmosfere, ugoaja. Sam poetak ove pripovijetke intoniran je osjeajem
prolaznosti i aljenjem zbog nestanka neeg lijepoga, uzvienoga i idilinog - to je prisutno u
svim pripovijetkama. U sobi duhova visio je jedan potret ene, a zvali su je crvenom
gospom. Portret je prikazivao krasnu mladu enu iz poetka sedamnaestog stoljea. ena se
zvala Maria comitissa de Blagay. Starac je rekao da je nesretno zavrila, da su je umorili ili ivu
zazidali. O toj gospoi napisana je pripovijest na talijanskom jeziku. Sadraj se slagao sa
tradicijom, te je na kraju u posebnoj biljeci pisac spomenuo da Marija hoda po Brezovici kao
duh koji javlja svaku nesreu obitelji, i da je proklela Batorie, da e Brezovica izgorjeti.
116
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Roman portreta, to pie u rukopisu o brezovakom portretu. Na kraju esnnestog

stoljea doselio se u Veneciju hrvatski velika knez Blagaj. Imao je devetero djece, a najmlae
bijae djevojka izuzetne ljepote, Marjeta. Navrivi esnaestu godinu da stari Blagaj izraditi
njezin portret. Pri jednom svom posjetu Veneciji, hrvatski podban Gapar Batori upoznaje
Marjetu i odmah se zaljubi u ljepoticu. Odreen je dan vjenanja, a tada Marjeta u gomili
primjeuje tuno lice izvanredno lijepog mladia. Podban i Marjeta tako dooe u Hrvatsku, na
imanje Brezovica. kako je to bilo vrijeme turskih napada, Batori uskoro odlazi u borbu a
Marjeta ostane sama u dvoru. Jednu no na imanje dolazi konjica sa talijanskim zapovjednikom
ezarom Montijem koji moli Marjetu za prenoite. Marjeti se uini da je tog mladia ve negdje
vidjela i sjeti se da je on upravo onaj koji ju je pratio pogledom na dan njezinog vjenanja. Tada
mladi otkriva da ju je prvi puta vidio u ateljeu svoga prijatelja i od tada samo misli na nju.
Marjeta odbija mladia govorei mu da je udana, no ezar se vraa slijedee noi kako bi s
djevojkom otiao iz dvorca prema Veneciji. Marjeta i dalje odbija, no tada pada u nesvjest a
ezar s njom na konju krene putem Venecije. Dolaze do nekog drvenog plemikog dvora no
uskoro ih tamo nalazi podban Batori. Batori je svojoj vojsci zapovijedio da zapale dvorac te u
plamenu umiru dvoje mladih, Marjeta i ezar. Gapar Batori dugo je poslije jo ivio, ali ne u
Brezovici, koja je bila drvena, nego na svom posavskom dobru, gdje je imao katel. Pripovijeda
se, da se je bojao uope poslije smrti Marjetine stanovati pod drvenim krovom.
Perillustris ac generosus Cintek. Ve sam naslov pripovijetke - Vrlo ugledan i
plemenita roda Cintek - otkriva nam junaka, a tema je propadanje plemstva. Na poetku
pripovijetke upoznajemo pripovjedaa i njegovo drutvo. Vraajui se s lova na zeceve druina
sjedne da se odmori. Slijedi pejza koji je u funkciji karakterizacije lika (Cinteka). Njegovu
psiholoku karakterizaciju autor nam daje kroz njegove postupke koje komentira pripovjeda
(autor). Iako istie svoje plemenitako porijeklo, on se ne ponaa u skladu s njime. Cintek psuje
konjima, proklinje kovaa, obilni i nadasve glasno jede, nosi sablju oko pasa, ide u krmu kako
bi pokazao da nije krt, a uoivi lovce na latinskom jeziku hvali vino. Cintekov govor otkriva
nam puno o njegovom karakteru. On govori kajkavskim narjejem, psovke su sastavni dio
njegova rjenika, a kako bi kako bi drugima dao do znanja da je plemi, govori i latinskim
jezikom. Gjalski je Cinteka prikazao kao tragikominog lika. Tragina komponenta oituje se
time to se Cintek ne moe pomiriti s propadanjem plemstva, on i dalje odbija plaati porez, te
napokon ostaje bez svoga imanja. Komina komponenta je sama Cintekova pojava. Uz njegov
slobodni govor i miljenje, humoristina je i prozopografija, odnosno nain Cintekova
odijevanja, a najkominiji su njegovi postupci: on na cesti trai avli koji je ispao iz kopita
njegova konja, doputa djeacima piti vino dok on broji do deset, zahtjeva od drugih, pa i od
svoje ene, da mu se obraaju s gospodine itd. Iz svega ovoga dalo bi se zakljuiti da pisac
nije naklonjen Cinteku, koji na kraju pripovijetke ulazi u dravnu slubu, no kako je Gjalski i sam
bio plemi, nije mogao dopustiti da Cintek doivi potpuni slom, stoga na kraju pripovijesti
Cintek dobiva silno eljenog sina. Naime, ena Amalija nakon deset godina braka raa dijete.

Janko Borislavi

117
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Kratki sadraj: Janko Borislavi, potomak stare plemike obitelji, izuzetno nadaren i
uen, odbija postati sveenikom. Razoaran, odbacuje sav trud uloen u pripreme za
sveeniko zvanje, blistavu budunost i mogunost napredovanja, smatrajui da su sva
religiozna uenja samo obmana i da prava istina o ivotu lei negdje drugdje. Odlazi u Be i
grozniavo se baca na uenje. Studira medicinu, filozofiju i pravo, oduevljava se Darwinovom
teorijom o porijeklu vrsta jednako kao i filozofskim misticizmom. Rastrgan izmeu mnoine
proturjenih tvrdnji, teorija i spoznaja, Janko Borislavi ne nalazi smirenje ni odgovore na svoja
pitanja. Nakon vijesti o bratovoj smrti, tako rastrgan i nemiran, vraa se na imanje Jezvenik u
Hrvatsko zagorje. ivi povueno, zamiljeno, posveen razmiljanju i traenju smisla svoga
postojanja. Umiljati pejzai zagorskog kraja i ladanjska oputenost ivota meu jednostavnim i
krotkim ljudima polako razaraju oklop ledene ozbiljnosti Janka Borislavia. Janko upoznaje
Doricu, unuku udovice Jagodike, i zavoli je nestvarnom i nezemaljskom ljubavlju. Oboavajui
je kao ideal nedokuive, iste ene, janko Doricu uzdigne na pijedestal nestvarne i bestjelesne
idealne ljubavi. Dorica, meutim, njegovu ljubav doivi krajnje jednostavno, isto i prirodno,
oekujui da e Jankovo nezemaljsko oboavanje i duhovna strast prema njoj zavriti sretnim i
skladnim brakom. Ostvarivi svoju strasnu udnju za enom, Janko prezire Doricu - ona je za
njega sada tek neisti izvor grijeha vrijedan prijezira. Ostavivi je nemilosrdno, unesreenu i
osramoenu, Janko otputuje u svijet uputajui se u beskrajna lutanja Europom i Amerikom.
Dorica priznaje baki svoju ljubav i svoj grijeh, pa osramoena i prezrena, jo uvijek volei Janka,
polako gasne u tuzi. Baka je proklinjem a sama od uzbuenja i sramote oboli i ostane
nepokretna. Dorica je portvovno njeguje. tako upoznaje Paia, lijenika, udovca s djecom, koji
je zavoli cijenei njenu portvovnost i ne marei za njen grijeh iz mladosti. Nudi joj brak, ali
Dorica odbija - ona jo voli i jo eka Janka. A on se vraa, nakon dugih lutanja, slomljen,
prazan, oronuo. Susret s Doricom, koja je u meuvremenu naslijedila bakino imanje, donio je
novo razoaranje Dorici, ali i Janku. Nezadovoljan svime to je vidio i nauio, to je proivio i
osjetio, Janko je siguran da je ivot tegobno muilite za sve ljude: nema ni ljubavi, ni ljepote, ni
pravde ni istine, ve samo patnja. U dubokoj duevnoj krizi Janko bezuspjeno pokuava
prekinuti svoj ivot. Dorica ga njeguje, i on tek tada uvia pravu veliinu i vrijednost njene
ljubavi i odanosti. Ali, odavno ve ne moe dati odgovor na neiju ljubav. Ipak, od Dorice trai
oprotaj, i nagovara je da se uda za ovjeka koji je istinski voli - za lijenika Paia. Ostavivi
Dorici svoje imanje, nesretni Janko Borislavi konano nalazi smirenje u smrti.

118
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

FRAN MAURANI (PSHK, knjiga 54)

Lie

Kratki sadraj: U crticama se moe prepoznati nekoliko tematskih krugova: ovjek i

njegova svakodnevnica, obina a istodobno nevjerojatno potresna u svojoj teini: koliko god je
se u ivotu tkogod nagleda, s njome se suoi, smrt je ipak uvijek jednako strana, jednako
nepredvidljiva i beznadna (Jedinac). Druga su bitna tema ovjek i njegove osobine, borba s
mogunou samo svladavanja strasti (Miran igra). Bugarin. Pjevaica: autor se sjea
kada je bolestan leao u krevetu i sluao predivan glas slukinje koja je pjevala slovenske
stihove. Plaa je crtica o dogaaju u siromanoj radnikoj etvrti Pariza. Siromani radnik
idui na posao spaava neoprezno dijete koje je prelazilo ulicu te skoro zavrilo pod kotaima
koije. Radnik ostaje slomljene ruke, bez ikakve plae, osim zahvale majke djeaka. Djetinjim
se oima crta izniman trenutak, realistian opis asa kad je dijete mislilo da e umrijeti (to
sam mislio umirui). Crtica poinje citatom Turgenjeva to u misliti kada mi doe smrtni
as, ako tada uope budem mogao misliti?. Dalje se nastavlja s priom kako je kao
osmogodinji djeak pao u gradilite, i kako mu je tada pred oima preletio ivot. Otkriva se u
crtici U dan dvojbe mrana i strana, nepredvidljiva, Poeovska strana ljudske psihe. Ima li
objanjenja? Nema. Samo konstatacija o usudu i nemogunosti da se njemu izbjegne. U crtici
Svemir postavlja se pitanje smisla. U crtici Moj pas pie o dogaaju kada je bio prisiljen
ubiti svog psa nakon to ga je ugrizla bijesna lutalica. Bilo mu je kao da je ubio najboljeg
prijatelja. enske suze poinju citatom Shakespearea Slabosti, ime ti je ena! i pie o eni
koja ispraa svog mua na ratite sa suzama u oima. Smatra da ene mogu mogu plakati kad
god zaele, naime, ista ena se kasnije te veeri nalazi sa drugim mukarcem. Djetinjstvo se
direktno ili indirektno poziva na vie mjesta (Djetece). U crtici (Gospodin uitelj) sjea se
svojega uitelja, dobrog starog Frana, kasnijega upanijskoga kolskog nadzornika.

Lie i druga djela

Kratki sadraj: Krvavi list - pria zapoinje u kasarni kada trojica mladia (Janko, grof
Vitold) odlazi u kuu natporunika Duana Petrovia. Duan zapoinje priu o Bogdanu iz
Dalmacije. Bio je lijep mladi, ali nije mario za djevojke sve dok nije upoznao hrvatsku Poljakinju
Marinu. Tada se zaljubio, a Duan nije uo od njega ni rijei godinu dana. Kada su se napokon
ponovno sreli Bogdan je bio sjena ovjeka koji je bio. Oronuo, star, tek izaao iz ludnice.
Naime, mislio je da je umrla Marina. No jednog dana sree ivu Marinu te odlazi do nje kako bi
razjasnio situaciju, gdje nalazi njezinog oca koji objanjava da je to pismo Marina pisala kada je
bila bolesna za sluaj ako umre. No kako je pismo ipak dolo do Bogdana, nikom nije jasno.
Marina umire od oka, a Bogdan se ustrijeli. Duanu ostavlja Marinino pismo koje je ona
namijenila Bogdanu i u kojem se oprata od njega.

A kako esto puta Bjeei ljude, prezirui svijet!

Po vratolomnih stazah bijedan lutah, Pred samim sobom ranu due krijah.
119
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Na ljutih zmijah hladno srce grijah.
A jedina mi elja: smjeti mrijet!...
Sa ruglom sluah, s gorskoga vrhunca,
Gdje svijet poda mnom o potenju bunca,
A svojim padom rad bih satro svijet!
I gledah ljubav: puke gadne elje!
I uh molitve: paklu na veselje,
I anele uh vjenog oca klet! - - -
Tad ti pristupi k meni, sliko blijeda,
I zaboravih ljeta boli, jeda,
A prolog raja sad se sjetih svog:
I rajem svijet mi priini se cijeli,
A ljudska djeca anelii bijeli,
I vjerovah da svijetom vlada bog.
I slijedih te. Na raskriju ieznu
Ko gorska vila, u maglu bez traga;
Ja vidim samo cestu lijevu, desnu -
Al kai, kojom krenut, sliko draga? - -
Koraih lijevo - ali, nado luda! -
Preda mnom prazna cesta se krivuda!

Od zore do mraka

Kratki sadraj: Ova autobiografska proza poinje Mauranievim prisjeanjem

djetinjstva. Prva crtica poinje autorovim samim roenjem, te priom kako se sjea svjetla
kojeg je vidio iz kolijevke. Lijenici su mu rekli da je mogue da se toga sjea!. Druga njegova
uspomena je poar susjedove kue. U treoj godini prvi puta vidio je oca. Pria kako otac, Matija
Maurani, bio izuzetno hladna osoba. Objanjenje se moe nai u smrti prve keri. Nadalje
pria o preseljenju u novu kuu. U to vrijeme doivio je nesreu koju je spomenuo u crtici to
sam mislio umirui?.

120
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA
AUGUST HARAMBAI (PSHK, knjiga 54)
Sitne pjesme (Sitne pjesme, 1884.)
Moje nebo,
Ali bez vedrine;
Moje sunce,
Ali bez topline;
Moje ptice,
Al sve tuno ute;
Ima asa (Tugomilke, 1887.)
Ima asa kad se moje
Oi tajnom suzom svijete,
Oj, a ja bih plakat htio,
Plakat kano malo dijete.
Ima asa kada sam se
Bijesan smijem svomu jadu
Ljubavi (Tugomilke, 1887.)
Na novi ivot ti me prenu,
Obasja suncem planu zjenu,
I ja sam na to ljuto plako,
Jer ti mi bi i raj i pako,
I radost sva i tiha sjeta,
Ah, ljubavi, ah, tajno sveta!
Kad srce klone s tekog jada,
Tad ti me samo tjei mlada,
I kad mi duu slomi tuga,
Tad ona, tvoja vjerna druga,
Pod okrilje ti divno lijeta,
Vjekovita ti duo svijeta!
121
Moje rue,
Al sve povenute;
Moje polje,
Al bez cvijea ara;
Moja tuga
I nevolja stara!
Gotov luak, kom se samo
Teke kletve s usna kradu.
U tih asih rad bi skono
Sa ivotom svoje vaje:
Jedna kopa s njim me vee,
A ta kopa - Hrvatska je!
Da tebe nema, sunce milo,
Ni ljudske sree ne bi bilo,
Jer u tom toli pustom iu,
Na tom si svijetu svakom biu,
to samo teke muke slijede,
Ti sunce usred crne bijede!
Al meni ti si neumolno
Ve izranila srce bolno
U grobu ve je moja draga,
Pa barem sad mi budi blaga!
Al tko e do dna prozret u te,
Dokuit tko e tvoje pute?
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA
Mir (Tugomilke, 1887.)
Mir, samoa, narav tiha,
Ko sred hrama veliajna,
Svuda ar i svjetlost sjajna,
Mir, samoa, narav tiha,
Kano kakva slatka tajna.
Tuga (Izabrane pjesme)
No je pala. Sve je tiho, mimo.
Cijelu zemlju blagi sanak krijepi.
Sve je crno. sve je neprozirno.
Ja se utim kano bogac slijepi;
ini mi se da je ljudstvo djelo
Izumrlo u tom pustom mraku.
Pa mi vjetar nosi siromaku
Iz daljine mrtvako opijelo.
Stara lipa umi nada mnome.
Ko da ujem uanj nonih sova.
Ja u umu sluam njezinome
Tajni apat spokojnih duhova:
Mile sjene mojih pokojnika
Sa svih strana potajno me krue.
Ko da plau. ko da mi se tue.
Da me ganu - sama nevoljnika.
Ah, ja vidim kroz tu pustu tamu
Sanjarije (Pjesnike pripovijesti, 1889.)
Ja poginut u sam u jadu svom!
Pa smiljam zato: to je ivot cijeli,
Kad nema kom posvetiti ga na dar,
Kad nema srca da ga s tobom dijeli,
Pa tako uvijek samo patit zar?
Zar ne bi bilo mudrije i bolje,
Da brzo svri sav taj jad i vaj,
Da samo asak bude vrste volje
I svemu nae kraj?
SILVIJE S. KRANJEVI (Stoljea hrvatske knjievnosti, SHK)
Hrvatskoj (Bugarkinje, 1885.)
122
Mir, samoa, narav tiha,
Tu mi srcu divno godi,
Tu me miso k tebi vodi,
Mir, samoa, narav tiha,
Tu sam barem u slobodi.
Svoga oca, svoga malog brata.
Vidim ljubu, vidim majku samu.
I ganue srca mi se hvata;
Ja sav drhem sred njihova kruga.
Skrivajui srca svog alobu:
Da l' vam tama dodija u grobu.
lIi moja probudi vas tuga?
To je tuga to je nigdje nema.
Ni na svijetu ni u grobnom muku;
To je tuga to mi propast sprema.
Molite se, mrtvi moji, za me!
Ja se molim tiho i bez rijei.
Al' i suze molitve su same.
Molitvom se die dua moja.
Ko da su joj krila ponarasla.
Sama apu usta mi ugasla:
...Vinji Oe. budi volja tvoja!
Na istoku ve odmakla je zora,
A mene teka morila je mora
I gorak me je obuzeo nuj;
Na toplo srce mraz i led mi pao,
Ohladio ga emer, jad i vaj,
I zdvojan sav razmiljati sam stao:
O to je ovjek, to je ivot taj?
O to je ljubav, to li pjesma, slava,
Kad sve to moe ljudski ivot strt!
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA
Raskrivaj se, raju, planite, nebesa,
S aneoskog plama u tom trenu svetom,
Kad s nje kopren skidam - u prah, oj,
udesa,
U prah pred tim botvom, pred tom enom
spetom!
Suzna su joj lica, o ruku joj visi
Sa krvavog gvode zaralo znoja - - -
Je l' to tebe gledam, jao, kakva li si,
Izmuena majko, oj, Hrvatsko moja?!
Na skrenih daskah drhturi li tako,
Kraljice mogua, nesretna i tuna,
Poduprijev si glavu, traju kojekako,
Tuj li, majko, eka as pokopa suzna?!
Oj, zar zbilja misli, da ti usnut valja,
Oj, zar zbilja uti, grob da eka tebe?
Lana ptica kuka: prah da zadnjeg kralja
I budunost nau zauvijek pogrebe!
Hrvatskoj majci (Bugarkinje, 1885.)
Hrvatice, oj, keri roda moga
I muenikog naroda ti nado,
Ja mukom istog zaklinjem te Boga,
Sad uj mi glas - i svij ga srcu rado.
Znaj, djeca tvoja dar su samog neba,
Za osvetnike da odgoji plod:
Ta sad il nikad znaajeva treba
Taj izmueni i nesretni rod!
I priaj njemu: kakva bje nam slava,
I priaj njemu: na to sad smo spali,
O krvniku i odsjeenih glava - -
I o svem, im su nas darivat znali!
Nad rasapom moga grada (Bugarkinje, 1885.)
Nad Nehaj-gradom crn se gavran krui
I kobnim graktom ljute jade sluti;
A moje srce krvari i tui,
A moje oko nekako se muti - -
123
Ve ti gledaj, majko, gdje pred tobom
padam,
Sretan, jer bar tebe majkom zvati smijem!
Tuj u krilo tvoje mlado elo skladam,
Tuj o tvojem vratu dug zagrljaj vijem!
Sve je moje pusto, cijelim, majko, plamom
Pred tebe se sputam, jer si sve mi milje;
Jednom duom diem - tebi rtvovanom,
Jednu crkvu imam - tvoje to okrilje!
Oj, Hrvatsko sveta, kad u tako za te
Pod rtvenik klonut ela moi vedra?
Kad te, majko, traci slobode pozlate,
I mrtva e meni uzdrhtati njedra!
Moda za te slave ti e, tugo moja,
I moj uz grob stati pa zaplakat tio:
Snivaj, tuna rtvo, iza nepokoja -
Mrtav si mi ponos, iv mi vjera bio!
Da, sve te, majko, rii mu strahote,
to Hrvat ih je pretrpio rob;
Da u odbiru smrti il sramote
Svom duom rae on izbere grob!
Pa osveta kad barjak digne sveti,
Kad kliknu braa: S Bogom i Hrvati!,
Ti prije neg ti u krv in se sleti,
Ko majka ma e osvetni mu dati!
A tad mu reci: Rae, krvi moja,
Nek mlada tebe crni skrije grob,
Neg majci da se vrati sa razboja
Ko kukavica il ko podli rob!
Nad Nehaj-gradom nujna bura pjeva
I dre travom uvrh stara zida;
A moja zjena strijelom kletve sijeva
I kune ... koga? ej, man'te ga s vida!
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Aj, ko kad bijedni zaputenik koj'

Il - zar da skoim u omaman vir,
Da punom aom napijem vam sreu;
A ondje - Boe, uz samrtnu svijeu,
Da l moe vedar pirovat se pir?!
Tvoj vijenac (Bugarkinje, 1885.)
Svog oca gleda, gdje ga puta dua,
I moje srce prelomljeno slua,
Gdje ti mi gine, zaviaju moj!

Moj oltar - to je tihi dom, I ne u mislit, kako ti

A povijest - evanelje; Tim ljue jade snubim;
Tuj prvim, duo, zavjetom Ja elim, duo, muku ti
Posvetih svoje elje. Ba zato - jer te ljubim!

I ja ti rekoh: za tebe Na otar u te navest trn,

rtvovat sve u svoje; Na krvav put junaka,
Al zna li, im u najljepe I ti e kuat udes crn,
Ovjenat elo tvoje? Al - ti e biti jaka.

Kad grmne prva smrtna cijev Zanosit tvoga srca ar

Ko trublje glas nad grobom, Veselit e se gladu;
Kad bljesne ma i vatre sijev, A od mene e bit ti dar:
Ja dijelit u se tobom! to ostavih te jadu!

Mo zagrljaja (Bugarkinje, 1885.)

Daj da tisnem cjelov na ustanca vrela,
Ovijmo si, duo, ruke oko vrata!
U ljubavnom plamu svetog kod propela
Molimo se tako za trpeeg brata.
Moje elo mrano na grud u ti svinut,
Sluati u, kako srce kuca tvoje;
Suza e se moja u prah tuj rasplinut,
Ljubav e ju svetit na spas brae moje!
Gledat e nas zemlja zagrljena tako,
Aneli e poznat boga vrh bogova,
Budit emo mrtve, ta zar ne bih plako,
A na tvojih njedrih, suzom blagoslova?!

Vili pjesme (Izabrane pjesme, 1898.)

O, ta nemoj pustit mene, Pelenom se ovjenao,

Med svojima nemam svoga; A sve mislim, lovor da je!
Nemam nikog doli tebe,
Svoje vjere, svoga Boga. O, ta nemoj pustit mene,
Pred tvoje sam noge pao, Pa da svisnem u samoi,
Da ti dvorim, dok me traje; Pa da srem poput sjene
Jadni slijepac slijepom noi;
124
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Ve mi nosi tajnu tugu, Neka pee, neka boli,

Duu moju po vedrini, Samo ti me ne zapusti!
Kroz arenu gdje se dugu
Svijet ovaj rajem ini. Bez tebe sam mrzak sebi,
A uza te svemir grlim,
Dok progledah, sitno edo, I kad dignem oi tebi,
U kolijevci brbljajui, Ko po cvijeu trnjem hrlim.
U oblak sam tebe gledo, Zvijezde su mi oi tvoje,
Kud me smmi titrajui, Munje tvoji osjeaji,
Gdje u carstvu prie arne Srce tvoje - sunce to je,
Mali bogo sanj plovi; to srcima dobrim sjaji.
Ljuljkaju ga pjesme arne,
Lepet krila serafovih. Gle, ja ne znam sree stei,
Ne znam puzit, a u prahu;
I plako sam s tajne elje Ne umijem nita rei,
Svoje enje ne znajui; to nij' srcu na uzdahu!
Drhtalo je srce tako Mnogo se je, vilo, oko
Tvoje nebo gledajui; Narugalo ve budali;
A kad doi gluhi sati, Jedni, to su previsoko,
Trzavo sam snivo tebe; Drugi, to su nisko pali!
Pitala je edo mati:
to ga boli, gdje ga zebe? Al to marim, gdje se smiju,
Il preziru ili kode,
- to me boli, majko moja, Kad me tvoje misli griju,
Ni danas ti ne znam rei; Kad me tvoje zvijezde vode, -
Samo utim, majko moja, A kada se srce cijepa,
Sve to ljue da e pei! Onda boli melem itu,
to u srcu, majko, pee, Gdje ti die, vilo lijepa,
Nije, majko, rana laka; Kroz prirodu na nebitu.
udne boli, to se lijee
Onim smijekom sa oblaka!... O, daj vatrom s toga neba
Istine mi pali usti,
O ti, suzo svih srdaca, Aneoskog daji hljeba,
Kad s pjesnike elje ginu: Ne zaputaj, ne zapusti,
Sjajni trae, to ga baca Da sa kama hladna, gola,
Toplo sunce u prazninu; Tvojim proet zborim arom
O ti, koju srce voli, Uzdiui kupu bola
Slatka vilo slaih usti, - Bogu pravde pred oltarom!
Kad mi klone... (Izabrane pjesme, 1898.)

Kad mi klone hladno elo, Kad mi mrtve oi sklopi

Kad dogori svijea moja, Samilosna ruka koja -
125
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

I kad tua suza ija Al nek pjeva, nek se iri

Oplae mi puste dane, Sva'je srce sred njedara!
Brao moja, ljudi moji,
Smilujte se onda na me! Nek se pjeva, nek se grli,
Nek se lako kolo vodi;
Kopajte mi mirna groba Ne bojte se zlobna svijeta,
Na breuljku u slobodi, Njega nema u slobodi.
Pospite ga sitnim cvijeem, A emu vas za njeg briga,
Kojim svjea gora rodi. emu vam se patit s njega?
Spletite mi vijenac zadnji, Ljubite se, dok ste ivi,
to po rosi ranoj miri, Da ne mroste eljni svega.
Da po njemu rado panu
Male ptice i leptiri. I ako se desi negdje
Kakva bijeda bosa, gola,
O, te ptice i leptiri, to je svijet hladno goni
O, taj dragi svijet mali, Iz svog tora, iz svog kola,
Stoput su me, stoput su me Grobu momu neka doe,
Nesuglasna razdragali. A ja u se molit Bogu,
A ja sam ih rado gledo, Nek me pusti stati malo,
Tepao im pjevajui, Da mu neto kazat mogu.
Ljubio ih kano rope
Za slobodom uzdiui. Rei u mu: to si doo?
Nemam hljeba, da ti dadem,
I kad uju mlade mome, Nemam krvi, da te grijem;
Okle iva pjesma zuji, Ta ni sebe ne imadem!
Veselo e tamo doi, Krova nema? Lezi amo
Gdje su leptir i slavuji - U moj ovaj krevet mali,
Ah, ja ne u nita znati; Da dijelimo i to zadnje,
U pepelu okle ara - to su meni ljudi dali!

Misao svijeta (Izabrane pjesme, 1898.)

Ima vjena zvijezda zlatna - za oblacim negdje trepti,

Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom hlepti.
Srce samo zvijezdu sluti - ideja je vjena, sama,
Adamovo tei pleme k njojzi krvlju i suzama.
Niko ne zna, kad se rodi - moda pravo onog sata,
Kada su se stranom lupom zatvorila rajska vrata.
I od onda kroz eone: vjekovi su zvijezdu snili,
I od onda kroz eone: oblaci su zvijezdu krili.
U daleko, mutno doba, pod povorjem Himalaje,
Traile su zvijezdu onu plane oi drevne raje.
126
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Na pustaram zvali smo ju i po prahu i po kalu,

Polusveti kad su magi bacali nas u pe Balu.
I veliki kad su kralji igrali se piramida,
to i danas gordo stoje - ko kad neto krvca zida!
I danas se dive ljudi, gledajui uda ona,
I debele knjige piu o veliju Faraona!

Snilo mi se, kerub da sam (Izabrane pjesme, 1898.)

Snilo mi se kerub da sam A ja straim vrhu svega,

I da straim rajska vrata, Da ne bude elje strasne,
U ruci mi strana pala Nevinosti da se oko
Usijana een-zlata. Ne pomuti, ne ugasne...
Iza vrata to ih straim Tada vidjeh gdje se s pola
Nevinost je ila sama; Eter krenu k drugom polu;
Kitio joj bijelo elo Svi atomi zadrhtali
Vijenac mirte i ljiljana. Ko u slasti, ko u bolu,
A krajevi svjetskih bezdna
Snilo mi se te mi rekli: Ko dvije glave mile, lijepe,
uvaj ovaj dah od pjene, inilo se: arke usne
Od mirisa bijelih rua U poljubac e da slijepe -
Stvorene su dojke njene.
I ako ih daak dirne, ... Zadrhtali lijer i mirta,
to ga arki apat kree, A nevinost blijedit stala.
Oparit e lijer bijeli Spasti u je - sad il nikad! -
I nevinost - umrijet e! Tre ruka, bljesnu pala.
I zasikta otrac ljuti
Straio sam strogu strau, Meu cjelov, meu lica.
U ruci mi strana pala, - - Snilo mi se, kerub da sam,
Poda mnom se kolutalo A ja bijah - ubojica!
Bezbroj zvijezda i svjetala -
Mojsije (Izabrane pjesme, 1898.)

Izvedi narod moj, o Gospode, U utrobama djeci sudie!

Izvedi ga iz ropstva zlopatna
I skini mu s vjea pospanih
Jo onu mrenu tvrdu, zlokobnu,
to zastire sad oi njegove!
Spomeni se da ropstvo nemilo,
Ko teko ono stijenje nadgrobno,
Na leima mi tlai bratskijem,
I da nam ljuti nai krvnici
127
O stvore moj?! A zato da bih ja
Zbog jednog stvora drugi kido stvor?!
Gle zapad tamo, istok amo gle'
I sjever ondje i ovuda jug,
A sve sam ovo napunio ja
ivota klicom, svim je mio vijek
I svaije je pravo disati.
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA
A ti sad trai sam da pogazim
U prirodi mi zakon najvei!
I ovjek tei gore nad sebe,
Gdje meki, svilni plove oblaci
U zlatnom moru traka sunanih,
Gdje njegova je duha kolijevka -
Al' bolno - bolno odmah osjeti
U svojoj gustoj kaljui
Da ta mu bara nije tua krv,
Al' on da nije svojoj hrpi svoj!
I gle - kad tako ve je ukleto -
I prokleto e navijek ostati, -
Smilovat u se tvojoj eljici,
Al' jao tebi to si elio.
I tebi ba to gori plamenom
Od ideala silnih, vjeitih,
Ta sjajna vatra crna bit e smrt,
Mrijeti ti e kada pone sam
U ideale svoje sumnjati.
A ta je ivot - ko i pustara,
A ta su ljudi - ko i praina,
A nad svim visi krilo udesa
I mota gore, dolje, upored:
I as se praina ljeska o suncu
I prelijeva se bojom arenom,
Moj dom (Izabrane pjesme, 1898.)
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet
prosim,
I... gutam svoju bol!
I sve to po njoj gazi, po mojem srcu plee,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinue biu sve njojzi to uzee,
I ne vraaju dug.
128
A as ga eno s blatom smijeana
I neviena gdje u kaljui
Pred silnim ljudstvom gorio je stup
Od crne zemlje pa sve do sunca.
Nasmijeio se silni Jehova,
Al' ima smijeha kojim sualost
Nad jadnicima suze prolijeva.
I smijeh taj je uo Mojsije
Iz vatrenog stupa boijeg
to sjajio je ispred naroda
Onuda kud je zemlja Hanaan
I gdje su preko brda velikih
Na medena polja puti vodili.
Tu navrh brda svijetli genije
Rairio je ruke briljive.
O, evo tebi, izabran narode,
O, evo tebi zemlje rajevne,
Slobodu svetu tu da zagrli,
A gromom grmnu rije Jehove:
I tebi ba to gori plamenom
Od ideala silnih, vjeitih,
Ta sjajna vatra crna bit e smrt
Mrijeti ti e kada pone sam
U ideale svoje sumnjati!
Ja nosim botvo ovo - ko zapis udotvorni,
Ko ia zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past u utoma.
Ah, nita vie nemam; to sve je to sam
spaso,
A spasoh u tom sve,
U emu vijek mi negda vas srean sve je
glaso
Kroz arne, mlade sne!
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Kroz poar, koji suklja da opri mi krila, I moja edna dua tim sankom joj se klanja
Ja obraz pronijeh njen; I pozdravlja joj dan.
Na svojem srcu grijem ve klonula joj bila
I ljubim njenu sjen. Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posveuje mi grud;
... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I bjeat moram svijet; I... lutam kojekud.
U vijencu mojih sanja ve sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet. Te kad mi jednom s duom po svemiru se
krene,
Slobode koji nema taj o slobodi sanja, Zaorit u ko grom:
Ah, ponajljepi san; O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

Utjeha (Pjesme, 1908.)

Haj, kad tuga srce kida I kad crv te stane pei,

Pa te pije poput zmije, Gdje toj tajni svjetla nema,
Kad i ovo malo vida O, moj drue, nemoj rei,
Gasne s jada krvavijeh emu ova igra nijema?!
Kad te suhi razbor sudi
I u obraz psovku baci: Ve se kreni vedre svijesti,
Ima neto to jo vrijedi;
I kad jedan pogled holi Gledaj, drue, s radne pesti
Kazuje ti gordo dosti, Kako krvav znoj se cijedi,
Da si boke, Lazar goli, Kako bui zemnu grudu
ivarei od milosti! I sokola see siva,
Svojom borbom i po trudu
Kako ovjek divom biva!

U zanosu (Trzaji, 1902.)

to je ovo - ne znam to je, to je ovo to me nosi,

Ali kida moje grudi; Kud se die hitra lasta,
to je ovo, pa me trza, to je ovo te me vitla
U p noi iz sna budi? Kao bura uvrh hrasta?
Ta i ja sam smrtnik samo, Otkud meni smijeh divlji,
Svim nam isti zakon sudi; A to opet sve me zebe,
Rodila me smrtna majka, Otkud ono - te mi doe,
Kopat e me smrtni ljudi. Pa ne poznam sama sebe?
...

129
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Uzeh knjigu, rekoh: Amo, A na koncu, nita nema

to ti kae, nova vjero? Za te moje bolne grudi,
ito sam je, itajui Ko da nisam i ja ono,
Sve sam liste poizdero. to i drugi smrtni ljudi! ...

Ah, sve je sanja pusta (Trzaji, 1902.)

Ah, sve je sanja pusta, U strahu samo pitam:

Sve umiljeni raj; Zar to su tvoji sni?
Sve elja elju gui, A neto u njoj jeca
A uzdah - uzdisaj. I ape: - To si ti!
I u tom sva ti bajna
ivota kipi slast: Sve, sve je sanja pusta,
Na trnu si mi cvao Sve umiljeni raj,
I u blato e past! Gdje suza suzu gui,
A uzdah uzdisaj.
S oblaka pjesan zauh,
Da ivot nije san, A preko njega strujne
I ljubav da je sunce Kadikad udan um;
U vjeni majski dan. To katkad cvili srce,
A ruga mu se um.

Ja sam... (Pjesme, 1908.)

Ja sam, duo, kip od leda, Al kad tvoje oko pane

Umrlo mi srce ivo; Na tu zvijezdu, moje dijete,
Moje pjesme - moja eda - Tada pjesma opet plane
U srcu sam posakrivo. Ko da iskre nebom lete;
Gazim trnje svoga puta A ti gleda kako sjaje
Niz koji me sudba rinu, Ispred tvoga ista vida,
Lutajui, kako luta A ne znade, duo, ta je
Mrtva zvijezda kroz prazninu. Kad se srce tako kida!

Ah, vjenost se je zvao as (Neuvrteno u zbirke)

Ah, vjenost se je zvao as, Zar ne sjea se, kako je

Kad postah sjena tvoja; Jo vrila dua ova,
Ah, vjenost e se zvati as, Pre neg si sila, andele,
Kad klone ljubav moja! Na stazu od grobova.

130
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

Zar ne sjea se, kako tad Te sii dolje u taj vir

Dodijah nebu gori, I budi - edo svijeta!
Nek pusti mene u taj jad,
Nek smrtnikom me stvori! Kad ljubav ti je jedin ar,
Kad za nju vjecnost daje,
Govorah: Daj, ah, Boe, daj, Ti uzmi gusle - boji dar,
I meni smrtno tijelo, Nek po njih se poznaje.
Na zemlju side sad moj raj,
Blaenstvo moje cijelo. I gledati e kao sjen,
Gdje sve ti vene cvijee;
Pa pusti mene u taj prah, Sve tvoje bit e groba plijen,
Da smrtne trajem dane; Tek ljubav samo ne e!
Svu vjenost dajem tek za dah,
U kojem ljubav da'ne! Pa nikoh smrtnik - pustih sve,
Da tebe samo gledam,
I gledao me stvorac moj Da tebi, mili andele,
Sve rosne taje zjene U pjesmi ispovijedam:
I apnu: Zanos ne zna tvoj,
Sto htio bi od mene. Ah, vjenost se je zvao as,
Kad postah sjena tvoja;
Al nek ti prosto, kad ti mir Ah, vjenost e se zvati as,
Bez ljubavi ne cvjeta, Kad klone ljubav moja!

131
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

PITANJA

1. Koje se razdoblje podudara sa razdobljem Ilirizma? (Pred)romantizam (1813-1860)

2. Poetak i kraj Ilirskog preporoda? 1830-1843 (blia priprava), 1836-1842
3. Prve novine na hrvatskom jeziku? Kraljski Dalmatin (1806-1810, Zadar)
4. to karakterizira razdoblje hrvatske knjievnosti romantizma? Prosvjetiteljska djelatnost
5. Prepoznati stih: vre i svoj jezik zabit Hrvati hoteter drugi narod postatia
meni sinko moj se samuje, narod se drugi sebi izdaje? Zagrebaki kanonik Pavao
toos Kip domovine leta 1831.
6. Prepoznati stih: Ar se zdiu Mledi, posluju marljivo ter podiu v stareh kaj
bilo vgaslivo..? Josip Kundek Re jezikanarodnoga, posvetio hrvatskom rodoljublju
(povodi se za toosom)
7. Tko je bio Maksimilijan Vrhovec? Zagrebaki biskup M. Vrhovec uputio je 1813. proglas
sveenstvu s pozivom za skupljanjem narodnog blaga i obiaja (ponovno objavljeno u
Danici, 1837.)
8. Kojim djelom Antun Mihanovi ukazuje na jezino povezivanje hrvatskog sjevera i juga?
Re domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku (1815.)
9. Prepoznati stih: Rat je, brao, rat, junaci; Puku hvataj, sablju pai; Sedlaj
konje, hajd, pjeaci; Slava budi gdi su nai!? Antun Mihanovi, Horvatska
domovina, 1835.
10. Najpoznatije djelo Ivana Derkosa? Brouru na latinskom jeziku Genius patriae (Duh
domovine nad sinovima svojim koji spavaju, 1832.) - bio je to prijedlog da se tokavtina
prihvati kao zajedniki knjievni jezik, time je Gajev pravopis dobio konkretnu jezinu
osnovu
11. Po emu je znaajan Matija Smodek? 1830. trai da se smije predavati hrvatski jezik na
zagrebakoj Akademiji
12. Koje je djelo napisao Antun Maurani? Temelji ilirskog i latinskog jezika, 1839.
13. Tko je bio Vjekoslav Babuki? Prvi profesor hrvatskog jezika i knjievnosti na Pravoslovnoj
akademiji i pisac prve gramatike hrvatskoga jezika Osnova slovnice slavjanske narjeja
ilirskoga, 1836.
14. Mjesto i godina roenja Ljudevita Gaja? Krapina, 1809. godine
15. Gdje se koluje Ljudevit Gaj? u Grazu studira filozofiju, a u Peti pravo
16. Za vrijeme studija u Grazu Ljudevit Gaj se upoznaje s kim? Dimitrijom Demetrom (1827., te
s njim osniva Ilirski klub)
17. U Peti se Ljudevit Gaj upoznaje s kim? S Janom Kollarom
18. U javnost Ljudevit Gaj izlazi s kojim djelom? S njemakom poezijom u zagrebakoj Luni
1826.
19. Ljudevit Gaj je najpoznatiji po kojem djelu? 1830. u Peti objavljuje u dvojezinom hrvatsko-
njemakom izdanju Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja
20. to je Ljudevit Gaj elio Kratkom osnovom? elio je preuzimanjem dijakritikih znakova
iz ekog jezika pojednostaviti hrvatski pravopis i grafiju, to bi pribliilo slavenske narode

132
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

21. Ljudevit Gaj je napisao i dvije knjiice stihova, koje? Glogovkinje horvatske i Kosenke
ilirske,
22. Kako se zove Gajevo djelo ostalo u rukopisu? Dogodovtina Velike Ilirije
23. Prvi bibliografski pokuaj kod junih Slavena? Ljudevit Gaj Bibliotheca Illyrica
24. Tvorac budnice? Ljudevit Gaj Horvatov sloga i zjedinjenje sa stihovima Jo Horvatska ni
propala
25. Novine Horvatzke? 6. sijenja 1835. izlazi prvi broj Novine Horvatzke, knjievni dodatak
Danicza Horvatzka, Slavonzka y Damatinzka, da bi 18. lipnja 1836. naziv bio promijenjen
u Ilirske narodne novine (1836-1843) i Danica ilirska. 1843. naziv se mijenja u
Narodne novine (izlaze do 1868.)
26. Kojim su dijalektom pisane Novine Horvatzke? Kajkavskim knjievnim jezikom i starom
grafijom, a od desetog broja piu se novom grafijom na tokavskom narjeju
27. Koje je bilo moto Novina Horvatzkih? Narod bez narodnosti jest tijelo bez kosti
28. Koju je rubriku Ljudevit Gaj uveo u Danicu? Rubriku Njetila - borbeno potpaljivanje
29. Kakve je teme izrazito njegovala Danica? Danica je trebala biti ponajprije izrazom
politike koncepcije i ideologije Iliraca, bez obzira na umjetniku vrijednost - izravan
nastavak prosvjetiteljskih odgojno-didaktikih tendencija naslijeenih iz prethodnog
razdoblja, samo s naglaenijim isticanjem nacionalne odrednice
30. Proglas Ljudevita Gaja? Proglas pisan u povodu prijelaza novina na novotokavski knjievni
jezik i pravopis iz 1835. Tu Gaj obrazlae svoje poimanje Ilirije (Koruka, tajerska, Gorica,
Istra, Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Dubrovnik, Bosna, Srbija, Crna Gora, Bugarska i donja
Ugarska)
31. ije se djelo objavljivalo u Novinama Horvatzkim? Djelo Ivana Gundulia (barok)
32. Godina osnivanja tiskare Ljudevita Gaja? 1837. (tiskana su najpoznatija djela Iliraca)
33. Godina osnivanja ilirskih itaonica? 1838. u Varadinu, Zadru, Zagrebu, Karlovcu
34. Godina osnivanja politikih stranaka? 1841. osniva se Hrvatsko-Ugarska i Ilirska stranka
35. Godina osnivanja Matice Ilirske? 1842., prvi predsjednik bio je Janko Drakovi
36. Znanstveni list Matice Ilirske? Knjievnik
37. Autor Malog katekizma za velike ljude? Dragutin Rakovac 1842. - prema njemu
jedan od temeljnih ciljeva ilirskog pokreta je stvaranje knjievnosti koja mora imati svoje
autonomno znaenje, a ne sluiti samo kao sredstvo u politike svrhe
38. Godine izlaenja knjievnog asopisa Kolo? 1842, 1843, 1847, 1850-51
39. Urednici asopisa Kola? Stanko Vraz, Ljudevit F. Vukotinovi, Dragutin Rakovac; Andrija
Torkvat Brli, Mirko Bogovi
40. Kako je glasio podnaslov Kola? lanci za literaturu, umjetnost i narodni ivot,
knjievnosti daju prednost pred drutvenom problematikom
41. Koje je sadraje donosilo Kolo? Beletristiku i znanstvene prinose, a posebno je njegovalo
kritiku
42. to je prvi put donijelo Kolo u nas? Bibliografski pregled na kraju svakog sveska
43. Tko je napisao antologiju (pjesmaricu) preporodno-patriotske lirike? Dragutin
Rakovac i Lj. F. Vukotinovi Pjesme domorodne (1842.)

133
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

44. Tko je napisao lanak to namjeravaju Iliri? Bogoslav ulek, 1844. (razluivanje pojmova
Ilir i Hrvat)
45. Autor lanka Ilirizam-kroatizam? Ljudevit Farka Vukotinovi u Kolu 1842.
46. Razlika ilirizam i kroatizam? Pojam ilirizam obuhvaa ideju iliraca za kulturnim
ujedinjenjem junih Slavena, odrednica kroatizam iskljuivo je vezana za politiki ivot
Hrvatske, odvajajui tako politiku od kulture (a tako i od knjievnosti)
47. Tko je napisao Tri stvari knjienstva: ukras, slog i kritika? Ljudevit Farka Vukotinovi
(Kolo, 1843.) - prvi teoretski progovorio o smislu literature kao umjetnikog fenomena,
pie o problemu knjievnog ukusa i kritike, s tim djelom se smatra zaetnikom eseja
48. Kojim djelom je Ljudevit F. Vukotinovi uveo novelu u knjievnost? Ivan Vojkovi
(Danica, 1835.)
49. Koje je jo knjievne vrste zaetnik Vukotinovi? Feljtona (Zimske misli, Ljetne misli
1841.)
50. Prvi pokuaj psiholoke novele? Ljudevit F. Vukotinovi Iz dopisa dvaju prijatelja
51. Ime almanaha kojeg je Ljudevit F. Vukotinovi izdavao? Leptir (1859-1861)
52. Koje je godine kralj zabranio uporabu ilirskog imena? 1843. (Narodne novine)
53. Prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru? Josip Juraj Rukavina 1832.
54. Prvi zastupniki govor na hrvatskom jeziku u Saboru odrao je? Ivan Kukuljevi Sakcinski
1843. kada je na hrvatskom jeziku postavio zahtjev da taj jezik postane i slubeni u sa-
borskim istupanjima
55. Koji se autori prevode 40-ih godina 19. stoljea? Mickiewicz, Dante, Manzoni, Byron, Milton,
Shakespeare
56. Koji utjecaj prevladava u dramskoj knjievnosti do Augusta enoe? Njemakog klasicizma i
Sturm und Drunga sa Schillerom na elu
57. Koji je dominantan anr razdoblja romantizma? Poezija, posebice ljubavna (proimanje
motiva ljubavi prema eni s ljubavlju prema domovini) - najee teme pjesnika etrdesetih
i pedesetih
58. Mjesto i godina roenja Stanka Vraza? Cerovac (Slovenija), 1810. godine
59. Pravo ime Stanka Vraza? Jakob Frass
60. Na kojem jeziku Stanko Vraz poinje pisati? Na slovenskom, ali ga ne prihvaa vodei
slovenski romantiar France Preern
61. Zaetnik hrvatske knjievne kritike u romantizmu? Stanko Vraz (Jakob Reetar),
Kritieski pregled njegova razmatranja o odnosu suvremenog stvaralatva i knjievne
tradicije; prvi rekao da treba prekinuti sa diletantizmom u literaturi
62. Stanko Vraz pie kritike o? Njegou, Mauraniu i Preradoviu
63. Knjievni pogledi Stanka Vraza? Za njega je knjievnost uvijek bila temeljna vrijednost a nije
samo posrednik u rjeavanju nekih politikih problema
64. Tko je prvi profesionalni knjievnik? Stanko Vraz, svoje prihode zarauje iskljuivo vlastitim
tekstovima i ureivanjem asopisa
65. Kojim se djelom javio Vraz? Prijevodom vlastite slovenske balade Stana i Marko (1835.)
66. Zbirke pjesama Stanka Vraza? ulabije (1840.), Glasi iz dubrave eravinske
(1841.), Gusle i tambura (1845.), Sanak i istina (1846.), Put u Gornje strane
134
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

67. Kako se zove prvi ljubavni kanconijer Hrvatskog narodnog preporoda i tko ga je napisao?
Stanko Vraz, ulabije (1840.)
68. Kojim su stihom pisane ulabije Stanka Vraza? Stih poljske narodne pjesme, tzv.
krakovjakom - esterac, formiran u katrenima (osam stihova u dvije strofe)
69. Tko je pisao osmerce u tri stiha po poljskom uzoru? Stanko Vraz
70. Koja je dva motiva Stanko Vraz povezao u svojem kanconijeru? Povezao je motiv ljubavi
prema voljenoj djevojci s motivom ljubavi prema domovini
71. Od koga je dobio poticaj Stanko Vraz za svoje ulabije? Od Janka Kollara Ki Slave
72. Kome je Stanko Vraz posvetio ulabije? Ljubici Cantilly
73. Koje je forme Stanko Vraz koristio u svojim pjesmama? Klasini sonet, romancu, baladu,
gazele
74. to su gazele? 1846. Stanko Vraz pie Sanak i istina koje zavrava sa (sedam) Gazela,
pjesnikim oblikom formalno istonjakim uzorima (dral putuje k toplom jugu). Ima od 6
do 20 stihova, prva se dva stiha rimuju i zatim se rima prvog para ponavlja u svim parnim
stihovima.
75. Najpoznatije pjesme Stanka Vraza? Srce moje, Lijepa Anka, Otkud modre oi,
Gazela
76. Tko je napisao putopis Put u Gornje strane? Stanko Vraz
77. Mjesto i godina roenja Dimitrija Demetra? Zagreb, 1811. godine
78. Na kojem jeziku je Dimitrije Demeter napisao svoja prva djela? Novogrkom, s kojim se
sluio u krugu obitelji u djetinjstvu
79. Poetak rada Hrvatskog narodnog kazalita (HNK) u Zagrebu? 1840.
80. Tko je utemeljitelj HNK? Dimitrija Demeter
81. Koja je kazalina skupina odigrala prvu profesionalnu javnu predstavu na tokavskom
narjeju u Zagrebu? Letee diletantsko pozorite iz Novog Sada
82. Tko je napisao libreto za Ljubav i zlobu? Dimitrija Demeter, 1846.
83. Tko je napisao libreto za Porin? Dimitrija Demeter, 1850.
84. Demeter je utemeljio modernu hrvatsku dramsku knjievnost? Dramatika
pokuenja, 1838. (uvrstio programski predgovor)
85. Tko je napisao Teutu? Dimitrija Demeter, 1844. (tragedija u pet inova)
86. Kojim stihom je pisana Teuta? Desetercima
87. Tko je uzor Demetru u Teuti? Kanavelieva Vuistraha, Vergilije, Tasso, Shakespeare,
Schiller
88. Likovi u Teuti? Kraljica Teuta, ilirski kralj Dmitar Hvaranin, Radovan, Cveta, Serdovlad
89. Najslavniji ep spjevan povodom obljetnice pobjede Hrvata nad Tatarima
(Mongolima)? Dimitrija Demeter, epska pjesma Grobniko polje, 1842.
90. Kojim stihom je pisano Grobniko polje? Osmercima, desetercima i dvanaestercima (540
stihova)
91. Koga Demeter spominje u Grobnikom polju? Petrarcu, Karla Boromejskog, Rafaela,
Palladia
92. Tko je uzor Dimitriju Demetru za djelo Grobniko polje? George Byron i Mickiewicz

135
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

93. Prepoznati stih: Prosto zrakom ptica leti, prosto gorom zvijer prolazi..? Dimitrija Demeter
Pjesma Ilira
94. U kojem se Demetrovom djelu nalazi Pjesma Ilira? Grobniko polje
95. Dimitrija Demeter je urednik kojeg almanaha? Iskra (Maurani Smrt Smail-age
engia)
96. Mjesto i godina roenja Ivana Maurania? Novi Vinodolski, 1814. godine
97. Prva tiskana pjesma Ivana Maurania? Primorac Danici (Danica, 1835.)
98. Tko je dopunio Gundulieva Osmana? Ivan Maurani, 1844. (14. i 15. pjevanje)
99. Tko je izrekao: Vjerujem u prolost, sadanjost i budunost Hrvatske? Ivan Maurani u
Saboru
100. Tko je napisao Smrt Smail-age engia? Ivan Maurani (Iskra, 1846.)
101. Nabroji pjevanja Smrt Smail-age engia? Agovanje, Nonik, eta, Hara i Kob
102. Likovi u Smrt Smail-agi engiu? Smail-aga engi, starac Durak, Novica, Crnogorci
103. Kojim stihom je pisana Smrt Smail-age engia? Deseterci i osmerci (monolog)
104. Na koga se Maurani oslanja? Na narodnu pjesmu, staru hrvatsku epiku, Byrona, Vergilija
105. Zbog ega je djelo Ivana Maurania takoer vano? Kodificiran je hrvatski tokavski jezik
106. Kako se zove Mauranieva politika broura? Hrvati Madarom, 1848.
107. U koje je vrijeme Ivan Maurani bio prvi ban puanin? 1873-1880 (1874. godine otvoreno
Sveuilite)
108. Koja je najea knjievna vrsta u doba Preporoda? Budnice i davorije
109. Koji su motivi budniarsko-davorijske poezije? Borbeni pozivi Iliraca Hrvatima (i junim
Slavenima) da se sjedine u vrsto narodno zajednitvo
110. Prva budnica? Ljudevit Gaj Horvatov sloga i sjedinjenje (Jo Hrvatska ni propala) - to je
bila himna hrvatskog narodnog preporoda
111. Ostale budnice? D. Demeter Pjesma Ilira (Prosto zrakom ptica leti), P. Preradovi Zora
puca, bit e dana, A. Mihanovi Horvatska domovina
112. Davorije? Pjesnika vrsta borbene pjesme sa elementima koranice (staroslavenski
bog rata)
113. Prva davorija? Nek se hrusti aka mala
114. Mjesto i godina roenja Petra Preradovia) Gabrovica (urevac), 1818. godine
115. Prva pjesma Petra Preradovia? Poslanica piri Dimitroviu, 1843.
116. Zbirke pjesama Petra Preradovia? Prvenci (1846.), Nove pjesme (1851.)
117. Kako se dijeli Preradovieva poezija? Rodoljubnu, ljubavnu i refleksivnu (prigodnice,
epigrami)
118. Pod ijim utjecajem Preradovi stvara? Engleskog pjesnika Georga Byrona i Heinea;
najznaajniji hrvatski neopetrarkist
119. Kako se zove religijski ep Petra Preradovia? Prvi ljudi
120. Najpoznatije pjesme Petra Preradovia? Zora puca, bit e dana, Mrtva ljubav, Miruj
srce moje, Tuga, Putnik, Zmija, Rodu o jeziku, Jezik roda moga
121. Petar Preradovi je objavio prvo djelo u Zori dalmatinskoj pod nazivom? Zora
puca, bit e dana, 1844.

136
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

122. Prepoznati stih: Zora puca, bit e dana, polno proe to me budi? Petar
Preradovi, Zora puca, bit e dana
123. Mjesto i godina roenja Mirka Bogovia? Varadin, 1816. godine
124. Zbirke pjesama Mirka Bogovia? Ljubice, Smilje i kovilje, Domorodni glasi
(davorije, satire)
125. Historijske novele Mirka Bogovia? Krvavi most u Zagrebu, ilo za ognjilo, Slava i
ljubav
126. Tko je autor drame Matija Gubec? Mirko Bogovi
127. Nabroji povijesne drame Mirka Bogovia? Frankopan (1856.), Stjepan, posljednji
kralj bosanski (1857.), Matija Gubec, kralj seljaki (1859.)
128. U djelu Matija Gubec s kojim djelom se posluio M. Bogovi? Schillerovim Wilhelmom
Tellom
129. Mirko Bogovi je urednik kojeg asopisa? Neven (1851.), najznaajniji asopis u vrijeme
apsolutizma
130. Tko je napisao spjev Osvetnici? Grgo Marti, stih narodnog deseterca
131. Kako se zovu putopisi Grga Martia? Put u Dubrovnik, Putovanje u Makarsku
132. Mjesto i godina roenja Luke Botia? Split, 1830. godine
133. Najpoznatija djela Luke Botia? Romantiarske pripovijesti u stihu Bijedna Mara (1861.),
Pobratimstvo (1854.)
134. Kako je pisana Bijedna Mara? U narodnom desetercu, sastoji se od est pjevanja
135. Likovi Bijedne Mare? Kranska Mara, Turin musliman Adel
136. Mjesto i godina roenja Mate Vodopia? Dubrovnik, 1816. godine
137. Najpoznatija djela Mato Vodopia? Robinjica (1875.), Marija Konavoka (1893.), Tuna
Jele (Dubrovnik, 1868.)
138. Naziv najpoznatijeg romana Miroslava Kraljevia? Poeki ak, 1863.
139. Tematika proze za vrijeme Preporoda? Hajduko-turska, pseudopovijesna tematika,
obiljeja trivijalne proze (ljubavne fabule, osvete, otmice, trovanja).
140. Tipini likovi hajduko-turske novelistike? Djevojka kranka, hrabri vitez, Turin koji
remeti idilu, lik pomagaa (otmice, izdaje, dvoboji, obrati), binarne sheme: Turin zao,
kranin dobar
141. Tko pie o borbi Hrvata s Turcima i Mongolima? Ljudevit Farka Vukotinovi
titonoa
142. Tko pie o potrebi sloge i jedinstva meu Slavenima? Ivan K. Sakcinski Bugarin,
Braa
143. Tko pie o sukobu Hrvata i Madara? Ljudevit F. Vukotinovi Proasnost ugarsko-
hrvatska
144. Hajduko-turska novelistika? Prvi realizirani prozni model u novijoj hrv. knjievnosti (1840-
1870)
145. Mjesto i godina roenja Adolfa Vebera Tkalevia? Bakar, 1825. godine
146. Novele A. Tkalevia? Zagrepkinja i Avelina Bakranina ljuvene zgode i nezgode
(1855.)

137
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

147. Zbog ega je Adolf V. Tkalevi znaajan? Prvi pokuaj odmaka od hajduko-turske
tematike, pokuaj (psiholokih) prikazivanja junaka, onakvih kakvi jesu - prvi znak
predrealistikog modela pripovijetke u hrvatskoj knjievnosti
148. Tko je dao znaajan doprinos hrvatskoj metrici? A. V. Tkalevi, prvi istaknuo akcenatski
princip
149. Mjesto i godina roenja Janka Jurkovia? Poega, 1827.
150. Najpoznatija djela Janka Jurkovia? Humoristine crtice Tuskulanijade, novele:
Pavao uturi, Seoski mecenati; drame: Kumovanje, arobna biljenica, to
ena moe
151. Po emu je bitan Janko Jurkovi? Prekinuo s hajduko-turskom tematikom Pavao uturi
(1855.), prije enoe se zaloio za realistiki pristup literaturi (prvi hrvatski realist), prvi
prihvaa aktualne drutvene problematike (uitelji, seljaci, sveenici)
152. Ime feljtona Janka Jurkovia? Tuskurlanijade (1860.) - izravno prethodi enoinoj
feljtonistici
153. Kojeg asopisa je bio urednikom Janko Jurkovi? Nae gore list
154. Mjesto i godina roenja Matije Maurania? Novi Vinodolski, 1817. godine
155. Koje je djelo proslavilo Matiju Maurania? Pogled u Bosnu, 1842. (jedan
domorodac)
156. Plan djela Matije Maurania Pogled u Bosnu? Karlovac, Sisak, Kostajnica, Zemun,
Panevo, Kragujevac, Uice, Sarajevo, Tovarnik, Beograd, Vukovar, Osijek, Bjelovar,
Zagreb
157. Dva djela Pogleda u Bosnu? Prvi dio govori o putovanju u Bosnu, a drugi o obiajima u
Bosni
158. Mjesto i godina roenja Antuna Nemia Gostovinskog? Madarska, 1813.
159. Koji je putopisac proao od Padove do Verone? Antun N. Gostovinski Putositnice,
1845.
160. S kojim poznatim piscem Antun Nemi je prijateljevao? S Mirkom Bogoviem
161. Plan djela Antuna Nemia Putositnica? Ludbreg, Krievci, Zagreb, Rijeka (Trsat), Trst,
Venecija, Padova, Verona, Venecija, Trst, Postojna, Ljubljana, Maribor, Graz, Be, Zagreb
162. Uzor Antunu Nemiu? Laurence Sterne Sentimentalno putovanje po Francuskoj i Italiji
(1768.)
163. Koga spominje Antun Nemi u Putositnicama? Petrarcu, Ariosta, Moliera, Rousseaua,
Byrona
164. Tko je napisao komediju Kvas bez kruha ili tko e biti veliki sudac? Antun Nemi
165. Po emu je vana komedija Kvas bez kruha? Prvi pokuaj komedije u novijoj
knjievnosti
166. Likovi djela Kvas bez kruha? Starotinovi, Slatkovi, Bezobrazi
167. Koje je Nemievo djelo ostalo nedovreno? Historicistika drama Udes ljudski (1854.)
168. Djelo Udes ljudski je bitno po emu? Prvi pokuaj romana u novijoj knjievnosti
169. Mjesto i godina roenja Ivana K. Sakcinskog? Varadin
170. Ivan K. Sakcinski je najpoznatiji po? 1843. odrao je prvi zastupniki govor na hrvatskom
jeziku o potrebi uvoenja hrvatskog jezika u javne slube u Hrvatskoj
138
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

171. Prva hrvatska povijesna tragedija? Ivan Kukuljevi Sakcinski Juran i Sofija 1839./1840.
172. Juran i Sofija su svojevrsna obrada kojeg djela? Hrvatski ban Erdody Lorenza Gindla
173. Prvo tokavsko djelo na zagrebakoj sceni? Ivan Kukuljevi Sakcinski Juran i Sofija
174. Naslov putopisa Ivana K. Sakcinskog? Putovanje po Bosni (1858.)
175. Naslov biografije to ju je napisao Ivan K. Sakcinski? Glasoviti Hrvati prolih vjekova,
1886.
176. Tko je bio predsjednik Drutva za povjesnicu jugoslavensku (1850.) i urednik Arkiva za
povjesnicu jugoslavensku (1851-1875)? Ivan K. Sakcinski, udario temelje hrvatske
historiografije
177. Koji je asopis Ivan Kukuljevi Sakcinski osnovao? Domobran (1864.)
178. Mjesto i godina roenja Janka Drakovia? Zagreb, 1870.
179. Tko je autor Disertacije i kojim narjejem je pisana? 1832. Janko Drakovi
objavljuje na tokavtini svoju Disertaciju iliti razgovor darovan gospodi poklisarom,
politiki program
180. Tko je napisao Rije plemenitim kerima Ilirije o starijoj povijesti i najnovijem knjievnom
preporodi njihove domovine? Janko Drakovi, rezimira uspjehe ilirizma
181. Tko je osniva itaonice ilirske u Zagrebu 1838. i predsjednik Matice Ilirske (1842-
1850)? Janko Drakovi
182. Tko pie prvu puku dramu? Josip Freudenreich Graniari ili Zbor na lijevu (1857.)
183. Najpoznatija djela Vjekoslava Babukia? Ilirska slovnica (1854.), Slovnica hrvatska
(1859.), Njemako-ilirski slovar
184. Urednici Danice? Ljudevit Gaj, Antun Maurani, Dragutin Rakovac, Vjekoslav Babuki,
Bogoslav ulek, Dimitrija Demeter
185. Prvi knjievni asopis u Dalmaciji? Zora dalmatinska
186. Kada izlazi Zora dalmatinska, te tko joj je urednik? 1844-1849, urednici su mu
Ante Kuzmani, Petar Preradovi, Ivan August Kaznai i N. Valenti
187. Suradnici Zore dalmatinske? Ana Vidovi, Antun Kaznai, ime Starevi
188. Gdje se izdaje Zora dalmatinska? U Zadru, u tiskari brae Battare
189. Najznaajniji asopis apsolutizma? Neven (1852-1858), urednik Mirko Bogovi
190. Ostali asopisi apsolutizma? Branislav (1844-1855), Iskra (1846., Dimitrija Demeter)
191. Trajanje apsolutizma? 1850-1861
192. Kada je bio kraj apsolutizma? 1861., s tom godinom dolazi do osnivanja novih stranaka:
unitaristike, narodnjake (Strossmayer) i pravake (Ante Starevi)
193. Najznaajniji politiari 19. stoljea? Josip J. Strossmayer, A. Starlevi, Ivan Maurani
194. Jedina drama Ante Starevia? Selski prorok
195. Krilatica narodnjake stranke (Strossmayer)? Prosvjetom k slobodi
196. asopisi nakon ukidanja apsolutizma? Almanah Leptir (1859-1862, Ljudevit
Vukotinovi), Slavonac (1863-1865, Miroslav Kraljevi), Glasonoa (1861-1865, Abel
Luki), Dragoljub (1863-1865, uro Deeli), Knjievnik (1864-1866, Vatroslav Jagi,
Franjo Raki).
197. asopis Pozor? Pokrenut 1860., Novi pozor (1867.), Zatoenik (1869.), Obzor
(1871.).
139
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

198. Razlike izmeu europskog i hrvatskog romantizma? Europski romantizam karakterizira

individualizam i pesimizam, a hrvatski kolektivizam i optimizam
199. Za hrvatski romantizam bitno je? Klasino naslijee, prirodna tradicija i dubrovaka
poezija
200. U hrvatskoj se knjievnosti romantizam razvija u dva smjera? Kozmopolitski i nacionalni
201. Vrijeme trajanja predrealizma u hrvatskoj knjievnosti? 1860-1881. (enoino doba)
202. Vrijeme trajanja realizma u hrvatskoj knjievnosti? Od 1880. do 1890. (i Novak,
Kranjevi)
203. Osnivanje JAZU u Zagrebu? 1867. (posljednji in ilirizma)
204. Osnivanje Hrvatskog sveuilita? 1874.
205. Knjievni asopisi realizma: Vijenac, Hrvatska vila (August Harambai, Eugen
Kumii), Balkan (August Harambai)
206. Godine izlaenja asopisa Vijenac? Sredinji asopis realizma, 1869-1903
207. Urednici asopisa Vijenca? V. Lunaek, Ferdo Nikoli, ure Deeli, August enoa,
Fran Folnegovi, Vjekoslav Klai, Josip Pasari
208. U ijem je razdoblju Vijenac bio najznaajniji? U enoino doba (1874-1881)
209. Mjesto i godina roenja Franje Markovia? Krievci, 1845. godine
210. Najpoznatiji hrvatski estetiar? Franjo Markovi (Razvoj i sustav ope estetike
1902.)
211. Pod ijim utjecajem Franjo Markovi djeluje? Njemakih filozofa i estetiara Zimmermanna
212. Po emu je znaajan Franjo Markovi? Prvi uvodi filozofsko nazivlje u hrvatski jezik
213. Tko je napisao ep Dom i svijet? Franjo Markovi, 1865. - analiza drutvenih i politikih
prilika `60-ih godina 19. stoljea
214. Tko je bio kompozicijski Markoviu za djelo Dom i svijet? Mickiewiczev Gospodin
Tadija
215. Povijesne tragedije Franje Markovia? Karlo Draki, Benko Bot i Zvonimir
216. Mjesto i godina roenja Rikarda F. Jorgovania? Hum na Sutli, 1853. godine
217. Djela R. Jorgovania? Mlinarska djeca (1873.), Stela Raiva, Dada, Ljubav na odru
218. Likovi R. Jorgovania? Pavle Kovai, Marija Gospodari (Mlinarska djeca), Vasilij
Hvostov, Anelina (Ljubav na odru), impresario, Stella Raiva, Emeriko Horvat (Stella
Raiva)
219. Prvi hrvatski fantastiar? R. Jorgovani poznat (Srela Raiva, Ljubav na odru)
220. Mjesto i godina roenja Jurja Caria? Hvar, 1854.
221. Tko je na najznaajniji pisac pomorskog ivota? Juraj Cari Slike iz pomorskog ivota
222. Od kojih djela se sastoje Slike iz pomorskog ivota Juraja Caria? Preko Sredozemnog
mora i Preko Crnog mora i preko Atlantika
223. Historijski roman Juraja Caria? Kristofor Kolumbo, 1892.
224. Ostali Carievi romani? Obitelj kapetana Opovia, Krvna osveta u Boki kotorskoj
225. Mjesto i godina roenja Augusta enoe? Zagreb, 1838. godine (umro 1881. godine - ta se
godina uzima kao poetak realizma u Hrvatskoj)
226. Kojoj stranci je bio pripadnik August enoa? Narodnjakoj (Strossmayer)

140
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

227. Tko pie lanak Naa knjievnost? August enoa, (Glasonoa, 1865.) pie o zadai
knjievnosti: literatura mora biti pokreta aktivne hrvatske nacionalne i drutvene misli
(blizak pravaima)
228. Prvu povijesno-knjievnu sintezu hrvatskog realizma je napisao? August enoa
Vijenac izabranih pjesama hrvatskih i srpskih, Antologija pjesnitva hrvatskoga i
srpskoga
229. Feljton Augusta enoe u kojem je pisao o zagrebakom ivotu? Zagrebulje
1866/67., 1877.
230. Nabroji enoine feljtone? Zagrebulje, Vjeni id u Zagrebu
231. Prvi pisac koji zahtijeva realistiku metodu u stvaralatvu? enoa je odbacio
pseudoromantinu dramu preuzetu iz njemake knjievnosti i uveo realistiku, francusku i
rusku dramu
232. Jedina enoina drama? Ljubica, 1871. (neuspjela komedija)
233. Dva puta u knjievnost po Augustu enoi? Odgojni i beletristiki
234. U kojem djelu je enoa naeo temu o problemu neshvaenog intelektualca? Prijan
Lovro, to je jedno od temeljnih djela zaetka realizma (problem odnosa pojedinca i
drutva).
235. enoina osnovna teza poetike realizma? lankom objavljenim 1877. u Vijencu August
enoa govori kako nema tako neznatnog dogaaja koji ne bi mogao biti zanimljiv kao
literarna tema.
236. Tko se naziva tvorcem hrvatske itateljske publike? August enoa
237. Nabroji pet enoinih povijesnih romana? Zlatarevo zlato (1871.), uvaj se
senjske ruke (1875.), Seljaka buna (1877.), Diogene (1878.) i Kletva (1880-81)
238. Prvi moderni hrvatski (povijesni) roman? August enoa Zlatarevo zlato
239. Likovi u Zlatarevom zlatu? Dora Krupieva, Petar Krupi, Pavle Gregorijanac, Jerko
Gregorijanac, Stjepko Gregorijanac, Gapar Gregorijanac, Klara Gruberova, Grga okolin,
sveenik Jerko
240. Likovi u Seljakoj buni? Matija Gubec, Urula Heningova, Franjo Tahi, Ambroz
Gregorijanec, Stjepko Gregorijanec, Gapar Alapi, Ilija Greguri, uro Mogai, Petar
Erdody, Jana
241. Likovi u Prosjaku Luki? Prosjak Luka, Mara Lonari, Andro Pavlekovi, Mikica Ribari
242. Likovi u Prijanu Lovri? Prijan Lovro, Malvina, Minka, Anelija
243. Likovi u Branci? Branka Kunovi, grof Belizar, uitelj ili
244. enoini crno-bijeli likovi? Njihova je karakteristika da su svi ili totalno dobri ili, s druge
strane, totalno loi, prepuni mana
245. Koje djelo pie enoa po uzoru na Krelieve Annue? Diogene, 1878.
246. Zato August enoa nije realist? Otkloni od realistikih principa: njegova je umjetnost
strogo nacionalnog usmjerenja (povijesni romani) - ta su naela romantiarska, takva
naela prijee drutvenu kritinost, a bez toga nema realistike knjievnosti.
247. Tko je bio enoin uzor? U jezinom literarnom izrazu dalmatinski pisac Mihovil
Pavlinovi
248. Kome je posvetio August enoa roman Seljaka buna? Mihovilu Pavlinoviu
141
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

249. Koji jezini standard inaguira A. enoa? enoa je izgradio jezino-stilski kanonom,
dosljedno se opredijelio za standardni oblik tokavskog knjievnog jezika
250. Koju je jezinu kolu slijedio A. enoa? Zagrebaku filoloku kolu (tokavski jezini
standard)
251. to su povjesnice? To su lirsko-epske pjesnike tvorevine nastale na motivima starih
legendi, narodnih predaja i aktualnih politikih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom
idejom ija sugestivnost i tema odgovaraju zahtjevima ireg itateljstva (Smrt Petra
Svaia, Propast Venecije, Postolar i vrag, Kugina Kua)
252. Tko je pisao o smrti hrvatskog kralja? August enoa Smrt Petra Svaia
253. Prepoznati stih: Lagunom lebdi mir, lagunom dre zlatna mjeseina? August
enoa, Propast Venecije
254. Prepoznati stih: Mi? Satrli smo grobu vrata. Da, jo nas ima - jo Hrvata!?
August enoa, Smrt Petra Svaia
255. Mjesto i godina roenja Josipa Eugena Tomia? Poega, 1843. godine
256. Djela Josipa Eugena Tomia? Melita (1899.), Zmaj od Bosne (1879.), Za kralja za
dom, Udovica (Krelieve Annue), Kapitanova ki, Opaneva ker, Novi red
(1881.)
257. Tko je napisao prvi drutveni (realistiki) roman? Josip Eugen Tomi Melita, 1899.
258. Likovi u Meliti? Kontesa Melita, Branimir Rudni, grof Alfred Winter, Ljubica
259. Tko je napisao Novi red? Josip E. Tomi, 1881., radnja romana se dogaa usred bekog
apsolutizma
260. Povijesni romani Josipa E. Tomia? Za kralja, za dom, Udovica
261. Koji roman nije dovrio enoa, i tko ga je dovrio? Kletva Josip Eugen Tomi
262. Tko je utemeljitelj slavenske filologije? Vatroslav Jagi
263. Kojeg je asopisa bio urednik Vatroslav Jagi? Knjievnik (1864-1866)
264. Osnovni tematski krugovi to dominiraju hrvatskom knjievnosti od kraja`70-ih
do `90-ih godina 19. stoljea? 1 - nacionalno pitanje (J. Kozarac, A. Kovai, E. Kumii,
V. Novak, A. Harambai), 2 - aktualan fenomen propasti plemstva (V. Novak, K. .
Gjalski), 3 - socijalna problematika, selo-grad (J. Kozarac, A. Kovai)
265. Kritiari realizma? Janko Ibler (prvi kritiar realizma), Vatroslav Jagi, Milivoj repel,
Josip Pasari, edomil Jaka
266. Moderni hrvatski kritiar? edomil Jaka
267. to hrvatski kritiari realizma istiu? Shvaanje knjievnosti kao neobino vanog
imbenika u rjeavanju sloene nacionalno-socijalne problematike
268. Tko govori o potrebi drutveno-nacionalne angairanosti literature? August enoa, Janko
Ibler, Josip Pasari
269. Najpoznatiji knjievnici pravai u doba realizma? E. Kumii, A. Kovai, Ksaver . Gjalski
270. Tko govori o otroj i nepotednoj kritici i analizi, a ne uljepavati (enoa)? Pravai
(starevianci)
271. Spor oko realizma i naturalizma? Spor izmeu dvije grupacije: narodnjaka (enoa) i
pravaa

142
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

272. Razlika realizam-naturalizam? Pobornici realizma (enoa, Pasari) smatraju da je

prosvjetiteljski i odgojni trenutak najbitniji dio smisla knjievnosti suprotstavljaju se
radikalnoj koncepciji otre i nepotedne kritike drutveno-povijesnog stanja to rezultira
estetikom rugobe (naturalizam)
273. U razdoblju realizma koji se oblik najvie razvija? Pripovijetka i roman - potreba i nunost
angairanja knjievnosti pri rasvjetljavanju drutvene i politike situacije (pisci
zanemaruju prodor u dubinu ili temeljitiji zahvat u psihologiju junaka)
274. Mjesto i godina roenja Eugena Kumiia? Brse (istra), 1850. godine
275. Kumii je bio sljedbenik koje politike opcije? iste stranke prava (Starevi)
276. Tko je napisao programski lanak O romanu? Eugen Kumii pie naturalistiki manifest
(Hrvatska vila, 1883.) u kojem objanjava da temelj romana mora biti shvaanje istine
277. Najpoznatiji hrvatski naturalist? Eugen Kumii
278. Koje je asopise ureivao Eugen Kumii? Pravake listove Hrvatska vila i Hrvatska
279. Kako kritika dijeli Kumiieve radove? Podjela na istarsku i naturalistiku skupinu
280. Tri tematske odrednice Kumiieva stvaranja? Tematika iz istarskog sela i obala
(Zaueni svatovi, Jelkin bosiljak, Sirota), gradski romani (Olga i Lina, Gospoa
Sabina), povijesni romani (Urota Zrinsko-Frankopanska, Kraljica Lepa)
281. Najpoznatija djela Eugena Kumiia? Zaueni svatovi, Jelkin bosiljak, Gospoa
Sabina, Olga i Lina, Urota Zrinsko-Frankopanska, Kraljica Lepa, Pod pukom,
novela Sluaj, lanak O romanu
282. Najvaniji povijesni romani E. Kumiia? Urota Zrinsko-Frankopanska (1892.),
Kraljica Lepa
283. Tko je napisao djelo Crn Boi? Eugen Kumii, povodom smrti Ante Kovaia
284. Likovi u Zauenim svatovima? Mate Bartoli, Marija i Marko abari, Antonio, Alfredo
Salleti
285. Kome je Eugen Kumii posvetio djelo Urotu? Ocu domovine, dr. Anti Stareviu
286. Likovi u Uroti Zrinsko-Frankopanskoj? Katarina Zrinski, Petar Zrinski, Fran Krsto
Frankopan
287. Koji Kumiiev roman najbolje prikazuje naturalistike koncepcije? Gospoa Sabina,
1883.
288. Kojim je romanom Eugen Kumii zaetnikom socijalnog romana? Gospoa Sabina,
1883. (kritika zagrebakog drutva)
289. Likovi Gospoe Sabine? Gospoa Sabina pl. Lozar, Ivan pl. Lozar, Zorka Lozar, Viktor
Ribievi, Rua Martini, Jela Martini, Mavro arini
290. Tko je napisao roman Pod pukom (Ispovijed jednogodinjeg dobrovoljca u
Bosni)? Eugen Kumii, opisuje doivljaje za slubovanja u austrijskim etama u Bosni
291. Tko je napisao manifest Hoemo li naturalizma? J. Pasari, odgovor na Kumiieve teze
292. ijim je djelima obuhvaeno Hrvatsko Zagorje? Ante Kovai, Ksaver . Gjalski
293. ijim je djelima obuhvaena Slavonija? Josip Kozarac
294. ijim je djelima obuhvaena Istra i Hrvatsko primorje? Eugen Kumii i Vjenceslav Novak
295. O propadanju plemstva piu? August enoa, Eugen Kumii, Vjenceslav Novak, K. .
Gjalski
143
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

296. Mjesto i godina roenja Josipa Kozarca? Vinkovci, 1858. godine

297. Najpoznatija djela Josipa Kozarca? Romani: Mrtvi kapitali, Meu svijetlom i
tminom, ivi kapitali (nedovreno); pripovjetke: Tena, Slavonska uma, Tri
ljubavi, Oprava, Donna Ines, Mira Kodolieva, Biser Kata
298. Tko je napisao Meu svjetlom i tminom? Josip Kozarac
299. Prvo djelo Josipa Kozarca? Pjesma Zmija (Hrvatska lipa)
300. Likovi u Mrtvim kapitalima? G. Matkovi, Anka, Vinko, Lujo i Nela Matkovi, Vlatko
Lei
301. Likovi u Teni? Terezija (Tena) Pavleti, Jozi Matijevi, Ivka, Jaroslav Beranek, Leon
Jungman, Ciganin ore, Ciganka Maruka
302. Tri stvaralake faze kod Josipa Kozarca? Pseudoromantini stihovi, pripovjetke sa
socijalno-ekonomskom problematikom Slavonije, psihologizacija i prodiranje u unutarnji
ivot
303. Teme Josipa Kozarca? Socijalna problematika, analiza ljubavi i braka, odnos selo-grad
304. Tko su bili uzori Josipu Kozarcu? Apostoli nove znanosti: J. Stuart Mill, Adam Smith i
Charles Darwin
305. Koji je literarni uzor Josipu Kozarcu? Turgenjev
306. Drama Josipa Kozarca? Turci u Karlovcu, Tartufov unuk (J. B. Moliere)
307. Mjesto i godina roenja Ante Kovaia? Oplaznik (Sutla), 1845. godine
308. Najpoznatiji hrvatski realist? Ante Kovai
309. Tko je bio otri protivnik Augusta enoe? Ante Kovai (prava)
310. Tko je ismijao Mauraniev (Smrt Smail-age engia) stav prema Beu i
nekompromisnu pravaku orijentaciju? A. Kovai Smrt babe engikinje, 1880.
311. Feljtoni Ante Kovaia? Politiko-satiriki feljtoni iz Bombaja (1879-1884)
312. Prvi roman Ante Kovaia? Baruniina ljubav (1877.), pripovijest Ljubljanska
katastrofa (1877.)
313. Nabroji sva etiri romana Ante Kovaia? Baruniina ljubav (1877.), Fikal
(1882.), U registraturi (1888.), Meu abarima (nedovreno, 1886.)
314. Likovi kod Ante Kovaia? Neizostavna fatalna osoba (ima ulogu sudbine - Laura,
Elvira), likovi su karakterizirani i imenima, veina nosi metaforine nadimke (Zgubidan,
Kanonik, Mecena), seoski likovi (strana imena koriste kao odraz elje za pretvorbom),
zanimanja i fizike osobine (deminutivi - Anica), vielana imena kao efekt zvunosti;
kroz razgovor otkrivaju profil, porijeklo (seoski-puki govor, gradski-karikiran, komian,
prepun stranih rijei)
315. to je novo kod Ante Kovaia? Razbija normalni vremenski tijek dogaanja radnje (U
registraturi, Baruniina ljubav, Fikal)
316. Koje je djelo najuspjelije djelo hrvatske proze 19. stoljea? U registraturi Ante Kovaia
317. Kompozicija i fabula romana U registraturi? Roman je podijeljen u tri djela, retrospekcija
318. Dijelovi romana U registraturi? (1) djetinjstvo Ivice Kimanovia, odlazak u grad, susret
s Laurom, izgon iz Mecenina doma; (2) Iviin povratak na selo, prilike na selu, dolazak
Laure, povratak Ivice u grad; (3) kraj ivota Ivice Kimanovia, Laura postaje hajduica,
Laura ubija sve
144
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

319. Kojom formom je pisano U registraturi? Prvi dio u prvom licu, a druga dva u treem
320. Gdje se oituju romantiki, realistiki, a gdje naturalistiki elementi U registraturi?
Romantiki u crno-bijeloj tehnici i patetinom stilu, realistini u socijalno-psiholokom
motiviranju lica, a naturalistiki u opisivanju zloina koje ini Laura i njena druba
321. Likovi U registraturi? Ivica Kimanovi, otac Joica (Zgubidan), kanonikov sin Miha,
roak Juri (kumordinar or), Mecena, Laura, Ferkonja, Baba Huda (travarica), Gavan
Medoni, Medonieva ki Justa, Anica
322. Likovi Fikala? Jakov Podgorski (fikal), grofica Olga, uiteljica Karolina, dr. Laca,
Elvira, Lovro vidovi, Jelena, fikalov pomonik Dugan
323. S kojom se politikom strujom obraunava Kovai u romanu Fikal? S ilirskim
pokretom
324. Mjesto i godina roenja Vjenceslava Novaka? Senj, 1859. godine
325. Koga zovu hrvatski Balzac? Vjenceslava Novaka
326. Koje teme posebice obrauje Vjenceslav Novak? Propadanje plemstva i gradska
problematika
327. Tri kruga stvaralatva Vjenceslava Novaka? grad Senj, Podgorje (ira okolica Senja),
hrvatski malograanski svijet Senja i Zagreba, te krug gradske sirotinje (radnike i
studentske)
328. Koji grad posebice obrauje Vjenceslav Novak? Senj
329. Pod ijim je utjecajem Vjenceslav Novak? Utjecajem enoinih i Tomievih pripovijesti i
romana
330. Prvo djelo Vjenceslava Novaka? Pavao egota
331. ija su djela Pavao egota, Pod Nehajem, Podgorka, Tito Dori, U
glib? Vjenceslav Novak
332. Najpoznatije djelo Vjenceslava Novaka? Posljednji Stipanii, 1899.
333. Likovi Posljednjih Stipania? Ante, Valpruga, Juraj i Lucija Stipani, Alfred, Tintor
334. Koji je najbolje opisani enski lik u hrvatskoj knjievnosti 19. stoljea? Lucija Stipani
335. U kojem djelu je Vjenceslav Novak opisao odnos sredine prema umjetniku? Dva svijeta,
1901.
336. Koje je djelo autobiografsko djelo Vjenceslava Novaka? Dva svijeta, 1901. (psiholoki
roman)
337. U kojem je djelu Vjenceslav Novak opisao ivot proletarijata? Iz velegradskog
podzemlja, 1905.
338. Mjesto i godina roenja Ksavera andora Gjalskog? Gredice (Hrvatsko zagorje), 1854.
godine
339. Pravo ime Ksavera . Gjalskog? Ljubomir Tito Franjo Josip Babi
340. Tematski krugovi Ksavera . Gjalskog? Tematika zagorskih motiva iz plemenitakog
svijeta, krug povijesnih romana, te nekoliko romana i pripovijesti s psiholokom
motivacijom
341. Tko je literarni uzor Gjalskom? Turgenjev Lovevi zapisi, Poe, Hoffman

145
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

342. Najpoznatija djela Ksavera . Gjalskog? Pod starim krovovima, U noi, Janko
Borislavi, Radmilovi, Bijedne prie, Na roenoj grudi, Za materinsku rije,
Pronevjereni ideali
343. Najpoznatije djelo Ksavera . Gjalskog? Zbirka pripovijetki Pod starim krovovima, 1884.
344. Koncepcijska shema svake novele? Opis kronotipa, upoznavanje s glavnim likom,
psihoportret i pripovjedaev komentar
345. Likovi djela Ksavera . Gjalskog Pod starim krovovima? Vladimir, Illustrissimus
Battorych (Kornel Batori), Maria Blagay (Marjeta Blagaj), Gapar Batori, ezar Monti,
Cintek
346. Tko je napisao roman U noi? K. . Gjalski, 1887., prvi politiki roman u hrvatskoj
knjievnosti
347. Likovi ivka Narania i Kreimira Kaia se pojavljuju u romanu? Ksavera .
Gjalskog U noi
348. Kome je posveen roman U noi? Branimiru Grabowskom
349. Tko je napisao Pronevjerene ideale? Ksaver . Gjalski (1925.)
350. Gjalskijevi povijesni romani? Osvit (1892.), Za materinsku rije (1906.), Dolazak
Hrvata (1925.)
351. Tko je napisao Janka Borislavia? K. . Gjalski, prvi roman ideja o umjetniku i umjetnosti
(prvi je intelektualac zaokupljen ontolokim pitanjem - Darwin)
352. Koji je prvi Kunstler roman (roman o umjetniku)? Ksaver . Gjalski, Radmilovi
353. Koji je autobiografski roman Ksavera . Gjalskog? Radmilovi (U noi?)
354. Kako nazivaju Ksavera andora Gjalskog? Homerom Hrvatskog zagorja
355. Zato je Gjalski pretea modernista? Po defabularizaciji - nema vrste fabule
356. Mjesto i godina roenja Frana Maurania? Novi Vinodolski, 1859. gosine
357. Zbirke Frana Maurania? Lie (1887.), Novo lie, Od zore do mraka (1927.)
358. Koji je oblik Fran Mauranievo Lie? Pjesme u prozi i kratke crtice, uspomene i
refleksije o ivotu, svrsi ljudskog postojanja, nastale na putovanjima
359. Tko uvodi Liku u hrvatsku knjievnost? Bude Budisavljevi
360. Najznaajniji pjesnici realizma? Silvije Strahimir Kranjevi, August Harambai
361. Mjesto i godina roenja Augusta Harambaia? Donji Miholjac, 1861. godine
362. Koje je stranke August Harambai bio lan? Stranke prave (Ante Starevi)
363. Pjesnike zbirke Augusta Harambaia? Rumarinke (1882.), Slobodarke, Sitne
pjesme, Tugomilke, Nevenke (1892.)
364. Tko je pisao Slobodarke? August Harambai
365. to odreuje Harambaievu poeziju? Veliko rodoljublje, esto zaljubljivanje i velika lakoa
graenja stihova
366. Tko je otac nae estradne poezije? August Harambai
367. Kome je August Harambai posvetio Tugomilke? Tugomili Bruevoj
368. Koje je asopise pokrenuo August Harambai? Hrvatsku vilu, Balkan, Prosvjetu
369. Mjesto i godina roenja Silvija S. Kranjevia? Senj, 1865. godine
370. Tko u naoj knjievnosti znai temeljiti raskid s dugom tradicijom poezije? Silvije S.
Kranjevi
146
 LUKA BOTI: BIJEDNA MARA

371. Kranjevievi uzori? August enoa, August Harambai

372. Koju je prvu pjesmu tiskao Silvije S. Kranjevi? Pjesma Zavjet (1883., Hrvatska
vila)
373. Zbirke pjesama Silvija S. Kranjevia? Bugarkinje (1885.), Izabrane pjesme
(1889.), Trzaji (1902.), Pjesme (1902/1908.)
374. Koja zbirka pjesama je najvei domet hrvatske poezije 19. stoljea? Izabrane pjesme
(1889.) Silvija Strahimira Kranjevia (Vili pjesme, Kad mi klone)
375. Najznaajniji motivi u stvaralatvu Silvija S. Kranjevia? Socijalni (pravda,
sloboda) i biblijski (odnos ovjeka i Boga)
376. to Silvije S. Kranjevi uvodi u hrvatsku poeziju? Lik radnika
377. Koji je asopis u Sarajevu ureivao Silvije S. Kranjevi? Knjievni asopis Nada
378. Tko je razvio theatrum mundi (svijet vien kao pozornica)? Silvije S. Kranjevi
379. Prepoznati stih: Ima vjena zvijezda zlatnastihovi o svemiru? Kranjevi
Misao svijeta
380. Najpoznatije pjesme Silvija S. Kranjevia? Misao svijeta, Moj dom, Utjeha,
Mojsije
381. Dva znaenja realizma? Realizam kao nain modeliranja zbilje (mimesis) te kao knjievno-
povijesni pojam
382. Kategorije potrebne da neko djelo nazovemo realistinim? Naglaena socijalna funkcija,
djela moraju podrobno opisivati zbilju, analitiki pogled na stvari i na dogaaje (preciznost
u detalju), aktualni dogaaji, drutvena kritinost (distanciranje od romantiarskog,
kazivanje istine)
383. Koja je specifinost hrvatskog realizma? Naglaena romantiarska i idealistika
komponenta, nacionalna funkcionalnost knjievnosti, knjievni regionalizam, interferiranje
s naturalizmom
384. Utjecaj kojih pisaca se osjea u realizmu? Turgenjeva, Balzaca, Flauberta, Dumasa
385. Koje razdoblje se naziva zlatnim dobom hrvatskog romana? Razdoblje od 1880. do
1900.
386. Kako se zovu feljtoni koje je pisao Ante Kovai? Iz Bombaja

147